William C.

Chittick

SUFIJSKI PUT LJUBAVI Rumijeva duhovna uenja

Naslov izvornika: William C. Chittick THE SUFI PATH OF LOVE - The Spiritual Teachings of Rumi S engleskog preveo: Prof. dr. Reid Hazovi
Izdava: Naunoistraivaki institut IBN SINA Potok 24, 71000 Sarajevo, BiH; e-mail. otok@bih.net.ba www.ibn-sina.net Za izdavaa: Prof. dr. Abdulreza Jamalzadeh Lektor: Sabaheta Tabak Korektor: Hajra Polovina Sarajevo, 2005. godine Dizajn: Tarik Jesenkovi Tehniko ureenje: Aida Mujezin tampa: SABAH PRINT Tira: 1.000

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 141. 336 CHITTICK, William C. Sujski put ljubavi: Rumijeva duhovna uenja /William C. Chittick; s engleskog preveo Reid Hafizovi. - Sarajevo: Naunoistraivaki institut Ibn Sina, 2005. - 429 str.; 24 cm Prijevod djela: The Su path of love. Bibliograja: str. [423] - 425 ISBN 9958-9572-3-X COBISS. BH - ID 14521094

William C. Chittick

SUFIJSKI PUT LJUBAVI

RUMIJEVA DUHOVNA UENJA
S engleskog preveo: prof. dr. Reid Hazovi

Naunoistraivaki institut IBN SINA Sarajevo, 2005. godine

Ako si izgubio srce na Putu Ljubavi, potri mi bez oklijevanja, jer ja sam nevidljiva utvrda.
(Rumi, Diwan-i Shams-i Tabrizi, 17925)

SADRAJ

SKRAENICE.......................................................................................................................................................... 11 PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU ............................................................................................. 13 UVOD.........................................................................................................................................................................19

ivot ............................................................................................................ 19 Djela ............................................................................................................23 Uenja .........................................................................................................26 Tri dimenzije suzma...............................................................................29 Plan knjige.................................................................................................. 32 Prijevodi ..................................................................................................... 33 Dio I

TEORIJA ..............................................................................................................37
A. MOTRITI STVARI KAKVE JESU..............................................................................................................39

1. Forma i znaenje ................................................................................... 39 2. Postojanje i nepostojanje......................................................................43 3. Priin podvajanja ..................................................................................45 4. Znanje o religijama............................................................................45
B. DUA, SRCE I UM...........................................................................................................................................47

1. Dua ........................................................................................................47 2. Razine due ............................................................................................50 3. Jastvo i um.............................................................................................. 53

SADRAJ

4. Univerzalni um i djelomini um ........................................................ 55 5. Srce .......................................................................................................... 57 6. Meuodnosi ........................................................................................... 61

C. BOG I SVIJET.....................................................................................................................................................63

1. Bit, svojstva i djela .................................................................................63 2. Njenost i okrutnost.............................................................................66 3. Razlog stvaranja ....................................................................................69 4. Suprotnosti............................................................................................. 70 5. Dobro i zlo.............................................................................................. 75 7. Nesmotrenost i postojanje svijeta .......................................................80
D. OVJEK................................................................................................................................................................83

1. Istina .......................................................................................................83 2. Svrha stvaranja i um.............................................................................88 3. Savez Alast ............................................................................................. 91 4. Silazak i ponovni uzlazak due ...........................................................95 5. Adem i Iblis..........................................................................................106 6. ovjekovo mjesto meu stvorenjima...............................................109 7. Melek nasuprot ejtana: um nasuprot jastva ................................... 111 8. Povratak Bogu ..................................................................................... 116 9. Srodnost................................................................................................ 119 10. Kamenje kunje .................................................................................124 11. Smrt i ponovno proivljenje ............................................................126 Dio II

PRAKSA ........................................................................................................... 133

A. SUMNJIITELJI I PORICATELJI..............................................................................................................135

1. Sljepoa poricatelja..............................................................................136 2. Fatalizam i slobodni izbor ................................................................. 137

B. POSLANICI I EVLIJE.................................................................................................................................... 145

1. Potreba za vodiem............................................................................. 147 2. Imitativno znanje i ozbiljeno znanje................................................ 152 3. Uloga evlija........................................................................................... 162 4. ejh........................................................................................................164 5. Ogledalo Boije....................................................................................166 6. Odbacivanje poslanika i evlija .......................................................... 170 7. Lani uitelji......................................................................................... 172

SADRAJ

C. DISCIPLINA PUTA .......................................................................................................................................175

1. Duhovno vojevanje ............................................................................. 177 2. Prisjeanje na Boga ............................................................................. 185 3. ovjekovo pregnue i Boija milost .................................................188 4. Mukarci i ene ................................................................................... 191 Dio III

DOSEZANJE BOGA ....................................................................................... 199

A. SLABLJENJE JASTVA.................................................................................................................................. 201

1. Osobnost i sebinost ...........................................................................201 2. Postojanje i nepostojanje....................................................................203 3. Utrnue i ponovno opstajanje ...........................................................207 4. Posvjedoenje i poricanje: shahdah ............................................... 210 5. Smrt i ponovno raanje ..................................................................... 212 6. Siromatvo, suzam i dervitvo ....................................................... 216 7. Ja sam Bog.........................................................................................221
B. LJUBAV.............................................................................................................................................................. 225

1. Bog kao Ljubav i s onu stranu Ljubavi .............................................227 2. Svijet kao ono po Ljubavi stvoreno...................................................229 3. Svijet kao ono Ljubavlju uzdravano................................................230 4. Ljubav i ljepota: izvorno i izvedeno..................................................232 5. Potreba i tenja ....................................................................................239 6. Religija ljubavi .....................................................................................245 7. Ljubav i um...........................................................................................254 8. Smetenost i ludilo................................................................................261
C. ODVOJENOST I SJEDINJENJE ............................................................................................................... 267

1. Odvojenost i trpljenje .........................................................................271 2. Sjedinjenje i duhovna radost .............................................................282

D. IMAGINACIJA I MILJENJE .................................................................................................................... 285

1. Imaginacija i stvoreni poredak..........................................................287 2. Umicanje imaginaciji .........................................................................293 3. Paslika je sve ........................................................................................299 4. S onu stranu Paslike ...........................................................................304
E. POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR............................................................................................................... 307

1. Stvaranje i govor..................................................................................308 2. Vrijednost poezije ...............................................................................309

10

SADRAJ

3. Razumijevanje poezije i govora......................................................... 312 4. Tumaenje slikovita govora ............................................................... 319

F. PROLJETNI VRT............................................................................................................................................. 321 G. VOLJENI KOJI SRCE KRADE.................................................................................................................. 329

1. Svjedok.................................................................................................. 331 2. Gledanje Lica .......................................................................................338 a) Vizija ...........................................................................................338 b) Lice ...............................................................................................341 c) Uvojci ...........................................................................................345 d) Poljubac.......................................................................................348 3. Ljubomora ............................................................................................349 a) Ruenje idola............................................................................... 351 b) Zadravanje velova .................................................................... 353
H. PIJENJE VINA I LUMPOVANJE ............................................................................................................. 357

1. Vino.......................................................................................................357 a) Pehar............................................................................................360 b) Saki ..............................................................................................361 c) Razvaline .....................................................................................362 d) Mejhanska druina....................................................................362 e) Talog.............................................................................................363 2. Pijanstvo i trijeznost ...........................................................................364 3. Mahmurluk.......................................................................................... 371 4. Sam.....................................................................................................373 5. Duhovno lumpovanje.........................................................................377
I. LJUBLJENI LJUBLJENOG............................................................................................................................. 383

1. Zov ljubavi............................................................................................383 2. Glasonoa ljubavi ................................................................................390

POGOVOR ........................................................................................................................................................... 399 BILJEKE ................................................................................................................................................................. 407

Uvod..........................................................................................................407 Dio I: Teorija ............................................................................................409 Dio II: Praksa........................................................................................... 413 Dio III: Dosezanje Boga ........................................................................ 416 Pogovor.....................................................................................................421
IZABRANA LITERATURA ............................................................................................................................ 423 INDEKS IMENA I POJMOVA ...................................................................................................................... 427

SKRAENICE

Slijedee skraenice su koritene kako bi naznaile izvore navoda iz Rumijevih djela. D Dwn-i Shams-i Tabrz. Brojevi pisani kurzivom oznaavaju broj gazela koji je preveden u svojoj cjelovitosti; rimski brojevi oznaavaju stihove djelomino prevedene poeme. F Fhi m fhi (Rumijevi govori). Prvi broj oznaava stranicu perzijskog teksta, drugi Arberryjev prijevod. M Mathnaw. Naznaavani su i knjiga i stihovi. MK Maktbt. Najprije je dat broj pisma, potom stranica na kojima se ono nalazi u istanbulskom i teheranskom izdanju. MS Majalis-i sabah. Dopunjeni su brojevi stranica. R Rubaiyyat. Pridodat je broj poeme.

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

Bosnu i Hercegovinu sam prvi put posjetio u julu 2004. i bio obradovan kada sam uo da dr. Hazovi prevodi moju knjigu The Su Path of Love. Sretan sam da mogu udovoljiti njegovoj molbi da napiem predgovor za bosanski prijevod te knjige. Boravio sam u Sarajevu i Mostaru, i bio sam duboko dojmljen ljepotom te zemlje i ljubaznou ljudi. Ono to je za mene bilo posebno zanimljivo jest opseg unutar kojeg su bili vidljivi tragovi perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne batine. Bio sam zapanjen kada sam uo da ondje jo postoje starci koji poduavaju Rumijevoj Mesneviji na osnovu perzijskog teksta, ali sam takoer bio oaloen kada sam saznao da je ta tradicija zamalo iezla meu mladim ljudima. Prijevod ove knjige e, moda, pomoi ljudima da uvide zato je Rumi imao golem znaaj za njihove pretke i zato je upravo danas znaajan kao to je bio i u predmodernim vremenima. Ovu knjigu sam napisao prije dvadeset i dvije godine, domalo nakon povratka sa viegodinjeg studija perzijskog i arapskog jezika i duhovnog predanja islama u Iranu. Najvie panje sam posvetio lozofski usmjerenim verzijama suzma vezanim uz ime Ibn Arabija, ali sam u velikoj mjeri uio i o Rumiju. Njegove spise sam poeo izuavati u prijevodu kao student 1965., a svoju posljednju godinu na koledu sam proveo u najveoj mjeri usredsreen na njegova uenja. To istraivanje je, konano, rezultiralo knjigom objelodanjenom u Iranu 1973: The Su Doctrine of Rumi: An Introduction (koju sam

14

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

morao iznova objaviti naredne godine u Sjedinjenim Dravama). Kada sam se vratio u Ameriku, meutim, morao sam potpuno iznova proitati sva Rumijeva djela, a potom napisati ovu studiju, u nastojanju da predstavim njegova uenja njegovim vlastitim rijeima. Dobro je poznato da je Rumi tokom posljednjih godina bio najprodavaniji pjesnik u Americi. To je neobina pojava, a ja ne znam kako da to objasnim. Zacijelo su u to ukljueni brojni inioci. Jedan od njih je, jednostavno, taj to su neki nadareni ameriki pjesnici posvetili svoje talente predstavljanju Rumijevih djela u jednoj suvremenoj verziji. Veina njih, zapravo, nije prevodila Rumija, ali su preraivali prijevode drugih ljudi, posebice sjajnih britanskih znanstvenika R. A. Nicholsona i A. J. Arberrya. Neki su suraivali sa ljudima kojima je perzijski maternji jezik, mada njihovi izvori informacija, esto, nisu bili upoznati sa Rumijevim duhovnim i kulturnim kontekstom. Niko od novih prevoditelja, u svakom sluaju, nije imao bilo kakvog interesa za smjetanjem Rumija u njegov vlastiti intelektualni i duhovni kontekst. Oni su radije nastojali unijeti ga u temeljni tok duhovnosti New Agea. U tome su na izvanredan nain uspjeli. Malo toga bi se trebalo rei o pokretu New Agea. Svaki onaj ko je upoznat sa Sjevernom Amerikom zna da postoji golem interes za nezapadnjake religije i za raznovrsne dimenzije zapadnjake religije koja se usredsreuje na samoozbiljenje i postizanje mira sa sobom i sa svijetom. Mnogi ljudi su aktivno ukljueni u raznovrsne inaice zena, tibetanskog budizma, yoge, kabale, kranskog misticizma i suzma. To, katkada, znai da su oni postali ozbiljni upranjavatelji tradicionalnih disciplina koje su prenijeli osposobljeni uitelji. U svemu tome, ipak, najee, preovlauje ameriki karakter sa onim svojim stavom: uini to na vlastiti nain. Pokreti New Agea skrbe se za one koji odbacuju institucionaliziranu religiju i koji osjeaju da duhovnost cvjeta izvan okvira onoga to nam je do danas preneseno u ime kranstva, hinduizma i drugih religija. Mnogi pristupi duhovnosti danas bujaju u malim skupinama diljem Sjeverne Amerike, posebice na Zapadnoj obali. Svaki vei grad ima jedan ili dva centra u kojima se nudi ogromna raznovrsnost uenja i praksi za ope javno usvajanje. Bilo ko za nekoliko dolara moe priutiti sebi teaj iz sujskog plesa, kabalistike ili taoistike meditacije, tibetanskih tehnika vizualizacije, amanikih ekstaza ili jednostavnog duhovnog samoozbiljenja. Uitelji, katkada, imaju genijalne veze sa tradicionalnim religijama, ali oni najee ne oituju takve sadraje. Mnogi od njih su preporuili

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

15

usvajanje eklektikih uenja i praksi, osloboenih doktrine i obreda, i uzimanje onog najboljeg iz raznih religija. Neki drugi tvrde kako su otkrili svoje vlastite puteve do unutarnjeg mira izvan bilo kojeg religijskog okvira. Pretena veina uitelja, povezanih sa pristupom New Agea, tvrdi kako je nadila religijsku dogmu i potragu za duhovnim samoozbiljenjem ukljuila u modernu znanost. Golema Rumijeva popularnost u Sjevernoj Americi mora se razumijevati u kontekstu ovog opeg zanosa prema svim formama duhovnosti. Ali se, takoer, mora shvatiti da najvei broj pokreta New Agea odbacuje ideju kako doktrinu i praksu moraju prenositi drevni uitelji poslanici, mudraci, budhe, avatari. Oni smatraju nevanim to to su ti drevni uitelji traili od svojih pristalica da steknu snano razumijevanje, ispravno vjerovanje i moralnu istotu, kao i da vre sustavne obrede. Mi moderni ljudi, misle oni, posjedujemo naprednu znanost koja nam je podarila osebujne uvide u univerzum i ljudsku psihu, i koja nam doputa da se oslobodimo svake vrste praznovjerne prirasti uz onu istinsku duhovnost. U najveem broju sluajeva ljudi koji su itali Rumijevu poeziju na engleskom nemaju nikakvog znanja o islamu (osim onoga to uju iz medija), niti imaju ikakva znanja o nekoj drugoj predmodernoj formi religije. Mnogi su, zapravo, uvjereni da je Rumi jednostavno pjesnik ljubavi i pojedinanog duhovnog samoozbiljenja, istrgnut iz bilo kakvog konteksta neeg drugog doli iz amerikog narcizma dvanaestog stoljea. Veina misli da suzam nema nieg zajednikog sa islamom. Meutim, golemo oduevljenje Rumijem i raznovrsnim formama duhovnosti, bile one izvorne ili ne, otkriva duboku e u zapadnjakoj psihi, posebice u Sjevernoj Americi. Mnogi ljudi su zgaeni ispraznou potroakog mentaliteta i indoktrinacije izazvane medijima masovnog komuniciranja i oni na to dvoje gledaju kao na dvije moderne verzije hljeba i igara koje su zaokupljale rimski narod prije pada Rimske imperije. Literatura o Rumiju je naglo poela rasti otkako sam objavio svoju prvu knjigu o njemu prije trideset godina. Neka djela su utemeljena na izuzetnoj uenosti, kao to je knjiga Annemarie Schimmel Triumphal Sun (1978) i knjiga Franklina Lewisa Rumi: Past and Present, East and West (2000). Pretean dio te literature nastoji Rumijevu poeziju utisnuti u engleski idiom. Neznatan dio nje poklanja dunu panju onom univerzalnom svjetopogledu koji nadahnjuje njegovu poeziju njegovoj teologiji, metazici, kozmologiji i psihologiji. To, na akademskoj razini, moe imati neeg zajednikog sa

16

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

injenicom da sam ja potpuno pokrio to polje u knjizi The Su Path of Love, ali ja mislim da je to tako, uglavnom, i zato to znanstvenici openito imaju malo interesa za religijom i duhovnou per se. to se tie pjesnika, ini se da su oni jedino zainteresirani za duhovnost istrgnutu iz njenog konteksta i univerzaliziranu na nain da ona nikako ne postavlja pitanje u vezi sa modernim pretpostavkama o ljudskoj prirodi i drutvu. Duhovnost je, posebice, shvaena kao osobna, iskustvena domena, koja ima malo utjecaja na nae razumijevanje svijeta i due. Istinsko znanje se smatra neim to je dospjelo iz znanstvenih, socijalnih i humanistikih disciplina. Duhovnost je, nasuprot tome, obzorje ljubavi, osjeanja i osjeajnosti, a sve to skupa stoji u vezi sa osobnim uvjerenjima o Bogu i univerzumu, prije negoli sa faktima. Ideja da istinsko znanje o Bogu, univerzumu i ljudskoj dui mora biti preduvjet za istinsku duhovnost je strana veini ljudi mada je ona sredinja, posebno kod Rumija, ali i openito u islamskoj tradiciji (kao i za veinu drugih formi predmoderne religije). Moj cilj kod pisanja knjige The Su Path of Love je bio taj da smjestim Rumija u kontekst islamskog uenja. To uenje se smatralo onim to mi nazivamo znanjem kao najmanje vanom formom znanja. Za Rumija i za veinu njegovih uenih suvremenika samo istinsko i svrhovito znanje je ono koje nam dariva uvid u zbiljnost Krajnje Zbilje, koja se razlijeva ispod povrne stvarnosti zvane svijet. Ova vrsta znanja dolazi iz onih temeljnih vrela od kojih je najznaajnije otkrovenje, to jest Kuran. To je najvanije vrelo, jer ono priskrbljuje kljueve koji otvaraju kapije druga dva obzorja, to jest kapiju univerzuma i kapiju ljudske due. Ova tri kraljevstva objava, univerzum i dua daruju nam znanje o postanku, kozmologiji i duhovnoj psihologiji, a ovo troje potonje su temeljne teme u svim formama islamske uenosti (i, zacijelo, u svakom predmodernom nauavanju). Uvijek se smatralo kako objava priskrbljuje klju za ono drugo dvoje; bez toga su ljudi izgubljeni. U jednom momentu objava donosi znakove (yt) o Bogu kako bi se ona druga dva obzorja mogla preobraziti iz datosti miljenja u kraljevstva izvjesnosti. Univerzum i dua mogu postati mjesta na kojima se znakovi i tragovi Boiji pojavljuju oku koje razluuje stvari. Ukratko, izuavanje ova tri kraljevstva za ovu tradiciju je bio put stjecanja istinskog znanja o istinskom i izvornom znanju o Bogu, univerzumu i ljudskoj dui. Odvajanje bilo kojeg od ovih kraljevstava od ona druga dva donosi prikraeno ili prijevarno znanje. Ako

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

17

istraujemo univerzum, naprimjer, bez preciznog razumijevanja kako nam on otkriva znakove Boije, moemo stei znanje o tome kako kontrolirati i poboljati na okoli. Ali emo ostati potpune neznalice o prirodi Zbilje koja odreuje na okoli, i neemo imati nikakvog pristupa razumijevanju i mudrosti potrebnim da bi se ivjelo ispravno, poteno i skladno sa drugim ljudima i sa svijetom prirode. Svako zna da je Rumi pjesnik ljubavi, a ova knjiga je naslovljena kao The Su Path of Love (Sujski put Ljubavi). Zato ja, onda, naglaavam ulogu znanja? Zato to je ljubav u kulturi Zapada morala biti razdruena od racionalnosti, srce od razuma, a mudrost od znanja. Svi mi smo spremni staviti ljubav na jednu, a nae razumijevanje svijeta i drutva na drugu stranu. Smatramo jednostavnim da ljubav bude smjetena u jedan odjel naega uma, a razbor i znanje u neki drugi odjeljak naega uma. Mi svoje profesionalno znanje odvajamo od religijskih uvjerenja i praksi. Sa Rumijeva gledita motreno, to je duboko pogibeljna izofrenija. Kada bi Rumi bio tu da osmotri nau situaciju, kazao bi nam kako je potraga za znanjem obaveza svakog onog ko eli stei istinski status i podloiti se Bogu, i da niko ne moe voljeti Boga bez poznavanja Boga. Ljudi bi, najprije, morali pristupiti uenju osnova svetoga teksta, teologije, prava i lozoje, a potom bi mogli uiti kako da vole. Moj cilj kod pisanja ove knjige je, ukratko, da objasnim temelje ne svojim jezikom, ve onim Rumijevim. Jedan od razloga Rumijeva univerzalnog poziva je taj to se on nije obraao znanstvenicima, nego radije obinim ljudima svoga vremena. On je, jamano, imao mnogo obrazovanih uenika, ali su veina njegovih pristalica bili obini ljudi ukljueni u svakidanji ivotni tok. On koristi jezik kuhinje, bazara i sela kako bi objasnio prirodu stvari i posavjetovao svoje itatelje kako mogu postati istinska ljudska bia. Preciznije govorei, zato to je njegova poruka, uglavnom, izraena jednostavnim jezikom, lahko je ignorirati iri kontekst, posebice ukoliko elimo kako je to veina prevoditelja inila izbrisati one dijelove njegove poezije koji su duboko ukorijenjeni u islamski svjetonazor i koji nas pozivaju da nastavimo potragu za znanjem o pravim stvarima, a ne o iluzornim stvarima koje nas zaokupljaju u ovim modernim vremenima. William C. Chittick Mt. Sinai, NY 21. novembar, 2004.

UVOD
ivot
Jalal al-Din Rumi je roen u Balkhu, u dananjem Afganistanu 604/1207.1 Njegov otac Baha Walad je bio veoma poznati propovjednik, pravnik i suja koji je vukao svoje duhovno rodoslovlje od Ahmada Ghazalija, brata poznatijeg Muhammada Ghazalija i uitelja toliko poznatog suje kakav je Ayn al-Qudat Hamadani. Kao pravnik i suja, Baha Walad je bio autoritet u egzoterijskim naukama povezanim sa erijatom ili Boijim zakonom, i u ezoterijskim naukama povezanim sa Tariqatom ili duhovnim Putom. U prvotnim sadrajima on je upuivao svakidanje muslimane u njihove religijske dunosti, a u potonjim je vodio izabranu skupinu uenika putem samooienja i duhovnog usavrenja. Baha Walad je pisac djela Maarif (Boanske znanosti), relativno opsenog kompendijuma duhovnog uenja sa kojim je Rumi bio temeljito upoznat, a iji utjecaj stila i sadraja na njegova djela biva odmah uoljiv. Baha Walad u djelu Maarif pokazuje svoju vrstu uvjerenost u islamsku objavu i poduzima otvorenu odbranu njenog duhovnog nauavanja i ezoterijskih uenja tako suprotstavljenih slijepom legalizmu tolikih njegovih suvremenika. On u brojnim primjerima potee ma umskog i duhovnog luenja protiv lukavstava i miljenja takvih ljudi kakav je Muhammad Khwarazmshah, vladar tog vremena, koji je ponekad prisustvovao njegovim propovijedima, i Fakhra al-Dina Razija, uvenog teologa i pisca nekoliko klasinih djela islamskoga miljenja, koji je takoer ivio u Balkhu.

20

UVOD

Oko godine 616/1219. Mongoli su se do tada najblie primakli Balkhu. Baha Walad je napustio grad sa svojom obitelji i mnogim pristalicama, hodoastei Mekku i znajui da se, moda, nee vie nikada vratiti. Pripovijeda se da se Baha Walad zaustavio u Nishapuru, gdje je Attar ve bio starac, priznati uitelj u izlaganju sujskih uenja u stihu. Attar se predstavio primjerkom svog djela Asrarnamah (Knjiga tajanstava), govorei mu: Tvoj sin e uskoro biti potpirujui plamen u svekolikom svijetu zaljubljenika Boijih. Poslije hodoaa Baha Walad je krenuo prema Maloj Aziji gdje je toplo primljen u Konji (dananja Turska) od seldukog kralja Ala al-Dina Kaykubada i njegova uenog vezira Muina al-Dina Parwanaha, koji je kasnije postao jedan od Rumijevih najutjecajnijih potovalaca. Baha Walad je ubrzo zauzeo visoki poloaj meu gradskim uenjacima i podaren mu je naslov sultan al-ulama (sultan mudrih ljudi). Po tradiciji svojih predaka, Rumi je u ranoj dobi zapoeo izuavati egzoterijske nauke. One su ukljuivale arapsku gramatiku, prozodiju, Kuran, pravo (nauka o erijatu), naela pravne nauke, Hadis (Poslanikovi pravorijeci), tumaenje Kurana, povijest, dogmatiku, teologiju, logiku, lozoju, matematiku i astronomiju. U vrijeme kada je njegov otac umro 628/1231. Rumi je bio priznati uitelj u tim oblastima. Njegovo ime se nalazilo u starim izvorima meu imenima uitelja Zakona koji pripadaju hanejskoj pravnoj koli. Zahvaljujui njegovoj erudiciji, ne iznenauje to je u mladoj dobi od dvadeset i etiri godine bio zamoljen da preuzme dunosti svoga oca kao propovjednik i pravnik. Kada je Rumi preuzeo poloaj svoga oca, morao je ve biti dobro upoznat sa duhovnim tehnikama i ezoterijskim znanostima suzma. Poto je ve bio izvikani sujski uitelj, teko je mogao izbjei upoznavanje sa suzmom, kojemu je, ak, bio i sklon. Bilo kako bilo, pretean broj izvora dri kako je njegovo formalno obrazovanje u suzmu zapoelo onda kada je Burhan al-Din Tirmidhi, visoko rangirani uenik Rumijeva oca, doao u Konju 629/1232. Sve do Tirmidhijeve smrti 638/1240. Rumi je upranjavao disciplinu duhovnoga puta pod njegovim vostvom. Nakon Tirmidhijeve smrti, Rumi se, uglavnom, posvetio propovijedanju kako bi upuivao pravim putem narod Konje. Posvuda se prouo kao jedan od najpotovanijih uitelja Zakona, dok je nastavljao svoje duhovne prakse kao sujski sljedbenik. Kao to je S. H. Nasr istaknuo, Rumi je vremenom ve bio postao sujskim uiteljem.2 Drugim rijeima,

UVOD

21

on je proao duhovne postaje sujskoga puta i ozbiljio izravnu i neposrednu viziju Boga, o kojoj tako ustrajno raspravlja u svojim stihovima. Ali, unato svojim duhovnim postignuima, Rumijev izvanjski ivot je ostao isti kakav je i bio. On je zadrao uobiajene aktivnosti i pompu ozbiljnog i potovanog uitelja Zakona. On bi, katkada, u svojim propovijedima raspravljao o duhovnim tajnama, ali nije nikada ponudio izvanjski znak o tome da je drukiji od ostalih pravnika i kadija koje je poznavao. Potom je 642/1244. zagonetni lik Shamsa al-Dina iz Tabriza prispio u Konju i Rumi se promijenio. Bijah trezveni gradski asketa, naviknut sa ursa pouavati ali me sudbina jednim od Tvojih gorljivih zaljubljenika uini. (D 22784)3 Moje ruke bijahu navikle stalno drati Kuran, ali sada one dre ljubavni pehar. Moja usta bijahu slavljenjem ispunjena, ali sada samo pjevue poezijom i kajdama. (D 24875-76) Ljubav prema Voljenom me otrgnula od uenosti i uenja Kurana, sve dok ne postah, kakav i jesam, poput ludaka i opsjenara. Slijedih put serdade i damije posve iskreno i uz pregnue. Kako bih umnoio dobra djela, nosih biljege isposnike. Ljubav mi u damiju kroi i ree: Bajni uitelju! Pokidaj okove postojanja. Zato si vezan uz serdadu? Neka ti srce ne drhti pred zamasima moje sablje! eli li prei put od znanja do vizije? Tad poloi svoju glavu dolje! Ako si pokvarenjak i hulja, pravedno postupi prema kavgadiji! Ako si divan i estit, zato skriven iza vela si? (D 26404-08) Utjecaj Shamsa iz Tabriza na Rumija bio je od odsudne vanosti, jer je on izvana bio preobraen od trijeznog pravnika u opijenog slavitelja tajanstava boanske Ljubavi. Moglo bi se kazati da bez Shamsa ne bi bilo Rumija. Pa, ipak, ne smije se precijeniti uloga koju je Shams odigrao, poto je Rumi ve bio odnjegovani sljedbenik kada je Shams stupio na scenu. Istina je da ga je Shams uspio uputiti prema ozbiljenju nekih duhovnih

22

UVOD

postaja usavrenja do kojih on nije bio jo prispio. Ali, sve u svemu, valja se prikloniti onom Nasrovom tumaenju: ini se da je Shams bio boanski poslani duhovni upliv koji je u odreenom smislu ospoljio Rumijeva unutarnja kontemplativna stanja u formu poezije, i potaknuo okean njegova bia na gibanje koje je izazvalo goleme talase koji su preobrazili povijest perzijske literature.4 Nakon razdoblja od jedne ili dvije godine, tokom kojega je Shams bio stalni Rumijev pratilac, Shams je iznenada napustio Konju, na Rumijevu golemu zapanjenost. Rumi je uspio uvjeriti ga da se vrati, ali kratko poslije toga, oko 645/1247. godine, on ponovo nestaje i nikada vie nije vien. Prema nekim kazivanjima, ubijen je od jednog ljubomornog potovaoca. Ma kako bilo, on je ostao da ivi u Rumijevu srcu i postao je predmetom brojnih gazela ili ljubavnih poema u Diwanu koji nosi njegovo ime. Posebice su bolne poeme koje pjevaju o razdvojenosti od Shamsa. Ali, u tim stihovima, kao i u cijeloj Rumijevoj poeziji, ubrzo postaje jasno da je izvanjska forma samo veo preko unutarnjeg znaenja. Odvojenost od Shamsa al-Dina, Sunca religije, bila je samo privid; odvojenost od boanski Voljenog, odvojenost Sunca od Sunca bila je stvarnost. Za razliku od veine sujskih pjesnika ili perzijskih pjesnika openito Rumi praktino nikada jedan gazel ne zavrava svojim vlastitim imenom, ve ili nikoga ne spominje ili ukazuje na Shamsa, ili na neke druge likove.5 U veini ovih stihova Shams predstavlja lik boanski Voljenog, sliku boanskog Sunca kako je odsjevnuto u savrenom svetom ovjeku. Ali se ini da je Rumi esto zamjenjivao Shamsovo ime svojim vlastitim u smislu ina poniznosti i priznavanja Shamsove odluujue uloge u njegovu vlastitom preobraenju. U tim stihovima, makar on pjeva o Shamsovom savrenstvu, on, zapravo, oituje tajanstva svog vlastitog povezivanja s Bogom i ono uzvieno duhovno stanje koje to povezivanje podrazumijeva. Zacijelo, Shams-i Tabriz-i samo razlog je jer ja sam onaj koji otkriva da sam ljepota ljupkosti Boije! (D 16533) O toj povezanosti slijedi anegdota iz jedne od najstarijih i najmjerodavnijih Rumijevih biograja, koju vrijedi citirati. Jednog dana smo bili u vrtu Husama al-Dina Chalabija sa Mawlanom (naim uiteljem, Rumijem). On oba svoja blagoslovljena stopala bijae stavio u potok, pripovijedajui o boanskim znanostima. Usred njegovih

UVOD

23

rijei on zapoe hvaliti odlike kralja ubogih Mawlane Shamsa al-Dina Tabrizija. Uitelj Badr al-Din Walad, jedan od najsjajnijih i najsavrenijih uenika, uzdahnu i ree: Kakve li sramote! Kakvog li gubitka! Mawlana ga upita: Zato je to gubitak? Zato je to sramota? ta sve misli pod tim gubitkom? ta je taj gubitak prouzroio? Kakve on ima veze s nama? Badr al-Din se zbuni i pogleda u zemlju. Potom ree: Jadao sam se stoga to nikada nisam susreo Shamsa al-Dina Tabrizija i nisam se nikada okoristio njegovim svijetlim prisustvom. Otuda dolazi sva moja sjeta i tuga. Mawlana se preda dugoj utnji. A onda ree: Iako ti nisi doivio prisustvo Mawlane Shamsa al-Dina neka Bog uzvisi sjeanje na njega po svetom duhu moga oca, doivio si prisustvo nekoga na ijoj svakoj dlaci visi po stotinu hiljada Shamsa Tabrizija, od kojih je svaki smeten pred irinom razumijevanja tajanstva njegove tajne.6 Nakon Shamsovog ieznua, Rumi nije nastavio svoje propovijedanje irem sluateljstvu, nego je svu svoju pozornost poklonio poduavanju sujskih novaka. Od tada pa sve do kraja svoga ivota 672/1273. nastavio je svoje izobilno izlijevanje nadahnute poezije.

Djela
Glavna Rumijeva djela su: Diwan-i Shams-i Tabrizi, djelo koje se sastoji iz 40.000 stihova i Mathnawi (Mesnevija), koja se sastoji od oko 25.000 stihova. K tome, sauvane su tri zbirke njegovih govora i pisama. Diwan (sabrane poeme) sadri nekih 3.230 gazela od ukupno 35.000 stihova; 44 tarjiata, tipa poeme sastavljene iz dva ili vie gazela, ukupno 1.700 stihova; 2.000 rubaiyyata ili etverostiha. Diwan sadri svu Rumijevu poeziju drukiju od Mesnevije. On obuhvaa stihove pisane u razdoblju od skoro trideset godina, nekako od trenutka nakon Shamsova prispijea u Konju do Rumijeve smrti. To je znaajan podatak, jer se esto zaboravlja da je izvjesni dio Diwana bio sastavljan istodobno sa Mesnevijom, tokom posljednjih dvanaest ili etrnaest godina Rumijeva ivota. Mada su treina poema iz Diwana iskljuivo posveene Shamsu, veina njih ne spominje bilo koju osobu, esto zavravajui frazama kao to je ova: Budi tih!; nekolicina poema slavi takve likove kao to su

24

UVOD

Salah al-Din Zarkub i Husam al-Din Chalabi.7 Onaj prvi je, poput samog Rumija, prvotno bio uenik Burhana al-Dina Tirmidhija, ali se kasnije prikljuio krugu Rumijevih potovalaca. Chalabi je bio Rumijev uenik i postao je neposrednim razlogom sastavljanja Mesnevije. Oba ova lika u Diwanu igraju ulogu slinu ulozi Shamsa: oni su ogledala u kojima Rumi kontemplira boanski Ljubljenoga. Mesnevija (Kupleti) obuhvaa est knjiga poezije u didaktikom stilu, reajui se u duini od 3.810 do 4.915 stihova. Dok Diwan sadri Rumijeve pojedinane gazele i druge mjeovite poeme sastavljene prema ritminom obrascu, Mesnevija predstavlja jedinstveno djelo koje je bilo sastavljeno u svom postojeem poretku. Biogra smatraju da je Rumi zapoeo pisati Mesneviju na molbu svog najdraeg uenika Husama al-Dina Chalabija, koji je uoio da mnogi Rumijevi potovaoci provode dobar dio vremena itajui didaktinu poeziju Sanaija i Attara, dvojice majstora te vrste poezije prije Rumija. Takva djela predstavljaju sujska uenja u lahko prijemivoj i lahko pamtljivoj formi. Ona su mnogo vie odgovarala toplini i bratstvu sujskih krugova negoli klasini prirunici o istovjetnim sadrajima, koji su esto pisani suhoparnim i utogljenim jezikom. Takvu poeziju je mogao itati i uivati u njoj bilo ko vian govoru i sa izvjesnim osjeanjem duhovnog ili neposrednog kuanja (dhawq), dok su prirunike mogli izuavati samo oni sa formalnim obrazovanjem u religijskim znanostima. Chalabi je jednog dana preporuio Rumiju da napie djelo u didaktinom stilu Sanaija i Attara, kako bi upotpunio ostalu svoju poeziju. Rumi je odmah izvadio komadi papira na kojemu je ve bilo napisano prvih osamnaest stihova Mesnevije. Od tog asa i nadalje su se Rumi i Chalabi redovito susretali. Rumi e sastavljati poeziju, a Chalabi e je prepisivati, a potom mu je iznova itati. Njihov rad je zapoeo negdje oko 658/1260. ili 659/1261. i nastavie se, uz stanovito zakanjenje, sve do Rumijeve smrti. Poto se est knjiga ovoga djela zavrava usred prie, ini se da je Rumi umro prije njegova upotpunjenja. Nalik drugim dugakim didaktinim poemama nastalim prije ove, Mesnevija je jedna opirna zbirka anegdota i pripovijesti izvedenih iz izuzetne raznolikosti vrela, od Kurana do svakidanjeg narodnog humora. Svaka pria je ispriana kako bi istaknula odreenu poruku, a njena pouka je raspravljana do krajnjih pojedinosti. Sutina anegdota i, jo osobitije,

UVOD

25

sutina odstupnica nosi cjelokupni sukus islamske mudrosti, sa posebnim naglaskom na unutarnjem ili sujskom tumaenju. Za veinu pojedinanih poema iz Diwana se moe kazati da predstavljaju posebna duhovna stanja ili iskustva, kao to je sjedinjenje s Bogom ili razdvajanje nakon sjedinjenja, opisana u prikladnim slikama i simbolima. Premda Diwan sadri brojne kratke didaktine odlomke, u cjelini uzevi, on se pokazuje kao zbirka pojedinanih i odvojenih kristalizacija i konkretizacija duhovnih stanja iskuanih na putu prema Bogu. Ukupno osjeanje Diwana predstavlja svojevrsnu duhovnu opijenost i ekstatinu ljubav. Nasuprot Diwanu, Mesnevija je relativno umjerena. Ona predstavlja promiljeno i odmjereno nastojanje da se objasne raznovrsne dimenzije duhovnoga ivota i prakse uenicima koji su naumili slijediti Put. Openitije kazavi, ona je napisana za bilo koga ko ima vremena da sjedi i promilja smisao ivota i postojanja. Moglo bi se, u odreenom smislu, kazati da Diwan sadri toliko promplamsaja i svjetlucanja iz unutarnjih dimenzija Rumijeva duhovnog ivota. Svaka poema je simbolina slika jednog mistinog stanja kojeg je on iskusio na putu prema Bogu ili nakon dosezanja Cilja. Ali, Mesnevija je komentar na ta mistina stanja i duhovne postaje. Ona ih postavlja u sveukupni kontekst islamskih i sujskih uenja i prakse. Ona ispravlja onaj pogreni utisak koji se moe primiti izuavanjem razliitih poema u Diwanu, odvajajui ih i udaljujui ih od ireg konteksta suzma i islama. Odve slino Mesneviji u stilu i sadraju je prozno djelo Fihi ma hi (U onom jeste to to jest u onome), takoer napisano tokom posljednjih nekoliko godina Rumijeva ivota. To djelo, zapravo, predstavlja prijepise govora koje je Rumi kazivao raznovrsnim uenicima. Ovo djelo je, poput Mesnevije, odve didaktino djelo, koje do pojedinosti i kroz sjajnu raznovrsnost usporedbi i analogija objanjava razliite dimenzije sujskih uenja. Drugo prozno djelo je Majalis-i sabah (Sedam sjedeljki). Ovo relativno kratko djelo sadri odreeni broj propovijedi oigledno odranih sluateljstvu koje nije obuhvaalo samo suje, nego i iri auditorij. Stil i injenica da Rumi ne navodi nita od svoje poezije smjetaju ovo djelo u rano razdoblje njegova ivota, prije susreta sa Shamsom. Jedan od najveih poznavalaca Rumija smatra da je on odrao te propovijedi prije smrti svoga oca, kada je bio u svojim ranim dvadesetim.8 Ako je to tako, njegovi sadraji ilustriraju injenicu da je on bio potpuno proet sujskim uenjima od svoje

26

UVOD

mladosti. To potkrepljuje miljenje da je uloga Shamsa iz Tabriza bila uloga ispoljavanja njegova unutarnjeg znanja i duhovnih stanja u formi poezije. Najzad, postoje Rumijevi Makatib ili Pisma, 145 dokumenata u prosjeku od jedne ili dvije stranice. Veina tih pisama je adresirana raznovrsnim prinevima i uglednicima iz Konje, i to su, zapravo, pisma preporuke ili zamolbe za raznovrsne usluge, pisane u ime uenika ili prijatelja. Jer, veina tih pisama se ne bavi Rumijevim duhovnim uenjima, osim usputno; glavnina ulomaka koji bacaju svjetlo na njegova uenja prevedena je ovdje. Nasuprot mnogim zbirkama pisama sujskih uitelja, Makatib sadre samo jedno pismo posebice adresirano na nekoga ko se raspitivao za duhovni savjet (broj 68, djelomice prevedeno u odjeljku II, B, 1).

Uenja
Rumijeva opsena djela predstavljaju kaleidoskopsku sliku Boga, ovjeka, svijeta i meuodnosa ove tri realnosti. Ali, unato esto zbunjujuoj sloenosti slike koju Rumi slika, sva njegova izlaganja i objanjenja su tako natopljena svagdanjom aromom i tako su skladna da se gotovo moe suglasiti sa onima koji tvrde kako su sva ona svodiva na jednu sentencu ili frazu. Mada njegova uenja, vjerojatno, nikada ne mogu biti potpuno opsegnuta bilo kakvim sustavnim izlaganjem, sva ona, jamano, izraavaju jedincatu zbilju, najvaniju zbilju Rumijeva postojanja i samoga islama: Samo Bog zbiljski postoji. Koliko samo svijet sadri rijei! Ali sve imaju jedno znaenje. Kada porazbija krage, tad jedna voda je. (D 32108) Rumi nikada nije planirao pisati organizirani prirunik o suzmu ili ponuditi iscrpno objanjenje djelominog ili cjelokupnog njegova uenja. Neki njegovi suvremenici su ak prigovarali njegovu nesustavnom i anegdotskom stilu, pitajui se zato ondje nema ni spomena metazikim raspravama i uzvienim tajanstvima (M III 4234). Mnoge velike suje njegova vremena su pisali uene i sustavne rasprave o sujskom uenju. Ali, za razliku od njih, Rumi nije opisivao i denirao pojedinano stanje i postaje kojima se mistik uspinje k Bogu (M III 4236). Rumi odgovara svojim klevetnicima na nain koji jasno izraava njegovu vlastitu ulogu, kako ju je on shvatio:

UVOD

27
Kada je Kuran objavljen, nevjernici su ga na isti nain kritizirali. To su samo izmiljotine i prie prijezira vrijedne - oni su govorili. Ne postoji nikakvo duboko istraivanje ili uzvieno propitivanje. I mala djeca to znaju. On je samo zbir naloga o tome to je doputeno i to zabranjeno je. (M III 4237-39)

Drugim rijeima, Vi moete, ako elite, kritizirati rijei moje, ali vi znati morate da, poput samih Boijih rijei, poruka spasenja ljudskome rodu su one. U mnogim odjeljcima Rumi jasno tvrdi da njegov cilj u prvome redu nije da objanjava, ve da upuuje. Njegova svrha je u sastavljanju poezije i u govorenju svojim sluateljima, a ne u davanju znanstvenog ili uenog tumaenja o ovom ili onom pitanju islamskog uenja. Niti je njegova svrha u tome da im objanjava ta sve suzam, ona unutarnja dimenzija islama, znai. On jedino eli da oni spoznaju da su, kao ljudska bia, odreeni samom svojom prirodom da se okrenu prema Bogu i da Mu se potpuno posvete.9 O Rumiju, zapravo, moemo kazati ono to moemo kazati o brojnim drugim likovima u povijesti islamskoga miljenja: on prihvaa naelo ispovijedanja Boije jedinosti (tawhd) kao takvo i objanjava ta sve to naelo podrazumijeva za nas kao ljudska bia u pojmovima naih ideja, naih aktivnosti i naeg postojanja. Ali ovo jednostavno stajalite nam ne moe govoriti zato je Rumi u tolikoj mjeri privlaio pozornost od vremena svoga ivljenja do danas. Mora se vidjeti ne toliko ta on govori nego kako govori o tome. im se Rumijeva poruka odvoji od njegova naina izraavanja te poruke, ona nekako postaje suhoparna i nenadahnjujua. To je glavni nedostatak knjiga o Rumiju koje, razdvajanjem njegove poezije od miljenja, gube iz vida njegovo srce i duu. Vrednovati Rumija u svim njegovim dimenzijama znai itati Rumija samoga, a ne uene tumae. Ali zapadni itatelj se susree sa brojnim zaprekama kod itanja i razumijevanja Rumijevih djela. Ostavljajui po strani dobro poznate zapreke prijevoda uope, ondje preostaju stalna ukazivanja na islamska uenja sa kojima itatelj ne moe biti upoznat. Rumijev univerzum je oblikovan Kuranom, Poslanikom i muslimanskim svetim ljudima, ba kao

28

UVOD

to je i Dante bio oblikovan snagom Krista, Biblije i Crkve. Ali, Rumijeva je poruka, nasreu, tako univerzalna i on je tako liberalan u svome koritenju slikovita govora izvuenog iz vrela zajednikih sveukupnom ljudskom iskustvu, tako da te prepreke ne predstavljaju temeljnu zapreku. One mogu biti prevladane paljivim odabirom tekstova. Kao rezultat mogu biti predstavljena njegova sutinska uenja uz golemu raskonost simbolizma i slikovita govora jo neoptereenih dugim objanjenjima nepoznatih pitanja, ma kako korisna ta objanjenja mogla biti u svom vlastitom skladu. Jednu drugu zapreku je tee prevladati negoli onu prvu: temeljito razumijevanje gotovo bilo kojeg odlomka Rumijevih djela pretpostavlja upoznavanje sa cjelokupnim opsegom njegovih uenja. Rumi nikada ne zapoinje jednostavnim, a potom postupnim uvoenjem itatelja, kroz postaje, u temelje sujskog uenja. Njegov Diwan unaprijed iskljuuje takvu proceduru po samoj svojoj prirodi. Ali, ak i Mesnevija, koja je od poetka bila didaktino djelo i koja zadrava svoju prvobitnu formu, nikako ne nastoji redati sadraj u smislu stupnjeva potekoe ili sloenosti. Rumi prvim stihom aludira na jedno cjelovito razastiranje sujske teorije i prakse. K tome jo, Rumijeva uenja su uzajamno povezana na bezbroj naina. Svaki stih njegove poezije bi, praktiki, mogao djelovati kao polazite za izlaganje cjelokupnog obujma njegovih uenja. Kada se Rumijeva poezija ui u tradicionalnim krugovima u islamskom svijetu, nije neuobiajeno za jednog uitelja da provede mjesece dana na jednoj kratkoj anegdoti iz Mesnevije ili na jednom gazelu iz Diwana. Na kraju uenja tokom nekoliko godina, uenik moe otkriti kako je itao samo jedan mali postotak Rumijevih stihova. Ali, temeljito izuavajui te stihove, on e biti upoznat sa ukupnim sadrinskim opsegom Rumijevih duhovnih uenja i bit e kadar itati ostatak njegove poezije sa dostatnim razumijevanjem, i to bez uitelja. To, naravno, ne znai da e i sam nuno postati uiteljem Rumijeva stiha. Kao to svaki istraiva Rumija zna, njegovi stihovi su jedan neiscrpni okean i, u krajnjoj liniji, razumijevanja jednog istraivaa e ovisiti o njegovoj vlastitoj sposobnosti. Okean u krag saspe li, kako e ga samo jedan dan zadrati? (M I 20) Prozor odreuje koliko svjetlosti u kuu ulazi, pa makar istok i zapad Mjeseevi zraci obasjavali. (D 9911)

UVOD

29

Ukratko, kroz razumijevanje bilo kojeg Rumijeva uenja povlai se stanoviti stupanj razumijevanja svih ostalih njegovih uenja. itatelj samo do odreene mjere moe izvui korist iz Rumijeve poezije koja je ve u bliskoj vezi sa uenjima koja ona sadri ili, trebalo bi dodati: samo do odreene mjere njegov duh ih priziva i prikuplja. Stoga, glavna svrha ove knjige jest da u glavnim crtama izloi i ukratko objasni, koliko je to mogue Rumijevim vlastitim rijeima, sredinje teme njegovih djela.

Tri dimenzije suzma

Sujska uenja se mogu podijeliti u tri velike kategorije. Prve dvije kategorije se mogu odnositi na mudrost i metodu, ili, u pojmovima uobiajenije koritenim u kontekstu islama, na znanje (ilm) i postupke (amal), to jest na teoriju i praksu. Prema Poslanikovu uenju, znanje bez djela je poput drveta bez ploda. Ovdje je znanje, naravno, isto ono na ta je Poslanik ukazivao u mnogim drugim pravorijecima kao to su ovi: Potraga za znanjem je dunost svakog muslimana; Traite znanje, ak i u Kini; Znanje je svjetlost koju Bog sputa na srce svakog ko tu svjetlost eli. To je znanje o samome Bogu i ovjekovom konanom svretku. Za muslimane je znanje otkriveno Kuranom. U takvoj perspektivi postupci znae primjenjivanje tog znanja na svaiji svakidanji ivot. Za muslimane to oznaava praksu islama. U kontekstu ovog islamskog poimanja znanja i djela suje naglaavaju i trei element koji nije tako izriito zapisan u Kuranu i Hadisu: duhovno ozbiljenje ili uzdiua stanja ljudskog usavravanja koja rezultiraju pribliavanjem Bogu. Suje stalno navode jedan Poslanikov pravorijek: Zakon su moje rijei, Put su moja djela, a Istina su moja unutarnja stanja. Suje ovdje razumijevaju Zakon ili erijat u njegovu najirem znaenju, obuhvatajui znanje i sva teorijska uenja islama. Put ili Tariqah je, potom, metoda dovoenja Zakona u praksu. A Zbilja ili Haqiqah predstavlja unutarnja stanja i postaje koje je duhovni putnik postigao na svom putovanju prema Bogu i u Bogu. Zakon je poput svjetiljke: ona put pokazuje. Ne moe kroiti naprijed bez svjetiljke. Kada stupi na stazu, tvoj hod Put je. A kada dosegne cilj, on Istina je.

30
Zakon se moe usporediti sa uenjem teorije iz medicine. Put ukljuuje izbjegavanje neke hrane i uzimanje nekih lijekova na temelju te teorije. Potom, Istina znai pronalaenje trajnoga zdravlja i dalje potrebe za teorijom i praksom prestajanje. Kada ovjek umire u ivotu ovoga svijeta, Zakon i Put bivaju odvojeni od njega, a samo e Istina ostati... Zakon je znanje, Put su djela, a Istina je dosezanje Boga. (M V, Proslov).

UVOD

Ovo su, naime, tri dimenzije sujskoga uenja: Zakon, Put i Istina; ili znanje, djela i dosezanje Boga; ili teorija, praksa i duhovno ozbiljenje. Znanje o Bogu, ovjeku i svijetu u konanici se izvodi iz samoga Boga, najprije znaenjima objave, to jest u kontekstu islama znaenjima Kurana i Poslanikova Hadisa; a potom znaenjima nadahnua ili otkrivanja, to jest duhovne vizije svetih ljudi ili duhovno ozbiljenih suja. Znanje priskrbljuje prosvjetljenje, tako da ovjek moe vidjeti sve u svom vlastitom prostoru. Stoga znanje ili teorijska dimenzija religije, koja se kodicira u formi boanskog Zakona, smjeta ovjeka u totalni univerzum, denirajui njegovu prirodu i odgovornosti kao ljudskog bia. Znanje i teorija pronalaze svoju upotpunjujuu dimenziju u praksi ili Putu, koji se odreuje djelima ili Poslanikovim sunnetom, normom za svaku Bogom usmjerenu ljudsku aktivnost. Slijediti sujski put znai podlagati se nalozima i zabranama Boijim sukladno onom urneku priskrbljenom od Boijeg Poslanika: Vi imate dobar primjer u Boijem Poslaniku, svak ko god vjeruje u Boga i Posljednji dan, i ko se esto sjea Boga (Kuran XXXIII, 21). Kai (o Muhammede): Ako volite Boga, mene slijedite, a Bog e zavoljeti vas i grijehe vam vae oprostiti (III, 31). Sujski put je, jo osobitije govorei, slijeenje modela koji je priskrbljen od Poslanikovih zastupnika na Zemlji, svetih ljudi, koji su ejhovi ili duhovni uitelji. Stupivi jednom na Put, uenik poinje proivljavati proces unutarnje preobrazbe. Ukoliko je on meu onima kojima je dosueno da dosegnu duhovno savrenstvo, on e se uspeti uspravno postavljenim ljestvama koje se proteu do neba i s onu stranu nebesa; alhemija Puta e preobraziti bakarnu osnovicu njegove supstance u isto i plemenito zlato. Istina ili dosezanje Boga nije jednostavan proces jednog koraka. Moe se rei da se ova trea dimenzija sujskog uenja bavi sveukupnim unutarnjim

UVOD

31

iskustvima koja proivi duhovni putnik na njegovu putovanju. Ona se skrbi za sve vrline (akhlaq) koje suja mora stei, pridravajui se Poslanikova pravorijeka: Poprimite vrline Boije! Ako stjecanje vrlina znai zadobivanje Boga, to je tako stoga to vrline ne pripadaju ovjeku. Uenik Puta, privezan uz Boiju milost i uputu, postie proces oienja tako da se veo ljudske prirode postepeno pomjera sa ogledala prvobitne ljudske supstance, nainjene na sliku Boiju, ili, Poslanikovim rijeima kazano, na sliku Svemilosnoga. Svako savrenstvo koje postigne ovjek jest Boije savrenstvo odraeno unutar njega. U klasinim prirunicima ova trea dimenzija sujskog uenja je razmatrana, uglavnom, pod naslovom duhovnih postaja (maqamat) i duhovnih stanja (ahwal). Mi sa odreenog stajalita moemo ovu dimenziju nazvati sujskom psihologijom ukoliko pojam psyche razumijevamo u najirem moguem znaenju, kao ekvivalenta duhu u Rumijevoj terminologiji. Sujska psihologija bi mogla, potom, biti denirana kao znanost o preobrazbama proivljenim snagom due na njenom putovanju prema Bogu. Valja se, meutim, prisjetiti da ta znanost nema nikakve slinosti sa psihologijom kakvom je ona danas poznata na Zapadu. Jer u Rumijevoj terminologiji moderna psihologija se potpuno temelji na istraivanju samoga jastva. Ali jastvo (nafs) je najnia dimenzija ovjekove unutarnje egzistencije, njegova ivotinjska i sotonska narav. Samo Bog ili dua mogu poznavati duu, koja je ovjekova najuzvienija ili aneoska priroda. Jastvo, u krajnjoj liniji, ne moe, ak, spoznati sebe bez potpuno izvrnutog gledita, jer sve od svoje pozitivne zbilje ono prima od due koja poiva iznad i s onu stranu jastva. Samo dua, koja obuhvaa i obgrljuje jastvo, moe spoznati jastvo. I samo su sveti ljudi dosegnuli ono stanje u kojemu je njihova svijest o zbilji usredsreena na njihove due ili na Boga. Za duhovne postaje se u sujskoj psihologiji kae da su duhovna i moralna savrenstva ili vrline koje je duhovni putnik poluio na stazi prema Bogu. Jednom ozbiljivi probuenost, naprimjer, duhovni putnik se kree prema pokajanju i, potom, prema samopreispitivanju; ili, jednom postigavi pokornost, on se uspinje prema duhovnom vitetvu i, potom, prema irenju. Djelo poput Ansarijevog Manazil al-sairin, iz kojega su uzeti ovi primjeri, klasicira duhovne postaje u deset odjeljaka sukladno stotini razliitih podjela.10 Ostale suje su upotrijebili potpuno drukije sheme i klasicirali su duhovne postaje u veem ili manjem broju podjela.

32

UVOD

Ali, openita ideja svih klasikacija je ista: uzlazna ljestvica duhovnih savrenstava koju ovjek mora savladati. to se tie duhovnih stanja, za njih se obino kae da se sastoje od duhovnih milosti koje su izravno podarene od Boga i izvan su ljudske moi stjecanja. Za razliku od duhovnih postaja, duhovna stanja se ne motre kao kretanje u jednoj uzlaznoj hijerarhiji, ve, radije, kao neto to dolazi i odlazi po boanskoj volji. Bilo kako bilo, Rumi izriito ne razmatra duhovne postaje i duhovna stanja, niti ih razmatra kao takve. Ali on razmatra unutarnja duhovna iskustva koja duhovni putnik doivljava u velikoj mjeri, kao i stajalita i duhovne postaje koje ovjek mora nastojati postii. Kao to je ranije naznaeno, brojne poeme u Diwanu se mogu smatrati poetinim izrazima osebujnih duhovnih stanja i iskustava. Ukratko, Rumi priskrbljuje temeljito razjanjenje sujske psihologije, ali ne u pojmovima sustavnih shema koje se nalaze u klasinim prirunicima. Stoga, istraiva njegovih djela mora i sam priskrbiti okvir unutar kojega se ta uenja mogu razmatrati.

Plan knjige
Ovo djelo je podijeljeno u tri dijela prema upravo razmotrenoj shemi: znanje ili teorija, postupci ili praksa i dosezanje Boga ili duhovna psihologija. Rumi priskrbljuje temelje za tu razdiobu u naprijed navedenom odlomku, ali ja ne tvrdim da je cijela ova shema ita drugo doli moje vlastito nesavreno razumijevanje i ponovna preraspodjela Rumijevih uenja. Mnoge druge sheme bi, nesumnjivo, mogle biti razmotrene. U svakom sluaju, jo se valja sloiti sa onima koji kau da ni sam Rumi nije predstavio svoja uenja kao jedan sustav i da, stoga, nastojati ih sistematizirati znai rizikovati da ih se pogreno protumai. Zacijelo, bilo ko da trai da objanjava i tumai Rumijeva uenja treba unaprijed upozoriti itatelja na potekoe ukljuene u takav poduhvat i treba ga podsjetiti na onaj poznati stih sa poetka Mesnevije: Svak ima postati mojim prijateljem prema vlastitom miljenju svome. On ne smije traiti moja tajanstva izvan mene. (M I 6)

UVOD

33

Mogue bi bilo potpunije sistematizirati i rasporediti Rumijeve ideje unutar ovog ovlanog prikaza negoli se tome pristupilo u ovome radu. Meutim, to bi osujetilo moju nakanu da dopustim Rumiju da predstavi svoja uenja svojim vlastitim rijeima. to se vie analiziraju njegova djela, to se ona vie pokazuju kao lozoja ili, moda, kao zbir ideja punovanih jedino za povijest miljenja, prije negoli kao iva duhovna poruka koju nam je on naumio. Bilo kako bilo, ja sam nastojao zadrati Rumijeve vlastite rijei i znaenja izraavanja. Moje vlastite zamjedbe samo predstavljaju uvod u ono to Rumi eli kazati, a ne iscrpno objanjavanje njegovih uenja. itatelj e se esto susretati sa stanovitim nedosljednostima u navoenim odlomcima ili moe uoiti da Rumi upotrebljava jedan pojam u znaenju drukijem od onoga kojeg sam ja razmatrao u mojim uvodnim biljekama. Premda bi se mogle izgladiti te nedosljednosti i upotrebe kroz temeljitije izlaganje teorijskih osnova sujskih uenja, to bi moglo imati za posljedicu preveliko udaljavanje od arome izvornih odlomaka i od mog postavljenog cilja da dopustim Rumiju da govori sam za sebe. Te nedosljednosti, u svakom sluaju, odraavaju izvorni tekst, a moglo bi se kazati da u izvorniku postoji neto providnosno u vezi sa tim nedosljednostima. U krajnjoj liniji, one podsjeaju itatelja na to da svako teorijsko i doslovno tumaenje Rumijevih uenja ne moe nikada biti dostatno. Ako itatelj istinski eli znati o emu Rumi govori, on mora slijediti njegov savjet i ui unutar znaenja s onu stranu izvanjske forme njegovih uenja. Tu tvrdoglavu formu duhovnim putovanjem rastopi! Ispod nje e Jedinost nalik riznici pronai! (M I 683)

Prijevodi
Potrebno je da neto kaem o mome metodu prevoenja izabranih dijelova iz Rumijevih djela. Pregnua R. A. Nicholsona i A. J. Arberryja su uinila Rumija najprevoenijom osobom islamske literature i miljenja. Nicholsonovo monumentalno prireivanje i prijevod Mesnevije, skupa sa dva toma njegovih komentara, objelodanjeno prije vie od ezdeset godina, za svagda je zaduilo sve istraivae Rumija. Njegov prijevod pedeset poema iz Diwana godinama je predstavljao samo ozbiljno istraivanje ovoga djela na engleskom jeziku. Arberryjevi prijevodi djela Fihi ma hi, 400 gazela

34

UVOD

i izbor rubaiyyata samo su nastavili doprinositi bogatstvu izvornih vrela dostupnih na engleskom jeziku. Oba ova znanstvenika su bili krajnje posveeni briljivom prevoenju sa perzijskog izvornika.11 Nicholsonovi prijevodi su nadasve tako tani da je njegov tekst od rijei do rijei sukladan izvorniku. Njegova vjernost je takva da ak dodaci tekstu, koji se jasno razumiju na perzijskom, a nuni su za gramatike prijevode na engleskom, obino su naznaavani u parentezama. U mojim vlastitim prijevodima ja sam se drao blie Arberryjevu metodu u tome da sam izbjegavao parenteze i ostale nepotrebne nezgrapnosti u nastojanju da ponudim itljiv engleski tekst. esto sam, meutim, iao dalje od Arberryja u svojim literarnim i proznim prijevodima, jer sam bio vie naklonjen priskrbljivanju ekvivalentnih idiomatskih izraza namjesto tanog prijevoda; a esto sam dodavao objanjenja u formi jedne ili dviju rijei ili fraza u nastojanju da izbjegnem potrebu za podnonom napomenom. Pa ipak, prijevodi su potpuno vjerne predstave izvornika. Svi odlomci koje su preveli Nicholson ili Arberry takoer su paljivo usporeeni sa mojim verzijama, a ja sam zadovoljan da su moji vlastiti prijevodi podjednako tani ili, ak, taniji. Potrebno je takoer istai da ovaj prijevod posjeduje jednu odliku koja se ne nalazi kod Nicholsona i Arberryja: on zadrava dosljednost kod prevoenja nekih vanih tehnikih termina. Iz Nicholsonovog djela i iz djela njegovog uenika Arberryja, koji u vezi s tim slijedi svoga uitelja moe se zakljuiti da je on osjeao kako je najbolje da se neki termini prevedu na razliite naine sukladno kontekstu. U mnogim sluajevima bi se, jamano, moglo sloiti s tim, ali postoji nekoliko termina koji igraju kljunu i sredinju ulogu u Rumijevu miljenju. Makar oni mogli izgledati tako kao da oznaavaju razliita znaenja u razliitim kontekstima, kada su razliito prevedeni, jedna znaajna i, ak, temeljna nit dosljednosti, provlaei se kroz Rumijeva djela, biva izgubljena. Moje vlastito miljenje je da je bolje zadrati jedan tehniki termin na engleskom i razjasniti poredak znaenja koja on obuhvaa kroz deniciju i pokazivanje kako je on upotrijebljen u razliitim kontekstima. Najistaknutiji primjer ovoga tipa tehnikog pojma je rije mana (znaenje) suprotstavljena rijei surat (forma). Meuigra ova dva pojma igra prvorazrednu ulogu u Rumijevim uenjima, kao to sam i pokuao pokazati u ovome radu. Ali u Nicholsonovim i Arberrijevim prijevodima

UVOD

35

suodnos izmeu ova dva termina je potpuno izgubljen zbog nedosljednosti prijevoda rijei mana.12 Trebao bih naglasiti da ja ne elim kritizirati ni Nicholsona niti Arberryja s tim u vezi. Zadaa koju su oni izvrili, istraujui Rumija, neusporediva je; posebice danas niko ne pokuava pisati o Rumiju na engleskom ili itati Mesneviju na perzijskom bez priznavanja golemog duga Nicholsonu. Pa ipak, uvijek ima mjesta za poboljanje pregnua ranijih znanstvenika, posebice kada se ima u vidu istraivanje pojedinane dimenzije Rumijevih djela kao zasebne u odnosu na ostale dimenzije. Moja liberalna upotreba velikih slova moe prizivati napomenu. Openito uzevi, ja koristim velika slova tamo gdje se ona ne bi mogla oekivati stoga jer postoje neke nijanse u znaenju koje, inae, moe biti izgubljeno. Osebujnije govorei, ja ih koristim za bilo koje ime ili atribut Boiji, bilo teoloki ili poetiki. Tako je, naprimjer, Bog Milostivi, ivi i Vladar, i On posjeduje Vlast, ali On je takoer Prijatelj, Skrivena Riznica, Slikar, Mjesec, Okean, Sulejman opstojanja, Ushititelj i, ak, prigodice, Krvolok, Skladitar. Iste rijei u drugim kontekstima ne mogu se odnositi na Boga i, stoga, su upotrijebljena mala slova. Zamjenice koje se odnose na Boga takoer su pisane velikim slovom. Ja takoer upotrebljavam velika slova za neke islamske i sujske termine kako bih naznaio da se oni koriste u tehnikom smislu ili su, praktiki, vlastite imenice. Prema tome, kao to je uobiajeno za rijei o islamu, pojmovi poput imena i atributa napisani su velikim slovom kada se odnose na imena i atribute Boije. Ostali primjeri ukljuuju Drugove (poslanika Muhammeda), Pravi Put (= islam ili suzam), Put (= suzam), Vrijeme (= sveukupni ciklus vremena i postojanja), Riba (= mistino bie koje podupire Zemlju), Pero (= Vrhovno Pero kroz koje je Bog stvorio univerzum), Prijestolje (Boije = deveto nebo). Najzad, ja koristim velika slova za neke sujske termine posebnog znaenja koji drugdje ne moraju biti prepoznati; naprimjer, Duh i Oko (= organi mistine vizije), Posjedovatelji Vizije (= sveti ljudi), Mukarci (= sveti ljudi, duhovni ratnici), Pol (= najuzvieniji svetac vremena koji podupire univerzum), Jezik Ptica (= govor posveenih ljudskih dua). Ukoliko sam, katkada, bio nedosljedan, moda je to bilo neminovno, jer, ja sam bio, meu ostalim stvarima, sueljen sa problemom gdje da povuem liniju izmeu stvorenog i Nestvorenog, liniju koju e Rumi osobno povlaiti na razliitim razinama sukladno pojedinanom gleditu o kojemu je rije. Ja item oprost od onih itatelja koji su osjetljivi na takve nedosljednosti.

36

UVOD

Ondje preostaje metod upotrijebljen u odabiru odlomaka za prevoenje. itatelji upoznati sa Rumijevim djelima ipak se mogu pitati zato sam nainio ovaj a ne neki drugi izbor, poto su mnogi drugi odlomci mogli ilustrirati moje naglaavanje podjednako dobro ili i bolje. U tom pogledu sam ja bio usmjeravan snagom dva razmatranja. Prvo, ja sam donekle nastojao izbjei ve prevoene odlomke. To je znailo birati manje odlomke iz Mesnevije i Fihi ma hi negoli se moglo oekivati, i zanemarivati mnoge pronjene gazele u Diwanu. Ali, poto su Nicholson i Arberry preveli samo oko deset procenata Diwana, neprevedeni dijelovi su zadrali neiskoritenu riznicu sujskog sadraja koju sam ja nastojao u potpunosti iskoristiti.13 Drugo, ova knjiga je bila prvobitno zamiljena kao uvod u jednu reprezentativnu antologiju Rumijevih djela sada ve u narastanju. To jo znai upotpunjavanje ovoga sveska. Stoga sam ja izbjegao sav sadraj provizorno odabran za tu antologiju, ukljuujui nekih tri stotine izabranih gazela. William C. Chittick Woodbury, Connecticut 7. august 1981.

Dio I

TEORIJA

A.
MOTRITI STVARI KAKVE JESU
1. Forma i znaenje
Rumi nema nita drugo doli saaljenja i prijezira za one koji motre na svijet i unutar sebe, a ne shvaaju da ono to oni gledaju je zastor preko zbilje. Ovaj svijet je san, tamnica, zamka, pjena koju izbacuje more, praina podignuta galopom konja. Ali on nije ono to se ini da jest. Ako je sve to nam se pokazuje ba to to nam se pokazuje, tad Poslanik, koji je bio obdaren tako pronicavim gledanjem, prosvjetljenim i prosvjetljujuim, nikada ne bi povikao: Gospodaru, pokai nam stvari kakve one jesu! (F 5/18) Rumi povlai temeljnu razliku izmeu forme (surat) i znaenja (mana).1 Forma je izvanjska pojava stvari, a znaenje njena unutarnja i nevidljiva zbilja. Najzad, znaenje je neto to je znano samo Bogu. A poto je Bog s onu stranu bilo koje vrste mnotva, znaenje svih stvari je, u konanici, Bog. Forma je sjena, znaenje je Sunce. (M VI 4747) Naspram znaenja ta je forma? Odve prijezira vrijedna. U mjestu dri znaenje nebesa... Znaenje vjetar na lutanje tjera poput mlinskog toka zatoenog u vodi potoka. (M I 3330, 33) Znaj da spoljna forma nestaje, ali Svijet Znaenja zauvijek ostaje.

40
Dokle ete gladiti oblik kraga? Odbacite oblik kraga: idite vodu traite! Motrei formu, o znaenju vi svijest nemate. Ako ste pronicavi, iz koljke biser zgrabite. (M II 1020-22)

TEORIJA

Svijet je tad forma, ili zbir mirijada formi. Svaka forma po samoj svojoj prirodi oituje svoje vlastito znaenje, koje jest njena zbilja s Bogom. ovjekova je zadaa da ne bude zavaran formom. On mora shvatiti da forma ne postoji poradi sebe same, nego ona oituje znaenje iznad i s onu stranu sebe. Forme su ulje, znaenje je svjetlo inae, ne bi ustrajno pitao zato. Ako je forma sebe same radi, tad zato pita Zato?(...) Stoga ni mudrost ne moe dopustiti da spoljne forme nebesa i stanovnika Zemlje trebaju samo zato opstojati. (M IV 2994-95, 98) Segni s onu stranu forme, iz imena sei! Uteci naslovima i imenima i prema znaenju bjei! (M IV 1285) Poslanik je kazao: Motrite formu nebesa i Zemlje, i kroz tu formu izvucite pouku iz onog Univerzalnog Smisla. Jer vi vidite promjene izazvane Tokom nebeskim, kie iz oblaka u sezoni, ljeto i zimu, i mijene Vremena. Vi vidite da je sve na svome mjestu i u skladu sa mudrou. Najposlije, kako taj oblak bez due zna da mora poslati kiu u odreenom godinjem dobu? Vi vidite zemlju kako hrani biljke i od jednog naini desetero. Dakle, Neko to izvodi. Pogledajte Ga znaenjima ovoga svijeta i uzmite zadovoljtinu od Njega. Ba kao to uzimate zadovoljtinu iz znaenja ljudske zbilje kroz tijelo, tako uzmite zadovoljtinu iz znaenja svijeta kroz formu svijeta. (F 39/51) Dihotomija izmeu znaenja i forme je glavno uporite Rumijevih uenja, i ona se mora stalno drati na pameti. On na nju ukazuje u toliko razliitih konteksta i kroz golemu raznovrsnost slika i simbola. Ne postoji, zapravo, nikakav glavni razlog da se imenuje temeljna dihotomija unutar zbilje, kao to je on izmeu forme i znaenja, osim to ovaj par termina izgleda da je obuhvatniji u primjeni od svih parova koje Rumi upotrebljava, a on na njega, moda, ukazuje ee negoli na bilo koji drugi par. U svakom sluaju, ne smijemo nastojati preve blisko vezivati Rumija za pitanje terminologije. Znaenje je po deniciji s onu stranu forme

MOTRITI STVARI KAKVE JESU

41

i njenih ogranienja. Prema tome, svi pokuaji da se ono izrazi rijeima moraju donekle biti dvosmisleni. Umjesto da nametnemo strogo lozofske denicije Rumijevoj terminologiji, radije emo njemu dopustiti da on za sebe govori dok podstie itatelja da prevali s onu stranu denicija i granica ljudskoga jezika. Rumi esto razmatra dihotomiju znaenje-forma u pojmovima izvedenim iz lozofskog obrasca, a jo ee u slikama i simbolima poezije. Nekolicina pojmova koje on najee dovodi u parni odnos su: drugostepeni uzroci (asbab) i Prvi Uzrok (musabbib), vidljivi (zahir) i skriveni (batin), praina i vjetar, pjena i more, slika i slikar, sjena i svjetlo. Ljudi motre posredne uzroke i misle da sveg bivajueg su izvorite. Ali je svetima otkriveno da su to tek koprene. (F 68/80) Oni su na oima koprene, jer svako oko nije vrijedno vidjeti Njegovo umijee. Mora se imati oko koje prosee kroz drugostepene uzroke i razdire sve koprene, do kraja, da bi moglo vidjeti Prvi Uzrok na Ne-mjestu i spoznati da nastojanje, stjecanje i trgovanje su uzaludni. Svako dobro i zlo dolaze od Prvog Uzroka. O oe, znaenja su i drugostepeni uzroci samo duh materijaliziran na glavnoj dadi, kako bi razdoblje budnosti moglo neto due potrajati. (M V 1551-55) Ko god motri drugostepene uzroke, jamano je tovalac forme. Ko god motri Prvi Uzrok, taj ima postati svjetlom koje lui Znaenje. (D 25048) Zemlja je vanjski oblik praha, ali su svjetlosni atributi Boiji unutra. U rat sa svojom nutrinom upustila se vanjtina njezina; njena nutrina je poput bisera, a obini kamen je njena vanjtina. Njena vanjtina veli: Nieg nema vie, samo postojim ja. Njena nutrina kae: Pogledaj dobro ispred i iza!

42
Njena vanjtina porie, govorei: Nutrina je nita. Priekaj! Mi emo ti pokazati na to e nutrina. (M IV 1007-10) Samo je ovaj dokaz nevjernika: Osim vanjtine ove ne vidim drugog stanita. On ne uvia nikada da tek nudi novosti o skrivenoj mudrosti svaka vanjtina. Zacijelo, dobitak svake spoljanje stvari u unutarnjem poiva skrivenom poput u medicini dobara. (M IV 2878-80) Doepaj se vanjtine, pa makar ona prijevarno bludi! Na kraju e ona odvesti nutrini. (M III 526) On je dobrano uskovitlao svijet poput praine: skriven u praini, On poput vjetra je. (D 28600) Svijet je praina, a u praini su skriveni pometa i metla. (D 13164) Postojanje je praina cijela, od tog Mjeseca dolazi blistavost njena: prainu ne slijedi, ne okrei Mjesecu lea! (12236) Dan i no more na sebi bukajuu pjenu dri. Vi motrite pjenu a ne to more ah, uda li! (M III 1271) Kako bi se pjenoliki oblik kretao bez valova? Kako se moe praina do vrh neba dii bez vjetra? Poto si vidio prainu forme, sad Vjetar pogledaj! Poto si vidio pjenu, sad pogledaj stvaralake moi Okean! (M VI 1459-60) Pjena na Moru je ovoga svijeta forme. Ako si ovjek istote, kroi s onu stranu pjene! (D 28722) Njegova Ljepota je sunce, Njegov veo svijet je: ali, ta slika vidi drugo doli slike i are? (D 706) Flautu, tamburin i harfu za uho oni sviraju: ta slikasvijet prst upire ka Slikaru. (D 9312) Mili, pogledaj Slikara! Zato pilji u slike na zidovima hamama? U Sunce i Mjesec zuri! Zato pogled poklanja mjesecolikim djevojkama? (D 24342)

TEORIJA

MOTRITI STVARI KAKVE JESU

43

Pred Slikarom i kistom je slika bespomona i poput djeteta u utrobi okovana. (M I 611) Samo iz Slikareva kista slika izvodi svoje kretnje, obujam joj se vrti oko njegove take. (D 10955) Prvi Uzrok je Svjetlo, a svaki drugostepeni uzrok je njegova sjena samo. (D 525) Ti si Sunce, a sve stvari poput sjena, as lijevo, as desno slijede Tebe. (D 21966) Bog je svjetlo, a svi mi smo tama; ova kua svoj sjaj od tog Sunca prima. Ovdje je svjetlo sa sjenom pomijeano ako eli svjetlo, izai iz kue na krov, na svjetlo. (D 30842-43)

2. Postojanje i nepostojanje
Ukazujui na formu i znaenje ili na vanjtinu i nutrinu, Rumi upotrebljava jedan drugi zbir pojmova koji naglaava negativno lice znaenja u odnosu prema pozitivnoj strani forme. S tog stajalita, forma je mjesto a znaenje je bezmjesnost; pjena je boja a more je Bezbojnost. Jer znaenje se suprotstavlja formi i moe se postii samo poricanjem forme snagom bezoblinosti. Svak je okrenuo svoje lice negdje, samo ga sveci nisu okrenuli nigdje. (M V 350) Tamo gdje besputnost vlada, proljee je svud, u svakom drugom smjeru samo je decembarska stud. (D 20089) ini se da je stamen i u kretnji da je, mada On nije ni ovo ni to; oituje se u mjestu, iako mjesta nema, zacijelo. (D 6110) Ti si iz mjesta, a izvorite ti je bezmjesno: ovdje duan zatvori, a bazar otvori tamo! (M II 612) Dokle e davati znake? Umukni! Jer Vrelo znakova tih za te znakove ne mari. (D 7268) Bezbojnost je korijen boja svakih, mir je korijen bojeva svih. (M VI 59)

44
Bezbojnost je korijen boja, bezlinost svake slike gle uda li tog bezrjenost korijen je rijei, a rudnik novia svakog! (D 13925) Tisue boja je dolo iz onog Zdenca cijela, kojeg ne dohvaa boja ni plava niti bijela. (D 28249) Iz Bezlinosti ulazi oblik u cik postojanja, ba kao to se iz ognja dim izvija. (M VI 3712) Gospode nad gospodarima! Darovaoe oblika, Bezlini! Koji li oblik na mene navlai? Ja ne znam, al to najbolje zna Ti. (D 14964)

TEORIJA

Rumi esto povlai razliku izmeu oblika i znaenja pojmovima postojanja (hasti, wujud) i nepostojanja (nisti, adam). Ovaj par pojmova je sloeniji negoli mnogi drugi, poto svaka od dvije rijei ukazuje ili na oblik ili na znaenje, ovisno o kontekstu. Sa jednog motrita, mi ovdanji svijet gledamo kao neto opstojee. Tako je oblik postojanje, dok je znaenje bezoblino i nepostojee. Ali, ako paljivo motrimo, vidimo da je oblik ili postojanje samo praina na vjetru. U usporedbi sa okeanom, pjena se istinski moe nazvati nepostojanjem. Tako, sa drugog motrita gledano, Bog i znaenje su postojanje, dok su oblik i svijet nepostojanje. Rumi esto suprotstavlja ova dva motrita u istom stihu, a u drugim prilikama on ukazuje na jedno ili na drugo. Ovaj postojei svijet je kao neto to biva, a onaj svijet Postojanja u cijelosti se skriva. Praina na vjetru je to, igra-varka, ona die veo. To to izvodi ona samo je puki hir; ljuska je to. Ali ono dolje skrito, jezgra je i vir. (M II 1280-82) Mi i nae postojanje, to zanemari. Ti si Apsolutno Postojanje, a kao da Si prolazne stvari. Mi smo lavovi, ali lavovi na bajraku: samo usljed vjetra lepramo i drimo se u zraku. (M I 602-603) ovjek od ovog svijeta misli da nepostojanje je divota. O prijatelju, zato bi mudar ovjek poklonio ivot svoj inu neivota?(...) Zbog tame u oima svojim ti misli da nita je neto. Oi ti mogu ozdraviti i prahom ispred Kraljevih vrata prosvijetljene vjeto! (D 11470, 75)

MOTRITI STVARI KAKVE JESU

45

3. Priin podvajanja
Oblik i znaenje su nerazmrsivo povezani: oblik se izvodi iz znaenja, a znaenje se oituje kao oblik. Poto su to dvoje vidljivi i nevidljivi vidovi jedincate zbilje, svaki je znaajan na svoj vlastiti nain. Ali, za veinu ljudi pogibelj poiva u pridavanju pretjerane vanosti formi, ne shvaajui da ona izvodi svoje postojanje i smislenost iz znaenja. Oma je za budalu svako parence svijeta, a smisao izbavljenja za mudra ovjeka. (M VI 4287) Sjedokosom svijetu rekoh: Oma si i ukorenje. A on uzvrati tad: Mada sam uitelj drevni, jo sam Njegov uenik mlad. (D 14988) I oblik posjeduje trenutnu vanost. tavie, on je i vie od vanosti, jer sudjeluje u jezgri. Ba kao to se nita bez jezgre ne moe uiniti, tako se nita ne moe uiniti ni bez ljuske... Ali znaenje je korijen. (F 19/31) Kada kae da je oblik izdanak znaenja ili da je oblik zdjela, dok je srce kralj oblik i znaenje su, nakon svega, odnosni pojmovi. Ti veli: Ovo je izdanak toga; ako nema izdanka, kako se ono drugo moe zvati korijenom? Stoga to postaje korijenom zbog izdanka. Ako ne postoji izdanak, nee biti niti imena. (F 144/153)

4. Znanje o religijama
Kao to Rumi stalno pravi razliku izmeu oblika i znaenja, on toliko puta takoer ukazuje na dvije vrste znanja i vizije: jedno znanje razlikuje samo oblik, a drugo see s onu stranu oblika i raspoznaje znaenje. Ono prvo znanje on naziva znanje o tijelima (ilm-i abdan), kako bi ga razlikovao od znanja o znanju o religijama (ilm-i adyan); ono prvo znanje obuhvaa sve to mi uobiajeno shvaamo pod pojmom nauke ili znanja, ak i discipline kao to su teologija i matematika, jer one se izuavaju rutinom i uenjem. Sve dok ta znanja ne provriju iz srca kao rezultat izravne vizije unutarnjih znaenja i stvarnosti ili od Boga samoga, ona su puka sjena, a ne svjetlo. Bez izravne i titravo ive vizije znaenja, znanje je samo forma. Ona se, jamano, moe preobraziti u istinsko znanje, ali samo nakon dugog duhovnog pregnua.

46
Savreniji uenjak u znaenju nazaduje, a u formi napreduje... Nuno je ono znanje iji korijen onom stranom roni, jer svaki izdanak svome ilitu vodi. Svaki povjetarac ne moe preletjeti okeana irinu: samo znanje koje od Njega izravno dohodi, moe da odvodi Njemu. (M III 1117, 24-25)

TEORIJA

Svako znanje steeno uenjem i pregnuem u ovome svijetu jest znanje o tijelima. Ali znanje steeno nakon smrti je znanje o religijama. Spoznati znanje o onom Ja sam Bog je znanje o tijelima, ali postajati onim Ja sam Bog je znanje o religijama.2 Motriti svjetlo lampe ili oganj je znanje o tijelima, ali biti prisvojen ognjem ili svjetlom ili lampom je znanje o religijama. Ma koja vizija je znanje o religijama, a ma koje znanje je znanje o tijelima. (F 228/235) Oni ljudi koji su uili ili jo ue, oni zamiljaju da, ako su ovdje vjerni sljedbenici, tamo e zaboraviti i napustiti sve svoje znanje. Naprotiv, kada ondje dou, sva njihova znanja e upiti dua. Spoznaje su svekolike slikarije. Kada zadobiju due, ona su u tom trenu poput beivotna tijela koje prima duu. Korijen svih tih znanja dolazi iz Ondanjeg svijeta, ali su iz tog svijeta ona prenesena bez zvukova i slova u svijet glasova i slova. (F 156/163-164)

B.
DUA, SRCE I UM
1. Dua
Vidljivi oblik svijeta i svega to je u njemu oituje skriveno znaenje. Ljudska forma nije nikakav izuzetak u tome. Najprije kupe ili ador podignu, pa onda Turina ko gosta dovedu. Vaa vanjtina je, znajte, ador, a Turin je vaa nutrina: nutrina vam je krmar, a vanjtina korablja. (M III, 529-530) Da je ovjek ovjeno bie po svojoj vanjtini, tad bi Muhammed i Abu Jahl 3 bili potpuno isti. Slikanje na zidu ovjekovo je ogledalo. Pogledaj taj oblik! ta mu je falilo? Toj divnoj slikariji samo dua fali. Hajde, idi, trai taj biser skupi, mali! (M I 1019-21) U jednom esto navoenom stavku Kurana se kae: Pitat e te (o Muhammede) o dui. Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara moga; a znanje kojim ste vi obdareni samo je trun od toga. (XVII, 85) Iz onog Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara tvoga 4 shvatljivo je, da objanjenje due jezikom neizrecivo je. (D 21284)

48
Na nebesima visokim i Zemlji sve to Bog posjeduje, ovjekova dua najskrovitija je. Sve tvari svjee i bijele pokaza uzvieni Bog (usp. Kuran VI, 59), a tajanstva due zapeati onim to je od zapovijedi Gospodara mog. (M VI 2877-78) Poto je dua od zapovijedi Gospodara mog, stoga je skrivena. Ma koju analogiju izrekao, bit e joj suprotstavljena. (M VI 3310)

TEORIJA

Unato takvim uvjeravanjima, Rumi ima golema udjela u kazivanju o tom neiskazanom znaenju skrivenom unutar ovjekove forme. Jer on, zacijelo, ne porie mogunost spoznavanja due. Sami Bog, najposlije, nije izvan duhovnog poimanja svetih ljudi. Ali on eli istai da sve dok ovjek ne prosegne s onu stranu forme i pronikne u znaenje, on nee biti kadar dokuiti istinsku prirodu due. ta god da se rijeima kae ima provizornu i dvosmislenu odliku. To se ne smije uzeti kao stroga denicija neega to se, zapravo, ne moe denirati. To je samo upiranje prstom prema stvarnosti s onu stranu svih formi i spoljnjih izraaja. Rumi obino raspravlja o dui sa stajalita njenog odnosa prema drugim stvarnostima. Njegova bezbrojna ukazivanja na povezanost due sa tijelom dobrano osvjetljavaju narav i jednog i drugog. Dok Rumi upire prste u njih, Stvari postaju jasne kroz svoje suprotnosti. Ba kao to narav znaenja postaje jasna kada se suprotstavi formi, tako se i priroda due pojanjava kada se suprotstavi tijelu. Tijelo se znaenjima due biba, ali ti ne vidi duu: zato spoznaj duu dok se tijelo giba! (M IV 155) Ubogo tijelo se gibati nee sve dok se dua ne makne: dok konj ne jurne naprijed, bisage se ne klate. (D 14355) Due su mora, znaj, a tijela su pjena. (D 33178) Dua je kao soko, njen sindir tijelo, slomljenokrili stvor! (M V 2280) Nisu li zemljana grumenja tijela u ivot ula kroz duevni sjaj? U udivljujuu blistavu svjetlost! Draesnog sunca raskoni raj! (D 35280) Ovaj svijet je more, tijelo kit, a dua Junus, od svjetla zore skrit. (M II 3140)

DUA, SRCE I UM

49

Tijelo se dri ljepote i krasote hvalisave, dok je dua skrila svoju blistavost, krila i perjanice kitnjaste. Dua mu veli: Gnojite! Ko si ti? ivjelo si dan ili dva od moje svjetlosti. (M I 3267-68) Ne motri lice tijela gnjilo i istruhlo. Gledaj u due lice ono moe zauvijek ostati ljupko i draesno! (D 1893) U svojoj mudrosti dua je planina, u svojim odlikama tijelo je dolina. Ko je vidio ikada da se planina iz doline izvija? (D 24161) U jajetu tijela ti si pti udesni poto si zatoen u jajetu, ti ne moe letjeti. Kad bi tjelesna ljutura pukla, ti bi, duo, krilima zaleprala i na vrh planine stigla. (D 33567-68) ovjee! Ovo te tijelo stavlja na muke. Ptica due tvoje je zatoena sa pticom druge ruke. Dua je soko sivi, al tjelesne navade su vrane. Od vrana i sova je soko stekao mnoge rane. (M V 842-843) Kada e poletjeti ptica moje due, prema vrtu, iz krletke? (D 33887) Neznanje je jedina stvar koja e zatoenu pticu sprijeiti da pokae izbavljenja mar. (M I 1541) Tako je znaenje ili stvarnost ovjekova njegova dua, dok je njegovo tijelo ili forma tamnica iz koje se on mora izbaviti. Ali, ponovimo jo jednom, ne smije se pasti u zabludu motrenja temeljne dvojnosti ili podvojenosti, poto su i tijelo i dua nuni i dobri. Tijelo je, zapravo, samo vidljivo oitovanje due unutar svijeta. Stoga Rumi moe ukazivati na mogunost da tijelo postane duom: tijelo svetih ljudi postaje iznova uklopljeno u svoj duhovni vrutak. O, ti to hranu grabi sa nebesa i zemlje, dok ti tijelo ne nakvasa... Prioni uz duu! Sve druge stvari su aa. U poreenju s duom ja ih zovem pljeva, ali ne i sa majstorskim djelom njihova Stvoritelja. (M VI 3592, 94-95)

50
Dua bez tijela ne moe da radi, a tijelo bez due se sui i hladi. Vidljivo je tvoje tijelo, a dua ti je skrivena: to dvoje sav poso svijeta dovodi do vremena. (M V 3423-24) Bog uini da tijelo bude locus za nae due pokus. (M VI 2208) Stoga to sveti ne rekoe zabadava: postae tijela istih, ko dua neokaljana. Njihove rijei, dua, njihova spoljanja forma sve to posta, bez traga, jedna potpuna norma. (M I 2000-01) Nita pronai nee od moga tijela mrtvije. Daruj mu ivot Svjetlom Tvoje Sutine! Nek postane dua cijela to tijelo moje koje za Te svoj ivot rtvuje! (D 19229)

TEORIJA

2. Razine due
Suprotstavljenost izmeu tijela i due teko da je jednostavna i lagahna, kako bi se to u prvi mah moglo initi. Vidjeli smo da znaenje raspolae sa vie od jedne razine, i da jedino, u krajnjoj analizi, ono moe biti poistovjeeno sa samim Bogom. Stoga meurazine znaenja su uzviene i pronjene (latif ) u suodnosu sa formama i tijelima, ali su tmaste (kathif ) u suodnosu sa Bogom. Ba kao to su ova tijela tmasta u suodnosu sa znaenjima ljudi, tako su isto ta neizreciva i pronjena znaenja u suodnosu sa Bogom tmasta tijela i forme. (F 99/110-111) Dua, na slian nain, moe biti razdijeljena na brojne razine, one nie koje se pojavljuju kao forma i tijelo, u odnosu prema onim viim. Rumi razluuje etiri temeljne razine: ivotinjska dua, ljudska dua, aneoska dua ili Dibrilova dua, i muhammedanska dua ili dua svetih ljudi. Iznad posljednje od tih razina je Bog Koji transcendira duu, ali na Kojega se esto metaforiki ukazuje kao na Duha.5 ivotinjska, prirodna ili ognjena dua je zajednika i ljudima i ivotinjama i strogo predstavlja ono to ih ini ivotinjskim. Prema tome,

DUA, SRCE I UM

51

perzijska rije za duu jn esto se koristi da oznai ivot u Rumijevim djelima i drugdje; ova dva pojma su, zapravo, posebice nerazdvojni u tradicionalnom islamskom miljenju. U mnogim prevedenim stihovima u ovome radu ivot e se takoer prevoditi rijeju jn ili i preciznije negoli je rije dua, ali potonji pojam je zadran poradi dosljednosti. Ako se na pameti ima bliska veza izmeu pojma ivot i dua, smisao onih stihova e biti jo jasniji. ivotinjska dua ulazi u postojanje sa tijelom i, poput tijela, prilazi svome kraju. Ona se odlikuje raznolikou i rasapom, nasuprot viim razinama due, koje sve skupa sudjeluju u jedinstvu. Njena hrana je voda i ilovaa, poto je ona tako prionula uz tijelo da je gotovo nerazdvojiva od njega. ivotinjska dua je povezana sa narednom razinom due kao forma sa znaenjem, ili kao ljuska sa jezgrom. Putene odlike, poput samog tijela, posuene su nek srce ne navaljuje na njih, jer kratkotrajne su! I odlike prirodne due razorenje stresa, stoga trai odlike due koja je ponad nebesa. (M IV 1840-41) Divno! Zar te, brate, stid ne vreba, zbog due koja trai hljeba? (D 28664) Mnotvo poiva u dui ivotinjskoj. Jedincatost u onoj ljudskoj6 . (M II 188) Naredne tri razine due je tee razluiti, jer one sudjeluju u jedinstvu i, sa odreenog stajalita gledano, one su jedna i ista dua. Pa ipak, moe se kazati da je ljudska dua ona dimenzija ljudske stvarnosti koja ovjeka ini drukijim od ivotinja, to jest ona je njegovo svojstvo artikuliranog miljenja i samosvjesnosti. Istaknuto svojstvo ove due je razluivanje; a glede injenice da je dua kadra luiti istinu od zablude, dobro od zla, apsolutno od relativnog, ljepotu od runoe itd., ta mo se naziva umom (aql). Ali, ljudska dua u svojoj punini moe se jedino ozbiljiti kroz prelaenje duhovnog puta. Stoga samo sveti ljudi posjeduju istinsku svijest o tome, dok svijest ostalih ljudi je ovladana ivotinjskom duom. Ovo pitanje e biti raspravljano do potankosti u kasnijim poglavljima. Za ljudsku duu jednom ozbiljenu u svojoj punini se moe kazati da nije drugo doli dua svetosti. Tako, kada Rumi pravi razliku meu tri vie razine due, njegov cilj je obino to da istakne kako postoje tri razliite

52

TEORIJA

razine samoozbiljenih bia, evlija i poslanika; i da su najvie razine koje ovjek moe dosegnuti ak iznad duhovnih stupnjeva anela. Kada Rumi kae: Tragaj za duom!, on pod tim podrazumijeva transcendiranje ivotinjske prirode i postajanje sjedinjenim sa duhovnim svijetom. On rijetko kad razluuje koju od tri vie razine due on ima na pameti. Iskustvo pokazuje da je dua samo svijest. Stoga, ko god je svjesniji, taj je duevniji. Naa dua je od ivotinjske uzvienija. Zato? Zato jer je svjesnija. Potom, aneoska dua je od nae uzvienija, jer racionalna ula ona transcendira. Onda, jo je uzvienija dua evlija, Posjednika srdaca. Daj okani se svoga snebivanja! Zato su se meleki prostrli pred Adema (Kuran II, 34), jer je uzvienija dua njegova negoli njihova egzistencija. Pa ipak, prikladno bilo ne bi vinjemu biu zapovijediti da se onom niem biu pokloni. Kako je pravda i njenost Boija dopustila da se rua pred trnjem obinim prostrla? Kad dua uzvienija postane, i mimo svih granica presegne, tad due svih stvari svijeta postanu joj podlone. (M II 3326-33) O ljudi nedostojni, hljeb, hljeb grabite! O ljudi blaeni, duu, duu hvatajte! ivotinju sijeno sebi privlai, ona drugo ne zna. A ovjeka ahati i korali. Oni vrtovi su zaspali, ali su ovi procvali i kao nagradu Sultanovu palau dobili. Ima nezrelih dua koje u zamke padoe, a ima i onih koje su uzletjele i put do Voljenog otkrile. Postoji i dua neopisiva, iznad nebesa to su se vrtila: ustra, uzviena i skladna kao Mjesec i Vaga, I jedna druga, poput ognja, hrapava, svojeglava i jogunasta, kratkovjena i nesretna, kao umiljaj vraga.

DUA, SRCE I UM

53

Prijatelju! Koja dua si ti? Zrela ili zelena? Jesi li omamljenik slatkiima i vinom, il vitez sa bojnoga polja? (D 21377-83) Iznad svih razina due stoji sami Bog. Ali, kako god se Bog moe zvati Znaenjem nad znaenjima, On se takoer moe zvati i Duom nad duama. Premda je On iznad svih ogranienja due, jer ju je stvorio, Njegov odnos prema dui je, ipak, slian odnosu due i tijela. Poto je On Dua nad duama, nema Mu umicanja: ja ne vidjeh da je ijedna dua dumanin Prijatelja. (D 4655) Ti si Dua nae due, Smisao Imena, Postojanje svega, Izvor ljubavnog derta. (D 34134) O slikarijo, Slikaru si svome otila! O duo, Dui due si odjezdila! (D 29160) Kad bi se ta Dua due nad duama morala pokazati tijelima, moje bi tijelo kroz Njenu Njenost duom postalo, moja dua bi se u radosti smijala. (D 26772) Ti si Vid vida i Zbilja zbilje! Ti si Svjetlo svjetla tajanstava, Dua duine due! (D 27041) Ti si Dua duine due iznutra, a Sunce sunca si izvana. (D 28789)

3. Jastvo i um
Rumi esto ukazuje na ivotinjsku duu pojmom nafs, koji se najee na engleski prevodi kao dua ili jastvo. U arapskom i perzijskom pojam nafs je, katkada, sinoniman pojmovima ruh ili jn, to jest duom. I sam Rumi povremeno upotrebljava ovaj pojam kako bi ukazao na vie razine due. Ali, on najee koristi pojam nafs kako bi ukazao na ivotinjsku duu. On je u toj upotrebi nadahnut, barem djelomino, kuranskim stavkom: Ja ne pravdam sebe (nafs): ta dua je sklona zlu (II, 53). Suje i ostali esto ukazuju na tu duu kao na nafsi ammara, duu koja naginje (zlu). Zbog negativnih konotacija rijei dua na engleskom, ja sam izabrao tu rije prevoditi kao jastvo.7

54
Kada Sulejman napusti palau, din preuzme prijesto: kada strpljenje i razbor odu, jastvo ti nagne na zlo mjesto.8 (5798) Osjeajno jastvo je slijepo i za Boga gluho. (M IV 235) Sav Kuran opisuje jastva lomna: ui svetu Knjigu! Gdje ti je pronicavost bajna? (M VI 4862) Ne zaokupljaj se kradljivim jastvom i njegovim trudom, to god Boije djelo nije, to je uzaludno, to je uzaludno! (M II 1063) Slobodi ptice koja zamki svog ega umakne nita vie ne prijeti i kuda god poeli, leti. (D 7327) Jastvo je poput jeseni u kojoj se vrt krije. im proljeedua dopiri, baa se iznutra zasmije. (D 29958) Napustio si Isaa i magarca njegova, eto, stoga e, poput magarca, morati ostati iza zastora. Znanje i mudrost su srea Isaova, tvrdoglavi ovjee...!, a ne srea magareva. Nek ti je milost nad Isaom, ne nad magarcem! Ne daj da ti ivotinjska priroda vlada umom... Kada Poslanik ree: Ostavite ene zadnje!, mislio je na tvoje jastvo zastor.9 Jer ono mora biti posljednje, a prvi tvoj razbor... Razbor tvoj priprosti stekao je ud magarca. On jedino razmilja: Kako li do suha sijena? (M II 1850-51, 53, 56-57) Kakve li sramote, magarac mi je otiao. Moj magarac je krepao iznenada! Hvala Bogu: daleko je od moga predvorja magarea balega! Smrt magaraca je teka, ali u sluaju mom, bila je to srea. Za sada je moj magarac krepao, a Isa je pored mene ostao. Kako sam iscrpljen i umoran ekajui abar mekinja! Smravio sam i zgrio se zbog mog smravjelog magarca! ta mi je taj magarac uradio, nijedan opaki vuk mi to ne bi uinio. Polovica me, tako mi Boga, nestade, u jadu i emeru to mi ih on nanese. (D 19072-75)

TEORIJA

DUA, SRCE I UM

55

Bog je sveznajui, a poto je dua od zapovijedi Gospodara moga, jedna od njenih bitnih odlika je znanje i svjesnost. Ali, jastvo je toliko udaljeno od prosvjetljenosti i iste svjesnosti due da, poput tijela, ne moe primiti svjetlo koje sija u njegovoj tami. Dua po samoj svojoj prirodi posjeduje svojstvo razluivanja, koje je poznato kao um. Razlike u duhovnim razinama meu ljudskim biima poinju se izvoditi, u velikoj mjeri, iz razliitih stupnjeva do kojih svjetlost uma probija zastor jastva. U bilo kojem pojedinanom ljudskom biu um i jastvo su u ratu. Kod veine ljudi jastvo dobija bitku stoga to oni ne mogu praviti razliku izmeu istinitog i lanog, stvarnog i nestvarnog, znaenja i forme. Kod poslanika i evlija um pobjeuje. Kod onih koji ih slijede, vjerujuih, um vodi glavnu rije. Soko i vrana u istoj krletki tamnuju: rane ih oboje iscrpljuju. (...) Um i jastvo se svaaju i tuguju u naim prsima, opijani otrgnutou od svoga Izvora. (D 33508-10) Stia li se tvog magarca-jastva revanje, u zovu uma tvoga eto tvoga Mesije. (D 34042) Um po svojoj prirodi motri ta e donijeti poslovi; jastvo tvoje ne zanimaju ishodi. Svladan jastvom, um postaje jastvom Jupiter, svladan Saturnom, postaje zlom sudbom. Um trai dobro, jer je od svjetlosti. Kako ga onda tama jastva moe svladati? Jastvo je u svom putenom domu, a um tvoj je sasvim sam: pred ulazom svojim pas je strani lav. (M III 255758)

4. Univerzalni um i djelomini um
Jedino umovi poslanika i evlija su istinski svladali jastvo. Kada se jednom oblaci raspre, sunce nesmetano grane. Um se u svome punom sjaju pokazuje kao Univerzalni Um (aqli kulli) ili Um povrh uma. Um na tom stupnju moe razlikovati znaenje svake forme i motriti stvari kakve one jesu. Kod veine ljudskih bia, nije bitno koju vrstu goleme umnosti mogli posjedovati i ma koliko umni mogli biti, um je zakriven talogom

56

TEORIJA

jastva. Tako zakriveni umovi se pojavljuju kao djelomini umovi (aqli juzi). Prirodno je da postoje razliite razine djelominog uma. I mada je Univerzalni Um bitno jedna stvarnost, on se ne otkriva svakom evliji i poslaniku u podjednakom stupnju. Djelomini um treba hranu izvana; posredstvom njega se uenjem i istraivanjem moe stei znanje o tijelima. Ali, Univerzalni Um je po sebi dostatan. On je izvorite znanja o religijama i nema nikakvu potrebu za bilo kojom vrstom pomoi izvana. Um je dvovrstan: jedan je steeni. Ui ga poput aka u koli, iz knjiga ovih, od uitelja, razmiljanjem i trudom, iz pojmova, iz sjajnih i znanja novih. Tvoj um postaje vei od uma drugih, ali je teko optereen zbog znanja steenih. (...) Drugi um je dar Boiji. Njegov praizvor je u dui. Kada iz prsa zapjeni, to vrelo znanja nikad ne presui, ne mijenja boju i ne stari. Akoli bi put do njegova spoljnjeg izvora presjekao hir, razloga za brigu nema, jer u kui ne prestaje kvrcati vodeni vir. Steeni um je kao potok to u kuu ulazi spolja kao uskok. Bude li mu presjeen tok, pomo ne trai, jok. Nego u sebi trai vrela tok! (M IV 1960-63, 65-68) Uoi dobro razlike meu ta uma dva, koje se razlijeu od Zemlje do nebeskih sfera! Postoji um kao disk sunani, i onaj drugi od Venere il meteora manji. Postoji blaeno treperavi um poput fenjera, i onaj drugi poput iskre ara. (...) Djelomini um prezreo je Uma; a pouda za svijetom ovjeka je liila njegove udnje Predmeta. (M V 459-461 i 463) Za Muhammeda se ne kae da je bio nepismen (umm) zato to je bio nesposoban pisati ili nije poznavao mudrosti. On je nazvan nepismenim zato to su njegovo pisanje, spoznaja i mudrost bili uroeni, a

DUA, SRCE I UM

57

ne steeni. Treba li osoba koja moe napisati slovne znakove na Mjesecu biti nesposobna pisati? ta je to postojalo na svijetu to on nije znao? Jamano, svak ui od njega. Koju je to stvar djelomini um mogao posjedovati, a da je nije posjedovao Univerzalni Um? Djelomini um je nesposoban stvoriti bilo ta od sebe to najprije nije vidio. Ti sklopovi, tehniki poduhvati i graevine koje ljudi podiu nisu novi sklopovi. Vidjevi tota nalik njima, ljudska bia tome jednostavno prave dodatke. Oni koji istinski po sebi tvore neto novo jesu Univerzalni Um. Djelomini um se moe poduiti; on ima potrebu za uenjem. Ali, Univerzalni Um je uitelj; on za tim nema nikakve potrebe. (F 142/151) Filozof je privezan uz pojmove razbora; pravi evlija je uzdignut na Um ponad umova. Jezgra je Um nad umovima, a tvoj um je ljuska. Trbuh ivotinja se stalno za ljuskama truska. Onaj to trai jezgru prema ljusci, ima stotinu prijezira; u oima blaenih evlija samo se jezgra prebira. Poto ljuska uma dariva stotinu dokaza, kako bi tek Univerzalni Um bez sigurnosti kroio ikada? (M III 2527-30)

5. Srce
Krajnje sredite ovjekove svijesti, njena unutarnja stvarnost, njen smisao kakav je znan po Bogu, zove se srcem (dil, qalb).10 Glede svjetlosne lue u prsima, ona je sjena ili najspoljanija ljuska srca. Izmeu ovog i onog srca su beskrajne razine svijesti i samoozbiljenja. Kao ovjekova najintimnija stvarnost, srce je uvijek s Bogom. Ali, samo poslanici i evlije koji se nazivaju Posjednicima srca stekli su bogoduhu svijest, tako da su istinski i zbiljski svjesni Boga u sreditu svoga bia. Veina ljudi je zastrta bezbrojnim razinama taloga i tame, tako da je praktino sredite njihove svijesti ili srce njihova ivotinjska dua ili jastvo. Zato je srce stranac u ova dva svijeta? Jer atributi Neprostornosti zaziru od mjesta. (D 28934)

58
Kad paljivo gleda, uvia da sva dobra svojstva u srcu stanuju. Sva ona prezrena svojstva iz vode i ilovae se izvijaju. (D 4220) Ti si svjetlosna voda, ne bacaj ilovau u nju! Ne taji srce, i srcem ne zovi njegovu koprenu! (D 21567) Veina ljudi su prodrljivi ne oekuj sigurnost kad kau: Selam tebi! Njihova srca su sve same sotonske odaje. Ne prihvaaj blebetanje te vrake raje! (M II 251-252) Prema Posjedniku srca djelomina srca su poput tijela, a moj je Posjednik srca. (M II 839) Dom srca koje ostaje bez sjajnih zraka Uzvienog Sunca tjeskoban je i mraan kao dua tvrdice koja ne zna za Kraljeve slatke poljupce. Svjetla Sunca tog u takvom srcu ne sijaju, prostor se u njemu ne iri, kapije se ne otvaraju: Bie ti prijatniji grob zato doi, uskrsni iz groba srca svog! (M II 3129-32) O srce, doi do doma svog! Jer se odande otkriti moe staza do Voljenog. Akoli svijet od est strana nikakvu nema kapiju, tad dojezdi do srca tu moe nainiti kapiju. Ui u srce, mjesto gdje se promilja Bog. Mada ono trenutno nije takvo, bie ubrzo. (D 6885-87) U tebi je Mjesec, takav Mjesec koji ini da Sunce s nebesa cvili: Ah, ja sam Tvoj rob mili, ja sam Tvoj rob mili! Pogledaj Mjesec iz grudi svojih, slian Musau, alejhiselam.11 Zagledaj se u svoj prozor i reci: Selam, selam! (D 18190-91) Zatvori kapiju jezika, a pender srca otvori! Jer e te Mjesec jedino kroz prozor cjelivati. (D 19863) U uzanom sokaku Ljubavi die se povika: Otvori se pender na kui, na domu od srca. ta je ta pria o penderu? Jer poto novo Sunce grane, ni koliko za iglu sjene ne ostane! (D 20085-86)

TEORIJA

DUA, SRCE I UM

59

Kad jednom ogledalo srca tvoga postane isto i zasija jae, vidjet e slike s onu stranu prostora od vode i ilovae, Ne samo slike, ve i Slikara, ne samo ilim blaeni, nego i vjetog Tkalca. (M II 72-73) Evlije su svoju nutrinu latile sve dok se zavist, pohota, krtost i mrnja ne uklone. isto ogledalo, nesumnjivo, srce je, koje kao primateljka beskrajnih slika djeluje. Evlija, Musau slian, u svojim prsima, u srcu-ogledalu, udi za beskrajnim, bezlinim, nevidljivim Likom. ta fali ako taj Lik ne obuhvaaju nebesa i Prijestolje Boije, Podnoje ili Riba to Zemlju podupire? Te su stvari potpuno omeene i odreene, samo ogledalo srca, znaj, ne zna za granice! Tu um mora ostati nijem, il nas u zabludu povesti, zacijelo. Jer srce je, odista, s Njim, srce je postalo On. (M I 3484-89) Kako bi orijenti svjetala Uzvienog Boga bili sadrani u tom srcu? Pa ipak, kada traite Njegovo svjetlo, pronalazite ga ondje. Ali to ne znai da je Njegova svjetlost istinski sadrana u njemu. Dakako, pronalazi je u srcu, ba kao to pronalazi svoju vlastitu sliku u ogledalu, premda tvoja slika, zacijelo, nije obuhvaena ogledalom. Ali, kada pogleda u ogledalo, vidi sebe. (F 165-166/174) Ova posljednja dva odlomka ukazuju na poznati Poslanikov pravorijek u vezi sa srcem: Bog veli: Moja Zemlja i Moja nebesa Me ne obuhvaaju. Rumi esto izravno ili neizravno ukazuje na ovaj hadis. Kroz savrenu Boiju mo tijela duhovnih ljudi snagu stekla su, da neizrecivo Svjetlo podnesu... Stoga je prenio Peat poslanika kazivanje vjenog i neprolaznog Kralja: Nisam obuhvaen prazninom i nebesima, nadnaravnim umovima i duama. Pa ipak, ja prebivam kao gost u srcu vjerujueg, bez ograniavanja, odreivanja ili onog opisujueg. (M VI 3066, 71-73)

60
I to, gle, uda li iva, izvan sedam nebesa, veih od dva ovdanja svijeta! Neizrecivo Jedan se u srcu skriva! (D 24544) Tih sedam nebesa za Njega su mali. Kako li se smjeste u mojoj halji? (D 18348) Kada bi ova dva svijeta u moje srce uli, bili bi prijezira vrijedni. Kako li zaudno prostranstvo, kroz ljubav, Ti mome srcu ranjenom podario si! (D 30224)

TEORIJA

Srce evlije obuhvaa Boga, dok je srce obinog ovjeka u vodu i ilovau zablaeno. Stanje ovjekova srca je ono to odreuje njegovu vrijednost. ovjekova je zadaa u ovome svijetu da isti svoje srce, da ga lati i, u konanici, da ga uini savrenim ogledalom u kome se odraava Bog. To ovjek moe postii naputkom Posjedovatelja srca. O srce! Bog e na te pogledati kada se odlui, kao djeli, cjelini svojoj se vratiti. Mi motrimo na srce, a ne na formu, ustrajno ponavlja Bog, jer forma je obina voda i zemni talog. Ali ja i srce imam, ustrajno ponavlja ti, ono je iznad Prijestolja Boijeg, nije u dolini! Zemlja crnica, zacijelo, i vodu sadri, ali ne vodu kojom bi se mogao kupati. Iako je voda, nju ilovaa savladala je. Stoga ne reci za svoje srce: I ono srce je. Srce koje je iznad nebesa jest srce evlijansko i poslaniko. isto, oieno od ilovae, naraslo i postalo samodostatno. Napustilo je ilovau i Moru prispjelo. Osloboeno tamnice ilovane, sada je Moru pripalo. (...) Ti si uporan, pa veli: Srca sam Posjedovatelj. Drugo ne trebam nita, jer s Bogom sam sjedinitelj. Kao uzjogunjena voda si usred ilovae koja zbori: Ja sam voda, zato za pomo moj tok da ubori? Zamiljajui srcem tu stvar ublaenu, ti otima srce svoje srca Posjedovatelju. Zar zaista misli ti da taj predmet, oaran mlijekom i medom, moe srcem postati?

