1.

Aleksitimija
Aleksitimija (gr. - rije, govor, i - dua, kao centar osjeanja i misli) jeste termin koji je 1973. skovao psihoterapeut Peter Sifneos [1][2] da opie stanje nedostatka razumijevanja, procesuiranja i opisivanja emocija.

2.

Klasifikacija

Aleksitimija se smatra osobinom linosti koja osobe dovodi u opasnost od drugih medicinskih i psihikih poremeaja, istovremeno smanjujui vjerovatnost da e ta osoba reagirati na konvencionalne tretmane za druge uvjete, odnosno stanja.[3] Ona nije klasificirana kao duevni poremeaj u DSM-u (Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne bolesti). To je dimenzionalna osobina linosti koja u stepenu ozbiljnosti varira od osobe do osobe. Mjerenje tog stepena moe se izvriti raznim upitnicima, kao to su Toronto aleksitimijska ljestvica (TAS-20), Bermond-Vorstov upitnik za aleksitimiju (BVAQ)[4] ili Observer Alexithymia Scale (OAS)[3] Aleksitimiju definiraju[5]: 1. tekoe u identificiranju osjenj i pravljenju razlike izmeu osjenj i tjelesnih odraza emotivnog uzbuenja 2. tekoe u opisivanju osjeaja drugim ljudima 3. suen imaginativni proces, to dokazuje niska razina fantaziranja 4. kognitivni stil koji je vanjski orijentiran i vezan za podraaje. U istraivanjima na opoj populaciji utvreno je da na stepen aleksitimije utjee dob, ali ne i spol; stope aleksitimije kod zdravih ispitanika pronaene su u sljedeim odnosima: 8.3% (2 od 24 osobe), 4.7% (2 od 43), 8.9% (16 od 179) i 7% (4 od 56). Tako je vie studija pokazalo da je stopa uestalosti aleksitimije manja od 10%.[6] Manje est nalaz sugerira da moda postoji vea uestalost aleksitimije kod mukaraca nego kod ena, to moe objasniti potekoe kod nekih mukaraca u "opisivanju osjeaja", ali ne i u "identificiranju osjeaja", u kojem mukarci i ene pokazuju sline sposobnosti.[7] Koncept aleksitimije u jakom je obrnutom odnosu s konceptima psiholoke mislenosti[8] i emocionalne inteligencije[9] [10] i M. Bagby i G. Taylor tvrde da postoji "snana empirijska potpora tome da je aleksitimija prije stabilna osobina linosti nego posljedica psiholokog problema".[11] Ostala miljenja se razlikuju i mogu pokazati dokaze da to moe ovisiti o stanju.[12] Bagby i Taylor takoer sugeriraju da moda postoje dvije vrste aleksitimije: "primarna aleksitimija", koja je trajna psiholoka osobina i ne mijenja se tokom vremena, i "sekundarna aleksitimija", koja je ovisna o stanju i nestaje nakon to se promijenila stresna situacija koja ju je izazvala. Ove dvije manifestacije aleksitimije zovu se jo i aleksitimija "osobine" i aleksitimija "stanja".[11]

3.

Opis

Tipini nedostaci mogu ukljuivati probleme s identificiranjem, opisivanjem i bavljenjem vlastitim osjeajima, esto obiljeene nedostatkom razumijevanja osjeaja drugih ljudi, zatim

tekoe u pravljenju razlike izmeu osjenj i tjelesnih odraza emotivnog uzbuenja[11], brkanje fizikih osjeaja, esto povezano s emocijama, manjak snova ili fantazija zbog suene mate i konkretno, realistino, logino razmiljanje, esto uz iskljuenje emocionalne reakcije na probleme. Oni koji imaju aleksitimiju sanjaju vrlo logine i realne snove, kao to su odlazak u duan ili uzimanje obroka.[13] Klinika ispitivanja sugeriraju da su upravo strukturna obiljeja snova ono to najbolje karakterizira aleksitimiju, vie nego sposobnost da ih se sjetimo.[1] Neki aleksitimini pojedinci mogu predstavljati kontradikciju navedenim karakteristikama, jer oni mogu iskusiti hroninu disforiju ili manifestirati ispade plaa ili bijesa.[14][15][16] Meutim, ispitivanje obino otkriva da su oni prilino nesposobni opisati svoje osjeaje ili budu zbunjeni pitanjima koja se tiu specifinosti osjeaja.[5] Prema Henryju Krystalu, pojedinci koji pate od aleksitimije razmiljaju na operativan nain i mogu izgledati superprilagoeni za stvarnost. U psihoterapiji, meutim, kognitivna uznemirenost postaje oita jer su pacijenti skloni tome da prepriaju trivijalne, hronoloki poredane akcije, reakcije i dogaaje iz svakodnevnog ivota s monotonim detaljima.[17][18] Openito, ovim osobama nedostaje imaginacije, intuicije, empatije i fantazije za ispunjenje nagona, naroito u odnosu na predmete. Umjesto toga, izgledaju orijentirani prema stvarima i ak tretiraju sebe kao robote. Ovi problemi ozbiljno ograniavaju njihovu reakciju na psihoanalitiku psihoterapiju; psihosomatske bolesti ili zloupotreba droga esto se pogoraju ako oni uu u program psihoterapije.[5] esta zabluda o aleksitimiji jeste da su "zaraene" osobe potpuno nesposobne verbalno izraziti emocije i da ak mogu ne uspjeti prepoznati da ih doivljavaju. ak i prije kovanja termina, Sifneos je primijetio (1967. g.) da su pacijenti esto spominjali stvari kao to su tjeskoba ili depresija. Razlikovni faktor bila je njihova nemogunost da odu dalje od uobiajenih ogranienih pridjeva kao to su "sretan" ili "nesretan" kad opisuju ova osjeanja.[19] Kljuna stvar jeste da aleksitimiari imaju jako slabo izdiferencirane osjeaje, to ograniava njihovu mogunost da ih razlikuju i opiu drugima.[1] To doprinosi osjeaju emocionalnog odmaka od sebe i oteanosti povezivanja s drugima, to aleksitimiju ini negativno povezanom sa zadovoljstvom ivotom ak i kada su depresija i drugi zbunjujui faktori pod kontrolom.[20]

