M. Translatio beati Crisogoni, SHP 1Il/25 (1998.

) _ _ _ _ ___ ___ ______ _

Izvorni znanstveni rad UOK 930 022 "08/89
Translatio beati Grisogoni martyris
kao povijesno vrelo
Dr. Mladen
Zavod za povijesne znanosti HAZe u Zadru
HR-23000 Zadar, Obala kneza Ttpimira 8,
Autor u tekstu razmatra hagiografsko djelo poznato pod naslovom Translatio beati Grisogoni martyris,
dokazati da je ono nastalo u Zadru potkraj 9. ili u prvoj polovici 10. u svezi s utemel
jenjm gradskoga samostana Sv. Krevana. Osim to ukazuje na za ovakvu vrstu tekstova
(podjelu na inventio ossis, translatio i miracula), autor nastOji razaznati to je unutar zadanih okvira
izlaganja pisac djela uspio dati kao realnu sliku prilika koje su vladale tt sredini tt kojoj je i sam djelovao.
l Tekst je danas u izdanju to
ga je prirediO Crkva i
samostan SL. Krevana u Zadru (Djela
JAZe knj. XXX), Zagreb, 1931, 49-')2
2 Za vrijeme postanka rukopisa na koj emu
je radio Zoil Ivanov usp. R
7.adrani i Mi rmidonci oko sv.
Krevana, u ISTI, Uz hIVatskih
Split, 1993 , 191 Opis posla koji
je svetokravanski redovnik obavi koncem
15. st. izgleda ovako: "Ego Zoy/us joannis
monachus cenobii g!oriosi martyris
Chrysogoni matLIs devotiane hane sui cor
paris translationem uetustate deletam et
totaliter casam il!uminavi, litleras omnina
deLetas itemm ceu a nouo reseripsi, manu
propria anno sa!utis 1498'
nav. df, 52 - neznatno sam promijenio
interpunkciju u odnosu na tiskano izdanj e
kako bi tekst bio jasniji i razumljiviji).
3L;sp primjerice M. O kultu sv.
Krevana zadarskog zatitnika, 1000
Godina samostana sv. Krevana u Zadm
(Zadarska revija 2-3/1990) , 152-3, 155.
Autorov odnos spram teksta ponjabolje
OCl1ava tvrdnja kako je "spis pun fan oo.
nebuloznih dijaloga"
(59)
ivoti svetaca i legende o koja su pratila njihove
zemne ostatke nakon smrti predstavljaju jedan od naj omiljenijih
ohlika knjievnoga stvaranja srednjega vijeka. O literarnoj i povi
jesnoj vrijednosti ovih nabonih tekstova sudovi su
a takav je i s legendama o ivotu i prijenosu
malobrojnih mjesnih svetaca-zatitnika to su se po
gradOVima na hrvatskOj obali Jadrana. Jedan od takvih rijetkih
tekstova je i onaj o prijenosu zadarskoga zatitni
ka sv. Krevana, koji je do modernoga doba, pod naslovom
Translatio beati Grisogoni martyris, dospio u rukopisu to ga je na
samome svretku 15. uredio i restaurirao redovnik
istoimenoga zadarskog samostana Zoi! IvanovI Svoj je posao,
kako sam na kraju teksta , Zoilobavio na jednom starom
rukopisu, za koji se danas sigurno zna da iz 13.
a koji je u doba prepisivanja, 1498. godine, starina nagrizla u
tolikOj mjeri da je na nekim dijelovima tekst bio te ga je
morao stvarno restituirati
2
Taj Zoilov prijepis stare legende nije sve doskora
izazivao pozornost naih kOji su navode u
njemu smatrali izmiljotinama.
3
l tome je pravcu vrlo
i1ustrativno da, primjerice, N. u djelu Zadar u srednjem
Vijeku ne nalazi za shodno, o prijenosu
ostataka i postanku samostana koji mu je ni citirati
tekst legende, odnosno njegovo moderno izdanje, se oslanja
ne prijevod i razlaganje starijeg Brunellija
4
Tek u
najnovije vrijeme Translatio je privukao moderne autore, odnos
no filologa R te i arheologa M. koji su
se pozabavili prije svega lociranjem toponima tena Marab i
127
------ -------- --------------------------------
etnonima :vlirmidones koji se mogu u tekstu legende.
5
od iste premise da je o kradi ruke,
koju donosi legenda, istinita, R. i M. putovi
ma i uz objanjenja, dolaze do topon
im terra Marah odnosi se na neposredno zadarsko hrvats
ki teritorij, koji nije ulazio u sklop tzv. "Bizantske Dalmacije", a
etnonim .'vIirmidones zapravo je podrugljiv naziv za suvremene
Hrvate, koji M. povezuje s oblikom nastamhi (zemunica) u
kakvima su prvotno obitavali Hrvati po doseljenju u ove krajeve.
Iako se s ovakvim rezultatima do kojih su doli nai uvaeni
znanstvenici ne slaem, ovdje nemam namjeru opirnije razlagati
argumente kOjima bih pobijao njihove Umjesto da
raspravu razglabanjem pitanja to je to terra Mar-ah i tko
su bili Jlirmidonei koji su ju nastavali , pokuat prije svega ocr
tati temeljne teksta legende i vremenski locirati to je
preciznije njegov nastanak, a potom odrediti u kojoj se
mjeri on oslanja na stvarne u realnom prostoru i vre
menu te, temeljem svega ovoga pokuati utvrditi nje
govu relevantnost kao vrela za poznavanje povijesti
razdoblja.
*
Sadraj su Translatio R. i M. u svojim radovima
no se kako biti na odmet ovdje taj pos
tupak, bar ukratko, ponoviti, te pri tomu ukazati na nutarnje cje
line teksta i njihove elemente. Pripovijedanje, dakle,
o izgradnji bazilike sv. Krevanu a onda se s
time povezuje o tijela - ono je bilo
sahranjeno u jednome od starih grobova izvan samo
ga grada, na lokalitetu koji se u tekstu naziva Obrovica, kamo je
dospjelo hojim preneeno zrakom. Drugu
sliku, usko povezanu s onom prvom, tvori o prijenosu tijela
iz Obrovice u sam Zadar, uz sudjelovanje biskupa i svjetovnih
te gradskog pUka. I u toj se slici
pojavljuje element u onom trenutku kada
tijelo odbija biti uneena kroz gradska vrata sve dok svjetovni
ne poloe prisege o darivanju bazilike u kojoj
ono biti poloeno i je cjelina, sada
bez ikakve organske veze s one dvije prethodne, o
ruke i njezinu povratku u Zadar. Ruku su ukrala trojica
redovnika i s njom otili "u oblast Marab" (in provineiam que dic
itur MaJ'ah) se kako tamo neku materijalnu
korist od ukradene relikvije. L ovoj je cjelini element
obilato zastupljen, od nevolja koje se
sputaju na "oblast Marah" za vrijeme dok je ukradena ruka tamo
stajala, pa izravnoga sveca "starom .\1irmidoncu" (senior
Mirmidones) za njegova boravka u Zadru, kamo je doao vratiti
ruku, do slike oivjeloga djeteta pred oltarom.
