dokumenti DEKLARACIJA O EUTANAZIJI U novije vrijeme, a osobito po zavrSetku Drugog vatikanskog sabora, Svetoj stolici upuéena su brojna pitanja o eutanaziji. Radi toga je papa Pavao VI. povjerio Sv. zboru za nauk vjere prouéavanje tog problema. Rezultat visegodisnjih istrazivanja jest deklaracija o eutanaziji koju je spomenuti Zbor objavio 26. lipnja 1980. Na pitanje da li je, prema nauci katolitke etike, dopuSteno na trazenje bolesnika ili njegove rodbine kli- niékim sredstvima ubrzati smrt neizlje¢ivom bolesniku da bi mu se tako prikratilo bolove, Sv. zbor je odgovorio da to nije dopuSteno, ali da se moze prekinuti primjena umjetnog odrzavanja bioloskog Zivota kad je svijest dotiénog bolesnika nepovratno izgubljena. Tekst deklaracije nosi nadnevak 5. svibnja 1980., a odobrio ga je papa Ivan Pavao IL. koji je ujedno naredio njegovo objavijivanje (usp. L'Osservatore Romano od 27. lipnja 1980., str. 1 i 4). Osim uvoda i zakljuéka deklaracija ima éetiri dijela: U uvodu se govori o okolnostima u kojima je dokumenat nastao i kome je namijenjen. Prvi dio istiée vrijednost ljudskog Zivota i naglaSuje moralnu nedopusti- vost svakog ubojstva, genocida, pobaéaja, eutanazije i samoubojstva. U drugom dijelu odreduje se znaéenje izraza eutanazije: »To je éin ili pro- pust — navodi se u deklaraciji — koji po svojoj naravi ili nakani prouz- rokuje smrt s ciljem da bi se na taj natin uklonila svaka bol«. Nitko ne moze ovlastiti nekoga da ubije nevino ljudsko bi¢e. Takva vrst smrti ne moze se traziti ni za sebe a niti za drugoga. Nijedna vlast ne moze zako- nito nametnuti niti dopustiti eutanaziju. Tre¢i dio izjave govori 0 etitkim problemima koje sa sobom donosi upotreba lijekova za ublazenje bolova (tzv. analgetika). S moralnog stanovista dopustena je upotreba analgetika makar kod toga kao drugoini uéinci te upotrebe bili smanjena bistrina ili obamrilost, ali ipak ne do te mjere da bi se bolesniku posve onemoguéila svjesna priprava za susret s Kristom. Cetvrti dio donosi glavna etitka nagela o kojima treba voditi raéuna kod upotrebe sredstava lijetenja. DopuSteno je da se s bolesnikovim pristankom primijene i ona sredstva lijegenja koja su jo3 u pokusnom stadiju i da se prekine s tom terapijom ako rezultati nisu ostvarili o¢ekivanja. Uvijek je dopuSteno zadovoljiti se normalnim sredstvima lijetenja. Bolesniku se ne moZe nametnuti neka vrst terapije koja je veé u upotrebi, ali joS uvijek nije lisena svake opas- nosti ili je moZda preskupa. Klinitko odrzavanje bioloSkog Zivota moze se prekinuti ako je svijest nepovratno izgubljena i ako bi to bio samo vegetativni Zivot. 399U zakljuénom dijelu istiée se kré¢ansko poimanje Zivota i smrti. Zivot je dar BoZji, a smrt je neizbjezna stvarnost koju treba prihvatiti s punom svije3éu odgovornosti i sa svim dostojanstvom. dr. M. Bi8kup SVETI ZBOR ZA NAUK VJERE DEKLARACIJA O EUTANAZIJI uUvoD Prava i vrednote koji pripadaju ljudskoj osobi zauzimaju vaZno mjesto u suvremenoj problematic. U tom smislu Drugi opéi vatikanski sabor sveéano je potvrdio uzviseno dostojanstvo ljudske osobe a napose njezino pravo na Zivot. Zato je isti Sabor prokazao zloéine protiv Zivota »kao svaku vrstu ubojstva, pokolj, pobaéaj, eutanaziju i promi’ljeno samoubojstvo« (Pastoraina konstatacija Geudium et Spes br. 27). U novije vrijeme Sveti zbor za nauk vjere podsjetio je na kriéanski nauk 0 namjerno izazvanom pobaéaju!. Sada pak Zeli izioziti nauk Crkve o problemu eutanazije. Ako je totno da na ovom podrudju jo3 uvijek vrijede nagela koja su potvrdili posljednji pape’, uspjesi medicine uéinili su da su se u ovim posljednjim godinama pojavili novi aspekti problema o eutanaziji, koji na etiékom planu iziskuju nova pojainjenja. U danaSnjem |judskom druStvu, u kojem se temeljne vrednote ljudskog Zivota nerijetko stavljaju u pitanje, dogada se da promjena kulture utjete na naéin promatranja patnje i smrti; treba takoder spomenuti da je medi- cina u odredenim okolnostima poveéala moguénost ozdravijenja i produze- nja Zivota, Sto ponekad uzrokuje izvjesne moraine probleme. Isto tako ljudi koji Zive u takvom ozraéju s tjeskobom se pitaju o smislu duboke starosti i smrti. Oni se pitaju nemaju li moZda pravo da sebi ili sebi slitni- ma pribave »slatku« smrt koja bi skratila njihove muke ili koja bi bila, po njihovom shvaéanju, primjerenija ljudskom dostojanstvu. Vise biskupskih konferencija postavilo je Svetom zboru za nauk