DUA, SRCE I UM

61

Okus mlijeka i meda srce nasluti; slatkoa svake slatke stvari iz srca dolazi. Stoga je srce supstanca, a svijet je akcident. Kako bi mogla sjena srca biti srani selamet? Da li je srce zaljubljeno u imetak i in, i potinjeno toj crnoj vodi i ilovai? Ili je zaljubljeno u sanjarenja, tujui ih u tami poradi isprazna govorenja? Srce nije drugo doli Okean Svjetlosti. Ili je mjesto na kome je vienje Boga, i, potom, organ slijeposti? Meu stotinama tisua izabranih i priprostih srce ne postoji: ono je u jednom ovjeku. Koji li je taj? Koji?12 (M III 2243-50, 61-70)

6. Meuodnosi
Rumi ne povlai jasnu i apsolutnu razliku izmeu srca, due i uma. Svako od njih pripada ovjekovom znaenju suprotstavljenom njegovoj formi. Moemo, moda, kazati da je dua najira u opsegu, obuhvaajuu cijelu ovjekovu unutarnju stvarnost; pojam uma naglaava sposobnost due da pravi razliku; a rije srce naglaava svijest i posebice Boga-svijest. Ali, svaki od tih pojmova je, pokatkad, sinonimno upotrijebljen sa jednim od dva preostala pojma, i svaki oznaava viestepeno sloenu stvarnost. Stoga, kada Rumi ukazuje na um, on tad moe ukazivati na bilo koji iroki spektar zbilja koje se steru od najniih razina djelominog uma do najuzvienijih stepena Univerzalnog Uma. Kada spominje duu, on moda ukazuje na bilo koju od tri vie razine due, na jastvo ili na Boga. A pojmom srca on moe podrazumijevati neije sredite svijesti u openitom znaenju rijei, ili srce Posjedovatelja srca, ili bilo koju mirijadu meurazina. U svakom sluaju, kontekst razmatranja obino posvjeuje koje to znaenje on ima na pameti. Puteni osjet se, prijatelju, za um vezao! A znaj i da se um za duu vjenao. (M III 1824) Tijelo je vidljivo, a nevidljiva je dua; tijelo je rukav, a dua je ruka.

62
Um je od due skriveniji, a osjeti su prema dui outniji. Ti vidi kretanje i zna da ivota ima. Ali ne zna da je ivot prepun uma. (...) Dua poslanikog otkrovenja s one strane uma dolazi; od Nevidljivog dolazi i s onu stranu odlazi. (M II 325355-58) Otvori oi svoje! Pogledaj, od puti utekle su due! Dua je zdrobila krletku, tijelu je umaklo srce. (D 25039) Dua je postala osloboena tjelesnog metea! Ona leti na krilu srca, bez tjelesnog stopala. (M V 1721) ta li je dua? Polovina lista od vrta Tvoje Ljepote. ta li je srce? Jedan cvijet iz Tvog obilja i Tvoje dobrote. (D 23706) Nesumnjivo se umovi i srca iz boanskog Prijestolja izvijaju, ali od svjetlosti Prijestolja oni zakriveni ostaju. (M V 619) Zbog strasti mukarca i ene krv je provrela i spermom postala. Od te dvije kapljice strast je u zraku ador podigla. Potom vojska ljudskih jedinki iz svijeta due doe: umvezir i srce-sultan toj armiji su voe. Domalo zatim srce se grada due sjeti. Cijela vojska se vrati natrag i u svijet Vjenoga sleti. (D 8797-99)

TEORIJA

C.
BOG I SVIJET
1. Bit, svojstva i djela
U islamskoj teologiji i metazici nainjena je razlika izmeu Boga po Sebi, boanske Biti (dhat) i Boga kako se On opisuje u objavi. Tako se Bog u Kuranu naziva brojnim imenima, kao to su Milostivi, Sveznajui, ivi, Svemoni. Iz tih imena (asma) shvaamo da On posjeduje atribute (sifat) Milosti, Znanja, ivota i Moi. Ali, ta je Bog po Sebi, u samoj Svojoj Biti? To je izvan naeg dosega. Stoga muslimani prave razliku izmeu Boije Biti, s jedne, i Njegovih imena i atributa, s druge strane. Razlika izmeu Biti i Atributa je isto pojmovne naravi, u smislu da ne postoji ontoloka razlika izmeu toga dvoga. Imena i Atributi nisu drukiji od Biti u svome postojanju. Bit je Jedna, i svako Ime i Atribut su istovjetni s Biti. Pa ipak, oigledno mora postojati stanovita razlika izmeu Boijeg opratanja i Njegove srditosti, ili izmeu Njegova vida i Njegova sluha. Ta razlika, meutim, ne oituje se unutar Biti, koja je Jedna u svakom pogledu; ona jedino postaje bjelodana unutar Njegovih djela (af al) ili uinaka (athar), koji se nazivaju stvorenjima (khalq, makhluqat). U Boijoj Biti su Srdba i Milost istovjetni, jer na toj razini ne moe postojati dualnost bilo koje vrste. Ali, u stvaranju ta dva atributa se mogu oitovati kroz beskonanu razliitost formi, od kojih su dvije najistaknutije: Raj i Pakao. Stvorenja kao istu i bistru vodu motri u kojoj se odsijevaju Svemonog Atributi.

64
Njihovo znanje, pravda, ljupkost njihova sva ona su zvijezde u vodi tekuici odraenog nebeskog svoda. Kraljevi su mjesto oitovanja Boijeg kraljevstva, ueni su odraz Njegova znanja. Pokoljenja su prola, i evo novog narataja. Mjesec je isti, samo je voda drugaija. Pravda je ista, uenost ista, samo su se ljudska bia promijenila. Narataji, prijatelju, za naratajima su prolazili, ali su se ovi smislovi ustalili i ovjekovjeili. Voda u brzacu se promijenila toliko puta, samo isti odraz Mjeseca i zvijezda nebeskim svodom luta. (...) Svi naslikani oblici odrazi su u vodi potoka tog; kada malo oi protrlja, zacijelo, svi oni su Bog. (M VI 317278, 83)

TEORIJA

Boija djela su podijeljena u dvije temeljne skupine: duhovna i materijalna. Meutim, postoje tri temeljne razine postojanja: Bog, duhovni svijet i materijalni svijet. Kuran ukazuje na sve tri razine u stavku: Samo On stvara i upravlja! (VII, 54). Ovdje stvaranje ukazuje na ziko stvaranje, dok upravljanje-zapovijed oznaava duhovni svijet koji je, kako je naprijed istaknuto, od zapovijedi Gospodara moga. Znaj da u ajetu: On stvara i upravlja, stvaranje je forma, a upravljanje-zapovijed je dua to nad njim lepra. (M VI 78) Ljubav Boija je savrenstva sunce, zapovijedi su svjetlosti njene, a stvorenja su sjene. (M VI 983) Rasko i divota stvorenja su posueni, rasko i divota zapovijedi su uroeni. (M II 1103) Svijet stvorenja strane i smjerove posjeduje, ali svijet zapovijedi i Atributa nita ne odreuje. Znaj, prijatelju, da je svijet zapovijedi lien odreenja svakoga! A Zapovjednik je jo i vie od toga. Um jednosmjerno ne pue, a Uitelj Tumaenja (Bog; usp. Kuran LV, 4) je vie od svakog uma, duevniji od svake due.

BOG I SVIJET

65

Nijedno stvorenje nije otrgnuto od Njega, amida, ali je ta povezanost s Njim neizreciva! Jer unutar due nema odvajanja i spajanja, ali to misao pojmiti ne moe doli na nain razdvajanja i spajanja... Kako bi um svoj put do te veze naao? Jer on se uz razdvajanje i spajanje vezao. Stoga nas je Muhammed i nastavio tjeiti: Sutinu Boiju nemojte istraivati! Ono to se ne da u vezi Biti Njegove pojmiti tome, zapravo, ne treba niti teiti. (M IV 3692-96, 699-701). Poto nema strpljenja sa Njegovom Biti, nek ti oi otvore Boiji atributi. Kad ne vidi ono Bezgranino, motri svjetlo Njegovo usmjereno. (D 4106) ovjek zaklonjen od Atributa, vidi Njegov rad, a ko je izgubio vid za Bit, sa Atributima je sad. Utopljeni su u Bit, o mladiu, oni to su sjedinjenje s Njim postigli, kako bi onda u atribute Njegove zurili? (M II 2812-13) Uostalom, ti takoer vidi Boga u samo jednom trenu, u Njegovim djelima i uincima. Ti svakog asa vidi neto razliito, jer nijedno od Njegovih djela ne slii drugom. (F 113-114/124-125) Svakim danom On je neim zauzet (LV, 29), kuranski ajet kae: Zamisli da je On bez postupaka i djelovanja. Od Njegovih djela u svakom danu je najneznatnije da u svijet napolje tri vojske alje: jedna, koja kree iz bedara prema majkama, kako bi plod mogao rasti u utrobama; druga, koja kree iz maternice prema zemnom prahu, da mukom i enskom ovaj svijet ispuni u dahu; i trea, koja kree od praha prema grobu, da sva bia, napokon, svoja djela vidjeti mogu. (M I 3071-75) Uinci i plodovi Boije milosti su oiti, ali ko, osim Njega, sutinu milosti moe znati?

66
Niko ne poznaje Njegovih atributa savrenstva sutinu, doli kroz posljedice i analogiju. Dijete ne poznaje sutinu intimnih odnosa, izuzev da mu kae: To je neto slatko poput bombona. Kako li bi, uitelju, sutina spolnog zanosa mogla biti kao sutina bombona? Biti nesposoban razumjeti ta je sutina, o amida, odlika je obina puka, a ne svaija, Jer jasno su vidljive sutine i tajna njihova tajanstva pred oima savrenih evlija. U postojanju cijelom neshvatljivije i nedosezljivije ta je od tajanstva i Sutine Boije? Od do sada skrivenih Njegovih tajanstava, koji Atribut je skriven i koja sutina? (M III 3635-38, 50-53)

TEORIJA

Bog ti je posve blizu. Ma koju misao i zamisao ti poimao, Bog je tik uz nju. Jer On daruje postojanje miljenju i pojmu, i postavlja ih pred tebe. Ali On je tako blizu da Ga ti ne moe vidjeti. ta li je neobino u tome? Ma ta ti radio, tvoj um je s tobom, potiui djelovanje. Ali ti ne moe vidjeti um. Mada ti vidi njegove uinke, ti ne moe vidjeti njegovu sutinu. (F 172/180) Kada kaemo da Bog nije na nebesima, mi ne mislimo da on nije na nebesima. Ono to mi mislimo jest to da Ga nebesa ne obuhvaaju, ali On obuhvaa nebesa. On ima vezu s nebesima, ali je ona neizreciva i tajnovita, ba kao to je On uspostavio tako neizrecivu i tajanstvenu vezu s tobom. Sve je u ruci Njegove moi. Sve predstavlja locus Njegova samooitovanja i sve je pod Njegovim nadzorom. Stoga On nije izvan nebesa i stvorenih svjetova, niti je On posve unutar njih. Drugim rijeima, te stvari Njega ne obuhvaaju, ali On njih obuhvaa. (F 212/219)

2. Njenost i okrutnost
Imena i Atributi se mogu podijeliti u dvije kategorije, poznati kao Atributi Sutine i Atributi Djela. Prva kategorija ukljuuje sva ona Imena ije suprotnosti se ne mogu strogo primijeniti na Boga. Tako je Bog ivi, Moni, Videi itd., ali On nije suprotnost toga. Druga kategorija ukljuuje Imena ije suprotnosti su takoer Boija imena, kao to su Onaj Koji uzvisuje i

BOG I SVIJET

67

Onaj Koji unizuje, Darovatelj ivota i Onaj Koji ubija. Mnoga Imena Djela, zauzvrat, mogu se podijeliti u dvije naredne kategorije, Imena koja su, naprimjer, poznata kao Atributi Njenosti (lutf ) i Atributi Okrutnosti (qahr). Popratna tabela nabraja nova Boija imena sukladno ovoj shemi.13 Rumi razumijeva Ime Njeni kao ekvivalent Imenu Milostivi, a Ime Okrutni kao ekvivalent Imenu Srditi. Sukladno uvenom pravorijeku Boijem, propovijedanom od Poslanika, Bog veli: Moja milost ide ispred Moje srdbe. Za Rumija je to isto to i rei: Moja njena imena idu ispred i imaju prvenstvo nad Mojim imenima strogosti. Za milost, duhovnu radost i ljepotu, koje Rumi smatra uroenim u svakom stvorenju i prevladavajuim u svim njegovim formama, moe se kazati da se izvode iz ovog naina gledanja na Boija imena i atribute: cjelokupno stvaranje je oitovanje Boijih srditih i milostivih imena, ali ova potonja uvijek imaju ontoloku prednost nad onim prethodnim. Gdje god mi uzmogli motriti oitovanje Srdbe i Strogosti, to jest u trpljenju i zlu, trebamo znati da e se Boija milost i njenost ubrzo oitovati. Ili, pak, svako trpljenje i zlo jedino postoje da bi posvjedoili veu duhovnu radost i dobrotu. Ma kako sumorna forma mogla biti, znaenje je uvijek Milost, koja je vjeno ispred Srdbe. Bog posjeduje dva atributa: Strogost i Njenost. Poslanici su teatar oitovanja za oba ta Atributa, dok vjernici oituju Njegovu njenost, a nevjernici posvjedouju Njegovu okrutnost. (F 222/227) Smijeh kazuje o Tvojoj njenosti, jadikovanje se jada zbog Tvoje strogosti. U svijetu ove dvije poruke sukobljene govore o jedino Ljubljenome. Njenost zaboravnu osobu zavarava, pa ona o Strogosti ne misli i u grijehu prebiva. Strogost nekom drugom dokida nadu, pa se ovaj vrati potpunom beznau. Ljubav poput ljubaznog posrednika doe, da zatiti ove dvije izgubljene due. (D 8571-75) Kada gleda Njegovu njenost, kamenje i obluci postaju vosak mehki; kad motri Njegovu srdbu, ak i tvoj vosak postaje granit reski. (D 5795)

68
Tabela I Neka od Boijih imena
Imena Djela Imena Biti Kralj Sveti Pravedni Zatitnik Svjetlo Stvoritelj ivi Moni Koji zna Koji uje Koji vidi Koji govori Koji ima dobrohotnu volju Imena Strogosti Strogi Onaj Koji uniava Onaj Koji poniava Koji usmruje Osvetnik Liavatelj Koji tetu daje Koji na cjedilu ostavlja

TEORIJA

Imena Njenosti Njeni Onaj Koji uzvisuje Koji ast daje Darovalac ivota Oprata grijeha Umnoitelj dobra Dobroinitelj Poveavatelj dobra

Njegova milost je prije Njegove esti. Ako eli duhovnu prednost, idi i trai Atribut prednosti! (M IV 3205) Oganj Pakla je samo iskra Boije esti, bi koji prijeti niesi. Premda On ima nesnosnu strogou i takvu mo, pogledaj u Njegovu njenost, ona e prva do! Ona je neizreciva i nedokuiva prednost u carstvu smislenog: vidje li ti ikada ono prije i ono poslije bez onog dvojstvenog...? Strogost je istinska grozota, ali kada jednom pone drhtati, ta grozota e njena i mehka postati; Jer taj strani oblik je naumljen za poricatelja kada bespomonost doivi, pa Njenosti i Ljubaznosti su za pokajatelja. (M IV 3742-44, 53-54)

BOG I SVIJET

69

3. Razlog stvaranja
Stvaranje ili univerzum i beskonane forme koje ga ispunjavaju je drugo ime za Boija djela, a Njegova djela su oitovanje Njegovih atributa. Shvativi to, ako se upitamo: Zato je Bog stvorio svijet?, odgovor je jasan: u nakani da oituje Svoja vlastita imena i atribute. Sama priroda Boanskog iziskuje neku vrstu djelovanja. Jer, ako kaemo da je Bog Stvoritelj, koje znaenje taj pojam moe imati ukoliko ne postoji bilo kakvo stvaranje? Bog je stvorio svijet kako bi pokazao Svoje atribute. Stoga je Poslanik pripovijedao da je Bog kazao: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem spoznat. Stoga sam stvorio svijet kako bih mogao biti spoznat. Svrha stvaranja je oitovanje (izhar). Kad bi izlaganje znaenja bilo dovoljno, stvaranje svijeta bi bilo beskorisno i uzaludno. Kada bi Ljubav Boija samo misao i znaenje bila, forma posta i molitve ne bi nikako postojala. Darovi koje voljeni izmjenjuju su nitavni, u odnosu prema ljubavi koja je liena formi, Stoga darovi tu mo imaju da pokau ljubav unutra skrivenu. (M I 2624-27) Bog veli: Bio sam Skriveno Blago, pa sam poelio da budem upoznat. Drugim rijeima: Stvorio sam cijeli univerzum, a svrha svega toga je u tome da Se oitujem, katkada kroz Njenost, a kojiput kroz Srditost. Bog nije kralj nad kraljevima kojemu bi jedan glasnik bio dovoljan. Kada bi svi atomi univerzuma bili Njegovi glasnici, bili bi nesposobni uiniti Ga dostatno poznatim. Prema tome, sva stvorenja danonono oituju Boga. Meutim, neka od njih to znaju i svjesna su toga da Ga oituju, dok su druga nesvjesna toga. Bilo kako bilo, njihovo oitovanje Boga je izvjesno. Kraljevi, naprimjer, zapovijedi da neko bude iiban i kanjen, da vriti i jaue. Pa ipak, i onaj koji iba i iibani oituju kraljevieve naloge. (F 176-177/184-185) Bog se ne uveava uvodei u postojanje univerzum cio; On ne postaje neim to ranije nije bio. Ali, kada je On uveo stvorenja u postojanje, poveale su se posljedice: a meu stvorenjima svim postoje razlike.

70
Uveani uinci Njega oituju, a atributi i djela Njegova vidljiviji bivaju. Ali uveavanje sutine bio bi argument da je ona vremenita porijekla i prouzroeni moment. (M IV 1666-69) Univerzum je stvoren zbog traga oita, da Riznica Mudrosti ne bi ostala skrita. On ree: Bijah Riznica Skrita. uj! Ne gubi dodir sa svojom vlastitom biti, uini je da bude oita! (M IV 3028-29) Bog ree: Mi smo Otkrivatelj Tajanstva i Nae djelo je ba to: Mi inimo da skrivene stvari napuste svoje mjesto, od oiju skriveno. Iako kradljivac u svom pritajenju nije tako nevjet, andari nasilu izvuku njegovu ispovijest. Svi ti zemni oblici poharae darove nae, stoga nam svaki mora napose doi da ispovijeda se. (M IV 101416)

TEORIJA

Bog nam veli: Ba kao to poeljeh oitovati Riznicu Svoju, tako poeljeh oitovati sposobnost vau da priznate Riznicu Moju. Kao to zaeljeh pokazati istotu i Njenost tog Okeana, tako zaeljeh pokazati vrhunske tenje i rast kroz njenost ribe i stvorenja Mora. Stoga i ona moraju razmatrati svoju vlastitu vjernost i oitovati svoje tenje. Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo! i da u iskuenje nee biti dovedeni? (XXIX, 2) Stotine tisua zmija sebe smatra ribama. Njihovi oblici su oblici ribe, ali su njihova znaenja zmijska. (MS 29)

4. Suprotnosti
Rumi se esto poziva na ili navodi poslovicu: Stvari postaju jasne kroz svoje suprotnosti. Svakidanje iskustvo svjedoi o toj istini, jer postojanje mirijada stvari ovoga svijeta jedino postaje mogue kroz luenje razlike ili kroz suprotnost. Kad dvije stvari ne bi bile razliite i, prema tome, donekle suprotstavljene, bile bi jedna i ista stvar. Svaki pojedinani par suprotnosti omoguuje postojanje jednog drugog para suprotnosti; danonono postoje savrenstvo i nesavrenstvo, cjelovitost i razmrvljenost, srea i tuga, novo i staro, duh i tijelo. Svaki od tih korelativnih pojmova moe iskljuivo

BOG I SVIJET

71

postojati i biti poznat usljed svoje suprotnosti. A takav je sluaj i sa svim stvarima, izuzev Boga. Samo On nema suprotnosti, ve nadilazi sve suprotnosti. Samo je On istinsko izmirenje suprotnosti coincidentia oppositorum (jami- addd), gdje su sve suprotnosti ponitene u Okeanu Jedinstva. Iz istog razloga mi ne moemo Njega spoznati, poto On nema nikakvu suprotnost da Ga uini jasnim. Bog je stvorio trpljenje i tugu kako bi se duhovna radost mogla pokazati kroz svoju stranu drugu. Tako skrivene stvari kroz suprotnosti jasne postaju. No, poto Bog nema suprotnosti, one Mu tajanstvo ne dohvaaju. Jer pogled je najprije na svjetlo pao, potom na boju: bijelo jasno pokae na crno ko na suprotnost svoju. Tako si i ti spoznao svjetlo kroz suprotnost svjetla: suprotnosti se jasno pokau usred tvojih prsa. Boije svjetlo suprotnost nema u postojanju, da bi kroz svoju suprotnost moglo ii ka ukazanju. Zato Ga ne doseu nae oi, a On oi dohvaa (VI, 104) podui se tome od Musaa i brda Sinaja.14 Znaj da forma iz znaenja iskoi ko lav iz gustia ili ko glas i govor kad poteknu iz miljenja. Iz govora je roena forma, a potom umrla. Na valu svom se natrag k moru odbibala. Forma istjee iz Bezoblinog to oblik daje svemu, potom se opet natrag vrati, jer i mi se natrag vraamo Njemu. (II 156). (M I 1130-36) Suprotnost jedne stvari je mjesto njenog ukazanja, a svaka suprotnost se na svoju vlastitu suprotnost naslanja. Pie li na crnoj stranici, tvoje pisanje e biti tajna, jer e pisanje tvoje i mjesto pisanja biti boje katrana. (D 3761-62) Ko vjerodostojnost Musaove zmije vidio nije, taj misli da su konopci arobnjaka ive zmije.15 Ptica koja nikada bistru vodu pila nije, svoje perje i krila u slanom jezercu mije.

72
Nikakva suprotnost se bez svoje suprotnosti ne spoznaje: trpljenje udarca, doznaje poljubac ta je. (M V 597-599) Dok ne upozna dobro, ti nee zlo spoznati: moe razluiti suprotnost kroz njenu suprotnost, o mladosti! (M IV 1345) Svako svjetlo vatre ima, na svakoj rui su trnovi; zmija nad svakom riznicom bdije u ruevini. Ah, Tvoj Ruinjak nema trnje! Tvoje isto Svjetlo ege! Oko Tvoje Riznice zmije nema, itanja ni povrede! (D 25634-35) Njegov opis ne sadri um, jer On je Izmirenje Suprotnosti. Bez sastavnih dijelova divni Sklad! Divni, slobodno djelujui i neminovno Jedincati! (D 26832) Stvoritelj je Taj Koji ini da je neko unien a neko uzvien. Bez ova dva svojstva nijedan in ne bi bio dovren. Pogledaj, prijatelju, unienje Zemlje i uzvienje nebesa! Nebesa se ne bi mogla okretati bez tih svojstava! Nizina i visina zemlje je jedna druga vrsta: pola godine je zelena i svjea, a pola godine pusta. Unienost i uzvienost tog otunog vremena jedna je druga stvar: pola vremena je no, a pola vremena dan. Unien i uzvien takav je i ovaj tjelesni spoj, da, katkada je dobro, a kojiput trpi bol. Znaj da sva ta stanja svijeta su, tad, kao nestaica i sua, mir i rat samo za na jad. (M VI 1847-52) Boanska Mudrost je sastavila cjelinu u suprotnostima. Ti si vrat, mesaru, izloio u renjevima! Dua sa tijelom djeluje skladno. Bez due tijelo je uvehlo i hladno. Tvoje tijelo je vidljivo, a dua ti je skroz drugog reda: to dvoje sve stvari svijeta dovodi do slijeda. Zaspe li neiju glavu zemljom, ona e ostati prava, srui li na nju vodu, opet e biti zdrava. eli li mu glavu razbiti, vodu i glib mora smijeati. (M V 3422-26).

TEORIJA

BOG I SVIJET

73

ivot je kad suprotnosti miruju, smrt je kad naprsline ondje piruju. Boija njenost lava i ovcu sparuje, te daleke suprotnosti dvije. (M I 1293-94) U nekolicini Rumijevih gore navedenih stihova ukazuje se na suprotnost unutar temeljne strukture prirodnog svijeta, to jest unutar etiri elementa: zemlje, zraka, vatre i vode. Ova etiri elementa, koji sebe nikada ne pokazuju, predstavljaju etiri ontoloka stremljenja unutar vidljivog svijeta. Ove etiri vidljive supstance, koje nose svoja imena, samo su njihovi najizravniji izrazi. Ali, sve to postoji u zikome svijetu, ukljuujui spoljnju zemlju, zrak, vatru i vodu, samo je mjeavina ova etiri elementa. Stoga se za ozraje istih elemenata kae da predstavlja etiri sfere koje poivaju izmeu nebesa, ili duhovnog svijeta, i Zemlje, ili materijalnog svijeta. Ti elementi, na koje se esto ukazuje kao na stupove (arkan) materijalnog svijeta, u krajnjoj analizi su temeljne ontoloke smjernice podarene ovome svijetu snagom boanskih Atributa. Neke suje govore o etiri stupa Boanskog, ciljajui na etiri najtemeljnija boanska Atributa, i opisuju te elemente kao vidljivo oitovanje ona etiri Imena.16 Svaki element predstavlja jedan dvostruki kvalitet, kako je pokazano u narednoj popratnoj tabeli. Svaki od njih je suprotnost svakog drugog elementa s obzirom na jedan ili dva od tih kvaliteta. Mjeavina elemenata rezultira postojanjem zikog svijeta. Kad paljivo motri, ovaj svijet je sav obuzet sukobom: estica se sa esticom bori, kao vjera s nevjerom... Ali, na rat i mir nisu nai u svjetlu duhovnog oka: oni dolaze izmeu Njegova dva prsta.17 Rat prirode, rat postupaka, rat rijei usred pojedinih dijelova uasan boj. Svijet opstoji kroz taj rat: promotri ona etiri elementa i razrijei taj dvoboj.

74
Tabela II Suprotnost meu elementima
ZRAK topao vrela VATRA suha hladna ZEMLJA suha hladna vlaan vlana

TEORIJA

VODA

Ova etiri elementa su etiri nepopustljiva direka na kojima nebeski svod ne mrda sa mjesta. Ali svaki direk onog drugog rui: direk od vode onaj direk od vatre gui. Tako je i stvaranje na suprotnostima podignuto, na korist il tetu svoju i mi ratujemo. (...) No, da ovaj svijet nije drugo trajnost i bujnost doli, tad mu sadraj oprenost bila ne bi. Svaka oprenost srazmjerno ponitenje sebi oprenog ukljuuje; kada oprenost iezava, opstanak jedino ostaje. (...) Bezbojnost je korijen svih boja, a mir je korijen svih ratova. Svijet ovdanji je korijen ovom obitavalitu emera punom; a sjedinjenje je korijen osami i dijeljenju svakom. Zato smo u takvoj oprenosti, prijatelju? Zato Jedinstvo daje ivot ovom mnotvu? Zato to smo mi ogranak, a korijen su etiri elementa. Korijen je rodio svojstvima u svojim granama. Poto je supstanca due s onu stranu osamljenosti, ona ne sudjeluje u tim svojstvima: njena svojstva su odlike boanske Visosti. (M VI 36, 45-50, 56-57)

BOG I SVIJET

75

5. Dobro i zlo
Oprenost unutar stvaranja uvijek je relativna u smislu da ondje nikada ne moe biti apsolutnih razlika. Apsolutno znanje, apsolutni ivot, apsolutna mo sve su to Boiji atributi. Ali, kada se oni oituju unutar ovdanjeg svijeta, oni oslabe i izgube mo kroz svoju udaljenost od svoga Vrela. Stoga su znanje i mo, kada se zateknu u ovom svijetu, samo blijedi odraz istih i transcendentnih atributa samoga Boga. Najpogubnija oprenost za mnoge ljude, koja se nalazi u ovdanjem svijetu, jest ona koja se zatjee izmeu dobra i zla. Iz onoga to je naprijed kazano postaje bjelodano da se apsolutno dobro moe nalaziti samo u Bogu. Raznovrsni stupnjevi zla izvode se iz pomraenosti dobra tako kako ono postaje udaljeno od Izvora. Stvari su u ovome svijetu relativno dobre i zle, a nisu apsolutno samo dobre ili samo zle, poto se ne mogu pronai apsolutna svojstva unutar stvaranja. Sa drugog stajalita motreno, stvari su dobre ili zle samo u suodnosu s nama, ne u suodnosu s Bogom, jer u Njegovom pogledu sve stvari imaju samo jednu svrhu: oituju Skrivenu Riznicu. tavie, kad ne bi bilo zla u svijetu, tad ne bi bilo naina na koji bi se mnogi Boiji atributi mogli i sami oitovati, naprimjer Opratanje i Osvetoljubivost. Koje grijehe bi On mogao oprostiti, a za koje bi kaznio? U svakom sluaju, savrenstvo Slikarevog beskrajnog stvaranja trai da On slika i lijepe i rune slike. Pa, ne postoji u svijetu apsolutno zlo, jer ono je relativno spoznaj i to. U cijelom Vremenu ne postoji nikakav otrov niti slatko koje nije noga za jedno, a zapreka za neto drugo. Jer jednome je to noga, a za neto drugo okov. Za jedno je eerlema, za neto drugo otrov. Zmijski otrov je za zmiju ivot, ali je za ovjeka smrt. Vodena stvorenja vide okean kao vrt, zemna stvorenja ga vide kao patnju i smrt. (M IV 65-69) Nita Bog nije stvorio uzaludno, bilo srdbu ili strpljenje, iskren savjet il iznevjerenje. Nita od tih stvari nije apsolutno dobro, nita nije apsolutno zlo. Korist il teta ovise o stanju stvari. Stoga je znanje nuno i korisno, za njim mari. (M VI 2597-99)

76

TEORIJA

Kada bi u ovjeku bilo svo znanje i nikakvo neznanje, on bi bio uniten i prestao bi postojati. Prema tome, neznanje je poeljno jer kroz njega ovjek ostaje u postojanju; a znanje je poeljno jer vodi izravnoj spoznaji Boga. Tako svako od njih potpomae ono drugo. Sve suprotnosti su sline. Mada je no oprena danu, ona pomae danu, i oni oboje vre jednu zadau... Stoga nam se sve suprotnosti pojavljuju kao suprotnosti. Ali, mudar ovjek zna da one vre samo jednu zadau i da nisu suprotnosti. Pokai mi ijedno zlo u svijetu bez dobra i dobro bez zla! ovjek je, naprimjer, vrsto odluio da ubije, ali je obuzet razvratnim ivotom, tako da ne prolijeva krv. S obzirom na razvratno ivljenje, njegov postupak je lo; ali, s obzirom na preduprijeeno ubojstvo, on je dobar. Tako su dobro i zlo jedna stvar i ne mogu biti razdvojeni. Zato mi raspravljamo sa zoroastrovcima. Oni kau da postoje dva boga: jedan kao stvoritelj zla i onaj drugi kao tvorac dobra. Dobro, pokai mi dobro bez zla. Tad u ja posvjedoiti da postoji Bog zla i Bog dobra. Ali to je apsurd, jer dobro nije odvojeno od zla. Poto oni nisu dvije stvari i poto nema razdvajanja izmeu toga dvoga, nemogue je da postoje dva stvoritelja. (F 213-214/221) Sve je dobro i savreno u suodnosu sa Bogom, ali ne i u suodnosu sa nama. Razvratan ivot i istota, naputanje dnevnih molitvi i obavljanje molitve, nevjerovanje i islam, idolopoklonstvo i ispovijedanje Boije jedinosti sve je to dobro u suodnosu sa Bogom. Ali, u suodnosu sa nama, razvratan ivot, kraa, nevjerovanje i idolopoklonstvo su loi, dok su ispovijedanje vjere u Jedinog Boga, molitva i djela milosra dobra djela. Ali, u odnosu prema Bogu, sve je to dobro. U kraljevstvu nekog kralja, naprimjer, postoje tamnice, kazna vjeanjem, dvorska dostojanstva, bogatstvo, posjedi, svita, gozbe, uivanje, bubnjevi i bajraci. U odnosu prema kralju, sve je to dobro. Ba kao to su dvorska dostojanstva savrenstvo njegova kraljevstva, tako isto su vjeala, smaknua i tamnice savrenstva njegova kraljevstva. U odnosu prema njemu sve je to savreno, ali u odnosu prema njegovu narodu, kako vjeala mogu biti isto kao i dvorska dostojanstva? (F 31/42-43) Ako kae da i zlo od Njega dolazi, kako ono Njegovu dobrotu ne uniti? I Njegovo davanje zla je Njegova savrenstva in: da ti dadnem primjer, ovjee dostojanstveni!

BOG I SVIJET

77

Slikar je nainio dvije vrste slika, jedne su prekrasne, druge su bez ukusa. Naslikao je Jusufa i sladunjave hurije, naslikao je rune vragove i odvratne ejtane.18 Obje vrste slika oituju Njegovu uzvienost. One ne predstavljaju Njegovu runou, one su Njegova velikodunost. On runou najvie vrste tvori, sva runoa se oko toga roji, tako da savrenstvo Njegova znanja moe postati oito, a poricanje Njegove uzvienosti sramotno. Ako on ne moe tvoriti rune slike, nesavren je on: eto, zato Bog stvara i iskrenog i slugu nevjernog. U tom pogledu nevjera i vjera Njega posvjedouju: i jedno i drugo niice se pred Njegovim Gospodstvom prostiru. Vjerujui se, meutim, od svoje volje niice prostire, jer mu je nakana traiti zadovoljstvo Boije. I nevjernik, nehotice, Bogu se klanja, ali je njegov cilj sasvim druga putanja. (M II 2535-45) Suja ree sucu: Onaj ija se pomo ite, ima mo s nama trgovati bez tete. Onaj Koji u drvo i u ruinjake vraa vatru moe i ovaj svijet nainiti mjestom koje ne zna za tetu. Onaj Koji rue iz sred trnja izvue, Taj moe na decembar pretvoriti u proljee. Onaj po Kojemu svaki empres uspravno i slobodno se izvija moe nau gorinu u veselje da razvija. Onaj iz Koga svaka nepostojea stvar moe ui u postojanje kako bi bio imalo manji, ako je uinio da jedna stvar ue u trajanje? Onaj Koji tijelu daruje duu da bi moglo ivjeti kako bi na gubitku bio Onaj Koji ne moe umrijeti? ta bi se desilo, uostalom, ako bi tag Plemenitog ruka podarila svakom slugi njegove due elju bez muka, i od svakog slabunog stvorenja daleko drao lukavstva jastva i busiju za kojom je vrag ekao?

78
A sudac odgovori: Kad ne bi bilo zapovijedi otrih, kamenja i bisera, ljepote i runoe, kad ne bi bilo ejtana, jastva i sebinosti, i kad ne bi bilo rata, bitke i nesree, kojim bi imenom, onda, Kralj Svoje sluge nazvao, kvarni ovjee? Kako bi mogao rei: Strpljivi ovjee! ovjee blagi!? Kako bi mogao rei: Srani ovjee! ovjee mudri!? Kako bi postojalo strpljenje, iskrenost i milostivo dijeljenje (III, 17) bez drumskog razbojnika i prokletog sotone? Rustam, Hamza i lutovac, svi bi bili isti.19 Znanje i mudrost bili bi, tad, dokinuti i bez koristi. Znanje i mudrost postoje da se izmeu pravog i krivog zna ta je razlika, kada bi sve bilo pravo, mudrost bi bila izlina. Misli li da je dopustivo razoriti oba svijeta, da bi drao otvorenim duan svog bezvrijednog prirodnog imetka? Ja, naravno, znam da si ti krijepostan i nezreo, pa je stoga tvoje pitanje, u vezi s tim, priprosto. (M VI 173955)

TEORIJA

Bog eli i dobro i zlo, ali On jedino odobrava dobro. Jer Bog je kazao: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem spoznat. Bog, nesumnjivo, eli i zapovijedati i zabranjivati. Zapovijedi su samo prikladne ukoliko postupak koji je nareen nije valjano izvren od onoga kome je nareeno da ga izvri. Ne kae se: Jedi slatkie ili eer, izjelice! Ako se tako kae, to se ne zove zapovijed, ve prije gostoprimstvo. Isto tako, nije prikladno zabranjivati stvari koje ovjek ne voli. Ne moe rei: Ne jedi kamenje i trnje!, a ako to kae, to se ne zove zabranom. Prema tome, zapovijedi da se ini dobro i zabrane zla nisu prikladne sve dok ne postoji jastvo koje eli zlo. eljeti postojanje takvog jednog jastva znai eljeti zlo. Bog ne odobrava zlo ili, pak, On ne bi zapovijedao dobro. Isto tako, kada jedna osoba eli poduavati, ona eli neukost uenikovu; a eljeti neto, takoer, znai eljeti popratne momente te stvari. Bilo kako bilo, uitelj ne odobrava uenikovo neznanje ili ga, pak, ne bi poduavao. Isto tako, lijenik eli da ljudi budu bolesni, poto on eli primijeniti lijek. Jer njegova vjetina u medicini ne moe se oitovati sve dok ljudi nisu bolesni. Ali on ne odobrava njihovu bolest, u protivnom, ne bi ih tretirao i

BOG I SVIJET

79

lijeio. Potom, pekar eli da ljudi budu gladni kako bi on mogao upranjavati svoju vjetinu i uzdravati se. Ali on ne odobrava njihovu glad, inae ne bi prodavao hljeb... Tako se zna da Bog eli zlo u jednom smislu, ali ga u drugom smislu ne eli. Nai protivnici kau da Bog ne eli zlo niti u jednom pogledu. Ali je apsurdno da bi Bog elio jednu stvar, a ne i njene popratne momente. Tako, meu popratnim momentima Njegovih zapovijedi i zabrana je i ono tvrdokorno jastvo, koje eli zlo, a mrzi dobro po samoj svojoj prirodi. Meu popratnim momentima jastva su sva zla ovoga svijeta. Da On nije elio ta zla, On ne bi elio ni to jastvo. A kad On ne bi elio jastvo, On tad ne bi elio ni zapovijedi i zabrane koje su usmjerene na jastvo. tavie, da On nije odobravao ta zla, On ne bi zapovijedao i zabranjivao jastvu. Ukratko, zlo je prieljkivano, ali ne samo po sebi. Potom, nai protivnici vele: Ako On eli svako dobro i ako je odvraanje od zla dobro, On tad eli da se sprijei zlo. Ali, nemogue je odvratiti od zla ako ono ne postoji. Ili, oni vele: On eli vjeru. Ali, vjera je nemogua izuzev nakon nevjerovanja. Tako, jedan od prateih momenata vjere je i nevjerovanje. Da zakljuimo. Htjeti zlo je iskljuivo pokudna stvar ukoliko se ono eli zla radi. Ali, ako se ono eli dobra radi, tada ono nije pokudno. (F 179180/186-188) Za itatelje koji ive u dvadeset i prvom stoljeu i koji su svjesni nevjerovatnog zla i trpljenja koje je ovjek sposoban nanijeti ljudima, Rumijeva rasprava o dobru i zlu bi mogla izgledati preve suhoparna i odvojena od ivota. Ali, Rumi takoer motri na ovaj problem sa jednog drugog motrita, koje see u samu bit ove egzistencijalne dvojbe nametnute mnogim ljudima postojanjem zla i trpljenja. Bilo kako bilo, da bi se osjetilo plamtee osjeanje u njegovim stihovima, potrebno je biti potpuno upoznat sa njegovom raspravom o ovjekovom konanom Jastvu i agoniji i nemiru kojeg ovjek podnosi zbog odvojenosti od tog Jastva. Preteit dio treeg dijela ove knjige bavi se ovim pitanjem. Meutim, ja u citirati naredni odgovor kojeg Rumi nudi na pitanje zla i uvjerava kako njegovo puno uvoenje moe biti shvaeno tek kada ostatak knjige bude proitan. Ne gledaj slijed dogaaja Vremena, koji od nebeskih tijela dolazi i ini da ivot neprijatno prolazi!

80
Ne gledaj oskudicu svagdanjeg kruha i sredstva uzdravanja! Ne gledaj tu glad, strah i tu strepnju duha! Pogledaj ovo: uprkos svoj gorini svijeta, ti si strasno i bestidno priono uz njega. Znaj da je Milost ta gorka patnja! A kraljevstvo Merva i Belha je Osveta! Svako trpljenje i okrutnost Vremena, laka je od udaljenosti od Boga i svijesti koja je nesmotrena. Jer ta okrutnost e proi, ali udaljenost od Njega nee. Niko nije blaen doli onaj koji se s Njim trijeznom duom susree. (M VI 1733-36, 56-57)

TEORIJA

7. Nesmotrenost i postojanje svijeta

Bog je stvorio univerzum kako bi pokazao Skriveno Blago. Stoga On eli da svijet postoji s ciljem da svijet pokae krajnje stvaralake moi Njegovih atributa. Ali, da bi se svijet zadrao u postojanju, istinsko znanje o stvarima, kakve one jesu, mora se drati podalje od najveeg dijela stanovnika svijeta. U protivnom, oni bi se prestali baviti aktivnostima nunim za pokazivanje potpunog poretka Njegovih atributa. Tako Bog eli postojanje nekih stvari koje se ne bi smjele oekivati; ali, naravno, ne po sebi, ve prije kao pratioci Njegove krajnje svrhe u stvaranju svijeta. Bog, naprimjer, eli da postoji nesvjesnost i zaborav Njega u svijetu. U nastojanju da zadri kraljevstvo nesvjesnosti, Bog zaklanja oi ljudi od istinske zbilje stvari. Aluzije na Boije zadravanje ovjekove nesvjesnosti Rumi razmatra u kuranskim ajetima kao to su ovi: I nevjernici poee smiljati spletke, ali ih Bog otkloni, jer On to umije najbolje. (III, 54) Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (VII, 99) Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima njihovim je koprena. (II, 7) Allah je bri u kanjavanju. (X, 21) To obitavalite je nainjeno od nesmotrenosti. Tijela i svijet su u cijelosti odrani kroz nesmotrenost. Ovo tijelo je u potpunosti doraslo usljed nesmotrenosti. Ta nesmotrenost je nevjerovanje, a vjerovanje ne moe postojati bez nevjerovanja, poto je vjerovanje naputanje nevjerovanja. Prema tome, nevjerovanje mora postojati zbog nas, da bi se napustilo. Stoga

BOG I SVIJET

81

oboje, i vjerovanje i nevjerovanje, su ista stvar, jer ono prvo ne postoji bez onog drugog, a ono drugo ne postoji bez onog prvog. Oni su nedjeljivi. (F 206-207/215) ovjek je poput luka u ruci Boije moi. Bog ga koristi za raznovrsne svrhe. Upravitelj je, zapravo, Bog, a ne luk. Luk je instrument i sredstvo. Ali, zbog odravanja svijeta, luk je neoprezan i nesvjestan Boga. Zacijelo je silovit luk koji postaje svjestan Strijeleve ruke! (F 199/208) Svijet se odrava kroz nesmotrenost. Kad ne bi bilo nesmotrenosti, ovaj svijet ne bi opstao. udei za Bogom, sjeanje na budui svijet, duhovno pijanstvo i zanos su arhitekti tog svijeta. Kad bi se sve to pokazalo, svak od nas bi otiao u taj svijet, a ne bi ostao ovdje. Ali Bog nas eli ovdje kako bi ova dva svijeta mogla postojati. Tako je On naznaio dva suca: nesvjesnost i smotrenost, kako bi ova dva boravita mogla bujati. (F 109/120) Stup ovog svijeta, voljeni, je nesmotrenost; unitenje njegovo je prisebnost. Prisebnost dolazi od onog svijeta, kada taj svijet prevlada, ovdanji svijet je uzorana livada. Prisebnost je sunce i ugodni hlad, prisebnost je voda, a dunjaluk smrad. Nekolike kapi iz onog svijeta prokapa, da se pouda i zavist u ovom svijetu preglasno ne ismijavaju. Kad bi kapljice iz svijeta Nevidljivog porasle, krijeposti nit slabosti ovoga svijeta ne bi opstale. (M I 2066-70) Ima li ikoje mjesto u kome na Kralj nije? Ali Njegova arolija motriteljeve oi krije. On prekriva tvoje oi, pa ti usred dana vidi estice praine, ali ne i Najblistavije Sunce, vidi lau na moru, ali ne i valove na okeanu. unasta laa kazuje ti o moru toliko taman koliko i kretnja ljudi slijepcu da je dan. Nisi li itao ajet: Allah je zapeatio... (II, 7), kako se nie. Bog je Taj Koji zapeauje, i On je Taj Koji otpeauje i koprene die (L, 22) (D 2633-37) Kako bih Te zaveo i namamio Te do svoje torbice? Jer Ti si okot svake varke i lampa svakog varalice. (D 14316)

82
Ne budi siguran od Boije varke, ak i kad nisu blaenstva rjea. Kada pomisli sve je sigurno, nek ti ostane rastrta vjea. Jer varka je Boija tako hitra da ti dua umisli kako je nebeska, makar je potpuno zemaljska. (D 22976-77)

TEORIJA

Bog je pun varki. On e ti pokazati lijepe forme, ali u njihovoj nutrini vrebaju zli oblici. On to tako radi kako ovjek u svojoj odbojnosti ne bi u zamku umiljaja pao: Otkrio sam sjajnu zamisao i svrhu. (F 5/18)

D.
OVJEK
1. Istina
Stvaranje ispunjava svoju krajnju svrhu kroz poslanike i evlije, to jest kroz one koji su ozbiljili sve mogunosti ljudskoga stanja. Prvi poslanik i prototip ljudskog savrenstva je Adem. Rumi esto upotrebljava njegovo ime i jo ee pojam Ademljanin (adami), to jest ovjek u krajnjem stanju duhovnog savrenstva (u nekim drugim kolama suzma pojam savreni ovjek se koristi u istom znaenju). Stoga Rumi razumijeva kuranske ajete i poslanike pravorijeke koji spominju Adema, kako bi ukazao na ovjeka u stanju savrenstva. Ako je Adem prototip ljudskog savrenstva, tad se poslanik Muhammed koji je kazao: Bio sam poslanik u asu kada je Adem jo bio izmeu duha i tijela moe zvati prototipom prototipova. Motrih svoju unutarnju svijest i skrivenog univerzuma dah, a Adem i Hava jo bijahu ovoga svijeta prah. (M III 4542) Stanje savrenog ovjeka, koje je dosegnuo Poslanik, najuzvienije je koje se moe zamisliti; svi drugi poslanici i evlije su poput zraka njegova sunca. U Kuranu Bog govori melekima o Svom stvaranju Adema rijeima: Ja u na zemlji namjesnika postaviti (II 30). A Poslanik veli: Bog je stvorio Adema prema odrazu Svom.

84
Stvorio nas je Bog na Svoju vlastitu priliku: na opis je sroen po Njegovu liku (M IV 1194) Bog-Opratalac je u vjenosti poelio i otkriti Sebe odluio. Ali nijedna se suprotnost ne moe bez sebi suprotnoga pokazati, samo neusporedivi Kralj nema nikakve suprotnosti. Stoga on namjesnika postavi, Posjednika Srca, da bude ogledalo Njegova Kraljevstva. Zatim mu podari beskrajnu nevinost, a iz tame izvede njegovu oprenost. Dva bijela i crna On naini bajraka: jedan bijae Adem, a drugi hajduk iz Njegova sokaka. Potom sukob i rat krenu, meu ta dva golema tabora boj se zapodjenu. U jednom drugom vremenu desi se slino Habilu, koji se svojim istim svjetlom suprotstavio Kabilu... Razdoblje za razdobljem, pokoljenje za pokoljenjem, te dvije strane nastavie sa gloenjem. (M VI 2151-57, 62) Adem je u svojoj bezgraninoj netaknutosti postao ogledalom Boijih atributa. Tako su se sveukupno znanje i sve stvari zatekli unutar njegovih prsa. On je bio forma Boijeg znaenja, to jest mjesto unutar kojega su Boija imena i atributi vidljivo oitovanje pronali. U svjetlu ovoga uenja Rumi tumai kuranski ajet: On je pouio Adema imenima svih stvari. (II, 31) Otac ljudskog roda, koga je On pouio imenima, ima stotine tisua mudrosti u svojim ilama. Njegova dua je imenu svake stvari poduena, ba tako kakvom ona jest sve dok nije iezla. Ma koji da mu je naslov dao, nikada ga nije promijenio on. Taj koga je Bog nazvao Hitrim, nije postao spor. Ko god bude vjernik na kraju, smatran e biti Ademom u Raju, ko god postane nevjernikom, on e mu se pojaviti na kraju...

TEORIJA

OVJEK

85
Za nas je ime svake stvari njeno vlastito oblije vidljivo, za Stvoritelja je ono njeno vlastito nevidljivo otajstvo. Za Musaa je ime njegove ipke bilo palija. Za Stvoritelja njeno ime je bilo zmija. (...) Ukratko, nae ime s Bogom je, zacijelo, ono je nae konano doelo. On je na ovjeka poloio ime prema njegovoj zaradi, a ne tek prema njegovoj posudbi. Kada se Adem pokazao sa istim Svjetlom, dua i tajna imen pojavili su mu se odjednom. (M I 1234-37)

ovjek je stvoren da bude Boiji namjesnik i darovano mu je znanje o svim stvarima. Njegov poseban poloaj i uloga u stvaranju ukazuju na neto to je Povjereni polog (amanat). Postoji jedna stvar u ovome svijetu koja se ne smije nikada zaboraviti. Ako zaboravi sve, samo ne tu stvar, tad nema nikakve bojazni... Mi smo nebesima, Zemlji i planinama stavili u dunost da budu posluni i oni to bez pogovora jesu, ustruavaju se da takvi nisu, samo ovjek takav nije sam ovjek je prema sebi nepravedan i lahkomislen je. (XXXIII, 72)... Mi smo sinove Ademove doista odlikovali (XVII, 70). Bog nije kazao: Mi smo odlikovali nebesa i Zemlju. Tako je ovjek sposoban vriti tu zadau koju ni nebesa, ni Zemlja, niti planine ne mogu vriti. Kada izvri tu zadau, on nee vie biti prema sebi nepravedan i lahkomislen. Ako kae: Premda ne izvravam tu zadau, ja izvravam mnoge druge zadae. To je isto kao da uzme skupocjeni ma od indijskog elika, nalik onim maevima koji se nalaze u kraljevskim riznicama, i od njega naini mesarsku sjekiru za gnjilo meso, govorei: Ne dangubim sa ovom sjekirom. Radim njome toliko korisnih stvari! Ili, kao da uzme zlatnu zdjelu i kuha u njoj repu, iako si za svako zrnce tog zlata mogao kupiti stotinu lonaca. Ili, kao da uzme pozlaenu britvicu za nokte da presjee tikvu, govorei: Dobrano je koristim. Kaim na nju susak za vodu. Ne doputam da mi stoji besposlena. (F 14-15/26-27) Izuzetnost ovjekova stanja je izraena u poznatom Boijem iskazu kojeg je prenio Poslanik. Iako se Bog obraa samom Poslaniku, Rumi smatra da se taj iskaz odnosi na ovjeka u stanju duhovnog savrenstva: Da tebe nije, Ja nebeske sfere stvorio ne bih. Rumi na slian nain tumai sljedei kuranski ajet, takoer upuen Poslaniku: Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali. (CVIII, 1)

86
Nebesa su mjesecu evlije sluga, istok i zapad itu od njega kruha. Zbog tebe na Njegovu fermanu pie: On postavlja i sve stvari grupie. Kad Njega ne bi bilo, nebo se ne bi vrtjelo, niti bi bile sfere nebeske mjesto svjetla i meleka stanite. Kad Njega ne bi bilo, more ne bi imalo divne valove, ribu nit kraljevsko biserje. Kad Njega ne bi bilo, Zemlja ne bi riznice krila i bez jasmina bi bila. (M VI 2102-06)

TEORIJA

Otuda se zna da je Muhammed temelj. Da tebe nije, Ja nebeske sfere stvorio ne bih. Sve stvari koje postoje - plemenitost, podlonost, uzviena stanja Njegov su dar i sjena, jer one su se oitovale iz Njega. (F 105-106/ 117) Zvijezde, oblaci i nebeske sfere; dini, vragovi i meleki - o vi koji ste bez pouzdanja, sve to, ipak, postoji ovjeka radi. (D 9310) Kruna onoga Mi smo odlikovali je na tvojoj glavi, a oko tvoga vrata je ogrlica onoga Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali. ovjek je supstanca, a nebesa su njegov prigodak. Sve stvari su grane i koraci on je krajnji dohodak. (...) Trai znanje iz knjiga. Kakva sramota! Trai nasladu u slatkiima. Kakva grehota! Ti si okean znanja u kapi rose skriven, svijet u tjelesnom stablu, arin dugom zakriven. ta su vino, muzika ili snubljenje u kojima bi traio slast i koristoljublje? Sunce trai pozajmicu iz mrve praha! Venera trai vino iz kraga! (M V 3574-75, 78-81) Krhka su ovjekova tijela osjetila, ali u tijelu njegovu prebiva mona priroda... Stoga je citirao tajanstvo Poslanik posve ozbiljeni: Mi smo posljednji i prvi. Stoga je ovjek po obliku ogranak svijeta, ali je po atributu, znaj, temelj svijeta!

OVJEK

87
Sitnicom omamljena je spoljanjost njegova, ali sedam nebesa opsee njegova nutrina. (M IV 3759, 64, 66-67) O ti koji si se prepirci posvetio, ti sebe od drugih nisi razluio! U kojoj god se pojavi formi, zaustavi se i reci: Bogami, to nisi ti! Kako ti moe biti slian ovom? Ti si jedinstven, sretan, lijep i neoaran sobom. Ti si svoja vlastita ptica, molitva i zamka, ti si svoj vlastiti peat, ilim i odaja. Supstanca po sebi opstoji, a stvari to iz nje istjeu su puki prigoci. Ako si od Adema roen, poput njega sjedi, i domiljaj njegovo potomstvo u sebi. ta to badanj sadri, a to nema u rijeci? ta to odaja krije, a to u ariji nije? Ovaj svijet je badanj, a srce je hitra rijeka, ovaj svijet je odaja, a srce grad udesa. (M IV 803-804, 6-11) Adem je astrolab Boijih atributa, njegov opis je mjesto pokazivanja Boijih ajeta. Ma ta dotaknulo njegovu intimu, Njegov je odraz, poput Mjeseca u rijenom viru. (M VI 3138-39)

Poslanik je kazao: Onaj ko spozna sebe, spoznao je svoga Gospodara. Ba kao to bakarni astrolab odraava nebesa, tako je ovjekovo postojanje Boiji astrolab Mi smo odlikovali potomke Ademove. Kada Bog omoguuje ovjeku da posjeduje znanje o Njemu i da Ga upozna, on iz asa u as razvia teofanije Boije i Njegovu neizrecivu Ljepotu iz astrolaba svoje vlastite egzistencije. Ta Ljepota nee nikada ieznuti iz njegova ogledala. (F 10/22)

88

TEORIJA

2. Svrha stvaranja i um
Ako ovjek postaje ogledalom svih stvari, to je stoga to su svi Boiji atributi, to jest arhetipovi ukupne egzistencije, odraeni u njemu. Drugim rijeima, kroz njega Skrivena Riznica postaje vidljivim oitovanjem u svojoj punini. On je svrha stvaranja, jer kroz njega Skrivena Riznica postaje poznata. Poto je on svrha, on je tad posljednja stvar koja ulazi u postojanje. Sve druge stvari su priprava za njegov dolazak i sredstva preko kojih on zadobiva svoje duhovno savrenstvo. Rumi zaziva drevni pouak: Prvi u miljenju je posljednji u zbilji. Kada jedan arhitekta eli sagraditi kuu, njegova prva pomisao je u vezi s cjelokupnom strukturom. Sveukupne mirijade stadija planiranja i graenja izvode se iz onog prvog miljenja i vode njegovom ozbiljenju. Isto tako, kada vrtlar eli proizvesti plod, u tom procesu postoje mnogi koraci, kao to je preoravanje tla, zasijavanje sjemena, navodnjavanje i obraivanje, prije negoli se plod otrgne i pojede. Ali, plod je, nesumnjivo, bio izvorite drveta, poto je drvo bilo zasaeno iskljuivo sebe radi. Boije zamisli u vezi sa stvaranjem su sadrane u Njegovom vjenom Znanju, u Skrivenoj Riznici. Njegova prva zamisao je potpuno oitovanje Njegovih atributa kroz ovjeka, jer ovjek nije drugo doli sveukupno oitovanje Skrivene Riznice. Sve druge zamisli su ovisne o i izvedene iz te objedinjujue ideje koja jest Skrivena Riznica kao takva. Ali, u toku stvaranja svi pratioci Skrivene Riznice moraju biti oitovani i pokazani prije negoli slika cjeline moe ui u motrenje. Prema Poslanikovu pravorijeku: Prva stvar koju je Bog stvorio bio je Um i Prva stvar koju je Bog stvorio bilo je svjetlo. Univerzalni Um je istovjetan sa Muhammedovim Svjetlom, koje je duhovna zbilja poslanika i evlija, ili duhovna zbilja ovjeka u njegovom stanju savrenstva. Univerzalni Um zna sve stvari, jer on je izravni odraz Boijeg znanja. Drugim rijeima, on je Skrivena Riznica na prvoj razini svog vidljivog pokazivanja. Stoga su Rumi i mnoge druge suje govorili da je cijeli univerzum vidljivi odraz ovjekove duhovne zbilje. Univerzum je dio ovjeka, premda se ovjek pojavljuje kao dio univerzuma. Tako moe znati da su uzdignuta nebesa odraz ovjekovih osjetilnih odlika. Nije li Uzvienog Boga ruka najprije stvorila Um, prije ova dva svijeta? (M VI 1935-36)

OVJEK

89
Kakve sve galaksije su Umom ushiene! Kako je iroko umsko more! U tom slatkom moru nae forme se bukaju, poput pehara na vodoskoku. Sve dok su prazne one ondje, poput zdjelica, ostaju. Ali jednom napunjene one u vodu potonu. Um je skrit, a svijet je oit: nai oblici su njegovi valovi ili njegove kapi. (M I 1109-12) Prva zamisao dolazi u zbilju zadnja: temelj svijeta takav bijae, znaj, u vjenosti bez poetka. U toj sranoj zamisli prvi su plodovi; u zbilji oni posljednji bivaju vidljivi. Nakon ozbiljenja drveta usljed sadnje, ti e svoje prve rijei itati kao zadnje. Premda grane, lie i korijenje prvi dohode, svi su oni poslani da bi dali plodove. Tako tajanstvo koje zapoinje kao nebeska sjemenka da klije, na kraju postaje gospodarem onog Da tebe nije... Ovaj svijet jedincata zamisao Univerzalnog Uma bijae; Um je poput kralja, a forme su njegove glasonoe. (M II 970-74, 78) Ozbilji Poslanikove rijei, o draesni ovjee: Mi smo posljednji i mi smo prvi! Svjei plodovi su prvi, a ne drvee. Mada plod dolazi zadnji u postojanje, on je bio sprva, jer on je oduvijek bio svrha. (M III 1128-29) Vonjak dolazi u vidljivu formu prvi, ali je plod bio prvi u zbilji: prvu supstancu kao posljednju uvijek alje Ti. (D 31421) Neporone, zvjezdolike due nadopunjuju nebeske zvijezde. Vidljivi oblik tih zvijezda odrava na svijet, ali naa nevidljiva zbilja dri nebeski lijet. Stoga si ti mikrokosmos po obliku, a makrokosmos po znaenju. Vidljivi oblik grane izvor je ploda; ali iznutra motreno, grana je ula u postojanje radi roda.

90
Da za plodom nije postojala elja i nada, zato bi se vrtlar skrbio oko stabla? Plod je, dakle, u znaenju podario postojanje stablu, makar je u formi stablo podarilo ivot plodu. Stoga Muhammed govori: Iza mene su i pod mojim bajrakom Adem i od Boga poslani. Zato Poslanik, posjednik mirijada vrlina, o tajanstvu govori: Mi smo posljednji i mi smo prvi: Premda sam u formi roen od Adema, u znaenju ja sam predak svoga pretka. Jer hor meleka pred njim je mene radi kleknuo, a on je mene do sedmog neba slijedio. Tako je od mene roen prvi otac u znaenju, i plod je, u znaenju, ivot podario drvetu. Prva zamisao je u zbilju prispjela posljednja: naroito ona to je Atribut Vjenosti bez postanja. (M IV 519530)

TEORIJA

Ljudi koji govore da je ovaj svijet vjean kako im rijei mogu biti zaozbiljno uzete? Drugi vele da je ovaj svijet uao u postojanje. To su evlije i poslanici, koji su stariji od svijeta. Bog je poloio nalog za stvaranje ovoga svijeta u njihove due, i tek tada je ovaj svijet postao vidljiv. Stoga oni znaju za istinu da ovaj svijet ima poetak: samo oni daruju novosti o svom vlastitom stanju. Mi, naprimjer, koji sjedimo u ovom domu, naa ivotna dob je ezdesetak ili sedamdeset godina. Bili smo svjedoci kada taj na dom nije postojao, a onda je, nakon nekoliko godina, podignut. Ako su neka iva stvorenja roena u zidovima i vratima tog doma, poput korpiona, mieva, zmija i sitnih ivotinjica koje ondje ive, oni su vidjeli kada su ta stvorenja roena, kada je kua ve bila podignuta. Ako bi oni kazali da je ta kua vjena, to za nas ne bi bio nikakav dokaz, jer smo mi vidjeli da je ta kua nastala. Ba kao to ta stvorenja, koja su narasla u zidovima i vratima te kue, nisu nikada stekla spoznaju o iemu drukijem ili nisu nikada vidjela ita drukije od toga, jednako tako ljudi, koji su narasli u kui ovoga svijeta, ne posjeduju bilo kakvu supstancu. Oni su tu ponikli, i tu e se zemlji natrag vratiti. Ako kau da je ovaj svijet vjean, to ne moe biti dokaz za poslanike i evlije, jer su oni postojali stotinu tisua milijuna godina prije ovoga svijeta. Zato govoriti o godinama? ta je ovo mjesto za te godine i brojeve? Jer to je beskrajno i onosvjetsko raunanje. Oni su vidjeli da je ovaj svijet uao u

OVJEK

91

postojanje, ba kao to ste vi vidjeli da je ova kua nastala. (F 140-141/149150)

3. Savez Alast
Istina nije bila nametnuta ovjeku. Kada Kuran kae da je ovjek ponio Istinu, to znai da ju je on prihvatio uz punu spoznaju o ukljuenosti odgovornosti u taj in. To je izriito naznaeno jednim poznatim kuranskim stavkom: (Sjeti se) kada je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: Zar ja nisam (alast) Gospodar va? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo nita znali. (VII, 172). Ovaj dogaaj se zove Savez Alast, koji se odigrao prije ovjekova ulaska u ovaj svijet, kada je on postojao kao neotjelovljena dua u blizini Boijoj. Mi smo u toj svjetskoj sudnici, kojom Sudac upravlja, izdaje naredbe, zbog parnienja izmeu Nisam li Ja? i Da. Jer mi smo rekli Da, a u naem suenju su svjedoanstvo i dokaz nae rijei i djela. Zato u Suevu sudu utimo? Nismo li stigli u prvi red da posvjedoimo...? Za stotinu godina ili za jedan tren, izreci ovu Istinu i budi osloboen. (M V 174-176, 82) Kakvo je to svjedoanstvo? Skriveno vidljivim uini, kroz rijei, djela il na nain drugi. Glede svrhe, ona je u otkrivanju tajanstva skrivenog u tvojoj supstanci: njen atribut e ostati, al e akcidenti nestati... Ova molitva, duhovno vojevanje i post nee trajati: ali e dua s dobrim imenom ostati. (M V 246-247) Na Dan Alast Voljeni joj je neto kazao, apui. Da li se iko od vas moe sjetiti? Kazao je: Ja sam vas nabrzio, jer sam vas za Sebe nainio. to sam za Sebe nainio, ne bih na drabi prodao.

92
Ko si Ti?, upitah ja. A On e mi: Ja sam enja sveopa. I rekoh: A ko sam ja? Kaza mi: Ti si enjina enja. (D 9265-67)

TEORIJA

Tako ovjek predstavlja svrhu stvaranja. On je na ovaj svijet doao da oituje one Boije atribute koji su odraeni u njemu ili, drugim rijeima, da odigra svoj vlastiti komad u otkrivanju Skrivene Riznice. On je, istovremeno, na iskuenju: da li se prisjea Saveza Alast? Da li razumije i priznaje da on raskriva Boiju Riznicu, a ne svoju vlastitu? Ideja Saveza na taj nain preplie onu isto metaziku perspektivu oitovanja i teofaniju Boijih atributa uz neto naglaeniju religijsku i moralnu perspektivu ovjekove svijesti i odgovornosti za svoje dunosti prema svome Stvoritelju. U narednim stihovima Rumi pokazuje vezu izmeu Alasta i oitovanja Atributa Njenosti i Strogosti. Koje e nadvladati: Milost ili Srdba? ta e pobijediti: vrela rajska il vatra paklena? Savez Alast i popustljivost i bijes postojali su da namame svijet. Poricanje i posvjedoenje su sadrani stoga u jedincatoj rijei Alastu (Nisam li Ja?). Jer ta rije je potvrdna kroz svoju upitnu formu, ali je ono ne pohranjeno u nju. (M V 2123-26) Prvotno je ljudska dua prebivala s Bogom u stanju jedinosti, skupa sa svim drugim duama i melekima. Prihvativi Istinu, ovjekova dua je obdarena tijelom na ovome svijetu. Kao to smo ve vidjeli, tijelo je, u jednom smislu, krajnje suprotstavljeno dui, ali, u drugom smislu, ono je odraz ili sjena due. Jer svijet stvaranja izvodi svu svoju egzistenciju iz svijeta Naloga. Stoga Rumi naziva tijelo sjenom sjenine sjene srca. (M VI 3307) Ondje gdje je Bezmjesje, tamo je dua Boijeg zaljubljenika, dok je njegovo tijelo onog Alastu sjena. Dua-sunce plee, a vlastito stopalo gnjei tijelo ovdanje. (D 25013) Uavi u ovaj svijet, dua je zaboravila svoj prvotni dom i svoj savez s Bogom. ovjek se poistovjeuje sa svojim jastvom i nesvjestan je okeana due koji lei tik podno pjene njegove svijesti. Ako ovjek moe prevaliti s onu stranu vela svog vlastitog jastva, njegova se dua tad moe iznova spojiti sa svojim prvotnim stanjem istote i sjedinjenja.

OVJEK

93
Tijelo nije postojalo, a Ja sam bio dua na nebu s Tobom; nismo bili razdvojeni ni sluanjem nit zborom. (D 19132) Bez sastavka u supstanci sjedinjeni, bili smo sasvim na tamonjoj strani, nespretni i nesmotreni. Poput Sunca jedna supstanca smo mi, poput vode smo isti i nezatalasani. Kad to isto svjetlo u oblik ulije, mnotvo poput grudobrana sjene izbije. (M I 686-688) U onom Nisam li Ja i Da bio si kao dua bez tijela. U to vrijeme vidio si da si to ti. Zato si sada zabrinut zbog toga? (D 32620) Prije nego si bio ovo tijelo, bio si dua ista, koliko dugo e ostati razdvojen, sam? Ti si ista dua usred crne zemlje. Neu nita rei razmilja li valjano o tome? Ne moe se izmigoljiti iz svog plata jer ti je plat voda i ilovaa. (D33704-06) Prije toga su due prebivale u nebeskim sferama, pijui, poput meleka, iz istog pehara. Moja dua pljee svojim rukama, jer Ti je tegli natrag do mjesta istoga. (D 35818) Ptice svijesti su se s nebesa spustile i dva ili tri dana bile za zemlju vezane. Bile su iz nebeskih sfera poslane mada su zvijezde na nebu religije da vrlinu sjedinjenja s Bogom polue, i bol razdvojenosti od Njega uoe. (D 7192-94) Ovaj svijet je prvi iz nunosti istekao kako bi ti vrijednost kraljevstva Alast spoznati mogao. (M V 600)

Poput ribe Okeanu ivota zborimo: Zato si valove podigao i na pjeani al vode i ilovae nas izbacio? Takvu milost posjeduje, pa zato nam takvu muku daje? O, slaa je nesmiljenost Tvoja od milosti najmilostivijih stvorenja svijeta! Okean uzvrati: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem poznat: Iza koprene Nevidljivog skrit, sklonjen u osamu Nemjesta, riznica

94

TEORIJA

bio sam. Da Moja Ljepota i Uzvienost budu spoznate kroz vela postojanja poelio sam. Zaelio sam da svak vidi koja sve vrsta Vode ivota i Alhemija Blaenstva Ja jesam. Tad riba ree: Mi koji smo ribe u tom moru, od prapoetka plovismo u tom Okeanu ivota. Poznavali smo njegovu Strahotnost i Njenost, jer mi smo bakar koji prima eliksir te konane Alhemije. Poznavali smo mo tog eliksira ivota. to vie smo govorili o njemu onima koji nisu ribe u tom moru, oni su sve manje sluali, gledali i shvaali. Od poetka smo poznavali tu Riznicu, i poznavaemo je sve do konanosti. Ta, kome si Ti naumio tako dugo sunjevanje poradi onog Poelio sam da budem poznat? Uto odgovor doe. O ribo! Dosta istinito riba poznaje vrijednost vode, voli more i revnuje sjedinjenju s njim. Ali njegova ljubav nije od iste vrste, tako topla i gorljiva, sa takvom nesebinou, sa takvim jadikovanjem i takvim krvavim plaem, tako izgarajuom jetrom, kao to je ljubav te ribe koju su talasi izbacili na suho, a poradi dugotrajnih trvenja i izbacivanja na vruu zemlju i vreli pijesak. Pa u njoj nee ni ivjeti ni umrijeti (LXXXVII, 13). Odvojenost od Okeana ne doputa joj da kua slast ivota t, to je odvojenost od Okeana ivota. Kako bi neko ko je vidio taj Okean pronaao radost u ovom ivotu? (MS 29) Suneva svjetlost-dua u penderima, tijelima se rasprila. Kada pogleda u sunevu loptu, ona je, zacijelo, jedna. Ali, onaj koji je zakriven tijelima, on u to sumnja. (M II 186-187) Due vukova i pasa su, svaka za sebe, razdvojene. Ali due Boijih lavova su povezane. Mnoinom ukazujem na njihove due, jer u odnosu na tijela, kao stotina, jedna dua je. I svjetlo nebeskog sunca je kao stotina u odnosu na kuna dvorita. Ali, sva njihova svjetla kao jedno postanu kada im se zidovi razmaknu. Kada temelje svoje kue tjelesne pogubie, vjernici kao jedna dua postae. (M IV 414-418) U ovom posljednjem odlomku Rumi tumai pravorijek Poslanikov: Vjernici su braa, a ljudi od znanja su kao jedna dua. Ali njegove zamjedbe

OVJEK

95

na prvotno jedinstvo ljudske due prije njenog oitovanja u svijetu upravo mogu dobro doi kao komentar na bilo koji od brojnih kuranskih ajeta na koje on, katkada, ukazuje. Naprimjer: U pogledu ozbiljenog razluenja svi smo mi jedna dua: Stvoriti sve vas i sve vas oiviti isto je kao i stvoriti i oiviti jednu duu (XXXI, 28). to vie ranjivosti, to vie svijesti o tom jedinstvu, stoga to jedinstvo poprima boju mira, a ne boju rata.20 (MK 8: 15/52)

4. Silazak i ponovni uzlazak due

Rumi se posvetio tradicionalnoj islamskoj kozmologiji, poto je ona bila prikladna predodba njegovih vlastitih zikih razmatranja i mistinog iskustva, i ona je priskrbila izvanredno simboliko sredstvo za izraavanje njegove metazike spoznaje. Svijet se, prema toj kozmologiji, sastoji od devet koncentrinih sfera koje okruuju njihovo sredite, Zemlju. Te sfere se mogu motriti istraivanjem nebeskog svoda i gibanja planeta. to je jo vanije, uzdiue sfere sukladne su uzlaznim stanjima duhovnog putovanja. Sam Poslanik je opisao najnie dijelove svog Mirada ili putovanja Bogu u pojmovima tradicionalnih koncentrinih nebeskih sfera. Mi smo ve ukazali na hijerarhijsku strukturu zbilje: ziki ili vidljivi svijet, potom duhovni svijet, zatim Bog. Sve suje, zapravo, upotrebljavaju pojmove koji opisuju daleko veu sloenost. Ove tri razine priskrbljuju samo ovlani pregled. Prema Poslanikovu stavu, postoji 70 ili 70.000 velova od svjetla i tame koji odvajaju ovjeka od Boga, a suje obino razumijevaju te velove kako bi ukazali na ontoloke stupnjeve. Rumi, katkada, ukazuje na 18.000 svjetova, koji oigledno poivaju na istoj razini egzistencije, ali mogu ukazivati i na vertikalnu hijerarhiju.21 On takoer ukazuje na 100.000 stanja due koja su, zacijelo, poredana u uzlaznom stupnjevanju. Neka Rumijeva uenja ne mogu se staviti u kontekst bez ukazivanja na ovu hijerarhijsku strukturu zbilje. Da su neki autori malo temeljitije meditirali nad Rumijevom slikom kozmosa, na koju se ukazivalo diljem njegovih djela, oni nikada ne bi tvrdili da njegove ideje slikovito predouju teoriju bioloke evolucije. Jedino dua moe uzlaziti na nebo, jer je najprije sila s neba. Stanja njenog uzlaska sukladna su stanjima njenog silaska. Stoga se moe razumjeti denitivni paralelizam meu sljedea dva stiha:

96
Takve privlanosti su nas vukle kroz 100.000 postaja, iz Grada Due na putu do ovog donjeg svijeta. (D 2217) U noi miraja Poslanik je u nesebinosti svojoj proveo na putanji 100.000 godina dugoj. (D 31027)

TEORIJA

Razliite kole islamskog miljenja opisuju strukturu univerzuma u razliitim pojmovima, ali meu njima ne postoji niti jedno temeljito razilaenje. Mada Rumi ne raspravlja ovo pitanje per se, on na njega uzgredice u vie navrata ukazuje. Iz njegovih ukazivanja bi se moglo zakljuiti da on ne bi naao nita loe u sljedeem opisu: krajnji rub vidljivoga svijeta je deveto ili nebo bez zvijezda, katkada ukazujui na Boije Prijestolje (arsh). Pored vidljivog svijeta nalazi se duhovni svijet, svijet Zapovijedi. Osam preostalih nebesa, u silaznom poretku, su sljedea nebesa: (8) nebo zvijezda stajaica, katkada nazvanih Boijim Podnojem (kursi), (7) Saturn, (6) Jupiter, (5) Mars, (4) Sunce, (3) Venera, (2) Merkur i (1) Mjesec. Premda se za ovih devet sfera kae da pripadaju vidljivom svijetu, zacijelo e biti da vidljiva nebesa predstavljaju izvanjsko oitovanje duhovnih stupnjeva svijeta Zapovijedi. Ako ne prihvatimo ovo tumaenje, ne moemo objasniti zato su nebeske sfere nastanjene duhovnim biima, to jest melekima, i zato je Poslanik ukazivao na svako pojedinano nebo kao na obitavalite pojedinog poslanika. Tako je, naprimjer, zbog Poslanikovih rijei u perzijskoj poeziji uobiajeno da Isa bude postavljen na etvrto nebo. Ali, tako istaknut posjedovalac duhovne svetosti, oigledno, mora prebivati u duhovnom svijetu.22 Kada se Isa pred ljestvama od boanske svjetlosti naao, na vrh etvrte kupole on je pohitao. (M II 920) Kada je Isa otiao na etvrto nebo, koju je on crkvu uope trebo? (D 1283) Za ovaj dom ja vezan nisam, jer ja, poput Isaa, na etvrtom nebu dom imam. (D 18388) Od sada pa ubudue, daj da idem da sa Isaom na etvrtom nebu imam sjedeljke! (M I 649) Muhammed se vratio sa Mirada! Isa je stigao iz etvrtog neba odaja! (D 3685) Unutar granica posljednje nebeske sfere, sfere Mjeseca, nalaze se sfere etiri elementa: vatre, zraka, vode i zemlje. Kao to je naprijed istaknuto,

OVJEK

97

ova etiri elementa su jo s onu stranu plana isto materijalnog oitovanja, poto oni ne mogu sami egzistirati u svom istom stanju unutar ovog svijeta suprotnosti. Okretanje sfera rezultira mijeanjem elemenata. Drugim rijeima, sve to se deava na elementarnom i materijalnom planu, izvodi se iz nebesa, koja predstavljaju vie ontoloke razine. Od ova etiri elementa su stvorena tri kraljevstva poelnog svijeta: minerali, biljke i ivotinje. Sukladno ovoj kozmolokoj shemi, dua mora proi kroz sve silazee razine univerzuma u svom putovanju od prebivalita Alast, do oitovanja u ovdanjem svijetu kao tijela. Sa jednog drugog motrita gledano, to znai da dua ostaje kao dua u svom vlastitom svjetlosnom prebivalitu, ali izvanjski biva oitovana kroz niz sve tamnijih sjena, sve dok se ne pojavi najtamnija sjenka, ziko tijelo. Prema Rumijevim uenjima, dua se mora oitovati kao i svaki pojedinani od etiri elementa, i tek onda ulazi u ona tri kraljevstva. Kada se pojavi u ovome svijetu u formi minerala, ona tad zapoinje svoj povratak svom vlastitom svijetu. Kroz susljedna stanja ona se preobraava iz minerala u biljku, ivotinju i, najzad, u ovjeka. Kada poprimi formu ljudskog bia, dua je spremna da se pone osloboati od materijalnog svijeta. Njena svijest je, najprije, na razini ivotinjske due ili jastva. Sva religijska uputstva i duhovni ivot su usredsreeni na oslobaanje due iz te tamnice i njeno vraanje natrag njenom prvobitnom domu.23 Mora se naglasiti da ova shema ne opisuje neku vrstu zikog silaska i ponovnog uzlaska due. U viim duhovnim stanjima to je oito, jer dua sama po sebi transcendira materijalni svijet. Ali, ak i kada Rumi kae da dua ulazi u svijet elemenata, to je samo nain izraavanja. Dua je uvijek transcendentna, prebivajua u svom prvotnom domu. Ako govorimo o silasku, to govorimo zbog toga to je dua znaenje koje rezultira oitovanjem vidljivih formi egzistencije koje ona obuhvaa unutar sebe. Svijet stvaranja je izveden iz i potpuno ovisan o svijetu Zapovijedi: ziki svijet je samo sjena ili odraz duhovnog svijeta. Ljudska dua u sebi sadri bezbrojne mogunosti vidljivog oitovanja. Ona moe odbaciti bezbrojne sjene ili forme. Poto je Adem bio pouen imenima, znaenja svih stvari su tad sadrana unutar ovjekove due. A svako od tih znaenja moe se oitovati kao jedna odgovarajua forma. Ali to se ne dogaa pukim sluajem; postoji, naime, postupno oitovanje ontolokih mogunosti koje postaju, u ovome svijetu, vremenitim slijedom formi. Te forme su razliite razine oitovanja i vidljive egzistencije kroz koje

98

TEORIJA

dua putuje. Ali dua, zapravo, ostaje na svojoj vlastitoj ontolokoj razini, a samo njene forme silaze i iznova uzlaze. Kada ovjek stupi na duhovnu stazu, on postupno uspijeva osloboditi svoju duu od ograda jastva. Tako dua kree na put, stjeui znanje, trijeznost i ljepotu ili vrline koje pripadaju ljudskom stanju. Dua uzlazi kroz razine simbolizirane ljudskim i aneoskim duama, i, u konanici, ona moe dosegnuti razinu due svetilje. Simbolino govorei, putovanje kroz ljudske i aneoske due predoeno je kao uzlaenje pomou nebeske ljestvice, ba onim putem kojim je dua prvotno silazila. U islamskoj kozmologiji Lotos krajnje granice preko koje Dibril nije mogao prei tokom Poslanikova Mirada i koja tvori gornju granicu aneoske due smjeten je na sedmo nebo, to jest neposredno ispod Podnoja. Kada Rumi govori o krovu nebesa, on ukazuje na prebivalite na toj razini ili iznad nje. Mjesec u jednoj noi zodijakalne konstelacije pree, pa zato tvoj razum Mirad Poslanikov nijee? Taj draesni, jedinstveni biser (Poslanik) je kao mjeseci sto pa kad je on jedan pokret nainio, Mjesec se na dvoje rascijepio. Zaudnost koju je pokazao cijepajui Mjesec na dvoje, ukorak sa krhkou osjetilnosti stvorenj ila je. Pregnue vjerovjesnika i posao poslanika iznad sfera je i zvijezda. Stoga nadii nebeske sfere i njihov koloplet! Tad e vidjeti posao taj i hizmet. (M VI 3444-48) Zna ta je vidjelo kroz Njegovu auru oko srca: svjetlo i milost: oboje je put do sedmoga neba. ta su, zacijelo, za to oko sedam nebesa? Kao sedam basamaka od ljestava. (D 21214-15) Cijelo stvoreno postojanje je srcem ispijeno, ono je u njegovoj ruci igraka. Devet razina sfera, bez sumnje, prema srcu su samo dva koraka. (D 14134) Nadiavi sve razine zike i duhovne egzistencije, dua se iznova povezuje sa boanskom Zapovijedi odakle se i izvila. Ali, sada se ona ozbiljuje i zadrava punu svijest o svakom stanju i stupnju silaznih i uzlaznih razina egzistencije.

OVJEK

99

Za uzlazak ili Mirad due moe se kazati da zapoinje sa ljudskim embrionom. Tako Rumi ukazuje na Mirad od embrija do stanja uma. Kako se embrion razvija, tako on prolazi sva stanja zike egzistencije. Jer, on je na poetku kao mineral tako to ne posjeduje bilo ta od vidljivih savrenstava ivota. Kako se postupno razvija, tako ponavlja razine narastajue sloenosti meu ivim stvorenjima. On, najprije, stjee vegetativna svojstva rasta i hranjenja. Vremenom ulazi u svijet, kada kao dojene posjeduje sva ivotinjska svojstva, kao to je voljno gibanje, elja, emocionalni osjet, srdba i shvaanje. Kako dijete raste, ta svojstva se usavravaju. Postepeno se razna ljudska savrenstva povezuju sa inteligencijom i vrlinama koje im se pridodaju. Duhovni ivot otvara kapiju prema jo uzvienijim razinama savrenstva. Sa jednog drugog motrita gledano, Rumi takoer istie da mrtve stvari koje su se spustile kroz ista stanja, od Atributa do svijeta praha takoer pronalaze svoj mirad kroz ovjeka. Jer ovjek ih guta i ini ih sastavnim dijelom sebe, i one se, u konanici, preobraze u duu. Ako sam se upustio u golemi detalj, objanjavajui ovu dimenziju Rumijevih uenja, razlog za to su kriva shvaanja na koja smo naprijed ukazali, koja su, ini se, iroko rasprostranjeno prihvaana. Ova rasprava o silasku due i njenom ponovnom uzlasku ne igra, zapravo, odve znaajnu ulogu u Rumijevim uenjima. Jer, njegov cilj nije objanjavati kozmoloku shemu svojim itateljima. Naprotiv, bjelodano je iz naina na koji je ova teorija predstavljena da Rumi pretpostavlja da su njegovi itatelji upoznati s njom, ba kao to bi moderni pjesnik mogao pretpostaviti da njegovi itatelji znaju da je Sunce sredite suneva sistema. Cijela ova rasprava u Rumijevim djelima slui iskljuivo da ilustrira moral koji on eli istaknuti: stalna preobraavanja koja ovjek trpi tako graki predstavljena njegovim rastom od mineralne egzistencije, kroz stanja djetinjstva i punoljetnosti, do stanja zrelih godina slue iskljuivo za to da ga povuku naprijed ka viim razinama duhovne egzistencije. Svakog trena ovjek umire u odnosu prema jednom stanju, i iznova se raa u jednom viem stanju. Stoga se on ne treba nikada plaiti pregnua i patnji duhovnoga puta, koje predstavljaju tako brojne smrti u odnosu prema lanom ivotu svijeta i jastva. Jer smrt jedne stvari uvijek predstavlja ponovno raanje neeg boljeg i uzvienijeg. Mi ovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugrukom uinimo, zatim od ugruka grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a

100

TEORIJA

onda kosti mesom zaodijemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivimo. (Kuran, XXIII, 12-14) Nain na koji Rumi tumai ovo uenje, kako bi istaknuo jasan moral, moe se u punini opaziti u prvom odabiru nie, nainjenom iz jednog od njegovih pisama. Neka Onaj Koji izvodi u postojanje sve na Istoku i na Zapadu uini da se iznova susretnemo. Jer On je priskrbio razloge kako bi nas od kapi sperme nainio. Ona nije imala ui, ni svijest, ni um, ni oi, nijedan atribut gospodara ili sluge; ona nije znala za alost i radost, za ponienje ili uzvienost. On je toj nesvjesnoj kapljici podario dom u utrobi i pretvorio je u krv kroz uzvien proces. Potom je usirio i zgruao tu krv, i, u tom vlastitom domu, pretvorio je u novo tijelo bez glave i organa. Otvorio mu je usta, oi i ui. Priskrbio mu jezik i, potom, iza usta riznicu grudi. U njoj je On poloio srce, koje je i kapljica i svijet, biser i okean, sluga i kralj. iji um bi mogao razumjeti ono to e nam On stvoriti iz te priproste i nesvjesne mrtvaje? Bog veli: Vidjeli ste i uli ste odakle dokle sam vas doveo. Sada vam velim da u vas odvesti sa ove Zemlje i nebesa u zemlju niju od sirovog srebra i u nebo koje ne moe biti sadrano u imaginaciji i predodbi zbog svoje duhovno narastajue moi i pronjenosti. Vrtnja tog neba ini da nijedan mladi ne orone ili ijedna nova stvar ostari; nikakve truhlei ili raspadanja nee biti, nita nee umirati; nijedna probuena osoba nee spavati, jer spavanje je poradi odmora i odagnanja iscrpljenosti, ali umora vie nee biti niti ikakve premorenosti. Ako ne vjeruje Boijim rijeima, tad promisli o onoj kapljici sperme; pretpostavi da si joj kazao: Bog posjeduje svijet izvan ove tame, u kojemu su nebesa, Sunce i Mjesec, zemlje, gradovi i vrtovi. U njemu su Njegove sluge od kojih su neki kraljevi; neki su bogati, neki zdravi, neki potiteni i slijepi. Koliko li se boji napustiti ovaj mrani dom, o, kapljice sperme! ta li e od tebe postati? Imaginacija i um te kapljice sperme nee povjerovati u tu priu. Kako bi ona mogla prihvatiti da neki drugi svijet i hrana postoje osim tame i hrane iz krvi? Stoga budi siguran da ona za to ne bi marila i porekla bi to. Pa ipak, tome se nee moi umai. Ona e biti potisnuta i izvuena u svijet napolje. (MK 39: 43-44/99) Neko vrijeme bio si elementa etiri, pa ivotinja. Sada dua si, stoga postani Voljenim! Voljenim postani! (D 22561)

OVJEK

101
okot dobrota se spustio na Zemlju sa neba, i hranom iste due postao okot svih dobrota. Kada je stigao dolje u poniznosti sa neba postao je dijelom sranog i ivog ovjeka. Od te mrtve stvari su ljudski atributi postali i radosno sa Prijestoljem plovili. Kae se: Iz Svijeta ivota smo stigli od davnina. U visine smo se opet vratili iz udolina. Svi dijelovi pjevaju, pokretni i nepokretni: Njemu emo se iznova vratiti (II 156). (M III 460-464) Kada mineral lice svoje prema biljnom kraljevstvu okrene, iz stabla njegova blaenstva ivot izraste. Kada se prema dui okrene biljka svaka, sa vrela ivota se napaja, poput Hidra. Potom, kada se dua okrene prema Voljenom, ona svoju postelju stere u ivotu vjenom. (M VI 126-128) O putnie, ne izlai svoje srce na malom kolodvoru, da ne bi bio iznenaen kad bude vraen Njemu. Jer preivio mnoge male kolodvore ti si, od vremena kad si embrion bio, do dana svoje mladosti. (D 3324-25) Ne moe bez truda kamilu iz gustia izvui. Kada si, o duo, prah napustila, lagahni? Na koliko mjesta si se ukiselila, govorei toliko: Neu napustiti mjesto ovo. Pa sam te, ba ko ljudsku supstancu, teglio za uho... Zato nosi mrki lonac? Trai li zdenac? Gdje je onog Mi smo odlikovali (XVII 70) slava? Gdje je kraljevska tenja? Pogledaj te poelne i parie vegetativne, koji su te pratili, meusobno smeurane! I njih u Ja izvui sa onog mjesta na ovo, ko i tebe. Iza ovog malog kolodvora stotine duevnih kolodvora lee. (D 27625-26, 28, 32-33) Zato bi zaudno bilo to se dua ne sjea svojih ranijih domita, u kojima je nekada poivala i u njima bila roena?

102
Jer ovaj svijet, nalik snu, prekriva sve stvari, kao to zvijezde zastiru oblaci, Tim prije to je dua u tolikim gradovima bila, a jo ni praina s njenih ula nije spala. Ona jo nije ni zapoela pregnuima vrelim da srce oisti, kako bi moglo sve to se zbilo kontemplirati? I kroz otvor tajanstva zuriti, i poetak i svretak otvorenim okom gledati. ovjek najprije u kraljevstvo minerala stie, a iz njega potom meu biljke pade. Godinama meu biljkama ivljae, i nieg se, usljed kavge, iz tog kraljevstva ne sjeae. Kada je napustila biljke i ivotinjama se pridruila, nieg se iz svog biljnog stanja nije sjeala, Osim naklonosti koju prema njemu osjea, naroito u proljee i u vrijeme miomirisnih trava. (...) Potom onaj Stvoritelj za Koga zna da je tegli od ivotinjskog do ljudskog stanja, na isti nain je bijae vodio od kraljevstva do kraljevstva, sve do sada kada je umna, razborita i snana. Ona se ne sjea svojih ranijih umova, a i ovaj sadanji iza sebe da ostavi ima Oslobodit e se tolike krtosti i pohote sadanjeg uma, i vidjet e zadivljujuih stotinu tisua umova. (M IV 3632-40, 46-49) Umro sam u kraljevstvu mineralnom i biljka postao; umro sam u biljnoj naravi i ivotinjsku prirodu dosegnuo. Umro sam u ivotinjskoj naravi i ovjek postao. Zato bih se onda bojao? Kada sam to kroz umiranje ita manje postao? Naredni put u u ljudskoj prirodi umrijeti kako bih krila svoja mogao razviti i glavu meu meleke uzdii... I opet u se u aneoskoj prirodi rtvovati, i ono postati u ta imaginacija nee moi kroiti. (M III 3901, 05) Od dana kad si u postojanje uao, vatra, ili zrak, ili zemlja si bio.

TEORIJA

OVJEK

103
Da si u tim stanjima ostao, kako bi ovo uzdignue dosegao? Prvo postojanje, koje si od Preobraavatelja primio, nije ostalo; On je bolje postojanje na njegovo mjesto doveo. Tako se nastavilo stotine tisua postojanja zaredom, ono drugo uvijek bolje od onog prethodnog. (...) Dosegnuo si te supstance kroz ponitenja. Zato si okrenuo svoje lice od samoponitenja? Vidio si, zadrti ovjee, stotine tisua uskrsnua, od poetka svog postojanja do sada. (...) Doi, o vrano, podigni ovu duu! Budi soko! rtvuj se pred Boijom preobraziteljskom snagom! (M V 789-792, 796, 799, 808) Ue li u redove onih koji na mirad uzlaze, nepostojanje, nalik Burqu24 , gore e da te uznese Ne nalik miradu zemaljskog bia na Mjesec, ve slino miradu eerne trske na eer; Ne poput mirada magle koja se u nebo isparava, ve nalik miradu od embriona do uma. Divan li je hat, za uzlazak na nebo, Buraq nebivanja! Postane li nepostojanje, ono e te odvesti do istinskog postojanja. (M IV 552-555) Gledaj grake slanutka u loncu kako, tjerani vatrom, poskakuju. Svakog trena one na povrinu isplivavaju i stotinu krikova putaju: Zato nas vatrom zlostavlja? Potovanje svoje nam ukazuje, kada nas kupuje, zato nas sada zloslutno prezire? Domaica kutlaom mijea lonac i veli: Hajde, hajde! Vrij, divni, i iz lonca, vatrom podjarenog, ne kipi! Ne kuham te zato to te prezirem; elim da te opet kuam i miriem. Postae hranom, a onda s duom bie jedan. Ne trpi patnju ovu zato to si prijezira vrijedan. Piti vodu u bai naviko si, soan i taze; zbog vatre ove bilo je tvoje pijenje.

104
Njegova milost je ispred srdbe Njegove, stoga Milost moe uiniti stvorenja vrijednim patnje. Njegova milost Njegovu strogou pretjee, da stvorenja mogu nuno postojanje da polue. Jer bez zadovoljstva tijelo i koa ne mogu narasti. Ako li ne rastu, ko moe ljubav prema Prijatelju pokazati? Pa, ako esti dou i ti moradne alat nuan za ivot dati, Njenost e opet doi i iskupljenje iskati: Sada si se oistio i u vir spasenja zaronio. Domaica opet veli: Slanute! Hranio si se travom u proljee, a trpnja ti je sada dola kao gost. Primi je to ljepe! Kako bi se mogao, u zahvalnosti, vratiti i pred Kraljem o svojoj velikodunosti kazivati. Zatim na mjesto dobroinstava Dobroinitelj e prispjeti; sva dobroinstva e ti na tome zavidjeti. Ja sam Ibrahim, moj sin si ti. Svoju glavu pod no spusti: vidio sam u snu da te moram zaklati (XXXVII, 102) Spusti svoju glavu pred Srdbu srca ohrabrena, da bih mogao prerezati ti vrat poput onog Ismailova. Glavu u ti odsjei ja, mada je glava poteena odsijecanja i umiranja. Ali Boija je elja da se treba potiniti: muslimane, nastoj Mu podlonost ponuditi! Vrij, slanute, u muci, postojanje i jastvo svoje uniti. Mada si u onoj bai smijao se, ti si rua iz vrta Oka i Due. Kad bi se od vrta vode i ilovae odvojio, i u mrvicu pretvorio, meu ive bi opet uao. Postani hrana, snaga i misao! Navikao si lav biti (opet) lavom u gustiu mora postati! Najprije od atributa Njegovih, Bogami, roen si: sada se iznova u Njegove atribute ivahno i hitro vrati! Iz oblaka, Sunca i neba dojezdio si; opet postani Atributima i na vrh neba otii.

TEORIJA

OVJEK

105
Doao si u vidu kie i svjetla sunevog. Vratie se iznova u atribute Svemilostivog. Dio Sunca, oblaka i zvijezda bio si; jastvo, djela, rijei, misli i ini postao si. Kada je umrla biljka, nastupilo je ivotinjsko postojanje. Halladeve rijei su dojezdile: Prijatelji moji vjerni, ubijte me!25 Poto se toliko toga kroz smrt moe stei: U umiranju mom je ivot moj!, tad su istinite njegove rijei. Tvoja djela, rijei i iskrenost postali su hrana meleka, tako da kroz njih ti vri mirad u nebesa. Ba kao to je mrvica hrana ovjeku postala; ona je izala iz mrtvila i ivot zadobila... Ako li ti bolje rijei zborim, to je samo zato da ti gorinu sklonim... Kada ti se jednom srce krvlju napuni usljed ljute gorine, od svih gorkih stvari ti e zadobiti spasenje... Slanutak ree: Poto je to, hanumo, tako, deder lijepo me kuhaj pomozi mi dobro! Kao moj arhitekt u kuhanju tom si ti. Jer je udarac prijatan tvoj, stoga me kaikom udari! Ja sam poput slona; udarcima me mlati, jer tako Indiju i vrtove neu snivati. Vrijenju u se predati i zagrljaju Voljenog izruen biti. Jer u samozadovoljstvu ovjek postane buntovan, poput dremljivog slona postaje neposluan. Kada slon Indiju sanja, on gonia ne slua, ve izdajniki postupa. Hanuma slanutku ree: Prije ovoga ja sam, kao i ti, bila zemlje pare. Kada sam oganj duhovne borbe okusila, prijemiva i vrijedna ja sam postala. Jer, jedno vrijeme sam u Vremenu vrila, a onda sam neko vrijeme u tjelesnom loncu bila. Postala sam ojaana ulima kroz ova dva vrijenja; postala sam dua i, potom, tvoja vodilja.

106
U beivotnom stanju sebi kaem: Hitam da znanjem i atributima znaenja postanem. Kad postah duom, rekoh: Due vrijeme tako vrij, pa ivotinjsku narav brzo nadii! Utjei se Bogu od spavanja ovih slatkih stvari radi, uz Njegovu pomo ovaj cilj svoj dosegni! Zbog Kurana je mnoge ljude stranputica pronala; sa tim spasotvornim uetom jedna skupina je u bunar upala. To ue nema grijeha, ovjee prgavi! Ali nezainteresiran za putovanje u visine si ti. (M III 4159-89, 93, 95, 197211)

TEORIJA

5. Adem i Iblis
Kuransko kazivanje o Ademu i avolu ili Iblisu, kako se on obino naziva u islamskim vrelima, bogato je slikovitim govorom i simbolizmom, koje Rumi obilato koristi. Upoznavanje sa tim kazivanjem olakava razumijevanje mnogih Rumijevih razmatranja o ovjekovom duhovnom razvitku i preprekama s kojima se on sueljava na svome putu, ba kao to i kuransko stajalite o tome da je Adem bio pouen imenima pribavlja vrstu osnovu za mnoga Rumijeva uenja u vezi sa ovjekovim prvobitnim i krajnjim stanjem. U Kuranu se Bog obraa ljudskom rodu na sljedei nain: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: Poklonite mu se! i oni su se poklonili, osim Iblisa; on nije htio da se pokloni. Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio? upita On. Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae odgovori on. (VII 11-12) Rumi ukazuje na brojne poruke koje se trebaju nauiti iz ovih i slinih kuranskih ajeta. Oni, naprimjer, svjedoe o Ademovom uzvienom duhovnom stanju; oni pokazuju da se Iblisov grijeh temeljno izvodi iz duhovne sljepoe ili iz nemoi da se vidi znaenje iza forme; a njegove rijei predouju nekoliko temeljnih grijehova ljudskoga roda, posebice gordost, zavist i nepokornost.

OVJEK

107
Od Adema, koji neusporediv i bez premca bijae, samo ilovau Iblisovo oko gledae. (M III 2759) Kada je hor meleka pred njim niice poniknuo, Adem ree onom to je samo ono izvanjsko vidio: Budalo! Zar misli da je prikladno da sam ja samo bezvrijedno tijelo? (D 15122) Princ je u kravolikom tijelu, riznica smjetena u ruinu, Stoga bi magarac stari mislim Iblis od tog bezvrijednog dragulja utekao, i ondje samo kravu, a ne i kralja vidio. (M VI 3581-82) Iblis je motrio stvari razdvojeno: pomislio je da mi i Bog bivamo odvojeno. (D 16532) Ne pilji u Ademovu vodu i ilovau, poput Iblisa; gledaj, iza te ilovae je ruinjaka stotina! (D 18226) Pazi, sa oba oka poetak i kraj motri! Poput prokletog Iblisa jednook ne budi! (M IV 1709) Zatvori na tren svoje iblisoliko oko. Koliko dugo e piljiti u formu? Koliko dugo? Koliko? (M III 2300) Stotinama tisua godina prokleti Iblis je bio svetac i princ vjernika. Ali, kasnije, u svojoj uznositosti, za lakrdijae je Adema trampio i omraen poput balege u osvit dana postao. (M I 3296-97) Taj ovjek je nalik Iblisu, jer njegova uznositost i slijepo oponaanje su ga uinili prezrenim slugom svecu. Dovoljno je za Boga, veli, da bude predmet naklona moga. Taj naklon Njemu pripada, ree Adem. Pogled ti se udvojio, jer ti poree i zabasa. Prah zlobnika se uzbuni i stvori koprenu, da je spusti izmeu zvijezde blaenstva i njegovih oiju... O Boe, zloba je takav veo izmeu prijatelja dva! Danas su tvrdoglavi vuci, a juer su bili kao dua jedna! Kakav veo! Iblisu bi taj veo neko sluio, da bi nebesa i zemlju u naklonu presvodio...