cjelinu, koja je vremenski orijentirana ne prema o
kradi ruke prema trenutku prijenosa tijela u grad (Post unum
lustr-um et hinos annos exhalatus est ab hue luce mundi ille
qUi dedit suam hereditatem heato Grisogono, euius nomen nun
cupahatur Celus), tvori o krenju prisege to su je u vrijeme
Starohrvatska prosvjeta lIl/ 25 (1998)
4 Usp. N. PETRICIOLl , Zadar u
srednjem vijeku, Zaelar, 1976., 108-109
Oslonac za svoje raspravljanje ona nalazi
u V. BRlNELLl , Storia della citta di Zara,
Venezia s.a, 211 i d.
5 Usp. nav. dI , 191-201; M.
Zadarski i ninski Mirmidonci ,
Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru, 38/ 1996.,13-33.
128
M. Translatio beati Grisogoni . , SHP IIII25 (1998.) _ ___ ____________ _ _
6 e sp. primjerice H. u: Legende
i kronike, Split, 1977., 17. Cjeline od bl do
dl i sam je autor spisa smatrao miraculi
ma, to jasno proizlazi iz kojima
pripovjedanje oakvilejskom
trapeziti iliji: Aliud namque nitimur vobis,
fratres carissimi, ex primere miraculum,
ut magis ac magis convalesccttis in eius
desiderio atque in fide Domini nostri Iesu
Cbristi nav. dl, 52 - istaknute
formulacije :VI. A.).
Prvi se puta formula pOjavljU
je na kraju pripovjedanja o i
povratku ruke, a cijeli je sklop u
koji je formula smjetena
pogreno stavio u navodnike. Ispravljeni
bi tekst trebalo ovako: Ad istam vero
vocem puer sistens loquitur. ''Audite nunc,
omnes, verba, que dixit Mirmidones de
beato Grisogona et absque tilla ambigni
tate firmi/er credite. Et quidquid ille impe
trare valens apud immensam Dei mages
tatem iussu omnipotentis Dei optinet et
scire nos convenit, quod ipsa tumba mar
morea nequaquam bominis obsequio bic
advenisse, sed obsequio angelico ". Et est
noster patronus atque tefensor usque in
perpetuum adiuvante ipso namino nostro
Jesu Cbris/o, qui vivit et regnat in secu
la seculontm Amen. nav.
dl , 51 - istaknute formulacije MA.) Ista
se formula ponavlja kako na kraju pripov
jedanja o nasljednicima Cetusa , koji su
opatiji htjeli oduzeti posjede to joj ih je
ovaj ostavio, tako i na kraju pripovjedanja
o akvilejskom trapeziii Iliji
nav. dl, 52) Glasno za publiku,
kao obliku kojemu je Translatio namijen
jena, najjasnije tekst citiran II
prethodnoj biljeci.
8 Za ovakvo vremena i povijesti
usp. ]. LE GOFF, Nel Medioevo tempo
della Chiesa e tempo del mercante, ll :
ISTI, Tempo della Cbiesa e tempo del mer
cante, Einaudi, Torino, 1977. , 9 i d. s tamo
navedenom literaturom. Pripovjedanj e u
izdvojenim slikama kao "tehniku
kako kod narativnog tako i kod
likovnog izraavanja, nagjauje G. HL\l
DERSON, Early Medieval (Style and
Civilization), Penguin, 19""2., 155 i d.
prijenosa poloila trojica svjetovni koji su tada
upravljali gradom i njegovim Element je
ovdje prisutan u nevoljama koje su snale njihove nasljednike koji
su zarad materijalne koristi htjeli pogaziti svojih predaka.
posljednju cjelinu , bez ikakve organske
ili kronoloke veze s prethodnima, tvori o akvile
jskom i trgovcu Iliji Ctrapezita civitatis Aquilegie Helius
nomine), koji se za plovidbe prema Zadru iz nevremena izbavio
intervencijom sv. Krevana. Ilija je zauzvrat
baziliku obasuo darovima te je i jednoga od SVOjih sinova, koji
je putovao s njime, ostavio u Zadru kako bi tu sluio svecu koji
ga je izbavio iz nevolje.
to se, dakle, moe iz ovako sadraja tek
sta ove nae Translatio? se da je temeljni kako je
ukupno pripovijedanje oko
stvarnih ili ne, kojima su stjecaj okolnosti ili, pak, manipu
lacija (to se ne moe u svijesti suvremenika pridali jasne
elemente i manifestacije Poredani kronolokim sli
jedom, kojega se dosljedno drao i sam autor teksta, ti bi
bili:
a/ izgradnja crkve sv. Krevana u 7.adru i s time u svezi
i prijenos tijela u Zadar;
bl ruke, kojom su se tri redovnika htjela okoristiti kao
vrijednom relikvijom;
cl pokuaj svjetovnih da uzurpiraju crkvena dobra;
dl bogata nadarhina akvilejskoga trgovca
samostanu sv. Krevana.
Ovakva je kompozicijska struktura mjesto litera
ture - u cjelini a/ lako se prepoznaju inventio ossis
kosti") i translatio ("pripovijest o prijenosu"), dok su cjeline od bl
do di na prvi pogled prepoznatljive kao tradiciolnalna mirac
ula - to jasno ocrtava pridravanje starih i
obrazaca
6
ovih dosljedno se dri obrasca izdvo
jenih slika i tako za koncepciju i
vremena kakvi su vrijedili na Zapadu u
razdoblju 9. do 11. dojam cjelovitih i zasebnih slika
osobito podcrtava formula qui vivit et regnat in secula seculorum.