vjere pitanja 0 ovom problemu. Nakon Sto se posavjetovao sa struénjacima o raznim vidovima eutanazije, Sveti zbor ovom deklaracijom Zeli odgovoriti biskupima da im pomogne ispravno poutiti vjernike i, gledom na ovaj teSki problem, pruziti elemente za razmisljanje kako bi ih oni mogli pred- loziti odgovornim gradanskim vlastima. Razlozi izneseni u ovom dckumentu odsnose se prvenstveno na one koji svoju vjeru i nadu stavljaju u Krista koji je svojim Zivotom, smréu i uskrsnuéem, po rijctima sy. Pavla, dao jedan novi smisao egzistenciji * Deldaraclja © hotimiéno izszvanom pobacaju, dne 18, studenoga 1974, AAS 66 (ISTH), str. 736—747, 2 PIO XII: Nagovor kongresistima medunaradnoy saveza Zerskih katolivcil: druvta dne 11. rujna 1917, AAS %9 (1947), str 403: nagovor @lanovima Saveza talijanskih pri- malja, 29. listopada 1051., AAS 4% (1951), str. 835—854; nagover élanovima Medunarodnog savjeta istrazivata vojne medicine, 19. listopada 1953, AAS 45 (1953), str. 744754; nago- vor uéesnicima XI kongresa drustva talijanekih anestetiGara, 24. veljaée 1957, AAS 49 (4957), str. 146; usp. takoder nagovor o sreanimacijie, cine 24. studenoga 1957, AAS 49 1957), str. 10271033; PAVAO VI: Nagovor Gianovima Specijainog komiteta Usedinjenih Naroda za pitanje »Spartheide, dne 22. svibnia 1974, AAS G6 G9/d), str. 246: IVAN PAVAO II: Negovor biskupima Siedinjenih Ameritkih Dréava, dne 5. listopada 19/8., AAS 71 (97), str. 1225. 400svakoga od njegovih, a posebno njihovoj smrti: »Ako Zivimo, Gospodinu Zivimo, tako, ako umiremo Gospodinu umiremo, Dakle: i ako Zivimo j ako umiremo, Gospodinu pripadamo« (Rim 14, 8; ups. Fil 1, 20)«. Sto se tiée pripadnika drugih religija, mnogi ¢e od njih skupa s nama dopustiti da vjerovanje — ako ga prihvaéaju — u jednoga Boga stvorite- 1a, Providnost i Gospodara Zivota, daje uzvi8enu vrijednost svakoj ljud- skoj osobi i jaméi joj po8tovanje. Nadamo se takoder da ée ova deklaracija nai¢i na pristanak tolikih \judi dobre volje koji, usprkos filozofskim i ideoloskim razlikama, imaju Zivu svijest za prava ljudske osobe. Uostalom ta su prava bila éesto pro- klamirana tijekom ovih posljednjih godina u medunarodnim deklaracija- ma”; a buduti da se ovdje ri o temeljnim pravima svake ljudske osobe, razlozima izvedenim iz politiékog pluraliz~ ma ili vjerske slobode da bi joj se zanijekalo sveopéu vrijednost. 1 — VRIJEDNOST LJUDSKOG ZIVOTA Ljudski Zivot je temelj svih dobara, izvor i neophodan uvjet svake Ijudske djelatnosti i svake druStvene zajednice. Ako veéina ljudi smatra da Zivot ima sveto obiljezje i da nitko ne moze s njime postupati po svojem nahodenju, oni koji vjeruju vide u njemu jo¥ vi8e dar ljubavi Bodje, pa su ga duzni uvati i uéiniti plodonosnim. Iz ovog posljednjeg razmisljanja proizlaze slijedeti zakljuéci: 1. Nitko ne mozZe napasti na Zivot nekog nevinog tovjeka a da se ne protiv Bozjoj ljubavi prema njemu, da ne prekr8i neko temeljno neizgubi- vo i neotudivo pravo, dakle, da ne poéini jedan vrlo tezak zlo¢éin.‘ 2. Svaki tovjek je duZan uskladili svoj Zivot prema nacrtu Stvoritelj; On mu je dan kao dobro koje treba donijeti plodove veé ovdje na zeml ali tije Ge potpuno i posvemasnje usavrSenje biti ostvareno istom u vjet- nosti. 3. Samoubojstvo je dakle jednako neprihvatljivo kao i ubojstvo; talkvo ljudsko djelovanje znati odbacivanje vrhovne BoZje viasti i njegovog plana ljubavi. Isto tako samoubojstvo je éesto odbacivanje ljubavi prema samome sebi, nijekanje naravne teZnje za Zivotom, bijeg pred obavezama pravednosti i ljubavi prema bliznjima, bilo prema raznim zajednicama bilo prema cijelom ljudskom druStvu — premda katkada, zna se, na éovjeka utjetu psiholoSke tinjenice koje mogu umanjiti ili posve ukloniti odgovornost. Od samoubojstva treba dobro razlikovati Zrtvu kojom netko radi uz’ Senog razloga — kao Sto su Bozja slava, spas dua ili sluzenje bra¢i — grtvuje ili stavlja u opasnost vlastiti Zivot (usp. Iv 15, 14). Il — EUTANAZIJA Da bi se moglo ispravno govoriti 0 problemu eutanazije, neophodno je najprije totno odrediti znatenje samog pojma. 4 Misli se osobito na preporuku 779 (1978.) koja se oduosi na pravo bolesnih i umuruéih a bila Je pritva%ena na 27, redeynom zasjedanju SkupStune evropslog parlamenta, usp. SIPECA, br. 1, odujak 197, str. 14—15. 4 Ostavijaju se posve po strani pitanja smrine kazne 4 rata, koja bi zahtijevala posebna Promatranja i nemaju vere s predmetom ove ceklaracije. 401