HENRYK SIENKIEWICZ QUO VADIS

KS-ROMANI ZRNO Kolo I., knjiga 1. Izdava KRANSKA SADANJOST Maruliev trg 14 ZAGREB Za izdavaa Vjekoslav Bajsi Zagreb, Kaptol 31 Kolo uredila Ljiljana Matkovi-Vlai Korektura Bonita Kovai Nives Kuhar Oprema Alfred Pal Tisak NIRO VJESNIK Zagreb HENRYK SIENKIEWICZ QUO VADI Preveo Antun imik KRANSKA SADANJOST ZAGREB 1979 o S ii i Petronije se probudio tek oko podne, i to kao obino veoma umoran. Sino je bio kod Ne-rona na gozbi, koja se otegnula do kasno u no. Od nekoga vremena poelo mu se kvariti zdravlje. Sam je govorio da se jutrom budi kao ukoen te ne moe sabrati misli. No poto su mu uvjebani robovi pomnjivo protrli tijelo nakon jutarnjeg kupanja, ubrzalo je to pomalo optok njegove lijene krvi, razbuivalo ga, osvjeivalo, vraalo mu snagu, tako da je iz oleotekija, iz stranje klijeti u kupelji, izlazio kao da je iznova oivio, oiju sjajnih od svjeine i veselja, pomlaen, pun ivota, gizdav, tako nedostian, da se nije mogao s njime usporediti ni sam Oton, pravi, kako ga nazivahu, arbiter elegantia-rum. U javne kupelji rijetko je odlazio, osim kad bi se tu naao kakav retor koji bi pobudio udivljenje u gradu, ili kad je u efebijama bilo kakvo osobito zanimljivo rvanje. Imao je, uostalom, u svojoj insuli kupelj, koju mu je slavni Severov drug Celer bio proirio, pregradio i uredio s tako izvrsnim ukusom da joj je sam Neron priznavao prednosti pred carskom, iako su carske kupelji bile prostranije i kudikamo raskonije ureene. Dakle, poslije te gozbe, na kojoj se od dosade nasluao Vatinijevih budalatina i gdje je zajedno s Neronom, Lukanom i Senekom raspravljao o pitanju: ima li ena duu ustao je kasno i poao u kupelj. Ba su ga dva golema balneatora poloila na sto od empresovine, pokriven bijelom kao snijeg misirskom tkaninom, i nakvasivi dlanove mirisnim maslinovim uljem stadoe trti njegovo skladno tijelo, a on sklopi oi ekajui da prijee na nj toplina laconicuma i toplina njihovih ruku, te da tako razbije njegovu izmorenost. No za nekoliko asova progovori i rasklopivi oi stade raspitivati kakvo je vrijeme, pa onda za

dragulje to mu ih je draguljar Idomen obeao danas poslati da ih razgleda ... Rekoe mu da je vrijeme lijepo i da piri tih lahor s Albanskih brda, a dragulji da nisu stigli. Petronije iznova zaklopi oi i zapovjedi da ga prenesu u tepi-darium, kadli se uto iza zastora pomoli nomenkla-tor najavljujui da ga je mladi Marko Vinicije, koji se nedavno vratio iz Male Azije, doao pohoditi. Petronije zapovjedi da uvedu gosta u tepidarij, kamo su i njega prenijeli. Vinicije je bio sin njegove starije sestre koja se neko udala za Marka Vinicija, bivega konzula iz vremena cara Tiberija. Mladi je sada sluio pod Korbulonom protiv Par-ta, i poto je rat bio dovren, vratio se sad u Rim. Petronije je prema njemu gajio neku posebnu sklonost i odanost, jer je Marko bio lijep mladi atletskoga stasa, a ujedno je znao uvati neku estetsku mjeru u rasputenosti, a to je Petronije cijenio vie od svega. Zdravo, Petronije, pozdravi mladi ulazei elastinim korakom u tepidarij. Neka te svi bogovi nadare sreom i napretkom, a osobito Askle-pije i Kiprida, jer pod njihovim dvostrukim okriljem nee te zadesiti nikakvo zlo. Dobro doao u Rim i prijao ti poinak poslije rata! prihvati Petronije pruajui ruku iz obilnih nabora lanene tkanine, kojom se bio ogrnuo. to ima novo u Armeniji, i nije li te za boravka u Aziji put nanosio u Bitiniju? Petronije je neko bio carski namjesnik u Bitiniji, te je upravljao tom pokrajinom vjeto i pravedno. To je bilo udnovato s obzirom na znaaj toga ovjeka, koji je bio na glasu sa svoje mekoputnosti i ljubavi k nasladama, pa je stoga rado spominjao ona vremena, jer su dokazivala to bi on mogao i znao da bude kad bi mu se htjelo. Bio sam i u Herakleji odvrati Vinicije. Poslao me je onamo Korbulon s nalogom da prikupim pojaanja. Ah, Herakleja! Znao sam ondje jednu djevojku iz Kolhide, za koju bih dao sve ovdanje pute-nice, ne izuzevi ni Popeju. Ali to su stare dogodovtine. Priaj mi radije to se uje iz Partske zemlje. Dodue, upravo su mi dosadni ti svi Vologesi, Ti-ridati, Tigrani i svi ti barbari koji, kako tvrdi mladi Arulan, kod kue jo idu etveronoke a samo se pred nama grade ljudima. No sada se mnogo govori o njima u Rimu, ako ni za to, a ono zato to je opasno goyoriti o emu drugome. Taj rat ide ravo, i da nije Korbulona, mogao bi se pretvoriti u poraz. Korbulon! Tako mi Baka, to je pravi bog rata, ivi Mart: velik vojvoda, a ujedno estok, poten i glup. Drag mi je ve i zato to ga se Neron pribojava. Korbulon nije glup. Mogue da ima pravo. Uostalom, to je svejedno. Glupost, kako kae Piron, ni po emu nije gora od mudrosti i niim se od nje ne razlikuje. Nato Vinicije stane priati o ratu, no kad je Petronije opet sklopio vjee, opazi mladi njegovo sumorno i neto omravjelo lice te promijeni predmet razgovora i stane ga zabrinuto pitati za zdravlje. Petronije iznova otvori oi. Zdravlje! Ne. On se nije osjeao zdrav. Nije, dodue, jo doao do ega je dospio mladi Sisena koji je tako izgubio svako osjeanje da je jutrom, kad su ga nosili u kupelj, pitao: Da li sjedim? No Pe-tronije nije zdrav. Vinicije ga je maloprije izruio okrilju Asklepija i Kipride. Meutim, Petronije ne vjeruje u Asklepija. Ta ne zna se ni iji je upravo sin taj Asklepije, da li Arsinoin ili Koronidin. A kad je mati tako neizvjesna to da se tek kae za oca? Tko danas moe jamiti i za svoga roenoga oca! Tu se Petronije naruga i produi: Poslao sam, dodue, ima tome dvije godine, u Epidaur tri tuceta ivih drozdova bravenjaka i vr zlata, a evo zato. Rekao sam sam sebi: pomoglo, ne

pomoglo, nee nauditi. Ako ljudi po svijetu jo prinose rtve bogovima, mislim da svi umuju kao i ja. Svikolici! Izuzevi moda mazgare koji unajmljuju pod kiriju putnicima svoje mazge kod Kapenskih vrata. Osim Asklepija imao sam okapanja i s Askle-pijadima, kad sam lani pobolijevao od mjehura. inili su za me inkubaciju. Znao sam da su to sljepari ali sam ipak govorio sebi: to mi to kodi! Svijet je utemeljen na prijevari, a ivot je obmana. Treba ti samo imati toliko pameti da umije razluiti ugodne obmane od neugodnih. U mome hipokaustu loe cedrovinom koju mi posipaju ambrom, jer vie volim mirise nego vonj. A to se tie Kipride, kojoj si me takoer preporuio, okuao sam njenu zatitu po tome to me stalno probada u desnoj nozi. No to je ipak dobra boica! Sve bih rekao da e i ti, prije ili poslije, prinijeti bijele golubove na njen rtvenik. Istina je ree Vinicije. Ne dohvatie me partske strijele, ali me pogodi Amorova strijela, i to iznenada. A tako ti bijelih koljena Harita! To e mi prvom zgodom u dokolici priati! klikne Petronije. Upravo sam i doao da mi u tom da savjeta odgovori Marko. No u taj as uoe epilatori, koji se zabavie oko Petronija, a Marko zbaci tuniku i spusti se u kadu punu mlake vode, jer mu je Petronije ponudio da se okupa. 10 Ah, i ne pitam, uzvraa li ti ljubav doda Petronije gledajui mlado, kao od mramora klesano tijelo Vinicijevo. Da te je vidio Lisip, sada bi, kao kip Herakla u mlaanom vijeku, resio vrata to vode na Palatin. Mladi se ovjek zadovoljno osmijehne i stane se zagnjurivati u kupelj prskajui pri tome obilno toplu vodu na mozaian pod, koji je predoavao Heru u asu kad moli San da uspava Zeusa. Petronije ga je gledao zadovoljnim okom umjetnika. Kad se Marko okupao i kad se i on zatim predao epilatorima, unie lektor (s mjedenom kutijom o pojasu i svicima papirusa u kutiji). Jesi li voljan posluati? upita Petronije. Ako je tvoja umotvorina, drage volje odvrati Vinicije ali ako nije, volim razgovarati. Pjesnici hvataju danas ljude na svim okovima. Dabome. Ne moe proi ni oko jedne bazilike, oko toplica, pored knjinice ili knjiare, da ne opazi pjesnika gdje se uzmahao rukama kao majmun. Kad je onomadne Agripa doao s Istoka, mislio je da su to luaci. Ali takva su ti sada vremena. Car pie stihove pa zato svi idu njegovim tragom. Samo nije slobodno pisati stihove bolje od carevih pa se zato poneto bojim za Lukana. No ja piem prozom kojom ne astim ni sebe ni druge. ita je trebao da ita kodicile onoga kukavca Fabricija Vejenta. Zato kukavca? Jer mu poruie da se poigra Odiseja i da se ne vraa u postojbinu do nove naredbe. Ta odise-jada bit e mu toliko laka nego Odiseju to njegova ena nije Penelopa. Ne treba da ti, uostalom, kazujem da su ludo radili. No ovdje nitko ne uzima stvari drukije nego povrno. To je prilino rava i dosadna knjiica koju stadoe lakomo itati istom onda kad je pisac bio poslan u progonstvo. Sada viu sa svih strana: Scandala! Scandala! I moe biti da je neke stvari Vejento izmiljao, ali ja, koji poznajem grad i znam nae potrese i nae ene, uvjeravam te da je sve to bljee u knjizi nego u stvarnosti. Sad svatko trai u njoj sebe sa strahom, a 11 druge sa slau. U Avirunovoj knjiari sto je pisara prepisivalo po diktatu i uspjeh joj je siguran. Je li se i o tebe oeao?

 Jest, ali je pisac promaio, jer sam gori i nisam tako plitak kako me ocrtao. Eto vidi, mi smo ovdje odavna izgubili osjeaj onoga to je poteno to li nepoteno i meni se samome ini da tu, zbilja, nema nikakve razlike, premda se Seneka, Muso-nije i Traseja grade kao da je oni vide. Meni je to svejedno! Herkula mi, govorim onako kako mislim. Jedino sam sauvao tu prednost da znam to je runo a to lijepo, a toga na priliku na riobradi pjesnik, koija, pjeva, igra i glumac ne razlikuje. ao mi je ipak Fabricija! On je dobar drug. Upropastila ga je tatina. Svatko je sumnjao u nj, no nitko nije zastalno znao; ali on sam nije mogao utjeti nego je na sve strane svakom priao pod tajnom. Jesi li uo to se Rufinu desilo? Nisam. Hajdemo u frigidarij, tamo emo se ohladiti, pa u ti pripovijedati. Prijeoe u frigidarij, usred kojega je vodoskok bacao mlaz vode, obojene svijetloruiastom bojom, koja je irila miris ljubica. Tamo sjedoe na niska sjedala, prostrta svilom i poee se hladiti. Neko su vrijeme utjeli. Vinicije je asak gledao zamiljeno fauna od tua, koji je sebi prebacio preko ramena nimfu i poudno traio ustima njena usta, pa ree: Ovaj ima pravo. Eto to je najbolje u ivotu. Manje-vie! Ali ti osim toga voli rat kojega ja ne volim, jer pod adorovima pucaju nokti i gube ruiastu boju. Uostalom, svatko ima neto to voli. Riobradac ljubi pjev, naroito svoj vlastiti, a stari Skauro svoju korintsku vazu koja nou stoji uz njegovu postelju i koju on cjeliva kad mu se ne spava. Sav joj je ve rub iscjelivao. Reci mi, pie li i ti moda stihove? Ne piem. Nikad nisam sastavio nijednoga hek-sametra. A ne udara li u-itam ili ne pjeva li moda? Ne. 12 A utrkuje li se kolima? Utrkivao sam se jednom u Antiohiji ali nisam imao sree. Onda sam miran za te. A uz koju si stranku u cirkusu? Uz zelenu. Onda sam posve bez brige za te, osobito zato to ima dosta velik imutak, iako nisi tako bogat kao Palas ili Seneka. Jer eto vidi, kod nas je sada dobro pisati stihove, pjevati uz citaru, deklamirati i natjecati se u cirkusu, ali je jo bolje, a pogotovo sigurnije, ne graditi stihove, ne svirati i ne natjecati se u cirkusu. A najbolje je da se zna diviti kad to ini Riobradi. Lijep si mladi pa ti moe prijetiti jedino ta opasnost da se Popeja zaljubi u te. Ali za to je ona odvie iskusna. Ljubavi se nauila dosta kod prva dva mua a kod treega stalo joj je do neega drugoga. Zna li da je onaj budala Oton ljubi jo i sada do ludila? ee po panjolskim stijenama i uzdie a stare je obiaje tako odbacio i tako zanemario da mu je sada za eljanje kose dosta tri sata na dan. Tko bi to bio oekivao, pa jo od Otona! Ja ga dobro razumijem odvrati Vinicije. Samo na njegovu mjestu, ja bih radio neto drugo. to na priliku? Kupio bih sebi vjerne legije od hispanskih br-ana. Nema ti eih vojnika od tih Iberaca. Vinicije! Vinicije! Sve bih rekao da ti ne bi bio za to podoban. A zna li zato? Zato to se takve stvari rade ali se ne kazuju, pa ni pogodbenim nainom. to se mene tie, smijao bih se na njegovu mjestu Popeji, smijao bih se Riobradome i

kupio bih sebi legije ne od Iberaca nego od Iberkinja. Osim toga jo bih pisao epigrame ali nikome ih ne bih itao, kao onaj jadni Rufin. Htio si mi priati njegove zgode. Ispriat u ti ih u unktuariju. No u unktuariju obrati se Vinicijeva panja na neto drugo, i to na divne robinje koje su ekale gospodara iz kupelji. Dvije od njih, Etiopljanke, sline krasnim kipovima od ebanovine, poee im maza13 ti tijelo njenim mirisavim mastima iz Arabije. Druge dvije, Frigijke, vjete eljarice, drale su u rukama, mekim i gipkim poput zmija, ulatena ogledala od elika i eljeve, a dvije djevojke, Grkinje s Kosa upravo boanske ljepote, ekale su kao ve-stiplicae dok ne doe na njih red da urede nabore na togama obojice gospodara. Tako mi gromovnika Zeusa klikne Marko Vinicije divna li u tebe izbora. Volim izbor nego broj uzvrati Petronije. Sva moja familija u Rimu ne premauje etiri stotine dua i drim da za osobnu slubu samo skorojeviima treba vei broj ljudi. Krasnijih robinja zacijelo nema ni sam Rio-bradi ree Vinicije rairivi nosnice. Nato e Petronije s prijaznom nehajnou: Ti si mi roak, a ja nisam ni zavidan kao Baso, ni cjepidlaka kakav je Aulo Plaucije. No uvi Vinicije potonje ime zaboravi askom na djevojke s Kosa i dignuvi ivo glavu upita: Otkuda ti pade na um Aulo Plaucije? Zna li da sam, uganuvi ruku pred gradom, proveo vie dana u njihovoj kui? Desilo se da je Plaucije nadoao u as te nezgode i, videi da imam teke bolove, ponio me sa sobom, i tamo me njegov rob, lijenik Me-rion, izviao. 0 tom sam ba htio govoriti s tobom. Zato? Da se nisi po nesrei zaljubio u Pompo-niju? U tom sluaju alim te: nije mlada, a kreposna je! Ne bih mogao zamisliti gorega sluaja. Brr! Nisam u Pomponiju, naopako! ree Vinicije. E da ja sam znam u koga! Ve eto ne znam pravo ni kako joj je ime: Ligija ili Kalina. U kui je zovu Ligijom, jer je od ligijskog roda, a ima svoje barbarsko ime: Kalina. udna je to kua u tih Plaucije-vih. Puna je kao konica pela a tiha kao gaj u Su-bijaku. Vie dana nisam ni znao da u njoj prebiva boanstvo, dok jednom u ranu zoru nisam ugledao gdje se smije na fontani u vrtu. I tako mi one pjene iz koje se rodila Afrodita, zrake rujne zore prolazile su joj kroz tijelo. Mislio sam da e mi se, kad se 14 rodi sunce, rasplinuti na svjetlu, kao to nestaje zvijezda Danica. Odonda jo sam je dvaput vidio i otada ne znam to je mir, ne znam to su druge elje, ne marim znati to mi moe dati grad, ne marim za ene, ne marim za zlato, ne marim za korintsku mjed, ni jantar, ni sedef, ni vino, ni asti, samo Li-giju udim. Govorim ti iskreno, Petronije, da eznem za njom kako je eznuo onaj San to je naslikan na mozaiku u tvome tepidariju, za Paisitejom, eznem itave dane i noi. Ako je robinja, otkupi je. Ona nije robinja. Da to je? Osloboenica Plaucijeva? Kad nije bila nikad robinja, ne moe biti ni osloboenica. Nego? Ne znam: kraljevska ki, ili neto slino.

 Budi moju radoznalost, Vinicije. Ako te volja da me poslua, odmah u zadovoljiti tvoju radoznalost. Pripovijest nije odvie duga. Moe biti da si u glavu poznavao Vanija, kralja Sveva koji je, kad je prognan iz svoje zemlje, dugo vremena sjedio ovdje u Rimu pa se i proslavio sretno igrajui u kocke i dobro vozei u cirkusu. Car Dru-zo povratio ga je na kraljevsku stolicu. Vanije, koji je bio zaista valjan ovjek, vladao je isprva dobro i sretno je vojevao, ali je kasnije stao derati kou ne samo susjedima nego i svojim Svevima. Nato odlu-ie Vangion i Sidon, njegovi roeni sestrii, sinovi hermandurskoga kralja Vibilija, da ga natjeraju da opet ide u Rim ogledati sreu u kockama. Sjeam se, to je bilo nedavno, za Klaudija. Jest! Zametnuo se rat. Vanije pozove u pomo Jazige, a njegovi dragi sestrii Ligijce, koji, uvi za bogatstvo Vanij evo i primamijeni nadom na plijen, dooe u tolikom mnotvu da se sam car Klau-dije stade pobojavati za mir na granici. Klaudije se nije htio mijeati u barbarske razmirice, nego napisa Ateliju Histeru, koji je bio zapovjednik dunavske legije, da budnim okom pazi na tok rata i da ne dopusti da pomute nas mir. Hister zaite nato u Ligija15 ca da obeaju kako nee prestupiti mee, a oni ne samo da su pristali nego su dali i taoce, meu kojima se nalazila i ena i ki njihova vojvode... Zna da barbari idu u rat sa enama i djecom ... Eto, moja je Ligija ki toga vojvode. Otkud zna sve to? Kazivao mi je to sam Aulo Plaucije. Ligijci odista ne prestupie tada granice, ali barbari dolaze kao oluja i odlijeu kao oluja. Tako nestade i Ligijaca skupa s njihovim rogovima od turova na glavama. Pobie Vanijeve Sveve i Jazige, ali im kralj pogibe u boju i nato odoe s plijenom a taoci ostae u Hi-sterovim rukama. Mati doskora umrije, a Hister ne znajui to bi s djetetom, otprati ga upravitelju Ger-manije, Pomponiju. On se vrati u Rim dovrivi rat s Katima gdje mu je Klaudije, kako zna, dopustio da proslavi trijumf. Djevojica je ila tada za kolima dobitmkovim. Ah kad se svrila slava, budui da se taokinja nije mogla drati za robinju, ni Pomponije nije znao to e s njome pa je dade najposlije svojoj sestri Pomponiji Grecini, eni Plaucijevoj. U toj kui, gdjeje sve poevi od gospodara pa do pileta u kokosmjcu kreposno, uzrasla je do djevojke tako kreposna, kao sama Grecina, a lijepa da bi i Po-peja uz nju bila kao jesenja smokva uz hisperijsku jabuku. Pa to dalje? to? Ponavljam samo to da sam se od onog asa kad sam vidio kako su kod vode svijetli sunani zraci prosijevali kroz njeno tijelo, zaljubio u nju do ludila. Bit e da je prozirna kao lampuga ili kao mlada srdehca? Ostavi se ale, Petronije a ako te vara mir, kojim sam o svojoj ljubavi govorio, znaj da sjajna haljina esto puta pokriva duboke rane. Valja da ti jo i to kaem, da sam na povratku iz legije prenoio jednu no u Mopsovu hramu, ne bih li usnuo kakav proroki san, pa mi je u snu doao sam Mopso i navijestio da e u mome ivotu nastupiti velika promjena, i to u ljubavi. 16 Sluao sam^ Plinija kako je govorio da ne vjeruje u bogove al' vjeruje u sne, i moe biti da ima pravo. Moje ale ne smetaju mi da i ja mislim kadto da imam odista samo jedno boanstvo, vjeno, svemono, tvorako. Venus Genitrix. Ona sastavlja due, ona sastavlja ujedno i stvari. Eros je digao svijet iz kaosa. Drugo je pitanje da li je dobro uinio, ali kad je ve tako valja da priznamo njegovu mo, ako nam je i slobodno da je ne blagoslivljamo ...

 Ah, Petronije! Lake ti je na svijetu za filozofiju nego za dobar savjet. Kaider mi, to ti zapravo hoe? Hou da imam Ligi ju. Hou da ove moje ruke koje sada grle samo uzduh, uzmognu nju ogrliti i priviti na prsi. Hou da diem njenim dahom. Da je robinja, dao bih za nju Aulu sto djevojaka okre-enih nogu u znak da su prvi put dovedene na prodaju. Hou da mi ona bude u mojoj kui dok mi na glavu ne padne inje, kao na bilo Sorakte zimi. Ona nije robinjica, ali se ipak broji u familiju Plaucijevu, a budui da je siroe, moe se smatrati kao alumna. Plaucije bi ti je mogao prepustiti da hoe. Onda ne poznaje Pomponije Grecine. Uostalom, oboje su je zavoljeli i prigrlili kao da im je roena ki. Znam ja Pomponiju. Pravi strmogled. Da nije Aulova ena, mogla bi se na sprovodima naimati za narikau. Od Julijine smrti nije promijenila crnine i uope izgleda kao da iva ee po livadi na kojoj rastu zlatoglavi. Povrh toga je univira, i zato meu naim enama, koje su promijenile ve etiri i pet mueva, prava feniks-ptica... Nego jesi li ti uo da se feniks zbilja izlegao u gornjem Egiptu, a to se dogaa jednom u pet stotina godina? Petronije! Petronije! O feniks-ptici govorit emo drugom kojom zgodom. Pa to ti ja znam kazati, moj Marko? Znam Aula Plaucija koji, ako me i kori zbog mog naina ivota, opet me poneto pazi, a mogue me i cijeni vema nego ostale, jer zna da nisam nikad bio pri-aptavalo kao na priliku Domicije Afer, Tigelin i ci2 Quo vadi 17 II Poslije okrepe koja se zvala doruak, i za koju dva prijatelja sjedoe u doba kad su obini smrtnici davno ve bili objedovali, predloi Petronije da malo prodrijemaju. Po njegovu miljenju bilo je jo rano za pohode. Ima, dodue, ljudi koji poinju pohaati znance ve iza izlaska sunca, drei taj obiaj za stari, rimski. No on, Petronije, smatra ga barbarskim. Najzgodniji su za to popodnevni sati, ali ne ranije, dok se sunce ne nagne k strani Jupitera Kapitolsko-ga i ne stane koso gledati na forum. U jesen znade jo dobro pripei, pa ljudi vole pospavati poslije objeda. U to je vrijeme milo posluati um vodoskoka u atriju i poslije obiajnih tisuu koraka zadrijemati kod crvenog svjetla, koje se rasipa kroz grimizan, dopola nadvuen zastor. Vinicije mu dade pravo, i oni stadoe etati askajui nehajno o onome to se uje na Palatinu i u gradu, pomalo filozofirajui o ivotu. Zatim ode Petronije u spavaonicu, ali nije dugo spavao. Za pola sata izae i, zapovjedivi da mu donesu vervene, poe je mirisati i trti njome ruke i sljepooice. Ne bih vjerovao ree kako to oivljava i razbija drijeme. Sad sam gotov. Nosiljka je ve odavna ekala, pa obojica sjedoe i zapovjedie da ih ponesu na Vicus Patricius, do Aulove kue. Petronijev dom bio je na junoj strani Palatina, kod takozvanih Karina, pa im je najprei put bio nie foruma, no jer je Petronije htio ujedno navratiti do draguljara Idomena, zapovjedi da ih no20 se Apolonovom ulicom i forumom prema Vicus Sce-leratus, gdje je na uglu bilo mnotvo duana svake ruke. Golemi crnci digoe nosiljku i krenue, a pred njima su ili robovi, takozvani pedisequi. Petronije, utei neko vrijeme, prinosio je svoje dlanove koji su mirisali po ulju k nosnicama; inilo se da neto promilja. Zatim ree: Dolazi mi na pamet, ako tvoja vila nije robinja, da bi mogla ostaviti Plaucijevu

kuu i preseliti se u tvoju. Ti bi je okruio ljubavlju i obasuo bogatstvom onako kao i ja moju oboavanu Hrisotemidu, koje sam, budi meu nama reeno, sigurno toliko sit koliko i ona mene. Marko odmahne glavom. Ne bi? upita Petronije. U najgorem sluaju stvar bismo poduprli carevim ugledom, a moe biti miran da bi na Riobradi zbog mojega utjecaja bio na tvojoj strani. Ne zna ti Ligiju! usprotivi se Vinicije. A ti mi dopusti da te zapitam, pozna li je ti drukije nego po vienju? Jesi li govorio s njom? Jesi li joj priznao ljubav? Vidio sam je prvi put na fontani a onda sam je susreo jo dva puta. Treba da zna da sam za svoga boravka u Aulovoj kui stanovao po strani, u ljetnikovcu za goste, i jer mi je bila iaena ruka, nisam mogao jesti za zajednikim stolom. Istom uoi dana za koji sam navijestio svoj odlazak, susreo sam se s Ligijom za veerom i nisam mogao rijei progovoriti s njom. Morao sam sluati Aula i njegovo prianje o pobjedama to ih je izvojevao u Britaniji, a zatim o propadanju maloga posjeda u Italiji, to se ve Licinije Stolo trudio da zaprijei. Uope ne znam moe li Aulo govoriti o drugome emu, i nemoj misliti da emo se od toga oteti, osim ako us-htjedne sluati o pokvarenosti sadanjih vremena. U njih ima gnjetlova u ptinjacima, ali ih ne jedu, jer se dre tvrdo naela da se svaki put kad se izjede gnjeto primie konac rimske vlasti. Drugi put susreo sam Ligiju na cisterni u vrtu. U raci je drala 21 II Poslije okrepe koja se zvala doruak, i za koju dva prijatelja sjedoe u doba kad su obini smrtnici davno ve bili objedovali, predloi Petronije da malo prodrijemaju. Po njegovu miljenju bilo je jo rano za pohode. Ima, dodue, ljudi koji poinju pohaati znance ve iza izlaska sunca, drei taj obiaj za stari, rimski. No on, Petronije, smatra ga barbarskim. Najzgodniji su za to popodnevni sati, ali ne ranije, dok se sunce ne nagne k strani Jupitera Kapitolsko-ga i ne stane koso gledati na forum. U jesen znade jo dobro pripei, pa ljudi vole pospavati poslije objeda. U to je vrijeme milo posluati um vodoskoka u atriju i poslije obiajnih tisuu koraka zadrijemati kod crvenog svjetla, koje se rasipa kroz grimizan, dopola nadvuen zastor. Vinicije mu dade pravo, i oni stadoe etati askajui nehajno o onome to se uje na Palatinu i u gradu, pomalo filozofirajui o ivotu. Zatim ode Petronije u spavaonicu, ali nije dugo spavao. Za pola sata izae i, zapovjedivi da mu donesu vervene, poe je mirisati i trti njome ruke i sljepooice. Ne bih vjerovao ree kako to oivljava i razbija drijeme. Sad sam gotov. Nosiljka je ve odavna ekala, pa obojica sjedoe i zapovjedie da ih ponesu na Vicus Patricius, do Aulove kue. Petronijev dom bio je na junoj strani Palatina, kod takozvanih Karina, pa im je najprei put bio nie foruma, no jer je Petronije htio ujedno navratiti do draguljara Idomena, zapovjedi da ih no20 se Apolonovom ulicom i forumom prema Vicus Sce-leratus, gdje je na uglu bilo mnotvo duana svake ruke. Golemi crnci digoe nosiljku i krenue, a pred njima su ili robovi, takozvani pedisequi. Petronije, utei neko vrijeme, prinosio je svoje dlanove koji su mirisali po ulju k nosnicama; inilo se da neto promilja. Zatim ree: Dolazi mi na pamet, ako tvoja vila nije robinja, da bi mogla ostaviti Plaucijevu kuu i preseliti se u tvoju. Ti bi je okruio ljubavlju i obasuo bogatstvom onako

kao i ja moju oboavanu Hrisotemidu, koje sam, budi meu nama reeno, sigurno toliko sit koliko i ona mene. Marko odmahne glavom. Ne bi? upita Petronije. U najgorem sluaju stvar bismo poduprli carevim ugledom, a moe biti miran da bi na Riobradi zbog mojega utjecaja bio na tvojoj strani. Ne zna ti Ligiju! usprotivi se Vinicije. A ti mi dopusti da te zapitam, pozna li je ti drukije nego po vienju? Jesi li govorio s njom? Jesi li joj priznao ljubav? Vidio sam je prvi put na fontani a onda sam je susreo jo dva puta. Treba da zna da sam za svoga boravka u Aulovoj kui stanovao po strani, u ljetnikovcu za goste, i jer mi je bila iaena ruka, nisam mogao jesti za zajednikim stolom. Istom uoi dana za koji sam navijestio svoj odlazak, susreo sam se s Ligijom za veerom i nisam mogao rijei progovoriti s njom. Morao sam sluati Aula i njegovo prianje o pobjedama to ih je izvojevao u Britaniji, a zatim o propadanju maloga posjeda u Italiji, to se ve Licinije Stolo trudio da zaprijei. Uope ne znam moe li Aulo govoriti o drugome emu, i nemoj misliti da emo se od toga oteti, osim ako us-htjedne sluati o pokvarenosti sadanjih vremena. U njih ima gnjetlova u ptinjacima, ali ih ne jedu, jer se dre tvrdo naela da se svaki put kad se izjede gnjeto primie konac rimske vlasti. Drugi put susreo sam Ligiju na cisterni u vrtu. U ruci je drala 21 tek istrgnutu trsku, koju je zamakala u vodu i kro-pila njome perunike to su ondje rasle. Pogledaj moja koljena. Tako mi Herkulova tita, vjeru ti zadajem da nisu poda mnom zadrhtala kad su na nae utvrde poput crnih oblaka juriali Parti s divljom vikom, ali mi zadrhtae na onoj cisterni. I smeten kao djeai koji nosi jo bulu o vratu, samo sam oima molio smilovanje i dugo nisam mogao rijei prosloviti. Petronije ga pogleda kao s nekom zavidnou. Blago tebi! ree. Bio svijet i ivot u njemu najgori, jedno ostaje u njima vjeno dobro, a to je mladost! Zaas opet upita: I nisi joj progovorio? Jesam, dakako. Doavi malo k sebi, rekoh da se vraam iz Azije, da sam iaio ruku pred gradom i trpio ljute bolove, ali u asu kada treba da ostavim ovu gostoljubivu kuu, vidim da stradanje u njoj vie vrijedi nego drugdje rasko, bolest vie nego drugdje zdravlje. Ona je sluala moje rijei takoer smetena i, oborivi glavu, arala neto trstikom po utom pijesku. Zatim podie oi, jo jednom pogleda one naarane znakove, pa mene, kao da e me neto zapitati, i pobjee iznenada kao hamadrijada pred benavim faunom. Mora da ima lijepe oi. Kao more, i utonuo sam u njima kao u moru. Vjeruj mi da Arhipelag nije tako modar. Zaas do-tra mali Plaucije i stade me neto pitati, ali ja nisam razumio to hoe. O Ateno! klikne Petronije. Skini ovom djeaku povez s oiju koji mu je svezao Eros, jer e drukije razbiti glavu o stup u Venerinu hramu. Zatim se okrene Viniciju: O ti proljetni pupolje na drvetu ivota! Ti prva zelena mladice u vinogradu! Trebalo bi da zapovjedim da te mjesto k Plauciju odnesu u Gelocijevu kuu, gdje je kola za djeake koji jo ne poznaju ivota. to hoe time rei? 22

 to? Reci mi to je naarala na pijesku? Da nije ime Amora, ili srce probijeno njegovom strijelom, ili drugo togod, po emu bi mogao poznati jesu li satiri ve aptali toj nimfi u uho razliite tajne ivota? Kako to da nisi pogledao te znakove? Nosim togu dulje nego misli odvrati Vini-cije i dok nije dotrao mali Aulo, pomnjivo sam ogledao one znakove. Ta znam da i u Grkoj i u Rimu djevojke esto crtaju u pijesku priznanja koja nee da izgovore njihova usta... Nego pogodi to je naarala? Ako je drugo to nego to sam pomislio, neu pogoditi. Ribu. Kako veli? Velim ti: ribu. Je li to znailo da joj u ilama jo tee hladna krv? Ne znam! No ti, koji si me nazvao proljetnim pupoljkom na drvetu ivota, zacijelo e bolje pogoditi to znai taj znak. Dragi moj, za takve stvari pitaj Plinija. On se razaznaje u ribama. Da je jo iv stari Apicije moda bi ti on znao to kazati o tome, jer je u ivotu izjeo vie riba nego bi ih odjedanput stalo u napuljski zaljev. No dalje prekinue taj razgovor, jer ih unesoe na ulice pune svijeta, gdje se nisu mogli dobro razumjeti od silna amora i graje. Kroz ulicu Apolonovu skrenue na Forum Romanum, gdje se za lijepih dana na zarancima kupilo mnotvo besposlena svijeta da se eu pod trijemovima, da priaju ili sluaju novine, da uz to gledaju nosiljke koje su pronosile odline ljude, da zagledaju u duane draguljara, u knjiare, u mjenjanice gdje su se mijenjali novci, u trgovine sa svilenom robom, mjedenim kipovima ili drugom robom. Takvih duana bile su pune kue koje su se poredale oko trga suelice Kapitolu. Polovina foruma koja je bila pod visokim zidovima carskoga dvora, bila je utonula ve u sjenu, no stupovi hramova, graeni na viim mjestima, zlatili su se na sunanom blijesku i odbijali se od nebeske modrine. Oni, koji 23 su bili ponize, bacali su produene sjene na mramorne ploe, a bilo je tih hramova toliko da su se oi gubile meu njima kao u umi. inilo se da je tim zgradama i stupovima tijesno jednima uz druge. Stupovi su se izdizali jedni nad druge, razbjeali se desno i lijevo, penjali se uzbrdicom, pribijali se uza zidove carskog dvora ili se prislanjali jedan uz drugi poput veih i manjih, jaih, slabijih, zlaanih i bijelih stabljika, koje su se rascvale pod arhitravama u cvijet akanta, ili se zakovrile u jonske rogove, ili se zavrile prosto u dorsku etvorinu. Povrh te ume sjali se obojeni triglifi, sa zabata nagnuli se isklesani likovi bogova, sa proelja, rekao bi, sada e kri-lati etveroprezi poletjeti u visine, u ono plavetnilo to je mirno lebdjelo nad ovim gradom, punim zbijenih hramova. Sredinom trga i po stranama vrvje-la je ljudska rijeka: mnotvo se etalo pod lukovima bazilike Julija Cezara, hrpimice su sjedili ljudi na stepenicama Kastora i Poluksa i kruili oko maloga Vestina hrama, na onom velikom mramornom tlu slini arovitim rojevima leptira ili buba. Ozgo niz silne stepenice hrama posveenoga lovi Optimo Maximo slijevali su se novi valovi ljudstva; na Ro-strama sluali su neke prigodne govornike; ovdje--ondje ula se vika prodavaa, koji su nudili na prodaju voe, vino ili vodu, razmuenu sokom od smokava, dreka caratana, koji su hvalili udotvorne lijekove, vraa-pogaaa, koji su znali za zakopano blago, i tumaa sanja. Negdje su kroz galamu razgovora i dovikivanja jeali zvui sistre, egpitske sam-buke ili grkih frula. Negdje su bolesni, poboni ili ucviljeni nosili rtve u hramove. Izmeu ljudi na mramornom ploniku kupili su se lakomo na rtveno zrnje golubovi u jatima koja su bila slina arenim i tamnim mrljama, sada uzlijeui uz glasan lepet krila, sad iznova padajui na mjesta koja bi ostala

prazna. Kadto se hrpe ljudi razmicale pred nosiljkama, u kojima su se vidjela krasna enska lica ili glave senatora i velikaa, ije su crte bile kao ukoene ili iscrpljene raskalaenim ivotom. Raznoje24 zini puk ponavljao je glasno njihova imena doda-vajui im nadimke i popraujui ih porugama ili pohvalama. Izmeu bezrednih gomila prolazili su kadto jednolikim korakom odjeli vojnika ili straara koji su uvali red na ulicama. Grki jezik mogao se uti posvuda, tako esto kao latinski. Vinicije, koji odavna ve nije bio u Rimu, promatrao je radoznalo taj ljudski mravinjak i Forum Ro-manum, to je ujedno vladao nad morem pukova i ujedno bio njima tako pokriven da ga je Petronije, koji je pogodio misao svoga druga, nazvao kvirit-skim gnijezdom bez Kvirita. Gradski je ivalj doista gotovo iezavao u toj gomili sastavljenoj od svih plemena i svih naroda. Vidjeli su se tu Etiopi, golemi, plavokosi ljudi s dalekog sjevera, Britanci, Gali i Germani, stanovnici Serikuma kosih oiju, s Eufrata i s Inda ljudi crvenih brada, Sirci sa obala Oronta, crnih i umiljatih oiju; suhi kao kost stanovnici arapskih pustinja. idovi upalih prsiju, Mi-sirci s vjenim ravnodunim osmijehom na ustima, Numiani i Afriani, Grci iz Helade, koji su zajedno s Rimljanima vladali gradom, ali su vladali kroz nauku, umjetnost, razum i lukavstvo, Grci s otoka i iz Male Azije i iz Misira, iz Italije i iz Narbonske Galije. U mnotvu robova probijenih uiju bilo je mnogo i slobodnog besposlena puka, koji je car zabavljao, hranio, pa i odijevao i slobodnih pridolica, koje je u golem grad privabio laki ivot i nada u sreu; bilo je i trgovaca i sveenika Serapisovih s paominim granama u rukama, i sveenika Izidinih, kojoj su na rtvenike donosili vie rtava i prinosa nego na rtvenik kapitolinskoga Jupitera i sveenika Kibelinih koji su u rukama nosili zlatne kite pi-rina, i sveenika putujuih boanstava, i istonjakih igraica sa sjajnim mitrama, i prodavaa zapisa, i krotitelja zmija i kaldejskih maga, i ljudi bez ikakva zanimanja koji su svake nedjelje ili u javne itnice na Tiberu da prime itak, tukli se u trkalitima za lutrijske biljete, noivali u zatiberskoj etvrti u kuama, koje su se esto znale sruiti, a danovali su za lijepa sunana vremena u natkrivenim trijemo25 I vima, u prljavim pukim kuhinjama u Suburi, na Milvijskome mostu ili pred insulama imunika, gdje su im kadto dobacivali otpatke sa stola robova. Petronija je ta svjetina dobro poznavala. Vinicije je svaki as uo: Hic est! Evo ga! Bio je poznat radi svoje dareljivosti, a osobito je omilio puku kad se doznalo da je pred carem govorio protiv smrtne osude, koja je bila izreena nad cijelom familijom, to e rei nad svim robovima prefekta Pedanija Sekunda, bez razlike spola i godina, zato to je jedan od njih u asu oaja ubio toga okrutnika. Petronije je uistinu govorio da mu je to bilo svejedno i da je govorio caru samo kao arbiter elegantiarum, komu je ovakav barbarski pokolj, dostojan kakvih Skita a ne Rimljana, vrijeao estetsko osjeanje. Ipak je puk, koji se uzbunio radi toga pokolja, otada zavolio Petronija. No on za to nije mario. Sjeao se da je taj puk ljubio Britanika, kojega je Neron otrovao, i Agri-pinu, koju je pogubio, i Oktaviju, koju su na Pan-datariji udavili u parnoj kupelji, poto joj otvorie ile, i Rubelija Plauta, koji je bio poslan u progonstvo, i Traseju, kome je svako jutro moglo donijeti smrtnu osudu. Ljubav puka mogla se prije smatrati za zlu kob, a skeptini Petronije bio je ujedno i praznovjeran. On je puk prezirao dvostrukim prezirom: kao aristokrat i kao esteta. Ljudi koji su zaudarali na preni bob to su ga nosili u njedrima, i uz to

bili uvijek promukli i oznojeni od more koje su se igrali po okovima i u peristilima, nisu u njegovim oima zasluivali ljudsko ime. Zato nije uope ni odgovarao na pljesak i na poljupce koje su mu ovdje-ondje slali, kad je pripovijedao Marku o Pe-daniju podrugujui se pri tom promjenljivosti ulice, koja je sutradan poslije strane uzbune s pljeskom pozdravila Nerona kad se vozio u hram Jupitera Sta-tora. Pred Avirunovom knjiarom zapovjedi Petronije robovima da stanu, pa sie i kupi neki kieni rukopis koji preda Viniciju. Ovo je poklon tebi ree. 26 Hvala! odvrati Vinicije i pogledavi natpis upita. Satvricon? To je neto novo. ije je to? Moje. Ali ne bih rado da poem tragom Ru-fina, iju je historiju trebalo da pripovijedam, niti za Fabricijem Vejentom, i stoga nitko ne zna za to, a ti nikome ne kazuj. Ali ti si rekao da ne pie stihova ree Vinicije zagledavi u sredinu a ovdje vidim prozu, gusto prepletenu stihovima. Kad uita, svrati panju na Trimalhionovu gozbu. to se tie stihova, ogadie mi se, otkako Neron pie ep. Vitelije, na priliku, kad hoe da mu odlane, uzme paliicu od bjelokosti, pa je turi u grlo; drugi se slue dralovim perjem pokvaenim u ulju ili u odvaru majine duice, a ja itam Ne-ronove pjesme i djelovanje je sigurno. Mogu ih onda hvaliti, ako ne iste savjesti, a ono ista eluca. Rekavi to zaustavi opet nosiljku kod draguljara Idomena i pogodivi se s njim za dragulje zapovjedi da nosiljku nose ravno Aulovoj kui. Putem u ti ispripovjediti Rufinovu zgodu, da vidi to je knjievnika tatina ree. No prije nego je poeo, skrenue na Vicus Patri-cius i odmah se naoe pred Aulovim dvorom. Mladi i vrsti janitor otvori im vrata, koja su vodila u atrium. Iznad vrata bijae svraka u krleci, koja ih stade pozdravljati krijetei: Salve! Idui iz drugoga predvorja u pravi atrij, ree Vinicije: Jesi li opazio da je ovdje vratar bez veriga? udna kua odvrati upola glasa Petronije. Bit e ti poznato da su Pomponiju sumnjiili da ispovijeda neko istono praznovjerje koje se osniva na tovanju nekoga Krista. ini se da joj je taj crni kola zamijesila Krispinila, koja ne moe oprostiti Pomponiji to joj je jedan ovjek bio dovoljan za sav ivot... Univira ...! Lake e nai danas u Rimu zdjelu peuraka iz Norika. Sudio joj je kuni sud. Pravo veli da je to udna kua. Priat u ti kasnije to sam ovdje uo i gledao. 27 Uto dooe u atrij. Rob u toj odaji, zvan atriensis, posla nomenklatora da oglasi goste, a sluge im pod-maknue stolice i podnoja pod noge. Petronije, koji je mislio da u ovoj kui vlada vjeita alost te nikada nije ovamo dolazio, gledao je sad oko sebe sa zauenjem i kao iznenaen, jer se atrij vrlo prijatno doimao. S tavana je kroz velik otvor upadalo jasno svjetlo koje se razbijalo u tisuama varnica na vodoskoku. Cetverouglata vododra s vodometom na sredini, u koji bi se ukupljala kia, a zvala se implu-vium, bila je sasama i ljiljanima kao optoena. Vidjelo se da su osobito ljiljane voljeli u toj kui jer su ih bili cijeli busovi, bijelih i crvenih, pa modrih perunika, kojima je njene latice kao posrebrila vodena praina. Usred mokre mahovine, u kojoj su bili sakriveni petnjaci s ljiljanima, i usred gustog lia provirivali su mali kipovi od tua koji su predoivali djecu i vodene ptice. U jednom uglu primakla se kouta, izlivena takoer od tua, svojom

zelenkastom glavom vodi, kao da e piti. Atrij je bio po-poen mozaikom; zidovi, dijelom obloeni crvenim mramorom, a dijelom oslikani drveem, ribama, pticama i grifonima, mamili su oi skladom razliitih boja. Dovratnici i gornji pragovi na susjednim odajama bijahu ureeni eljvinom ili slonovom kosti. Uza zidove, izmeu vrata na odajama, stajali su kipovi Aulovih prea. Svuda se opaala zadovoljna imunost, daleka od raskoi, ali plemenita i svjesna. Petronije, u koga je bila kua neusporedivo ras-konija i gizdavija, nije mogao ipak nai ovdje nita to bi vrijealo njegov ukus. I ba se bio obratio Viniciju s tom primjedbom, kad i rob velarius od-mae zavjesu to je dijelila atrij od tablinuma, i u dubini kue ukaza se Aulo Plaucije, koji je dolazio hitrim korakom. To je bio ovjek koji se primicao veernjim danima ivota, prosijede glave, ali ivahan, energina lica, neto okratka, ali zato i slina poneto orlovoj glavi. Sada se na njoj ogledalo uenje pa i nemir zbog neoekivane posjete Neronova prijatelja, druga i pouzdanika. No Petronije je bio odvie svjetski o28 vjek i uz to otrovid, a da to ne opazi, pa mu, poto izmijenie prve pozdrave, izjavi svom rjeitou i slobodom, to je ljepe mogao, da mu dolazi zahvaliti na njezi, kojom je tu bio primljen sin njegove sestre, i da je jedino zahvalnost uzrok njegova posjeta, na koji se uostalom oslobodio i radi svoga starog poznanstva s Aulom. Aulo ga uvjeri sa svoje strane da mu je mio gost, a to se zahvalnosti tie, sam je njome vezan, iako se Petronije, zacijelo, ne dosjea uzroku. Petronije se, zaista, nije mogao dosjetiti. Podigavi svoje smee oi uvis zaludu se trudio da se sjeti najmanje usluge, to bi je bio uinio Aulu ili kome bilo drugome. Nije mogao nikakvu dozvati u pamet, osim one to je mislio uiniti Viniciju. Mogue se nehotice nekad tako to dogodilo, ali samo nehotice. Ja ljubim i uvelike potujem Vespazijana odvrati Aulo kome si ti izbavio ivot kad mu se po nesrei desilo da je zadrijemao sluajui Cezarove stihove. Srea njegova odvrati Petronije to ih nije uo. Ali doputam da se moglo naopako po nj svriti. Riobradi je ve bio tvrdo naumio da mu poalje centuriona s prijateljskom porukom da sebi otvori ile. A ti si mu se, Petronije narugao. Istina je, ili bolje protivno: rekoh mu, ako je Orfej bio vrstan svojom pjesmom uspavati divlje zvijeri, to je njegov trijumf jednak, kad mu je polo za rukom uspavati Vespazijana. Riobradoga ti je slobodno pokuditi uz uvjet da u malenoj kudnji bude velika laska. Naa milostiva Augusta Popeja razumije se u to savreno. Na alost takva su vremena odvrati Aulo. Manjkaju mi dva prednja zuba, to mi ih je izbio kamen iz ruke nekog Britanca, i zato siem kad govorim, a ipak sam najsretnije trenutke ivota proboravio u Britaniji... Jer su bili dobitniki primetne Vinicije. Ali Petronije se prepade da stari vojvoda ne stane priati o davnim svojim vojnama, pa okrene 29 predmet razgovoru. Kau da su u okolici Preneste seljani nali mrtvo vuje tene s dvije glave, a ono-made je za oluje munja oborila oak na hramu Lune, a to je bila neuvena stvar, uzme li se na um kasna jesen. Jo mu je neki Kota kazivao da sveenici toga hrama odatle proriu kako to sluti na propast grada, ili najmanje propast koje velike kue, koja se moe samo izvanrednim rtvama odvratiti. Posluavi Aulo te glasove, izree miljenje da takva miljenja ne valja uzimati s lake ruke. Da su bogovi moe biti razgnjevljeni prevrsenom mjerom zala, nije

nimalo udno i u takvu su sluaju rtve pomirnice sasvim uputne i na mjestu. Nato e Petronije: Tvoj dom, Plaucije, nije velik, ako i prebiva u njemu velik ovjek; moj je odista prevelik za tako neznatna gospodara, ali je takoer malen. Pa ako se radi o propasti neega tako velikog, kako je, na priliku, domus transitoria, hoe li mu se isplatiti da prinosimo rtve da odvratimo taj pad? Plaucije ne odgovori na to pitanje, i ta opreznost acne poneto neugodno Petronija, jer ako mu je i nedostajao osjeaj za razliku izmeu dobra i zla, nigda nije bio dounik, i s njime je svatko mogao razgovarati s potpunim pouzdanjem. Zato promijeni opet razgovor i pone hvaliti Plaucijev stan, a ujedno i dobar ukus, koji je vladao u kui. Stara je ovo stojnica kua odvrati Plaucije u kojoj nisam nita mijenjao otkako sam je batinio. Kad odgrnue zavjesu koja je dijelila atrij od ta-blinuma, bila je otvorena sva kua, tako da je kroz tablinum i za njime kroz peristil i kroz dvornicu za peristilom, zvanu oecus, pogled nesmetano dopirao sve do u vrt, koji se vidio izdaleka kao vedra slika uhvaena u mrk okvir. Veseli djetinji smijeh dolije-tao je odanle u atrij. Ah, vojvodo, ree Petronije dopusti nam da se izbliza nasluamo toga bezazlenoga smijeha, koji se danas tako teko uje. 30 Drage volje odvrati Plaucije ustajui. To se moj mali Aulo i Ligija igraju lopte. No to se tie smijeha, rekao bih, Petronije, da tebi sav ivot u njemu prolazi. ivot je vrijedan smijeha, zato se smijem odgovori Petronije ali ovdje smijeh zvoni drukije. Petronije se primetnu Vinicije uostalom ne smije itave dane, nego bolje rekavi itave noi. Tako u razgovoru prooe kroz cijelu kuu i skre-toe u vrt, gdje su se Ligija i mali Aulo zabavljali loptama koje su im robovi, nazvani sferiste, osobito za tu zabavu odreeni, kupili sa zemlje i dodavali u ruke, Petronije baci hitar, letimian pogled na Li-giju, a mali Aulo, opazivi Vinicija, dotra da se s njim pozdravi. A Vinicije, prolazei, nakloni glavu pred lijepom djevojkom, koja je stajala s loptom u ruci, poneto zamrene kose, malo zadihana i zaru-menjena. No u vrtnom trikliniju kojemu je pravio hlad br-Ijan, vinova loza i kozja brada, sjedila je Pomponija Grecina, te pooe da nju pozdrave. Petroniju, ako i nije esto dolazio u Plaucijevu kuu, bila je ona poznata, jer ju je viao kod Antistije, keri Rubelija Plauta, pa u kui Senekinoj i kod Poliona. Nije se mogao takoer oteti nekom udivljenju kojim ga se doimalo njeno ozbiljno ali vedro lice, plemenitost njena lika, njenih kretnja, da je ovaj do sri pokvareni kao nitko u Rimu, i tati ovjek ne samo osjeao za nju potovanje nego se i poneto zbunio. I zato je sada, zahvaljujui joj na njezi Vinicijevoj, umetao kao nehotice rije domina koja mu nikad nije dolazila na pamet, kad je, na priliku, razgovarao s Kalvijom, Skribonijom, Valerijom, Solinom i ostalim enama iz velikog svijeta. Pozdravivi se s njom i zahvalivi joj poe se tuiti to ona izlazi tako rijetko, to je ne moe susresti ni u cirkusu ni u amfiteatru, na to mu ona odgovori spokojno, sta-vivi svoju ruku na muevu: Starimo oboje, pa sve vema volimo kuno zatije. 31 Petronije htjede da zanijee, ali Aulo Plaucije doda siui glasom: I sve smo vema tui meu ljudima, koji i nae rimske bogove nazivaju grkim

imenima. Bogovi postadoe od nekoga vremena samo re-torski ukrasi odvrati nehajno Petronije a jer su nas retorici uili Grci, zato mi je i samome lake, na priliku, rei: Hera nego Junona. Rekavi to, svrne oi na Pomponiju, kao u znak da mu pred njom nijedno drugo boanstvo nije moglo pasti na um pa onda stane poricati to je govorila o starosti: Ljudi, odista, brzo stare, ali samo oni koji ive posvema drugim, neprirodnim ivotom, a osim toga ima osoba koje, ini mi se, i sam Saturno zaboravlja. Petronije je govorio to dosta iskreno, jer Pompo-nija Grecina, ako je i silazila s podneva ivota, sauvala je osobito svjeu put, a jer je imala malenu glavu i sitno lice, inila je kadto i uprkos svojim mrkim haljinama i ozbiljnosti sjete, dojam posve mlade ene. Uto se priblii mali Aulo, koji se za Vinicijeva boravka u kui bio s njime veoma sprijateljio, i stade ga moliti da se i on ide loptati s njime. Za djeakom unie u triklinij i Ligija. Pod zavjesom od zimzelena sa svijetlim zrakama koje su joj titrale na licu, uini se sada Petroniju ljepa nego kod prvoga pogleda i, odista, slina kakvoj nimfi. I jer nije jo bio progovorio s njome, ustade, prikloni pred njom glavu, i mjesto obiajnih rijei pozdrava stade citirati rijei, kojima je Odisej pozdravio Nausikaju: Ne znam, jesi li boica ili pak smrtna djeva... Pozdravljam tebe, gospo, U boginja ti si U ena; ako si od smrtnih ljudi, na zemlji kojino ive, triput blago onda i ocu i gospoi majci, triput blago i brai ti... I Pomponiji se svidjela elegantna uljudnost ovoga svjetskog ovjeka. Ligija je sluala smetena i poru-menjevi i nije smjela oiju podii. No pomalo stade 32 joj igrati u kutiima usta obijestan smijeak, vidjela joj se na licu borba izmeu djevojake postie-nosti i elje da odvrati i oito je ta elja pretegla jer, oinuvi trenimice okom Petronija, odgovori mu rijeima iste Nausikaje govorei naduak, pomalo kao da kazuje lekciju: Vidim da nisi rav ni luda ba glava! Zatim, obrnuvi se na mjestu, pobjee, kao to bjei uplaena ptica. Sad je bilo na Petroniju da se nae u udu, jer se nije nadao uti Homerov stih iz usta djevojke, za koju je od Vinicija uo da je barbarskog roda i plemena. Pogleda pitajui oima Pomponiju, no ona mu nije mogla dati odgovora, jer je u taj as, smijeei se, gledala staroga Aula kojemu se na licu odraavao silan ponos. A on nije umio sakrititi taj ponos. Prvo, zamilo-vao je Ligiju kao svoje roeno dijete, a drugo, pored svojih staro vjerskih rimskih predrasuda, koje su mu nalagale da grmi protiv grkoga jezika i njegova irenja, smatrao ga je ipak za vrhunac drutvene uglaenosti. Sam ga nije nikada mogao dobro nauiti i to ga je u potaji peklo; zato se radovao sada to je taj fini svjetski ovjek, a ujedno i literat, koji je bio gotov ocijeniti njegovu kuu kao barbarsku, dobio odgovor na svoj pozdrav Homerovim versom i jezikom. Imam u kui uitelja, Grka ree okrenuvi se k Petroniju koji pouava naega djeaka, pa i djevojka slua njegove lekcije. To je jo neuka ali mila djevojka, i oboje smo je zavoljeli. Petronije pogleda sada kroz lie zimzelena i kozje krvi u vrt na ono troje to se zabavljalo. Vini-cije je skinuo togu i u samoj tunici bacao uvis loptu koju je djevojka, stojei prema njemu uzdignutih ruku, nastojala uhvatiti. Djevojka na prvi pogled nije uinila velik dojam na Petronija. Uinila mu se odvie tanka. No od asa kad ju je u trikliniju pogledao izblie, pomisli u sebi da takva moe otpri-