Amen, a koja se ponavlja na kraju svake od cjeJina ovdje
slovima od bl do dl . To daje naslutiti kako je tekst bio
namijenjen prije svega glasnome no nije kako
je, zbog bogatstva dijaloga, moda bio i predloak za crkvena
prikazanja. Svakako valja istaknuti i to to autor cijelo vrijeme ni
ne pokuava smjestiti o kojima govori II stvarno vrijeme
i poznate povijesne okolnosti. On naprosto rabi elemente povi
jesnog gibanja, (za koje jo ne znamo jesu li
stvarni), ih upravo njihove povijesne dimenzije i jasno
ga vremenskoga slijeda. Njegov predmet interesa nije, zapravo,
povijest ostataka, odnosno njegova tijela. On elemente te
povijesti rabi kako bi njima, kroz zasebne slike, jasno ilustrirao
nadnaravnu potvrdu ispravnosti Crkve, to se manifestira
djelovanjem Boga II domeni

se ovakvo
ga autorskoga postupka ukaZUjU to jasnijima usporedi li se
129
Starohrvatska prosvjeta JJJ/25 (J 998)
Translatio s drugim tekstom nastalim u istoj sredini ea
najranije u drugoj polovici 12. s prijenosa
relikvija titulara zadarske katedrale, sv. Stoije.
9
e tome tekstu,
naime, opisani tvore jasnu i koherentnu cijelinu, pripov
jedanje povezano, a sve je vrlo precizno datirano stvarnim
imenima najvanijih sudionika (zadarski biskup, dud) i
prepoznatljivim stvarnim (odlazak na dvor Karla
Velikog i potom u Konstantinopoi), kojima je, dodue, poneto
izmijenjeno prvotno sukladno koja su
vladala u vrijeme nastanka teksta (biskup Donat nastupa kao
mirovni posrednik dvaju carstava, a ne kao predstavnik
svoje zajednice).
pak, na koji se u tekstu Translatio tretira
se zanimljivim i znakovitim; iz njega se dade jasno
naslutiti kamo je takvo razlaganje bilo usmjereno. je,
naime, predstavljeno kao predvidljiVO Boje djelo, to se, prim
jerice, jasno u o tomu kako su sedmogodinji
zastali pred gradskim vratima ne mogavi krenuti dalje. Sudionici
odmah su i bez dvojbi te
situacije, u njoj v zahtjev za prim
jerenih i dostatnih darovalO Takvo je Boje djelovanje, dodue,
od onoga to je Bog uredio jednom zauvijek, ali ipak pre
poznatljivo kao njegov istup i potvrda snage
i zakona. Dananjem pak, u takvu postupku nije
teko prepoznati nastojanje crkvene hijerarhije za uspostavom pot
pune kontrole nad domenom nadnaravnoga koje se pojavljuje u
ivotu ljudske zajednice, se zapravo obuzdava folklor i
interpretacija takvih fenomena. l l e tome se kontekstu osobito zan
imljivom i vrijednom posebne pozornosti epizoda u kojoj "stari
Mirmidonac", utjelovljenje iskustva i mudrosti svoje zajednice, pre
poznaje u gubi koju donose redovnici to su ukrali ruku
znak "anateme" kao posljedice golemoga grijeha.
l2
Ovakve nutarnje teksta ukazuju na njegovu starinu
te opredjeljuju i stav po kojemu on ne bi mogao biti od 11.
to svakako pomae pri pokuaju pouzdanijega krono
lokoga lociranja. j\;o, vrijeme postanka legende kakva je dospjela
do modernoga doba, nitko zapravo nije pokuao preciznije odred
iti. R. dodue, govori o tomu da se o kojima je u
tekstu mogu staviti u 9. ali ne kae nita o vre
menu kada je mogao nastati sam tekst. Elementi na koje se on pri
tomu poziva tj. "imena to se spominju ... i nazivi predmeta koji
o utjecaju" po njegovu su miljenju "znak starine
jer nas vodi u vrijeme kada je Zadar bio u ivot
Bizantskog carstva". Takvo je zapaanje doista posve utemeljeno,
no tomu svakako valja pridodati kako ti isti elementi sugeriraju da
i sam tekst nije mogo nastati mnogo poslije toga doba. se,
kako je u ovakvom razglabanju jo jedan
korak dalje te spomenutima pridruiti i neke druge argumente
koji da se nastanak rukopisa preciznije datira.
e samome tekstu, naime, postoje neki dijelovi koji jasno daju
do znanja da je njegov autor bio dobro upoznat s prilikama kakve
su vladale u doba o kojemu je u legendi dakle u 9.
odnosno da je i njegov uz opaeno pribjegavanje
9Tekst objavljen u F. Documenta
historiae ChroatiCCle periodum antiquam
illustrantia (Monumenta spectantia histo
riam Slavorum meridionalium \IJ) ;
Zagreb, 1877., 306-309 Za vrijeme nastan
ka usp. nav. dI, 10-'.
10"Sine omni mora atque gravi onere por
laverunt eam (Sc. salularem tumbam) ad
portam civilatis et ultra eam non
potuerunt mouere. Venerabilis au/em epis
copus dixit pueris.' 'Ex qua re fit, quod non
ceptum iler peragitis<' Illi dixerunl: 'SeiCIS,
domine pater; quod nequaquam amplius
possumus uiam carpere. ' Tunc episcopus
dixit. 'Ergo audire vu/.t, quid donaturi
ei sumus. ", nav. dI, 50
istaknute formulacije "'I.A.)
11 Lsp. J. LE GOFF, na srednjov
jekovnom Zapadu, u: rSTI , Srednjo
vjekovni imaginarij (jzv. L'imaginaire
medievaL. Essais - pr. \'1 Svet!), Zagreb,
1993., 39 id.
12 "fbi suni advene monachi, qUi actenus
apparueruni hic cum immundicia
ing enti lepre. Scia/ vestra inquisitio,
quia anathematizati fuerunt. '" ([\ E
nav. dI50 - istaknute formulaCije
MA.)
13 nav. dj ., 193. Tvrdnja kako le
"legendu o prijenosu tij ela ." napisao i ilu
minirao godine 1498. kreva nski redovni k
Zoi lo Ivanov" nav. dj., 159), bez
podrobnijega eJaboriranja i dokaza
(ZoiJov opis vlastituga posla vidi ovdje u
bilj. 2) ostaje neprihvatljiva
130
M. ANGie, Translatio beati Grisogoni .. , SHP 1I/125 (1998) ________ ___ ______
14" Omnes uero cives inito consilio
dixerunt ... Respondens unus, qui erat
plenus etate dixit: 'Si vultis perunanimiter
jaciamus legem ut possimus cognoscer
erei opus, in quo constiterit"
nav. df, 50 - istaknute formulacije M.A}
15Usp. nau. df, 178 i d.