4.

Pitanja vezana za meuljudske odnose

Prema Vanheuleu, Desmetu i Megancku (2006), aleksitimija stvara meuljudske probleme jer ove osobe izbjegavaju bliske emotivne veze, ili, kad zaista oforme vezu s drugima, skloni su se u njoj postaviti ili kao zavisni ili dominantni ili bezlini lan, "tako da veza ostane povrna"[21] O neodgovarajuoj "diferencijaciji" izmeu sebe i ostalih kod aleksitimiara pisali su Blaustein i Tuber (1998) te Taylor i drugi (1997).[22] U jednoj studiji velika grupa aleksitimiara popunila je 64-erolani Inventar meuljudskih problema (IIP-64), iz kojeg je izvuen zakljuak da su "dva meuljudska problema znaajno i vrsto povezana s aleksitimijom: hladno/distancirano te nesamopouzdano drutveno funkcioniranje. Sve ostale stvari iz IIP-64 nemaju znaajne veze s aleksitimijom."[21] Sifneos je istraivao i haotine meuljudske odnose.[23] Zbog inherentnih tekoa u identificiranju i opisivanju vlastitih i tuih emocionalnih stanja, aleksitimija negativno utjee na zadovoljstvo u vezi kod parova.[24] Jedna studija iz 2008. pokazala je da je aleksitimija u suodnosu s umanjenim razumijevanjem i pokazivanjem naklonosti u vezi i da ta umanjenost pridonosi slabijem mentalnom zdravlju, slabijem osjeaju blagostanja u vezi i manjem kvalitetu veze.[25]

Neki pojedinci koji rade za organizacije u kojima je kontroliranje emocija norma mogu pokazati ponaanje nalik aleksitimiji, a da ne budu aleksitimini. Vremenom, meutim, nedostatak samoizraavanja postaje dio njihovog svakodnevnog ivota i na kraju zavre tako to izgube originalni vlastiti identitet.[26]

5.

U tjelesnoj ili duevnoj bolesti

Aleksitimija se esto deava zajedno s drugim poremeajima, s reprezentativnim omjerom od 85% sluajeva iz spektra autistinih poremeaja,[27] 40% kod PTSP-a,[28] 63% kod neurotine anoreksije, 56% kod bulimije,[29] 45% kod veeg depresivnog poremeaja,[12] 34% kod paninog poremeaja[30] i 50% kod ovisnika.[31] Istraivanja pokazuju da se aleksitimija preklapa s Aspergerovim sindromom. U studiji iz 2004. Uta Frith uoila je preklapanje, kao i to da je barem polovina onih iz grupe s Aspergerovim sindromom na TAS-20 testu dobila rezultate koji bi ih svrstali u ozbiljno oteene osobe.[32] Fitzgerald i Bellgrove istakli su da "Aspergerov sindrom, kao i aleksitimiju, takoer karakteriziraju smetnje u govoru i jeziku i drutvenim odnosima i vezama."[33] Hill i Berthoz sloili su se s Fitzgeraldom i Bellgroveom izjavivi da "postoji odreeni vid preklapanja izmeu aleksitimije i Aspergerovog sindroma". Takoer su ukazali na studije koje su otkrile oslabljenu vjetinu tzv. Teorije uma u aleksitimiji, neuroanatomski dokaz koji ukazuje na zajedniku etiologiju i sline nedostatke u drutvenim vjetinama.[34] Tana priroda preklapanja jo je neizvjesna. Aleksitimine osobine u Aspergerovom sindromu mogu biti povezane s depresijom ili tjeskobom; faktori posredovanja su nepoznati i mogue je da je aleksitimija predispozicija za tjeskobu.[35] Aleksitimija je povezana s odreenim poremeajima linosti,[36] ovisnikim poremeajima,[37][38] nekim poremeajima tjeskobe[39] i seksualnim poremeajima,[40] kao i s nekim tjelesnim bolestima, kao to su povien krvni pritisak,[41] upalna bolest crijeva[42] i funkcionalna dispepsija.[43] Takoer je povezana sa psihosomatskim poremeajima, kao to su migrenske glavobolje, krstobolja, sindrom iritacije crijeva, astma, munina, alergije i fibromijalgija (bol u miiima i vezivnom tkivu).[44] Nemogunost moduliranja emocija moe posluiti kao objanjenje zato su neki aleksitimiari skloni tome da tenziju uzrokovanu neprijatnim dogaajem otpuste kroz impulsivne inove ili kompulzivno ponaanje, kao to je prejedanje,[45] zloupotreba droga,[46] perverzno seksualno ponaanje ili samoizgladnjivanje zbog neurotine anoreksije.[45] Neuspjeh da se emocije kognitivno reguliraju moe rezultirati produenom napetou autonomnog nervnog sistema i neuroendokrinih sistema, to moe dovesti do somatskih bolesti.[44] Aleksitimiari takoer pokazuju ogranienu mogunost da doive pozitivne emocije, to je Krystala i Sifneosa povuklo da mnoge od ovih osoba opiu kao nehedonske.[2]