108
Bog ga je iz damije nebeskih sfera prognao: Idi, ti si sada neist postao! Ali on Njegove rijei nije sluao i, udaljivi se, u neistoi je ustrajao: Zato bih iao? Zbog ega? ta sam uinio? Koji je razlog? Doi, o jedini i voljeni Boe, raspravljati hajdemo! Ako je i bilo zla, Ti si ga nainio, jer sve stvari su djela Tvoja: zabluda subonitva i idolopoklonstvo krana i jevreja. Jer si me Ti u zabludu naveo, to je bila Tvoja elja. Kada se zbilo moje dovrenje, Ti nisi htio pogledati taj jedinstveni, hvalevrijedni uinak Svoga djela! (D 960507, 10-11, 13-17)

TEORIJA

Kada je Iblis izgonjen iz Denneta, kazao je Bogu: Gospodaru moj, zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti. (XV, 39) Za razliku od njega, kada su Adem i Hava iz Denneta izgonjeni, kazali su: Gospodaru na, sami smo sebi krivi! (VII, 23) Rekavi: Poto si me Ti u zabludu naveo, neasni vrag je svoje vlastito djelo skrio. Sami smo sebi krivi, rijei su Adema, On nije, poput nas, nerazborit bio prema Boijim Djelima, Nego je iz uljudnosti Njegova djela u grijeh sakrio. Pririui sebi pogreku, on je jabuku ubrao. Bog ree nakon Ademova kajanja: Ademe, taj grijeh i kunju u tebi ne stvorih li Ja? Ne bijae li to nalog i odluka Moja? Kako to da, dok si za oprost molio, ta injenica bijae skrivena? Skrio je ne bih, ree Adem, ali se pobojah da nepristojan ne budem prema Tebi. Na tom mu Bog uzvrati: I Ja sam prema tebi vodio rauna o uljudnosti. Ko god potovanje dariva, taj ga i dobiva. Ko god eer daruje, okoladni badem blaguje. (M I 1488-94) Kada je Adem zgrijeio, Bog ga je iz Denneta izgnao. Bog mu je kazao: Ademe, poto sam te smatrao odgovornim i kaznio te za taj grijeh koji si poinio, zato se nisi parbio sa Mnom? Najzad, imao si dokaz. Mogao si

OVJEK

109

kazati: Sve je od Tebe i Ti si tvorac svega. to god Ti poeli na ovome svijetu, to se dogodi. Nadasve, imao si tako jasan, ispravan i oit dokaz. Zato ga nisi izloio? Adem uzvrati: Znao sam to, ali mi to uljudnost nije doputala u Tvome Prisustvu; ljubav prema Tebi nije mi doputala da Ti prigovaram. (F 102/113) Adem je posrnuo zbog stomaka svog i seksualne gorljivosti, a Iblis usljed slavoljublja i uznositosti. Stoga je Adem brzo oprost zatraio, ali prokletnik je bio preve ponosit da bi se kajao. (M V 520-521) Posuena je stvar Ademov posrtaj, stoga je on brzo molio oprotaj, Ali je Iblisov grijeh bio uroen, zato mu je put do dragocjenog kajanja bio sakriven. (M IV 3414-15) Onaj koji je izabran u potomstvu Ademovu, dahom rijei ivi: Sami smo sebi krivi. Svoju potrebu za Bogom pokai kao neisti i prokleti Iblis se ne gloi. (M IV 347-348)

6. ovjekovo mjesto meu stvorenjima

Poslanik je podijelio stvorenja na brojne kategorije. Rumi ga ovako citira: Uzvieni Bog je stvorio meleke i u njih um poloio, stvorio je zvijeri i u njih out ugradio, a stvorio je i potomke Ademove i u njih um i out utkao. Stoga onaj kod koga nad osjetilnou um prevladava, taj je uzvieniji od Njegovih meleka, a onaj kod koga osjetilnost prevlada, ponien je kao zvjerka. (M IV 1496 i 97) Ovaj iskaz razgraniava tri temeljne vrste stvorenja: meleke, ljude i ivotinje; i tri temeljne vrste ljudi: aneoske ljude, obine ljude i zvjerske ljude. Prvoj vrsti ljudi pripadaju poslanici i evlije, drugoj vei dio ljudskog roda ili obini vjernici u kojima se vjera i nevjerovanje prepiru; a treoj vrsti pripadaju nevjernici ili sljedbenici ejtana. Tri su vrste stvorenja. Prvu vrstu ine meleki, koji su isti Um. Pokornost, poslunost i prisjeanje na Boga su odlike njihove naravi i

110

TEORIJA

njihova hrana. Oni se time hrane i od toga ive. Oni su poput ribe u vodi: njihov ivot je od vode, njihova postelja i jastuk su od vode, poto su oni isti i slobodni od osjetilnosti. Pa, kakvu naklonost su mogli pokazivati ako sebi ne priuuju osjetilnost ili ako ne raspolau sebinim eljama i jastvom? Oni su isti od tih stvari, pa stoga se i ne uputaju u duhovnu borbu. Ako su posluni, ta poslunost nije promiljena poslunost, poto je ona sama njihova priroda. Oni ne mogu initi nita drugo. Drugu vrstu stvorenja ine zvijeri, koje su ista senzualnost i uope ne posjeduju um da ih obuzdava. Njima takoer nisu darovane bilo kakve religijske predodbe. Preostaje jo taj siroti ovjek, koji je sastavljen od uma i osjetilnosti. On je pola melek a pola ivotinja; pola zmija, a pola riba. Njegova riba ga tegli u vodu, a njegova zmija ga vue prema suhom tlu. On je ukljuen u gloenje i rat. Onaj iji um prevladava nad osjetilnosti, uzvieniji je od meleka, a onaj ija osjetilnost prevladava nad njegovim umom, unieniji je od zvijeri. Melek se iskazuje kroz znanje, a ivotinja kroz neznanje. Potomci ljudski ostaju u borbi izmeu toga dvoga. Neki ljudi su slijedili um dotle da su potpuno meleki i isto svjetlo postali. Oni su poslanici i evlije... Kod nekih je osjetilnost prevladala njihov um tako da su potpuno poprimili ivotinjske odlike. A neki su ostali da se bore. Oni su ona skupina koja u sebi osjea trpnju, bol, oaj i enju. Oni nisu zadovoljni svojim ivotima. To su vjernici. Evlije ekaju da uvedu te vjernike u svoje domove i da ih uine sebi slinim. A i ejtani ih ekaju da ih povuku nadolje, prema sebi, do najniih nizina (XCV, 5). (F 77-78/89-90) Tvrditi da se zlo koje postoji u ovjekovu jastvu ne nalazi u ivotinjama i divljim zvijerima ne znai da je ovjek gori od njih. To znai da zla narav, bezbono jastvo i opakost u ovjeku su takvi u odnosu prema supstanci skrivenoj u njemu, supstanci koja je zakrivena tim karakternim crtama, porocima i zloama. (F 234/241) ovjekovo stanje je takvo kao da je donesen na krilima meleka i da je dotaknuo magarei rep, kako bi onaj magarac, kroz svjetlosno zraenje i pratnju meleka i sam mogao postati melek. (F 107/118) Stanje poslanika, evlija i nekih drugih ljudi, dobrih i loih, u odnosu prema njihovim stupnjevima i njihovoj supstanci, moe se izraziti u sljedeoj

OVJEK

111

paraboli: iz nevjernikih krajeva budu dovedena djeca u muslimansko carstvo i budu prodana. Neki od njih su dovedeni od pet godina starosti, neki od deset, a neki od petnaest godina. Nakon to ovi koji su dovedeni kao djeca budu dugi niz godina odgajani meu muslimanima i ostare, oni potpuno zaborave svoju prvobitnu domovinu i niega se ne sjeaju. Oni koji su dovedeni kao malo stariji, se poneeg sjeaju, a oni koji su dovedeni mnogo stariji najvema se sjeaju svoje prvobitne domovine. Due su na isti nain u onom svijetu bile u prisutnosti Boijoj: Nisam li Ja va Gospodar? Jesi, odgovorile su one. Njihova hrana i izdravanje bila je Rije Boija, bez slova i glasova. Neke due su ovdje u ovaj svijet dovedene u posve mladoj dobi. Kada uju tu Rije, ne sjeaju se svog ranijeg stanja i smatraju se stranima toj Rijei. To je onaj dio ljudi koji su zastrti, koji su potpuno utopljeni u nevjerovanje i zabludu. Neke due se prisjeaju dijelova te Rijei, i u njima se pojavi elja i ljubav prema onoj drugoj strani. To su vjernici. Kada trea skupina uje onu Rije, njihovo staro stanje im se vrati u sjeanje: zastori se potpuno pomaknu i oni uplove u sjedinjenje. To su poslanici i evlije. (F 69-70/81) ovjek se naziva razumnom ivotinjom. Stoga je on dvostran: hrana njegovoj ivotinjskoj prirodi na ovome svijetu su njegove osjetilne strasti i elje. Ali ono to ini njegovu bit, njegovu duhovnu hranu, jest znanje, mudrost i vizija o Bogu. ovjekova ivotinjska priroda izbjegava Boga, dok njegova ljudska priroda izbjegava svijet. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. (LXIV, 2) U tvom postojanju se dvije osobe sukobljuju. Kome e srea pripasti. Koga e ona svojim prijateljem uiniti? (F 5657/68-69)

7. Melek nasuprot ejtana: um nasuprot jastva

Na borbu izmeu uma i osjetilnosti ve je ukazivano u kontekstu suprotnosti izmeu uma i jastva, jer Rumi motri osjetilnost kao na jednu od prevlaujuih odlika jastva. Osim toga, on esto usporeuje jastvo sa raznim ivotinjama posebice sa magarcem, psom, svinjom i kravom zbog njihove sutinske ivotinjske prirode i zbog injenice da se njihov vidokrug ne protee ponad njihovih prosjenih nagona i putenih potreba. U prvom odjeljku nie on naizmjenino koristi pojam jastva i senzualnosti.

112
Taj oganj je sada vatra putenosti, u njemu lei okot grijeha i zabludnosti. Spoljanja vatra s malo vode se gasi; vatra putenosti u Dehennem tegli. ta je lijek za vatru putenosti? Svjetlo religije: ono e vatru nevjernika ugasiti. ta ta vatra ubija? Svjetlost Boiju; uzmi svjetlo Ibrahimovo za svoju vodilju, kako bi se tvoje tijelo drvendurasto moglo izbaviti od tvog jastva koje je nimrodoliko.26 (M I 3697-701) Putenost drijela nikakva okusa nema, a nazad te tegli putenost spola obje putenosti su psa i svinje batina, obje te izjednauju s magarcima i kravama. (D 26031) Priaj psu u jastvu, nek cijeli svijet bude po tvom! Da li je al okeana ikada bio uprljan psom? (D 10627) Pas jastva je svoje zube pokazao i petu due zagrizao. (D 29579) Kada jastvo vlada tobom, ti si ivotinja. Odlike tebe, koji se bogom smatra, su odreene onim to tobom vlada! (M IV 2003) Otvori oko uma, a magaree oko obuzdaj! Jer jastvo je magarcu nalik, a krtost mu je uzda. (D 32521) Ljudi su vragovi, a putenost je povodac: ona ih tegli u duan i na zeleni panjak. (M IV 1116)

TEORIJA

Bog je stvorio meleke od istog uma, a ivotinje od puke putenosti, a u ovjeka je postavio i um i putenost. Tako je ljudski um bitno aneoske prirode, a njegovo jastvo je bitno demonsko. Iblis i ostali avoli pristupaju ovjeku kroz njegovo jastvo, koje je i po svojoj supstanci istobitno s njima. Meleki i Um su jedne prirode, ali, zbog Boije mudrosti odijevaju se u dvije forme; Melek je stekao krila i perje kao papagaj, a um je odbacio krila i zadobio sjaj. Stoga svako od njih jedno drugo pomae, svaka divna stvar sa sebi ravnom se slae. I melek i um pronalaze put k Allahu; obojica se niice steru i pomau Ademu.

OVJEK

113
Jastvo i ejtan od poetka su isti, oni su Ademovi neprijatelji i zavidljivci. Onaj koji je vidio Adema kao tijelo bijedno, nije ga vidio kao svjetlo naklona vrijedno. Zato su melek i um pravi promatrai bili, ali su oi jastva i ejtana u vodu i ilovau zurili. (M III 3193-99) Jastvo i ejtan jedno tijelo su bili, al su se u dvije forme, ipak, pojavili. Tvoje jastvo je vrag, a zavidnost je djeli njegov; zamisli, onda, kako nakazan je sav on! Ti sada hrani mlijekom tu mrsku zmiju. Oprezan budi! Ona e postati zmaj, jer po prirodi svojoj ona je dera ljudi. (D 4855-56) Izaberi crte aneoske prirode i vladaj nad sotonom! Zakolji svoju kravu i vrh nebeskih sfera takni svojim stopalom! (D 24430) Ubij svoje opako jastvo, jer ono je tvoj vrag vlastiti. Potom e se hurije u tvojim prsima ukazati. Kad jednom bude ubijeno tvoje jastvo opako, tad e, zacijelo, moi staviti na sedmo nebo stopalo! (21323-24)

Ba kao to se jastvo poistovjeuje sa Iblisom, tako isto ono se poistovjeuje sa njegovim carstvom, sa Paklom. Nakazni atributi jastva takoer se izvode iz odlika Pakla. Pakleni oganj se hrani nevjerovanjem i svim onim to odbacuje um: formom i koom. Jer melek i um motre znaenje, a ne formu. Oni nisu bili prevareni Ademovom vodom i ilovaom. eli li spoznati formu jastva, o junoa, itaj o Paklu i njegovih sedam kapija! (M I 779) Ovo jastvo je oganj pakleni, a pakleni oganj je zmaj kojeg ne oslabljuju okeani. Ono sedam mora iskapljuje, pa opet vrelina tog ovjekabuktinje se ne smanjuje... Ono svijet guta, svodei ga na zalogaj. Ima li jo? (L 30) vriti njegov eludac. (...) Jastvo nae je djeli paklene siline, a svi dijelovi posjeduju prirodu svoje cjeline. (M I 1375-76, 80, 82)

114
Svakog trena tvoje jastvo pokae stotinu varnica: Pogledaj me, ja sam jedan od paklenih stanovnika. Ja sam dio Ognja, svojoj cjelini u se pridruiti. Ja nisam svjetlo i neu u Prisutnost Boiju kroiti (M III 246465) Pakao je zmaj sa sedam glava; tvoj oaj je mamac, a pakao zamka. (M VI 4657) okot zluradosti je pakao, a zluradost tvoja dio te cjeline, dumanina tvoje religije. (M II 274) Milost, koja pripada religiji, njega je iskljuila; on u satansku zluradost zaodjenut biva. Ta tvornica zluradosti i srdbe znaj da je zluradost okot zablude i nevjere! (M IV 111-112) Iz ovjekove due roene su zavisti. Budi aneo! Ademu kraljevstvo povjeri! Jastvo e sjeme onih putenih nakana progutati i, kada ga jednom zasije, ono e, zacijelo, izniknuti. (D 1194849) Ljudi osueni na Pakao, iji prijatelj je ljudska koa, od Boga im je ona darovana: kad im se koe ispeku, zamijeniemo im ih drugim koama (IV, 56). Nad Vatrom vladaju tvoja jezgra i tvoje znaenje, ali su gorivo Vatri njihove ljuske. Drvena zdjela vode prepuna sila Vatre samo zdjelu dohvaa. ovjekovo znaenje Vatrom gospodari. Kako Pakao moe svog vlastitog gospodara da razori? Zato svoje tijelo ne uveavaj, svoj um poveavaj! Gordost je ljudske koe plodina. Stoga su njegovi prijatelji poloaj i svojina. ta je gordost? Nesmotrenost mozga: smrznut, on je poput na suncu nesmotrena leda... Ono to gordost uvijek eli jest poloaj i svojina, ba kao to savrenstvo zagrijanoj kupki dariva suha balega. Jer to dvoje hrani ljudsku kou, gordosti i oholosti od sala i mesa pripremaju dolmu.

TEORIJA

OVJEK

115
Nisu uprli poglede na nad jezgrama jezgru, oni jezgrom smatraju obinu ljudsku kou. Iblis je tog puta perjanica, jer on je stupice poloaja rtva. (M V 1933-37, 40-41, 47-50)

U nekoliko naprijed navedenih stihova suprotnost izmeu jasva i uma je izjednaena sa onom izmeu ognja i svjetla. Ta suprotnost iznova ima svoje utemeljenje u poslanikom predanju: Kada vjernik stane nogom na upriju to vodi iznad Pakla, Vatra e rei: Prei, vjernie, jer tvoje svjetlo je utrnulo moj oganj. Muhammed je za Pakao obiavao kazati da e Pakao u panici ponizno vjernika preklinjati: Brzo prei, kralju. Pohiti! Pohrli! Jer tvoja svjetlost oduzima vrelinu mojoj vatri. Tako vjerniko svjetlo Vatru obuzdava samo suprotnost svoju suprotnost uklanja. Vatra e biti suprotnost svjetlu na Dan pravednosti, jer je vatra izvedena iz Srditosti, a svjetlo iz Dareljivosti. eli li zlo vatre otjerati, prospi na srce ognja vodu Milosti. Te vode Milosti vjernik je fontana voda ivota je ista dua ovjeka krijeposna. Zato tvoje jastvo bjei od njega, jer ti si od vatre, a on je voda bistra potoka. (M II 1248-54) Sa prethodnim odjeljkom mi smo se vratili natrag arhetipovima glavne suprotnosti u svijetu, onim dvama Atributima: Njenosti i Srditosti, Milosti i Jarosti. Cijela drama ove suprotnosti izmeu meleka i ejtana, uma i jastva, evlija i nevjernika, Denneta i Dehennema, svjetla i ognja izvodi se iz ovih Atributa. Svi ovi parovi suprotnosti su nuni za opstojnost svijeta i za oitovanje Skrivene Riznice. Svaki od njih igra jedinstvenu ulogu. Da nije bilo faraonskog slavoljublja i asti, gdje bi Pakao hranu mogao pronai? Utovi ga, Kasapine! Zatim ga ubij! Jer opor paklenih pasa za hranom udi. Kad suparnika ne bi na svijetu bilo i dumana, ljudska srdba bi umrla. Dehennem je ta srdba, njemu treba suparnitvo da ivi inae Milost ga niti.

116
Potom bi Njenost bez Srditosti i zla ostala. Kako bi onda Kraljevo Savrenstvo pokazala? (M IV 1075-79)

TEORIJA

Skladna meuigra Njenosti i Srditosti ne oituje se samo u strukturi univerzuma, nego i u nainu na koji ovjek izraava svoju vlastitu egzistenciju, na ma kojoj razini to bilo. Cijela Rumijeva duhovna psihologija se objanjava u terminologiji utemeljenoj na odnosu izmeu ta dva boanska Atributa, tako kako se oni oituju u razliitim formama. U tabeli III navedeni su neki od tih pojmova; mnoga kasnija poglavlja e se baviti rasvjetljavanjem ovdje sukusiranih meuodnosa. Meutim, mora se imati na pameti da su te uzajamne povezanosti uidne i promjenjive, a ne vrste i nepomine. Uostalom, Boija Milost ide ispred Njegove Srdbe, to e rei da su sva oitovanja Srdbe i Strogoe obojena i odreena Milou. ak je i Pakao Milost, kako emo ubrzo vidjeti. Osim toga, u ovom svijetu nikako ne postoji apsolutno dobro i apsolutno zlo. Apsolutne vrijednosti jedino se mogu vezivati uz Apsoluta. Samo u Bogu moe postojati apsolutna Njenost i apsolutna Strogoa, a nikako u svijetu. Ako su poslanici i evlije oitovanja Njenosti i Milosti, sa jednog motrita gledano, oni su i oitovanje Strogoe i Srditosti, sa drugog motrita razviano. Boija milost prevladava nad Njegovom odmazdom; stoga je svaki poslanik savladao ono sebi suprotno, jer on je plod Milosti, dok je njegova suprotnost runa plod Njegove strogosti. (M V 515-516) Svaki egzistent, koji je iz nitavila digao svoju glavu, otrov je za jednu osobu, a eer za drugu. (M V 4236) Svaki djeli svijeta je stupica za ludoga, a sredstvo spasenja za mudroga. eerlama za jednu osobu je otrov za drugu; za jednu je Njenost, a Strogost za drugu. (M VI 4287-88)

8. Povratak Bogu
ovjekov povratak Bogu moe se motriti sa dva gledita. Sa prvog stajalita motren, ovjek se vraa svome Stvoritelju jer je on prethodno doao od svoga Stvoritelja. Njegov povratak je dio boanske mudrosti i nauma u vezi sa stvaranjem, jedan vid oitovanja Skrivene Riznice. To bi se moglo nazvati Boijim gledanjem na stvari. Jer, u Njegovom vjenom znanju, sve

OVJEK

117

je unaprijed pripremljeno i odreeno. Sa drugog gledita motreno, ovjek se suelio sa boanskim nalogom da ustrajava na putu religije. Poslanici i evlije su tu da ga vode, a postojanje njegove vlastite moi izbora posvjedouje mu da je njegov povratak Bogu u njegovim vlastitim rukama. Ja u sukusirati onu prvu perspektivu u preostalim odjeljcima ovoga poglavlja, i baviu se raznovrsnim dimenzijama one druge perspektive, to jest praksom i religijom u odjeljku II.
Tabela III Forme koje oituju Njenost i Strogou
Njenost meleki Um Dennet Svjetlo Adem evlije religija sjedinjenje irenje nada smijeh radost slatkoa eer proljee ljeto dan rua vjernost isto vino opijenost opijenost Strogoa ejtani jastvo Dehennem vatra Iblis nevjernici nevjerovanje razdvojenost skupljanje strah suze patnja gorina, kiselost ocat jesen zima no trn okrutnost talog strpljenje, miljenje bolest pijanenja

118

TEORIJA

Spoljanji vid nije kadar razlikovati stvarno stanje ovoga svijeta. Poto on vidi formu, a ne i znaenje, ili sliku a ne i Slikara, takav vid ne moe praviti razliku izmeu oitovanja Atributa Strogosti i Atributa Njenosti. On moe iskusiti to to on smatra ljubaznou Milosti, otkrivi kasnije da je on samo pretrpio udarac Srditosti. Jedini nain bijega iz tog svijeta varke predstavalja uputstvo poslanika i evlija (vidi nie, II, B), onih koji su dosegnuli viziju Srca i vid koji dosee znaenje; njihovo uputstvo, u krajnjemu, jedino moe omoguiti nam da ozbiljimo tu viziju u sebi. Ukratko, sve dok ne pristupimo znaenju s onu stranu formi, ne moemo izvriti niti jednu zadau sa apsolutno pouzdanim znanjem o tome koju vrstu ploda e ta zadaa donijeti. Mjeavina suprotnosti, koja ispunjava svijet i uzrokuje nau zbunjujuu situaciju, nee ostati beskonano. Za svakog pojedinca smrt je prijelomnica, a ponovno proivljenje konano pomjeranje vela koji zakriva istinsku prirodu stvari. Ako ne poluimo stanje gledanja stvari kakve one jesu na ovome svijetu, svakako emo ga poluiti na buduem svijetu. Meutim, moglo bi biti prekasno za nas da iz toga izvuemo bilo kakvu korist. Jedan od naslova za Ponovno proivljenje jest Dan pravednosti, jer na taj dan svi ljudi primaju ono to im upravo pripada. Sa jednog stajalita motreno, to e rei da na taj dan znaenja ljudi bivaju ogoljeni, a njihove forme vie ne igraju bilo kakvu ulogu. Istinska priroda ljudi preovlauje, tako da e bilo ko, ukljuujui i njih, vidjeti ta znaenja. Svaka osoba e postati jasno i upeatljivo mjesto oitovanja Atributa Boijih, ali Atributi Milosti i Njenosti stvaraju daleko razliitije mjesto negoli je mjesto Atributa Srdbe i Strogosti. Tog dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina. Nevaljale ene su za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci za nevaljale ene: estite ene su za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene. (XXIV, 25-26) ta je pravda? Na pravo mjesto neto postaviti. ta je nepravda? Na pogreno mjesto neto postaviti. (M VI 2596) To je Dan pravde, a pravda je davanje onoga to pripada po pravdi: cipela pripada stopalu, turban pripada glavi. (M VI 1887) Mada More Dareljivosti u svakom smjeru die svoje valove, zbog Pravde nevaljalim mukarcima pripadaju nevaljale ene. (D 5132)

OVJEK

119
Mada iskre mekinja se sakriju u branu poput tata, sudija za prekraje Njegove Pravde raetom ih izvue iz svakog oeta. (D 19474)

9. Srodnost
Pravda Boija postavlja sve na njemu odgovarajue mjesto, to jest na mjesto koje dotina stvar zauzima s Njim odvijeka. Kada se jedna stvar vraa Bogu, nakon igranja svoje uloge u ovome svijetu, ona se pridruuje Izvoru iz Kojeg je istekla. Njena uloga je bila da oituje svoju vlastitu istinsku prirodu jasnim pokazivanjem svoga arhetipa ili znaenja, to jest pokazivanjem osebujne kombinacije Atributa koji je pripravljaju. Odigravi svoju ulogu, ona se vraa samim tim Atributima iz kojih je proistekla. Tako, kada Pravda postavi sve stvari na njima odgovarajua mjesta, to znai da ih ona sastavlja sa njima samima. Rumija odlikuje poticajna snaga u ovom procesu snagom jednostavnog naela: Slino privlai slino. Svaka vrsta (jins) nastoji da se vrati svojoj vlastitoj vrsti zbog te temeljne srodnosti (jinsiyyat) meu njima. Mada svaka stvar u ovome svijetu suprotnosti bjei od svoje vlastite suprotnosti, ona se odreeno vrijeme zadrava na svom mjestu poradi boanske svrhe: da uini vidljivom Skrivenu Riznicu. Kada suprotnosti izvre svoju ulogu u ovdanjem svijetu, odvajaju se i kreu prema buduem svijetu, gdje slino privlai slino. Pogledaj u apotekarovoj radnji plitice; svaku vrstu bilja on je postavio do njegove vlastite vrste. Poto je svaka vrsta sa svojom vrstom pomijeana, njihovom srodnou je odreena ljepota proizvedena. Pomijea li neko eer i aloe drvo, apotekar e to razdvojiti, zrno po zrno. Zdjele su se polomile i due se izlile: od dobra i zla su se mjeavine nainile. Bog je poslanike poslao sa njihovim objavama, da u pliticu pokupe zrna iznova. (M II 280-284) U tijelu ima sedamdeset i dvije bolesti, svaka je nastala izlijevanjem elementa etiri ali bez vrpci.

120
Da rastakne tijelo bolest dolazi, kako bi elementi mogli biti slobodni. Ti elementi su etiri ptice povezanih nogu; smrt, slabost i bolest noge im oslobaaju. Kada su najednom noge slobodne, svaka ptica-element e odletjeti, bez sumnje. Izlijevanje tih korijena i grana, bol svakoga trena polae u njihova tijela, kako bi se te sastavine mogle rastvoriti i ptica svakog dijela mogla izvoru svome odletjeti. Ali toj urbi pregradu stavlja Mudrost boanska: ona ih dri na okupu sve do odreenog smrtnog asa. (M III 4426-32) Istovrsnost se, bez sumnje, izvlai iz znaenja, a ne iz vode i ilovae. Ne postani tovatelj forme! Oprezan budi! Tajanstvo srodnosti u formi ne trai! Forma je poput mrtva predmeta, kamenu slii; beivotne stvari ne znaju nita o slinosti. Zamisli da je dua mrav, a zrno jema tijelo; svakog asa mrav tamo-amo tegli zrno. Ja dobro znam da ta posuena zrna e se preobraziti i sama iste vrste postati. Jedan mrav na putu zrno jema otkriva, a drugi se domogne zrna penice i pohita. Jeam ne juria na penicu, ali mrav dolazi mravu. injenica da jemu naginje penica, manje je vana; pogledaj mrava, on se svojoj vrsti vraa iznova. Ne pitaj: Zato penica naginje jemu? Oko usmjeri na dumanina, ne prema njegovu taocu. Crni mrav je skriven na crnom suknu, ali je zrno pred tobom na putu. Um veli oku: Budi oko promatraa! Kako se zrno moe micati bez nosaa...? Umom razlui razliku izmeu runog i lijepog, a ne okom koje govori o crnom i bijelom. (...)

TEORIJA

OVJEK

121
Ptiija kuga je oko koje gleda svoju elju; ptiije izbavljenje je um koji vidi svoju zamku. Ali postoje i druge zamke koje um ne opaa. Stoga Objava, koja motri Nevidljivog, na tu stranu pohita. Jedna vrsta se moe od druge kroz um razlikovati: nije prikladno prema formama uriti. (M VI 2952-62, 67, 69-71) ta je srodnost? Vrsta uvida kroz koji ljudi pronalaze svoj put, jedan do drugoga. Bog zakriva taj uvid u nekome; ako ga On postavi u tebe, ti si tad od vrste Njegove. ta je to to odvlai tijelo od jednog kraja do drugog? Uvid. Kako bi svjesni privlaio nesvjesnog...? Kada Bog poloi u tebe atribute tvrdoglavosti, ak i da stotinu krila imade, ti e se sruiti. (M VI 2992-94, 97, 99) Brate, ti si svoja misao: kosti i meso je sve ostalo. Razmilja li o ruama, ti si ruinjak ve; no, razmilja li o trnju, ti si gorivo za pe. (M II 277-278) Svaka ptica leti svojoj vlastitoj vrsti, slijedei svoju duu koja naprijed prhti. Poto su nevjernici, kao Pakao, u istoj vrsti, oni su sretni u ovom svijetu kao u paklenoj tamnici. Poto su poslanici, kao i Raj, od iste vrste, oni su se skrasili u Dennetu srca i due. (M I 639-641) ta je to to privlai isprazne ljude? Isprazne lai. ta je to to zadovoljava glupavca? Gluposti. Svaku vrstu privlai njena vlastita vrsta krava nikada ne izlazi pred bijesnoga lava. (M II 2055-56) Vatra je njihovo izvorite, na kraju; oni se opet svome izvoritu vraaju. U toj skupini su svi od vatre roeni; pojedinani dijelovi tee svojoj cjelini... Majka trai edo svoje, korijenje svoje mladarke. (...) Gle, svaka vrsta, bez sumnje, u svojoj vrsti trai naslade. A svaki dio tamo gdje je dio cjeline! (M I 874-875, 78, 89)

122
Ka svome korijenu tei gibanje svake estice; emu god ko tei, to i postaje. (D 10616) Trai onaj uvid koji se iz Vjenog Svjetla izvija, jer taj vatreni pogled tvoj poput iskri odsijava. Svaka vrsta trai svoju vrstu to je dovoljno za kunju. Kralj kralju ide, a magarac magarcu. Oni u vrtu zasade svjeu sadnicu; kada se ona osui poput drveta za ogrjev, oni je sjekirom posijeku. (D 9313-15) Poto su poslanici bili iste vrste kao dua i meleki, oni su meleke s nebesa na Zemlju privukli. (...) Potom su one due, od vrste poslanike, nepokolebljive, poput sjenki ka poslanicima nagele, jer su njihovi umovi premoni; priroda uma je, zacijelo, jednaka meleka prirodi. Ali kod neprijatelja Boijeg, samovolja jastva preovlauje. Jastvo je od iste vrste kao i ono najnakaznije (XCV, 5) i ono njoj naginje. (M IV 2697, 702-704) Jezikom znaenja rua balegaru ree: O, ti pazuha smrdljivih, ako ruinu postelju ne begenie, zacijelo odvratnost od savrenstva ruinjaka imade. Moja ljubomora je pendrek koji te po glavi bije: Tornjaj se odavde, nedostojni bilmeze! Kada bi se pomijeala sa mnom, stjenice ogavna, neki bi pomislili da si istekla iz moga izvora. Lug je pravo mjesto za slavuje; zahod je bolja kuara za balegare. Poto me je Bog spasio od neisti, da mi balegari budu drutvo, kako bi moglo biti? Jednom sam posjedovala u sebi ud njihove prirode, ali ju je On izbacio kako me zla ud sada dosei moe? Odlika je Ademova odvijeka bila da mu se meleki klanjaju zbog njegova stanja. Da mu se Iblis nije poklonio bila je odlika druga, nego je kazao: Kralj i voa sam ja.

TEORIJA

OVJEK

123
I da mu se Iblis pokloni, on Adem bio ne bi, ve neko drugi. Najednom je anelovo poklonjenje mjera njegova i neprijateljevo poricanje njegova dokaza. Svjedoanstvo su mu bili priznanje meleka i nevjerovanje onog smrdljivog psa. (M II 2112-23) Pakao bjei od vjernika svom svojom duom, svom duom paklenom svojom. Jer drukije od vatre je svjetlo njegovo; tragalac za svjetlom je suprotnost vatri, zacijelo. Poslanik je kazao da, kada vjernik u svojim zazivima za zatitu moli Boga, i Pakao iskreno ie zatitu od Njega: Boe, dri me to dalje od toga i toga! Ono to privlai je istorodno. Stoga pazi: da li si s vjerovanjem ili nevjerovanjem jednorodno? (M IV 2712-16) Svaka vrsta kida svoj lanac, gledajui da dosegne svoju vrstu. ije vrste sam ja ovdje uhvaen u zamku? (D 15409) Partnera od njegove vrste Boija pravda je podarila svakom: komarac sa komarcem, slon sa slonom. (...) Za Dibrila i meleke Lotos Krajnje Granice je Kaba; kibla ropskog trbuha je postavljena trpeza. Gnostikova kibla je svjetlo sjedinjenja, a razbor koji se okree mati lozofova je kibla. (...) Kibla ljudi od znaenja je u strpljivosti i promiljenosti, a kibla tovatelja forme su kameni natpisi. Kibla onih koji prebivaju u nevidljivom je Gospod Dobrostivi, a kibla onih koji tuju vidljivo obrazi enski... Poto si zadovoljan i sretan sa onim to posjeduje, zato bjei od onog to tome je prikladno? (M VI 1894, 9697, 1899-1900, 1905)

124

TEORIJA

10. Kamenje kunje

Poslanici i evlije zovu ljude Bogu i Dennetu, dok Iblis poziva svoje pristalice u Dehennem. Tako ove dvije skupine ljudi vre suprotne uloge u ovome svijetu. Ali, sve su suprotnosti korelativni pojmovi i one, u konanici, oituju istu stvarnost. Meutim, sa drugog motrita gledano, poslanici i Iblis vre istu ulogu: ine Skrivenu Riznicu vidljivom poticanjem ljudi da pokau svoje unutarnje udi. Oni koji slijede poslanike i evlije pokazuju da u njima preovlauje Atribut Njenosti, dok oni koji slijede ejtana, otkrivaju da su oni, u prvome redu, oitovanja Atributa Strogosti. Ali, u oba sluaja svrha i krajnji ishod je isti: oitovanje Boijih neoitovanih atributa. Sukob izmeu poslanika i ejtana, ili izmeu vjere i nevjerovanja deava se unutar ovoga svijeta, teatra za pokazivanje Skrivene Riznice. Stoga Rumi esto ukazuje na ovaj svijet, na poslanike i evlije, i na Iblisa i njegove pristalice kao na tri kamena kunje. Svaija kovina je na kunji naspram ovoga troga. Oni koji su isto zlato pridruuju se svjetlu iz kojega su izvedeni. A oni koji su bezvrijedna kovina idu u vatru. Poto se svrha postojanja jasno pokaza, stvorenja moraju biti pravim putem i stranputicom kuana. avo stalno na stranputicu navodi, a evlija uporno na pravi put izvodi. (M IV 3588-89) Svi znaju za Boiju njenost i Njegovu strogost. Svi bjee od Njegove strogoe i Njegovu njenost trae. Ali Bog srdbe unutar Njenosti krije, i unutar Srditosti skriva njenosti. To je Boija varka, skrivalica i prijevara, s ciljem da se ljudi koji znaju razluivati oni koji gledaju svjetlom Boijim mogu razdvojiti od onih koji vide samo trenutno, vidljivo stanje stvari. ...da bi iskuao koji od vas e bolje postupati. (LXVII, 2) (M V izmeu 419 i 420) Bog je ova obeanja i prijetnje kroz Objavu poslao, zbog dobra i zla to ih je izmijeao zajedno. Poto su istina i la pomijeani i poto su valjano i nevaljano u isti koveg ukrcani, glavni kamen kunje je nuda, onaj koji je protiv transcendentnih stvarnosti kunja, tako da se mogu luiti krivotvoreni i pravi lijekovi. (M II 2965-68)

OVJEK

125
Prije toga smo jedinstvena zajednica bili; niko nije znao dobri ili loi jesmo li. I lano i pravo su u ovome svijetu kruili, jer posvuda bijae no, a mi noni putnici. Potom sunce poslanika granu, i reeno bijae: Kvarni, odlazite! Krijeposni, doite! Jedno oko je potrebno da boje razlikuje, a drugo da razdvaja kamenje i rubine. To oko razlikuje dragulje od bunjita; stoga komadi smea posjedjuju ga. Te bezvrijedne triarije mrze dan, ali moji zlatni grumenovi daruju mu ljubav. Jer dan je ogledalo u kojemu su grumenovi znani; kroz njega su zlatni cekini potovani. Bog je dan nazvao danom proivljenja pukog, jer dan oituje ljepotu crvenog i utog. Stoga je najdublja svijest evlija zblja dana; uz njihov je zenit dan samo sjena obina. (M II 285-293)

Kada paljivo motri, vidi da sve slui Boga: pobonjak i nepoboni; bundija i posluni, ejtan i melek. Kralj, naprimjer, eli iskuati i provjeriti svoje sluge na razne naine, tako da se vjerne sluge moraju razluiti od onih nevjernih, predani od nepredanih, iskreni od neiskrenih. Postoji potreba za zavodnikom i izazivaem, tako da vjernost sluga mora biti stamena. Ako nema nieg od toga, kako bi se mogla uspostaviti razlika? Stoga zavodnik i izaziva slue kralja, jer kralj je elio da oni rade na takav nain. On je poslao vjetar kako bi se moglo razluiti stameno od nestamenog, komarci od drvea i vrtova. (F 46/58) Iblis ree: Razrijei ovo tajno! Ja sam kamen kunje za zlato lano i pravo. Bog me uinio kunjom lavu i psu. Uinio me iskuenjem valjanu i nevaljanu. Da li sam ikad potamnio lice lanom noviu? Ja sam ispitiva pravog novca. Samo ja otkrivam vrijednost njegovu. S dobrim ja kao vodi postupam, al sasuene grane ja trgam.

126
Zato ja dolje meem sijeno ovo? Da bi ivotinjsko srodstvo postalo vidljivo. Ako bi vuk i gazela mlade rodili i ako bi oko vrste u dvojbi bili, tad spusti travu pred njih i kosti, i gledaj ka kojoj hrpi e pohrliti. Ako priu kostima, to su mladi vuci, a ako ele travu, gazelini su potomci. Strogost i Njenost su se vjenali i svijet dobra i zla rodili. Pokai kosti i travu! Pokai due i jastva hranu! Trai li hranu jastva, krnjav je, ako trai hranu due, paa je. Slui li tijelu, magarac je, ako u okean due zagazi, nalaza bisera je. Dobro i zlo, mada razliiti su, oboje igraju istu ulogu. Poslanici pokazuju dobre ine, dumani pokazuju elje putene. Kako mogu tvoriti dobro u loem? Ja nisam Bog. Izazivam ih, al nisam im Razlog. Ne inim lijepo runim; Gospodar ja nisam. Runoe i ljepote ja ogledalo sam. (M II 2672-87)

TEORIJA

11. Smrt i ponovno proivljenje

Smrt i ponovno proivljenje daruju ovjeku punu svijest i trijeznost o prirodi njegove vlastite due. ovjek se kroz smrt budi iz sna nesvjesnosti, dok kod trenutka ponovnog proivljenja dogaa se konano razdvajanje suprotnosti. Smrt svakog pojedinca iste je boje kao i on sam, o junoa; dumanin je za Boga dumanin, a prijatelj je prijatelj za Njega. Ogledalo pred Turkmanom blistavo lice pokazuje; pred crncem ono crnou predouje. Ako se boji i bjei od smrti, sebe se boji ti. Prijatelju, malo se obazri!

OVJEK

127
To je tvoje vlastito nakazno lice, ne lice smrti. Poput stabla je tvoja dua, a smrt kao njegovi listovi. Bilo dobro ili loe, ono je iz tebe izraslo. Svaka skrivena misao, zadovoljstvo il nezadovoljstvo, sve je iz tebe isteklo. (M III 3439-43) Znaj da je svaka trpnja pare smrti. Ako moe, izvedi iz sebe pare smrti! Poto ne moe utei smrtnom dijelu, znaj da e ti je ivot pljusnuti na tvoju glavu cijelu. Ako slatkou nae u smrtnome dijelu, znaj da e ti je Bog uiniti slatkom cijelu. Bolovi su smrtni poslanici. Ne okrei glavu od poslanika, ovjee prezreni! Ko god slatko ivi, u gorini e mrijeti, ko god tuje tijelo, duu e izgubiti. (M I 2298-302) Ubijanje i smrt tjelesnog oblika, nalikuju mecanju mogranja i jabuka. Soni plodovi odlaze u dem od mogranja, uvehli su sve samo ne hrana. Zacijelo, oni koji imaju znaenje postaju oiti, a oni uvehli bivaju samo prezreni. Idi, znaenju tei, tovatelju lika! Jer znaenje je krilo na tijelu oblika. (M I 707-710) Taj zapovjednik ljudskog roda, Poslanik, istinu je govorio: Niko ko je s onu stranu ovoga svijeta presegnuo ni bol, ili al, ili gubitak zbog smrti nije osjetio, ve je on stotinu alosti imao zbog svega onoga to je u vremenu propustio. Zato li smrt ne uinih da mi bude kibla, smrt koja je blaenstva i opskrbe riznica? Zato li ja iz svoje sljepoe nainih kiblom cijelog svog ivota one umiljaje koji ieznue odreenog asa? al mrtvac od smrti ne oslobaa, on se javlja stoga jer su oni zaustavljeni pred slikama: Nismo primijetili da sve to su slikarije i pjena; pjena uzima svoju opskrbu i hranu iz Mora. (M VI 1450-55)

128

TEORIJA

Znaenja svih formi u asu ponovnog proivljenja bivaju ogoljena. Sva djela, karakterne odlike i misli koje su pripadale ovjeku u ovome svijetu pokazuju se u svom istinskom izgledu. Sva znaenja koja su zastrta i zakrivena primaju na sebe forme prikladne njihovoj istinskoj prirodi. Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid. (L, 22) Poslanik je kazao da na Dan ustajanja na ivot novi svako tijelo e uti zapovijed: Ustani! Zapovijed Boga Svetoga je Zvuk trublje: estice zemljane, podignite svoje glave iz praine! Dua svake osobe e se vratiti njenome tijelu, na nain na koji se svjesnost vraa tijelu u zoru... Noga svoju cipelu u mraku prepozna; pa kako dua svoje vlastito tijelo da ne zna? (M V 1772-74, 79) Kae se da e na drugom svijetu letjeti svici knjige, neki u desne ruke mrtvaca, a neki u lijeve njihove ruke. Bie ondje meleki, Prijestolje, Raj i Pakao, Ljestve, Svianje rauna i Knjiga. Nita od toga nije jasno dok se ne primijeni analogija. Premda te stvari nemaju ekvivalente na ovome svijetu, one se mogu odrediti analogijom. Analognost tog svijeta je u sljedeem: nou svak odlazi na poinak obuar, kralj, sudac, kroja i svi drugi. Njihove misli odlutaju od njih i nijedna ne ostane uz bilo koga. Ali, potom cikne jutro, poput Isralovog puhanja u trublju, i podari ivot esticama njihovih tijela. Misao svakog od njih leluja poput svitka: leti, hita i natrag se svakome vraa. Nema tu nikakvih pogreki. Krojaeva misao se vraa krojau, odvjetnikova odvjetniku, gvoaru gvoareva misao, nasilniku njegova misao, pravedniku pravednikova misao. Da li iko ode na poinak kao kroja, a probudi se kao obuar? Ne, jer djelovanje i zanimanje krojaa pripada njemu, i on e se time opet baviti. Tako bi trebao znati da e i u buduem svijetu biti isto. To nije nemogue, jer to se zbiva i u ovome svijetu. Ako ovjek pristane uz ovu analogiju i slijedi je do kraja, posvjedoit e sva stanja onoga svijeta na ovome svijetu. Uhvatit e njihovu aromu i ona e mu se otkriti. Saznat e da je sve sadrano u Boijoj moi. Ti vidi mnoge sasuene kosti u grobnici, ali one su utjeene. Njihov vlasnik sretno i opijeno spava, i ima punu svijest o toj duhovnoj radosti i opijenosti.

OVJEK

129

...Ova analogija se primjeuje u ovome svijetu osjetilnih predmeta: dvoje ljudi spava u jednom krevetu. Jedna osoba sebe vidi usred gozbi, ruinjaka i raja, dok se druga zatjee usred zmijskog gnijezda, uvara pakla, korpiona. Ako pokua istraiti njihova stanja dok spavaju, nee nita vidjeti ni kod jedne niti kod druge osobe. Stoga, zato bi bilo zaudno to su dijelovi nekih ljudi u grobu radosni, sretni i opijeni, dok su drugi u bolovima, nemiru i trpljenju, premda ti ne primjeuje ni jedno niti drugo? (F 166-167/175-176) ovjekovo iskustvo dungla je: ako die dahom due, njegove egzistencije uvaj se! U naem postojanju su tisue vukova i svinja: dobrih i zlih, potenjaka i luda. ovjekova svojstva su odreena svojstvom koje vlada: zlato je on ako je u njemu bakra manje nego zlata. Nuno e u asu ponovnog proivljenja formu primiti, sukladnu odlici koja vlada u tvojoj egzistenciji. (M II 1416-19) Tvoje ponovno proivljenje kazae ti tajnu smrti; tajnu lia e ti rei plodovi. (M II 1825) Jutro je malo proivljenje, o, ti koji trai zaslugu! Shvati ga kao velikom proivljenju analogiju... Manje proivljenje na ono vee pokazuje; manja smrt onu veu osvjetljuje. Ali, ovdje je tvoj svitak imaginacija, stoga je skriven; u asu velikog proivljenja on e biti jasno vien. Ovdje je imaginacija skrivena, dok su njeni tragovi vidljivi; tamo e forme iz imaginacije vema izrastati.27 Pogledaj sliku arhitektine kue u njegovu srcu, nalik sjemenu u zemnome tlu. Iznutra dolazi imaginacija, ba kao to tlo raa zbog sjemena. Svaka slika koja od srca tvori domite, na Dan ponovnog proivljenja formom postae. Poput slike u umu arhitekte, poput biljke koja u zemljinoj lijehi raste. (M V 1780, 88-95)

130

TEORIJA

Mnoge zaudnosti postoje u svijetu Nevidljivog. Noi su bremenite, donosei ishode i uinke Nevidljivoga u vidljivo oitovanje. Srca su puna elja i glave su pune enji koje privlae one ishode i dovode ih u ovdanji svijet. Ljudi se vajkaju u nastojanju da dovedu one stvari, zakrivene u Nevidljivo i skrivene u bremenitoj noi, u ovdanje postojanje, u vidljivost, u formalno oitovanje. Jer u ovom i buduem svijetu Bog e iz svake nevidljive misli stvoriti vidljivu formu dostojnu te misli, i On e tu formu povezati sa misliocem. Ako je ta misao plemenita, ona e te oplemeniti; ali, ako je priprosta, priprosto e djelovati i prema tebi. O, kralju vladara neka Bog odloi tvoje uzdignue ti zna i vjeruje u ovo uenje, neka je hvala Bogu! To je razlog zbog kojeg tvoje misli proslavljaju Njegov nalog i saosjeaju sa Njegovim stvorenjima. Tvoje ui su potpuno okrenute prema kricima oajnika, a tvoje oi sasvim uperene prema plau onih koji su nepravedno trpjeli stoga ti privija mehlem na njihove rane i prua ruku pomoi. Bog ti svakog dana moe podariti uspjeh za uspjehom i posvjedoenje za posvjedoenjem! (MK 98: 102-103/195) Jednobojnost ponovnog proivljenja bit e otkrivena, i dobrima i loima pokazana. Jer u onom svijetu znaenja formom postaju; nai likovi obueni u nau ud bivaju. Potom e misao postati ispis na pergamentima; a vidljivom vanjtinom odede postat e ona nit nevidljiva. Ti dani ljudske nevidljive svijesti su poput arenih krava; vreteno razboritosti sue preu od stotinu razliitih boja meu vjerskim sektama. Mo stotina boja i stotina oblika to je; kako bi Svijet Jednobojnosti iskazao se? Sad je mo vuka, a Jusuf na dnu zdenca je; sada je Egipana mo, a kralj Faraon je... Ali u ikarama lavovi ekaju. im Bog zapovijedi: Naprijed krenuti! oni se rasturaju. Potom e iz prerije lavovi izai. A Bog e, bez zastora, prihode i rashode pokazati. ovjekova supstanca kopno i more e obujmiti. arene krave na Dan klanja rtvovane e biti. Strani Dan klanja je blagdan u asu ponovnog proivljenja za vjernike, a za krave on poast je...

OVJEK

131
Ovaj svijet je dom Boije Strogoe. Jer si je sam izabro, stoga nje uvaj se! uvaj se kostiju i kose onih koji su Strogoe predmetom: ma Strogosti ih je razbacao kopnom i morem. (M VI 1865-69, 71, 73-76, 90-91) Koliko potomaka tvojih misli e nakon smrti u grobu vidjeti, svi naikani oko tvoje due: Babo!, tebi e vikati? Tvoje dobre misli rodie mladie i hurije; a rune tvoje misli rodie goleme demone. Pogledaj tajanstvo misli arhitekte, kako palae i kue postaju! Pogledaj u vjeno predodreenje, koliki svjetovi nastaju! (D 20435-37) Poslije tvoje smrti tvoja dobra svojstva tebi e pohitati; poput mjesecolikih djeva ona e ljupko etati. Jedno e te za ruku uzeti, drugo se raspitivati za tebe, a ono tree e ti darove donijeti: usne rujne i poljupce eerne. Kada se od tijela odvoji, vidjet e hurije, u redove poredane krotke, poslune, strpljive i usrdne. (LXVI, 5) Tvoja svojstva ure ispred tvoga lijesa, nevjerovatno strpljivost ti je postala kao oni koji upaju grubo, tvoja zahvalnost kao oni koji vade blago. (LXXIX, 1-2) U grobu krjeposni atributi postaju tvoji bliski prijatelji, okupljeni oko tebe kao sinovi i keri. Osnova i potka tvoje poslunosti mnogo ruha e ti izatkati; irenje tvoje due vani e se u est smjerova pokazati. Pazi! Miran budi, tako da moe zasijati sjeme dobrih djela jer Vrt Eden e izrasti iz djela vjernih sluga. (D 385) Tvoja djela, roena iz tvoje due i tijela, prionue uz tvoju halju poput tvoga eda. (M VI 419) Znaj da djela nisu iste boje kao njihova naknada; nijedna usluga kao plaa nije obojena. Njegovu radu ne slii radnika nadnica, jer ovo potonje je prigodak, a prvo trajnost i supstanca. (M III 3445-46)

132
Grana i cvijet sjemenci ne slie. Kako bi tek spermatozoidu tijelo ovjeije...? Spermatozoid se iz kruha izvodi, ali kako bi to dvoje bili isti...? Isa se pojavio iz Dibrilova daha, pa kako bi mu Isa bio slian ili se s njim poredila forma od praha? ovjek je od ilovae, no da li on ilovai slii? Nikakvo groe na vino ne lii. Da li kradljivac izgleda poput vjeala? Treba li pobonjak biti ivota vjenog prilika? Nijedan uzrok nije kao njegova posljedica, stoga ni ti ne zna korijen bola i nemira. Ali ova odmazda nije bez razloga. Kako bi Bog nanio bol, a osoba neduna? Mada poetak jedne stvari i tvorac njoj ne nalikuju, oni je ipak uzrokuju. Stoga, znaj, tvoja trpnja je rezultat nekih tvojih greki; zbog tvoje putenosti nanesen ti je udarac teki. (M V 3978, 80, 82-88)

TEORIJA

Ukratko, svijet je poput planine. ta god kae, dobro ili loe, vratie ti se natrag. Zamisli li da si lijepo govorio, ali da je planina vratila ruan eho, nemogue je. Ako bi slavuj zapjevao u gori, da li bi ti ona uzvratila kravljim mukanjem, ovjeijim glasom ili magareim revanjem? Stoga, zasigurno znaj da si ti sam sebi proizveo magaree revanje. Kada u planinu stigne, ljupko govori. Zato kao magarac reve? (F 152/160) Stanovnici Pakla su sretniji u Paklu nego to su bili na ovom svijetu, poto su u Paklu svjesni Boga, a u ovom svijetu nisu bili. Stoga razlog zbog kojeg oni ele da se vrate na ovaj svijet je taj da vre djela u nakani da postanu svjesni mjesta oitovanja Boije njenosti. Razlog nije to to je ovaj svijet sretnije mjesto od Pakla. (F 229/236)

Dio II

PRAKSA

A.
SUMNJIITELJI I PORICATELJI

Kada se suele sa svjedoanstvima i zahtjevima religije, ljudi odgovaraju na brojne naine. Neki mogu vjerovati u religijsku istinu i, kao rezultat toga, poinju upranjavati njena uenja. Rumi iznosi mnogo toga to ima kazati u vezi sa ovom skupinom. Neki drugi mogu potpuno odbaciti religijska svjedoanstva. Rumi ima malo toga kazati ovoj skupini i on se ograniava na iznoenje njihove sljepoe i injenice da svi njihovi postupci i rijei ilustriraju naelo istorodnosti. Neka trea skupina ljudi moe reagirati na trei nain na religijski poziv: oni e se suoiti sa sumnjama, nesigurnostima i krivim shvaanjima. Oni mogu biti privueni religiji, ali njihova nesigurnost im ne doputa da upranjavaju njena uenja. Mnogi Rumijevi stihovi su upueni ovoj skupini ljudi. Posebno krivo shvaanje, naprimjer, moe iskrsnuti iz meditiranja nad Boijim sveznanjem i svemoi. Ako je stvaranje, zapravo, samo oitovanje Skrivene Riznice i ako je istina da se sve stvari vraaju svojim vrelima, tad je sve predodreeno, i ne postoji, zacijelo, nikakva svrha stupanja na Put. Jer, ako e jedna osoba biti meu osuenima, tad ne postoji nita ime to ona moe sprijeiti; i ukoliko e neko biti spasen, ta god da on ini, nema promjene. Ova vrsta dokaza u najmanju ruku je morala biti preovlaujua u Rumijevo vrijeme, kao to je i u ovo nae, jer on se napree da ilustrira njegovu apsurdnost.

136

PRAKSA

1. Sljepoa poricatelja
Astronom veli: Ti kae da postoji neto drugo negoli su ova nebeska obzorja i zemljina kugla koju ja gledam. to se mene tie, samo te stvari postoje. Ako postoji jo neto, pokai mi gdje je! Njegov zahtjev je bezvrijedan od poetka. On veli: Pokai mi gdje je to!, ali ta stvar ne posjeduje mjesto. Stoga, doi ti meni i pokai gdje i odakle tvoj prigovor potjee. On nije na jeziku, na ustima ili u prsima. Rasijeci sve to, dio po dio, esticu po esticu. Nee nai nita od tog prigovora i od pomisli na te stvari. Stoga mi uviamo da tvoja misao ne posjeduje mjesto. Poto ti ne poznaje mjesto svoje vlastite misli, kako bi onda poznavao mjesto Stvoritelja te misli? (F 212/218-219) Poricatelj je ovaj dokaz esto ponavljao: Da jo neto postoji, ja bih ga opazio. Ako dijete stanja uma ne moe uoiti, hoe li ga razborit ovjek stoga napustiti? Ako razborit ovjek stanja ljubavi ne bi zapazio, znamenje ljubavno Mjesec ne bi umanjio. Oi Jusufove brae ne vidjee njegovu ljepotu: kako bi ona nestala u Jakubovu srcu? Musaovo oko je gledalo drvenu palu, ali oko Nevidljivoga zmiju i vrevu... Ove rijei su bezgranine u svom savrenstvu, ali oi svakog bezdunog vide samo fantazmu. Poto je za njega stvarnost pimpek i trbuina, to manje mu govori o tajanstvima Prijatelja! U oima naim pimpek i trbuina su fantazija; stoga nam u svakom asu svoju ljepotu oituje dua. (M V 3930-34, 37-39) On je napustio svijet, pun svjetla, sunca i mjeseine, i glavu svoju zabio u mrane jazbine: Ako je istina to, svjetlost gdje li je? Makni glavu svoju iz mrane jazbine i pogledaj, prezreni ovjee! (M III 4796-97) Veli: Pokai mi stanovnike nevidljivoga svijeta! ta velom zakrivenim djevama nedostaje marva teglea? (D 20008)

SUMNJIITELJI I PORICATELJI

137

Filozof porie postojanje vraga: u svakom trenu vrag posjeduje njega. Zar nisi vidio vraga? Pa, pogledaj sebe! Ako ti vraka nije priroda, zato ti mrko izgleda lice? Ako srce ovjekovo sumnji i bunilu utok daje, u ovom svijetu on lozof potajno je. (M I 3283-85) Poricatelji se izruguju primjerima i objanjenjima onih kojima je Bog u srcu. eli li se i ti rugati, naprijed samo koliko dugo e ivjeti, strvino? Koliko dugo? (M IV 1080-81) Ako neprijatelj moje opijene due postaje dua Tvog poricatelja, kao odgovor njemu meni je dovoljna Tvoja Ljepota... On veli: On ne postoji i ja Mu vjeran nisam. Iz tog ne, o brate, ja jesam to to jesam. (D 17680, 82)

2. Fatalizam i slobodni izbor

Muslimani su esto nazivani fatalistima, a u islamu postoji, nesumnjivo, snaan naglasak na apsolutnoj Boijoj moi. Islam se temelji na ispovijedanju Boije Jedinosti (tawhid). Stroga primjena ovog naela znai da sve mora, u konanici, biti vraeno Jednom, ije sveznanje, naime, trai da On posjeduje potpuno znanje o svakoj pojedinosti stvaranja. Brojni kuranski odjeljci podupiru ovo stajalite, kao to to ine i oni dobro poznati Poslanikovi pravorijeci poput ovog: Pero je presuilo biljeei ono ta e biti. Pero, koje Poslanik poistovjeuje sa Umom kroz koji se dogaa stvaranje, ve je upisalo i zabiljeilo sve to e se desiti od poetka stvaranja do njegovog kraja. Jedan nepristran pogled u brojna razdoblja islamske historije ne pokazuje niti jedan znak fatalistikog traga u muslimanskim narodima. Prosijavanjem kroz Kuran i poslanike pravorijeke mogu se, zapravo, u najmanju ruku pronai brojna ukazivanja na ovjekovu slobodnu volju, mo izbora i odgovornost, kao i na njegovo predodreenje. Muslimani su potpuno svjesni bili toga da kazati nekome da je predodreen u svakom smislu rijei, a potom ga pitati za upranjavanje religije, to ukljuuje oiglednu apsurdnost. ovjekovo stvarno stanje, pogotovo sa stajalita njegove vlastite egzistencije i trezvenosti, lei negdje izmeu dvije krajnosti. On je predodreen, ali on

138

PRAKSA

bira put kojim hodi, slijedei svoju vlastitu slobodnu volju. Kad on ne bi bio slobodan, tad bi Bog bio nevjerovatan tiranin, nagraujui ili kanjavajui ljude za djela za koja oni nisu odgovorni. Ali, Bog je Pravedan, i On postavlja svaku stvar na njoj odgovarajue mjesto. Rumi nauava da je ovjek, zacijelo, slobodan da pravi svoj vlastiti izbor. Sa odreenog motrita gledano, slobodan izbor je najvanije razmatranje ovjekove egzistencije. To je Istina koju mu je Bog naprtio. A Savez Alast znai to da je ovjek prihvatio bjelodanu posljedicu slobodne volje: odgovornost za nagrade i kazne on e primiti zbog svojih djela. injenica da ovjek biva stalno iskuavan kamenjem kunje jedino tvori smisao u kontekstu slobode njegove volje. Osim toga, injenica da je ovjek nainjen na sliku Boiju kazuje da on na neki nain mora sudjelovati u Boijoj Slobodi. Bog ini ta On hoe, a ovjek do odreene mjere sudjeluje u tom boanskom Atributu. Konano, oni koji tvrde da je sve predodreeno i da, stoga, nema nikakve potrebe za upranjavanjem religije, su oiti licemjeri. Jer, oni jedino koriste takve dokaze kada im odgovaraju. Ako se od njih zatrai da uine neto to oni ne ele initi, oni vele kako to nema nikakve svrhe. Ali, upitajte ih da napuste djelovanje u nekim drugim oblastima kao to je uivanje u njihovoj putenosti oni to odmah odbijaju. Slobodna volja je so bogotovlja: pa ipak, te nebeske sfere se vrte kako ih nije volja Njihova vrtnja ne donosi ni nagradu ni kaznu, jer slobodna volja donosi zaslugu u obraunskom Danu. Cijeli svijet slavi Boga, ali je slavljenje prinudno, nikakve nagrade od toga. Stavi ma u njegovu ruku i njegovu nemo pokreni, tako da moe postati ratnik sveti il razbojnik drumski. Jer kroz slobodnu volju Mi smo odlikovali Adema: tako je postao on polu-medena pela i polu-zmija. Vjernici su medeni majdan, nalik pelama, nevjernici su rudnik otrova, nalik zmijama... Kada su pokvarenjaci zatoeni, svi oni, dozivajui Boga, bivaju poboni i krotki... Mo djelovanja je tvoj nain kako imetak dobiti, iskoristit e tu priliku moi i dobro je promotriti.

SUMNJIITELJI I PORICATELJI

139

ovjek je podignut na ata onog Mi smo odlikovali: kie slobodne volje su u rukama njegove razboritosti. (M III 3287-92, 97. 299-300) Slobodna Volja Boija je postojanje nae slobodi volje darovala: Njegova slobodna Volja je, poput jahaa, podno praine skrivena. Njegova slobodna volja nau slobodnu volju stvara, Njegove zapovijedi su osovljene na slobodi volje u nama. (M V 3087-88) Melek i vrag samo pokazuju ari svoje, kako bi zatitrale strune slobodne volje... Stoga avo i dua, koji te ari pokazuju, zatiti ljudske slobode pomau. Mi slobodnu volju imamo skrivenu u nama. Ona nakvasa im dva razliita predmeta udnje ugleda. (M V 2984, 3004-05) Da Bog odlui pojedinani rijeb jednoj osobi doznaiti, taj rijeb ne moe njen pristanak, elju i slobodnu volju njenu unaprijed iskljuiti. Bog ini da nesretan ovjek trpi, i ovaj od Njega u nezahvalnosti bjei, Ali kada trpnju sretnom ovjeku poalje, on Mu se vema pribliuje. Kukavice za svoje ivote u boju strahuju, i rado odstupnicu biraju. I hrabri se boje za svoje ivote, ali ipak optereuju neprijateljske redove. Rustama naprijed vuku strah i bol u srcu, ali vlastiti strah u njemu usmruje kukavicu. Kamenje kunje su strah za ivot i patnja kroz njih se razlika vidi izmeu straljiva i hrabra. (M IV 2914-20) O, srce, zbog luenja razlike pokai analogiju, kako bi moglo znati prinude i slobodne volje razliku: Jedna ruka se trese od drhtanja, ali ti je drugom pomie s njenog mjesta. Znaj da je obje te kretnje stvorio Bog, ali nijedna od njih ne moe se izjednaiti s onom drugom.

140
Sjetan si jer ti je ruka drugom rukom pomjerena kako to da ovjek nije sjetan zbog drhtanja? (M I 1496-99) Poslanici su poricateljima odgovarali: On je, zacijelo, stvorio neke atribute koji se ne mogu mijenjati, Ali on je stvorio i trenutane atribute; tako osoba koju prezire prijatnom postati moe. Ako kamenu kae: Zlatom postani!, uzaludno je; ali, ako to bakru kae, izgledno je. Kae li pijesku: Glina postani! , to se ne moe desiti. Bog je trpnje za koje nema lijeka darovao, kao to je epavost, ulegnut nos il sljepilo. A podario je i patnje za koje lijeka ima, kao to je paraliza lica i glavobolja. Stvorio je lijekove za sklad tjelesni; ti bolovi i lijekovi nisu uzaludni. Naprotiv, za veinu bolesti lijek postoji. Ko ga ozbiljno trai, taj ga i nalazi. (M III 2909-16) Posjedujemo izvjesnu slobodnu volju, nesumnjivo je. Ne moe porei osjetila, sasvim oito je. Niko nikada kamenu: Doi!, ne kae. Niko nikada vjernost od grumena zemlje ne oekuje. Niko ovjeku ne kae: Hej ti, poleti Niti e ikada kazati: Slijepe, doi, pa me vidi! Nije grijeh slijepcu (XXIV, 61), veli Bog kako bi grijeh umjesto olakice nametnuo Gospod? Niko kamenu ne kae: Prekasno si stigao, niti tapu veli: Zato si me ibao? Da li e iko tako neto od osobe pod prinudom traiti? Da li iko iba osobu koja moe ispriku pruiti? Zapovijedi, zabrane, srdba, darivanje asti i prijekor, krijeposni prijatelju, zaokupljaju samo one koji slobodu volje imaju! (M V 2967-73) Ti ne zna kojoj od dvije skupine pripada, ko si ti, stoga, nastoj da spozna. Kada smjesti svoja dobra na korablju, postupaj tako sve dok vjeruje Bogu.

PRAKSA

SUMNJIITELJI I PORICATELJI

141

Ti ne zna ko e od dvojice utopiti se, a ko spasen na putu biti e. Ne moe rei: Sve dok znam ko sam, blizu korablje i mora nisam. Da li sam tako spasen ili potopljen? Otkrij mi kojoj skupini sam pribrojen! Ja neu ovaj put nastaviti, sumnjajui i bez nade ko drugi. Kae li to, nikakvu trgovinu nee poluiti, jer u svijetu Nevidljivoga lei skriveno tajanstvo tih dviju mogunosti. Straljiv i kukavan trgovac poluiti nee ni dobitak nit gubitak. Ne, on e gubitak trpjeti svega lien i vrijedan prijezira: samo guta plamena pronalazi put do svjetla. Poto su sva djela na ono moda oslonjena, religijski in je bolji, jer kroz njega sloboda moe biti pronaena... Ujutru kada odlazi u svoj duan, hita u nadi i iekuje svoj dnevni pazar. Nema li nadu u svoj kruh svagdanji, zato do tamo dosee? Gubitka se pribojava zato se onda upinje? Zato te je strah od predodreenog gubitka tvog kruha svagdanjeg uinio slabim u tvom nastojanju da ga dobije? Ti veli: Mada postoji takav strah od gubitka, on e jo vei biti budem li ja lijenina. Zato te, onda, ovjee nerazboriti, strah od gubitka vraa natrag vjeri? (M III 3082-91) Kad god tei ti takvome inu, jasno vidi svoju vlastitu jainu. Al kad god tome ne tei i nema cilja nikakvoga, ti postaje fatalist i govori: Ovo je od Boga. Poslanici su fatalisti u inu ovosvjetskome, nevjernici su fatalisti u inu ahiretskome. Poslanici slobodno biraju in svijeta buduega, neznalica sam bira in svijeta ovdanjega. (M I 635-638)

142
Pazi! Rijei Iblisove itaj: Gospodaru moj, zato to si me u zabludu doveo... (XV, 39) da ne postanem fatalist i izopaenosti tkam. Dokle e se peti na drvo predodreenja, ostavljajui po strani slobodni hod, borei se i parbei s Bogom kao Iblis i njegov rod? Kako moe zahtijevati da se djeluje prinudom, kada se uputa u neposluh sa takvim uitkom? Da li iko pod prinudom ini takvo naputanje? Da li iko, gubei svoj put, kao ti hrli u uivanje...? Ti ima slobodnu volju u tome, ma ta tvoje jastvo eljelo, ali to god tvoj um poeli, ti kae da je prinudno. (M IV 1393-97, 1401) Pravo tumaenje onog Pero je presahlo u tome je da vri ono to je prevano. Pero je zapisalo: Posljedica i naknada idu uz svako djelo. Hodi li pogrbljeno, Pero je presahlo: pogrbljenost e primiti. Hodi li uspravno, sreu e ponjeti. Djeluje li nepravino, bie nesretan: Pero je presahlo. Ako li si pravian, plod pravinosti e jesti: Pero je presahlo. Krade li neko, ruku e izgubiti: Pero je presahlo. Pije li vino, pijan e postati: Pero je presahlo. Da li doputa ako je to mogue dopustiti da je Bog, zbog odluke prethodne, sa Svog prijestolja odluio sii, i da je rekao: Posao Mi je iz ruku izao. Nemoj Me toliko preklinjati, ne izlazi preda Me preesto!? Nikako! Smisao onog: Pero je presahlo je u injenici da u Mojim oima pravda i nepravda nisu isto. Ja sam razluio dobro i zlo, i razluio sam loe i runo... Kako bi moglo znaenje onog Pero je presahlo biti da vjernost i vjerolomstvo su jedno i isto? (M V 3131-39, 51) Na nain licemjera ti pokazuje svoju ispriku: Tako sam zauzet za svoju enu i djecu traei opskrbu, Da nemam vremena po glavi se poeati, a jo manje vremena imam religiju upranjavati.

PRAKSA

SUMNJIITELJI I PORICATELJI

143

ovjee plemeniti, sjeti me se u svojim molitvama, kako bih na kraju mogao postati jedan meu evlijama! Takve rijei sa osjeajem i gorljivou on ne govori napola pospani ovjek mrmlja i ponovo zaspi. Ja od hranjenja svoje obitelji ne mogu pobjei, ja moram svom snagom halal zaradu ii traiti. ta ti znai to halal, o ti zalutali? Osim tvoje krvi nikakav halal ja ne mogu vidjeti drugi. Od Boga si utekao, ali ne od jemeka. Od religije si pobjegao, ali ne od idola. O ti koji ne moe podnijeti da bude bez ovog prezrenog svijeta! Kako moe podnijeti da bude bez Onog Koji ga stere poput ilima? O ti koji ne moe podnijeti da bude bez udobnosti i luksuza! Kako moe podnijeti da bude bez plemenitoga Boga? O ti koji ne moe podnijeti da bude bez onog to je isto i neisto! Kako moe podnijeti da bude bez Onog Koji je to oboje stvorio...? Rijei Njegove: Pa, ja razmiljam o tome takoer su varka jastva. I rijei njegove: On je Opratalac, Milostivi samo su opakog jastva varka. O ti koji si umro u strahu da nee nai kruh svoj! Zato se boji? Zar nije Opratalac Milostivi Bog moj? (M II 3067-76, 85-87)

B.
POSLANICI I EVLIJE

Vidjeli smo ve da su poslanici i evlije sutinski aneoska bia, poto su njihovi umovi prevladali njihova jastva. Takoer smo vidjeli da oni predstavljaju jedan od najznaajnijih Kamenova kunje: ako je neko kadar priznati poslanike i evlije za ono to oni jesu i slijediti njihovu uputu, to pokazuje da i u njemu um vlada nad jastvom. Ali, on, naravno, nee biti kadar dosegnuti duhovno stanje u kojemu je njegov um potpuno savladao njegovo jastvo bez dugotrajnog pregnua i nastojanja na duhovnom putu. Znaajan dio Rumijevih uenja tie se prirode poslanika i jo osobitije evlija, kao i nunosti slijeenja jednih i drugih. Brojna kazivanja u Mesneviji bave se ovom temom, a stotine gazela u Diwanu je napisano u slavu emsu iz Tabriza i drugih evlija. Poslanici su oni ljudi koji su primili poruku od Boga za cijelu zajednicu. Evlije su oni koji slijede jednog od poslanika i doseu stanje ljudskog savrenstva ka kojemu poslanici pozivaju ljudski rod. Pojednostavljenja radi ovog pitanja1, moglo bi se kazati da poslanici primaju objavu od Boga koja obuhvaa i formu i znaenje: forma je sveti tekst, uenja i sve osebujne prakse i poslanike institucije, dok je znaenje duhovni sadraj tih vidljivih formi. Ali, evlija ne moe primiti novu formu. Umjesto toga, on slijedi poslanika u formalnim stvarima, ali zadobiva punu svijest o skrivenom znaenju objave. Izvanjski, on je ovisan o poslaniku zbog raznih formalnih elemenata religije koju upranjava, ali je on, iznutra, u izravnom dodiru

146

PRAKSA

s Bogom. On je, u tom smislu, primio svoje vlastito otkrovenje. Mnoge suje su, naravno, oprezni kod luenja razlike izmeu objave (wahy), koju je primio poslanik, i nadahnua (ilham) ili otkrovenja (kashf ), koje je primio evlija. Ali, Rumi esto upotrebljava pojam objavljenje, ukazujui na posebnu spoznaju evlije.2 On ovako objanjava zato to ini: Kae se da objava, nakon poslanika i evlija, ne dolazi vie nikome. Zato ne dolazi? Ona, zapravo, dolazi, ali se tad vie ne naziva objavom. To je ono na ta je Poslanik ukazivao kada je kazao: Vjernici gledaju snagom Svjetla Boijeg. Kada vjernik gleda snagom Svjetla Boijeg, on vidi sve stvari: prve i posljednje, prisutne i odsutne. Jer, kako ita moe biti skriveno Svjetlu Boijem? A ako je neto skriveno, tad to nije Svjetlo Boije. Stoga, znaenje objave postoji, makar se ono vie ne naziva objavom. (F 128/139) Rumi podjednako ukazuje na poslanike u mnoini, i esto kazuje pripovijesti o semitskim poslanicima kao to su Ibrahim, Musa i Isa, u nastojanju da izvue zakljuke punovane za duhovni ivot. Jedino je prirodno za njega da je poslanik par excellence Muhammed. tavie, Rumijevi stihovi su upueni sluateljstvu za koje su temeljna istina i nadmonost Muhammedovih uenja uglavnom neupitni. Njegov bitni naglasak je na vanosti evlije, jer on dri da su poslanici i evlije od iste biti; gotovo bilo ta to je reeno u vezi sa onim prvima, takoer, se primjenjuje i na one potonje. Njegova stalna ukazivanja na nunost slijeenja poslanika takoer znae i to da ovjek mora slijediti evlije. Prema Poslanikovu uenju: Starac u njegovu narodu je nalik poslaniku u njegovoj zajednici. Pojam starca (ar. shaykh, per. pir) je od prvorazredne vanosti u Rumijevim uenjima. Jer, postoje mnoge vrste i razine evlija, sukladno raznim vrstama i razinama ljudskog savrenstva. Ali, samo je ejh potpuni nasljedovatelj poslanika, jer samo on ima pravo i autoritet da vodi uenike duhovnim putem.3 Mada Rumi stalno ukazuje na nunost slijeenja ejha, on takoer pridodaje i rije upozorenja na pretjeranog zanesenjaka: postoje mnogi koji tvrde da su ejhovi, ali to oni nisu. Povjeriti neiji duhovni razvoj takvoj osobi ista je glupost, i ona e proizvesti najviu tetu. Jedva da je potrebno dodati da, ako je to bilo tano u Rumijevo vrijeme, u jednom od zlatnih razdoblja ne samo suzma nego i drugih duhovnih puteva diljem svijeta, jedva je manje istinito i u ovo vrijeme, kada na sve strane veliki duhovni uitelji piljare svoju robu.

POSLANICI I EVLIJE

147

1. Potreba za vodiem
Mada si daleko, daleko od Boga, svojim repom mahni: i ma gdje bili, okrenite lica svoja ka toj strani. (II, 144) Kada magarac zbog svog brzog hoda u blato padne, u svom nastojanju stalno hudum ini da ustane. On ne gladi svoje mjesto s ciljem da tu ostane; on zna da to nije mjesto gdje ivot da provede. Od magareeg je slabiji opaaj tvoj, jer tvoje srce nije iskoilo iz gliba tog. Kao posebnu providnost to blato ti shvaa, jer ti svoje srce od tog gliba odvojiti ne eli. Kae: Ovo je dozvoljeno, jer ja sam pod prinudom. Bog nee iz svoje plemenitosti kazniti ovjeka nemonog. (M II 3354-59) Kua bez prozora pakao je; temelj religije, slugo Boiji, je praviti prozore! (M III 2404) Zulejha je sa svake strane zabravila kapije, ali je Jusuf uzmogao pronai izlaz kroz ustrajavanje...4 Mada ne vidi otvore pred sobom u svijetu, silovito navali na njih nalik Jusufu, tako da se zabravljeno otvoriti moe i izlaz se ukazati, a ti uzmogne u Bezmjesju mjesto pronai. Doli ste u ovaj svijet, o vi iskuavani, ali vi ne vidite put kojim ste dojahali. Doli ste iz prebivalita i mjesta. Znate li kako ste doli? Ne, nikada. Stoga ne reci kako izlaza nema sviju nas odvesti moe ta besputna staza. (M V 1105, 7-11) U ovome svijetu bjei li od uitelja neko, taj bjei od sree. Upamti to! Nauio si da ravnoteu tvog tijela uspostavlja trgovanje. Sada se doepaj trgovine religijske! U svijetu imuan i zbrinut si postao. ta e initi kada napusti ovo mjesto? Onu trgovinu naui kroz koju dobit oprosta na buduem svijetu moe stei! (M II 2591-94)

148
Poto je Iblis naviknut da bude voa, pogledao je na Adema okom poricanja: Moe li neko biti voom od mene boljim, kako bi se taj, poput mene, morao pokloniti pred njim...? Poto je vostvo postalo nutrinom, prijatelji, ko god vas lomi, va je dumanin drevni. Ako neko suprotno tvome raspoloenju govori, golema mrnja prema njemu u tebi e ustati: On me iz mog raspoloenja izgoni; on eli da me svojim uenikom i sljedbenikom uini...! Tvoje neraspoloenje je postalo ukorijenjeno snano; crv putenosti snagom navada zmijom je postao. Ubij zmiju putenosti s prvoga maha! U protivnom, tvoja zmija postae adaha. Ali svak vidi svoju vlastitu zmiju kao mrava. Trai objanjenje o tome od Posjedovatelja srca! Sve dok bakar ne postane zlato, on ne zna da bakar je. Sve dok srce ne postane kraljem, ono ne zna da ubogo je. Postani slugom eliksiru, poput bakra! Trpi, o srce, okrutnost uvara Srca! Ko je uvar Srca? Posjednik Srca. To dobro znaj, jer on je taj koji izlijee iz svijeta, i no i dan! Ne trai sluge Boijeg pogreku! Ne optuuj kralja za krau! (M II 3462-63, 66-68, 71-77)

PRAKSA

Trai ljude Boije! Ui meu robove moje! I ui u Dennet moj! (LXXXIX, 29-30) Bog to ne govori svakome, ba kao to kraljevi ovoga svijeta ne govore sa svakim tkalcem. Oni postavljaju ministre i predstavnike tako da preko njih ljudi mogu pronai put do njih. Bog je na isti nain odlikovao neke sluge, tako da svako ko Njega trai moe Ga u njima pronai. Svi poslanici su dolazili poradi te svrhe. Samo su oni Put. (F 229/237) Poto ti nisi poslanik, slijedi taj Put! Pa e jednoga dana moi izai iz tog bezdana i dosegnuti uzvieni kut. Poto ti nisi sultan, budi podloan! Ne prihvaaj se kormila, jer ti nisi kapetan! Poto nisi savren, ne idi u kupovinu sam! Budi gibak pod rukom, kako bi mogao postati nakvasan.

POSLANICI I EVLIJE

149

Posluaj ovaj tekst: I utite! (VII, 204), i uuti! Poto nisi postao jezik Boiji, uho postani! (M II 3453-56) Poslanik kaza: Na tom putu vi neete imati vjernijeg pratioca negoli su vaa djela. Ako su dobra, ona e vam zauvijek prijatelji biti; ali, ako su loa, u vaem grobu e se kao zmije kriti. Kako ta djela, oe, i ta zasluga na nain pravinosti, bez uitelja, mogu postignuta biti? Moe li primijeniti ispovijest najmanju bez uiteljeva uputstva u svijetu? Najprije postoji teorija, pa onda praksa; potom to dvoje, nakon vremena il poslije smrti, plodom raa... Teorija se kroz djela naui, ispovijest kroz postupke ispuni. (M V 1051-55, 62) Ko god stupi na put bez voenja, za dvodnevno putovanje trebat e mu stotinu godina... Ko god poduzme ispovijedanje bez uitelja, taj postaje u gradu i varoi poruga. (M III 588, 90) U Moru Due nikakvo plivanje ne koristi; Nuhova korablja je spas jedini. Muhammed, taj kralj poslanika, kaza: U Beskrajnom Okeanu ja sam ta korablja, ja, ili ona osoba koja postane moj zastupnik istinski u unutarnjoj viziji. (M IV 3357-59) Rad sa elikom, krojau, nije tvoj posao! Ti ne poznaje djelovanje vatre; ne radi to! Od ljudi to sa elikom rade ui najprije. U protivnom, ne pokuavaj se baviti tim bez upute. Poto ti nisi mornar, u More ne zalazi. Ne uputaj se u talase i huci morskoj ne prilazi. Ako li odlui joj prii, sjedi u oe korablje i iz nje nemoj izii. Posrne li, u korablju padni! Nemoj da su ti oslonac tvoje ruke i tabani! eli li nebo, Isaov pratilac postani! U protivnom, za azurnim sferama ne udi! (D 21291-96)

150
Vjenanje se proslavljalo na vrhu nebesa ah, ne raspituj se o tome! A ako se o tome raspituje, raspitaj se kod Venere. Niko nije znao za to vjenanje, stoga su poslanici poslani da pronesu vijesti radosne. (D 10340-41)

PRAKSA

Put do Boga je krajnje strahovit, zaprijeen i pun snijega. Muhammed je bio prva osoba koja je rizikovala svoj ivot, tjerajui svog konja tim putem i krei put. Ko god ide tim putem, isto ini posredstvom njegove upute i brige. Jer, on je bio prva osoba koja je otvorila taj put. On je postavio znakove pored puta i podigao graninike: Ne idi ovim smjerom, ne krei se onim pravcem. Ako slijedi onaj pravac, propast e poput naroda Ada i Semuda.5 Ali, ako slijedi ovaj put, bit e spasen poput vjernika. Cijeli Kuran to objanjava: U njemu su znamenja oevidna (III, 97), to jest Mi smo na tim putevima graninike postavili... Stoga znaj da je Muhammed vodi. Bog veli: Sve dok neko ne doe Muhammedu, ne moe doi Nama. Isto tako, kada eli otii na neko mjesto, najprije te um usmjerava, govorei: Treba otii na to mjesto, to je u tvom najboljem interesu. Potom te oi vode, zatim se udovi pokrenu. To su razine, makar udovi ne znaju nita o oima, a oi ne znaju nita o umu. (F 225/232-233) Kada su se jednom neki isposnici poalili pred nekim velikanom kome su vjerovali, rekavi: Trpimo vie i tee negoli Drugovi poslanika Muhammeda, i odvojeni smo od putenih elja. Pa ipak, ne primamo odlike koje oni primaju. Zato ih ne primamo? Onaj velikan im odgovori: Znanje o Boijoj prirodi, asketske vjebe, isposnitvo, odvojenost od ovga svijeta i tome slino, sve je to naslijee i uputa poslanika. Bez njihove upute niko ne moe stei znanje o Bogu, o prikladnom ponaanju i o Njegovom putu, jer te stvari su njihovo naslijee. Vi ste im okrenuli lea; od njih ste primili sve te blagoslove. A oni rekoe: Prihvaamo i pokazujemo zahvalnost prema prijanjim poslanicima. On im odgovori: Poto su oni jedna dua, porei jednog od njih znai porei njih sve... Oni su, zapravo, jedna svjetlost od jednog sunca, koje sija kroz prozore njihovih tjelesnih domova. Poto ste se vi suprotstavili i porekli jedno od tih svjetala unutar doma ovosvjetskog ivota, vaa imipriroda je iskuana, i vi ste poricatelji. Ako bi imi kazao: Priznajem

POSLANICI I EVLIJE

151

prekjueranje sunce, i ne poriem ga, ali poriem dananje sunce, tad bi mu se moralo kazati: Prekjueranje sunce i dananje sunce nisu dva sunca. Isto tako, ako zmija iz zemlje kae: Ja sam riba koja pliva u vodi prekjueranjeg potoka; ja ne poznajem ovu vodu, tad joj se mora rei: To je ista voda, ali voda o kojoj ti razmilja drukija je, i ona ne moe posvjedoiti tvoje dananje stanje. (MK 68: 74/148-149) Bog je kazao: Putujte po svijetu! (III, 137) Istraujte u svijetu, iskuavajte kruh svagdanji i svoju sreu! U mnotvu umova tragajte za umom nalik umu Poslanika. Jer samo to je Poslanikova batina. Takav um vidi nevidljive stvari sprijeda i straga. (M VI 2616-18) Um predstavlja ovjekovo perje i krila. Nedostaje li mu um, nek trai um vodia. Budi pobjednik ili tragaj za ovjekom od pobjede! Ili posjeduj Viziju il tragaj za Posjednikom Vizije! Bez umskog kljua kucanje na Boiju kapiju ishod samovolje je, zvuk pobuda nije. (M VI 4075-77) Ko god posjeduje djelomini um, tome je potrebna uputa, ali je Univerzalni Um uzronik svih stvari. Oni koji su djelomini um pripajali Univerzalnom Umu, tako da su to dvoje postali jedno, bili su poslanici i evlije. (F 143/152) Bog veli: Divno zadovoljstvo tih sluga je Nae divno zadovoljstvo, jer Mi smo sakrili Nae zadovoljstvo u njihovom zadovoljstvu. Ako bi vam mudre lukavtine omoguile da se uspnete na sedam nebesa, ne biste pronali Moje divno zadovoljstvo. Vi ete, poput Iblisa, ostati u stanju Srditosti. Ako li bi se vratili natrag od Bika i Ribe u poniznost zbog svoje vlastite samovolje i inata, ne biste pronali zadovoljstvo. Moja nebesa i Zemlja ne obuhvaaju Me, ali Me srce Mog vjerujueg sluge obuhvaa. Ja sam svoje zadovoljstvo poloio u njihovo zadovoljstvo. Trai njihovo zadovoljstvo, jer ovjek od uma i blaenstva je onaj koji traga za svakom stvari u koju sam ga Ja poloio. Trai biserje u koljkama, mous kod gazela, srce kod Ljudi, razmetljivost kod budala! (MK 2: 6/38)

152

PRAKSA

2. Imitativno znanje i ozbiljeno znanje

Poto su oni iznutra poistovjeeni sa Univerzalnim Umom, poslanici i evlije su segnuli izvan granica diskurzivnog znanja i racionalnog miljenja, jer ovo dvoje potonje su uinci djelominog uma. Poslanici i evlije ne tragaju za znanjem, jer su oni sami njegovo izvorite; oni ne znaju nita o predmnijevanju i miljenju, jer oni prebivaju u izvjesnosti i neposrednoj viziji. Njihovo znanje je istinito (haqiqi) i ozbiljeno (tahqiqi), jer se ono izravno izvodi iz Vrela sveg znanja. Ono kvrca u njihovim prsima bez i najmanjeg pregnua sa njihove strane. Ali, oni koji nisu postali poistovjeeni sa Univerzalnim Umom moraju cijelo svoje znanje uzimati izvan sebe samih kroz oponaanje (taqlid), a pretean dio onog to oni ue ostaje u carstvu onog rekla-kazala i mnijenja. to vie oponaaju poslanike i evlije, njihovo znanje je sve pozitivnije, ali daleko ispod ljudske mogunosti. Stoga Rumi provodi mnogo vie vremena kritizirajui oponaanje negoli da ga hvali. Postoji samoportvovnost i postoji znanje. Neki ljudi posjeduju velikodunost i dareljivost, ali ne i znanje; neki drugi ljudi posjeduju znanje, ali ne i samoportvovnost. Ali, ako bi neko posjedovao oboje, taj bi bio odve uspjean. Takva osoba je neusporediva. ovjek, naprimjer, hoda, ali ne zna da li slijedi stazu ili je zabasao. On hoda naslijepo. On e moda uti pijetlov zov ili e pronai orijentir. Ali, kako se on moe usporediti sa osobom koja poznaje put? Ova potonja nema potrebe za putokazima i biljezima. Ona e ii pravo i proi. Stoga je znanje vanije od svega drugoga. (F 59/71) Naklapanje je zamjenik vizije; ko je prisutan, ono za njega nije, ve za onog ko odsutan je. Ko god prione uz viziju, taj vie za naklapanjem nema potrebu. Kad skupa sa voljenim sjedi, posrednika otpustiti moe. Ko god proe djetinjstvo i ovjek postane, za pismima i izaslanicima nema vie potrebe. ita li pismo, on tako uiti nastoji; govori li, on neto shvatljivim nastoji da uini. Ali, govoriti na temeljima naklapanja u prisustvu onih koji oi imaju, pogreno je, jer to nesmotrenost i nesavrenstvo oituje.

POSLANICI I EVLIJE

153

Pred onim ko oi ima tvoja dobit lei u utnji. Stoga je ovjek upozoren rijeima: uti. (VII, 204) (M IV 206672) Taj znak na putu je za putnika, koji postaje izgubljen u pustinji svakog asa. Oni koji su dosegnuli jedinstvo samo unutarnje oko i boansko svjetlo posjeduju osloboeni od znakova i puteva oni su. Ako je ovjek u sjedinjenju o znakovima govorio, inio je to u nakani da bi one koji jo raspravljaju urazumio. Otac novoroenog djeteta mrmori, premda njegov um treba svijet da obujmi. (M II 3312-15) Ko god u duhovnom mirovanju put do vizije pronalazi, nikada podrku u znanostima on ne trai. Poto je on postao pratilac ljepote duhovne, umoran je postao od naklapanja i spoznaje. Vizija nad znanjem vlada. Stoga i ovaj svijet nad prostotom dominira; Oni ga vide kao spremnu gotovinu, a na budui svijet gledaju kao na dugovinu. (M III 3856-59) Stotinu tisua sljedbenika gesta i oponaanja samo jedna bol je u bezdane gurnula, jer njihovo oponaanje i razmiljanje sva njihova krila i perje o miljenju ovise. Zli Sotona sumnju pobuuje i te slijepce naglavce izvre. Noge onog ko razum koristi su drvene; drvene noge su odve nestalne. Ali, pogledaj duhovnog Pola vremena, Posjednika Vizije; planine su njegovom stamenou zadivljene i same. Slijepac hodi uz pomo tapa, tapa koji ga titi da se naglavce na tlo ne stropota. Ko je vitez koji vojsku ka pobjedi okree? Za ljude od religije on je Posjednik Vizije. Samo uz pomo svojih tapova slijepci put mogu pronai, ako su onima prosvijetljenih oiju zatieni. Gdje nema ljudi od vizije i duhovnih kraljeva, sva sljepoa svijeta e biti umrtvljena.

154
Slijepac ne sije, ne anje, ne gradi, ne trguje niti za dobiti udi. Da vam Bog nije pokazao milost i obilje, stoer vaeg racionalnog dokaza pukao bi na dvoje. ta je taj sljepaki tap? Racionalni dokazi, predodba i argumenti. Ko im je podario taj tap? Svevidei, Moni, Jedini... O halko slijepih, ta to radite? Stavite ovjeka od vizije u svoje sredite! Uhvatite Njegove skute, onog koji vam podari tap! Sjetite se ta je trpio Adem, jer je bio nedozvat! (M I 2125-36, 39-40) Oponaatelj nudi stotinu dokaza, ali iz njeg govori diskurzivno miljenje, ne izravna vizija. On je mousom namirisan, ali nije od mousa; on mirie poput mousa, ali on sam je balega. (M V 2470-71) Kada ovjek novosti o boji i stanju svoje due nema, nek mu se dadne kakav mu drago odgovor u sutini on samo pitanje postavlja. (D 4255)

PRAKSA

Neko u Shamsuddin Tabrizijevu prisustvu ree: Uspostavio sam egzistenciju Boiju kroz nepobitan dokaz! Sljedeeg jutra Shamsuddin ree: Sino meleki dooe i molie se za tog ovjeka. Zavapili su: Slavljen neka je Bog! On je uspostavio egzistenciju naeg Boga! Neka mu Bog podari dug ivot, jer on nije bio nedostatan u svom sluenju ljudskome rodu! Ti si bedast! Bog postoji. Njegovo postojanje nema potrebu za bilo kakvim dokazom. I ne postoji nita to Ga ne velia. (XVII, 44). (F 92/103-104) Taj nepravedni ovjek poznaje suvinih stvari stotinu, ali ne poznaje svoju vlastitu duu. On poznaje odlike svega to je supstanca, ali u objanjenju svoje vlastite supstance on je poput magarca. Ja poznajem sve to boanski Zakon doputa i ne doputa. Kako to da ne zna da li si ti sam doputen ili si obina stara baba? Ti zna da je ovo doputeno, a ono nedoputeno, ali, da li si ti doputen ili nedoputen, pogledaj dobro!?

POSLANICI I EVLIJE

155

Ti poznaje svake stvari vrijednost ta je ali, to glupost je. Ti zna da li je povoljna il nepovoljna svaka zvijezda, ali ti ne nastoji da vidi da li si ti sam povoljna ili prljava lica. Samo je ovo dua svih znanosti: znati ko e ti na Dan ponovnog proivljenja biti. (M III 2648-54) Ako eli da nestane tvoja nesrea, nastoj da od tebe utekne mudrost tvoja. Ta mudrost koju je rodila tvoja prizemna priroda i tvoja uobrazilja, liena je izlijevanja Svjetlosti Velianstvenoga. Mudrost ovoga svijeta mnijenje i sumnju uveava, religijska mudrost lebdi ponad nebesa. (M II 3201-03) Znanosti Posjedovatelja srdaca uzdiu ih visoko, znanosti ljudi od tijela vuku ih dolje nisko. Znanje pomo postaje kada se srcu otkrije; ali znanje steeno tijelom preteki teret postaje. Bog ree: Slini su magarcu koji nosi knjige (LXII, 5); znanje koje nije od Njega, pravo je breme. Znanje koje neposredno od Njega nije brzo e nestati poput minke na licu ene. (M I 2446-49) Nepismeni ima dva znaenja. Prvo je ono koje oznaava onoga ko ne moe itati ili pisati; to je ono to su ljudi uglavnom shvaali iz te rijei. Ali za one koji su spoznali Istinu, nepismen ovjek je onaj koji pie bez ruke i pera sve to drugi piu uz pomo ruke i pera. Drugi govore o stvarima koje su nekad postojale i nestale, ali ovaj govori o Nevidljivome, budunosti i onom to jo nije prispjelo ili ulo u postojanje. Svaki posjedovalac due vidi opstojee stvari, ali onaj koji vidi ono to ne postoji je neko sasvim drugi! O, Muhammede! Ti si bio nepismen i siroe. Nisi imao oca i majku da te vode u kolu i poduavaju pisanju i znanju. Gdje si, onda, nauio one mnoge tisue znanosti i znanja? Govorio si o svemu to je ulo u svijet od poetka stvaranja i postojanja. Korak po korak, ti si opisao svoje putovanje. Donio si radosne vijesti o svojoj srei i nesrei. Dao si opise rajskog vrta, jednog po jednog stabla, a opisao si ak i naunice hurija. Govorio si

156

PRAKSA

o paklenskoj tamnici, svakoj njegovoj provaliji i kutku. Propovijedao si o razaranju svijeta, njegovom kraju i o Vjenosti kojoj nema kraja. Dakle, od koga si sve to nauio? Koju kolu si ti pohaao? Muhammed odgovara: Poto ja nisam nikoga imao i bio sam siroe, taj Neko od nepoznatih postao je moj tutor i pouio me, jer Milostivi pouava Kuranu (LV, 1-2). Ako neko poeli nauiti ovo znanje od stvorenja, nee biti u mogunosti da ga stekne stotinama tisua godina. Ali, ako ga je nauio, njegovo znanje e tad biti steeno i imitirano. On nee posjedovati njegove kljueve. Ono e biti zakljuano, i ono po sebi nee rasti. Ono e biti izvanjska slika znanja, ne stvarnost i dua znanja. Bilo ko moe naslikati sliku na zidu. To je glava, ali ne i um; to je oko, ali ne i vid; to je ruka, ali ne i velikodunost; to su prsa, ali ne i prosvijetljeno srce; to je isukani ma, ali ne i otri brid. U svakoj nii za molitvu moe pronai sliku lampe. Ali, kada no doe, ona nee svijetliti. Oni slikaju drvo na zidu, ali, ako ga prodrma, nikakav plod nee pasti na tlo. Pa ipak, ta slika na zidu nije sasvim bez koristi. Zamisli da je neko roen u tamnici i da nikada nije vidio buljuke ljudi i lijepa lica. I zamisli da taj vidi slike na zidu i vrata te tamnice likove lijepih ena, kraljeve i nevjeste, raskone ukrase sultana, prijestolja i krune, terevenke i slavlja, svirke i igrae. Ako je on upoznat sa tim stvarima zbog svoje srodnosti s njima, on e istraivati i, najzad, shvatiti da su izvan tamnice svijet i gradovi, i divni oblici poput ovih, i da u tom svijetu stabla, poput onih naslikanih, raaju plodovima. Vatra e splasnuti u njegovu srcu, jer e kazati: Takve stvari postoje u ovom svijetu, a ja sam sagorio u grobu dok sam jo na ivotu. Zaridat e u tamnici, govorei svojim sustanarima: Ljudi! Ovih prizemnih stvari se uvajte! Ustanite, u nebeski svijet krenite! Dua je dosegla savrenstvo u obliju tvom, a ti jo govori o propadljivom tijelu svom. Isa sjedi pred vama, ali vaa srca iz glupavosti slue nadutosti njegova magarca! O iste due! Koliko dugo ete prebivati u toj gomili praka nalik smeu i ljudima Pakla? Nekad davno se radosne vijesti truba oglasila: o, vi koji ste roeni ivi, dignite svoje glave iz tog praha! (MS 28)

POSLANICI I EVLIJE

157

Vaa mudrost, utemeljena na oponaanju i miljenju, zamka za kruh je postala, ali oblik Oka Sigurnosti podario je Svemilosni Koji Kuranu pouava. (D 7662) O vi koji ste edni i nesmotreni, hodite! Mi pijemo vodu Hidrovu 6 iz brzaca: evlij govore. Ako ne vidite tu vodu, poput slijepca radite; donesite bardak na potok i u njega ga zaronite. Jer vi ste uli da voda u potoku postoji slijepac to pipanjem mora da usvoji. Zaronite mjeinu u taj brzac, jer ona o vodi sniva, da biste mogli osjetiti kako se nadima. Kada ona postane teka, ti e vostvo zadobiti; tog trena srce tvoje e od suhoparnog oponaanja izbavljeno biti. Akoli slijepac ne vidi da potokom voda tee, ali, kada osjeti da bardak postaje teak, to spoznat e. Ta voda iz potoka e se uliti u bardak; a on neko lahak, sada je pun i teak. (M III 4302-08) Pipanje na tom putovanju je kao u tvojoj ruci toljaga, ali divotom Puta postaje nesavladiva sablja. (D 35167) Izmeu ozbiljenog evlije i imitatora razlike su goleme, jer onaj prvi pjeva ko Davud, a potonji tek odjekuje.7 Rijei evlije izviru iz gorljive udnje, a imitator je tek zapamtio neke stare tvrdnje. (M II 493-494) Kako bi dojene na Putu mislima Ljudi raspolagalo? Kako bi se njegovo matanje sa istinitom spoznajom usporedilo? Djeica razmiljaju o mlijeku i hrani, suhom grou i orasima, plaui i cmizdrei. Oponaatelj je kao bolesno dijete, pribavljajui tanahne argumente i dokaze. Od duhovnog uvida ga odvlai njegova dubina u dokazima i teki problemi. On uzima ovojnicu svoje duhovne svijesti i koristi je u raspravi. (M V 1287-91) Prokleti ejtan ini da se imitator suoava sa golemim pogibeljima od puta i varalica.

158
Kada ugleda svjetlo Boije, bie siguran, sumnja njegova i nemir bie stiani... Kad oi otvori i proita formu vidljivu, i vraija zaraza nee vie biti na njemu. (M V 2450-51, 54) Knjiga suje nije sainjena od tinte i slova: kao snijeg bijela samo srce je ona. Tragovi pera su opskrba uenjakova. ta je sujska opskrba? Otisci stopala evlija. (II 159-160) Moje znanje nije akcident nego supstanca. Ne koristi se za svaku svrhu ova stvar dragocjena. Ja sam izvor eerlama, eerne trske plantaa ona u meni raste i samo je jedem ja. Samo imitativno i odgojno znanje na odbojnost sluatelja ali se. Njegov posjednik kao mamac stekao ga, a ne poradi prosvjetljenja. Tako je lo on, koliko i ovjek koji trai znanje ovog svijeta zloestog. On trai znanje iz prostote i izabranja, ne da bi stekao izbavljenje iz ovoga stanja... Znanje o propovijedi koja nema due zaljubljeno je u lice svoga razbirue. Premda je ono sjajno dok teorijska rasprava traje, kad muterije odu, ono mre i nestaje. Moja muterija je Bog, jer me u visine gura: Allah je otkupio ivote od vjernika (IX, 111). (M II 2427-31, 3638) Znaj da u prisustvu duhovnog Pola vremena, preneseno znanje je kao pranje pijeskom, unato vodenog prisustva. (M IV 1418) ak i da moe Jezik Ptica opisati 8 , kako luiti moe ta one hoe kazati? Naui li slavuja poj, ta e saznati o ljubavi prema rui njegovoj? A pokua li razumjeti kroz mnijenje i nagaanja, to e liiti pretpostavkama gluha ovjeka o pokretima neijih usana.

PRAKSA

POSLANICI I EVLIJE

159

Neko tom gluhom ovjeku ree: Tvoj susjed bolestan je. Gluhi ovjek u sebi pomisli: Kako u svojim uima tekim razumjeti tog mladia rijei? Pogotovo sada kada je bolestan i glas mu je slab. Ali, ipak, otii i obii ga moram. Kada mu se usne ponu micati, ta veli moi u shvatiti. Kad kaem: Kako si, o, moj prijatelju, jadno? Rei e: Dobro ili Nije gadno. Ja u na to: Hvala Bogu! Potom: ta si jeo jo? A on e rei: erbe i Grahov sos. Ja u kazati: To ti, moda, vrati zdravlje! Koji lijenik o tebi brine? Ovaj il onaj, rei e A ja u rei: O, dobar doktor, zaista! Ako li on dolazi, sve e da zablista! Ja sam vidio uinke njegova truda, i gdje god on ide, njega trebaju svuda. Tako gluhi ovjek odgovore domisli, potom ode bolesnika vidjeti. Kako si?, ree. Praktino mrtav, odgovor stie. Hvala Bogu! na ta se bolesnik uznemiri i naljuti. Kakva vrsta zahvalnosti bijae to? Pa dumanin moj on je bio. Gluhi ovjek razum upregnu i promai u svom nastojanju. ta si jeo? Otrov, ovaj izusti. Moda ti on ivot produlji! Na to se bolesniku ljutina povisi. Potom stie pitanje: Koji te lijenik lijeiti dolazi? Melek smrti, ree on. A sada me na miru pusti i odlazi! O, izuzetan doktor, zacijelo! Osjeat e se blaeno! Gluhi ovjek ode, sretno sebi apui: Sad mogu ii otpoinuti u kui. Bolesnik ree: Pa on je moj smrtni duman. Nisam znao da je on tako nevjeran...

160
Onaj gluhi ovjek tako poniti, kroz svoje mnijenje, godine kada bili su jarani. O uitelju! Ti posebno mora izbjei niih osjetila mnijenje glede toga da uz Objavu ljudi ne priveu bilo kakvo ogranienje. Mada je sposoban uti rijei i tvoga osjeaja osluh, tvoj sluh koji poima Nevidljivo, ipak je gluh. To ludo mnijenje je prvi upotrijebio Iblis pred svjetlom Boijim. Kazao je: Vatra je, nesumnjivo, bolja od zemlje, a ja sam stvoren od vatre, a Adem od ilovae mavene. (Kuran, VII, 12). (M I 3357-76, 93-97)

PRAKSA

Rumijeva uenja u vezi sa znanjem, nasuprot duhovnoj spoznaji, moda su sabrana iz knjiga i mogu biti sukusirana u tvrdnji da mi sami moramo slijediti put Boiji, i da nam knjige u tome nee biti od pomoi, osim u mjeri u kojoj nas usmjeravaju u pravom smjeru. To pomae objasniti zato i sam Rumi nikada nije napisao bilo kakve sustavne rasprave o suzmu i zato njegova poezija, uglavnom, znai to da ohrabruje itatelja da stupi na Put. Jedina prigoda za koju znamo jest ona kada je zamoljen da napie raspravu o suzmu od jednog plemenitaa sa kojim je bio u bliskim odnosima i kada je odgovorio ovako: Bog otvara kapije Neka vjeno blaenstvo, vjena srea i Boije zadovoljstvo budu objedinjeni sa izuzetnim danima sjajnog dostojanstvenika, pobonog isposnika, vrlog plemenitaa, vjernog i sranog pregaoca Hajji Amra Bog mu blagoslove produljio, uvrstio ga i pomogao. Neka ga Uzvieni Bog blagoslovi i krijeposna prsa mu uini vrelom nadahnua i izvorom milosti. Neka oi njegovih prijatelja budu prosvijetljene i njihove elje ostvarene, i neka njegovi dumani budu svladani odmazdom po pravdi Muhammedovoj, neka je mir i spas s njim! Razmotri moje pozdrave i molitve, koje su emanet i ovlaenje ak i za ovog starog prijatelja. Znaj da su nada i enja za tvojim znamenitim licem i voljenim obrazom to je uvodnica za rajsku milost opinili me i potaknuli. Neka Velianstveni Stvoritelj olaka i ubrza priliku za na susret! Jer On je, zacijelo, Uzrok svake prilike.