16" Dixit ei unus ex commitibus eius"
nav. df, 52 - istaknute for
mulacije .\iLA.).
17 nav. dj ., 15
18 Usp. l. BOBA, Novi pogled na pOvijest
.1,r[oravie (izv. .v!oravia's History
Reconsidered - pr. A. Split, 1986 ,
27.
19 Isto, 29.
20 O "gradu" Moravi i i izgradnji
crkvene organizacije na
Moravske kneevine, bez obzira gdje ona
bila zemljopisno smjetena, usp opirno
BOBA, nav. df , 35-
7
8
21 O crkvi Sv. Donata (Sv Trojstva) usp.
opirno P Crkva Sv. Trojstva (Su
Donata) u Zadru Cl1ala biblioteka
Godinjaka spomenika kulture Hrvatske),
Zagreb, 1985
posve prispodobljen tome vremenu. To se
jasno vidi u nekoliko primjera, ponaiprije u kojima se
opisuje na koji su stanovnici nazvanoga prouincia
Marab raspravljali o nevoljama koje su il1 snale nakon to su
zadarski redovnici u njihovu zemlju donijeli ukradenu
ruku. r tome segmentu autor legende koristi poput "saz
vati i pravdu",14 kakvima se vrlo precizno opisuju
ustanove drutvenoga ivota upravo toga doba, 9. stol


je i u opisu postupka
akvilejskoga i trgovca Ilije, na mjestu gdje je autor leg
ende za jednoga od njegove pratnje upotrijebio
comes.
16
\Ijome se, naime, u 9. vrlo rijetko
pratitelj, ali se zato ona rabi kao titula izvedena upravo iz ovoga
prvotnog joj iz antike. u ovaj star
iji sloj valja svakako uvrstiti i spominjani provin
cia Marab o kojemu opirnije raspravlja .vl. On na
svoje rasprave upozorava kako bi se takav mogao odnositi
na Moravsku kneevinu,F da bi odmah od takvoga
odustao i onda se upleo u etimoloka koja
toponim Marab trebaju povezati s "mrav" i na taj ocr
tati Hrvata i Slavena da ive uzemunicama.
No, po strani ovo vieslojno i
valja primijetiti kako se etimoloki toponim Marab zapravo
izvanredno poklapa setnonimima Marvani ili Maravi kako
Moravljane u 9. suvremena vrela,18 dok
se provincia Marab moe smatrati doslovnom
fraze "moravska oblast" koju, kao neku vrst dravno-pravnog ter
mina, koristi crkvenoslavenski knjievni tekst Vita Methodii.
19
Posve sukladno ovakvome po kojemu se toponim
}v1arab u tekstu Translatio odnosi upravo na Moravsku, stoje i
koje se tu iznose o toj "oblasti", naime, o njezinu "gradu"
i njegovu biskupu.
zO
Stoga doista nema nikakva razloga natezati
toponim u neposredno zadarsko susjedstvo. da tekst
Translatio zna za zemljopisni i dravno-pravni pojam provincia
/v[arab, a koji nakon osvojenja i trajnoga naseljenja
upravo na tome prostoru nestaje na samom svretku 9.
se poklapa s ranije iznesenim stavom o njegovoj starini.
Time se, zapravo, glede vremena postanka teksta u formi u
kojoj je do modernoga doba precizno moe
odrediti terminus ante quem non, a to je posljednja 9. stol
odnosno vrijeme kada je pod papinskim vrhovnitvom
Metod ustrojio crkvenu organizaciju Moravske. S druge strane, ne
se, iako za takvo datiranje osim navedenih nutarnjih
ne postoji izravan oslonac u samome tekstu, da je tekst
Translatio mogao nastati mnogo kasnije od prijeloma 9. i 10. stol
odnosno prve polovice ovoga posljednjega. Zapravo, moglo
bi se bez ustezanja i s dosta argumenata govoriti o tomu kako svo
jom strukturom, nutarnjim ali i sadrajem, Translatio
beati Grisogoni martyris posve korespondira "duhu vremena" to
je Zadrom vladao kada je u tome gradu monumentalna
crkva Sv. Donata (Sv. Trojstva). Kao to svojom strukturom, prije
svega mijeanjem zapadnih i bizantskih utjecaja, a
potom i svojim ukupnim izgledom odnosno
131
Starohrvatska prosvjeta 1ll/ 25 (1998)
ta u kamenu biljei mijene kroz koje je u 9. pro
lazio grad to se uklapao u novi uljudbeni kontekst ne se
pri tomu tradicija, tako i Translatio na svoj i
formom i sadrajem, ocrtava kakvim je sve vezama taj grad bio
uklopljen u mreu drutvenosti irega okruenja.
* * *
\fa pitanje jesu li u tekstu Translatio opisani stvarni
dakle neto to se stvarno dogodilo u \remenu i na
prostoru, vrlo je teko dati precizniji odgovor. L:
svakome takvo pitanje se izlinim glede cjelina
kao inventio ossis i translatio. Danas se kao posve sig
urno zna da je opatija Sv. Krevana doista raspolagala tijel om, ili
bar velikim dijelom kostiju za koje se tvrdilo da pripadaju svecu
zatitniku
2L
Stoga valja zabaciti svaku sumnju glede toga da je u
jednome trenutku stvarno dolo do procesije i prenoenja
ovih ostataka, bez obzira odakle i kada oni doli, to se kasnije
slavilo i liturgijskim slavljem
23
Otkuda su ti ostaci doneseni ,
odnosno jesu li doista pronadeni na kojemu od
grobalja u okolici grada, gotovo se sigurno nikada
pouzdano odgovoriti. No, u svakome inventio ossis i
translatio, tako za ovakvu vrst literature, u
samome su tekstu dovedeni u usku svezu s izgradnjom crkve
Sv. Krevanu. se da je upravo na ovoj
vrlo jasno potvrditi materijalnim ostacima do kojih se
dolo arheolokim putem, kako je R. bio posve u pravu
radnju legende u 9. Naime, tijekom
radova na zatiti bazilike Sv. Krevana , dovrene
tijekom 12. vrlo se jasno utvrdilo kako je na njezinu mjes
tu stajala starija crkva uz samostanski kompleks. Izgradnju prve
crkve na ovome mjestu je relativno precizno datirati
ostaci ma crkvenoga namjetaja, nastaloga okvirno u vrijeme \ la
davi ne hrvatskoga kneza Branimira (8'9.-892.) odnosno u posljed
njoj 9. to se onda vdo precizno poklapa i s
gornjim povezanim uz Moravsku kneevinu.