3 Quo vadi 33 like biti Zora, i kao znalac razabra da ima u njoj neto neobino. Sve je opazio i sve je ocijenio: i prozirno lice ruine boje, i svjea usta, kao na poljubac sloena, i oi modre kao lazur mora, i kao ala-bastar bijelo elo, i bujnost vrane kose koja je na zavojima odsjajivala odsjevom jantara ili korintske mjedi, i laki vrat, i boanstveno sputena ramena, i vitak, tanan stas, koji je sav odisao njenom mla-dou i upravo procvalim cvijeem. Probudio se u njemu umjetnik i poklonik ljepote, koji osjeti da bi se pod lik te djevojke mogla napisati rije: Proljee. Iznenada sjeti se svoje Hrisotemide i doe mu na smijeh. Uinila mu se sa svojim zlatnim prakom na kosi i nagarenim obrvama kao svela ljepota, neto kao poutjela rua kojoj opadaju latice. A ipak mu je tu Hrisotemidu zaviao sav Rim. Zatim se sjeti Popeje i ta preslavna Popeja isto mu se tako uini votana maska bez due. U ovoj djevojci ta-nagrijskih oblika bilo je ne samo proljee nego i svjetla Psihe, koja je sjala kroz njeno ruiasto tijelo, kao to zraka sja kroz svjetiljku. Vinicije ima pravo pomisli a moja je Hrisotemida stara ... kao Tvoja! Zatim se obrati k Pomponiji Grecini i, pokazavi na vrt, ree: Razumijem sada, domina, da uz ovo dvoje volite kuu vie od gozba na Palatinu i od cirkusa. Jest odvrati ona svraajui oi put maloga Aula i Ligije. A stari vojvoda stane priati povijest djevojinu i ono to je uo prije vie godina od Atelija Histera o narodu Ligijaca, koji sjede na mranom sjeveru. A ono troje prestadoe se loptati i neko su vrijeme etali po pijesku u vrtu, i njihove su se tri siluete odbijale od crne pozadine mrika i empresa kao tri bijela kipa. Ligija je drala maloga Aula za ruku. Naetavi se, sjedoe na klupu kod ribnjaka nasred vrta. No zaas skoi mali Aulo da plai ribe u prozirnoj vodi ribnjaka, a Vinicije produi govor koji je bio zametnuo za etnje: 34 Tako je govorio je tihim glasom koji je drhtao. Istom to sam skinuo pretekstu, otpravie me u azijske legije. U gradu nisam upoznao ni ivota ni ljubavi. Znam naizust neto malo Anakreonta i Horacija, ali ne bih umio, kao Petronije govoriti stihove tada kad razum zanijemi od divljenja i ne moe nai ni svojih rijei. Kao djeak hodao sam u kolu k Musoniju, koji nas je uio da je srea u tome kad hoemo ono to hoe bogovi i da to zavisi od nae volje. Ja ipak mislim da ima druga, vea i draa, koja ne zavisi od nae volje, jer je moe dati samo ljubav. Tu sreu trae i sami bogovi, zato i ja, Ligijo, koji nisam dosad upoznao ljubavi, idui njihovim tragom traim takoer onu koja bi me htjela usreiti... On uuti i neko se vrijeme uo samo lak pljusak vode, u koju je mali Aulo bacao kamenie plaei ribe. No zaas opet progovori Vinicije glasom jo mekim i tiim: Poznaje zacijelo Vespazijanova sina, Tita? Kau da se, navrivi jedva djeake godine, tako zaljubio u Bereniku da mu enja malo nije ispila ivot ... I ja bih se znao tako zaljubiti, Ligijo ...! Bogatstvo, slava, vlast pusti je dim! Tatina! Bogat e nai bogatijega od sebe, slavna e zasjeniti vea slava, mogunika predobiti e moniji... A moe li sam car, moe li ak i koji bog okusiti veu slast, ili biti sretniji od prostoga samrtnika u asu kad mu na grudima diu drage grudi ili kad cjeliva ljubljena usta? Zato nas ljubav izjednauje s bogovima, Ligijo ...! A ona ga je sluala u nemiru, u zauenju, i ujedno kao da slua glas grke frule

ili citare. inilo joj se na mahove da Vinicije pjeva neku udnu pjesmu koja joj se upija u ui, kree u njoj krv i ujedno napunja srce nesvijeu, strahom i nekom neshvaenom radou... inilo joj se, takoer, da govori neto takvo, to je u njoj ve otprije bilo, ali o emu nije sebi znala dati rauna. Osjeala je da se u njoj neto budi, to je dosada drijemalo, i da joj se 35 111 u ovaj tren magloviti san mijenja u lik sve jasniji i miliji i ljepi. Meutim, sunce se odavna bilo nagnulo na Tiber i stajalo je ponizno nad breuljkom Janikulom. Na nepomine emprese padalo je crveno svjetlo i sav je uzduh bio njime zasien. Ligija podigne svoje kao od sna razbuene oi na Vinicija i najednom, u veernjem odsjevu, priklonjen nad njom, s molbom koja mu je drhtala u oima, uini joj se ljepim od svih ljudi i od svih grkih i rimskih bogova kojih je kipove viala na proeljima hramova. A on obuhvati lako prstima njezinu ruku povie zapea i upita: Zar ti ne pogaa, Ligijo, zato ja to tebi govorim? Ne! apne ona tako tiho da je Vinicije jedva uo. No on joj ne povjerova i privlaei sve jae njezinu ruku bio bi je privukao do srca, koje mu je kao eki tuklo od navale osjeaja to ih je u njemu probudila ta divna djevojka, i bio bi joj upravo rekao arke rijei da se nije na stazici, oko koje su sa obadvije strane empresi sastavljali ogradu, ukazao stari Aulo, koji im se priblii i ree: Sunce zalazi, pa se uvajte veernje studeni i ne alite se s Libitinom ... Ne odvrati Vinicije nisam jo obukao toge, a ipak nisam osjetio studeni. A eno ve jedva pola tita suneva proviruje iza gore odgovori stari bojovnik. Da je bar ovdje blago sicilijsko podneblje, gdje se predveer skuplja narod na trgovima, da se zbornim pjevom oprosti od Feba koji zalazi. I zaboravivi da ih je maloprije sam opominjao pred Libitinom, zavee se u prianje o Siciliji, gdje je imao svoja imanja i veliko seosko gospodarstvo koje je osobito volio. Govorio je kako mu je ee puta dolazilo na um da se preseli na Siciliju i ondje u miru dovri ivot. Dosta je sinjega inja onome kome su zime ubijelile glavu. Jo ne pada list s gore i nad gradom se osmijeva prijazno nebo. Ali kad 36 pouti loza, kad padne snijeg na Albanska brda, i bogovi pohode studenim vjetrom Kampaniju, tko zna nee li se onda sa svom kuom preseliti u svoje tiho seosko boravite. Zar bi ti htio ostaviti Rim, Plaucije? upita ga s iznenadnim nemirom Vinicije. Smiljam ja to ve odavna odgovori Aulo jer se ondje mirnije i sigurnije ivi. I iznova stane hvaliti svoje nasade, stada, kuu zaklonjenu zelenim nasadima, i brda obrasla majinom duicom i ubrom, usred kojih zuje rojevi pelica. No Vinicije nije pazio na tu bukoliku icu i mislei samo o tome da moe izgubiti Ligiju, pogledao je u Petronija, kao da jedino od njega oekuje spas. Meutim, Petronije se, sjedei uz Pomponiju, naslaivao prizorom sunca na smiraju, vrta i ljudi koji su stajali kraj jezerca. Bijele njihove haljine na mrkom tlu mrika zlatom su odsijevale od veernjega ara. Na nebu poe se rumen arati grimizom, ljubiastom bojom i prelijevati poput opala. Nebeski svod postade ljiljanove boje. Mrki obrisi empresa postadoe jo izrazitiji nego po bijelu danu, a

ljude, drvee i savkoliki vrt osvoji veernji mir. Petroniju pade u oi taj pokoj, a osobito u ljudi. U licu Pomponije, staroga Aula, njihova djeaia i Ligi je bilo je neto ega nije viao u onim licima koja su svaki dan, ili bolje, svaku no bivala oko njega: bilo je to neko svjetlo, neko umirenje i neka vedrina, koja je izvirala iz takva ivota, kakvim su ovdje svi ivjeli. I s nekim zauenjem pomisli da je ipak moglo biti ljepote i miline, kojih on, koji je vjeno letio za ljepotom i milinom, nije poznavao. Te misli nije mogao sakriti u sebi i, obrativi se Pomponiji, ree: Promiljam u dui, kako je razlian va svijet od onoga kojim vlada Neron. A ona podie svoje sitno lice k veernjoj rumeni i prostoduno ree: Svijetom ne vlada Neron, nego Bog. 37 Nastade asak utnje. Blizu triklinija zaue se sa staze koraci staroga vojvode, Vinicija, Ligije i maloga Aula. No prije nego stigoe, upita jo Petro-nije: Dakle, ti jo vjeruje u bogove, Pomponijo? Vjerujem u Boga, koji je jedan, pravedan i svemogui odvrati ena Aula Plaucija. 38 III Vjeruje u Boga, koji je jedan, svemogui i pravedan ponovi Petronije kad se opet naao u nosiljci nasamu s Vinicijem. Ako je njen Bog svemogu, onda upravlja ivotom i smru, a ako je pravedan, onda po pravu alje smrt. Zato dakle, Pom-ponija ali za Julijom? alei za Julijom, prigovara svome Bogu. Ovo umovanje moram ponoviti Rio-bradome majmunu, jer mislim da u dijalektici dostiem Sokrata. to se ena tie, doputam da svaka ima po tri ili etiri due, ali nijedna nema razumne due. Neka Pomponija bistri sa Senekom ili s Kornutom to je njihov velik Logos... Neka zajedno dozivaju sjene Ksenofana, Parmenida, Zenona i Platona, koji ame u dosadi Kimerijskih krajeva kao u kavezu. Ja sam htio govoriti s njom i s Plau-cijem o neemu drugome. Svetoga mi trbuha egipatske Izie! Da sam im onako prosto rekao po to smo doli, ini mi se da bi njihova krepost zazve-ala kao mjeden tit kad po njemu oine palicom. I zato nisam smio! Vjeru ti zadajem, Vinicije, nisam smio! Paunovi su lijepe ptice, ali njihova dreka odvie para ui. Prepao sam se od dreke. Ipak red je da pohvalim tvoj izbor. Prava ruoprsta Zora ... A zna li ega me takoer sjetila? Proljea! I to ne naega u Italiji, gdje se jedva ovdje-ondje gdjekoja jabuka pokrije cvijetom, a maslinici ostanu sivi kako su i bili, nego onoga proljea ta sam ga neko vidio u Helveciji, mlado, svjee, otvorenozeleno ... 39 Tako mi blijede Selene, ne udim ti se, Marko, ali znaj da ljubi Dianu, i da su Aulo i Pomponija spremni da te raskinu kao psi to neko raskidoe Akteona. Vinicije, ne diui glave, posuti asak, pa zapoe govoriti glasom isprekidanim od udnje: eznuo sam za njom dosad, a sad sam je se jo ivlje zaelio. Kad sam joj obuhvatio ruku, pro-ela me vatra ... Moram je imati. Da sam Zeus, ogr-nuo bih je oblakom, kako je on ogrnuo Ionu, ili bih pao na nju kiom, kako je on pao na Danaju. Htio bih joj ljubiti usta do bola! Htio bih uti njen krik u svom zagrljaju! Htio bih ubiti Aula i Pomponiju, a nju oteti i donijeti na rukama u svoju kuu. Noas neu spavati. Naredit u da ibaju kojega od robova, pa u sluati njegovo jecanje. Primiri se ree Petronije. Ima elje kakvoga tesara iz Subure.

 Ne marim nita. Moram je dobiti. Doao sam do tebe po savjet, ali ako ga ti ne nae, nai u ga sam... Aulo dri Ligiju za ker, zato da je ja gledam kao robinju? Pa kad nije drugoga puta, neka oprede vrata moje kue, neka ih namaze vujim salom i neka sjedne kao ena kod mog ognjita. Primiri se, mahniti potome konzula! Ne dovodimo zato barbare na konopcima za svojim kolima da se enimo njihovim kerima. uvaj se da ne pretjera. Poslui se obinim potenim nainom i daj sebi i meni vremena za domiljanje. I meni se Hri-sotemida inila kao Zeusova ki, pa se opet nisam enio njome, kao god i Neron koji nije uzeo za enu Aktu, premda su od nje gradili ker kralja Atale... Primiri se! Pomisli: ako ona ushtije ostaviti Aulove poradi tebe, oni nemaju prava zadrati je, a valja i to znati da ne gori ti sam, nego je i u njoj Eros raspirio oganj ... Ja sam to vidio, a meni vjeruj ... Strpi se. Svemu e se nai lijeka, no danas sam ionako ve odvie mislio, a to me umara. No zato ti obeajem da u sutra jo promisliti o tvojoj ljubavi, a Petronije ne bi bio Petronije kad ne bi naao kakvo sredstvo. 40 Umukoe iznova obojica, a poslije malo vremena javi se Vinicije ve mirnije: Zahvaljujem ti, i neka ti Fortuna bude milostiva. Samo se strpi! Kamo si rekao da te nose? K Hrisotemidi... Blago tebi, kad ima onu koju ljubi! Ja? Zna li to me jo zabavlja kod Hrisote-mide? To to me vara s mojim vlastitim osloboe-nikom lutnjarom Teoklom, a misli da ja toga ne vidim. Hodi sa mnom do nje. Ako te stane zavoditi i pisati slova na stolu prstom umoenim u vino, znaj da nisam ljubomoran. I zapovjedi da ih obojicu nose Hrisotemidi. No u predvorju Petronije stavi ruku Viniciju na rame i ree: ekaj, ini mi se da sam ve smislio nain. Neka te svi bogovi nagrade ...! Tako je! Drim da je ovo vrlo pouzdan nain. Zna li to, Marko? Sluam te, moja Ateno ...! Evo, za nekoliko dana blagovat e boanska Ligija Demetrino zrnje u tvojoj kui Ti si vei od cara! klikne zaneseno Vinicije 41 IV Petronije je, doista, odrao to je bio obeao. Sutradan poslije pohoda kod Hrisotemide prospavao je, istina, cijeli dan ali navee zapovjedi da ga odnesu na Palatin, gdje je imao s Neronom povjerljiv razgovor, nakon kojega se trei dan pred Plaucije-vom kuom pojavi centurion s dvadesetak pretori-janskih vojnika. Vremena su bila opasna i strana. Poslanici ove vrste bili su ujedno najei glasnici smrti. I zato onoga asa kad je kapetan udario zvekirom na Aulo-va vrata i kad je nadzornik atrija oglasio da su u predvorju vojnici, zaprepasti se sva kua. Porodica se odmah skupi oko staroga vojvode, jer nitko nije sumnjao da je najprije njegova glava u opasnosti. Pomponija, ogrlivi ga rukama oko vrata, privinula se uza nj svom snagom, a problijedjela usta micahu joj se brzo izgovarajui neke tihe rijei. Ligija, sva blijeda u licu kao platno, ljubila mu je ruku, mali Aulo uhvatio ga za togu; iz trijemova pak, iz odaja na katu, odreenih za ensku sluinad, iz druin-ske sobe, iz kupelji, iz donjih stanova pod svodovima, iz svekolike kue nagrnue etimice robovi i robinje. Stadoe ih

vapaji: Jao! Jao mene jadnika! ene stadoe zapijevati, neke ve poee grditi lice ili pokrivati glave rupcima. Jedini stari vojvoda, koji se od davnih godina nauio bio gledati smrti ravno u oi, ostade miran, samo se njegovo kratko, orlujsko lice stegnulo, kao da je od kamena otesano. Za42 as utiavi vrisak i zapovjedivi sluinadi da se razie, ree: Pusti me, Pomponijo! Ako mi je doao kraj, imat emo se kad oprostiti. Lako je odmae. A ona ree: Da Bog da, tvoj usud i ja doekala, Aulo! Zatim pade na koljena i stade se moliti onom snagom, to je moe dati jedino bojazan za drago bie. Aulo prijee u atrij gdje ga je ekao kapetan. Bio je to stari Gajo Hasta koji je negda bio pod njegovom zapovijeu i drug njegov iz britanskih ratova. Zdravo, vojvodo! ree. Donosim ti zapovijed i pozdrav od cara, a evo ploica i znaka da dolazim u njegovo ime. Zahvaljujem caru na pozdravu, a zapovijed u izvriti odvrati Aulo. Zdravo, Hasto, i govori s kakvom porukom dolazi? Aulo Plaucije zapoe Hasta car je doznao da u tvojoj kui prebiva ki ligijskog kralja, koju je taj kralj jo za ivota boanskoga Klaudija povjerio Rimljanima u ruke za taoca da Ligijci nee nikada povrijediti granice rimskog carstva. Boanski Neron zahvalan ti je, vojvodo, zato to si joj toliko godina iskazivao gostoprimstvo kod sebe, no nee da vie tereti tvoj dom, a kao talac i treba da stoji pod zatitom samoga cara i senata, pa ti zato zapovijeda da je preda u moje ruke. Aulo je bio odvie vojnik i odvie oelien ovjek a da dopusti sebi proti zapovijedi kakvu albu, uzaludne rijei ili da se potui. Ipak mu se nabor prijekoga gnjeva i bola pojavi na elu. Pred tim namrtenim obrvama drhtale su negda britanske legije, pa se i sada na Hastinu licu pokazao strah. No sada, pred zapovijeu, Aulo Plaucije osjeti se nemoan. askom je gledao ploice i znak, zatim digne oi put staroga satnika i mirno ree: Priekaj, Hasto, u atriju dok ti taokinju izrue. To rekavi ode na drugi kraj kue u dvoranu zvanu oecus, gdje su ga Pomponija Grecina, Ligija i mali Aulo iekivali u nemiru i tjeskobi. 43 ,.. i Nikome ne prijeti smrt ni progonstvo na daleke otoke ree a ipak je carev poslanik glasnik nesree. O tebi se radi, Ligijo. O Ligiji? klikne u udu Pomponija. Tako je odvrati Aulo. I obrati se djevojci, te joj stane govoriti: Ligijo, odgojena si u naoj kui kao nae roeno dijete, i nas oboje, ja i Pomponija, ljubimo te kao ker. Ali ti zna da nam nisi ki. Ti si talac kojega je tvoj narod dao Rimu, i skrb nad tobom pripada caru, i zato te car uzima iz naega doma. Vojvoda je govorio mirno, ali nekim udnim, neobinim glasom. Ligija je sluala njegove rijei trep-ui oima, kao da ne razumije o emu se radi. Obrazi u Pomponije problijedjee; na vratima koja su vodila iz trijema u oecus poee se iznova pokazivati prestravljena lica robinja. Volja se careva mora izvriti ree Aulo. Aulo! zavapi Pomponija obuhvatajui rukama djevojku, kao da e je braniti. Bolje bi joj bilo umrijeti!

A Ligija je privijajui joj se na grudi ponavljala: Majko! Majko! ne mogui od jecaja prosio vi ti druge rijei. Na licu Aulovu pokae se iznova gnjev i bol. Da sam sam na svijetu ree mrko ne bih je dao ive, i moja bi rodbina danas jo mogla pri-nijeti za nas rtve lovi liberatori .. . Ali nemam prava upropastiti tebe i nae dijete, koje e moda doekati sretnija vremena ... Idem jo danas k caru pa u ga moliti da promijeni zapovijed. Hoe li me posluati, ne znam. A sada budi mi zdravo, Ligijo, i znaj da smo ja i Pomponija uvijek blagoslivljali dan kad si sjela uz nae ognjite. Rekavi to, poloi joj ruku na glavu, ali premda se trudio da ostane miran, ipak u asu kad mu Ligija okrene svoje oi zalivene suzama, pa ga dohvati za ruku i stade je pritiskivati na svoja usta, u glasu mu zatitra duboka, oinska alost. 44 Zbogom, radosti naa i na oinji vide! ree i hitro se vrati u atrij da ga ne shrva uvstvo, nedostojno Rimljanina i vojvode. Meutim, Pomponija odvede Ligiju u lonicu, stade je miriti i tjeiti, hrabriti i govoriti joj rijei koje je udno bilo uti u toj kui, gdje je u susjednoj sobi stajao lararium i ognjite, na kojemu je Aulo Plaucije, vjeran starinskom obiaju, prinosio rtve kunim bogovima. Evo doao je as kunje. Neko je Virginije probo grudi roenoj keri da je izbavi iz ruku Apijevih; jo u davnije vrijeme Lukrecija je dragovoljno sramotu okaljala ivotom. Cesareva je kua peina sramote, zla, opaine. Nego mi, Ligijo, znamo zato nemamo prava da stavimo ruku na se ...! Tako je! Onaj zakon pod kojim obje ive jest drugi, vei, svetiji, ali ne doputa ipak da se brane od zla i sramote, pa kad bi tu obranu mukama i ivotom trebalo platiti. Tko ist izlazi iz boravita po-kvarenosti, tomu je vea zasluga. Zemlja je takvo boravite; nego, na sreu, ivot je samo jedan tre-nut oka, a od mrtvih ustajemo iz groba, za kojim ne vlada vie Neron, nego Milosre, a mjesto bola samo je radost, i mjesto suza veselje. Zatim uze govoriti o sebi. Mirna je, dodue, ali i u njenim grudima ima tekih rana. Eto na oima njena Aula jo je mrena, jo nije na nj siao izvor svjetla. Ni sina joj nije doputeno odgajati u Istini. Zato kad pomisli da tako moe biti do konca ivota, i da moe nadoi as rastajanja s njima, sto puta veega i strasnijega nego je ovo vremenito, s kojega su obje sada ucviljene, ne moe ni razumjeti na koji e nain biti bez njih i u nebu sretna. I mnogo je noi ve proplakala, mnogo ih provela u molitvi molei smilovanja i ljubavi. No svoju bol prinosi Bogu i eka i nada se. A sada, kad je snalazi nov udarac, kad joj okrutnikova zapovijed oduzima milu glavu, onu koju je Aulo nazvao oinjim vidom, jo se ipak nada, jer vjeruje da postoji mo vea od Neronove, i Milosre jae od njegove pakosti. 45 I pritisne jo jae na grudi glavicu djevojke, a ona se spusti do njenih koljena i sakrivi oi u naborima njena pepluma ostade tako dugo vremena muke. No kad najposlije ustade, lice joj je ve bilo mirnije. ao mi je tebe, majko, i oca i brata, ali znam da otpor ne bi nita pomogao, a vas bi sve upropastio. No obeajem ti da tvojih rijei nikad neu zaboraviti u domu Cesarovu! Jo jednom savi joj ruke oko vrata pa se onda, kad obje izioe u oecus, stade opratati s malim Plaucijem i sa stariem Grkom, koji im je bio uitelj, sa svojom oblailjom, koja ju je neko odgajala, i sa svim robovima. Jedan od njih, visok i pleat Ligijac, kojega su u kui zvali Ursom, i koji je neko

zajedno s majkom i s njome doao uz druge njihove sluge u rimski tabor, pade joj sad do nogu a onda se spusti i do koljena Pomponijih govorei: O gospoo, dopusti mi da idem sa svojom gospodaricom, da joj sluim i da je uvam u carevoj kui. Nisi na sluga, nego Ligijin odgovori Pompo-nija Grecina no hoe li te pustiti u kuu carevu? I kako e moi da je uva? Ne znam, gospo, samo znam da gvoe puca u mojim rukama kao drvo ... Aulo Plaucije koji je uto naiao, im dozna o emu se radi, ne samo da se nije usprotivio elji Ursovoj, nego ree da oni i nemaju prava da ga zadravaju. Otpremaju Ligiju kao taokinju koju potrauje car pa su zato obavezni opremiti i njenu pratnju, koja prelazi zajedno s njome pod carevu zatitu. Nato priapne Pomponiji da joj pod izlikom pratnje moe dodati toliko robinja koliko joj se uini podesno, jer toga satnik ne moe odbiti. Za Ligiju je to bila nekakva utjeha. A Pomponiji je to jednako bilo drago, to je moe okruiti slu-inadi po svome izboru, pa joj osim Ursa odredi staru oblailju, dvije Ciparkinje, vjete eljarice, i dvije germanske djevojke za kupelj. Izabrala je sve same uenike nove vjere, a budui da je i Urso pri46 znavao tu vjeru ve nekoliko godina, Pomponija se mogla pouzdati u vjernost te sluinadi, a ujedno i tjeiti se milju da e sjeme istine biti posijano u domu Cesarovu. Napisala je i nekoliko rijei osloboenici Nerono-voj, Akti, preporuujui njenoj zatiti Ligiju. Pomponija je nije, istina, viala na sastancima pristalica nove vjere ali je ipak ula od njih da im Akte nikad ne uskrati usluga i da eljno ita poslanice Pavla iz Tarsa. Poznato joj je bilo, osim toga, da mlada oslo-boenica ivi u neprestanoj tuzi, da se posve odvojila od svih ena u Neronovoj kui i da je uope dobri genij u palai. Hasta se sam prihvati zadatka da list izrui Akti. Smatrajui takoer za naravnu stvar da kraljevska ki treba da ima pratnju svojih slugu, nije se ni malo ustruavao da ih vodi u palau, nego se prije zaudio njihovu malenu broju. Zamoli ipak da pohitaju, pribojavajui se da ne posumnjaju u njegovu revnost u izvravanju zapovijedi. Doe as rastanka. Pomponiji i Ligiji oi se iznova zalie suzama. Aulo jo jednom metne ruku na njenu glavu, i zaas vojnici uz viku maloga Aula, koji je branio sestru i prijetio svojim aicama satniku, otpratie Ligiju u kuu Cesarovu. No stari vojvoda zapovjedi da mu spreme nosiljku pa zatvorivi se s Pomponijom u pinakoteci kraj oecusa, ree joj: Sluaj me, Pomponijo. Idem do cara iako mislim da je zaludu! I premda rije Senekina nita vie kod njega ne vrijedi, idem i do Seneke. Danas vie znae Sofonije, Tigelin, Petronije ili Vatinije ... A car moda i nije uo u ivotu za ligijski narod pa je zatraio da mu izruimo Ligiju kao taokinju jedino zato to ga je tkogod na to nagovorio, a lako je pogoditi tko je to mogao uiniti. Ona ga hitro pogleda: Petronije? Jest. Zautjee askom, a onda vojvoda nastavi: 47 Eto to znai kad pusti preko svoga praga kojega od tih ljudi bez asti i savjesti. Proklet bio as kad je Vinicije uniao u nau kuu! On je doveo k nama Petronija. Teko Ligiji, jer njima nije do tao-kinje, nego do prilenice. I govor njegov od gnjeva, od nemonoga bijesa i od alosti za otetim djetetom

postade jo vema siktav no obino. Borio se neko vrijeme sam sa sobom, i samo su stisnute ake odavale kako je teak bio taj unutarnji boj. tovao sam uvijek bogove ree no ovaj as mi se ini da ih nema nad svijetom i da ima samo jedan, opak, lud i nakazan, koji se zove Neron. Aulo! ree Pomponija. Neron je samo aka truloga praha prema Bogu. A on stade irokim koracima mjeriti mozaik pinakoteke. ivot je njegov bio pun velikih djela, ali nije imao velikih nesrea, pa im se nije bio nauio. Stari je vojnik zavolio Ligiju vema nego je sam o tome znao i sad se nije umio pomiriti s milju da ju je izgubio. Povrh toga osjeao je da kod te sile njegova snaga nije nita. No kad je na kraju zatomio u sebi gnjev, koji mu je smuivao misli, ree: Rekao bih da nam je Petronije nije uzeo za cara, jer ne bi se htio omraziti Popeji. Dakle, ili ju je uzeo za se ili za Vinicija. To u doznati jo danas. I doskora ga ponese nosiljka put Palatina, a Pomponija ostavi sama, ode do maloga Aula koji nije prestajao plakati za sestrom i prijetiti se Cezaru. 48 Aulo je s pravom slutio da ga nee pustiti pred Ne-rona. Rekoe mu da je car zabavljen pjevanjem s lutnjarom Terpnosom i da uope ne prima onih koje nije sam pozvao. Drugim rijeima, to je znailo neka se i ubudue Aulo ne trudi da dolazi caru. No zato Seneka, premda je bolovao od groznice, doeka staroga vojvodu s dunim potovanjem. Ali kad je sasluao to je Aula dovelo k njemu, osmjehnu se gorko i ree: Jednu ti samo mogu uiniti uslugu, plemeniti Plaucije, a to je: ne pokazati nikada caru da moje srce osjea tvoju bol, i da bih ti rado pomogao; jer da car i najmanje o tom posumnja, znaj da ti ne bi nikako vratio Ligiju, ako ni za to drugo a ono jedino zato da meni prkosi. Jednako mu nije svjetovao da ide do Tigelina ni do Vatinija ni do Vitelija. Moda bi postigao togod kod njih novcima, moda bi takoer htjeli da napr-kose Petroniju, komu se trude da potkopaju utjecaj kod cara, ali najvjerojatnije je da bi odali caru koliko je Ligija Plaucijevima draga, pa je tada car pogotovu ne bi dao. Nato stane stari mudrac govoriti s ujedljivom ironijom koju je obraao sam protiv sebe: utio si, Plaucije, utio si mnogo godina, a car ne voli onih koji ute. Kako si mogao da se ne zanosi njegovom ljepotom, krepou, pjevom, njegovom deklamacijom, vonjom i stihovima? Kako si 4 Quo vadi 49 mogao da ne hvali smrt Britanikovu, ne ree pohvalnu besjedu na ast ubojici svoje matere i ne pri-nese estitke kod uguenja Oktavijina? Nema u tebe dosta opreznosti, Aulo, koje mi, sretnici to ivimo na dvoru, imamo u dovoljnoj mjeri. Tako govorei uze drvenu au to je nosio o pojasu, zahvati vode iz slijevalita na fontani, pokvasi suha usta i produi: Ah, u Nerona je tako zahvalno srce! Ljubi tebe jer si sluio Rimu i proslavio mu ime na krajevima svijeta, a ljubi i mene, jer sam mu bio uitelj u mladosti. Zato, vidi, znam da ova voda nije otrovana, pa je i pijem miran. Vino bi u mojoj kui bilo opasnije, no ako si edan, napij se slobodno ove vode. Dovedena je na toak ak iz albanskih brda, pa bi valjalo otrovati sve esme u Rimu, kad bi je htio tko otrovati. Kako vidi, ovjek moe jo biti na svijetu siguran i uivati mirnu starost. Bolestan sam, istina, ali boluje mi vema dua nego tijelo. To je bila istina. Seneki je nedostajala ona duevna snaga, kakva je bila, na priliku, u Kornuta ili Tra-seje, pa mu je zato ivot bio niz ustupaka uinjenih opaini. Sam je to osjeao i razumio da bi pristalici Zenona iz Citija valjalo ii

drugim putem i trpio je radi toga vema nego od straha pred samom smru. No vojvoda mu sad prekide muna razmiljanja. Petronije i ja odvrati Seneka mi smo ljudi iz dva neprijateljska tabora. Ne znam kako bi ga mogao predobiti, nije ni pod ijim utjecajem. Moda pri svoj svojoj pokvarenosti vie vrijedi od onih lupea to ih Neron danas kupi oko sebe. Ali dokazivati mu da je uinio ravo djelo, znai samo tratiti vrijeme. Petronije je ve odavna izgubio razumijevanje koje razluuje zlo od dobra. Pokai mu da je in njegov gnjusan pa e se postidjeti. Kad ga vidim rei u mu: Tvoje djelo prilikuje osloboeniku. Ako to ne pomogne, nita nee pomoi. Hvala i na tome! odgovori vojvoda. Zatim zapovjedi da ga nose Viniciju, kojega nae gdje se mauje s kunim lanistom. Kad je Aulo vidio mladia koji se mirno zabavlja vjebanjem u asu 50 kad je izveden udar protiv Ligije, uhvati ga straan gnjev, koji, im pade zastor za lanistom, bukne potokom gorkih prijekora i uvreda. Ali im je Vinicije uo da je Ligija ugrabljena, problijedi tako da Aulo ni asak vie nije mogao sumnjati da je i on mogue bio upleten u tu stvar. Mladiu izbie na elo kapi znoja, krv koja je asom udarila u srce navali mu iznova vruim valom u lice, oi stanu sijevati, usta sipati pitanja bez reda. Ljubomor i bijes potresali su ga naizmjence kao vihor. inilo mu se da je Ligija, im je prestupila prag careve kue, za nj zauvijek izgubljena. A kad je Aulo izustio Petronijevo ime, sumnja kao munja sjeknu kroz misao mladoga vojnika, da mu se Petronije narugao te je ili mislio darovati Ligiju caru da zadobije novu milost za njega, ili ju je kanio ostaviti za se. Da bi tko ugledao Ligiju, a odmah je i ne poelio, nije mu moglo u glavu. Naprasitost, priroena njegovu plemenu, zanosila ga je sada te je bio kao mahnit konj i oduzimala mu svijest. Vojvodo ree isprekidanim glasom vrati se kui i ekaj me... Znaj, da mi je Petronije otac osvetio bih mu se za krivicu uinjenu Ligiji. Vrati se kui i ekaj me. Nee biti ni Petronijeva ni careva. Pa prui stisnute ake prema votanim likovima koji su stajali u atriju i plane: Tako mi ovih smrtnih prilika, prije u ubiti nju i sebe! Rekavi to dovikne jo jednom Aulu: ekaj me! te izleti kao mahnit iz atrija i pohita do Petronija, gurajui putem prolaznike da mu se maknu u stranu. Aulo se vrati kui s nekom nadom. Drao je, ako je Petronije nagovorio cara da otme Ligiju pa da je preda Viniciju, da e je Vinicije opet otpratiti u njihovu kuu. Najposlije bila mu je neka utjeha i misao da e Ligija, ne bude li izbavljena, biti osveena i da e je smrt ouvati od sramote. Vjerovao je da e Vinicije izvriti sve to je obeao. Vidio je njegovu pomamu i poznavao je estinu priroenu njegovu plemenu. On sam, ako je i ljubio Ligiju kao roeni otac, volio bi je pogubiti nego dati caru, i da se nije 51 obazirao na sina, posljednjeg potomka obitelji, bez sumnje bi bio to uinio. Aulo je bio vojnik i za stoi-ke je jedva nauo bio, ali znaajem nije se od njih daleko odvojio: i njegovim pojmovima i njegovu ponosu bolja je i laka smrt negoli sramota. Povrativi se kui, umiri Pomponiju, ohrabri je svojom nadom i oboje stanu ekati glase od Vinicija. Kadto, kad bi u atriju odjeknuli koraci kojega od robova pomislie da im moda Vinicije dovodi ljubljeno dijete, i bili su spremni blagosloviti oboje iz dna due. Ali vrijeme je odmicalo a nikakav glas nije dolazio. Istom podvee zveknu klepalo na vratima.

Zamalo ue rob i izrui Aulu list. Stari vojvoda, koliko je god rado pokazivao da se umije svladati, prihvati list ipak poneto drhtavom rukom i stade ga itati s takvom hitnjom kao da se radi o svoj njegovoj kui. Iznenada mu se smre lice, kao da pade na nj sjena oblaka. itaj! ree okrenuvi se Pomponiji. Pomponija uze list i proita ovo: Marko Vinicije pozdravlja Aula Plaucija. to se dogodilo, dogodilo se s Carevom voljom, pred kojom priklonite glavu, kako je priklanjam ja i Petronije. Zatim nasta duga utnja... 52 VI Petronije je bio kod kue. Vratar nije smio zaustaviti Vinicija koji upade u atrij poput oluje i uvi da treba gospodara potraiti u knjinici, istim zaletom srne u knjinicu. Zatekavi Petronija gdje pie, ugrabi mu trstiku iz ruke, prelomi je, baci na zemlju, zarije mu prste u ramena i primiui lice njegovu licu stane pitati promuklim glasom: to si uinio s njom? Gdje je ona? No odjednom dogodi se udna stvar. Taj tanki i mekoputni Petronije uhvati ruku mladoga atlete, koja mu se upijala u rame, uhvati i drugu i drei ih obje u svojoj jednoj, snagom gvozdenih klijeta, ree: Ja sam samo izjutra slabi, a veerom zadobivam staru snagu. Pokuaj se oteti. Gimnastici te je, ini se, uio tkalac, a pristojnosti kova. Na licu mu se ne ukaza ni traga gnjeva, samo mu u oima sijevnu neki modar odsjev sranosti i energije. Zaas pusti ruke Vinicija koji je stajao pred njime ponien, zastien i bijesan. U tebe je ruka od elika proslovi ali tako mi svih paklenih bogova, ako si me iznevjerio, udarit u te noem posred grla, makar to bilo u carevom dvoru. Porazgovorimo se mirno! odgovori Petronije. elik je jai, kako vidi, od gvoa, pa ne treba da te se bojim, iako bi se moglo od jedne tvoje ruke nainiti dvije moje. Tek mi je krivo to si tako 53 neuljudan, i kad bi mi ljudska nezahvalnost bila za udo, udio bih se tvojoj. Gdje je Ligija? U lupanaru, to jest u carevoj kui. Petronije! Umiri se i sjedi! Molio sam Cezara dvoje, to mi je i obrekao: najprije, da izvadi Ligiju iz kue Aulove, a drugo, da je izrui tebi. Da nema gdjegod noa pod togom? Nee li me ubosti? Nego ja ti savjetujem da prieka nekoliko dana, jer bi te otpratili u tamnicu, a Ligiji bi bilo dosadno u tvojoj kui. Nastade utnja. Vinicije je pogldao neko vrijeme zauenim oima Petronija, pa ree: Oprosti mi. Ljubim je, pa mi ljubav smuuje misli. Divi mi se, Marko! Rekoh onomadne Cezaru ovako: Moj sestri Vinicije zaljubio se tako silno u neku slabaku djevojicu koju odgajaju Aulovi, da mu se kua pretvorila u parnu kupelj od pustoga uzdisanja. Ti, rekoh, Cezare, i ja, koji znamo to je prava ljepota, ne bismo za nju dali ni tisuu sester-cija, ali taj je djeak uvijek bio lud kao tronog a sad je pobudalio dokraja. Petronije! Ako ne razumije kako sam to rekao da ouvam od opasnosti Ligiju, gotov sam povjerovati da sam rekao istinu. Utuvio sam Riobradome, da onakav esteta

kakav je on, ne moe smatrati onakvu djevojku za ljepoticu, i Neron, koji dosad ne smije gledati drukije nego mojim oima, nee u njoj nai ljepote, a kad je ne nae, nee je ni poeljeti. Trebalo se od majmuna osigurati i uhvatiti ga na konopac. Ligiju e ionako ocijeniti ne on, nego Popeja i oevidno e se pobrinuti da je to prije otpravi iz palae. A ja sam govorio, toboe, nehajno Rioj Bradi: Uzmi Ligiju, pa je daj Viniciju! Ima pravo da to uini jer je taokinja, a inei to, uinit e Aulu naao. I privolio je. A zato da ne privoli, tim prije to mu se tako pruila zgoda da uini neto ao potenim ljudima. Postavit e te zakonitim uvarom taokinje, predat e ti u ruke to ligijsko blago, a ti 54 saveznik ubojnih Ligijaca, a ujedno i vjeran sluga carev, ne samo to nee to blago nita umanjiti nego e nastojati da ga jo i umnoi. Car e, da sauva formu, pridrati Ligiju nekoliko dana u kui pa e je onda otpraviti u tvoju kuu, sretnice! Je li to istina? I nita joj ne prijeti u kui Cezarovoj? Kad bi joj ondje valjalo stalno boraviti, Popeja bi se porazgovorila o njoj s Lokustom, ali kroz nekoliko dana ne prijeti joj nita. U palai Cezarovoj ima deset tisua dua. Mogue da je Neron nee ni vidjeti, pogotovu kad je sve meni povjerio a dokazuje to injenica da je maloprije bio kod mene kapetan s vijeu da je otpratio djevojku u palau i predao je Akti u ruke. To je dobra dua, ta Akta, zato sam i naredio da je njoj izrue. Pomponija Gre-cina oito misli isto tako, jer joj je pisala. Sutra je gozba kod Cezara. Tebi sam izradio mjesto do Ligije. Oprosti mi, Gajo, moju estinu! ree Vinicije. Pomislio sam da si je odveo za se ili za cara. Mogu ti oprostiti estinu, ali tee mi je oprostiti proste kretnje, dreku i glas, koji me podsjeaju na igrae koji se igraju more. To mi nije u volji, Marko, i toga se uvaj. Znaj da je carev svodnik Ti-gelin, a znaj takoer, kad bih ja htio djevojku uzeti za se, rekao bih ti sada gledajui ti ravno u oi ovo: Vinicije, uzimam ti Ligiju i drat u je dok mi ne dosadi. Tako govorei, stade gledati svojim smeim oima ravno u oi Viniciju, s hladnim i slobodnim izrazom, i mladi ovjek zbuni se do kraja. Skrivio sam ti ree. Ti si dobar i plemenit, i ja ti zahvaljujem iz sve due. Dopusti mi samo da te jo jedno upitam: zato nisi zapovjedio da Ligiju odmah otprate mojoj kui? Jer car hoe da sauva zakonitu formu. Ljudi e o tome priati po Rimu, a jer uzimamo Ligiju kao taokinju, dokle god budu o njoj govorili, ostat e u palai Cezarovoj. Onda e ti je lijepo, tiho dopremiti, i stvar e biti svrena. Riobradi je kukavno pseto. Zna da mu je vlast neograniena, a ipak se 55 trsi da sauva lijep izgled kod svakog djela. Jesi li se ve ohladio toliko da se malko mudrovanjem zabavimo. Meni je samome vie puta dolazilo na um, zato se opaine, iako je onaj tko je uini moan kao Cezar i bez straha od kazne, uvijek nastoji zaodjenuti togom zakona, pravednosti i kreposti? emu taj trud? Ja drim da je ubojstvo brata, matere i ene in dostojan kakva ti drago azijatskog kraljia, a ne rimskoga Cezara; ali kad bi mi se to desilo, ne bih pisao senatu pismo kojim bih se opravdavao radi takva djela. A Neron pie, Neron trai izlike, jer je kukavica. No Tiberije nije bio kukavica, pa je ipak opravdavao svako svoje djelo. Zato je to tako? Kako je udno to nesvojevoljno klanjanje to ga prinosi opaina kreposti! Zna li to bih ja rekao? Da to biva zato to je opaina runa, a krepost lijepa. Po tom je pravi esteta ujedno i krepostan ovjek. Dakle, i ja sam krepostan ovjek. Danas valja da izli-jem neto vina u ast sjenama Protagore,