POSLANICI I EVLIJE

161

Kasno si doao, a rano otiao a cvijee je to koje kasno dolazi i rano odlazi. Ali, ja sam siguran da, gdje god ti prebiva, isti element aneoske supstance poiva u tvojoj prirodi; ona e te vezivati uz dobre i divne stvari i potaknuti te da traga za stupnjevima koji vode blizini Boijoj i da raste prema velikom zadovoljstvu Gospodara nebesa. No je uvijek no, a dan je dan, ruin grm je ruin grm, leopard je leopard U ma kojem gradu prebivao, postolar je uvijek postolar. I uinit e me, gdje god budem, blagoslovljenim. (XIX, 31) Svaka dobra, njena i krjeposna dua, koja umire za ovaj svijet raanja i propadljivosti i prenosi se u svijet Zbilje, bit e ondje obuzeta istim poslom kojim je bila obuzeta na ovome svijetu. Kao to ivi, tako e i umrijeti; kao to umire, tako e i proivljen biti a Poslanik Boiji istinu govori. Kroz Boije darivanje uspjeha i privlanost istog porijekla mog dragog prijatelja, ti uvijek moe poloiti svoje stopalo na ljestvicu sree ovdje ili tamo, na ovom putu ili na onoj postaji. A moe hrliti i prema miradu blizine: neka Allah uvrsti tvoj korak! Tvoj ueni dobroelitelj shvaa teinu bivanja odvojenim od tvoje forme. Jedan dan kad te ne vidim je kao tisuu mjeseci, a jedan mjesec kad te ne vidim je kao stotinu godina. Okupljanje je milost, odvojenost je kazna. Neka Bog spoji mene i tebe i ukloni razdaljinu izmeu nas! Onaj isti Bog Koji nam je pokazao put razdvojenosti nadam se da e nam olakati put sjedinjenja. Tvoje gospodstvo ostani zauvijek moj gospodar, uitelj, potpora i odabranik naloilo je da napiem dva ili tri retka koji bi sadravali stupove i preduvjete hoenja Stazom i napredovanja Putem pravoputnosti. Tjelesni dogaaji i zbivanja su, nesumnjivo, nie i neznatnije vanosti od dogaaja unutarnjeg svijeta, makar tisue knjiga bilo napisano o jurisprudenciji, upuivanju ljudi u to kako odravati stupove izvanjskog ponaanja. Ali, ipak, nije napisano dovoljno djela; izvanjski se zbivaju dogaaji ije lijeenje i iscjeljivanje nije objanjeno niti se objanjenje moe nai u svim tim knjigama. Poto nekolicina izvanjskih, tjelesnih dogaaja ne moe biti obuhvaena jednim tematskim opsegom, koji ostaju odvojeni zbog mnogostrukosti i opsega stalnog obnavljanja izvanjskih stanja, kako bih ja mogao objasniti znaenje odravanja stupova nevidljivih i unutarnjih

162

PRAKSA

stanja koja se ne mogu porediti sa onim izvanjskim? Izvanjska stanja su, zacijelo, razmatrana u dva ili tri retka, ali svrhe tih redaka se ne mogu doznati. Jedan redak se bavi prolim stanjima, drugi sadanjim stanjima, a trei buduim stanjima. Ali, koji god redak ita, nikada ne dosee njegov kraj. Ova tri retka su napisana na ploi djelominog uma, i potpuno su i u cjelini objanjeni na ploi Univerzalnog Uma. Ali stanja onog nevidljivog, koja su izvan ova tri retka divote li! kako on oekuje da ona budu obuhvaena u ova tri retka? Jer ona su uasno daleka od dvoga i troga; ona im potpuno izmiu. Stoga, moje gospodstvo ostani zauvijek moje gospodstvo dobrohotni Boe, ti e biti slobodan od onog dvoga i troga, i bie kadar motriti preko susljednih i neprekidno obnavljajuih stanja koja prispijevaju u svijet nevidljivoga. Ipak, ti e biti nov i svje u svakom trenu, a tvoja imaginacija e biti potpuno odsjeena od ogranienosti, raspodjele, omeenosti i konanosti. Zbog tih znaenja koja su se pokazala ovom uenom dobroelitelju, ja nisam kadar ispuniti tvoj nalog da napiem dva ili tri retka. Ono o emu bih ja volih govoriti, u vezi s tim, ne moe biti sadrano u pisanim djelima, nego se jedino moe usmeno izraziti, dobrohotni Boe... (MK 48: 53-54/ 114-116)

3. Uloga evlija
Kada sjena Boija tvojom dadiljom postane, ti e biti spasen od uobrazilje i sjene. Sjena Boija, koja je za ovaj svijet mrtva, Njegov je sluga, koji je iv za Njega. Smjesta se za njegov skut uhvati, pa e od tih posljednjih dana spasen biti. Kako Gospodar tvoj sjenu rasprostrije (XXV, 45) tijelo evlija, koji su vodii svjetlu boanskog Sunca, ona je. (M I 422-425) Mada se rijei velikih evlija pokazuju u stotinu razliitih formi, ipak, poto je Bog Jedan i Put je jedan, kako bi onda njihove rijei mogle biti dvoje? One se pojavljuju razliitim u formi, ali su jedno u znaenju. U formi je razliitost, ali je u formi sve ujednaeno.

POSLANICI I EVLIJE

163

Naprimjer, princ naredi da se saije ator. Neko sue konopce, neko priprema koie, neko tka platno, neko probija rupe, neko cijepa platno, neko iva. Sve te forme su razliite i raznovrsne; ali, sjedinjene u znaenju, one tvore jedinstvenu svrhu. (F 46/57-58) Pogledaj ona dva ortaka to rublje bijele: u sukobu se izvanjski nalaze. Jedan ogrtae u vodu potapa, a drugi ortak ih na suncu rea. Potom, onaj prvi ih opet vodom natapa, kao da planove protivniku u boju brka. Ali ta dva protivnika, naizgled sukobljena, u dui jedno su, i skladno vre svoju zadau. Svaki poslanik i svaki evlija ima svoj vlastiti duhovni smjer, ali on vodi Bogu; svi oni su jedan pejgamber. (M I 3082-86) Ako svjetiljka trai da se podigne visoko, ne ini to sebe radi. Njena svrha je da koristi drugima, da prime dio njene svjetlosti. U protivnom, gdje god svjetlo moglo biti iznad ili ispod ono je svjetiljka, vjeno sunce. Ako evlije trae poloaj i ugled ovoga svijeta, ine to zato to ljudi ne posjeduju vid da vide njihovo istinsko stanje. Oni ele uloviti ljude ovoga svijeta u stupicu ovoga svijeta; tako ljudi ovoga svijeta mogu tragati za poloajem i pasti u stupicu budueg svijeta. (F 25/37) Ukratko, evlije su transcendentni i nemaju potrebu za onim iznad i onim ispod, i oni potuju stvorenja. I ti sam, ukoliko bi ti se trun zanosa i iskra njenosti tog svijeta ukazala, postao bi ravnoduan prema onom gore i onom dolje, prema slavi i liderstvu, i ak prema svom vlastitom jastvu koje ti je blie od svih drugih stvari. Nita od toga ne bi obuhvaao tvoj um. Stoga, kako bi evlije koji su rudnik, izvor i vrutak tog svjetla i duhovne radosti prionule uz ono gore i ono dolje? Njihov ponos je u Bogu, a Bog je neovisan o onom gore i onom dolje. To dvoje pripada nama, koji posjedujemo glave i stopala. (F 103/114) uo sam da Jusuf deset godina nije spavao nou. Taj princ je molio Boga za svoju brau: Boe, ako im Ti oprosti, pa neka bude tako. Ali, ako ne oprosti, ja u svijet tugom ispuniti jako. Nemoj ih kazniti, Gospodaru, jer oni su alosti puni zbog grijeha koji ih iznenada zbuni!

164
Jusufova stopala su se plikovima osula od njegova nonog bdijenja, oi mu se bolom ispunile od plaa i tugovanja. To alovanje se do sfera nebeskih i meleka proiri, More Njenosti prokvrca i potom okove porui. etrnaest odora dojezdi poasnih: Vas svih etrnaest su poslanici, izaslanici i glaveine izmeu sluga Mojih. Takvo je danonono nastojanje ejhova, u pokuaju da izbave stvorenja iz muke i truhlea. (D 9788-94)

PRAKSA

4. ejh
Nisu li poslanici doli (Skrivenu Riznicu) pokazali da bi? Prahu zemni! Ti rudnik ima u sebi! Iako sam u tijelu bio samo smrtnik kao i vi (XVIII, 110), moje stanje je sada stanje riznice, iz koje posjedujete samo jedno zlatno zrnce i vi. Ja sam tvoje srce; ne trai svoje srce u sebi, u meni trai ga! Ako je tvoja srea mlada, postani uenik ejha, ovjeka staroga. Motri li sebe drukije negoli mene, ti tad ne poznaje sebe; ti si pun trpnje i emerne muke. Doi, ti si dio mene! Ne odvajaj dio od cjeline! Prioni uz cjelinu, jer to predivno je! Dokazi su ti bez koristi dokaz sam ja! Bez mene izbavljen nee biti, makar nudi mirijade dokaza. (D 32894-98, 900) Ko je ejh? Starac, to jest onaj koji je kose sijede. O ti koji si nadu izgubio, spoznaj znaenje njegove kose! Samopostojanje je crna kosa. Od tog samopostojanja ne smije opstati vlas nijedna. Kada nijedno samopostojanje ne ostane, on je starina, svejedno je li mu kosa sijeda il crna. Ta crna kosa je svojstvo ljudske prirode, a ne svojstvo brade i glave. U kolijevci je zavapio Isa: Ne postavi mladiem, ja sam ve ejh i starina! 9

POSLANICI I EVLIJE

165

Ako se ovjek nekolicine svojih ljudskih svojstava oslobodi, on jo nije ejh, ve ovjek srednje dobi. Kada ne ostane ni jedna crna vlas, niti i jedno njegovo svojstvo, tad je on ejh i Bogu dobrodoo. (M III 179096) ejh je starina u umu, a ne u sjedini brade i glave, mladiu. Kako bi iko, odista, bio stariji od Iblisa ali, ako neko nema uma, on je nitica... Poto imitator ne poznaje drugo doli dokaza, on se na putu pridrava vidljivih znakova. Kazali smo za njega: Ako eli izlijeiti svoju boljku, neka izabere ejha. Neko ko je umakao imitatora zastoru i ko Svjetlom Boijim motri stvari kakve jesu. ista svjetlost njegova, bez predodbe ili dokaza, ljusku rastvara i jezgru dohvaa. Za onog ko gleda samo izvanjsko, istinit i laan novac su isto kako bi on znao ime se to torbak natisko...? Trudi se, kako bi starina od uma i religije postao, tako da poput Univerzalnog Uma motri nevidljivo. (M IV 2163-64, 67-71, 78) Nikom doli ejhu ne povjeravaj svoju ruku poradi rukopolaganja, jer samo je poduprta Bogom ruka njegova. Starac tvog uma je priviknut na ono to je naivno, bivajui susjed jastvu, koje nije drugo doli veo. Uini svoj um pratiocem Uma savrenog ejha, tako da se tvoj um moe okrenuti od svojih loih navada... Kada stavi svoju ruku u ruku ejha tog starine od mudrosti koji je krjepostan i koji zna, koji je poslanik svoga vlastitog vremena, uenie, tako da u njemu svjetlo Poslanika sija. Potom, ti si prisutan na Hudejbiji, i ti si jaran onih Poslanikovih drugova za iju se prisegu zna.10 (M V 736-738, 41-43) Poslanik ree: Poput korablje sam ja usred oluje Vremena.

166
Poput Nuhove lae sam ja i moji Drugovi; ko god je se doepa, prosvjetljenje e pronai. Kada si sa ejhom, od runoe daleko si, cijeli dan i no ti u lai si. Zatien duom onog ko duu uliva, dok naprijed tegli laa, tebi se u njoj prisniva. Ne razdvajaj se od poslanika tvoga vremena! Ne oslanjaj se na svoju vjetinu i svoja stopala! Makar i lav bio, ako bez vodia hodi Putem, bie svoj proricatelj, zabasao i prezren. Budi oprezan! Samo na ejhovim krilima leti, kako bi mogao pomo njegovih vojski motriti! Val njegove njenosti u trenu tvojim krilom postane; u sljedeem asu bude naprijed ponesen ognjem srdbe njegove. Ne misli da je njegova srdba suprotna njegovoj njenosti motri jedinstvo toga dvoga u njihovoj svrnosti! (M IV 538-546)

PRAKSA

5. Ogledalo Boije
Dolazak Shamsa iz Tabriza u Konju preobrazio je Rumijev spoljni ivot i, u krajnjemu, kristalizirao njegov poetski genij. Mada Shams nije bio Rumijev duhovni uitelj u svakidanjem smislu rijei, on je, ipak, za Rumija odigrao ulogu ejha barem u jednom vanom pogledu: bio je ogledalo u kojemu je Rumi kontemplirao Boije Savrenstvo. U stihovima u kojima Rumi hvali Shamsa i u neto manjoj mjeri Salaha al-Dina Zarkubija i Husama al-Dina Chalabija moemo razumjeti dubinu do koje uenik mora biti posveen ejhu i stanje svetosti koje bi istinski ejh dosegnuo. Jer, kod ejha su Atributi i Skrivena Riznica otvoreno pokazani premda je malo ljudi sposobno da to vidi. Da vino ljubavi nije ispijeno duom ivotinjskom, Shams al-Dinova bi se ljubav razlila diljem svijeta, svakom u omjeru jednakom. Da njegova ljubav nije bila u svjetla Boije ljubomore uronjena, draguljem ovjekova duha i due bila bi postala.

POSLANICI I EVLIJE

167

Da se njegova gozba preko oba svijeta nije protegla, kao proljetna kia bi lilo vino na Zemlju iz pehara njegova. Zacijelo, to su proljetni oblaci tik uz njegova okeana obilje? Siloviti talasi vina njegova ispunjavaju prostor od planine Qaf do Qaf planine.11 Da Njegovo lice Ljubomora Boija ne taji, kako bi Sunce, kako li Mjesec imao kurai da sjaji? Da njegova ljepota nije u sukobu sa najljupkijim licima svijeta, lijepi Jusuf bi u tamnici ostao dovijeka. (D 29572-78) Sladousta dua vijesti je donijela: Karavana je upravo iz Egipta pristigla! Stotinu kamila, sve eer i slatke stvari Gospodaru, kakvi li divni dari! U pono je prispjela svijea! U truplo je ulegla dua! Rekoh: Govori jasno! Ona ree: Zna ti dobro ko je uo. Srce mi zaplovi u ushitu i spusti ljestve na umskom rubu. Odjuri ka krovu svoje ljubavi, traei jasan znak za tu vijest radosnu. Sa vrha kue iznenada svijet izvan naeg svijeta ugleda Sveobuhvatni okean u kragu, nebo na zemnog praha sliku. Beskrajni vrt i baa rajska u prsima tog vrtlara. Njegov lik propiri od prsa do prsa, pravdajui se srcu Sultana.12 O sliko tog kralja, ne uteci oima mojim! Obnovi mi srce na trenutak! Shamsi Tabrizi je vidio Bezmjesje i od toga satkao kutak. (D 2730) Gledam mjesec u oima svojim, izvan svojih oiju, ali ga oi vidjele nisu, ni ui ule vijesti o njemu. Od tog trenutka prvo sam potajno gledao to lice, ali vidio nisam, osim u nesebinosti, ni jezik, duu, nit srce. Da je Platon vidio ljepotu i ljupkost tog Mjeseca, postao bi lui i mahnitiji nego li sam bio ja.

168
Vjenost je ogledalo vremenitosti i vremenitost Vjenoga: to dvoje prepleteno je u tom ogledalu ko njegova dva uvojka. Ponad opaajnog osjeta je oblak ija kia je dua cijela kako velikoduno su lile kie na prainu njegova tijela! Mjesecolike ljepote nebeske su odraz njegova lica vidjele posramljene pred njegovom ljepotom u udu su ekale svoje glave. Bespoetna Vjenost uhvatila je ruku Vjenosti beskrajne, i ruku pod ruku su u palau tog mjeseca otile. On ih ljubomorno pogleda i nasmijei se: Oko njegove palae lavovi su kivni oblijetali, za krvlju samoportvovnih i iskrenih rikali. Iznenada upitah: Taj kralj ko je? Kralj Tabriza Shams al-Din i moja krv poe da vrije. (D 2293) O trubljo Boija! O oi zbilja! O ti koji izbavlja stvorenja iz tog ognjena okeana! Ti si posve ostarjeli ejh, kralj bez premca! Rukom uzmi duu i izbavi je iz njenog tegobnog zdenca! Ti si najprivlaniji za due na putu rtvovanja. Avaj, koja od njih je vrijedna da bude tvoja molitva? Ko je, zacijelo, to stvorenje koje se enjom za tobom hvasta? Ah, u ljubavi sa tvojom ljepotom je svjetlost Stvoriteljeva Velianstva. Veli: ta da inim, jer ja sam njegove ljubavi dar? Ja sam ucviljen i ginem od ljubavi ah, ti si vjeti vidar! Tvoja njenost veli: Naprijed! A Tvoja srdba kae: Nazad se vrati! Daj da u trenu doznam koje od njih dvoje eli istini ugaati? O, sunce du! O, Shamse iz Tabriza, ti si boanski luonoa! Svaki traak tvoga svjetla je pronjena i rjeita dua! (D 1310) Moe li um pojmiti te, il ljubav, il dua ista? Poznaje li te na nebu zbor anela i Ploa uvana?13 Da li Dibril, il Isa, il Musa, ak, u snovima svojim poznaju tebe? Da li nebeska sfera je vrijedna da ti bude prebivalite, il Lotos-Stablo Krajnje Granice?

PRAKSA

POSLANICI I EVLIJE

169

Musaovo brdo Sinaj toliko puta je u ljubavnom ludilu postalo krvlju, jer odjek slave gospodina Shamsa alDina prosuo se po njemu. Svjetlosne niti preko njegova lica je izatkala ljubomora Jedinoga. Muhammedova dua sopti: Ah, kako eznem da sretnem ga!14 Ljubomora Boija bi sagala ta dva svijeta do ugljevlja, kada bi nam se samo jedan traak njegove ljepote pokazao bez zastora. Ljepota njegova je bljesnula iza stotinu tisua zastora. Dobro doao, kralju, dobro doao!, u zanosu je dua vikala. Niice padaju pred Tabrizom, prekrasni empres se previo dva puta; siuna Suh sjaji preko Tabriza poput bljetava sunca. (D 144) Od dana kada su pijanci osjetili potrebu za vie vina, ejh je pehar due drao u svojim rukama. Svako jutro igramo pred njim poput praine zrnaca takav je obiaj kod sunanih tovalaca. Sve dok beskrajna Vjenost, poslije svake zore, svoje sunano lice ne pokae, pretvarajui kamena srca u rubine dragocjene. O Salahu al-Dine, o estitosti vjere i srdaca, ti si izvan onih est linija Inae, mogao kako si sve njih tako svjetlosnim uiniti? Kako je mogao on, koji je tvoje ljubavi rob, biti sleen u ljubavi za Onim Koji je Bog? Jer je buktinja plamena buktinja estitost vjere i srca! Treba li srce, trai zadovoljstvo srca njegova! Ali, kako bi traio njegovo srce ovjek sa toliko duha? Ah, mnogo je puta vjera bezvjerjem bez njega postala! Ah, mnoga je nevjera vjerom postala kroz njegova blagosiljanja! Vidi da je crna lica i srca gomila pepela ta uope ona govori o tome da rudnik dragulja je kleveta! Shamsi Tabrizi! Kralj si ljudi divne due svih! U Jusufu iz Kanaana moe takmaca imati. (D 797)

170

PRAKSA

6. Odbacivanje poslanika i evlija

O ti neumivena lica! ta to ini? S kim se ti bori i kome zavidi? Poigrava se repom lava; ali na meleke nasre, poput Turkmana! Zato oito dobro naziva zlom? Promisli! Svoju niskost kao uzvienosti nikada ne motri! ta je zlo? Potreba, bakar prijezira vrijedan. Ko je ejh? Eliksir beskrajan. Vode se uvijek boji vatra, a kako bi se bojala vatre voda? Na licu Mjeseca mahanu nalazi, trn u Raju trga. Ue li u Raj za trnjem tragajui, ondje osim sebe nita nee nai. (M II 3340-48) Svoji vlastiti dumani su poricatelji; sami sebe poricanjem povreuju oni. Dumanin je ovjek koji tvoj ivot uzeti nastoji, a ne onaj koji uzima svoj ivot vlastiti. Kukavni, skriveni imi je neprijatelj vlastiti svoj, ne nikako neprijatelj svjetlosti sunanoj. Sunani sjaj e ga ubiti kako on moe Suncu nauditi? Duman je onaj koji kavgu zamee, koji svjetlom odvaja rubin od eravice. Ali se svi nevjernici odvajaju od svjetlosnog zraenja poslanikog dragulja. Kako mogu ljudi skrivati oi od ovih jedinstvenih ljudi? Ne, oni slijepim i izopaenim ine vlastite oi. Poput gnjevnog indijskog roba koji se ubija, uprkos svome sahibu. Strmoglavi se sa krova kue da teku tetu izazove mu. Postane li pacijent lijenikov dumanin, postane li uenik uiteljev protivnik, Oni sami, zapravo, na svojim putevima zamke postavljaju oni sami svoje ivote i umove upropatavaju. Naljuti li se pera na Sunce, esti li se riba na more, Pogledaj i vidi ko gubi? Ko na kraju zlu kob podnosi?

POSLANICI I EVLIJE

171

Ako te je Bog stvorio runa lica, oprezan budi! Runu mu sklonost ne pridaji! (M II 789-802) Ne pokuavaj razumjeti djelo istih evlija tako to e ih sa sobom porediti, makar su mlijeko (shr) i lav (shr) napisani na nain isti. Takvim usporedbama su zastranili svi stanovnici svijeta nekolicina je samo svijeu o Boijim evlijama obuzeta. Oni se smatraju jednakim poslanicima, zamiljajui da su evlije potpuno sline njima. Oni vele: Pogledaj: mi smo ljudi, a i oni su kao ljudi, isti, i mi i oni imamo potrebu spavati i jesti. Da je meu njima beskrajna razlika, zbog sljepoe oni ne znaju... Obje vrste gazela piju vodu i pasu travu; jedne se okreu ka balegi, a druge ka mousu. Korijen obje vrste trske istu vodu upija, ali je jedna prazna, a druga puna eera. Promotri stotine tisua slinih parova; promotri razliku izmeu dva putovanja od sedamdeset godina. Ova osoba jede hranu i neist isputa; ona druga takoer jede, ali je njena hrana potpuno postala svjetlost Boija. Ova jede i krtost i zavidnost raa; ona druga jede i jedino ljubav za Jedinim poraa. (M I 263-267, 69-73) Kada Bog naini od utoga stakla veo, utim e vidjeti svjetlo sunevo. Zdrobi ona stakla uta i plava, tako da moe razluiti ovjeka od praha. Oko konjanika se praina podigla; zamilja da ovjek Boiji postane praina. Iblis vidje prainu i ree: Kako bi mogao biti bolji od mene, sa mojim vatrenim izgledom, ovaj potomak od ilovae? Sve dok evlije kao ljude gleda, svoju viziju od Iblisa prima. (M I 3958-62) Ko god motri duhovne ljude oima svoje slabosti njegovim varavim oima mora se smijati! (D 21107)

172

PRAKSA

U krajnjoj analizi element srodnosti odreuje kako e jedna osoba reagirati prema poslanicima i evlijama. Svjetlost privlai svjetlost, vatra vatru. Onom iji um prevladava nad jastvom, poslanici i evlije e se pojavljivati kao nebeski izaslanici sree, kao utjelovljenje Univerzalnog Uma. Ali, ako ovjeije jastvo prevladava nad ovjeijim umom, taj ovjek e vidjeti poslanike i evlije kao izaslanike trpnje i runoe, jer njihova svjetlost e mu se ukazivati kao osporavanje supstance njegova vlastitog jastva. Odsada e njegovo jastvo gledati svjetlost njihove njenosti kao oganj srdbe i strogosti. Ukratko, poslanici i evlije se javljaju kao ogledala onima koji u njih gledaju. ovjek uma vidi svjetlo, a ovjek jastva oganj. Ogledalom je postala evlijina forma ponitena; u njemu su druga lica sada odraena. Pljuje li, ti pljuje u lice vlastito; udara samoga sebe ako udara ogledalo. Vidi li runo lice, to si ti; vidi li Isaa i Merjemu, to si ti. On nije ni ovo niti ono, on je ulateni obraz, koji je ispred tebe postavio tvoj vlastiti odraz. (M IV 2140-43)

7. Lani uitelji
Uenik koji je poduavan od ovjeka Boijeg posjedovat e istu i proienu duu. Ali, onaj koji je poduavan od laca i licemjera i ko naui teoriju od njega bie posve nalik njemu: prijezira vrijedan, slab, nesposoban, mrzovoljan, bez ikakva izgleda da se izvue iz nesigurnosti i nedostatan u svakom svom osjetilu. A onima koji ne vjeruju zatitnici su idoli koji ih izvode iz svjetla u tmine (II 257). (F 33/44) Ti si uenik i gost nekog ko e u svojoj opakosti sva postignua tvoja pokrasti. On nije pobjedonosan kako e tebe pobjedonosnim nainiti? On ti nee dati svjetlo, on e te tamnim uiniti. Poto on nema svjetla, kako e drugi primiti svjetlo kroz druenje s njim? Poput slijepca koji lijei oi: vunom e ti nauljiti oi, ime bi drugim...? On nema ni mirisa ni traga od Boga, ali u odnosu na njegovu potragu ta je ona itova i Ademova?

POSLANICI I EVLIJE

173

I vrag je u neprilici da se pojavi pred njim; neprestance velei: Mi smo sveci, ak i od svetaca vei. Mnoge rijei dervia on krade, pa ljudi pomisliti mogu da on stvarno neto znade. U mudrolijama svojim on ak Bayazidu nalazi mahanu; i sam Yazid je od njega u sramu.15 Lien je kruha i opskrbe nebeske; od Boga dobio nije niti jedne koske... Godinama su se uenici pred njegovim vratima tiskali, ovisei o njegovu sutranjem obeanju koje nikada ne dolazi. Prirodi ljudskoj treba vremena, kako bi postala vidljiva u njegovim velikim i malim djelima: Pod zidinom tijela poiva li riznica, ili je ono zmija, lisica i zmajeva peina? Kad najzad postane jasno da je nitica on, tragaev ivot e minuti; kako e mu tad znanje uope koristiti? (I 2265-68, 72-76, 79-82) Jer ademovsko lice mnogo iblisa ima, a vjernost rukopolaganja svaija ruka ne da... Podao ovjek rijei dervia krade, kako bi bacio ini na priproste duhove. Djelo Ljudi je svjetlo i sranost, djelo opakoga je lukavstvo i sramotnost. (M I 316, 19-20) Poto je skupina ljudi kupila moje rijei, na posao su se dali krpetine stare ivai. Da bi protiv mene galamu digli, sprae svoje brade svi; ali im zloba pokaza kako su lica prljavih. Obdan se umiljavaju kao lijepe djevojke, a obno ponavljaju svoje melodije kao abe. Neka je hvala Bogu to moj glas uini da ovi spavai napuste spavanje i ostanu budni. Ali su oni ostali budni zbog Boga, i sve njihove jadikovke nisu bile zbog neeg srebrenoga i zlatnoga! Kako im bolest moe rumen na lica vratiti? Jer oni su posve uti ko zlatni cekini.

174
Kako mogu izbaviti stvorenja od zavisti? Jer ih je zavist uinila da su posve bolesni. Oni kraljevi to dojezdie vizije poradi, kao oko su prosvjetljeno u srcima ljudi. Njihova svjetlost je samo jedna ko u sedam planeta, zadaa im je, ko u pet prstiju, ona svrha jedina. Ne ele ljudi da im se podsmijavaju, te ludake to se u turbanima i bradama pokazuju. Ljudi Srca su sunce, ljudi od ilovae u zraku praina; oni prvi su poput rue, a potonji poput trna. Ne alosti se, prine, zbog budala tih Ljudi Srca su darovatelji srca, srcu ugoditelji. (D 817) Sram vas bilo, stanovnici svijeta, sramite se! Te neznalice, nemuke kradljivce, samo ih pogledajte! Vi askete vidite u njihovoj vanjtini ugodnoj, al iznutra Bog uope ne nastanjuje taj dom! Za dva novia se mogu kupiti tri-etiri tovara magarea tih krupnih patki! (D 1163)

PRAKSA

C.
DISCIPLINA PUTA

Ve je ukazivano na temeljnu svrhu duhovnoga puta: podjarmljivanje jastva snagom uma. ovjekov temeljni problem jest da ovjek ne motri stvari na nain kakve one istinski jesu. Poto on motri formu, a ne znaenje, on zapada u oaranost opsjene, u draesnost ovoga svijeta. Ali, kamen kunje ovoga svijeta nije u krivnji, nego je ovjekova vizija nepotpuna; ovjek mora zapoeti svoju zadau izbavljenja iz opsjene u sebi samome. Ma religije je onaj koji se upusti u bitku poradi religije i ija pregnua su potpuno injena u ime Boga. On lui razliku izmeu ispravnog i neispravnog, i izmeu istine i lai. Ali, on se najprije bori sa samim sobom i ispravlja svoje vlastite karakterne crte. Kao to Poslanik ree: Zaponi sa svojim vlastitim jastvom! (F 171/179) Sve to ovjek moe poeljeti da posjeduje sadrano je unutar njega samoga. Nainjen na sliku Boiju, ovjek obuhvaa sve Boije atribute. ovjekovo savreno srce je Boije Prijestolje, ali je njegovo jastvo zastor koji ga sprjeava da gleda svoje istinsko Jastvo. Sve dok se zastor ne podigne, ovjek e ostati u neznanju i zabludi. Veliki uenjaci ovog vremena su rascjepkali batinu unutar svih znanosti. Oni su stekli sveobuhvatno znanje i potpunu prevlast nad stvarima koje nemaju nita zajedniko s njima. Ali, ono to je vano i blie ovjeku negoli ita drugo, to jest njegovo vlastito jastvo, jest da taj tvoj veliki uitelj ne zna. (F 17/30)

176
Jadni ovjek! Ne poznajui svoje vlastito jastvo, doao je iz uzviene batine i pao u siromatvo! Jeftino je prodao sebe; saten je bio, a sada se za pohabanu kabanicu prikrpio. (M III 1000-01) Kad bi samo mogao vidjeti svoju vlastitu ljepotu jer velianstveniji si od sunca! Zato si se osuio i uvehnuo u ovom zatvoru od praha? Zato se njenou sranog vrela ne osvjei? Zato se ne smije poput rue? Zato miris ne iri...? Zato je tvoj Jakub lien svjetline tvog divnog lica? Hej, draesni Jusufe! Zato poiva na dnu tog zdenca? (D 26412-13, 15) Koaricu hljeba na svojoj glavi nosi, ali ti za korice hljeba od vrata do vrata prosi. Slijedi svoju vlastitu glavu. Ostavi vrtoglavicu po strani! Idi, kucni na kapiju srca! Zato od vrata do vrata ustrajno kuca po danu? Na koljenima u vodenom brzacu nesmotreno klei, a pie od ove i one osobe trai. (M V 1073-75) Kad bi za trenutak spoznati sebe mogao! Kad bi znak ljepote vlastitog lica vidio! Tad ne bi, nalik ivotinji, spavao u vodi i ilovai; odjezdio bi domu svih draesnih dua radosti. Odjezdio bi do svakog svog dalekog kutka kako bi bio oit, jer trag Skrivene Riznice je ostao u tebi skrit! Da si bio samo ovo tijelo, nikakvih vijesti o dui imao ne bi; da si bio samo dua, ti bi sretno poivao u sebi! Ti bi, poput ostalih, dobro i zlo tvorio, ovim i onim se bavio kad bi samo ovo ili ono bio. Da si samo kuhano meso, jedan okus bi imao; da si samo lonac, na jedan nain bi kljuao. Kad bi bio oien tim naglim gibanjem, poput onih bi koji na vrh neba borave bio, obdaren poivanjem. Svakom liku svoje vlastite uobrazilje kae: Ah, moja dua, moj svijet! Kad bi ti likovi nestali, ti sam bio bi dua i svijet.

PRAKSA

DISCIPLINA PUTA

177

Dosta, jer rijei tvoje su postale uma okovi! Da nije rijei, ti bi bio samo jezik, kao Um Savreni. Dosta, jer znanje je koprena na mudrosti kad bi znao da si ti Kralj, zato bi htio tumaiti? (D 3003)

1. Duhovno vojevanje
Rumi ne raspravlja izriito o svakidanjoj disciplini i pravilu koje su suje slijedili na duhovnom putu. On opisuje plodove unutarnje preobrazbe kojoj se ovjek u velikoj mjeri izvrgava, ali on ne daje precizna uputstva kakva bi se mogla ponuditi, naprimjer, u priruniku o jogi u vezi sa duhovnim praksama koje pomau da se postigne ta preobrazba. Takva uputstva su se prenosila samo usmenim putem od uitelja na uenika, a ak i sistematska nastojanja oko sujske prakse imaju malo toga rei u vezi sa pravim tehnikama. Bilo kako bilo, iz Rumijevih djela bi se moglo sakupiti dosta toga o openitom obrisu discipline koju je slijedio on i njegovi potovaoci. Sujska praksa, openito uzevi, zapoinje vrenjem obrednih naloga erijata ili Boijeg zakona kojeg slijede svi muslimani. Drugim rijeima, suje smatraju prirodnom ovjeku obavezu da izvrava stupove islamske prakse, kao to su pet dnevnih molitvi, post u mjesecu ramazanu itd. Te stvari su, dakle, sunnet ili obiaj Poslanikov, i kao to je on rekao: Put predstavljaju moji postupci. Ali suje se ne ograniavaju na ove elemente Poslanikova sunneta kodicirane u erijatu. Oni naglaavaju jedno dublje razumijevanje znaenja onog obrednog, kao neeg suprotstavljenog svojoj formi; oni dodaju i neke druge prakse koje Kuran i Poslanik preporuuju, ali ih ne nameu svim vjernicima. Temeljna sujska praksa, u tom kontekstu, za Rumija i za sve ostale sujske uitelje, jest sjeanje (dhikr, yd) na Boga, na koje se nagovara u brojnim kuranskim stavcima i poslanikim iskazima. Jedno od temeljnih znaenja rijei dhikr je spominjanje i prisjeanje na Boga, a u Kuranu je ukazano na tu rije kako bi oznaila u isto vrijeme spominjanje ili zazivanje Boijeg imena. Kako je nauavano od Poslanika i preneseno kroz lanac (silsilah) sujskih uitelja, prisjeanje predstavlja sustavno ponavljanje jednog od Boijih Imena s ciljem da se postigne stalna svijest o Njemu. Na najviim postajama duhovnoga puta, prisjeanja, onaj koji se prisjea (dhkir) i Onaj na Koga se odnosi

178

PRAKSA

prisjeanje (madhkr) su jedno i isto, jer ne preostaje bilo kakvo mnotvo. Ukratko, prisjeanje ili zazivanje predstavlja sredinju duhovnu tehniku suzma, ali uvijek pod vostvom ejha koji jedini moe ueniku pokloniti pravo i prijemivost da zaziva Ime Boije na sustavan nain. Redovito zazivanje Imena Boijeg bez ejhova doputenja ukljuuje posvjedoenje pouda jastva i grijeh uznositosti, a na takvoj osnovi se ne moe poluiti nikakav pozitivan ishod. Svaka duhovna disciplina pretpostavlja vjeru kod onog koji je upranjava. Rije vjera (imn) u arapskom jeziku se izvodi iz korijena koji oznaava postajanje sigurnim. Vjera je u muslimanskoj svijesti povezana ponajprije sa znanjem i, samo u drugotnom smislu, sa voljom i emocijama. Kao to smo ve vidjeli, Rumi opisuje vjernika, mumina, kao onoga koji posjeduje vjeru, kao nekoga kod koga preovlauje um i onoga koji je prosvijetljen Svjetlom Boijim. Stoga vjera i vjerovanje nemaju nita od prizvuka one iracionalnosti povezane sa rijeju belief vjerovanje u engleskom jeziku. Ono ta muslimani razumijevaju u toj rijei, kako se moglo vidjeti u naprijed navedenom odjeljku, jest postajanje sigurnim u spoznaji Boga. To je poetak pouzdanja. ovjek vjere mora upranjavati svoja uvjerenja. Jer za Rumija to upranjavanje je onaj veliki sveti rat, pojam izveden iz onog poznatog pravorijeka Poslanikovog kada se vratio u Medinu iz jedne od onih prvih bitaka: Vratio sam se iz manjeg svetog rata u vei sveti rat. Ovdje bi trebao uoiti blisku vezu izmeu sljedeih pojmova koji su izvedeni iz istog korijena: jihd (sveti rat), mujhadah (duhovna borba), jahd (trud) i ijtihd (duhovno nastojanje) Jeziki gledano, ovaj drugi pojam praktiki nosi isto znaenje kao i onaj prvi, jer oni predstavljaju dvije razliite forme one iste glagolske imenice. Ali kao tehniki pojam u suzmu, duhovna borba se upotrebljava sinonimno sa isposnikom praksom (riyda), kako bi oznaila sve prakse koje uenik poduzima na putu samoproienja i duhovnog ozbiljenja, dok sveti rat ukazuje na izvanjski i unutarnji rat protiv nevjernika, ili na duhovnu praksu u neto irem znaenju. Onaj trei i etvrti pojam oznaavaju, u jo irem znaenju, nastojanje i osobno pregnue nuno na tom Putu. Meu osebujnim djelima duhovog vojevanja i isposnikog upranjavanja, na koja Rumi ukazuje, jesu druenje sa sujama, smanjeno unoenje hrane, post, zazivanje/prisjeanje na Boga i nono bdijenje. Poput tolikih drugih suja, Rumi je veoma poznat po svom vlastitom upranjavanju

DISCIPLINA PUTA

179

posljednjeg od nabrojanih djela, a napisao je brojne poeme u svome Diwanu koje to djelo hvale i potiu druge da ga upranjavaju. U noi, dok drugi spavaju, moe se biti sam sa Bogom i pokloniti Mu punu pozornost. ovjek je, bez sumnje, sastavljen od tijela koje je priprosto, priprosto, priprosto; i od due koja je plemenita, plemenita, plemenita. Bog Velianstveni je to dvoje sastavio da budu jedno kroz Svoju savrenu Mo. Stotine tisua mudrosti se pokazuje iz te plemenite due, i stotine tisua tame iz tog grubog tijela. Zato je Bog kazao melekima: Stvoriu smrtnika (ovjeka) od ilovae, pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite! (XXXVIII 72-73) On je povezao tijelo sa tamnom ilovaom, a duu sa dahom Svog vlastitog Duha, kako bi svjetlost i boanski Dah nainili tu tamnu ilovau instrumentom due za pravinost, pravdu i uvanje boanske Istine; tako bi ilovaa mogla postati sredstvom spasenja, uzdignua i dosezanja visokih stupnjeva. Svrha nije bila to da bi ona tamna ilovaa, kroz svoju pohlepu za svjetlom onoga Udahnuo sam u njega od duha Svoga, nainila od svoje svjetiljke instrument za izdajstvo i krau. Kada kradljivac doe sa svjetiljkom, posee za plemenitijim boljitkom. Naprotiv, lampa i svjetiljka Daha-Due treba prosvijetliti tjelesnu ilovau svjetlom religije i odvraati je od njene pohlepe za ilovaom, neznanjem i onim tmastim. Stoga je onaj iji um dominira njegovom senzualnou uzvieniji od meleka, a onaj ija senzualnost dominira njegovim umom je nii od zvijeri. (MK 95:99/189-190) Neko je pitao ta je izvanrednije od obredne molitve. Uitelj je odgovorio da je jedan odgovor dua obredne molitve, kako je ve objanjeno do potankosti (F 11-12/24). Drugi odgovor je da je vjera bolja od obredne molitve. Jer molitva se mora obaviti pet puta na dan, dok je vjera trajna. Molitva se moe izostaviti zbog validnog izgovora, a u nekim prilikama se moe odloiti. Evo jedne druge prednosti vjere: ona se ne moe propustiti ni zbog kojeg izgovora i ni pod kojim okolnostima ne moe biti odgoena.Vjera bez molitve je korisna, ali u molitvi bez vjere nema nikakve koristi, kao, naprimjer, u sluaju licemjera. tavie, obredna molitva je u svakoj religiji drukija, ali se vjera ne mijenja niti u jednoj od njih njena unutarnja stanja, njena kibla i tome slino su potpuno isti. (F 32/43) Jedan od glavnih uenika ree: Nevjernici su u ranijim vremenima oboavali idole i klanjali se pred njima. Mi danas inimo istu stvar. Idemo pred Mongole, steremo se pred njih i ukazujemo im svaku vrstu potovanja.

180

PRAKSA

Potom se smatramo muslimanima! A imamo i mnoge druge idole u sebi, kao to je pohlepa, samovolja, kivnost i zavist, i podlaemo se svima njima. Prema tome, izvana i iznutra mi inimo isto to i idolopoklonici, ali sebe smatramo muslimanima! Uitelj odgovori: Ali postoji jo jedna stvar. Poto sve te stvari dolaze u na um, one su loe i ne mogu se odobriti. Ali, oko tvoga srca je, nesumnjivo, vidjelo neto silno, istinito i nedokuivo to ti doputa da te stvari vidi kao rune i sramne. Slana voda se javlja slanom nekome ko je pio svjeu vodu. Stvari postaju jasne kroz svoje suprotnosti. Tako je Bog postavio svjetlo vjere u tvoju duu koja, tada, vidi one stvari kao rune. Nakon svega, one se javljaju runim u suodnosu sa neim lijepim. Ako nije tako, zato neki drugi ljudi podnose tu bol? Zato su oni sretni zbog onog to ine i govore: To to posjedujemo znaajna je stvar? (F 77/89) Ne vidi li da, u vrijeme Faraona, kada je Musaov tap postao zmijom a i tapovi i uad opsjenara su postali zmije, onaj koji nije imao mo razluivanja vidio je sve to u istom svjetlu i nije luio nikakvu razliku? Ali onaj koji je posjedovao mo luenja shvatio je razlike izmeu istine i opsjene. Tako je on postao vjernik kroz mo luenja razlike. Otuda mi shvaamo da je vjera luenje razlike. (F 146-147/155) Vjernik je onaj ko zna da iza ovog zida postoji Neko Ko je svjestan svakog pojedinanog od svih naih stanja. On nas vidi, iako mi Njega ne vidimo. Za vjernika je to postala izvjesnost. Nasuprot tome neka druga osoba veli: Ne, to je samo bajka i ne postoji nikakva vjera. Doi e Dan kada e Bog zapeatiti njene ui i ona e biti alosna. Kazat e: Avaj! Izrekoh jednu lou stvar! Bila sam u krivu! Zacijelo sve to je bio On, ali sam Ga poricala! Ti, naprimjer, svira violinu i zna da sam ja iza zida. Ti e izvjesno vrijeme nastaviti svirati. Nee prestati, jer ti si violinist. Svrha tog molitvenog obreda, nakon svega, nije to to e ti stajati, pregibati se i padati niice po cijeli dan. Svrha te molitve je da mora neprestano posjedovati ono duhovno stanje koje ti se pojavljuje u molitvi; spavao ili bio budan, pisao ili itao, u svim tim stanjima ne smije nikada biti ispranjen od prisjeanja na Boga; tavie, ti mora biti jedan od onih koji su stalno u svojim molitvama (LXX, 23). (F 174/182-183) Veli: Ja danonono obavljam obrednu molitvu. Kako to, brate, da same tvoje rijei obredna molitva nisu? (D 31532)

DISCIPLINA PUTA

181

Mada je obredna molitva jedan izvanredan in, njen duh i znaenje su izvanredniji od njene forme, ba kao to je ovjekova dua izvanrednija i pronjenija od njegove forme; jer ovjekova forma ne ostaje, ali dua njegova ostaje. Forma obredne molitve, isto tako, ne ostaje, ali njeno znaenje i duh ostaju, ba kao to Bog ree: Oni koji su stalno u svojim molitvama... (LXX, 23) Ovako jurista tumai formu obredne molitve: Zapoinje onim Bog je najvei, a zavrava onim: Mir neka je nad tobom. Ali suja objanjava duu te molitve: Obredno pranje je sjedinjenje sa samim Bogom tako da niko ne poznaje onoga ko vri to pranje doli sami Bog. Preduvjet za formu molitve je ienje vodom; ali preduvjet za duu molitve je da ti utapa svoje oi i srce u krv etrdeset godina kroz duhovnu borbu onog velikog svetog rata (dihad kabir), i da prosegne kroz sedamdeset vela od tmine i da se vrati iv kroz ivot Boijeg postojanja. (MK 19:23/66-67) Poslanici i prijatelji Boiji ne izbjegavaju duhovnu borbu. Prva duhovna borba koju oni poduzimaju u svojoj potrazi jest ubijanje jastva i naputanje osobnih elja i senzualnih pouda. To je onaj veliki sveti rat (dihad kabir). (F 130/140-141) Trpljenje onoga svijeta je jad neopisivi; sva patnja ovoga svijeta je nita u poreenju s njim. Sretan je onaj koji sveti boj bije, koji kanjava svoje tijelo i daje to mu duguje. elei se izbaviti od patnje iz svijeta onog, on uzima na sebe bolno breme tovanja iz svijeta ovog. (M II 247274) Ovaj rat je onaj veliki sveti boj, a onaj rat je ona bitka najnia; oba su djelo viteza poput Rustema i Alija.16 Oni nisu djelo onoga iji um i trijeznost na trzaj miijeg repa odskau od ovog tijela. Osoba nalik takvoj biti daleko mora od bojnih redova i kopljanika, poput ena. (M V 3802-04) Tvoje jastvo stvara tvoje grijehe kako bi poraslo; naviklo je biti crvuljak sada je zmajem postalo. Nou truplo, jede to je zabranjeno; danju punog trbuha, krade i zbori besmisleno. Idi, pravdu od princa, stjegonoe, vizionara iti.

182
Zemlja nikada nije liena Boijeg vladara; kako bi tu mogla biti stvorenja bez Gospodara? Svijet je bolestan u svojoj pometnji, bez pravde, kazne ili stijega vlasti. Krajnji lijek je ma za bolest svijeta i slabosti. Vrijeme je dolo za onaj sveti boj! Ustanite suje! Uite u taj boj! Otkarite s uitkom iju senzualnosti! Ne izjedajte se u oajnosti! Dervi se odrie due i tijela svog; naelo je to svakog ina velikodunog. Stavlja ih u vatru, jer alhemija ona je, koja nedozrelo mijenja sve. (D 36113-22) Dareljivost prema tijelu ini te nedozrelim, ali tjelesna bol ini te zrelim. Sve dok ne pretrpi bol religije, nee osvojiti blaenstvo vjere. (D 25928) Samo bogobojaznost, religija i pobonost su od koristi; kroz njih napredak oba svijeta zadobija ti. (M VI 264)

PRAKSA

Opakost, zlo i odlike loeg morala zakrivaju ljudsku bit. Pomjeranje tih zastora je nemogue bez golemog udjela duhovne borbe. ini duhovne borbe su mnogovrsni, a najuzvieniji je izmijeanost sa drugovima koji su okrenuli svoje lice prema Bogu, a svoja lea prema ovome svijetu. Nijedan in duhovne borbe nije tei od druenja sa vrstim drugovima, jer i sam pogled na njih pustoi jastvo i ponitava ga. Stoga se kae: Kada nijedno ljudsko bie ne vidi zmiju etrdeset godina, ona postaje zmaj drugim rijeima, kada ovjeka ne vidi niko ko moe prouzroiti njegove zle odlike koje bi ga opustoile. (F 234/141) ovjek mora ukloniti sve prizemne poticaje iz svog svojstva luenja razlike i traiti suputnike u religiji. Religija znai prepoznati prave drugove. (F 8/20) Idi, srce, kreni sa karavanom! Postajama Puta samo ne jezdi, jer bremenito Vrijeme se iskuenjima gnijezdi. (D 24227) Ukratko, budi drug zajednici ljudi poput drvodjelje, makar i iz kamena drugara izdubi,

DISCIPLINA PUTA

183

jer mnotvo karavane i guva zdrobie kimu i drumskih razbojnika koplja. (M II 2150-51) Ko god eli sjediti s Bogom, nek sjedi u prisustvu Boijih prijatelja. Ako se udalji od prisustva njihova, izgubljen e biti, dio kome nedostaje cjelina. Ako te vrag odvoji od prijatelja Boijih plemenitih, zatei e te bez prijatelja i glavu e ti odgristi. Jedan asak bez druine putovati, makar i jedan pedalj, navika je koja potjee od sotonske lukavtine dobro to upamti! (M II 2163) Govori li mi o bolu ili o sranoj radosti, okupimo se zajedno i zborimo u skupini. Mora li na jaran putovati daleko, postupit emo jednako; mora li malo putovati, postupit emo i mi tako. Nek mi i nai jarani isto srce i dah imamo, da Rustamove bojne redove poput ognja napadamo. Mada smo mukoga roda, samotno putovanje e donijeti samo jadanja i alost, nalik enama. Na hodoae bez jarana ako krenemo, Kabu dosegnuti neemo. Mi smo strune harfe kao njeni dijelovi, stoga, hajdemo visokim i niskim tonovima svirati! U Ademovoj smo zajednici boravili, Ademu se hajdemo skupa vratiti! Adem je samo put, naa je svrha skrivena adore nae podignimo na obali Velikog Okeana! Kada prispije Njegovu Prijestolju Sulejman Postojanja, poljubit emo Mu prsten peatnjak tisuu puta. (D 1671) Poslanik je kazao: No je duga, pa je svojim snom ne skraujte; dan je blistav, stoga ga grijesima svojim ne zatamnjujte. No je duga da ti tajne tvoje otkrije i na potrebe tvoje odgovori bez ljudskog ometanja. Kada prijatelji i neprijatelji nisu oko tebe da te uznemiravaju, ti moe imati samou i zadovoljstvo. Bog sputa zastor tako da tvoja djela mogu biti

184

PRAKSA

zatiena i sauvana od licemjerja tako da ona mogu biti istinski uinjena samo u ime Njega. U mrklini noi licemjer se razlikuje od istinskog vjernika i osramoen je. Stvari su skrivene snagom noi i bivaju raskrivene jedino snagom dnevnog svjetla. Ali je licemjer raskrinkan snagom noi. (F 60/71-72) Due ti tvoje, ne prestani raditi! Ne spavaj! Jednu no od ivota svog oduzmi i bdij; ne sanjaj! Tisuu noi za svoj eif prospavao si; ta je jedna no za Prijatelja? Ne spij! Za Prijatelja Plemenitog koji ne spava nou ne spavaj ni ti! Povjeri Mu srce i ne snij! Boj se one noi kada od bolesti, dok je dan, ti se jada i jei: Gospodaru! Ah, Gospodaru! ne spij! Te noi kada Smrt doe i kae ti: Dobro doao! tako ti jetkosti te noi, putnie, ne spij! Kamenje stopljeno pred stranim sindirima tim: ako nisi kamen, tad se prisjeti onih sindira i ne spij! Mada je no ljupki tamnoputi saki, ne uzimaj njen pehar i strahuj od narednog jutra: ne snij! Bog je kazao: Nou ne spavaju Moji prijatelji. Ako si zbunjen i posramljen Njegovim rijeima, ne spij! Boj se one uasno strane noi od koje ne moe utei; u ime ljubavi onog Kralja koji eljama udovoljava, ne snij! Kada jezgra tvoja usahne, svjeu jezgru On e ti darovati sav e postati jezgra, sretni li ovjee, ne spij! Budi tih!, tisuu puta sam kazao ti. Ali uzalud. Donesi jedno, a zauzvrat tisuu primi ne spij! (D 312) ta e skrivena sladunjavost usred tog trbuha praznoga! ovjek je lutnja, ni manje ni vie od toga. Kada je trbuh lutnje napunjen, tad ona ne moe svirati tugovanku, bilo visokim il niskim tonovima. Budu li tvoj mozak i trbuh od posta sagani, njihov oganj e stalnu tualjku iz prsa tvojih putati. Kroz taj oganj ti e tisuu zastora u svakom trenu sagati i tisuom stepenica na Putu i u svojoj enji e se uspeti.

DISCIPLINA PUTA

185

Dri svoj trbuh praznim! Jadikuj poput aute i svoju elju kai Bogu! Dri svoj trbuh gladnim i govori o tajanstvima poput svirale! Ako je tvoj trbuh pun, dovee ti, u asu Proivljenja, Sotonu umjesto tvoga uma, umjesto Kabe idola. Kada posti, oko tebe se okupljaju dobre odlike, poput sluga, suanja i svite. Nastavi svoj post, jer on je od Sulejmanova peata; ne daj vragu iga, i ne rui svoje kraljevstvo. Akoli tvoje kraljevstvo i vojska dadnu se od tebe u bijeg, vojska e se vratiti, stoga podigni stijeg! Onima koji poste, Golema Trpeza je stigla s neba, jer ju je Isa, sin Merjemin, prizvao svojim molitvama.17 Iekujte Trpezu Plemenitosti zbog vaega posta Trpeza Plemenitosti je bolja od dinstana kupusa! (D 1739)

2. Prisjeanje na Boga
Nemoj nikada biti bez prisjeanja na Boga, jer prisjeanje na Boga opskrbljuje pticu due snagom, perjem i krilima. Ako se tvoj cilj ostvari u potpunosti, tad je to Svjetlo nad svjetlima (XXIV, 35). Ali, kroz sjeanje na Boga, u svakom sluaju, tvoj unutarnji vid e biti prosvijetljen i ti e stei stupanj odvojenosti od svijeta. Pogledaj, naprimjer, pticu koja eli prhnuti u nebo: mada ona ne moe dosegnuti nebo, ona se iz asa u as sve dalje vine od Zemlje u nebesa i sve vie i vie od ostalih ptica. Ili, razmisli o boici mousa iji otvor je uzan: stavi ruku na njega, ali ne moe mous izvui vani; pa ipak, tvoja ruka postane namirisana i tvoja osjetila osvjeena. Tako isto je i sa prisjeanjem na Boga: makar ti ne dosee Njegovu Bit, ipak prisjeanje na Njega ima brojne uinke na tebe. Ti ozbiljuje goleme koristi zazivajui Ga. (F 175/183) Krik strvinara je krik znanca jednog znanca koji te tiska razorenju bijednom. On grakti: Karavano! Ovim putem hodi, evo smjerokaza, ovaj put vas vodi! Strvinar svakog po imenu zove Hej ti, hej ti! kako bi prikljuio putnika onima to su zabasali.

186
Kroivi naprijed, vukove i lavove ugleda on, ivot mu opustoen, udaljen od puta, a dan odmako. Reci nam, onda, ta je taj krik strvinara? elim bogatstva, poloaja i potovanja. Sprijei li te krike da se u tebi pojave, tad moe uveden biti u tajne. Zazivaj Boga i saei krik strvinar! Zatvori svoje narcisoidno oko u pravcu leinara! (M II 748-754) Ispij napitak sjeanja na Njega i od misli se isprazni! Ako se u cijelu tu borbu uputao nisi, ovjee koji ugaa Bogu, kako bi to mogao propustiti? Obnaeni ovjek je u vodu skoio kako bi aoke strljenova izbjegao. Strljenovi oko njega kruie; kada on glavu svoju izmoli, oni ga ne putahu vie. Sjeanje na Boga je voda, a strljenovi su upravo sjeanje ove ene i onog ovjeka. Zadri svoj dah i strpljiv budi u vodi sjeanja, tako se moe osloboditi starih misli i unutarnjih aptanja.! Stei e kasnije potpunu prirodu te iste vode od glave do pete. (M IV 435-439) U spoljnjemu svijetu vjetar tjera drvo na povijanje, prisjeanje tjera lie sranog stabla na ukanje. (D 9778) Prisjeanje ini ljude eljnim putovanja; ono ih u putnike pretvara. (D 33569) ta je slae od sjeanja na Prijatelja? Hej, ne sjedi tako besposlen! Zazivaj Boga! (D 23208) Spominje li Njegovo ime u dubini zdenca bez kraja, On e ti nainiti dubine zdenca samim vrhuncem Raja. (D 8565) Odvojenost od njega je zdenac, prisjeanje je Njegovo ue: na dnu zdenca Jusuf hvata se za ue. (D 19325) Njegovo ime je Dua nad duama, Njegovo zazivanje rubin iz majdana. Njegova ljubav je u dui, u Njemu su na utok i naa nadanja.

PRAKSA

DISCIPLINA PUTA

187

Kad spomenem Njegovo ime, dolazi ono blaenstveno; tad bez dvojnosti i oklijevanja, Ime postaje Imenovano. (D 30700-01) Gdje je ono spoznavajue, putujui Pjesnik Ljubavi Onaj koji samo u ime Ljubavi pjeva, koji niiju molbu ne primi? Umro sam nadajui se Njemu, ali Ga vidio nisam; u svojoj enji najzad i u mezar uao sam. Prijatelju dragi, akoli si Ga vidio, kolika je to srea za tebe! O prijatelju, kakva je to srea zacijelo. Ali, akoli je On skriven poput Hidra,18 usamljen na obalama mora, tad, vjetre, prenesi Mu selame nae! Jer zbog Njega je nujno moje srce! Ja znam da plamtei selami vode zaljubljene njihovom Voljenom. Ljubav tvori mlinski kamen nebeske okomice, ne voda; Ljubav ini da Mjesec krene naprijed, ne noga. Mlinski kamen dua u zikru pokree se kroz vodu oiju. Prisjeanje na Boga je okov koji za Voljenog vee budi tih, jer ludilo je poelo da stee! (D 127) Jedna od manje poznatih dimenzija sujske prakse je usredotoenje ( kr) koje prethodi ili prati prisjeanje na Boga/zazivanje. Neki sujski tekstovi nude relativno izriit uvod u vezi sa upranjavanjem usredotoenja, premda su neki drugi pojmovi uobiajenije upotrebljavani, kao to je pojam muhsabah (preispitivanje unutar duhovnih stanja) ili murqabah (oprezno motrenje). Rumi usput ukazuje na usredotoenje kao na duhovnu disciplinu iskljuivo pod openitijim pojmom kra i u suodnosu sa njegovim pratiocem dhikrom. On takoer relativno potanko raspravlja o preobraenju usredotoenja u njegov Predmet i o preobraenju zazivanja u ono Zazivano. Ali to vie pripada ozraju duhovne psihologije i bie raspravljano kasnije, poevi sa odjeljkom III, D. U tom kontekstu, poradi razloga koji e iskrsnuti, rije kr se moe radije prevoditi kao razmiljanje. Glede usredotoenja kao duhovne discipline, sljedee dvije aluzije na to zasluuju da budu navedene. Prva je jedan stih iz Mesnevije koji sukusira ukupnost ove sujske discipline; druga je kratki gazel iz Dwna koji kritizira one uenike kojima manjka onaj neophodni ar u njihovoj praksi.

188
Suje svoja srca zazivanjem i usredotoenjem poliraju, tako da im ogledala srca (iz svijeta Nevidljivoga) iste paslike primaju. (M I 3154) Brate! Da bi voljeni bio, ti mora trpjeti bol! Gdje je tvoj bol? Iskrenost i strpljenje trae ovjeka. Gdje je on? Koliko dugo e tvoje zazivanje biti zamrznuto i tvoje usredotoenje nemono? Gdje su jecaji srca i ono lice uto? Ja ne traim eliksir ili zlato. Gdje je onaj prijemivi komadi bakra? Kako uope onog uenika-mlitavca moe dosei ljubav arka? ta ako je on samo leda santa? (D 2206)

PRAKSA

3. ovjekovo pregnue i Boija milost

Da bi se prihvatio discipline Puta, ovjek se mora napregnuti do krajnje granice svojih mogunosti. Ali ga to ne smije odvesti dotle da precijeni znaaj svog vlastitog jastva, poto je ono, u krajnjoj analizi, to odakle on mora utei. Stoga, dok Rumi neprestance potie duhovnog putnika da se trudi na Putu, on ga esto podsjea na to kako cijelo njegovo pregnue i sve to on posjeduje izvodi se iz Boijeg obilja i milosti (inyat). ovjekovo duhovno nastojanje (himmat) mora teiti ka onom najviem, ali on ne smije nikada zaboraviti da ga je Bog obdario tim nastojanjem. Konano, Boija milost i naklonost je sve to o emu jeste rije. Jer, prema Poslanikovim rijeima: Samo jedna jedina Boija naklonost je jednaka svim djelima dina i ljudi. Samo jedan traak sjene Milostivog je bolji od tisuu pregnua sluge poslunog, Jer ejtan e pomjeriti podlonosti opeke. Makar bilo i dvije stotine njih, on e prokriti put za sebe. (M VI 3869-70) Nepostojanje je Okean, a svijet je pjena; Sulejman je Okean, a mravi su stvorenja.19 Pjenu stvara more vrijue, Iran i Turan su samo njene dvije mrvice.20 ta je pregnue u tom vrenju, reci mi? Zato se svojim strpljenjem hvastaju ovi ljudi strpljivi?

DISCIPLINA PUTA

189

Ono runo More je lijepim nainilo, ono gorko u slatko je valovlje pretvorilo. (D 20010-13) Milost je jedna stvar, a pregnue druga. Vjerovjesnici nisu zasluili duhovno stanje vjerovjesnitva kroz pregnue; oni su blaenstvo kroz milost otkrili. Bilo kako bilo, Boija Navika trai da, ko god poluuje vjerovjesnitvo, proivi svoj ivot u istrajnosti i krjeposti. Tako stvar stoji poradi obinih ljudi, u nastojanju da oni mogu imati povjerenja u vjerovjesnike i njihove rijei. Jer obini ljudi nisu kadri vidjeti ono unutarnje oni vide samo ono spoljanje. Ali, kada oni slijede ono spoljanje, oni otkrivaju pristup onom unutarnjem kroz posrednost i blagoslov onog spoljanjeg. (F 176/183-184) Korijen je, zacijelo, Boija naklonost; ali, potrudi se, prijatelju! Ne oekuj tek tako naklonost tu! Napustiti pregnue znai prijezir pokazati; kako bi prijezir mogao dostojan duhovnog ratnika biti? Ne razmiljaj o prihvaanju niti o odbijanju, mladiu! Ve dri Njegove zapovijedi i zabrane stalno na umu. Zatim e ptica naklonosti iz svoga gnijezda iznenada sletjeti kada ugleda jutro, tad e moi svjetiljku utrnuti. (M VI 1477-80) ovjek zamilja da e kadar biti svoje pokudne odlike ukloniti trudom i svetim ratom. Nakon iskrenog truda i jaanja svoje snage i orua, on zapada u oaj. Potom mu Bog veli: Mislio si da moe izvriti ovu zadau svojom vlastitom snagom, djelovanjem i pregnuem. To je navada koju sam Ja uspostavio: troi sve to posjeduje na Na nain. Potom e ti doi Nae izobilje. Na tom beskrajnom putu Mi zapovijedamo da putuje svojim slabim rukama i nogama. Zacijelo, za stotinu tisua godina ti nee prispjeti na prvu postaju na Putu. Bilo kako bilo, dok putuje tim putem, sve dok tvoje noge ne sustanu i dok ne klone, kad vie ne bude imao snage da krene naprijed, tad e te milost Boija uzeti u svoje ruke. (F 78-79/91) Spavao sam, pa si me Ti probudio, kako bih znak luka obrve Tvoje vidjeti mogao. U protivnom, da se za naklonost snagom Duha Tvog nije borilo, ta bi stvorenje od praha sa Tvojom Ljubavi imalo? (D 23586-87) Naa enja se iz Tvoga zahtjeva izvija gdje god da ovjek slijedi Put, on Boiju naklonost otkriva.

190
Kovitla li se praina bez vjetra? Plovi li laa bez mora? (M V 4216-17) Svak vidi Nevidljivo bistrini srca svog srazmjerno, a to ovisi o tome koliko je taj srce poliro. Ko god ga je vema glancao, sve vie Nevidljivo je vidio sve vie oblika Nevidljivog bivalo mu je oito. Kae li: istota je Boije obilje, pa, taj uspjeh u glancanju srca iz Njegova darovanja takoer je. ovjek se trudi i moli dokle njegova duhovna tenja dopire: a ovjeku pripada samo ono to sam zarauje (LIII 39) Samo Bog tenju dariva nijedan bijedni prosjak ne nastoji kraljem da biva. (M IV 2909-13) Kroja Vremena nikada koulju za ovjeka ne ije a da je na komadie ne izdere. Vidi tisuu bedaka na svijetu tom, koji plaaju Iblisu skute prepune zlata za bol. Kao slatkie oko tvoje vidi te viebojne cvjetove jede ih, a oni ti daruju poutjele obraze. O ti to si grlio truplo, velei: Dragi moj! Na kraju to grljenje trupala sledit e ti duu i tijelo. Navikni se na Boga, jer kad tvoj as doe sudnji, ti e protiv volje odvojen biti od slikarija tih avoljih. Ne istei noge svoje na tom slatkom zemnom ilimu, jer on je posuena postelja; boj se asa kada e doi da ga smotaju! Ne bacaj nesmotreno tu kocku u ovaj pehar Vremena! uvaj se svoga protivnika, jer on je majstor kockanja. Ne motri prainu tog tijela, upravi pogled prema uzdignutom jahau duevnog ata! Iskoristi svoju viziju da pronae konjskog jahaa usred blata! Lica nalik ruama moraju doi iz ulistana; ako ruinjaka nema, odakle cvijee tada? Kada ugleda jabuku podbradak znaj da tu mora biti i stablo. Ta jabuka slui za primjer a ne da se pojede naglo.

PRAKSA

DISCIPLINA PUTA

191

Dri svoju tenju visoko, jer preniska ona akoli ti je, Kraljev komornik e ti vrijeme tratiti tricama Gubi se! Tiina! Nikakvih vie rijei! Govori bez glasa, poput razumnog svojstva meleka na krovu od lazurnog kamena. (D 869)

4. Mukarci i ene
Nalik ostalim tradicionalnim metazikim i kozmolokim uenjima, suzam dijeli zbilje egzistencije na aktivne i pasivne, muke i enske, na yang i yin.21 Tako je Stvoritelj muke naravi i aktivan u odnosu prema stvaranju koje je enske naravi i prijemive prirode. Unutar stvorenog poretka stvari Univerzalni Um ili Vrhovno Pero (Al-qalam al-al) je aktivan, upisujui predmete svoga znanja u Univerzalnu Duu ili Plou pomno uvanu (Allawh al-mahfz), uvodei na taj nain pojedinana stvorenja u postojanje. Isto tako, nebesa i duhovni svijet su aktivni u odnosu prema Zemlji, prema materijalnom svijetu. U motrenju uma nebo je mukarac a ena Zemlja je: ta god jedno spusti dolje, ono drugo ga njeguje. (M III 4404) Univerzalni Um i Univerzalna Dua su u ljudskom mikrokozmosu odraeni u umu i jastvu. Meutim, zbog ovjekova jedinstvenog poloaja meu stvorenjima, prirodni poredak stvari je, katkada, poremeen ili ak ispreturan. Drugim rijeima, um treba biti aktivan u odnosu prema pasivnom jastvu. Um treba luiti razliku izmeu istinitog i lanog poput maa i, potom, treba donositi odluke na temelju tog luenja razlike; a jastvo treba oivjeti i kontrolirati tijelo, drei ga u sukladnosti sa uputama uma. Takvo je stvarno stanje sa vjerovjesnicima i evlijama, koji su se iznova vratili ljudskoj normi ili izvornoj prirodi (trat). Ali je kod veine ljudi jastvo poprimilo jednu aktivnu ulogu kao rezultat Ademovog pada; tako ono vlada ili, u najmanju ruku, bojadie umsko luenje razlike. Osjeajnost preovlauje i zastire ovjeka od umskog svjetla. Ako se ovjek iznova vrati svom prvotnom savrenstvu, njegov um e iznova zaigrati muku ulogu, a njegovo jastvo e ivjeti u sukladnosti s njim kao njegova enska druica.

192
Kad bi dvojnost nae srce i duu za tren napustila, na um bi bio Adem, a nae jastvo Hava. (D 25842)

PRAKSA

Poto ova dva spola odraavaju ona dva univerzalna principa aktivnosti i pasivnosti, mukarci posjeduju odreenu srodnost sa umom, dok su ene izravnije obojene jastvom. Pa ipak, to ne znai da je ijedan dati ovjek obdareniji umom negoli bilo koja data ena, jer ovdje je prvenstveno u pitanju forma, a ne znaenje. Rumijevi stihovi esto slijede simbolizam ovog kozmolokog obrasca, tako da su mukarci simboli evlija, a ene simboli nevjernika. Drugim rijeima, on (ili ona), ukoliko kod njih preovlauje um, su mukarac, dok su on (ili ona) ena, ukoliko kod njih preovlauje jastvo. Stoga mukarci gledaju u znaenja, dok su ene zatoene u formama. Najuobiajenija primjena ovog simbolizma je u ozraju prakse i duhovne borbe. Prema tome, mukarci su duhovni borci, dok su ene mutni ovosvjetski ljudi. Uzviena tenja na duhovnom putu je ozraje mukaraca, dok ene sjede kod kue i bave se svjetovnim stvarima. Duhovna borba je carstvo viteza poput Rustama i Alija, dok ene vie vole vidljivu sigurnost sela i govore o ovom i onom. Premda je enska priroda iz ovog motrita negativna zbog svoje srodnosti sa jastvom i ovosvjetskim, sa drugog motrita ona je pozitivna, jer odraava i oituje Boiju Ljepotu, Plemenitost i Milost. Ukazat u na ovaj drugi simbolizam na kraju ovog odjeljka, a potom u kasnije potanje ukazati na to (dio III, G). Kada se ena upusti u boj, ona nee razbiti neprijateljske redove, nego e oajno biti njeno stanje. Premda ona nosi ma poput lava, njena ruka e biti drhtava. Teko onom iji je enski um i ije runo jastvo je muko i na gotovs! Neupitno je da e njegov um biti poraen; on e biti samo gubitkom obdaren. Sretan je onaj iji um je muko, a ije jastvo je ensko i bespomono! Njegov djelomini um je ono prevlaujue muko; pamet je porekla ono jastvo ensko...

DISCIPLINA PUTA

193

ivotinjske odlike prevlauju u eni, jer bojama i miomirisu ona tei. Kada je magarac osjetio boju i miris trave, svi dokazi su utekli iz njegove glave. (M V 2459-64) Ovaj mukarac i ena, koji um i jastvo su, za oitovanje dobra i zla nuni su. No i dan u tom stanitu od praha, u ratu i prepirci to dvoje nuna su bia. ena uvijek eli gospodarenja ugoaj ugled, hljeb, hranu i poloaj. Jastvo katkada, poput ene, oituje poniznost, a katkad trai vostvo da iscijeli svoju zlovoljnost. Um ne zna nita o tim mislima, zacijelo; njegov duh nita ne sadri, samo ezne za Bogom. (M I 2618-22) Znaj, zacijelo, tvoje jastvo je ena ono je gore od ene, jer ena je dio zla, tvoje jastvo je njegova cjelina. (M II 2272) Svih mukaraca mi due! Ko god nije voljeni Boiji, ena je po znaenju onda koja vrsta ena su ene, pazi! (D 9584) ena je ona kojoj su boja i miris put i svrha; ona je zbilja jastva koja zapovijeda zlu da se utjelovi u ziko zdanje roda ljudskoga. (D 19431) Premo mukaraca nad enama o tovatelju sadanjeg! jest to to mukarci bolje vide svrhe onog svagdanjeg. (M IV 1620) Mukarac enskonja nije prikladan da se bori protiv jastva; tamjan i mous nisu prikladni stranjici magarca. Poto ene nikada ne idu da svetu borbu vojuju, kako bi se mogle potruditi da Veliku Svetu Borbu dobiju? Osim onih rijetkih, kada se Rustam u ono tijelo ene skrio, kao to je i sluaj hazreti Merjeme bio. ene su na isti nain u tijelima onih mukaraca skrivene, koji su zbog plaljiva srca postali enskonje.

194
Na buduem svijetu ensku prirodu e svak poprimiti, ko u mukoj prirodi nije uspio dozreti. (M VI 1882-86) ...Kralj je udao za generala djevojku; on je satrao svoj bijes i lakomost u prainu. Mada je bio slab u muevnosti magareih godina, zadobio je muevnost vjerovjesnik. Napustiti srdbu, senzualnost i pohlepu, posvema predstavlja muevnost i odliku vjerovjesniku. Smatraj da on nema nita od muevnosti magaraca u venama svojim. Bog e ga i dalje zvati kraljem uzvienim. Za mene je bolje da sam mrtav i od Boga voljen, negoli da ivim, a daleko od Njeg i odbaen. Znaj da je to jezgra muevnosti, a kora je ono drugo. Ono prvo vodi u Dennet, a drugo u Pakao. (M V 4024-29) Muevnost je ta muevnost, ne penis i brada: inae e kraljem mukaraca biti magarea alatka. (M V 3711) Akoli nisi razbojnik na putu religije, tad ne tuj boje i miomirise poput ene. (M V 4082) Na tom putu su mnogi razbojnici, a ovi pratioci su ene ali nije dostojna Puta ona koja je draesno obojadisala stopalo svoje. Borbeni dobo je odjeknuo, oruje Ljubavi je pristiglo. Gdje je srani Rustam da moe izvriti to djelo? (D 8826-27) Ako si mukarac, postojano prema Njegovu stranome licu okreni svoje srce, jer kibla mukaraca je Njegovo lice. (D 4311) Da bi stekao odliku mukaraca pogledaj u lice Ljubavi ne sjedi na studenome, jer i njihov dah e te slediti. (D 30415) Pridrui nam se kao mukarac, jer ti si udi lava zato dopusti da ti srce kao ena lepra? (D 29052) Ko je Rustam u ovom svijetu u usporedbi sa borbenim redovima Boijih zaljubljenika? Oni svaki dan jau svoje pastuhe u moru krvavom od uitka.

PRAKSA

DISCIPLINA PUTA

195

Dvjesta trupova buka se u moru pokolja na svakoj strani, bezglavi, ali zaljubljeni, nalik eeru, igraju i smiju se u svom udivljenju i slavi, jer zacijelo Njemu se vraamo mi. (II 156) (D 18700-01) Divno bojite, divni mukarci, svaki uiva u vlastitoj smrti! Naini svoju glavu polo loptom, potom na ledinu izjai! (D 19402) Ko je to ensko jastvo koje moramo sabljom sasjei? Moraemo Rustama presjei i od njega due primiti! (D 16711) Od Boga smo nauili zanat muevnosti! Mi smo prvaci ljubavi i drugovi Muhammedovi! (D 17499) Ona ajkula za koju je okean samo jedan gutljaj, to smo mi! Od namoena hljeba, lee i stola mi nismo mukarci. (D 17089) Poskoimo, hajdemo igrati svi, rukama pljeskati! Jer smo od ena kroz nau muevnost izbavljeni! (D 35533) Za orasima i suhim groicama dijete plae, ovjek od uma kao triarije gleda stvari takve. Tijelo je orah i groice u viziji srca ali, kada e dijete stei mudrost mukarca? Ko god je zakriven koprenom, dijete je zacijelo a mukarac je od sumnje utekao. Ako si ti mukarac zbog muda i brade pa, bilo koji jarac ima obilje dlake i brade. (M V 3342-45) Mukarci se prolaznosti ovoga svijeta raduju, a djeca se vesele njegovu trajanju. Jer slijepa ptica nikada nije slatku vodu kuala, ona to slano jezerce gleda kao potok iz Raja. (M IV 2593-94) U ovom svijetu zemnom dokle emo puniti svoje halje prljavtinom, kamenjem i otpacima, poput djece? Ostavimo prah i poletimo u nebo, od djetinjastosti na pir mukaraca utecimo! (D 14306-07) Jednog dana enskasti mukarac povika: O, prljavog li pastira! Hoe li me taj jarac ubosti, pitam se? Piljio je u mene iz sredine stada.

196
Pastir ree: Uboe enskasta mukarca, ak e ga zgaziti svojim papcima. Ali, zato bi mukarac trebao brinuti zbog njega? Na to e ovaj: Divna besjeda! Gdje ti je um, kako bi mogao razborit postati? Gdje su ti noge, kako bi mogao hoditi, kako bi mogao napustiti suhu mrtvaju i stii do okeana, i biti siguran od zemljinog drhtanja? Postae kralj nad kraljevima i stii do vjenog kraljevstva; dosegnue ponad sfera, daleko od ovog smetljita. (D 24218-21) O ti koji se zove mukarcem! Koja vrsta je to muevnosti kad doputa Iblisu da te kao razvratnik grbi? (D 7528)

PRAKSA

Ba kao to su forme mukaraca relativno izravni odrazi strogosti i aktivnosti Univerzalnog Uma, isto tako forme ena oituju blagost i istinsku prijemivost i ljepotu due u miru s Bogom; u njima se jasno raskriva Boija Ljepota. Mesnevija, a posebno Dwn su krcati stihovima koji proslavljaju enu kao sliku boanski Voljenog. U ovom kontekstu samo jedan odlomak moe biti dovoljan kao aluzija na to uenje. Ona ije lijepo lice uini da je ovjek njen rob kako bi to moglo biti, zacijelo kako, kad ona zapone djelovati kao njegov rob! Ona ija uznositost ini da drhti tvoje srce ta e ti se dogoditi, zacijelo ta, kad doe da preda te plae! Ona iji prezir krvlju tvoje srce i duu puni kako li e izgledati kad ti doe u nevolji! Ona koja nas u zamku hvata svojom tiranijom i okrutnosti ta e biti na odgovor kad pred nas doe molei? Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene... (III 14) Bog je stvorio njenu ljepotu, pa kako ovjek od nje utei moe? Jer On je stvorio Havu da se Adem uz nju smiri (VII 189), pa kako se Adem moe od nje da odvoji? ak da je mukarac i vei od Hamze, i da je Rustam, on je jo zapovijedi svoje starice suanj.

DISCIPLINA PUTA

197

Poslanik, ijem govoru je cijeli svijet potinjen, obiavao je govoriti: O, Aia, hajde sa mnom zboriti! Voda savladava vatru, jer se vatra nje plai; ali, kada je vatra zaklonjena, natjera vodu da vri. Kad lonac doe meu njih, o kralju, vatra obezvreuje vodu i pretvara je u paru. Akoli ti, poput vode, izvana vlada nad enom, iznutra ona svladava tebe i ti ezne za njom. Ljudska vrsta takve odlike ima, ali ivotinje nemaju ljubav zbog svog prizemnog stanja. Poslanik ree da ene potpuno vladaju nad mukarcima od uma i onima to Srce posjeduju. Ali mukarci neznalice vladaju nad enama, jer su sputani svirepou ivotinja. Oni nemaju ljubaznosti, njenosti ili ljubavi, jer njihovim udima vlada nagon ivotinjski. Ljubav i ljubaznost su svojstva ljudska, srdba i ulnost su odlike ivotinja. Ona je Boiji sjaj, ona nije tvoja voljena. Ona je Stvaralac ti ne bi mogao kazati da ona nije stvorena. (M I 2421-37)

Dio III

DOSEZANJE BOGA

A.
SLABLJENJE JASTVA
1. Osobnost i sebinost
Ve smo vidjeli mnotvo aluzija na prvotnu svrhu isposnike discipline i duhovne borbe: ukidanje ili preobraenje jastva, koje zakriva ovjeka od opaanja i ozbiljenja njegove istinske osobnosti. Rumi ukazuje na jastvo i drugim brojnim pojmovima, ukljuujui i (samo-) opstojnost (hast, vujd), jastvo (khwud, khwsh), osobnost (khwud, khwsh), ego (man, aniyyat), i ja-mi ego (m-u-man). Njegove rasprave o nunosti samoponitenja provijavaju kroz svu njegovu poeziju i prozu. Ne misli da je zaudno ako dua zakriva Voljeno: upregni se u isposniku disciplinu i ostavi po strani jastvo nemirno! (D 2639) Brzo jastvo iz sredine makni, kako bi mogao svoje Jastvo u zagrljaj epati! (D 12280) Kreni na put od jastva do Jastva, prijane, jer takvim putovanjem zemlja rudnikom zlatnim postaje! (D 12117) Oisti se od egoistinih odlika, kako bi ti se mogla ukazati tvoja ista sutina! (M I 3460) Ja i Mi su ustava slame i blata makni ustavu, i, gle, ti si badanj od vina! (D 33271) Samoopstojnost donosi uasnu pijanost; ona razbor iz glave izgoni i iz srca uklanja ednost.

202

DOSEZANJE BOGA

Leanje u zasjedi, zanoenje samoopstojnou, stotinama tisua ranijih pokoljenja je postavilo zasjedu. Kroz to je sluga, poput Azazela, Iblis postao, govorei: Zato bi Adem nada mnom gospodar bio? (M V 192022) Svak u ovome svijetu bjei na stranu pijanstva od slobodne volje svoje i od svojega ia. Nastojei biti za trenutak slobodnim od svijesti, sramotu od vina i muzike na sebe nastoje navui. Svi znaju da ovo postojanje je stupica, da snaga misli i pamenja su mjesto stradanja. Od osobnosti u sebinost, pravoputni ovjee, oni bjee; u sebinost, u pijanstvo i zauzetost oni tee! (M VI, 224227) Sebinost (b-khud, b-khwish) je, zacijelo, svrha puta, jer ona nije nita drugo doli Osobnost. Postao sam beutan, zapao u ono sebino u apsolutnoj sebinosti kako mi je sa Jastvom radosno! (D 17689) Prispjet u sebi u trenu kad u zaborav padnem i postanem nesvjestan: potpun sam samo onda kada sam od pet ula i etiri poela odsutan. (D 17741) Okajali smo svoje vlastito jastvo neemo napustiti ovo selo. (D 24891) Bog doziva: Izaite iz svog tjeskobnog stanita; na posljednji susret e biti u velianstvenoj blizini Doma Svetoga. Prijevod Njegovih rijei je ovaj: Brzo se izvucite iz svojega ega, ili e, pak, svaki tren biti okov, svaka dva koraka zamka i stupica. Da se izvuemo iz svojih ega? Ali, gdje da odjezdimo? U sebinost! Sebinost je smisao, duhovna znaenja! Samosvijest su imena, duhovna imena! (D 16600-02) Kada prispijemo u samo sredite, On se povlai ustranu; kada segnemo postrance samih sebe, On se opet vraa u srijedu. (D 6109)

SLABLJENJE JASTVA

203

Sve oi i ui su zatvorene, osim oiju i uiju onih koji su se izvukli iz sebe. (M III 837) O vi koji ljubite, iz atributa osobnosti se izbavite! Zaboravite sebe u viziji ive boanske Ljepote. (D 7850) Nisi vidio nita doli sebe, okree se i vrti u sebi. Stare, zato si tako skvren? Postani beutan i izbavljen budi! (D 27435) O Ti iji blijesak je rudnik svakog eliksira! O Ti ije Jastvo svakoga jastva je lampa! (D 36328) Svako ko privlai dobro ili zlo, sebi ga privlai samo Ti privlai nas do Nas, o rijetko Voljeni! (D 35825)

2. Postojanje i nepostojanje
Da bi pronaao svoje istinsko Jastvo, ovjek mora segnuti ponad svog iluzornog ega. To putovanje Rumi opisuje tako to koristi nekoliko skupina pojmova, od kojih svaki zavrjeuje nau pozornost. Moda je najira i najtemeljnija skupina pojmova postojanja i nepostojanja na koje sam ve ukazao u jednom drugom kontekstu. Zato to su pojave varljive, ovjek opaa svijet kao postojanje, a sebe samog poima kao egzistenta meu mirijadama drugih egzistenata. Meutim, samo Bog, zacijelo, postoji. Kada On smjesti nae postojanje tik do Svog Postojanja, mi izgledamo tako kao da smo potpuno izvedeni iz Njega, to e rei da mi ne posjedujemo bilo kakvo postojanje. Mi smo primili traak svjetlosti Njegova Bia, i taj traak e se uskoro vratiti natrag svome Izvoru. Prema tome, ono to se izvana javlja kao postojee, zapravo je nepostojee, a ono to se javlja kao nepostojee, zacijelo jest Postojanje. Izvanjski paradoksalan zakljuak je taj da, ukoliko ovjek eli postojanje, on ga mora traiti u svom vlastitom nepostojanju. Motri svijet prividno nepostojei, ali opstojei u biti; a ovaj drugi svijet, prividno postojei, ali bez stalnosti! (M I 795) Bog je uinio da se nepostojanje kao postojanje i podnoljiva zbilja pojavljuje; uinio je da se Postojanje u ruhu nepostojanja osmjehuje.

204

DOSEZANJE BOGA

Skrio je More, a pjenu vidljivom uinio, skrio je Vjetar, a prah ti jasno pokazao. (M V 1026-27) Poto se postojanje u nepostojanju uatorava, dok u postojanju nies prebiva, vatra je u duu prosegnula i njeno postojanje ona je progutala. (D 807) Cijeli svijet je pogrena staza vodila, jer ljudi se plae nepostojanja, dok im je ono njihova krajnja sudbina. Gdje bismo trebali znanje traiti? U odstupanju od znanja. Gdje bismo mir trebali traiti? U odstupanju od mira. Gdje trebamo traiti postojanje? Tamo gdje je od njega odustajanje. Gdje trebamo traiti jabuku? U odustajanju od naih ruku. Samo Ti, Pomagau najbolji, moe oko preobraziti, koje vidi nepostojee stvari, u oko koje moe Postojanje vidjeti! Oko koje je iz nepostojanja izronilo vidi Sutinu postojanja kao nebivstvovano. (M VI 822-826) Islamska dogma dri da je Bog stvorio svijet iz nita. Suje tvrde kako to ne moe znaiti da su stvari prije stvaranja svijeta bile nepostojee u svakom pogledu. Jer Bog posjeduje znanje o svim stvarima odvijeka, tako da su stvari prije svoga stvaranja postojale unutar Boijeg znanja, mada ne i u svijetu. Nepostojanje je strogo pjenuanje u iekivanju da bude obdareno postojanjem. Nepostojee stvari su nalik etverici ljudi koji sjede u redu ispred kralja. Svaki od njih ezne i oekuje da e mu kralj doznaiti neko mjesto kod sebe, a svaki je postien pred ostalima, jer njegovo oekivanje protuslovi njihovom. (F 206/215) Vidjeli smo da, ako uzmemo da postojanje oznaava svijet, tad je nepostojanje stanje stvari s Bogom. Ali, ako zapazimo da je svijet istinsko nepostojanje, tad su stvari s Bogom ono postojee. Sa ovog stajalita motreno, sami Bog nije ni nepostojanje niti postojanje, nego je iznad toga, ba kao to je On iznad svih drugih dualnosti i suprotnosti. Meutim, Rumi jo moe ukazivati na Njega kao na Postojanje, ali ja u tom kontekstu vie volim prevoditi pojam svijeta kao Bitak, kako bih stavio do znanja da taj pojam oznaava stanje ponad dualnosti nepostojanja i postojanja.

SLABLJENJE JASTVA

205

Postojanje je radost i pijanstvo s Tobom, a uho nepostojanja u Tvojoj je vlasti oboje su paraziti na Tvome Bitku, oboje su prepustili svoje htijenje Tvojoj prevlasti. (D 10754) Boija Prisutnost puna je milosti i njenosti, i postojanje i nepostojanje s Njim su u ljubavi. (M I 2445) Kraljevo Prijestolje je izvan postojanja i nepostojanja. Ono poiva stotinu tisua godina ponad svjedoenja i osporavanja. (D 5049) Nepostojanje je radionica Boija, u kojoj On tvori stvari i postojanjem ih dariva. eznemo li za postojanjem, apsurdno je da za njim tragamo ovdje meu ve postojeim stvarima. Moramo to traiti tamo kod Njega. Da bi predstavio ta pitanja, Rumi pokazuje da ko god za bilo im traga, on traga za nepostojeom stvari, to jest nepostojee je u suodnosu s njim. eli li biti siguran od tete, sklopi oi svoje pred onim to ih prvo privue i svrhu promotri. Zapazi da sve nepostojee su stvari, zapravo, ono opstojee! Uoi da sve opstojee kukavno je! U svakom sluaju da zapazi, hou, kako svako ko um posjeduje za nepostojeim traga i danju i nou. Prosei, oni tragaju za dobrotom koja to nije; u duanima oni prou trae koja to nije. Na poljima oni urod trae koji to nije; u gajevima oni palmu trae koja to nije. U kolama oni znanje trae koje to nije; u manastirima oni strpljenje trae koje to nije. Opstojee stvari su za sobom ostavili, za nepostojeim stvarima oni su tragai i robovi, jer rudnik i riznica Boija nisu drugo doli nepostojanje, koje ulazi u oitovanje. (M VI 1360-67) Apsolutno Bie djeluje u nepostojanju a nepostojanje ta predstavlja drugo ako ne Tvorca postojanja radnju? Da li iko pie na papiru ispisanom? Sadi li iko mladarak na mjestu ve zasaenom? Ne, ve trai papir prazan od pisanja, a sjemenku zasauje tamo gdje ne bjee saenja.

206

DOSEZANJE BOGA

Budi, brate, mjestom nesijanim, budi bijelim papirom perom nediranim! (M V 1960-63) Od postojanja se nepostojanju vrati! Za Gospodom traga, a Njemu pripada ti! Od nepostojanja ne bjei, jer mjesto je prihoda! Postojanje je, manje-vie, mjesto rashoda. Radionica Boija nepostojanje je, sve to je izvan nje, potpuno bezvrijedno je. (M II 688-690) Tvorac je skriven u radionici ondje ulazi, i licem u lice s Njim se ondje susretni! Rad je nad Tvorcem izatkao veo, bez tog rada niko Ga nije vidio. Radionica je Tvorevo stanite oni na polju za Njim ne haju. Stoga ui u radionicu tu, to jest u nepostojanje, tako da vidjeti moe i Tvorca i tvorenje! (M II 759-762) Srea potpuno u nepostojanju poiva, ali luak za njom u postojanju traga. (D 29146) Nema odmorita doli Nepostojanja Pustoi, jer postojanje nema nikakve vjernosti. (D 29440) Plai se postojanja u kojem sada si ti! Tvoja uobrazilja je nies, a i ti sam potpuno nita si. Jedno nita s drugim je u ljubavi, vjena nies zamku je postavila niesi. Ove paslike kada ieznu, tvoja uobrazilja e prispjeti punom razboru. (M VI 1447-49) Ovaj svijet je, nesumnjivo, postojanja krma alosti. Nae poivalite je nepostojanje, stoga idi! (D 34832) ak da posjeduje dvije stotine ivota, nepostojanjem u Njegovu Biu postani zacijelo je prikladno biti nepostojanjem Bia tog radi! (D 7919) Ljudi Puta su za lijekom tragali, ali za cijeli svoj ivot nisu ga pronali. U vatri Ljubavi oni su se ko eljezo, bakar i granit stisnuli.

SLABLJENJE JASTVA

207

Poput Ljudi oni su se potpuno u Okean utopili. (D 24929-31) ta ja znam da li opstojim, ne opstojim li? Ali, ono to odve dobro znam: kada jesam, ja nisam; kada nisam, ja jesam, Voljeni! (D 15017) Putujui pjesnie, u nepostojanje povedi nas! Jer postojanje je drumski razbojnik, poto zastrauje, a sve to strai ne predstavlja blaeni as. Ah, postojanje postavi zamku egzistentima! Jer dua eli da nikad ne ue u postojanje, i da nikad ne bude roena iz nepostojanja... Nepostojanje je okean, mi ribe, a postojanje je mrea ribarska kako moe onaj to u mreu je upao poznavati okus okeana? (D 7704-05, 07) Bliskost Bogu nije uspeti se ili se dolje spustiti bliskost s Njim znai iz tamnice postojanja utei. Da nepostojanje moe biti gore il dolje, kako moe misliti neko? Nepostojanje nije ni odmah, ni kasnije, niti daleko. Radionica i riznica Boija su u nepostojanju; ti postojanjem zavaran si, pa kako bi ita o nepostojanju mogao znati ti? (M III 4514-16)

3. Utrnue i ponovno opstajanje

Ba kao to Rumi esto govori o riznicama koje poivaju u nepostojanju, on jednako tako upotrebljava onaj uveni pojam iz klasinog suzma, pojam ponitenja (fan), pojam koji se esto koristi zajedno sa svojim suodnosnim pojmom ponovnog opstajanja (baq). ovjekovo postojanje ili jastvo ili osobnost zovite to kako hoete mora biti poniteno kako bi on mogao dosegnuti svoje istinsko jastvo, koje jest njegovo postojanje i opstajanje u Bogu. Sve ovjekove karakterne crte i navade, sve to pripada njegovoj pojedinanoj egzistenciji, mora postati potpuno obezvrijeeno i potrveno (mahw). Zatim e mu Bog vratiti natrag njegove karakterne odlike i sve pozitivno to je on ikada posjedovao. Ali e ovjek na toj razini znati svjesno i zbiljski ne samo teorijski sa istinom i kroz duhovno

208

DOSEZANJE BOGA

ozbiljenje, da sve ono to on jest apsolutno se izvodi iz Boga. On nije nita drugo doli traak Boijih atributa koji oituju Skrivenu Riznicu. Niko nee pronai do Vrta Veliajnosti put, sve dok ne bude utrnut. (M VI 232) Ti si svoja vlastita sjena u zracima Sunca iezni! Koliko e gledati u svoju sjenu? Pogledaj pravac Njegove Svjetlosti! (D 20395) Samo je u svojstvu savren onaj ko je postao molitvom utrnua u krugu Jedinosti nee nai prostora koliko jedna dlaica. (D 27470) Dok nas eka, trai nas blizu Voljenoga, jer mi smo ishlapili iz nae koe, ali smo se pokazali tik do Njega. (D 15707) Ui u vrt ieznua i pogledaj: iza perivoja rajskog rajski perivoj u dui tvog opstajanja vlastitog. (D 4047) Atributi Njegovi su moje atribute potrali; istotu i atribute moje On je darovao mi. (D 8484) ta je bijedni bakar kada eliksir kucne na vrata, ne bi li se trebao osloboditi svoje bakrenosti atributom zlata? ta je bijedni komadi drveta kad padne na vrelo ugljevlje, ne bi li se trebao preobraziti u iskriavo plamenje? Svi umovi i znanosti su nebesko sazvijee, ali si Ti sunce svijeta koje dere njihove velove. Svijet je snijeg i led, a Ti vreli ljetni dan ni traga od njih ne ostaje, Kralju, kad Ti pokae trag. Ko sam ja kai mi ubogi ja, da bih opstao blizu Tebe? Tvoj pogled me ponitava, i stotine poput mene. (D 32701-06) Nema dervia u svijetu, neko tamo kaza; akoli dervi, ipak, postoji, taj dervi je nitica! On postoji kroz opstojnost svoje vlastite biti, ali su atribute njegove potrli atributi Njegovi. Nalik plamenu svjetiljke u sunevoj blizini ali, kada razmisli bolje, ne postoji svjetiljka: Bit svjetiljke postoji, jer ako stavi pamuk na plamen, plamen ga u puh pretvori.

SLABLJENJE JASTVA

209

Ali plamen ne postoji; on ti ne daje svjetlo nikakvo sunce ga je sasvim potrlo. (M III 3669-73) Jednog jutra voljena svome voljenom, da ga iskua, ree: Ah, voljeni, pitam se, mene il sebe voli li vie? ovjee tuge, istinu reci mi! Bio sam toliko usahno u tebi, uzvrati voljeni, da su mi tobom i glava i peta nasieni. Od mog postojanja samo jo ime postoji. U mom postojanju, o slatka, postoji samo ti. Ko sire ispio me okean medeni. Obini kamen pretvoren je na isti nain u prepun sunevih svojstava savren rubin. Ne ostaje u njemu slika tog kamena prepuna sprijeda i straga sunevog odsjaja. To sama ljubav bude li, tad se ljubav prema suncu, mladiu, ne moe skriti! To ljubav sunca prema sutastvu svoje due bude li, to e tad, nesumnjivo, samozaljubljenost biti! (M V 202028) Jo jednom smo svoje srce, um i duu iza sebe ostavili. Prijatelj je stao u sredinu, a mi smo iezli. Okrenuli smo se od ieznua i u opstojanje se utkali; pronali smo Onog bez traga, i sve tragove odbacili. Mijeajui blato iz okeana i maglu iz devet sfera, odbacili smo Vrijeme, zemlju i nebesa. Gle, pijanci su stigli! Raisti put! Ne, rekoh, loe je to, jer ve smo se izbavili od puta i putnika, nipoto! Dua ognja digla je glavu iz zemlje tjelesne; srce je zakliktalo i, nalik klicanju, mi uspravili smo se. Govorimo manje jer, ako govorimo, shvaamo malo. Jo vina sipaj, jer drutvo nae u redove samoporicatelja je palo! Postojanje je za ene nepostojanje je podvig muki. Neka je hvala Bogu, jer smo uskrsli u nepostojanju kao prvaci! (D 1601)

210

DOSEZANJE BOGA

4. Posvjedoenje i poricanje: shahdah

Rumi, poput mnogih drugih suja, vidi jasan izraaj onog naela koje potcrtava ieznue i opstajanje u temeljnom svjedoanstvu vjere u islamu shahdah: Nema boga doli Boga. Ovo svjedoanstvo vjere se sastoji iz dva dijela. Prvi dio: nema boga (l ilha) poznat je kao poricanje (nafy), dok je drugi dio: doli Boga (illa-llh) posvjedoenje (ithbt). Prva shahdah porie svijet, potom posvjedouje opstojnost Boiju. Ona oznaava to da nita nije zbiljsko doli Zbilja. Sve to vidimo ili zamiljamo kao zbiljsko, zapravo, predstavlja lanu stvarnost, lano boanstvo; a ponad svih tih stvari i svih vizija i umiljaja nalazi se istinska Zbilja, Jedini Bog. Nema Boga osim Njega! Sve e, osim Njega, propasti! (Kuran, XXVIII, 88). Kada se shahdah primijeni na ljudsku jedinku, tad ona oznaava to da Nema jastva doli Jastva. Poto ovjek ne vidi stvari kakve one jesu, on umilja kako je njegov vlastiti ego zbiljan i kako nita drugo ne poiva ponad njega. ak i kada prizna postojanje Boije, on jo ivi i djeluje tako kao da je on navlastito stvaran, a da je Bog iluzija. Stoga, on potrebuje duhovni put koji ukljuuje duhovno ozbiljenje i postignue ieznua i opstajanja, ili poricanja i posvjedoenja: ovjekov iluzorni ego mora biti poniten kako bi njegovo istinsko Jastvo moglo biti posvjedoeno i kako bi on mogao opstojati s Bogom. Shahdah, s jedne strane, oznaava to da Nita istinski ne postoji doli Bog. Sve se to pokazuje kao neto drugo doli On (ghayr), kao nepostojanje po sebi, bilo da ono poiva napolju, u svijetu, ili unutra, u nama samima. Ali sve su forme oitovanja znaenja, sva pjena se izvodi iz Mora. Tako, s druge strane, shahdah takoer znai da Sve to postoji je Bog. Jer nema zbilje doli Zbilje i sve to se moe nazvati stvarnou to jest svaka pojedina stvar u krajnjemu nije drugo doli Zbilja, jer ne mogu postojati dvije potpuno neovisne zbilje, budui da bi to znailo da postoje dva boga. Motrei stvari kakve jesu, ovjek mora kombinirati dvije vrste motrenja koje su sadrane u onoj shahdah. On mora poricati svijet i sebe kao dvije odvojene egzistencije, a potom ih obje posvjedoiti u smislu oitovanja Boijeg Bitka. Meutim, teorijska kombinacija ovih dviju vrsta motrenja ukljuuje nasljedovanje. Ono se ne izvodi iz izravnog duhovnog vienja naina na koji stvari postoje. ovjek nee nuno izvui duhovnu korist iz pukog teorijskog znanja sve dok ne stupi na Put s ciljem ponitenja sebe i zadobivanja opstajanja u Bogu.

SLABLJENJE JASTVA

211

Mislili smo da posvjedoenje je poricanje, nae oko je vidjelo stvari nepostojane. Ono oko koje se pokazalo dremljivo kako bi moglo biti drugo doli uobrazilja i nepostojanje vidljivo? (M V 1032-33) Ovaj svijet je poricanje, stoga posvjedoenju tei; tvoja forma je nitenje, do svog znaenja sei! (M I 2241) Koliko se stijeg ovoga svijeta leluja, toliko oko tvoje vidi stijeg, a vjetar prepoznaje dua tvoja. Onaj ko i nesposobnost vjetra znade, promatra sve osim Prisua samog Boga, kao da ga ne imade. (D 6457-58) Sve osim lica Njegova prolazi; poto ne postoji u licu Njegovu, postojanje i ne trai: Sve stvari prolaze, to onog ko ieznu u licu Naemu vie ne brine. Jer on je u onom doli Bog, ponad onoga: nema boga se uzdigo; ko god je jo uvijek u onom doli, taj jo nije iezo. (M I 3052-54) Nema boga, on ree, doli Boga, potom kaza: nita doli Bog i Jedinost tako se ne pokaza. Gdje je tvog tijela postojanje da se uniti, da se potom tvoja dua visoko uzvisi poto se tvoje ieznue upotpuni, ti se u onom doli Boija Jedinost nastani. (D 25845) Duo, doi i posvjedoi! Tijelo, odlazi i poreci! O ti, nema boga, na vjeala me vodi, ka onom doli Boga ti me privodi! (D 35824) Raduj se s Njim, a ne sa drugim: On je proljee, sve drugo su veljae. Sve drugo doli Bog vodi u stranputicu, stoga nek ti On ini prijestolje, kraljevstvo i krunicu. (M III 507-508) Sve svrhe svijeta razliite su, ali sve one, ipak, jedno su. Znaj da onaj ko se jada kako Voljenog nema, dok za njime traga, u srcu svom svoj grob sprema. Tragao sam diljem svijeta za drugim i pouzdanje stekoh: Ne postoji nita drugo, sam sebi rekoh.

212

DOSEZANJE BOGA

Svi kupci su jedan kupac, a bazar je samo jedan amac. Onaj ko je vidio prirodne vrtove tome se otkrilo da vrt nema nikakve trnove. Kad napunih vodom zdjelu od leda, ona se raspade nikakva traga od nje vie ne ostade. Svijet je cjelina nedjeljiva, harfa svijeta samo jednu strunu ima. (D 34969-75)

5. Smrt i ponovno raanje

Najuobiajenija slika koju Rumi koristi dok govori o ieznuu i ponitenju ega jest slika smrti. On esto citira Poslanikov savjet: Umri prije negoli umre! A veoma voli ukazivati i na stih uvenog sujskog muenika Hallaja: Ubijte me, vjerni prijatelji moji! Jer u mome ubojstvu je ivot moj moja smrt je u mom ivotu, a moj ivot je u mojoj smrti.1 Tajna onog Umri prije negoli umre ova je: to dolazi nakon smrti, plijen je. Doli smrti, drugo sve, nimalo ne slui Bogu, tvore opsjene! (M VI 3837-38) Poput zrna koje mre i postaje tisuom klasova, kroz dareljivost Boiju ja, kada umrem, pretvaram se u stotinu tisua. (D 18026) Nek umrem, ako mi On smrt podari! Ta smrt je bolja od daha mladosti. (D 29277) Na povrinu iznosi truplo voda okeana, ali ako je ovjek iv, kako moe utei njegovim dubinama? Kada umre u ljudskim odlikama, Okean Tajanstava e te uznijeti na mjesto uzdizanja. (M I 2842-43) Ovaj moj i va ego su ljestve kojim se svi ljudi uspinju na kraju, svi se oni s njih nuno stropotaju. Ko god se vie uzdie, vea e luda postati, jer e mu se kosti gore smrviti. Ja govorim o onom izvedenom, ali, evo naela: smatrati se uzvienim je kao uzeti Boga za partnera. Sve dok ne umre i ne oivi kroz Njega, ti si pobunjenik koji trai kraljevstvo partnerstva svoga.

SLABLJENJE JASTVA

213

Kada oivi kroz Njega, ti si zacijelo On. To je Jedinstvo potpuno. Zar da partnerstvo bude to? (M IV 2763-67) Evlija je umro za sebe i postao ivi kroz Gospodara; zato i jesu tajanstva Boija na njegovim usnama. Kad tijelo umre u samodisciplini, ivot je to; tjelesno trpljenje je dui pod nogama tlo. (M III 3364-65) Poput nasmijeene rue klonuli smo na peteljci, duu smo svoju predali Kralju, koji duu obdari. ovjek se ponovo iz utrobe Radionice raa; bio je to drugi put da nas naa majka, ovaj svijet, poraa. Ti nas jo ne vidi, ugrue mali! Samo onaj ko je nanovo roen vidi gdje smo pali. (D 35495-97) Mada majka trpi bol raanja, zametak prekida ivot svog tamnovanja. ena jaue na porodu: Gdje je utoenje? A edo se smijei: Stiglo je spasenje! (M III 3560-61) Majko, svoje roenje od tebe kao smrt sam vidio! Veoma sam bio prepadnut da te ne bih izgubio! Potom sam roen i izbavljen iz tjeskobnog sunjevanja, uao u svijet slatkoga zraka i divnog bojadisanja. (M I 791-792) Mora biti iv u Ljubavi, jer mrtvaevo je nikakvo injenje. Ko je ivi? Onaj kome ljubav dariva roenje. (D 8824) On je, zapravo, Tvorac svih uinaka, ali Ljudi Puti ne vide nita vie doli drugorazrednih uzroka. Jezgra koja ne utekne svojim ljuskama ne umie ljekarima i bolestima. Kada se ovjek po drugi put raa, svoje stopalo mee na glavu drugorednih uzroka. (M III 3574-76) Mrtav si, a tvoje motrenje se okree svijetu due. Kada iznova oivi, ve si spoznao kako ivljae. Ko god umire i iznova se vraa poput poslanika Idrisa2 taj daje naputak melekima i posjeduje znanje o nevidljivim stvarima.

214

DOSEZANJE BOGA

Doi, reci mi kojim putem si napustio svijet. I, zaista, kojim putem si doao? Jer, zacijelo, taj put je zastrt. (D 5235-37) Umro sam i kroz tebe iznova ivot zadobio. Potom sam po drugi put ovaj svijet vidio. (D 16262) ta je to mjesto za mene? Umro sam pod stopalom Ljubavi Njegove. Ne, krivo sam rekao: onaj koji je kroz Njega oivio, nikada umrijeti ne moe. (D 224335) Mada si samo jedna dua bio, u stotine te smrt pretvara kada te vjena Ljubav razara. (D 36332) Umirao sam i umirao, potom me je Tvoj dah oivljavao. Kada bih u Tebi morao jo stotinu puta umrijeti, opet bih na isti nain umirao. Bijah razasut poput praha, a potom bijah u sabranosti, kako bih mogao umrijeti u rasutosti prije Tvoje Sabranosti? Kao dijete koje umire na svoje majke prsima, ja u umrijeti na svemilosne Milosti i Dobrote grudima. Kakva je to pria? Kako zaljubljeni ikada moe umrijeti? Bio bi to pravi apsurd u vodi ivota ne ivjeti. (D 1716669) Voda ivota svaku duu obnavlja, ali Ti si vode ivota Voda. Svakog trena Ti mi dariva dar smrti i proivljenosti tako ja vidjeh nadzirui mo Tvoje Dareljivosti. (M V 4222-23) Umirao sam stotinu puta, Voljeni, i ovo sam iskuao: kad god je Tvoj miomiris doao, ja sam se na ivotu odrao. Stotinu sam puta svoju duu predavao, i s nogu padao; ponovo sam se raao, kad god sam Tvoj zov douo. (D 17697-98) Kravu svoga ega, to prije moe, zakolji, kako bi tvoja skrivena dua prispjela ivotu i svijesti! (M II 1446) Sve to umiranje nije smrt forme, jer ovo tijelo nije drugo doli instrument due.

