SUIVOT I TOLERANCIJA U BiH nisu zasluga vjere Pie: evko Kadri U povodu vjerskih praznika i ove 2008/9.

godine oglasili su se vjerski velikodostojnici, pozivajui na suivot i toleranciju, likujui nad njima. Kad su tolerancija i multikulturalnost u pitanju u Bosni i Hercegovini, ali i uopte onda crkva nema pravo skrbiti (prisvajati) sebi te epitete. U osnovi svake crkve je iskljuivost i elja za pravljenjem prostora gdje e upravo ona biti dominantna, miljenik vlasti pa ak i vlast. Bosni, ili Sarajevu kao mikro kosmosu, gdje se vijekovima oplemenjuju religije, je sa religijskog stanovita ponajvei grijeh upravo to, oplemenjivanje razliitosti, proimanje religija u biti grada i njegovih itelja. Suivot i oplemenjivanje su centri religijske moi (Vatikana, Jerusalema, Istambula i ko zna kog jo) nastojali ovdje osporiti, silom prevaspitati dovodei prave i pravovjerne da silom ili milom stanje poprave. Najbolji primjer je zadnjih dvadesetak godina, koje centrima religijske moi ne idu na ast. Tolerantnost i multikulturalnost Bosne i Hercegovine ne treba traiti na adresi religijskih institucija ve adresi naroda i van klasinih religijskih institucija prije svega bogumilskim i ilirskim korjenima te socijalistiko-komunistikom vremenu vladanja i Bosnom. 1. Daleke 1054. podjelom kranstva na katoliko i pravoslavno imamo i bolnu ideju fizike podjele prostora izmeu njih. To je vrijeme meusobnog ratovanja ali i otpoinjanja progona jeretika, nevjernika koje je trajalo zvanino narednih nekoliko stotina godina ako ne i cijeli milenijum. (Pojednostavljeno, jeretici su katolikoj crkvi bili ono to i Staljinu "trockisti " ili Americi danas terorizam i islamski fundamentalizam (gdje je izmeu ova dva zla stavljen znak jednakosti), razlog i povod da izmiljaju protivnike, da od njih pravi besplatnu radnu snagu, da u narod strah ugoni, da ga tjeraju da ratuje..) Ovo samo govori da se crkva, ovog puta katolika, ponaa kao vlast ali kao crkva nastoji da svoje crkvene dogme nametne kao jedini nain ivljenja a sebe kao "boiju kuu " koja boga tumai kako hoe, sa vjernicima radi ta hoe. Na kraju ovo su bili i razlozi za pokretanje velikog protestantskog pokreta u samom kranstvu (Martin Luther 1521. godine) koji je rezultirao novim crkvama (Protestantskom, Baptistikom) ali i reformom same katolike crkve. Na balkanskim prostorima imamo test te tolerantnosti i 1941 ali i 1991. godine. U oba sluaja se katolika crkva stavila na stranu nacionalnih odnosno nacionalistikih programa pomaui im da te prostore oiste od "konkurentskih crkvi " odnosno da ih uine dekorom. Tu je odgovor zato je Paveli muzej u Zagrebu pretvorio u damiju ali i zato je Tuman potpomogao podizanje i naglaavanje nove damije u istom tom Zagrebu. I u jednom i