Prodika i Georgije. Vidi se da sofisti nisu sasvim naodmet. Sluaj, jer nastavljam. Uzeo sam Ligiju Aulovima da je tebi dam. Dobro. to bi Lisip od vas stvorio divnu skupinu! Oboje ste lijepi, pa je i moj in lijep, a kad je lijep ne moe da bude zao. Gledaj, Marko, evo pred tobom sjedi krepost, utjelovljena u Petro-niju! Da je Aristid iv, trebao bi da doe k meni pa da mi prinese sto mina za kratku raspravu o kreposti. Nego Vinicije, kao ovjek kome je vie bilo stalo do stvarnosti negoli do razlaganja o kreposti, ree: Sutra u vidjeti Ligiju, a onda u je imati u svojoj kui svaki dan, neprestano i do smrti! Ti e imati Ligiju, a ja u imati na vratu Aula. Zaklinjat e sve podzemne bogove da mi se osvete. I kad bi barem, grdoba, posluao prije lekciju o valjanoj deklamaciji! Ali on e grditi onako kao to je moje klijente grdio bivi moj vratar, koga sam zato morao otpraviti na selo u ergastulum. Aulo je bio kod mene. Obeao sam mu da u mu poslati vijest o Ligiji. 56 Napii mu da je volja boanskoga Cezara vrhovni zakon, i da e svome prvome sinu nadjenuti ime Aulo. Treba starca nekako utjeiti. Ja sam voljan zamoliti Riobradoga da ga pozove sutra na gozbu. Neka te vidi u trikliniju do Ligije. Nemoj toga initi ree Vinicije. Meni ih je ipak ao, osobito Pomponije. I sjede pisati onaj list koji je starome vojvodi uzeo ono malo nade to mu je bilo ostalo. 57 VII Pred Aktom, nekadanjom ljubovcom Neronovom, klanjale su se neko najvie glave u Rimu. No ona se ni tada nije htjela mijeati u javne poslove, pa iako se kadto posluila svojim utjecajem na mladoga vladara, to je bilo jedino da izmoli kome milost. Bila je tiha i ponizna te je stekla zahvalnost mnogih, a nikome se nije omrazila. Nije je mrzila ni Oktavi-ja. Zavidnicima se inila malo opasna. Znali su da jo uvijek ljubi Nerona ljubavlju tunom i bolnom, koja vie ne ivi od nade nego samo od uspomena na asove kad je Neron bio mlai i kad je nije samo ljubio nego i bio bolji. Znali su da ona od tih uspomena ne moe rastaviti ni due ni misli, ali da nita vie ne eka; a jer nije bilo ozbiljne bojazni da e joj se Cezar vratiti, gledali su je kao bie sasvim bezazleno i zato je ostavie u miru. Popeja ju je drala samo za tihu slubenicu, tako neopasnu da nije traila da je uklone s dvora. No zato to ju je neko Cezar ljubio i ostavio bez uvrede, na miran, tovie i prijazan nain, imali su prema njoj obzira. Neron je oslobodi, dade joj stan u palai i u njemu osobitu lonicu i nekoliko robinja u slubu. Pa budui da su u svoje vrijeme Palas i Narcis, ako su i bili Klaudijevi osloboenici, sjedili su s Klaudijem na gozbama i kao moni ministri imali i odlina mjesta, to su i nju kadto pozivali k carevu stolu. Mogue je to bivalo i stoga to je njena milolika pojava odista zainjala svaku gozbu. Ce58 zar se, uostalom, davno ve prestao obazirati na sva pravila kod izbora svojega drutva. Za njegov stol dolazila je najraznolinija mjeavina ljudi svih stalea i zvanja. Bilo je meu njima senatora, ali preteno onakvih koji bi ujedno i za lakrdijae sluili. Bilo je patricija starih i mladih eljnih naslada, ras-koa i uivanja. Bilo je i ena koje su imale velika imena, ali se nisu acale metnuti veerom plave vla-sulje na glavu i traiti zabavu i pustolovine na mranim

ulicama. Bilo je i visokih inovnika i sveenika koji su se kod punih aa sami rado podsmijevali svojim bogovima, a uz njih svjetine svake vrsti: pjevaa, glumaca, sviraa, plesaa i plesaica, pjesnika koji su itajui stihove mislili o sestercijama to ih mogu uiariti za pohvalu Cezarovih stihova, bilo je i filozofagladnica, koji su pohlepnim oima pratili donoena jela, pa uvenih vozaa, pelivana, arobni-ka, bajalica, aljivaca, ak i svakakvih sljepara, kojima je moda ili ljudska ludost udijelila jednodnevnu slavu. Bilo je i takvih koji su dugom kosom pokrivali ui, u znak ropstva. Odluniji su lijegali odmah oko stolova, a neznat-niji ih zabavljali za blagovanja ekajui as kad e im sluge dopustiti da srnu na ostatke jela i pia. Goste ove vrste dobavljali su Tigelin, Vatinije i Vitelije, ali esto je valjalo tim gostima namaknuti i haljine koje bi dolikovale carevu dvoru. A caru je bilo po volji ba takvo drutvo, jer je u njemu bio najslobodniji. Dvorski sjaj sve je pozlaivao i sve pokrivao blijeskom. Veliki i mali, potomci velikih rodova i fukara s gradskoga plonika, snani umjetnici i kukavni izraeni talenti gurali su se na jagmu u palau da naslade svoje zablijetene oi raskoem koji je gotovo nadmaivao ljudsku matu, i da se priblie raz-davau svih milosti, bogatstva i dobara, onome iji ih je jedan hir mogao sasvim poniziti, ali i uzdignuti bez mjere. Taj dan imala je i Ligija doi na slinu gozbu. Strah, neizvjesnost i omama, naravna poslije nagle promjene, borila se u njoj sa eljom da se usprotivi. Bojala se cara, zazirala je od ljudi, bojala se palae 59 gdje je buka omamljivala, bojala se gozba za koje je ve sluala od Aula, od Pomponije Grecine i njihovih prijatelja, kakve se ondje dogaaju sablazni. Ako je i bila mlada djevojka, ipak nije bila neiskusna, jer spoznan je zla u ono je vrijeme rano dolazilo i do djetinjih dua. Zato je znala da joj u toj palai prijeti opasnost, koju joj je na rastanku predoila sama Pomponija. No u nje je bila dua mlada, nedo-taknuta pokvarenou, i visoko je priznavala nauk koji joj je ucijepila njena hraniteljica-majka, pa je odluila braniti se od te opasnosti: to je obeala majci, sebi i ujedno onomu Boanskome Uitelju, u kojega je ne samo vjerovala nego ga je i zavoljela svojim napola djetinjim srcem zbog slatkog njegova nauka, zbog gorke njegove smrti i zbog slavnoga njegova uskrsnua. Bila je takoer uvjerena da sada ni Aulo ni Pomponija Grecina nee odgovarati za njena djela pa je smiljala nee li biti bolje da se usprotivi i ne poe na gozbu. S jedne strane govorio joj je jasno strah i nemir, a s druge rodila se u njoj elja da se iskae junatvom, postojanou, da se izvrgne mukama i smrti. Ta Boanski je Uitelj tako naredio i sam je dao najbolji primjer. Pa i Pomponija joj ree da revniji vjernici ude svom duom za takvom kunjom i mole za nju. I Ligiju, dok je bila jo u kui Aulovoj, osvajala je na mahove takva elja. Vidjela se kao muenica, s ranama na rukama i nogama, bijela kao snijeg, ureena nadzemaljskom ljepotom, kako je nose isto tako bijeli aneli u modro nebo. I takvim vienjima zabavljala se njezina mata. Bilo je u tome mnogo djetinjih sanjarija, a bilo je i poneto samoljublja s kojega ju je karala Pomponija. I sada, kad joj je protivljenje Cezarovoj volji moglo uzrokovati kakvu krutu kaznu i kad su se prizori muka, o kojima je matala, mogli obistiniti, tim lijepim i omiljelim slikama pridrui se jote neka radoznalost, pomijeana sa strahom, kako li e i nju kazniti i kakve e muke za nju izmisliti. I tako se njena jo napola djetinja dua kolebala na dvije strane. No kad je Akte ula za to kolebanje, pogleda je tako zaueno kao da djevojka govori u 60 vruici. Usprotiviti se Cezaru? Nadraiti ve prvoga asa njegov gnjev? To bi

moglo uiniti jedino dijete koje ne zna to govori. Ta iz njenih, Ligijinih, rijei proizlazi da ona i nije taokinja, nego djevojka koju je njen narod zaboravio. Nju ne brani nikakvo meunarodno pravo, a kad bi je i branilo, car je dosta moan da ga u asu srdbe pogazi. Caru se svidjelo da je uzme i odsele njome upravlja. Odsele je ona podlona njegovoj volji, nad kojom nema druge na svijetu. Istina je produi ona i ja sam itala poslanice Pavla iz Tarsa i ja znam da je nad zemljom Bog i Sin Boji koji je uskrsnuo od mrtvih. Ali na zemlji je samo Cezar, i to nemoj zaboraviti, Ligijo. Znam takoer da ti tvoj nauk ne doputa da bude ono to sam ja bila, i da je vama, kao stoicima, o kojima mi je priao Epiktet, kad doe do izbora izmeu sramote i smrti, slobodno samo da izaberete smrt. No moe li unaprijed znati eka li te smrt a ne sramota? Zar nisi ula za Sejanovu ker, jo malu djevojicu, koja je na Tiberijevu zapovijed, da se ne bi povrijedio zakon koji brani da se djevice kazne smru, morala prije smaknua pretrpjeti sramotu? Ligijo, Ligijo, nemoj draiti Cezara! Kada doe odluan as da odabere izmeu smrti ili sramote, init e kako ti tvoja vjera zapovijeda, ali samovoljno ne trai svoje propasti i nemoj radi ispraznoga razloga draiti zemaljskoga i, uz to, okrutnoga boga. Akte je govorila sa saaljenjem i zanosno, i budui da je od prirode bila neto kratkovidna, primakne svoje miloliko lice k Ligijinu licu, kao da hoe ogledati dojam svojih rijei. A Ligija je ogrli s djetinjom povjerljivou oko vrata i ree: Ti si dobra, Akte! Akte, osvojena tom pohvalom i povjerljivou, pri-vine je na srce pa, izvukavi se lako iz njena zagrljaja, odvrati: Minula je moja srea i moja radost, ali nisam zla. 61 Zatim stane brzim koracima etati odajom i govoriti kao sama sa sobom, gotovo oajno: Ne! Ni on nije bio zao. On je sam mislio tada da je dobar i htio je biti dobar. Ja to znam najbolje. To je sve dolo kasnije... Kad je prestao ljubiti... Drugi su ga uinili takvim kakav je sada, drugi i Popeja! I trepavice joj se orosie suzama. Ligija ju je pratila svojim modrim oima pa joj ree: ali li ga, Akte? alim! odgovori muklo Grkinjica. I ponovo poeta stisnuvi ruke kao od bola, s beznaem na licu. A Ligija priupita bojaljivo: Ti ga ljubi, Akte? Ljubim ... I zaas pridometne: Osim mene njega nitko ne ljubi... Nastade utnja u kojoj se Akte trudila da povrati mir koji su joj uzmutile uspomene, i kad joj je lice opet primilo obini izraz tihe tuge, ree: Govorimo o tebi, Ligijo! Nemoj ni misliti da se protivi Cezaru! To bi bila mahnitost. Primiri se. Znam dobro ovu kuu i drim da ti od Cezara nita ne prijeti. Da te je Cezar oteo za se, ne bi te doveo na Palatin. Ovdje vlada Popeja, a Neron, otkako mu je rodila ker, jo je vema pod njenom vlau... Ne. Neron je, dodue, naredio da bude na gozbi ali jo te nije vidio ni zapitao za te, pa mu i nije za tobom stalo. Mogue da te je uzeo od Aula i Pompo-nije iz pakosti prema njima ... Meni je Petronije pisao da te uzmem pod svoje okrilje, a pisala mi je,

kako zna, i Pomponija. Bit e, dakle, da su se dogovorili. Moda je on to uinio na njezinu molbu. Ako jest i ako se i on na Pomponijinu molbu stara za te, nita se ne treba bojati i, tko zna, nee li te Neron po njegovu nagovoru poslati Aulovima. Ne znam da li ga Neron veoma ljubi ali znam da se rijetko kad usuuje imati drugo miljenje od Petronija. Ah, Akte! odvrati Ligija Petronije je bio kod nas prije nego me ugrabie, i moja je majka bi62 la uvjerena da je Neron zatraio moje izruenje samo zato jer ga je Petronije podgovorio. To bi bilo zlo ree Akte. No zamislivi se malo nastavi: Moe biti da je Petronije samo izlanuo pred Ne-ronom za kakvom veerom da je vidio kod Aula tao-kinju Ligijaca, a Neron, koji je ljubomoran na svoju vlast, da te je zatraio samo zato to taoci pripadaju Cezaru. On ionako ne pazi dobro Aula i Pomponi-ju... Ne! Ne ini mi se da bi se Petronije, kad bi htio da te oduzme Aulu, latio takvog sredstva ... Ne znam da li je Petronije bolji od onih koji su oko Ce ara, ali je drukiji... Moda e napokon osim njega nai jo koga tko bi htio da se zauzme za te. Zar nisi kod Aula upoznala koga od ljudi koji su blii Cezaru? Vidjela sam Vespazijana i Tita. Njih Cezar ne voli. I Seneku. Neronu je dosta da Seneka togod svjetuje pa da odmah uini drukije. Vedro lice Ligijino pone se zastirati rumenilom. I Vinicija. Njega ne znam. On je Petronijev roak, koji se skoro vratio iz Armenije... Misli li da mu je Neron sklon? Vinicija svi rado imadu. A bi li se htio za te zauzeti? Bi. Akte se nasmijei milostivo i ree: Onda e ga zacijelo vidjeti na gozbi. Druge ti nema nego doi, prvo zato jer se mora ... Samo ovakvo dijete kao ti moglo je pomisliti drukije. Drugo, ako hoe da se vrati u kuu Aulovu, nai e zgodu da zamoli Petronija i Vinicija da ti svojim utjecajem izrade pravo na povratak. Da su oni ovdje, obojica bi ti rekli to i ja: da bi bila ludost i propast pokuati da se protivi. Cezar, istina, mogao bi i ne opaziti tvoje nenazonosti, ali kad bi opazio i pomislio da si smjela oprijeti se njegovoj volji, ne bi ti bi63 lo spasa. Hajde, Ligijo!... uje li onu buku u kui? Sunce je ve na zarancima i gosti e doskora stati dolaziti. Ima pravo, Akte odgovori Ligija posluat u tvoj savjet. Koliko je u toj odluci bilo elje da vidi Vinicija i Petronija, koliko li enske radoznalosti da jednom u ivotu vidi takvu gozbu i na njoj Cezara, dvor, slavnu Popeju i druge ljepotice i sav onaj neuveni rasko o kojem su se priala udesa u Rimu, sama Ligija nije znala o tome dati sebi rauna. No Akte je svakako imala pravo i djevojka je to dobro osjeala. Trebalo je ii, i zato kad nuda i zdrava pamet odbi-e potajnu napast, prestade se kolebati. Iza toga je Akte odvede u svoj unktuarij da je namaze i odjene, i premda u Cezarovoj kui nije nedostajalo robinja, i Akte ih je imala prilino za svoju poslugu, ipak od samilosti prema djevojci koja je svojom nevinou i ljepotom

osvojila njeno srce, odlui da je sama odjene. I odmah se pokaza da je u mladoj Grkinjici, usprkos njenoj tuzi i marljivom itanju listova Pavla iz Tarsa, ipak ostalo jo mnogo od nekadanje helenske due, kojoj je ljepota tijela govorila jae nego sve drugo na svijetu. Svu-kavi Ligiju i ugledavi njen lik, onako vitak i pun, stvoren kao od biserne rue, nije mogla zadrati zadivljen uzvik i odstupivi nekoliko koraka gledala je sa zanosom tu neusporedivu pramaljetnu priliku. Ligijo! klikne naposljetku. Ti si sto puta ljepa od Popeje. No djevojka, odgojena u strogoj kui Pomponiji-noj gdje se pazilo na ednost i onda kad su ene bile nasamu, stajala je divna kao divni san, skladna poput Praksitelova djela, ili poput pjesme, ali sva smetena, rumena od stida, stisnuvi koljena, s rukama na prsima i zasjenivi oi trepavicama. Napokon podigavi naglom kretnjom ruke izvadi ukosnice koje su joj drale kosu, i u tren oka jednim kre-tom glave ogrne se njome kao platem. Akte joj se priblii i dotiui se mrkih pletenica ree: 64 Kako ti je divna kosa! ... Neu je posuti zlatnim prakom, jer se i sama prelijeva gdjegdje zlatom na zavojima... Osim ako joj moda ovdje-on-dje dodam zlatnoga sjaja, ali lagano, lagacko, kao da ih je zrak obasjao ... Divan mora da je va ligijski kraj, gdje se raaju takve djevojke. Ja ga nisam zapamtila odvrati Ligija. Samo mi je Urso priao da su kod nas same ume, ume, ume. A u umama cvate cvijee ree Akte uma-uci dlanove u vazu punu vervene i moei njome Ligijinu kosu. Svrivi taj posao stane lagano mazati itavo njeno tijelo mirisnim uljima iz Arabije, pa joj obue meku tuniku zlatne boje bez rukava, na koju je trebao doi snjeni peplum. No jer je prije trebalo oeljati kosu, ogrne je irokom haljinom koja se zvala svnthesis i, posadivi je na stolicu, pre-dade je na asak eljaricama, a sama je pazila iz-dalje kako je eljaju. Dvije robinjice stanu istodobno Ligiji obuvati na noice bijele, grimizom izvezene cipelice, privezujui ih unakrst zlatnim vrpcama oko alabastrovih gleanja. Kad je oeljae, obukoe joj peplum nabravi ga u prelijepe lake nabore, a onda joj Akte apne erdan od bisera oko vrata, poprai joj malo na zavojcima kosu zlatnim prakom i zapovjedi da i nju obuku, pratei sve to vrijeme ushienim oima Ligiju. No ona je bila brzo gotova i, kad pred glavnim vratima izbie prve nosiljke, uoe obje u pokraj ni kriptoportik, odakle su bila na pogledu glavna vrata, nutarnje galerije i dvorite, ograeno stupovima od numidijskoga mramora. Pomalo stadoe sve vema vrvjeti ljudi ispod visokoga svoda na kapiji, povrh koje krasan etvero-preg Lisijin, inilo se, da nosi uzduhom Apolona i Dianu. Ligiji zablijeti oi krasan prizor, o kojemu joj skromna kua Aulova nije mogla dati ni najmanjega pojma. Bijae to as suneva smiraja, i posljednje zrake obasjale su ut numidijski mramor stupova, koji se u tom sjaju ljeskao poput zlata i ujedno se proarao ruiastom bojom. Izmeu stu5 Quo vadi 65 pova, kraj bijelih kipova Danajevih keri i drugih, koji su prikazivali bogove ili junake, prolazili su hrpimice ljudi, muko i ensko, takoer slini kipovima, jer bijahu odjeveni u toge, peplume i stole s lijepim i mekim naborima do zemlje, a na njima se gasio blijesak sunca koje je zalazilo. Golemi Herkul kojemu je glava bila jote obasjana a od prsiju nanie ve uronio u sjenu, gledao je svisoka ovo mnotvo. Akte je pokazivala Ligiji senatore u togama sa irokim obrubom, u obojenim tunikama i s polumjesecom na obui, vitezove i slavne umjetnike, i

rimske gospoe, obuene na rimsku, grku ili fantastine istone nonje, kose oeljane na kule, na piramide, ili kao na kipovima boica prieljane nisko uz glavu, i okiene cvijeem. Mnoge je mueve i mnoge ene Akte spominjala po imenu nadovezujui kratka, a esto i grozna prianja, od kojih je Ligiju hvatao strah, divljenje ili prepast. Za nju je to bio neobian svijet koji joj je ljepotom zanosio oi, ali kojega protuslovnost nije mogao pojmiti njen djevianski razum. U onome sjaju na nebu, u onim redovima nepominih stupova koji su se gubili unedogled, i u tim ljudima bijae nekakav veliki mir; inilo se da usred ovih mramora s jednostavnim crtama ive neki bespealni, zadovoljni i sretni polubogovi. Meutim tihi Aktin glas otkrivao joj je sve redom i svaki put drugu jezivu tajnu i ove palae i onih ljudi. Eno ondje podalje vidi se kriptoportik, kojemu se na stupovima i kaldrmi jo crvene mrlje krvi, kojom je bijeli mramor poprskao Kaligula kad je pao od noa Kasija Hereje; ondje eno ubie mu enu; ondje razbie dijete o kamenje; pod onim krilom palae nalazi se podzemlje u kojemu je mlai Dru-zo od gladi izgrizao ruke; ondje otrovae starijega, tamo se u strahu savijao Gemelo, a onamo u smrtnoj muci Klaudije, ondje Germanik. Posvuda su ti zidovi sluali jauk i hropac samrtnika. I ovi ljudi koji hitaju sada na gozbu u raznobojnim tunikama, pod cvijeem i draguljima, moda su sutranji osuenici; mogue na mnogome licu osmijeh pokriva strah, nemir, neizvjesnost sutranjega dana; mogue grozni66 ava pohlepa i zavidnost izgrizaju srca ovih prividno bezbrinih, ovjenanih polubogova. Uplaene Ligiji-ne misli nisu mogle stizati Aktine rijei, i dok je ovaj divni svijet sve veom snagom zamamljivao njezine oi, srce joj se stee od straha i duu joj obuze iznenada neizreciva i tjeskobna enja za ljubljenom Pomponijom Grecinom i za mirnim Aulovim domom u kojem je vladala ljubav, a ne opaina. Meutim su tamo s Apolonove ulice u novim valovima grunuli uzvanici prema carskome dvoru. Ispred vrata dopirala je glasna vika klijenata, koji su pratili svoje patrone. Dvorite i trijemovi pod stupovima zarojie se mnotvom Cezarovih robova, robinja, malih djeaka i pretorijanaca, vojnika koji su uvali strau u palai. Gdjegdje se izmeu bijelih ili mrkih lica ukazalo crno oblije nekog Numidijca pod pernatom gvozdenom kacigom i s velikim zlatnim obod-cima u uima. Robovi su pronosili lutnje, citare, kite cvijea umjetno odgojena, rune svjetiljke, srebrne, zlatne i mjedene. Sve glasniji um razgovora mijeao se sa uborom vodometa, s kojega su mlazovi od veernje rumeni ruiasti padali svisoka na mramorne ploe i razbijali se kao jecajui. Akte prestade priati, no Ligija je jednako gledala, kao da trai nekoga u gomili. I odjednom je obli rumen. Izmeu stupova pomolie se Vinicije i Petroni-je i okrenue prema velikom trikliniju, lijepi, mirni, u svojim bijelim togama slini bogovima. Kad je Ligija usred tuih ljudi ugledala Vinicija, uini joj se da joj se teko breme odvalilo sa srca. Osjeti se manje osamljena. Ona neizmjerna enja za Pomponijom i Aulovim domom koja ju je maloprije bila obuzela, jenjala je u jedan as. Primamljiva elja da vidi Vinicija i da govori s njim zatomi ostale glasove. Zaludu je dozivala sebi u pamet sve zlo, to je sluala bila o kui Cezarovoj, i rijei Aktine i opomene Pomponijine. Osjetila je iznenada da mora i da hoe biti na toj gozbi: na misao da e zaas uti onaj ugodni mili glas koji joj je govorio o ljubavi i srei dostojnoj bogova, i koji je jo odzvanjao u uima poput pjesme, obuze je sasvim radost. 67 Ali se naglo preplai te radosti. Uini joj se da u taj tren izdaje i onu istu nauku u kojoj je odgojena, i Pomponiju i sebe samu. Drugo je ii od nevolje, a drugo

radovati se toj neuklonjivoj nudi. Osjeti se kriva, nevrijedna i izgubljena. Uhvati je oaj i bilo joj je da zaplae. Da je bila sama, bila bi kleknula i stala se udarati u prsi, ponavljajui: moj grijeh, moj grijeh! Akte je uze sada za ruku i povede je kroz nutarnje odaje u veliki triklinij gdje e biti gozba, a ona je gotovo obnevidjela: od unutarnje uzbuenosti zujale su joj ui a kucanje srca zadravalo joj dah. Kao kroz san ugleda tisue svjetiljaka, koje su zasjale na trpezama i na zidovima; kao kroz san zau klicanje kojim pozdravie Cezara, kao kroz maglu ugleda i njega samoga. agor je zaglui, sjaj je zablijeti, mirisi je omamie, i izgubivi sasvim svijest, jedva je razaznavala Aktu, koja je posadi za stol i sama se smjesti do nje. No zaas javi joj se tihi, poznati glas s druge strane: Da si zdravo, najljepa od djevica na zemlji i od zvijezda na nebu! Pozdravljam te, boanska Kalino! Ligi ja, razabravi se malo, pogleda: a ono je kraj nje bio Vinicije. Bio je bez toge, jer su udobnost i obiaj traili da se skinu toge za vrijeme gozbe. Tijelo mu je pokrivala samo grimizna tunika bez rukava, a po njoj su bile srebrom izvezene paome. Ruke do ramena bile su mu gole, a na njima je imao na istonjaku dvije iroke zlatne grivne, zakopane povie lakata; podlaktice pomnjivo oiene od pahuljica, glatke, ali odvie miiave, prave vojnike ruke, kao stvorene za ma i tit. Glavu je okitio vijencem od rua. Radi svojih sastavljenih obrva, prekrasnih oiju i zagorjele puti bio je kao utjelovljena mladost i snaga. Ligiji se uini tako lijep da je jedva mogla odgovoriti, premda je prola prva zabuna:' Da si zdravo, Marko ... A on nastavi: 68 Blago mojim oima koje te vide! Blago uima koje ue tvoj glas, miliji od glasa frula i citara! Da mi dadu birati, tko e biti do mene na ovoj gozbi, ti, Ligija, ili Venera, izabrao bih tebe, boanska! I stade je promatrati, kao da je se hoe nagledati, i palio je oima. Pogled je njegov klizio po njoj, naslaivao se njome, obuhvatao je i gutao, a u tom je pogledu sjala srea i zaljubljenost i beskrajan ushit. Znao sam da u te vidjeti u Cezarovu dvoru produi pa opet, kad sam te ugledao, sva mi je dua ustreptala od takve radosti, kao da me je snala sasvim neoekivana srea. Ligija, doavi k sebi i osjeajui da je u toj gomili i u toj kui on jedino njoj blisko bie, stane razgovarati s njime i ispitivati ga za sve to joj je bilo nerazumljivo i s ega ju je hvatao strah. Otkuda je znao da e je nai u Cezarovu domu, i zato je ona ovdje? Zato ju je Cezar rastavio od Pomponije? Nju je ovdje strah i rado bi se povratila k njoj. Umrla bi od tjeskobe i straha da joj nije nade da e se on i Petronije zauzeti za nju kod Cezara. Vinicije joj razjasni da je od Aula doznao da je odvedena. Zato je ona ovdje, ne zna. Cezar nikome ne daje rauna o svojim naredbama i zapovijedima. Ali neka se ne boji. Eto on, Vinicije, kod nje je, pa e i ostati kod nje. Volio bi izgubiti oi nego nje ne vidjeti, volio bi izgubiti ivot nego nju ostaviti. Ona je njegova dua, i on e je uvati kao svoju duu. Postavit e joj kod kue rtvenik kao svome boanstvu, na kojemu e joj prinositi mirtu i aloj, a u proljee sase i cvijet od jabuke... I budui da se boji Cezarova doma, obrie joj da nee ostati u tom domu. I premda je govorio izmiui, a kadto i izmiljeno, u glasu mu je zvuala istina, jer su mu osjeaji bili iskreni. Zaista mu se iskreno saalila, i njene rijei dirale su ga u duu tako da nije mogao savladati ganutosti i inilo mu se da se nikada nee moi oprijeti njezinoj molbi, kad mu je stala zahvaljivati i uvjeravati ga da ga je Pomponija zavoljela radi

69 njegove dobrote, a ona sada da e mu svega ivota biti zahvalna. Srce mu se stane rastapati. Njena ljepota opajala je njegova sjetila, i on ju je udio, no ujedno je osjeao da mu je veoma draga i da bi joj se doista mogao klanjati kao boanstvu; osjeao je takoer neodoljivu potrebu da govori o njenoj ljepoti i o svojem oboavanju, pa kako je amor gostiju bivao sve vei, primae se blie i stade joj aptati rijei dobre, slatke, koje su izvirale iz dna due, milozvune poput glazbe, a opojne poput vina. I opajao ju je. Usred ovih tuih ljudi oko nje uinio joj se sve blii, sve miliji i posvema pouzdan i svom duom predan. Umirio ju je obeavi joj da e je izbaviti iz Cezarove kue; obeao joj je da je nee ostaviti i da e joj sluiti. Osim toga, prije kod Au-lovih razgovarao je s njome samo o ljubavi i srei, to je ona moe dati, a sada je ve govorio oito da je ljubi, da mu je najmilija i najdraa. Ligija je prvi put sluala ovakve rijei iz mukih usta i to je dulje sluala, inilo joj se da se neto u njoj budi kao iza sna, da je obuzima neka srea, u kojoj se beskrajna radost spaja s beskrajnim nemirom. Obrazi su joj gorjeli, srce kucalo, usta joj se lako otvorie kao od udivljenja. Osvajao ju je strah sluajui takve stvari, a ne bi nizato na svijetu htjela da joj umakne ijedna rije. asomice je zasjenila oi trepavicama, ali je iznova dizala k Viniciju svijetao, bojaljiv i ujedno upitan pogled, kao da mu eli rei: Govori jo! amor, glazba, miris cvijea i arapskoga kada stade je iznova omamljivati. U Rimu je bio obiaj da lee kod blagovanja, no kod kue je imala Ligija mjesto izmeu Pompom je i maloga Aula, a sad je do nje bio Vinicije, mlad, velik, zaljubljen, koji je plamtio, a ona osjeajui ar koji je od njega sijevao, utjela je ujedno stid i neku slast. Svladavala ju je neka nemo, neka nesvijest i zaborav, kao da e je obrvati san. No njezina blizina stade djelovati i na nj. U licu problijedi. Nosnice mu se irile kao u arapskoga konja. Oito je i njegovo srce pod grimiznom tunikom kucalo neobinim kucaj em, jer mu se disanje ubrza70 lo, a rijei mu se kidale u ustima. I on je prvi put bio ovako uza nju. Misli mu se stadoe mutiti; u ilama je osjeao vatru koju je zaludu kuao ugasiti vinom. Jo ga nije toliko opajalo vino koliko njezino divno lice, njene lijepe ruke, njene oi i sav njen lik, pokriven bijelim naborima pepluma. Napokon je prihvati za ruku vie zgloba, kao to je bio ve jednom uinio u Aulovoj kui, i privlaei je k sebi stane aptati drhtavim ustima: Ja te ljubim, Kalina ... boanska moja ...! Marko, pusti me! ree Ligija. No on joj je tepao dalje, a oi mu se zamaglie: Boanska moja! Ljubi me ... No u taj as javi se Akte, koja je leala s druge strane Ligiji: Cezar vas gleda. Vinicija uhvati jaka srdba i na Cezara i na Aktu. Te njezine rijei rasprie ar opojnosti. U tom trenutku i prijateljski glas bio bi se mladiu uinio nametljiv, a mislio je da Akte eli namjerice omesti njegov razgovor s Ligijom. Zato digne glavu i pogledavi mladu putenicu preko Ligijinih ramena ree zlobno: Minulo je vrijeme, Akte, kad si na gozbi bila kraj Cezara, a vele da ti prijeti sljepoa pa kako ga moe vidjeti? A ona odgovori kao s tugom: Vidim ga ipak... I on je kratkovid, pa vas gleda na smaragd. Sve to je inio Neron, budilo je panju, pa i njegovih najbliih, zato se Vinicije uznemiri, ohladi i stade neopazice gledati put Cezara. Ligija, koja ga je na

poetku gozbe u smetenosti vidjela kao kroz maglu, a poslije, zabavivi se sasvim nazonou i razgovorom Vinicijevim, nije ga ni gledala, obrati sada takoer k njemu svoje izvjedljive i ujedno prestraene oi. Akte je govorila istinu. Cezar se prignuo nad stol i zamirivi jednim okom drao je pred drugim okru-gao smaragd, kojim se neprestano posluivao i gledao ih. Njegov pogled sastane se naas s Ligijinim 71 oima, a djevojci se srce stegne od prestravijenosti u grudima. Kad je jo djetetom boravila na seoskom imanju Aulovu na Siciliji, priala bi joj stara Mi-sirka, robinja, o zmajevima koji prebivaju u peinama u planini, i sad joj se uini da ju je iznenada pogledalo oko takvoga zmaja. Dohvati Vinicija za ruku kao dijete koje se boji, a u glavu joj sunue smreni i brzi dojmovi. Dakle to je on? Onaj strani i svemoni? Nije ga jo nigda vidjela pa je mislila da je drukiji. U svojoj mati predoavala je sebi neko stravino oblije sa crtama u koje je uklesana pakost; ali ugleda veliku glavu nasaenu na debelu vratu, stranu dodue, ali gotovo smijenu, jer je iz-daljeg bila nalik glavi djeteta. Tunika ametistove boje, zabranjene obinim smrtnicima, bacala je plavi-ast odsjev na njegovo iroko i kratko lice. Kose je bio mrke, poeljane po modi koju je zaveo bio Oton, u etiri reda uvojaka. Brade nije imao, jer ju je nedavno prinio Jupiteru, na emu mu je sav Rim zahvaljivao, iako su potiho aptali da ju je rtvovao zato to je bila rie boje, kao u svih od njegova roda. No na njegovu elu, koje je iskoilo iznad obrva, bilo je ipak neto olimpijsko. U namrtenim obrvama vidjela se svijest svemoi; no pod tim elom poluboga bilo je lice majmuna, pijanice i ko-medijanta, tato, puno nepostojanih pouda i pored mladoga vijeka zaliveno pretilinom, boleljivo, pod-buhlo. Ligiji se uini zlokobno a jo vie odvratno. Zaas car ostavi smaragd i prestade je gledati. Tada zagleda Ligija njegove ispale, modre oi, koje su treptale od jarkoga staklena svjetla, bez misli, nalik mrtvakim oima. A on se okrene Petroniju rekavi: Je li to ona taokinja u koju se zaljubio Vini-cije? Jest odvrati Petronije. Kako se zove njezin narod? Ligijci. Svia li se ona Viniciju? Navuci enski peplum na truli panj masline, pa e Vinicije priznati da je lijep. Ali na tvojemu 72 licu, neusporedivi znaoe, itam ve njenu osudu! Ne treba ni da mi kazuje! Jest, odvie je suha! Mrava, prava makovica na tankome struku. A ti, boanski esteto, cijeni u ene struk, i po tri i po etiri puta ima pravo! Lice samo po sebi ne znai nita. Ja sam se mnogo okoristio uza te, ali nemam tako pouzdano oko... I voljan sam okladiti se s Tulijem Senecionom za njegovu ljubovcu i, koliko je god muno kod gozbe, gdje svi lee, prosuditi svu priliku da si ti ve rekao u sebi: Odvie je uska u bedrima. Odvie je uska u bedrima odvrati zamurivi oima Neron. Ustima Petronijevim preleti jedva zamjetljivi osmijeh, a Tulije Senecion, koji je dotle razgovarao s Vestinom podsmijevajui se snima, u koje je Ve-stin vjerovao, okrene se Petroniju i ree, iako nije imao pojma o emu se govori: Vara se. Ja se slaem s Cezarom. Dobro doeka ga Petronije. Upravo sam ovaj as dokazivao da u tebe ima mrviak pameti, a Cezar tvrdi da si prava budala. Habet! klikne Neron smijui se i izvrne palac k zemlji, kao to se inilo u

cirkusu za znak da je gladijator pobijeen i da ga treba dotui. A Ve-stin mislei da oni jote raspredaju o snima, uzvikne: Ja ipak vjerujem u sne. I Seneka mi je nedavno kazivao da i on vjeruje. Noas sam usnila san da sam bila vestalka ree Kalvija Krispinila nadnosei se nad trpezu. Nato Neron stane pljeskati rukama, a drugi se povedoe za njim, i asom nastade silan pljesak, jer je Krispinila, koja se ve nekoliko puta rastavila od svojih mueva, bila na glasu u svemu Rimu sa svoje basnovite razuzdanosti. No ona se nimalo ne zbuni, nego ree: Pa to! One su sve do jedne stare i rune. Jedina je Rubrija meu njima slina ljudima, pa bismo bile dvije, premda i Rubriji ljeti izbijaju pjege na licu. 73 Dopusti ipak, preista Kalvija doda Petro-nije da si mogla postati samo u snu vestalska djevica. A kad bi Cezar zapovjedio? to bih onda bila? Onda bih vjerovac da se i najudesniji sni obi-stinjuju. Dakako da se obistinjuju ree Vestin. Razumijem ljude koji ne vjeruju u bogove, ali kako moe netko ne vjerovati u sne? A gatanje? upita Neron. Meni su gatali da e Rim propasti, i da u ja vladati nad cijelim Istokom. Gatanja i sanje, to je vezano jedno za drugo stane priati Vestin. Jednom je neki prokonzul, velik nevjernik, poslao u Mopsov hram roba sa zapeaenim pismom zabranivi mu da ga otvara, kako bi se uvjerio hoe li mu moi bog odgovoriti na pitanje u pismu. Rob je noio u hramu, ne bi li snio vidovit san, i kad se vratio kui, ree gospodaru: Usnio sam mladia sjajna kao sunce koji mi je rekao samo jednu rije: Mrkoga. Prokonzul za-uvi to problijedi i okrenuvi se gostima koji nisu ni u to vjerovali kao ni on, ree: Znate li to je bilo u pismu? Ovdje Vestin stane i prinese ustima au s vinom da se napije. to je bilo napisano? priupita Senecion. U pismu je bilo pitanje: Kakvoga bika da rtvujem, bijeloga ili mrkoga? No panju, kojom su sluali prianje, prekine Vi-telije koji je ve pripit doao na gozbu i stao se bez ikakva razloga grohotom smijati. to li se smije ona bava loja? zapita Neron. Smijeh razluuje ljude od ivotinja ree Pe-tronije a on nema drugoga dokaza da nije vepar. A Vitelije se odjednom prestane smijati i mljaska-jui usnicama, sjajnim od umaka i masti, stane gledati nazone u takvu udu, kao da ih nigda prije nije vidio. Zatim podie svoju ruku, iroku poput jastuka i ree promuklim glasom: 74 Pao mi je s ruke viteki prsten to mi je ostao od oca. Koji je bio postolar doda Neron. No Vitelije iznenada opet prasne u smijeh i stane traiti prsten u peplumu Kalvije Krispinile. Nato stane Vatinije ciati poput prestraene ene, a Nigidija, prijateljica Kalvinijina, mlada udovica, u koje je bilo lice kao u djeteta, a oi kao u bezobraznice, ree naglas: Trai ega nije izgubio. I to mu nee valjati ako i nae dovri pjesnik Lukan. Gozba je postajala veselija. Hrpe robova raznosile su neprestano nova jela; iz

velikih vaza, punih leda i okienih brljanom, vadili su svaki as manje vreve s nebrojenim vrstama vina. Svi su pili mnogo. Sa stropa padale su na stol i po gostima se trunile od asa do asa rue. No Petronije stane moliti Nerona da gozbu, dok se nisu gosti opili, zaini svojim pjevom. Zbor glasova povladi njegovim rijeima, ali Neron se stade izgovarati. Nije samo radi slobode, premda ga je uvijek ostavljala... Bogovi znadu koliko ga muke stoji svako pjevanje... On, dodue, ne uzmie od toga, jer treba neto uiniti za umjetnost, i ako mu je Apolon darovao nekakav glas, ne pristoji se ostavljati darove boje da propadnu. No danas je, doista, promukao. Noas je metao utezice od olova na prsi, ali ni to nije pomoglo ... Ve je pomislio da ide u Ancij i tamo se nadie morskog uzduha. No Lukan ga stane preklinjati u ime umjetnosti i ovjeanstva. Svi znadu da je boanski pjesnik i pjeva spjevao novu himnu Veneri, prema kojoj je Lukrecijeva kao zavijanje vuia od godine dana. Neka ova gozba bude prava gozba. Tako milostiv vladar ne smije takve muke zadavati svojim podlonicima: Ne budi okrutan, Cezare! Ne budi okrutan! navalie svi koji su blie njega sjedjeli. 75 Neron rairi ruke u znak da mu valja popustiti. I sva se lica asom pretvorie u izraz zahvalnosti, i sve se oi upravie k njemu. No on naredi jo prije, neka jave Popeji da e pjevati, a nazonima ree da ona nije dola na gozbu, jer je neto slaba, a kako joj ni od kakve ljekarije ne olaka kao od njegova pjevanja, bilo bi mu ao da joj ne prui priliku. I, doista, Popeja odmah doe. Ona je jo jednako vladala Neronom kao podlonikom, ali je ipak znala da bi opasno bilo da ga podrai gdje mu je stalo bilo do samoljublja kao pjevau, vozau ili pjesniku. Unila je lijepa kao boica, obuena kao Neron u haljinu ametistove boje, s erdanom od krupna bisera o vratu, koji je neko bio zaplijenjen meu Ma-sinisinim blagom, zlatokosa, milolika, i premda ve dvaput rastavljena, bila je djevojakoga pogleda i lica. Doekae je klicanjem i imenom boanske Auguste. Ligija nije jo u svom ivotu vidjela takve ljepote i nije htjela vjerovati svojim oima, jer je znala da je Popeja Sabina jedna od najgorih ena na svijetu. Znala je od Pomponije da je ona navela Cezara da pogubi mater i enu, znala ju je po kazivanju Aulovih gostiju i slugu. Sluala je da njene kipove obaljuju nou u gradu; ula je bila za rugalice, kojih su sastavljai kanjavani najteim kaznama, a koje su ipak svakoga jutra osvitale na zidovima. A sada, ugledavi tu ozloglaenu Popeju, koju su Kristovi sljedbenici drali za utjelovljenje zla i opaine, uini joj se da takvi mogu biti aneli ili kakvi nebeski duhovi. I nikako nije mogla od nje rastaviti oi, i iz usta ote joj se nehotice pitanje: Ah, Marko, je li to mogue ...! A on, razigran vinom i poneto nestrpljiv to toliko stvari privlai njenu panju i odvraa je od njega i njegovih rijei, ree: Jest, ona je lijepa, ali ti si stotinu puta ljepa. Ti ne zna za se, inae bi se zaljubila u se kao Narcis ... Ona se kupa u magareem mlijeku, a tebe je zacijelo okupala Venera u svojem. Ti ne zna za se, o celle mi...! Ne gledaj za njom. Svrni oi k meni, 76 o celle mi...! Dotakni se ustima ovoga vra pa u ja na isto mjesto pritisnuti svoja usta... I stane se primicati sve blie, a ona poe uzmicati k Akti! No u taj as zapovjedie mir, jer je Cezar ustao. Pjeva Diodor doda mu lutnju, koja se po obliku nazivala

delta, a drugi, Terpnos, koji ga je imao pratiti u svirci, priblii se sa glazbalom koje se zvalo nablium. Neron nasloni deltu na trpezu, podie oi uvis, i asom nasta u trikliniju nijema tiina koju je prekidao samo suanj rua to su neprestano padale sa stropa. Tada Neron zapjeva ili bolje stade besjediti poj-nim i ritmikim glasom uz zveanje dviju lutnja svoju himnu Veneri. Ni glas, tek malo zastrt, ni stihovi ne bijahu loi, pa je jadnu Ligiju iznova za-pekla savjest, jer himna, ako je i slavila neistu ido-lopokloniku Veneru, uini joj se i odvie lijepa, a i sam Cezar s lovorvijencem oko ela i uzdignutim oima uinio joj se uglednijim i manje stranim i manje odvratnim nego na poetku gozbe. Gosti stadoe gromko pljeskati. Usklici: Ah, nebeski glase! zaue se ovdjeondje. Neke ene podigoe ruke uvis za pjev; druge su otirale suze s oiju; sva dvorana uzavri kao konica. Popeja se pri-mae svojom zlatokosom glavicom Neronovoj ruci i drala ju je dugo na ustima utei, a mladi Pita-gora, Grk divne prilike, onaj isti s kojim se kasnije napola mahniti Neron dao vjenati, klekne sada do njegovih nogu. No Neron je pomnjivo gledao u Petronija, ije je pohvale najvema elio uti, a ovaj progovori: Ako emo govoriti o glazbi, Orfej mora da je ovoga asa tako ut od zavisti kao ovdje na Lukan; za stihove pak alim to nisu loiji, jer bih onda mogue naao rijei hvale prikladne njihovoj vrijednosti. No Lukan nije bio ozlojeen to je Petronije spominjao njegovu zavist, nego ga pogleda zahvalno i stane mrmljati kao toboe zle volje: Prokleta sudbina koja mi je odredila da ivim kao suvremenik ovakvome pjesniku. ovjek bi 77 imao mjesto u uspomeni kod ljudi i na Parnasu, a ovako valja da ugasne kako gasne iak pored sunca. A Petronije, u koga je bilo divno pamenje, stane ponavljati odlomke himne, nabrajati pojedine stihove, istiui sve ljepe izraze. Lukan, kao zabo-ravivi na zavist pred arom poezije, pridade njegovim rijeima ono to je njega bilo zanijelo. Na licu Neronovu pojavi se slast i neizreciva tatina, koja nije samo graniila s bezumljem nego mu je bila posve jednaka. Sam im je podmetao stihove koje je drao za najljepe, a naposljetku stane tjeiti Lukana i govoriti mu da ne klone; jer ipak ast koju ljudi iskazuju Jupiteru, ne kodi asti drugih bogova. Zatim ustane da otprati Popeju, koja je htjela da ode, jer odista nije bila zdrava. No gostima koji ustadoe, zapovjedi da opet posjednu i ree da e se vratiti. I zaas se povrati da se dalje omamljuje dimom kada i da gleda dalje prizore to su ih za gozbu udesili on sam, Petronije i Tigelin. Opet su itali stihove i sluali dijaloge, u kojima se udnovatost smjenjivala s duhovitou. Zatim je slavni mimiar Pari prikazivao prigode Ione, keri Inahove. Gostima, napose Ligiji, nenavikloj slinim prizorima, inilo se da vidi udesa i arolije. Pari je znao kretnjama ruku i tijela predstaviti stvari, za koje bi se inilo da se ne mogu igrom iskazati. Njegove ruke zamutie uzduh tvorei svijetao oblak, iv, drhtav, pun draganja, vijui se oko napola nesvjesnoga djevojakog lika koji je drhtao pod grem naslade. To je bila slika a ne ples, slika jasna, koja je skidala koprenu s tajne ljubavi, arobna i bezobrazna, i kad poslije njega unioe koribanti i za-poee uz svirku frula, citara, cimbala i bubnjia bahantsku igru sa sirskim djevojkama, Ligiji se uini da e je saeci ivi oganj, ili da svakako mora munja upaliti ovu kuu ili se prolomiti strop nad glavama

gostiju. Ali iz zlatne mree, razapete pod stropom, padale su samo rue, a napola pijani Vi-nicije govorio joj je: 78 Vidio sam te u Aulovoj kui na vodoskoku i zavolio sam te. Bilo je ranom zorom pa si mislila da te nitko ne gleda, ali ja sam te gledao ... I vidim te jo i sada onako, ako mi te i krije peplum. Zbaci peplum, kao Krispinila! Vidi li? Bogovi i ljudi trae ljubavi. Osim nje nema nita na svijetu. Prisloni mi svoju glavu na prsi i sklopi oi! A njoj su kucavice udarale estoko u sljepooica-ma i rukama. Bilo joj je kao da pada u neki ponor, a ovaj Vinicije, koji joj se prije inio tako blizak i pouzdan, umjesto da je spaava, vue je u nj. I bude joj ao na nj. Stade se iznova bojati i gozbe i njega i sebe same. Neki glas, slian Pomponijinu, jo je vapio u njenoj dui: Ligijo, spasi se! Ali neto joj je ujedno govorilo da je ve prekasno, i koga je za-dahnuo ovakav plamen, tko je vidio sve to to se dogaalo na toj gozbi, u kom je srce kucalo onako kao u njoj kad je sluala Vinicijeve rijei, i koga je snalazila ovakva drhtavica kao nju kad joj se primicao, taj je propao bez spasa. Hvatala ju je vrtoglavica. Na mahove mislila je da e se onesvijestiti. Znala je da uz prijetnju Cezarova gnjeva nikome nije doputeno ustati dok ne ustane Cezar, ali i da nije toga bilo, ne bi vie imala za to snage. A do svretka gozbe bilo je jo daleko. Robovi su jo donosili novih jela i sveudilj punili vreve vinom, a pred stolom koji je bio postavljen u potkovu, pojavie se dva pelivana, da gosti vide borbu. I odmah se porvae. Snana, od ulja sjajna tijela sainjavala su jednu stijenu, kosti su im kripale u gvozdenim ramenima, iz stisnutih eljusti zakrgu-tali su zlokobno zubi. ulo se asomice hitre, gluhe udarce nogu o pod, posut afranom, i opet se ukopae na mjestu nepomino, smirie se, a oi Rimljana uivale su gledajui podrhtavanje strano zategnutih hrp ten jaa, listova i ruku. Ali borba ne po-traja dugo, jer Kroton, uitelj i starjeina u gladi-jatorskoj koli, nije bio zaludu na glasu kao najjai ovjek u carevini. Njegov protivnik sve se vie zadihao, onda stane hroptati: lice mu posinji kao zemlja, izbaci krv na usta i klone Krotonu na rukama. 79 Gromko pljeskanje pozdravi konac borbe, a Kro-ton upre nogu o protivnikova plea, prekrsti silne ruke na prsima i pogleda dobitnikim pogledom po dvorani. Za rvaima dooe imitatori ivotinja i njihovih glasova, akrobati i lakrdijai, ali su ih ve slabo gledali, jer je vino ve stalo udarati u lice i pomrai-valo oi. Gozba se stala pretvarati u neskladnu i divlju graju citara, lutnja, armenskih cimbala, mi-sirskih sistara, truba i rogova, a kad su neki gosti htjeli razgovarati, nastade vika na svirae da odlaze. Uzduh, zasien mirisom cvijea, pun mirisa plemenitih ulja, kojima su milovidni djeaci za gozbe kropili gostima noge, i zasien afranovim mirisom i ljudskim dahom, postade teak. Svjetiljke su gorjele blijedim plamenom, vijenci se na elima nakrivili, lica su problijedila i osula se kapljicama znoja. Vitelije se svalio pod stol. Nigidija nasloni svoju pijanu djetinju glavu na prsi Lukanu, a on, takoer pijan, stade otpuhivati s njene kose zlatni praak pogledavajui s neizrecivim blaenstvom uvis. Vestin je upornou pijanca ponavljao deseti put odgovor Mopsov na zapeaeno pismo prokonzulo-vo, a Tulije, koji se rugao bogovima, govorio je, dok ga je prekidala tucavica, otegnutim glasom: Jer ako je Ksenofanov Sferos okrugao, to vidi i sam da takvoga boga moe pred sobom nogom valjati kao kakvo bure. No Domicije Afer, stari lupe i klevetnik, uzruja se s takva govora i u estini poli

falernskim vinom svu tuniku. On je uvijek vjerovao u bogove. Ljudi zbore da e Rim propasti, a ima ih, dapae, koji tvrde da ve propada. I zacijelo bit e tako ...! No ako se to dogodi, bit e zato to u mladei nema vjere, a bez vjere ne moe biti kreposti. Odnemarili su i stare stroge obiaje, a nikomu ne pada na um da se epikurejci nee moi oduprijeti barbarima. I sve je zaludu! On, to se njega tie, ali to je doekao takva vremena i to u nasladama mora traiti obranu od oajanja koje bi ga drukije brzo srvalo. 80 Rekavi to prigrli neku sirijsku igraicu i stade joj krezubim ustima cjelivati vrat i lice, a kad to vidje konzul Memije Regul, nasmija se od srca, uz-dignuvi elavu glavu koju je kitio vijenac nahero, te ree: Tko veli da Rim propada... ? Nije nego jo neto ... Ja, konzul znam to najbolje ... Videant consules ...! Trideset legija uva na pax romanal Pa pritisnuvi ake na sljepooice zavie kroza svu dvoranu: Trideset legija...! Trideset legija ...! Od Britanije do partske granice! Ali iznenada zastade i uperivi prstom u elo proslovi: A jesu, vjeruj, trideset i dvije ... I prevali se pod stol, gdje je zaas stao povraati jezike plamenaca, skakavce peene na medu, ribe, meso i sve to je bio izjeo ili popio. Ali Domicija ne umiri ni broj legija koje su uvale rimski mir. Ne, ne! Rimu je sueno da propadne, jer je nestalo vjere u bogove i stroge obiaje! Rimu je sueno da propadne, a teta ga je, jer ivot je ipak lijep, Cezar milostiv, a vino dobro! Ah, puste tete. I sklonivi glavu na rame sirske plesaice, raspla-ka se: Kakav budui ivot... Trice...! Pravo ree Ahilej da je bolje biti sluga na podsunanom svijetu, nego kraljevati u kimerijskim krajevima. A i to je pitanje ima li kakvih bogova, premda bezvjerstvo kvari mlade. Lukan je dotle otpirio sav zlatni praak s kose Nigidiji, koja je, opivi se, zaspala. Tada dohvati vijence brljana s vaze pokraj sebe i ovije njima uspavanu. Obavivi taj posao, stane gledati nazone radosnim upitnim pogledom. Zatim okiti sebe brlja-nom ponavljajui glasom duboka uvjerenja: Ja nisam vie ovjek, ja sam faun. Petronije nije bio pijan, ali Neron, koji je isprva pio pomalo radi svoga nebeskoga glasa, potkraj 6 Quo vadi 81 stane ispijati v".^ ?a. aom, pa se opije. Htio je opet pjevati svoje stihcve, i to sada grke, ali se pomete i zapjeva Anakreontovu pjesmicu. Pratili su ga Pi-tagora Diodor i Terpnos, ali jer se nisu mogli sloiti, okane se i toga. Neron se stane zanositi kao znalac i esteta Pitagorinom ljepotom i od zanosa cjelivati ga po rukama. Ovako lijepe ruke vidio je samo neko davno u koga? I stavivi ruke na oznojeno elo stane se sjeati. Zaas mu se na licu ukae uas. Aha! U majke! U Agripine! I nenadano ga zaokupie mrana vienja. Kau ree da ona obno ee po mjeseini morem kod Baja i Baula ... Nita, samo ee, ee, kao da neto trai. A kad se priblii laici, pogleda samo i ode, ali ribar, kojega je pogledala, umire. To ne bi bila loa tema ree Petronije. A Vestin, ispruivi vrat kao dral, proape tajanstveno: Ne vjerujem u bogove, ali vjerujem u duhove. Ali Neron nije pazio na njihove rijei, nego nastavi:

 A ipak sam odsluio Lemuralia. Neu da je vidim! I ovo je ve peta godina. Morao sam, morao sam je kazniti, jer je poslala na me ubojice, i da je nisam pretekao, ne biste danas sluali moga pjeva. Hvala ti, Cezare, u ime grada i svijeta! us-klikne Domicije Afer. Vina, i neka kucnu u timpane! Opet uzavri buka. Lukan, sav u brljanu, htijui je nadvikati ustane i pone vikati: Ja nisam ovjek, nego faun i prebivam u umi! E ... ho ... oooo! Opio se najposlije Cezar, opili se mukarci i ene. Vinicije nije bio manje natruen od drugih, a osim toga pored strasti budila se u njemu i elja za kavgom, a to mu se dogaalo svagda kad je pretjerao s piem. Njegovo zagorjelo lice problijedi jo ve-ma, i jezikom je ve zametao kad je govorio u sav glas i zapovijedajui: 82 Daj mi usta! Danas, sutra, svejedno je... ! Dosta je toga! Cezar te je uzeo od Aula da te meni daruje, razumije li? Sutra dovee poslat u ljude po te, razumije li...? Cezar te je obeao meni prije nego te je od njih uzeo ... Mora biti moja! Daj mi usta! Neu da ekam do sutra... Daj brzo usta! I obujmi je, ali je Akte stane braniti, a i ona se sama branila posljednjom snagom, jer je osjeala da propada. Ali zaludu se objeruke opirala da skine sa sebe njegovu glatku ruku; zaludu mu se molila glasom u kojem je drhtala alost i strah da ne bude takav kakav jest, i da ima s njome smilovanja. Dah zasien vinom oblijevao ju je sve blie i lice se njegovo posve primae njezinu licu. Nije to bio vie nekadanji dobri i njenoj dui gotovo dragi Vinicije, nego pijan, opak satir, koji joj je zadavao strah i odvratnost. No snaga je stane sve vie izdavati. Zaludu je, ot-klonivi se, odvraala lice da se ukloni njegovim poljupcima. On se podigne, zagrli je objema rukama i privukavi njenu glavu na svoje prsi, stane teko diui gnjeiti ustima njena blijeda usta. No u taj tren neka strana snaga odrijei njegove ruke s njena vrata takvom lakoom kao da su djeje ruke, a njega odgurne na stranu kao suha-rak ili uveli list. to je to bilo? Vinicije protare zapanjene oi i odjednom ugleda vie sebe divovsku priliku Ligijca, zvanoga Urso, kojega je upoznao u Aulovoj kui. Ligijac je stao netremice i samo gledao Vinicija modrim oima tako neobino da se mladiu stisnula krv u ilama; zatim uze na ruke svoju kraljevnu i uspravnim, tihim korakom izie iz triklinija. Akte poe uzastopce za njim. Vinicije je as sjedio kao okamenjen, onda skoi na noge i potee k izlazu: Ligijo! Ligijo ...! No pouda, iznenaenje, ljubav i vino presjekoe mu noge. Posrne jednom, drugi put, onda se dohvati golih ruku jedne bakantice i zapita trepui oima: Sto je bilo? 83 A ona dohvativi vr vina prui mu ga s osmijehom u zamagljenim oima. Pij! ree. Vinicije iskapi i svali se s nogu. Vei dio gostiju leao je ve pod stolom; poneki su jo posrtali po trikliniju, drugi su spavali na po-ivaljkama za stolom hrui ili povraali i u snu vino; a na pijane konzule i senatore, na pijane vitezove, pjesnike, filozofe, na pijane igraice i plem-kinje, na sav taj svijet, svemoan jote, ali ve bez ivota, ovjenan i raspojasan, ali ve na umoru, iz zlatne mree, zapete pod stropom, neprestano su se trunile i trunile rue. Vani je stalo svitati.