Ovako vrlo precizno datirani tekst, koji se odnosi na inuentio
i translatio, postaje sada dragocjeno vrelo za poznavanje nutarn
jih prilika grada Zadra. e tome se, naime, dijelu legende posve
jasno govori o "trojici nasljednika, koji su svojom sta
jali na grada", i koji prigodom prijenosa tijela predvode
"Cijelu zadarsku oblast"25 tovie, ta su trojica svecu ponudili
bogate darove pa se iskazali kao najvaniji donatori pri izgradnji
crkve i samostana. K tomu, jedan od njih, po imenu Cetus, zavje
tovao se na predaju svoje ukupne imovine i ulazak u samostan
sku zajednicu kako bi ostatak ivota sluio sv. Krevanu. L nas
tavku legende, (miracula) pripisanim m
relikvijama, opisano je kako su nasljednici Cetusa, po njegovoj
smrti , pokuali samostanu oduzeti dobra to mu ih je ostavio nji
hov stric. 26 Cijeli ovaj sklop legende dobija posve novo
promotri li se sada u svjetlu dvaju vrlo vanih saznanja. S jedne
strane, naime, treba ga dovesti u svezu sa spoznajom da je
9. upravo u Zadru postojala
autonomna vlast to ju je 805. na dvoru cara Karla
22 Usp. nav. dI, 108;
nav. dj. , 152
23 nav. dj ., 159
24 Dio oltarne grede s natpi
som, to ga je svojedobno objavio
nav. dI ) T XIV, sl. 46, l.
PETRICIOLI , batina
samostana sv. Krevana do 16.
1000 Godina , 310, datira upravo vre
menom vladavine kneza Branimira .
Njegov II cijelosti potvrduje jo
jedan komad istoga namjetaja to je na
vidjelo izaao tij ekom iskapanja 1986, a
sliku kojega je, bez podrobnijih informaci
ja, objavio R. O muzeju
samostana sv. Kreva na, Isto, 383 O rani
jem objektu na mjestu crkve 12.
st. i starom samostanskom kompleksu, za
datiranje autor naalost nije uzeo u
obzir navedene komade crkvenog
namjetaja, usp. P Opatija sv.
Krevana II Zadru. Razvoj prostorne cje
line, lsto, 2':"9-281
25 "Erant namque iltie tres heredes fratres,
qUi praeemnt (?) eivilali in suis potentiis
cum totaJadertina provincia "
nav. (lj , 50).
26 "Tertius itaque frater, cuiu.s voeabulo
Cetus dicebalur, cum intimo anima veni!
et dixit. 'O pastor 0plume, qui venisti ad
pascendum gregem altitonemtis Dei, ego
autem tibi offera memel ipsum cum
omnibus rneis rebus, nam domum tuam
faciam divitem et deserviam libi in monas
tica officio usque dum corporalis vita mihi
comes fUerit. '. Post unum lustrum et
binos annos e.,r,halatus est ab hac luce
mundi ille senior, qUi dedi! suam heredi
tatem beato Grisogono, cuius nomen nun
cupabatur Cetus. Venerunt nepotes eius,
qui orti eranl ex uno fi-alnim suonIm et
conali sunt dicenles. 'Subtrahamus hered
itatem nostram ab isla ecclesia et nos
ipsam possideamus )}) nav. dI ,
50 i 51).
132
M. A Translatio beati CIrisogoni, SHP IJI/25 (J998.) __________ _ ______
r IvI. From Carolingian Official to
Croatian Ruler - The Croats and the
Carolingian Empire in the First Half of the
Ninth Century, Hortus artium medievali
um, Zagreb-Motovun, 3/1997, 9
28 Usp. razmatranje problema u N.
Zemunik, srednjovjekovni zadarski katel
i turska kasaba (Scinfillae Stephano
CIunjac;a dicatae 1) , Split, 1997, "7-9
29 Usp. na\. dj. ; ISTI, TI1e \XIaning
of the Empire. The Disintegration of
Byzantine Rule on the Eastern Adriatic in
the 9th Century, Hortus artium medieuali
um 4/ 1998
30 Andrijina oporuka objavljena je posljed
nji puta u J.
zbornik kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije l, Zagreb, 196;. , 25
8.
31 Dokument kojij registrira obnovu
samostana 986. posljednji je puta objavljen
u nav. dI , 4'i-6.
32 O sv. Krevanu kao zadubini zadarsko
ga patricijata usp. nav. dj., 156
33 "Illico arepti sunt ah immundis spir
itibus et ceperunt dare mugitum ad het
here ( = aethera) et raueas voces consonare
sicut licissce latrare inierunt"
nav. dI, 51).
133
Velikoga predstavljao dunosnik kojemu autor Anala
pridaje titulu dux, istovetnu onoj kojom poglavara
rodobne zajednice izrasle na lagunama Venecije27
Trojica nasljednika", koji u tekstu legende samostan
obaSipaju bogatim poklonima, se da ne mogu biti nita doli
pripadnici mjesne dinastije koja pod svojim nadzorom dri grad i
njegovu "oblast" od 9 ako ne i prije toga
doba.
Tu "oblast" Translatio poznaje kao jadertina provincia, i
istom onom oznakom kojom se u tome tekstu
i provincia Ma rab. Dokle see ta jadertina provincia 9.
danas jo nije posve jasno, se sve doskora dralo kako je
ranosrednjovjekovni Zadar nadzirao tek uski prostor do vrhova
prvih breuljaka sjeverno od grada. Crtu je M. povukao
pravcem: Diklo-Bokanjac-Babin Dub-Bibinje, taj pros
tor izvornim gradskim agerom, pa bi taj doista uski prostor i uz
najbolju volju bilo nazivati "oblast/provincia". No
nedavno je, a je o drugom vanom saznanju koje na ovaj
sklop legende haca novo svjetlo, \T. vrlo uvjerljivo dokazao
kako su gradske vlasti vrlo rano u svojim rukama drale
Zemunik i tamonju utvrdu.
2s
Kada se to povee s ranijim saz
nanjem o tomu dokle je u srednjega vijeka sezala juris
dikCija zadarskoga nadbiskupa (crta: Grusi-Mur'vica-Zemunik),
onda se mnogo jasnije ukazuje prostor na kojemu se mogla
razviti autonomna vlast, kakvu u
Analima i u Translatio.