SLABLJENJE JASTVA

215

Krv uvelike nedozrela ovjeka zacijelo je izvanjski prolita, dok se njegov ivi ego na drugu stranu odskita. Ovaj instrument je skren, ali je hajduk ostao; ego se zadrao na ivotu, ali se ivot jahalice njegove iz nje izlio. Njegov konj je ubijen prije negoli je Put preao; on je samo nezreo, ruan i mahnit ostao. Kad bi svak bio muenik ko je svoju krv lio, i zaklani bi nevjernik kao Abu Said3 svetac bio. Ah, postoje mnoga muenika ega koja su u ovom svijetu umrla, ali okolo tumaraju kao da su iva. Hajduka dua umire, ali njen ma u ruci ratnika ostaje. Ma je uvijek isti, ali ovjek nije forma u njemu pometnju sije. Kada se ego preobraava, ma tijelo u ruci se dobrostivog majstorstva Gospodnjeg zadrava. (M V 3821-29) Zato to Ti uzima duu, umiranje je poput eera umiranje u Tebi daleko je slae od slatka ivota... Gurni ustranu svoje tijelo i dua postani! Igraj u tom svijetu! Makar je sada umiranje nemir i pometnja, iz svijeta ne bjei... Zato bismo ostavili duu? Istinsku duu pronalazimo kada duu predajemo. Zato bismo duh napustili? Umiranjem duh od zlata zadobivamo! Kad jednom bude izbavljen iz ove krletke, tvoje prebivalite bie vrt rua. Kad jednom bude slomljena ljuska, umiranje e biti poput bisera. Kad te Bog pozove i povue te Sebi, taj hod je poput raja, a umiranje je poput nebesnog jezera. (D 21472, 75, 77-9) ta znai biti blizu ljubavi? Samo se od srane poude razdvojiti. Postati krv, svoju vlastitu krv zatomiti, i sa psima pred vratima vjernosti bdjeti. Zaljubljeni sebe rtvuje za njega smrt i udaljavanje su isto to i ekanje. Na svom putu, muslimanu, sigurnou se zatiti, i ustrajavaj u svojoj pobonosti.

216

DOSEZANJE BOGA

Za ove muenike nema strpljenja bez smrti oni su svojim vlastitim ieznuem u ljubavi. Bjei ako eli od tuge i sudbine njihov strah je ivljenje bez tuge. U preporuene dane i za vrijeme Aure posti jer na Kerbelu 4 ne moe ii. (D 2102)

6. Siromatvo, suzam i dervitvo

U sklopu perzijskih i arapskih sujskih spisa rije siromatvo (faqr, darwsh) je sinonimna sa suzmom, a siromaan ovjek (faqr, darwsh) je suja. Drugim rijeima, derv ili faqr je onaj ko je stupio na duhovnu stazu pod vostvom ejha. Ove dvije rijei su u Rumijevim djelima sinonimne sa rijeju evlija, iako on, katkada, posebice u kazivanjima u Mesneviji, rije dervi koristi s obzirom na one koji lano tvrde da su suje. Njegova upotreba rijei suja je slina, dok pojam kalander (qalandar) obino oznaava suju koji je dosegnuo najvii stupanj ieznua. On, poput mistinog salamandera, ulazi i izlazi iz vatre ne trpei posljedice: poniten plamenjem vatre, on je poluio opstajanje. Rumi esto upotrebljava pojam siromatva u kontekstu koji pokazuje da je taj pojam sinoniman sa pojmom ieznua/ponitenja i nepostojanja. Dervi je onaj koji je siromaan, jer on ne posjeduje nita svoje vlastito. On je potpuno bez osobnosti. Istinski siromah je, zacijelo, najbogatiji od svih ljudi, jer, osobno ne opstojei, on opstaje kroz Jastvo. To je, uostalom, i ono znaenje Poslanikovog pravorijeka: Siromatvo je moj ponos. Rumi na slian nain prepoznaje dobro poznato izvoenje rijei suja iz korijena rijei vuna (sf ). Doslovce, suja oznaava ovjeka koji nosi vunenu odjeu, ukazujui na rane isposnike prakse nekih evlija. Ali, Rumi smatra da se ovaj simbolizam izvodi iz korijena rijei istota (saf), jer suja je onaj koji se oistio od svog vlastitog jastva. Od svih razliitih vrsta znanja na dan smrti samo znanje o siromatvu e opskrbu za put priutiti. (M I 2834) Ko god ezne sjediti s Bogom, neka sjedi sa ljudima suzma. Sva ova znanja su igre i pustopoljina neijeg ivota u usporedbi sa duhovnim stanjima fakra. ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava! (Kuran XLVII, 36)

SLABLJENJE JASTVA

217

Na putu siromatva dosee sve svoje elje. ta god moe poeljeti, to e poluiti na taj nain bilo da je rije o poraavanju vojski, pobjeivanju neprijatelja, porobljavanju kraljevstava, podjarmljivanju naroda, nadmaivanju svojih suvremenika, pronjenom govoru, lijepom izraavanju ili bilo emu tome slinom. Kada izabere put siromatva, dosegnut e sve ove stvari. Nije niko nikada stupio na ovaj put, a onda se poalio nasuprot drugim putevima. Ko je god stupio na ovaj put i ko ustrajava na njemu neka zna da jedan od stotinu tisua dosee svoj cilj, i to ne tako da je njegovo srce radosno i da stjee poinak... Ali, kada ue u svijet siromatva i upranjava ga, Bog te obdaruje kraljevstvima i svjetovima koje nisi nikada zamiljao. Bude posramljen zbog onog za im si udio i ta si odjednom elio. Kae: Ah! Poaen postojanjem neeg poput ovog, kako sam mogao juriti za sitnicama? (F 145-46/154) Kada bilo ko u ova dva svijeta stekne srce isto, taj uvia da svrha onog Da, u odgovoru na pitanje Nisam li Ja va Gospodar?, bilo je siromatvo. Svijet od praha je poput malog brda, siromatvo je riznica u njemu skrivena; radost djeteta je da igra i razmee se na brdima. (D 26345-46) Siromatvo nije zbog patnje. Ne stoga. Ono je tu jer nema nieg drugog doli Boga. (M II 3497) Siromatvo je nadmailo sve i izmijenilo mnogo postaja! Siromatvo otkljuava vrata plemenita li kljua! Onaj ko za senzualnou ezne uprljan je, a ko za umnou udi oien je ali je siromatvo s druge strane prljavtine i istote svoj ador podiglo. Sva srca Boijih zaljubljenika dre siromatvo u krunici: siromatvo je ejh ejhova, a sva srca su njegovi uenici. (D 9326-28) Kada ieznue ukrasi ovjeka zbog siromatva njegova, on bez sjene postane, poput Muhammeda. Ieznue je bilo ukras onoga ko povika: Siromatvo je moja dika. Poput plamena svijee, on je bez ikakve sjene...

218

DOSEZANJE BOGA

Kada svijea bude u plamenu potpuno iezla, nee vidjeti traga ni od nje niti od plamena. (M V 672-673) Dua fakira krui oko ieznua kao gvoe oko magneta. Jer je ieznue postojanje u njegovu pogledu: on je sprao sljepou i falinku sa svojih oiju. (D 2948-49) Zato odrubi glavu, ratnie, svome egu! Budi bez ega i ieznut, nalik derviu! Kada bude bez ega, siguran si u ono, ma ta radio, jer nisi ti bacio kada si bacio, ve je Bog bacio. (VIII 17) (M VI 1522-23) Poto je nepostojanje stadij najvii, stoga su sve druge nadmaili dervii. (M VI 1471) Svaka dua koja bjei od nepostojanja i siromatva, nesrea je koja bjei od sree i blaenstva. Bez ieznua niko nije obdaren dobrotom iz Nepostojanja zdjele. Potakni izmirenje izmeu mene i ieznua, voljeni Boe! Jer ivotni vijek koji ima sudio je tvoje postojanje. Jednom e morati temeljito iskuati i nepostojanje! Divota i fanfare siromatva i ieznua nisu isprazno hvastanje: gdje god da ima dima, ondje ima i vatre. (D 9018-19, 25-26) Lijenik, siromatvo traili su i ulo srca moga pronali. Ono im je apnulo: Raznesite radosnu vijest. Od trpnje postojanja ste izbavljeni. (D 32852) Feniks5 , alhemija, stanje Kalandera to su Kalandera atributi, ali je on potpuno slobodan od sviju njih. Kae: Ja sam Kalander, ali srce to prihvatiti ne smije; Kalander stvoren nije. (D 31948-49) Ukratko, ljudska priroda ne obuhvaa Kalandera on je potpuna vizija, a vizija je okrenuta ka tiini govora srana! (D 14133) Svako trpi sranu bol drugorednih uzroka, ali su zaljubljenici segnuli ponad uzroka, poput kalander. (D 6990)

SLABLJENJE JASTVA

219

O srce, put onih koji se ponitavaju je opstojanje u opstojanju! O srce, Kalender je, nesumnjivo, pouzdanost u pouzdanju! (D 14148) Ljudi uvru svoje rukave u apsolutno ponitenje, praznei svoje halje od lai i istine. Kako bi neogranieni ovjek svoje ruke duom uprljati mogao? Nakon svega, prijatelju, odakle je Kalander krenuo? Putnik je Kalanderu predstavio svoju duu osloboenu. Kalander mu je u uho apnuo: Ti bi trebao prei na drugu stranu. Sve dok izgara na ovoj strani u plamenju svoje ljubavi, ti si jo ogranien, jer te salijeu nemiri. (D 29484-87) Tajna salamandera nee dopustiti da ga vatra spri Kalander ima duu rjeu od te; o tome govor dri! (D 23004) O gnostie koji poznaje tajanstvo Znanoga, o isti ovjee koji si poprimio odlike Kalandera! Voda okeana do glenjeva ti je dosegla ti usred vatre posjeduje prirodu salamandera! (D 31667-68) Oni kojima siromatvo glavu odrubi stotinu puta su iezliji od onih koji su jednostavno umrli. Mrtvac je iezao u jednom smislu kroz gubitak ivota, ali su suje iezli u stotine smislova. Smrt je jedno usmrenje, ali je ovo tri stotine tisua usmrenja, od kojih svako prima cijenu krvi mimo rauna. (M VI 1537-39) Jesi li uo kako je Hidr prelomio daske broda, kako bi ga spasio od ruku tirana? (Kuran XVIII 72, 80) Hidr je Ljubav tvoga vremena: slomljen i ist na dnu, kao talog, poiva suja. (D 4315-16) Suja je onaj koji istotu trai, a ne onaj koji vuneni plat nosi, krpi ga i sodomiju ini. U ovih prezrenih ljudi oima, suzam nije drugo doli krpanje i sodomija. (M V 363-364)

220

DOSEZANJE BOGA

U samostanu univerzuma, u rasadniku ovoga svijeta, ja sam suja ista srca, a ne vuneni suja. (D 34965) Siromatvo, kojeg smatra sramotom, na svijetu buduem urodit e ponosom. (D 10319) Fakirovo siromatvo nainili su njegovim ponosom Tvoje darivanje i dobrota smrt vie nema nikakva upliva na njegov nain ivota. (D 26301) Strpljenje je ekalo jer je vidjelo Tvoju zahvalnost slatku, siromatvo ima ponos, jer mu Ti dariva batinu bogatu. (D 31989) Dervii su kraljevi, svi su u pijanstvu samozatajni. Mada nainjeni od praha, ipak su ahovi i sultani. (D 6078) Kako su oni dervii? Za svakoga je kraljevska riznica, kraljevi pred njima stoje posramljenih lica. S Tobom oni su dervii, ali su sa drugima sultani jer Ti im kraljevstvo i krunu podari. Mjesec je pred Suncem dervi, ali meu zvijezdama jae kao kralj. (D 28559-61) Ti si rana i zavoj u Kalanderovu srcu i dui o Apsolutna Svjetlosti, rana i zavoj siromatva, o Apsolutna svjetlosti, Ti si! (D 29706). Dobro dola, o Duo Samostojna, pobjedniki Kralju, Duo-Darovatelju svakog sjedinjenja i Sunce svakog kraljevstva! Ovaj i onaj svijet su robovi Tvome Nalogu ako ih Ti ne eli, razori ih neka drugi postanu. Obasjaj, zrako sunca, siromatva postojanje! Oslobodi nas od nade u Raj i straha od vatre! Oslobodi ponosne ljude siromatva od srama njihovih dua! Razori sve ove slikarije i slike poradi Slikara Tog Prvaka koji je prolio krv stotinama tisua! Sa arom vjenog blaenstva u eravici izgaraju im srca! Niko nee ova tajanstva Tvoje naklonosti razumjeti, osim onog koji iz duhovnog pregnua, bez postojanja, poniten siromatvom, dolazi. (D 11234-39)

SLABLJENJE JASTVA

221

7. Ja sam Bog
Samo onda kada je ovjekov ego istinski poniten i iezao, ovjek moe strogo kazati ja. Ali, on tada to ne govori, jer njegovi atributi su zamijenjeni Boijim atributima. Na tom stadiju opstajanja u Bogu ovjek istinski nosi Istinu i postaje Boiji namjesnik na Zemlj, puno i trijezno oitovanje Njegova Bitka. No, kada ovjek kae ja prije dosezanja tog stadija, on time posvjedouje postojanje svog vlastitog ega. ak i ako je vjernik, on time veli: Ja postojim i Bog postoji Ali to protuslovi onoj shahadah, koja svjedoi da ne postoji zbilja doli Zbilja. Poto je jastvo zbilja, tad je ovjekovo jastvo nezbiljsko. Zapravo, ne postoji ja doli Ja. Ali, sada to nije vie ovjekovo ja, to je Boije Ja. Sve dok ovjekov ego i osobnost postoje, on je nevjernik i idolopoklonik, jer on nastavlja svjedoiti u praksi, ako ne u teoriji da postoje dva zbiljska egzistenta, dvoje Ja. Uz Boga dvoje Ja ne nalazi prostora. Ti kae Ja i On kae Ja. Ili ti umire pred Njim, ili neka On umre pred tobom; potom dualnost nee ostati. Ali je nemogue da On umre, bilo subjektivno ili objektivno, jer je On ivi Bog, Onaj Koji ne umire (XXV 58). On posjeduje takvu Plemenitost da, kada bi to bilo mogue, On bi umro za tebe kako bi dualnost iezla. Ali, poto je Njemu nemogue da umre, tad ti umire, tako da se On moe oitovati tebi, i dualnost mora nestati. (F 24-25/36) ta je nae Mi kad Ti kae Ja? ta je na bakar pred tim eliksirom to sja? Pred suncem pregrt snijega ini bilo ta, ali na zraci i svjetlosti poniten biva? (D 35349-50) Kada je Halladeva ljubav za Bogom dosegla svoju krajnju granicu, on je postao svoj vlastiti dumanin i ponitio je sam sebe. Kazao je: Ja sam Bog, to jest: Ja sam poniten; Bog ostaje, nita drugo ne ostaje. To je krajnja podlonost i kranja granica poslunosti. To znai da samo On jest. Tvoriti lano svjedoanstvo i biti uznosit znai kazati: Ti si Bog, a Ja sam sluga. Jer ti na taj nain posvjedouje svoju vlastitu egzistenciju, a dualnost je nuan ishod toga. Ako kae: On je Bog, to je takoer dualnost, jer ne moe biti On bez onog Ja. Stoga je Bog kazao: Ja sam Bog. Osim Njega nita drugo nije postojalo, Hallad je bio ieznuo, pa su ono bile rijei Boije. (F 193/202) Kada din ovjeka opsjedne, on gubi ljudske atribute.

222

DOSEZANJE BOGA

ta god on da kae, din izgovara te rijei onaj koji je s one strane, na ovoj strani glasom jei. Kad din tu mo i prirodu posjeduje, ta tek sa Tvorcem dina je? ovjekova osobnost je iezla, a din je postao ovjekoliki; bez nadahnua Turin poinje govoriti arapski. Kad ovaj sebi doe, ni rijei jedne ne poznaje. Jer tu bit i atribut samo din posjeduje. Kako bi Gospodar dina i ljudi mogao od dina neznatniji biti? (M IV 2112-17) Kad Hallad kaza: Ja sam Bog i u tome ustraja, on svaku sljepou prigui do kraja. Kada se ovjekovo ja iskorijeni iz postojanja, ta tad optrajava? (M VI 2095-97) Boije umakanje (II 138) je umirua zdjela Njega: u njoj se svaka arena stvar u jednobojnu pretvara. Kada neko padne u tu zdjelu, a ti kae: Izlazi vani!, on e u svojoj radosti rei: Ja sam zdjela, mene ne krivi! To ja sam zdjela isto je to i Ja sam Bog. On ima boju vatre, mada je eljezo. Boja eljeza je ponitena bojom vatre: eljezo se dii vatrom, makar nijemo ostaje. Kada crveni poput zlatnog rudnika, ono bez glasa klie: Ja sam vatra! Kroz boju i vatru dola mu je slava. Stoga veli: Ja sam vatra, ja sam vatra. Ja sam vatra. Ako sumnja ili dvoji, kuaj me! Svojom vlastitom rukom takni me. Kada ovjek prima svjetlost od Boga, on postaje, jer je izabrani, predmet aneoskog niice steranja... ta vatra? ta eljezo? Usne svoje sklopi! Ne izruguj se usporedbama onih koji s Bogom porede stvari! (M II 1345-51, 53, 55) Kad bih bio kralj, ali bez Tebe, kako bi tad bilo lano ono Ja i Mi! Ali, ak i ako sam prah, ali s Tobom, ah, to je ono moje jastvo divno li! (D 33594)

SLABLJENJE JASTVA

223

Faraon ree: Ja sam Bog i bi prezren.6 Hallad ree: Ja sam Bog i bi spasen. Ono Ja sa sobom Boiju kletvu nosi, ali kazati ga u pravi as, milost znai. Halladevo Ja, bez sumnje, milost znai, ali ono faraonovo kletvom bi. Dobro to uoi! Pijetlu koji kukurijee u krivo vrijeme glava se odrubiti mora kao upozorenje. ta je odrubljenje glave? Pogubiti ego u svetom boju i odrei ga se... Nita ne ubija ego doli ejhova sjena: vrsto se dri uz skute ubice ega! (M II 2522-25, 28) uj, o faraone, Egiptu tei! U Egiptu due stotine egipata lei...! Svjetlost se pojavljuje kao vatra, a vatra kao svjetlo je akoli tako nije, zato je ovaj svijet Prebivalite Iluzije ? Ne hiti, prvo nepostojanje budi! Kada se pojavi na zapadu, tad e ti svjetlost na istoku granuti. Srce se zbog jastva Vjenosti osupnulo njegovo vlastito jastvo je obljutavilo i osramotilo se. Dua je postala radosna kroz obezvrijeeno Ja; ona je utekla od jastva ovoga svijeta. Kada je pobjeglo od tog Ja, tad je postalo Ja. Molim te postani to Ja, bez tuge i jada! Kada e uope to Ja ikada biti otkriveno na nain miljenja? Ono e biti otkriveno tek nakon ponitenja. (M V 4127, 36-40, 46) Doi, smjesti se u mojim oima, o Ti Koji Si vie Ja od onoga Ja! Hajde pokai mi Mjesec od kojeg Ti ak ima vie odsjaja! (D 29715)

B.
LJUBAV

Lahko se moe pokazati kako je Ljubav (ishq)7 sredinja tema svih Rumijevih djela. Kad bismo krenuli istraivati je kroz Dwn, brzo bismo uvidjeli da se najvei dio ove njegove poeme iskljuivo bavi ovim sadrajem. I to se prije shvati ta Rumi podrazumijeva pod pojmom Ljubavi, prije e se uoiti da ak i Mesnevija i Fihi ma hi, gdje se rije ljubav ne spominje tako esto, uglavnom bave mladarcima i izdancima Ljubavi. Ljubav, u Rumijevu miljenju, potpuno preovlauje i odreuje sujina unutarnja i psiholoka stanja. Ali, zato to se Ljubav odnosi na iskustvene dimenzije suzma, a ne na one teorijske, tad ono to se razumijeva mora se iskuati. To se ne moe objasniti rijeima, nimalo vie negoli to se neija istinska priroda, prionula uz voljenoga od ovoga svijeta, moe zabiljeiti na papiru. Sve je to u veoj mjeri i jo vie tako stoga to sujin Voljeni transcendira ne samo ovaj svijet, nego i budui svijet i sve to mi moemo pojmiti ili zamisliti. Rumi esto podvlai nemogunost objanjenja Ljubavi, premda u nekim drugim stihovima on prihvaa komplementarno gledite: o njoj se moe raspravljati do vijeka, ali ju se nikada ne moe iscrpiti. U svakom sluaju, ishod je isti: Ljubav ne moe biti istinski iskazana rijeima. Ona je, temeljno govorei, jedno iskustvo smjeteno ponad uzanih granica deniranog miljenja ali jedno iskustvo zbiljskije od univerzuma i svega onoga to on obuhvaa.

226

DOSEZANJE BOGA

Nije bitno ta kaem kako bih objasnio i Ljubav rasvijetlio, sram bi me svladao kad god bih do same Ljubavi kroio. (M I 112) Ljubav se naim govorenjem ili sluanjem ne moe obujmiti; Ljubav je okean ije se dubine ne mogu izmjeriti. Bi li pokuao kapljice mora izbrojiti? Pred tim Okeanom sedam mora ne moe nita initi. (M V 2731-32) Ljubav se ne moe pronai u uenosti i znanju, u knjigama i listovima. ta god raspravljali ljudi to ne vodi zaljubljenikim stazama. (D 4182) ta god da si kazao ili uo, ljuska je; jezgra Ljubavi je tajna koja se ne objavljuje. (D 2988) Dosta! Koliko jo dugo ete prianjati uz te rijei jezika? Ljubav ima mnogobrojna ispoljenja mimo govora. (D 4355) Tiho! Tiho! Jer aluzije Ljubavi nestaju; znaenja od mnogog govorenja skrivena postaju. (D 12073) ta je Ljubav?, neko upita. Ja rekoh: Ne pitaj o tim znaenjima. Kad postane kao ja, tad e znati. Kada te On pozove, njeno kazivanje e recitirati. (D 29050-51) O ti koji si sluao priu o Ljubavi, Ljubav promotri! Koje su to rijei u uima usporedive sa vizijom u oima, koje rijei? (D 24681) Ljubav se, potom, mora iskuati kako bi se razumjela. Ali mi jo moemo samo u golemoj mjeri pabiriti o ovoj neiskazivoj zbilji u Rumijevim djelima, sve dok se ne prisjetimo da Ljubav postoji kako bi se ozbiljila, a ne da bi se o njoj raspravljalo. Ukoliko Rumi raspravlja o njoj, on to ini samo zato da bi podstaknuo enju za Ljubavlju u srcu sluateljevu: ta je Ljubav? e savrena. Stoga, hajde mi rastumai Vodu ivota. (D 17361)

LJUBAV

227

1. Bog kao Ljubav i s onu stranu Ljubavi

Bog je izvorite sve ljubavi, ba kao to je vrelo svake druge stvari. Ali, do koje mjere se moe strogo kazati da Bog jest Ljubav? injenica da je Ljubav Atribut Boiji implicitno je posvjedoena brojnim kuranskim stavcima u kojima se kae da Bog voli neto. Suje obino ciritaju sljedei stavak, poto on jasno pokazuje hijerarhijski odnos izmeu Boije Ljubavi prema ovjeku i ovjekove ljubavi prema Bogu, s tim to ova potonja izvodi svoje postojanje iz one prvotne: Bog e dovesti narod kojeg On voli i koji Njega voli, snishodljiv prema vjernicima, nesmiljen prema nevjernicima. Dovee ljude koji se bore na Boijem putu, ne strahujui od prigovora bilo kakvog prigovoritelja. (V 54) to se tie toga da li moemo ili ne moemo kazati da Bog jest Ljubav, odgovor je isti kao i u sluaju drugih boanskih Atribura: jest i nije. Bog je, zacijelo, Ljubav, ali ovaj Atribut ne iscrpljuje Njegovu Zbilju. On je na jednak nain Milost, Znanje, ivot, Mo i Volja. On posjeduje sve ove atribute; Njegov Bitak je isto to i njihov Bitak; ali mi ne moemo kazati da je Bog Milost i nita vie, ili da je On Znanje i nita vie. to se tie Izmirenja Suprotnosti, on na apsolutan nain posjeduje sve Svoje Atribute, pa, ipak, On je u Svojoj Biti ponad svih njih. On je, sa jednog stajalita gledano, Ljubav, ali sa drugog stajalita On je iznad Ljubavi. Oba stajalita se razmatraju u Rumijevoj poeziji i prozi. Ljubav je tenja s onu stranu granija. Stoga se kae da je istinski Boiji atribut, a samo je u izvedenom znaenju svojstvo Njegovih sluga. On njih voli je sve. A ono da oni vole Njega, ta je? (M II uvod.) Strah nije ak ni trunica pred Ljubavi; sve stvari su posveene u njenoj religiji. Ljubav je atribut Boiji, ali je strah svojstvo sluga poudom i lakomou muenih. Jer si u Kuranu itao da Njega vole oni, upisano u isti stih sa i On voli njih, Znaj da Ljubav i Naklonost su atributi Boiji. Ali strah nije atribut Boiji, prijatelju dragi! Kakav odnos postoji izmeu Boijeg atributa i atributa one pregrti praha? Ili izmeu svojstva vremenitog bia i Bia Apsolutno Svetoga?

228

DOSEZANJE BOGA

Kad bih morao nastaviti svoje tumaenje Ljubavi, stotine uskrsnua bi se zbilo prije nego se ono upotpuni. Mada as uskrsnua ima granicu ali, kada su u pitanju Boiji atributi, granice gdje su? (M V 2184-90) Znaj da su mladarci Ljubavi u Vjenosti bespoetnoj, njena ilita u Vjenosti beskrajnoj. To drvo nije poduprto Prijestoljem Boijim, Zemljom ili deblom. (D 4183) Kad napustim jelo i spavanje, postat u kao vjena Ljubav: ivot, Samoodranje. (D 16036) Drugi Te zovu Ljubav, ali Te ja zovem Sultanom Ljubavi o Ti Koji si iznad pojma ovog ili onog, bez mene ne idi! (D 23303) Niko nikada nije kroio dva ili tri koraka prema vrtu Ljubavi bez stotina selama od Vrtlara. Iznad Ljubavi su tisue nad tisuama dvorita, ali njihova uzvienost i velianstvo tite ih od duha uljeza. (D 10109-10) Karavana Nevidljivog ulazi u svijet vidljivi, ali ostaje skrita od svih tih runih ljudi. Kako bi ljupke ene prilazile runim muevima? Slavuj uvijek prilazi grmu rua. Jasmin raste tik do narcisa, rua se pokazuje divno otvorenog pupoljka. Sve ovo su samo simboli ja mislim da drugi svijet u ovaj svijet ulazi. Poput maslaca skrivenog u mlijeka dui, neprostornost u prostornost ulazi. Poput uma skrivenog u krvi i koi, Bestrani u vidljive tragove ulazi. A s onu stranu uma zanosna Ljubav dolazi, vukui svoje skute s peharom vina u svojoj ruci. A s onu stranu Ljubavi, onaj jedino neopisivi, koji se samo opisati moe Onim koji dolazi. (D 30789-96)

LJUBAV

229

2. Svijet kao ono po Ljubavi stvoreno

Ljubav je enja i potreba. Premda je Bog u Svojoj Biti iznad svih potreba, On je, ipak, na razini Svojih Atributa kazao: Poelio sam (ili zavolio sam) biti spoznat, i tako sam stvorio svijet.8 Isto tako, Njegova Ljubav prema Poslaniku je bila ta koja Ga je navela da kae: Da tebe nije, Ja nebeske sfere stvorio ne bih. Prema tome, Boija Ljubav prema oitujuoj Skrivenoj Riznici kroz vjerovjesnike i prijatelje Boije je bila poticajna snaga u Njegovu stvaranju univerzuma. Svako gibanje i djelovanje ishode iz te izvorne Ljubavi; forme svijeta su samo odrazi Njegove jedincate zbilje. Stvorenja su stavljena u gibanje snagom Ljubavi, Ljubav snagom bespoetne Vjenosti; vjetar treperi zbog obzorja, a stabla zbog vjetra. (D 5001) Bog ree Ljubavi: Kad ne bi bilo tvoje ljepote, kako bih poklonio panju zrcalu egzistencije? (D 26108) Svijet je nalik zrcalu koje pokazuje savrenstvo Ljubavi. Ko je ikada vidio dio velianstveniji od njene cjeline, prijatelji? (D 25248) Ljubav je jezgra, svijet je oklop prazan; Ljubav je slatki, svijet je kazan. (D 22225) Poput Adema i Have Ljubav raa tisuu oblika; svijet je prepun njenih slika, a ona nema nikakva lika. (D 5057) Ah, Ljubav, koja ima tisuu imena i pehar slatkog vina! O, Ti koja si obdarena sa tisuu vrlina! Ah, bezoblino Jedno sa oblika tisuu! Ah, Darovatelju forme Turinu, Grku i Habeu! (D 14022-23) Ljubav razdvaja sfere sa stotinu pukotina, ona mono Zemlju potresa. ista Ljubav je sa Muhammedom jedno zbog nje mu je Bog rekao: Tebe radi jedino... Poto je on bio jedina svrha Ljubavi, Bog ga od drugih vjerovjesnika posebno izdvoji: Ali da nije iste Ljubavi, egzistenciju nebeskim sferama podario kako bih? Pokrenuo sam toak nebeski, kako bi ti mogao razumjeti velianstvo Ljubavi. (M V 2736-40)

230

DOSEZANJE BOGA

Sfere se vrte zaljubljenika radi, Toak se okree poradi Ljubavi, ne zbog pekara i topioniara, ne zbog ilimara ili apotekara. Nebesa se vrte oko Ljubavi: ustaj, jer i mi se moramo vrtjeti! Gle! Da tebe nije, ja stvarao ne bih... ta On to ree? Muhammed izabranik je rudnik Ljubavi. Hajdemo se za tren vrtjeti oko Ljubavi. Dokle emo se oko ove strvine vrzmati? (D 12293-97)

3. Svijet kao ono Ljubavlju uzdravano

Sve stvari sudjeluju u Boijoj Ljubavi, poticajnoj sili stvaranja, pa su stoga sve stvari zaljubljenici. Drugim rijeima, svaki egzistent je natopljen potrebom i enjom za drugim egzistentima i neprestance nastoji postii sjedinjenje s njima. Ti pojedinani zaljubljenici su neposredno vrelo svakog gibanja i djelovanja. Boija mudrost je uinila da u Njegovoj odluci i odredbi budemo zaljubljenici meusobni. Ta predodreenost je sve dijelove svijeta povezala, i uinila ih u svoje parove zaljubljenicima. Svaki djeli svijeta ezne za svojim parom, ba kao to ezne slamka za amberom. Nebo veli Zemlji: Zdravo! Privlai me kao magnet eljezo...! enska priroda e uvijek za mukom eznuti, da bi mogli zajedniki savreno djelovati. Bog je enju u ovjeka i enu zasadio, da bi svijet opstojanje kroz njihovo sjedinjenje pronaao. On zasauje uzajamnu enju meu sve djelie, a njihovo sjedinjenje raa potomie. (M III 4400-03, 14-16) Stotinu tisua zmija i lisica, stotine tisua jede svoj hljeb svagdanji svak trai svoj dio, svak ima svoje boli. (D 20467) Ah, drukija vrsta ploda svaku granu njie, drukiji pehar vina opija svakog od nas i svojom budalom nas pie!

LJUBAV

231
Iza vela dvije stotine dama izgrebanih obraza i izubijanih glava, svaka od drukijeg suprunika obudovjela. Ribareva udica je probola usta svake ribe jedna povika: Ah, dragi!, a druga: Kakve li divote! Iz ljubavi prema Boijoj Ljepoti plee Dibril, a iz ljubavi prema svojoj avolici igra Ifrit. (D 24643-46) Svak je stvoren poradi svrhe posebne; enja prema njoj zasaena je u svako srce. Kako bi se ruka i stopalo bez enje pokretali? Kako bi se granice i lie bez vode i vjetra nosili? (M III 1618-19) Kralj je kazivao skrivene rijei svakome uhu u duu svaiju podario je drukiju poruku. Trvenje meu stvorenjima, mrnju meu ivima svakog trena meu njima On ureduje: Prijatelj kome se dive! Slatko i tenim rijeima je rui govorio, i na smijeh je naveo, njeni mig je oblaku dobacio i oi mu skvasio. Rui je kazao: Veselje je najbolje! A oblaku je rekao: Plakanje je najbolje! Nijedno od njih ne prihvaa savjet drugoga. Grani je kazao: Njii se!, liu: Treperi!, a nebesima: Vrtite se oko zemaljskih dveri! (D 26047-51)

Onaj svijet je kao Okean, a ovaj nalik pjeni. Allah Velianstveni je poelio zadrati pjenu u dobrom poretku, pa je stoga uinio da se neki ljudi vraaju natrag u okean u nastojanju da zadre pjenu... ador je podignut za kralja, a neki ljudi su bili zadueni da odravaju ador. Jedan od njih ree: Ne nainim li koie, za ta e se povezati konopci...? Svakom od njih Bog je usadio zadovoljstvo i uitak u tom poslu, tako da i kada bi stotinu tisua godina ivjeli ne bi drugo radili, i svakim danom bi im ljubav spram tog posla narastala. (F 92-93/104) Drevee veli: Kakve li sramote! Mi na zemlji posjedujemo toliko umijea, kienosti i ljepote! Takve smo darove primili od Boga; a ostalo korijenje nema nikakva znanja o tim stvarima. Ah, kada bi samo postojao pijani dan, mi bismo mogli pokazati svoju ljepotu! Tako bi naa izuzetnost i runoa drugih mogle biti pokazane na svjetlu dana! Iz Nevidljivog svijeta im je prispio odgovor: O, zatoenici vode i ilovae, pozabavite se svojim svrhama i postignite svoja umijea! Ne budite

232

DOSEZANJE BOGA

srceparajui! Ne bojte se da e vaa umijea ostati skrivena! Jer Mi smo postavili te dragulje i plodove u vae riznice, a vi o tome niste pojma imali. Oni su bili skriveni u Naem Nevidljivom Znanju. Prije ulaska u postojanje umijea i ljepote, koje vi danas vidite u sebi, predstavljali su dragulje u Nevidljivom okeanu, urei da uu u riznice stanovnika suhe ilovae. Mi smo u svakog posjednika odreene vrline postavili odreenu odliku, u svakog umjetnika i majstora odreenu svrhu, bio on zlatar, draguljar, arobnjak ili alhemiar; tako isto u svakog trgovca, odvjetnika i uenjaka pa svaki od njih glagolja svoju svrhu i oituje svoje umijee. Mi smo im usadili to glagoljanje i tu svrhu, a oni su bili zbunjeni poput curetaka koje su tek dosegnule pubertet. One u svojim domovima se strasno dive svojim haljinama, svojoj ljepoti, i virkaju u ogledalo. One poele da smaknu veo i pokau svoju ljupkost odabranom i priprostom. Iz dna due one zavape: Rijei starica ne mogu nas drati u zapeku, svijet alosna srca ne moe nas zadrati u pritvoru. Onu iji dugi uvojci se isteu kao sindiri nju ne moe ni sindir zatoenu u kui da smiri... Ali, kakvo mjesto je ovjekova farma u kojem urodu je meso, kosti i koa poradi kojih tenji i enji? Te enje su Moja sveta svojstva. ...Bijah Skrivena Riznica, koja poelje biti spoznata. (MS 28)

4. Ljubav i ljepota: izvorno i izvedeno

ovjekova ljubav se moe dijeliti u dvije vrste: istinska ljubav (ishq-i haqq) ili ljubav prema Bogu; i izvedena ljubav (ishq-i majz) ili ljubav prema neem drugom. Ali, kod blieg ispitivanja moe se uoiti kako je svaka ljubav, zapravo, ljubav prema Bogu, jer sve to postoji predstavlja Njegov odraz ili sjenu. Tad razlika izmeu ove dvije vrste ljubavi je ta to neki ljudi znaju da samo Bog istinski postoji i usmjeravaju svoju ljubav iskljuivo prema Njemu; dok neki drugi vjeruju u neovisno postojanje raznovrsnih predmeta enje, pa stoga usmjeravaju svoju ljubav prema njima. No, poto se ljubav prema drugome mimo Boga izvodi iz ljubavi prema Njemu, ona tad, u konanici, vodi ka Njemu. Jedan po jedan predmet ovjekove elje e pokazati svoju neizvornost, i ovjek e okrenuti svoju

LJUBAV

233

ljubav prema neemu drugom. Meutim, mnogi nee pronai istinski Voljenog sve dok ne umru, kada e biti suvie kasno da pokuaju poravnati jaz razdvojenosti. Suja je ve otkrio da postoji samo jedan Voljeni; on sve izvedene ljubavi vidi kao hladne i nestvarne. U ovom kontekstu Rumi jasno i jezgrovito objanjava narav ljepote: Ljubav je kapljica koja kapa iz beskrajnog Okeana, ili je traak svjetla koji sija na zidu. Sva ljepota se izvodi iz drugog svijeta, tako da je ona na ovdanjem svijetu posuena i prizemna. Istinska Ljepota opstaje samo u Bogu. U oima izabranika, Ljubav je izobilna vjena svjetlost, makar je priprosti vidi tek kao oblik i senzualnost. (D 18197) Sva nadanja, enje, ljubavi i tenje, koje ljudi imaju prema razliitim stvarima oevima, majkama, prijateljima, nebesima, Zemlji, vrtovima, palaama, znanostima, djelima, hrani, piu evlija zna da su sve to enje za Bogom, a sve one stvari su samo zastori. Kada ljudi naputaju ovaj svijet i kada vide Kralja bez tih zastora, oni e tada znati da su sve to bili samo zastori i koprene, a predmet njihove enje je, zapravo, bila samo Jedna Stvar. Sve njihove potekoe e biti razrijeene, sva pitanja i nedoumice koje su imali u duhu svome bie raspetljane. Oni e sve stvari vidjeti licem u lice. (F 35/46) Sve stvari na ovome svijetu bogatstvo, ene, odjea su poeljne poradi nekih drugih stvari, a ne poradi njih samih. Zar ne vidi da, ako bi imao stotinu tisua dirhema, a gladan si, ali ne bi mogao pronai hranu, ne bi mogao jesti one dirheme? ene su poradi djece i uitka. Odjea je kao zatita od hladnoe. Prema tome, sve te stvari, koje su meusobno povezane, jedna za drugu, su samo put do Boga. On je Taj za Kojim se ezne poradi Njega samoga, a ne poradi neeg drugog. On je bolji od svake stvari, plemenitiji od sviju njih, draesniji od svega. Stoga, kako bi Ga se moglo eljeti poradi neeg to je neznatnije od Njega? Jer, samo je On Bog (LIII 42). Kada se On dosegne, dosegnut je Univerzalni Predmet enje. Ne moe se ii dalje od toga. (F 101/112-113) Ko god je ludo zaljubljen u neto mrtvo, taj se nada neemu to je ivo. Tesar se okrenuo prema drvetu, nadajui se da slui mjesecoliku ljubljenu.

234

DOSEZANJE BOGA

Ustraj nadajui se Jedinom Koji je ivi, Koji poslije dan ili dva ne postaje mrtvi! Iz krtosti ne biraj krta druga, jer je bliskost s njim samo posuena tuga. Ako su tvoji blinji drugima odani mimo Boga, ta se onda dogodilo sa tvoja roditelja oba? Akoli moe ovisiti o nekom drugom mimo Boga, ta bi onda od sluavke i tutora tvoga? Tvoja bliskost sa mlijekom i prsima prola je, tvoja groza od gimnazije nestala je. Bio je to traak svjetla njihova postojanja na zidu; traak svjetla iznova se vratio Suncu. Kad taj traak svjetla na neto padne, ti postane njegov zaljubljenik, srani ovjee! ta god u postojanju zavoli, to zlatnu patinu Atributa Boijih poprimi. Kada se zlato svome izvoru vrati, a bakar ostane, tvoja priroda pobjesni i od toga se rastane. Odlijepi se od onih stvari pozlaenih atributima Njegovim, i ne nastavljaj zanemarivati da krivotvoreni novi naziva lijepim. Ta ljepota krivotvorena novia stvar je posuena; podno njegove ljupkosti bit je nevaljana. Zlato naputa povrinu krivotvorena novia Duha poradi stoga i ti slijedi Duha kud god on da hodi! Sa bedema se ka Suncu svjetlo povlai Sunce, koje se uvijek kree srazmjerno, to Sunce slijedi! Uzimaj vodu sa neba od sada i ubudue, jer si vidio da nema pouzdanja u vodi iz kanalizacije. (M III 545-560) Ljubav je Atribut Boiji, kome ona ne treba; biti u ljubavi sa drugim doli Boga, prava je potvora. Jer njena ljepota je pozlaena: izvana ona je svjetlo, iznutra maglina. Kada svjetlo nestane, a pojavi se maglina, tad izvedena ljubav postane studena. Ta ljepota se iznova vraa svome Izvoru; samo gnjilost, zlosrea i rugoba ostaju tijelu.

LJUBAV

235
Mjeseevo svjetlo se vraa Mjesecu, njegov odblijesak slii crnom bedemu. Tad voda i ilovaa ostaju bez tog ukrasa: bez Mjeseca bedem postaje poput avola. Kad zlato napusti lice krivotvorena novia, i vrati se prebivati usred vlastita rudnika, zlosretni bakar ostaje poput magline ali je lice njegova zaljubljenika jo i mranije. (M VI 971-978) Sva ta ljepota i privlanost u licu crne zemlje blistavost su poprimile od Mjeseca iz svijeta Nevidljivog: svjetlosni traak Savrenstva Svjetlosnog. (D 14289) Nalik pozlaivanju je ovjekova ljepota zato je, inae, tvoja ljubljena postala stara magarica? Ona je bila poput anela, ali je avolom postala, jer je posuena stvar njena ljepota. (M II 712-713) Mjesecolike ljepotice ovoga svijeta su Naoj Ljepoti ljepotu ukrale: ukrale su samo trunicu Ljepote i Dobrote Moje. Na kraju e te mjesecolike ljubimice slamnatih lica rasti. Takvo je stanje kradljivaca u prisustvu Moje vlasti. Doao je dan, o zemna stvorenja! Vratite to ste pokrala! O, voljeni, kako bi bogatstvo ili ljepotu mogla imati zemna praina? Kada no zastre Sunce, planete e se poeti hvastati. Znaj da sve to pripada meni!, Venera e kazati. Meni sve to pripada, Mjesec e uzvratiti. Jupiter iz svoje torbe isto zlato vadi; Mars prijeti Saturnu: Mog otrog bodea se pazi! Merkur sjedi ispred, pa veli: Ja sam sultan nad sultanima. Nebesa su moje vlasnitvo, a moji stupovi su sazvijea. U svanue Sunce sa svojim trupama doe sa istoka. I ree: Gle, kradljivaca! Gdje li nestaste? Sada sve meni pripada! Venerina jetra je rastrgana, a Mjeseev vrat skren; Merkur je pred mojim licem postao suhoparan i studen. Nae svjetlo je poruilo djelo Marsa i Saturna; ubogi

236

DOSEZANJE BOGA

Jupiter zarida: Nesta mog torbaka zlatnoga! (D 20545-53) Ljepotu Tvoje Divote univerzum pokazuje! Svrha je Tvoja Ljepota uzrok je drugo sve. (D 31554) Kroz kale uzvienosti Ti si iz skrivenog pehara prosuo jednu kapljicu na ovu Zemlju od praha. Poto kovrde i obrazi znak te kapljice oituju, kraljevi stoga zemljano tlo lizati ne prestaju. Njena zemlja je jednu kapljicu Ljepote primila, ti je danonono cjeliva sa stotinu srdaca. Mada pomijeana sa zemljom, jedna kapljica samo moe te odvesti u ludilo ta e ti tada pomoi to isto vino? (M V 372-375) Ono to, zapravo, privlai, jest jedincata stvar, ali se ona pojavljuje viestrukom. Ne vidi li kako ovjek ezne za stotinu razliitih stvari? On veli: elim tutmj pirijan, elim burk, hou halvu, elim preno meso, elim voe, datule. On nabraja i imenuje sve te stvari, ali je korijen samo jedna stvar: silna elja. Zar ne vidi da kada se zasiti jednom stvari, on povie: Nita od ovoga nije nuno? Stoga je jasno da ne postoji deset ili stotinu stvari, postoji samo jedna. (F 7/19) Tvoj voljeni nije silueta, pa bila tvoja ljubav od ovog il onog svijeta. Zato naputa formu koju voli, kad njenu duu ne moe da zaustavi? Njena forma je jo tu svoju puninu imao zato si? Zaljubljeni, paljivo motri! Ko je tvoj voljeni? (M II 703-705) Kad ode ka prijateljevoj formi, ide mu svog druenja s njim poradi. Tako ti u duhu ka bezoblinom odlepra, makar i ne bio svjestan svojega cilja. Zato Boga, zacijelo, tuju sve stvari, jer sve one prelaze svoj put za radou u potrazi. Ali neki su svoje lice prema repu okrenuli. Glava je korijen, ali su je oni izgubili. (M VI 3753-56)

LJUBAV

237

Neka Allah Velianstveni uini da radosne vijesti o kojima si napisao uvod u Velianstveno Dobro budu radosne vijesti, jer sve radosne vijesti ovoga svijeta blistaju kao svjetlosna zraka one slatke Radosne Vijesti. Da one nisu poradi svjetlosnog zraenja i divote onih velianstvenih Radosnih Vijesti, nijedna radosna vijest u ovome svijetu ne bi imala nikakav okus sve one bi bile kao prljavtina i slama. Svjetlosna zraka Njegova Darivanja slamki je podarila zrno slamki, zvijezde maglini (cf. Kuran XLI 1112), a ljepotu ljudskoga roda zemnome prahu; isto tako, radosne vijesti su darovane kako bi se djelomine due sjedinile sa svojim nadanjima i enjama. Stoga ljudi od uma nisu zadovoljni samo prahom; oni tragaju za Beskrajnim Korijenom, Vrelom i Rudnikom tih enji i tenji. Potom, oni uspijevaju dosegnuti ona ilita kroz ove grane i ozbiljiti onu Zbilju kroz ovo izvedeno. (MK 8: 15/52) Neka zapovjednik nad zapovjednicima dosegne sreu i blaenstvo koje poiva s onu stranu sree i blaenstva pojmljenog od duhovnih ljudi i ljudi od ovoga svijeta! Poslanik je, u vezi s tim, kazao: Nijedno oko to nije vidjelo, nijedno uho ulo, nijedno ljudsko bie nije to pojmilo u srcu svom. Kada to jednom vidite, vidjet ete blaenstvo i golemi trijumf. Glede sree na ovome svijetu, ona je samo odraz i posljedica onosvjetske sree: ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava! (XLVII 36) Svaka igra je odraz jednog ozbiljnog pregnua i ukradena je odande, ba kao to djeca kradu svoje igre od ozbiljnih zadaa. (MK 58:64-65/133) udim se ovim ljudima koji kau: Kako mogu evlije i zaljubljenici voljeti onaj neizrecivi svijet kada on nema ni mjesto ili formu, i iznad je predodbe? Kako oni izvode nadopunu i pomo odande i kako mogu biti pod utjecajem tog svijeta? I oni sami su, najposlije, danonono zaokupljeni istom stvari. Uzmi za primjer osobu koja voli neku drugu osobu i od nje izvlai nadopunu: ta nadopuna, ljubaznost, dobrota, znanje, uspomena, pomisao, veselje, tuga sve te stvari ona izvodi odande, a sve one najposlije, prebivaju u neprostornom svijetu. as za asom ta osoba prima nadopunu od onih duhovnih znaenja i biva pod njihovim utjecajem, ali to u njoj ne izaziva nikakvu zaudnost. Pa ipak, ona se pita kako su neki ljudi zaljubljeni u onaj neprostorni svijet i iz njega izvlae unutarnju nadopunu. (F 38-39/ 50) U ovjeku postoji ljubav, bol, enja i ovakva ili onakva elja, i kada bi stotinu tisua svjetova postalo njegovom batinom, on bi i dalje bez stanke i odmora stjecao. Ti ljudi su se potpuno zabavili svakom vrstom zanata,

238

DOSEZANJE BOGA

umijea i namjetenja; oni ue astronomiju, medicinu i druge stvari, ali ne nalaze olakanja, poto njihova svrha nije dosegnuta. Poslije svega, Voljeni se naziva sranim mirom, poto srce kroz Njega pronalazi mir. Prema tome, kako bi se mogao pronai mir i olakanje kroz drugo? Sve ove razliitosti i svrhe su poput ljestava. Poto basamci ljestava nemaju mjesta da se u njega smjesti, nego postoje samo zato da bi ti mogao ii dalje, sretan je stoga onaj ko se brzo dozove i postane svjestan! Potom dugi put postane kratak, i ovaj ne trati svoj ivot na basamcima ljestava. (F 64/75) Bila ljubav odavde ili odande, ona nas na kraju na onu stranu odvede. (M I 111) Razmisli o blagoslovu to si pretrpio gubitak na putu ljubavi: svrha je ljubav prema Bogu, zato izvedenu ljubav ustranu gurni. Ratnik daje svom sinu ma drveni, kako bi ovaj mogao nauiti maevati i ma umio u boju drati. Ljubav prema ljudskome biu je onaj ma drveni. Kada put svoj kraj dosegne, predmet ljubavi e biti Svemilostivi. (D 336-338) Ljubav prema Bogu je rezultat znanja, dakle: hoe li ovjek ikada u ludosti zasjesti na takvo prijestolje? Kako bi nesavreno znanje moglo ljubav takvu poroditi? Kad e ono samo ljubav prema mrtvim stvarima poticati... Ne moe luiti znanje nedostatno; ono od svjetla misli da Sunce je to. (M II 1532-33, 35) Kada se svjetina dadne u hajku i lov, vepra ulovi; kota ih beskrajnog truda, ali im ga njihova molitva jesti ne dopusti. Samo je ljubav vrijedna lovljenja ali kako u tvoju zamku moe biti ulovljena? Moda jo se ne pretvara u Njegovu molitvu: gurni ustranu zamku i ui k Njemu! (M V 408-410)

LJUBAV

239

5. Potreba i tenja
Da bi se postalo Boijom molitvom, mora se postati vrijednim Njegova pogleda i naklonosti. Prvi korak u tom smjeru je tragati i eznuti za Njim. Voljeni nee ignorirati iskrenu nabonost i potrebu. Kada neko uje kako neki plemeniti ovjek u nekom gradu silne darove i izobilja dariva, taj e, prirodno, krenuti tamo u nadi da e primiti svoj udio. Poto je Boije Izobilje tako uveno i cijeli svijet zna za Njegovu Ljubaznost, zato onda i ti ne ie od Njega? Zato ne eli odore asti i zlatnike? U ljenarenju sjedi i kae: Ako On hoe, dae mi neto, a ti ne trai. Pogledaj psa koji nema nimalo pameti ni shvaanja. Kada ogladni i kada je bez hrane, on doe tebi i zamae repom. To znai: Daj mi hranu, jer ja nemam hrane, a ti ima neto. To je tako razborito. U ovom asu, zapravo, ti nisi nimalo manje pas, koji nije zadovoljan da spava u pepelu, pa kae: Ako on hoe, on e mi dati neto hrane. On laje i mae repom. Ti, takoer, mai svojim repom i ii od Boga! Ii, jer pred takvim Dobroiniteljem, iskanje je silno poeljno. Poto ti nema sree, ii je od nekoga ko nije krt i ko posjeduje golemo bogatstvo. (F 171-172/180) Oni vele da je ljubav, u konanici, elja i potreba za neim. Stoga je potreba korijen, a stvar koja se potrebuje je ogranak. Ja velim: Kada govori, ti, u krajnjemu, bez ustezanja izrie potrebu. Tvoja potreba uvodi rijei u postojanje. Poto si ti elio te rijei, one su ule u bivanje. Tako je potreba bila prva, a rijei su dole u bivanje iz te potrebe. Prema tome, potreba je postojala bez rijei, a ljubav i potreba ne mogu biti ogranci rijei. Neko ree: Ali svrha potrebe su bile rijei. Stoga, kako svrha moe biti ogranak? Uitelj odgovori: Ogranak je uvijek svrha korijenje stabla postoji poradi njegovih grana. (F 139/148) Bog Velianstveni ne dariva nita bez potrebe. Da nije bilo potrebe za svijetom, njega Gospodar ne bi stvorio ni stanovnike njegove. Da ova drhtava Zemlja nije trebala planine, bili ih On stvorio tako goleme? Da nije bilo potrebe za nebeskim sferama, On ne bi sedam nebesa izveo iz nepostojanja. Sunce, Mjesec, te zvijezde kako bi postale vidljive u postojanju da nije bilo potrebe?

240

DOSEZANJE BOGA

Stoga je potreba vor sveg postojanja: ovjekovo orue je obujam njegova trebanja. Tako, ovjee prepun potreba, brzo uveaj svoju potrebu! Potom e More Obilja izlijevati se u svom velikoduju. Ovi prosjaci i bogalji na putu pokazuju svoju potrebu ljudima sljepou, epavost, bolest i patnje, kako bi se ljudska milost pokrenula. Da li je prosjak ikada kazao: Ljudi, hljeba mi udijelite, jer ja imam bogatstvo, robne kue i trpeze krcate!? (M II 3274-83) Gdje ima patnje, ondje prokletstvo dolazi; gdje ima siromatva, ondje bogatstvo nadolazi. Gdje ima pitanja, i odgovori e se dati; gdje ima brodova, ondje e i voda tei. Manje vremena troi traei vodu i e gasei! Tad e voda iz neba i iz zemlje potei. (M III 3210-12) Zau se pla: Doi, tragatelju! Izobilje, poput prosjaka, za prosjacima ima potrebu! Izobilje traga za prosjacima i ubogima, ba kao to za istim ogledalom traga ljepuna ena. Ogledalo ini divnim lijepa lica, prosjaci velikodunost izvode iza zastora. (M I 2744-46) Glad je, zacijelo, sultan lijekova. Smjesti glad u duu i, gle, nije tako neposluna! Glad ini prijatnim sve stvari neprijatne ali bez nje, sve prijatne stvari bile bi odbaene. ovjek je jeo hljeb napravljen od mekinja. Neko ga upita: Kako ti moe biti h na njega? A ovaj ree: Kada se glad kroz strpljenje udvostrui, u mojim oima halvom postaje hljeb jemeni... Bog je podario svoj izbor gladnima, kako bi oni mogli postati monim lavovima. (M V 2832, 38) Glad daje prijatnost, a ne svjei slatkii glad ini boljim od eera hljeb jemeni... Bol obnavlja stari lijek i kree granu svake ravnodunosti.

LJUBAV

241
Bol je alhemija koja obnavlja gdje je ravnodunost kad bol nastupi? Pazi, ne uzdii hladno u svojoj ravnodunosti! Trai bol! Bol, bol, bol trai! (M VI 4296, 4302-04) Gdje ima boli, ondje e prokletstvo doi; gdje je zemlja nizinska, ondje e voda potei. eli li vodu milosti, kreni, nizina budi! Potom pij vino milosti i pijan postani! (M II 1939-40) Jurnuu brzo, brzo, jahae da dostignem; postat u nepostojanje, nies, Voljenog da dosegnem. Postat u veseo, radostan ja sam iskra u ognju. Spaliu svoju kuu i otii u Pustinju. Postat u prah, blato, kako bi me Ti mogao ozeleniti. Postat u voda i cijelim putem se do Ruinjaka sterati. Sputen s neba, poput iskre praine trepem zadobiu sigurnost i prestati treperiti kad Cilj dosegnem. Sfere su mjesto asti, Zemlja mjesto ruenja ovim dvama pogibeljima u utei, kad dosegnem Sultana. Ovaj zemaljski svijet i zrak su nevjerovanja i ponitenja supstanca kroio sam u srce nevjerovanja da bih stigao tamo gdje je vjera. Taj uravnoteeni i skladni Kralj svijeta trai uravnoteena zaljubljenika moje je lice uto kao zlatni novi, kako bi moglo biti stavljeno tamo gdje je Njegova Uravnilovka. Boija milost je voda ona se kree samo tamo gdje je zemlja nizija. Postat u praina i predmet Milosti, kako bih dosegnuo Svemilostivoga. Nijedan lijenik ne daje tablete i lijekove bez bolesti ja u postati potpuna bol, kako bih mogao Lijek dosegnuti. (D 1400) Poto je Lijek svijeta potraga za bolom i bolesti, mi smo se odvojili od lijekova i bolu postali drugovi. (D 35477) Ljubav je lijenik koji trai onog ko je bolestan zato bih ja, inae, bio bolestan i nemoan? (D 33964) Nijedan zaljubljenik, zacijelo, ne tei sjedinjenju a da njegov voljeni ne tei k njemu.

242

DOSEZANJE BOGA

Ali ljubav zaljubljenika tijela im u omama dri, dok ljubav ljubljenih sretnim i nabreklim ih ini. Kad svjetlo ljubavi prema voljenom jednom u tom srcu bljesne, znaj da u tom srcu jo ljubav vrsne. Kada se ljubav prema Bogu u srcu tvome umnoi, tad i Bog, bez sumnje, ima za tebe ljubavi. Nikada uo nisi da jedna ruka bez druge pljee. Vodo slatka!, jadikuje ovjek edni. Oednjeli, gdje si!, voda veli. Ta e u naim duama je Vode privlana snaga mi pripadamo Njoj, a Ona pripada nama. (M III 4393-99) Ljubav i pogled prijateljstva, naravno, uvijek dolaze sa obje strane. Poticaj enje i prilika za zanos izvode se iz oba smjera, jer ljubav prema Bogu ili prema stvorenju nije jednostrana, niti je ikada bila. Ne moe se zamisliti jeka klepeta jedne ruke, niti se moe igrati na jednoj nozi. On voli njih, to se nikada ne moe odvojiti od ...oni vole Njega, niti je ikada Bog zadovoljan njima, a da ...i oni nisu zadovoljni Njim. (V 119) (MK 98: 102/195) Sve kraljeve su njihovi sunji zatoili, sva stvorenja su sa svojim zaljubljenima u ljubavi... Srca otimaa srdaca su zatoena u onima koji su svoja srca izgubili, svojim zaljubljenicima se mole svi voljeni. Kad smatra ovjeka zaljubljenikom, znaj da je voljeni i on, jer, relativno govorei, i ovo i ono je on. Mada oednjeli trai vodu iz svijeta, i ednoga u ovom svijetu trai voda. (M I 1736, 39-41) Ja nosim ime zaljubljenika, ali On, zacijelo, bez mene nema strpljenja ljubav mog Voljenog je granicu ljubavi moje presegla. (D 25028) Sami zaljubljenici ne idu u potragu samo je On tragalac u cijelome svijetu. (D 4471) Zaljubljenici Voljenog traiti moraju, poput bujice svoja lica i glave prema Njegovu brzacu okreu. Ali, samo je Voljeni tragalac, a mi smo kao sjene. Ah, nae rijei su jo rijei Voljene...!

LJUBAV

243
Sjedimo s Njim i velimo: O, Voljeni! Gdje je Voljeni? Pjevuimo: Gdje je, gdje? na Njegovoj stazi opijeni. (D 4650-51, 57) Divno! Voljeni je s tobom, usred tvoga traganja! On ti ruke dri kad god ti je volja. (D 27421) Kroz Tvoj sjaj u rubine se pretvara kamenje! Tragai doseu Traenog kroz Tvoje traganje. (D 32450) On izvodi svako traganje, pa ipak, njegovo ime je Traeni; On ini svako oboavanje, pa ipak, Njegovo ime je Oboavani. (D 30467) Kada se srce poniti u Njemu, ostaje On; potom ono shvaa sadraj Njegovih rijei: Ja sam navlastito Tragalac i Traeno. (D 13517)

Kada uoi ljubav u sebi, poveavaj je kako bi mogla rasti! Kada vidi u sebi tu duhovnu batinu svoju potragu za Bogom uveavaj je kroz traganje! Jer, blagoslovi su u kretanju. Ako ne uveava svoju batinu, ona te naputa. Ti nisi nita manje doli zemlja. Ljudi mijenjaju zemlju pomjeranjem i prevrui je lopatama, zatim ona udi za usjevom. Kada je oni napuste, ona postaje tvrda. Prema tome, ti vidi da je potraga u tebi, dolazi i odlazi! Ne reci: Kakva je korist u odlaenju? Samo idi! Korist e ti se pokazati. Kada ovjek ide u svoju radnju, korist njegovog odlaska je u tome da pokae svoju potrebu. Potom e mu Bog dati njegov hljeb svagdanji. Ali, ako on sjedi kod kue, to bi bilo oitovanje njegove samodovoljnosti, i njegov hljeb svagdanji mu ne bi doao. Divim se tom siunom djetetu koje plae, i njegova majka mu daje mlijeko. Kad bi se pomislilo: Kakva korist je u plakanju? ta je to to uzrokuje da mlijeko doe? zatim kad ono ne bi primilo nimalo mlijeka. Ali mi vidimo da ono prima mlijeko zbog svoga plakanja. (F 215/222) Kako bi dijete poznavalo utjecaj svoga plakanja nad srcima...? Toliko plae, makar ti i ne poznaje ishoda! Vjeni vrtovi i rijeke rajske e se roditi iz tvojih suza. (D 11090, 92) Trao on ili hodao, na kraju e tragalac pronai svoju batinu.

244

DOSEZANJE BOGA

Potpuno budi obuzet traganjem, jer traganje je dobar vodi na Putu! (M III 978-979) Svaki izgladnjeli ovjek na kraju hranu pronalazi sunce sree e nad njim zasijati. (M V 1755) Ne gledaj u svoje divno ili runo oblije gledaj u Ljubav i Predmet svoje potrage! Ne gledaj u svoju bezvrijednost i neznatnost svoju ve gledaj, plemeniti ovjee, u tenju svoju! U ma kakvom stanju mogao biti, ti potrazi tei! Trai vodu neprestance, ovjee usana ednih! Jer tvoje suhe usne svjedoe da vrelo vode na kraju nai e. Suhoa usana je poruka vode: Nastavi li tragati, bez ikakve sumnje nai e mene. Traganje je blagoslovljeno gibanje, traganje na Boijem Putu unitava pregrade. Traganje je klju tvoje elje predmeta, ono je tvoja vojska i likovanje tvojih stjegova. (M III 1437-43) Ne bjei, bio ti ist ili u blatu. Jer bliskost s Njim uveava istotu. (D 7096) ta god posjeduje tragao za tim nisi li? Tvoje potrage te na oprezu dre i donose radosne vijesti. Djeluj tako, jer tako e potragu uveati: onaj koji mnogo sadi, moe se obilnoj etvi nadati. (D 3753-54) Ako si vjernik, kroi u bojne redove! Na nebu je blagdan pripravljen za tebe... Prolij suze i sagori u svom cjelononom traganju, kao to plamen lagano uniti svijeu. Zatvori usne za pie i hranu, nego pouri na nebesku trpezu...! Ako se ondje nae, ne udi se! Ne gledaj u svoju nemo gledaj u svoje traganje! Boiji polog u tebi je tvoje traganje, jer svaki tragalac je vrijedan predmeta svoje potrage. Ustraj, kako bi tvoje traganje moglo narasti, kako bi srce moglo taj tjelesni zdenac da napusti! (M V 1727, 29-30, 33-35)

LJUBAV

245
Ma ta bilo parica tvojoj enji, idi dalje! Iezni u svome Voljenom! Primi na sebe isti oblik i atribute! eli li Svjetlo, tad pripravu za Svjetlo zadobij! eli li se udaljiti od Njega, samoljubiv i dalek budi! eli li izai iz ove ruine od zatvora, od Voljenog se ne okrei, ve molitvu obavljaj i Njemu se priblii! (XCVI, 19) (M I 3605-07) Ma od ega strahovao znaj da si vrijedan ba toga! Zbog toga je srce zaljubljenikovo vee od Boijega Prijestolja. (D 6400)

Bog e ti dati to eli. Gdje tvoja tenja lei, ondje e postati, jer ptica na svojim krilima leti, a vjernik na svojoj tenji. (F 77/89) Svaka od 18.000 rijei u ljubavi je sa neim, a visoki stupanj svakog zaljubljenika ovisi o visokom stupnju njegova voljenog. Kada je voljeni pronjenije proliran i plemenit, tad je i zaljubljenik uzvieniji... Dnevno svjetlo mora biti preferirano nad svjetlom noi, a u istoj mjeri to svjetlo je preferiranije nad tamom, jer je ono u ljubavi sa sunevim svjetlom, dok je nono svjetlo u ljubavi sa tamom. (MK 1: 4/35) Slava zaljubljenika ima istu slavu kao i njegov voljeni. Pogledaj kojoj skupini ti pripada, zaljubljenie ubogi! (D 27832) ovjek je kao dragulj koji odreuje vrijednost vlastitu: ni Sanjar ili Qubd kao erf nisu.9 (D 26027)

6. Religija ljubavi
Ljubav prema Bogu podrazumijeva teoriju, praksu i duhovno ozbiljenje. Zaljubljenik jasno razlikuje istinski Voljenoga od drugotno izvedenih voljenih, dokazuje svoju potragu i potrebu kroz duhovnu disciplinu pod vostvom ejha, a porie sve stvari drukije negoli je Voljeni, ukljuujui i sebe, tako da samo On ostaje. Od svih religija je odvojena vjera ljubavi: ta vjera i naslov jest Bog zaljubljenih. (M II 1770) ta je to mird nebesa? Nebivanje. Religija i vjera zaljubljenih jest nepostojanje. (M VI 233)

246

DOSEZANJE BOGA

ivljenje kroz Ljubav jest moja religija ivot kroz ovu duu i tijelo moja je sramota. (M VI 4059) Razum ne spoznaje i smeten je religijom Ljubavi ak i onda kad svjestan svih religija treba biti. (D 2610) U religiji zaljubljenika dua je smrtno bolesna, ali njena bolest svaki dan stanje zaljubljenika ne pogorava. (D 3610) Sve drugo, mimo ljubljenja najdivnijega Boga, agonija je due, makar ona bila i eerom hranjena. ta je to agonija due? Odgavarati na smrt bez otimanja za Vrelo ive Vode. (M I 3686-87) Gore od svake smrti je biti bez Ljubavi. Poradi ega ostriga treperi? Bisera poradi. (D 13297) Svaka prsa bez Voljene su kao tijelo bez glave. ovjek udaljen od stupice Ljubavi ptici bez krila slii. ta on zna o univerzumu? Jer on nita ne zna o Onima Koji Znaju. (D 7576-78) Ako puls Ljubavi u ovjeku ne udara, nek bude Platon, jer on je tek poput magarca. Ako glava nije Ljubavi puna, ona stoji iza repa. (D 12330-31) Ako nisi zaljubljenik, ne broji da si ivot ivio, jer na Dan Zbrajanja to nee biti brojeno. Svaki tren proveden bez Ljubavi, lice sramote pred Bogom e imati. (D 10315-16) ivotni vijek bez Ljubavi uope ne raunaj. Ljubav je Voda ivota srcem je i duom ispijaj! Znaj da su samo ribe bez vode zaljubljenici, mrtvi i osueni, ipak, su veziri. (D 11909-10) kola je Ljubav, uitelj je Svemogui a mi smo kao aci, nae recitiranje su ove rijei. (D 4534) Uitelj zaljubljenih je Ljepota Voljenog: njihove knjige i lekcije su od Lica Njegovog. (M III 3847) Biraj Ljubav, Ljubav! Bez slatka ivota Ljubavi kao to si vidio teret je ivjeti. (D 32210)

LJUBAV

247
ivi na ovom svijetu dva dana ili tri kakva sramota samo snagom due ivjeti! Nikad ne budi bez Ljubavi, da mrtav bio ne bi da bi ostao iv, u Ljubavi umri!

Opstojee stvari, ispravna djela (XVIII 47) ine Ljubav. Ovaj svijet je pljeva, a Ljubav je zrno. Vjetar smrti je odredio tren koji e otpuhati pljevu nijedna mrvica nee ostati. Neka svjetlo njihovo pred njima (LXVI 8) uvijek bude ilo. Zadri u sebi nakanu, sranost, savjet i pomozi svojim prijateljima da ine isto, jer to je djelovanje, sve ostalo je tuga. Prevladavanje ovoga svijeta je poput bubnja koji zbunjuje ljude i privlai ih sebi, mada je u sebi prazan ne posjeduje nikakvu izuzetnost ili korist. Sretan je onaj koji pronalazi apotekarev traak (tablah) Ljubavi i ije se srce hladno okree prema zvuku bubnja (tabl) ovog preovlaujueg svijeta. Prevlast ovoga svijeta s kraja na kraj tvojoj glavi donosi samo glavobolju. Prazna glavo! Zato toliko glavobolje se slijeva u tvoju glavu? Mada od Sunca i Mjeseca svojoj glavi tvori krunu, poloie svoju glavu na hladnu ciglu kada tvoj ivot dosegne mjeru punu. (MK 21:26-27/71-72) Ljubav je Voda ivota, od smrti e te izbaviti. Ah, onaj koji se survao u Ljubav, taj e kraljem postati! (D 6563) Ljubav je Okean ivota bezdani neprolazni ivot je od svih njegovih darova najmanji. (D 23469) Iz svijeta najskrovitije zaljubljenikove tajne doao je glas: Ljubav je Boiji Burq, stoga ga natjeraj u kas! (D 13550) Uzveri se na Ljubav i ne misli o putu! Jer at Ljubavi je pouzdan u trku. Taj put neravan mada je, on e te u jednom skoku odnijeti do postaje. (D 6922-23) Ljubav je majka koja e svoje dijete zaljubljenika prihvatiti, koje e pred Sultanom jedino sigurno biti. Sve dok ne sazrije i ne postane slobodno od svoje due, ona ga pred duine due Duu odvesti nee... Moja dua moe biti u ime Ljubavi zaklana! Jer jedino mjesto na koje srce kree jest mird na nebesa. (D 10374-75, 77)

248

DOSEZANJE BOGA

Burq ljubavi poradi duhovnih znaenja je moj um i srce prihvatio. Gdje ih odvodi? Na onu stranu koju ti jo nisi spoznao! (D 32300) Ah, sokoliko srce moje! Leti ruci Njegove Ljubavi na krilima Njegove Ljubavi! Kako dugo e na svojim vlasitim krilima letjeti? (D 26330) Ti si Dua due svijeta, a Ljubav je od Tvoga imena: ko god prima dah od Tebe, taj leti tamo gdje nebesa su ognjena. (D 9522) Ljubav je eliksir alhemijski: on zemlju pretvara u rudnik znaenja duhovnih. (D 8583) Tvoja senzualnost je bakar, a eliksir je ljubavno svjetlo: svjetlo Ljubavi pretvara bakar tvog postojanja u zlato. (D 9003) Cijeli svijet spava u noi nemara, ali mi ivimo u dnevnom svjetlu ljubavnog Sunca. Samo zaljubljenik se suna na svjetlu dana Ljubav i gorljiva enja e te uvati za danje svjetlosti odsjaja. (D 8523-24) Pred radou Njegove Ljubavi i pred svjetlom Njegova sunca ta je tijelo? Praina. A dua? Puka isparina. (D 31524) Koja vrsta Voljenog je On? Dok god i jedna trunica ljubavi prema sebi samome ostaje, On nee pokazati Lice Svoje; ti nee biti vrijedan sjedinjenja s Njim, i On ti nee dozvoliti pristupa. Ti mora sebe i svijet potpuno zatajiti i biti neprijatelj svog vlastitog jastva, ili, pak, Prijatelj nee pokazati Svoje Lice. Stoga, kada naa religija poiva u srcu jedne osobe, ona upravo tamo ostaje dok ne odvede njeno srce Bogu i ne odvoji je od svega nevrijednoga. (F 114-115/125-126) Radost je On i bol srana, za njihovu slubu On je nadnica i plaa. Da je trebalo drugo doli vjeno Voljenog kontemplirati, kako bi mogla to biti Ljubav? Uzaludna zaluenost to bi jedino mogla biti. Ljubav je buktinja koja, kada se zapali, osim Voljenog sve drugo sagori.

LJUBAV

249
Ona vraa u korice ono nema boanstva, kako bi sve to je drugo doli Bog pogubila. Dobro razmisli ta ostaje nakon onog nema boanstva?! Ostaje samo ono doli Boga, sve drugo je iezlo. Ah, velianstvena Ljubavi, koja spaljuje idole, bravo, bravo! (M V 586-590) Ti si zaljubljenik Boiji, a Bog je takav da, kada dolazi, od tebe vie ne opstoji ni jedna trunka. Pred Njegovim pogledom stotinu poput tebe nestaje. Jesi li to ti u ljubavi sa vlastitim poricanjem, gospodine? Sjena zaljubljena u Sunce ti si. Sunce dolazi, a sjena brzo odlazi. (M III 4621-23) Ljubavi, gorki sud ti preleti! Od svega drugog, samo me od Sebe ne odvoji! Ah, bujice, ti si huanje. Hui, hui! U Okean me odvedi. (D 35823) Svijet kao arolijom iskrsava, ali Musaov tap je Ljubav, koji ga jednim gutljajem proguta. (D 12850) Stoljeima, Voljeni, udarah bubanj Tvoje ljubavi prema melodiji Halladevoj: Zacijelo, zacijelo, u smrti mojoj je ivot moj. (M VI 4062) ejh ree: Stvoritelju, ja sam zaljubljenik. Ako traim ita drugo doli Tebe, ja sam tad grjenik. Kada bih u svoju viziju osam rajeva unio ili Tebi iz straha od pakla sluio, Tad bih ja vjernik bio, traei ono sigurno. Jer i raj i pakao imaju u tijelu udio. Zaljubljenikova hrana je ljubiti Boga, u njegovim oima stotine tijela ne vrijedi ni boba. (M V 2713-16) Divna, pobjedonosna, zadivljujua Ljubavi! Izgubila si na kocki dva svijeta i duu, ali i dalje ostaje u igri. (D 35052) Voljeni ree: Uinio si sve ove stvari, ali pouj dobro, svoje ui irom otvori: Nisi dovrio korijen korijena nabotva i ljubavi to to si uradio samo su ogranci.

250

DOSEZANJE BOGA

Zaljubljenik ree: ta je to korijen, kai mi? A ona e: Umri i nepostojanje postani. (M V 1252-54) Svako ko je roen u ovom svijetu umire i duu meleku uvaru povjerava ali zaljubljenik se nikada ne raa: Ljubav oca nema. (D 11936) Neko moje srce i Ljubav djelovae zajedno sada se toga prisjeam, malo po malo. Kao da sam ja ljubav rodio, tako izvana izgleda, ali je, uistinu, Ljubav mene rodila. (D 2487-88) ta je to Put, upita neko. Ovaj put znai da napusti poude, ja rekoh. Ti koji ljubav njeguje prema Kralju! Znaj da, dok trai zadovoljstvo onog Plemenitog Gospodara, ti si na Putu. Dok trai enju Voljenog i zadovoljstvo, traiti svoju vlastitu poudu je zabranjeno. Dua e u ljubav prema Voljenom potpuno biti preobraena, jer Ljubav plemenitih putnika je isposnika elija. Njegova Ljubav nije manja od vrha neke planine vrh planine Njegove Ljubavi je dovoljan za mene! Ljubav jest spilja u kojoj moe Prijatelja pronai potom e dua ukras ljepote Ljubavi stei. ta god te oiava, put je ispravan ja se neu truditi to da deniram. Budi tih i dri se vrsto Ljubavi ejha jer on je tvoj vodi u dva svijeta ova. (D 374) Onaj ko trai sreu jedno je, a zaljubljenik neto drugo je onaj ko svoju glavu ljubi, taj korak prema Ljubavi gubi. Kako bi se dva ognjem ispunjena oka Ljubavi utopila u jetre krvi, tragajui za enjom srca i opstankom duevnim? Zaljubljenik ne jadikuje zbog svog hudoga stanja, niti trlja oi zbog srceparanja; on eli biti sve gori svakoga trena. On ne ezne za danom sree, niti traga za nocom olakanja njegovo srce ostaje stisnuto izmeu noi i dana, poput svitanja.

LJUBAV

251
Ovaj svijet ima dva gnijezda: gnijezdo sretnoga i zlehudoga snagom Svete Boije Biti zaljubljenik je izvan oboga! Okean ga ne sili da kipti, jer on je poput neusporediva bisera. Njegovo lice nije dolo iz majdana, makar je on ut poput zlata. U ljubavi sa Kraljevom duom kako srce moe za kraljevstvom tragati? Zanesena Njegovim vitkim stasom, kako bi dua traila haljinu od asti? Moradne li Feniks doi u susret svijetu, ljubavnik nee morati traiti njegovu sjenu, jer on je opijen ljubavlju prema tom uvenom Feniksu. Kad bi cijeli svijet postao eerom, njegovo srce bi jo jadikovalo poput trske; ako bi Voljeni morao rei: Ne!, on bi se jo topio poput eerli kocke. Pitah svog Gospoda o Shamsuddinu iz Tabriza, koji stalno u Ljubavi prebiva: Zato takav kralj neprestance putovati mora? (D 586) Zaljubljenici, koji pri svijesti umiru, pred svojim Voljenim poput eera nestaju. Na dan onog Alastu oni su Vodu ivota pili stoga ne mogu umirati kao ostali. Poto su oni uskrsnuli u Ljubavi, oni ne umiru kao puani. Oni su kroz Boiju Plemenitost iznad meleka segnuli daleko bilo od njih to da umiru kao smrtni ljudi! Pretpostavlja li da lavovi umiru kao psi, daleko od Njegove Prisutnosti? Kada zaljubljenici umiru dok kreu na putovanje, Kraljeva dua im istrava u sretanje. Kada umiru pred nogama onog Mjeseca, svi oni svjetlom zasijaju poput Sunca. Zaljubljeni, koji su u dui uzajamni, umiru u svojoj uzajamnoj ljubavi. Voda Ljubavi njihove bolne jetre smiruje, svaki od njih dolazi i u tom sranom bolu umire.

252

DOSEZANJE BOGA

Svaki je neusporedivi biser siroti uz majke i oeve ne umiru oni. Zaljubljeni lete put nebeskih sfera, poricatelji umiru u dubinama Plamena. Zaljubljeni otvaraju oko koje Nevidljivo vidi, svi ostali umiru slijepi i gluhi. Zaljubljeni u strahu nikada nisu navikli nou spavati danas e svi oni bez straha ili bojazni umirati. Oni koji su ovdje stonu hranu tovali, kao obine krave su bili a poput magaraca poumirali. Oni koji su danas traili tu viziju, sretni su i usred te vizije se smiju. Kralj ih postavlja tik do Svoje Plemenitosti oni ne umiru u niskosti i beznaajnosti. Oni koji nastoje stei odlike Muhammedova morala, umiru poput Ebu Bekra i Omera.10 Daleko od njih je smrt i ponitenje! Ja sam pjevao ovaj gazel koji pretpostavlja njihovo umiranje. (D 972) Akoli me ne poznaje, tad pitaj tu no crnu ona je zaljubljenikov pouzdanik, koji svjedoi njegovu jadikovku i suzu. Zato govoriti o noi? Jer u njoj zaljubljenik pokazuje toliko znakovlje, od kojih su najmanji suze, uti obrazi, krhko tijelo i slabo zdravlje. Jadikujui, on postaje nalik oblaku, postojan poput planina, ponizan kao voda, snishodljiv poput kala na drumu. Ali sve te potitenosti ograuju njegov vrt poput trnova u vrtu su rue, Voljeni i fontana grgoljiva. Kada pree zid vrta i u njegovo zelenilo ue ti, zahvaljivae i niice iz zahvalnosti padati: Hvala i slava Bogu pripada! Jer On je otklonio okrutnost jesenju. Zemlja je cvijeem procvala, proljee svoje lice pokaza! Tisuu golih grana odjenu haljine od cvjetova! Tisuu pustinjskih trnova osta bez svojih zubaca!

LJUBAV

253
Kako bi mogao poznavati slast srane boli za Voljenim ovjek od uma? On je poput tkalca koji ne poznaje umijea ratovanja i jahanja. Tvoj brat, majka i otac su oni koji su zaljubljeni jer svi oni su postali jedno, Ljubavlju prepleteni. Kada se u rudnik soli baci tisuu tijela, so e postati nikakva dvojnost ne ostaje, nikakav ovjek iz Merva ili ovjek iz Belha nee ostati. Zbog tupoglavosti svojih dosadnih sluatelja ne uputaj se u govoranciju! Kada izgovara svoje rijei, oslukuj edne meleke na nebu! (D 3041) Ko god nema Ljubavi ni pramen, u Boijim oima je samo drvo i kamen. Ljubav cijedi vodu iz kamena, Ljubav isti hru sa ogledala. Vjera je dola u miru, a u ratu nevjerovanje Ljubav udara ognjem na oboje. U okeanu srca Ljubav otvara svoja usta, i poput kita guta dva svijeta. Ljubav je lav, bez prijevare i lukavstva, nije u jednom trenu leopard, a u narednom lisica. Kada Ljubav uini da prispije punina, dua se izbavlja iz te tame i tijela uzana. Od poetka je Ljubav zbunjenost potpuna ona je zaudnost za um, za duu sljepoa. O istoni vjetre, moje srce je kod Tabriza odnesi moje selame ondje bez odlaganja! (D 1331) Odlazi! Znaj da je zaljubljenikova religija sa drugim putevima u suprotnosti, jer lani postupci Prijateljevi bolji su od iskrenosti i ljubaznosti. Ono to je za Njega nezamislivo, to je stvarnost istinska, Njegova kazna je nagrada, sva Njegova tiranija pravda, Njegova kleveta pravica. Njegova strogost je njenost, Njegova sinagoga je Kaba trnoviti vrt Otimaa srca ljupkiji je od bosiljka i rua. Kada je ogoren, On je izvrsniji od eera; kada ti dodijavati doe, sav je od ljubavi i poljubaca.

254

DOSEZANJE BOGA

Kada ti kae: Tako mi Boga, od tebe mi je muka!, to ti je Hidrov eliksir sa Vrela ivota. Kada kae: Ne!, tisuu onih Da! u njemu je skrito; u toj religiji nesebinosti On, iako stranac, postaje obitelj i jastvo. Njegovo nevjerovanje je vjerovanje, korali sve Njegovo kamenje, Njegova krtost velikodunost, Njegova uvreda je opratanje. Naruga li ti se i kae: Tvoja religija je bezveze! pa dobro, ja sam kupio, za cijenu svoje due, religiju Njegove obrve. Ta religija obrvnog luka me je opila! Dosta! Zatvoriu svoje usne ti nastavi i ostatak odrecitiraj tiho, prosvjetljeno srce! Gospode! emse iz Boijeg Tabriza! Kakav to eer sipa dolje? Stotinama dokaza i pokazatelja jee usne tvoje! (D 1869)

7. Ljubav i um
Rije um je, kao to smo vidjeli, izvan konteksta dvosmislena. Um je zbilja sa brojnim dimenzijama, od kojih su one nie iznutra povezane sa jastvom, ali su one vie od iste supstance kao i meleki. ovjek mora nastojati prevladati svoj djelomini um, koji je prevladan jastvom. On mora tragati za uputom Univerzalnog Uma koji je utjelovljen u vjerovjesnicima i evlijama. On, u krajnjoj liniji, mora pronai Univerzalni Um u sebi i izvrgnuti se potpunom utjecaju svoje vlastite aneoske naravi. Mi smo takoer vidjeli da su melek i um jedna zbilja bili, ali su dva razliita oblika poradi Boijih svrha poprimili. (M III 4054). Prema tome, nema nikakve sumnje da je um bio on djelomini ili univerzalni stvoren, poto je prva stvar koju je Bog stvorio bio um. Stoga, kada ovjek dosee stanje ieznua, um u njemu takoer iezne; ili, pak, on ostavlja Um iza sebe. U stanju onog ja sam Bog, ostaje samo Bog. Ondje ne moe biti uma kroz kojeg ovjek moe spoznavati Boga, jer ne postoji vie ak ni ovjek, ve jedino postoji Apsolutna Jednost. Ova ogranienja uma i, ak, Univerzalnog Uma simbolino su izraena u kazivanjima o Poslanikovom uzlasku do Boije Prisutnosti tokom njegova

LJUBAV

255

Mirda: Dibril, koji je bio Poslanikov vodi i koji predstavlja utjelovljenje Univerzalnog Uma, jedini je bio kadar odvesti ga do Lotosa Krajnje Granice na najudaljenijem obodu sedme sfere. Kada su njih dvojica dosegnuli tu taku, Dibril je kazao Poslaniku da on ne moe ii dalje, a da mu krila ne sagore. Tako je Poslanik posljednje postaje preao sam. Poto Ljubav uzrokuje ovjekovo ieznue i opstajanje, ona transcendira um na koji se, sa ovog stajalita motreno, gleda kao na zapreku na putu Ljubavi. Postavljanje Ljubavi i uma jednog uz drugo, sa stajalita Ljubavi gledano, igra znaajnu ulogu u veini sujske literature, a Rumijeva djela nisu izuzetak. Meutim, kritiziranje uma, koje Rumi poduzima iz perspektive Ljubavi, ne smije se nikako izbrisati iz konteksta njegovih ukupnih uenja, u kojima um igra glavnu i pozitivnu ulogu. Stoga on nije nita manje doli nuna priprava za Ljubav i ovjekov vodi do kapije Boijeg svetilita, kao to je Dibril bio nuni vodi na Poslanikovu Mirdu. No, to se tie posljednjeg koraka tog putovanja, on moe biti preen nogama Ljubavi i samoieznua. Bog ti je dao dvije ruke, s porukom: Zgrabi Moj skut! Podario ti je um da bi mogao krenuti na nebeski put. Jer um je isti po vrsti kao i melek, i on ka njemu hiti. Vidjet e to ako se znade od ogledala skriti (D 3254546) Kada Sunce odlazi, ta ostaje? Tamnina mrklosti. Kad um naputa glavu, ta preostaje osim ludosti? O umu, svaije nevolje dolaze iz tvoga odlaska! Potom ostavlja prijekor tijelu lienom uma. Gdje god okrene lea, tamo je rat i bludnja, gdje god pokae svoje lice, tamo je pijanstvo i ljubavna udnja. (D 31643-45) Ovo je dobro: um sa te strane, djelatan, prema posljednjoj svrsi zagledan, slobodan od pohlepe i putenosti, za Ljubav pripravan. (D 25715) Um je ono to je neprestance i bez stanke upregnuto u usredotoenje, djelovanje i nastojanje da razumije Stvoritelja iako je On neshvatljiv i nedosezljiv. Um je poput nonog leptira, Voljenog i svijee. to vie leptir nalijee na svijeu, utoliko vie biva sagan i uniten. Ali je leptir taj koji, to vie trpi tetu, prenje i bol, to vema nije kadar djelovati bez svijee. (F 36/47)

256

DOSEZANJE BOGA

Samo aneoska svojstva su, nesumnjivo, povjerilac Ljubavi: ti si jo uhvaen u atribute magaraca, vragova i zvijeri. (D 30358) Odakle meleki uzimaju hranu? Iz ljepote Boijeg Prisua Mjesec i planete uzimaju hranu od ovosvjetskoga Sunca. (D 21945) Um je dobar i poeljan sve dotle dok te dovodi do Kraljeve kapije. Kada jednom dosegne Njegovu kapiju, tad napusti um! Od tog asa, pa nadalje, um e za tebe biti tvoj vlastiti gubitak i odmetnik. Kada Ga dosegne, povjeri Mu se! Ti vie nema nita sa onim kako i zato. (F 112/122-123) Znaj da sva pronicavost uma predvorju pripada. ak i da posjeduje Platonovo znanje, jo je dvorcu izvana. (D 5141) Um je kao sudija. Kada Sultan dolazi, um posramljeno u oe odlazi. Um je sjena, Bog je Sunce: kako mu sjena moe gledati u lice? (M IV 2110-11) Ko je Univerzalni Um pred Tobom? Dijete koje tek polazi u kolu. Usporeen sa Tvojim savrenstvom, ta Um ima drugo doli turban i bradu? (D 26889) Pred rijeima mog Otimaa srca, um bjei iz moje glave. Univerzalni Um nije mogao uhvatiti trag ostatku prie kakvog je onda ondje bilo mjesta za mene? (D 19160) ak i da Ti podmetne poar koji guta vrt Univerzalnog Uma, Ti bi podigao tisue vrtova iz ludosti i neuma. (D 26573) Kada je Muhammed preao Drvo Lotosa i mjesto Dibrilova motrita, prebivalita i granice, kazao je Dibrilu: Doi, slijedi me! A Dibril ree: Idi, idi! Ja nisam dostojan tebe! Muhammed opet bijae doviknuo: Doi, ti koji spaljuje velove! Ja jo svoj zenit nisam dosegao. Dibril ree: Akoli preko ove granice zaplutam, o moja slatka slavo, moja krila e se pretvoriti u plam!

LJUBAV

257
Ova pria o tome kako izabranik beutan postaje pred najodabranijim, jest pometnja unutar pometnje. O, Dibrile! Plemenit i moan mada si, ti leptir i svijea ipak nisi. Kada plamtea svijea svoj poziv poalje, leptirov duh pred nestajanjem ne uzmie! (M IV 3801-05, 07-08) Um je komarac u estokoj buri Ljubavi, kako priliku za uenje oni mogu pronai? Kada je putovanje preseglo Drvo Lotosa, Dibril se drao podalje od Muhammeda: Sagan u biti kroim li dalje, jer na tom mjestu se samo Ljubav i nitica nalaze. (D 7600-02) Ja sam s Kraljem, ja sam i Kralj i rob kako Dibril moe pronai mjesta tamo gdje smo samo ja i Bog? (D 34953) Imao sam krila poput Dibrila sedam stotina krila bilo je mojih. Kada sam prispio na Njegovu stranu, kakvu sam korist imao od njih? (D 5791) Bez Burqa Ljubavi i pregnua Dibrilova, kako e dosegnuti one postaje poput Muhammeda? (D 30751) Djelomini um je strvinar, bijedni ovjee! Njegova krila su povezana sa jedenjem strvine. Um evlija je poput krila Dibrilova on te milju po milju pribliava hladovini Drveta Lotosova. (M VI 4138-39) Djelomini um je poricatelj Ljubavi, ak i u trenu dok nastoji tajanstva spoznati. On je pronicav i saznajan, ali bezvrijedan je sve dok je aneo bezvrijedan, dotle on samo ejtan je. (M I 198283) Naini li sebi kokoinjac, ne mei u njega kamilu uz njenu iju predugu. Kokoinjac je um, a kua je tijelo tvoje; kamila je ljepota Ljubavi, visoka i glave uspravne. (D 31168-69) Nastojei objasniti Ljubav, um se u blato kao magarac zaglibi Ljubav i ljubljenje samo Ljubav moe da objasni.

258

DOSEZANJE BOGA

Sunce je Sunev dokaz: mora li imati dokaza, tad ne odvraaj svoje lice od Sunca. (M I 115-116) Poput ajkule Ljubav je opet pokazala svoju glavu, ruei amac uma u ljubavnom okeanu. (D 13877) Ne sluaj kazivanja o Ljubavnoj sranoj boli od racionalna ovjeka, jer on ima hladne usne i brblja. Vidje li ti il iko drugi da rashladna krinja znak vatre nudi? (D 24887-88) Onaj ko je sretan i kome su tajanstva povjerena zna da je pronicavost od Iblisa, a ljubav od Adema. Pronicljivost je u moru plivanje. Ali pliva jedva moe pobjei na kraju mu slijedi potapanje. Ostavi plivanje, napusti ponos i inat! Ovo je Okean, nije Oksus ili brzak! tavie, to je duboki Okean bez svetilita ikakva on prodire sedam mora ko da su slama. Ljubav je za izabranika barka: nesretni su malobrojni, spasena je veina. Prodaj svoju pronicavost i kupi pometnju! Pronicavost je miljenje, smetenost je u gledanju. rtvuj svoj um pred Muhammedom i kai: Allah mi je dovoljan (XXXIX 38), jer samo je On Samodostatni...! Naini sebe divanijom i slijedi evliju: spasenje e pronai samo ako se pretvori u divaniju. Stoga, oe, taj kralj ljudi, Poslanik, kaza: Veina stanovnika Raja su izvan umnih staza. Zato to je pronicavost tvoj ponos i to te vjetrom puni, da bi ti srce moglo ostati zdravo, divanija budi, Ne divanija lakrdijom unakaena, ve divanija u Bogu smuena i pometena. One ene koje su porezale svoje ruke bile su zbunjene zbunjene u odnosu prema svojim rukama, ali licem Jusufovim oarane. rtvuj svoj um iz ljubavi prema Prijatelju; uostalom, svi umovi dolaze s Njegove strane. Pravi posjednici umova su na stranu ostavili svoje umove; ludak je ostao na toj strani gdje se Voljeni pronai ne moe.

LJUBAV

259
Ako se tvoj um odrekne tvoje glave u pometenosti, svaka dlaka na tvojoj glavi glavom i umom e postati. (M IV 1402-08, 19-26) U slavi i u divoti Ljubavi pronai e mnoge umske pojmove drukije od ovih. Pored ovog tvog uma Bog posjeduje mnogo drugih umova, gospodarei posrednim uzrocima nebesa. Ti kroz ovaj um stjee kruh svagdanji, ali kroz onaj drugi od sfera tvori ilim nebeski. Ko svoj um iz ljubavi prema Bogu rtvuje, On mu deset ili sedam stotina istih podaruje. (M V 3233-36) Ima li srce, izgubi ga! Posjeduje li um, lud postani! Jer djelomini um ir je na oku ljubavi. (D 24224) Mada je Iblis imao znanje, nije imao nita od religijske ljubavi, stoga nije vidio nita u Ademu doli otisak u ilovai. (M VI 260) Divota uma nije obgrljena sa sedam nebesa ah, Ljubavi, zato je ona u tvoju zamku i torbu pala? Mada je um samo zrnce iz hambara Ljubavi, sve tvoje perje i krila za njega su privezani. (D 22989-90) Onaj ko nije vidio Tvoju Ljepotu, um ini svojom kiblom slijepac se tapom slui umjesto svjetiljkom. (D 11437) Ljubav nema nikakvih misli, jer misao je tapac. tap uma pokazuje da um je pravi slijepac. (D 16734) O umu! Ti si bakar, a potom te Ljubav zlatom naini. Ti nisi eliksir, znanje o eliksiru si ti. (D 36313) Dok Tvoja Ljubav moj um u pepeo ne sagori, ja sam nesmotren, nerazborit. Stoga mi doi! Doi! Doi! Doi mi Ti! (D 1790) Akoli je um sudija, gdje mu je onda diploma i svjedodba? Motrei strpljenje, dostojanstvo, odanost i ishode poslova. Akoli je Ljubav povjerenje, ta je tad znak njenog povjerenja? Sve osim Lica Prijateljeva ponitila je vizija njena. (D 4901-02)

260

DOSEZANJE BOGA

Bjelodana je trgovina uma, ali darivanje due je ljubavna trgovina: u asu usredotoenja duevno biserje ona rasipa. Povee li zajedno tisuu dua, srca i umova, oni te nee odvesti bez Ljubavi do Njegova prozora. (D 9485-86) Ne mijeaju se zaljubljenici i ljudi od uma, jer niko nikada polomljeno sa nepolomljenim ne mijea. Dok ljudi od uma iz opreza pred mrtvom lisicom se povlae, dotle nesmotreni zaljubljenici gaze zmajeve. (D 25018-19) Ljudi od uma bivaju slomljeni pred Njim iz nunosti, a zaljubljenici sa stostruko slobodnom voljom postaju slomljeni. Ljudi od uma su u okovima Njegovi sunji, ali su Njegovi zaljubljenici eer i slatki bonboni. Pojavite se silom! To je uzda ljudi od uma; Pojavite se milom! (XLI 11) je proljee onih koji su izgubili svoja srca. (M III 4470-72) Na znak upozorenja od utapanja u Okean, ljudi od uma bjee od toga ali zaljubljenici drugog posla i zanimanja nemaju doli utapanja u njega. Ljudi od uma stjeu olakanja kada im se ono podari; zaljubljenici razviaju ropstvo kako bi nemilost olakali. (D 20656-57) Um veli: Ovih est smjerova su granice i nema izlaza. Ljubav kae: Ima staza. Toliko puta sam je ja prela. Um je ugledao bazar i trgovina ga je privukla; Ljubav je mnoge bazare ponad tog bazara vidjela... Zaljubljenici koji vinski talog ispijaju mnoge vizije u tome imaju; umski ljudi srca pocrnjelih iznutra su poricanja prepuni. Um veli: Ne idi naprijed, jer ieznue samo trnje sadri. A Ljubav umu ree: Trnovi su u tebi. Dosta! Tiina! Izvadi trn egzistencije iz sranog stopala! Tad e u sebi vidjeti mnogo ruinih vrtova. (D 1522-23, 25-27)

LJUBAV

261
Meu zaljubljenicima ne ostaj ovjek od uma, pogotovu ako voli onog slatkoliko Voljenog. Neka ljudi od razuma ostanu daleko od zaljubljenih, neka smrad ubreta bude daleko od vjetrova istonih! Ako bi ovjek od razuma doao, reci mu da je put zatvoren; ali, ako bi zaljubljenik doao, nek mu je usrdan doek izreen! Dok se razum otrijezni i razmisli, ljubav do sedmog neba dojezdi. Dok razum pronae kamilu da na hadd krene, ljubav se ve oko Kabe okrene. Ljubav je dola i pokrila moja usta: Odbaci svoju poeziju i segni do zvijezda! (D 182)

8. Smetenost i ludilo
Znak racionalna ovjeka je trijezna razboritost i hladna spoznaja svog vlastitog stanja i stanja svijeta. Ali je zaljubljenik smeten, izvan sebe i lud. Ko moe opisati djelo Nezabludivog? Ja sam samo govorio tako jer izbora nisam imao drugog. On se katkad pokazuje na jedan nain, kojiput sasvim na drugi in religije nije nita drugo puka smetenost doli. Ne smetenost koja te od Boga odbija, nego smetenost koja te utapa u Prijatelja i Njime te opija. (M I 311-313) Ljubav prema Tebi smuuje, vizija o Tebi izbezumljuje jer Okean ini ovo, a Biser radi ono. (D 7766) Operi srce moje od svakog znanja, uini me nesvjesnim moga jastva; ne smije se ustuknuti pred znamenito Voljenim kao uiteljem mudrosti svih vrsta. Due ludaka znaju da je ova dua duevna ljutura: poradi te spoznaje, mora kroiti s onu stranu znanja, do ludila. (D 19447-48) Spremi se za prijekor, a ne za oite religijske znake! Kako moe ptica od ilovae letjeti u religijske nebeske oblake?

262

DOSEZANJE BOGA

Za ptiiji let je zrak najuzvienije mjesto, jer on je iznad ulnosti i samovolje visoko. Stoga budi smeten, ne reci ni da ni ne! Potom ti Milost moe poslati sve. Zato to si preglup da razumije te zaudnosti, kae li da, u lanom uvjerenju e biti. A ako kae ne, to ti nee glavu srezati uinit e da ti Strogost prozor zalupi. Prema tome, budi smeten i izbezumljen, nita manje od toga, tako ti moe sprijeda i straga stii pomo od Boga. Kada postane smeten, lud i poniten, tad e tvoje duhovno stanje rei: Vodi nas Pravim Putem! (I 5) Strogost je istinski uas, ali kad se pone tresti, ta strahotnost sva postane od blagosti i mehkosti; Jer lik uasa je svrha poricatelju kad bespomoan postane, u Njenost i Ljubaznost on se pretakne samu. (M IV 3746-54) Ko god slast religije okusi u medu svijeta uivati mogao kako bi? ta hoe sa razumom poput tvojega, kapljicom vina naglavce prevrnutoga? Prodaj svoj razum i kupi samo pometnju! Takva kupovina e ti donijeti zaradu. (D 10446-48) Jesi li Ti Sunce il Venera il Mjesec? Ja ne znam. ta Ti eli od ovog izbezumljenog ludaka? Ja pojma nemam. U ovom dvoritu Nezabludivosti sve je Njenost i Sklad kakva ravnica si Ti, kakva livada, kakva avlija? Ja pojma nemam. U nebeskom prostranstvu, Mlijenim putem presjeenim, zvijezde se oko Tebe okupile poput Turkmena. Kakav ador si Ti? Ja pojma nemam. Kako divan okean u srcu, prepun riba i bez alova! Nikad nisam vidio takav okean, pojma nikad imao o takvim ribama. Kraljevska ast stvorenja je bajka, poput maslaka beznaajna, nikakvog kralja ja ne poznajem doli tog Kralja Opstojanja.

LJUBAV

263
Divno, beskrajno Sunce govore sve iskre praine Tvoje! Jesi li Ti Svjetlo Boije Biti? Jesi li Ti Bog? To da znam, nije moje. Tvoja ljupkost spaljuje due tisuu Jakuba u pepeo i prah o Jusufe ljepota svih, zato si Ti u tom zdencu. Ja ne znah. Umukni! Ti si brbljivac, u stalne si promjene potonuo. U jednom trenu ti si h u drugom h pa onda h ja o tome nisam nita spoznao. Biu tih, jer sam pijan od arolije koja me je svladala. Ja ne raspoznajem nesebinost i pijanstvo od stanja trijeznoga. (D 1436) O neprijatelju moga razuma! Mome neznanju mehleme moj! Ja sam bava, a Ti si vino to previre u njoj. Ti si Prvi i Posljednji, Ti si i u duhu Vidljivi (Kuran LVII 3), Ti si sultan i ah, komornik i straar budni. Ti si divne i zle udi, onaj koji srce potpaljuje i koji srce smiruje, ti si mjesecoliki Jusuf, onaj koji zapreku postavlja i koprenu povezuje. Ti si potpuno svje i zelen, odve prijatan i n u duhu ti si moj duh nalik umu i poput minue na mome uhu. Ti si dalek i samo svoj, Ti si zao dost, Ti si ispred i ono vie, Ti si eliksir i pakost. O Ti koji vreba nesebinost, o Riznico dervia, Gospodaru! Kako su samo veseli fakiri kada si Ti u njihovu zagrljaju! Na dan kada sam trijezan, prepun pijanske galame sam ja ali kada sam pijan, kakva li strpljenja i strpljenja! (D 2602) On me svaki dan izluuje i dolazi mi sa nekom drugom igrom jer ja sam Njegova igraka, smeten u ringu Njegovom. (D 19410) Mada polijee uvis tvoj razum-ptica, ptica tvog oponaajueg znanja se ipak hrani sa tla. Oponaajue znanje je kuga nae due: ono je posuena stvar, a mi samodopadno velimo: Ono je nae.

264

DOSEZANJE BOGA

Ti mora taj razum zanemariti; ti mora lud postati! ta god korisnim vidi, bjei od toga, avaj! Pij otrov, a vodu ivota prosipaj! Proklinji svakog ko tebe hvali! Svoju dobit i utedu nedostojnom podijeli! Napusti sigurnost i na stranim mjestima izbivaj! Odbaci slavu, budi sramotan i bestidan! Dalekovidi razum ja iskuao sam poslije toga postat u bezuman. Jedne noi kralj Sayyedi Ajall ree Dalqaku: urno si otiao i oenio bludnicu. Trebao si traiti savjet od mene, ja bih naao krjeposnu enu za tebe. A on uzvrati: Oenio sam devet pobonih i krjeposnih ena, svaka je postala bludnica, dok sam ja lutao iz oaja. Ja sam oenio bludnicu ovu bez elje da unaprijed vidim ta e se desiti na kraju. Mnogo sam puta razum iskuavao od sada i nadalje u traiti rasadnik za ludilo. (M II 2326-37) Bilo ta drugo na tome putu, osim zbunjenosti i ludila, udaljenost je i otuenje od Boga. (M VI 609) Pogledaj samo kako su ludaci skoili i iz okova postojanja se izbavili. Pogledaj kako su potakli svoja srca da ih izgube, jer ta srca su nedaa stupice. (D 423) Ba kao to su razumi ludou smeteni, smeten sam i ja stanjem tih razuma sleenih. U sjene skriven led se nee otopiti zrake mog sijajueg sunca on nee vidjeti. (D 18256-57) Razum je pojeo neto opijuma iz ruke Ljubavi: sejri sada te razumske ludosti! Danas su i luda Ljubav i trijezni razum poludjeli. Oksus rijeka, koja je iz ljubavi prema Moru potekla, Morem je i sama postala Oksus je sada rijeka zaboravljena. Kada je Oksus Ljubav dosegnuo, okean krvi on je ugledao usred te krvi razum bijae sjedio.

LJUBAV

265
Valovi krvi o njegovu glavu su se ruili, i od est smjerova prema Bespuu ga tjerali, sve dok se on nije izgubio u cijelosti i postao bistar i dobar srazmjerno Ljubavi. I dok se tako gubio, mjesto je gdje Zemlja i nebesa nisu postojali dosegnuo. Kada je htio kroiti naprijed, nogu nije imao ali, kada bi sjeo, golem gubitak bi pretrpio. Najednom s one druge strane ugleda ponitenje i univerzum Neizreciva Svjetla, Stijeg i stotinu tisua kopljanika. Postade suanj tog Plemenitog Svjetla. Noge mu bijahu sapete, ali se poeo micati; naprijed je ka toj nevjerojatnoj ravnici stao se kretati, nadajui se da e prei Tamonjost i izbaviti se od jastva i svega prizemnog. Dvije doline se na njegovu putu ukazae, jedna krcata ruama, a druga prepuna vatre. Poziv stie: U vatru ui, i u ruinjaku olakanja sebe pronai! Akoli u ruinjak ue, u vatri i plamenu e da se nae. Ili uzleti na nebesa poput Isaa, ili padni u ponore poput Koraha! 11 Leti i svetilite kralja due pronai, da bi mogao sve stupice izbjei. To Sunce Religije i Ponos Tabriza, koji je velianstveniji od tvog svakog podarenog mu atributa! (D 1931) Moja ludost je postala prijestolnicom stotinu ljudi od razuma, moja gorina postala je okeanom jestivog eera. (D 27721) Budi lud i izbezumljen kakav si i bio! Zato li si uope razuman i trijezan postao? Razmiljanje je uvijek poradi stjecanja ali ti si od glave do pete sav postao od dara! (D 28080-01) Ljudi! O ljudi! Ljudsku prirodu u meni neete pronai! ak ni ludak ne bi pojmiti mogao ono to se u srcu mome poelo zainjati!