84 VIII Ursa nitko nije zaustavio niti ga je tko pitao to radi. Oni od gostiju koji nisu leali pod stolom bili su ve ostavili svoja mjesta, i zato sluge videi diva gdje nosi na rukama jednu od uzvanica, pomislie da to kakav rob nosi svoju pijanu gospou. Napokon s njima je ila Akte, pa je njena nazonost uklanjala svaku sumnju. Tako izioe iz triklinija u susjednu odaju, a iz nje u trijem koji je vodio u Aktin stan. Ligiju je ostavila snaga tako da je kao mrtva visjela na Ursovim rukama. No kad ju je zadah-nuo hladan i ist jutarnji uzduh, ona otvori oi. Bivalo je sve vidnije. Proavi ispod stupova, Urso okrene u trijem na strani koji nije vodio u dvorite, nego u vrtove palae, u kojima je zora zarumenjela vrike pinija i empresa. U tom predjelu zgrade bio je mrtvi mir, i um od vike i glazbe dopirao je sve nejasnije do njihovih uiju. Ligiji je bilo kao da su je izbavili iz pakla na jasni Boji svijet. Bilo je, dakle, ipak neto izvan onoga odvratnog triklinija. Bilo je nebo, zora, svjetlo i tiina. Djevojka brine u pla i privijajui se uz rame divovskoga ovjeka stane ponavljati jecajui: Kui, Urso! Kui, k Aulovima ...! Hajdemo! odvrati Urso. Uto se naoe u malenu atriju, koji je pripadao Aktinu stanu. Tu Urso posadi Ligiju na mramornu klupu, podalje od vodometa, a Akte je stade miriti 85 i nagovarati da poine, uvjeravajui je da joj toga asa nita ne prijeti, jer e pijani gosti poslije gozbe spavati do veera. No Ligija se dugo nije mogla umiriti i pritisnuvi rukama sljepooice, ponavljala je samo kao dijete: Kui, k Aulovima! Urso je bio spreman. Na vratima stoje, dodue, pretorijanci, ali on e svejedno proi. Vojnici ne zaustavljaju one koji izlaze. Pred lukom sve vrvi od nosiljaka. Ljudi e hrpimice navaliti na izlaz. Nitko ih nee zaustaviti. Izii e zajedno s mnotvom, pa e otii ravno kui. Uostalom, to ga briga. Kako kraljevna kae, onako mora biti. Zato je on ovdje. A Ligija je samo govorila: Da, Urso, idemo! Akte je morala imati razbora za oboje. Izii e, da, nitko ih nee ustaviti. No iz kue Cezarove nije slobodno bjeati, i tko to uini, vrijea njegovo velianstvo. Izii e, ali dovee e kapetan s vojnicima donijeti smrtnu osudu Aulu i Pomponiji Grecini, a Ligiju e povratiti u palau, i onda joj vie nema spasa. Ako je Aulovi prime pod svoj krov, smrt im je gotova. Ligiji klonu ruke. Nije bilo pomoi. Valjalo joj je birati propast Plaucija ili svoju. Idui na gozbu, nadala se da e je Vinicije i Petronije izmoliti u Cezara i predati Pomponiji, a sad je znala da su upravo oni podgovorili Cezara da je odvede od Aula. Pomoi nije bilo. Samo bi je udo moglo oteti iz te propasti. udo i Boja mo. Akte ree oajno jesi li ula to je govorio Vinicije: da me je Cezar njemu poklonio, i da e veeras poslati robove po me i odvesti me u svoju kuu! ula sam ree Akte. I rairivi ruke uuti. Oaj s kojim je govorila Ligija, nije u njoj nalazio odjeka. Ta ona je sama bila neko Neronova ljubavnica. Njeno srce, koliko je god bilo dobro, nije osjealo sramotu takva odno-aja. Nekadanjoj robinjici odvie je preao u krv zakon ropstva, a osim toga ljubila je jo uvijek Nero-

86 na. Kad bi se htio k njoj povratiti, pruila bi mu ruke kao srei. Razumjevi sad jasno da Ligiji valja ili postati ljubavnicom mladoga i lijepoga Vinicija, ili izloiti sebe i Aulove propasti, nije prosto shvaala kako moe djevojka oklijevati. U domu Cezarovu ree nakon kratke stanke ne bi bila sigurnija nego u Vinicijevu domu. I premda je govorila istinu, ne pade joj na um da su njezine rijei znaile: Smiri se sa sudbinom i budi Vinicijeva prilenica. No Ligiji koja je jo osjeala na ustima njegove cjelove, pune ivotinjske poude, i koji su je egli kao ivi ugljen, kod te same uspomene navali od stida krv u lice. Nikada! klikne estoko. Neu ostati ni ovdje niti kod Vinicija, nikada! Akte se zaudi toj estini. Zar ti je Vinicije tako mrzak? No Ligija nije mogla odgovoriti, jer je iznova bri-znula u pla. Akte je privine na prsi i stane je miriti. Urso se teko zadisao i grio silne pesnice, jer je ljubio svoju kraljevnu sasvim odano i nije mogao gledati njenih suza. U njegovu ligijskom poludivljem srcu rodi se elja da se vrati u dvoranu, da zadavi Vinicija, a do potrebe i Cezara, ali se bojao da to predloi svojoj gospodarici, jer nije bio siguran da bi takav postupak koji mu se od prve uinio sasvim prost, pristajao slubeniku Raspetoga Jaganjca. A Akte zagrlivi Ligiju opet zapita: Je li ti on tako omrznuo? Nije ree Ligija nije mi slobodno mrziti ga jer sam kranka. Znam, Ligijo. Znam takoer iz poslanica Pavla iz Tarsa, da vam nije slobodno bojati se vie smrti nego grijeha, ali reci mi, doputa li tvoja vjera zadavati kome smrt? Ne. Kako, dakle, moe navlaiti Cezarovu osvetu na Aulov dom? Opet zautjee. Bezdana propast opet se provali pred Ligijom. 87 A mlada osloboenica proslijedi: Pitam te to stoga jer mi je ao i tebe i dobre Pomponije, i Aula, i njihova djeteta. Ja odavno ivim u ovoj kui pa znam to znai Cezarova srdba. Ne! Vama odavde nema bjeanja. Ostaje ti jedini put: da moli Vinicija da te vrati Pomponiji. No Ligi ja klekne na koljena da se moli nekome drugomu. Zaas klekne i Urso, i oboje se stadoe moliti u Cezarovoj kui, u ranu zoru. Akte je prvi put vidjela ovakvu molitvu i nije mogla svrnuti oiju s Ligije, koja je, okrenuta k njoj sa strane, uz-digavi glavu i ruke gledala k nebu, kao da odozgo oekuje spas. Osvit rasu svjetlo na njenu crnu kosu i bijeli peplum, odsijevajui u njenim zjenicama, i sva onako u sjaju bila je i sama nalik svjetlu. U njenu blijedome licu, na otvorenim ustima, u uzdignutim rukama i oima vidjelo se neko nadzemaljsko ushienje. I sad je Akte razumjela zato Ligija ne moe biti niija prilenica. Pred nekadanjom Nero-novom milosnicom kao da se odgrnuo jedan rogalj zavjese koja je sakrivala svijet sasvim drugi od ovoga na koji se ona bila obikla. Divila se toj molitvi u ovoj kui opaine i sramote. Maloprije joj se inilo da nema Ligiji spasa, a sada je poela vjerovati da se moe dogoditi neto vanredno, da e doi nekakvo spasenje, tako silno, da se i sam Cezar nee moi oprijeti, da e s neba sii neka krilata vojska u pomo djevojci, ili e sunce podmetnuti poda nju zrake i povui je k sebi. ula je ve za mnoga udesa meu kranima i sada pomisli da je zacijelo sve to istina, kad se Ligija tako moli.

Napokon Ligija ustane, a lice joj se zasja od nade. Urso ustane takoer i unuvi kod klupe, gledao je u svoju gospodaricu ekajui njezine rijei. A njoj se zamute oi i dvije krupne suze odrone joj se lagano niz obraze. Neka Bog blagoslovi Pomponiju i Aula! ree. Ne smijem ih upropastiti i zato ih neu vidjeti nikada vie. Zatim se obrati Ursu i stane mu govoriti kako joj je ostao jedini on sada na svijetu, kako joj treba da bude i otac i zatitnik. Ne mogu traiti zaklona kod Aulovih, jer bi ih izloili carevu gnjevu. Ali ona ne moe ostati ni u carevoj kui ni u Vinicijevoj. Neka je zato Urso odvede iz grada, neka je zakloni gdjegod, gdje je nee nai ni Vinicije ni njegovi sluge. Ona e svakako poi za njim, pa ako treba i preko mora i gora, k barbarima, gdje se ne uje za rimsko ime i ne dopire Cezarova vlast. Neka je izvede i izbavi, jer joj je preostao jedini on. Ligijac je bio spreman i za znak poslunosti prig-ne se i ogrli njene noge. Ali na licu Aktinu, koja se nadala udu, pokaza se razoaranje. Zar je samo to bio uinak molitve? Pobjei iz Cezarove kue znai uvrijediti velianstvo, a to ne moe proi bez kazne, pa kad bi Ligiji i polo za rukom da se sakrije, Cezar e se osvetiti Aulovima. Ako misli bjeati, neka bjei iz Vinicijeve kue. Moe biti da Cezar koji se nerado brine za tue poslove, nee ni htjeti pomagati Viniciju kod traenja, a u svakom sluaju nee biti zloina uvrede velianstva. No Ligija je tako i mislila. Aulovi nee ni znati gdje je ona, pa ni Pomponija. Ali ona nee pobjei iz Vinicijeve kue nego s puta. On joj je rekao pijan da e dovee poslati po nju svoje robove. Zacijelo je govorio istinu, koje ne bi bio priznao da je bio trijezan. Po svoj prilici on sam, ili moda obojica, on i Petro-nije, bijahu prije gozbe kod Cezara i izmolie od njega obeanje da e je sutra izruiti. A zaborave li danas, onda e po nju poslati sutra. Ali Urso e je izbaviti. Doi e i iznijet e je iz nosiljke, kako ju je iznio iz triklinija, pa e poi u bijeli svijet. Ursu se nee moi nitko usprotiviti. Njemu ne bi odolio ni onaj strani borac to se juer rvao u trikliniju. No jer bi Vinicije mogao poslati mnogo robova, poi e Urso odmah k biskupu Linu po savjet i pomo. Biskup e se saaliti na nju pa je nee ostaviti u rukama Vinicijevim, nego e narediti kranima da joj idu s Ursom u pomo. Oni e je preoteti i odvesti, a onda e je Urso odvesti iz grada i sakriti negdje daleko od rimske moi. 89 I lice joj se zarumeni i nasmije. Opet joj se vrati utjeha u srce, kao da se nada u spas ve pretvorila u zbilju. Ogrli naglo Aktu oko vrata i pritisnuvi svoja mila usta na njeno lice, stane aptati: Ti nas nee izdati, Akte, zar ne? Tako mi sjene materine odvrati putenica neu vas izdati. Samo moli svojega Boga da te Urso uzmogne izbaviti. Modre, bezazlene oi divove sjale su od sree. On se nije mogao niemu domisliti, mada je razbijao svoju grenu glavu, ali izvesti takvo djelo, to e on ve znati. Bilo danju ili nou, svejedno mu je...! Poi e k biskupu, jer biskup u nebu ita to treba, a to ne treba. No krane bi i tako znao skupiti. Zar malo ima znanaca i robova i gladijatora i slobodnih ljudi i na Suburi i za mostovima? Skupio bi ih tisuu, i dvije. I otet e svoju gospodaricu i onda je odvesti iz grada i pobjei s njom u svijet! Poi e bilo nakraj svijeta, bilo onamo gdje im je zaviaj, gdje za Rim nitko nije uo. Onda stane gledati preda se, kao da hoe vidjeti neto to je prolo vrlo davno, pa ree: U umu? Ej, u kakvu pustu umu...!

No asom se otrese privienja. Sad e odmah poi biskupu, a dovee e s kojih stotinjak ljudi dovre-bati nosiljku. Pa da je prate ne robovi, nego pretori-janci! Neka mu nitko ne nalijee pod ake, pa da ima gvozden oklop na sebi...! Zar je gvoe tako jako? Neka dobro udari po gvou, nee ni glava pod njim izdrati. No Ligija s velikom i ujedno djetinjom ozbiljnou digne prst uvis: Urso! Ne ubij! Ligijac stavi svoju ruku, slinu buzdovanu na zatiljak i stane se mrmljajui eati u velikoj zabuni po vratu: On mora izbaviti nju, svoje svjetlo ... Sama je rekla da je sad na njemu sve ... Trudit e se koliko bude mogao. Ali kad bi se nehotice dogodilo...? Ta on je mora svakako izbaviti! A kad bi se po nesrei desilo, on e ve takvu pokoru initi, tako 90 e moliti nevinoga Jaganjca da e se Raspeti Jaganjac smilovati na njega grenika... Ta on ne bi nikako htio uvrijediti Jaganjca, samo to ima tako teke ruke... I veliko ganue ukaza se na njegovu licu, ali hotei ga sakriti, pokloni se i ree: Idem sada k svetome biskupu. Akte ovije ruke Ligiji oko vrata i rasplae se... Iznovice probudi se u njoj slutnja da ima neki svijet gdje je i u stradanju vie sree nego u svemu rasko-u i nasladama Cezarova dvora. Iznova joj se od-krinue neka vrata k nepoznatu svjetlu, ali ujedno osjeti da nije dostojna da proe kroz ta vrata. 91 IX Ligiji je bilo teko na srcu za Pomponijom Greci-nom, koju je ljubila svom duom, i alila je za Au-lovim domom, ali je proao oaj. Osjeala je i neku slast u misli da radi Istine rtvuje bogatstvo, ugodnost i polazi u skitniki i neznani ivot. Moda je pri tome bilo i poneto djetinje radoznalosti, kakav li e biti taj ivot negdje u dalekim stranama meu barbarima i divljim zvijerima, no svakako je bilo jo vie duboke i zaufane vjere da, radei tako, ini kako je zapovjedio Boanski Uitelj, i da e odsada On sam bdjeti nad njom kao nad poslunim i vjernim djetetom. A kakvo je onda moe snai zlo? Dou li kakve nevolje, ona e ih podnijeti radi Njegova imena. Doe li nenadana smrt, On e je primiti k sebi, i kad jednom umre Pomponija, bit e zajedno svu vjenost. esto jo u kui kod Aulovih znala bi muiti svoju djetinju glavicu, to ona, kranka, nita ne moe uiniti za onoga Raspetoga, kojega je tako ganuto spominjao Urso. No sada je doao as. Osjeala se gotovo sretna i stade govoriti o svojoj srei Akti, ali ona nije mogla razumjeti. Ostaviti sve, ostaviti kuu, bogatstvo, grad, vrtove, hramove, por-tike, sve to je lijepo, ostaviti sunani kraj i prijatelje, a zato? Zato da se sakrije od ljubavi mlada i lijepa viteza... To nije moglo Akti u glavu. aso-mice bi osjetila da je to pravo, da u tome moe biti i neke goleme tajne sree, ali nije umjela da sebi dade jasno o tome rauna, osobito zato to je Ligiju 92 jo ekao dogaaj koji se mogao svriti zlom i u kojemu je mogla lako i zaglaviti. Akte je bila po naravi straljiva i sa strepnjom je mislila to moe ovo vee donijeti. Ali o svojoj bojazni ne htjede govoriti Ligiji, i jer se ve bilo razdanilo i sunce je obasjalo atrij, stane je nagovarati da ide na poinak, potreban poslije neprospavane noi. Ligija se nije protivila, i obje pooe zajedno u lo-nicu, prostranu i raskono ureenu radi nekadanjih odnosa Aktinih prema caru. Obje legoe, no Akte uza sav umor nije mogla zaspati. Bila je odavna tuna i nesretna, no sada je stane obuzimati neki nemir kojega prije nije poznavala. Dosad joj se ivot inio samo

muan i bez nade, a sad joj se iznenada uini neastan. U glavi joj je nastajala sve vea pometnja. Vrata k svjetlu stadoe se iznova sad otvarati, sad zatvarati. No u tren, kad su se otvarala, za-blijetalo ju je to svjetlo tako da nije nita jasno mogla razabrati. Samo je nagaala da je u tome svjetlu neka neizreciva srea prema kojoj je svaka druga tako nitavna da bi, kad bi, na priliku, Cezar odbio od sebe Popeju i nju iznova zavolio, i to bilo prema toj srei isprazno. Odjednom doe joj pomisao da je taj Cezar kojega je ljubila i kojega je nehotice smatrala za nekog poluboga, neto tako jadno kao i svaki rob, a ova palaa na stupovima od nubijskog mramora neto to ne vrijedi vie od gomile kamenja. No naposljetku ti osjeaji kojih nije umjela razmrsiti, stadoe je muiti. Htjela je zaspati ali nije mogla, jer ju je morio nemir. Najzad, mislei da ni Ligija, oko koje su se nadvi-le tolike prijetnje i opasnosti, ne spava, obrati se k njoj da se porazgovore o njezinu veeranjem bje-anju. No Ligija je spokojno spavala. U tamnu lo-nicu kroz zastor koji je bio malo odgrnut, prodiralo je nekoliko svijetlih zraka, u kojima je titrala zlatna praina. Pri njihovu svjetlu ugleda Akte njezino njeno lice, naslonjena na golu ruku, njene sklopljene oi i lako otvorena usta. Disala je pravilno, kako se die u snu. 93 I Spava i jo moe spavati! pomisli Akte. Ona je jo dijete. No zaas joj opet doe na pamet da to dijete voli bjeati nego biti Vinicijeva milosnica, voli bijedu od sramote, voli skitanje od gospodskoga doma na Karinama, od gizdavih haljina, dragulja, gozbi, svirke citara i lutnji. Zato? I zagleda se u Ligiju kao da bi htjela nai odgovor u njezinu uspavanom licu. Gledala joj je prei-sto elo, mirno svedene obrve, crne trepavice, malo rastvorena usta, djevianske grudi, koje su se dizale mirnim disanjem, pa iznova pomisli: Koliko se ona razlikuje od mene! I Ligija joj se priini kao neko udo, neka boanska prikaza i kao neki ljubavni dar bogova, sto puta ubaviji od svega cvijea u Cezarovu perivoju i od svih kipova u njegovoj palai. Ali u srcu Grkinjice nije bilo zavisti. Naprotiv, pri misli o opasnostima to su prijetile djevojci, obuze je velika samilost. U njoj se probudio neki materinski osjeaj. Ligija joj se uini ne samo lijepa kao san, nego ujedno i veoma draga, i pribliivi usta njenoj mrkoj kosi stade je cjelivati. A Ligija je mirno spavala kao kod kue pod panjom Pomponije Grecine. I spavala je prilino dugo. Podne je ve bilo prevalilo kad je rasklopila svoje plave oi i stala se razgledavati po lonici s velikim udivljenjem. Bilo joj je oevidno zaudo to nije kod kue, kod Aula. To si ti, Akte? ree napokon razabravi u mraku lice mlade Grkinjice. Jesam, Ligijo. Je li ovo ve vee? Nije, dijete, ali podne je ve prolo. A Urso se nije vratio? Urso nije ni govorio da e se vratiti, nego samo da e uvee s kranima doekati nosiljku. Da, istina je! 94 Zatim odoe iz lonice u banju gdje je Akte okupala Ligiju pa je povela na doruak, a zatim u dvorski perivoj u kojemu se nisu trebale bojati nikakva opasna susreta, jer su car i njegovi glavniji dvorani jo spavali. Ligija je prvi put u ivotu vidjela ove krasne vrtove, pune empresa, pinija, hrastova, maslina i mirte, meu kojima se bijelila cijela eta ki-pova, ljeskala se mirna povrina jezeraca,

cvali su cijeli gajevi rua, oroeni vodenim prakom vodoskoka gdje je ulaze u arobne peine prekrio brljan ili vinova loza, gdje su na vodi plovili kao srebro bijeli labudovi a izmeu kipova i drvea etale pitome gazele s afrikih pustinja i polijetale arene ptice, do-bavljene sa svih poznatih strana svijeta. Perivoj je bio pust, samo su ovdje-ondje radili robovi s lopatama u rukama pjevajui upola glasa pjesme, a drugi, kojima dadoe asak odmora, sjedjeli su nad jezercima ili u sjeni hrastova, koja je treperila od sunanih zraka to su probijale kroz lie, a neki su opet zalijevali rue i plavkasto afranovo cvijee. Akte i Ligija etale su prilino dugo razgledajui sve te divote u sadu, i premda je Ligiji nedostajalo slobode misli, ipak je bila odvie jo dijete da bi odoljela radoznalosti i udivljenju. Dolazilo joj je ak i to na pamet, kad bi car bio dobar, da bi u ovoj palai i u ovakvim vrtovima mogao biti vrlo sretan. Napokon, umorivi se malo, sjedoe na klupu zaklonjenu gotovo posvema gustim empresima, i stanu razgovarati o onome to im je bilo najvie na srcu, to jest o veeranjem Ligijinu bijegu. Akte je bila mnogo manje mirna od Ligije zbog misli kako li e uspjeti taj bijeg. Pokadto joj se inilo da je to mahnit naum koji ne moe poi za rukom. Osjeala je sve veu suut za Ligiju. Pomiljala je takoer, da bi sto puta sigurnije bilo da pokuaju namoliti Vi-nicija. Zato stane Ligiju pomalo ispitivati otkada poznaje Vinicija i ne misli li da bi se moda dao umoliti i vratiti je Pomponiji. No Ligija odmahne alosno svojom tamnom glavicom. 95 Ne bi. U kui kod Aulovih bio je Vinicije drukiji, veoma dobar, ali od sinonje gozbe ja ga se bojim i volim bjeati k Ligijcima. No u kui kod Aulovih bio ti je drag? nastavi Akte pitati. Jest odvrati Ligija ponikavi pogledom. Pa ti nisi robinja kao ja to sam bila ree Akte poslije kratka razmiljanja. S tobom bi se Vinicije mogao oeniti. Ti si taokinja i ki ligijskoga kralja. Aulovi te paze kao roeno dijete, i ja ne sumnjam da su spremni da te prime za ker. Vinicije bi se mogao oeniti tobom, Ligijo. No ona uzvrati i jo alosnije: Volim bjeati k Ligijcima. Ligijo, ako hoe, ja idem odmah k Viniciju, probudit u ga ako spava i rei u mu ovo to tebi govorim ovaj as. Jest, draga moja, idem k njemu pa u mu rei: Vinicije, ona je kraljevska ki i mezime slavnoga Aula, pa ako je ljubi, vrati je Au-lovima a onda je kao enu vodi svojoj kui. A djevojka odgovori glasom sada ve tako tihim da je Akte jedva razabrala to kae: Volim k Ligijcima .. I dvije joj se suze uhvate na sputenim trepavicama. Dalji razgovor presijee im suanj koraka koji su se pribliavali, i prije negoli je Akte stigla pogledati tko to dolazi, pred klupom se pojavi Sabina Popeja s malom pratnjom robinjica. Dvije od njih drale su joj nad glavom titove od nojeva perja na zlatnim palicama kojima su je lako hladile i ujedno je titile od jakoga jo jesenjega sunca. Pred njom je ila crna kao ebanovina, Etiopljanka, bujnih, kao nabreklih od mlijeka, grudiju, nosei na rukama dijete, uvijeno u grimiz, iskien zlatnim resama. Akte i Ligija ustanu na noge mislei da e Popeja proi pokraj klupe ne obazirui se na njih ali ona se ustavi kod njih i ree: Akte, praporci to si ih prisila na ikunkuiu (lutku), bili su zlo priiveni. Dijete je jedan otkinulo i

96 prinijelo ustima. Srea to je Lilita opazila za vremena. Oprosti, boanska! odgovori Akte skrstivi ruke na prsima i oborivi glavu. No Popeja se zagleda u Ligiju. Kakva je to robinja? upita za asak. Ovo nije robinja, boanska Augusto, nego go-jenica Pomponije Grecine i ki ligijskog kralja, koji ju je dao Rimu za taokinju. Pa ti je dola u pohode? Ne, Augusta. Ona stanuje od prekjuer u palai. Je li bila sino na asti? Jest, Augusta. Po ijoj zapovijedi? Po Cezarovoj. Popeja stane jo paljivije gledati Ligiju koja je stajala pred njom oborene glave, as podiui od radoznalosti svoje sjajne oi, as ih iznova zasjenju-jui trepavicama. Najedanput pokaza se nabor izmeu Augustinih oiju. Ljubomorna na svoju ljepotu i vlast ivjela je u neprestanoj bojazni da je ne bi jednom kakva sretna suparnica upropastila, kako je ona Oktavi ju. Stoga je svako lijepo lice u palai budilo njenu sumnjiavost. Znalakim okom ogleda cijelu krasnu pojavu Ligijinu, procijeni svaku osobitost u njenu licu i prepade se. To je prava nimfa, ree u sebi. Nju je rodila Venera. I glavom joj sine, to joj nikad nije dolazilo na um kad bi vidjela koju ljepotu: da je ve znatno starija! U njoj zadrh-ta ranjeno samoljublje, uhvati je nemir, i razline brige sunue joj kroz glavu. Moda je Neron nije vidio, ili je nije gledajui kroz smaragd ocijenio. Ali to se moe dogoditi, ako je susretne po danu, na suncu, ovako divnu...? Povrh toga nije robinja nego kraljevska ki, dodue barbarka, ali opet kraljevna ...! Besmrtni bogovi! Ona je lijepa kao i ja, a mlaa! I nabor meu cariinim obrvama postade jo dublji i oi joj ispod zlatnih trepavica sijevnue hladnim blijeskom. 7 Quo vadi 97 I obrnuvi se Ligij i nastavi pitati s prividnim mirom: Jesi li govorila s Cezarom? Nisam, Augusta. Zato voli da bude ovdje nego kod Aulovih? Ne volim ja biti ovdje, uzviena carice. Petro-nije je nagovorio Cezara da me uzme od Pomponije, ali ja sam protiv svoje volje ovdje, gospodarice . . .! I ti bi se htjela vratiti Pomponiji? To je Popeja zapitala mekim i blaim glasom i zato Ligiji srce obuze nada. Svijetla carice ree pruajui prema njoj ruke Cezar me je obrekao dati Viniciju kao robinju, ali ti se zauzmi za me i vrati me Pomponiji. Dakle, Petronije je nagovorio Cezara da te uzme od Aulovih i dade Viniciju? Jest, gospodarice. Vinicije e poslati jo danas po me, ali ti, milostiva, smiluj se na me! Rekavi to prigne se i dohvativi rub Popejine haljine, ekala je njenu rije nemirna srca. Popeja je gledala asak, a lice joj se razvedri pakosnim osmijehom, te ree: Onda ti obeajem da e jo danas biti Vinici-jeva robinja. I ode kao lijepa, ali zla prikaza. Do uiju Ligijinih i Aktinih dopre samo cika djeteta koje se s nepoznata razloga rasplakalo. Ligij i se oi orosie suzama, ali zaas prihvati Ak-tinu ruku i ree: Vratimo se! Pomo treba ekati samo odanle otkuda moe doi.

I povrate se u atrij iz kojega nisu izlazile do veera. Kada se zamrailo, i kad su robovi unijeli e-tverokrake ike s velikim plamenovima, obje su bile veoma blijede. Razgovor im je svaki as zapi-njao. Obje su neprestano oslukivale ne dolazi li tko-god. Ligija je neprestano ponavljala da bi, koliko joj je god ao to ostavlja Aktu, voljela da se sve danas izvri, jer Urso zacijelo ve eka negdje u mraku. Od uzrujanosti disala je bre i glasnije. Akte, to je bre mogla, kupila je dragocjenosti i, zavezujui ih 98 u rogalj od pepluma, zaklinjala je Ligiju da ne odbija toga dara i toga sredstva za bijeg. asomice je nastajala gluha tiina, koja je omamljivala sluh. Objema se priinjalo da uju sad kakav apat za zavjesom, ili daleki pla djeteta, ili pasji lave. Najednom odgrne se zavjesa na predvorju bez u-nja i visok, crnokoan ovjek koziava lica pojavi se kao duh u atriju. Ligija je odmah prepoznala Ata-cina, Vinicijeva osloboenika, koji je dolazio u kuu k Aulovima. Akte krikne, no Atacin se pokloni duboko i ree: Pozdrav boanskoj Ligij i od Marka Vinicija, koji je eka na gozbi u kui okienoj zelenilom. Usta u djevojke problijedie sasvim. Idem ree. I za oprotaj ovije Akti ruke oko vrata. t 99 X Vinicijev dom bio je doista okien zelenim vijencima od mre i brljana, koji su bili objeeni na zidovima i nad vratima. Stupovi su bili ovijeni vinovom lozom. U atriju, nad kojim je za zatitu od none studeni bila razapeta vunena grimizna zavjesa, bilo je vidno kao po danu. Gorjele su svjetiljke, svaka s osam i dvanaest plamenova. Svijenjaci su bili uinjeni od alabastra, mramora i pozlaene korintske mjedi u obliku posuda, drvea, ivotinja, ptica i kipova, koji su drali svjetiljke napunjene mirisnim maslinovim uljem. Ako ti svijenjaci nisu bili onako krasni kao onaj slavni svijenjak iz Apolonova hrama, kojim se dugo sluio Neron, bili su ipak lijepi i izradio ih je umjetnik na glasu. Neki su bili oklop-ljeni aleksandrijskim staklom ili obloeni prozirnim indijskim tkaninama, crvenim, modrim, utim, ljubiastim, tako da je sav atrij bio pun raznobojnih zraka. Svuda se irio miris narda, na koji se Vinicije nauio na Istoku i vrlo ga zavolio. U dubini kue, gdje su se uurbano vrzle muke i enske prilike robova, bijae takoer sve rasvijetljeno. U trikliniju bio je prireen stol za etiri osobe, jer su na gozbi osim Vinicija i Ligije imali biti jo i Petronije i Hri-sotemida. Vinicije je sluao u svemu Petronija, koji ga je svjetovao da ne ide po Ligiju, nego da poalje Ata-cina s doputenjem dobivenim od Cezara, a sam da 100 je eka u domu te da je tu doeka ljubazno i sa svom poasti. Sino si bio pijan govorio mu je. Vidio sam te: vladao si se prema njoj kao kamenar iz Albanskih brda. Ne budi odvie silovit i ne smetni s uma da dobro vino treba polagano piti. Znaj takoer da je slatko udjeti, ali jo je slae biti uen. Hrisotemida je imala o tome svoje poneto razli-no miljenje, no Petronije, nazivajui je svojom vestalkom i golubiicom, stane joj dokazivati razliku kakva treba da bude izmeu vjeta vozaa u cirkusu i djetia koji se prvi put uspeo na kvadrigu. Zatim okrenuvi se k Viniciju, nastavi:

 Osvoji njeno povjerenje, razveseli je, budi prema njoj velikoduan. Ne bih rado vidio alostan pir. Zakuni joj se, ako hoe i samim Hadom da e je povratiti Pomponiji, a onda je do tebe da sutra radije ostane tu nego da se vrati. I pokazujui na Hrisotemidu doda: Ja ve pet godina svaki dan postupam otprilike na taj nain s ovom plahom grliicom i ne mogu se potuiti na njeno nemilostivo srce ... Hrisotemida ga osine lepezom od paunova perja i ree: A nisam li se branila, satiru? Iz obzira prema mojem prethodniku ... A nisi li kleao pred mojim nogama? Da ti prste okitim prstenjem. Hrisotemida pogleda nehotice svoje noge, kojima su se na prstima zbilja ljeskale iskre od dragulja, i oboje udare u smijeh. No Vinicije nije sluao njihove prepirke. Srce mu je nemirno kucalo pod tunikom sirskoga sveenika, koja je bila izvezena cvijeem i koju je obukao da u njoj doeka Ligiju. Bit e da su sad ve izali iz palae ree kao da se sam sa sobom razgovara. Zacijelo odgovori Petronije. Ako eli, pripovijedat u ti dotle o proroanstvima Apolonija od Tiane, ili onu priu o Rufinu, to ti je onomadne, ne znam ve zato, nisam ispriao dokraja. 101 No Viniciju malo je bilo stalo do Apolonija od Tia-ne, koliko i do prie o Rufinu. Misli su mu bile kod Ligi je i premda je osjeao da je prilini je doekati je u domu nego ii kao uhoda u palau, ipak se na asove kajao to nije poao, samo zato to bi je mogao vidjeti i sjedjeti kod nje u mraku u nosiljci. U to unesoe robovi tronone, ovnujskim glavama ureene zdjele od tua sa eravicom, na koju stadoe sipati sitna vlakanca tamjana i narda. Sad ve sigurno kreu prema Karinama progovori opet Vinicije. On nee izdrati nego e im poletjeti u susret i jo e se s njima mimoii! povikne Hrisotemida. Vinicije se nesvjesno osmjehne i ree: O, ipak u izdrati. Nosnice su mu se nadimale, i on stane teko disati, a Petronije, videi to, slegne ramenima. Nema u njemu pameti ni za sesterciju ree i nikad od ovoga Martova sina neu uiniti ovjeka. Vinicije ga nije ni uo. Ve su zacijelo na Karinama! Oni su, doista, ve bili na Karinama. Robovi, zvani lampadari ili su sprijeda, drugi, zvani pedisequi, s obje strane nosiljke, a Atacin odmah za njom pazei na svu pratnju. No ili su polagano, jer su im svjetiljke u sasvim nerasvijetljenom dijelu grada slabo osvjetljavale put. Povrh toga, ulice kod palae bile su puste, jedva bi gdjekoji ovjek proao sa svjetiljkom, no dalje su ulice bile neobino ive. Iz gotovo svake uliice izbijali su ljudi, po trojica, po etvorica, svi bez zuba-lja, svi u mrkim platevima. Neki su prilazili i ili zajedno s povorkom mijeajui se s robovima, drugi su im u veim hrpama dolazili isprijeka u susret. Neki su i kao pijani posrtali. asomice je povorka tako teko prolazila da su lampadariji stali vikati: Mjesta za plemenitog tribuna Marka Vinicija! Ligi ja je vidjela kroz razgrnute zavjese te tamne hrpe te je stala drhtati od uzbuenja. Obuzimala ju je sad nada, sad tjeskoba.

102 To je on! To je Urso s kranima! Sad e se izvriti! govorila je drhtavim glasom. Kriste, po-mozi, Kriste, spasi! No i Atacin, koji isprva nije mario za ovo neobino oivljenje ulice, naposljetku se uznemiri. Bila je to udna stvar. Lampadariji su morali sve ee vikati: Mjesta za nosiljku plemenitoga tribuna! Nepoznati ljudi sa strana tako su se natisnuli na nosiljku da je Atacin zapovjedio robovima da ih odbijaju batinama. Najednom stane vika na elu povorke, i asom se pogasie sve svjetiljke. Oko nosiljke nastade guva, uzbuna i tunjava. Atacin je razumio: to je bio napadaj. Pri toj pomisli uhvati ga jeza. Bilo je svakome poznato da Cezar esto od obijesti u drutvu augustiana zamee kavgu na Suburi i po drugim krajevima grada. Znalo se da je kadto znao ponijeti s takvih nonih izleta vorova i modrica, no tko se branio, bila mu je smrt gotova, bio on i senator. Straa koja je bila duna uvati grad, nije bila odve daleko, no straari u takvim zgodama uinili bi se gluhi i slijepi. Meutim, oko nosiljke komeanje se sve vie poveavalo: ljudi se stadoe rvati, udarati, bacati na zemlju i gaziti. Atacinu sijevne misao da najprije treba spasiti Li-giju i sebe, a ostale sasvim prepustiti sudbini. Zato je izvue iz nosiljke, die na ruke i pohita da se izmakne u mraku. No Ligi ja stane vikati: Urso! Urso! Bila je u bijelo obuena, pa ju je bilo lako vidjeti. Atacin drugom slobodnom rukom stane joj nabacivati silom preko glave svoj plat, kad li ga uto strana klijeta epaju za vrat, a na glavu mu pade neka teina kao kamen. On pade kao vol udaren tokma-kom po elu pred Jupiterovim rtvenikom. Robovi su veinom leali na zemlji ili gledali da izmaknu, udarajui se u debelu mraku o uglove na zidovima. Na bojitu ostade samo nosiljka, polomljena u gunguli. Urso je nosio Ligiju put Subure, a 103 njegovi drugovi pohitae za njim rasipajui se pomalo na sve strane. Robovi se stanu opet prikupljati tek pred Vinicije-vom kuom i stanu vijeati. Nisu smjeli unii. Poslije kratka pogaanja vratie se na mjesto sukoba gdje naoe nekoliko mrtvaca, a meu njima i Ata-cinovo tijelo. On se jo trzao, no poslije jednog jaeg gra protegne se i ostane nepomian. Oni ga ponesoe sa sobom i vrativi se opet, stadoe pred vratima. Trebalo je gospodaru javiti to se dogodilo. Neka govori Gulo apne nekoliko glasova. Krv mu tee s lica, kao i nama, a gospodar ga pazi. Za nj e biti manje opasno nego za nas druge: A German Gulo, stari rob, koji je neko Vinicija na rukama nosio i kojega je Viniciju bila ostavila u batinu njegova mati, Petronijeva sestra, ree: Ja u javiti, ali hajdemo svi! Zato da njegov gnjev padne samo na me? A Vinicije postade sve nestrpljiviji. Petronije i Hri-sotemida podsmijevali su mu se, no on se uetao atrijem i ponavljao: Vrijeme je da stignu ...! Vrijeme je ve da stignu ...! I ve je htio poi, ali su ga oni oboje zadravali. Najednom zauju se u predvorju koraci, i u atrij upadoe u gomili robovi i pritisnuvi se uza zid uz-digoe ruke, i stade ih jeka: Aaaa ...! Aaa! Vinicije skoi k njima. Gdje je Ligija? vikne stranim, promijenjenim glasom. Aaaa ...!

Uto se izmae naprijed Gulo okrvavljena lica pa za vapi oajno i brzo: Evo krvi nae, gospodaru! Branili smo se! Evo krvi, gospodaru! Evo krvi...! Ali ne doree, jer Vinicije dohvati svijenjak od tua i jednim udarcem raskoli glavu robu, pa uhvativi se objeruke za glavu ukopa prste u svoju kosu vapijui hrapavim glasom: 104 Me miserum! Me miserum! (Jao meni! jao meni!) Lice mu posinji, oi upadoe duboko u onice, na usta mu navre pjena. ibe! drekne napokon neljudskim glasom. Gospodaru! Aaaa ...! Smiluj se! zakukae robovi. No Petronije ustade s izrazom odvratnosti na licu. Hajde, Hrisotemido! ree. Ako te je volja gledati meso, zapovjedit u da obiju koju mesnicu na Karinama. I izie iz atrija, a sva kua, okiena u zelenilu br-ljana i spremljena za sveanu gozbu, zajauka od plaa i zvizge iba, i to potraj a gotovo do jutra. L.....j,.. 105 XI Te noi nije Vinicije ni legao. Naskoro poslije odlaska Petronijeva, kad jauk ibanih robova nije ublaio ni njegova bola ni bijesa, skupi etu drugih robova i potra s njima u kasnu no, da potrai Ligiju. Obiao je Eskvilinsku etvrt, pa Suburu, Vicus Sce-leratus i sve uliice oko njih. Obiavi zatim Kapi-tolij, ode preko Fabricijeva mosta na otok i proe dio grada s druge strane rijeke Tibera. No to je bila potjera bez cilja, jer sam nije imao nade da e nai Ligiju pa je traio samo zato da ubije kako bilo ovu stranu no. Kui se povratio istom u osvit, kad su u grad poela dolaziti kola i mazge prodavaa povra i kad su pekari otvarali duane. Vrativi se, naredi da uklone Gulovo tijelo kojega se nitko nije usudio dotaknuti, zatim zapovjedi da one robove od kojih je bila oteta Ligija, poalju na selo u ergastulum, a to je bila kazna gotovo strasnija od smrti. Napokon se baci na prostrtu klupu u atriju i stane bez reda razmiljati kako bi naao i opet oteo Ligiju. Da je se odree, da je izgubi, da je vie ne vidi, inilo mu se bezumno, i kod same pomisli na to hvatalo ga ludilo. Samovoljna ud mladoga vojnika naila je prvi put u ivotu na otpor, na drugu neslomivu volju i nikako nije mogla pojmiti kako se tko smije usprotiviti njegovoj poudi. Vinicije bi vie volio da svijet i grad propadne nego da se on ne dokopa onoga to je poelio. Gotovo ispred usta otee mu au raskoa, pa mu se inilo da je to neto neuve106 no to vapije za osvetom bojih i ljudskih zakona. No nije nikako htio i nije mogao miriti se sa sudbinom, jer ni za im nije tako eznuo u ivotu kao za Ligijom. inilo mu se da bez nje ne moe ivjeti. Nije znao sam sebi odgovoriti to e bez nje sutra, kako li e preivjeti slijedee dane. Na mahove ga je zanosio gnjev na nju, blizak mahnitosti. Htio ju je imati, a onda bi ga opet osvojila silna enja za njenim glasom, pojavom, oima i osjeao je da bi joj pred noge pao. Dozivao ju je, grizao prste, obuhvatao glavu rukama. Naprezao se svom silom da mirno misli kako da je nae ali nije mogao. Glavom mu se rojilo tisuu sredstava i naina, ali sve jedan lui od drugoga. Napokon sine mu misao da je nitko drugi nije oteo nego Aulo i da u najgorem sluaju Aulo mora znati gdje je ona sakrivena. I skoi na noge da pohrli do Aulovih. Ako mu je ne dadu, ako se ne uplae prijetnja, poi e do Cezara, tuit e staroga vojvodu s neposluha i izraditi za njega smrtnu osudu. Ali prije e ih prisiliti da priznaju gdje je Ligija. A ako mu je i

drage volje dadu, opet e se osvetiti. Primili su ga, istina, u kuu i njegovali, ali to nije nita. Tom jednom krivnjom rijeili su ga svake zahvalnosti. Nato stane njegova osveti j iva i zlopamtilaka dua s nasladom matati o oaju Pomponije Grecine, kad starome Aulu donese kapetan smrtnu osudu. A bio je gotovo uvjeren da e je dobiti. Pomoi e mu u tome Petronije. Napokon i sam Cezar ne uskrauje nita svojim drugovima augustianima, kad ga na to ne puti osobita nevoljkost ili pouda. I odjednom zamre u njemu srce od strane sumnje: a da nije moda sam Cezar oteo Ligiju? Svi su znali da je Cezar nonim tunjavama traio da razbije amu. I Petronije je znao sudjelovati u tim zabavama. Glavna im je zapravo svrha bila da hvataju ene i da ih bacaju uvis na vojnikom plastu, dok se ne bi onesvijestile. No i sam je Neron kadto nazivao takvo skitanje lovom na biser, jer se znalo dogoditi da su u zabitnim gradskim etvrtima, gdje je stanovao nebrojen ubogi puk, uhvatili 107 1 L1 prave bisere draesti i mladosti. Tada se sagatio, kako su zvali takvo bacanje na vojnikom plastu, svrilo pravom otmicom, i biser bi poslali ili na Palatin, ili u koji od nebrojenih ljetnikovaca Cezarovih. Tako se moglo dogoditi i s Ligijom. Cezar ju je gledao na piru, i Vinicije nije ni asom posumnjao da mu se morala uiniti najljepom od ena koje je god dotada vidio. Ta zar je i moglo biti drukije? Istina, Cezar ju je imao na Palatinu kod sebe i mogao ju je oito zadrati, no pravo je rekao Petroni-je, Neron nije imao odvanosti u zloinstvima, pa kad je i mogao raditi otvoreno, volio je raditi tajno. Na to ga je mogao prisiliti i strah od Popeje. Vinici-ju pade sada na um da se Aulo vi ne bi usudili silom otimati djevojku koju mu je poklonio Cezar. A tko bi to i smio? Ili moda onaj golemi Ligijac plavih oiju, koji je smio unii u triklinij i iznijeti je s gozbe na rukama? No gdje bi se s njome zaklonio, kamo bi je odveo? Ne, rob ne bi mogao toga izvesti. Zato to nitko drugi nije uinio nego Cezar. Na tu misao smre se Viniciju pred oima, i kapi znoja izbie mu na elu. U takvu sluaju Ligija je bila zauvijek izgubljena. Iz svaijih drugih ruku bilo ju je mogue izbaviti, ali iz Cezarovih ni dovijeka. Sada je s veim pravom nego prije mogao ponavljati: Vae misero mihi\ (Teko meni bijednu!) U mati ugleda Ligiju u Neronovu naruju i prvi put u ivotu razabra da ima misli kojih ovjek nikako ne moe podnijeti. Sada je istom spoznao kako ju je zavolio. Kako utopljeniku kad se utapa, proleti strelimice kroz pamet sav njegov ivot, tako se i njemu povrati u pamet Ligija. Vidio ju je, uo je svaku njezinu rije. Vidio ju je kod vodoskoka, vidio je kod Nerona na gozbi. Osjeao ju je iznova blizu sebe, utio je miris njene kose, toplinu njena bia, slast cjelova, kojima je na gozbi obasipao njena nevina usta. Uinila mu se sto puta ljepa, poeljnija, slaa, sto puta vie jedina izabranica izmeu svih smrtnica i svih boginja nego ikad prije. I kad je pomislio da je sve to mu je tako u srcu raslo, to mu je postalo krv i ivot, mogao ubrati Neron, uhvati ga bol, sasvim tje108 lesni bol tako estok da mu se prohtjelo udarati glavom o zid atrija, dok je ne razbije. Osjeao je da moe poludjeti i da bi zacijelo poludio da mu ne ostaje jo ta osveta. No kako mu se maloprije uinilo da nee moi ivjeti ako opet ne nae Ligije, tako mu se inilo sada da nee moi umrijeti dok je ne osveti. Jedino je u toj misli nalazio olakicu. Bit u tvoj Kasije Hereja! ponavljao je u sebi mislei 0 Neronu. Zatim zahvativi akom zemlje iz posuda sa cvijeem, koje su bile oko vodoskoka, zakle se stranom kletvom Erebu, Hekati i svojim kunim larima da

e se osvetiti. I doista mu je odlanulo. Imao je barem zato ivjeti i ime ispunjati svoje dane i noi. Okanivi se zatim misli da ide do Aula, zapovjedi da ga nose na Palatin. Putem je mislio, ako ga ne puste pred Cezara, ili ako htjednu ogledavati nema li kod sebe oruja, da e to biti dokaz da je Ligiju ugrabio Cezar. Oruja ipak nije ponio. Izgubio je gotovo sasvim svijest, ali kako je obino u ljudi koji su sve misli stavili u jednu, sauvao ju je u onome to se ticalo osvete. Nije htio da mu od prevelike naglosti umak-ne. Osim toga, elio je najprije da vidi Aktu, jer je drao da od nje moe doznati istinu. Na asove mu se ukazivala i nada da e moda vidjeti i Ligiju, i na tu misao stao bi drhtati. A to ako je Cezar oteo ne znajui koga otima, pa da mu je danas vrati? No ve zaas ostavi tu mogunost. Da mu ju je htio vratiti, bio bi mu je sino dopremio. Samo Akte je mogla sve razjasniti, i zato je trebalo da govori s njom prije nego s drugima. Utvrdivi se u toj odluci, zapovjedi robovima da ubrzaju korake, a putem je razmiljao svata, sad o Ligiji, sad o osveti. Bio je uo da sveenici misirske boice Pahte znadu slati bolesti na koga im drago, 1 namisli da dozna od njih tu vjetinu. Na Istoku, prialo se, da idovi imadu nekakve zakletve od kojih izlaze irovi na tijelu njihovih neprijatelja. Meu robovima imao je i desetak idova, pa zato obea sebi, kad se povrati, da e ih muiti dok mu ne oda-du tu tajnu. No s najveom slau mislio je na krat109 ki, iroki rimski ma, od kojega poteku mlazovi krvi, onakvi, kakvi su ikljali iz Gaja Kaligule i pokropili neizbrisivim mrljama stup u trijemu. Bio je sada spreman da pokolje sav Rim, i da su mu kakvi osve-tni bogovi obeali da e svi ljudi izginuti osim njega i Ligije, bio bi na to pristao. Pred ulazom na dverima razabere se sasvim i kad je spazio pretorijansku strau, pomisli: ako mu stanu i najmanje prijeiti da ue, to e biti dokaz da je Ligija u palai po Cezarovoj volji. No glavni kapetan prijazno mu se nasmijei i, pristupivi nekoliko koraka, ree: Zdravo, plemeniti tribune! Ako eli da se pokloni Cezaru, doao si u nezgodan as, i ne znam hoe li moi do njega. to se dogodilo? upita Vinicije. Boanska mala Augusta iznenada se juer razboljela. Cezar i Popeja neprestano su kod nje s lijenicima koji su pozvani iz cijelog grada. To je bio ozbiljan dogaaj. Kad se Cezaru rodila ki, gotovo je poludio od sree i doekao je: extra humanum gaudium. Jo prije toga senat je najsveanije preporuivao bogovima Pope ju i dijete koje je imala roditi. inili su se razlini zavjeti, a u An-ciju, gdje je Popeja rodila, priredie sjajne igre, i povrh toga sagradie hram objema Fortunama. Ne-ron, koji ni u emu nije znao mjere, ljubio je preko naina i to dijete, a Popeji je ono takoer bilo veoma drago ve i stoga to je pojaavalo njen poloaj i inilo njen utjecaj nesavladivim. 0 zdravlju i ivotu male Auguste mogla je visjeti sudbina cijele carevine, no Vinicije se bio tako zabavio svojim jadom i svojom ljubavi da se pravo nije ni osvrnuo vie na kapetanovu vijest, nego odgovori: Hou samo da vidim Aktu. 1 poe. No i Akte je bila zabavljena kod djeteta, pa mu je valjalo dugo ekati. Dola je istom oko podne, blijeda i izmorena lica, koje je jo vema problijedilo kad je ugledala Vinicija. 110 Akte klikne Vinicije hvatajui je za ruke i vukui je nasred atrija gdje je

Ligija? Ja sam htjela tebe to pitati odvrati ona gledajui ga prijekorno u oi. A on, premda se zarekao bio da e je mirno ispitati stisne opet rukama glavu i stane ponavljati s bolom i gnjevom, od kojega mu se steglo lice: Nema je. Ugrabie mi je na putu! Zaas ipak doe k sebi i pribliivi svoje lice Ak-tinu, stane govoriti kroz stisnute zube: Akte .. . ako ti je ivot drag, ako nee da bude uzrok nesreama kojih sebi ne moe ni zamisliti, odgovori mi pravo da li ju je Cezar ugrabio? Cezar nije juer izlazio iz palae. Tako ti sjene tvoje majke, tako ti svih bogova, je li ili nije Ligija u palai? Tako mi sjene materine, Marko, nema je u palai i Cezar je nije ugrabio. Kako je juer zaboljelo malu Augustu, nije se Neron makao od njene kolijevke. Vinicije odahne. Ono to mu se inilo najstranije, prestade mu prijetiti. Dakle ree sjedajui na klupu i grei pesti ugrabili su je Aulovi, a onda teko njima! Aulo Plaucije bio je jutros ovdje. Nije mogao sa mnom govoriti, jer sam bila zabavljena kod djeteta, nego je pitao za Ligiju Epafrodita i druge od Cezarovih slugu, a onda mu je rekao da e jo doi da vidi mene. Htio je svaliti sa sebe sumnju! Da nije znao to je s Ligijom bio bi je doao traiti u moju kuu. Ostavio mi je nekoliko rijei na ploici, iz kojih e razabrati da je znajui da je Ligiju odveo Cezar iz njegove kue na tvoju i Petronijevu molbu, oekivao da e biti tebi poslana, i jutros je bio u tvom domu, gdje mu rekoe to se dogodilo. Rekavi to ode u lonicu i asom se vrati s ploicom, to joj je bio ostavio Aulo. Vinicije proita i zamukne. inilo mu se da Akte ita misli na njegovu mrku licu, kad je zaas rekla: 111 * *: f-l Ne, Marko. Dogodilo se to je sama Ligija htjela. Ti si znala da ona kani pobjei! plane Vi-nicije. A ona ga pogleda svojim zamagljenim oima gotovo otro: Znala sam da nee da bude tvoja prilenica. A to si ti bila za svega ivota?! Ja sam prije toga bila robinja. No Vinicije nije se prestao ljutiti: Cezar mu je darovao Ligiju, zato njemu ne treba pitati to je ona bila prije. Nai e je makar pod zemljom i radit e od nje sve to mu bude drago. Jest! Bit e mu prilenica i zapovjedit e da je ibaju, kad mu se prohtije. Kad mu omrzne, dat e je najposljednjemu od svojih robova, ili e je poslati u Afriku da okree rvnje na njegovim imanjima. Sada e je traiti i nai samo zato da je atre, pogazi i ponizi. I raspaljujui se sve vema pretjerao je svaku mjeru tako da je i Akte vidjela da se prijeti vie negoli bi bio podoban uiniti, i da iz njega govori gnjev i muka. Na muku bi joj se saalio, no prekomjerni bijes iscrpe njezinu strpljivost, pa ga naposljetku zapita po to je k njoj doao. Vinicije ne nae odmah odgovora. Doao je k njoj jer je htio, jer je mislio da e mu dati kakve vijesti, no upravo je doao do Cezara; kad pak njega nije mogao vidjeti, doao je k njoj. Pobjegavi, Ligija se usprotivila Cezarovoj volji, zato e ga on zamoliti da zapovjedi da je trae u svem gradu i po svoj dravi, pa makar valjalo upotrijebiti sve legije i pretresti svaku kuu u carevini. Petronije e poduprijeti njegovu molbu, i traenje e zapoeti jo danas.