Razvojni luk te autonomne vlasti, izrasle u gradu kao
sreditu irega prostora, a u vrijeme kada se tijekom cijeloga 9.
za gospodstvo nad hrvatskom obalom Jadrana
hore Bizant, Franci ali i prvi hrvatski vladari,29 nije teko poveza
ti od trenutka upravo s crkve i samostana
Sv. Krevana. Uzme li se pri tomu II obzir kako 918. Andrija, prvi
po imenu poznati zadarski prior, istome Sv. Krevanu
ostavlja bogatu nadarbinu (vinograd, jo jednu zemljU, kmeta i
njegovu enu, 100 ovaca te neto luksuznoga tekstila za opremu
crkvenoga namjetaja
30
), a k tomu se kasnije spominje i kao jedan
od utemeljitelja, postaje jasno da je od samih SVOjih
samostan Sv. Krevana hio zaklada gradskoga sloja.
To to 986. obnovu samostana provesti prior, Madije, koji uz
suglasnost svih "mukih i enskih nasljednika Fuskulovih ipriora
Andrije" stara samostanska dobra,31 odnosno to
samostan tijekom srednjega vijeka ostati zaklada gradsko
ga patricijata, za koji se u novije doba dri kako u mjeri
stoji u izravnim rodbinskim i krvnim svezama s ranosrednjov
jekovnom dinastijom,3
2
samo je nastavak prvotne
tradicije, koja korijene iz samoga utemeljenja crkve i
samostana. Sa svim time na umu, nije teko razumjeti kako je u
tekst legende dospjela o nasljednicima Cetusa koji
pokuavaju opozvati legate svoga strica i koje od toga
nevolje to su ih odmah stigle u vidu pojave duhova" u
njihovim tijelima.
33
Ovako interpretirano trebalo je u pri
padnika gradske, odnosno "oblasne" dinastije, i nasljed
nika prvotnih utemeljitelja crkve osigurati dostatnu lojalnost volji i
eljama predaka. Iz kasnijega stanja stvari jasno je tek toliko da to
nije bilo ostvareno u punoj mjeri te je 986. samostan trebalo
obnavljati, jer je "poradi nebrige" (per negligentiam) naprosto
zamro samostanski ivot, pokrenut u vrijeme o kojemu
je u Translatio. 34
Tekst legende govori tek usputno o postojanju vlasti
koja je nadzirala grad i njegovo ire okruenje, i kako se iz svega
ovoga dade razabrati, gotovo na na koji se u
suvremenim likovnim prikazima koristi odora ili uporabni pred
meti suvremenika. Lpravo stoga se navodima teksta, upotpunjen
ima saznanjima iz drugih vrela, doista moe pokloniti
povjerenje. stvari stoje i s o ruke koju
su izvela trojica redovnika drugoga gradskog samostana, onoga
sv. Rufine, o kojemu, osim navoda iz teksta Translatio, nita
drugo ni ne znamo.
35
relikvija i bijeg u udaljenu :Vloravsku
kneevinu, opisani u legendi, nisu, zapravo, nita za 9.
za doba intenzivne trgovine ostacima koji su se
uvelike dovozili iz Bizanta. Udaljeno jo
misionarskih dijeceza, kakva je bila i ona moravska, je
pustolove i te je upravo iz ovoga doba,
iz 873, i pismo pape Ivana V1I!. "slavenskom
knezu" Mutimiru. L pismu papa upozorava kneza, se provin
eia sterala na junome obodu Panonske nizine, kako bi morao
poduzeti otrije mjere glede organizirane crkvene hijer
arhije to ju je biskup Metod. U vrijeme pisanja pisma po
njegovoj se zemlji mogu presbiteri illie absoluti et vagi ex
omni loco adventantes, a upravo bi njima Mutimir morao stati na
kraj .36 e okvire iz papina pisma nije teko smjestiti i takve
pojedince kakva su tri zadarska redovnika-pustolova, koji s
odrezanom rukom odlaze iz grada se bogatoj
nagradi negdje drugdje, gdje svjee pokrteni "barbari" znati
cijeniti donesenu relikviju.
ako jezgro o relikvije i odnoenju u .Yloravsku
doista i odgovara vremenu i prostoru, ostatak nije, ni uz
najbolju volju, ni na kakav kontrolirati. Iako autor
legende poznaje, kako je naprijed istaknuto, mehanizme (inito
consilia i !aeiamus legem) kroz koje funkcioniraju drutva izvan
teritorija koji se naziva Jadertina provineia, to se ipak ne moe
uzimati kao dokaz eventualnih veza s Moravskom
kneevinom. S druge strane, na koji su se saz
nanja o ovoj udaljenoj provinciji mogla proiriti do kru
gova grada, jasno se ocrtava uzme li se u obzir bogata i razvede
na mrea veza koju je za pontifikata papa Hadrijana II. , Ivana \ llI.
i Stjepana V. (VI.), papinstvo razvilo s novim dravama:
Hrvatskom, Moravskom i Bugarskom, ih posve uklopiti
u svijet ali na novi Za ilustraciju je ovdje dostat
no navesti primjer Ivana, koji je kao kneev poklisar
879. putovao iz Moravske za Rim preko Hrvatske i pri tomu papi
donio vijesti o krupnim promjenama nastalima u Hrvatskoj nakon
zbacivanja kneza Zdeslava i uspona Branimira na tamonji
kneevski prijestol. Tom je prigodom Ivan po svoj prili
ci posjetio i gradove nedavno ustrojene bizantske teme Dalmacije,
Split i Zadar, iz kojih je u Rim donio vijesti o vrenju i spremnosti
Starohrvatska prosvjeta 111/25 (1998)
34 Vidi ovdje bilj . 31
3S o ranosrednjov
jekovnome monatvu u 7adl1J, na v.
dj., 17-8, ne spominje
sa mostan Sv. Rufine o koj emu govori tekst
kojim se bavi.
36 Regest pisma s citiranim navodima u Ph.
JAFFE, Regesta pontificum Romanorum l,
Graz, 1962. , 379, nr. 29-:-3
37 O tomu opirnij e M. Mjesto
Branimirove Hrvatske u suvremenom
europskom poretku, Zbornik radova sa
skupa Hrvatska u doba kneza Branimira,
odranog 12. lipnja 1998. u Benkovcu
(priredeno za tisak)
134
M. A Translatio beati Grisogoni ... , SHP 1I1/25 (1998) _ _ ____ _ .___ ____ ___
38 Za Ivanovu misiju usp. The
Waning .. , 18-9.
nav. dj. , 194 naglauje kako je
ime naroda J1i17nidones ovdje dato u
nominativu jednine, a ela se
stanovnitvo "oblasti" navodi samo kao
pripisuje "nasklapnosti i nedot
jeranosti redakcije u kojoj je ta legenda
dola do nas".
iO Mirmidonci su narodnosna ime koje
pot jo iz mitologije. Usp.
nav. dj ., 19
41 esp. S. ANTOLJAK, Jo neto o
"Cmuatis et Mirmidonibus", Godien
zbornik na FilozoJskiot Jakultet 19/ 1967 ,
(Skopje), 141-151.