6.

Uzroci

Nejasno je ta uzrokuje aleksitimiju, ali je predloeno nekoliko teorija. Postoji dokaz i za genetsku osnovu (to znai da su neki ljudi predisponirani da razviju aleksitimiju), ali i za uzroke iz okoline.

Corpus callosum (uljevito tijelo; obojeno crvenom); ako je ono smanjeno, moe doi do smetnji u prijenosu emocionalnih informacija izmeu modanih hemisfera. Rane studije donijele su dokaz da moda postoji deficit u transferu izmeu modanih hemisfera kod aleksitimiara, tj. emocionalne informacije iz desne hemisfere ne prenose se adekvatno do centra za govor u lijevoj hemisferi, to moe nastati zbog smanjenog uljevitog tijela (corpus callosum), a to je esto prisutno kod psihijatrijskih pacijenata koji su pretrpjeli teko zlostavljanje u djetinjstvu.[47] Neuropsiholoka studija iz 1997. pokazala je da aleksitimija moe nastati zbog poremeaja desne hemisfere mozga, koja je uveliko odgovorna za procesuiranje emocija.[48] U dodatku, drugi neuropsiholoki model sugerira da aleksitimija moe biti povezana s disfunkcijom prednjeg cingularnog korteksa.[49] Ove studije imaju, ipak, neke nedostatke i empirijski dokaz o uzroku aleksitimije ostaje neuvjerljiv.[50] Joyce McDougall prigovorila je to se snaan fokus stavlja na neurofizioloko na raun psiholokog objanjenja nastanka i djelovanja aleksitimije, te uvela alternativni termin "disafektacija" za psihogenu aleksitimiju.[51] Prema njoj, disafektirana osoba morala je u nekom trenutku "doivjeti osjeaj koji je zaprijetio da napadne njen osjeaj integriteta i identiteta", na to je ta osoba odgovorila primjenom psiholoke odbrane kako bi unitila i izbacila sve emocionalne predstave iz svijesti.[52] Slina linija tumaenja uzeta je koristei metode fenomenologije.[53] McDougall je primijetila da su sva dojenad (engl. infants) roena s nemogunou da identificiraju, organiziraju i govore o svojim emocionalnim iskustvima (rije infant dolazi od latinskog "onaj koji ne govori") i da su "zbog njihove nezrelosti neizbjeno aleksitimina".[54] Na osnovu ove injenice McDougall je 1985. predloila miljenje da bi aleksitimini dio odrasle osobe mogao biti "iznimno zaostala i infantilna psihika struktura".[54] Prvi jezik dojeneta jesu neverbalni izrazi lica. Majino emotivno stanje vano je u odreivanju pravca u kojem bi se dijete moglo razvijati. Zanemarivanje ili ravnodunost prema razliitim promjenama u djeijim izrazima lica i bez odgovarajue povratne informacije moe proizvesti "nestanak" izraza lica koje dijete manifestira. Sposobnost roditelja da reflektiraju svijest o sebi na dijete jo je jedan vaan inilac. Ako odrasla osoba nije u stanju prepoznavati i razlikovati emocionalne izraze kod djece, to moe utjecati na sposobnost djeteta da razumije emocionalne izraze.[1] Iako su ukljueni i neuroloki i genetski i faktori iz okoline, uloga posljednjih dvaju u razvoju aleksitimije jo uvijek je nejasna.[55] Rezultati iz uzorka danskih blizanaca baziranog na velikoj populaciji sugeriraju da genetski faktori imaju primjetan i slian utjecaj na sve aspekte aleksitimije. Iako sugeriraju umjereni utjecaj zajednikih faktora iz okoline, rezultati su u skladu s opim nalazom prema kojem su utjecaji iz okoline na veinu psihikih osobina prvenstveno nezajednikog nego zajednikog tipa.[55] Jedan hipotetski utjecaj iz sredine jeste povreda glave; osobe koje pretrpe traumatsku povredu mozga imaju 6 puta veu vjerovatnou da e ispoljiti aleksitimiju.