Nato e Akte: uvaj se da je ne izgubi zauvijek, i to onda kad je na Cezarovu zapovijed nau. Vinicije namrti obrve. to e to rei? upita. Sluaj me, Marko! Juer smo bile i ja i Ligija ovdje u perivoju i susrele smo Popeju i s njom ma112 lu Augustu, koju je nosila Etiopljanka Lilita. Uvee se dijete razboljelo, i Lilita tvrdi da su uroci i da ga je urekla ona tuinka to su je susreli u perivoju. Ako dijete ozdravi, to e se zaboraviti, ali u protivnom sluaju prva e Popeja obijediti Ligiju zbog aranja, a onda, ako je nau, gdje god bila, nema joj spasa. Zasutjee oboje, a onda se ozove Vinicije: A mogue da ga i jest urekla: i mene je urekla. Lilita uporno tvrdi da je dijete odmah zapla-kalo kako ga je pronijela mimo nas. Istina, zapla-kalo je, ali je sigurno bilo ve bolesno kad su ga u vrt iznijeli. Marko, trai je samo ako hoe, ali dok mala Augusta ne ozdravi, ne govori o njoj s Cezarom jer e navui na njenu glavu Popejinu osvetu. Dosta su se ve Ligijine oi s tebe naplakale, i neka sada svi bogovi uvaju njenu bijednu glavu. Ti je ljubi, Akte? upita mrko Vinicije. U oima putenice zasjae suze. Jest! Zavoljela sam je. Jer tebi nije platila mrnjom kao meni. Akte ga pogleda asom, kao kolebajui se ili kao elei izvidjeti govori li iskreno, pa mu odvrati: estoki i slijepi ovjee, ona te je ljubila. Vinicije skoi kao da se pomamio na te rijei: Nije istina! Ona ga je mrzila. Otkuda moe Akte znati? Zar joj je Ligija u jedan dan poznanstva uinila priznanje? udne mi ljubavi koja voli skitnju, potitenost, siromatvo, neizvjesnu budunost, a moda i smrt u nevolji nego ovjenanu kuu u kojoj je eka dragi s gozbom. Bolje mu je ne uti takve rijei jer je gotov da poludi. On ne bi dao te djevojke za sve blago ove palae, a ona je pobjegla. Kakva je to ljubav koja se boji raskoa i raa bolom! Tko e to pojmiti? Da mu nije nade da e je nai, udario bi se maem! Ljubav se daje, a ne otima se. Bilo je asova u kui kod Aulovih, kad je sam vjerovao u blisku sreu, no sada zna da ga je mrzila, da ga mrzi i da e i umrijeti s mrnjom u srcu. g Quo vadi 113 No i Akte, koja je bila obino bojaljiva i blaga, plane sada estoko: Kako je on nastojao da je pre-dobije? Mjesto da je prosi u Aula i Pompunije, oduzeo je lukavstvom od roditelja dijete. Htio ju je uiniti ne enom, nego prilenicom, nju, odgojenu u uglednoj kui, nju, kraljevsku ker. I doveo ju u ovu kuu opaine i sramote, obeastio njene nevine oi prizorom one razuzdane gozbe. Postupao je s njome kao s kakvom nevaljankom. Zar je zaboravio to je Aulova kua i tko je Pomponija Grecina koja je odgojila Ligiju? Zar nema dosta pameti da prosudi kako su one druge ene nego Nigidija, Kalvija Kris-pinila, nego je Popeja i sve one koje se susree u kui Cezarovoj? Zar nije, ugledavi Ligiju, odmah razabrao da je to isto djevoje koje voli smrt nego sramotu? Otkuda zna on kakve ona bogove potuje, i nisu li istiji i bolji od bestidne Venere ili Izie koju tuju rasputene Rimljanke? Ne! Ligija joj nije priznavala nita, ali joj je odgovorila da oekuje spas od njega, od Vinicija. Tjeila se nadom da e joj on izmoliti u Cezara povratak kui i da e je vratiti Pomponiji. I govorei o tome, rumenjela se kao djevoje koje

ljubi i koje se nada. I njeno srce kucalo je za nj, ali on ju je sam prestraio, odbio, uvrijedi. Neka je sada trai s Cezarovim vojnicima, ali neka zna, ako umre Popejino dijete da e na nju pasti sumnja, i da nitko nee odvratiti propast od nje. Gnjev i bol Vinicijev stalo je svladavati ganue. Vijest da ga je Ligija ljubila, potrese ga do dna due. Sjeti je se kakva je bila u vrtu kod Aulovih kad je sluala njegove rijei porumenjevi u licu i oiju punih sjaja. inilo mu se da ga je tada, doista, zapoinjala ljubiti, i odjednom ga na tu misao osvoji osjeaj neke sree, jo sto puta vee od one za kojom je udio. Pomisli da ju je, zbilja, mogao imati poslunu i da bi ga povrh toga i ljubila. Bila bi oprala njegova vrata i namazala ih vujim salom i onda bi sjela kao ena na ovje runo kod njegova ognjita. On bi uo tada iz njenih usta posveene rijei: Gdje si ti Gajo, tu sam i ja Gaja, i bila bi 114 zavazda njegova. Zato nije tako radio? Ta bio je ve na sve gotov. A sad je nema i moda je i nee nai, pa da je i nae, moe je upropastiti. A da je i ne upropasti, nee ga htjeti vie ni Aulo ni ona. I opet mu se die kosa na glavi od gnjeva, ali ovaj put ne vie na Aula ni Ligiju nego na Petronija. On je bio svemu kriv. Da nije njega, ne bi se Ligija trebala prebijati od nemila do nedraga, bila bi njegova vjerenica i nikakva opasnost ne bi se nadvila nad njenom dragom glavom. A sada se dogodilo, i prekasno je popravljati zlo koje se ne da popraviti. Prekasno! I inilo mu se da se jaz rastvorio pred njegovim nogama. Nije znao ega da se prihvati, to da uini, kamo da ide. Akte kao jeka ponovi rije prekasno, koja mu u tuim ustima zazvoni kao smrtna osuda. Vidio je samo to da mu valja nai Ligiju, jer e drukije zlo svriti. I zavivi se nesvjesno u togu, htjede poi i ne oprostivi se od Akte, kadli se zavjesa, koja je rastavljala predvorje od atrija, odgrne i on ugleda iznenada pred sobom Pomponiju Grecinu u alob-noj odjei. Oito je i ona ve bila doznala da je nestalo Li-gije, i drei da e njoj biti lake nego Aulu da vidi Aktu, dola je do nje da uje kakve glase. No opazivi Vinicija, obrati k njemu svoje sitno, blijedo lice i zaas ree: Marko, Bog ti prostio krivnju to si uinio nama i Ligiji! A on je stajao pognuvi elo, s osjeajem nesree, krivnje, ne razumjevi kakav mu je Bog imao i mogao oprostiti, ni zato Pomponija govori o opratanju, kad je trebalo da govori o osveti. I napokon izie smetene glave, pune munih misli, silne tuge i zauenja. Na dvoritu i u trijemu stajale su nemirne hrpe svijeta. Meu kunim robovima vidjeli su se vitezovi i senatori, koji dooe da zapitaju za zdravlje male Auguste i ujedno da se pokau u palai i po115 svjedoe svoju zabrinutost, ako ni pred kim, a ono barem pred carskim robovima. Vidjelo se da se glas 0 bolesti boice brzo raznio, jer su se na vratima pojavljivali neprestano novi polaznici, a kroz otvor na dverima vidjele se itave gomile. Nekoji od pri-dolica, videi da Vinicije izlazi iz palae, stanu ga zapitkivati za novosti, no on je ne odgovarajui na pitanja iao ravno napolje, dok se Petronije koji je takoer doao da uje vijesti, nije gotovo sudario s njime prsima i zadrao ga. Vinicije bi bio bez sumnje planuo kad ga je ugledao, i poinio kakvu sablazan u Cezarovoj palai da nije od Akte iziao kao slomljen i tako izmuen 1 sustao, da ga je asomice ostavila i priroena estina. Ipak otisne Petronija i htjede proi, no on ga zadra upravo silom.

 Kako je boanskoj? upita. No ta sila iznova razdrai Vinicija i on u tren uskipi: Neka pakao prodre nju i svu kuu odgovori stisnuvi zube. uti, nesretnice! ree Petronije i obazrevi se na sve strane doda brzo: Ako hoe da uje to o Ligiji, hodi sa mnom. Ne! Ovdje ti neu nita kazati. Hodi sa mnom, pa u ti kazati svoje domi-ljaje u nosiljci. I obuhvativi rukom mladia, izvede ga brzo iz palae. Do toga mu je najvie bilo stalo, jer nije imao nikakvih novosti. No jer je bio pametan ovjek i jer je uza svu jueranju srdnju imao mnogo suuti prema Viniciju, i napokon osjeajui se poneto odgovoran za sve to se dogodilo, ve je bio neto smislio, pa kad sjedoe u nosiljku, ree: Zapovjedio sam svojim robovima da paze, i dao sam im toan opis djevojke i onoga diva koji ju je odnio s Cezarove gozbe, jer nema sumnje da ju je on oteo. Sluaj me! Moe biti da e Aulovi htjeti da je sakriju na kojem od svojih seoskih posjeda, pa emo u takvu sluaju znati na koju e je stranu odvesti. Ako li je ne doekaju na vratima, to e biti 116 znak da je ostala u gradu, pa emo jo danas zapoeti potraivanje u gradu. Aulovi ne znaju gdje je ona odgovori Vinicije. Zna li to pouzdano? Vidio sam Pomponiju. I oni je trae. Noas nije mogla izii iz grada, jer su nou sva vrata zatvorena. Po dvojica od mojih ljudi paze na svakim vratima. Jedan ima da poe za Ligijom i za divom, a drugi e se odmah vratiti da javi. Ako je u gradu, nai emo je, jer je onoga Ligijca lako poznati po uzrastu i po pleima. Sretan si to je nije ugrabio Cezar, a mogu te uvjeriti da nije, jer na Palatinu nema za me tajne. No Vinicije plane jo vema od tuge nego od lju-tine i glasom, isprekidanim od uzbuenosti, stane Petroniju priati to je uo od Akte i kakve su nove opasnosti zaprijetile Ligijinoj glavi, tako strane da e je zbog njih, ako i nau bjegunce, trebati to pom-njivije kriti od Popeje. Zatim stane gorko koriti Petronija s njegovih savjeta. Da nije njega, sve bi bilo polo drugim putem. Ligija bi bila u Aula, a on, Vinicije, mogao bi je viati svaki dan i bio bi danas sretniji od Cezara. I zanosei se tim pripovijedanjem, podavao se sve vema ganutosti, dok mu napokon ne potekoe iz oiju suze od alosti i ljutine. A Petronije, koji se nije ni nadao da bi taj mladi mogao tako arko ljubiti, videi te oajne suze, govorio je u sebi s udivljenjem: O mona gospodarice Cipra, ti jedina kralju-je nad bogovima i nad ljudima! 117 XII No kad izioe iz nosiljke pred Petronijevom kuom, ree im nadstojnik atrija da se nijedan od robova, poslanih na gradska vrata, nije vratio. Nadstojnik atrija naredio je da im donesu jela i da im dobro podviknu da pod prijetnjom iba paze otro na sve koji izlaze iz grada. Vidi li ree Petronije bez sumnje su jo u gradu, a u tom sluaju nai emo ih. Ipak naredi i ti svojim ljudima da straare kod gradskih vrata, osobito onima koji su bili poslani po Ligiju, jer e je lako poznati. Zapovjedio sam da ih poalju na seoske erga-stule ree Vinicije ali u odmah zapovijed ponititi, pa neka i oni idu na gradska vrata. I napie odmah nekoliko rijei na povotenoj daici pa je dade Petroniju koji naredi da je odmah poalju Vinicijevoj kui. Zatim odoe u unutarnji portik, sjedoe na mramornu klupu i stadoe razgovarati.

Zlatokosa Eunika i Iras podmetnue im pod noge podnoja od tua i zatim, postavivi pred klupom stoli, stadoe im nalijevati vino u ae iz divnih uskogrlih vreva, kakvi su se dovozili iz Volatere i Cecine. Ima li meu svojim ljudima koga tko poznaje onoga golemoga Ligijca? upita Petroniie. Znao ga je Atacin i Gulo. No Atacin je poginuo juer uz nosiljku, a Gula sam okonao ja. 118 teta ga je ree Petronije. On je nosio na rukama ne samo tebe nego i mene. Htio sam ga osloboditi odvrati Vinicije ali neka ga gdje je. Govorimo o Ligiji! Rim je more ... Biser se i trai u moru ... Zacijelo je neemo nai odmah danas ili sutra, ali nai emo je nesumnjivo. Ti mene sada krivi da sam ti dao onaj savjet, no savjet je sam po sebi bio dobar i prometnuo se u zlo istom kad je stvar po zlu pola. uo si od samoga Aula da se misli sa svom obitelji preseliti na Siciliju. Tako bi djevojka opet bila daleko od tebe. Bio bih poao za njima odgovori Vinicije a u svakom sluaju bila bi sigurna, a sad, ako ono dijete umre, Popeja e i sama povjerovati i Cezaru napuniti glavu da je to Ligijina krivnja. Istina je. To je i mene uznemirilo. No ona mala lutka moe jo ozdraviti. A ako i umre, nai e se ve neki izlaz. Petronije se asak zamisli i ree: Popeja kao da priznaje idovsku vjeru i vjeruje u zle duhove. Cezar je praznovjeran... Ako razglasimo da su Ligiju oteli zli duhovi, tomu e glasu povjerovati, osobito stoga to je nije oteo ni Cezar ni Aulo Plaucije, a ona je iezla zbilja na tajnovit nain. Ligijac sam nije bio u stanju to uiniti. Mora da mu je netko pomogao, a otkuda da rob za jedan dan skupi toliko ljudi? Robovi se pomau uzajamno u cijelome Rimu. Ali svaki put i krvavo plate, ma bilo kada. Jest, pomau se, da, ali ne jedni protiv drugih, a ovdje se znalo da e na tvoje pasti odgovornost i kazna. Ako podmetne svojima misao o zlim duhovima, potvrdit e ti smjesta da su ih svojim oima vidjeli, jer e ih to pred tobom odmah opravdati . . . Upitaj kojega za pokuaj, nije li vidio kako su nosili Ligiju uzduhom, pa e ti se Zeusovom egidom zakleti da je ba tako bilo. Vinicije, koji je bio takoer praznovjeran, pogleda u Petronija s naglim, velikim nemirom. 119 Ako Urso nije imao ljudi koji su mu pomogli, i ako je nije mogao sam oteti, tko ju je onda oteo? No Petronije udari u smijeh. Vidi li ree povjerovat e, kad ti ve upola vjeruje. Takav je na svijet koji se podsmi-jeva bogovima. Povjerovat e i nee traiti, a mi emo je dotle smjestiti gdjegod daleko od grada u kakvu mojemu ili tvojem ljetnikovcu. Pa tko joj je onda mogao pritei u pomo? Njeni istovjerci. Koji? Kakvo ona potuje boanstvo? Ja bih to morao znati bolje od tebe. Gotovo svaka ena u Rimu tuje drugo boanstvo. Nema nikakve sumnje da je Pomponija odgojila u tovanju onoga boanstva koje sama priznaje, ali koje, to ja ne znam. Jedno je utvreno: nikad je nitko nije vidio da bi ona u kojemu od naih hramova rtvovala naim bogovima. Bijedili su je ak da je kranka, ali to je

nevjerojatno. Kuni sud opravdao ju je od te objede. Za krane priaju da se ne samo klanjaju magareoj glavi, nego i da su zlotvori ljudskoga roda i da rade najpoganije opaine. Pomponija ne moe biti kranka, jer je njena krepost poznata, a zlotvorka ljudskoga roda ne bi postupala onako s robovima kako ona postupa. Ni u jednoj kui ne postupaju s robovima onako kao kod Aulovih prekine ga Vinicije. Vidi, dakle, Pomponija mi je spomenula nekakvoga Boga, koji je toboe, jedan, svemogu i milosrdan. Gdje je sahranila sve druge, to je njena stvar. Taj njen Logos ne bi bio odvie moan, nego vrlo jadan bog kad bi imao samo dva priznavaoca, to jest Pomponiju i Ligiju, pribrojivi im njihova Ursa. Mora da je vie tih priznavalaca i oni su Li-giji pruili pomo. Ta vjera zapovijeda da pratamo ree Vinicije. Sreo sam kod Akte Pomponiju, koja mi ree: Bog ti prostio krivnju to si je uinio Ligiji i nama! 120 Njihov je bog po svoj prilici kakav vrlo dobroduni curator. Ha! Neka ti oprosti, i u znak oproten ja neka ti vrati djevojku. rtvovao bih mu sutra hekatombu. Ne marim ni za jelo, ni za kupelj, ni za san. Ogrnut u mrku lacernu, pa idem u skitnju kroz grad. Moda u je tako preobuen nai. Bolan sam! Petronije ga pogleda s nekim saaljenjem. Ispod oiju je, zbilja, bio posinjio, zjenice su mu sjale kao od vruice, neobrijana od jutros brada zacrnila je kao mrkim povezom njegove snano zacrtane vilice, kosa mu se zamrsila, te je zbilja imao bolesniko lice. Iras i zlatokosa Eunika gledale su ga takoer saalno, no inilo se da ih on i ne vidi. Ni on ni Petronije nisu se obazirali na nazonost robinja, koliko ni na pse. Vruica te izjeda ree Petronije. Da. Pa posluaj mene... Ne znam to bi ti propisao lijenik, ali znam kako bih radio na tvojemu mjestu. Eto, dok se ona ne nae, potraio bih u drugoj ono to mi je s onom nestalo. Vidio sam u tvojoj vili gizdavih djevojaka. Nemoj mi odgovarati ...! Znam to e rei ljubav, i znam kad ovjeka uhvati udnja za jednom da je druga ne moe zamijeniti. No u lijepe robinje moe ovjek uvijek nai bar asom zabave ... Neu! odvrati Vinicije. No Petronije, koji ga je zbilja volio i koji je doista elio da mu olaka njegovo trpljenje, stane razmiljati kako da to uini. Mogue da tvoje nemaju za te cara novosti ree iza kratke utnje no (i na to stane promatrati sad Iras sad Euniku i napokon stavi dlan na bedro zlatokosoj Grkinjici) ogledaj ovu Harietu. Pred nekoliko dana davao mi je mlai Fontej Kapi ton za nju tri divna djeaka iz Klazomene, jer ljepega tijela nije valjda ni kipar Skopa isklesao. Sam ne razumijem zato sam dosad ostao ravnoduan prema njoj, jer sigurno me nije uzdravala misao na Hrisotemidu! Evo, nju ti darujem, uzmi je! 121 A zlatokosa Eunika, zauvi to, problijedi asom kao platno i gledajui prestraenim oima Vinicija ekala je kao bez daha u prsima njegov odgovor. No on naglo skoi i stisnuvi rukama sljepooice stane govoriti naduak kao ovjek koga izjeda bolest, pa nee ni za to da uje: Neu! Neu! to je meni do nje! to mi je do drugih ...! Hvala ti, ali neu! Idem traiti onu po gradu. Kai neka mi dadu galsku lacernu s kukuljicom. Idem na

drugu stranu Tibera ... Da mi je gdje barem Ursa ugledati. . .! I izie brzo. A Petronije, videi da Vinicije odista ne moe ostati na jednome mjestu, i ne pokua da ga zaustavlja. Ipak je drao to Vinicijevo odbijanje tek za asovitu odvratnost prema svakoj eni koja nije Ligija, i ne htijui da njegova velikodunost bude jalova, okrene se robinji velei: Euniko, okupat e se, namazati i obui, pa e otii kui Vinicijevoj. No ona pade pred njim na koljena i sklopivi ruke stade mu se moliti da je ne uklanja iz kue. Ona ne ide k Viniciju i voli ovdje nositi drva u hipo-kaustu, nego ondje biti prva meu slugama! Nee! Ne moe! I moli ga da se smiluje nad njom. Neka je svaki dan iba, samo neka je ne alje iz kue. I tresui se kao list od bojazni i ujedno od zanosa pruala je k njemu ruke, a on ju je sluao zapanjen. Robinja koja se smije usprotiviti u vrenju zapovijedi, koja govori: neu i ne mogu, bila je neto tako neuveno u Rimu da Petronije nije htio odmah uima vjerovati. Najposlije mu se namrtie obrve. Bio je odvie uglaen da bude okrutan. Njegovim robovima, osobito to se rasputenosti tie, bilo je vie slobodno nego drugima, uz uvjet da uzorno vre slubu i volju gospodarevu da tuju kaogod i boju. Kad bi se koji ogrijeio o te dvije obveze, znao je i on kazniti nemilice, onako kako je tada bilo u obiaju. I jer osim toga nije podnosio nikakva protivljenja i nita to bi mutilo njegov mir, ree, poto se asak zagledao u djevojku, koja je kleala: Zovi mi Tiresiju i vrati se ovamo s njim! 122 Eunika ustade drui, u suzama, i ode pa se zaas vrati s Kreaninom Tiresijem, atrij skim predstojnikom. Uzet e Euniku ree mu Petronije pa e joj udariti dvadeset i pet iba, ali da joj nisi pokvario koe. Rekavi to ode u knjinicu, sjedne za stol od ruiastoga mramora i dade se na posao oko svoje Trimalhionove gozbe. No bijeg Ligijin i bolest male Auguste odvie su mu se vrzle po glavi pa nije mogao dugo raditi. Osobito je ta bolest bila ozbiljan dogaaj. Petronije pomisli, ako Cezar povjeruje da je Ligija bacila uroke na malu Augustu, da odgovornost moe pasti i na nj, jer su po njegovoj molbi doveli bili djevojku u dvor. No raunao je da e mu kod prvoga sastanka s Cezarom poi za rukom na kakav bilo nain dokazati mu bezumnost takva nagaanja, a malo se uzdao i u neku sklonost to je imala prema njemu Popeja, skrivajui je, dodue, pomnjivo, ali ne s takvom pomnjom da je on ne bi pogodio. Za asak slegne ramenima na svoje bojazni i smisli da ode u triklinij i da se onda dade odnijeti jo jednom u palau, a zatim na Martovu poljanu, pa k Hrisotemidi. No idui u triklinij na ulazu u hodnik odreen za sluinad, opazi najednom uza zid tankovitu priliku Euniinu, gdje stoji izmeu ostalih robova, i sjetivi se da nije dao Ti-resiji drugoga naloga nego da je iiba, namrti iznova obrve i stade se za njim obazirati. No ne zapazivi ga meu slugama, okrene se Eunici: Jesi li dobila ibe?! A ona mu se baci po drugi put do nogu, pritisne asak na usta porub njegove toge, pa odgovori: 0, jesam, gospodaru! Dobila sam! 0 da, gospodaru . . .! U glasu joj je zvuala kao radost i zahvalnost. Oito je bilo da je mislila da su joj ibe bile mjesto odlaska iz kue i da joj je sada slobodno ostati. Petronija, koji je to shvatio, zadivi to strano protivljenje robinjino, ali je bio odvie vjet poznavalac 123 ljudske naravi, da ne pogodi da je samo ljubav mogla biti uzrok takvome

protivljenju. Ima li dragoga u ovoj kui upita. A ona podigne put njega svoje modre, suzne oi i proslovi tako tiho da je jedva bilo uti: Da, gospodine! I s tim oima, sa zlatnom kosom zabaenom niz plea, sa strahom i nadom u licu bila je tako lijepa, gledala ga tako moleivo da Petronije, koji je kao filozof sam slavio mo ljubavi, a kao esteta tovao svaku ljepotu, outi prema njoj neko saaljenje. Koji je od njih tvoj dragi? upita pokazujui glavom na sluinad. Ali na to nije uo odgovora. Eunika samo spusti glavu sve do njegovih nogu i osta nepomina. Petronije se obazre po robovima, meu kojima su bili i lijepi i naoiti mladii, ali ni iz jednoga lica nije mogao proitati nita, nego na svakome je vidio neki udan osmijeh; zatim pogleda jo asom Euniku, koja je kleala do njegovih nogu i ode bez rijei u triklinij. Poslije ruka zapovjedi da ga nose u palau, i onda k Hrisotemidi, kod koje osta do kasne noi. No vrativi se, naredi da mu zovnu Tiresiju. Je li Eunika dobila ibe? upita ga. Jest, gospodaru. Samo si zabranio da joj se ne prosijee koa. Zar nisam za nju nita drugo zapovjedio? Nisi gospodaru odgovori nemirno nadstojnik atrija. Dobro. Koji je od robova njezin dragi? Nijedan, gospodaru. A to zna o njoj? Tiresija odveza govoriti neto nesigurnim glasom: Eunika nigda ne izlazi nou iz lonice, gdje spava sa starom Akrisionom i Ifidom. Nikad poslije tvoga kupanja, gospodaru, ne ostaje u kupelji... Druge robinje podsmijevaju joj se i nazivaju je Dianom. 124 Dosta! prekine ga Petronije. Moj roak Vinicije kojem sam je jutros poklonio, nije ju primio, pa e ostati u kui. Moe otii. Je li mi slobodno da jo koju reem o Eunici, gospodaru? Rekoh ti da mi kae sve to zna. Svi u kui govore, gospodaru, o bijegu djevojke koja se trebala useliti u kuu plemenitoga Vi-nicija. Poslije tvojega odlaska dola je k meni Eunika i kazala mi da zna ovjeka koji bi je umio nai. A! ree Petronije. Kakav je to ovjek? Ne znam ga, gospodaru, ali sam mislio da sam ti to duan javiti. Dobro. Neka taj ovjek sutra eka u mojoj kui tribuna kojega e ujutro zamoliti u moje ime da me rano pohodi. Nadstojnik atrija se pokloni i izie. A Petronije pone nehotice misliti o Eunici. Isprva mu se inilo jasno da mlada robinja eli da Vinicije nae Ligiju, samo zato da ne bude ona prisiljena da je zamjenjuje u njegovoj kui. Ali tada mu doe na um da onaj ovjek, kojega Eunika namee, moe biti njen ljubavnik, i ta mu misao odjednom bi mrska. Bilo je, dodue, lako doznati istinu, jer je trebalo samo dozvati Euniku, no ve je bila kasna no, a Petronije se osjeao umoran poslije duga hoda kod Hrisotemide i ve mu se uvelike spavalo. Ipak, idui u lonicu, sjeti se ne znajui zato da je u onim kutovima Hrisotemidinim opazio danas nabore. Pomisli takoer da je

njezina ljepota bila na veem glasu u Rimu nego je bila istina, i da je Fontej Kapiton, koji mu je nudio tri djearca iz Klazomene za Euniku, htio ovu kupiti odvie ispod cijene. 125 XIII Tek to se sutradan Petronije bio odjenuo u unk-tuariju, stie mu Vinicije, pozvan po Tiresiji. On je ve znao da nikakvi glasovi nisu doli od gradskih vrata, i ta vijest, mjesto da ga utjei kao dokaz da se Ligija nalazi u gradu, jo ga vema poniti, jer je poeo vjerovati da ju je Urso mogao izvesti iz grada odmah poslije otmice, dakle, prije nego su Petronijevi robovi poeli straiti na vratima. Istina, u jesen kad dani okraaju, zatvaraju ih dosta rano, ali ih i otvaraju putnicima, koji su u znatnom broju izlazili. A iz grada bilo je mogue izii i drugim putovima, za koje su robovi, koji su htjeli pobjei iz grada, dobro znali. Vinicije je, dodue, poslao svoje ljude i na sve putove koji su vodili u pokrajinu, i k straarima u omanjim gradiima s vijestima o pobjeglome paru robova i s tonim opisom Ursa i Ligije i s oznakom nagrade za njihovo hvatanje. No bilo je sumnjivo hoe li ih ta potjera stii, a kad bi ih stigla, hoe li mjesne oblasti drati za svoju dunost da ih ustave na privatni zahtjev Vi-nicijev, neovjerovljen od pretora. A za takvo ovjerovljen je nije se imalo kada. Vinicije je sam juer cijeli dan preobuen u ropsko odijelo traio Ligiju po svim zakucima gradskim, ali nije mogao nai ni najmanjega traga ili putokaza. Vidio je, dodue, Au-love ljude, ali inilo se da i oni neto trae, i to ga utvrdi samo u miljenju da je ni Aulovi nisu ugrabili, niti znadu to je bilo od nje. I kad mu je Tiresija dojavio da postoji ovjek koji bi se poduhvatio da je nae, pohita to je mogao bre k Petroni-jevoj kui, i jedva to se pozdravie, stade ga ispitivati za toga ovjeka. Vidjet emo ga ovaj as ree Petronije. To je poznanik Eunike koja e sad doi da mi sabere nabore na togi, pa e nas poblie o njemu izvijestiti. Ona koju si mi juer htio pokloniti? Ona to si je ti juer odbio, na emu sam ti, uostalom, zahvalan, jer je najbolja vestiplica u svemu gradu. Tek to je to Petronije dorekao, ue Eunika i uzevi togu, prebaenu na stolici obloenoj slonovi-nom, razvi je da je ogrne Petroniju oko ramena. Lice joj je bilo vedro, spokojno, a u oima joj je sjala radost. Petronije je pogleda i uini mu se vrlo lijepa. Zaas, kad ga je ogrnula togom i stala je sabirati pri-gibajui se kadto da izvue nabore, opazi da joj ruke imaju divnu boju blijede rue, a prsa i plea proziran odsjev sedefa i alabastra. Euniko ree je li doao onaj ovjek to si o njemu govorila Tiresiji? Jest, gospodaru. Kako se zove. Hilon Hilonides, gospodaru. to je on? Lijenik, mudrac i vra-pogaa, koji zna itati sudbinu ljudsku i proricati budunost. Je li i tebi prorekao budunost? Euniku oblije rumen koja joj udari i u ui i u vrat. Jest, gospodaru. Pa to ti je prorekao? Da e me snai bol i srea. Bol te je snaao juer iz Tiresijine ruke, pa e ti, valjda, doi i srea. Ve je dola, gospodaru.

 Kakva? A ona apne tiho: Ostala sam. i 126 127 Petronije poloi ruku na njezinu zlatnu glavu. Danas si dobro sabrala nabore, i ja sam zadovoljan s tobom, Euniko. A njoj se pod tim dodirom zamaglie oi od sree i grudi joj se stadoe brzo dizati. No Petronije prijee s Vinicijem u atrij gdje ih je ekao Hilon Hilonides, koji ugledavi ih, duboko im se pokloni. Na misao o sinonoj sumnji da je to, mogue, Euniin ljubavnik, pojavi se Petroniju smijeak na ustima. ovjek koji je stajao pred njim nije mogao biti niiji ljubavnik. U toj udnoj prilici bilo je neto i odvratno i smijeno. Nije bio star: u zaputenoj bradi i kovravoj kosi jedva se gdjegod bijelio sijedi vlas. Trbuh mu je upao, plea se po-grbila, tako da se od prvoga pogleda inilo da je grbav, a nad grbom odskoila je povelika glava majmunskoga i ujedno lisijega lica, a ubodljiva oka. ukastu put nagrdile su mu bubuljice, a nos koji je posve njima bio pokrit, nesumnjivo je pokazivao veliko prijateljevanje s aom. Istroeno odijelo od mrke tunike, otkano od kostreti, i isto takvoga izderanog plata pokazalo je pravo ili hinjeno siromatvo. im ga Petronije uoi, pade mu na um Homerov Tersit, i mahnuvi rukom na pozdrav ree: Zdravo, boanski Tersite! Kako tvoje masnice to ti ih je nabio pod Trojom Odisej i to on sam radi na Elisejskim poljanama? Plemeniti gospodaru odvrati Hilon Hilonides najmudriji meu mrtvacima, Odisej, alje po meni najmudrijemu od ivih, Petroniju, pozdrav i molbu da novim platem pokrije moje masnice. Tako mi Hekate Troline! klikne Petronije. Odgovor vrijedi plata ... No dalje doskoice presijee im nestrpljivi Vini-cije, koji zapita nabusito: Zna li tono, ega se prihvaa? Kad dvije familije u dvjema gospodskim domovima ne govore ni o emu drugome, a za njima pria tu novost polovina Rima, nije muno znati otpovrne Hilon. Preksino ugrabie djevicu, othranjenu u domu Aula Plaucija, po imenu Ligiju, ili 128 upravo Kalinu, koju su tvoji robovi, gospodaru, pratili iz Cezarova dvora u tvoju kuu, a ja se prihvaam da je naem u gradu, ili ako je poem, to je malo vjerojatno, ostavila grad, da te naputim, plemeniti tribune, kamo je pobjegla i gdje se sakrila. Dobro ree Vinicije, komu se svidio taj odgovor kao s nokta kakva ima za to pomagala? Hilon se lukavo osmjehne. Pomagala su u tebe, gospodaru, u mene je samo um. I Petronije se osmjehne, jer je bio potpuno zadovoljan svojim gostom. Ovaj bi ovjek mogao nai djevojku, pomisli. A Vinicije namrti svoje srasle obrve i ree: Ro, ako me vara radi dobitka, zapovjedit u da te ubiju kijaama. Ja sam filozof, gospodaru, a filozof ne moe biti lakom na blago, pogotovu ne na takvo to ga velikoduno obeaj e. Ah, ti si filozof? upita Petronije. Eunika mi je kazivala da si lijenik i gatalac. Odakle zna Euniku?

 Dola mi je po savjet, jer je moja slava doprla do njenih uiju. Pa kakav je traila savjet? 0 ljubavi, gospodaru. Htjela se lijeiti od neuzvraene ljubavi. Pa jesi li je izlijeio? Uinio sam jo vie, gospodaru, jer sam joj dao zapis s kojim joj je siguran uzvrat ljubavi. U Pafu na Cipru ima hram, gospodaru, u kojem se uva Venerin pojas. Dao sam joj dvije ice iz tog pojasa, zaklopljene u ljusci od badema. I dobro ti je platila? Uzvraena ljubav ne moe se naplatiti, i jer nemam dva prsta na desnoj ruci, skupljam da sebi kupim roba-pisara, koji e hvatati u pero moje misli i sauvati svijetu moj nauk. A kakve si kole, boanski mudrace? Ja sam, gospodaru, cinik, jer mi je isparana kabanica; stoik sam, jer strpljivo nevolju podno9 Quo vadi 129 sim, a peripatetik sam, jer nemajui nosiljke eem pjeke od krmara do krmara i uzgred pouavam one koji mi obeaju da e platiti vr lozovine. A kod vra postaje i retor (govornik)? Heraklit je rekao: Sve tee, a moe li zanijekati, gospodaru, da je vino kapljevina? A rekao je i to da je oganj boanstvo, a to boanstvo plamti na tvom nosu. A boanski Diogen iz Apolonije uio je da je bit stvari uzduh, i to je uzduh topliji, to savrenija bia raa, a od najtoplijega postaju due mudraca. A budui da u jesen dolazi hladno vrijeme, pravi je mudrac duan ogrijevati duu vinom ... Jer isto tako ne moe zanijekati, gospodaru, da vr sve ako je u njem kiseli ispod Kapue ili Telesije, ipak raznosi toplinu kroza sve kosti propadljivoga ljudskog tijela. Hilone Hilonov sine, gdje je tvoja otadbina? Na Pontu Euksinu. Ja sam rodom iz Mesem-brije. Hilone, ti si velik! I nepripoznat! doda sjetno mudrac. No Vinicija opet uhvati nestrpljivost. Prema nadi kakva mu je sinula, bilo bi mu najdrae da Hilon odmah krene u potragu, i sav mu se razgovor inio samo pusta danguba, zbog koie se srdio na Petro-nija. Kad e zapoeti s traenjem? ree okre-nuvi se Grku. Ve sam zapoeo odgovori Hilon. I kad sam ovdje, kada odgovaram na tvoja prijazna pitanja, takoer traim. Uzdaj se samo, estiti tribune, i znaj da ti je nestala podveza od obue, jo bih naao podvezu ili onoga tko ju je digao na ulici. Jesi li ve obavljao ovakve slube? upita Petronije. Grk podie oi: Premalo danas cijene krepost i mudrost, da ne bi morao i filozof potraiti drugih sredstava za ivot. 130 A koja su tvoja sredstva? Da saznam sve i da novostima posluim one koji ih ele. I koji ih plaaju? Ah, gospodaru, treba mi kupiti pisara. Inae propade moja mudrost sa mnom zajedno. Ako nisi dosele skupio ni za itav plat, mora da ti nisu ni zasluge ba velike.

 Skromnost mi brani da ih iznosim. No pomisli, gospodaru, da danas nema onakvih dobrotvora kakvih je bilo prije bezbroj, i kojima je obasuti zlatom zaslugu bilo isto tako milo kao vaknuti ostrigu iz Puteola. Nisu moje zasluge malene, nego je malena ljudska zahvalnost. Kad se desi, te strugne koji rob, mnogocjeni, tko e ga pronai, ako nee jedini sin moga oca? Kad na zidovima osvanu pogrdni natpisi o boanskoj Popeji, tko e otkriti krivce? Tko e iskopati meu knjigama u knjiari pjesmu o Cezaru? Tko li e dokazati to se govori u sena-torskim i vitekim domovima? Tko nosi listove koji se ne povjeravaju robovima? Tko prislukuje novosti na vratima kod brijaa? Pred kim nemaju tajni ni krmari ni pekari? Kome se povjeravaju robovi? Tko zna sve sokake, sokaie, budake? Tko zna to se naklapa u toplicama, u cirkusu, na trgovima, u kolama lanista, u daarama trgovaca robljem i u samim arenarijima ...? Tako ti bogova, dosta, plemeniti mudrace klikne Petronije jer emo se utopiti u tvojim zaslugama, mudrosti i rjeitosti. Dosta! Dosta! Htjeli smo znati tko si, i sad znamo! No Viniciju je bilo drago, jer je pomislio da ovaj ovjek kao i lovaki pas kad se jednom otisne za tragom, nee stati dok ne nae Ligijino skrovite. Dobro ree treba li upute? Trebam oruja. Kakvoga? zapita u udu Vinicije. Grk podmetne jednu ruku, a drugom stane micati kao da broji novce. Takva su danas vremena, gospodaru ree s uzdahom. 131 Bit e, dakle, magarac ree Petronije koji osvaja tvravu zlatnim vreicama. Ja sam samo siromah filozof, gospodine odvrati ponizno Hilon a zlato je u vas. Vinicije mu baci kesicu, koju Grk uhvati u letu, premda odista, nije imao dva prsta na desnoj ruci. Zatim podie glavu i ree: Gospodaru, znam ve vie nego se nada. Nisam doao ovamo praznoruk. Znam da djevojku nisu ugrabili Aulovi, jer sam ve govorio s njihovim slugama. Znam da je nema na Palatinu, gdje se svi zabavie bolesnom malom Augustom, a moda ak i pogaam zato vie volite traiti djevicu s pomou mojom nego s pomou vigila i Cezarovih vojnika. Znam da joj je olakao bijeg sluga, njen zemljak. On nije mogao nai pomoi u robova, jer robovi koji svi zajedno dre, ne bi mu pomogli protiv tvojih. Mogli su mu pomoi samo istovjerci... uje li, Vinicije prekine Petronije nisam li isto to, rije po rije, govorio? To je ast za me ree Hilon. Djevojka, gospodine produi obraajui se iznova Viniciju bez ikakve sumnje, klanja se istome boanstvu, kojemu i ona najkreposnija meu Rimljankama, ona prava matrona stolata Pomponija. uo sam i to da su Pomponiji sudili u kui zbog priznavanja nekakvih tuih boanstava, ali nisam mogao od slugu doznati kakvo je to boanstvo i kako se zovu njegovi vjernici. Da mi je to doznati, otiao bih meu njih, pretvorio bih se kao najpoboniji meu njima i zadobio njihovo pouzdanje. Nego ti, gospodine, koji si, kako sam takoer uo, boravio po vie dana u domu plemenitog Aula, moe li mi dati kakvu obavijest o tome? Ne mogu odvrati Vinicije. Pitali ste me dugo kojeta, plemenita gospodo, i ja sam odgovarao na pitanja. Dopustite da ih sada ja zadajem. Nisi li vidio, estiti tribune, nikakvih kipova, nikakvih rtava, nikakva obiljeja, nikakvih zapisa u Pomponije ili u tvoje boanske Ligije? Da

132 nisi vidio gdje araju meu sobom kakve znakove, razumljive samo njima? Znakove ...? ekaj ...! Da! Vidio sam jednom gdje je Ligija na pijesku naarala ribu. Ribu? A! O! Je li to uinila jednom ili vie puta? Jednom samo. I pouzdano zna, gospodine, da je naarala ribu? Oo ...! Dakako odvrati Vinicije radoznalo. Pogaa li to to znai? Pita da li pogaam! usklikne Hilon. I poklonivi se u znak rastanka, doda. Neka Fortuna prosipa na vas sveudilj svekolike darove, velemona gospodo! Kai da ti dadu plat ree mu na odlasku Petronije. Odisej ti zahvaljuje za Tersita odgovori Grk. I poklonivi se drugi put izae. to veli za toga plemenitoga mudraca? upita Petronije Vinicija. Velim da e on nai Ligiju! klikne radosno Vinicije. Ali velim i to kad bi negdje postojalo carstvo lupeko, on bi mogao carevati u toj carevini. Bez sumnje. Valja mi se poblie upoznati s ovim stoikom, no sad u zapovjediti da za njim prokade atrij. A Hilon Hilonides, ogrnuvi svoju novu kabanicu igrao se ispod nje na dlanu kesom, to ju je bio dobio od Vinicija, i uivao jednako u njenoj teini i u njenu zveku. Idui polako s noge na nogu i obazirui se, ne gledaju li za njim iz Petronijeve kue, umine pored Li vi j ina trijema i doavi do ugla Clivus Virbiusa zavrne na Suburu. Valja otii k Sporu govorio je sam sa sobom i prosuti malo vina Fortuni. Napokon naao sam to sam odavna traio. Mlad je, plahovit, podat-ljiv kao ciparski rudnik, a za onu ligijsku konopi jarku gotov je dati pola imanja. Da takvoga sam i traio odavna. Ali valja da budem s njim oprezan, jer 133 j njegovo mrtenje obrva ne sluti dobro. Ah! Vuji tenci drmaju danas svijetom ...! Manje bih se bojao onoga Petronija. 0 bogovi! Zato se danas svoenje bolje isplauje nego li krepost? Ha! Naarala ti je ribu na pijesku? Udavio se krikom kozjega sira, ako znam to mu to znai! Ali doznat u! A jer ribe ive u vodi, a potraivanje u vodi tee je nego na kopnu, ergo: platit e mi za tu ribu napose. Jo jedna ovakva kesica, pa bih mogao baciti bo-jake bisage i kupiti roba ... Nego to bi rekao, Hi-lone, kad bih te ja savjetovao da ne kupuje roba, nego robinju...? Znam te ja! Znam da e pristati...! Da je lijepa, kao na priliku Eunika, i sam bi se uza nju pomladio, a ujedno imao bi od nje poten i stalan prihod. Prodao sam onoj kukavici Eunici dvije ice iz svojega staroga plata ... Da, budale! Ali da mi je Petronije prikae, uzeo bih je... Da, da, Hilone Hilonoviu ... Izgubio si oca i majku ...! Sirota si, pa kupi za razgovor barem robinju. Trebat e, dodue, da negdje i stanuje, pa e joj Vini-cije najmiti stan, gdje e se i ti stisnuti; valja joj se odjenuti, ele e joj Vinicije platiti haljine, a valja joj bogme i jesti, dakle, Vinicije e je hraniti. Oh, to je ivot muan! Gdje su ona vremena kad si za obol mogao dobiti toliko boba sa slaninom da ga nisi u obje ake mogao uhvatiti, ili komad kozje krvavice, kolik ruka u djeteta od dvanaest godina...! No evo i onoga lupea Spora! U krmi je najlake togod naukati. Tako govorei, ue u krmu i zapovjedi da mu donesu vri crnoga, ali videi nepovjerljiv pogled domainov iskopa zlatnik iz kese i poloivi ga na stol, ree: Spore, radio sam danas sa Senekom od zore do podne, i evo to mi je moj prijatelj poklonio na put.

Okrugle oi Sporove, ugledavi dukat, jo se ve-ma zaokruie i odmah se stvori vino pred Hilonom, koji umoi u nj prst, nacrta ribu na stolu i ree: Zna li to ovo znai? 134 Riba? Pa riba, riba! Ti si budala, kakogod u vino prisipa toliko vode, da bi se mogla u njem nai i riba. To je simbol koji u filozofskom jeziku znai: Fortunin osmijeh. Da si pogodio, i na te bi se moda nasmijeila. Potuj filozofiju, kaem ti, jer u drukije promijeniti krmu, na to me moj glavni prijatelj Petronije ve odavna nagovara! 135 XIV Nekoliko dana iza toga zameo se Hilonu svaki trag. Vinicije, otkako je bio doznao od Akte da ga je Ligija ljubila, stoput je vie elio da je nae te je poe traiti na svoju ruku, jer nije htio a ni mogao otii k Cezaru, koji je bio u tekoj alosti zbog bolesti male Auguste. I, doista, nita ne pomogoe rtve, prineene u hramovima, ni molitve i zavjeti, ni lijenika vjetina i sva arobna sredstva kojih su se u nevolji laali. Za nedjelju dana dijete je umrlo. alost je obuzela sav dvor i sav Rim. Cezar, koji je kod roenja djeteta ludovao od radosti, mahnitao je sada od oaja i zatvorivi se dva dana nije uzimao hrane. I premda su palaom vrvjeli na gomile senatori i augustiani, koji su hitali da ga uvjere o svojoj alosti i suuti, ne htjede nikoga primiti. Senat se sabrao u izvanrednu skuptinu, gdje su mrtvo dijete proglasili boicom i odobrili da joj se sagradi hram i postavi u njemu poseban sveenik. I u drugim su hramovi-mi prinosili nove rtve na ast pokojnoj Augusti, lijevali su njene kipove od dragih kovina, a pogreb je bio velika slava, na kojoj se narod divio Cezarovu prekomjernom pokazivanju alosti. I puk je plakao s njime, pruao ruke za darovima, a najvema se zabavljao cijelim tim neobinim prizorom. Petronija uznemiri ta smrt. Ve se znalo po svemu Rimu da je Popeja pripisuje urocima. To su za njom ponavljali i lijenici, koji su na taj nain mogli 136 opravdati neuspjeh svoga naprezanja, i sveenici zaludnost svojih rtava, i bajalice koje su drhtale za svoj ivot, kao i sav narod. Petroniju je bilo sada drago to je Ligija utekla, jer nije elio zla Aulovi-ma, a elio je dobro i sebi i Viniciju, i zato kad ski-doe empres, zataknut za znak aobe pred Palati-nom, ode na primanje senatora i augustiana, da bi se uvjerio koliko je Neron povjerovao glasu o urocima i da bi predusreo posljedice koje bi se otuda mogle izlei. Poznavajui Nerona, slutio je da e se, ako i ne povjeruje u uroke, pretvarati kao da vjeruje i zato da prevari svoju bol, i zato da se bilo kome osveti, i najzad, da predusretne nagaanje da ga bogovi poinju karati za nedjela. Petronije nije mislio da bi Cezar svoje roeno dijete mogao ljubiti istinski i duboko, premda ga je ljubio vatreno, ali je znao da e pretjeravati u boli. I nije se prevario. Neron je sluao utjehe senatora i vitezova kamena lica upi-Ijivi oi u jednu toku, i vidjelo se, ako i doista trpi, da ujedno misli i o tome kako se njegova tuga doima nazonih, da predstavlja Niobu i roditeljsku alost, kako bi je predstavljao kakav glumac na pozornici. Nije se dapae znao ni uzdrati u utljivu i kao okamenjenu bolu, jer je asomice kretao rukama kao da posipa prainom glavu, a kadto je muklo jeknuo. Kad je opazio Petronija, skoi i traginim glasom stane vapiti, da bi ga svi uli:_ Eheu ...! I ti si kriv njenoj smrti. Po tvom savjetu uao je u ovu kuu zli duh koji je jednim pogledom isisao ivot iz njenih grudi... Kuku meni! Kamo sree da mi oi ne vide Helijeva svjetla... Kuku meni! Eheu! Eheu!