42 nav. dj., 160, odvo
jeno govori o pologanju prisege na
sa rukom, da bi neto
ni e naveo kako je jedan od s
rukom (postojala su, naime, dva) nosio
natpis s Koj omanovim imenom.
43 Iako je povijesti samostana
navedeni zbornik radova sa skupa
odranog LI prosincu 1986 u Zadru (vidi
ovdje bilj. 3), bogata grada Povijesnog
arhiva u Zadru jo uvijek nudi
neiskori teni materijal koji postavljene
probleme osvjetljava s novih i
vanih strana.
135
na promjene, a cijela se njegova misija u Hrvatskoj i
dvama gradovima vrl o jasno zrcali u ukupno pisma to ih je
papa Ivan VIII. uputio na obalu odmah po pok
Iisarevu dolasku u Rim.38 Nema pri svemu tomu nikakve dvojbe
da je za boravka u gradovima Ivan nairoko izvijestio i o
zemlji iz koje je krenuo, a kako zaCij elo nije bio jedini poklisar koji
je u ovo doba preko gradova na obali putovao
u daleko to postaje jasno na koji su se i u Zadru
mogle pojaviti vijesti o Moravskoj i tomu to se tamo
Kako u ovome kontekstu da autor
Translatio stanovnike "oblasti Marab", ili jo preciznije jednoga od
njih,39 naziva Mirmidoncem? Ovaj nedvojbeni priziv na
tradiciju
40
teko je, naime, uklopiti u kontekst vremena kada je
tekst nastajao. ekoliko je pretpostavka da se pod
Mirmidoncima imaju razumijevati kako bi se moglo
iz jednoga mnogo kasnijeg pisma, iz sredine 11. stol
to bi da je Translatio nastala u relativno kratkom
razdoblju kada se jo uspomena na netom propalu
Moravsku kneevinu. Tada se znalo da taj prostor naseljavaju
"barbari " koji se na prijelomu 9. i 10. nazivaju
"Mirmidoncima". No, isto je tako da se staro ime Slavena,
koji su naseljavali .'v1oravsku kneevinu, a koje u ovom obliku bil
jei legenda, II krugovima kojima su zaCijelo pripadali i
autor zadarske legende kao i koji je pisao spomenuto
pismo wormskom biskupu, naprosto prenijelo na nove stanovnike
istoga Problem, na alost, na ovom stupnju poznavanja
ipak nije rjeavati s vie sigurnosti te stoga ostaje pred
metom za dalja istraivanja i razglabanja.
Motiv odnoenja ruke u "Moraviju" nakon
je, dovesti u svezu s jo nekim poznatim
o kojima se dosad nije vodilo u ovakvome
kontekstu. Iz kasnijih vrel a, naime, poznato je da je jedan od
u kojem se nalazila upravo ruka sv. Krevana imao na
sebi natpis s imenom kralja Kolomana. je toga
bilo posebno te su na njemu Zadrani 1384. i 1391., prema
navodima gradskoga Pavla (Paulus de Paulo),
polagali prisegu vjernosti kruni Sv. Stjepana, odnosno osobama
koje su tu krunu Ll datom trenutku nosile (prvo kraljica Marija, a
potom i kralj Sigismund).42 \To, dok uspostaviti vezu ovih
nije teko, dotle je preciznija interpretacija podudarnosti
motiva miracula, u kojem se ukradenu ruku prvo odnosi
II "oblast Marab" a potom i u grad, i s rukom iz te
koji nosi natpis s imenom kralja Kolomana, gotovo
pri dananjem stanju vrela koja govore o i okol
nostima u kojima je Koloman nakon 1102. postao hrvatskim kral
jem. Prije toga bi , svakako, valjalo odgovoriti i na pitanje je li i u
svim, ili bar nekim ranijim prigodama polaganja prisege ugarsko
hrvatskim vladarima, koriten upravo ovaj bi tre
balo dostatno istraiti u literaturi poznatu tvrdnju da je
samostan Sv. Krevana bio uporite "kraljevske stranke"
u gradu, kao i mnoge druge probleme u svezi s
samostana s jedne,43 i odnosa grada i kraljevske vlasti s druge
strane. No, i prije toga nije teko naslutiti kako je najvjerojatnije
Starohrvatska prosvjeta JJl/25 (J 998)
po ulasku u grad 110,). Koloman dao izraditi za ruku koja
je nekad davno, barem po tada staroj legendi, bila odneena
u zemlju (oblast) kojom je sada vladala dinastija to joj je i sam
pripadao.