drugom sluaju islamska crkva u Hrvatskoj je bila i ostala vjerski i politiki dekor bez velikih mogunosti da postane i konkurentska. Danas crkva u Hrvata samouvjereno istie da je 88% Hrvata rimokatolike vjeroispovijesti. I njen problem nije opasnost od konkurentske religije ve problem kako postati i vlast. Naprimjer kako zabraniti abortus (pisao), dovesti na vlast svog ovjeka (Sanader) i sl. 2. Pravoslavna crkva kod Srba i Crnogoraca posebno je primjer netolerantnosti. Istina Turci su, crkvi kod Srba, dali poseban znaaj jer su joj u vladanju pravoslavcima dali i vlastodraku ulogu sa obavezom prikupljanja poreza ali i pravom vladanja (ak i fizikog zlostavljanja). Tako je pravoslavna crkva kod Srba dobila ali i sama priskrbila ulogu prve i dugo jedine nacionalne institucije koja je ideju pravoslavlja mijenjala idejom srpstva. Tako su i bosanski pravoslavci postajali Srbi a onda u ratnim uslovima nastojali da te dijelove na kojima ive oiste od drugih i ujedine ih, sjedine sa maticom Srbijom. Svi srpski ustanci, ratovi, pa i posljednji su dio te prie. (Danas je i na ovom dijelu Bosne pod kontrolom RS-a ostvaren onaj ideal vjersko-nacionalnog vladanja kao u Hrvatskoj 80-90% stanovnitva su iste vjeroispovijesti to se poistovjeuje sa nacijom, ali niko vlasteli ne postavlja vie pitanje progona, pljake, privatizacije) Kako su prolazile konkurentske religije (crkve) to je dosta poznato. Naprosto kao i u prethodnom sluaju svoene su na dekor, injeni nekonkurentskim. U nekoj prilici je sam Karadi poput vladike poruio: "Mi moemo podnijeti 5-10 posto muslimana u srpskoj republici". Tu je odgovor i zato su u gradovima gdje je vlast otimala srpska vojska po pravilu rueni sakralni objekti drugih crkava (katolike crkve, damije, groblja...) skreui panju sa zloina i pljake na vjeru. 3. Kalifat ili crkva kod muslimana je direktno kumovala irenju Otomanske imperije i do Balkana. Ona je najdirektnije vjernike pretvarala u vojnike u slubi vlasti. Poginule je nazivala ratnicima na Allahovom putu (ehidi) pretvarajui njihov grijeh osvajanja plemenitim djelom boije volje. Tu je izmeu ostalog i odgovor zato islam kao religija nije doivio svoju reformu do dana dananjeg kojom bi vjernici na svom jeziku razumjeli poruke Kurana, a tim i imali koristi u praktinom ivotu od tih poruka. Tu je vjerovatno odgovor i zato muslimani danas ne nalaze odgovor kako da se othrvu sa izazovima radikalnog neoimperijalizma koji osvaja prostore koji sami naseljavaju. Kako da obuzdaju totalitariste i vjerske fanatike meu svojim liderima? Kako da zaustave Ameriku u agresiji na prostore koje naseljavaju (Afganistan, Irak, ) kako da zaustave Izrael da sprovodi teror i agresiju bez presedana nad Palestincima u pojasu Gaze? Problem islamskog svijeta danas je jo uvijek prevelika vlast kalifata koji naprosto ne dozvoljava zemljama, narodima i liderima promjene koje sa sobom vrijeme nosi. Evo kako jedan od vodeih islamskih teologa dr. Jusuf Kardavi nastoji objasniti tragediju Afganistana u zadnjih 20 godina. "Znate li ta se dogodilo u Afganistanu? Ono to se dogodilo prije vie od 20 godina uzrokovala je grupa koja je otila u Rusiju. Kada su preuzeli vlast u Afganistanu, htjeli su nametnuti svoju novu vjeru (komunizam, odnosno ateizam) afganistanskom narodu, koji je to odbio. Oni su onda upomo protiv vlastitog naroda pozvali Sovjete koji su svojim tenkovima i avionima zemlju pretvorili u prah i

pepeo. Rat je potrajao do danas. Sve to se u Afganistanu do danas dogaalo i dogaa uzrokovali su ti otpadnici od vjere." Oito Kardaviju je vjera prea i od drave i naroda ali danas imamo i druga iskustva i informacije o samom Afganistanu. Da, naprimjer, upravo ovu religioznu kalifatsku stranu tada, iz danas poznatih razloga, je potpomogla Amerika da bi zaustavila ruski uticaj a nametnula svoj. U Afganistanu je tada profiliran "mudahedin" kao vjerski ratnik uz kog je kasnije Kisinder okaio epitet "islamski fundamentalista, terorista". Dio tih vjerskih fanatika, zbog upotrebnih razloga, Pentagon, engleska i hrvatska obavjetajna sluba su kasnije dovele u Bosnu, u Travnik (da bi otpoeli rat izmeu Bonjaka i Hrvata ali i zaustavili ameriko lobiranje u Evropi da se Bosni ukine embargo na oruje). Mudahedine je kasnije iskoristio Bush da bi definitivno razorio i pokorio Afganistan. Problem je da ih se rukovodstvo Bonjaka nikad nije odreklo, naprotiv. Tamo gdje je kalifat bio i vlast tolerantnost i multireligioznost je svoenja na doputenu mjeru koja nije konkurentna, pa i koja je dekor. To to je naprimjer u Istambulu jo uvjek sjedite pravoslavne crkve ne izlazi iz tih okvira. Ono to jeste razlika izmeu islama i kranstva to je injenica da Islam kao religija uvaava Bibliju kao svetu knjigu a svakoj crkvi uvaava ulogu boijeg tumaa. Otuda, mora se priznati, muslimani naprosto imaju respekt, imaju drugaiji odnos prema crkvama, grobljima, svetenicima. Vratimo se Bosni Zahvaljujui Ilirskom porijeklu i bogumilstvu kao pokretu ali i Bosanskoj crkvi kao, jedno vrijeme vladajuoj, u plemstvu udomaenoj, Bosna je bila prostor slobodnih misionarskih tumaenja vjere sve dok papinim pritiscima i Poveljom Bana Kulina franjevcima nije povjerena uloga misionara katolike crkve koji su imali posebnu ulogu i nadzor nad "herezom bosanskim". Dolaskom Otomana (Turaka) u prvi plan izlazi religija osvajaa, islam, koja je postala i dominantna, vladajua. Bosanska crkva iezava, katolika i pravoslavna postaju dekor. Dolazak Austro-Ugarske 1878. favorizuje, ne religiju ve kapital, ali katolika crkva zahvaljujui, jeziku, bliskosti sa Bekim dvorom dobiva privilegovaniju poziciju. Ta pozicija katolike crkve, ali i sve naglaenije pribliavanje Bosne Beu dovelo je do kolaboriranja (saradnje) Srbije sa Francuskom i Engleskom to rezultira atentatom u Sarajevu 27 juna 1914. godine. 1918. godine Kraljevina Jugoslavija (Kraljevina SHS) u okviru ideje formiranja Velike Srbije nizom mjera BiH umanjuje znaaj drave dijelei je i ukljuujui u svoje velikodravne projekte. Vano je istai da je dio tog projekta i favorizovanje pravoslavne crkve.