I diui sve vie glas prijee u oajni krik. No Petronije u isti tren namisli sve staviti na jednu kocku i pruivi ruku dohvati hitro svilenu maramu to ju je Neron uvijek nosio o vratu, i stavi mu je na usta. Gospodaru! ree sveano. Spali Rim i svijet zbog tuge ali nam sauvaj svoj glas! Zapanjie se nazoni, iznenadi se naas i sam Neron, samo se Petronije nimalo ne smete. Znao je i 137 odvie dobro to radi. Sjetio se da je Terpnosu i Diodoru naloeno da zatvore Cezaru usta, kad bi god uzdigao glas i tako ga izvrgavao bilo kakvoj opasnosti. Cezare nastavi Petronije jednako ozbiljno i alostivo pretrpjeli smo neizmjeran gubitak. Neka nam ostane barem ovo blago utjehe! Lice Neronovo zadrhta i zaas mu iz oiju pote-koe suze. On se upre rukama o Petronijeva ramena i naslonivi glavu na njegova prsa stane ponavljati jecajui: Ti si jedini od svih na to pomislio! Ti jedini! Petronije! Ti jedini! Tigelin pouti od zavisti, a Petronije nastavi: Poi u Ancij! Tamo je ona dola na svijet, tamo te je snala radost, tamo e nai i umirenje. Neka morski uzduh okrijepi tvoje boansko grlo, neka se tvoja prsa nadiu morske vlage. Mi, vjerni tvoji, poi emo svuda za tobom i dok mi budemo tvoju bol gasili prijateljstvom, ti e nau bol blaiti pjesmom. Da! odvrati tuno Neron. Napisat u himnu u njenu ast i sloiti za nju glazbu. A zatim e potraiti toplo sunce u Bajama. A onda zaborav u Grkoj. U otadbini poezije i pjesme! I tvrdi, mrani izgled poe pomalo nestajati, kako nestaju oblaci kad zaklone sunce, a mjesto toga zametnu se razgovor, pun dodue tuge, ali ujedno pun osnova za budunost: o putovanju, o umjetnikim nastupima, pa i o doeku to ga je iziskivao najavljeni dolazak Tiridata, kralja Armenije. Tigelin pokua, dodue, jo jednom spomenuti uroke, no Petronije, koji je ve bio siguran za svoju pobjedu, doeka otvoreno izazov. Tigeline ree misli li da uroci mogu nauditi bogovima? Sam je Cezar o njima govorio odvrati dvo-ranin. Govorila je tuga, a ne Cezar. No to ti o tome misli? 138 Bogovi su odvie moni da bi mogli stradati od uroka. Misli li, dakle, poricati boanstvo Cezaru i njegovoj obitelji? Peractum est\ promrmlja Eprije Marcel, koji je stajao blizu njih, ponavljajui uzvik koji je dovikivala svjetina kad je borac u areni bio odjednom pogoen tako da mu nije trebalo posljednjega udarca. Tigelin zatomi u sebi gnjev. Meu njim i Petroni-jem bilo je odavno natjecanje pred Neronom, i Tigelin je nadmaio Petronija u tome to se Neron pred njim manje ili nimalo ni u em nije ustruavao; no ipak ga je Petronije dosele, kad bi se god sukobili, pobjeivao i dosjetljivou i pameu. Tako je bilo i sada. Tigelin zauti i samo je u pameti zapisivao one senatore, koji Petronija, im je uzmaknuo u dubinu dvorane, odmah okruie, uvjereni da e poslije onoga to se dogodilo, on stalno biti prvi miljenik Cezarov. A kad je Petronije iziao iz palae, uputi se k Vi-niiju i ispriavi mu zgodu s Cezarom i Tigelinom ree: Nisam odvrnuo pogibao samo od Aula i Pom-ponije, nego i od nas dvojice, pa i od Ligije, koje nee traiti ve radi toga to sam nagovorio onoga riobradoga

majmuna da putuje u Ancij, a odanle u Napulj ili Baje. I otputit e se, jer u Rimu dosad nije smio nastupati javno u kazalitu, a znam da se dugo ve nakanjuje da predstavlja u Napulju. Zatim mu se sanja o Grkoj gdje mu se hoe pjevati i u svim glavnim gradovima, a onda bi sa svima vijencima, to bi mu ih prikazali Grii, u slavnom trijumfu ujezdio u Rim. Dok to bude trajalo, moi emo slobodno traiti Ligiju i sakriti je na neopasno mjesto. A to? Zar na plemeniti filozof nije jote dolazio? Tvoj plemeniti filozof je varalica. Ne! Nije doao, nije se pokazao i nee se vie pokazati! A ja imam bolje miljenje, ako ne o njegovu potenju, a ono o njegovoj pameti. Pustio je ve je139 * dared krv tvojoj kesi, pa e doi, ako ni za to drugo, a ono da joj pusti i drugi put. Neka se uva da ja ne bih njemu krvi pustio! Ne ini toga! Budi strpljiv s njime, dok se tvrdo ne uvjeri o njegovoj prijevari. Ne daj mu vie novaca, nego mu mjesto toga obeaj obilnu nagradu ako ti donese pouzdan glas. Poduzima li to na svoju ruku? Dva moja osloboenika, Nimfije i Demas, trae je sa ezdeset ljudi. Onom od robova koji je nae, obeao sam slobodu. Osim toga poslao sam osobite ljude na sve putove, koji vode iz Rima, da u krmama ispituju za Ligijca i djevojku. Sam trim gradom danju i nou, ne bih li je gdjegod po srei skobio. togod dozna, javi mi, jer mi valja ii u Ancij. Dobro. A ako se koje jutro probudi i ree sam sebi da se nije vrijedno kinjiti i toliko truditi radi jedne djevojke, doi u Ancij. Tamo e biti dosta ena i zabava. Vinicije se ushoda brzim koracima, a Petronije je gledao asak za njim, pa ga najzad upita: Kai mi po dui, ne kao zanesenjak koji sam sebe o neemu uvjerava i sam sebe uzbuuje, nego kao ovjek razabrane svijesti koji odgovara prijatelju: je li ti jo uvijek toliko stalo za tom Ligijom? Vinicije se zaustavi trenutak i pogleda u Petronija, kao da ga prije nije vidio, i iznova se ushoda. Vidjelo se da se svladava da ne plane. Napokon mu od osjeaja vlastite nemoi, od alosti, gnjeva i nesavladive enje navrnu na oi dvije krupne suze koje su govorile Petroniju jae nego najrjeitije besjede. Zato zamislivi se asom, Petronije ree: Svijet dri na pleima ena, a ne Atlas, pa se kadto igra njime kao loptom. Tako je! odgovori Vinicije. I stanu se pratati. No u taj mah oglasi rob da Hilon Hilonides eka u predvorju i moli da ga puste pred gospodarevo lice. 140 Ha! Nisam li ti govorio? Tako ti Herkula! Budi samo miran, jer e on zavladati tobom, a ne ti njime. Pozdrav i potovanje plemenitom vojnikom tribunu i tebi, gospodine! ree Hilon ulazei. Srea vam bila ravna slavi, a slava obletjela svijet od Herkulovih stupova do granica Arsacida! Zdravo, zakonoo vrline i mudrosti! odgovori Petronije. No Vinicije zapita s prividnim mirom: to donosi?

 Prvi put donio sam ti, gospodaru, nadu, sad donosim izvjesnost da e se djevojka nai. To e rei da je nisi poslije naao? Istina je, gospodaru, ali sam naao to znai znak koji ti je naarala, znam tko su ljudi koji su je ugrabili, a znam i boga, meu ijim priznavaoci-ma je valja traiti. Vinicije htjede skoiti sa stolice na kojoj je sjedio, ali mu Petronije metnu ruku na rame i, obrativi se Hilonu, ree: Govori dalje! Jesi li posve siguran, gospodaru, da ti je djevojka nacrtala na pijesku ribu? Jesam! plane Vinicije. Nastade asak utnje. Sluaj, Hilone! javi se najzad Petronije. Moj roak namijenio ti je, ako nae djevojku, znatnu svotu novaca ali isto toliko iba, ako ga ushtjed-ne varati. U prvom sluaju kupit e ne jednoga nego tri pisara, a u drugome sluaju nee ti mudrost sviju sedam mudraca ni s tvojim skupa dostajati za ljekovitu mast. Djevojka je kranka, gospodine! vikne Grk. Stani malo, Hilone! Ti nisi ovjek upljoglav. Znamo da je Julija Silana zajedno s Kalvijom Kris-pinilom obijedila Pomponiju Grecinu da ispovijeda kransko praznovjerje, ali znamo, takoer, da ju je kuni sud oslobodio od te objede. Zar hoe da je ti iznova osumnjii? Zar misli nas uvjeriti da 141 bi Pomponija, i s njome zajedno Ligija mogla pripadati zlotvorima ljudskoga koljena, trovaima stu-denaca i esama, poklonicima magaree glave, ljudima koji kolju djecu i valjaju se u najpoganijoj raskalaenosti? Promisli, Hilone, da se ta tvoja teza to nam je oglasuje ne odbije kao antiteza na tvojim leima. Hilon rairi ruke za znak da to nije njegova krivnja, pa ree: Gospodine! Izgovori grki ove rijei: Isus Krist, Boji Sin, Spasitelj. Dobro. Evo govorim . ..! Pa to je to? A sad uzmi prva slova svake od tih rijei, pa ih sastavi tako da sainjavaju jednu rije! Riba! ree Petronije naavi se u udu. Eto, zato je riba postala znak krana odgovori ponosito Hilon. Nastade kratka utnja. Zakljuci toga Grka bili su tako snani da se oba prijatelja nisu mogla snai od uda. Vinicije upita Petronije da se ti ne vara? Je li Ligija zaista naarala ribu? Tako mi svih podzemnih bogova, to je da ovjek poludi! klikne razdraeno mladi. Da mi je naarala pticu, rekao bih pticu! Ele, ona je kranka ponovo e Hilon. To e rei doda Petronije da Pomponija i Ligija truju studence, da kolju djecu uhvaenu na ulici i da se predaju rasputenosti! Budalatina! Ti, Vinicije, bio si dulje vremena u njihovoj kui, ja sam bio malo, ali znam dovoljno i Aula i Pomponiju, poznajem dosta i Ligiju da mogu rei: potvora i besmislica! Ako je riba znak krana, to je doista teko porei, i ako su one kranke, onda, Proserpine mi, valja rei da krani nisu ono za to ih mi drimo. Govori kao Sokrat, gospodine odvrati Hilon. Tko je ikada prouio krane? Tko je upoznao njihovu nauku? Kad sam putovao, ima tri godine, iz Napulja ovamo u Rim (ah, to nisam ondje 142 ostao!) pridruio mi se lijenik, imenom Glauko, za koga su priali da je kranin,

a ja sam se ipak uvjerio da je bio dobar i krepostan ovjek. Da nisi od toga vrloga ovjeka sada doznao to znai riba? Na alost nisam, gospodine! Na putu je u jednoj krmi ubo netko staroga potenjaka noem, a enu mu i djecu zarobie trgovci robljem, ja sam pak branei ih izgubio evo ova dva prsta. A jer meu kranima ima dosta, kako oni kau, udesa, nadam se da e mi opet izrasti. Kako to? Zar si ti postao kranin? Od juer, gospodine, od juer! Uinila me kraninom ona riba. Gle, kakva je u nje snaga! I za nekoliko dana bit u najvjerniji od revnih, ne bi li i mene uputili u svoje tajne. A kad me upute u sve tajne, saznat u gdje se krije djevojka. Moda e mi se tada moje kranstvo bolje isplatiti nego moja filozofija. Zavjetovao sam se takoer i Merkuru, ako mi pomogne nai djevojku, da u mu rtvovati dvije jalovice iste dobi i jednolika rasta i da u im pozlatiti rogove. Dakle, tvoje jueranje kranstvo i tvoja stara filozofija ne smetaju ti da vjeruje u Merkura? Ja vjerujem svagda ono to mi je potrebno da vjerujem, i to je moja filozofija, koja e bez sumnje biti osobito Merkuru u volji. Na nesreu, znate, dostojna gospodo, kakav je to sumnjiav bog. Ne vjeruje on obeanjima pa ni neporonih filozofa, nego bi jamano volio unaprijed dobiti jalovice, a to je silan troak. Nije svatko Seneka, niti mi kesa to donosi, ali kad bi plemeniti Vinicije htio na raun one svote to mi je obeao ... togod malo ... Ni obola, Hilone! odsijee Petronije. Ni obola! Vinicijeva dareljivost nadvisit e tvoje nade, ali istom onda kad se nae Ligija, to jest kad nam pokae njezino skrovite. Merkuru nema druge nego da ti vjeruje za dvije junice, premda mu se i ne udim to za to nema ba volje, i u tome vidim njegovu pamet. 143 Sluajte me, dostojna gospodo! Otkrie to sam ga uinio jest veliko, jer ako i nisam jo naao djevojke, naao sam put na kojemu je treba traiti. Vi ste eto razaslali osloboenike i robove po svemu gradu i pokrajini, pa je li vam ijedan pokazao kakav kaiput? Ja sam jedini naao trag. I rei u vam vie. Meu vaim robovima ima moebiti krana, za koje i ne znate, jer se to praznovjerstvo iri ve svuda, i oni e vas, mjesto da vas pomau, izdavati. Nije dobro ni to to mene ovdje vide, i zato ti, plemeniti Petronije, naredi Eunici da uti, a ti, jednako plemeniti Vinicije, razglasi da ti prodajem mast kojom se mau konji da odnesu obdulju na trkama u cirkusu. Ja u sam traiti i ja u sam nai bjegunce, a vi se uzdajte u me i znajte, togod dobijem unaprijed, da e mi to biti samo poticaj, jer u se uvijek nadati veemu i imati sve vee pouzdanje da mi obeana nagrada nee propasti. Ah, da! Kao filozof prezirem novac, premda ga ne preziru ni Seneka, ni Musonije, ni Kornut, a ipak nisu izgubili prste branei drugoga, pa mogu sami pisati i imena svoja ostaviti potomstvu u batinu. Ali osim roba, kojega mislim kupiti, i osim Merkura, kome sam obeao jalovice (a znate, kako je blago poskupilo), i samo traenje djevojke iziskuje mnogo izdataka. Posluajte samo strpljivo! U ovo nekoliko dana nainile su mi se rane na nogama od neprestana hodanja. Svraao sam u krme da razgovaram s ljudima, zalazio sam k pekarima, mesarima, trgovcima uljem i ribarima. Obigrao sam sve ulice i orsokake, uvlaio sam se u skrovita pobjeglih robova, izgubio sam gotovo sto asa igrajui se more, bio sam u praonicama, u sunicama, u prehranama, sastajao se s mlinarima i mazgarima, odlazio ljudima koji lijee od mjehura i vade zube, razgovarao s prekupcima suhih smokava, bio sam na grobljima, a znate li zato? Zato eto, da svuda naaram ribu gledajui ljudima u oi i sluajui to e

na taj znak rei. Dugo vremena nisam mogao opaziti nita, dok se nisam jednom namjerio na stara roba na studencu, koji je zahvaao vedrice vode i plakao. Odmah sam pristupio k njemu 144 i zapitao ga zato plae. Nato mi je, kad smo sjeli na stepenicama studenca, ispriao da je sav ivot kupio sestercij do sestercija da otkupi miloga sina, ali njegov gospodar, neki Pansa, vidjevi novce, uze mu ih, a sina zadra u ropstvu. I tako plaem govorio je stari jer premda ponavljam: neka se vri Boja volja, ne mogu se, nevoljni grenik, uzdrati suza. Tada ja, kao da me taknula slutnja, umoim prst u vedricu i nariem mu ribu, a on odgovori: I moja je nada u Kristu. A ja ga zapitam: Jesi li me prepoznao po znaku? A on e meni nato: Jesam, i mir s tobom! Onda ga ja stanem povlaiti za jezik, a dobriina mi je ispriao sve. Njegov gospodar, onaj Pansa, i sam je osloboenik velikoga Panse i Tiberom doprema kamen u Rim, gdje ga robovi i nadniari istovaruju sa splavova i nose na gradilita nou, da po danu ne smetaju promet na ulicama. Meu njima radi mnogo krana, pa i njegov sin, ali jer je to preteak posao, htio ga je otkupiti. No Pansa je volio zadrati i novce i roba. Tako govorei iznova zaplae, a ja sam smijeao s njegovim suzama svoje, a to mi je lako bilo zbog mojega dobroga srca i zbog sijevanja u nogama, to sam zadobio od teka hodanja. Stao sam uz to naricati da sam doao pred nekoliko dana iz Napulja, a ne poznajem nikoga od brae, niti znam gdje se skupljaju na zajedniku molitvu. On se zaudi to mi krani iz Napulja ne dadoe pisma za rimsku brau, a ja mu rekoh da su mi ih ukrali na putu. Nato mi ree da doem nou k rijeci, pa e me upoznati s braom, a oni e me odvesti u molitvene kue i k starjeinama, koji upravljaju kranskom opinom. Kad sam to uo, obradovao sam se tako da sam mu dao svotu potrebnu za otkup sina, u nadi da e mi je velikoduni Vinicije dvostruko vratiti... Hilone presijee Petronije u tvojemu pripovijedanju la pliva povrh istine kao ulje povrh vode. Donio si vane vijesti, to ne poriem. tavie, tvrdim da je na putu da naemo Ligiju, uinjen vel-ki korak, ali nemoj laima zainjati svoje novosti. 10 Quo vadi 145 Kako se zove taj starac od kojega si doznao da se krani poznaju po znaku ribe? Euricije, gospodine. Jadan, nesretan starac! Sjetio me lijenika Glauka, koga sam branio od razbojnika, i tim me je najvema zaalio. Vjerujem da si se upoznao s njime i da e se znati okoristiti tim poznanstvom, ali novaca mu nisi dao. Nisi mu dao ni asa, razumije li! Nisi dao nita! Ali sam mu pomogao dizati vjedrice i o sinu sam mu govorio s najveom suuti. Jesam, gospodine! Ta to se moe sakriti od Petronijeve pronica-vosti? Dakle, nisam mu dao novaca, ili bolje, dao sam mu ih, ali samo u duhu, u namjeri, i da je pravi filozof, to bi moglo biti dosta ... A dao sam mu zato jer sam spoznao taj in za potreban i koristan. Ta pomisli, gospodine, kako bi mi on mogao odjednom pridobiti sve krane, kakav li mi pristup otvoriti k njima i kakvo povjerenje u njima probuditi. Istina ree Petronije i duan si bio da to uini. Upravo sam zato i doao da to mogu uiniti. Petronije se okrene k Viniciju. Zapovjedi da mu izbroje pet tisua sestercija, ali u duhu, u dobroj nakani... No Vinicije ree:

 Dat u ti djeaka koji e ponijeti potrebnu svotu, a ti e rei Euriciju da je djeak tvoj rob, pa e starcu pred njim izbrojiti novce. I jer si ipak donio vaan glas, dobit e i ti toliko. Doi veeras po novce i po djeaka! Eto pravoga Cezara! ree Hilon. Dopusti, gospodine, da ti posvetim svoje djelo, ali dopusti, takoer, da veeras doem sam po novce, jer mi je Euricije rekao da su iskrcali ve sve splavove, a nove e dotjerati iz Ostije istom za nekoliko dana. Mir bio s vama! Tako se pozdravljaju krani... Kupit u robinju, to jest, htio sam rei roba. Ribe se love na udicu, a krani na ribu. Pax vobiscuml Pax ...! Pax ...! Pax ...! 146 XV Petronije Viniciju pozdrav! aljem ti iz Ancija po pouzdanom robu ovaj list na koji se nadam bez odve velika odugovlaenja odgovoru tvome po istom listonoi, premda ti je ruka vema obikla ma i koplje negoli pero. Ostavio sam te na dobru tragu i puna nade, pa slutim da si ili ve umirio slatke elje u Ligijinim zagrljajima, ili e ih ispuniti, prije nego pravi zimski vjetar zavije Kampanijom sa vrha Sorakta. O moj Vinicije. Bila ti uiteljica zlatna boica s Cipra, a ti budi uitelj onoj ligijskoj zorici, koja bjei od sunca ljubavi. I uvijek dri na pameti da mramor sam po sebi, sve da je najskupocjeniji, nije nita i da pravu vrijednost dobiva istom kad ga u remekdjelo pretvori ki-pareva ruka. Takav kipar budi ti, carissimel Nije dosta ljubiti, treba znati ljubiti i treba znati ljubav uiti. Tu rasko osjea i plebs pa i ivine, ali pravi ovjek tim se upravo razlikuje od njih to je nekako pretvara u plemenito umijee i naslaujui se njome zna za to, i svu njezinu boansku vrijednost u dui sebi predstavlja, i to time zasiuje ne samo tijelo nego i duu. esto puta, kad ovako pomislim o ispraznosti, nestalnosti i dosadi naega ivota, pada mi na pamet da si moda i bolje odabrao, i da nije Cezarov dvor, nego rat i ljubav jedino radi ega je vrijedno roditi se i ivjeti. U ratu si bio sretan, budi i u ljubavi! Ako te zanima to se dogaa na dvoru Cezarovu, ja u te od 147 vremena do vremena obavijestiti. Sada na priliku stojimo u Anciju i njegujemo na nebeski glas, ali se jo nismo odljutili na Rim i na zimu kanimo otii u Baje, da javno istupimo na pozornici u Napulju, gdje e nas stanovnici, kao Grci, bolje znati ocijeniti nego vuje pleme koje prebiva na obalama Tibera. Slei e se narod iz Baja, Pompeja, i Puteola, iz Kume, iz Stabija. Pljeskanja i vijenaca nee nam pofa-liti, i to e biti ponuka za namiljeni put u Ahaju. A uspomena male Auguste? Da, jo je oplakujemo. Pjevamo himne koje smo sami sloili tako divno da su se sirene od zavisti zaklonile u najdubljim peinama Amfitritinim. Mjesto njih sluali bi nas dupini, da im ne smeta morska buka. Naa bol nije se jo umirila, pa je zato pokazujemo ljudima u svim oblicima to ih nauava kiparstvo, pazei pri tom pomnjivo da li nam dobro stoje, i znadu li ljudi opaziti tu ljepotu. Ah, moj dragi! Umrijet emo kao lakrdijai i komedijanti. Ovdje su svi augustiani i augustianke, ne brojei ono pet stotina magarica, u ijem se mlijeku kupa Popeja, i deset tisua slugu. Kadto zna ovdje biti veselo. Kalvija Krispinila stari; priaju da je umolila Popeju neka joj dopusti da se kupa odmah poslije nje. Nigidiji je Lukan prilijepio uku sumnjajui da je u ljubavnom odnoaju s gladijatorom. Spor je u igri sa Senekionom proigrao na kockama enu. Torkvat Silan nudio mi je za Euniku etiri mrkova koji e ove godine, bez sumnje, odnijeti na utrkama pobjedu. Nisam htio. A tebi takoer hvala to je nisi primio! A Torkvat Silan i ne sluti jadan da je ve vie sjena nego ovjek. Smrt mu je

zapeaena. A zna li to je njegova krivnja? Ta praunuk je boanskog Augusta. Nema mu spasa. Takav je svijet! Nadali smo se ovdje, kako ti je poznato, Tiridatu, meutim je Vologez napisao uvredljivo pismo. Budui da je osvojio Armeniju, moli da mu je ostavimo za Tiridata, a ako ne htjednemo, da nam je ionako nee vratiti. Prava poruga! Zato smo se odluili na rat. Korbulon e dobiti takvu vlast kakvu je u ratu s morskim gusarima imao Pompej Veliki. Jedan se 148 as Neron skanjivao: boji se, oito, slave to je moe ubrati Korbulon u sluaju pobjede. Smiljali su ve kako bi vrhovno zapovjednitvo ponudili naem Aulu. Oprla se tome Popeja, kojoj je krepost Pom-ponijina, oito, sol u oima. Vatinije nam je navijestio nekakve neobine gladi jatorske borbe to e ih on pripraviti u Beneven-tu. Gledaj do ega, usprkos poslovici: ne sutor tiltra crepidam, dolaze postolari u nae vrijeme! Vi teli je je potomak postolarski, a Vatinije roeni sin! Bit e da je i sam jo natezao dretvu. Glumac Alitur divno je juer prikazivao Edipa. Pitao sam ga takoer kao idova, jesu li krani i idovi isto? Odgovorio mi je da su idovi imali vjeru od iskona, a krani da su nova sekta koja je odskora dola na svijet u Judeji. Za vremena Tiberijeva raspeli su ondje na kri nekoga ovjeka, iji se sljedbenici mnoe svaki dan, a potuju ga kao boga. ini se da ne mare ni za kakve druge bogove, a pogotovo za nae. Ne znam to bi im to moglo koditi. Tigelin mi ve pokazuje i oito neprijateljstvo. Dosele mi ne moe nikako doskoiti, ali ima svakako nada mnom jednu prednost, jer mu je vema stalo do ivota i ujedno je vei lupe od mene, i to ga pribliava Riobradome. Ta e se dvojica prije ili kasnije sporazumjeti, i onda e doi na me red. Kad e to nastupiti, ja ne znam, ali jer i tako mora jednom doi nije mi stalo za rok. Dotle se treba zabavljati. ivot po sebi ne bi bio rav da nije Riobra-doga. Zahvaljujui njemu, ovjek se kadto gadi sam sebi. Zaludu je otimanje za njegovu naklonost smatrati kao neku trku u cirkusu, neku igru, neke zabave u kojima pobjeda laska samoljublju. Ja to sebi, dodue, tako esto tumaim, ali mi se ipak pokadto ini da sam neki Hilon i nita bolji od njega. Kad ti ne bude trebao, poalji mi ga ovamo. Zavolio sam njegove poune razgovore. Pozdravi od mene svoju boansku kranku i zamoli je, u moje ime, da ne bude prema tebi hladna kao riba. Javi mi za svoje zdravlje, javi za ljubav, znaj ljubiti, naui ljubiti i budi mi zdravo! 149 M. C. Vinicije Petroniju pozdrav! Ligi je jo uvijek nema! Da mi nije nade da u je skoro nai, ne bi dobio odgovora, jer kad ti ivot omrzne, nije ti ni do pisanja. Htio sam uglaviti da me Hilon ne vara, pa sam se one noi kad je doao po novce za Euricija, ogrnuo vojnikim plastom i poao nazorice za njim i za djeakom to sam ga s njim bio otpravio. Kad su doli na roite, motrio sam ih izdaleka, sakriven za stupom neke vee, i uvjerio se da Euricije nije izmiljeno lice. Dolje je kod rijeke nekoliko desetaka ljudi istovarivalo uz plamen zubalja kamenje iz velikoga splava i slagalo ga na obali. Vidio sam kako im se Hilon pribliio i stao razgovarati s nekim starcem koji mu je na to pao do nogu. Drugi se sjatie oko njih i stadoe kli-cati od uda. Vidio sam kako je djeak uruio tobo-lac Euriciju, koji ga prihvati i stade se moliti uzdi-gavi ruke, a uza nj klekne drugi jedan, zacijelo njegov sin. Hilon je jo neto zborio to nisam mogao uti, blagoslovio onu dvojicu na koljenima i druge pravei po uzduhu znak kria, koji oni bez sumnje potuju, jer su svi prigibali koljena. Hvatala me je elja da odem meu njih i da obeam tri onakve kese blaga onome

koji mi preda Ligiju, ali sam se bojao da Hilonu ne pokvarim posao i, postojavi jo malo, otiao odatle. To se dogodilo otprilike dvanaest dana po tvom odlasku. Otada je dolazio k meni vie puta. Sam mi je priao da je meu kranima stekao velik ugled. Veli da Ligi je nije naao zato to ih ima ve nebrojeno mnotvo u samome Rimu, pa se svi ne poznaju i ne mogu sve znati to se meu njima zbiva. Pored toga su i oprezni i uope malorijeki. Ali on zadaje vjeru, samo kad dopre do njihovih starjeina koje zovu prezbiteri, da e od njih sve tajne izmamiti. Nekoliko je ve upoznao i pokuao ispitivati, ali oprezno da hitnjom ne uzbudi sumnje i ne otegoti posao. Premda je muno ekati, premda mi nestaje strpljivosti, vidim da ima pravo, i ekam. 150 Doznao je takoer da za molitvu imaju zajednika mjesta, ponajvie za gradskim zidovima, u pustim kuama, pa i u arenarijima i ondje slave Krista, pjevaju i dre bratske gozbe. Takvih zborita imade mnogo. Hilon misli da Ligi ja navlas polazi na druga mjesta nego Pomponija, e da bi se ova u sluaju suda ili istrage slobodno mogla zakleti da ne zna za njeno sklonite. Moe biti da su joj prezbiteri savjetovali taj oprez. Kad Hilon upozna ta mjesta, poi u s njim zajedno, i ako mi bogovi dopuste da ugledam opet Ligiju, kunem ti se Jupiterom da mi se nee vie oteti iz ruku. Mislim o tim bogomoljama. Hilon nee da idem s njime. On se boji, ali ja ne mogu sjediti u kui. Oni se ondje skupljaju obno, ali ja u je i nou poznati. Svuda bih prepoznao njen glas i kretnje. Sam u poi preodjeven i ogledat u svakoga tko ulazi i izlazi. Mislim o njoj neprestano pa u je prepoznati. Hilon treba da doe sutra, pa emo se otpraviti zajedno. Ponijet u togod od oruja. Nekoliko mojih robova to sam ih otpravio bio u provinciju, vratie se praznoruki. Ali sad vie nimalo ne sumnjam da je ona ovdje u gradu, moe biti ne daleko. Obiao sam i sam mnogo kua pod izlikom najma. Kod mene bit e joj sto puta bolje, jer ondje ive itavi mravinjaci sirotinje. Ta ja joj neu nita prikratiti. Pie da sam dobro izabrao, a eto izabrao sam muku i jade. Poi emo najprije u one bogomolje to su u gradu, a onda izvan gradskih vrata. Nada mi svakoga jutra neto oekuje, inae se ne bi moglo ni ivjeti. Ti govori da treba znati ljubiti, i ja sam s Ligijom znao govoriti o ljubavi, ali sada samo eznem i samo iekujem Hilo-na i u kui mi je nesnosno. Zdravo! 151 XVI Hilon ipak nije dolazio dosta dugo, tako da Vini-cije nije na koncu znao to da o tome misli. Zaludu je sebi ponavljao da potraivanje, ako e voditi povoljnom i uspjenom svretku, mora da bude polagano. Njegova krv zajedno sa estokom udi bunile su se protiv glasa razbora. Ne raditi nita, ekati, skrtenih ruku, bilo je neto tako protivno njegovoj naravi da se nikako s tim nije umio pomiriti. Tumaranje uliicama gradskim u tamnom, ropskom plastu, ve stoga to je bilo uzaman, inilo mu se samo varanje njegova nerada, pa ga nije moglo umiriti. Njegovi osloboenici, ljudi iskusni kojima je bio naredio da trae na svoju ruku, pokazivali su se sto puta manje okretni od Hilona. Uz to se povrh ljubavi k Ligiji rodila u njemu oporost igraa koji hoe da dobije. Vinicije je bio uvijek takav. Od malih nogu radio je to je htio sa strau ovjeka koji ne razumije da moe neto i ne poi od ruke i da treba neto pregorjeti. Vojnika stega uzaptila je, dodue, za neko vrijeme njegovu samovolju, ali mu je ujedno ucijepila uvjerenje da se svaka zapovijed to je davao niima od sebe, mora ispuniti, a dui boravak na Istoku, meu ljudima savitljivim koji su bili navikli na ropski posluh, utvrdio ga je samo u vjeri da za njegov hou nema granica. Zato je sada teko stradalo i njegovo

samoljublje. Bilo je pri tom i u tim suprotnostima, u tom otporu i u samome bijegu Ligijinu neto njemu nerazumljivo, neka 152 zagonetka oko koje je teko muio svoju glavu da je odgonetne. Osjeao je da je Akte rekla istinu i da nije bio Ligiji ravnoduan. No zato je onda voljela odabrati skitnju i siromatvo nego ljubav, njegovo milovanje i boravak u njegovoj raskonoj kui? Na to pitanje nije umio nai odgovora nego je mjesto toga dolazio do neke nerazgovijetne slutnje, da meu njime i Ligijom i meu njihovim shvaanjima, te meu svijetom njegovim i Petronijevim i svijetom Ligije i Pomponije Grecine postoji neka razlika i nekakav nesporazumak dubok kao ponor, koji nita nee moi zajaziti i poravniti. Tada bi mu se inilo da e svakako izgubiti Ligiju, i na tu misao gubio bi ono malo ravnotee to je Petronije htio uzdrati u njemu. Bilo je asova kad sam nije znao da li Ligiju ljubi ili mrzi, razumio je samo da je mora nai i da bi volio da ga zemlja proguta nego da je vie ne ugleda i ne zadobije. U mati svojoj viao ju je tako potpuno kao da pred njim stoji: dozivao je u pamet svaku rije to joj je govorio i to je od nje uo. utio ju je blizu sebe, osjeao je na prsima, u svojim rukama, i tada ga je pouda hvatala kao plamen. Ljubio ju je i zazivao. I kad je pomislio da je bio od nje ljubljen i da je mogla dragovoljno ispuniti sve to je od nje elio, hvatala bi ga teka alba, neizmjerna, i neka velika ganutost zalijevala bi mu srce poput silna vala. Ali bilo je asova kad je blijedio od bijesa i naslaivao se mislima o ponienju i mukama to e ih zadati Ligiji kad je nae. Htio je ne samo da je ima nego da je ima kao potlaenu robinju, a isti as osjeao je, kad bi mu bilo na izbor: ili biti njen rob ili je vie ne vidjeti za ivota, da bi volio njoj robovati. Bilo je dana kad je mislio o biljega-ma, to bi ih na njenu ruiastom tijelu ostavio bi, i ujedno je htio cjelivati te biljege. Dolazilo mu je takoer u glavu da bi bio sretan da je moe ubiti. U toj raskidanosti izmoren, u neizvjesnosti koja ga je izjedala, gubio je zdravlje pa i ljepotu. Postao je takoer nerazuman i okrutan gospodar. Robovi, pa i osloboenici pribliavahu mu se s trepetom, i kad su padale na njih kazne bez ikakva razloga, za'153 mrzie u potaji na nj. A on osjeajui to i znajui svoju osamljenost, svetio bi im se jo vema. Svladavao bi se onda jedino prema Hilonu od straha da ne bi prestao traiti Ligiju. Hilon je to opazio te stade njime vladati i stade sve vie od njega traiti. Isprva je kod svakoga navrata uvjeravao Vinicija da e stvar poi lako i brzo a sada je sam stao izmiljati tekoe i ne prestajui jamiti za nesumnjiv uspjeh traganja, nije tajio da e jo dugo vremena trebati za to. Napokon doe poslije dugih dana iekivanja tako smuena lica, da je mladi, ugledavi ga, problijedio i skoivi k njemu jedva imao snage da zapita: Zar je nema meu kranima? Jest, dakako odvrati Hilon ali sam naao meu njima lijenika Glauka. 0 emu zbori i tko je to? Zaboravio si dakle, gospodine, za starca s kojim sam putovao iz Napulja u Rim i izgubio ova dva prsta branei ga, pa mi taj gubitak ne doputa drati pero u ruci. Razbojnici, koji su mu oteli enu i djecu, ubodoe ga noem. Ostavio sam ga na umoru u krmi nie Minturna i dugo sam ga oplakivao. Na alost, uvjerio sam se da je jo u ivotu i da pripada kranskoj opini u Rimu. Vinicije, koji nije mogao razabrati u emu je stvar, razumio je samo da taj Glauko neto smeta da se nae Ligija, pa zatomi gnjev koji je uzavrio u njemu i ree: Ako si ga branio, dunost mu je da ti bude zahvalan i da ti pomae.

 Ah, dostojni tribune! Ni bogovi nisu uvijek zahvalni a kamoli ljudi. Jest, trebalo bi da mi bude zahvalan. Ali na nesreu taj je starac slaboumnik kome je starost i stradanje pomrailo pamet, i zato ne samo to mi nije zahvalan nego sam eto doznao od njegovih istovjeraca, da me objeduje kako sam se s razbojnicima dogovorio i da sam ja uzronik njegove nesree. To mi je plaa za dva prsta! Uvjeren sam, lupeino, da je sve bilo kako on kae! ree Vinicije. 154 Onda zna vie od njega, gospodaru odvrati Hilon dostojanstveno jer on se samo domilja da je tako bilo, ali to ga ipak ne bi smetalo da pozove krane i da mi se teko osveti. On bi to zacijelo uinio, a drugi bi mu isto tako nesumnjivo pomogli. Sreom ne zna za me, a u domu gdje se mole i gdje smo se susreli, nije me opazio. No ja sam ga odmah prepoznao i u prvi as htio sam da mu se bacim u zagrljaj. Zadrala me samo razboritost i obiaj da promislim svaki korak to ga kanim uiniti. Izaavi dakle iz bogomolje stanem se za njega raspitivati, i oni koji ga znaju, rekoe mi da je to ovjek kojega je izdao suputnik iz Napulja ... Drukije ne bih znao da on tako pria. to je meni do toga stalo! Govori, to si vidio u bogomolji! Tebi nije stalo, gospodine, ali je stalo meni taman koliko za moju roenu kou. A jer, bih rado da me moj nauk nadivi, volim pregorjeti nagradu to si mi bio obrekao, nego usijati glavu za pusto blago, bez kojega u kao pravi filozof znati ivjeti traei boansku istinu. No Vinicije mu se priblii zlokobna lica i zausti zatomljenim glasom: A tko ti je rekao da e te iz Glaukove ruke prije stii smrt nego iz moje? Otkuda zna, pseto, da te nee ovaj as zakopati u mom vrtu? Hilon, koji je bio straivica, pogleda u Vinicija i u tren razabra da je propao bez spasa, ako izusti jo jednu neopreznu. Trait u je, gospodine, i nai u je! klikne naglo. asak nasta utnja. U to vrijeme nije se ulo nita do brza disanja Vinicijeva i dalekoga pjevanja robova koji su radili u vrtu. Istom nakon nekoliko asova, kad se Grk uvjerio da se mladi patricij primirio, nastavi: Smrt je prola pored mene, ali ja sam je gledao s takvim mirom kao Sokrat. Ne, gospodine! Nisam rekao da neu vie traiti djevojke nego sam ti samo htio napomenuti da je to traenje sada skopa155 no za me s velikom opasnou. Ti si neko sumnjao ima li na svijetu kakav Euricije, i premda si se uvjerio da ti je sin moga oca govorio istinu, sada sumnja da sam ja izmislio Glauka. Na alost! Da je on samo izmiljotina, pa da mogu potpuno slobodno meu krane, kao dosad to sam odlazio, dao bih za to onu bijednu staru robinju, to sam je kupio ima tome tri dana, da njeguje moju kljastu starost. No Glauko je iv, i da me jednom ugleda, ti me ne bi vie ugledao, pa tko bi ti onda naao djevojku? Tu zamukne iznova i stane utirati suze, pa produi: No dok je Glauko iv, kako u je traiti, kad mogu svaki as na nj nabasati? A kad na nj naba-em, poginuo sam i sa mnom je propalo ujedno i moje potraivanje. Kamo smjera? to savjetuje? I to kani poduzeti? upita Vinicije. Aristotel nas ui, gospodine, da manje stvari treba rvovati veima, a kralj Priam esto je znao rei da je starost tegobno breme. To breme starosti i nesrea pritislo je Glauka odavna, i to tako teko da bi mu smrt bila dobroinstvo. Jer to

je po Se-neki smrt nego izbavljenje ...? Idi ludovati s Petronijem, a ne sa mnom! No govori to eli? Ako je krepost ludovanje, dajte mi, bogovi, da zauvijek ostanem luak. Mislim, gospodine, ukloniti Glauka, jer dok je god on u ivotu, i moj ivot i moje traenje neprestano su u opasnosti. A ti najmi ljude koji e ga umlatiti kijaama. Ja u ih platiti. Oderat e te, gospodine, i jo e kasnije zloupotrebljavati tajnu. Nitkova u Rimu ima toliko koliko zrna ala u areni, ali ne bi vjerovao kako poskupe kad potenu ovjeku ustreba njihovo lupetvo. Ne, dostojni tribune! A da vigili uhvate ubojice kod ubojstva? Oni bi bez sumnje prokazali tko ih je naj-mio, pa bi se ti ukopao u bijedu. A mene nee prokazati, jer im neu kazati svoga imena. Naopako ako se ne uzda u me, jer se ovdje radi o dvjema drugim 156 stvarima: o mojoj roenoj koi i o nagradi to si mi je bio obrekao. Koliko ti treba? Treba mi tisuu sestercija, jer pogledaj, gospodine, moram nai potene lopove, onakve koji nee primiti kaparu pa ieznuti s njome bez traga. Za dobar posao dobra naplata! I meni bi valjalo togod da osuim suze to u ih proliti od alosti za Glau-kom. Uzimam bogove za svjedoke kako sam ga ljubio. Ako danas dobijem tisuu sestercija, za dva e dana dua njegova biti u Hadu i tamo e istom, ako due zadravaju pamet i dar misli, poznati kako sam ga ljubio. Ljude u nai jo danas i oglasit u im da u od sutra uveer za svaki dan Glaukova ivota odbiti po stotinu sestercija. Imam takoer neku domi-sao, koja mi se ini neprevarljiva. Vinicije mu obea opet traenu svotu, ali mu zabrani da jo govori o Glauku, nego ga zapita kakve druge donosi novosti, gdje je kroz to vrijeme bio, to li je vidio i to je otkrio. No Hilon mu nije mogao mnogo novosti kazati. Bio je jo u dvjema bogomoljama i paljivo je motrio sve, a osobito ene, ali nije opazio nijedne koja bi bila nalik na Ligiju. No krani ga dre za svojega, i kako je dao otkupninu za sina Euricijeva, potuju ga kao ovjeka koji ide stopama Hristosa. Doznao je takoer od njih da se neki veliki zakonoa, neki Pavao iz Tarsa, nalazi u Rimu u tamnici pod optubom koju su digli na nj idovi, pa je naumio da se s njima upozna. Ali najvecma ga je obradovala druga vijest, naime da e najvii sveenik itave sekte, koji je bio uenik Kristov i kojemu je on povjerio bio upravu krana svega svijeta, u najskorije vrijeme takoer stii u Rim. Zacijelo e svi krani zaeljeti da ga svojim oima vide i posluaju njegov nauk. Bit e kakvi veliki zborovi, gdje e i on, Hilon, biti nazoan i tovie, budui da je lako sakriti se u mnotvu, povest e sa sobom i Vinicija. Onda e zacijelo nai Ligiju. Kad jednom uklone Glauka, to nee biti ni tako opasno. Kad bi bilo za osvetu, osvetili bi se bez sumnje i krani, ali oni su uope mirni ljudi. 157 Sada stane Hilon priati s nekim uenjem da nije opazio nikada da bi se oni podavali rasputenosti, trovali studence i esme, da bi bili neprijatelji roda ljudskoga, klanjali se magarcu ili se hranili djetinjim mesom. Ne, toga nije vidio. Zacijelo e meu njima nai i takvih, koji e za novac smaknuti Glau-ka, ali nauk njihov, koliko mu je poznato, ne potie ni na kakav zloin, nego zapovijeda pratati uvrede. Vinicije se tu spomene to mu je kod Akte rekla Pomponija Grecina, pa je Hilonove rijei sluao s radou. Premda je osjeaj njegov k Ligiji primao vid mrnje, odlanulo mu je kad je uo da nauk to ga ispovijedaju ona i Pomponija,

nije ni zloinaki ni odvratan. Ipak je imao u sebi nekakvo nejasno osjeanje da je upravo to njemu nepoznato i tajno tovanje Krista razdvojilo njega i Ligiju, pa se ujedno stane bojati te nauke i mrziti je. 158 I XVII Hilonu je odista bilo stalo da makne sa svijeta Glauka, koji, premda ve u godinama, nije bio ipak nemoan starac. U onome to je Hilon ispriao bio Viniciju, bio je znatan dio istine. On je negda po* znavao Glauka, izdao ga, prodao razbojnicima, rastavio ga s obitelji i imutkom i dao da ga se ubije. No sjeanje na to snosio je ipak lako, jer ga je ostavio na umoru ne u krmi, nego u polju pod Mintur-nom, ali samo jednu stvar nije predviao: da e se Glauko izlijeiti od rana i doi u Rim. Zato kad ga je ugledao u bogomolji, prepade se zbilja i u prvi as htio se, doista, ostaviti daljnjega traenja Ligije. No s druge strane jo ga vema zaplai Vinicije. Razumio je da mu valja birati izmeu straha od Glauka i progonjenja i osvete monog patricija, kojemu bi jamano doao u pomo drugi, jo vei, Petronije. Zato se Hilon prestade kolebati. Promislio je da je bolje imati neprijatelje male nego velike, i premda se njegova straljiva narav neto acala od krvavih sredstava, uini mu se ipak nunim da Glauko pogine od tue ruke. Sad se radilo samo o izboru ljudi, i na njih se upravo odnosila misao to ju je Vinicije bio spomenuo. Provodei ponajee noi u krmama i noei u njima meu ljudima beskunicima, bez potenja i vjere, lako je mogao nai takve koji bi omirisavi u njega novce prihvatili taj posao ili bi, primivi predujam, istisli iz njega svu svotu prijetnjom da e ga 159 li predati vigilima. Napokon od nekoga doba Hilonu se gadilo na tu fukaru, na one prljave a ujedno strane likove to su se ugnijezdili u sumnjivim kuama na Suburi ili na Zatiberju. Mjerei sve svojim mjerilom i ne prouivi dovoljno krane ni njihovu nauku, sudio je da e i meu njima nai usluno orue, a jer su mu se inili prostoduniji od drugih, nakanio je poi k njima i predoiti im stvar na taj nain da bi se toga prihvatili ne samo radi novca nego i poradi revnosti. U toj misli poe pod veer do Euricija, za kojega je znao da mu je predan svom duom i da e uiniti sve e da bi mu pomogao. A jer je bio od naravi oprezan, nije ni mislio da mu povjeri svoje prave nakane, koje bi uostalom bile u oitoj protivnosti sa starevom vjerom u njegovu krepost i bogobojaznost. Htio je da ima ljude gotove na sve i s njima istom da se pogodi za stvar na takav nain da je iz obzira na same sebe uvaju u vjenoj tajni. Otkupivi sina, stari Euricije uzeo je u najam jedan od onih malih duania, kojih je bilo sva sila kod Cirkusa Maksimusa, da u njemu prodaje masline, bob, prijesnace i vodu s medom gledaocima koji su dolazili na trke. Hilon ga zatee kod kue gdje ureuje duan, i pozdravivi ga Kristovim imenom stane govoriti o poslu koji ga je doveo bio do njega. Uinivi im uslugu, rauna da e mu oni vratiti zahvalnost. Trebaju mu dva ili tri ovjeka, jaka i srana, da odvrate opasnost koja je zaprijetila ne samo njemu nego svim kranima. On je, dodue, siromah jer je gotovo sve to je imao predao Euri-ciju, no on bi takvim ljudima ipak platio za njihovu uslugu uz uvjet da se uzdaju u nj i da izvre vjerno to im naloi. Euricije i sin njegov Kvarto sluali su ga kao svojega dobrotvora gotovo pokleke. I oba rekoe da su gotovi sami uiniti sve togod od njih zaite, vjerujui da tako

svet ovjek ne moe traiti djela koja ne bi bila u skladu s Kristovom naukom. Hilon ih uvjeri da je tako, i podigavi oi uvis, priini se kao da moli; a u sebi je promiljao ne bi li 160 dobro bilo da prihvati njihovu ponudu koja bi mu pritedjela tisuu sestercija. Ali je, nakon trenutnoga razmiljanja, odbaci. Euricije je bio starac, moda ne toliko pritisnut vijekom, koliko istroen brigom i boleu, a Kvartu je bilo tek esnaest godina. Hilon je, naprotiv, trebao ljude vjete a prije svega jake. A od ono tisuu sestercija nadao se da e po misli koja mu pade na um, na svaki nain pritedjeti znatan dio. Oni su se nudili jo neko vrijeme, no kad ih je odluno odbio, popustie. Nato e Kvarto: Znam pekara Demasa, gospodine, kod kojega rade na rvnjima robovi i najamnici. Jedan od tih nadniara je tako jak da bi dostajao ne za dvojicu, nego i za etvoricu, jer sam vidio kako je dizao stijene to ih etiri ovjeka nisu mogla s mjesta pomaknuti. Ako je ovjek bogobojazan i podoban da se rtvuje za brau, upoznaj me s njime ree Hilon. Jest kranin, gospodine odgovori Kvarto jer kod Demasa rade veinom krani. Ima u njega dnevnih i nonih radnika, a on je noni. Da sada poemo, nali bismo ih za veerom, pa bi se mogao slobodno s njime porazgovoriti. Demas stanuje blizu Emporija. Hilon pristade najspremnije. Emporij je bio Aven-tinu na podanku, dakle ne odvie daleko od velikoga cirkusa. Mogli su, ne obilazei breuljaka, poi uz rijeku kroz Emilijev trijem, pa bi put bio jo krai. Ostario sam ree Hilon kad su unili pod niz stupova pa me kadto izda pamet! Da! Naega Krista izdao je jedan od uenika njegovih! Ali ime onoga izdajice ne pada mi ovaj as na pamet... Juda, gospodine, koji se objesio odvrati Kvarto udei se poneto u dui kako je bilo mogue ne zapamtiti to ime. A da! Juda! Hvala ti! ree Hilon. I neko vrijeme ili su utei. Doavi do Emporija, koji je ve bio zatvoren, prooe ga i obiavi itnice u kojima se puku izdavao ive, okrenue naliQuo vadi 161 jevo kuama, koje se nanizae oko Ostijskoga puta sve do brdaca Pestacija i Mlinarskoga trga. Tamo stadoe pred drvenom zgradom iz koje je dopirala huka rvanja. Kvarto ue unutra, a Hilon, koji se nije rado pokazivao velikom broju ljudi, jer je bio u neprestanom strahu da ga ne nanese kakva zla srea na lijenika Glauka, osta vani. Rad sam vidjeti toga Herkula koji slui kod mlinara govorio je sam sebi pogledajui mjeseinu, koja je divno sjala. Ako je lupe i prepreden ovjek, stajat e me togod, ako li je estit i lud kranin, uinit e besplatno sve to od njega zatraim. Daljnje razmiljanje prekide mu povratak Kvar-tov, koji izie iz kue s jo jednim ovjekom, odjevenim samo u tuniku, zvanom eksomis, skrojenu na taj nain da je desna strana prsiju ostala nepokrivena. Takvu haljinu nosili su osobito radnici, jer je doputala potpunu slobodu kretanja. Pogledavi Hilon doljaka, odahne zadovoljno jer za ivota nije vidio takvu ruku i takvih prsiju. Ovo je, gospodine, brat, kojega si elio vidjeti ree Kvarto. Mir Kristov bio s tobom! javi se Hilon. A ti, Kvarto, reci svome bratu da li