posljednji miracul o kojem pripovijeda Translatio,
onaj o akvilejskom i trgovcu Iliji i njegovom poklonu
samostanu Sv. Krevana nakon izbavljenja iz oluje,
zacijelo na realnoj - postojanju velikoga poklona
upravo takve povijesne bogatoga trgovca koji
je svretkom 9. ili na 10. uz hrvatsku
obalu Jadrana trgovao i na taj ovai prostor povezivao s
gospodarskim sustavom to se postupno gradiO u Europi. Opis to
ga tekst legende daje o Ilijina poslovanja da ga
se ovdje opirno citira je to jedini opis poslo
vanja ranoga srednjeg vijeka kojim danas raspolaemo. Sukladno,
dakle, tekstu u Translatio "neki iz grada Akvileje, po
imenu Ilija, jednoga se dana ukrcao na brod natovaren beskrajn
im mnotvom rohe i zaplovio mirnim prijateljskim
morem; uz vitkih vesala pouriO je ka gradu koji se zove
Rab. Kada se, po obavljenome poslu, ponovno vratio
morskome putu i kada se pribliio luci grada Zadra, snano nevri
jeme visoko je podiglo more i bacilo ovoga mornara s njegovom
natovarenom ladicom do obale grada Raba".44
Ne se u razglabanje pomorskih puteva kojima su
brodovi ovoga doba plovili, kao ni u takVOj plovidbi
to su ih nosile vremenske nepogode, ovdje valja istaknuti da
gornji opis doista vjerno reproducira situacije koje su krajem 9. ili
10. postale stvar svakodnevnice gradova na
obali Jadrana. Veletrgovac iz Akvileje, s brodom nato
varenim jednom vrstom robe plovi od grada do grada, tu trguje
(peracto negocio u naemu vrelu) i nastavlja dalje, sve dok ne
rasproda robu s kojom je krenuo na putovanje, odnosno ne
nakupuje drugu koju vratiti tamo odakle je krenuo. Zato je
brod pri dolasku u Zadar jo uvijek natovaren, a deminutiv
ladica, kojim je natovareno plovilo, treba samo podcr
tati ljudsku pred snagom prirodne nepogode i time jo vie
istaknuti i vanost sveca koji trgovca izbavlja iz takve nevol
je. Ono to svakako vrijedi naglasiti u gornjoj slici jest da trgovac
dolazi iz Akvileje, dakle s a ne iz Mletaka ili
s druge obale Jadrana, se znatno iri horiznot gospodarskih
veza ovoga doba. Pri tomu ne treba dvojiti glede toga da
je obalni grad samo arina ukupne razmjene s
dubljim prostorom zapravo s
hrvalske kneevine. S ovakvim uvidom u gospodarske
prilike 9. kakve nudi ovaj dio Translatio, postaje
razumljivijim i polet graditeljske aktivnosti na prostoru to ga je
hrvatska kneevina, a koji se osjeti upravo u drugoj
polovici 9.

Broj ljudi koji su stvarali preduvjete za takav
polet, kakav je bio akvilejski trapezita Ilija, zacijelo u ovo
doba nije malen. Kod svega toga ostaje sporedno je li Ilija doista
doivio nevrijeme opisano u tekstu Translatio, ili je moda njegov
poklon samostanu Sv. Krevana bio motiviran prepoznavanjem
sveca koji je doivio smrt upravo u gradu iz kojega je
i, i Quidam trapezita civitatis AquiLegie
Hehus namine quadam die ingressus
ratem confertam infinitio mercimoniis
sulwbat paccalum equor; cum tentis
remigiis accelerabat ad civitalem, que dic
ilur Arbem. El dum peracto negocio
repeleret per equoream uiam et cum
appropinquassel ad portum civilatis
jadrensis, vehemens procella aLtius exci
tavit mare et proiecit il/um nautam cum
sua referia navicula ad tilus Arbensis
civilatis nav. dj. , 52
istaknute formulacije MA.)
451 sp. okvirna razglabanja o "konjunkturi
9 st." to li) daje I. GOLDSTEIN, Hrvatski
rani srednji vijek, Zagreb 1995, 188 i d.
"Intenzivnu izgradnju crkava i, naravno,
klesanje skulpture, dakle punu difUZiju
predromanike" Ll posljed njoj 9. st.
naglaava i .
doba II Dalmaciji, Split, 198-:-,63.
136
M. Translatio beati Grisogoni, SHP lIJ/25 (1998) _ ___ ____ ____ ___ _
i sam dolazio. Kao i u okvira orisanih u tekstu
legende sasvim uzgredno i bez namjere da se stvarno o tomu
problemu govori, tako je i ovdje u okviru izlaganja miracula o
izbavljenju trgovca tek usput, ali zato i vrlo precizno,
orisan gospodarskih gibanja to su vladala na hrvatskoj obali
Jadrana u vrijeme nastanka legende.
* * :::
teksta legende poznate pod naslovom Translatio
beati Grisogoni Martyris, poduzeta u namjeri da se utvrdi u kojoj
se on mjeri moe koristiti kao relevantno povijesno vrelo, pokaza
la je da legenda svojom kompozicijom j unutarnjim
posve odgovara i duhu vremena od 9. do 11.
Podrobnije razglabanje iznijelo je na vidjelo niz elemenata koji
ukazuju na to da je tekst u dananjoj formi nastao kao
legenda o i prijenosu kostiju (inventio ossis i translatio)
jednoga odnosno o
(miracula) koja su se pripisivala takvim
negdje potkraj 9. ili u prvoj polovici 10. Tekst je bio nami
jenjen poglavito usmenom komuniciranja, dakle glasnome
unutar drutvenog kruga, preciznije vlada
sloja grada i njegova neposrednog okruenja. Dalje istrai
vanje uputilo je na da se u tekstu, da
on posve odgovara tekstovima rairenima u isto doba,
ipak raspoznaju elementi koji ocrtavaju prilike kakve su vladale u
Zadru i njegovu u vrijeme nastanka djela. Iako namjera
pisca nije hila vjerno prikazivanje i opisivanje
o kojima se u legendi pripovijeda, ipak nam je ostavio vrijedne
podatke o organizaciji grada u 9. i 10.
vezama koje su postojale s dubokim prostorom sve do
\1.oravske, te upozorio na na koji se
manifestiralo ono to se u novije vrijeme neki nazi
vaju "konjunkturom 9. na hrvatske kneevine.
137
An analysis of the text of the legend known as the Translatio
beati Grisogoni Martyris has shown that in its composition and
inner characteristics it entirely corresponds to the comprehension
and spirit of the period from the 9th to the 11th centuries. More
detailed analysis has brought to light a series of elements indicat
ing that the text in its present form was created as a classic legend
about the discovery and transportation of the bones (inventio ossis
and translatio) of an early Christian saint-martyr, or rather the
miracles (miracula) that were usually attributed to such relics,
somewhere at the end of the 9th century or in the first half of the
1ath. The text was intended mainly for verbal communication, for
being read aloud within a certain social circle, the leading stratum
of the city and its immediate vicinity. Further research has indi
cated the possibility of recognizing elements that depict the condi
tions in Zadar and its hinterland in the period when the work was
created, despite the fact that this text corresponds exactly to similar
texts widely distributed in the same period. Although the intention
of the writer apparently was not the faithful display and deSCrip
tion ofthe events spoken ofin the legend, he has nonetheless left us
valuable data about the political organization ofthe city in the 9th
century and the beginning of the lOth, the connections that exist
ed in the deep spatial extent of the hinterland, all the way to
Moravia, and finally has shown the way in which what some his
torians in the recent period have called "the conjuncture ofthe 9th
century" was practically manifested in the reRion of the Croatian
princedom.
Starohrvatska prosvjeta 1Jl/25 (J 998)
The Translatio Beati
Grisogoni Martyris
As a Historical
Source
138