266

DOSEZANJE BOGA

Zvijezda ludaka se pomraila i on utee od moga nemira pomijeao sam se sa smru, utekao od svog postojanja. (D 14490-91) O Saki, u taj dom sa ludou su uli razbori! Sipali su krv u pehar ludosti sve dok ga nisu prelili! edni mukarci i ene su stotinu tisua domova postojanja sagali kako bi muevnost svoju u ludosti pokazali... Zar ne vidje da ustrajno se sruuje leptir ludosti na svijeu zbog neodoljive sile Ljubavi? im dua i srce od razuma kazivanje o ludosti ue, da ne bi kazivanje o dva svijeta sluali, ui zaepie. (D 29743-44, 46-47) O sretni i potovani ovjee! Jesam li ja lud ili si ti? Ispij pehar sa mnom, prijekora se oslobodi! (D 872)

C.
ODVOJENOST I SJEDINJENJE

Ljubav Boija je uvela univerzum u postojanje, a njen odraz u stvorenjima pribavlja poticajnu snagu za svako pojedinano djelovanje koje postoji u svijetu, od djelovanja najsiunijeg atoma do djelovanja zvijezda i nebeskih sfera. Ljubav pronalazi svog najpotpunijeg odraza u ovjeku u kojem izvedena ljubav moe iznova postati istinskom Ljubavi. Na putu Ljubavi i duhovnog ozbiljenja zaljubljenik iskuava dva osnovna iskustva: sjedinjenje (wisl) sa Voljenim i odvojenost ( rq, hijrn) od Njega. Poput svih zbirova suprotnosti, ova dva pojma su suodnosna. To u praksi znai da postoji beskonaan broj stupnjeva svega pojedinog u tim zbirovima. Jedno duhovno stanje se moe smatrati sjedinjenjem u suodnosu sa onim to je ranije uslijedilo, ali i odvojenosti u suodnosu sa nekim viim duhovnim stanjem. Meutim, sve dok duhovni putnik ne dosegne najvie stupnjeve svetosti, duhovno stanje sjedinjenja e biti povremeno praeno, u najmanju ruku, relativnim razdvajanjem. Veoma poznati sujski pojmovi irenja (bast) i skupljanja (qabd) ukazuju na iskustvo raznovrsnih stupnjeva sjedinjenja i razdvajanja. ak i usponi i padovi, koje svi ljudi iskuavaju u svom svakidanjem ivotu, predstavljaju nejasne odraze tih duhovnih stanja. Poto istinsko opstojanje i istinski ivot poivaju u opstojanju i sjedinjenju, tad je razdvojenost smrt. Prema tome, kako god pojam smrti moe oznaavati rastakanje tijela ili, jo openitije, ponitenje jastva, tako

268

DOSEZANJE BOGA

isto on moe oznaavati ono to se prirodno naziva ivotom, to jest egzistencijom bez Voljenog, razdvojenou. Kada Rumi govori o umiranju vie puta, mogue je da ukazuje i na ova potonja dva znaenja tog pojma. Bilo kako bilo, njegov naglasak je sljedei: tokom duhovnog putovanja ovjek iskuava uzastopna iskustva odvojenosti i sjedinjenja ili smrti i ivota. Ali on svakog trena umire i iznova se raa, primie se posljednjoj duhovnoj postaji opstojanja i onome Ja sam Bog. Zaljubljeni svakog trena mru, jer nije jednolina smrt u njihovu umiranju. Zaljubljenik je primio dvije stotine dua od Due Vodilje, i u svakom trenutku on ih sve rtvuje. Za svaku duu on, zauzvrat, deset prima ko ui Kuran: deset nagrada dobiva (VI 160). (M III 3834-36) Moj ivot je sjedinjenje s Tobom, moja smrt razdvojenost u oba umijea Ti si me nainio kao neusporedivost. (D 21253) Sjedinjenje s Njim je No Moi (Kuran XCVII), odvojenost od Njega no smrtne tame no silne Njegove Noi. (D 6169) Ljubav Boija, kroz koju svijet ulazi u postojanje, oituje se kroz zadravanje dvije temeljne kategorije Atributa: Atributa Strogosti i Njenosti. Kao to smo ve vidjeli, cijeli univerzum sve njegove suprotnosti, sudari i arolikost sve to se izvodi iz skladnog meuproimanja tih dviju skupina Atributa. Za zaljubljenika ti Atributi se oituju kao razdvojenost i sjedinjenje. Stoga i razdvojenost i sjedinjenje vre jednu istu zadau: Skrivenu Riznicu ine vidljivom. Kroz njihovu meuigru ovjek biva voen naprijed prema potpunom i cjelovitom oitovanju Atributa koji se odraavaju u njemu samome. Opisujui bezbrojna duhovna stanja i postaje, iskuane od strane zaljubljenika, sujski pjesnici upotrebljavaju iroku lepezu paslika i simbola. Mada su oni izvueni iz svijeta formi, oni su smiljeno odabrani za pojedinana znaenja koja izraavaju znaenja koja nisu skrivena suji u njegovim vizijama i ekstazama. Mnogi od tih simbola poprimaju karakter tehnikih pojmova u sujskoj literaturi. Nalik ostalim sujskim pjesnicima, Rumi upotrebljava slikopise koji posjeduju posebno tehniko znaenje, kako u to pokuati ilustrirati u

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

269

narednim poglavljima. Pa ipak, openito znaenje njegovih stihova uvijek je lahko dokuiti, jedno jednostavno naelo je razumljivo: ta god zaljubljenik kae, to se tie njegovog Voljenog. Kada krenem od poetka, On me vodi; kada traim svoje srce, On mi ga grabi. Kada se trsim oko mira, za mene se zauzima On; kada odlazim u boj, On je bode moj. Kada na svadbu doem, On je vino i slatkii; kada u vrt uem, On je njegovi narcisi. Kada se spustim u rudnik, On je rubin i kamen dragi, kada u more uronim, On je biser bijeli. Kada pustinjom hodim, On je oaza; kada se nebeskim sferama verem, On je zvijezda. Kada pokaem svoju snagu, On predstavlja moje grudi, kada izgaram od srcobolje, On me tamjanom kadi. Kada me trenutak rata u stranu bitku vodi, On bojne redove dri i vojsku predvodi. Kada na svadbu idem u asu veselja, On je saki, svadbeni pjeva i vinska zdjela. Kada pismo piem svojim jaranima, On je papir, pero i zdjela mastila. Kada se probudim, On je moje novo buenje; kada odlazim na poinak, On ulazi u moje snovienje. Kada rimu traim za svoju poeziju, On mome umu olakava do nje stazu. On je ponad bilo kojeg oblika kojeg moe naslikati poput slikara i kista. Nije vano koliko gleda visoko, On je jo uzvieniji od onog najvieg to ti dosee oko. Idi, mani se prie i knjig mnogo je bolje da On bude tvoja knjiga. Tih budi! Jer svih est smjerova su Svjetlo Njegovo; a kada se vine ponad tih smjerova, ostaje On, samo Nadnaravno. Od svega sam vie volio Tvoje zadovoljstvo; Tvoje tajanstvo je moje, stoga ga drim skrito.

270

DOSEZANJE BOGA

Divnog li Sunca iz Tabriza! On je krajnje vrijedan sebe, poput Sunca. (D 2251) U narednom odjeljku iz Mesnevije Rumi objanjava na neto didaktiniji nain i u kontekstu razdvojenosti i sjedinjenja kako je zaljubljenik jedino zaokupljen svojim Ljubljenim. Taj odjeljak takoer upozorava na pogibeljnost od lanih suja koji su ukrali spoljanju formu slikovitog govora bez razumijevanja njegova znaenja, i koji koriste sujsku terminologiju za vlastitu korist. Pod jezikom ptica zaljubljenik podrazumijeva jezik kojim zbori ptica due koja je prhnula u nebo Boije Prisutnosti. Prostak je poneto od Jezika Ptica nauio, i za njih je rasko i vostvo traio. Ali one rijei su samo forma ptiijih dozivanja: nezreo ovjek je nesvjestan njihovih duhovnih stanja. Gdje je Sulejman koji ptiiji govor poznaje? Ako vrag i prisvoji Sulejmanovo kraljevstvo, on neupuen ostaje. Vrag ondje stoji Sulejmanu slian. Znanje o prijevari posjeduje, ali ne posjeduje ono: dato nam je da razumijemo ptiije glasove. (XXVII 16) Shvati da si ti ovosvjetskog zraka ptica, jer ti nisi vidio ptice iz Njegova Prisustva. S druge strane planine Qaf prebivaju feniksi svaka imaginacija ne moe to mjesto dosegnuti, Samo ona imaginacija koja je Sjedinjenje kontemplirala, a, onda, nakon izravne vizije, razdvojenost iskusila. Ne konanu razdvojenost, nego onu poradi bolje svrhe, jer to stanje je sigurnost od razdvojenosti svake. U nastojanju da oduhovljeno tijelo sauva, Sunce se za asak pred snijegom zakriva. Za dobro svoje due, trai dobrobit od evlija! Oprezno, ne kradi rijei iz njihova govora! Zulejha je sve imenom Jusufovim uinila, od sjemena rutice do tamjana. Svoje ime je u onim imenima sakrila, svojim vjernima je znanje o tajni podarila. Ako je rekla: Vosak je postao zbog vatre mekahan, time je mislila: Taj prijatelj za mene je postao zagrijan.

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

271

Gle, Mjesec je izaao! ako je kazala, i ako je dodala: Ona vrbova grana je ozelenjela I ako je rekla: Lie uka divno i k tome jo: Kralj je svoju ljubav prema Shahnaz otkrio I ako je kazala: Kako je blaen znameniti! i jo dodala: Posteljno rublje treba razastrti I ako je povikala: Vodonoa je vode donio i dodala: Sunce je granulo I ako je rekla: Sino su oni pun lonac hrane skuhali ili: Variva su do savrenstva doveli I ako je kazala: Hljeb slan nije I ako je dodala: Nebo se unatrag vije A ako je povikala: Poela me boljeti glava i dodala: Bolje je moja glavobolja sada Ako je hvalila neto, njegov zagrljaj je hvalila; a ako je kudila neto, kudila je razdvojenost od njega. Akoli je nabrajala stotinu tisua imena, Jusuf je uvijek bio njena svrha i elja njena. (M VI 4010-13, 15-33)

1. Odvojenost i trpljenje
Sujski pjesnici esto kude Voljenog u pojmovima koji u konanici mogu navesti na pomisao da oni izraavaju neuljudnost prema svome Stvoritelju. Jer Voljeni katkada moe biti okrutan, moe uivati nanosei trpljenje nedunom i moe biti raskalaen u prolijevanju njihove krvi. Avaj! Avaj! Vjerna osoba, poput mene, ezne krv piti poput Tebe! Avaj! Avaj! Lijenik koji krv puta si Ti, bolesniku uplakanu zbog bolesti. Te okrutnosti su mi patnju nanijele nijedan zaljubljenik ih ne nanosi zaljubljeniku svome. Rekoh Mu: eli li krv moju liti bez ikakve krivnje ili grijeha s moje strane? Da, ree On, ljubav ne ubija drugog doli nedunog: Ljubav Moja nee ubiti grjenika. Svakog asa ja spaljujem ruinjake. ta si ti Meni? Obino trnje.

272

DOSEZANJE BOGA

Skrio sam tisuu har sviranja ugodna. ta si ti u Mojim kandama? Struna obina. Moje vojske su razorile gradove. Ko si ti? Obine sruene zidine. (D 33679-86) Temeljni naglasak ovih stihova je na tome da ovjek u svom samoopstojanju ne moe vidjeti stvari na nain na koji one jesu. Smrt jastva, koja se izvana pojavljuje kao trpljenje i patnja, zapravo je izvorite sve radosti, a radosti koje mi uobiajeno iskuavamo su patnje, jer nas one dre daleko od Boga. Poto je ovjek privren samome sebi, on trpi kroz patnje s kojima se susree. Ali te patnje su sva Milost skrivena u odori Srdbe. Bog ga izvrgava trpljenju kako bi se ovjek otrgnuo od sebe i pokuao dosegnuti Jastvo. Prema tome, kada duhovni putnik u trenu osjeti slast sjedinjenja, tad je njegova razdvojenost gora od nevolje, mnogo gora od bilo kakvog trpljenja koje svijet moe nanijeti. Temeljni problem veine ljudi je to to oni ne uviaju da su svaka tekoa i bol koje oni podnose samo sjena njihove razdvojenosti od Boga. Neki ljudi, naime, ive u ak veoj iluziji, jer ne znaju da samo njihovo postojanje nije drugo doli bol i trpljenje. Neko je, primjerice, postavio uetom granicu sa etiri koia. Pomisli kako je sretan; zaboravio je radost slobode. Kada bi se otarasio koia, razumio bi kroz kakvu je muku proao. Djeca, isto tako, pronalaze hranu i olakanje u beici, dok su im ruke povojem povezane. Kada bi odrastao ovjek bio povijen u beici, za njega bi to bila tamnica i patnja. (F 194/ 203) Prvi korak na putu izbavljenja je uvianje da, kada se neprestance trpi bol i patnja, to je dua neija zavezana sa etiri elementa, i ezne samo da se oslobodi. Kao to smo ve vidjeli, Rumi smatra ovu vrstu svijesti o patnji (dard) kapijom prema putu Ljubavi, i on nam savjetuje: Trai bol! Trai bol, bol, bol trai! (M VI 4304) ovjek ne moe istinski razumjeti znaenje boli i trpnje (ranj), sve dok ne postane svjestan svog stanja razdvojenosti. to je svjesniji toga, to vie trpi. Ko god je svjesniji toga, veu bol boluje, ko je god toga vie svjestan, lice mu ue postaje. (M I 629) Poslanici i evlije su najsvjesniji od svih stvorenja. Stoga je Poslanik kazao: Oni koji najvie trpe patnju su poslanici, potom pravednici, zatim oni najodliniji poslije njih i tako redom.

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

273

Postoji ivotinja dikobraz zvana, koja, ako je udara tapom, postane velika i debela. to je vie udara, ona vie raste, sve se vie napinje i tovi od batine. Dua vjernikova je u istini dikobraza, jer poveanje patnje je deblja i poveava. Zato su patnja i tegoba nanoeni poslanicima vie negoli su nanoeni cijelog svijeta stvorenjima. (M IV 97-100) Stoga ovjek ne smije bjeati od trpljenja; on ga s dobrodolicom treba doekivati u spoznaji da mu ono poveava ljubav prema njegovoj suprotnosti, prema radosti i zanosu sjedinjenja. to ovjek vie trpi, to vie ezne da bude osloboen od izvora svoga trpljenja: od svoga samopostojanja. Srcobolja (ghamm) i okrutnost (jaf), naneseni od Voljenoga, pripravljaju put za radost (shd, surr) i Njegovu odanost (waf). Trpljenja i patnje su posvema nune etape proienja, kroz koje se ovjek oslobaa od prianjanja uz sebe i svijet. Njegovo odgovaranje na trpljenje istovremeno pokazuje njegovu vrijednost. Pokua li pobjei od toga kroz raznovrsne zavrzlame, on, zapravo, bjei od Boga. On ne smije bjeati od svog bola i srcobolje koji mu dolaze od Boga ve on mora bjeati od vlastitog jastva. Jedini nain da se pobjegne od trpljenja jest traenje utoita kod Boga od svoga jastva. Ali, izabravi Boga, ovjek je takoer izabrao ravnodunost ma ta elio dobiti na dar. Svaki drugi pravac djelovanja pokazuje kako je on jo prionuo uz jastvo. Najzad, Rumi esto istie da je okrutnost nametnuta od Voljenog bolja od ljubaznosti i odanosti svih stvorenja svijeta. U elji da nas obuzdaju i pomognu onom ko putuje, poslanik za poslanikom sa tog Vrela postojanja dolazi. Svaka srcobolja i trpljenje koji u tvoje tijelo ulaze za uho te prema obeanom Prebivalitu tegle. (D 35486-87) On ti je patnju nanosio sa svih strana kako bi te ponovo vratio Tamo gdje nema strana. (D 3952) Sretna je dua Njegovim kanjavanjem probuena iz drijemea! Radujui se tome, ona to smatra znakom blagoslova. (D 5995) Izmeu Boga i Njegovog sluge su upravo dva vela; svi drugi velovi bivaju oitovani iz onih dvaju: zdravlja i bogatstva. Onaj koji je zdrav veli: Gdje je Bog? Ja ne znam i ne vidim Ga. im pone da trpi, kae: Ah, Boe!

274

DOSEZANJE BOGA

O, Boe! I tako zapone dijeliti svoje tajne s Njim i govoriti o Njemu. Tako vidi da je zdravlje bilo njegov veo, a Bog je bio skriven ispod njegova bola. Tako isto kada ovjek zabogati, on svim sredstvima udovoljava svojim udnjama. Danonono bavi se njima. Ali, im izgubi bogatstvo, ego mu oslabi i on se Bogu okrene. (F 233/240) Neko ree: Bio sam nemaran. Uitelj ree: Misao i ponienje dooe ovjeku, a ovaj ree: ta ja radim? Zato ja to radim? Ovo je dokaz Boije ljubavi i naklonosti: Ljubav ostaje tako dugo dok traje ponienje. Jer se prijatelji ponizuju, ne stranci. No, ima raznih vrsta ponienja. Kada je neko ponien i osjea bol zbog toga, i kada je svjestan toga, to je dokaz da ga Bog voli i da je prema njemu naklonjen. Ali, ako je on ponien, a ne osjea nikakvu bol, to nije dokaz ljubavi. Ljudi, primjerice, udaraju tapom po ilimu da istjeraju prainu. Razborit ovjek to ne bi nazvao ponienjem. Ali, ako ovjek iba svoje vlastito voljeno dijete, to se naziva ponienjem, i u ovom sluaju je to dokaz ljubavi. Sve dok u sebi primjeuje bol i ukor, dotle je to dokaz Boije ljubavi i naklonosti. (F 23/35) uvar srca nee te napustiti u povjerenju ni u okrutnosti, u poricanju niti u priznanju. Kad god okrene svoje srce prema neemu, od toga e te, o srce, Njegova Srdba odvojiti ne zadravaj svoje srce na bilo kojem mjestu, nemoj u tome ustrajavati! (D 11949-50) Ne trai radost, prijatelju, kada srcobolju eli Ljepota, jer ti si molitva u lavljim pandama. Bude li prljavtinu sipao na tvoju glavu Zarobitelj srca, budi dobro doao na mjesto tatarskog mousa. U tebi se krije neprijatelj pasije naravi, koji se jedino svirepou moe otjerati. Kada neko serdadu tapom mlati, on ne eli serdadu mlatiti cilj mu je prainu ukloniti. Tvoja nutrina je prepuna praha od zastora jastva, i odjednom se nee ukloniti sva ta praina. Sa svakom okrutnosti i patnjom ona se, katkada u snivanju, malo-pomalo od sranog lica odvaja, a kojiput u budnome stanju. (D 12074-79)

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

275

Vinogradi moga tijela vinom e postati tek kad Vinar zaplee stopalom svojim na meni. Podlaem duu svoju kao vinograde Njegovu stopalu, kako bi se moja unutarnja svijest mogla oglasiti s radou. Iako vinogradi krvavim suzama plau i kau: Imadosmo dostatnu svirepost i nepravdu Ipak Plesa stavi pamuk u Svoje ui i kaza: Ja ne pritiem iz neznanja. eli li porei, ispriku ima, ali ja sam ovog djela Gospodar. Kada dosegne savrenstvo kroz Moja pregnua i uenje, tad e Mi izricati zahvale beskrajne. (D 17584-89) Ue li srcobolja u tvoj um i uhvati li u stupicu radost tvoju, ona tad ipak pripravlja put tvome blaenstvu. Ona tad brzo sve drugo iz kue istjera, tako da ti radost moe doi sa dobrote Izvora. Ona stresa uto lie sa grane srane kako bi stalno moglo rasti lie svjee. Ona korijen starog blaenstva zauzdava kako bi novi zanos mogao doi iz Onkraja. Srcobolja e uvehlo i zgrbljeno korijenje obuzdati kako nijedan korijen ne bi mogao skriven ostati. Mada srcobolja moe mnoge stvari iz srca istrgnuti, ona e, zacijelo, zauzvrat neto bolje donijeti. (M V 367883) Vatra bjei od vode, jer je voda unitava. Tvoja osjetila i sve misli vatra su, ali ejhova osjetila i misli svjetlost slatka su. Kada vatra njegova svjetla tvoju vatru pokropi, ona zacvri i odjednom uvis poskoi. Dok ona cvri i pucketa, to smru i bolom se zove - sve dok taj pakao od tvoga ega studen ne postane. (M II 1255-58) Kroz tjeskobu razdvojenosti Ti najprije zaljubljenike isprazni, potom ih zlatom do vrha njihovih glava ispuni! (D 29753)

276

DOSEZANJE BOGA

Duhovna vatra e doi da te ispri, ali, ako ustukne poput ene, nedozreli rogonja si ti. Ne bjei li od vatre, potpuno peen e postati poput taze peena hljeba, ti e domain i dragi gost za stolom biti. (D 3296-68) Posramljen si od svih ljudi potegne li On ma u okrutnosti, i, umjesto da kroi naprijed, ti e tit nastojati loviti. (D 30556) eli li zadobiti duu i nasmijeenu sreu stei, svejedno vidi li njenost ili okrutnost, poput rue se smijei. (D 35587) Bol je ovjekov vodi u svakome inu. Sve dok on osjea bol zbog takvog ina, sve dok ezne i voli zbog takvog ina koji se javlja u njemu, on se nee dati na posao da taj in izvri. On bez boli nee biti kadar da taj in dovri, bilo da je taj in uspjeh na ovom ili na buduem svijetu, bilo da on predstavlja trgovanje ili kraljevanje, bilo da oznaava religijske znanosti ili astronomiju ili ta god da on bio. Sve dok Merjema nije osjetila bol raanja, ona nije kretala prema stablu sree. I poroajni bolovi je prisilie da doe do stabla jedne palme. (XIX 23). Taj bol ju je odveo do stabla i neplodno stablo je donijelo plodove. Tijelo je poput Merjeme, a svaki od nas ima Isaa u sebi. Ako se bol pojavi, rodit e se na Isa. Ali, ako bol ne doe, Isa e se vratiti svome Izvoritu onim istim skrivenim putem kojim je i doao. Mi emo ga biti lieni i etva e biti bez ikakve koristi. Tvoj unutarnji vid je siromaan, ali je bogata tvoja ivotinjska priroda vidljiva, vrag ima lou probavu, a Damid od gladi skapava.12 Lijei svoje stanje sada dok je jo tvoj Isa ovdje na Zemlji! Kada on ode na nebo, lijeenje se izgubi. (F 20-21/33) Kada bi se ovjek uope pogledao i kada bi vidio da je smrtna i zaraena rana njegova, tad bi iz takvog gledanja bol se pojavila i iza zastora bi ga odvela. Dok majke ne osjete bol raanja, djeca ne nalaze naina da budu roena.

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

277

Istina je u srcu, a trudno je srce; kao primalje djeluju evlijanske opomene sve. Primalja veli: ena nema bola nikakva. Bol je nuna jer priprema dolazak djeteta. Razbojnik je onaj koji nema nikakvu bol, jer biti bez boli isto je to i rei: Ja sam Bog. Kazati Ja u krivi as kletva je, ali rei to u pravi as milost je. (M II 2516-22) Tijelo je bremenito duom, a poroajna bol tjelesna trpnja bol i nemir donose eni dolazak embrija. Ne gledaj u kiselost vina, gledaj u radosti pijane! Ne gledaj u potitenost ene, gledaj u nadu primalje! (D 24291-92) Tuga za Njim je u mome srcu riznica. Moje srce je Svjetlo nad svjetlima (XXIV 35), sa Isaom u utrobi je ono divna Merjema. (D 5990) Koliko je Voljeni da trpim uinio prije negoli se ovaj in u vodeno oko i jetrenu krv naselio! Tisuu vatri, dimova i srcobolja a oni su ime Ljubavi! Tisuu bolova, tuga i jadova a njihovo ime je Voljeni! Nek svaki neprijatelj svoje due oko posla se trsi! Dobro doao na rtvu due i milosrdne smrti! Pogledaj me, jer ja Ga vidim vrijednim stotinu ovakvih umiranja ja se ne bojim niti umiem klanju Plijendije srdaca! Jadi Ljubavi dva lica imaju nalik vodama Nila: vodu njenim vlastitim ljudima, krv onim drugima. Ako tamjan i svijea nisu sagorjeli, kakvu vrijednost e imati? Isto to i grana od trnova i tamjan e biti. Da rat nije imao maa zamahe, koplja i strijele, Rustam ne bi bio nita od perverznjaka drukije. Rustam vidi da je ma slai od eera, da strijele padaju dolje bolje od zlatnih cekina. (D 12063-69) Ljubav mora malo boljeti, prijatelju! Srce mora boljeti i obrazi malo poutjeti moraju. Bez bola u srcu i vatre u grudima, tvoja hvala gorljivom nabonosti je neukusna. (D 13970-71)

278

DOSEZANJE BOGA

Ljubavi, svak ti imena i naslove dariva sino sam ti jo jedno ime nadjenuo: Boljka bez lijeka. (D 65) udim se tom tragau koga privlai istota, koji bezglavo bjei u asu latenja. Ljubav je kao sudska parnica, a trpjeti okrutnost je poput svjedoka: nema li svjedoka, izgubljena je tvoja parnica. Ne budi oajan kada te ovaj Sudac pita za svjedoka: poljubi zmiju i gledaj gdje je riznica! (M III 4008-10) Hej! Govori nam naim jezikom! Otvoreno govori, ne kazuj nam u simbolima! Koliko dugo e krv piti u okrutnosti? Ah, sva Tvoja obiljeja su krvava! Koliko dugo e ibati njegovu jetru? Koliko dugo e ga kuati u njegovu ivotu? Koliko dugo e mu loe vijesti donositi: Ovakve ili onakve stvari su. Koliko dugo e njegove usne gorati? Koliko dugo e njegove noi zlosretnim initi? O Ti ije usne su slatke kao eer! O Ti ija no je Raj nebeski! Da li med ikada ezne za otrovom? Da li se ocat ikad iz eera pojavi? Dokle e na stranputicu navoditi, o Zavoditelju Najvei! ta god ini, Tvoje usne kazuju prie eerne! ta god Ti da pokrene, Njenost se u njemu zametne. Kako bi empres sliio trsci? Kako bi zlatnina bakru sliila? Kako bi Ti ikome sliio? O Kralju Dana sudnjega! (D 19103-08) Budi okrutan! Tvoja okrutnost je Njenost vascijela. Budi lo! Tvoj loi postupak je svaka praksa pravedna. (D 3650) Biser je Kamen kojeg si bacio Ti, Tvoja nepravda je bolja od stotinu vjernosti! (D 5349) Postoji beskrajna radost koja se Ljubavlju zove: pravilo je aliti se zato bi, inae, okrutnosti bilo okakve? (D 5941) Bog ree: Ne odgaam zbog prijezira Svoj dar njemu: pomo je upravo u tom odlaganju.

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

279

Njegova potreba je dola iz bezobzirnosti prema Meni, za kiku ga u Moj sokak teglei. Kad bih udovoljio njegovoj potrebi, on bi se natrag vratio i utopio u toj igri. Mada on tui u dnu svoje due: O, Ti ija se trai zatita! neka ga nek jadikuje slomljena srca i ranjenih prsa. Jer Ja uivam u njegovu glasu, dok govori: O Boe!, i u tajnim zazivima njegovim... Ljudi dre papagaje i slavuje usred kafeza, kako bi uli cvrkut njihovih slatkih pjesama. Ali, kako bi u kafez stavili vrane i sovuljage? Ko, zacijelo, ima sluha za prie takve? Zasigurno znaj da je razlog ba to zato vjernici trpe razoarenje i kad je dobro i kad je zlo. (M VI 4222-26, 28-29, 37) Na stranu podlonost odbaci i zbog okrutnosti te Ljepote poni se jadati. Tuim se jer tubalica moe samo Njemu goditi dva svijeta se moraju jadati i poradi Njega oajavati. Zato se ne bih gorko alio zbog lukavstava Njegovih? Jer ja nisam u halci onih Njime opijenih. Zato se ne bih tuio poput noi bez dana Njegova? Jer ja nisam sjedinjen s licem Njegovim koje dan obasjava. U mojoj dui je slatka neslatkoa Njegova nek je moj ivot rtva Prijatelju koji mojoj dui patnju dariva! Volim svoju bol i patnju kako bih ugodio svom jedinom Kralju. Zjenice oiju mojih od praha srcobolje sam sazdao kako bih ta dva mora biserima ispuniti mogao! Dragulji su suze to ih ljudi zbog Njega prolie, mada ih oni i dalje suzama smatrae. Jadam se zbog Due nad duama, ali ja nisam tubalica, ja sam samo prialica. Moje srce ustrajno veli: Zbog Njega se izlaem trpljenju, a ja se ustrajno smijem njegovom slabom licemjerju. (M I 1773-82)

280

DOSEZANJE BOGA

O Ti ije Lice je poput rue i iji su uvojci slatki mauran! Moja dua je radosna kada sam zbog Tebe srcobolan! (D 4438) O, moja dua je radosna zbog Tebe neka mi dua nikada ne bude bez Tebe! Moja dua je Tebi darovala svoje srce i zajedno s Tvojom srcoboljom druguje. Srcobolja zbog nekoga je gorka, ali ova srcobolja zbog Ljubavi je nalik eeru. Ne gledaj vie u tu srcobolju Ljubavi, u tu tobonju srcobolju! Kada srcobolja od Ljubavi prsa za tren napusti, kua postaje mezarom, a svi ukuani nujni. (D 19365-67) Srcobolja se ne usuuje pribliiti onom ko je zbog Tebe bolovao. A ako bi se i pribliila, on bi joj glavu odrezao. (D 21255) Lijek za bol u srcu mom jest bol za Njim. Zato svoje srce ne bih povjerio Njegovoj boli? (D 17582) Kada mi alje manju srcobolju, oajan sam i srce plae mi. Ali kada izlijeva srcobolju na mene, ja se postidim zbog njene njenosti. Ni asak boli nije mi dopustila srcobolja Tvoja enja za Tobom nije mi dala da budem ilovaa i voda... Divna li bol koju nanosi postaje lijekom mojih boli! Divni li prah kojeg mijesi oi miomirisom mae mi...! Patnja zbog Tebe neda patnji da doe mi Tvoja riznica da budem siromani i nedostojni dervi neda mi. (D 15133-34, 36, 38) Tako sam pijan od Tvoje nepravde koju ne mogu od pravde razluiti ne pitaj me o Njegovoj pravdi, darivanju i njenosti! (D 13596) Tvoja gorka okrutnost, Duo, u biser me pretvara - jer carstvo bisera i korala u gorkosti mora prebiva. Vjernost Tvoja je jedan drugi okean, tako sladak za piti iz njega izviru rajske rijeke etiri. (D 21869-70) U istom asu sjedinjenja, samo Bog zna Mjesec taj ta je! Jer, ak i tokom odvojenosti nevjerojatne li radosti i duevne irine! (D 30321)

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

281

Svitak srca moga stere se do Vjenosti, u beskraj, skraja na kraj ispisan: Mene ne ostavljaj! (D 23493) Razdvojenost i odijeljenost od Tebe, Voljeni, je tegobna, osobito poslije zagrljaja Tvojega! (D 13901) Ljudi izbjegavaju smrt, ali umiranje pred Njim je meni poput eera ivot bez Njega je moja smrt, slava bez Njega moja sramota! (D 18797) Smrt u nadi za sjedinjenjem s Njim je slatka, ali gorina odvojenosti od Njega je gora od ognja. (M V 4117) O Ti koji si na Dobroinitelj, uvrsti naa stopala! (II 255) bez Tebe olakanje je patnja, a zdravlje je boljka! (D 14698) Ti govori o razdvajanju i odijeljenosti. ta god hoe, samo nemoj to eljeti! Stotinu tisua gorkih umiranja nije koliko jedna odvojenost od Tvoga lica! (M V 4114-15) Sjedinjenost s ovim svijetom je razdvojenost od onog svijeta. Bolest due je zdravlje ovoga tijela. Teko je biti razdvojen od ovog karavansaraja stoga znaj da je tea razdvojenost od onog stalnog prebivalita! Poto ti je teko biti razdvojen od tog slikanja, onda razmisli ta e tu biti mrvica od onog Slikara! O ti koji ne moe podnijeti da bude bez ovog svijeta varljivoga! Kako e podnijeti, prijatelju, kako da bude bez Boga? Poto ne moe podnijeti da bude bez te crne vode, kako moe podnijeti da bude bez Boije fontane...? Ako bi za tren ugledao Ljepotu Boga voljenog, i bacio duu svoju i postojanje svoje u oganj, tad, vidjevi slavu i divotu blizine Njegove, ti slatki napici bi ti liili na otpatke... Brzo kreni traiti jastvo u nesebinosti a Bog najbolje zna smjer pravoputnosti. (M IV 3209-13, 15-16, 18) Udaljenost od Tebe je smrt prepuna bola i nemira, osobito udaljenost koja poslije sjedinjenja doeta! (M VI 2894)

282

DOSEZANJE BOGA

2. Sjedinjenje i duhovna radost

O, sjedinjenje s Tobom je sviju radosti utemeljenje! Jer sve su ovo oblici, samo je ono znaenje. (D 29290) Kao to se niti jedan bol i trpljenje ne mogu ak ni izdaleka usporeivati sa odvojenou od Boga, tako nikakva radost ili ekstaza nisu usporedivi sa sjedinjenjem s Njim. Jo jednom, naime, moramo imati na pameti to da postoje brojna duhovna stanja sjedinjenja, od kojih su neka privremena, a neka su stalna. Duhovna iskustva kroz koja su proli duhovni putnici beskrajno su raznovrsna i poredana u bezbroj stupnjeva. Ti stupnjevi su blisko povezani u hijerarhiji evlija i poslanika, tako da ono to je sjedinjenje za jednu osobu, moe znaiti razdvojenost za neku drugu osobu. to je sutina Njenosti za priproste, Srdba je za plemenitae voljene. (M IV 2982) Rumi opisuje radosti duhovnog sjedinjenja u sjajnoj raznovrsnosti slika od kojih je veina povezana sa ljubavlju i vinom. Prije negoli ih razmotrimo i raspravimo, moglo bi biti korisno navesti sljedei odlomak koji predstavlja svojevrsno didaktino i neimaginalno objanjenje tog tipa iskustva kroz koje evlije prolaze. Uoimo da Rumi razmatra dvije iroke kategorije evlija: duhovne putnike (slikn) ili one koji jo nisu dosegnuli nepromjenjivo stanje opstajanja; i one koji su u sjedinjenju (wsiln) ili one evlije koji su tako bjelodano preobraeni stanjem svijesti o Bogu da istinski mogu izustiti onu reenicu: Ja sam vrhovna Istina. Litanije tragalaca i duhovnih putnika su to to su oni obuzeti duhovnim putovanjem i sluenjem. Oni su svoje vrijeme razdijelili tako da svaki vremenski tren ima svoju posebnu svrhu i, poput nadzornika, taj tren ih tjera prema toj svrsi. Kada ovjek, primjerice, ustaje ujutru, to vrijeme je uglavnom rezervirano za bogotovlje... Postoje stotine tisua redova. to jedna osoba postaje proienija, to vii red zauzima... to se tie litanija onih koji su dosegnuli sjedinjenje, o njima u govoriti to je mogue razumljivije: ujutro svete due, isti aneli i ona stvorenja koja samo Bog poznaje (XIX 9) ija imena On dri u tajnosti od krajnje ljubomornih ljudi dolaze da ih posjete... Vi sjedite tik do njih, ali ih ne vidite. Vi ne ujete niti jednu od onih rijei, pozdrava i smijanja... To je izuzetno visoko duhovno stanje. Potrebno je mnogo vremena ak i da se govori o tome, jer se izuzetnost toga stanja ne moe izraziti.

ODVOJENOST I SJEDINJENJE

283

Kada bi se to stanje moglo samo u trenu razumjeti, nikakvi opisi, nikakvo posjedovanje, nikakve tenje vie ne bi postojale. Vojske svjetala bi razorile grad postojanja: Kada carevi neki grad osvoje, oni ga razore. (XXVII, 34)... ta mogu kazati o duhovnim stanjima onih koji su dosegnuli sjedinjenje osim to da su beskrajna, dok su duhovna stanja duhovnih putnika ograniena. Granica duhovnih putnika je sjedinjenje. Ali, ta moe biti granica onih u sjedinjenju to jest onom sjedinjenju koje ne moe biti ugroeno razdvojenou? Nijedan dozrio nar nikada vie ne postaje zelen i nijedan dozreli plod nikada vie ne postaje sirov. (F 122-123/132-134)

D.
IMAGINACIJA I MILJENJE

Rumi istie da kod upotrebe slikovita govora i simbolizma, kako bi opisao raznovrsne dimenzije razdvojenosti i sjedinjenja, on ne slijedi svoj vlastiti hir i samovolju. Sami slikoviti govor kojeg on upotrebljava nametnut mu je izvan njegove volje, u krajnjoj liniji on je nalog Boiji. Jednostavno govorei, mogli bismo to uzeti tako kao da znai da je on bio nadahnut od Muze, ali, tvrdei takvo neto, nismo nita objasnili. Rumi, nasreu, ukazuje na prirodu svojih vizija i na nain na koji one poprimaju formu poetina slikovita govora u brojnim odlomcima. Usporeujui sve to, moemo vidjeti da on predouje jasne ontoloke osnove za svoju poeziju koja mu dolazi iz Svijeta imaginacije (lam-i khayl). Svijet imaginacije, kao tehniki pojam, u suzmu se obino povezuje sa kolom Ibn Arabija. Mada Rumi raspravlja o tom svijetu kao takvom na odve malom broju stranica, on na njega neprestance ukazuje implicitno i izrijekom. Kada se njegovo znaenje, zapravo, razumije u Rumijevim uenjima, tad postaje bjelodano da najvei dio Rumijeve poezije, ako ne sva, povezuje se s tim svijetom. Svijet khayla ili imaginacije predstavlja posebne potekoe za prevoditelja zbog iroke lepeze zbilja koje taj svijet obuhvaa i zbog izvjesne osiromaenosti znaenja rijei imaginacija u engleskom jeziku. Poput rijei imaginacija, khayal ukazuje na umsko svojstvo koje priziva slike i ideje u um; ali, ovaj pojam takoer ukazuje na te slike i zamisli pojedinano i

286

DOSEZANJE BOGA

openito, kao to ukazuje i na cijeli svijet ili kraljevstvo iz kojega su te slike i zamisli izvedeni. Jer, sukladno sujskoj psihologiji, imaginacija ne tvori slike i ideje koje vidi, niti ih izvodi iz sebe, iz pamenja ili iz uma. Ona ih, tavie, prima iz posebnog Svijeta imaginacije, koji neovisno opstoji izvan uma. Svijet imaginacije ima brojne dimenzije. Na najniim razinama tog svijeta pojedinano ljudsko svojstvo imaginacije odreuje formu u kojoj se one slike predouju svijesti. Drugim rijeima, umske slike svake osobe poprimaju osebujnu boju u skladu sa njenim vlastitim mentalnim sklopom, pamenjem, inteligencijom, okruenjem i tako dalje. Ali, na svojim najviim razinama Svijet imaginacije je neovisan o pojedinanom ovjeku. U mjeri u kojoj onaj pojedinani ovjek stjee pristup tom viem obzorju imaginacije kroz vizije koje moe primiti na duhovnom putu taj pristup mu utoliko odreuje i denira njegovu imaginaciju, ne obrnuto; jer imaginacija prebiva na uzvienijem ontolokom planu negoli njegov racionalni duh. Zbog neto ire skale znaenja sadranih u rijei khayl, dva razliita pojma se upotrebljavaju kod prevoenja ove rijei: imaginacija, oznaavajui umsko svojstvo, ili svijet iz kojeg je izveden njegov sadraj; paslika ili forma, ideja ili pojam sadran u toj imaginaciji. Paslika je u tom smislu netjelesna forma; Rumi, zapravo, esto naizmjenino upotrebljava pojam forme i paslike. Rije paslika, kao netjelesna forma, ukazuje na forme pojmljene snagom uma i srca (ba kao to je u klasinim tekstovima primijenjena na odraze stvari odraene u ogledalu ili vodi). Ve smo vidjeli da je forma svojevrsni izvanjski aspekt, kao neto suprotstavljeno svom znaenju ili unutarnjem aspektu. Stoga se forma moe primijeniti na bilo ta to postaje drukije i razliito od nekih drugih stvari na bilo kojoj razini egzistencije, ne ba na materijalnoj razini. Tako ideja ili aneo mogu biti u odnosu sa formom. Meutim, kada se upotrebljava rije forma, ona neposredno u um priziva znaenje koje poiva ponad nje i obdaruje ju egzistencijom.13 Paslika, nalik formi, podrazumijeva suprotnost, mada je ona ne priziva u um sa takvom snagom. Suprotnost paslike je zbilja (haqqat); stoga openito postoji, kao u engleskom jeziku, neto nesupstancijalno i nezbiljsko u vezi sa paslikama pojmljenim snagom imaginacije. Ali, to nije uvijek tako, jer kada se paslika izvodi iz viih razina Svijeta imaginacije, ona je tada zbiljskija od samog uma.14

IMAGINACIJA I MILJENJE

287

Nie razine Svijeta imaginacije obuhvaaju sve forme, obrasce i boje unutar naih umova. Stoga Rumi esto koristi pojam miljenja ( kr, andshah) sinonimno sa khaylom, bilo kao sa svojstvom ili sa sadrajem tog svojstva, to jest u smislu imaginacije ili paslike. Ali, moramo imati na pameti injenicu da, prema Rumijevu domiljanju svijeta, unutar uma postoji i svijet due, makar on samo postoji kao svijet animalne due ili animalnog jastva. Kao to smo ve vidjeli, postoje, u najmanju ruku, tri univerzalne razine due koje su vie od jastva: ljudska dua, aneoska dua i dua svetosti. Sve te razine su nastanjene formama koje mogu biti pojmljene snagom imaginacije. Ali, kao to postoji gotovo beskonano odstojanje izmeu jastva i due svetosti, takvo odstojanje postoji i izmeu miljenja i imaginacije svakidanjih ljudi i miljenja i imaginacije evlija. ta je taj govor o miljenju? Ondje je sve svjetlost ista. Zbog tebe, mislioe, jedino koristi se rije ta! (M VI 114)

1. Imaginacija i stvoreni poredak

Sveukupnu imaginaciju, koja ini dio hijerarhijskog poretka univerzuma, stvorio je Bog i ona neprestance podaruje novosti o Njemu. Ali veina ljudi vidi samo izvanjske forme imaginacije. Te forme ih potiu da tee odreenim svrhama, a ta tenja je, u krajnjemu, nuna za opstanak svijeta. Drugim rijeima, ovjekova imaginacija navodi ovjeka da bira raznovrsne izvedene voljene prije negoli samog Istinskog Voljenog. to se tie evlije, on motri ponad forme imaginacije, on gleda njeno znaenje ili zbilju, stoga on ezne samo za Voljenim. Ovaj svijet se odrava snagom imaginacije. Ti to naziva zbiljom, jer ona moe biti opaena ili pojmljena, a ona znaenja iji mladarak je ovaj svijet vi nazivate imaginacijom. Pravo stanje stvari je obrnuto. Imaginacija je upravo ovaj svijet, jer ono Znaenje uvodi u postojanje stotine svjetova nalik ovom, i oni se raspadaju, rastau i postaju nita. Potom ono Znaenje stvara novi i bolji svijet... Jedan arhitekt razmatra gradnju u svome srcu. Njena irina je u njegovoj imaginaciji tako golema, jednako tako njena duljina, njeni stropovi i njena dvorita. To se ne zove imaginacijom, jer stvarnost te gradnje je roena i izvedena iz te imaginacije. Kad bi neko drugi doli onaj arhitekt,

288

DOSEZANJE BOGA

zacijelo, zamislio takvu formu u svojoj imaginaciji, to bi se tad nazivalo imaginacijom. Ljudi u svakidanjem govoru kau nekome ko nije graditelj i ko o tome ne posjeduje znanje: Ti zamilja stvari. (F 120/131) Od imaginacije do imaginacije se nalaze brojne razliitosti. Imaginacija Abu Bakra, Umara, Uthmana i Alija je iznad imaginacije ashaba.15 A izmeu jedne i druge imaginacije su goleme razlike. Znalaki arhitekt zamilja gradnju kue, a i onaj koji nije arhitekt takoer je zamilja. Razlika je golema, jer imaginacija arhitekte je blia stvarnosti. Isto tako, u svijetu zbilja i vizija, na toj strani, postoje razlike izmeu jedne i druge vizije ad innitum. (F 228/235) U suodnosu sa svijetom formi i osjetilnih stvari Svijet imaginacije je prostraniji, jer su sve forme roene iz imaginacije. Ali, u suodnosu sa tim svijetom iz kojeg imaginacija ulazi u postojanje, Svijet imaginacije je uzak. To se mnogo bolje moe razumjeti kroz govor. Ali je za stvarnost znaenja nemogue da bude shvaena kroz rijei i verbalna objanjenja. (F 193/202) Boe, pokai dui ono stanje gdje govor raste bez rijei, tako da ista dua prema irokom prostranstvu Nepostojanja moe ploviti prostranstvu krajnje otvorenom i irokom, u kojem imaginacija i postojanje hranu mogu pronai. Paslike su tjenje od Nepostojanja stoga je srcobolje uzronik imaginacija. Postojanje je jo tjenje od imaginacije stoga u njoj mjeseci mlaaci postae. Jo je tjenje postojanje svijeta osjetilnog opaaja i boja, jer to je tjeskobna tamnica. Uzrok tjeskobnosti je sloenost i mnotvo, a osjetila tee onom to je sloeno tostvo. Svijet Jedinstva poiva u suprotnom pravcu od osjetila, znaj. eli li Jedinost, slijedi pravac taj! (M I 3092-99) Mada je sultanovo tijelo jedno u obliku, stotine tisua soldata iza njega je u trku. Potom, tim oblikom i likom dobrog kralja jedna skrivena misao posvema vlada. Gle, kako se, poput bujice, ljudi na Zemlju beskrajno slijevaju iz samo jedne misli.

IMAGINACIJA I MILJENJE

289

U oima ljudi ta misao je mala, ali je poput plime svijet ponijela i progutala. Ipak, vidi da svako djelo u svijetu kroz misao opstoji kue, dvorci i gradovi, planine, ravnice i rjeni slivovi, Zemlja i more, nebo i sunce, poput ribe iz mora o misli ivi sve. Zato onda iz zatucanosti motri, kao Sulejman, tijelo svoje, i misao svoju kao mrav, slijepi ovjee? U oima tvojim planina je golema misao je maka, vuk je planina. Svijet je uasan i strahovit u tvojim oima; boji se i drhti pred olujom, nebom i oblacima. Ali, ti koji si manji od magarca, ti si bezbrian i siguran od Svijeta miljenja, poput nesvjesna kamena! Jer ti si tjelesni oblik i ne batini uma. Ti nema ljudskih odlika, ve odlike mlada magarca. Ti u neznanju vidi sjenu i misli da je stvar nekoja, pa ti ta stvar izgleda kao igra i lakrdija. Stani, saekaj dan kada misao i imaginacija razviju krila i sapete skute bez zastora, kada planina postane vuna mekahna, a ova topla i hladna zemlja postane nitica. Nee vidjeti nebesa, ni zvijezde ni postojanja samo ivog, Voljenog, Jedincatoga Boga. (M II 1030-45) Prema tome, uoavamo kako su misli vane, dok su forme podreene njima i one su isti instrumenti. Bez miljenja forme su nepokretne i bezdune. Stoga, onaj ko iskljuivo gleda formu takoer je bezduan; on nema pristupa znaenju. On je dijete, nedozrela osoba, makar je on po formi starac i makar imao stotinu godina. (F 57/70) Imaginacija, miljenje i pojmovi su predvorje ove kue. Kad god vidi da se neto pojavilo u predsoblju, zasigurno znaj da e se ono pojaviti i u kui. Sve te stvari koje se pojavljuju u ovome svijetu, dobre ili loe, najprije su se imale pojaviti u predsoblju, potom u kui. (F 140/149) Boija bezoblinost oblik uspostavlja, a tijelo raste sa organima i osjetilima. Ma kakva mogla biti forma, ona dobru ili zlu privodi tijelo sa sobom u sukladnosti.

290

DOSEZANJE BOGA

Ako je forma dareljiva, tijelo je zahvalno; ako forma odugovlai, tijelo je strpljivo. Ako je forma milost, tijelo buja; ako je forma ranjena, tijelo se u bol zavija. Ako je forma grad, tijelo nastavlja putovati; ako je forma strijela, forma e tit prisvajati. Ove forme su iznad granice i raunanja sve te paslike su poticaj djelovanja. Svi obiaji i vjetine su sjena forme miljenja. Ljudi sretno stoje na krovu pogledaj sjenu svakog od njih na tlu. Na najviem krovu je oblik miljenja, dok je in oitovanje meu tjelesnim lancima kao sjena. (M VI 3720-24, 27-30) Trupe-ideje imaginacije neumorno iz sranoga zastora pritjecahu. Ako te ideje ne dolaze iz jedinstvenog nasada, kako to da jedna po jedna u srce prispijeva. Druina za druinom, armija naih ideja u eanju vrelu sranom hitaju. Puni svoje krage i odlazi, stalno se pojavljuj i nestaj. Znaj da su misli zvijezde koje se na svodu jednog drugog neba vrte. Vidi li znamenitu zvijezdu, zahvali se i uini djelo milosra; vidi li neznamenitu zvijezdu, zekat udijeli i trai oprosta. (M VI 2780-85) Paslika-domaja miljenja izvlai snagu obnove iz tvoje due, ba kao to ovi oblici ispod snagu obnove iz kretanja sfera izvlae. Postoje duevne sfere, drukije od sfera svijeta ovoga, odakle darovi silaze na konstelacije neba najniega. Obnavljanje za zemaljske konstelacije, darovi za konstelacije vode, vatre za konstelacije ognja najsavreniji Darovalac njih podari sve.16 Tako je i sa konstelacijom osjetila, uvijek punih opaanja: ona traga za umom, ne onim iz osjetila, ve iz due, i za svjetlom uma. (D 35265-68)

IMAGINACIJA I MILJENJE

291

Motrilac srca na svojim putanjama ne moe da motri iz kutka due iz kojeg imaginacija dolazi. Kad bi on mjesto njenog raanja vidio, lukavo bi stazu svake neugodne paslike preprijeio. Ali, kako bi skaka mogao uspjeti straarski toranj i utvrdu Nepostojanja dosegnuti? Hvata se skuta Njegove dobrostivosti poput slijepca to je ono, kralju, to oni podrazumijevaju pod pojmom slijepeva posjeda. Njegov skut su Njegovi nalozi i zabrane sretan je onaj koji je due pobone! (M III 3046-50) Slike su, svjesno ili nesvjesno, u ruci Slikara prisutne. Nedohvatljivi Jedan svakog trena crta i pie na stranici njihova miljenja. On donosi srdbu, a zadovoljstvo odnosi, On odnosi krtost, a dareljivost prinosi. Jutrom i veeri ovo posvjedoenje i ponitenje ne naputaju ni za pola vremenskog hipa moje predoenje. (M VI 3332-35) Ti uklapa sliku u nau pamet svakoga trena: mi smo stranica Tvog rukopisa i Tvojih pismena. (D 17529) Svaka paslika onu drugu jede, svaka misao onu drugu melje. Imaginaciji ne moe utei, niti moe zamiriti pa joj pobjei. Misao je strljen, voda je tvoje drijemanje: kada se probudi, pele su se sve vratile. Nekoliko strljenova imaginacije dolje slijee, i ovim il onim putem te pokree. (M V 729-732) Mladiu, domain je ovo tijelo, svakog jutra novi gost mu dolazi urno. Pazi! Ne reci: S vrata sam ga skinuo, jer e on, u svakom sluaju, vratiti se u nepostojanje brzo. Gost je sve to iz nevidljivog svijeta u tvoje srce doe neka ti u srce s dobrodolicom ue! (M V 3644-46) Oblici u mome srcu su gosti dobrodoli, a domain sam ja, koji ih gosti. (D 15992)

292

DOSEZANJE BOGA

Kada su lijepe paslike ljudske, imaginacija mu tijelo vrsne. Pokazuju li se neprijatnim one, on se topi poput voska kad u vatru tone. Kada bi te Bog opskrbio ugodnim drutvom paslika usred korpiona i zmijurina, Zmijurine i korpioni bi bili tvoji prijatelji, jer e u zlato bakar tvoja imaginacija pretvoriti. (M II 594-597) ovjek je posveen svakoj pojedinoj stvari snagom svoje predodbe o toj stvari. Njegova paslika o vrtu dovodi ga do vrta, paslika o duanu dovodi ga do duana. Ali, varka je skrivena u imaginaciji. Zar ne vidi da ide na odreeno mjesto, a potom ali zbog toga? Kae: Mislio sam da e biti dobro, ali ono ne bude dobro. Prema tome, te paslike su poput adora u kojemu se neko krije. Kada se paslike, najzad, pomjere i stvarnosti se pokau bez adora imaginacije, to e, u konanici, predstavljati in Uskrsnua. Kada se to dogodi, tad vie nee biti mjesta za aljenje. Ma kakva stvarnost te privukla, ti vie nee biti nita ona stvarnost e te, zacijelo, privui sebi. (F 7/19) Imaginacija namagari svakoga, pa po oetima za riznicama tragaju oni ba stoga. Imaginacija je nekoga idejom divote ispunila, i lice njegovo prema planinskim majdanima okrenula. Lice nekog drugog imaginacija je prema moru okrenula, pa taj estoko se daje u potragu za biserima. Neko trei je poradi bogotovlja u crkvu otiao, a etvrti se poudno prema njivama uputio. Imaginacija nekoga navodi da zasjedu postavlja onima koji su ve izbavljeni, a nekoga tjera da bude mehlem onima koji su ranjeni. Neko izgubi svoje srce izgonei dina, drugi svoj korak prema astronomiji upravlja. Vanjsko razilaenje svih ovih puteva dolazi od unutarnjih raznovrsnosti paslika. Neko je zbunjen onim drugim: ta li on to ini? Svakog pehara za kuanje porie naredni. Ako su nepodudarne paslike, zato se spoljnji putevi razilaze?

IMAGINACIJA I MILJENJE

293

Zato to je skrivena Kibla due, svako svoje lice u pravcu drukijem okree. (M V 319-328) Kad naa dua nije u Bogu probuena, nae buenje je poput zatoenika zakapijana. Po cijeli dan djelovanje imaginacije nad dobiti i gubitkom dredi, a strah od ieznua ne doputa dui nikakvu istotu il plemenitost il udivljenje, niti ikakav nain da u nebo odjezdi. Istinski je usnio onaj ko se u svaku pasliku nadao i s njom neprestance razgovarao. (M I 410-413) Ti si pasliku nadzornikom Tvojih stvorenja nainio, pa su ona sva pomislila da Ti si nestvarnim postao. Tvoja Paslika je sudac u gradu razdvojenosti ali Ti si ist od toga, jer Ti si Sultan sjedinjenosti. (D 28856-57) Odbaci misao i u srce svoje je ne unosi, jer ti si obnaen, a misao je vjetar ledeni. Razmilja kako bi nemiru i trpnji umakao, a tvoje razmiljanje je tom nemiru vrelo. Znaj da je izvan misli duan Boijeg stvaranja o, ti kojim oganj prevladava, razmatraj djela Njegova! Pazi na Prolaz iz kojeg kuljaju forme, to je Tok koji mlin nebeski pokree, Pazi na tu ruoliku Ljepotu koja tvori lica onih to srca, poput rua, plijene, pazi na taj Vrutak svih iskuenja od kojeg zaljubljenima obrazi se zaplamene! Ovih stotinu tisua ptica sretno iz Nepostojanja dolijee, ovih stotinu tisua strijela iz istog Luka polijee. (D 11837-42)

2. Umicanje imaginaciji
Jedini put utjecanja od uobrazilje je raspirivanje plamena ljubavi u srcu. Ali, paradoksalno govorei, ljubav se hrani i raste na paslici o Voljenom. Tako, sve dok ovjek ne usmjeri svu svoju pozornost prema Voljenom i ne zaokupi svoju imaginaciju samo pomislima na Njega, njegova ljubav nee

294

DOSEZANJE BOGA

rasti i on nee biti kadar utei od misli i paslika o nekim drugim stvarima. Veza izmeu miljenja i usredotoenja, istaknuta naprijed u jednom drugom kontekstu (II, C, 2), ovdje ulazi u igru. Cilj ovog vjetaka je u tome da svoje miljenje potpuno preusmjeri prema Bogu i da ne motri bilo ta drugo doli pasliku Voljenog. Kao rezultat tog vrstog rasta njegove ljubavi je to to e on dosegnuti taku na kojoj samo glad i e za tom Paslikom ostaje. On e biti voen korak po korak kroz naizmjenina stanja irenja i skupljanja sve dok njegova uobrazilja ne bude vie mogla biti razlikovana od stvarnosti izvan i ponad njega samoga. Uobrazilja kao relativno subjektivno stanje je preobraena u pasliku Voljenoga, koja neprestance tegli zaljubljenika prema gore. Zaljubljenik je neto divno, jer on prima snagu, rast i stjee vitalnost od paslike svoga Voljenog. Zato je to zauujue? Paslika Lejle je Mednunu neprestance darivala snagu i postajala njegovom hranom.17 Ako paslika drugotno voljenog posjeduje mo i djelotvornu snagu da osnai zaljubljenika, zato se onda udi to e paslika istinski Voljenog podariti snagu zaljubljeniku i u njegovom vidljivom i u nevidljivom svijetu? Ali, kako mi ovdje moemo govoriti o imaginaciji? Ona je sama dua Zbilje koja se ne zove imaginacijom. (F 119-120/130-131) Svako miljenje je za sebe pasliku izabralo tako, kada se nau zajedno, zaljubljenici Njegove paslike su neto odvojeno i jedinstveno. (D 5342) Imaginacija u dui vidi nepostojeu stvar, ali, gle, svijet je imaginacije dar! Rat i mir, ponos i sram sve to je imaginacije mar. Ali paslike, koje u zamku svece love, mjesecolike ljepote Boijeg vrta zrcale. (M I 70-72) Ljudi se rasipaju tim gizdavim idolima; oni ugaaju senzualnosti, potom prigovaraju svojim djelima. Ugaajui paslikom senzualnosti, oni ak ostaju jo dalje od stvarnosti. Tvoja enja za paslikom je krilo koje te moe vinuti do onog to je zbiljno. Ali kada u senzualnosti uiva, tvoje krilo tone; postaje kljast i paslika bjei od tebe. uvaj svoja krila i ne ugaaj senzualnosti tad ono krilo enje do Raja te moe odvesti. (M III 2133-37)

IMAGINACIJA I MILJENJE

295

Kad god srce povjeri miljenju, neto e ti iznutra biti izvrgnuto nitenju. ta god domisli i zadobiva, kradljivac e ui sa one strane s koje se sigurnim osjea. Stoga se pozabavi onim to je bolje za tebe, kako bi se neto manje uzelo od tebe. (M II 1505-07) O, Saki srca prosvijetljenih, podigni pehar od plemenitosti, jer iz pustare Nepostojanja mene doveo si Ti. Kako bi dua mogla kroiti ponad miljenja i poderati ta vela. Jer miljenje guta duu, izjeda je svakog trena. (D 14620-21) Ne razmiljaj o drugom doli o miljenju o Stvoritelju! Bolje je gledati misli o Voljenom nego misli o hljebu. (D 27369) Ono to otvara put je istinsko umovanje, istinski Put na kojemu je kraljevo napredovanje. Istinski kralj je onaj ko je kralj u sebi, kroz riznice i vojske niko kraljem ne b. Njegovo kraljevstvo vjeno ostaje, poput slave imperija Muhammedove religije. (M II 3207-09) Ljudi su podijeljeni u odreeni broj klasa i oni imaju razliite stupnjeve na Putu. Kroz borbu i pregnue neki od njih dosegnu stanje u kojemu nije bitno za im oni u sebi i u mislima eznu, oni tu enju ne ozbiljuju. To je stanje unutar ovjekove moi. Ali, kad u ovjeku ne bi postojao izvor enje i miljenja enja ne bi bila unutar njegove moi. Nita osim Boije privlanosti ne moe to istrgnuti iz njega. (F 128/139) Grotlo unutarnjeg aptanja je Ljubav i nita drugo ko bi, inae, ikada priguio aptanje to? (M V 3230) Ti si vidio vatru koja spaljuje svaku mladicu. Pogledaj sada vatru due koja spaljuje imaginaciju! Ni imaginacija niti stvarnost nisu od te vatre sigurne, kad se ona usred due razbukta. Ona je dumanin svakog lava i make svake; Sve prolazi, jedino ostaje Njegovo lice (XXVIII 88). (M VI 2236-38) im je Ljubav rairila svoje ruke da bi me zagrlila, svaka misao je tad na stranu od mene pobjegla. (D 24935)

296

DOSEZANJE BOGA

Oisti svoje srce od miljenja i imaginacije! Zanemari travu i razgledaj livade! (D 35237) Dosta miljenja! Dosta, jer svakog ti trena ono zbori: Ah, pitam se ta se s time zbilo? Ah, ta li u initi? Gdje li je ovo il ono, gdje li? (D 21764) Kradljivca loih misli u tamnicu vodi. Brzo vei njegove ruke i u andarski ured ga odvedi. Akoli ga policajac um ne kazni, policajca zgrabi i Sultanu ga dadni. (D 34791-92) Oisti srce od srcobolje, jer ono je dom Njegove paslike! Paslika tog zavodnikog Idola njena odve je. (D 4710) Prazan je dom moga srca, lien enje poput Raja. U njemu nema nikakva rada, samo ljubav Boija, nijednog stanovnika nema, samo sjedinjenja s Njim paslika. Oistio sam taj dom od dobra i od zla moj dom je prepun ljubavi spram Jedinoga. (M V 2802-04) Poput ruinjaka paslika Tvog lica je dola, i kazivanja o Tvojim eerli usnama donijela. Rekoh joj: Kakve novosti ima o nutarnjem duevnom Sreditu? Kako je zaudno da dua i svijet nemaju novosti o Tvome svijetu! ta si ti, zacijelo, i gdje je izvor tvoj? Kakav dragulj si ti i gdje je rudnik tvoj? Hod izmeu bila je Ljubav koja me tjerala Tebi. Najprije bijah suanj Ljubavi, potom sluih Tebi. (D 23686-89) Odvojivi se od srca i due, zasjedoh kraj puta, da postavim zasjedu karavani imaginacije koja na Njeg naluta. Osim od sluga Njegove srcobolje i glasonoa Njegova pomazanja, okreem glavu i korak od svakog ko lice svoje pokaza. (D 14876-77) U nastojanju da Tvoju pasliku prouimo, neznatniji od privienja biti moramo. (D 16516) Nuh paslika Tvoja moli za Amurdariju i za okean kad mi molimo: Eto zato mi, sa oima poput Amurdarije, plivamo. (D 17222)

IMAGINACIJA I MILJENJE

297

Njegova je paslika vr na fontanu oiju mojih stavila. Njegova li izgovora: elim da moja odjea u vodi toj bude oprana. Rekoh Mu: Kako moe prati odjeu u krvi? A On ree: Na toj strani sve je krv, ali sam ja na ovoj strani. U tom smjeru sve je samo krv, ali u Mome smjeru voda je sve. Ja nisam Egipanin pred ovim Nilom ja imam odlike Musaove. (D 18301-03) Neko mudraca upita: ta su istina i la, ovjee govora divna? On dohvati uho svoje i stade da kazuje: Ovo je la. Oko je istina i ono pouzdanost posjeduje. Ono prvo je la u odnosu na ono potonje veina kazivanja je relativna, pouzdani ovjee...! Trudi se kako bi imaginacija mogla iz tvoga uha u tvoje oko dospjeti, kako bi ono to je bilo lano moglo istinito postati! Zatim e tvoje uho prirodu tvog oka poprimiti: tvoja dva vunolika uha e biserjem postati. Ili e, pak, cijelo tvoje tijelo u ogledalo se pretvoriti, sve e okom i biserom srca tvoga postati. Uho e pasliku uzburkati, koja e posrednik sjedinjenja s Voljenim postati. Trudi se kako bi paslika mogla narastati, tako da e taj posrednik Mednunovim vodiem postati. (M V 390709, 20-24) ta je roeno od atributa i imena? Paslika. Potom paslika postaje posrednik sjedinjenja. (M I 3454) Za posjednike duhovnih stanja sve to, na poetku, paslika bilo je, u konanici sjedinjenje postaje, kada Voljeni prispije. (D 11825) Ono to je na poetku paslika, jednog dana postaje sjedinjenje sino je nekoliko nepostojeih paslika prispjelo u postojanje. (D 13504) Svi voljeni su pred nama poput imaginacije iezli: pasliku naeg Voljenog smo pred svoje oi stavili. (D 16704)

298

DOSEZANJE BOGA

Njegova paslika je poput moga vodia na ljubavnome Putu: ja govorim o Putu, ali utim o vodiu. (D 16913) Ibrahim je kao Voljenoga paslika u formi idola, u znaenju ruitelja idola. Neka je hvala Bogu stoga to, kada se ukazao, dua je vidjela svoju vlastitu pasliku u obliju kakvo je Njegovo! (M II 74-75) Sve dok paslika Prijateljeva u naim unutarnjim srcima stanuje, na je posao da Mu sluimo i da Mu se dua rtvuje. (M II 2573) Poput divljai od mene bjei Tvoja divna paslika, jer moje tijelo je forma sa rukama i nogama. Ta bezoblina paslika je tjelesne oblike ogadila meni i meni slinih stotinama, i ieznue u Njemu mi omilila. (D 9810-11) tednjak moga uma opet je poeo grijati lonac koji prijesnu hranu kuha: pasliku ljubavi Voljenoga. (D 12745) Kada Tvoja slatka srana paslika brzo u nevidljivo promakne, plamen ognja Ljubavi uvis do sfera sukne. (D 26296) Odvojenost od Tebe me razara! Tvoja paslika je postala mojom hranom: jer moje srce je steklo stomak pun nezasite gladi za Tobom! (D 11448) Ako ne ide u postelju, tad sjedi, ja idem u postelju. Kazuj svoju priu, ja sam ispriao svoju. Dosta sam pria imao i bio poput pijanice drijeme me tjera da teturam i svuda padam postrance. Bio pospan ili budan, ja eam za Prijateljem tim, pratiocem i drugarom srodnim sa likom Njegovim. Ja slijedim to lice nalik liku u ogledalu, koje skriva i otkriva samu ud Njegovu. Kada se On smije, nasmijem se i ja, kada se On pokrene, isto uinim ja. Kai: Odmori se jer biseri znaenja koje sam nanizao na erdan govora skupljaju se iz dubina Okeana Tvoga. (D 1451)

IMAGINACIJA I MILJENJE

299

3. Paslika je sve
Imaginacija evlija je potpuno preobraena, tako da primaju paslike od svojih vlastitih umskih svojstava, oni ih primaju na ontolokoj razini neovisno o njima samima. U svojim duhovnim iskustvima i uznesenjima oni primaju pasliku Voljenoga. Ne daj srce moje ruci odvojenosti, jer to nije dolino! Ne ubijaj onog koji za Njega umire! Ne ubijaj njega, idola, jer to je dvolino! U naklonosti Ti si me izabrao, zato si sada od mene utekao? O, Ti koji si povjerenje oitovao, ne budi okrutan, jer to nije prikladno! Riznica Tvoje plemenitosti podarila mi je odoru sree. Ne svlai tu odoru sa moga tijela, jer to prikladno nije! Moje srce se ini kao da je cjelovito lice, bez nalija. Nije pristojno da okree Svoje lice od mene! Ne okrei mi Svoja lea! O sjedinjenju s Tobom sam govorio. Tvoja plemenitost je na to pristala! Poto je ve pristala, ne pitaj zato jer to nije dolino! Ti si moj eer i slatki a slatki ne govori o gorini. Ne govori o gorkim rijeima pred nama, jer to nikako ne prilii! Donesi one rijei od kojih je svaka dui slina! Ne skrivaj svjetiljku u noi, jer to nije gesta dolina! Tvoja srcobolja, koja me je krhkim uinila, nije ni u tijelu niti izvan njega. Srcobolja je vatra bez mjesta prikladno pitati nije iz mjesta je kojega! Moje srce je dolo iz Svijeta neizrecivoga, a Tvoja paslika sa druge srane strane. Ne razdvajaj ta dva putnika, jer to pristojno nije! Ne zatvaraj kuna vrata, gledaj prema sujama! Reci: Dobro doli!, i ne jedi samo riu, jer to ne prilii pristojnima! O, srce, zamiri pred miljenjem, jer miljenje zamka srca je. Ne idi Bogu neosloboen od misli, jer to pristojno nije! (D 907)

300

DOSEZANJE BOGA

San putniku nou odagna Ti: Ne spavaj! Ustani! Sjedi! U paslici-domu srca sjedi, i motri svaki potez kista kojeg povlaimo Mi! Jedna po jedna slikarija od Nas dolazi, tako da ona prva moe onoj drugoj mrvica postati, pa ti moe u srcu znati istiniti oblik od lanoga razlikovati. Naslikao sam te u nakani da hvali Moj kist.18 Sve slike su noas tvoja molitva ne skidaj samar sa svoga ata. Radi lova se veri po danjemu svjetlu! Ne razmiljaj o jastuku i dueku! No je Lejla, stoga tumaraj nou. Akoli si ti Mednun, ne skidaj obuu! (D 20326-33) Oslukuj iz srca tajanstva koja nisu ono svjetovno! Shvati ono to ne moe biti shvaeno! U kamenolikom srcu ljudi vatra prebiva, koja zastore u njihovu korijenu i temelju spaljuje. Kada koprene budu sagane, srce e potpuno shvatiti kazivanja Hidrova i Boije znanje. Drevna Ljubav e stalno obnavljajue forme pokazivati, usred due i srca ona e ih oitovati. (D 21238-41) im Tvoj lik se odlui u srcu mome nastaniti, gdje god da ja sjednem, tu uzvieni Raj e biti. One misli i paslike poput Goga i Magoga svaka hurijin obraz postaje i kineska beba. (D 6718-19) Kada usred noi u srce ue Njegova paslika, gle u svakom kutku je Jusuf, u svakom pravcu hurija! (D 29800) Tvoja paslika je sultan koji u srcu tumara, ona je Sulejman koji u Hram prispijeva. Tisue svjetiljki svijetli i cijeli Hram obasjava to je Raj i vrelo Kevser 19 nakrcani melekima i hurijama. (D 771772) Kada Tvoja paslika zaigra u srcu mome, koliko samo opijenih paslika dolazi zajedno s njome! Oko Tvoje paslike igraju one, Tvoja mjesecolika paslika u sreditu vrti se.

IMAGINACIJA I MILJENJE

301

Kada se jedna paslika o Tebe oee, ona sunanim trakom poput zrcala odbljesne. Moje rijei su postale opijene od jednog Atributa, i stotinu puta one proputuju od jezika do srca, od srca do jezika. Moje rijei su opijene, moje srce je pijano, i Tvoja paslika je pijana padajui jedno na drugo pogleda upiljena. (D 21098-102) Ah, in due je ist od ispraznosti, njeno opstojanje je isto od oskvrnua! Svakog trena je jedna forma roena u gradu due, bez mukog i enskog zaea. Svaka forma je bolja od Mjeseca, od meda i eera slaa, sluei moga Voljenog sa stotinu tisua divota i hvala. (D 18948-49) Ah, forma due i dua forme! Ti si sruio duan za idole. Poto je moj idol Tvoja paslika, mi moramo postati tovatelji tog idola! (D 29473-74) Ibrahim, koji je svake godine imao obiaj idole ruiti, danonono je bio klesar idola u Tvome domu-paslici. (D 8061) Pijana i posrua tumara mojim srcem-Mjesecom paslika mog Prijatelja: plemenita, beskrajna, kraljevska, velikoduna, divna! (D 25681) Od tog asa Tvoj lik je postao drubenik srca, ja vie ne prebivam na Zemlji, ve na nebesima. (D 16448) Njegova paslika je postala pratilac zaljubljenika vatrenih neka Tvoj lik nikada ni za tren ne odsustvuje iz oiju naih! (D 62) Ljepota Nevidljiva lika je s onu stranu posudi, samo posudi prosvjetljenih oiju tisuu. (D 18189) Zna li ti ta to sija u sranom zrcalu? Samo onaj koji poznaje istotu zna Pasliku ondje pokazanu. (D 6456) Rekoh svom srcu: Kako si? Rastem, jer ja sam dom Njegovoj paslici, Bogami.

302

DOSEZANJE BOGA

Njegova paslika u srcu potom srcobolja i jad teki. Uronjeno u Njegovu Vodu ivota potom prestravljeno od smrti. (D 19817-18) Njegova paslika proe pored, a dua ree: To je On, Kralj gradova zemlje nepostojee! (D 23344) Lik te kineske ljepotice nee nikada napustiti moje srce! Okus Njegova eera nee nikada napustiti moje usne! (D 8113) Njegov lik nije nikada napustio niti e napustiti moje srce ondje nikada nije bio niko jednak ili Njemu slian, niti e. (D 22676) Tvoja paslika je stalno pred mojim oima divnog li snovienja kojeg gledam u asu buenja! Kada Tvoja paslika miluje bespomono srce, ono se ne slae sa njegovom koom od udivljenja zbog Tvoje ljubaznosti ljupke. (D 27552-53) Sve drugo doli paslika Voljenog je trn ljubavi, mada e to ruinjakom postati. (D 12266) Kada Tvoja paslika ue u srce zaljubljenika, svjetiljke ivota ispune dom njegova tijela. Druge paslike nestaju kad doe Tvoja paslika, poput umova zatoenika dok uzvikuju: Sloboda! (D 5015-16) Paslika Voljenog nenadano iz srca podie svoju glavu, nalik mjesecu na obzorju, slina na grani cvijetu. Sve paslike svijeta bjee pred Njegovom paslikom, nalik komadiima eljeza pred magnetnom silom. (D 432433) U trenucima obredne molitve, Tvoja paslika, Kralju, je nuna i obavezna za mene kao sedam ajeta Fatihe.20 (D 2307) Tvoja paslika, poput Isaa, jezdi u srce da novu duu udahne ona se na planini sputa na Musaa poput boanske Objave. (D 19466) Ti u prsima crta lik, bez oca, na sliku Isaa da je Ibn Sina pokuao razumjeti to, bio bi poput na ledu magarca.21

IMAGINACIJA I MILJENJE

303

Divni, slatki lik koji sadri sav okus svijeta slankasti ko je ikada vidio da so pristaje uz halvu, o muslimani! Kad bi zraenje tog lika moglo sliku na zidu dotaknuti, slika bi dobila duu i poela govoriti i gledati. (D 3527779) Moje srce je ostriga, njen biser Prijateljeva paslika ali, mene sada ondje nema, jer taj dom je prepun Njega. (D 6098) Njegova paslika je zastala, jo snanije zurivi, u srcu svome mene zaboravivi. Uniti me taj mete, satra, poniti! I veliko i ono malo mene napusti. (D 33941-42) Paslika moga Turina svake noi atributima moje biti postaje jer poricanje moje biti u Njemu posvema je posvjedoenje mene. (D 5953) Ah, u Tvojoj ljepoti vidjeh svoju ljepotu! Postah ogledalo samo za Tvoju pasliku. (D 23677) Paslika srca-tog ireeg Mjeseca ue u moje srce. Poto nema puta niti kapije, kuda ue, pitam se. Kada ljupkoliki Idol te ljepote i vedrine ue, idol, idolopoklonik i vjernik, svaki na seddu padne. Kako je blaeno vatreno, elino srce kao mjesto Njegove svjetlosti! Zar se zrcalo ne raduje kada istota ondje kroi? Zato to sam plantaa eerne trske, kako se mogu zahvaliti? On izae kroz kapiju okrutnosti, i ue kroz kapiju vjernosti! Svako nasilje vjernost e postati, svaka kaljua u istotu pretvoriti! Atributi ljudske prirode e poniteni biti, atributi Boiji e dojezditi! Sve slikarije su nestale, cijeli okean prekrila boja plava! Sva uznositost je iezla, dospjela je cijela Slava! (D 8072-77)

304

DOSEZANJE BOGA

4. S onu stranu Paslike

Poto je svaka forma u odreenom smislu istovjetna sa svojim znaenjem, tad paslika Voljenoga nije nita drugo doli zbilja Voljenoga. Ali, sa jednog drugog motrita gledano, znaenje transcendira svaku formalnu predodbu: Voljeni poiva s onu stranu Svoje paslike. ak i ako je paslika Voljenog neusporedivo zbiljskija od ovoga svijeta, ona je jo manje zbiljska negoli sami Voljeni. Sjedinjenje sa Paslikom je jedno uzvieno stanje na Putu, ali sjedinjenje sa Voljenim je daleko iznad toga. O, Pasliko, koja kroz srce prolazi, Ti paslika nisi, ni din i ovjek niti si. Ja eznem za Tvojim tragovima, ali Ti tragove ne ostavlja na Zemlji ni na nebesima. Misao koja dolazi u srce govori o Prijatelju njena usta u napuniti zlatom i rtvovati duu svoju... Njegov lik je uzrok On je svjetlo neba: prosegni s onu stranu slike i lika Njegova dua je slatka, dua Njegova! (D 13373, 75) as za asom Paslika glasonoa Njegov putem srca dosegnu mene; stalno obnavljano zraenje mi doe od Njegove ljupkosti i ljepote. O, Gospode, je li to mene dohvatio ovaj miomiris terevenke iz Raja? Ili mi to dolazi Zer iz dana sjedinjenja? (D 17125-26) Poloih Tvoju divnu pasliku u svoja prsa crveni ar je biljeg od Sunca. (D D 28310) Ma kakav dar da sam primio od Tebe, ja sam se povjerio Tvome Liku, jer Tvoj eerli lik ima Tvoju slavu i sliku. Ne, ja sam u krivu, jer, iako Tvoja paslika nije kao druge paslike, sva njena ljepota i krasota Tvoje su darivanje. (D 7952-53) Traio sam slinost sa Tvojom mjesecolikom paslikom, o, bezlino Jedno, ak sam i sedam nebesa pretraio, nita ne naoh slino. (D 4481) Ti si moja Ljubav, pa kako bi Ljubav mogla imati lik i oblik? Ti si samo u drugorazrednom smislu uzeo na sebe lik. (D 26147)

IMAGINACIJA I MILJENJE

305

Mada Ljubav svaki lik nadilazi, ipak se u Ljubavi javlja svaki Jusuf predivni! (D 27705) Koje oblike bezoblini Jedan poprima? ta ti uope zna o Njegovim oblicima? (D 28167) Taj Idol nije sadran niti u jednom obliku ne unosi idole u kuu-pasliku! Poto su svi idoli i idolopoklonici On, On nije drugo doli sve: ta su sve stvari drugo doli u Njemu ponitene? Ljudi to ne mogu razumjeti, niti ja imam doputenje potpuno o tome govoriti. (D 13133-35) Rua je od onog svijeta, u ovom svijetu ne moe biti sadrana. Kako bi paslika Rue u svijetu imaginacije mogla biti prisutna? (D 14256) Ako si otvorio oi prema suncu sjedinjenja, tad se uspni k obzorju zbilja ne govori vie o paslikama! (D 14328) Padni niice pred paslikom Kraljeva lica! Jer ta paslika je vezir te Zbilje, tog Kralja. (D 3889) Ah, bez paslike Tvoga lica uobrazilja sve zbilje su! Bez Tebe je dua u mom tijelu truplo u svome pokrovu. (D 18872) Ti si Dua zbilja, srca-veselih paslika, i Dua onih Mjeseevih slika koje se opisati ne mogu rijeima. (D 21638) Kada se dua izbavi iz ranog djetinjstva, ulazi u sjedinjenje, osloboena od opaaja, umovanja i umiljaja. (M III 4113) Ja sam onaj koji rezbari idole iz Njegovih paslika ali ja smrskam idole kada doe vrijeme sjedinjenja! (D 15157) Ljubav u odvojenosti tvori oblike. Ali u vrijeme sretanja ono Bezoblino pokae Svoju glavu i povie: Ja sam korijen korijena strpljivosti i pijanstva; odraz je Moj ljepota koju vidi u oblicima. Sada sam razmaknuo velove i bez posredovanja pokazao Ljepotu.

306

DOSEZANJE BOGA

Poto si postao tako utkan u Moj odraz, pronaao si snagu da vidi samu Sutinu. (M V 3277-80) Njegova paslika svjetlost u oku pojaava, ali je ta svjetlost tama u prisustvu sjedinjenja Njegova. (D 4727) Ah, u utvare je zaljubljenike pretvorila Tvoja paslika takva je vojska paslika, ta e onda biti Tvoja ljepota? (D 22763) O, bezoblini Otmiaru srca! O, neoblikovani Tvore oblika! O, Ti Koji si zaljubljenima dao pehar prepun nemira! Ti si zatvorio moja usta, da tajanstva ne mogu izustiti, a u srcu si otvorio kapiju koju ne mogu imenovati. im je Tvoja ljepota u tajanstvu odbacila veo, moje srce je osjetilo sakija, a moja glava vino. Bijah svitanje, a Tvoja paslika odjaha na njegovu atu. Svete due, bezbrojne poput pijeska, odjezdie u pjeakom hodu. A oni koji su na nebu uveni po svome slavljenju Tebe, satrae svoje ruinjake i poravnae svoje molitvene ilime. Dua ne moe podnijeti da gleda nezakriveno lice Tvoje, a Tvoja ljepota je velianstvenija nego bilo ta to kau usne moje. Moja dua je pijana kamila to tetura iza Tebe, a moje tijelo je ular oko vrata kamile. Moje srce je bremenito od tebe, emse Boiji iz Tabriza! Kada u ugledati edo roeno iz tvoga znamenja! (D 2331) Graciozno je poela tumarati Kraljeva paslika, grumenje zemlje i kamenje je oivjelo, mrtvo drvo se nasmijalo, ena nerotkinja edo rodila. Poto je Njegova paslika takva, gle kakva Njegova ljepota mora biti! Njegova ljepota se pokazuje u paslici koja Ga ne moe pokazati. Njegova paslika je sunani sjaj nad duama, Njegova ljepota plamtee Sunce na etvrtim nebesima. (D 2433639)

E.
POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

Kada duhovni putnik jednom opazi paslike u kojima Se Voljeni objavljuje, on jo ne moe biti kadar opisati ih rijeima. Neki od nekolicine obdarenih koji su to, ipak, uspjeli, pjesnici su postali. Kao jedan od najveih takvih pjesnika, Rumi je u svojoj ulozi esto razmiljao o tome kako se paslike i znaenja preobraavaju u slikoviti govor i rijei. On istovremeno raspravlja o sredinjoj ulozi rijei u njegovim uenjima i u islamu. Srce islama je rije Boija, Kuran, koji predstavlja izravni, pisani odraz Boijeg atributa govora ili rijei (kalm). Poto su Boiji atributi suvjeni sa samim Bogom, muslimani smatraju da Kuran u svojoj biti odvijeka supostoji s Bogom. Rije Boija je istovremeno cjelovito i potpuno odraena i u drugim dvama domenima: u makrokozmosu ili stvorenom univerzumu kao cjelini, i u mikrokozmosu ili u ovjeku.22 Svaka pojedina stvar, u krajnjoj analizi, stvorena je kroz rije Boiju: Kada neto poeli, On tome samo kae: Budi!, i ono biva. (Kuran XXXVI, 81). Muslimanski mislioci su uvijek naglaavali vanost Boije stvarateljske rijei u prirodnom poretku univerzuma i ovjeka, ba kao to su potcrtavali sredinju ulogu Njegove pisane rijei u ljudskom privoenju spasenju. Rumi je u velikoj mjeri govorio o rijeima openito, a posebice o znaenjima kroz koja je izraena mudrost Boija za ovjeka; jo osebujnije govorei, on govori o nainu na koji su rijei bile preobraene u poeziju.

308

DOSEZANJE BOGA

1. Stvaranje i govor
Korijen svih stvari su govor i rijei. Ti ne zna nita o govoru i o rijeima i smatra ih beznaajnim. Ali, govor je plod drveta djelovanja, jer rijei su roene iz djelovanja. Preuzvieni Bog je stvorio svijet iz Rijei, jer je kazao: Budi! i on bi. Vjera moe biti u srcu, ali, ako je ne izrazi rijeima, beskorisna je. Premda je obredna molitva in, taj in nije vrijedan ukoliko u molitvi ne recitira sadraj iz Kurana. Kada kae: Rijei nita ne vrijede, ti tad porie svoje vlastito posvjedoenje kroz svoje rijei. Ako rijei nita ne vrijede, zato sluamo kad govori da rijei nita ne vrijede? Ti to, nakon svega, izraava rijeima. (F 75/87) ovjek je skriven ispod jezika svoga. Jezik je pred dvoritem due zavjesa. Kad vjetar zavjesu podigne, mi motrimo tajanstvo dvorita kue, Bilo da su biseri u njemu ili zrnje penice, ili da su zlatne riznice, zmije su to i korpioni sve. Ili da je tik pored zmije riznica jer ne moe biti bez uvara niti jedna riznica zlatna. (M II 845-848) Ove rijei su za osobu koja treba rijei u nakani da razumije. Glede onog koji shvaa bez rijei, kakva je njegova potreba za rijeima? Nakon svega, nebesa i Zemlja su posvema rijei za onoga ko razumije. Oni su roeni iz Rijei Budi! i ono bi. Kakvu potrebu ima za vritanjem i klicanjem onaj koji uje aptanje? (F 22/33) Obilaenje onoga koji motri Kralja, pred Strogoom i Njenosti, nevjerovanjem i vjerovanjem se odvija. Njegov verbalni izraz nikada u ovaj svijet nije uao, jer to je skriveno, skriveno, skriveno! Ta divna imena i rijei pojavile su se jedino sa Ademovom ilovaom i vodom. Ademov vodi bio je Onaj Koji imenima pouava (II 31) ali ne u odori od slova. Kada je Adem odjenuo ruho od vode i ilovae, sva ona duhovna imena crnoga lica postae, Jer ona stavie masku od daha i rijei, da bi se znaenje oitovati moglo vodi i ilovai.

POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

309

Mada govor u jednom smislu zastore pomjera, u deset drugih smislova on ih navlai i sakriva. (M IV 2967-73) Mudrac vidi govor kao neto veliajno govor sa neba dolazi on nije neto bezvrijedno. Kada ne govori dobre rijei, one nisu tisune, jedno su one; ali kad govori dobre rijei, jedna rije je na tisue. Govor dolazi iza zastora potom vidi da on predstavlja atribute Boga Stvoritelja. (D 9896-98) Moj govor je sakat i nesavren, jer jedino Tamo govor je savren. Ako bi evlija o Onome rijei govorio, stopalo bi ti se okliznulo. A ako govorio ne bi, teko li tebi! A ako bi koristio formalnu analogiju, ti bi se za samu formu prihvatio, mladiu! (M III 1277-79) Krila govora ne iri, jer jedino Tamo ti moe bez krila letjeti! Sve to kaem, koa je od govora kada je iko otkrio da je od njegove koe bit tajanstva? (D 12683-84) Trai ono znaenje u ovim mojim rijeima! Moji slatki uzdisaji su Njegova busija, Jer imena su sa imenovanim istovjetna: Adem motri Sutinu kroz sama Imena! (D 7053-54)

2. Vrijednost poezije
Rumi nije imao nikakva potovanja prema poeziji kao takvoj. Ako poezija ima ikakvu vrijednost, tad se ona nalazi u znaenju i poruci koju prenosi. U svakom sluaju, Rumi nije imao izbora u svom vlastitom stihovanju. Kada kae: Sluaj trsku u prvom retku Mesnevije, on aludira na injenicu da on sam predstavlja tek sredstvo za rijei koje su stavljene u njegova usta. Jedna od mojih odlika je to da ja ne volim alostiti bilo koga... Ja sam toliko obuzet time da ugodim drugima tako da, kada ovi prijatelji dou da me posjete, ja se prestraim od pomisli kako bi im moglo biti dosadno. Stoga ja recitiram poeziju kako bih ih drao zaokupljene. U protivnom, ta uope da inim sa poezijom? Ja, Boga mi, osjeam odvratnost prema poeziji. Ondje, u mojim oima, nema niega vrijednog...

310

DOSEZANJE BOGA

Uostalom, ovjek nastoji uvidjeti ta trgovci trebaju u datom gradu i ta e oni kupovati. Potom on kupuje i prodaje to, makar to bila i najneznatnija dobra. (F 74/85-86) Moja poezija je poput egipatskog hljeba: no prolazi, a jesti ne moe ga. Dok je jo svje jedi ga, prije nego se prah naseli na njega! Njegovo mjesto je u arkim predjelima svijesti usljed hladnoe on e u ovom svijetu umrijeti. On poput ribe u trenu pljusne o suho tlo. Trenutak kasnije vidi ga kako lei beivotno. Kako je svje, dok ga jede, stane li umiljati, mnoge e fantastine paslike morati naslikati. Svoju vlastitu uobrazilju e gutati, ovjee, a nee gutati te rijei drevne! (D 981) Izbavio sam se, kakve li tuge, iv ili mrtav, iz ove samovolje i ovog jastva! Ali, iv ili mrtav ja drugog doma nemam doli Boijeg izobilja. Izbavio sam se iz ovih stihova i gazela, Kralju i Sultanu Vjenosti! Muftailun, muftailun, muftailun me je progonio do smrti! 23 Neka bujica ove rime i posebne rijei odnese! One su koa! One su koa! Samo pjesnikim mozgovima one prilie! (D 485-487) eli li svakim svojim dijelom da kazuje i sklada poeziju, tad idi, govor svoj utiaj! Ne oslanjaj se na stihove i prozu! (19487) Tvoja ljubav je preobrazila u stih i gazel svaku vlas moju! Tvoj zanos je svaki dio mene pretvorio u zdjelu medenu! (D 24655) Motri krv u mojim stihovima, ne motri poeziju! Jer moje oi i srce iz krvi Njegove ljubavi istjeu. Kada krv prokljua, boju poezije dajem joj ja, tako da moja odjea ne ostane krvlju umrljana i bez krvavih tragova. (D 29787-88)

POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

311

Bog mi nije podario bilo kakvu bol srca, ve to da tragam za rimama mojih stihova, a potom me i izbavio iz toga. Uzmi tu poeziju i rastrgni je, kao staru krpu! Jer znaenja izmiu rijeima, vjetru i zraku. (D 2592-93) Boija privlanost uvodi moje rijei u postojanje, jer On je meni blii negoli ja sebi samome. (D 7393) Onaj Koji me izveo iz Nepostojanja ini da govorim u svakom trenu. Iz Svoje plemenitosti On je u biser pretvorio svaku rije moju. (D 19019) Ja sam potpuno iezao, a potom tuma Boiji postao bio ja pijan il trijezan, niko od mene nita ni manje niti vie nije uo. (D 14705) Uuti! Ali ta ja mogu initi? Kia je dola, a ja sam samo jarak odvodni. (D 29280) Prijatelj me sino poljubi u usta zato bi, inae, moje rijei bile tako pune mirisa? (D 33970) Hrana meleka su moje rijei. Akoli ne govorim, gladni meleki e kazati: Govori! Zato si utljiv ti? Ti nisi melek, ta ti zna ta je njihova hrana? ta e initi sa manom? Ti si samo za poriluka! ta ti zna o ovom pirjanom jelu iz kuhinje moga mozga? Jer Bog danonono tim kuhanjem upravlja. (D 3014446) Sva pitanja i odgovori su Njegovi ja sam poput stare violine. On brzo i nevjeto odsvira ono: Oplakuj! znaenje. (D 14295) Vidio sam Njegovo suenje i okanio se svog krivog suenja. Postao sam auta i jadikovka na Njegovim usnama. (D 17044) Ja samo elim govoriti o Sakijevim nadahnjivanjima u srcu mome, jer ja nisam drugo doli gajde. (D 17234) Mnogo sam govorio, oe, ali ja znam da to dobro zna ti: ja sam bezglava i nespretna auta u Flautistovoj ruci. (D 14685)

312

DOSEZANJE BOGA

Akoli sam pun vjetra, to je zato jer sam auta, a Flautist si Ti jer Ti si moje Jastvo, a ja sam samozadovoljan, Voljeni. (D 16830) Zaljubljeni jadikuju poput trski, a Ljubav je autist. Kako divne stvari Ljubav udie toj od tijela auti! Flautist je skrit, a vidljiva je auta moja auta je, u svakom sluaju, pijana od vina Njegovih usana. On, katkad, miluje autu, kojiput je bije! Ah! Ja jadikujem u rukama tog slatkomelodinog, autolomeeg Flautlije! (D 20374-76) Jedina korisnost govora je ta to on moe uzrokovati da traga za i potie svoju enju. Ta svrha se ne ozbiljuje kroz sami govor. Akoli to nije tako, tad nee biti nikakve potrebe za svim tim duhovnim vojevanjem i samoponitenjem. Govor je nalik tvom nastojanju da vidi neto to se poizdaleka giba, a potom se ti najednom nae iza toga, kaskajui i teei da to vidi. Ti to ne vidi iz onog gibanja sa odstojanja. (F 193-194/202) Saet i koristan govor je poput upaljene svjetiljke koja ljubi neupaljenu svjetiljku i odlazi. To je dovoljno za nju, jer je postigla svoj cilj. Konano, jedan poslanik nije ta izvanjska forma. Njegova forma je njegov bojni konj. Poslanik je Ljubav i Naklonost, i to zauvijek traje. (F 226-227/234) Priaj mi o Tvojim zaudnostima, Ljubavi! Kroz govor mi vrata Nevidljivoga za stvorenja otvori! (D 14324) Govor je laa, a znaenje je more ukrcaj se brzo, da mogu upraviti pramac korablje! (D 15985)

3. Razumijevanje poezije i govora

Govor dolazi po ljudskoj mjeri. Na govor je poput vode koju isputa uvar zdenca. Kako bi voda znala u koje polje ju je uvar poslao u krastavaca lijehu, u lijehu s lukom ili u ruinjak? Ja to veoma dobro znam: akoli voda doe u bujicama, tad postoji znatan komad edne zemlje na tom mjestu. Ali, ako voda pomalo nadolazi, tad ima malo zemlje; u pitanju je mali vrt ili neznatno dvorite. Poslanik je kazao: Bog utkiva mudrost u jezike propovjednika do mjere sluateljeve tenje. Ja sam krpa cipela. Postoji obilje koe, ali ja reem i ijem prema mjeri stopala. (F 108/119)

POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

313

Ah, da samo ima moi da primi srano objanjenje iz moje due! Govor je mlijeko u prsima due: ono nee slobodno tei bez nekog ko ga sie. Kada je sluatelj edan i kad spoznaji tei, propovjednik postaje glagoljiv, ak i kad mrtav lei. Kada je sluatelj svje i bez dosade, i mutavac govori jezika na stotine. Kada stranac na moja vrata ulazi, ena iz harema iza vela zalazi. Ali, akoli bi blizak prijatelj uao, bez ikakve tete, one gospoe bi podigle sa lica svojih pokrivke. to god je od dobrog, nog i lijepog nainjeno, nainjeno je takvim kako bi okom bilo vieno. (M I 2377-83) Kuran je poput nevjeste. Mada ti povlai koprenu sa njenog lica, ona ti se ne pokazuje. Kada istrauje Kuran, ali ne osjea nikakvu radost ili mistino otkrivanje, to je stoga to je tvoje povlaenje koprene uinilo da bude odbijen. Kuran te je zaveo i pokazao ti se runim. On ti veli: Nisam ja ta divna nevjesta. On je sposoban pokazati se u bilo kojem obliku kojeg poeli. Ali, ako ti prestane povlaiti njegovu koprenu i traiti njegove ugoaje, ili ako napaja svoje polje, ini to poizdaleka i ustrajavaj u onome to te zadovoljava, tad e ti ona nevjesta pokazati svoje lice bez ikakve potrebe da svlai njenu koprenu. (F 229/236-237) Mnogo puta sam ove rijei, dobri ovjee, govorio! I nikada se od tumaenja njihova nisam umorio. Jeo si hljeb da prekomjeran gubitak teine sprijei. Ovo je isti hljeb, zato ne dokoliari? Glad ti dolazi iz tvog zdravog tjelesnog sustava, i lou probavu i dosadu u tebi sagara. Kada ovjek dobiva spremnu gotovinu od gladi, njegovi organi i dijelovi tijela postanu za stalnu obnovu vezani. Zadovoljstvo se izvodi iz gladi, a ne iz novih slatkia; glad ini jemeni hljeb boljim od eera. Stoga je tvoja dosada iz nedostatka loe probave i gladi, a ne iz ponavljanja rijei. Zato ti nije dosadno kupovanje, cjenkanje, rasprava i askanje?

314

DOSEZANJE BOGA

Kako to da ti u ezdeset godina nije dojadilo avrljanje i klevetanje? Dan za danom, bez imalo dosade ti si laskanja izricao kako bi se stidnice doepao. U ovaj posljednji as si izgovarao rijei one, sa arom i udnjom stotinama puta vatrenije negoli ranije. (M VI 4292-301) ak i kad nikoga ne bi bilo da slua, moje rijei bi bile uzviene: ili se u svjetlo pretvori ili kreni! Sa takvom nepravednou ne postupaj prema meni! Ti si poput bola u oku, ti si moje oko probio. Gospodine, prevrni stranicu svoga jastva, ili u ja slomiti svoje pero! (D 14627-28) Ovo spominjanje Musaa postalo je preprekom u ljudskim umovima oni misle da su se nekad davno dogodila ta kazivanja. Spominjanje Musaa slui kao krinka: Musaovo svjetlo je, dobri ovjee, tvoja vlastita kovanica! Musa i faraon su u tvom vlastitom iskustvu ta dva protivnika ti mora traiti u vlastitom egu. (M III 125153) Avaj! Sve to je situacija tvoja vlastita ali sve to tvoja uobrazilja faraonu pridijeva. (M III 972) Ui primaju moje rijei spoljanje, ali niko ne uje moje duhovno vriskanje. Moj dah je zapalio mnoge vatre u svijetu, moje rijei, trpei ieznue, prouzroile su da mnoga postojanja snano provriju. (D 21930-31) Ja ne govorim ove rijei, Ljubav ih govori. Ja sam jedan od onih koji o tome ne zna nita da zbori. Jer to je pria koju su kazivali samo oni stari nekoliko milenija. ta ja znam? Ja sam potomak trena ovoga. Ali, moj potomak je parazit na Vjeno Jednome, povezanost sa kojim stoljeima dariva me. Govorim rijei izvrnute, jer izokrenuti svijet i mene izokree.

POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

315

Sluaj moj govor kada moja neumorna dua iskoi iz tih vrtloga! Isprepliteno su razgranate rijei to ih tvori ilovaa i voda. Kako im mogu dati jednu boju? Ja sam u tim granama. Ne, pogrijeio sam, jer ja sam jednobojan poput Sunca, ali skriven iza oblaka ovog prizemnog svijeta. (D 1600713) To je Okean Jednosti, u kojem ne postoje supruniki partneri. Njegovi biseri i ribe Njegove samo su Njegovi talasi. Ah, apsurda li! Apsurda! Da bi iko Njemu pripisao partnera! Daleko to bilo od onog Okeana i Njegovih neprestanih talasa! Ne postoji u tom Okeanu nikakvo partnerstvo. Ali, ta mogu kazati o onom koji izgleda udvojeno? Nita! Nita i nikako! Poto se mi usporeujemo sa lanim vidovnjacima, idolopoklonie, nuno je rei kao da Njemu pripisujemo suparnike. Ona Jednost je s druge strane predodbi i opisa. Nita doli dvojnost ne ulazi u arenu jezika. Stoga, ili poput lanog vidovnjaka ivi u toj dvojnosti, ili zaij svoja usta i budi sretan u nijemosti! Ah, govori i budi tih naizmjence udaraj u svoj dobo poput lanog vidovnjaka, i to ti je sve. Kada vidi povjerljivoga, povjeri mu tajanstva duevna, a kada vidi ruu, zapjevaj poput slavuja! Ali, kada vidi mjeinu punu prijevare i lanosti, sklopi svoje usne i u badanj se pretvori. (M VI 2030-38) ta ja to priam, Voljeni ove dvije-tri podkusurene usporedbe sa Tvojom slinosti. ta ja imam? ta ja to znam? Zato poredim stvari sa Njim? (D 19454) Kako bih se ja hvastao sjedinjenjem s Njim? Kako u Njegovu ljepotu opisati? Jer one egzotine ptice izbjegavaju stupicu mojih rijei. (D 18766)

316

DOSEZANJE BOGA

Kako bih Te nazvao Mjesecom? Mjesec trpi nestajanje. Nazovem li Te empresom, on je drvo ali empres moe sagorjeti, a Mjesec moe ieznuti. Osim korijena od korijena due, nita drugo nikakvim se korijenom ne hvali. (D 2053-54) Daj mi vina, muka mi je vie misliti! Koliko jo dugo e me miljenju povjeravati? Koju prijevaru mogu upotrijebiti, Saki, koja je prijevara ta? Jer Ti si Stvoritelj prijevare i Varalica. alje me vani sa nekim dokazom svakog trena, jer Ti si ljubomoran i teko dostupan veoma. Ne postoji nikakvo vani ili unutra, nikakav pehar ili vino, strujanje govora sadanjeg to je jedino. (D 34170-73) Doi! Doi! Jer Ti si darovatelj uzvienosti i ljepota. Doi! Doi! Jer Ti si lijek tisuama ejuba. Doi! Doi! Mada Ti ne naputa nikada ali na najljepi nain svaku rije Tebi govorim ja. (D 3245152) Znaenje u stihu moe biti samo sluajno, jer poezija je kao praka ona nije pod kontrolom potpuno. (M I 1528) Tiho, jer stihovi ostaju, ali odlaze znaenja kada bi znaenja ostajala na mjestu, svijet bi bio krcat njima. (D 26741) Sayyid Burhan al-Din bijae poduavao. Usred njegove besjede ludak ree: Trebamo rijei bez ikakvih analogija. A on uzvrati: Doi bez analogije! Tad e uti rijei bez analogija. Konano, ti si analogija samoga sebe; ti nisi ovo. Tvoja tjelesna osoba je tvoja sjena. Kada neko umre, ljudi kau: Preselio je taj i taj. Akoli je on bio samo to tijelo, gdje je on onda otiao? Meutim, zna se da je tvoja vanjtina analogija tvoje nutrine, kako bi ljudi mogli suditi o tvojoj nutrini iz tvoje vanjtine. (F 219-220/226-227) ta god da kaem, analogija je, a ne ekvivalent. Analogija je jedno, ekvivalent neto drugo. U nastojanju da povue analogiju, Preuzvieni Bog je usporedio Svoje svjetlo sa svjetiljkom, a postojanje evlija sa staklenkom (usp. Kuran XXIV 35). To je zbog analogije. Njegova svjetlost ne moe biti

POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

317

obuhvaena stvorenom egzistencijom ili prostorom. Kako bi tek On mogao biti sadran u staklenci i svjetiljci? (F 165/174) Ja ustrajno tragam za onim to je analogno Tebi u oba svijeta, ali ga niko ne nalazi. Gospode, zar nee rei ta je to to Tebi slii? (D 27044) ta su prolost, budunost i sadanjost Bezmjea ovjeku, unutar onoga koji se nalazi u svjetlu Boijemu? Da li je jedna stvar prolost ili budunost koja se za tebe vezuje; to dvoje su samo jedno, ali ti misli da su dvoje. Neko je neiji otac, a sin je neko drugi; strop je ispod Zayda, a iznad Amra visi. Odnos onog gore i dolje izvodi se iz te osobe dvije. A samog stropa to se tie, on tek stvar jedna je. Ali to nije ekvivalent onome. Te rijei su analogija. Stare rijei su nemone da izraze nova znaenja. (M III 115155) Tvoje atribute neuki ne moe razumjeti bez analogija, premda analogija poveava pogrenu predstavu o Tvojoj slinosti sa stvorenjima. Ali, ako bi zaljubljenik u svojoj enji pripisao neku formu Tebi, More neusporedivosti stoga zamutilo se ne bi. Akoli pjesnici usporede mlaak sa potkovicom, njihova besmislica nee ga uiniti manje Mjesecom. (D 3165153) Postoje beskrajne razlike izmeu zikog tijela lava i tijela sranog ratnika. Ali, kada se povue analogija, ovjee koji razluivati zna, pogledaj njihovo jedinstvo u pogledu njihova borbenog duha! Jer, taj srani ratnik, u konanici, analogan je lavu, makar i nije ekvivalentan njemu u svakom pogledu. (M IV 420-422) Gnostik je umakao onim pet ula i est dimenzija, posvjeujui ti ono to je nad njima. Njegove aluzije su aluzije Vjenosti; on je sasvim prosegao uobrazilje i postao njen dio sastavni.

318

DOSEZANJE BOGA

Akoli on nije izvan tog estokutnog zdenca, kako e biti kadar iz njega izvui Jusufa? On se sputa iz nepoduprta nebeskog ekrka, da bi izvukao vodu; njegovo tijelo, poput abra, je tu da pomogne u zdencu. Jusu uz njegov abar prianjaju, izbavljaju se iz zdenca i kraljevi Egipta postaju. Ostali abri tragaju za vodom iz bunara, dok je njegov abar osloboen od vode i za duhovnom druinom traga. Traei hranu svoju, abri u vodu zaranjaju svoju, ali njegov abar je hrana i ivot za duu riblju. abri su navezani za ekrk veliki, ali njegov abar meu dva prsta Svevinjega se dri. ta je taj abar? To ue? Taj ekrk, hoj? To je odve slabana analogija, paa li moj! Odakle mogu donijeti nerazmrskanu analogiju? Nikad predoio nisam i nikada neu slinost gnostikovu. Stotine tisua ljudi u samo jednom ovjeku je skriveno, stotinu lukova i strijela u jednom tobolcu je sadrano. (M VI 4568-78) Boije neiscrpno obilje vrtom zovem ja, jer ono je vrelo svekolike izobilnosti i sukus svih vrtova. To to, inae, nijedno oko vidjelo nije kako bi to bilo mjestom vrta? Sami Bog je svjetlo nevidljive svjetiljke nazvao lampa, Ali, to je analogija, ekvivalent nije. Kroz nju zbunjeni ovjek uhvatiti trag umije. (M III 3405-06) Mrav se zadovolji jednim suhim zrnom ovsa, jer on nije svjestan naeg zelenog i svjeeg klasa. Reci mravu: Proljee je, a ti ima ruke i noge. Zato ne napusti humku i ne ode u polje? ta je to mjesto za jednog mrava? Sulejman je sam pocijepao plat od enje! Boe, nemoj me kazniti za ove moje lomne analogije! Haljine se kroje prema stasu muterije. Mada je platno dugo, njen stas visok nije.

POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR

319

Dovedi mi visoki stas, potom emo dati da se kroji duga haljina, ija mjera nee moi biti izmjerena mjerom Mjeseca. (D 25433-37)

4. Tumaenje slikovita govora

Poetini slikoviti govor, ija prvotna uloga je da potakne Ljubav u sluatelju, prema Rumijevu miljenju, mora biti prikladan i oblikovan sukladno ovjekovu razumijevanju. Ondje ne smije biti nita sluajno, osobno ili povrno u vezi sa nainom na koji se to ini. Glede onoga kojega se to tie, njegova poezija mu je dana od Boga. Drugim rijeima, on ne stvara niti je izumio sam svoj slikoviti govor, nego ga on prima iz Svijeta imaginacije unutar kojega se Voljeni oituje zaljubljenima u imaginalnim formama. Rumi see u pojedinosti kako bi objasnio znaenje svog poetinog slikovitog govora mnogo dalje od veine sujskih pjesnika, i njemu se ini da ovisi o usmenom predanju i itateljevu uvidu, kako bi priskrbio duhovno tumaenje. U naredna tri poglavlja emo razmotriti Rumijeva objanjenja tri glavne teme sve sujske poezije: vrta, lijepe ene i pijenja vina. Mada sam osobno razdvojio ove teme poradi prikladnijeg raspravljanja, to ne znai da ih i sam Rumi razdvaja. Mnogo je vie sluajeva u kojima njegova poezija preplie dvije ili sve tri ove teme, dok pravi kombinacije i nekih drugih tema. Ieznue u Bogu je sljedee: Bog uini da Ga se evlije boje, ali ne strahom kakav imaju ljudi od lavova, leoparda i tirana. On im otkriva da strah dolazi od Boga, da sigurnost dolazi od Boga, radost i veselje da dolaze od Boga, hrana i san dolaze od Boga. On se pokazuje evliji u trijeznom stanju, dok su njegove oi otvorene, i to u osjetilnim formama koje su dostupne samo evliji: u formi lava, leoparda ili vatre. Stoga evlija uvia da, kada ugleda formu stvarnog lava ili leoparda, taj prizor nije od ovoga svijeta. To je forma iz svijeta nevidljivoga, koja je oitovana na tom mjestu. On se takoer pokazuje u formi velianstvene ljepote; isto tako vrtovi, rijeke, hurije, palae, hrana, pie, haljine od asti. Buraci, gradovi, kue i svaka vrsta zaudnosti. On istinski zna da sve to nije od ovoga svijeta, ve da je sve to Bog oitovao njegovoj viziji i pokazao mu sve to u konkretnim formama. Stoga evlija zasigurno zna da je strah od Boga, da je sigurnost od Boga i da sve to daje olakanje je od Boga. (F 44-45/56)

320

DOSEZANJE BOGA

Najprije bijae opijenost, zaljubljenost, mladost i tome slino; zatim doe raskono proljee i sve tako osta zajedno. Oni ne imadijahu oblike, potom se u formama divnim pokazae gle kako na sebe primaju forme stvari imaginacije! Srce je predsoblje oka: za neke, sve ono to moe srce dosegnuti, ui e u oko i oblik e postati. (D 21574-76)

F.
PROLJETNI VRT

Ako je sjedinjenje proljee ili, katkada, ljeto, tad je jasno da je razdvojenost jesen ili zima. U pjevanju o vrtu Rumi nudi izriit izraz o toj suprotnosti i, istovremeno, povezuje odreeni broj vanih sukladnih pojmova, ukljuujui atribute njenosti i srditosti i duhovna stanja irenja i skupljanja (vidi tabelu III, odjeljak I, D, 7). Ekvivalent nije isto to i analogija. Stoga gnostik daje naslov proljea srei, radosti i irenju, dok jeseni ime daje skupljanju i srcobolji. Ali, kako radost nosi formalnu slinost proljeu, ili srcobolja slinost padu? Ipak je to analogija bez koje um ne bi bio u stanju pojmiti ili razumjeti ona znaenja. (F 167/176) Ti katkada spaljuje koprene, kojiput ih uva. Ti si tajanstvo jeseni, Ti u proljee duha. Jeseni i proljeu od Tebe prispijeva gorina i slatkoa. Doi, pokai ta ima Ti si njihova njenost i strogoa! Proljee dolazi, Ti si sree darovalac; kada jesen doe, Ti si jesenji sadilac. (D 34321-23) Prema Poslanikovim rijeima, vizija i srce su meu Boijim prstima ba kao to je i pero, prijatelju, u pievim rukama!

322

DOSEZANJE BOGA

Ta dva prsta su Njenost i Strogoa, a meu njima je pero srca; njegovo irenje i skupljanje izvodi se iz ta prsta dva. (M III 2777-78) Iskuenja zime i jeseni, vruina ljeta i duolikost proljea, povjetarci, oblaci i svjetlucanje sve to opstoji sa takvim razlikama meu stvarima izvanjskim oitovanjima biti moe. Prah obojene zemlje moe izloiti, svakako, rubine i drago kamenje u zemnoj utrobi skriveno. ta god da je ova tamna zemlja iz Boije riznice i Okeana Velikodunosti ukrala Sud unaprijed donesene odluke veli: Reci mi istinu. Mrvu po mrvu, sve ta si uzela opii?! Kradljivac ree mislim Zemlja Nita! Nita! Sud joj dvostruku muku zada. On mu, katkada, govori njeno, poput eera; kojiput ga za kosu tegli i na najgori nain postupa, U tenji da one stvari skrivene mogu postati oite kroz Njenost i Strogou, kroz oganj straha i nade. Njenost Svemonog suda je proljee, dok je jesen Boija prijetnja i zastraivanje. U znaenju zime je soba za muenje, tako da u njoj muenju moe biti izvrgnut, ti, lopove! Stoga katkada iskuava irenje srca ratnik duhovni, dok u drugim trenucima trpi skupljanje, bol i patnju on trpi. Jer ova voda i ilovaa naa tijela su poricatelji i kradljivci duevnog svjetla. Bog podvrgava naa tijela vruini i hladnoi, trpljenju i patnji, ovjee lavlji. I na nas On tovari strah, glad i liava nas bogatstva i tijela, sve zbog oitovanja istinskog duevnog cekina. (M II 2951-64) Kada ti skupljanje doe, putnie, ono je u tvojoj najboljoj koristi. Ne daj da ti srce u gorini sagori! Jer ti se iri u stanju irenja i radosti, a prihod za skladitenje opskrbe se trai u rastronosti.

PROLJETNI VRT

323

Da je uvijek ljetno vrijeme, u vrt bi ule vreline Suneve I sprile bi njegove zasade do samih njihovih korijena. I to staro mjesto ne bi vie bilo zeleno nikada. Mada je decembar kisela lica, ljubazan je; jest da se ljeto smije, ali i spaljuje. Kada vrijeme stezanja doe, motri u sebi irenje! Budi svje i ne nabacuj bore na elo svoje...! Duhovni ratnik srcobolju kao ogledalo vidi, u kojem se lice njegove suprotnosti pojavi. Nakon to trpnja pokae svoje lice, njena suprotnost, srea i divota potom se pojave. Gle te dvije suprotnosti u prvoj tvojoj ruci: nakon stezanja, irenje mora doi. Kada bi stezanje ili irenje uvijek prvo dolazilo, tad ono ne bi drugo doli potitenost bilo. Poredak uspostavljaju ova dva atributa; ta dva stanja su vana za njega, kao to su ptici krila. (M III 3734-39, 62-66) Ovo vidljivo proljee i vrt odraz su unutarnjeg vrta: cijeli ovaj svijet je samo jedan grumen zlata, a rudnik je nutrina. Stoga zaljubljenik motri, to god kaem u stihu, kao isti cekin njegova duhovnog stanja, ali ovjek od uma u tome vidi samo rekla-kazala. (D 20482-83) Za trenutak uz svoj um, brate, prioni: trenutak za trenutkom proljee i jesen su u tebi. Promotri vrt srca, zelen, svje i nov, prepun ruinih pupoljaka, empresa i jasmina, tako mnogo lia u kome su grane skrite, tako mnogo rua kojima se lug i ador kite! Ove rijei koje se izvode iz Univerzalnog Uma miomiris su onog pupoljka, empresa i zumbula... Znaenje umiranja je potreba: usmrti se iz potrebe i siromatva, Kako bi Isaov dah u ivot te mogao uvesti, i ivot sa tim dahom divnim i znamenitim jednakim uiniti. Da li je kamenje kroz proljee zelenim postalo ikada?

324

DOSEZANJE BOGA

Postani prah, tako da moe narasti poput raznobojnih rua. Godinama si bio kamen srceparajui pokuaj sada za tren prah biti! (M I 1896-99, 1909-12) Proljee i vrt su iz Raja nevidljivoga vjerovjesnici posluaj, jer na vjerovjesniku je da poruku dostavi (V 99). (D 13712) ta god da moj um obraduje, miomiris je mog Voljenog, ta god srce moje ponese, svjetlosni trak je Prijatelja mog. Zato su Zemlja i njena stvorenja u takvom kvasanju, zato? Moj Saki je prosuo kapljicu na tlo. Vidi li nekoga smrznutog i slabog, taj je u ljubavi sa svojim vlastitim djelima ne gledaj na svoja vlastita djela, u mene budi pogleda uprta! U vrijeme proljea sva zemaljska tajanstva oita postanu; kada moje proljee doe, sve moje duhovne tajne probeharaju. Zemaljski ruinjak skriva zemaljsko trnje; kada moj ruinjak se pojavi, svo moje trnovito nespokojstvo odnese. Jesen ini ovjeka bolesnim, stoga on gutljaj proljea pije; kada se moje proljee nasmije, moj bolesnik na noge ustaje. ta je taj vihor jeseni? Dah tvog poricanja. ta je taj lahor proljea? Dah mog posvjedoenja. (D 1945) Ti si posijao srano sjeme ispod ove vode i ilovae. Ono nee stablom postati sve dok ne doeka Tvoje proljee. (D 5811) Kada jednom opazi Njegovo lice, tad e rue, narcisi, vrbe, empresi i ljiljani izrasti u srcu tvome. (D 20148) Kada paslika mog Voljenog razveseli moje proljee, Njegovo lice rasijava rue, moja vizija ruinjak postaje. (D 10194) To to je Bog kazao rui pa je nasmijeio, i mome srcu kazao je i stotinu puta ljupkijim ga nainio. (M III 4129)

PROLJETNI VRT

325

Stiglo je proljee, prijatelju! Ustani i u vrt poi! Ali ja nita drugo ne gledam moje proljee si Ti. (25675) O, smijehu, novo proljee, stiglo si niotkuda! Nekako mi slii Prijatelju. ta si vidjelo od Njega? Smije se i svjea si lica, zeleno i mousom namirisano jesi li iste boje kao na Prijatelj ili si neto od Njegove boje kupilo? Divna li razdoblja, nalik dui koju si sakrio od oka: oita u tvojim djelima, ali u biti tvojoj skrivena. Ruo, zato se ne smijei? Ta, izbavila si se iz razdvojenosti. Oblae, zato ne plae? Ta, od svog prijatelja odsjeen si. Ruo, namirii livadu i nasmijei se svemu to si vidjela! Jer si se mjesecima meu trnjem skrivala. Vrte, dobro nahrani one nove pridolice, ije prie, to do tebe dopiru, iz groma su odjekivale. Vjetre, zanjii grane u znak sjeanja na dan kada si bio svjedok sjedinjenja. Pogledaj ta stabla, sva su poput terevenke razdraganih radosna ljubiice, zato si se u srcobolji previla? Ljiljan veli pupoljcima: Mada su vam oi zatvorene, brzo ete ih otvoriti, jer blaenstvo kuate. (D 2936) Crvena rua, koja u paramparad razdire svoj oblak njen poticaj za to meni je najednom poznat. Vrba je opustila svoje grane u pravim nizovima, kako bi sve proputene molitve tako nadoknadila. Ljiljan sa svojim maem i jasmin uz tit svoj, i jedan i drugi se pripremaju za sveti boj. Siroti slavuj kako samo trpi! Na pojavak rue on stalno pilji. Svaka draesna nevjesta u vrtu veli: Ta rua ondje u mene pilji. A slavuj odgovara: Zbog mene izvodi one ljubomorne, bezglave i nesmotrene geste ba ta rua! Mladarak podie svoje ruke u zazivnoj molitvi hou li vam rei koje zazive on sada ini?

326

DOSEZANJE BOGA

Ko stavlja turban na glavu pupoljka? Ko li ljubicu na pola presavija? Mada je jesen bila odve okrutna, promotri dobro predanost proljea! ta god da je jesen u plijenu odnijela, proljee e doi i donijeti novo namjesto toga. Govorim o ruama, slavujima i ljepoticama vrta kao o razlogu ali zato, zato to inim, pobogu? Zbog ljubomore one Ljubavi u svakom sluaju ja opisujem Boije milosti. Ponos Tabriza i svijeta Shams al-Din jo jednom veliku naklonost pokaza mi. (D 1000) U punini srca mora koraati, jer se u punini ilovae srea ne moe nalaziti. Srce je domaja sigurnosti, prijatelji ona je izvor i u ruinjacima ruinjaci! (M III 514-515) Kada oblaci Tvoje ljubavi proliju kiu svojih neusporedivih bisera, tisuu divnih oblika izraste iz due i srca, ba kao kada kia sa neba doe, pa brzac, jezerce i bistru tekuicu prekriju siune kupole. Kakve kupole!? Jer iz tih kupola dolaze narcisi, rue, ljubiice i zumbuli mlaaku slini. (D 14319-21) Jutros me moje usredotoenje u vrt odvede, a vrt nije ni izvan niti u svijetu ovome. Upitah: Bao zaudnosti! Kakav vrt si ti? A ona mi ree: Onaj to se ne plai ni zime ni jeseni. (D 35726-27) Cvijee koje raste iz zelenoga bilja samo jedan tren traje, ali cvijee Uma nikada cvjetati ne prestaje. Cvijee koje izbija iz slabe ilovae, ali cvijee koje u srcu cvjeta ah, kakve li sree! (M VI 4649-50) Ljubav je ruinjak od nje nek se hrana uzima! Drvo siromatva puni unutarnji vrt plodovima. (D 11873) uvari vrta Ljubavi trgaju plodove iz svojih srca vlastitih. (D 22212) U beskrajni vrt srca uetaj i njegove obilne slatke plodove razgledaj!

PROLJETNI VRT

327

Gledaj zelenilo njegovih njiuih grana, motri njenost rua bez trnja! Koliko dugo e gledati formu tijela ovoga svijeta? Vrati se i razmatraj njegova nutarnja tajanstva! (D 1164850) U zelenom vrtu Ljubavi, koji kraja nema, pored srcobolje i radosti ima obilje plodova. Zaljubljenost je iznad ova dva stanja. Zelena i svjea, bez jeseni i zime je ona. (M I 1793-94)

G.
VOLJENI KOJI SRCE KRADE

Bog je jedini vrijedan nae ljubavi, jer On je istinski Voljeni; svaki drugi predmet ljubavi zakriva Njegovo lice. Kod opisivanja Njegove paslike, koju oni domiljaju u svome srcu, suje esto koriste terminologiju koja se ponajprije odnosi na ono izvedeno ljubljeno iz mukog ljudskog bia, to jest odnosi se na enu. Svaki slikoviti govor, koriten od perzijskih pjesnika u gazelima ili ljubavnoj poemi kada slave one izvedene ljubljene, kod sujskih pjesnika poprima novo znaenje. Jo jednom treba imati na pameti da ovdje nije u pitanju poetska uobiajenost, jer ene, prema sujskim uenjima, oituju boanske atribute Ljepote, Milosti, Njenosti i Ljubaznosti na jedan relativno izravan nain unutar svojih izvanjskih formi. Prema Rumijevu miljenju, njihova izvedena ljepota je najblia istinskoj Ljepoti u materijalnom svijetu. Iz tog razloga njihova ljepota, koja privlai mukarca, moe biti jedna od najveih prepreka njegovu duhovnom razvitku. Sve dok on misli da enska ljepota pripada njoj, on e zastranjivati. Ali, kada jednom postane kadar gledati njenu ljepotu kao odraz Boije ljepote, tad se njegova izvedena ljubav moe preobraziti u istinsku Ljubav. Iblis prokleti ree Stvoritelju: elim golemu zamku za ovu lovinu. Zlato, srebro i krdo konja Bog mu pokaza: I sa ovim moe ljude skretati s pravoga puta.

330

DOSEZANJE BOGA

Divno! povika on, i mrzovoljno opusti usne; stisnu se i kiseo ko limun postade. Tad Bog onom zlosretnom ejtanu podari zlato i dragulje iz majdana zaudnih. Uzmi ove druge zamke, prokletnie! Daj mi vie od toga, najbolji Pomagau, prokletnik na to e. Podari mu slatku i bogatu hranu, divne napitke i mnoge platove svilene podari mu. On ree: Treba mi vie pomoi od ovoga, Gospode, tako da ih mogu vezati za ue od liine usukane (CXI 5). Potom oni koji su Tobom opijeni, koji su muevni i kurani, mogu polomiti kosti ove poput ljudi. Kroz ove zamke i uadi od samovolje, Tvoji ljudi e biti odvojeni od navade kukavike. Sultane Prijestolja, ja elim jednu drugu zamku zamku koja izdajniki gura ljude u prijevaru. Bog donese vino i muziku, i postavi ih pred Iblisa. Iblis se malo osmjehnu i zamalo sretan posta. Tad Iblis zazva Boiji vjeni atribut Onoga koji u zabludu odvodi: 24 Dno okeana iskuenja dobro zamuti...! Tako mu On ljepotu ene pokaza, velianstveniju od uma i ovjeijeg strpljenja. Iblis ispreplite svoje prste i od radosti zapjeva: Bi li mi je odmah podario do svoje elje sam dospio ja! Kada vidje one eznutljive oi koje duh i um burkaju, njihovu istotu obraza, koja u oganj gura laskavost sranu, lice, made, obrve, usne putene inilo se da i sam Bog zasja iza njene koprene. Vidio je njene pokrete i njeno koketiranje, poput Boije teofanije iza pregrade tanahne. (M V 942-953, 956961) Raskonost simbolizma i slikovita govora sujske ljubavne poezije uveana je snagom injenice to perzijski jezik ne pravi nikakvu razliku izmeu rodova u imenicama ili zamjenicama. Kao rezultat toga je injenica da pretean dio terminologije upotrijebljene u kazivanju o izvedenim ili

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

331

profanim voljenim moe se podjednako primijeniti i na Boga. Golemi dio, ako, zacijelo ne, pretean dio, sadraja sujskih ljubavnih poema se moe itati tako kao da su upueni eni. Izvjestan broj njih je, zapravo, nesumnjivo nadahnut enskim lijepim odlikama, ali to nije sprjeavalo pjesnika da motri ensku ljupkost u smislu ogledala Boije ljepote. Dvosmislenost izvornog perzijskog jezika u pogledu roda ne moe se, naalost, zadrati u engleskom jeziku. Kao i veina prevodilaca, mislio sam da je bolje ako uklonim tu dvosmislenost umjesto da upotrijebim neku varku kako bih sauvao izvornu aromu.25 Iz odreenog razloga sam samovoljno upotrijebio velika slova, mada ni takav nain ne postoji u perzijskom jeziku. Ono to praktiki znai jest to da, primjerice, kada Rumi govori o mashqu ili dilbaru, ja to prevodim kao Voljeni i tvorim zamjenicu koja se odnosi na taj prethodni pojam, u smislu zamjenice On, Njega ili Njegov. Ali bi se jeziki moglo upravo jednostavno tvoriti imenicu voljena i zamjenicu ona ili nju. U svakom sluaju, sami sadraj stihova esto je dvosmislen, a paslike koje su upotrijebljene nepoznate su zapadnjakim itateljima. Jedino bi ta injenica mogla opravdati moju odluku da u prijevodu uzmem u obzir pojam istinski Voljeni i da zanemarim podjednako mogue ukazivanje na izvedeno voljenog.

1. Svjedok
Rije shhid ili svjedok je jedan od dvosmislenih pojmova perzijske ljubavne poezije usljed irokog poretka znaenja koja taj pojam obuhvaa. Taj pojam, u jednom smislu, oznaava Boije ime, podjednako ravno kuranskom pojmu shahd, koje se pojavljuje u brojnim stavcima, kao naprimjer: Allah je, zaista, svjedok svemu. (XXII 17) U drugom smislu shhid je atribut Poslanikov i, u irem smislu, atribut svih poslanika i evlija, kao, naprimjer, u stavku: O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka... (XXXIII 45), to jest kao svjedoka vjere i ljudskih djela, kao onoga koji e posvjedoiti u vezi s njima na Dan ponovnog proivljenja. U slinom smislu je ovaj pojam upotrijebljen da oznai svjedoka ili jedan element dokaza predstavljenog sudu. Diljem perzijske literature ovaj pojam takoer moe oznaavati divnu enu ili lijepog mukarca, koji su uzeti da budu znakovi, ogledala ili svjedoci Boije ljepote. Stoga ovaj pojam takoer oznaava predmet ljepote vrijedan nae ljubavi, to jest on oznaava voljenog ili

332

DOSEZANJE BOGA

voljenu, u izvornom ili u izvedenom znaenju rijei. Ovaj pojam takoer moe ukazivati na pasliku ili formu istinski Voljenog u srcu. U tom smislu ovaj pojam iznova susree ono svoje prvo znaenje, jer niko ne poznaje Boga doli Bog sam. Ono vremenito ne moe poznavati Vjeno do te mjere da suja kontemplira Boga u svome srcu, a Bog je navlastito Onaj Koji kontemplira: u konanici, Svjedok, Svjedoanstvo i Posvjedoeno su jedno. Neke suje, poput Awhada al-Dina Kirmanija i Fakhra al-Dina Iraqija, ini se da su sustavno upotrebljavali vidljive predmete u svijetu kao potporu za kontempliranje onog unutarnjeg posvjedoenja. Ova dva lika su posebice poznati po meditiranju nad Svjedokom kako je odraen u osobi mladih ljudi, zbog koje prakse su esto bili osuivani od drugih suja, ukljuujui i samog Shamsa iz Tabriza. Kada Rumi govori o Svjedoku, on obino misli na Svjedoka u srcu. On, katkada, misli na evliju koji je preobraen u locus oitovanja Boije ljepote i koji je postao Njegovim voljenim, ili predmetom Njegovih rijei: Ali, glede tebe... Mora se takoer spomenuti shhid-bz, osoba koja je predana svjedocima, onaj koji je zaokupljen kontempliranjem njihove ljepote. Zbog razliitih razina znaenja rijei svjedok u perzijskoj literaturi, shhid-bz moe, katkada, oznaavati ljubitelja mladia u homoseksualnom smislu rijei. Ova rije se ee odnosi na onoga koji je posveen kontemplirajuoj ljepoti u ljudskoj formi. U drugom odjeljku koji je neto nie citiran, Rumi tu rije primjenjuje u onom potonjem znaenju na samoga Boga. Do mjere do koje Rumi govori o izvanjskim zikim formama ljudskih bia kao svjedoka ili oitovanja Boije ljepote, on ili ne pravi nikakvu aluziju na njihove rodove ili ih feminizira. Rumi na slian nain esto ukazuje na netaknute djevojke ili nevjeste srca, to jest na paslike i forme Boije ljepote u njemu. Moda je rije o svjedoku u smislu u kojem na sebe preuzima muki lik Jusuf kojega muslimanski izvori nazivaju najljepom osobom koju je Bog ikada stvorio. Bog ima odreene sluge koji, kada vide enu pod velom, zapovijede joj: Skini svoj veo kako bismo mogli vidjeti tvoje lice! Ko si ti? ta si ti? Kada ide tako pokrivena i kada te mi ne moemo vidjeti, mi bivamo zbunjeni, govorei sebi: Ko ono bijae? Kakva ono osoba bijae? Ja nisam neko ko e, vidjevi tvoje lice, biti oaran tobom i privuen tvojom ljepotom. Odavna me je Bog uinio istim i slobodnim od svega tvoga. Ja sam siguran od pogibelji da te gledam i da postanem zbunjen i oaran. Ali, kada te ne

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

333

bih vidio, tad bih bio zbunjen od pomisli: Ko ono bijae? Ova skupina je u suprotnosti sa jednom drugom skupinom skupinom ljudi ega. Ako bi oni vidjeli lica svjedoka, oni bi bili oarani i zbunjeni zbog njih. Stoga je bolje da se svjedoci zadre zakrivenim kako ne bi bili zarobljeni od tih ljudi. Ali, glede ljudi srca, za njih je bolje da im se svjedoci otkriju, kako ne bi bili zbunjeni. Neko je kazao kako u gradu Khawarazmu niko nije zaljubljen, jer ondje ima mnogo svjedoka. Niko odskora ne vidje svjedoka i ne izgubi svoje srce doli onaj koji vidi jednog drugog, ljepeg svjedoka, i njegovo srce posta hladno prema onom prvom svjedoku. Uitelj ree: Mada se oni nisu zaljubili u svjedoke Khwarazma, ipak su se zaljubili u sam Khwarazm, jer u njemu ima beskonaan broj svjedoka. Taj Khwarazm je siromatvo: u njemu su bezbrojne ljepotice, to jest znaenja i duhovne forme. Prema kojoj god se okrene i kod nje malo otpoine, druga ti pokae svoje lice i ti zaboravi onu prvu i tako ad innitum. Stoga, daj da postanemo zaljubljenici u samo siromatvo u kojemu se mogu pronai takvi svjedoci. (F 159/167) eli li da ti se svjedoci nebeski pokau, uini da tvoje srce bude drug zrcalu-glaalu! (D 21565) Kuu svoga tijela uini vrtom i ruinjakom! Kutak srca svoga naini da bude damija petkom! Potom u svakom trenu ti e kontemplirati jedincatog svjedoka, koji ti na pladnju donosi rijedak slatki od badema. (D 32022-23) Ko je to to doe tako pijan od Prodavca vina? On je ili Prijatelj ili je prispio sa strane Prijatelja, ili je svjedok due, njen strgnuti veo; ili je Jusuf Egipanin, koji je iz duana prispio. (D 24684-85) Noas radimo kao sluge, sranu uad zateemo, da ador nad narcisima i ljiljanima podignemo. Koliko dugo emo, traei put, gugutati: Gu, gu... (Gdje je? Gdje?), poput golubice. Srebrenkasta prsa Svjedoka drobe ovaj svijet u mrvice. Svaki mjesecoliki svjedok je postavio zamku na putu za drugoga, svaki je kralj nad kraljevima, svaki je ljepi od narednoga. (D 34724-26)

334

DOSEZANJE BOGA

Da posvjedoim o Bogu, svjedok due zamoli me, ovo nevjerno srce pronae vjeru, zacijelo je pronae! (D 30916) Ah, kad bi samo otvorio za trenutak vrata ove kue, vidio bi da je prisni prijatelj srce ive stvari svake; Jakubove oi e postati radosne kroz pogled na svoga sina, Saki sjedinjenja e proliti pehar vjenoga vina. On e pokazati Svoje lice i rei: Ja sam tvoj Svjedok, nemoj se bojati! Ovo gubitak nije, dobitak si pronaao ti! (D 30459-61) Kada posvjedoeni Svjedok svijet ukrasi, mi smo od svjedoka i bugarskih robinja izbavljeni. (D 15590) Proljee je dolo i decembar je minuo, vrijeme pijenja i auta je stiglo! Sjedinjenje pehara i vina je dospjelo, trenutak stola je iezo! To staro lukavstvo je minulo, nestali su ta zima i nevolja! Proljee je stiglo i stotinu svjedoka porodilo, mukaraca i ena. (D 34700-01) Ovo uniteno srce ja u pred Tvoju pasliku staviti. Bude li moralo govoriti o vjernosti: Je li ovo vjernost?, ja u kazati. Kada pokucam na kapiju pritubi, sud pravde e otvoriti svoja vrata moj svjedok e biti Njegov obraz, moj dokaz e biti Njegove oi poput narcisa. (D 585659) Ti si istinska i izravna vizija, stoga se smij miljenju i oponaanju! Ti si svekolika kontemplacija, koja se smije prenesenoj novosti i kazivanju. U trajnoj Prisutnosti ti si Svjedok i Posvjedoeno u jednom trenu! Smij se Putu, putniku, kretanju i putovanju! Svoju glavu izmeu ieznua i ponitenja uzdigao si smij se glavi, kraljevskoj vlasti, pasu i kruni! (D 30442-44) Proputovao si svijet i mnoge planine pretrao na Zemlji. Putuj sada u dui i motri ljude koji su cijelom duom postali!

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

335

Motri tovatelje zapovijedi Boije, natopljene njom, sa svojim boanskim darovima, svojom ljepotom i svojim svjedokom-prirodom. (D 24187-88) Svjedoe bez nesavrenstva, dua plee zbog tebe! Ah, ti si opio nau glavu mir Boiji se stere od nas do tebe! Shamse Boiji iz Tabriza! U parmeriji ti si i mous i amber od nas do tebe mir se Boiji stere! (D 2452225) Znaj da gnostikovo oko svetilite za ova dva svijeta pribavlja, jer svaki kralj prima pomo od njega. Muhammed je zagovornik za nemilost svaku, jer njegov pogled nigdje od Boga ne smaknu (LIII 17). U toj noi ovome svijetu gdje je Sunce iza vela, on je sauvao svoju viziju o Bogu i zadrao nadu u Njega. Njegove oi su primile mirisnu vodicu iz onog Zar grudi tvoje nismo prostranim uinili? (XCIV 1). On je gledao ono to Dibril nije mogao nositi... On je kontemplirao stanja svih Boijih sluga. Bog ga je nazvao Svjedokom ba stoga. Alatke Svjedoka su jezik i oi, tako britki da nijedna tajna ne moe njegovu nonom bdijenju umai. ak i kada bi stotinu tuitelja svoju glavu pokazalo, Sudac bi Svjedoka sluao. Takav je postupak sudaca kod donoenja odluka: svjedok pokazuje njihova dva jasno motrea oka. Rijei svjedoka zamjenjuju oi sueve, jer on je nepristrasni vidjelac tajne. Tuitelj ima jedno oko, ali ga samozanimanje prevladava; samozanimanje je veo sranog oka. Bog eli da poboan postane, stoga treba da napusti samozanimanje i svjedok ostane, jer ti samoivi poticaji su na oima zastori, stegnuti oko vizije kao na oima povezi... Tako je Poslanik vidio tajanstva bez ikakvih zastora; vidio je putanju dua vjernika i nevjernika. Bog ne posjeduje skrovitije nita u visokim nebesima i na Zemlji negoli je ljudska dua.

336

DOSEZANJE BOGA

Bog je otkrio sve stvari, uvehle i svjee (usp. Kuran VI 59), ali je sa onim dua je od naloga Gospodara mog (XVII 85) zapeatio tajanstva due. Stoga, poto je Poslanikovo mono oko duu vidjelo, nita vie njemu nije ostalo skriveno. On je apsolutni svjedok u svakom sporu; ove rijei svakoj glavobolji ini skidaju. Boije ime je Pravedni, a svjedok je Njegov; stoga je pravedni svjedok oko Voljenog. U oba ova svijeta Bog u srce zuri, jer kralj na svjedoka motri.26 Boija ljubav i Njegova tajna kontempliranja svjedoka (shhid-bz) su temelji svakog Njegovog metanja zastora. Stoga je kazao na Motrilac svjedoka: Ali zbog tebe u asu susreta u noi mirada. Boiji sud vlada nad dobrim i nad zlim, ali zar Svjedok ne vlada nad sudom Boijim? Zatoenik tog Suda postao je njegov zapovjednik! Blago tebi, otrovidi Poslanie, koji si Boiji miljenik! (M VI 2860-63, 66-73, 76-86) Leti ka Nevidljivome! Ne leti u tom smjeru, moja brza ptico! Idi Skrivenom Domu, moje shvaanje i moja misli! ta ima svijet pokazati iz bezdana Univerzalnog Uma doli bubnjanja? ta je nebeskim sferama drugo ostalo od uroda mojih sfera doli slama? Ja sam ranio tvoje srce ne iscjeljuj ranu koju nanosim ja! Pocijepao sam tvoju halju ne krpi halju koja je pocijepana! Motri me sa to vie radosti, jer ja sam od glave do pete Voda ivota. Ne budi tako sumnjiav, ti koji strahuje od razorenja u mojim rukama! Tik uz obalu mog duevnog mora, okean je manji od kapljice u blizini moje tenje ispunjene srcoboljom, radost vrijedna jemenog zrna nije. Kraljevi love zeeve, prepelice i gazele, ali pogledaj divlje lavove naglavce zavezane u moje kone remene!

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

337

Lavlja srca krvi su okrenuta, a krv je, nalik ruama, obojila bojite. Oni koji ljude navedu na bjesnilo, s moje strane su u bjesnilo odvedeni, svjedoci onog Zbog tebe. (D 18897-903) Pojmovi poput Svjedoka, Otimaa srca, Osvajaa srca, Sranog olakanja se primjenjuju na divnog, zanosnog Voljenog i predstavljaju teofanije Njegove naklonosti. Ali se Voljeni, pokatkad, oituje kao Strogost i Srdba, u kojem sluaju je On okrutan i krvopija. Kao to smo vidjeli, Rumiju ne smeta upotrebljavati relativno okirajui slikoviti govor. U narednim odjeljcima navodimo dva odvojena primjera upotrebe termina bludnica (rsp). Ako je svjedok Voljeni opaen u divnoj formi, tad je bludnica voljena pojmljena u runoj formi. Drugim rijeima, bludnice su paslike, opaene u srcu, koje na prvi pogled poveavaju bol i agoniju razdvojenosti. Ali, zaljubljenik ih s radou mora obujmiti, jer one, zapravo, nisu drugo doli divni Svjedok. Pa, ja sam bludnik. U vrijeme kada sam bio mali, to je bio moj posao. Znam da to pomjera prepreke i spaljuje velove. To je korijen svih ina podlonosti. Sve drugo je drugorazredno. Isto tako, sve dok ne preree vrat janjei, beskorisno je klevetati njegove koljenice. Post odvodi u nepostojanje gdje se, nakon svega, zatjee svako blaenstvo. A Allah je na strani izdrljivih. (II 249) (F 126/137) Od Poslanika alhemiju naui: ta god ti Bog podari, zadovoljan budi. Svakog trena u potitenosti zadovoljan mora biti, kapija rajska e ti se otvoriti. Ako ti doe srcobolje glasonoa, prigrli ga kao prijatelja! Okrutnosti koja od Voljenog dolazi toplu dobrodolicu iskai! Potom, da srcobolja uzmogne zastor podii, sipaj eer, budi njean i onaj koji srce plijeni budi. Doepaj se ivice krajika vela od srcobolje, jer ona je divna, ali i varljiva je. U tom sokaku bludnik sam ja svukao sam veo sa svakog lijepog lica. Sve one su navukle rune velove, tako da pomisliti moe da lie na zmajeve.

338

DOSEZANJE BOGA

Ali ja sam sit due svoje ja tujem zmajeve! Ako si zasien svojom duom, tad osluhni njihove jeke dobrodolice! Srcobolja me bez smijeha pronai nee nikada kao lijek bol dozivam ja. Nita nije blagoslovljenije od srcobolje, jer njena nagrada beskrajna je. Ne pokae li svoju muevnost, nita nee pronai. Biu tih, da pogreka iz mojih usta ne iskoi. (D 2675)

2. Gledanje Lica
Gledanje Voljenog je istinski dobitak ljubavi. Prije negoli zaljubljeni uhvati bljesak Voljenog, njegovo pregnue na duhovnom putu e ovisiti o govorkanju, i vatra e u njegovu srcu buknuti. Ali, kada jednom primi dar najpronjenijeg kuanja zanosa u viziji, on e potpuno izgubiti zanimanje za sve drugo doli za Boga. U jeziku Ljubavi Lice ukazuje na sjedinjenje, dok se duhovne naklonosti primaju snagom poljupca. No, uvojci Voljenog zaklanjaju Njegovo lice i, na taj nain, ukazuju na razdvojenost. Ili su oni, pak, dvosjekli ma. Oni zakrivaju Lice, ali u konanici oni su Njegovi uvojci. Stoga su oni lanac koji e, kada se dosegnu, spaavati od survavanja u more mnotva.

a) Vizija
ovjek je uvijek u ljubavi sa onom stvari koju nije vidio ili za nju uo ili je nije shvatio. On za njom danonono traga. Ja sam sluga onog to ne vidim. Ali, on se dosauje sa onim to je vidio i to je shvatio, i on bjei od toga. To je razlog zbog kojeg lozo poriu vienje Boga. Oni vele: Kada biste Ga vidjeli, moglo bi se desiti da Ga se zasitite i da vam bude dosadno ali je to nedopustivo. Sunijski teolozi odgovaraju da bi to moglo biti tako samo kada bi On imao samo jednu boju. Ali On oituje stotine boja u svakom trenu, jer svakog asa On je obuzet nekom svrhom (LV 29). Ako bi se On pokazao u stotinama tisua teofanija, nijedna od njih ne bi nikada sliila nekoj drugoj. Konano, ti takoer vidi Boga u samom tom trenutku, u Njegovim uincima i djelima. Ti svakog trena vidi neto drugo, jer nijedno od Njegovih djela ne slii nekom drugom. U trenutku radosti postoji jedna

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

339

teofanija, a u asu potitenosti postoji neka druga teofanija, u momentu straha neka trea, a u asu nadanja neka etvrta teofanija. Poto su djela Boija i teofanije Njegovih djela i uinaka razliite i ne slie jedne drugima, sa teofanijom Njegove Biti je isto, ba kao i sa teofanijom Njegovih djela. O jednoj od njih sudi iz perspektive one druge! I ti takoer, koji si jedna estica Boije moi, svakog trenutka trpi tisuu promjena i nikada ne ostaje isti. (F 113-114/124-125) ovjek je vizija, ostalo je koa; ali je samo vizija Prijatelja stvarna vizija. Gdje ne postoji vizija o Prijatelju, ovjek je od slijepca neto bolji. Kada tvoj prijatelj nije trajan, bolje je ti ga izbjegni. (M I 1406-07) Ili vizija o Prijatelju ili ljubav prema Njemu zar bi ovjek mogao koristiti ovaj svijet za neku svrhu drugu? eli li vidjeti Prijatelja u Njegovu liku, svoju duu dri u sedde stavu! (D 1445-46) Boija nakana spram ovjeka je vizija i razumijevanje ah, milosti Boija, nikada ne naputaj viziju i razumijevanje! (D 10906) Kada ovjek ubere plodove vizije, ovaj mu svijet izgleda poput strvine. (M II 582) U predanju se prenosi kako je jedan lijep i skupocjen konj, ija je vrijednost bila vrijednost poreza cijele jedne provincije, doveden Poslaniku Boijem kao dar. On ga je prihvatio i kazao: Da mi je bila ponuena koljenica, ja bih je prihvatio. Drugim rijeima, Moja nezainteresiranost mi jasno stavlja do znanja kako zemaljska skladita i riznice nisu nita u usporedbi sa onim nebeskim, jer ova Zemlja moli za nebeske mrvice. Meni su ponuene one nebeske riznice i skladita, a ja ih, ipak, ni pogledao nisam. Pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio. (LIII 17) Pitam se, kada je neko ve vidio lice Boije, kako bi ijedna stvar u njegovim oima mogla ita predstavljati? Postupio sam tako iz svoje nezainteresiranosti. Ali i iz velikodune muevnosti, saosjeanja i elje da ugodim Boijim stvorenjima, te stoga prihvaam i ukazujem ast svakom daru koji mi je donesen, ak i nozi zeca. Ne bih razoarao darodavca. (MK 47:52/113) Zar nikoga nema iste i vizije vrijedne kojom zuri u zvijezde?

340

DOSEZANJE BOGA

Zar nikoga nema istog od te vode i ilovae da zuriti u Okean uzmogne? Da je kadar nogu svoju poloiti na Qaf planinu, i pogled uperiti prema Feniksovom krilu? Da Sunce uzmogne njegovu viziju uiniti pijanom, bezglavom i beznogom? Zar nema nikoga ko prima puninu od svjetla Ljubavi, kako bi vizija njegova mogla potpuno Onkraj segnuti? Voda snagom vode postaje ista ovjek koji moe gledati viziju od Vizije prima. Postani samo vizija, jer Boijem dvoritu samo vizija ima pristupa! (D 1169) Vidio sam tog dobrog i divnog Kralja, to Oko i Svjetiljku srca, tog Tjeitelja srca i Nutrinu, svijet i tu duu narastajuu duu. Vidio sam Njega, Koji umu um dariva, a istotu istoti poklanja, taj Predmet divljenja prema Mjesecu i nebesima, tu Kiblu dua evlija. Svaki moj i najsiuniji djeli svojim vlastitim glasom dozivao je: Sva hvala pripada Bogu i sve zahvale! Kada je Musa iznenada vidio to Svjetlo iz grma, kazao je: Spasen sam od traganja! Jer bijah batinik tog dara. Bog ree: O Musa, putovanja se mani! Svoj tap baci! (XXVII 10) Odjednom Musa izbaci iz srca svog prijatelje, drugove i blinje. To je znak onoga: Izuj, zato, obuu svoju! (XX 12): Prema ova svijeta dva dokraji ljubav svoju! Srani dom nema prostora za drugo doli za Boga srce poznaje ljubomoru poslanih od Boga. Bog ree: O, Musa, a ta ti je to u tvojoj desnoj ruci? Ovo je moj tap za moj put Musa izusti. (XX 17-18) Bog ree: Baci ga (XX 19) i motri udesa nebeska! On ga baci i on zmija postade; kad on zmiju ugleda, bjeati stade. (XX 20-21).

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

341

Bog ree: Ne boj se, uzmi je! Ja u je vratiti u ono to je bila ranije. (XX 21); Tvog neprijatelja u uiniti tvojim pomonikom, tvog protivnika tvojom potporom. Tad e znati da jedino iz Mog obilja dolaze prijatelji vjerni i njeni. Kada tvojim rukama i nogama budemo bol darivali, u tvojim e oima izgledati ko da su zmijama postali. Ruko, samo Nas dosei! Nogo, jedino Cilju tei! Ne bjei od trpljenja koje emo ti tovariti, jer gdje god trpljenje nae, ondje e i nain izljeenja pronai. Niko nije od trpljenja bjeao a da, zauzvrat, neto gore nije pronaao. Bjei od mamca to je mjesto gdje pogibelj poiva. Napusti mjesta pogibelji i idi tamo gdje um prebiva! Shams iz Tabriza je svoju plemenitost pokazao, ali, kada je otiao, sa sobom ju je ponio. (D 123)

b) Lice
Gospodaru, ako bismo ikakvu olakicu bez Tvoga lica imali, svaku olakicu nam tad oduzmi! (D 16277) Niko ne biva svjestan te kraljevske Prisutnosti, sve dok bez srca i uma ne doe kui. Ludak je onaj ko je Tvoje lice vidio, a potom se od Tebe, ne hodei u ludilu, udaljio! (R 618) Jedan pogled na Njega vie od stotinu dua vrijedi. Stoga predaj svoju duu, kupi jeftinu, potom idi! (D 23099) Mada je prvi pogled bio bez razmiljanja, ipak je postao glavnica i za Ljubav osnova. (D 7468) im sam vidio lice tog Jedinog Voljenog, vidio sam svoje srce u srcobolji beskrajnoj. (D 16390) Lica mi Tvoga, nikada nisam lice poput ovoga vidio! Kako Ti slii toj formi o kojoj sam mnogo sluao? (D 14979) Ah, ne tjeraj onoga ko je jednom lice Tvoje vidio, Tvoje lice vidio od Tvog lica daleko!

342

DOSEZANJE BOGA

Ko gleda drugo doli Tvoga lica, mukama izvrgnut je! Sve drugo doli Boga, ispraznost je! (M VI 2897-98) Poto je Tvoje lice idol, tad je idolatrija jo slaa; poto vino dolazi iz Tvog pehara, tad je opijenost jo draa. Bijah tako poniten u postojanju ljubavi Tvoje, da je moje nepostojanje od postojanja mog tisuu puta slae. (R 904) On, poput Sunca, ne spava niti jede, i On hrane i spavanja liava due: Doi, postani Ja, ili imaj iste odlike kao Ja! Tad moe vidjeti Moje Lice u onom to je teofanija! (M VI 578579) Kada je dua bila ponitena, kazala je u usredotoenju: Nita doli Boga kontempliralo nije ljepotu Boiju! (D 8994) Tvoje lice me je uinilo ruinjakom trajnim, Tvoja vizija je moje oi zadrala trajno blistavim. Obiavao sam govoriti: Moje zlo oko neka je od Tvoga lica daleko! Voljeni, bih li ja mogao biti ono zlo oko? (R 1166) U nastojanju da se moemo sjeati jedni drugih, ja poklonih svoje ranjeno srce Tebi i Tvoj lik primih. Primih lik Tvoje ljepote, mjesecoliko-podjarmljujue lice, i, mlaaku nalik, luk obrve Tvoje! (D 17092-93) Danas je moja prilika Voljenog vidjeti; danas e najvelianstvenije Sunce granuti. Juer je Prijatelj bio svekolika Srdba i krvopija, ali je danas apsolutna Njenost i bespomonome hrana. Nita ne govori o hurijama, mjesecima, duama ili ljupkim stvorenjima, jer niko od njih Njemu ne slii On je od neeg sasvim drugoga. Ko god je vidio Njegovo lice, a uniten nije, taj ovjek nije on ploa mramorna je. (D 4713-16) Mjesee moj, moja svjetiljko blistava! Otkada sam prvi put vidio Tvoje lice, gdje god da sjedem, radostan sam ja, gdje god da idem, usred ruinjaka sam.

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

343

Gdje god paslika Kraljeva da je, tu je vrt i mjesto kontemplacije; u ma koje stanje da kroim, u samozadovoljstvo umoim se. Premda su vrata ovog estostranog manastira zatvorena, mjesecoliki Voljeni Svoju glavu proturi kroz moj prozor iz Nemjesta. (D 14632-34) Onaj ko te svega naslikao samim Njime, u tvojoj ludoj enji te na miru pustiti nee. U tvome domu obavijesti mislim na tvoje srce On e uiniti da dvije stotine divnih drugara ondje poraste. (R 57) Da se raj Tvoga lica otkrije u teofaniji, ni pakao ni njegovi nesretni stanovnici ne bi opstali. (D 33434) Kada teofanija Boije ljepote narasta, gledaj: mrva po mrva obaju svjetova poput Musaa se opija.27 (D 4208) Onaj ko je vidio Tvoje lice kako to da su hladne njegove oi riznica pohranjena u zemlji, Mjesec koji nebom eta! (D 5851) Da li iko uz Tvoje lice razmilja o luama i svjetiljkama? Oni vele: Mozak svoju snagu prima iz sna. Da li zaljubljenik o mozgu razmilja? (R 619) Kada Te ena susretne, ona se od svog mua razie; kada mukarac vidi Tvoje lice, on svojoj eni vie ne ide. (D 8119) Kunem se duhom Tvojim! Makar i vladanje nad svijetom po srijedi da je, bilo ta drugo osim gledanja Tvoga lica prazna bajka i prijevara je. (D 3596) Znaj da bilo kakvo pregnue ili trud, osim kontempliranja lica Tvog, nevjerovanje je na Putu i nepoznavanje Istinitog. im si pokazao to Lice, s Tobom je nestala pamet i vjera. U svakom smjeru Hallad due vidi neka druga vjeala. Ti si duu uinio ludilom, a srce okeanom. Kako bi srce moglo slati pogled drugom doli onom Voljenom? (D 11541-43)

344

DOSEZANJE BOGA

Svjetlost Suneva lica ne moe initi to Tvoje lice ini; pometnja Uskrsnua ne moe uiniti ono to Tvoja ljubav uini. Ko god vidi Tvoje lice, nikada u ruinjak otii nee; ko god kua Tvoje usne, nikada o vinu govoriti nee. Kada Tvoji uvojci stignu, mous svoj miomiris povue; kada Tvoje svjetlosno zraenje doe, razum svoju glavu natrag vue. (D 8226-28) Da samo jedna trunica Tvog lica pokae se, ni derviev ogrta niti kranski pojas ne bi na Zemlji odrali se. Kada pokae Svoje lice bilo kome u ova svijeta dva, vatra ga proguta i ne preostaje mu drugo doli Tvoja srcobolja. Kada bi ti strgnuo veo sa tog divnog Lica, od Suneva i Mjeseeva lica ne bi ostalo ni traga. Sa vinom Ljubavi Ti ostavlja da spavaju oni koje je vatra progutala samo si Ti onaj koji je povjerilac tajanstava. (D 657) Tvoje blistavo lice je ogledalom moje due postalo to dvoje: moja i Tvoja dua najednom postae jedno. O savreni, puni Mjesee! Dom srca Tvoj dom je! Um koji neko bijae gospodarem Tvoj suanj i vratar postade. Od onog dana Alastu dua se Tobom opila, mada ju je za trenutak voda i ilovaa zbunila. Poto je sada ilovaa na dno se spustila, voda je bistra ostala. Ne mogu kazati vie: Ovo je moje, a ono je Tvoje. Sada je Vladar iz Ruma smrskao Etiopljane 28 neka Tvoja nasmijeena srea za svagda pobjedonosna bude! Ah, Tvoje lice je poput Mjeseca daj da ponekad jadikujem, jer Tvoja slatkorjeiva ljubav moj je veo postala. (D 2243) ta si Ti pio sino? Kai mi, eerli Idole moj, kako bih i ja mogao isto piti dan i no, sve ove godine duge, dok ne iscrpim ivot svoj.

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

345

Ako me zavodi Ti, istinito e mi pripovijedati Tvoja boja otkako sam vidio Tvoju boju, moja glava je omamljena. Za trenutak povuci Svoje uzde ne ostavljaj me u urbi! Nek se moje srce prosvijetli, da u punini u Tebe zuri. Moje srce divlje udara ostani jo trenutak ovaj! Krv mi se cijedi iz oiju moje piljenje u urbi ne ostavljaj! Kada sam daleko od Tebe, poduavam zemlju da bude tamna i zlosretna; ali, kada Te za trenutak pogledam, ja obasjam plava nebesa. Kada se Sunev obraz od Zemljina lica odmakne, no mora tamnu odoru razdvajanja na sebe da namakne. Ali, kada se Sunce ujutro pokae, Zemlja bijelo ruho odjene ah, Tvoje lice je sunce due! Ne udaljavaj se od mene! Ne budi tiranin, Idole! Krv moju nevino ne prolivaj! Svoje srce prema meni ne zatvaraj, Idole, moj dragulj ne upropatavaj! Sino je pehar Tvoju pasliku u moju ruku stavio prije nego Te vidjeh ondje, elju za vinom nisam imao. Nebesa i Zemlja su nakvasali od napitka kojeg Si im podario nahrani me iz Svog vlastitog Jastva, jer ja sam omravio! O, prgavi Idole, Tvoja svadljivost bi ak i eer opila! Tvoja dua je moja dua, Tvoja zvijezda je i moja! Srcu svome stalno govorim: Pij krv i ostani mirno! Ali ono samo slegnu ramenima: Ti si miran, ja sam nagluho. (D 1407)

c) Uvojci
Oko koje je kradomice u to Lice gledalo, stotinama opijanja i terevenki je svjedokom bilo,... Uho koje je ulo rije Mir! sa usana tog Prijatelja, nikada nee prihvatiti laskanja i prijevare Vremena. Poto nisi vidio kovrde Njegovih uvojaka, isprian si kod Njega, ti koji si se zapleo u dobro i zlo tekuega Vremena! (D 25133, 35-36)

346

DOSEZANJE BOGA

Bog je tebi prisutan Mi smo ovjeku blii negoli njegova vratna ila kucavica (L 16) ali ti si u Njegovim uvojcima i nesvjestan, poput elja. (D 24826) U velovima mirisne kose motri to Lice! Ah, kakvog li Lica! Sami Bog ga je mio, daleko od svih umivatelja lica. Nita ne zastire Njegov obraz doli krajevi Njegovih uvojaka katkada su oni palica, kojiput polo loptica. Njegovo lice je tako prozrano da zaljubljeni zalutaju, i na krajevima onih loknica Njegovu formu gledaju. (D 2334-36) Mnoge due su se kotrljale pred tom polo palicom Njegovih uvojaka! Dua ambera je smetena od takvog mousa! (D 27597) Stijeg Tvojih uvojaka Tvoju ljepotu zakriva inae bi Tvoja svjetlost snanije sijala, o, Ti ljepoto brbljiva! (D 21768) On je sjena i svjetlo, On je sabranost i rasprenost: Svjetlo obasjava Njegovo lice, a sjena Njegovu kosmatost. (D 22734) Neka Nevidljivi Lik doe i makne te iz forme, jer Njegove udvostruene kovrde u tekoe su te uplele. (D 24225) Kovrde Tvojih uvojaka raupale su i zaplele moje poslove stavi Svoje raskutrane uvojke na moje zapetljane poslove! (D 25305) Zgrabi Sunevu haljinu objema svojim rukama: budi potpuno raspetljan od onih kutravih loknica. (D 34800) Nee dosegnuti lice Idola sve dok te On zamkom Svojih uvojaka ne zgrabi ali ustraj, jer ustrajnost e te ispei! (D 9487) Za onoga ko ima mrvicu srca u svojim prsima, ivjeti je teko bez ljubavi spram Njega. Onaj ko gleda Tvoje sindirli uvojke, halku na halci, pa opet racionalan ostane, taj lud je. (R 581) ta bi me to oaravalo doli Tvoja oka dva? ta bi me to do ludila dovodilo doli Tvoja sindirli dva uvojka?

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

347

Zato bih se okretao prema licu Tvome, poput nebesa, doli iz ljubavi, Licu za kojim se traga na mjeseini? (D 17213-14) Od one noi kada krajeve Tvojih uvojaka u snu vidio sam, bijah zbunjen i pometen, ali Ti nisi tumaio moj san. (D 28045) Kada sam segnuo s onu stranu svoga uma, dohvatio sam krajeve Tvojih uvojaka sada sam uhvaen i zarobljen u Njegovim kovrdama. (D 14951) Doi, zakuj taj sindir za moja stopala, jer ja sam otkinut od lanca racionalnih spona! Kada bi donio dvije stotine sindira, potrgao bih svaki, osim kovrda silno Voljenog moga. (M VI 610-611) Danas je Kralj potajno izaao pred ludake, pa su jadikovati stale duhovno opsjednute due njihove. Taj Kralj je prepoznao moj glas u toj vrevi, jer je bio ist od zadaha ivotinjske naravi. Nainio je kraljevsku gestu, to jest jednog od opsjednutih je oslobodio njegovih okova. O, Kralju, ako sam ja opsjednut, Ti si Sulejman svih opsjednutih dua. O, Kralju! Ti zna tajanstva ptica i zaziva dinskih. Kako bi izgledalo kad bi i Ti izgovorio aroliju nad ludakom ovim! Neki starac doe pred Kralja i ree: U okove stavi njega, jer ovaj ludak je izazvao golemi mete i tetu meu vragovima. Moj Kralj ree: Ovaj ludak moe biti okovan samo Mojim uvojcima tebi nije poznata njegova priroda. On e tisue lisiina potrgati i u Nau ruku doletjeti. On e postati od onih koji e se Nama vratiti (XXI 93), jer on je soko kraljevski. (D 2509)

348 d) Poljubac

DOSEZANJE BOGA

Doi! Koliko dragocjenih rubina kota poljubac, koliko? Kad bi poljubac i cijeli ivot vrijedio, kupiti bi se morao. Zato to je poljubac ist, on prahu ne moe pristajati slobodnom duom u postati, ovo tijelo u napustiti. Okean istote mi ree: Svoju enju nee bez rauna dosei: skupocjeni biser poiva u tebi, stoga ljuturu razdrobi! (D 19857-59) On prodaje poljubac za duu! Idi, kupi ga! On poklanja poljupce bez dinara! (D 21187) Ah, djelo Tvojih oiju nevinog ubija! I, avaj, djelo Tvojih rumenih usana potrebama udovoljava! (D 19843) Nita slino Tvojoj paslici nisam vidio nikada: Ona ljubi, ali ona usta nema! (D 7278) Poljubac mi dade i ode taj kradljivi plijendija srca! ta bi se desilo da mi je umjesto jednog dao est ili sedam poljubaca? Svaka usna koju On ljubi nosi svoje biljege: slatkou Njegovih usana ona raznosi i rasprskuje. Drugi biljeg je to to luda enja za usnom Vode ivota svakog asa ini da Ljubav pali tisuu vatri i plamenja. Jedan drugi biljeg je taj to tijelo, poput srca, juri uurbano nakon tog poljupca. Kao Prijateljeve usne ono postaje njeno i divno kakve li divote! Njenost iz vatre Onoga Koga se voli bezgranino! (D 419) Molio sam za jedan poljubac, a Ti mi njih est darova! iji uenik Si bio, pa Se takav uitelj iskova?! Kako divna zaklada si Ti za dobrotu i njenost! Ah, Ti si sa tisuu sloboda obdario svijet! (R 1692)

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

349

3. Ljubomora
Arapski i perzijski rjenici deniraju rije ghayrat kao gnuanje zbog prisvajanja neijeg prava od nekog drugog. To nije daleko od Websterove denicije ljubomore: nepodnoenje suparnitva ili nepovjerenje. Obje bi denicije bile podesne da objasne starozavjetnu upotrebu rijei ljubomoran: Ne smije tovati nikakvog drugog boanstva, jer Gospod... je ljubomorni Bog (Izl 34 : 14). U arapskom i perzijskom jeziku bliska veza izmeu rijei ljubomoran (ghayrat) i drugi (ghayr) je od temeljne vanosti za razumijevanje naravi ljubomornog Boga. Mada pojam ljubomoran nije upotrijebljen u Kuranu, rije drugi se javlja u brojnim odjeljcima koji su blisko povezani sa pojmom ljubomoran, kako je on shvaen od suja. Da navedemo samo jedan primjer: Kuran veli kako je poruka mnogih predislamskih poslanika bila sljedea: tujte Boga! Nema drugog boga doli Njega (VII 59, 65, 73, 85; Xi 50, 61, 84). Slinost izmeu ove zapovijedi i one starozavjetne: Ne smije tovati drugog boga po sebi je oita. Ukratko, Boija ljubomora je blisko povezana sa postojanjem stvari i bia drukijih negoli je On. No, mi se ovdje neposredno susreemo sa prividnim paradoksom: ne postoji nita drugo. Ono to se pojavljuje drukije doli Boga, jest, zapravo, pjena na povrini Okeana, a pjena oituje znaenja, Skrivenu Riznicu koja se izvanjski pojavljuje kao sunevo svjetlo na zidu. Cjelokupno mnotvo je oitovanje Jedinstva. Ako ovjek vidi stvari kao neto drugo negoli je Bog, to mu se dogaa stoga to on nije kadar vidjeti ih kakve one istinski jesu. On mora smrskati ljuturu samopostojanja i vidjeti sve stvari kao oitovanje Boijih imena i atributa. Ostane li u formama, idolopoklonik si. Izii izvan forme i znaenje motri! (M I 2893) Zdrobi li sebe, jezgra e postati tad e kazivanje o zadivljujuoj Jezgri uti. (M V 2143) Za haljinu ljubavi prepunu zanosa ti se uhvati, jer nita te drugo ne moe iz drugotnosti izbaviti. (D 32512) Ono drugo je zastor na naim oima izatkan od nae vlastite uobrazilje. Ni mi sami niti stvari koje opaamo izvan sebe nisu istinski drukiji od Boga. Stoga, kazati da je Bog ljubomoran znai da se On

350

DOSEZANJE BOGA

gnua injenice da je ono drugo prisvojilo Njegovo pravo da bude jedino Boanstvo. Jer, kada mi gledamo ono drugo, mi gledamo mnotvo, stvari neovisne od Boga, lana boanstva. Sve dok ne dosegnemo konano samoponitenje i optrajavanje u Bogu, mi neemo prestati biti predmetom Njegove ljubomore. Jer, tad postoji samo On ono drugo je prestalo postojati. Rumi govori o ljubomori sa dva temeljna i uzajamno nadopunjujua motrita. Sa prvog motrita gledana, Boija ljubomora oznaava to da, gnuajui se injenice da je ono drugo prisvojilo Njegovo pravo da bude jedini predmet tovanja, On ponitava sve drugo. On to ini pokazujui Svojim stvorenjima da su sve stvari koje su drugo doli On ukljuujui i sama ta stvorenja nestvarne, nestalne i rune. Prema tome, On okree ljude od onog drugog prema Sebi. Bog vodi neke ljude na taj nain sve dok oni ne postanu Njegovi zaljubljenici, a potom ih esto ini predmetom podsmijeha i kuenja onog drugog. Sa drugog motrita gledana, ona ista ljubomora znai to da Bog zadrava zastore preko oiju stvorenja, jer oni nisu vrijedni da Ga gledaju. Onima koji nisu odbacili sve drugo iz svoje vlastite vizije nije darovan pristup Njemu. Ako jedna osoba ne eli stupiti na duhovnu stazu i podnijeti cjelovitu disciplinu koju ta staza podrazumijeva, Boija ljubomora toj osobi nee dopustiti da gleda ita drugo doli onoga to je drukije doli Boga. Postoji oigledna veza izmeu ovog drugog motrita i nerazboritosti koja podrava opstojnost svijeta. Kada bi Bog pokazao Svoje lice onom drukijem negoli je On, to bi ishodilo ponitenjem tog drugog, to je suprotno Boijem planu otkrivanja Skrivene Riznice. Ukratko, Boija ljubomora se oituje, s jedne strane, u ruenju idola ili onog drukijeg i, s druge strane, oitovanjem zastora koji brane onom drukijem da ima pristupa Njegovoj nepovredivoj prisutnosti. Mada se ove dvije aktivnosti pojavljuju suprotstavljenim, one, zapravo, ozbiljuju jedinstvenu svrhu oitovanja Skrivene Riznice razdvajanjem razliitih vrsta stvorenja i injenjem njihovih naravi bjelodanim. Jer, ljubomorna djelovanja potiu naelo slinosti snagom kojeg svjetlost privlai svjetlost, uzrokujui da tama ostane iza zastora svoje vlastite drugotnosti.

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

351

a) Ruenje idola
Kada Ljubav zavlada i svoj bijes pokae, ona sve lijepe stvari za oko uini runim. Ljubavna ljubomora svaki smaragd uini takvim da se kao poriluk pojavi to je znaenje onog nikakav drugi bog ne postoji. Ne postoji nikakav drugi bog doli On, ah, zatitnie, Mjesec ti se kao crni kotao pokazuje. (M IV 866-868) Kada Okean Svoju ljubomoru prema drugotnim uzrocima pokae, oednjeli ovjek naputa mjeinu za vodu poput ribe. (M VI 3629) Rekoh: Postao si mrzovoljan, kao ovaj il onaj. A on ree: Kiseo sam zbog dobra, a ne zbog gorine ili tete, to znaj! Kada neko ue i kae: To sam Ja, ja ga za kiku povuem i kaem: Ovo je svetilite Ljubavi, ivotinjo, a ne tala! (D 14124-25) Ti ostaje i vino, dok mi poniteni bivamo zato onda Svoje lice pred Sobom dri skriveno? Ali, Tvoja ljubomora je sveprisutnost i tutor koji motri Ti si ubio tisuu zaljubljenih tutora poradi. Svakog trena tutor (ll) veli: Ne! Ne! (l, l), u poricanju: Odsijeci glavu onom nema boanstva! Predaj se samo Bogu! (D 2370-72) Poalih se zbog Njegove ljubomore. On se nasmija i kaza: ta god ti put zapreava ukloni ga! (D D 13557) Jedini Bog oitova Svoje znakove na est strana onima prosvijetljenoga vida. Ma koje ivotinje ili biljke oni bi motrili, vrtove boanske Ljepote oni bi kontemplirali. Zato im je On kazao: Gdje god da se okrenete, ondje lice Njegovo naete. (II 115) Akoli edan pije vodu iz pehara, ti Boga motri u toj vodi. Ali onaj koji zaljubljen nije u vodi svoj vlastiti lik nazire, o ti koji oko ima nutarnje!

352

DOSEZANJE BOGA

Poto lik zaljubljenoga u Njemu poniten bi, koga on u vodi vidi? Reci mi! Zbog djela Ljubomornog Boga, on Boiju ljepotu u licima hurija gleda, poput Mjeseca u vodi odraena. Njegova ljubomora je uperena na zaljubljene i predane vjernike, a ne na zvijeri i vragove. Da je vrag zaljubljen postao, igru bi dobio Dibril bi postao, a onaj vrag bi nestao. (M VI 3640-48) Iz ljubomore Ljubav ini da se zaljubljeni pokae kao i neprijatelj svaki. Kada uini da ga ljudi odbace, on se Ljubavi iznova vrati. Onaj koji je vrijedan stvorenja, vrijedan Ljubavi nije samo dua rospije za stotinu mueva se udaje. Poto zaljubljeni nije prikladan za one druge, neka ga svi drugi odbace tad e Kralj Ljubavi uiniti ga lanom Svoje sjedeljke. Kada ga stvorenja od sebe odbace, on se druenja s njima odrie; svoju vanjtinu i nutrinu on slatkoj Ljubavi prilagouje. Ali, kada ga stvorenja prihvate, njegov duh ga njima mami, a njegovo srce potajno ovom ili onom stazom jezdi neijoj ljubavi. Kada Ljubav to vidi, ona kae: Moji uvojci su sjenu pustili, tako da miris mousa i ambera ondje mirie zaljubljeni. Ta dva mirisa ja u nainiti neprijateljem njegova uma i mozga i on e ih, najzad, morati napustiti oba. Mada je zaljubljeni udisao mous kao znak sjeanja na Mene, samo se novak na Stazi, nalik djetetu, pita: Gdje li je to? Gdje je? Kada jednom ostavi djetinjstvo, oko znanja e otvoriti zato bi trkarao tamo-amo obalom rijeke, vodu traei? Akoli si odskora postao zaljubljeni, nek ti gorki lijek bude pilula, da bi te Shirin mogla nainiti slaim od meda Khosrawova.29

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

353

Moda e te Shams iz Tabriza opiti piem ponad ova dva svijeta, i tako te sasvim izvlastiti iz ovog tijela tvojega! (D 742)

b) Zadravanje velova
Ljubomora znai da je On drugo doli sve druge stvari, da je On s onu stranu objanjenja i iznad vreve rijei. (M I 1713) Divne li ljubomore koju Kralj prema Sebi primjenjuje! Jer On je Sultan i uvar zastora je. Boija ljubomora je zastor podigla; ona je nisko i uzvieno pomijeala. (M VI 2615) O, ivote due! Poto Ti ima u ovome svijetu dom, zato praina na putu ne zbori? Zato je kamenje nesvjesno? Zato je otrov gorak? Zato je otro trnje? Zato ljutnja nasilje pokazuje? Zato su noi crne? Jednoga dana u vrtu Njegova lica stadoh se pitati: Kako je u ovome svijetu, za Njegove vladavine, trn mogao trnom biti? Da li je ta Prisutnost iz ljubomore Njegovo vlastito lice zakrila? Je li On to zadrava Svoju drugotnost kako one drukije stvari ne bi mogle vidjeti Njega? Ili je samo tako obino, opako i tusto oko svijeta ovoga, da ne moe vidjeti nita od Plemenitosti tog Lica Bljetavoga? (D 21100-04) Ti nisi takav da ono drugo ne bi moglo stati tik do Tebe, nego si Ti iz ljubomore podario one divne naslove: Katkada vr, koji put pehar, ponekad nedoputeno, gdjekad zabranjeno svi oni su Ti, jer Ti si ponekad Vodi, katkad ono voeno. Kroz svjetlost Tvoje Uzvienosti Ti si Mjesec, kroz Svoju Plemenitost ruinjak si; ali poput empresa i ljiljana, Ti slobodan od oboga si. Ali, kad bih povikao: O, Cjelino!, dijelovi Te ne bi priznali, jer zasebni dio ne poznaje drugo doli ono pojedinano.

354

DOSEZANJE BOGA

Usporeujem Te sa dijelovima kako bi mogli enju traiti; kad oni ponu eznuti, Ti e ih srei gurati. (D 32485-89) Zbog ljubomore Bog Adema imenima poui svegrlea Cjelina velove tka, velove koji su dijelovi. Ljubomora je bila usmjerena ka onom to je drukije, ali, poto ondje ne bijae nieg drugaijeg, zato taj jedincati Bog pokaza jedno kao da dvoje je? Usta su ispunjena tajnama iz Mukloga Svijeta. ta glagoljivog sprjeava da ih izgovara? Zbilje eerli usana priguile su rijei talasima od poljubaca. (D 2453-56) Od sada i nadalje slavuj e u vrtu nau pjesmu pjevati: on e o Ljubavi, koja slast iri i duu uveava, kazivati. Akoli on poznaje boju lica naeg Prijatelja, zato govori o tulipanima, potoarkama i ruama? On tako govori iz ljubomore i s nakanom da prikriva on i ne spominje glavu i izvor, on govori o stopalima. (D 9957-59) Ljubav je sutina svake divne paslike, ali Boija ljubomora oblikuje koprenu od due. (D 10680) Tvoja uobrazilja je pendrek ljubomore, koji titi okoli dvorca od Ljepote. On je sprijeio svakog tragaa koji veli: Nema nikakva prilaza dvorcu! Svaka paslika koja doe: Stani!, kae mu. (M V 367-368) Da nije to tako za ljubav Sunevoj ljubomori, svaka trunka praine saki bila bi. (D 34046) Ti si skriven zbog Svoje ljubomore inae si Ti Sunce oito, jer se pojavljuje u svakoj trunci praine. (D 29940) Stotinu milosti je sakrilo Njegovu ljubomoru inae bi njome u jednom trenu bilo spaljeno svjetova stotinu. (M IV 2651) Svojim uenicima savjetujem da, kada vam nevjeste znaenja pokau svoja lica u vama, i kada su vam tajanstva otkrivena, oprezni budite! Pazite

VOLJENI KOJI SRCE KRADE

355

da o njima drugima ne govorite! Ne opisujte ih! I ne kazujte svakome rijei koje od mene ujete! Kao to je Poslanik kazao: Nikakvu mudrost nedostojnom ne udjeljujte, ili ete nepravdu poiniti; i ne zadravajte nita od onog vrijednog, inae ete nepravdu poiniti. Zamislite da trebate zadobiti svjedoka ili voljenu, i da se ona skriva u vaem domu, govorei: Nikome me ne pokazuj, jer ja tebi pripadam! Da li bi ikada bilo prikladno ili dopustivo da ju se voda po bazarima i da se svakom rekne: Doi, pogledaj ovu divnu enu!? Ta voljena ne bi nikada bila sretna da joj se takvo ta dogodi i, zacijelo, ona bi se na vas veoma razljutila. (F 70/81-82) Kad to ne bi bilo zbog ljubomore ruolikog lica Njegova, ja bih bio slavuj svakog ruinjaka i vrta. (D 33961) Iz enje za Njegovom paslikom postao sam poput srdbe, a iz ljubomore prema imenu Njegovu ja spominjem Mjeseevo ime. (D 14868) Tako sam sladak, a poivam u mrzovolji; tako sam pun rijei, a sjedim u nijemosti. Kako bi veo mrzovoljni moju slatkou od ta svijeta dva mogao sakriti. Ne elim da svak uje ove rijei, tako da od stotinu tajanstava iz Njegove Prisutnosti ja u samo jedno rei. (M I 1760-62) Rekoh: Postanem li mrzovoljan, iz ljubomore u to initi, kako svako zlo oko slavu i divotu mog prijateljstva s Tobom ne bi moglo dosegnuti. On ree: Zaboravi zlo oko! Ono samo upija ilovau i vodu. Kako posjednik zlog oka moe dosegnuti Uzvienost Moju? (D 19156-57) Ne dosauj se sa mnom, jer sam, zacijelo, divan svjedok ja! Ljubomora me u ador sakrila. Na dan kada ja zbacim sa due ador od tijela, vidjet e da sam ja zavist Mjeseca i zvijezda. Umij svoje lice i oisti se, da bi me mogao vidjeti! U protivnom se udalji, jer ja sam svoj svjedok vlastiti! Ja nisam svjedok koji e sutra stara baba postati ja u biti mlad, svjea srca i divotan sve do beskrajne Vjenosti.

356

DOSEZANJE BOGA

ak i kad bi se taj stari ador pohabao, svjedok nee biti oronuo; ivot adora e doi do kraja, ali mi beskrajno ivimo. Kada Iblis vidje Ademov ador, odbacio ga. Adem mu doviknu: Ti si odbaen, nisam ja! Ostatak meleka na seddu su se prostrli i izustili: Mi smo svjedoka, evo, napokon pronali! Pod adorom je idol iji atributi su nae umove pomrsili, stoga smo se mi na tle niice prostrli! Kad nai umovi ne bi smrdljive vjetiije oblike od oblika svjedoka luiti umjeli, mi bismo tada otpadnici u Ljubavi bili. Kakvog li mjesta za Svjedoka? Lav Boiji on je mi poput djece zborimo, jer mi govorimo djeci koja tek abecedu ue. Djeca su orasima i groicama zavedena ta mi, inae, zajednikog imamo sa bademima i sjemenjem susama? Kad bi se stara baba u oklop i pod kacigu sakrila, pa kazala: Ja sam Rustam na Boijim frontovima, svak iz njenih pokreta da ena je poznao bi. Kako bismo uope pogrijeili? Mi smo okupani u Muhammedovoj svjetlosti! Poslanik ree: Vjernik je onaj koji razliku zna praviti sada uuti! Jer bez zborenja, ja sam pravoputno voeni. Ostalo posluaj od Shamsa, ponosa Tabriza, jer mi smo rekli tek dio prie tog kralja. (D 1705)

H.
PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

Jedna od najomiljenijih paslika sve sujske poezije, kod opisivanja duhovnih uitaka i ekstaza sjedinjenja, jest paslika o pijenju vina i opijanju njime. Ako su egzoterijski uitelji, katkada, osuivali suje za krenje Boijeg zakona, vjerovatno su kao primjer osude navodili pijenje vina, koje su suje stalno hvalili u poeziji koju su citirali. Ali Rumi jo jednom objanjava znaenje svog slikovitog govora u tako izriitim pojmovima da ostaje malo prostora za krivo tumaenje.

1. Vino
Vino je ono to opija, stoga postoji nekoliko vrsta vina. Pored vina koje se pravi od groa, postoji senzualnost koja uzrokuje sljepou i udaljuje onoga koji to vino pije od Boije naklonosti; postoji Ljubav koja dere zastore to dijele ovjeka od Boga i uzrokuje sjedinjenje. Golem dio sadraja Diwana i znaajan broj mjesta iz Mesnevije Rumi koristi kako bi hvalio onu treu vrstu vina i potaknuo njegovo ispijanje. Gutljajem vina Bog snagu pijancu podari, da se iz ova dva svijeta izbavi. On je u hai vrlinu zasadio kako bi ovjeka za trenutak od njegova jastva oslobodio.

358

DOSEZANJE BOGA

On je san podario kako bi svaku misao iz ova dva svijeta izbrisao... On ima stotine tisua takvih vina da ih tvojim opaajima dariva. Zloslutno jastvo raspolae vinima ogavnosti, koja udaljavaju od Staze pravoputnosti. Um posjeduje vina sree, koja ga ka vjenom boravitu vode... Sluaj, srce! Ne budi svakim opijanjem zavedeno! Isa je pio s Bogom, ali se njegov magarac jemom opijao. (M IV 2683-85, 87-89, 91) Znaj da svaka putena elja vinu i haiu slina je ona zakriva um i razbor omamljuje. Vino nije samo uma opijanje: ta god je puteno, to oi i ui zapuuje. Iblis je daleko od jednog vinopije ponos i odbijanje pijanim uinilo ga je. (M IV 3612-14) Mada na tisue onih je koji su s Bogom pili, oni jedno su; oni koji su sa samovoljom pili, dvolani i trolani su. (D 3603) Odvoji se od putenog opijanja, poput mene motri njenu opijenost u deve! Znaj da u ovom svijetu putena opijenost je prezrena u usporedbi sa opijenou anela. Njihova opijenost zasjenjuje opijenost putenosti kako bi oni ijedan pogled putenosti poklonili? Sve dok se ne napije slatke vode, slatka ti je slana, kao to je i svjetlo u oima. Samo jedna kap nebeskog vina otrgnut e tvoju duu od svih ovih vina i sakija. (M III 819-823) Hej, ti koji si vino pio ovoga jutra u svoje zdravlje! Hej, kroi naprijed! Da ti apnem neke tajanstvene rijei u uho tvoje: Vino due je rijetko, stoga idi kuaj malo i njega! Jedna kapljica e te odvojiti od tvoje trijeznosti i razbora. Kada kroz pijenje i opijanje utekne od te trijeznosti, velikodunost Prodavca vina stotinu drugih trijeznosti podarit e ti.

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

359

Kada ue u tajanstva, dua e ti da pije dati. Tvoje klicanje i vreva sfere e u mete gurnuti. Uzmi ovog drukijeg vina, ne tog crvenog ili onog od ambera. Ovo vino e te uiteljem znaenja uiniti i izbaviti iz vidljivih oblika! (D 4273-77) Kada ne bi vie groe iz zemlje izrastalo, znaj da bi pijanstvo Ljubavi jo djelovalo. Kada staklopuha ne bi vie pehare pravio, znaj da bi pehar vina Ljubavi jo u ruci se nalazio. (D 12341-42) Njegovo vino nije od soka pravljeno niti Njegov pehar od stakla Njegovi slatkii nisu od eera i badema, kao oni od tijesta oskudna. (D 32555) Pokai nam Svoje lice! Ne sakrivaj ga, o Ti Koji si poput Mjeseca poznat diljem sedam nebesa! Mi smo skupina zaljubljenih ija enja je doprla na ovo putovanje izdaleka, o Ti Koji u Svom vlastitom Duhu posjeduje stotine tisua denneta, hurija i mjesta! Pogledaj dolje sa krova, i s naklonou promotri tu zajednicu potitenih zaljubljenika! O Saki suja! Daj nam vina koje ne dolazi iz bave ili grozdova! Daj onog vina iji miris vrijenja podie umrle iz njihovih mezara! (D 1160) O Saki due! Napuni taj pehar stari, tog odmetnika srca, tu busiju religije napuni! Napuni taj pehar vinom koje izvire iz srca i sa duom se mijea, vinom ije vrijenje opija oko koje na Boga pogleda! To vino loze je za zajednicu Isaa ali ovo halladevsko vino pripada zajednici Kurana. Postoje bave onog vina i bave vina ovoga. Dok otvara one prve, vino onih drugi ne kua nikada! Ono vino za tili as potjera srcobolju iz srca ovo ne unitava srcobolju niti moe ukloniti zlobu nikada, nikada. (D 929-933)

360

DOSEZANJE BOGA

Dvije tisue bavi vina nije ravno jednoj kapljici vina Tvog! ta je vino od praha u poredbi sa vinom duevnog?! Vino i slatkii ovoga svijeta kao i svijet ovaj nikakvu vjernost nemaju; ali Boije vino i pehar poput Boga vjeni su. (D 30096-97) Muhammed je otvorio kapiju pivnice Nevidljivog golemo mrtvilo je prevladala potraga za vinom Preistog. (D 6740) Boije vino viestruko je doputeno, vino iz bave Boije nije zabranjeno. (D 15804) Prostak pije vino izvana, ali ga gnostici piju iznutra. Miris tih usta priu kazuje, stoga mi je jezikom ne priajte! (D 19204) Tiho! I ne spominji ime vina pred nezrelim ovjekom, jer njegov um se vraa vinu koje je sramotno. (D 9062)

a) Pehar
Pehar moe biti aluzija na samo vino ili na vinsku zdjelu: a ona je tijelo zaljubljenikovo, dua ili egzistencija. Ovo nije vidljivi pehar i vino vidljivo. Ne zamiljaj tako stvari o ejhu koji motri Nevidljivo! Budalo, pehar vinski je ejhova egzistencija, u kojem mokraa ejtanska ne moe biti sadrana. Njega preplavljuje svjetlost Boija on je slomio pehar tjelesni, on je Svjetlost Apsolutna. (M II 3408-10) Ako se slomi moja aa, ja neu ispijati tugu, jer Saki ima drugi pehar na Svome rukavu. Zemljano tijelo je pehar, a dua vino isto je. On e mi dati drugi pehar, jer pehar koji imam nepotpun je. (D 6320-21) Poklonio sam pehar svoje glave vinu duevnom, tako da mogu drugovati sa Sarijem, Shiblijem i Dhul-Nunom.30 (D 17225) O skrivena ao! Jesi li ti pehar ili si dua? Voda ivota? Zdravlje za slaboga? (D 27545)

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

361

Makni ovu prizemnu igraku od pehara! Donesi mi pehar dostojan ovjeka! (D 12360)

b) Saki
Saki ili peharnik je Ljubav ili Voljeni ili lik Voljenog opaen u srcu; ovaj pojam, katkada, moe ukazivati na evliju koji je izvanjski i ljudski lik Ljubavi. Rumi esto ukazuje na kuranske stavke koji govore o rajskim vinima i o Bogu kao Onom Koji napaja (saq, to jest saki). Najee citirani stavak je ovaj: Njihov Gospodar e im dati da piju isto pie (LXXVI 21) Ljubav ini da vino duhovnog ozbiljenja kljua Ljubav je skriveni saki iskrenog vjernika. (M III 4742) Mi smo ribe, a na Saki nije drugo doli Okean Ljubavi ako ga manje ili vie pijemo, taj Okean presahnuti hoe li? (D 16716) Ti si vino, a ja sam vr. Ti si voda, a bardak sam ja. Ja sam pijan u tijesnu sokaku, ah, moj Saki, moj Vodonoo! (D 19174) O duhovni Saki, duhovnog vina donesi! Ti si Voda ivota, a svi mi neutaivo edni! (D 35649) Sve ljubavne potrebe ovdje su, ali bez Njega banenja nikakva su. Bilo koje vino iji saki Prijatelj nije, samo je poveavanje bolesti i munine. (D 10457-58) Kad Bog sipa vino vjeno, ovjek pije kao ovjek vino Njegovo. Vino i pehar Stvoriteljev ajetom hrane duu: On e im dati da piju. (D 12362-63) Njihov Gospodar e im dati da piju: to je pehar silni u zakrivenosti od vjernika i nevjernika dodaj ga meni! (D 24737) eli li da ajet Njihov Gospodar e im dati da piju bude upuen tebi, o edni! A Bog najbolje zna put ispravni. (M III 3219)

362 c) Razvaline

DOSEZANJE BOGA

Razvaline (kharbt) ili krme (may-khna) su mjesta na koja ljudi idu piti vino daleko izvan drutva. Ta mjesta su ponitenje samopostojanja, mjesto preivljavanja unutar Sakija. Poto Si Svojim razvalinama posvetio mene, Ti si razvalio mene pa, ipak, Ti si moje zdanje. (D 12171) Daj to duhovno vino iz Razvalina, to jest znaenja ona, jer samo u vinu koje mi je darovano vrijednost je moja. (D 16850) Poto ti nisi ostavio ovaj svijet poradi duevnih Razvalina, ti tad ispijaj bezukusno bludite umjesto vina! (D 32021) Moja prsa su postala svjetska krma stotinu je blagoslova na mojim vitekim prsima! (D 18023) Jednog dana e u krmi vidjeti izvaljena mene; moj turban e biti u zalogu, a ja izmoren od molitvene serdade. Bit u pijan, moj Jaran e pijan biti, a Njegovi slatki uvojci na mojoj ruci e biti ah, divnog li Svjedoka! Ah, divna li vina mi! (D 24626-27) Ja sam rob ljudi Tvojih razvalina: prema tim razvalinama ne okrei moja lea! (D 21354) ta ti zna o Razvalinama? Jer one postoje izvan est smjerova. Razvaline su vjene, a ti si prispio ba sada. (D 19546) U ovom prizemnom mjestu bijah u veselju i pijanstvu saputnik Ljubavi. Upitah: Ko si ti? Sultan Razvalina, ona e meni. (D 15289)

d) Mejhanska druina
Razvaline su nastanjene nedolinim osobama koje se uobiajeno dovode u vezu sa takvim mjestima, to jest sa razuzdanim (rindn), sa huljama (qallshn), sa ljudima koji izazivaju nevolje (awbsh) i, naravno, sa kalandarijama i sujama.

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

363

Mi smo razuzdani, sjedimo po okovima razvalina ponitenja gospodine, ta mi imamo sa ukrasima, trgovitima i dobrima? (D 11310) Ui u krug razuzdanih, jer najbolja halka to je! Motri neizbrojna vina, svjedoke i sakije! (D 12121) Sino se moje srce opilo voljenim licem i, gle, razbilo pehar pred Kraljem. Opijen sam licem Mjeseca! Sretan sam sa svojim grijehom! Stoga sad skri moju ruku, zgrijeio sam pred Kraljem! Ja sam potpuno razuzdan i huljav, ja sam drznik u religiji Ljubavi kakvu batinu imam da bih je na dar mogao poslati? (D 17683-85) im sam vidio Njegov pehar, postao sam huljama glavar im sam vidio njegov eir, izgubio sam svoje srce i turban. (D 14735) Ako si razvratnik i hulja, pravednost pokai prema neredu! Ako si divan i estit, zato ostaje iza lea zastoru? (D 26408) Ako si potpuni razvratnik, tad se budala kloni! Prema Vjenome Svjetlu oko svoga srca otvori! (D 32975) Srce, u Razvaline ne idi, premda si ti Kalender svijeta najvei! Jer oni ondje sve to jesu proerdaju. Bojim se da nee sve odigrati, pa e ostati iza lea zastoru. Akoli ode, ne idi sam sa sobom! Predaj se tragu onog Bestranog! (D 29046-48)

e) Talog
Akoli postoji negativna strana vina, tad se ona pronalazi u njegovu talogu (durd), koji je u suprotnosti sa vinom, koje je isto (sf). Talog je aluzija na odvojenost od Boga, ukazivanje na bol (dard) i srcobolju koja prati Ljubav. Istinski zaljubljenici, naravno, ispijaju talog zajedno sa istim vinom, jer oni s radou prihvaaju sve ta god im Voljeni podari. Zato si se poeo gnuati taloga, koji je srcobolja i misao? ta se desilo ljepoti Voljenog, ta b, o vino magino? (D 5229)

364

DOSEZANJE BOGA

Idi u pustinju nepostojanja, poi u Vrt Irama! 31 Nee nai vina bez taloga u ciklusu Vremena. (D 25091) Zamisli da si ispio isto vino cijeloga svijeta tragao sam za neim jednakim talogu, to jest za bolom religije, ali nisam naao nita. (D 4483) O Saki, naspi onog taloga to bol nanosi istim evlijama, i pij isto i od tjeskobe slobodno vino sa sujama. (D 1545) Kada e se praina pod Idolom sa naom krvlju pomijeati? Kakva slast, glede ovih tijela, sa duama e se stopiti! Kakva slast, glede ostriga naega srca, sa njihovim stranim bolom razdvojenosti, sa istim i pravim biserima e se pomijeati! Kakva divota da dan i no skupa divane, da vatra i voda su drugari, da Srdba i Plemenitost su vjenani, da talog i isto vino su pomijeani, da sjedinjenje i razdvojenost su pomireni, da vjera i nevjera su jedno postali, i da miomiris sjedinjenja s naim Kraljem i istoni lahor su isprepliteni! (D 2505861) Mada je sino u pehar talog sipao duevni Saki, talog kojeg na Saki sipa sva je istota u istoti! (D 5003) Daj taloga, ionako um ne lui razliku izmeu taloga i ista vina! (D 29448) Mada me On sakijem pijanih uini, ja sam pehar za talog, koji je Njegov bol slaahni. (D 17577)

2. Pijanstvo i trijeznost
Ljudi piju vino jer ono donosi pijanstvo (mast, sukr). Trijeznost (hushyr, sahw), iz koje suje nastoje utei, jest samopostojanje sa svim njegovim prateim elementima. Opijenost je ponitenje samosvijesti, ideja i poticaja povezanih sa jastvom; konano, pijanstvo je ieznue u Bogu. Ve smo vidjeli da je Ljubav, u odreenom smislu, suprotstavljena umu. Pijanstvo, na slian nain, istjee iz prevlasti Ljubavi, dok trijeznost

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

365

proistjee iz prevlasti uma. Kao to to bijae sluaj sa suprotnou izmeu Ljubavi i uma, u ovom sluaju je takoer um taj koji je osporen, jer njegovo nepretrgnuto posvjedoenje sprjeava zaljubljenog da zadobije pristup Univerzalnom Umu i onom to poiva onkraj. Takoer bismo se trebali prisjetiti suodnosa izmeu Ljubavi, sjedinjenja i boanskog atributa Njenosti, svega onoga to ponajprije dolazi u stanju pijanstva. Trunicu tijela iz pehara istoga vina izbaci! Ukloni je kako bismo mogli blaenstvo zgrabiti, kako bi nae oi mogle segnuti iza velova i biti izbavljene od kue i pokustva, od krova i od vrata. (D 11821-22) Sipaj staro vino na glave zaljubljenih! Uvuci novi oblik u srca pijanih! (D 12359) Daj vina, o Saki, ovih dana posljednjih! O Ti koji si kradljivac umova ljudskih! Ovo vino je zemaljska stvorenja podiglo u sfere nebeske. O, vino, ti predstavlja ljestve nebeske! Vinom razvali kapiju srcobolne tamnice! Izbavi duu iz zatvora tuge! (D 21220-22) Srce je vezano sa stotinu vrsta vorova, i nita ne labavi te vorove doli vino duevnog trsa. (D 29438) O ti ije srce je okean, jedan pehar mora popiti! Tad e tvoja ljudska supstanca moi se pokazati. (D 33476) Darovao mi je vino mudrosti. Daj da ga opiem za tebe: gorko, ugodno i divno, poput vjernosti u srcu mome. (D 19054) O zadovoljni i radosni Saki! Odmah vina donesi, da bismo blaeno mogli piti i blaeno u sjeni vjene Njenosti zaspati. (D 28976-77) Njegovu njenost, katkada, sa vinom nastojim porediti, a kojiput sa svjedocima, ali nita od toga u Boijem Jedinstvu sadrano ne moe biti. (D 27683) Kada spomenem ime vina, na Tebe i Tvoj oganj mislim ja; kada tualjku pjevam, Ti si usred mojih vapaja. (D 32484) Ti si vino, stoga je pijenje vina opunomoenje! Ti si idol, stoga je idolopoklonstvo ovlaenje! (D 28397)

366

DOSEZANJE BOGA

Uzmi pehar i sve nas uini pijanim, jer niko blaen postao nije sve dok sam sebi nije postao skrivenim. Kada si od sebe skriven, brzo ovaj svijet napusti! Ne okrei lice nazad k sebi pazi! Pazi! (D 21761-62) Budi uvijek opijen i sebi ne dolazi kada se otrijezni, ti ve sputan si. (D 36337) Bog ree: O duo koja si od tuge pobjegla, Mi smo otvorili kapiju za sjedinjenje s Nama dobro Nam dola! O ti ija nesebinost i opijenost su Nae Jastvo, o, ti ije postojanje se iz Naeg izvodi stalno! Sada u ti govoriti bez rijei i uz stalno obnavljanje drevnih tajni: posluaj, ti! (M III 4682-84) O Saki, kada Si bio vino koje je na Zemlju kapalo, zato Si ondje kapao, ako nas ludim nisi uiniti elio? O Saki, gdje je Njenost onog dana kada Si bio Sunce koje sipa svjetlo i na igru tjera iskre praha? Svoj prst na Svoje usne stavlja: Umukni! Ja se pokoravam, ali e kapljice koje Si na nas prosuo, govoriti... Sa prvom kapljicom koja na Zemlju pade, Adem je duu primio; kada Si kapljicu na nebesa prosuo Dibril se rodio. Birao Si predane vjernike sve dok se Milost nije opila tad se Milost nasumice na dostojne i nedostojne sipala! (D 29556-58, 60-61) Bog ima vino, skriveno vino, od ije jedne kapljice si ti i svijet postao. Drugi put, drugi put kada On kapljicu ispusti, ti e iz ovoga i budueg svijeta, i od sebe samoga izbavljen biti. (D 6639-40) Kada potpuno u vinu bude rastvoren, za tili as postaje bitak savren. Postat e vjean snagom onoga On pie darova bez smrti, ponitenja i bez udaljavanja. (D 28980-01) Noas potpuno izvuci duu iz moga tijela, tako da vie u svijetu ne mognem imati ni oblika nit imena!

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

367

Ovog asa sam pijan u Tebi daj mi pehar drugi! Tad ja mogu biti izbrisan iz oba svijeta i biti zadovoljan u Tebi. Kada postanem ono to zna Ti i kroz Tebe se ponitim, tad u uzeti pehar nepostojanja i ispiti ga, jedan za drugim. Kada dua kroz Tebe postane prozrana, kada plane svijea ako nije ponitena Tobom, prijesna je, prijesna. Iz asa u as mi sada darivaj vino nepostojanja; kada u nepostojanje kroim, neu razlikovati kuu od njenog krova. Kad tvoje nepostojanje poraste, dua e se stotinu puta pred tobom prostrijeti o, ti ijem nepostojanju tisue postojanja su robovi! Daj mi vina, mjeru za mjerom! Izbavi me iz mog postojanja vlastitog! Vino je Tvoja posebna milost, um Tvoja opa naklonost. Poalji valove iz nepostojanja da me tiho odnesu! Koliko u jo obalom Okeana hodati u strahu? Zamka mog kralja Shamsa al-Dina u Tabrizu lovi molitve poj, ali ja nemam straha od te stupice, jer ja sam sada u njoj. (D 1716) Boe! Boe! Ne pitaj za atribute vina iz samopostojanja! Motri njegovu svegrleu njenost u oima pijanca! (D 23311) Kako bi trijezan ovjek poznavao pijanstvo pijanca? Kako bi Abu Jahl znao duhovna stanja Muhammedovih drugova? (D 906) Poto si Ti Saki, nevjera trijeznost biti mora. U noi kada si Ti Mjesec, spavanju je zabrana! (D 19915) O Posjednie obilja! Ko god pije iz Tvog pehara, izbavljen je od trijeznosti i kazni dovijeka. Njihovo pijanstvo je to to su poniteni zasvagda ko god je poniten u Tvojoj ljubavi, nee vie uskrsnuti nikada. (M V 4204-05) Sluaj moje rijei: Pij vino trsa duevnog! Uini svoj trijezni um umom nesebinog i pijanog! (D 2280)

368

DOSEZANJE BOGA

Lik uma je vascijela kritika srca, ali je lik Ljubavi tek opijenost sama. (D 33781) O umu! ini me opstojeim! O Ljubavi! ini me pijanim! Tjera me Svevinjem Gospodu, iako me smatra prijezira vrijednim. (D 35822) Nemijeanim, kraljevskim vinom polij mene! Poalji moj viestruko nadareni um na spavanje! (D 1150) Kada bi samo jedna kapljica te pijanosti pala na svih stanovnika ovoga svijeta umove, ni svijet niti ovjek, ni prisila niti slobodna volja ne bi opstali. (D 35076) Najprije treba pehar tom brbljivom jastvu dodati, tako da njegovo racionalno svojstvo nee vie brbljati. Kada se jednom svojstvo razboritosti isprijei, bujica e doi i sve znakove ovoga svijeta i mjesta zbrisati. (D 24716-17) Juer je um otiao sa trskom u svojoj ruci i u halku razvratnika kroio: Koliko jo dugo ete ovu pokvarenost slijediti, koliko dugo? Kada je na Saki na njegovu glavu prolio pehar vina, um je kapiju isposnike elije razvalio: Koliko jo e biti ovoga bogotovlja? On je svoj ruinjak odbacio i licemjerje napustio: Sada je vrijeme za radost! Koliko e jo ove beutne srcobolje biti, jo koliko? (D 27775-77) O gospodine, navikao sam imati tisuu umova i dobre navike. Sada, kada sam pijan i razoren, loe navike su dobrodole! (D 32431) ovjek u svojoj srcobolji slii meti za strelice osim pijanstva i nesebinosti, nema nikakve oklope. (D 21898) O Saki, digli smo bunu i u rat odluili krenuti! Prolij to rujno vino kako bi sve moglo jednom bojom postati! U ova dva svijeta Tvoj lik oituje Plemenitost Boga koji je dao da se pije. Pokai Svoje boje vina lice, kako bi moglo biti omamljeno sve! Kada u naravi postanemo vino, vino e se ponititi! Kada postanemo potpuni hai, haia e sasvim nestati!

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

369

Gle! Miljenje i srcobolja su se tik do nas odluili nastaniti. Daj vina da bismo se mogli dvije milje udaljiti! O putujui pjesnie, tako ti Boga zapjevaj pjesmu o pijanstvu, da bi nam tvoje pjevanje, poput harfe, donijelo ugodu. To je gozba Cara od Ruma stoga ulati naa srdaca tako da moemo postati bez hranja, poput duevnog ogledala! Cijeli svijet je stegnuto srce, ali smo mi tako prostrano radosni, tako da za tren poelimo stegnuto srce postati! Ko je ikada vidio takvog dumanina razboru? Mijeanjem s njim mi posve postajemo umom, znanjem i umjetnou! Kada Shamsi Tabrizi pokae svoje lice u vrtu istote, hajdemo ga to prije zgrabiti za vrat ljubavi njegove. (D 1648) Daj mnogo vina, o Saki, kako bi nae nade i zebnje mogle nestati! Odrubi glavu miljenju ta mi zajedniko s miljenjem moemo imati? Zaponi zdravicom! Trijeznost iskorijeni! Nezakrivenu nasladu iz okova postojanja izbavi! (D 420-421) O, Ljubavi, donesi vina za due Tvoje djece! Izbrii misli tim vinom poput eravice! (D 11254) Kada Saki svodi moj gutljaj vina na jednu uru, ja zgrabim Njegovu halju u kukavnom jadanju. Ja lijem krv pred Njim poput pehara; u svojoj kolebljivosti poput vina vrijem ja: Sit sam od dumanja, daj mi vina! Koliko me dugo eli predavati mislima? (D 34168-70) Nae srce je poput srca ptice: slobodno od miljenja. Jer mi smo posve postali bezbrini od tog tekog pehara! (D 25150) Pehar njihovog Boga due ponitava: on ih izbavlja od miljenja, rata i sukoba. (D 35680) O, srcoboljo, idi, odlazi! Ti nema nita sa pijanima. Ti moe nanjuiti ozljedu bilo kojeg trijezna ovjeka.

370

DOSEZANJE BOGA

Pijanci su sigurni od misli i srcobolje uini tunim onoga ko jo siguran nije! O pijana duo na gozbi na kojoj e estiti iz pehara piti (LXXVI 5), potajno se lukavim makama, zatoenim samovoljom, smijulji! (D 21555-57) Ovi pijanci nemaju svoje vlastite kontrole osim zatite Boije nemaju druge utvrde. (D 11702) Sluaj rijei Sanaija iza zastora: Poloi svoju glavu ba ondje gdje si se napio vina! Kada pijanac iz krme zaluta, on sprdnja postane i igraka djeija. Zapada u blato s ovu il onu stranu puta, a svaka budala njemu se naruga. On tako nastavlja dalje, a za njim pristaju djeca, nesvjestan pijanstva i okusa vina. Svi su ljudi ko djeca, samo ne onaj koji je Bogom opijen. Niko ne dosee zrelost doli onaj koji je od samovolje osloboen. (M I 3426-30) ovjekova trijezna umnost i razbor izvode se iz njegove hladnoe gdje su um i razbor kada ga vino ugrije? U nedostatku umske trijeznosti ovjek posjeduje drugu vrstu razbora kako se moe umska trijeznost porediti sa spavaevim snovima? Sve dok je ptica u krleci, ona skuenost trpi. Kada se krletka zdrobi, ta se tad dogodi? Kada je um prisutan, jastvo je puno pogreki zbog grijeha, ali kada je Um nad umovima prisutan, gdje su tad grijesi jastva? (D 23415-18) To je dan veselja, godina radosti, jer danas si se Ti dogodio u naoj ulici! Tmua srcobolje se podigla kada je u sredinu stavljena Tvoja svjetiljka. Kako miljenje i srcobolja mogu ustati pred peharom vjernosti, kojeg si pljuskao Ti? O vino, iz koje koe si prispjelo? O Mjesee, koje razdoblje te je donijelo?

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

371

Ti si opijen, razdragan i pun blaenstva, ti si srce sultana i aha. A um, koji je presuditelj srcobolje bio s takvom umijenou ju je od nas odagnao! Blago tebi, jer ti si stopalo srcobolje zavezao, i kapiju stotinu vrsta radosti otvorio! ( D 2744)

3. Mahmurluk
Trijeznost ili sabranost je stanje onih koji su jo zatoeni snagom svog vlastitog jastva. Ali, kada jednom duhovni putnik uznapreduje do stanja u kojem iskuava naizmjenina stanja sjedinjenja i razdvojenosti, tad je njegova razdvojenost esto znak mahmurluka (khumr). To je stanje bolesti i munine iskuane snagom alkoholinog ili drogerskog poroka onog koji biva otrgnut od izvorita svoga poroka i koji ne moe pronai nita bolje doli jo vie poronosti. To je bol, enja, gorina i srcobolja zbog razdvojenosti nakon kuanja sjedinjenja s Bogom. Svaka putena elja u ovom svijetu, bila ona batina, poloaj ili hljeb, moe te opiti. Potom, kada je ne moe pronai, tad e mahmuran postati. Taj mahmurluk koji je srcobolja dokaz je da te tvoja enja opila. (M III 2257-59) Ako Ti na tren odnese vino Svojih usana iz ruinjaka, svaki jasmin (saman) e teiti tri maunda (sah man) zbog glavobolje i mahmurluka. (D 20576) Mada surovost decembra vrt u mahmurluk tjera, proljetna njenost tu muku prekida. (D 5929) Taj Saki due nije doao! Moj mahmurluk svoj lijek nije dobio! (D 7453) Iako se On kisela lica zbog tvoje srcobolje pojavi, posluaj novosti: ako si no, jutro je tu! Ako si mahmuran, vino dolazi! (D 14359) Rano mi daj vina, o velikoduni Saki! Sino nisam nikako spavao od mahmurluka i ei.

372

DOSEZANJE BOGA

Uini da Tvoje ime spominju usne slatke moja glava je mahmurna zbog Tebe, pijanstvo nek je okrzne! (D 12164-65) Ljubav me je upitala: Gospodine, ta eli ti? ta li drugo doli kapiju prodavaa vina mahmurna glava eli? (D 10896) Bez Tvojih vinodarnih usana kako moe mahmurno srce biti slomljeno? Bez luka Tvoje vijugave obrve djelo due ne moe biti svreno. (D 19262) O Idole, donesi vina i odagnaj mahmurluk pijanaca! Ljubav prema Tvome licu ih je potpuno nesigurnim uinila. (D 20968) Sino, poto sam dugo ekao i mahmuran bio, paslika Voljenog mi doe O, Gospode, emu to bijae nalik? O Gospode! (D 21838) Mi smo potpuno mahmurni zbog Tvoga lica, edni zbog pehara opstojanja. Stoga u zalog ostavimo turbane i halje kod Sakija! (D 24260) Ustaj, jer mi smo izbavljeni i okove smo rastrgali! Ustaj, jer mi smo opijeni, dovijeka od mahmurluka slobodni! (D 11855) Mi smo od smrtnog mahmurluka slobodni, jer mi vjeno vino pijemo, od mahmurluka osloboeni. (D 18477) O Ti koji si san moj prekino, otiao u oe i sjeo! U moje srce si uao poput Mjeseca ali nestane kada Te srce pogleda. Poto Si pokazao vrt Nepostojanja, kako bismo sa postojanjem mogli imati strpljenja? Kada je dua opijenost pronala i sjedinjenje, kakvo e njeno stanje biti u mahmurluku, kada doe razdvojenje? Kako bi taj dom uspravan stajati ostao, iji stup si Ti kroz razdvojenost sruio? O pijani mozgu, ti si pomislio kako si se iz trpnje mahmurluka izbavio! Ali sjedinjenje i razdvojenost postoje u Ljubavi na putu postoje usponi i padovi.

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

373

Mada u jednom smislu poznaje Boga, u deset drugih ti tuje to to je ilovaa i voda! Ti jo dugo mora biti na putovanju, prije negoli dosegne mjesto koje trai u svome ludilu. (D 2742)

4. Sam
Nijedno veselje pijenja ne bi moglo biti potpuno bez muzike. Rije sam doslovce znai sluanje i ukazuje na sesije sluanja muzike. Mada Zakon Boiji, openito uzevi, s prijezirom gleda na muziku, uitelji Zakona nisu mogli postii jednodunost na njenom zabranjivanju. Mnogi od njih su smatrali kako je sluanje muzike poput raspirivanja vatre. Supstanca jedne osobe, ma kakva mogla biti, biti e ovrsnuta muzikom. Stoga je muzika dopustiva onima sa dobrom supstancom. Mnoge sujske skupine, u svakom sluaju, sluale su muziku na svojim okupljanjima i esto bi igrali uz muziku. Rumi i neke druge suje su ak koristili ples kao sredstvo uvjebavanja uenika, jer on moe pomoi kod usredotoenja umskih svojstava i odagnanja nesabranosti. Sam u Rumijevoj poeziji ukazuje na sluanje muzike, uz uobiajenu pretpostavku da je u to ukljuen i ples. On takoer izrijekom ukazuje na ples posredstvom drugih pojmova (raqs, pa kftan). Ali, kao to je sluaj sa svim paslikama koje on koristi, muzika i ples su, u prvome redu, unutarnja strana, a samo u drugotnom smislu pojava unutar spoljnjega svijeta. U sami putujui pjesnik (mutrib) igra ulogu analognu ulozi sakija u stanju mahmurluka. On je u zvuku tamburina, poput gorljivih zaljubljenika, prepoznao pasliku Boiju koja doziva ovjeka. Tualjka ratne trublje i prijetnja doboa univerzalnoj trublji su slinost strahovita. Stoga lozo vele kako su melodije ove iz vrtnje nebeskih sfera izvedene. Ljudska pjesma uz basa zvuke odjek je vrtnje nebeske. Vjernici kau da e rajski uinci svaki ruan glas lijepim uiniti. Svi smo mi dio Adema, i sluamo sve one melodije iz Raja.