zasluujem vjeru i pouzdanje, pa se onda vrati u ime Boje, jer ne treba sijedoga oca ostavljati sama. Ovo je svet ovjek ree Kvarto koji je dao sav imutak da mene, nepoznata, otkupi iz ropstva. Neka mu Gospod, na Spasitelj, pripravi za to nebesku nagradu. Golemi radnik, uvi to, sagne se i poljubi Hilona u ruku. Kako ti je ime, brate? upita Grk. Na svetome krtenju dadoe mi, oe, ime Ur-ban. Urbane, brate, ima li kad da se sa mnom slobodno razgovara? Posao primamo o ponoi, a sad nam istom zgo-tavljaju veeru. 162 Ima, dakle, vremena dosta. Hajdemo na rijeku pa e tamo sasluati rijei moje. Odoe i sjedoe na kamenoj obali, u tiini, koju je prekidala samo udaljena huka rvnjeva i um valova koji su pod njima protjecali. Hilon se zagleda radniku u lice koje mu se pored otra i sjetna izraza kakav su imala obino lica barbara to su boravili u Rimu, uini dobroduno i iskreno. Tako je! ree sebi u dui. To je ovjek dobar i lud koji e Glauka ubiti dabe. Zatim upita: Urbane, ljubi li ti Krista? Ljubim iz srca i iz due odgovori radnik. A brau svoju i sestre i one koji te nauie istini i vjeri u Krista? Ljubim i njih, oe. Neka, dakle, mir bude s tobom! I s tobom, oe! Opet nasta tiina, samo su u daljini huali rvnjevi, a pod njima je umorila rijeka. Hilon se zagleda u jasan mjeseev bljesak i laganim, stianim glasom stade govoriti o smrti Kristovoj. Govorio je kao da ne govori Urbanu, nego sam sebi, kao da se sjea one smrti, ili kao da njenu tajnu povjerava onome uspavanome gradu. Bilo je u tome neto ganutljivo i ujedno sveano. Radnik je plakao, a kad je Hilon stao jeati i aliti to u asu smrti Spasiteljeve nije bilo nikoga da ga brani, ako ne od raspinjanja, a ono barem od poruga vojnika i Zidova, velike ake barbarinove stadoe se griti od alosti i priguena bijesa. Smrt ga je samo dirala, ali na misao o onoj svjetini koja se rugala pribitome najcri Jaganjcu, bunila se u njemu priprosta dua i hvatala ga divlja elja za osvetom. A Hilon zapita iznenada: Urbane, zna li tko je bio Juda? Znam, znam! Ali on se objesio! klikne radnik. I u glasu mu bjee kao alost to je izdajnik ve sam sebi odmjerio kaznu i to ne moe pasti u njegove ruke. 163 A Hilon nastavi. No da se nije objesio, pa kad bi ga koji od krana sreo na suhu ili na moru, zar ne bi bio duan da osveti muku, krv i smrt Spasitelj evu? Tko se ne bi osvetio, oe! Mir s tobom, vjerni slugo Jaganjev! Jest! Prosto je opratati svoje krivice, ali tko ima pravo pratati krivicu Boju? No kako zmija raa zmiju, zloa zlou, izdaja izdaju, tako se iz otrova Judina rodio drugi izdajnik, i kako je onaj izdao idovima i vojnicima rimskim Spasitelja, tako je ovaj, koji ivi meu nama,

namislio izdati vucima njegove ovice, i ako nitko ne pomrsi izdaju, ako nitko ne atre na vrijeme glavu zmiji, sve nas eka poguba, a s nama e ujedno poginuti i tovanje Jaganjca. Radnik ga je gledao s velikim nemirom, kao da ne zna dati sebi rauna o onome to je uo, a Grk, za-vivi glavu skutom od plata, stade ponavljati glasom kao ispod zemlje: Teko vama, sluge pravoga Boga! Teko vama, krani i kranke! Opet nasta mucanje, opet se nije ulo nego huka rvnjeva, nerazgovijetno pjevanje mlinara i um rijeke. Oe upita napokon radnik kakav je to izdajnik? Hilon obori glavu. Kakav je to izdajnik? Sin Judin, sin otrova njegova, koji se gradi kraninom i dolazi u bogomolje samo zato da opada brau pred Cezarom, kako nee Cezara da priznaju za boga; kako truju studence, kolju djecu i hoe da unite ovaj grad, da ne ostane kamen na kamenu ... Evo za koji dan izdat e se zapovijed pretorijancima da pohvataju starce, ene i djecu i da ih povedu na stratite, kako su pogubili robove Pedanija Sekunda. I sve je to uinio onaj drugi Juda. Ali ako prvoga nitko nije kaznio, ako mu se nitko nije osvetio, ako nitko nije branio Krista na asu muke, tko e htjeti da pokara ovoga, tko e satrti zmiju dok je nije sasluao Cezar, tko e pogaziti, tko li e obraniti od propasti brau i vjeru u Krista? 164 A Urban, koji je dosada sjedio na kamenu nasipu, ustade naglo i ree: Ja u to uiniti, oe. Hilon ustade takoer, askom je gledao u lice ra-dnikovo, obasjano mjeseevim sjajem, pa onda prui ruku i poloi je lagano dlanom na njegovu glavu. Idi meu krane ree sveano idi u bogomolju i pitaj brau za lijenika Glauka, i kad ti ga pokau, onda ga u ime Kristovo ubij ...! Glauka? ponovi radnik, kao da hoe utvrditi u pameti to ime. Zna li ga? Ne, ne znam ga. Krana imade na tisue u itavome Rimu, pa se svi ne poznaju. Ali sutra e se na Ostrianu sabrati nou braa i sestre, do jedne due, jer je doao velik apostol Kristov, koji e ondje nauavati, i tamo e mi braa pokazati Glauka. U Ostrianu? upita Hilon. Ta to je izvan gradskih zidova. Braa i sve sestre? Nou? Za gradskim vratima u Ostrianu? Jest, oe! To je nae groblje izmeu Via Salaria i Nomentana. Zar ti nije poznato da e ondje uiti veliki apostol? Nije me bilo dva dana kod kue pa nisam primio njegova pisma a nisam znao gdje je Ostrian, jer sam nedavno doao ovamo iz Korinta, gdje upravljam kranskom opinom ... Nego tako emo! I kad te je Krist nadahnuo, poi e, sinko, nou u Ostrian, tamo e nai meu braom Glauka, pa e ga ubiti na povratku u grad, i zato e ti biti oproteni svi grijesi. A sada mir s tobom... Oe... Sluam te, slugo Jaganjev. Na licu radnikovu izrazi se zabuna. Eto nedavno je ubio ovjeka, a mogue i dvojicu, a nauk Kristov zabranjuje ubijati. Ipak ih nije ubio branei sebe, jer i to nije doputeno! Nije ubio, sauvaj Kriste, radi dobitka... Biskup mu je sam bio dao brau u pomo, ali ubijati nije mu dopustio, a on je nehotice ubio, jer ga je Bog kaznio prevelikom snagom... I sada ini teku pokoru... Drugovi pjevaju kod 165 rvnjeva, a on grenik misli o svom grijehu, o uvredi Jaganjca ... to se ve

namolio, naplakao! Koliko se Jaganjca namolio da mu oprosti! I jednako osjea da nije dosta okajao ... A sada je iznova obeao ubiti izdajnika ... Dobro! Slobodno je samo svoje krivnje pratati, pa e ga ubiti sve da je na oigled sve brae i sestara koji e sutra biti u Ostrianu. Ali neka Glauko bude prije osuen od starjeina meu braom, od biskupa ili od apostola. Ubiti nije velika stvar, a ubiti izdajnika njemu je jo i milo, kao ubiti vuka ili medvjeda, ali da Glauko pogine nevin? Kako da uzme na svoju duu novo ubojstvo, nov grijeh i novu uvredu Jaganjca? Za sud nije vremena, moj sinko odvrati Hil-on jer e izdajnik iz Ostriana poi ravno k Cezaru u Ancij, ili e se skloniti u kuu nekog patricija, kojemu slui. Nego u ti evo dati znak, pa kad ga pokae poslije Glaukova smaknua, i biskupi i veliki apostol blagoslovit e tvoje djelo. Rekavi to, izvadi novi, zatim stane traiti za paom noi, i naavi ga, ureza na sesterciju rtom znak kria i prui ga radniku. To je presuda Glauka i znak za te. Kad ga, poto pogubi Glauka, pokae biskupu, oprostit e ti i ono ubojstvo to si ga nehotice uinio. Radnik prui nehotice ruku za novcem, ali u njemu bijae jo odvie svjea uspomena na prvo ubojstvo te osjeti kao neku bojazan. Oe proslovi upravo moleivim glasom uzima li na duu to djelo i jesi li sam uo Glauka gdje prodaje brau? Hilon shvati da mu treba dati neke razloge, spomenuti kakva imena, jer inae moe divu u srce uljesti kakva sumnja. I smjesta mu sine sretna misao u glavi. Posluaj, Urbane ree ja prebivam u Ko-rintu, ali sam postojbinom s Kosa, a ovdje u Rimu uim u Kristovoj nauci neku djevojku robinjicu iz mojega zaviaja, koja se zove Eunika. Ona slui kao vestiplica u kui Cezarova prijatelja, nekoga Pe-tronija. Eto u toj kui uo sam, kako se Glauko pot166 hvatio da izda sve krane, a povrh toga obeao je drugomu priaptivau, carskome Viniciju, da e mu nai meu kranima djevojku ... Ovdje prekide i pogleda u udu radnika, kome oi sijevnue iznenada kao u zvjerke, a lice mu primi izraz divljega gnjeva i prijetnje. to ti je? upita ga upravo sa strahom. Nita, oe. Sutra u ubiti Glauka...! No Grk zauti. Zaas prihvati radnika za ramena i okrene ga tako da mu je mjeseev sjaj padao upravo na lice, i stane ga pomnjivo motriti. Oito je bilo da je u dui kolebao, bi li ga dalje pitao i sve iznio na javu, ili bi prekinuo na onome to je doznao ili emu se domislio. Najposlije ipak pobijedi njegova priroena opreznost. Odahne duboko jedan i drugi put, zatim poloi iznova ruku na glavu radnikovu i upita sveanim, odlunim glasom: Nije li ti na svetome krtenju dano ime Urban? Jest, oe. Dakle mir s tobom, Urbane! 167 XVIII Petronije Viniciju pozdrav! Zlo je s tobom, dragi moj! Venera ti je oito smela sve misli, oduzela razum i dar miljenja o emu bilo drugome doli o ljubavi. Proitaj jo jednom ono to si mi na moj list odgovorio, pa e vidjeti, kako je tvoj um postao ravnoduan za sve to nije Ligija, kako se samo njom bavi, k njoj se neprestano vraa i lebdi nad njom kao jastreb nad uoenim plijenom. Poluksa mi! Nai je bre, jer koliko te vatra ne pretvori u pepeo, promijenit e se u misirskoga Sfink-sa, koji se zaljubio, kako kau, u blijedu Iziu, i postao za sve gluh, ravnoduan i eka samo no da se

moe zagledati u dragu kamenim oima. Tumaraj veerima kroz grad preobuen, polazi sa svojim filozofom kranske bogomolje. Sve to budi nadu i ubija vrijeme, zasluuje pohvalu. Ali za moje prijateljstvo i ljubav uini jednu stvar: onaj Urso, Ligijin rob, jamano je ovjek neobine snage, zato najmi Krotona, pa se otpravljajte u troje kad izlazi. To e biti pouzdanije i razumnije. Kad su meu kranima Pomponija Grecina i Ligija, zacijelo oni nisu onakvi bezakonici, kakvima ih openito dre, ali kod Ligijine otmice dali su dokaz da ne znadu za alu kad se radi o kakvoj ovici iz njihova stada. Kad ugleda Ligiju, znam da se nee moi svladati i da e je htjeti odmah voditi, a kako e to izvriti sa samim Hilonom? A Kroton e ve znati izii na kraj sa svima, pa da je brani deset onakvih Ligi168 jaca kao Urso. Ne daj se guliti od Hilona, a za Krotona ne ali novaca. Od svih savjeta to ti mogu poslati, ovaj je najbolji. Ovdje su ve prestali govoriti o maloj Augusti i o tome da je od aranja umrla. To jo spominje samo koji put Popeja, ali Cezarove misli zabavljene su drugim stvarima. Uostalom, ako je istina da je Diva Augusta opet zanijela, onda e se i u nje uspomena na ono dijete rasplinuti bez traga. Ima ve nekoliko dana to smo u Napulju, ili pravije u Bajama. Da si podoban misliti o emu bilo, onda bi jeka o naem boravku ovdje morala doprijeti do tvojih uiju, jer sav-koliki Rim ne govori jamano ni o emu drugome. Doli smo, dakle, ravno u Baje, gdje nas napade prije svega materina uspomena i prijekor savjesti. I zna li do ega je Riobradi ve dospio? Njemu je ve i ubojstvo materino samo predmet za stihove i povod da glumi luaki tragine prizore. On je prije imao toliko zbiljskog grizoduja, koliko i kukaviluka. Sada, poto se uvjerio da mu je svijet, kao i prije, pod nogama i da mu se nijedan bog nije osvetio, samo hini grinju savjesti da bi tako ljude dirao svojom sudbinom. Kadto se trza nou, pa tvrdi da ga gone Furije, budi nas, obzire se, stavlja se u pozu komedijanta koji igra Orestovu ulogu, i to ravoga komedijanta, i gleda da li mu se divimo! I mjesto da mu kaemo: Idi spavati, budalo! s boli takoer udaramo u ton tragedije i branimo velikoga umjetnika od Srda. Kastora mi! Mora da si uo barem to da je ve javno istupio u Napulju. Sabrali su zbrda--zdola svu grku fukaru po Napulju i okolnim mjestima, koji su napunili arenu tako neugodnim mirisom enjaka i znoja da sam hvalio bogove to sam, mjesto u prvim redovima meu augustianima, bio za scenom. I hoe li vjerovati da se je bojao? Bo-j'ao se, tako mi vjere! Hvatao me za ruku i stavljao je sebi na srce koje je zbilja kucalo ubrzanim kuca-jem. Izdavao ga dah, i kad je valjalo da nastupi, problijedio je kao pergamena i elo mu se orosilo kap-ijicama znoja. A ipak je znao da po svim redovima sjede pripravljeni pretorijanci, oboruani batinama, 169 kojima su u sluaju potrebe trebali uspaljivati zanos. Ali nije trebalo. Nijedan opor majmuna iz kartake okolice nee zadreati, kako je dreala ona fukara. Kaem ti da je miris enjaka dopirao do scene. A Neron se klanjao, pritiskao ruku na srce, rukom dobacivao cjelove i plakao. Zatim je upao meu nas koji smo ekali za scenom, kao opojen klikui: to su svi trijumfi prema mojemu trijumfu? A ona fukara jo je jednako zavijala i pljeskala znajui da e ispljeskati milosti, darove, zahvalne govore, lutrijske biljete i nove predstave Cezara luaka. Ja im se i ne udim to su pljeskali, jer to se dosele nije vidjelo. A on je ponavljao svaki as: Evo, to e rei Grci! Evo, to e rei Grci! I ini mi se da se od toga asa pojaala njegova mrnja na Rim. Jo je poslao u Rim osobite teklie s izvjeem o trijumfu, i oekujem ovih dana estitku senata. Odmah poslije prvoga

nastupa Neronova dogodio se ovdje udan sluaj. Kazalite se naglo sruilo, ali istom kad su ljudi ve bili izali. Bio sam na mjestu i nisam vidio da su ijednoga mrtvaca izvadili ispod ruevina. Mnogi, i od Grka, gledaju to kao gnjev bogova radi sramoenja carskoga ugleda, ali on, naprotiv, tvrdi da je to ljubav bogova koji oito tite njegov pjev i one koji ga sluaju. Zato se prinose rtve zahvalnice po svim hramovima, a njemu je to nov poticaj za put u Aheju. Pred nekoliko dana ipak mi je rekao da se boji to e na to rei rimski puk i nee li se pobuniti, jedno iz ljubavi prema njemu, drugo od bojazni za obilato dijeljenje itka i za igre to bi ga mogle minuti za dulje nenazonosti Cezarove. Ipak emo ii u Benevent, da ogledamo postolarski rasko, kojim e se podiiti Vatinije, a odanle emo pod zatitom boanske brae Helenine u Grku. Ja sam sa svoje strane opazio, kad je ovjek meu onima koji mahnitaju, i sam pomahnita, i tovie, nalazi neki ar u mahnitanju. Grka i putovanje uz tisuu citara, nekakav trijumfalni pohod Bakov usred nimfa i bakantica, ovjenanih zelenilom mrike, lozo-vim liem i liem od kozjaka, kola s upregnutim tigrovima, cvijee, tirsi, vijenci, usklici: Evoe! gla170 t zba, poezija i Helada koja pljee i sve je to dobro, ali mi ovdje gojimo jo smjelije zamisli. Hoe nam se stvoriti nekakav bajni istoni imperij, carstvo palmi, sunca, poezije i jave, prenesene u san iz ivota koji se pretvara u rasko. Hoe nam se da zaboravimo Rim i da teite svijeta smjestimo negdje izmeu Grke, Azije i Misira, da ivimo ivotom ne ljudi, nego bogova, da ne znamo to je svagdanjica, da eemo u zlatnim galijama u hladu grimiznih jedara Arhipelagom, da budemo Apolon, Osiris i Baal u jednoj osobi, da se rumenimo sa zorom, da se zla-timo sa suncem, da se srebrimo s mjeseinom, da vladamo, pjevamo, snivamo... I hoe li vjerovati, ja, koji imam jote za sestercij razbora, a za as zdravoga suda, zanosim se kadto tim matanjima, a preputam se zanosu zato to ako su i nemogua, a ono su barem velika i neobina... Ovakav bajni imperij bio bi konano neto to bi se jednom u dubokoj budunosti, poslije dugih vjekova, uinilo ljudima kao san. Ukoliko Venera ne uzme na se lik kakve Ligije ili ovakve robinjice kakva je Eunika, i ukoliko ne ukrasi ivot umjetnou, on ostaje jalov i esto prima majmunsko lice. Ali Riobradi nee ostvariti svojih sanja ve radi toga to u tome bajnom carstvu poezije i Istoka ne bi bilo mjesta izdajama, podlosti i smrti, a u njemu pod prilikom pjesnika krije se lo komedijant, luckasti voza i plitki tiranin. Zato jednako davimo ljude, kad su nam bilo na koji nain na smetnji. Jadni Torkvat Silan ve je sjena. Otvorio je sebi ile, ima nekoliko dana. Le-kanije i Licinije sa strahom primaju konzulat, stari Traseja nee umai smrti jer se usuuje biti poten. Tigelin dosad nije uspio izraditi za me naredbu da sebi otvorim ile. Potrebit sam jo ne samo kao arbi-ter elegantiae, nego kao ovjek bez ijih bi savjeta i ukusa mogao izlet u Aheju i ne uspjeti. No esto mislim da se prije ili kasnije tako mora svriti, i zna li, o emu vodim samo brigu? Da Riobradome ne dopane moja mirenska aa, to je ti poznaje i kojoj se divi. Ako se desi na mojoj samrti kod mene, dat u je tebi, ako li bude daleko, razbit u je. No 171 sad je pred nama jote postolarski Benevent, olimpijska Grka i Usud koji svakome namjenjuje neznan i nesluen put. Budi mi zdravo i najmi Krotona, jer e ti drugi put oteti Ligiju. Hilonida mi, kad ti ne bude vie od potrebe, poalji, gdjegod budem. Moda u od njega uiniti drugoga Vatinija, pa e moda jo bivi konzuli i senatori drhtati pred njim, kako dru pred onim vitezom Dretvicom. Vrijedilo bi nagledati se i toga uda. Kad nae Ligiju, javi mi da prikazem za vas

par labudova i par golubova u ovdanjem oblom hramiu Venerinu. Vidio sam jednom u snu Ligiju na tvojim koljenima gdje trai tvoje cjelove. Uznastoj da to bude zbiljski san. elim da ne bude oblaka na tvojem nebu, a budu li, da imaju miris i boju rue. Ostaj mi zdravo do vienja! 172 XIX Tek to je Vinicije doitao, kadli se u biblioteku uvue lagano Hilon, da ga nitko nije najavio, jer je sluinad imala nalog da ga pusti u svako doba danju i nou. Boanska mati tvojega velikodunoga pretka Eneje ree bila ti milostiva, kako je meni bio milostiv boanski sin Majin! To znai? upita Vinicije trgnuvi se od stola za kojim je sjedio. A Hilon die glavu i ree: Heureka! Mladi patricije uzbudi se tako da due vremena nije mogao rijei prosloviti. Jesi li je vidio? upita napokon. Vidio sam Ursa, gospodine, i govorio sam s njim. I zna gdje su se sakrili? Ne, gospodine. Drugi bi iz pusta samoljublja natuknuo Ligijcu da je pogodio tko je on, drugi bi nastojao da ga ispita gdje prebiva, i dobio bi zvrku poslije koje bi mu svi zemaljski poslovi postali ravnoduni, ili bi uzbudio nepovjerenje onoga diva i postigao da jo iste noi potrai drugo sklonite za djevojku. Ja toga nisam uinio, gospodine. Meni je dosta znati da Urso radi kod mlinara blizu Emporija, koji se zove Demas, ba kao tvoj osloboenik, i zato mi je dosta, jer sad moe koji mu drago tvoj pouz173 dani rob poi izjutra nazorice za njim i nai njihovo skrovite. Ja tim donosim samo izvjestan glas da je Urso ovdje, dakle se i boanska Ligija nalazi u Rimu, i drugi glas, da e noas biti gotovo bez sumnje na Ostrianu ... Na Ostrianu? Gdje to? presijee Vinicije hotei oito odmah pohitati na reeno mjesto. To je stari hipogenum izmeu Via Salaria i Nomentana. Onaj kranski pontifex maximus, to sam ti ga spominjao, gospodine, i kojega su iekivali znatno kasnije, doao je ve i noas e krstiti i nauavati na onome groblju. Oni se kriju sa svojom naukom, jer ako i nema, dodue, nikakvih edikata koji bi je zabranjivali, ipak puk mrzi njih, pa moraju biti oprezni. Sam Urso govorio mi je da e se svi do jedne due skupiti noas na Ostrianu, jer svatko bi rado da vidi i uje onoga koji je bio prvi uenik Kristov, i koga oni zovu Poslanikom.1 A jer kod njih ene jednako s mukarcima sluaju nauk, od ena nee biti moda jedina Pomponija, jer se ne bi mogla opravdati pred Aulom, poklonikom starih bogova, zato nou odlazi od kue; no Ligija, gospodine, koja je pod zatitom Ursovom i starjeina opine kranske, poi e sasvim sigurno s drugim enama. Vinicije koji je dotada ivio kao u vruici, pa ga je drala nada, sad, kad se inilo da se ta nada ispunjava, osjeti iznenada nemo kakvu osjea putnik na cilju puta koji je bio iznad njegovih sila. Hilon to opazi i odlui da se time okoristi: Vrata, dodue, uvaju tvoji ljudi, gospodine, i krani zacijelo znadu za to. Ali njima ne trebaju vrata. Ni Tiber im ne treba, i premda je od rijeke do onih putova podaleko, vrijedi im se potruditi da vide Velikoga Apostola. Oni mogu, uostalom, imati tisuu naina da dou napolje iz grada, i ja znam da ih imadu. U Ostrianu e nai, gospodine, Ligiju, a kad i ne bi bila, to ne vjerujem, bit e ondje Urso, jer mi je obeao da e biti ondje i da e umoriti Gla-uka, uje li, plemeniti tribune? Eto, dakle, ili e

1 Poslanik se grki kae apostol. 174 poi za njim uzastopce i saznati gdje stanuje Ligija ili e zapovjediti svojim ljudima da ga uhvate kao ubojicu, i kad ga bude imao u rukama, nagnat e ga na priznanje gdje je sakrio Ligiju. Ja sam svoje uinio! Drugi bi ti, gospodine, rekao da je popio s Ursom deset vreva najboljega vina, dok mu je izmamio tajnu gdje je sakrio Ligiju; drugi bi ti rekao da je proigrao tisuu sestercija igrajui s njime igru scriptae duodecim, ili da je za dvije tisue kupio vijest ... Znam da bi mi ti vratio dvostruko, ali pored toga ipak jednom u ivotu... to jest, htio sam da reknem: kao uvijek u ivotu, bit u poten, jer slutim da e, kako je govorio velikoduni Petronije, sve moje trokove i nade nadmaiti tvoja dareljivost. No Vinicije, koji je bio vojnik i navikao ne samo da se sam snalazi u svim dogaajima nego i da radi, odmah svlada asovitu slabost i ree: Nee se prevariti u mojoj dareljivosti, ali prije mora poi sa mnom u Ostrian. Ja u Ostrian? upita Hilon koji nije imao nimalo volje da ide onamo. Ja sam ti, plemeniti tribune, obeao da u ti pokazati Ligiju, ali ti nisam obeao da u je oteti... Pomisli, gospodine, to bi bilo od mene da se onaj ligijski medvjed, rastrgavi Glauka, uvjeri istodobno da ga nije sasvim po pravu rastrgao? Zar ne bi drao mene (uostalom krivo) za uzronika poinjenoga ubojstva? Sjeti se, gospodine, to je tko vei filozof, to mu je munije odgovarati na luda pitanja prostaka, pa to bih mu ja odgovorio da me zapita zato sam potvorio lijenika Glauka? Ako li me jo uvijek sumnjii da te varam, onda u ti rei: plati mi istom onda kad ti pokaem kuu u kojoj stanuje Ligija, a danas mi pokai samo dijelak svoje dareljivosti, da ne bih po em (to ne dali svi bogovi), kad bi tebe, gospodine, susrela zla srea, ostao sasvim bez nagrade. Moje srce ne bi to nikada preboljelo. Vinicije poe kovegu koji je stajao na mramornom podnoju i zvao se arca, te izvadivi iz njega kesu, dobaci je Hilonu. 175 To su skrupuli1 ree. Kad Ligija bude u mojoj kui, dobit e isto takvu punu kesu zlatnika. Jupitere! klikne Hilon. No Vinicije namrti obrve. Ovdje e dobiti jesti, pa onda moe poinuti. Do veeras nee se maci otuda, a kad padne mrak, pratit e me u Ostrian. Na licu Grkovu izmijenie se asom strah i ska-njivanje, ali se zatim primiri i ree: Tko e ti se oprijeti, gospodaru! Primi te rijei kao dobru kob, kako ih je primio veliki na junak u Amonovu hramu. A moje su skrupule nadvladali ovi tvoji (i ovdje zvekne kesom), da i ne govorim o tvome drutvu koje je za me srea i naslada ... No Vinicije ga presijee nestrpljivo i stane ispitivati za pojedinosti razgovora s Ursom. Jedno se iz njih jasno razabiralo: to jest da e skrovite Ligi-jino biti noas otkriveno, ili e nju samu moi ugrabiti na povratku iz Ostriana. I na tu misao Vinicija obuze mahnita radost. Sada, kad je gotovo bio siguran da e Ligiju opet nai, ieznue i gnjev na nju i uvreda to je osjeao. Za tu sadanju radost pratao joj je sve krivice. Mislio je samo o njoj kao o dragu i uenu biu, i bilo mu je kao da mu se vraa poslije duga puta. Bila mu je volja da sazove robove i da im naredi da okite kuu vijencima. U taj as nije mu bilo ao ni na Ursa. Bio je gotov svima da sve oprosti. Hilon, prema kojemu je uza sve njegove usluge osjeao neku odvratnost, prvi put mu se uini zanimljivim i ujedno neobinim ovjekom. Svanulo mu je u kui, zasjale mu oi, iz-vedrilo se lice. Iznova je stao

osjeati mladost i rasko ivota. Prolo mrano stradanje nije mu pokazalo dovoljno koliko je Ligiju zavolio. Shvatio je to istom sada kad se ponadao da e je imati. udnja za njom budila se u njemu, kako se u proljee budi zemlja ogrijana suncem, ali poude njegove bile su sada manje slijepe i divlje, a vema radosne i nje1 Scripulum ili scrupulum, malen zlatnik, vrijedio je tre-inu zlatnog dinara ili auresa. 176 ne. Osjeao je takoer u sebi sranost bez granica i bio je uvjeren, im samo ugleda Ligiju svojim oima, da mu je vie nee oteti ni svi krani svega svijeta, pa ni sam Cezar. A Hilon, osokolivi se njegovom radou, uze besjediti i davati savjete. Po njegovu miljenju nije jo trebalo smatrati stvar kao da je ve sasvim dobivena, nego je valjalo paziti s najveim oprezom, bez kojega cijeli pothvat moe po zlu okrenuti. Jo je zaklinjao Vinicija da ne otima Ligije iz Ostriana. Onamo treba poi s kukuljicama na glavama, zastrta lica i zadovoljiti se motrei sve nazone iz kakva tamna kuta. Istom kad ugledaju Ligiju, bit e najsigurnije ako pou za njom te izdaleka pogledaju u koju kuu ulazi, a sutra je na osvitu opkole velikom silom robova i otmu po bijelu danu. Budui da je ona taokinja i pripada zapravo Cezaru, moi e se to uiniti bez straha od vlasti. U sluaju da je ne nau u Ostrianu, poi e za Ursom, pa e uspjeh biti isti. Na groblje se ne moe ii s velikim brojem ljudi, jer bi lako mogli svratiti na se panju, pa bi krani trebali samo da potrnu sva svjetla, kako su to uinili kod prve otmice i da se raspre i posakrivaju po mraku u skrovita samo njima poznata. Mjesto toga treba se oboruati, a jo je bolje povesti dva pouzdana i jaka ovjeka da im po potrebi budu u pomoi. Vinicije mu je posve povladio i, sjetivi se ujedno Petronijeva savjeta, zapovjedi robovima da mu dovedu Krotona. Hilon, koji je znao svakoga u Rimu, znatno se umiri uvi ime poznatoga rvaa, ijoj se nadljudskoj snazi esto divio u areni, pa ree da e ii u Ostrian. inilo mu se da e tobolac velikih zlatnika mnogo lake zadobiti uz Krotonovu pomo. Zato sjede dobre volje za stol, za koji ga je doskora pozvao atrijski nadstojnik, i jedui priao je robovima kako dobavlja njihovu gospodaru udotvornu mast kojom ne treba nego namazati kopita najloijih konja, pa e daleko ostaviti za sobom sve druge. Tu mast nauio ga je prireivati neki kranin, jer se kranske starjeine mnogo bolje razu12 Quo vadls 177 miju u vraanje i udesa i od samih Tesalaca, premda je Tesali ja na glasu sa svojih vraara. Krani imaju prema njemu veliko povjerenje, a zato ga imadu, tome e se domisliti svatko tko znade to e rei riba. Tako askajui, gledao je paljivo lica robova u nadi, ne bi li moda meu njima otkrio kranina i prijavio ga Viniciju. Ali kad ga je prevarila ta nada, stade jesti i piti izobila ne tedei pohvalu kuharu i uvjeravajui da e nastojati da ga kupi od Vinicija. Veselje mu je jedino mutila misao da veeras treba ii u Ostrian, ali se tjeio da e ii preobuen, po mraku i u drutvu dvojice ljudi, od kojih je jedan kao jakota bio idol svega Rima, a drugi visoki asnik vojniki. Da i prepoznaju Vinicija govorio je sam sebi nee smjeti dii ruku na nj, a to se mene tie, zadajem im vjeru da mi nee vidjeti ni vrak nosa. Zatim se stane sjeati razgovora s radnikom, i to sjeanje napuni ga novom nadom. Nije ni najmanje sumnjao da je taj radnik bio Urso. Znao je iz kazivanja

Vinicija i onih koji su pratili Ligiju iz Cezarove palae, o neobinoj snazi toga ovjeka. Zato kad je kod Euricija pitao za osobito jake ljude, nije bilo nimalo udno to su mu spomenuli Ursa. Zatim zabuna i uzrujanost radnikova na spomen o Viniciju i Ligiji nije ostavljala nikakve sumnje da ga se te osobe posebno tiu. Radnik je bio spomenuo Atacina. Najposlije oblije radnikovo odgovaralo je sasvim onome to je Vinicije pripovjedio o Ligijcu. Samo promijenjeno ime moglo je uzbuditi sumnju, no Hilon je ve znao da krani esto na krtenju primaju nova imena. Ako Urso ubije Glauka govorio je u sebi Hilon jo bolje, ako li ga ne ubije, i to e biti dobar znak, jer e se pokazati kako je teko kranima ubijati. Ta prikazao sam mu onoga Glauka kao roenog sina Judina i izdajnika svih krana. Bio sam tako rjeit da bi se i kamen ganuo i obeao pasti Glauku na glavu, pa sam ipak jedva jedvice privolio onoga ligijskoga medvjeda da mi obea da e na nj staviti apu ... Skanjivao se, nekao se, priao je o 178 svojemu kajanju i pokori. Oito nije to meu njima u obiaju... Svoje krivnje treba pratati, za tue nije se slobodno svetiti, dakle uvai, Hilone, to ti moe prijetiti? Glauku nije slobodno da ti se sveti... A Urso, ako ne pogubi Glauka za tako krupnu krivnju, kao to je izdaja svih krana, jo e manje ubiti tebe za tako sitnu kao to je izdaja jednoga kranina. Uostalom kad jednom pokaem onomu pomamnome golubu dupljau gnijezdo one grliice, perem ruke od svega i vraam se natrag u Napulj. I krani govore o nekakvom umivanju ruku, to e, dakle, biti oito nain na koji ih se moe ovjek otresti kad ima s njima posla. To su neki dobri ljudi, ti krani, a tako pogano o njima govore! O bogovi! Takva je pravda nastala na svijetu. Ipak ljubim tu nauku, jer ne doputa ubijati. Ali ako ne doputa ubijati, onda zacijelo ne doputa ni krasti, ni varati, ni krivo svjedoiti, i zato neu rei da je laka. Oito je da ui ne samo poteno umirati, kako ue stoici, nego i poteno ivjeti. Ako kada ste-em imetak i kuu kao to je ova, i tolike robova, moebit da u postati kranin za toliko dok mi to bude ilo na ruku. Jer gavan moe sve sebi dopustiti, pa i krepost... Jest, to je vjera za bogatae, i zato ne razumijem kako to da meu njima ima toliko siromaha. to e imati od toga i zato doputaju kreposti da im vee ruke? O tom treba jednom promisliti. Meutim, hvala ti, Hermese, to si mi pomogao nai onoga jazavca... Ali ako si to uinio radi dviju jalovica, bijelih godinjakinja pozlaenih rogova, onda te ne prepoznajem. Stidi se, Argoubo-jico! Tako mudar bog, pa unaprijed ne vidjeti da nee nita dobiti! Prikazujem ti zato svoju zahvalnost, a ako voli od moje zahvalnosti dvije ivine, onda si sam trea i, u najboljem sluaju, valjao bi za obanina, a ne za boga. uvaj se jo da kao filozof ne dokaem ljudima da te nema, jer bi tada svi prestali da ti prinose rtve. Najbolje ti je s filozofima ivjeti u prijateljstvu. Razgovarajui tako sa sobom i s Hermesom, prui se na klupi podmetnuvi plat pod glavu, i kad 179 robovi uklonie sue, zaspi. Probudio se istom, ili probudie ga, kad je doao Kroton. Tada poe u atrij i zadovoljno stane ogledati golemi lik laniste, bivega gladijatora, koji je svojom veliinom, inilo se, ispunio sav trij. Kroton se bio ve pogodio za ekspediciju i upravo je govorio Viniciju: Herkula mi, dobro, gospodine, to si mi danas poruio, jer sutra polazim u Benevent, kamo me je pozvao plemeniti Vatinije da se tamo pred Cezarom ogledam s nekim Sifaksom, najjaim Crncem to je ikad rodila Afrika. Moe zamisliti, gospodine, kako e mu hrptenica krenuti u mojim rukama, i jo u mu

akom smrskati njegovu crnu laloku. Poluksa mi! odgovori Vinicije. Uvjeren sam da e to uiniti, Krotone. I lijepo e to uiniti pridometne Hilon. Jest...! Jo mu prebij laloku! To je dobra nakana i djelo dostojno tebe. Spreman sam se okladiti da e mu slomiti vilicu. Samo se sada namazi uljem, moj Herkule, i dobro pritegni pojas, jer znaj da e imati posla s pravim Kakom. ovjek koji uva onu djevojku do koje je stalo estitom Viniciju, ima izvanrednu snagu. Hilon je govorio tako samo da podbode Kroto-novo samoljublje, ali Vinicije ree: Istina, ja to nisam vidio, ali rekoe mi da je vrstan uhvatiti bika za rogove i odvui ga kamo god hoe. A! klikne Hilon, koji nije mislio da je Urso tako jak. No Kroton se osmjehne prezirno. Pothvatit u se, dostojni gospodine ree da uhvatim ovom rukom, koga mi pokae, a ovom drugom da se obranim od sedmorice onakvih Ligi-jaca i da ti donesem djevojku u kuu, makar me svi krani iz Rima gonili kao kalabrijski vuci. Ako to ne uinim, dat u se izbatinati na ovome implu-viju. Ne dopusti mu toga, gospodine! uzvikne Hilon. Stat e nas gaati kamenjem, pa to e nam onda pomoi njegova snaga? Zar nije bolje 180 voditi djevojku iz kue ne izlaui ni sebe ni nju pogibiji? Tako e biti, Krotone! odlui Vinicije. Tvoji novci tvoja volja! Znaj samo, gospodine, da sutra putujem u Benevent. Imam pet stotina robova u samom gradu odgovori Vinicije. Zatim im dade znak da odu a sam poe u knjinicu, sjede i napisa Petroniju ove rijei: Hilon je naao Ligiju. Veeras idem s njime i s Krotonom u Ostrian pa u je oteti odmah danas ili sutra iz kue. Bogovi prosuli na te sve sretne darove! Ostaj mi zdravo, carissime, jer od radosti ne mogu pisati vie. I ostavivi trstiku stane se brzim korakom etati, jer osim radosti, koja mu je zalijevala duu, hvatala ga je groznica. Govorio je sebi da e sutra Ligija biti u ovoj kui. Nije znao kako e s njome postupati ali je osjeao, ako ga ushtjedne ljubiti da e joj biti sluga. Sjeti se Aktine tvrdnje da ga je ljubila, i to ga je potresalo do dna srca. Dakle, radit e se samo o svladavanju nekakvoga djevianskog stida i o kakvu obredu, to ga jamano nalae kranska vjera? Ali ako je tako, kad bude Ligija jednom u njegovoj kui i podlegne nagovaranju ili sili, onda e morati rei sama: Dogodilo se! pa e ve popustiti i zavoljeti ga. No Hilonov ulazak pomrsi mu tok tih blaenih misli. Gospodine ree Grk evo to mi je jo palo na pamet: krani imaju neke znakove, neke te-sere, bez kojih nee nikoga pustiti u Ostrian. Znam da tako biva u bogomoljama, i ja sam takav biljeg dobio od Euricija. Dopusti mi, dakle, da poem do nJea gospodine, da raspitam potanko i da dobavim one znakove, ako budu potrebni. Dobro, plemeniti mudrace odvrati veselo Vinicije. Govori kao oprezan ovjek i zato zasluuje pohvalu. Idi, dakle, do Euricija, ili kamo ti drago, ali za svaku sigurnost, ostavit e na ovome stolu tu kesu to si dobio. 181 Hilon, koji se uvijek nerado rastajao s novcem, opreci usnice, ali ipak poslua zapovijed i ode. S Karina do cirkusa, kod kojega je bio duani Eu-ricijev, nije bilo odvie daleko, zato se vrati zarana jo prije veera. Evo znakova, gospodine. Bez njih nas ne bi pustili. Raspitao sam se takoer dobro za put i ujedno sam rekao Euriciju da trebam biljege samo za svoje

prijatelje, a sam da neu ii jer je za me starca predaleko, i da u napokon sutra vidjeti velikoga apostola koji e mi ponoviti najljepe odlomke iz svoje besjede. Kako nee ii? Mora ree Vinicije. Znam da moram ali poi u dobro zakukuljen, a i vas savjetujem da to isto uinite, jer drukije moemo poplaiti ptice. I bez oklijevanja stadoe se spremati, jer se ve stao hvatati mrak. Uzee galske plateve s kukulji-cama i ponesoe svjetiljke. Vinicije jote naorua sebe i drugove kratkim krivim noevima. Hilon natakne vlasulju, to je uzajmio bio idui k Euriciju, te pooe hitno da stignu k dalekim Nomentanskim vratima, dok se jote nisu zakljuala. 182 XX Ili su kroz Vicus Patricius du Viminala do starih Viminalski vrata, oko ravnice, na kojoj je kasnije Dioklecijan sagradio divne kupelji. Prooe ostatke zidova Servija Tuli ja i dooe pusti j im mjestima na Nomentansku cestu, i okrenuvi nalijevo k Salarijskoj cesti, naoe se meu breuljcima, punim jama, gdje se kopao pijesak ili su leala groblja. Uto se bilo ve sasvim smrklo, i jer mjesec jo nije bio izaao, bilo bi im dosta muno nai put, da im ga nisu pokazivali sami krani. S desne i lijeve i sprijeda vidjeli su se tamni likovi koji su ili prema pjeanim dolovima. Nekoji od tih ljudi nosili su fenjere, zaklanjajui ih po mogunosti platevima, a drugi, koji su bolje znali put, ili su po mraku. Uvjebane vojnike oi Vinicijeve razabirale su po kretnjama mlade mukarce od staraca, koji su se vukli o tapu, i od ena, koje su se brino ovile u duge stole. Rijetki prolaznici i seljaci, koji su izlazili iz grada, jamano su drali te none putnike za radnike, koji su na putu u arenarije, ili za pogrebna bratstva, kojih su lanovi prireivali kadto nou obredne gozbe. No to su mladi patricij i njegovi drugovi ili vie naprijed, sve je vie svjetiljaka sijevalo oko njih i broj se ljudi uveavao. Neki od njih pjevahu tihim glasom pjesme koje su se Vini-ciju inile kao pune tuge. asomice je njegovo uho hvatalo isprekidane rijei ili odlomke pjesama, kao na priliku Ustani, koji spava ili Ustaj od mrt183 vih, kadto su Kristovo ime ponavljala usta mukaraca i ena. No Vinicije se slabo osvrtao na rijei, jer mu se po glavi vrzla misao da je mogue koja od tih ena Ligija. Nekoje su prolazei blizu govorile: Mir s vama! ili Slava Kristu! A njega je osvajao nemir i srce mu je ivlje zakucalo, jer mu se inilo da uje Ligijin glas. Njoj sline pojave ili kretnje varale su ga u pomrini svaki as, istom kad je nekoliko puta utvrdio svoju bludnju, nije vie vjerovao svojim oima. No put mu se uinio dug. Okolicu je znao dobro, ali se po mraku nije znao u njoj snai. Svaki as nailazili su na neke uske prolaze, sad zidove, sad opet neke zgrade kojih se nije sjeao. Napokon se ukaza i krajiak mjeseca iza zbijenih oblaka i obasja okolicu bolje od slabih svjetiljaka. Naposljetku, neto u daljini zablista kao vatra ili plamen od zu-balja. Vinicije se prikloni ka Hilonu i zapita ga je li to Ostrian. Hilon, na kojega su no, daljina od grada i ovi likovi, slini prikazama, inili oevidno jak dojam, odgovori neto nesigurnim glasom: Ne znam, gospodine, nikad nisam bio na Ostria-nu. No Krista bi mogli hvaliti gdjegod i blie gradu. A zaas osjeajui potrebu da govori, da se ohrabri, doda: Kupe se kao hajduci u etu, a ipak im nije doputeno ubijati, osim ako me je onaj Ligijac nedostojno prevario. No Vinicija koji je mislio na Ligiju, takoer zadivi ova opreznost i tajnovitost

s.kojom su se njeni istovjerci kupili da uju svojega vrhovnoga sveenika, pa ree: Kao sve religije, i ta ima meu nama svojih pristaa. Ali krani su idovska sekta. Zato se, dakle, kupe ovdje kad su na Zatiberju idovske bogomolje, u kojima Zidovi po bijelu danu prinose rtve? Nije tako, gospodine. Zidovi su im upravo najei zlotvori. Govorili su mi da je ve prije dananjega Cezara gotovo dolo do borbe izmeu Zidova i njih. Cezaru Klaudiju tako dosadie te razmirice 184 da je prognao sve Zidove, ali danas je taj edikt ukinut. No krani se kriju od idova i od puka koji ih, kako ti je poznato, sumnjii s opaina i mrzi ih. Neko vrijeme ili su utei, a onda Hilon, kojemu je strah rastao s udaljenou od grada, ree: Na povratku od Euricija uzajmio sam u jednoga brijaa vlasulju i u nozdrve sam turio dva zrnca boba. Nee me prepoznati. A da me i prepoznadu, nee me ubiti. To nisu ravi ljudi! To su, naprotiv, veoma estiti ljudi koje ljubim i potujem. Nemoj im se prije vremena umiljavati pohvalama odgovori Vinicije. Sad su uli u uzak klanac, zatvoren sa strana kao dvama nasipima, nad kojima je na jednom mjestu prelazio vodovod. Mjesec opet proviri iz oblaka, i na kraju klanca ugledae zid obrastao obilno brlja-nom koji se srebrio na mjeseini. To je bio Ostrian. Viniciju srce stade ivlje kucati. Na vratima su dva grobara uzimala biljege. Zaas se Vinicije i njegovi drugovi naoe na dosta prostranu mjestu, ograenu odasvuda zidom. Ovdje-on-dje stajali su pojedini grobni spomenici, a na srijedi vidio se pravi hvpogeum ili kripta, koja je niim svojim dijelom leala pod povrinom, i u njoj su bile rake; pred ulazom u kriptu um jela je esma. Ipak je bilo oito da preveliko mnotvo ljudi ne bi stalo u samo podzemlje, pa se Vinicije lako dosjetio da e se obred slaviti pod vedrim nebom; na dvoritu u kojem se za kratak as skupio veoma brojan svijet. Koliko je moglo oko pregledati, svjetlucao je iak do ika, a mnogi od doljaka nisu nikako imali svjetla sa sobom. Osim nekoliko glava, koje se otkrie, svi od straha izdajnikoga ili od studeni ostae zakukuljeni, i mladi patricij sa strahom pomisli, ostanu li tako dokraja, da nee u ovoj mnoini, pri slabakom svjetlu, moi razaznati Li-gijuNo najednom kod kripte upalie nekoliko smol-nih zubalja i sastavie od njih malu lomau. Malo je postalo vidnije. Mnotvo zaas zapjeva, ispoetka tihano a onda sve glasnije, neku udnu himnu. Vi185 niije nikad u ivotu nije uo sline pjesme. Ista sjeta koja ga se dojmila u pjesmama to su ih pjevali u po glasa pojedini ljudi idui na groblje, javi se i sada u ovoj himni, samo jo mnogo izrazitije i jae, i napokon se tako uzdie i zajea, kao da je zajedno s ljudima u jedan glas protuilo svekoliko groblje, brdaca, klanci i okolica. Gotovo se kod toga inilo da je to neko nono dozivanje, neka ponizna molba za pomo u bespuu i tami. inilo se da glave, uzdignute uvis, vide nekoga ondje visoko, a ruke ga prizivaju da sie. Kad je pjesma utihnula, nastao je kao as oekivanja, tako potresan da su i Vinicije i njegovi drugovi nehotice pogledali k zvijezdama, kao da se boje da e se dogoditi neto neobino i netko zbilja sii. Vinicije je u Maloj Aziji, u Misiru i u samome Rimu vidio mnogo razlinih hramova, upoznao mnogo vjera i uo mnotvo pjesama, no ovdje je istom prvi put vidio ljude koji su zazivali boanstvo pjesmom ne zato da izvre neki ustaljeni obred nego od srca, iz onakve prave enje za njim kakva moe

osvajati djecu za ocem i materom. Trebao bi biti slijep tko ne bi vidio da ti ljudi ne samo tuju svojega Boga nego da ga i svom duom ljube, a toga Vinicije nije vidio dosele ni u kojoj zemlji, ni u kojem zakonu, ni u kojem hramu, jer u Rimu i Grkoj oni koji su jo davali potu bogovima, inili su to da naklone sebi njihovu pomo, ili od straha, ali nikome nije padalo na um da ih ljubi. I koliko mu je god misao zaokupila Ligija, a panju traenje oima izmeu gomila, ipak nije mogao da ne vidi te udne i neobine stvari koje su se oko njega dogaale. Uto naloie opet nekoliko zubalja na vatru, koja obli groblje crvenim svjetlom i potamni blijesak svjetiljaka, a u taj as izie iz podzemlja starac u kabanici sa kukuljicom, ali otkrivene glave i stupi na kamen koji je leao blizu ognja. Mnotvo se ustalasa kad ga ugledae. Glasovi oko Vinicija stadoe aptati: Petar! Petar! ... Neki kle-koe, drugi su pruali prema njemu ruke. Nastade tako duboka tiina da su uli svaki ogarak to bi 186 pao sa zublje, i daleko treskanje kola na Nomen-tanskom drumu i ukanje vjetra u borovima koji su rasli oko groblja. Hilon se nagne Viniciju i apne: To je on, prvi uenik Kristov, ribar! A starac die ruku i znakom kria blagoslovi sakupljene, koji u taj mah klekoe na koljena. Drugovi Vinicijevi i on sam, ne hotei se izdati, povedoe se za primjerom drugih. Mladi nije znao odmah pohvatati svoje dojmove jer mu se inilo da je lik to ga vidi pred sobom, i dosta priprost i neobian, i ak da ta neobinost dolazi upravo od te prostote. Starac nije imao mitre na glavi, ni hrastova vijenca na tjemenu, ni paome u rukama, ni zlatnih ploica na prsima, ni haljina izvezenih zvijezdama ili bijelih, jednom rijeju, nikakva obiljeja to su ih nosili istoni, misirski, grki sveenici ili rimski flamini. I ponovo se zaudi Vinicije toj razlici to je opazio sluajui kranske pjesme, jer i taj ribar uini mu se ne kao neki veliki sveenik, vjet ceremonijama, nego kao neki prosti, starodavni i preasni svjedok koji je doao izdaleka navijestiti neku istinu koju je vidio, koje se doticao, u koju je povjerovao, kako se vjeruje u oevidnost, i koju je zavolio upravo zato to je vjerovao. Bila mu je i u licu snaga uvjerenja, kakvu imade samo istina. I Vinicije, koji se kao skeptik nije htio predati njegovu caru, predade se ipak nekoj grozniavoj radoznalosti, to li e sada potei iz usta ovoga druga tajnovitoga Hristosa i kakva je to nauka to ispovijedaju Ligija i Pomponija Grecina. Uto Petar poe govoriti. Isprva je govorio kao otac koji opominje djecu i ui ih kako e ivjeti. Zapovijedao im je da se odreknu suvika i raskoi, a da ljube ubotvo, istou obiaja, istinu, da podnose strpljivo krivice i progonstva, da sluaju starjeine i oblasti, da se uvaju izdaje, prijetvornosti, klevetanja i napokon da daju dobar izgled i meu se jedni drugima, pa i poganima. Vinicija, kojemu je bilo dobro samo ono to mu je moglo vratiti Li-giju, a zlo sve to je stajalo izmeu njega kao za187 preka, zapekoe i ogorie neki od tih savjeta, jer mu se inilo da starac preporuujui istou i borbu protiv pouda, tim smije ne samo osuivati njegovu ljubav, nego i Ligiju odvraati od njega i utvrivati je u otporu. Razumio je, ako je ona meu sabranima i slua te rijei i pribire ih u srce, da u taj as zacijelo misli o njemu kao neprijatelju te nauke i opaku ovjeku. Na tu misao uhvati ga ljutina. Pa to sam novo uo? govorio je u sebi. To li je ta nepoznata nauka? To zna svaki, svatko je to uo. Pa siromatvo i ogranienje potreba preporuuju i cinici; a