Kuda bi to ilo nije teko zakljuiti ali 1941-45 godine najbolje ilustriraju patoloka nastojanja da se vjerski reviri i ogranie. To bi se i desilo da nije bilo antifaistikog i oslobodilakog pokreta kog simbolizuje Josip Broz Tito. Od 1943. odnosno 1995. godine sve crkve u Bosni, pa i cijeloj Jugoslaviji postaju dekor, vlast se odrie njihove uloge, (mada knjiga "Saradnici UDB-e" drugaije govori). Socijalistiko-komunistika vlast, pouena krvavim iskustvom borbi nacistikoklerikalnih pokreta za ekskluzivno svoje prostore, stimulisala je i podsticala toleranciju, multikulturalnost. Poznati nacionalni klju u politikom predstavljanju, 42% porodica koje su direktno ili indirektno ivile u multikulturnim (mijeanim) zajednicama. Bosna je naprosto ivjela svoju multikulturalnost kao uzor onima kojima je ona izazov, politiko naelo. Istini za volju ta multikulturalnost i tolerantnost je bila privilegija i apriorna karakteristika urbanih sredina, grada. Selo je ivjelo svoju iskljuivost. 1991. crkva je podrala seosko-populistike pokrete koji su doli sa lanim politikim parolama "konstitutivnih naroda", lino ih je itala "konstitutivne religije" i jo lanijim "vie vjerskih sloboda". Podsjetimo da konstitutivno znai neto od ega je cjelina napravljena, konstituisana. U samoj ideji pobjede vjersko-nacionalnih partija i "konstitutivni narodi" je ve bio i rat. Oni su zapravo htjeli razgraditi Bosnu i Hercegovinu kao tolerantnu i multietniku zajednicu da bi je onda kao "konstituisali" iz tri (ili vie) oienih dijelova. To je i ona naivnost izjave: "Nama je vano da mi komuniste pobjedimo (itaj multikulturalnost pobjedimo), a kasnije emo se mi dogovoriti" (Izetbegovi). Istina ovo naknadno konstituisanje nije plod njihove volje ve Dejtonskog sporazuma. Dejton je legalizovao ta "dekonstituisanja" i stvaranje ekskluzivnih prostora sa dominantnim crkvama (itaj vjersko nacionalnim partijama) konstituiui na njima dravu Bosnu i Hercegovinu bez imenitelja (ni republika ni skup republika ve skup dva entiteta, u stvarnosti tri). (Podsjetimo da je ideja dva populistika pokreta bila da se ti oieni, opljakani prostori, koji bi se sobom imenovali prikljue maticama Srbiji i Hrvatskoj.) Umjesto zakljuka Crkve (ni katolika, ni pravoslavna ali ni islamska) naprosto nemaju pravo da sebi prisvajaju ideju tolerantnosti, suivota i multikulturalnosti. Crkvena ideja je iskljuivost i vlast. Ono to jeste bosanski suivot to je plod naroda i bogumilske Bosanske crkve ali i komunistikog vremena jer je njima tolerantnost i multikulturalnost ugraena u ideju postojanja. Neto mislim kako bi bilo dobro kada bi predstavnici svih crkvi idueg Boia ili Bajrama poslali ovakvu poruku: "Treba imati hrabrosti i shvatiti da svaki ovjek ima jednako pravo na ivot ali i slobodu izbora religije onda kad je izboru pristigao. U dananjem svijetu to iskljuuje i pravo crkve pa i roditelja da nam biraju branog druga, vjeru i sve ono to je dio nae ljudske intime kojom ivot ispunjavamo i osmiljavamo.

Kada to shvatimo, svi zajedno, ali i pojedinano, budemo voljeli dom u kojem ivimo i inili ga nama dragim, tek tada e ovaj dom, koja se zove BiH, imati budunost" Kaem dom a ne kua, jer kua je graevina a dom je ista ta graevina toplinom i ovjekom oljuenja.