374

DOSEZANJE BOGA

Mada su nas sumnjom prekrile ilovaa i voda, mi se jo sjeamo tota od onih zvukova. Ali, poto su sa prainom tuge pomijeane, kako bi ove visoke i niske note taj uitak proizvele...? Poto je sam hrana zaljubljenih, oni u njoj pronalaze pasliku sretanja sa Voljenim. Zvukovi i jeke snae paslike u umu, ili ih, pak, u forme obru. (M IV 731-738, 42-43) Kralj igra polo u polju da bi stanovnicima grada onima koji nisu kadri sudjelovati u borbi i ratovanju pokazao tota od borbe i ratnika: odsjeene neprijateljske glave i njihovo kotrljanje ba poput lopti koje se kotrljaju u polju; i njihovo proganjanje, napad i uzmicanje. Ova igra u polju je poput astrolaba za ozbiljno bavljenje borbom. Ljudi Boiji na slian nain vre obredne molitve i samu, kako bi pokazali ta to oni rade unutar svoje skrivene svijesti. Oni promatraima pokazuju kako slijede Boije naloge i zabrane koji su posebno njima dani. Pjeva u sami je poput imama u molitvi: sudionici ga slijede. Ako on pjeva polagano, oni polagano igraju. Tako izgleda to kako oni slijede Boga koji im iznutra dariva zapovijedi i zabrane. (F 136-137/146-147) ta je sam? Poruka od onih koji su u srcu skriveni. Srce taj stranac mir pronalazi u njihovoj poslanici. Vjetar je taj koji ini da procvjetaju grane uma, zvuk koji otvara izlaze postojanja. Zov duhovnog pijevca zoru donosi, zvuk Marsova bubnja pobjedu pronosi. Vino due je zadralo ubojite strelice u tjelesnom buretu kada je tijelo ulo tamburin, poelo je kvasati i pripravnost pokazivati svoju. Divna li slatkoa se u tijelu pojavila, jer su mu sav eljni eer podarili auta i usne pjevaa. Gle sada tisuu korpiona koje je srcobolja ubila, tisuu susreta radosnih bez ijednog pehara! (D 18177-82) U naim borbenim linijama mi nismo titove pred naa lica stavljali u naoj sami mi smo bez svijesti o tamburinu i auti. Sam je postala prozor prema Tvome ruinom onkraju; ui i srca zaljubljenih kroz taj prozor virkaju.

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

375

Mi uzdiemo, jer taj prozor straan zastor postao je ali ne! Jer to je slatki veo ne kai nita, isti ovjee! (D 25392-93) Ovo je dan radosti. Doi, hajde da svi budemo prijatelji! Uzmimo jedni druge za ruku i krenimo tamo gdje je Voljeni! Kada svi postanemo jednobojni i budemo omamljeni u Njemu, samo hodimo dalje, pleui, prema bazaru. Ovo je dan za sve ljepote da pleu hajdemo svi zatvoriti svoje duane i da svi budemo na izletu! Ovo je dan za due da nose odore od asti krenimo prema tajanstvima kao Boiji uzvanici! Ovo je dan kada u vrtu podiu adore idoli krenimo prema ruinjaku i piljimo u njih! (D 1647) Ah, bez Tebe se vino u talog pretvorilo! Ah, bez Tebe je samu led okovao! (D 24838) Donesi pehar u rano jutro poput Sunca, jer Sunce je nauilo svaku iskru praha da igra. (D 32537) Danas postoje sam, vino i pehar; pijani Saki, bratstvo razuzdanih ona vrsta raspojasanih koji s one strane postojanja dojezdie, ne oni smeteni, lakrdijai koji hai jedu razuzdani! (D 27975-76) Zaigraj ondje gdje moe svoje jastvo sruiti, istrgni mehlem iz rane osjeajnosti! Ljudi igraju na trgu i ale se kao lakrdijai ljudi pleu u svojoj vlastitoj krvi. Kada su se iz svojih vlastitih ruku izbavili, svojim rukama su zapljeskali; kada su iz svog vlastitog nesavrenstva iskoili, oni su zaplesali. U njima samima njihovi pjesnici tamburin sviraju; njihova vreva ini da se valovi okeana ljeskaju. Mada ne vidi ti, ali da i lie u kronjama pljeska, oni to mogu uti. Ti ne moe opaziti pljeskanje lia tebi treba srani sluh, a ne uho tijela. (M III 95-100)

376

DOSEZANJE BOGA

Nebesa su poput dervike odore u plesu, ali je Suja skriven. Muslimani, ko je ikada vidio da plat plee bez tijela u njemu? Odora plee zbog tijela, tijelo plee zbog due, a ljubav prema Voljenom je iju due zavezala za kraj uzice. (D 20379-80) U asu same jedan drugi zvuk uje suja, onaj zvuk sa Boijeg Prijestolja. Ti jezdi naprijed i oslukuje oblik same; a oni posjeduju jedno drugo sluanje. (D 11163-64) Sam moga sluha je Tvoje ime, Tvoj pehar sam moga uma. Stoga me iznova sazdaj, jer snagom Tvoje due ja sam ruina! (D 22894) Kada si napustio ilovau, brzo si kroio u vrt srca. Svijet same je izvan ovog i onog svijeta. Mada je visok krov sedmoga neba, ljestve same seu dalje od krova. Pod tvojim stopalom plee sve drugo doli Njega! Ti sami a ona tebi pripada! (D 13685-87) Niko ne plee sve dok Tvoju naklonost ne ugleda Tvoja naklonost ini da zametak u utrobi zaigra. ta je tako neobino s plesanjem u utrobi ili u nepostojanju? Tvoja svjetlost ini da kosti u mezarju igraju! Igrali smo daleko iza zastora svijeta ovoga budite ustri, prijatelji, zbog igre onog svijeta drugoga! (D 2061-63) Vjernici igraju i svojim rukama pljeskaju u dnu mezarja; oni su pijani na gozbi Bezmjesja, edno pijui vino od imana. (D 26386) Ljubav je svoju putujuu pjesmu otpoela, a ja sam danonono harfa ili auta. Ti danonono terzijanom kuca u icu, a moje visoke note i tualjka do neba seu. (D 3293-94) Neko ree: Dostojanstvo i potovanja umanjuje sam ti moe imati dostojanstvo, jer moja srea i dostojanstvo su ljubav Njegova.

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

377

Ja ne elim um i mudrost znanje o Njemu je dovoljno meni. Nou je svjetlost lica Njegova moj Mjesec jutarnji. (D 19143-44) Budi ist i praina ove vee postani! Ne budi ohol prema sami zaljubljenih! Njihovu samu porie li, na Dan Proivljenja meu pse e svrstan biti. (D 21326-27) eli li da tvoja domovina bude Voljenim ispunjena, kreni, isprazni dom od svega drugoga! A eli li da sam djelotvorna bude, dri je podalje od oka koje porie! Koga god sam nije pijanim uinila smatraj ga poricateljem, makar za njega prihvatljiva bila... Odaalji mu izgovor neki, kako bi ti mogao korist same njeti; Sebe iz sredita izbaci, kako bi mogao vlastito jastvo u svom zagrljaju zgrabiti! (D 12275-77)

5. Duhovno lumpovanje
Pijenje vina, opijanje i lumpovanje su paslike sjedinjenja sa Voljenim. Dua kroz vino otkriva svoj istinski identitet i dosee trajnu duhovnu radost. Donesi vina, o Saki neka moja glava i turban budu Tvoja rtva! Donesi pehar due gdje god da nae ga! Doi pijan, tumarajui, s peharom u ruci neka Ti ne bude doputeno da bude Saki, a nama da smo trijezni! Donesi pehar, jer moja dua u svojoj enji izgubila me je kakvo je ovo mjesto za strpljivost i odmaranje? Donesi Pehar ivota, ija narav je ista kao Tvoja jer prijatelj je on ranjenih srdaca i uvar tajanstava. Kad bi jedna kapljica vina na zemlju jalovu pala, najednom bi cvjetovima ruinjaka ona procvala. Kada bi aa rujna vina u pono zapjenuala, svjetla njegova bi nebesa i Zemlju ispunila. Divna li vina! Divna li vra! Divnog li Sakija! Neka se due prostru pred njima, neka se prostru pred njima!

378

DOSEZANJE BOGA

Doi, jer su tajne skrivene u mome srcu pronesi unaokolo rujno vino i na mjestu ne ostavi niti jednu koprenu! Poto si me opio Ti, tad gledaj kako e lovac na lava u lov krenuti! Blagoslovljeni Bog! Kakvog li asa! kada je nakrcana miomirisom pehara i svjetlom lica Voljenog druina naa! Na pladnje polau svoje due tisuu pijanaca, poput iskri praine pred svijeom Uzmi ovo, a donesi vina! Pjesnici slaahna glasa i glasne pijanice ine da venama Prodavca vina vino tee! Motri stanje mladi iz peine koji su vino pili: trista i devet godina su snivali u peini razvaljeni i pijani! 32 Kakvo vino je Musa sipao na opsjenare? Pijani, kao samozatajni ljudi, predali su svoje ruke i noge! (Kuran VII 124) ta su Egipanke u Jusufovu licu vidjele, koje je uinilo da do rana posijeku svoje ruke predivne? ta je sveti Saki sipao na glavu svetog Jurija, tako da ga je potpuno srcobolja napustila i od nevjernika nije imao nikakva straha? Ubili su ga tisuu puta, a on je ipak ustrajavao: Ja sam pijan i svijest o jednom niti o tisuu nisam imao.33 Ashabi koji su otili nagi pred strijelama, razvaljeni su i opijeni zbog Izabranog Muhammeda. Ne, pogreno! Jer Muhammed nije bio Saki on je bio pehar prepun vina, a Bog je bio Saki onih pobonih. Koje vino je sin Edhem pio pa je, poput pijanca, gadljiv prema svojoj vladavini i kraljevstvu bio?34 Koje pijanstvo je podarilo usklik: Meni slava!?35 Ko izusti tajnu: Ja sam Bog i ode na vjeala? Miris tog vina vodu uini da bude ista i blistava i ona poput pijanice ode prema okeanu u neprestanim seddama. Ljubav prema ovom vinu ispuni Zemlju bojama, njen sjaj ozari slatko lice od ognja.

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

379

Ako ne zbog tog vina, zato vjetar postade donositelj tajnih kazivanja, koji oivljuje pastire i vrtove, i koji je knjiga pravorijeka? Kakav uitak ova etiri poela izvode iz mijeanja! Gle kako su biljke, ivotinje i ljudi njihova posljedica! Kako svjesno uzimanje vina ovu crnu no ima? Jedna aa vina iz cipela izbacuje stvorenja. Koju plemenitost Majstorovu trebam opisati i koje rukotvorenje? More Njegove moi nema nijedne obale! Hajdemo piti vino Ljubavi i ponijeti ljubavno breme, poput pijane kamile usred karavane. Da ezne za razborom takvo pijanstvo te nee uiniti, ve ono pijanstvo koje e i razum i duu probuditi. Pijanice e izbljuvati sve drugo doli Boga, jer drugo doli Bog samo je mahmurluk i glavobolja. Kako je ovo isto vino u usporedbi s vinom trsa? Ovo je Voda ivota, a ono je strvina. as te ono vino svinjom, a as majmunom uini na kraju te ona rujna voda u ovjeka crna lica pretvori. Srce je bava Boijeg vina, stoga mrdni njenim epom: neodgojeni prirodni karakter zapuio ju je ilovaom. Kad makne djeli ilovae sa vrha bave te, njen miomiris i tisuu koristi odande die se. Moradnem li izbrojiti te koristi, do Posljednjeg dana ne mogu ih izbrojiti. Poto smo nemoni, ostanimo uz Poslanikovu molitvu: Ne mogu izbrojiti tvoje blagoslove! Stoga je vrijeme da prestanemo brojiti, a pehar due da ponemo dizati! Ui u drutvo Shams al-Dinovih zaljubljenika! Jer Sunce na nebu krade svjetlo od njegova sunca. (D 1135) Ti si jo uhvaen u stanju namjetanja svojih cipela i turbana. Kako li e pronai pehar onog teko pijana? Tako ti due moje, doi u Razvaline naas! I ti si ovjek, osoba, i ti duu ima. Doi i zaloi kod Prodavca vina onog Alastu svoju sujsku halju, jer od tog vremena prije vode i ilovae ondje je bilo u izobilju vina na prodaju.

380

DOSEZANJE BOGA

Siromah, gnostik i dervi a onda ti trijezni? Ova imena su sve metafore ti samo zamilja stvari. Nisu li sam i pijenje vina onog to On daje da se pije djelo dervia? Nisu li dobit i gubitak, viak i manjak djelo trgovca? Doi kai nam ta je to Alastu?. Trajno uivanje. Ne ostaj u licemjerju, jer ti si potpuno spreman za Putovanje! Zato stee glavu koja ne boli? Zato sve ini da ti se zdravo tijelo razboli? (D 3067) O, pjesnie, zapjevaj ovu melodiju: Na Prijatelj je pijan doao, isti i vjerni ivot je pijan doao! Akoli bi se On, poput varnica, na odoru Srditosti spustio, ja bih Ga poznao, jer nam je On mnogo puta u uobiajenoj halji pijan doao! Akoli bi On prolio moju vodu i moj krag razbio nita ne reci, brate, jer ovaj Vodonoa je pijan doao! Ja nastojim da zavedem svoga Pijanca, a On se smijei: Gle ovog priprosta ovjeka, odakle on pijan dolazi? Pokuava li to prevariti onu Osobu ije najneznatnije rijei ine vodu i vatru nesebinom, a pijanim zrak i zemlju? On ree: Kako da dua onoga koji prima ovaj dah umire? Onaj koji je opijen Bogom, u Njemu zauvijek opstaje. Motri istinsku Ljubav, koja duu nalik peharu ispunja! Gledaj lice Sakija, koji iz carstva Opstojanja dolazi, smije se i opija. Svak u ovome svijetu je izabrao prijatelja, a mi imamo Ljubav za prijatelja od vremena Alastu On se sa mnom i s tobom opija. (D 391) Opet smo se iz krme vratili pijani, opet smo iz onog gore i dolje utekli. Svi pijanci su radosni i igraju neka idoli svojim rukama zapljeu! Riba i more su posve opijeni, jer stupice su Tvojih uvojaka vrhovi!

PIJENJE VINA I LUMPOVANJE

381

Nae razvaline su naglavce okrenute, bava je prevrnuta, a krag u pariima je. Kada je ejh razvalina taj nered vidio, na krov se popeo i odozgo skoio. Vino je poelo previrati i postojanje u nepostojanje, a nepostojanje u postojanje pretvarati. Na sve strane padaju razbijene ae i stakla parii koliko pijanaca e svoja stopala raniti! Gdje je onaj koji ne moe glavu razlikovati od nogu? On je pijan pao u orsokak onoga Alastu. Lumpovanjem su sasvim obuzeti tovatelji vina sluaj sviranje lutnje, o tovatelju tijela! (D 515)

I.
LJUBLJENI LJUBLJENOG

Rumijeva religija Ljubavi je poruka ovjeku od njegova Istinski Voljenog, poruka koja ga podsjea da je on predmet rijei Boijih: Ali zbog tebe...

1. Zov ljubavi
U Mesneviji ili u Diwanu Rumi stalno podsjea itatelja na njegovo istinsko jastvo. Mada on naglaava obeanja koja je dala Boija plemenitost, on ne zanemaruje prijetnje Njegove srdbe i strogosti.36 Gospodine, ti si grenik na putevima moga Prijatelja. Ti i stotinu poput tebe zbunjeni ste mnome i mojim zaokupljenostima. Svaki vrat nije vrijedan maa Ljubavi kako bi moj krvoedni lav krv pasa mogao srkati? Kako bi moj Okean podupirao daske svake korablje? Kako bi tvoj slani napitak iz mojih oblaka sputao dolje bisere? Ne povezuj tako svoju glavu, ne trljaj tako svoj nos kako bi magarac, poput tebe, dokuio zob iz moga koa? Gospodine, doi sebi naas! Otvori malice svoje oi makar to nisi ravan iemu to kaem naglas.

384

DOSEZANJE BOGA

Taj ovjek veli: Zato zaljubljenik izgleda pijano i bestidno? Je li vino ikada napustilo sram, naroito kada ga je moj Saki sipao? Onaj koga je razbojnik prevario, istu varku i pokvarenost ui moj dosjetljivi lovac ga zamkom njegova vlastitog jastva ini. Kako bi oni eljeli kupiti starog razbojnika u Njegovu duanu? U mome bazaru ivi Jusuf se pokazuje u svakom kutku. Kako bi sova poput tebe mogla pristajati Ruinjaku Irama? Ni slavuj due, ak, ne pronalazi svog puta do moga ruinjaka! Ponos Tabriza! Sunce Boije i Sunce religije! Kai mi: nisu li tvoj glas sve ove rijei moje? (D 2056) Neka se stidi cijela karavana! Iblisom je rasprena! Svakog trena odabire jedan pravac djelovanja i postaje njegova luda! rtvovao si se tijelu zbog avolove hrane jesi li ti onda avolov jarac ili Iblisovo janje? ovjee zlatnog rudnika! Zato se ali? Povij svoju iju samo ti trpi te pljuske, jer si Iblisov talir. Bijelu repu vari! Ne nadaj se ni mrvici tog vrta zelena! jer ti sjedi tik do hljeba, kao Iblisova salata. Kada vidi hranu, na svoje lice pada poput pedera ljubitelj si vraije sperme i Iblisova penisa! Odlui da posti, ali ti unutarnji glas kae: Magare, poloi svoju glavu u Iblisove nave! Ti pojma nema kakva e biti tvoja stvarna situacija uz sve tvoje znanje i uenost, ti si samo ija Iblisova. Odlutao si u brizi kako da utovi svoje tijelo; poeo si jadikovati kao da si vlastito grlo Iblisovo! Bilo da zapadne u nevjeru il vjerovanje, ti bljuje na oboje poput psa tvoja vjera i nevjerovanje su jedino u Iblisa. Sve dok dan smrti ne doe, poput loeg sireta, i doepa se tvoga vrata, postae kiseo i gnjio kao Iblisova grgljaa! Jurei za onima koji kolaju oko komada hljeba i jate se oko gozbi poput muhe oko trpeze sve do Dana

LJUBLJENI LJUBLJENOG

385

ustajanja na ivot vjeni ti e biti uzvanik sofre Iblisove! (D 2879) O, srce, ne stavljaj med u usta bolesnika! Ne govori zanosnim oima na skupu slijepaca! Mada je Bog blii slugi Svom od damara ivota koji kuca (Kuran L 16), On je daleko od onih koji su daleko od Njega. Svojim vlastitim nutarnjim jastvom sebe zabavi! Tad e skrivene djevice, poput Mjeseca, iza svojih velova u teofaniji izai! Mada e u tom inu za sebe i svijet se izgubiti, izvan svijeta i sebe uven e postati. Akoli si Mjesec sjedinjenja, daj znak svog sjedinjenja! Priaj o rukama, srebrenim prsima i licima hurija! A akoli si uto zlato od srcobolje razdvojenosti, gdje je tad plamtei ugarak razdvojenosti? Samo su novii bijednika bez sjaja i zamrljani. Poto ti nema ljubavi, barem vri sluenja dunosti, jer Bog nikada nee zarade radinih zanemariti. Znaj da je ljubav prema Bogu peat Sulejmanov kako bi se Sulejmanov prihod mogao odnositi na trud mravov? Odbaci odoru miljenja i sumnje, jer jedino Sunce sija nad onim bez odjee! Trai utok u zaporima Shamsa iz Tabriza, jer oni kie mousnim mirisom i tite te od nasilnika. (D 2073) Ne prljaj svoje usne ljubei svaka usta i svaku hranu jedui! Tad e ih usne Voljenog uiniti pijanim i eerom ih nahraniti. Tvoje e usne biti slobodne od zadaha usana drugih osoba, a tvoja ljubav e biti nedodirljiva, ista i jedina. Usne koje ljube stranjicu magarca kako bi ih svojim eerli poljupcem mogao blagosloviti Mesija? Znaj da je sve, osim vjene svjetlosti, nanovo prispjelo u postojanje zato sjedi na hrpi novog ubreta i trai usredotoenje? Kada ubre nestane u srcu povrtnjaka, osloboeno e tad biti od svoje ubretnosti i smrada, i bit e ugodna hrana.

386

DOSEZANJE BOGA

Sve dok si izmet, kako bi mogao znati radost posveenja? Segni ponad svoje ubretli prirode i kreni kod Blagoslovljenoga i Transcendentnoga! Kada je Mesija povukao natrag svoju ruku od munog bludilita, njegova ruka je postala lijekom cijeloga svijeta. Kada je Musa oprao svoje ruke i usne od Faraonova obilja, bijela ruka mu je podarena iz plemenita Okeana. (Kuran VII 108) eli li sauvati stomak i usne od svakog nezrela ploda, budi pun biserja, ali gorak na povrini, poput okeana. Pazi! Okreni svoje oi od drugih, jer ono Oko je ljubomorno. Pazi! Dri svoj stomak praznim, jer On je za tebe trpezu postavio. Akoli se pas nasitio, ni za kakvu igru nije, jer tranje i borba za natjecanjem u aru gladnoga se bije. Gdje su isto srce i usne da prime pehar isti? Gdje je ustri suja da nakon halve pohiti? Nek pokae zbilje u ovim mojim rijeima Onaj koji nam vino i pehar dariva! (D 96) Sam je samo za neumornu duu stoga brzo poskoi, zato si u ekanju? Ne sjedi ovdje sa svojim vlastitim mislima ako si ovjek, idi do Voljenoga. Ne reci: On me, moda, ne eli. ta edan ovjek ima od takvih rijei? Razmilja li leptir o plamenu? Misao je beae za duu ljubavnu. Kada ratnik uje zvuk doboa, najednom vrijedi ljudi deset hiljada! uo si bubanj, stoga izvuci svoj ma bez odlaganja! Tvoja dua je korica svevladajueg Dhul-Fiqara! 37 Potegni ma i uzmi kraljevstvo Ljubavi, jer kraljevstvo Ljubavi e vjeno trajati. Ti si Husein na Karbali, ne razmiljaj o vodi! Voda koju e danas vidjeti samo je ma vode iz vjenosti! 38 (D 338)

LJUBLJENI LJUBLJENOG

387

O ti koji traga na stazi religije, daj mi zrnce savjeta ugodnog srcu, dobro odmjerenoga. Nesmotreno sa pohlepnim ne sjedi, jer prljave due e i tvoju prljavom uiniti! Postane li tvoje srce isto od poude, ono e pronai slatkou od smokve. (Kuran XCV 1). O nemoni ovjee, kad ovjekom Boijim odlui postati, nevjeste e iz tvoga srca prokljuati. Nalik Mjesecu, Veneri, Plejadama i Suncu, dobre vile e svoje lice pokazati u zdencu tvojih oiju. Ispij ono to kaemo, jer to su upute Ljubavi te upute u grobu nee biti od koristi. Pokai svoje milosre darovanjem utog zlata svoje srcobolje onim divnim nevjestama tad te rune ene nee zavesti svojim hvalisanjima. Ove divne djevice jedino ele nekoga ko moe njihovu ljepotu razlikovati ti ih ne moe mirazom zavaravati. Te ljepotice lica poput rue postidit e te bude li svoju istinsku prirodu prodavao za ubre. Od ova dva mlinska kamena, onog nieg koji nosi kamen koji je tei nije li donji od onog gornjeg vredniji? Kameni blok za zidanje koji je isklesaniji, vie udara dlijeta je morao trpjeti. Sinaj je odlikovan meu planinama, jer je bio snagom Boije teofanije smrvljen u komadima. (Kuran VII 143) Tiho! Budi strpljiv! Gdje ti je postojanost? Da li je Ljubav ikada od bilo koga oduzela istrajnost? (D 1911) Sanai! Akoli ne pronae prijatelja, budi svoj prijatelj vlastiti! U ovome svijetu svakovrsna ovjeka i svekolike svrhe ovjekom za vlastitu svrhu budi! 39 Svaki lan ove karavane krade svoje vlastito breme ostavi svoje vlastito jastvo iza i sjedi pred breme svoje! Ljudi prodaju prolaznu ljepotu i kupuju to to je ljubav prolazna prei preko ona dva suha rijena korita i budi svoja vlastita rijeka! Ovi tvoji prijatelji ustrajno te za ruku ka nepostojanju vuku svoj vlastiti pomaga budi, uzmi natrag svoju ruku!

388

DOSEZANJE BOGA

Ove ljepotice su na slikarskom platnu od vela ljepote srca naslikale sa svojim vlastitim Voljenim budi, ui iza koprene! Budi sa svojim vlastitim Voljenim i razborit, dobar ovjek budi! Budi vie od dva svijeta u svom vlastitom carstvu ivi! Idi ne opijaj se vinom koje oholost poveava motri blistavost Lica i zadri svijest o svom vlastitom ja! (D 1244) Koliko jo e ii nazad? Naprijed kreni! Ne ulazi u nevjerovanje, u vjerovanje ui! Pogledaj eliksir skriven u ui u u doi! I doi, korijenu korijena svoga vlastitog jastva se vrati! Mada si oblikom zemlja, izatkan si od biti pouzdanja. Ti uva riznicu Boijega svjetla stoga doi, vrati se korijenu korijena svoga vlastitog jastva! Kada si se jednom zavezao za samozatajnost, bie izbavljen od onog to jest sebinost, i osloboen od spona stotinu stupica stoga doi, vrati se korijenu korijena svoga vlastitog jastva! Roen si od potomaka zastupnika Boijega, ali si oi okrenuo u pravcu ovog svijeta niskoga. Avaj, kako moe samo sa ovim sretan biti? Stoga doi, korijenu korijena svoga vlastitog jastva ti se vrati! Iako ti titi riznicu svijeta kao talisman, u sebi ti si samo majdan. Otvori svoje skrivene oi i doi, korijenu korijena svoga vlastitog jastva se vrati! Stvoren si od traaka Uzvienosti Boije i zadobio si sreu svoje sretne zvijezde. Koliko e jo, onda, u rukama nepostojeih stvari trpjeti? Doi! Korijenu korijena svoga vlastitog jastva se vrati! Ti si rubin u granitnom sreditu koliko jo dugo e nam nuditi obmanu? Moemo vidjeti istinu u tvojim oima stoga doi, vrati se korijenu korijena svoga vlastitog jastva!

LJUBLJENI LJUBLJENOG

389

Doao sam tu iz prisutnosti onog uznositog Prijatelja, pa si ti pijan, njean i zanosna srca, A tvoje oi su slatke i pune ara stoga doi, vrati se korijenu korijena svoga vlastitog jastva! Kralj i saki Shams-i Tabrizi spustio je preda te pehar vjeni. Slavljen neka je Bog! Kako li divna, ista vina! Stoga doi, vrati se korijenu korijena svoga vlastitog jastva! (D 120) Zacijelo ljubav prema Prosvjetitelju srdaca dri budnim zaljubljenike cijelu no, bez hrane i spavanja. Prijatelju, ako si zaljubljen, budi poput svijee: topi se cijele noi, radosno sagaraj sve do zore! Onaj koji je poput hladna vremena u jesen, nije zaljubljen nikako zaljubljenikovo srce je usred jeseni arko ljeto. Dragi prijatelju, akoli ima ljubavi, to eli obznaniti. Stoga klikni poput zaljubljenika! Klikni! Klikni! Ali, ako si okovan putenou, prava na Ljubav ne trai u duhovni mir kroi i okove svoje spali! Priprosti ovjee, kako bi se zaljubljenik zakaio za putenosti pokrovac? Kako bi Isa jeo istu hranu kao i njegov magarac? eli li dosegnuti miomiris ovih simbola, tad svoje oi okreni od svega, samo ne od Shamsa al-Dina iz Tabriza! Ali, ako ne moe vidjeti da je on od oba svijeta vei, ti si jo uteg na dnu okeana od nesvijesti. Stoga, idi pred uitelje uobiajena znanja pravovjerjem se bavi i uitelj znanja o onom to je zabranjeno, a ta je doputeno postani! Prevalila je djetinjstvo u ljubavi za Shamsom alDinom moja dua ljubav za njim nije pomijeana sa groicama i orasima. Moj razum me napustio i nepotpuni su stihovi moje pjesme zato moj luk nema nikakve are niti presvlake. O Dalaluddine, snivaj i govor napusti! Nijedan leopard nee nikada tog lava zgrabiti! (D 1196)

390

DOSEZANJE BOGA

2. Glasonoa ljubavi
Kao sljedbenik Poslanikov, ejh je Boiji glasonoa na Zemlji. Gazeli koji raspravljaju o ejhovom duhovnom stanju i tajanstvima njegova sjedinjenja s Bogom posebice su snani kada pjevaju u prvome licu. Hajdemo izabrati jedni druge za drugare! Hajdemo sjediti jedni drugima uz noge! Prijatelji, sjedite malo blie, tako da moemo gledati jedni drugima lice! Iznutra posjedujemo mnoge skladnosti ne misli da samo to to vidi smo mi. Mi sada sjedimo zajedno ovdje, ruke nam vino dre, a rukave nam pune rue. Mi imamo put iz ovog vidljivog svijeta do svijeta Nevidljivog, jer mi smo drugari otkrivenja poslanikog. Svaki dan u vrt dolazimo i stotinu cvjetova motrimo. U elji da ih razbacamo meu zaljubljene, njima punimo svoje halje preko mjere. ta god nakupimo u vrtu, prospemo dolje, zatim izaberemo ono to je najbolje. Ne kradite od nas srca svoja mi kradljivci nismo, mi smo dostojni povjerenja. Motrite nae rijei! One su miomiris onih rua mi smo ruin grm iz ruinjaka pouzdanja. Ovaj svijet je ispunjen miomirisom rua onih. Oni vele: Doi! Jer takvi smo ti mi! Kada smo se doepali njihova mirisa, oni su nam ga oteli oni nas ine velikim, mada smo mi malehni. Mogli bismo biti najbezvrijedniji suanj Ljubavi, ali mi, poput Ljubavi, vrebamo u busiji. (D 1553) Da sam igraka u rukama svih srcobolja, ne bih bio pronicav i mudar, ve bih bio budala. Kad Sunce Ljubavi ne bi meni pripadalo, katkad bih, poput Saturna, u tekom jadu uzlazio, a kojiput silazio. Da moj vodi nije miomiris grada Ljubavi, demoni bi me uhvatili kao one to su se u pustinji lakomosti izgubili. Da je u svome domu ostalo sjediti Sunce dua, ja bih obuzet bio otvaranjem kapija, dolaenjima i odlaenjima.

LJUBLJENI LJUBLJENOG

391

Da Ruinjak due nije potitenog milovao, kako bih glasonoa Vrta vjernosti, poput istonog vjetra, bio? Da Ljubav nije sam-zaljubljenik i tamburin-rob navike, zato bih ja pjevao pjesme aute i harfe? Da mi moj Saki nije napitak podario kako bi me ugodno popunio, ja bih kao nitica, kao rub pehara bio. Da Vrt grane i hladovinu nije imao, ja bih bez korijenja, poput drvea sree nitavnih ljudi bio. Da Istina Boija nije na mojoj Zemlji zasjala, ja bih grjenik, luda bio, kao zemaljska priroda.40 Ako nikakva puta iz groba do Raja nema, zato tako radostan i sran u ovom tjelesnom grobu sam ja? I ako nikakva puta sa lijeve na desnu stranu nema, zato sam ja drugar sjevernog i junog vjetra, poput vrta? Da nije bilo Vrta plemenitosti, kako bih procvjetao ja? Da nije Boije plemenitosti i obilja, bio bih nametljiva dosada! Dosta! Sluaj kazivanje to se raa iz Sunca! Kad ne bi bilo takvog raanja, zalazak bio bih ja! (D 2996) Pred takvom duom-obdarujuom divotom, kako ne bih umro? Kako poludio ne bih i Tvojih uvojaka, poput lanaca, se doepao? Kada pijem Tvoje vino, kako ne bih ieznuo? Ti si vino, a ja sam voda, Ti si med, a ja sam mlijeko. Otvori Svoja usta, tu beskrajnu slatkou akoli Ti ne prihvati moje izvinjenje, pa dobro, Tvoja laskanja prihvatiti ja u! Da li zna zato se smijeim? Svoje goleme enje poradi ja sam princ zaljubljenih u gradu tvoje Ljubavi! Ja i vjena Ljubav na svijet smo doli iz utrobe iste mada se pojavljujem kao novi zaljubljenik, po Bogu sam starosti beskrajne! Otvori li svoje oko, samo e se sebi dopasti. Ali, pronae li ovu viziju, znat e da sam bez usporedbi. Poput ljudi ja potpaljujem tednjak svih onih koji su smrznuti; a u tednjaku toplih dua, moje tijesto e do najveeg savrenstva ispeeno biti.

392

DOSEZANJE BOGA

U svojoj njenosti ja sam kao mlijeko nikada u grlu zastao nisam ja. Ne ini nikakve greke, mada sam slan poput sira! U svojoj ljubavi za Shamsom iz Tabriza, ja sam sultan na ijoj glavi je kruna ali kad on na prijesto doe, njegov vezir sam ja. (D 1695) Ova karavana ne nosi na teret ona nema nita od ara naeg Prijatelja. Mada su stabla sva postala zelena, ona nisu dokuila miris proljea naega. Tvoja dua moe ruinjak biti, ali njeno srce nee na trn raniti. Tvoje srce moe biti okean stvarnosti, ali se njegova uzavrelost s naom obalom ne moe uporediti. Mada su planine odve postojane, blagodarei Bogu nau postojanost nemaju one. Dua, vinom jutarnjim opijena, nije ak ni miris nae mahmurnosti dosegla. I sama Venera, putujui pjesnik nebeski, ne posjeduje mo za ovaj na in. Pitaj nas o Boijemu lavu svaki lav ne posjeduje nau snagu. Ne pokazuj novi Shamsa Tabrizija onom koga ne krasi naa istoa! (D 695) Kako zna kakve smo mi ptice, ili ta to pjevui svakog trena nae srce? Kako nas iko moe zaustaviti? Mi smo, katkada, riznica, kojiput smo razvaljeni ostaci! Nebesa se vrte zbog nas eto zato se i mi vrtimo kao toak. Kako bismo mogli u ovome domu ostati? U ovome domu svi mi smo samo uzvanici. Mada smo kao prosjaci u sokaku, nae odlike promotri! Potom e saznati koja vrsta sultana smo mi! Poto emo sutra biti kraljem u cijelom Egiptu, zato bismo bili oajni zato to smo danas u zatvoru? Sve dok bijasmo ovakvog oblika, niko nas zlostavljao nije, niti smo mi zlostavljali ikoga.

LJUBLJENI LJUBLJENOG

393

Kada Shamsi Tabrizi postane naa zvanica, mi se umnaamo stotinama milijuna puta! (D 1767) Kako bih znao moj unutarnji drugar koja je vrsta kralja? Ne gledaj moje poutjelo lice, jer ja imam noge od elika! Ja sam svoje lice sasvim okrenuo prema Kralju Koji me je ovdje doveo: tisuu zahvala imam za Onoga Koji me je stvorio. U jednom trenu ja sam Sunce, u narednom okean bisera. Iznutra posjedujem uzvienost nebeskih sfera, izvana prizemnost zemnoga praha. U ovom kragu svijeta ja lutam kao pela ne gledaj samo u moje alosno zujanje, jer ja imam dom krcat meda! O srce, trai li nas, uzleti do plave kupole moja palaa je utvrda koja mi daje sigurnost zatite. Kako je strana voda koja vrti mlinski kamen nebeski! Ja sam vodeni toak zato su tako slatki moji krici! Poto vidi da svi slijede moju zapovijed: vragovi, ljudi i dini, zar ne moe shvatiti da sam ja Sulejman i da je peat u mojoj desnoj ruci? Zato bih bio sasuen? Sve je na meni u cvatu! Zato bih bio magarev suanj? Ja jaem na Buraqu! Zato bih bio manji od Mjeseca? Nijedan korpion nije moju petu ugrizao! Zato ne bih izaao iz ovog zdenca? vrsto ue sam dosegnuo! Podigao sam dom za golubove due u ovom smjeru poleti, ptico duevna, jer ja posjedujem stotinu nedosezljivih tornjeva! Ja sam traak Sunca, mada svim ovim domovima lutam. Ja sam kornelijan, zlato i rubini, od vode i ilovae roen mada sam! Kakav god biser vidi, potrai u njemu drugi biser! Svaka estica praha veli: Iznutra ja sam riznica! Svaki dragulj ti veli: Nek ti nije dovoljna moja ljepota, jer svjetlo u mome licu izvodi se iz svijee moga razbora! Biu tih jer, da shvati, ti nema razbora ne stei svoju glavu, ne pokuavaj me prevariti, jer ja oko imam koje razbor cijepa. (D 1426)

394

DOSEZANJE BOGA

Pogledaj me! U bilo ta drugo pilji li ti, ti, zacijelo, nisi svjestan Boije ljubavi! Motri lice koje je primilo svoj sjaj od Boga! Moda e najednom zadobiti blaenstvo iz toga. Poto je razbor tvoj otac, a tijelo majka ti, motri ljepotu lica svoga oca! Pokai da si njegov sin! Znaj da ejh od glave do pete nije drugo doli Boiji atributi, svejedno to e ga u ljudskom liku gledati. On je u tvojim oima kao pjena, ali se kao Okean predstavlja; u ljudskim oima on jo stoji, mada je na putu svakog trena. Jo smatra da je teko dosegnuti stanje ejha, mada on pokazuje tisuu Boijih najveih znakova kakva si ti budala! Duhovni lik, ist od elemenata, oteo je sranu Merjemu sa Dvora Boijega. Usputni glasonoa dahom je obremenio srce, dahom koji zakriva tajanstvo due. O srce obremenjeno s Kraljeve strane! Kada spusti breme, budi sigurno da se motri na tebe! Kada Shams-i Tabrizi podari oblik tom bremenu, kao srce e postati i nalik srcu ti e odletjeti Nevidljivomu! (D 3072) Nisam napustio tvoj in stalno me time zaokuplja; svakog trena ti meni sve drai biva. Tako mi sunca moga carstva i moje mi iste biti! Neu dopustiti da ode, u njenost u te pretvoriti. Svojim vlastitim sjajem u tvoje lice prosvijetliti i sa deset prstiju oprosta tvoju glavu okrznuti! Nebo Boijeg zadovoljstva je ispunilo milosnih oblaka tisuu moradnem li dopustiti njihovoj kii da padne, uinit u da padne na tvoju glavu. Opasao sam slabine svojom njenou kako bih te utjeio, jer blagoslove moje utjehe i sjedinjenja ti si vido. Tisuu iscjeliteljskih napitaka vrije u Ljubavi, u noi u kojoj si mi kazao: Bolestan sam ti.

LJUBLJENI LJUBLJENOG

395

Istupi naprijed, kako bih mogao novo ulje izliti na oi tvoje moda e postati dovoljno blistave da opsegnu tajne moje. Kako bih povukao svoju njenost sa izabranika od mojih izabranih? Jer u savrenstvu moje njenosti ja i prema drugima pruam ruku pomoi.41 Zgrabio sam te kao kradljivac i izruio uvarima, jer pehar moje riznice pronaen je u tvojim bisagama.42 Zbunjen si pred mojom strogoom i nema priliku govoriti mada sam silno strog, u mojoj strogoi je skriveno tisuu njenosti. Nije li Benjamin kroz tu nesreu pronaao svoga Jusufa? Pojmi samu njenost u svim mojim djelima! Jusuf ga je odvojio i objasnio mu ta se desilo: Ja ne bih bez razloga bol srcobolje nanio. Biu tih kako bi ti mogao biti sam ali nikada ne misli loe o meni ti, moj sunju! (D 1723) Zaljubljeni! Zaljubljeni! Ja prainu u dragulje pretvaram! Putujui pjesnici! O putujui pjesnici! Vae tamburine ja istim zlatom ispunjavam! O edne due! O due edne! Danas vam dajem vodu da pijete! Ovu kantu za smee u u raj pretvoriti, u nebesko jezerce. Bespomoni ljudi! Ljudi bespomoni! Pomo mora stii! Pomo mora doi! Svako ranjeno i bolno srce, o Sanjaru, u sultana u pretvoriti. Eliksiru! O eliksiru! Pogledaj mene, jer ja stotinu manastira u damije pretvaram, stotine vjeala u propovjedaonice! Nevjernici! O nevjernici! Ja razvezujem vae vorove! Jer Ja sam apsolutni vladar: neke ljude inim vjernicima, a nevjernicima neke druge! Gospodine! O gospodine! Ti si vosak u mojim rukama! Postane li ma, peharom u te uiniti; postane li peharom, u ma u te pretvoriti Ja. Bio si kap sperme i krv postao, potom si ovaj skladni oblik poprimio doi mi, sine Ademov! Jo i ljepim te budem nainio.

396

DOSEZANJE BOGA

Oaj pretvaram u radost i izgubljenog vodim, vuka pretvaram u Jusufa, a otrov u eer svodim. O sakiji! Sakiji! Usta sam svoja otvorio, kako bih u svadbeni vez svaku suhu usnu za usnu pehara svezao! Ruinjae! O ruinjae! Posudi rue iz mog ruinjaka! Tad u ja tvoje slatke trave staviti pored lotosa. Nebesa! O nebesa! Biete jo i zbunjenija od narcisa kada ja prah u amber pretvorim, a jasmin nainim od trnja. O Univerzalni Umu! Univerzalni Umu! Sve to kae istina je. Ti si vladar, dareljiv si uini da moj govor presahne. (D 1374) Obrnuo sam se kao nova godina, kako bih slomio prijevore zatvorske i skrio pande i zube tih ljudodernih sfera. Sedam nevodenjakih planeta zemaljska stvorenja gutaju prosuu vodu na njihovu vatru i njihove vjetrove uutkat u. Poletio sam od bespoetnog Kralja poput sokola, koji se sprema da sove, koje papige jedu, u ovom razvaljenom manastiru poubija. Od samog poetka sam sklopio savez da rtvujem svoju duu Kralju. Smije li se kriti duevna kima, moram li prekriti svoj savez i prisegu! Danas sam ja Asaf, vezir Sulejmanov, ma u ruci i ferman slomiu iju svakome ko bude pred Kraljem drzak. Vidi li vrt buntovnog cvijea koje cvjeta dan ili dva, ne alosti se! Jer u ja sa nepoznate strane sasjei sve njihovo korijenje. Skriu samo nepravdu i zloestog tiranina bude li ita imalo i trun od toga, tad sam ja nevjernik, i skriti u ga! Gdje god postoji polo loptica, drvenom palicom Jedinosti je udarena ne otkotrlja li se ona dolje do polja, smrskat u je udarcem moga malja. Ja sam sada na Njegovoj gozbi, jer je Njegova nakana Plemenitost, to sam vidio. Postao sam najmanji sluga Njegova puta, kako bih Sotoni noge polomio.

LJUBLJENI LJUBLJENOG

397

Bio sam samo gruda zlata, ali, kada me je Sultanova ruka zgrabila, rudnik sam postao postavi li me u ravnoteu, tasove vage ja bih skrio. Kada pusti razvaljena i pijana ovjeka, poput mene, u kuu, zar ne zna da as ovo, as ono u njoj polomit u? Kada uvar povie: Stoj!, na njegovu glavu pehar vina prolit u; a ako me vratar epa, njegovu ruku slomit u. Akoli se nebeske sfere oko mog srca ne zavrte, za korijenje u ih potegnuti; akoli nebesa s podlou djeluju, vrtea nebesa ja u smoditi. Stolnjak plemenitosti Ti si rairio i na ruak me pozvao zato si me prekorijevao kada sam hljeb lomio? Ne, nikako ja sjedim u proelju Tvog stola, ja sam ravnatelj Tvojih uzvanika. Jedan ili dva pehara vina ja u na goste proliti i liiti ih njihova srama. O Ti koji nadahnjuje moju duu poezijom iznutra! Smijem li odbiti i utljiv ostati, jer se bojim da ne zgrijeim protiv Tvoga naloga. Ako bi mi Shams-i Tabrizi vina poslao i pijanim me uinio, briga bih osloboen bio i stupove univerzuma bih sruio! (D 1375) Pogledaj me! Biu ti u mezaru prijatelj blizak, u noi dok duan i dom naputa. ut e moje selame u mezaru, a potom e saznati da nikada nisi skriven mome pogledu. Iza tvoga vela ja sam poput tvoga razbora i svijesti u vrijeme radosti i sree, u vrijeme trpnje i bolesti. Kada u toj samotnoj noi uje glas prijatelja, bit e izbavljen od nasrtaja zmija i bojazni od mrava. Mahmurluk od Ljubavi donijet e ti dar u mezar: vino, svjedoke, svijee, evape, slatkie i tamjan. Kada upalimo luu razbora, kakva vriska i vreva e se dii iz umrlih u njihovim mezarima! Bit e zbunjena tom vriskom i vrevom praina iz groblja, zvukom bubnja Uskrsnua, stranom grajom Ustajanja. Onaj iji mrtvaki pokrov se raspao u strahu e zatvarati une duplje ali ta da ine mozak i ui koji su tik do zvuka Trublje?

398

DOSEZANJE BOGA

Gdje god da pogleda, vidjet e lik moj bilo da gleda u sebe ili u tu vrevu i bunilo. Bjei od kiljave vizije i ispravi oi svoje jer na taj dan e zlo oko biti daleko od ljepote moje! Pazi! Pazi! Ne gledaj kakva je moja ljudska forma! Ne grijei, jer dua je silno njena, a Ljubav strano ljubomorna! ta je to mjesto za formu?! Da je pokrov od klobuine ak nabran u stotinu nabora, njegov stjeg bi pokazala svjetlost duevnog ogledala. Udari u bubnjeve i slijedi svoj put do grada putujuih pjesnika! Mladii puta Ljubavi provode dan ienja. Ako slijepci tragaju za Bogom umjesto za novcem i mrvicama, nijedan od njih nee ostati sjediti na rubu jarka. Zato si u naem gradu otvorio dom pripovjedaa? Neka usta pripovjedaa ostanu zatvorena, poput svjetla! (D 1145) Mada oko razbora i pronicanja vidi me kao ludaka, ja posjedujem mnoga umijea u krugu zaljubljenika. Ljubav me nainila Sulejmanom, a moj jezik Asafom kako bih ja bio vezan svakim tim lijekom i zazovom? Ja se nikada nisam okrenuo od Kabe, poput Ibrahima ja boravim u Kabi, ja sam njen stup od kamena.43 Ne moe mi pristupiti Rustema tisuu zato bih se ja potinio mlitavom jastvu? Uzimam u ruku ma krvavi ja sam muenik Ljubavi usred moje vlastite krvi. U ovoj zaravni ja sam slavuj Svemilosnoga. Ne tragaj za mojom granicom i meom ja nemam nikakvih granica. Shams-i Tabrizi mi kroz ljubav bio je hrana ja sam vei od Duha Svetog i od Kerubina. (D 1747) Dolazi dan kada e ove moje rijei protiv tebe svjedoiti: Zvao sam te ja, Voda ivota ali si se ogluio ti. (D 25658)

POGOVOR
Rumi poetska jeka sa orijenta ljudske due
Boiji ovjek kralj je ispod dervikog haljetka, Boiji ovjek riznica s blagom u ruini skrivena.1 Da li je Rumi, zacijelo, susreo kozmikog emsa iz Tabriza vidljive, pozitivne geograje Irana ili je susreo svog vlastitog hijerokozmikog emsa iz hijerogeografskih prostranstava svoje due, svog duevnog Irana, emsa iz smaragdnog grada Hurqalye, Hurqalye svoje nadsvijesti (sirr), to pitanje je sada sasvim nevano na jednak nain kao to je na kraju postala izlinom Rumijeva vlastita potraga za iezlim emsom nakon njihova etrdesetodnevnog duhovnog egzila i sranog razgovora (munajat) kojem su bile izvrgnute njihove dvije razuene intime. Ma ta bio pravi uzrok Rumijeve potpune duhovne preobrazbe, sada je vano samo to da nakon etrdeset godina njegova zemaljskog ivota imamo jednog posve drugog Rumija ili Rumijeva iznutarnjeg, duhovnog vodia, Rumijeva meleka njegova bia ili samog Hidra ili Dibrila Rumijeva bia sukusiranog u samoj supstanci i semantikom talogu sadrinskog opsega Rumijeve Mesnevije i Diwana. Rumijeva potraga za emsom iz Tabriza nije drugo doli njegova vlastita duhovna pustolovina, njegovo duhovno putovanje (sayr al-suluk) u sredite vlastite hijerogeograje, potraga za samim orijentom njegove due na kojem se raa ems njegova bia2 i vremenite ritmove njegova kozmikog ivota preobraava u vjenost, a velike talase okeana Rumijeva bitka,3 uzbibane boanskim uplivom u Rumijevu intimu, pretvara u vjene

400

POGOVOR

i negaene snjegove. Poneka pahuljica tih snjegova dopire i u svjetove naih dua sa mesnevijskih i divanskih obronaka intuitivne planine Qaf sada ve iezlog Rumija. Rumi je zavrio svoju vlastitu duhovnu potragu i najzad se susreo sa svojim alter egom u kraljevstvu Mesnevije i Diwana, svejedno da li taj alter ego nosi ime hidrovske, dibrilijanske ili neke druge melekutske inteligencije. Sada je preostalo da danas, nakon Rumija, svako od nas pokrene vlastitu duhovnu potragu na sliku Delaluddina Rumija i na tragovima to nam ih je Rumi ostavio na snijegu-cjelcu svog blistavog knjievnog i poetskog opusa. Nije nimalo lahko pokrenuti svoju vlastitu duhovnu potragu bez duhovnog vodia, jer Rumijevo mesnevijsko i divansko sadrinsko kraljevstvo je bezgranino, metageografsko, metajeziko i hijerokozmiko. Njegove granice su granice srca, a njegovo prijestolje je hijeratiko srce, duhovno srce boanskog Mikrokozmosa.4 Ono nije ni istono ni zapadno, ni sjeverno niti juno. Na njegovu hijerokozmikom nebu sija emsudinovski sunani disk, dibrilijansko sunce sa luminoznozelenom hidrovskom svjetlou. Svjetlost tog Sunca nije ni istona (arqi) niti zapadna (garbi), nego je iraqi svjetlost koja grije toplinom srca i due, a sjaji sjajem polarnog svjetla transcendentnog Uma (aurora consurgens).5 Snagom te svjetlosti Rumi je uspio svladati sva pomraja i mrkline svoga prizemnog jastva, a njegovim sjajem je razbistrio i rastalio talog tog jastva i pretaknuo ga u isto, prozirno vino Ljubavi, koje nije vino trsa, nego vino koje je plod enje i duhovnog sjedinjenja zaljubljenika-vinopije i Voljenoga-Peharnika koji vino Ljubavi sipa u sujin pehar-srce i neprestance ga dri u stanju duevnog mahmurluka derta i ei za Voljenim. Vino Ljubavi raste na slojevitom tlu i duhovnom humusu mesnevijskih i divanskih vinograda, koji iz tog tla crpe najbolje duhovne gene i raaju plodovima sjajnim, zrelim i sonim poput zrela maslinova ploda na vrhu mistinog Sinaja. Ti plodovi su soni stoga jer se hrane humusom Rijei Boije i duhovnim supstratom pravorijeka Poslanika islama, ali njihovoj sonosti doprinosi i voda sa Vrela ivota, koja se slijeva sa obronaka planine Qaf i poput obilne kie pada u plodne zaravni onog duhovnog Tabriza okruenog vjenim proljetnim vrtovima Mesnevije i Diwana. Sjaj tim plodovima, iz kojih se cijedi isto vino Ljubavi, daju topli iraqi zraci emsudinovskog sunanog diska, koji stoji u zenitu ak i onda kada se tek raa ili zalazi na hijerkozmikom nebu Rumijeve due.

POGOVOR

401

Kada bismo pokuali zamisliti sada posve duhovno, svjetlosno lice Rumijevo, to su do danas mnogi uznastojali uiniti, teko bismo ga odjednom mogli naslikati, jer nakon onoga to nam je Rumi kao duhovni zalog ostavio svojim knjievnim opusom jasno je da njegovo lice, koje se zrcali u sadraju Mesnevije, Divana, Fihi ma hi, Maktubata i drugih proznih djela, nije slika, monolitna predodba, jednoobrazno odraeni odslik. Njegovo duhovno lice je krajnje raskoan mozaik, egzistencijalni arhipelag, beskrajno iznijansirana duga, svekozmiko zrcalo, uzbibani okean, savreno brueni dijamant, graciozno raireni paunov rep, sjajni biser iz okeanskih dubina... Ono je, zamalo, bezlino i bezoblino naprosto zato to je njegov duhovni bitak nakvasao na svjetlosnoj ilovai koju je kroz viestruke svetopovijesne i hijeropovijesne aione obasjavalo dibrilijansko sunce suhufskih, zeburskih, tevratskih i kuranskih rijei, i hidrovsko sunce to je prosijavalo kroz intime neizbrojnih glasonoa Rijei Boije, kroz duhovna predanja hijeropovijesnih tradicija kakve su one vedske, upaniadske, puranske, zen-avestinske, dasatirske i druge. A sva ta svjetlosna sazvuja su, na kraju, u punini zasjala u svjetlu pravorijeka Poslanika islama, koji je semantika punina (jawami al-kalim) svih rijei Boijih i svih izvornih predanja, i koji je univerzalna primateljka (al-qabil alkulliy) svakog svetopovijesnog i hijeropovijesnog oblika Rijei Boije koja je svoj dugin spektar lomila na snjenoj povri ko zna koliko dostojanstvenika, pravednika, navjestitelja, glasonoa i apostola Jedinoga Boga. On je, ujedno, Rumiju nepotroiva i neprevazidljiva paradigma i duhovni obrazac na iju sliku je i sam Rumi kretao u svoju duhovnu pustolovinu (sayr al-suluk) od odsudne ivotne vanosti. Slijedei primjer Poslanika islama i njegovo iskustvo svetopovijesnog mirada, Rumi je svoj hijeropovijesni, sujski, duhovni mirad uvijek ozbiljivao, ne kao habibullah miljenik Boiji, jer taj naslov je mogao imati samo Poslanik islama, nego kao aiq, onaj koji je nepretrgnuto u svom eanju za Voljenim ispijao sami Talog svjetlosnog vina Ljubavi, i to iz onog Pehara koji je u sebi jedino sukusirao taj talog i iji pehar je sagraen na samim iznutarnjim znaenjima Rijei Boije. Treba li kazati da Talog vina Ljubavi predstavlja sama sutina Rijei Boije kao takve, a Pehar ili Krag je Poslanik islama kojeg su navlastito oblikovale Dvije Ruke Boije i u njega kao makro i mikrokozmosa izlile sami Talog boanskih rijei u njihovu punoljetnom, krunskom kuranskom dovrenju? Ako je Poslanik islama u sebi sukusirao svu svetopovijesnu puninu Rijei Boije (tanzilat), onda je

402

POGOVOR

Rumi, na neki nain, u svoj duhovni krag smirio i nataloio hijeropovijesnu puninu Rijei Boije (tawilat), dok se gombao sa beskrajnim talasima silaznorazlijevajue svjetlosne rijeke Objave u svojoj neodoljivoj potrazi za ko zna kojim emsom iz ko zna kojeg Tabriza. Dok opisuje svoj cjeloivotni sujski mirad, koji za Rumija ne zapoinje u zrelijim godinama zemaljskoga ivota nego ve u majinskoj utrobi kao put kojeg on esto oslovljava miradom od embrija do Uma, Rumi koristi univerzalni jezik u kojemu miruju sadrinski geni najnjegovanijeg akademskog pojmovlja do svakidanjeg pukog govora, jezika kuhinje, bazara, jezika nerazumne prirode stvorenja, malakutskog jezika, jezika krajnje metazikog simbolizma i znakovlja. Njegov jezik je, dakle, univerzalan, jer semantika irina njegova jezika izrie onu cjelovitu egzistencijalnu dugu koja se razvija u polju mineralnog kraljevstva boanskog mikrokozmosa, kao ovjeka Boijeg, a svoj raskoni viebojni spektar smiruje u polju same boanske Prisutnosti, u istodobno prozirnoj i neprozirnoj svjetlosti Ilijuna. Koliko god se njegov jezik moe smatrati jezikom ljudskog zemaljskog svakodnevlja, valja ipak rei da je njegov jezik potpuno hijerokozmiki, malakutski, metapovijesni, gotovo preegzistentan. To ne kaemo s razloga raskonih simbolizama, metazikih znakova i nesvakidanje slikopisnosti njegova jezika, iju irinu semantikog polja je, esto, veoma teko pratiti, nego to velimo s razloga unutarnjih, inicijacijskih znaenja koja on smiruje u svoje rijei i u svoj jezik, a ta znaenja, te preegzistentne zdjele najraniranijeg duhovnog jezika (al-taayyunat al-tabita) takve su da jednostavno granie sa svijetom Nebitka, sa tom beskrajnom i bezgraninom pustopoljinom u kojoj, meu ostalim darovima Duha Boijeg, stanuje, prebiva i odvijeka se uatorava i sam jezik. No, pojam Nebitka u Rumijevoj poeziji i prozi nikako ne oznaava nebitak kao puko nita, kao isto nepostojanje. Za njega je taj pojam, kao i za veinu sujskih mislilaca, simbol beskrajnog prostora vjenog i sveobuhvatnog boanskog Znanja iz kojeg Voljeni, snagom svoje promisli, trijezne i dobrohotne Volje i nepogreivog Nauma izvodi sve na bivstvodavnu svjetlost svog vlastitog samooitujueg Bitka. Ondje su izvori one pregoleme egzistencijalne rijeke tajallijata, epifanija, oitovanja, kraljevstava mnotva, u ijem svakom detalju je skriveno zrcalo jedinstva na ijoj ulatenoj povri se pojavljuje Lice vjeno Jednog i Jedinog Gospodara svih svjetova i civilizacija. U toj beskrajnoj pustopoljini Nebitka, koji je tek drugo ime za vjeno boansko Sveznanje, klija sjemenje za svaki egzistencijalni oblik i za svako boansko

POGOVOR

403

stvorenje koje eka milost svog bivstvodavnog oblikovanja i izlazak na svjetlost kozmikog Dana u vremenskom ritmu svog strogo odreenog kadera. To preegzistentno sjemenje i preegzistentne zdjele bitka svake stvari i svakog budueg stvorenja sukusirani su u boanskom Mikrokozmosu (insan rabbani), u zatvorenom okeanu njegova sranog pehara, koji je dostatno irok i dubok unutar samo jedne podlone mikrokozmike due ive da se u njemu odraze sva kraljevstva, ukljuujui i samo Lice Boije. Svaka egzistencijalna pregrada svjetova i kraljevstava smirenih u okeanu sranog pehara boanskog Mikrokozmosa, koja ih odvaja jedno od drugoga, ujedno predstavlja i svojevrsni egzistencijalni talog, brojna egzistencijalna vela ije tamne tonove opijeni boanski Mikrokozmos mora, okom srca, do te mjere prozirnim uiniti da kroz njih moe vidjeti samo Lice Voljenoga. Jer, sve dok ne ugleda Lice Voljenoga, boanski Mikrokozmos, evlija, sujski hijeratik ili homo viator se nalazi u stanju egzistencijalne razdvojenosti od Voljenog, u zarobljenitvu svoga jastva, u tamnici vlastite prenabujale uobrazilje, a to stanje Rumi, uglavnom, oslovljava dertom, mahmurlukom, srcoboljom. To stanje je po svojoj egzistencijalnoj tegobnosti i nepodnoljivosti nalik stanju u kojemu se Poslanik islama naao nakon prve stanke koja je nastupila poslije prvih objava koje je primio od Boga. Ako je sadrina boanskih objava, prema Rumijevu miljenju, metafora za isto vino koje BogObjavitelj, Voljeni sipa u srani pehar Poslanika islama, tad je zatije, koje je nastalo nakon prvih objavljenja Boijih, dert, mahmurluk i srcobolja koju je Poslanik islama u tom razdoblju osjeao. Razlika je jedino u tome to je taj dert u Poslanikovu srcu bio snaniji, jer je Poslanik islama imao priliku i ast kuati univerzalni semantiki Talog svih boanskih objava koje su ikada jeale svetopovijesnim aionim i svetogeografskim obratnicama Rijei Boije. Koliko je tek, s druge strane, Poslanik islama morao pokazati talenta u svom hermeneutikom prozrijevanju i izbistravanju onih svetopovijesnih pregrada i svetojezikih zastora, koji su dijelili jedno svetopovijesno razdoblje Rijei Boije od drugog, kako bi vidio samo semantiko dno boanskoga Logosa kao takvog razljeveno na samome Licu Duha Boijega. Kako bi drukije Poslanik islama mogao bez zazora najaviti sebe kao puninu svih rijei Boijih i kao primateljku svake egzistencijalne i sapijencijalne epifanije koja se ikada otkrila na stranicama Liber mundi (alQuran al-afaqi) i Liber revelatus (al-Quran al-anfusi) i poput pojedinanog bisera se iz Skrivene Riznice dokotrljala do srca Poslanika islama. Snagom takvog hermeneutikog (tawili) izbistravanja cjelovitog svetopovijesnog

404

POGOVOR

svjetlosnog toka Rijei Boije, Poslanik islama je mogao puninu Rijei Boije u svom sranom kragu pretaknuti u sami svjetlosni nektar u, rumijevskim jezikom kazano, isto vino (khamr sa) kojim e se do kraja kozmikog Dana opijati pokoljenja, kulture i svekolike zemaljske civilizacije. Rumijeva upotreba jezika je takva da je odve osebujna i kao takva samo njemu svojstvena. Rumi ne zazire da upotrebljava za obine ljudske ui gotovo bogohulno pojmovlje kroz koje nastoji izraziti ono najsvetije i najuzvienije. On je, u tom pogledu, jedan gotovo bespremani malamati sujski mislilac, onaj koji svjesnom relativizacijom i brisanjem linije izmeu tzv. korektnog i ortodoksnog i onog blasfeminog jezika svjesno se u oima svakidanjih ljudi nastojao pokazivati kao onaj koji izaziva sablazan obinog svijeta. No on nije, zacijelo, elio izazivati sablazan kod ljudi, nego je njegov prvi i jedini cilj bio to da svakidanji ljudski jezik univerzalizira do kraja i da pokae kako niti jedna rije u ljudskom jeziku i u uhodanoj govornoj praksi nije do te mjere nedostojna da ne bi mogla ponijeti i znaenje onog najsvetijeg. S razloga takovrsne upotrebe jezika, kao i zbog svega onoga to je on nainio svojim briljantnim knjievnim opusom, Muhammed Iqbal je Rumija nazvao svjetiljkom na putu slobodna ovjeka.6 Dovoljno je samo prisjetiti se ta rijei poput vina, pijanstva, mejhane, peharnika, razvalina i mejhanske druine znae u svakidanjem ljudskom govoru, a kako uzviene poruke i znaenja one imaju u samoj Rumijevoj upotrebi. To e rei da Rumi eli jasno staviti do znanja kako su svakidanja znaenja koja ljudi daju rijeima samo pjena koja se prigodice javlja i ve u narednom trenutku iezne na beskrajnom vodotoku ljudskoga jezika ijim dnom, kao nepotroiva postojanost i beskrajnost struji pustopoljina Nebitka ili semantiki beskraj boanskoga Sveznanja. ta da inim muslimani? Samog sebe vie ne znam, Nit sam idov nit kranin, nit tujem vatru nit sam musliman Nit sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam s mora, Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam od zraka, Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a ko da i ne bivam

POGOVOR

405
Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz Bulgara niti Saksina, Nisam iz kraljevstva irakoga, a dom mi nije ni Horasan Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta, nisam iz Ognja, Nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs niti Ridvan Bezmjesnost je moje mjesto, neoznaenost moj je znak, ta e mi tijelo, ta li dua, Dui svih dua sam pokoran.7 Prof. dr. Reid Hazovi

BILJEKE
Uvod
1. irok i opsean prikaz Rumijeva ivota, djela i znaenja priskrbila je Annemarie Schimmel u djelu The Triumphal Sun (London: East-West Publications, 1978). Postojanje ove izuzetne knjige, koja je posebno snana u svom razmatranju pjesnikih i knjievnih dimenzija Rumijeva djela, oslobaa me potrebe da pribavim odreenu materijalnu pozadinu koja bi, u protivnom, mogla biti nuna. S. H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage (Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honor, 1974), p. 23. to se tie spiska kratica, vidjeti p. IX. Cjelokupne bibliografske pojedinosti vidjeti u Indexu vrela. Nasr, Jalal al-Din Rumi, p. 23. Rumi koristi svoje vlastito ime (Jalal al-Din) samo u jednom gazelu (D 1196); glede prijevoda ove poeme, vidjeti kraj odjeljka III, I, 1. Aaki, Manaqib al-arin, priredio T. Yazici, 2 sveska. (Ankara: Trk Tarih Kurumu Basimevi, 1959-1961), pp. 102-103). Tisuu gazela zavrava Shamsovim imenom ili njegovim spominjanjem, pedeset i pet je posveeno Salahu al-Dinu, etrnaest Husamu al-Dinu, a etiri nekim drugim likovima. Dvije tisue i stotinu i pedeset gazela ne spominju nikakvo ime. Vie od pet stotina

2. 3. 4. 5.

6. 7.

408

BILJEKE

gazela zavrava sa frazom: Uuti! ili tome slino, koristei rije khmsh, to je neke znanstvenike navelo na sugestiju da je Rumi koristio rije khmsh kao naslov za pero. Meutim, kontekst i gramatika struktura u mnogim od ovih sluajeva pokazuju kako to nije tano. tavie, Rumi zavrava stotinu drugih gazela slinim frazama, kao to je: Dosta! Loginije objanjenje toga zato on tako esto koristi rije khmsh lei u injenici da je on cijenio vrline utnje i da je volio hvaliti ih kao uobiajeno sredstvo da se gazel privede kraju. 8. B. Futuzanfar, Risalah dar tahqiq-e ahwal wa zindigani-ye Mawlana Jalal al-Din, drugo izdanje, (Tehran: Taban, 1333/ 1954), p. 216) 9. Ovo pitanje e biti potpuno jasno kroz izbore stihova. Vidjeti posebice odjeljak III, E, 2. 10. Ovo djelo je priredio i preveo na francuski S. De Laugiera de Beaurecueila (Cairo: LInstitut franaise darchologie orientale, 1962). 11. Nicholson je, u vezi s tim, bio uspjeniji od Arberrya, iji prijevod djela Fihi ma hi obiluje mnogim grekama koje bi se, vjerojatno, mogle pripisati neopreznosti i urbi kod pripremanja teksta. K tome, Arberijeva nastojanja oko versiciranog prijevoda Rubaiyyata daleko su uspjenija, bilo kod pronalaenja odgovarajueg prijevoda bilo kod davanja osjeaja za izvornu aromu poezije. 12. I Nicholson i Arberry uporno prevode rije surat kao forma, ali rije man prevode sukladno svom razumijevanju misanog sklopa. Nicholson, u najmanju ruku, koristi deset razliitih prijevoda, ukljuujui sljedea znaenja: smisao, zbilja, duhovna zbilja, sutinska zbilja, duh, duhovna istina, duhovno naelo, duhovna stvar, sutina, zamisao, idealna stvar. Arberry dodaje barem jo etiri prijevoda: istina, nebeska istina, apstrakcija, istinitost. Nekoliko drugih primjera tehnikih termina, koje jedan ili obojica povremeno prevode, skupa sa mojim prijevodima, jesu sljedei prijevodi: aql (raz/um), lutf (njenost), qahr (strogoa), ghamm (srcobolja), dard (bol), ranj (trpljenje) khumr (mahmurluk).

BILJEKE

409

Dio I: Teorija
1. 2. S. H. Nasr je iznio temeljni znaaj ove razlike u Rumijevim djelima, i to u svojoj knjizi Jalal al-Din Rumi. Ja sam Bog je uveni iskaz sujskog muenika Hallada, a taj iskaz igra znaajnu ulogu u Rumijevim uenjima (vidjeti III, A, 7). Trebalo bi takoer uoiti da smrt ovdje ukazuje na smrt tijela, u tom stanju se stvari opaaju snagom prodorne vizije (vidjeti I, D, 11), i na duevnu smrt, kada se ovjek iznova raa u Bogu (vidjeti III, A, 5). Abu Jahl, otac neznanja, je ime kojeg je Poslanik dao jednom od svojih savremenika iz Mekke koji je inio sve to je u njegovoj moi kako bi onemoguio novu religiju. Unutar izabranih tekstova kuranski navodi su naznaeni kurzivom i, kada je to neophodno, navedeno je poglavlje i ajet. Dua pripada stvorenom poretku stvari, to je injenica koja je posvjedoena poslanikim pravorijekom (hadth) koji je citiran nie. Rumi lui etiri razine due i to izrijekom u dva odjeljka, od kojih je prvi preveden nie (M II 3326-29, IV 1887-89). Na Jednu duu (nafs-i whid) se ukazuje i u Kuranu i u Hadthu. Vidjeti nie, kraj odjeljka I, D, 3) Pojam nafs se u suzmu esto dijeli u tri razine, sukladno kuranskoj terminologiji: nafsi ammrah ili dua koja ka zlu tei, to je razina jastva, kako smo naprijed vidjeli. Na dvije vie razine, lawwamah (dua koja sebe kori zbog svojih vlastitih grijeha) i mutmainnah (dua koja je u miru s Bogom) Rumi ukazuje (primjerice u M V 557, D 9047, 23068, 29515, 31182, 34209). Rumi takoer spominje univerzalnu duu (nafs-i kull ili kull), koja predstavlja pasivni pol duhovne egzistencije, pol koji je u suprotnosti sa aktivnim polom, Univerzalnim umom (vidjeti M II 173, D 2507, 4884, 32526, 33296); on ukazuje i na uzviene, nebeske due (nufs), koje su ekvivalent nebeskim umovima (uql; M VI 450, VI 3072). U jednom odjeljku knjige Fihi ma hi, pojam nafs se uzima da oznai uzvieniju duu, a rh da oznai ivotinjsku duu (F 56/68). Postoje jo mnogi drugi primjeri u kojima Rumi koristi rije nafs u pozitivnom smislu, kao ekvivalent za duha. U tim sluajevima ja sam ovaj pojam prevodio kao dua umjesto kao jastvo.

3.

4. 5.

6. 7.

410
8.

BILJEKE

Sulejman je dobro poznat po svojim udotvornim moima nad silama prirode, posebice nad divljim ivotinjama i dinima. Rumi esto ukazuje na njega u svojoj poeziji, koristei nekoliko razliitih predanja povezanih sa islamskim izvorima. Najvanija od tih predanja, za nae ovdanje svrhe, su sljedea: 1. Sulejmanov peat. Sulejmanov udotvorni peat ili prsten peatnjak koji mu je pribavljao vlast nad ovjekom, prirodom i dinima. I sakupie se Sulejmanu vojske njegove, dinovi i ljudi i ptice, sve eta do ete, postrojeni. (Kuran, XXVII 17). Jednom prilikom jedan din uze na sebe Sulejmanov lik i bijae u stanju koristiti njegov ig, i za kratko vrijeme zavlada nad Sulejmanovim kraljevstvom. 2. Jezik ptica. U Kuranu Sulejman veli: O ljudi, dato nam je da razumijemo ptiije glasove (XXVII 16). Suje to tako tumae kao da to oznaava jezik boanskih tajanstava ili jezik ptica due koje lete Boijoj Prisutnosti. 3. Mravi. Kada Sulejmanove vojske stigoe do mravlje doline, jedan mrav ree: O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove a da to i ne primijete! I Sulejman se nasmija glasno rijeima njegovim. (XXVII 19). Rumi esto suprotstavlja to duhovno onom materijalnom ili sutinsko onom neesencijalnom kroz sliku Sulejmana i mrava. 9. enska priroda jastva je razmatrana u II, C, 4. 10. Rije sirr, doslovce tajna, obino se prevodi kao krajnje unutarnja svijest, a gotovo redovito predstavlja sinonim za srce, kako se ono ve denira, mada Rumi rijetko koristi taj pojam. Krajnje unutarnja svijest je poput korijena drveta; mada skriven, njegovi uinci se pojavljuju u liu i granama. (F 187/196) Vidjeti takoer M III 4386, D 20438, 23410, 35151. 11. Rumi ovdje aludira na Musaove rijei u Kuranu: Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim! Stavak nastavlja dalje: Ne moe Me vidjeti ree ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet e Me. Kada je njegov Gospodar otkrio Svoju teofaniju brdu, u prah ga je pretvorio; a Musa se onesvijeen strovali (VII 143) Rumi esto ukazuje na pretvaranje u prah planine Sinaj. 12. Rumi ne podrazumijeva da samo jedna osoba ima pristup srcu koje vidi Boga. tavie, on ukazuje na sebe kao nekoga

BILJEKE

411
ko je ozbiljio to stanje zamalo do savrenstva, to jest stanje najuzvienijeg prijatelja Boijeg na kojeg neke druge suje ukazuju kao na pola (qutb). Svi drugi prijatelji Boiji su poredani u hijerarhijski slijed podno njega; oni od njega primaju svoje opstojanje i okreu se oko njega. to se tie najsavrenijeg prijatelja Boijeg, on je sredite univerzuma, univerzuma koji izvodi svoje postojanje iz egzistencije tog ovjeka (vidjeti I, D, 1). Rije qutb se u Rumijevim djelima, manje ili vie, koristi kao sinonim sa pojmom wal (prijatelj Boiji, svetac). On u jednom odjeljku denira pojam qutb u smislu gnostika koji je dosegnuo sjedinjenje (M V izmeu 2338 i 2339). Qutb je onaj koji se vrti oko sebe oko njega se vrte nebeske sfere. (M V 2345) Grijeh je oko sebe se vrtjeti, samo ne za qutba u njegovoj ljepoti to dozvoljeno i halal njemu je, jer on u Praroditeljsku Zemlju putuje. (D 18746)

Vidjeti takoer M I 2129, II 1984, IV 1418. 13. Postoje brojni obrasci za klasiciranje Imena i Atributa sukladno razliitim kolama islamskoga miljenja. Izabranik ovdje je sukladan sa onim to je implicirano Rumijevim djelima. U nakani da zadri ovu raspravu u granicama, neke klasikacije i primjene, prirodno pripojene snagom tekstova teologiji i metazici, zanemarene su. Ta Imena, pribavljena u tablicama, preuzeta su iz dobro poznatog Poslanikovog pravorijeka o devedeset i devet Boijih imena. Glede prijevoda tog hadisa, vidjeti Mishkat almasabih, preveo J. Robson, 4 sveska (Lahore: Sh. Muhammad Ashraf, 1963-1965), pp. 483-484. 14. Za dalje Musaovo moljakanje da vidi Boga (biljeka 11 naprijed). 15. Glede kuranskog kazivanja o Musaovu tapu, njegovog pretvaranja u zmiju i njenog gutanja arobnjakih konopaca, vidjeti VII 115 i dalje, XX 65 i dalje, XXVI 43 i dalje. 16. Af al-Din al-Tilimsani, naprimjer, uenik Ibn Arabijev i prijatelj Sadra al-Dina al-Qunawija, pie kako su etiri temeljna Boija atributa: ivot, Znanje, Volja i Mo, koji se pojedinano oituju u smislu vatre, zraka, vode i zemlje (Sharh al-asma al-husna , tumaenje Imena Al-Basir, ms. Lleli 1556, Slejmaniye Library,

412

BILJEKE

17. 18.

19.

20. 21. 22.

23.

Istanbul). Al-Qunawi, uenik Al-Farghanijev, na slian nain pripisuje ime svakom od svojstava tih elemenata: ivot-toplota, Znanje-hladnoa, Volja-vlanost, Mo-suhoa (Muntahalmadarik, Cairo: Maktab al-sanai, 1293/1876, svezak I, p. 54). Aluzija na hadth: Srce vjernikovo je meu dva prsta Milostivoga. Za Jusufa se u islamskim vrelima kae da je najljepa osoba koju je Bog ikada stvorio. Rumi stalno na njega ukazuje kao na primjer Boije ljepote odraene u ljudskom liku. Rustam je arhetipski junak drevne Perzije, kojeg je Firdawsi uinio besmrtnim u djelu Book of Kings. Hamza je amida Poslanikov i jedan od sjajnih ratnika ranoga islama. Bol i trpljenje poveavaju svijest i znanje o Bogu. Vidjeti poglavlje III, C, 1. Vidjeti, naprimjer, D 645, 2707, 7482, 32890. Kao to su neki suje izrijekom isticali odlike i utjecaj svakog vidljivog neba sukladni su odreenom aspektu duhovnog zraenja pojedinanog poslanika, ali poslanici ne prebivaju na nebesima, jer njihovi duhovi transcendiraju mjesto. Vidjeti Sadr al-Din al-Qunawi, Al-Fukuk, tampano na margini Kashanijeva djela Sharh manazil al-sairin, Teheran, 1315/1897-1898, pp. 275276; odjeljak je naveo Jami u djelu Naqd al-nusus, priredio W. C. Chittick (Tehran: Imperial Iranian Academy of Philosophy, 1977), pp. 240-241. Rumijev bliski prijatelj Sadr al-Din al-Qunawi, Ibn Arabijev nekadanji uenik, jo jednom raspravlja o silasku due kroz raznovrsna nebesa, sfere elemenata i kroz tri kraljevstva, i to na izriitiji nain negoli sam Rumi; on jasno pokazuje vezu izmeu silaska due i njenog ponovnog uzlaska. Sukus njegova uenja u vezi s ovim pitanjem vidjeti kod W. C. Chitticka i P. L. Wilsona, Fakhruddin Iraqi:Divine Flashes (New York: Paulist Press, 1982), pp. 162-164. O neto detaljnijem prikazu vidjeti Chittick, The Circle of Spiritual Ascent According to al-Qunawi, Neoplatonism and Islamic Thought, priredio P. Morewedge (Albany: SUNY Press, uskoro iz tampe). Glede islamske pozadine ovoga gledanja na silazak due, usporediti Al-Farabijevu neoplatoniku shemu

BILJEKE

413
(M. Fakhry, A History of Islamic Philosophy, New York: Columbia University Press, 1970, pp. 136-139). Buraq je konj koji je odnio Poslanika na nebo prilikom njegova mirda. O Halladevim uvenim iskazima vidjeti nie III, A, 5. Nakon to je Ibrahim poruio idole svoga naroda, kralj tog vremena Nimrod naredio je da on bude baen u vatru. Ali ga je Bog sauvao od povrede: O vatro - rekosmo Mi postani hladna, i spas Ibrahimu! (Kuran XXI 69) O znaenju imaginacije u Rumijevim uenjima vidjeti III, D.

24. 25. 26.

27.

Dio II: Praksa

1. Rumi se ne bavi ovim pitanjima na izriit nain, a ini se da nema nikakva razloga da se uputa u tanahna luenja koja je nainilo islamsko miljenje meu nekim poslanicima, posebice onim anbiy rusul i lul-azm. Ta luenja su se mogla pripisati Rumiju, , ali ona ne igraju nikakvu ulogu u njegovim uenjima. Primjerice u M III 704, 4317, IV 1416, 1853; D 17961. Suje jasno lue razliku izmeu ove dvije vrste savrenih prijatelja Boijih: oni kojima je povjerena nebeska misija da vode druge Putem, i oni kojima nije data takva ovlast. Rumijev prijatelj Sadr al-Din al-Qunawi iznova razmatra ovo pitanje u svom djelu Tabsirat al-mubtadi (Ja sam priredio i preveo ovo djelo, i nadam se da e uskoro biti objelodanjeno). Kazivanje o Jusufu i Zulejhi ili Potifarovoj eni openito je razmatrao Rumi i drugi pjesnici u smislu arhetipskog primjera zaljubljenikove predanosti Voljenom, mada Jusuf predstavlja Voljenog, a Zulejha zaljubljenika. U ovom stihu Rumi aludira na kuransko kazivanje o njihovu odnosu, prema kojemu je Zulejha pokuala zavesti Jusufa, ali je on uspio tome umai: I njih dvoje prema vratima potrae a ona razdera straga koulju njegovu (XII 25). Kazivanje se nastavlja pripovijedanjem o tome kako su ene iz grada optuivale Zulejhu: Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh... I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po

2. 3.

4.

414

BILJEKE

5. 6.

7.

8. 9.

10.

11.

12. 13.

no i ree: Izai pred njih! A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: Boe, Boe! uskliknue ovo nije ovjek, ovo je aneo plemeniti! (XII 30-31) Ad i Semud su bili dva naroda koje je, prema kuranskom kazivanju, unitila Boija srdba zbog njihovih grijeha. Hidr ili Zeleni poslanik se esto poistovjeuje sa Iljasom. Sukladno kazivanjima, on se napio Vode ivota i jo se ukazuje svetim ljudima kako bi ih uveo u uzviena tajanstva. Ovaj stih sadri aluziju na Kuran: Mi smo Davudu Nau milost ukazali O brda, ponavljajte zajedno sa njim hvalu! XXXIV 10) Vidjeti dio I, fusnota 8. Ukazivanje na Kuran: A Merjema im na njega pokaza: Kako da govorimo djetetu u beici? rekoe. Ja sam Allahov rob ono ree meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti. (XIX 29 i dalje) Poslanik je primio prisegu od mnogih ashaba u Habibiji nadomak Meke, este godine po Hidri; na taj dogaaj se aludira u Kuranu: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. (XLVIII 18) Ovaj in je postao prototipom za ceremoniju inicijacije u suzmu, tokom koje ejh uzima uenikovu ruku u svoju i, izmeu ostalih stvari, recitira sljedei stavak: Oni koji su ti se zakleli na vjernost zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu; Allahova ruka je iznad ruku njihovih. (XLVIII 10) Planina Qf je mistina planina za koju se tvrdi da opasuje Zemlju. Izraz: Od planine Qf do planine Qf oznaava ukupni opseg zemaljske kugle. O paslici koja ulazi u srce vidjeti III, D. Ploa dobro uvana (Lawh-i mahfz), spomenuta u Kuranu kao lokus u koji je upisan Kuran (LXXXV 22), obino se tumai u kozmolokom smislu, to jest da oznai Univerzalnu Duu, pasivni pol duhovne egzistencije. U nju Pero Univerzalni Um upisuje znanje o svim stvarima koje e ui u postojanje. Kao rezultat toga javlja se stvoreni univerzum.

BILJEKE

415

14. Poslanik je kazao: Ah kako ja eznem sresti svoju brau; za taj iskaz se smatra da se odnosi na prijatelje Boije koji e biti roeni u narednim pokoljenjima. 15. Bayazid iz Bistama je jedan od najveih sujskih evlija, na koga se esto odnosi naslov sultan gnostika. Yazid je drugi umejeviki halifa, ovjek odgovoran za ubojstvo Poslanikova unuka Huseina, i openito je arhetip zloinca. 16. Ali je roak i zet Poslanikov, najvei vitez u islamu i prijatelj Boiji, zatitnik duhovnog vitekog bratstva (futuwt). 17. Poglavlje V iz Kurana je naslovljeno nakon trpeze na koju se ukazuje u sljedeim stavcima: A kada uenici rekoe: O Isa, sine Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti? on ree: Bojte se Allaha, ako ste vjernici! Isa, sin Merjemin, ree: O Allahu, Gospodaru na, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji! (V 112, 114) 18. U kazivanju o Musau i Hidru u Kuranu (XVIII 61-83), Musa krenu u potragu za tajanstvenim Hidrom, koga je Bog pouio pravom znanju. (66) Musa ree: Sve u ii dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii! (60) Ovdje se ukazuje na to da Hidrovo skrivanje u moru, ini se, aludira na ovaj kuranski stavak i na potekou da mu se i na kakav nain pristupi. 19. Vidjeti dio I, fusnota 8. 20. U djelu Book of Kings Turan predstavlja zemlju Turaka koji su neprestance bili u ratu sa Irancima. U ovom kontekstu izraz Iran i Turan aludira na cjelokupni nastanjeni svijet. 21. Metaziki temelji za ovaj polaritet razmatrani su u koli Ibn Arabija. Al-Qunawijev uenik Al-Farghani, naprimjer, pravi razliku izmeu arhetipa djelovanja (fliyyah) i arhetipa prijemivosti (qbiliyyah) unutar Jednosti i Mnotva koje obuhvaa Boansko. Drugim rijeima, sa stajalita Iskljuive Jedinosti (ahadiyyah), Bog je Jedan u svakom pogledu i iskljuuje svako mnotvo. Ali, iz perspektive Ukljuivog Jedinstva (whidiyyah), Boija Jednost je vrelo svekolikog mnotva, to je injenica koja je ilustrirana mnotvom Njegovih imena. To

416

BILJEKE

korespondira onom to je ve razmatrano: Esencija je apsolutno Jedna, ali Imena podrazumijevaju mogunost izvanjskog oitovanja i pluralnosti. Prema tome, Boija esencija je aktivna u smislu da je vrelo svega, dok su Imena pasivna u smislu da sve to ona oituju izvodi se iz Esencije. Ali, u suodnosu sa svijetom, Imena su aktivna. Vidjeti Muntahal-madarik, p. 13, djelomino navedena kod Jamia u djelu Naqd al-nusus, pp. 36-37. Al-Kashani potvruje ovo stajalite i dodaje da i aktivna i pasivna Imena se nalaze na razini Boanskog. Istilahat al-suyyah, na margini djela Sharh al-manazil al-sairin, p. 107; takoer djelo Naqd alnusus, pp. 107-108. 22. Aishah je bila Poslanikova najmlaa ena, za koju se esto kae da mu je bila najdraa.

Dio III: Dosezanje Boga

1. Rumi ak zapoinje jedan svoj gazel Halladevim stihom i nastavlja poemu od trinaest stihova u istom ritmu i metru (D 2813). Vidjeti takoer M I 3934-35; III 3839, 4186-87; V 4135; VI 4062; D 4116. Primjeri ukazivanja na Poslanikov pravorijek ukljuuju M VI 724 (na poetku), 754; D 9931, 11966. Za Idrisa, dva puta spomenutog u Kuranu, koji se obino poistovjeuje sa Enohom, kae se da je bio blizak sa melekom smrti i da je jednog dana od njega traio da mu ovaj uzme duu; melek je to uinio i nakon izvjesnog vremena opet je vratio u tijelo. Abu Said Abi-Khayr je jedan od uvenih ranih sujskih uitelja. Prema Poslanikovom sunnetu, preporua se post na Auru, to jest desetog dana mjeseca muharrema. Bio je to onaj dan u kojem je ubijen Poslanikov unuk Husein na Karbali 61/680. godine. Feniks (anq ili simurgh) prebiva na planini Qf. Sukladno drevnim predanjima, ako bi njegova sjena pala na nekoga, taj bi postao kraljem. U suzmu feniks esto simbolizira duu prijatelja Boijeg ili samog prijatelja Boijeg, dok planina Qf predstavlja njegovo duhovno stanje u Boijoj Prisutnosti.

2.

3. 4.

5.

BILJEKE

417
Zov je dosegnuo due: Dokle ete krzmati se? Hajde krenite, svom prvotnom domu se vratite! Poto je planina Qaf naa blizina vae prvotno mjesto u kome ste se rodili, poletite radosno planini Qaf, jer vi ste feniksi! (D 9964-65) U ovom odjeljku ini se da feniks simbolizira duu prijatelja Boijeg, dok je alhemija ejhova mo da preobrazi due uenika iz bakra u zlato. Prema kuranskom kazivanju, Musaov protivnik faraon je kazao: Ja sam gospodar va najvei! (LXXIX 24). Zbog iroke skale znaenja koju obuhvaa rije ishq i njeni sinonimi (to jest mahabbat, dst), pokuao sam povui razliku izmeu nekih od njih kroz upotrebu velikih i malih slova: Ljubav kao univerzalna zbilja neovisna o ovjeku, ili u smislu atributa Boijeg pisana je velikim slovom, dok pojedinana ljubav, kao ljudsko svojstvo, nije. Meutim odve je teko povui liniju izmeu dvije upotrebe, a otuda moe proistei i odreena nekonzistentnost. Glede raspravljanja o metazici Boije ljubavi prema svijetu, vidjeti Chittick i Wilson, Fakhruddin Iraqi (naprijed, dio I, biljeka 23), posebice pp. 17-28. Sanjar i Qubad su poznati kraljevi; onaj prvi je bio posljednji od velikih seldukih kraljeva (umro 552/1157), dok je onaj potonji vladao tokom predislamske sasanidske dinastije. Abu Bakr i Umar, skupa sa Uthmanom i Alijem su bili najbliskiji drugovi Poslanikovi i prva etverica halifa islama. Za Koraha, jednog od Musaovih sunarodnjaka, kae se da je bio najbogatiji ivi ovjek. Prema kuranskom kazivanju, bio je sravnjen sa zemljom zbog svojih grijeha i drskosti (XXVIII 81 i drugi odjeljci). Jamshid je mistini iranski kralj i prorok, i takoer prvi smrtni ovjek. On ovdje takoer simbolizira ovjekovu duhovnu prirodu. Suje e, katkada, govoriti o formama koje su razluene i denirane unutar Boijeg znanja. Znaenje koje stoji iza forme u ovom sluaju je Boija Esencija, koja je potpuno nerazluiva.

6. 7.

8.

9.

10. 11.

12.

13.

418

BILJEKE

14. U Ibn Arabijevoj koli svijet imaginacije je deniran kao meucarstvo u rasponu svijeta dua i svijeta protenih tijela. Drugim rijeima, on je zbiljskiji od materijalnog svijeta, ali je manje stvaran od duhovnoga svijeta. tavie, taj svijet nuno oznaava vezu izmeu ona dva svijeta; bez njega svijet protenih tijela prestao bi postojati. On je jednostavan i svjetlosan u supstanci kao duhovni svijet, ali on posjeduje mnotvo formi poput materijalnog svijeta. Bez njegova posrednikog stanja, ona druga dva svijeta ne bi ni na koji nain bili u dodiru. Na ovaj svijet se esto ukazuje kao na pregradu (barzakh) izmeu one dvije strane. Za dalje rasvjetljavanje trebaju biti konzultirana djela Ibn Arabija i njegove kole. Vidjeti, naprimjer, moj lanak koji se uskoro pojavljuje: Pet boanskih Prisutnosti: od Al-Qunawija do Al-Qaysarija, Muslim World, 1982. I sam Rumi aludira na posredniku prirodu ovoga svijeta; a ini se da njegovo razumijevanje imaginacije je ire od Ibn Arabijevog i njegovih pristalica. 15. Ashabi su oni muslimani koji su vidjeli Poslanika u tijelu. Prema njegovom pravorijeku: Moji drugovi su poput zvijezda; kojeg god od njih slijedite, uputu pronalazite. 16. Znakovi zodijaka su podijeljeni u etiri skupine u skladu sa ona etiri elementa: zemlja-Bik, Djevica i Jarac; voda-Rak, korpion i Ribe; zrak-Blizanci, Vaga i Vodenjak; vatra-Ovan, Lav i Strijelac. Rumi esto ukazuje na astronomske i astroloke pojmove, ali samo da bi ih upotrijebio kao simbole za svoje vlastite svrhe. On se nije uope zanimao za te znanosti kao takve. 17. Layl i Majnn (luak) su bili predislamski arapski zaljubljenici koji su uinjeni besmrtnim kroz arapske i perzijske stihove. 18. Ovaj stih je parafraza kuranskog stavka LI 56: Dine i ljude sam stvorio samo da Mi se klanjaju. 19. Kevser (obilje) je ime za vrelo u Dennetu. 20. Fatiha, Poglavlje koje otvara Kuran, je obavezni sastavni dio obredne molitve. 21. Ibn Sina (Avicenna), vjerovatno najvei lozof u islamskoj povijesti, simbolizira djelomini um. 22. Tema o tri knjige Kuran, univerzum i ovjek znaajna je tema u suzmu, i ona pribavlja nadahnue za neka glavna djela, kao to je Al-Qunawijevo djelo Tafsir al-fatihah.

BILJEKE

419

23. Muftailun je jedna od brojnih skupina slabih glasova koji se koriste za skandiranje u arapskoj i perzijskoj poeziji. 24. Na mnogim spiskovima Boijih imena, Onaj Koji na stranputicu odvodi (Al-mudill) je ime koje je postavljeno odmah do Imena Onaj Koji na pravi put navodi (Al-hd). Ovo ime je ukljueno snagom nekoliko kuranskih stavaka, kao to je ovaj: A Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe. (XIV 4) Ibn Arabijeve pristalice istiu da je Iblis oitovanje ovog Imena (vidjeti, primjerice, Al-Qaysarijeve rijei navedene od Jamia u njegovu djelu Naqd al-nusus, p. 109). Ovdje Rumi aludira na vezu izmeu Iblisa i ovog Atributa, vezu na koju se takoer ukazuje u Kuranu: Ovo je ejtanov posao! uzviknu on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu odvodi! (XXVIII 15) 25. Prevoditelji, meutim, obino naginju k tome da uzimaju u obzir izvedeno voljenog prije negoli Istinski Voljenog, to je praksa koja esto oteava itatelju da lui duhovno uenje koje je pjesnik imao na umu. 26. Nicholson je preveo rije svjedok u ovome stihu kao omiljeni, i on objanjava kako je ovdje data prednost vitekom znaenju te rijei. 27. Odnosi se na Musaovo padanje u nesvijest kada je Bog objavio Svoju teofaniju planini Sinaj (vidjeti naprijed dio I, fusnota 11). 28. Rum ili Bizantsko carstvo Rumi koristi kao simbol svjetla i sjedinjenja, dok Etiopljani simboliziraju tamu i razdvojenost. 29. Kralj Khusraw i Shirn su par zaljubljenika koji je esto slavljen u perzijskom stihu. Khusrawi ili kraljevski med je predstavljao poznatu vrstu odabranog meda. Shrn, ije ime doslovce znai slatka, takoer predstavlja Voljenog ili voljenu. 30. Ova tri lika, koja su ivjela u treem/devetom i etvrtom/desetom stoljeu, su meu najpoznatijim likovima ranih sujskih uitelja. 31. Iram, na koji se ukazuje u Kuranu (LXXXIX 7), je bio niz kua sa pogledom na plodne nasade, sagraen u vrijeme poslanika Hda od jednog nevjernika kao imitacija Denneta. Ovdje takoer simbolizira vrt sjedinjenja.

420

BILJEKE

32. Kazivanje o druini iz peine ili o sedam spavaa iz Efesa opirno je ispriano u Kuranu (XVIII 9 i dalje), gdje je usputice spomenut njihov boravak ondje. 33. U islamskim vrelima za Jirjsa se kae da je bio prorok, mada se povijesno ini da se poistovjeuje sa svetim Dordem, kojeg je dao pogubiti Dioklecijan 303. godine. Prema kazivanjima, bio je nasmrt muen vie puta, ali se svaki put vraao u ivot. 34. Ibrahim ibn Adham je jedan od velikih evlija ranoga islama. Njegova ivotna pria je slina onoj Budhinoj. 35. Slava meni je uveni Bayazidov ekstatiki usklik, tumaen od suja skupa sa istim Al-Halladevim uzvicima poput onog: Ja sam Bog!. 36. Na ovom mjestu bih podsjetio itatelja da sam pokuao izbjei previe citata iz djela koja su ve prevedena, posebice iz Mesnevije i Fihi ma hi. Stoga sam u ovih nekoliko posljednjih poglavlja naglaavao neprevedene gazele, mada je mogao biti obilno citiran i sadraj iz nekih drugih vrela. 37. Dhul-Faqr je ime za Alijev ma. 38. Voda se uvijek spominje kako bi podsjetila na Huseinovu smrt na Karbali, jer vojska koja je okruila njegovu malu druinu boraca nije dopustila Huseinovim pristalicama da pristupe rijeci unato njihovoj golemoj ei. 39. Rumi ukazuje na Sanaijevu raspravu o dobrim i loim drugovima u njegovom djelu Hadiqat al-haqiqah (priredio M. Radaw, Tehran: Tahr, 1329/1950, pp. 448 i dalje); on posebno aludira na ovaj stih: Postoji zadaa za svakog ovjeka u ovome svijetu, i postoji ovjek za svaku zadau. (p. 449, stih 4). 40. Vidjeti odjeljak I, D, 1. 41. Kao tehniki pojam u suzmu: pruiti ruku pomoi (dastgr bdan) znai inicirati ili primiti prisegu vjernosti. Vidjeti naprijed dio III. Biljeka 10. 42. Svoj strogi tretman uenika Rumi usporeuje sa ratnom varkom koju je Jusuf upotrijebio kako bi zadrao Benjamina (Kuran XII 70 i dalje; Postanak 44.1 i dalje). 43. Prema predanjima, Ibrahim je sagradio Kabu i neko vrijeme se ondje nastanio.

BILJEKE

421

Pogovor
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Mevlana Delaluddin Rumi, Divan-i ems, s perzijskog preveo: Muamer Kodri, Lingua Patria, Sarajevo, 2005., 37) Reid Hazovi, Ljudsko lice u ogledalu suzma, Institut Ibn Sina, Sarajevo, 2005., str. 139-142. S. H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage, Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honor, 1974., p. 23. William C. Chittick, The Su Path of Love: the sopiritual teachings of Rumi, State University of New York Press, Albany, 1983., p. 27. Henry Corbin, Svjetlosni ovjek u iranskom suzmu, Institut Ibn Sina, Sarajevo, 2003., str. 89. Nazir Qaiser, Rumis Impact on Iqbals Religious Thought, Lahore, 2003., pp. XI-XII. Mewlana Delaluddin Rumi, Divan-i ems, s perzijskog preveo: Muamer Kodri, Lindua Patria, Sarajevo, 2005., str. 45.

IZABRANA LITERATURA

1. 2.

3. 4.

5.

Abdul Hakim, Kh. The Metaphysics of Rumi, Lahore, Institute of Islamic Culture, 1933; obnovljeno izdanje 1959. Aaki, Manqib al-rifn, priredio T. Yazici, 2 sveska, Ankara: Trk Tarih Kurumu Basimevi, 1959-1961. Prijevod na francuski nainio C. Huart, Les saints des dervishes-tourneurs, Paris: E. Leroux, 1918-1922; obnovljeno izdanje 1978. Djelomoni engleski prijevod kod J. W. Redhouse, The Mesnevi (nie); obnovljeno izdanje pod naslovom Legends of the Sus, London: Octagon Press, 1976. Arasteh, R. Rumi the Persian: Rebirth in Creativity and Love, Lahore: Sh. Muhammad Ashraf, 1965. Arberry, A. J. The Rubiyyt of Jalal al-Din Rumi, London: R. Walker, 1949. Tales from the Masnavi, London: George Allen and Unwin, 1963. More Tales from the Masnavi, London: George Allen and Unwin, 1968. Bausani, A. Djalal al-Din Rumi. Encyclopedia of Islam, drugo izdanje, London i Leiden: Luzac i A. J. Brill, 1960 i nadalje, svezak II, pp. 396-397.

424
6.

IZABRANA LITERATURA

7.

8. 9.

10. 11.

12.

13.

14.

15. 16. 17.

Chittick, W. C. The Su Doctrine of Rumi: An Introduction, Teheran Aryamehr University, 1974. i Wilson, P. L. Fakhruddin Iraqi: Divine Flashes. New York: Paulist Press, 1982. Furznfar, B. Rislah dar tahqq-i ahwl wa zindign-ye Mawln Jalal al-Din..., drugo izdanje, Tehran: Taban, 1333/ 1954. Sharh-i Mathnaw, 3 sveska (u I 3012). Tehran: University of Tehran, 1346-1348/1967-1969. Golpinarli, A. Mevlana Celaleddin, hayati, felsefesi, eserlerinden semeler. Istanbul: Varlik Yayinevi, 1952. Halman, T. S. The Turk in Mewlana/Mawlana in Turkey. The Scholar and the Saint, izdao P. J. Chelkowski, New York: New York University Press, 1975, pp. 217-254. Hum, J. Mawlaw-nmah, y Mawlaw chih mgyad, 2 sveska. Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honar, 1354-1355/1965-1966. Iqbal, A. The Life and Work of Mohammad Jalal-ud-Din Rumi, tree preraeno izdanje, Lahore: Institute of Islamic Culture, 1974. Meyerovich, E. (de Vitray-). Mystique et posie en Islam: Djallud-din Rumi et lordre des derviches tourneurs. Paris: Descle de Brouwer, 1972. (prijevod). Le Livre du dedans. Paris: Sinbad, 1976. Morewedge, P. A Philosophical Interpretation of Rumis Mystical Poetry: Light, the Mediator, and the Way. The Scholar and the Saint, pp. 187-216. Nasr, S. H. Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage. Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honar, 1974. Rumi and the Su Tradition. The Scholar and the Saint, pp- 169-185. Nicholson, R. A. Rumi, Poet and Mystic. London: George Allen and Unwin, 1950. nder, M. Mevlana bibliografyasi. Ankara: Trkiye I Bankasi Kltr Yayinlari, 1973. Redhouse, J.W. The Mesnevi... of Mevlana... er-Rumi... Book the First. London: Trbner, 1881.

IZABRANA LITERATURA

425

18. Rehde, R. M. The Style of Jalal al-Din Rumi. The Scholar and the Saint, pp. 275-285. 19. Ritter, H. Djalal al-Din Rumi. Encyclopedia of Islam, svezak II, pp. 393-396. Maulana Galaluddin Rumi und Sein Kreis, Philologika XI. Der Islam 26 (1942): 116-158, 221-249. 20. Sadiq Behzadi, M. Bibliography of Mawlavi. Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honar, 1973. 21. Schimmel, A., A Spring-day in Konya According to Jalal al-Din Rumi. The Scholar and the Saint, pp. 255-273. The Triumphal Sun. London: East-West Publications, 1978. Rumi: Ich bin Wind und du bist Feuer. Cologne: Diederichs, 1978. As Trough a Veil: Mystical Poetry in Islam. New York: Columbia University Press, 1982. 22. Shibli Numani. Sawnih-i Mauln Rm. Lahore: Naval Kishor, 1909. 23. Wineld, H. Masnavi-i Manavi, Spiritual Couplets. Obnovljeno izdanje. London: Octagon Press, 1973. 24. Youso, Gh. H. Mawlavi As Storyteller. The Scholar and the Saint, pp. 287-306.

INDEKS IMENA I POJMOVA

A
Abu Said 215 Ahwal, duhovna stanja 31 Al-lawh al-mahfuz, ploa dobro uvana 191 Al-Qalam al-ala, Vrhovno Pero 191 Amanat, duhovni polog, povjereni polog 85 Ansari 31 Arberry, A.J. 14, 33, 34, 36 Arkan, kozmiki stupovi 73 Asma Allah, Imena Boija 63 Awbash, ljudi koji izazivaju nevolje 362 Adam, nepostojanje 44 alam al-khayal, svijet imaginacije, mundus imaginalis 285 Aql, raz/um 51 aqli juzi, djelomini um 56 aqli kulli, univerzalni um 55 Attar, Fariduddin, 24

B
baqa, opstajanje nakon ieznua 207 Batin, iznutarnje, skriveno, 41

C
Chalabi, Husam al-Din 177 22, 24, 166,

D
Dante 28 Dard, patnja, srana bol 272, 363 Dhat, bit, sutina 63 Dhikr, prisjeanje na Boga, molitva srca 177, 187 Dil, duhovno srce 57 Dilber, zaljubljenik na putu Ljubavi 331 Durd, vinski talog 363

F
Fana egzistencijalno ieznue 207 ,

428
Faqr, duhovno, metaziko siromatvo 216 Fikr, promiljanje, molitva uma 187, 287 Firaq, egzistencijalna odvojenost 267 Fitrat, primordijalna ljudska narav 191

INDEKS IMENA I POJMOVA

Jihad, sveti rat protiv svoga jastva 178, 181

K
Kalam, rije, govor, stvaralaki Logos 307 Kharabat, razvaline, sujina egzistencijalna pustopoljina 362 Khayal, stvaralaka imaginacija 285 Khumr, mahmurluk 371 Khwish, osobnost 201 Khwud, jastvo 201 Kirmani, Awhad al-Din 332

G
Ghamm, srcobolja 273 Ghayr, drugo doli Bog, svijet 349 Ghayrat, ljubomora 349 Ghazali, Ahmad 19

H
Hallad, Abu Mansur 221 Hamadani, Ayn al-Qudat 20 Haqiqa, duhovna zbilja 29, 286 Hasti, postojanje 44, 201 Hijran, egzistencijalna odvojenost 267 Himma, duhovno htijenje 188 Hushyr, duhovna trijeznost 364

L
Lewis, Franklin 15 Lutf, njenost 67

M
Mahw, egzistencijalno potiranje 207 Mana, duhovno znaenje 34, 35, 39 Mashuq, ljubljeni/Ljubljeni 331 Maqamat, duhovne postaje 31 M-u-man, ja-mi ego 201 Masti, duhovno pijanstvo 364 May-khana, krma 362 Muhasaba, duhovno preispitivanje 187 Muraqaba, duhovno motrenje 187 Mutrib, putujui pjesnik 373

I
Ibn Arabi 13 Ilham, nadahnue 146 Ilm-i abdan, znanje o tijelima 45 Ilm-i adyan, znanje o religijama 45 inaya, Boije obilje, Boija milost 188 Iraqi Fakhr al-Din 332 ishq, duhovna ljubav 225 ishq-i haqiqi, istinska ljubav 232 ishq-i majazi, izvedena ljubav 232 ithbat, posvjedoenje 210

N
Nafs, jastvo, dua 31, 53 Nafs ammara, dua koja naginje zlu 53 Nafy, poricanje 210 Nasr, S. H. 20, 22 Nicholson, R.A. 14, 33, 34, 35, 36 Nisti, nepostojanje 44

J
jaf, okrutnost 273 Jan, duh, dua 53

INDEKS IMENA I POJMOVA

429
Silsilah, duhovno rodoslovlje 177 Sukr, duhovno pijanstvo 364 Surah, vidljiva forma 34, 39 Surr, duhovna radost 273

P
Pa kftan, ples, duhovni zanos 373 Parvanah, Muin al-Din 20

Q
Qahr, okrutnost, srditost 67 Qalandar, suja u najviem stanju ieznua 216 Qalb, srce 57 Qallashan, hulje 362

T
Tabrizi, Sham al-Din 21, 145, 154, 166, 332 Taqlid, slijepo oponaanje u vjeri 152 Tawhid, jedinost Boija, monoteizam 137

R
Ranj, trpnja 272 Raqs, ples, duhovni zanos 373 Razi, Fakhr al-Din 20 Rindan, razuzdani ljudi 362 Ruh, duh 53 Rumi, Delaluddin Mawlana 13, 14, 15, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 32, 33, 34, 36, 39, 40, 41, 43, 44, 45, 48, 49, 51, 52, 59, 61, 67, 70, 79, 80, 83, 85, 92, 94, 95, 96, 97, 99, 135, 145, 146, 160, 166, 178, 203, 212, 225, 272, 287, 307, 319, 321, 329, 332, 357, 383 Ruspi, bludnica 337

U
Ummiy, uroena, a ne steena pismenost 56

Z
Zahir, izvanjsko, vidljivo 41

T
Tariqah, put duhovnog ozbiljenja 29

Z
Zarkub, Salah al-Din 24, 166

W S
Sahw, duhovna trijeznost 364 Sam duhovni koncert 373, 374, 375, , 376, 377, 380, 386, 391 Sanai 24 Sayyid Burhan al-Din 316 Schimmel, Annemarie 15 Shadi, put duhovne radosti 273 Shahid, duhovni svjedok 331 Sifat Allah, Atributi Boiji 63 Wafa sujina odanost Bogu 273 , Walad, Badr al-Din 22 Walad, Baha 20, 21 Wisal, sjedinjenje s Bogom 267 Wujud, postojanje, bitak 44, 201

Y
Yad, prisjeanje na Boga 177