krepost je preporuivao i Sokrat kao stvar staru i dobru, pa svaki stoik, i onakav kakav je Se-neka koji ima pet stotina stolova od etrunovine hvali umjerenost, preporua istinu, strpljivost u pro-tivtinama, postojanost u nesrei; i to je sve kao zalealo ito koje grizu mievi, a ljudi ga nee jesti jer od starei tukne. I osim gnjeva osjeti kao neko razoaranje jer se nadao otkrivanju nekih neznanih arobnih tajna, a u najmanju ruku je mislio da e uti kakva retora koji e zadivljavati svojom rjeitou. A kad tamo sluao je tek rijei sasvim proste, bez ikakvih ukrasa. udio se samo onoj tiini i onoj sabranosti s kojom ga je mnotvo slualo. No starac je besjedio dalje tim ljudima koji su se zasluali u njegovu rije: kako treba da budu dobri, smjerni, pravedni, siromani i isti, ne radi toga da bi za ivota imali mir, nego da bi poslije smrti vjeno ivjeli u Kristu, u takvu veselju, u takvoj slavi, cvatu i radosti, to je nitko na zemlji nije nikada okusio. Kod toga Vinicije, koliko je god maloprije nepovoljno sudio, nije mogao nego opaziti kako ipak ima razlika izmeu nauke stareve i onoga to su govorili cinici, stoici ili drugi filozofi, jer oni su dobro i krepost preporuivali kao stvar razumnu i praktinu samo u ivotu, a on je za nju obeavao besmrtnost, i to ne kakvu nitavnu besmrtnost pod zemljom, u dosadi, nitavilu, pustoi, nego divnu, gotovo ravnu blaenstvu bogova. Pri tom je govorio o njoj kao o sasvim izvjesnoj istini, pa je stoga krepost prema takvoj vjeri dobivala upra188 vo neizmjernu cijenu, a nevolje u ivotu spale su na neto potpuno nitavno, jer trpjeti jedan as radi nenadmane sree sasvim je neto drugo negoli trpjeti samo zato to je takav red u prirodi. No starac produi besjediti, da krepost i istinu treba ljubiti radi njih samih, jer je najvee dobro i krepost od-vijeka Bog, i tko njih ljubi, ljubi Boga, i po tom sam postaje njegovo ljubljeno edo. Vinicije nije toga dobro razumijevao ali je znao otprije iz rijei to ih je Pomponija Grecina rekla bila Petroniju, da je taj Bog po miljenju krana jedan i svemogu, i kad je sad jo uz to uo da je on najvee dobro i najvia istina, pomisli i nehotice da bi kod takvoga Demiurga Jupiter, Saturn, Apolon, Junona, Vesta i Venera bili kao neka sitniava i buna zadruga, u kojoj spletkare svi ukupno i svaki na svoju ruku. Ali najvema dade se na udo mladiu kad starac stade nauavati da je Bog ujedno najvea ljubav, i zato tko ljubi ljude, ispunjava najveu njegovu zapovijed. Ali nije dosta ljubiti ljude od svojega naroda, jer je Bog-ovjek za sve ljude krv pro-lio, pa je i meu neznabocima naao ve svoje izabrane, kao Kornelija kapetana. Nije dovoljno ljubiti one koji nam dobro ine, jer je Krist oprostio i idovima koji su ga predali bili na smrt, i vojnicima rimskim, koji su ga pribili na kri. Treba, dakle, onima koji nam krivnju ine ne samo pratati nego ih i ljubiti i vraati im dobro za zlo. I nije dosta ljubiti dobre, nego treba ljubiti i zle, jer samo ljubavlju moe se iz njih istrijebiti zloa. Hilon kod tih rijei pomisli u sebi da mu je sav trud otiao niz vodu i da Urso nikada na svijetu nee smjeti ubiti Glauka, ni noas ni ikoje druge noi. No ipak se odmah utjei drugim zakljukom izvedenim iz nauke stareve: da ni Glauko nee ubiti njega, ba da ga i otkrije i prepozna. Vinicije nije vie mislio da u rijeima starevima nema nita novo, nego je u udu sam sebe pitao: Kakav je to Bog? Kakva je to nauka? Kakav li je to svijet? Sve to je uo, nije mu nikako ilo u glavu. To je njemu bila neka neuvena novost pojmova. Osjeao je kao da bi na 189 priliku htio pristati za tom naukom, da bi mu valjalo na lomau naloiti svoje miljenje, obiaje, znaaj, svukoliku dosadan ju ud i sve to saeci u pepeo i napuniti se nekim iz temelja drugim ivotom i potpuno novom duom. Nauka koja mu je zapovijedala da ljubi Parte, Sirce, Grke, Misirce, Gale i Britance, da

oprata neprijateljima, da im uzvraa dobro za zlo i da ih ljubi, uini mu se mahnita, a u isti tren osjeti da ipak u toj mahnitosti ima neto snanije nego u svim dosadanjim filozofijama. Mislio je da je sa svoje mahnitosti neizvriva i radi neizvrivosti boanska. Odbijao ju je u dui a osjeao je da od nje die, kao s livade pune cvijea, neki opojni miris, i tko ga se jednom nadie, mora, kao u zemlji lotofakoj, zaboraviti sve drugo i samo za njome eznuti. inilo mu se da u njoj nema nita stvarno i ujedno da je stvarnost prema njoj neto tako isprazno da ne vrijedi kod nje zaustavljati svojih misli. Opkolie ga neki ogromni prostori kojih ni slutio nije, i neki oblaci. Ovo groblje poe ga se doimati kao zborite mahnitaca, ali i kao mjesto tajnovito i strano na kojemu se kao u nekoj mistinoj lonici raa neto ega jo nije bilo na svijetu. Posvijestio je sebi sve to je od prvoga asa starac zborio o ivotu, o istini, ljubavi, Bogu, i misli su mu se zasjenjivale od bljeska kako se zasje-njuju oi od uestalih munja koje se naglo sustiu. Kako je obiajeno u ljudima kojima se sav ivot pretvorio u jednu strast, mislio je o svemu tome prema svojoj ljubavi k Ligiji, i pri svjetlu tih munja razabra jasno jednu stvar: ako je Ligija na groblju, ako ispovijeda tu nauku, ako je slua i osjea, da nigda dovijeka nee postati njegova prilenica. I prvi put, otkako ju je upoznao kod Aulovih, osjeti, kad bi je sada i opet dobio, da je ipak ne bi dobio. Nita mu slino dotad nije padalo na um, a i sada nije sebi znao dati o tome rauna, jer je to bilo ne toliko razumijevanje, koliko mutno osjeanje nekoga nenadoknadivog gubitka i neke nesree. Nastade u njemu nemir koji se prometnuo u gnjevnu oluju protiv krana uope, a napose protiv star190 ca. Ovaj ribar, kojega je na prvi pogled oka ocijenio za prostaka, zadavao mu je sada gotovo strah i inio mu se kao neki tajanstveni Usud koji neumoljivo i ujedno tragino kroji njegovu sudbinu. Grobar nabaci opet neujno nekoliko zubalja na oganj, vjetar prestade umjeti u borovima, plamen se dizao dugim jezikom ravno put zvijezda koje su se krijesile na vedru nebu. A starac spomenuvi smrt Kristovu, stade sada samo o njemu govoriti. Svi su-zdrae dah u prsima i nastade jo vea tiina nego prije, takva tiina da se gotovo ulo kucanje srdaca. Taj ovjek bjee vidio! I priao je kao onaj kome se svaki trenutak usijekao tako u pamet da vidi i onda kad sklopi oi. Govorio je kako su, vrativi se ispod kria, prosjedjeli on i Ivan dva dana i dvije noi u blagovalitu, ne spavajui, ne jedui, izmueni u tuzi, tjeskobi, u sumnji, glave drei u rukama i promiljajui kako je On umro. Ah, kako je to bilo teko! Kako muno! Ve je svanuo bio trei dan i zora je zablijedila zidove, a on i Ivan sjedjeli su tako pod zidom bez savjeta i nade. A kad bi ih san i obrvao (jer i onu no uoi muke proveli su bili bez sna), opet su se trzali iza sna i iznova stali tuiti. No tek to se rodilo sunce, upade Marija iz Magdale bez daha, raspletene kose, kliui: Uzee Gospoda! A oni, uvi to, skoie na noge i pote-koe na mjesto. No Ivan, ovjek mlai, dotra prvi, ugleda grob prazan i ne smjede unii. Istom kada se skupie sve troje na ulazu, on, koji im to govori, uniao je, ugledao na kamenu pokrov i veze, ali tijela ne nae. I napade na njih strah, jer su mislili da su ugrabili Krista sveenici, i obojica se vra-tie kui jo u veoj alosti. Potom dooe drugi uenici i stadoe naricati redom svi u jedan glas, eda bi ih lake uo Gospod nad vojskama. Premrla je u njima dua, jer su se nadali da e Uitelj otkupiti Izrael, a bjee trei dan kako je umro pa nisu razumjeli zato je Otac ostavio bio Sina, i bili bi voljeli da ne gledaju dana i da pomru, tako je teko bilo to breme. 191 Uspomena na te strane asove sad istisne iz oiju starcu dvije suze, koje su se

dobro vidjele na sjaju ognja kako se trune niza sijedu bradu. Stara bez kose glava stade mu se tresti glas mu zamrije u prsima. Vinicije ree u duhu: Taj ovjek govori istinu i plae nad njom! A sluae prostih srdaca takoer uhvati alost za grlo. uli su ve vie puta o muci Kristovoj i znali su da e radost nastupiti iza tuge, ali jer je to priao apostol koji je sve to vidio, lamali su u uzbuenosti ruke jecajui ili su se udarali u prsi. No pomalo se primirie jer ih svlada elja da dalje sluaju. Starac sklopi oi kao da hoe bolje vidjeti u dui davne dogaaje, i proslijedi: Dok su tako tuili, upade iznova Marija iz Magdale viui da je vidjela Gospoda. Ne mogavi ga od velikoga sjaja prepoznati, mislila je da je vrtlar, ali On ree: Marija! Nato je ona uskliknula: Rabboni! I pala mu je do nogu, a on joj naredi da ide k uenicima i nestade. Ali oni, uenici, ne vjerovae joj, a kad je plakala od radosti, jedni su je korili, a drugi miljahu da joj je alost pomutila pamet, jer je takoer govorila da je u grobu vidjela bila anele, a oni opet dotravi onamo vidjee prazan grob. Zatim uvee doe Kleofa, koji je iao s drugim uenikom u Emaus, i vratie se na svu hitnju govorei: Zaista uskrsnu Gospod! I stadoe se prepirati zatvorivi vrata od straha pred idovima. Uto stade On meu njima, premda vrata nisu krinula, i kad se s toga uplaie, ree im: Mir s vama! I vidjeh Ga, kao svi to Ga vidjee, i bjee kao svjetlost i kao srea srcima naim, jer vjerovasmo da je uskrsnuo i da e mora presahnuti i gore se u prah pretvoriti, a slava Njegova nee proi. I osmi dan stavi Toma Blizanac prste u Njegove rane i dotae se boka Njegova i onda Mu pade k nogama i povika: Gospod moj i Bog moj! A on mu 192 odgovori: Jer me vidje, vjerova. Blago onima koji ne vidjee, a vjerovae. I te rijei usmo i oi nae gledae Njega, jer bjee meu nama. Vinicije je sluao i s njime se zbivalo neto udno. Zaboravio je naas gdje je, i stao je gubiti osjeaj realnosti, mjeru, suenje. Stajao je pred dvjema nemoguim stvarima. Nije mogao povjerovati to je starac zborio, a osjeao je da bi morao biti samo slijep i odrei se svoga razuma, pa da dopusti da ovaj ovjek koji je govorio: Vidjeh, lae. Bilo je u njegovoj ganu tosti, u njegovim suzama, u itavu njegovu liku i u pojedinostima dogaaja to ih je kazivao, neto to je inilo nemoguom svaku sumnju. Viniciju je bilo na mahove kao da sniva. No oko sebe vidio je mnotvo u nijemu muku; aa od svjetiljaka dolijetala mu je do nosnica; podalje su plamtjele zublje, a kod njih na kamenu stajao je ovjek, starac, blizak grobu, kojemu se tresla glava dok je dajui svjedoanstvo ponavljao: Vidio sam! I ispripovjedi im sve dalje do uzaaa. asom bi otpoinuo, jer je govorio vrlo potanko, ali se osjealo da mu se svaka i najmanja sitnica urezala u pamet kao u kamen. Oni koji ga sluahu bijahu opo-jeni. Zavratie s glava kukuljice, da bolje uju i da im ne izmakne nijedna od tih rijei koje su za njih bile predragocjene. inilo im se da ih neka nadljudska snaga prenosi u Galileju, da eu zajedno s uenicima po onim gajevima i uz vode, da se ovo groblje pretvara u Tiberijadsko jezero, a na obali u jutarnjoj magli stoji Krist onako kako je stajao kad Ivan gledajui iz laice ree: Eno Gospoda! A Petar se bacio u vodu da prije padne k dragim nogama. Na licima se razabirao zanos bez mjere i zaborav ivota i srea i neizmjerna ljubav. Oito su neki za dugoga pripovijedanja Petrova imali vienje, i kad je stao govoriti kako su se u asu uzaaa oblaci podmicali pod noge Spasitelju, stali ga zaklanjati i sakrivati od oiju apostola, sve se glave nehotice podigoe nebu i nastupi trenutak oekivanja, kao da se ovi ljudi nadaju da e Ga jo ugledati ili da 13 Quo vadi

193 e iznova sii s nebeskih visina da pogleda kako stari Apostol pase povjerene mu ovce, da blagoslovi njegovo stado. I za te ljude nije bilo u taj tren Rima, nije bilo mahnitoga Cezara, nije bilo hramova, bogova poganskih, bio je samo Krist koji je ispunjavao zemlju, more, nebo i svijet. U udaljenim kuama, razasutim du Nomentan-skoga druma, stadoe pjevati pijetlovi oglaujui pono. U taj as stade Hilon Vinicija vui za skut od plata i ree apatom: Gospodine, eno ondje sasvim blizu starca vidim Urbana i do njega neku djevojku. Vinicije se tre kao od sna, i obrativi se kamo mu je pokazao Grk, ugleda Ligiju. 194 XXI Svaka kapljica krvi ustrepti u mladom patriciju kad ju je opazio. Zaboravi mnotvo, starca, svoje uenje o tim nepojmljivim stvarima to je bio uo, i vidio je pred sobom samo nju jedinu. Eto napokon je naao poslije svih napora, poslije dugih dana nemira, lomljenja i jada! Prvi put u ivotu osjeti da radost moe nasrnuti na prsi kao divlja zvijer i pritisnuti ih da ovjek ne moe ni duom dahnuti. On, koji je dosele drao da je Fortuna nekako duna da mu izvruje sve njegove prohtjeve, jedva je sada vjerovao svojim oima i svojoj srei. Da nije bilo te sumnje, njegova estoka ud mogla bi ga zanijeti na kakav nepromiljen in, no on se htio prije uvjeriti nije li to nastavak onih udesa kojih mu je bila puna glava, i da li ne sanja. Ali nije bilo sumnje: vidio je Ligiju i od nje ga je rastavljao razmak jedva od deset koraaja. Stajala je u punom svjetlu, pa je se mogao nagledati koliko je god htio. Kukuljica joj se omakla s glave i pomrsila joj kosu; usta joj se malo otvorie, oi je uzdigla u Apostola, lice se zagledalo i zanijelo. U plastu od mrke vune bijae odjevena kao djevojka iz puka, no Vinicije ne bjee je vidio nikad ljepu, i pored sve smetnje koja u njemu nastade, udari mu u oi kod onih gotovo ropskih haljina plemenitost one divne patricijske glave. Ljubav ga proee kao plamen, silna, smijeana s nekim udnim osjeajem enje, udiv-ljenja, poitanja i poude. Osjetio je rasko od sa195 moga toga pogleda i sladio se njime kao ivom vodom nakon duge ee. Stojei uz golemoga Ligijca, inila mu se manjom nego je prije bila, gotovo dijete. Opazio je takoer da je oslabila. Koa joj je bila gotovo prozirna; inila je na njega dojam cvijeta i due. Ali je to vema elio zadobiti to bie, tako razlino od ena to ih je vievao ili ljubio na Istoku i u Rimu. Osjeao je da bi dao za nju one sve, i s njima zajedno i Rim i savkoliki svijet! Bio bi se zagledao i posvema zaboravio da nije bilo Hilona koji ga je vukao za skut od plata iz straha da ne uini togod to bi ih moglo izloiti opasnosti. Zaas zagrmi Maranatha, i Veliki Apostol stane krstiti vodom s vodometa one koje su mu prezbiteri dovodili kao pripravljene da prime krtenje. Viniciju se inilo da se ta no nee nikad svriti. Htio je sada da ide to prije za Ligijom i da je ugrabi na putu ili u njenu stanu. Napokon stadoe neki odilaziti s groblja. Nato priapne Hilon: Iziimo, gospodine, pred vrata jer nismo skinuli kukuljice i ljudi nas gledaju. Tako je doista i bilo. Dok su svi za Apostolove besjede poskidali kukuljice da bi bolje uli, oni se nisu poveli za tim primjerom. Hilonov savjet uini se i zato dobar jer su stojei na vratima mogli motriti sve prolaznike, a Ursa je bilo lako prepoznati po uzrastu i po liku.

 Poi emo za njima ree Hilon vidjet emo u koju kuu ulaze, pa e, gospodine, sutra, to jest jo danas opkoliti sve ulaze u kuu robovima i odvesti je. Ne! ree Vinicije. Da to e uiniti, gospodine? Ui emo za njom u kuu i odmah je ugrabiti! Toga si se pothvatio Krotone. Jesam ree lanista i predajem ti se, gospodine, kao rob ako ne slomim krsta onome bivolu koji je uva. No Hilon ih stane odgovarati i zaklinjati svim bogovima da toga ne ine. Ta Krotona su namislili 196 uzeti samo kao zatitu za sluaj da ih prepoznadu a ne da otimlju djevojku. Ako je stanu otimati samo njih dvojica, sami e staviti glavu u torbu, i to je gore, moe im se izmai iz ruku pa se sakriti na drugome mjestu ili pobjei iz Rima. Pa to su onda postigli? Zato ne bi radili sigurno, zato da se izlau smrti, a sav pothvat neizvjesnoj srei? Vinicije je pored toga to se tekom mukom uzdravao da odmah na groblju ne uhvati Ligiju u naruaj ipak vidio da Grk ima pravo i bio bi se moda priklonio njegovu svjetovanju da nije bilo Krotona kojemu je bilo stalo do nagrade. Zapovjedi, gospodine, ovome starome jarcu da uti ree ili mi dopusti da ga dohvatim malo akom po glavi. Jednom me je u Buksentu, kamo me je na igre doveo bio Lucije Saturnin, napalo u krmi sedam pijanih gladijatora i nijedan nije otiao itavih rebara. Ne kaem da djevojku otmemo sada iz ove svjetine, jer bi nam mogli bacati pod noge kamenje; ali kad bude jednom u kui, otet u ti je i odnijeti kamo god bude htio. Vinicije se obradova uvi te rijei i odgovori: Tako e biti, Herkula mi! Moglo bi se sutra desiti da je ne naemo u kui, a da ih uzbunimo zacijelo bi je drugamo odveli. Onaj Ligijac ini mi se strano jak! ree Hilon. Ne kau tebi da mu dri ruke odsijee mu otro Kroton. Ipak im je valjalo jo podugo ekati, i pijetli stadoe pjevati prije osvita, dok ne ugledae Ligijca gdje izlazi kroz dveri i s njime Ligija. Pratilo ih je nekoliko drugih osoba. Kad su izali, poe Ligija s Velikim Apostolom naprijed, a iza njih je iao drugi starac, znatno niega uzrasta, dvije postarije ene, Urso i djeak, koji je svijetlio svjetiljkom. Za ovom eticom ilo je mnotvo od oko dvjesta ljudi. Vinicije, Hilon i Kroton pomijeae se u tu hrpu. Da, gospodine ree Hilon tvoja je djevica pod monom zatitom. Ono ide s njome on, Ve197 liki Apostol, jer gle kako ljudi klecaju pred njim na prolazu. Ljudi su doista padali na koljena, ali Vinicije ih nije gledao. Ne skidajui ni za tren oka s Ligije, mislio je samo o njenoj otmici i obikavi u vojsci na osvajanja svake ruke, gradio je u glavi s vojnikom tonou itavu osnovu za otmicu. Osjeao je da je korak na koji se odluio vratoloman ali je znao dobro da smjeli napadaji obino polaze za rukom. Put se ipak otegao pa je asomice mislio i na jazove to ih je iskopala izmeu njega i Ligije ova udna nauka, koju je ona priznavala. Razumio je sada sve to se u prolosti dogodilo i razumio je zato se dogodilo. Bio je za to dosta razabrane pameti. Eto on dosad nije znao Ligije u duu. Vidio je u njoj najljepu od svih drugih djevojaka, za kojom mu pla-nue sva utila a sad je razabrao da je ta nauka uinila od nje neko bie razlino od drugih ena, i da je nada da e i nju zanijeti utila, pouda, bogatstvo, rasko, samo obmana. Poimao je sada napokon to obojica, ni on ni Petronije ne

razumjee da je ova vjera ucjepljivala u duu neto neznano ovome svijetu u kojemu je ivio, i da Ligija, sve kad bi ga i zavoljela, nita nee od svojih kranskih istina rtvovati radi njega; ako postoji za nju kakav rasko, taj je zacijelo sasvim razlian od onoga za kakvim je hlepio on, Petronije i Cezarov dvor i sav Rim. Svaka druga od ena to ih je poznavao, mogla mu je biti ljubavnica, ali ova kranka mogla je da bude samo rtva. I mislei o tome, osjeao je estoku bol i gnjev, a ujedno je osjeao da je taj gnjev nemoan. Oteti Ligiju inilo mu se mogue i bio je o tome siguran, ali je jednako bio siguran da su prema toj nauci on sam, njegovo junatvo i njegova mo nita i da s njome nee izai nakraj. Ovaj rimski vojniki tribun, koji je bio uvjeren da e ona snaga maa i pesnice koja je zavladala svijetom, uvijek njime vlada+i, prvi put u ivotu vidje da osim nje moe biti jo neto drugo pa se u udu pitao: to je to? 198 I nije umio jasno sebi odgovoriti, jedino su mu glavom prolijetale slike groblja, skupljenog svijeta i Ligije koja je svom duom sluala rijei starca, to je priao o muci, smrti i uskrsnuu Boga-ovjeka koji je otkupio svijet i obrekao mu sreu s onu stranu Stiksa. I kad je o tome mislio, u glavi mu je nastajao kaos. No iz toga zamraja misli tre ga jadikovanje Hilona koji se stane jadati na svoju sudbinu: ta on se pogodio samo da nae Ligiju, pa ju je s opasnou po svoju glavu naao i pokazao. Pa to hoe od njega jo vie? Zar se pothvaao da je otme, i tko bi mogao zahtijevati takvo to od bogalja bez dva prsta, od ovjeka starca koji se predao razmiljanju, nauci i vrlini? to e biti ako gospodina, ovako dostojna kakav je Vinicije, snae kakva bijeda pri otmici ove djevojke? Istina, bogovi su duni uvati izabrane, ali zar se gdjekad ne deavaju takve stvari da se ini kao da se bogovi igraju piljaka, mjesto da gledaju to se po svijetu zbiva? Fortuni su, kako je poznato, zavezane oi, pa ne vidi ni danju, a kamoli nou. Neka se to dogodi, neka onaj ligijski medvjed potegne na plemenitoga Vinicija rvnjem, buretom vina ili, to je jo gore, vode, tko e jamiti da na kukavca Hilona mjesto nagrade ne padne odgovornost? On, ubogi mudrac, prionuo je iz prijateljstva plemenitome Viniciju, kao Aristotel Aleksandru Makedoncu, pa kad bi mu plemeniti Vinicije poklonio onu kesicu to je na njegove oi zadjenuo bio za pas na polasku od kue, imao bi ime u nesrei prizvati odmah pomo ili predobiti same krane. O, zato nee da slua starevih savjeta, to ih kazuje razboritost i iskustvo? uvi to, Vinicije izvadi kesu iza pasa i baci je Hi-lonu u ruke. Evo ti, pa mui! Grk osjeti da je neobino teka, pa se ohrabri. Sva mi je nada u tome ree to su Her-kul i Tezej izvodili jo munija djela, a to je moj osobiti najglavniji prijatelj Kroton, nego Herkul? A 199 tebe pak, dostojni gospodine, neu nazvati polubogom jer si itav bog i nee ni unapredak zaboraviti slugu siromana ali vjerna, kome treba od vremena na vrijeme podmirivati potrebe, jer on sam, kad se jednom udubi u knjige, ne mari ni za to ... Nekoliko ara vrta i kuica, ma i s najmanjim trijemom radi hlada ljeti, bilo bi neto dostojno ovakvoga darovatelja. A sada u se poizdaljega diviti vaim vitekim podvizima, prizivat u Jupitera da vam bude prijazan, a ako bude nevolje, dii u takvu graju da e se pola Rima razbuditi i doi vam u pomo. Rava li i neravna puta! Izgorjelo mi je ulje u svjetiljci; nego kad bi me Kroton, koji je jednako plemenit kao i jak, htio uzeti na ruke i donijeti do gradskih vrata, znao bih najprije, hoe li lako odnijeti djevojku, drugo, uinio bi kao Eneja, a

najposlije naklonio bi sebi sve potenije bogove tako da se ne bi trebao nimalo bojati za uspjeh naega pothvata. Volio bih nositi mrcinu od ovce prije mjesec dana od uge Upsalu odvrati mu lanista ali ako mi da onu kesu to ti je dobacio estiti tribun, nosit u te sve do vrata. Dabogda prebio noni palac! odgovori Grk. Zar si se tako okoristio naukom onoga asnoga starca koji je preporuio ubotvo i milosre kao dvije ponajvee kreposti.. .? Zar ti nije izrijekom kazao da me ljubi? Vidim da od tebe neu uiniti nikad rava kranina, i da bi lake sunce prolo kroz zidove mamertinske tamnice nego istina kroz tvoju hipopotamsku lubanju. A Kroton, u kojega je bila ivotinjska snaga, ali zato nije imao nikakva ovjenog osjeaja, odvrati: Ne boj se! Od mene nikad kranina! Neu da gubim svoj hljebac! Istina, ali da ima i sam osnovne pojmove iz filozofije znao bi da je zlato nitetno. Udari ti mene filozofijom, a ja u tebe glavom gruhnuti u trbuh, pa da vidimo tko e pobijediti. Tako isto mogao je i vol kazati Aristotelu doeka ga Hilon. 200 Mrak se stao gubiti. Zora je blijedom bojom obojila vrhove zidova. Drvee kraj puta, zgrade i koje-gdje postavljeni grobni spomenici stadoe se pomaljati iz tame. Drum nije vie bio sasvim pust. Pre-kupci hrane urili su se na otvorenje gradskih vrata gonei magarce i mazge, natovarene povrem; ponegdje su kripala kola, na kojima su vozili divlja. Na putu i s obje strane druma povila se nad samom zemljom laka magla, koja je slutila na lijepo vrijeme. Ljudi, vieni dalje, inili su se u toj magli kao duhovi. Vinicije je upro oi u vitku priliku Ligije, koja mu se, to je vema svitalo, inila sve srebrenijom. Gospodine ree Hilon uvrijedio bih te kad bih pomiljao da e se ikada iscrpsti tvoja po-datljivost, no sada kad si me platio, ne moe sumnjati da govorim samo za svoju korist. Evo, jo te jednom svjetujem, sada kad sazna u kojoj kui stanuje boanska Ligija, da se vrati kui po robove i nosiljku i da ne slua ovoga slonova rila, Kroto-na, koji se samo zato pothvaa da sam otme djevicu, ne bi li ti izaeo kesu kao vreicu sira. Dobit e od mene udarac akom meu lopatice, to e rei da e poginuti javi se Kroton. Dobit e od mene bure kefalonca, to e rei da u ostati zdrav odvrati Grk. Vinicije ne odgovori nita jer se pribliie gradskim vratima, gdje vidjee udan prizor. Kad je prolazio Apostol, dva vojnika klekoe, a on asom poloi ruke na njihove kacige i uini nad njima znak kria. Mladome patriciju nikad dotad nije palo na um da bi ve i meu vojnicima moglo biti krana i u udu pomisli kako u gradu koji gori, poar zahvaa sve vie i vie kua, da tako i ova nauka osvaja oevidno svaki dan nove due i iri se preko svakoga ljudskoga shvaanja. To mu udari u oi i poradi Ligije, jer se uvjerio da bi se, kad bi htjela pobjei iz grada, nali straari koji bi joj sami olakali tajni izlazak. I zato je taj as zahvaljivao svim bogovima to se to nije dogodilo. Proavi nezagraena mjesta, koja su se nalazila izvan zidova, eta krana stade se razilaziti. Trebalo 201 je ii za Ligijom u veem razmaku i opreznije, da ne svrnu na se panju. Hilon se stane tuiti na rane i sijevanje u nogama i sve je vema zaostajao, a Vi-nicije nije se tome protivio mislei da mu sada stra-ivi i slabaki Grk nee vie biti od

potrebe. Bio bi mu ak i dopustio da ide kamo hoe, ali je estitoga mudraca zadravala opreznost ili nagonila izvjed-Ijivost, jer je neprestano pristajao za njima i ponekad im i prilazio ponavljajui svoje preanje savjete i nagaajui da bi starac koji ide iza Apostola, kad ne bi bio neto niega rasta, mogao biti Glauko. Ili su jo dugo, ak na Zatiberje, i sunce je ve bilo gotovo izalo kad se etica, u kojoj je bila Li-gija, razdvoji. Apostol, stara ena i djeak odoe uz rijeku, a starac niega uzrasta, Urso i Ligija zama-koe u tijesnu ulicu i proavi jo oko stotinu koraka uoe u predvorje kue, u kojoj su bila dva duana, jedan uljarski, a drugi ptiarski. Hilon, koji je iao nekih pedeset koraka za Vini-jem i Krotonom, stane odjednom kao ukopan i pri-bivi se uza zid stane im psikati da se vrate k njemu. Oni se vratie, jer se trebalo posavjetovati. Idi ree mu Vinicije i pogledaj da nema ova kua moda drugi izlaz na onu ulicu. Kako se god Hilon prije tuio na rane na nogama, sada poskoi tako ivo kao da ima na glenjima Merkurova krilaca i asom se vrati. Nema ree nego jedan izlaz. Zatim sklopi ruke: Tako ti Jupitera, Apolona, Veste, Kibele, Izie i Ozirisa, Mitre, Bala i svih bogova sa Istoka i Zapada, zaklinjem te, gospodaru, okani se ove namjere... Posluaj me ... No najednom mu zape rije, kad ugleda kako je Viniciju lice problijedilo od uzrujanosti, a oi mu se zaagrie kao vuje zjenice. Dosta ga je bilo pogledati pa razumjeti da ga nita na svijetu nee zadrati od pothvata. Kroton stane sabirati dah u svoja herkulska prsa i kretati svojom nerazvijenom lubanjom kao medvjed to ini u zatvorenom kavezu. 202 Dodue, na njegovu licu nije bilo traga kakvoj uznemirenosti. Ja idem prvi! ree. Ti e za mnom! ree zapovjednikim glasom Vinicije. I zaas iezoe obojica u mranoj vei. Hilon skoi do ugla najblie uliice i stane iza ugla izvirivati ekajui to e biti. 203 XXII Istom u vei Vinicije razabra svu tekou pothvata. Kua je bila velika, na vie katova, graena na onaj tip, kakvih je bilo u Rimu na tisue posagra-eno da se izdaju u najam, a obino su bile na brzu ruku ravo graene, te nije gotovo bilo godine da se nije po nekoliko njih sruilo na glave stanovnicima. To su bile prave konice, odvie visoke i odvie tijesne, pune komorica i klijeti, u kojima je stanovao siromani svijet, a uz to mnogobrojan. U gradu, u kome mnoge ulice nisu imale naziva, te kue nisu imale brojeva. Ubiranje stanarine vlasnici su povjeravali robovima, a oni nisu bili obvezani od gradske uprave da prijavljuju imena stanovnika pa ih esto puta ni sami nisu poznavali. Raspitati se za koga u ovakvoj kui bilo je esto neobino teko, osobito kad na vratima nije bilo vratara. Vinicije i Kroton dooe kroz veu, slinu dugaku hodniku, u tijesno, sa etiri strane ograeno dvorite, koje je bilo kao neki zajedniki atrij za svu kuu, s esmom na srijedi, iz koje je mlaz vode padao u kamenicu uzidanu u zemlji. Du svih zidova bile su izvana stube, koje kamene, koje drvene, i vodile su na hodnike, s kojih se ulazilo u stanove. Prizemno bili su takoer stanovi, neki s drvenim vratima, neki od dvorita odijeljeni samo vunenim, veinom otrcanim i izderanim ili zakrpljenim zavjesama.

204 Bilo je jo rano i na dvoritu jo nije bilo ni ive due. Oito su u cijeloj kui jo svi spavali, osim onih to se vratie iz Ostriana. to da inimo, gospodaru? upita Kroton za-stavi malko. ekajmo ovdje, moda e se tkogod javiti odgovori Vinicije. Ne treba da nas vide na dvoritu. No odmah pomisli da je Hilonov savjet ipak bio praktian. Da je imao nekoliko desetaka robova, mogao bi zaposjesti veu koja je bila jamano jedini izlaz, i pretresti sve stanove, a ovako je trebao ot-prve pogoditi u Ligijinu sobu, jer bi joj inae krani, kojih je zacijelo bilo vie u ovoj kui, mogli dojaviti da je trae. Zato je bilo opasno i raspitivati tue osobe. Vinicije je as promiljao ne bi li se vratio po robove, kadli uto ispod jedne zavjese, koje su zatvarale dalje stanove, izae ovjek sa sitom u ruci i prie esmi. Mladi na prvi pogled pozna Ursa. To je Ligijac! apne Vinicije. Da mu odmah polomim kosti? ekaj. Urso ih nije opazio jer su stajali u mraku u vei i stane mirno ispirati u vodi zelenje to je bilo u situ. Oevidno je poslije noi, provedene na groblju, kanio od njega zgotoviti doruak. Zaas svrivi taj posao, uze mokro sito i iezne s njime za zavjesom. Kroton i Vinicije krenue za njim mislei da e upasti pravo u Ligijin stan. Koliko li se zaudie, kad vidjee da je zavjesa od dvorita dijelila ne stan, nego drugi tamni hodnik na kraju kojega se vidio vrti od nekoliko empresa, nekoliko grmova mrike i malena klijet, koja se kao prilijepila na slijepi stranji zid druge neke kue. Oba odmah shvatie da je to ba zgoda za njih. Na dvoritu je mogla nastati strka svih stanara, a osamljenost klijeti olakavala je pothvat. Brzo e svriti s braniima, ili bolje s Ursom, pa e ugrabljenu Ligiju isto tako brzo iznijeti na ulicu, a tamo e ve znati kako e dalje. Po svoj prilici nitko ih ne205 e zaustaviti, a ako ih i zaustavi, oni e rei da se radi o bjegunici, Cezarovoj taokinji, a u krajnjem sluaju, javit e se Vinicije vigilima i prizvati njihovu pomo. Urso je ve ulazio u kuu, kadli mu topot koraka svrne panju, pa stade i, vidjevi dva ovjeka, ostavi sito na balustradi i vrati se k njima. A to traite ovdje? upita. Tebe! odvrati Vinicije. Pa okrenuvi se Krotonu klikne brzim, tihim glasom: Ubij! Kroton skoi kao tigar i u tren oka, prije nego je Ligijac stigao da se snae i razabere neprijatelja, dohvati ga svojim elinim miicama. No Vinicije se odvie uzdao u njegovu nadovje-ju snagu i ne poeka svretak borbe, nego izmakav-i se pored njih skoi k vratima kuice, gurne ih i nae se u sumranoj odaji, ali osvijetljenoj poneto ognjem koji je gorio u kaminu. Blijesak toga ognja padao je upravo Ligiji na lice. Druga osoba, to je sjedjela kod vatre, bio je onaj starac koji je pratio djevojku i Ursa putem od Ostriana. Vinicije bane tako naglo da je Ligiju, prije nego ga je mogla raspo-znati, uhvatio oko pasa i podigavi je uvis srne opet k vratima. Starac ga stie, dodue, pa mu stane na put, ali on pritisnuvi djevojku jednom rukom k prsima odrine ga drugom

slobodnom rukom. Kukuljica mu spade s glave. U Ligiji se pri tome na pogled ovoga znanoga, a u taj as stranog lica stisnu krv od prepasti, a glas joj zamrije u grlu. Htjela je zvati u pomo ali nije mogla. Isto tako zaludu htjede da se uhvati za dovratnik, da se tako odupre. Prsti joj ok-liznue po kamenu, i bila bi se obeznanila da nije bilo jezovitoga prizora to ga je ugledala kad je Vinicije izletio s njome u vrt. Tamo je Urso drao u rukama nekoga ovjeka, sasvim pognuta nauznak, prelomljene glave, okrvavljenih usta. Ugledavi ih, Urso jo jednom udari akom po onoj glavi i u tren oka skoi kao pobjenjela zvijer k Viniciju. 206 Smrt! pomisli mladi patricije. I zatim zauje kao kroz san Ligijin krik: Ne ubij! Potom osjeti da mu je neto kao munja razrijeilo ruke kojima ju je bio obuhvatio, a onda se zemlja okrene s njime i dnevno svjetlo smrai mu se pred oima-------------------------------------------------------A Hilon se zgurio za uglom i ekao je to e biti jer se u njemu borila izvjedljivost sa strahom. Mislio je takoer, ako im uspije oteti Ligiju, da e dobro biti nae li se uz Vinicija. Ursa se nije bojao jer je takoer tvrdo vjerovao da e ga Kroton ubiti. Mjesto toga raunao je, ako na pustim jo ulicama nastane kakva strka, ili ako krani ili drugi tkogod stane na put Viniciju, on e im zaprijetiti kao predstavnik oblasti, kao izvritelj Cezarove volje, a u najgorem sluaju pozvat e vigile u pomo mladome patriciju protiv uline svjetine i tim e zasluiti nove milosti. U dui je ipak prosuivao da je postupak Vinicijev nerazborit, ali gledajui na stranu snagu Krotonovu doputao je da moe uspjeti. Ako bude do nevolje govorio je sam sebi nosit e tribun sam djevojku, a Kroton e mu kriti put. No ipak mu je to malo predugo trajalo, a i uzne-miravala ga je tiina u vei, na koju je izdaleka gledao. Ako ne pogode u njeno skrovite i naine buku, uplait e je. I misao o tome nije mu bila ba mrska, jer je vidio da e i u takvom sluaju iznovice trebati Viniciju i da e opet iz njega izmamiti prilian broj ses-tercija. Uinili to mu drago govorio je u sebi uinit e za me, premda se nijedan tome ne dosje-a . ,. Bogovi, bogovi, dajte mi samo ... I naglo se prekide, jer mu se priini da je neto izvirilo iz vee. Zato pribivi se uza zid stane gledati, zatomljujui dah u prsima. 207 I nije se prevario jer se iz vee pomolila upola neka glava i poela se razgledavati uokolo. No zaas je nestade. Bit e Vinicije ili Kroton pomisli Hilon ali ako su oteli djevojku, zato ona ne vie i zato gledaju na ulicu? Ljude e i tako sretati, jer dok dou na Karine, oivjet e u gradu promet. to je to!? Za ime svih besmrtnih bogova ...! I najednom mu se ono malo kose najei na glavi. Na vratima se pojavio Urso s prevjeenim preko ramena Krotonovim tijelom i, razgledavi se jo jednom, potra s njime kroz pustu ulicu k rijeci. Hilon se sploti uza zid kao komad lijepka kojim se zid mae. Poginuo sam ako me opazi! pomisli. No Urso potra brzo oko ugla i nestade ga za drugom kuom, a Hilon ne asei asa potee u dubinu poprene ulice cvokoui zubima od strave i takvom brzinom koja bi bila zamjerna i u mladia.

 Ako me na povratku izdaleka opazi, stii e me i ubiti govorio je sam u sebi. Spasi me, Zeuse, spasi me, Apolone, spasi, Hermese, spasi, kranski Boe! Idem iz Rima, vratit u se u Mesembriju, ali izbavite me iz ruku onoga demona. Onaj Ligijac koji je ubio Krotona, inio mu se toga asa doista kao neko nadljudsko bie. Trei, pomisli da je to moda kakav bog koji je uzeo na se lik barbarina. U taj as vjerovao je u sve bogove na svijetu i u sve mitske prie kojima se obino podrugi-vao. Glavom mu sijevne i to da je Krotona mogao ubiti Bog kranski, i kosa mu iznova stane rasti na glavi pri pomisli da je dirnuo u takvu silu. Istom kad je projurio kroz nekoliko uliica i ugledao neke radnike gdje izdaleka idu prema njemu, poneto se umiri. U prsima ve mu je nestalo daha, zato sjede na prag neke kue i stane rogljem plata utirati svoje znojno elo. Star sam i treba mi mira! ree. Ljudi koji su mu ili u susret, svrnue u neku pobonu ulicu, i' ponovo ga obuze samoa. Grad je jo 208 spavao. Jutrom je promet nastajao ranije u bogatijim etvrtima, gdje su robovi u gospodskim domovima morali ustajati prije dana, a u onima gdje je stanovao slobodni puk koji je ivio na dravni troak i zato besposliio, ustajali su, osobito zimi, dosta kasno. Sjedei Hilon tako na pragu osjeti neku hladnou. Zato ve iza malo asaka ustade i uvje-rivi se da nije izgubio kesu, to je dobio od Vinicija, uputi se polaganijim korakom k rijeci. Moda u gdjegod ugledati Krotonovo tijelo govorio je u sebi. Bogovi! Taj Ligijac ako je ovjek, mogao bi u godini zaraditi milijune sesterci-ja, jer ako je Krotona udavio kao tene, tko e mu se smjeti oduprijeti? Za svaki nastup u areni dali bi mu toliko zlata koliko vae. uva on bolje djevojku nego Kerber pakao, dabogda ter ga pakao progutao. Neu vie imati s njime posla. Odvie je koat. Ali to u sad? Dogodilo se neto strano. Ako je on onakvome Krotonu polomio kosti, onda zacijelo i Vini-cijeva dua cvili negdje nad onom prokletom kuom ekajui pogreb. Kastora mi! Ta on je ipak patricij, prijatelj Cezarov, Petronijev roak, gospodin poznat u itavom Rimu i vojniki pukovnik. Njegova smrt nee im olako proi... Kako bi bilo da odem na priliku u pretorijanski tabor ili k vigilima ...? Tu zauti i stane malo razmiljati, no ve zaas ree: Kuku meni! Tko ga je vodio u onu kuu nego ja...? Njegovi osloboenici i robovi znadu da sam mu ja dolazio, da sam mu navlas pokazao kuu u kojoj ga je snala smrt? Makar se poslije i pokazalo na sudu da ja toga nisam namjeravao, opet e rei da sam ja uzrok ... A to je ipak patricij, pa ni u kojem sluaju neu proi bez kazne. A da, potajno mugnem iz Rima i odem kamo daleko, izloio bih se jo veoj sumnji. I ovako i onako bilo je zlo. Rim je bio golem grad, ali je Hilon ipak osjetio da u njemu moe biti tijesno. Jer svatko drugi mogao bi prosto otii k prefektu vigila i kazati mu to se dogodilo, pa ako bi i pala na nj kakva sumnja, mogao bi mirno ekati istragu. 14 Quo vadi 209 Ali sva prolost Hilonova bila je takva da bi mu svako blie poznanstvo, bilo s prefektom grada, bilo s prefektom vigila, donijelo na vrat tekih neprilika i ujedno bi utvrdio sumnju koja bi mogla pasti na um inovnicima. S druge strane pobjei znailo bi utvrditi Petro-nija u misli da je Vinicije bio izdan i po dogovoru ubijen. A Petronije je bio ovjek moan koji je mogao raspolagati policijom u itavoj carevini i koji bi bez sumnje nastojao nai krivce pa da su

nakraj svijeta. Ipak Hilonu doe na um da ode do njega i da mu ispria to se dogodilo. Da! To je bio najbolji nain. Petronije je bio ovjek miran i Hilon je mogao biti siguran barem za to da e ga sasluati do kraja. Petronije, koji je znao stvar od poetka, lake bi takoer povjerovao u nevinost Hilonovu nego prefekti. Ali da poe k njemu, trebalo bi pouzdano znati to se dogodilo s Vinicijem. A Hilon toga nije znao. Vidio je, dodue, Ligijca gdje se s Kroto-novim tijelom krade k rijeci, ali vie nita. Vinicije je mogao biti ubijen, ali je mogao biti ranjen ili uhvaen. Sada istom pade Hilonu na um da krani zacijelo ne bi smjeli ubiti ovjeka tako mona, augu-stiana i visokoga vojnikoga asnika, jer bi takvo djelo moglo na njih navui openiti progon. Vjerojatnije je bilo da su ga zadrali na silu, kako bi dali Ligiji vremena da se presakrije. Ta misao umiri donekle Hilona. Ako ga onaj ligijski zmaj nije pogubio od prvoga zaleta, onda je iv, a ako je iv, sam e posvjedoiti da ga nisam izdao, i onda ne samo da mi ne prijeti nita zlo nego se (o Hermese, raunaj iznova na dvije jalovice!) preda mnom otvara novo polje ... Mogu dojaviti kojemu od osloboenika gdje mu valja traiti gospodara, a hoe li on ii prefektu ili nee, to je njegova stvar, samo da ja ne idem k njemu ... Mogu tako poi k Petroniju i raunati na nagradu ... Traio sam Ligiju pa u sada traiti Vi-nicija, a onda opet Ligiju... Nego valja prije znati da li je iv ili je ondje zaglavio. 210 Sad mu doe misao da bi nou mogao otii do pekara Demasa i zapitati za Ursa. Ali tu misao odmah zabaci. Volio je ne imati nikakva posla s Ursom. Mogao je po pravu nagaati, ako Urso nije ubio Glau-ka, da ga je bez sumnje koji od starjeina kranskih, kome je priznao svoj naum, svjetovao da je to neist posao, i da ga je na to htio navesti kakav izdajica. Napokon od same uspomene Ursove Hilona podioe trnci po itavu tijelu. Mjesto toga pomisli da poalje dovee Euricija po vijesti u kuu u kojoj se dogodila nezgoda. Meutim, trebalo mu je da se sada malo okrijepi, pa da se okupa i otpoine. Ne-prospavana no, put u Ostrian i ovaj bijeg za Zati-berja doista ga teko umorie. Samo jedno ga je neprestano tjeilo: da ima kod sebe dvije kese, i onu to mu je bio dao Vinicije u kui, i onu koju mu je dobacio na povratku sa groblja. Radi te sretne okolnosti kao i radi svih tolikih uzbuenja to ih je noas i jutros podnio, namisli da se obilnije nahrani i da se napije boljega vina nego obino. Kad je dakle doao sat da se otvori krma, okrijepi se u tako znatnoj mjeri da je kupelj zaboravio. Htjelo mu se prije svega spavati i sanjivost uzela mu je snagu tako da je jedva doklipsao u svoj stan na Suburi, gdje ga je ekala robinja koju je bio kupio za Vinicijeve novce. Uniavi u lonicu, mranu kao lisija jazbina, baci se ondje na postelju i za kratak as zaspi tvrdim snom. Probudio se istom podvee, ili bolje, probudi ga robinja pozivajui ga da ustane, jer da ga netko trai i hoe s njime govoriti o nekom vrlo hitnu poslu. Oprezni Hilon osvijesti se u jedan as, navue hitro plat s kukuljicom i rekavi robinji da odstupi na stranu, odkrine malo vrata i pomoli najprije vrlo oprezno glavu. Od strave se zaprepasti! Jer kroz vrata sobe ugleda divovski stas Ursov. Na taj pogled osjeti da mu se noge i glava slede-nie, srce mu presta kucati u prsima, uz lea mu po211 gmizae mravi. Nekoliko asova nije mogao proslo-viti ni jedne rijei, a onda cvokoui zubima ree ili bolje za jeca robinji:

 iro! Nema me kod kue... ne znam... toga... dobroga ovjeka... Rekla sam mu da si kod kue i da spava, gospodaru odvrati djevojka a on je traio da te probudim... 0 bogovi... ja u te ... No, Urso, ve nestrpljiv radi otezanja, priblii se k vratima lonice i sagnuvi se zavue unutra glavu. Hilone Hilonidesu! ree. Pax tecum! Pax! Pax! odgovori Hilon. O, najbolji od krana! Da, ja sam Hilon, ali mora da je to pomutnja ... jer te ne poznajem! Hilone Hilonidesu ponovi Urso gospodar tvoj Vinicije zove te da doe do njega zajedno sa mnom. DRUGI DIO 212 XXIII Vinicija probudi ljut bol. U prvi mah nije mogao razabrati gdje je i to je s njim. U glavi mu je zujalo a oi su mu bile pokrivene kao maglom. No postupno vraala mu se svijest i tada kroz tu omaglicu opazi tri ovjeka koji su se nadni-jeli nad njim. Dvojicu je prepoznao: jedan je bio Urso, drugi onaj starac kojega je bio oborio nosei Ligiju. Trei, sasvim nepoznat, drao mu je lijevu ruku i pipajui du lakta sve do ramena i kljune kosti zadavao mu je tako straan bol, te je Vinicije, mislei da je to neka osveta nad njim, rekao kroz stisnute zube: Ubijte me! No oni, inilo se, nisu pazili na njegove rijei, kao da ih ne uju ili kao da ih smatraju za obino jau-kanje od bola. Urso, zabrinuta a ujedno grozna barbarskoga lica, drao je u ruci svitke bijelih krpa, izderanih na duge trakove, a starac je govorio ovjeku koji je gnjeio Vinicijevu ruku: 215 Glauko, jesi li siguran da ta rana na glavi nije smrtna? Jesam, asni Krispo odgovori Glauko. Kad sam robom sluio u mornarici i kasnije, ivei u Napulju, viao sam mnoge rane i dobitkom to mi je nosio taj posao, otkupio sam sebe i svoje... Rana je na glavi laka. Kad je ovaj ovjek (tu pokaza na Ursa) oteo mladiu djevojku i stisnuo ga o zid, on se oito padajui zaklonio rukom koju je iaio i slomio, ali je ouvao glavu i ivot. Mnoge od brae ve si njegovao odgovori Krispo i na glasu si kao vjet ljekar ... Zato sam i poslao Ursa po te. Koji mi je uz put priznao da je jo juer bio spreman da me ubije. Ali prije nego tebi, priznao je meni svoju namjeru, a ja, znajui tebe i tvoju ljubav prema Kristu, razloio sam mu da ti nisi izdajnik, nego onaj neznanac koji ga je na ubojstvo htio nagovoriti. To je bio zao duh, a ja sam ga drao za anela odgovori s uzdahom Urso. To e mi drugom zgodom ispriati ree Glauko a sada nam valja misliti na ranjenika. I rekavi to, stane namjetati ruku Viniciju koji se neprestano onesvjeivao od bola, premda mu je Krispo vodom kropio lice. To je uostalom bila za njega sretna okolnost, jer nije osjeao ravnanja noge niti istezanja slomljene ruke, koju Glauko uhvati u dvije izdubene daice, pa je stegne hitro i vrsto, da se ne bi mogla micati. No poslije svrene operacije probudi se on iznova i ugleda vie sebe Ligiju. Stajala je tik uz njegovu postelju drei pred sobom mjedeno vjedarce s vodom, u koju je Glauko pokadto umakao spuvu i kvasio mu glavu. Vinicije je gledao i nije vjerovao svojim oima. inilo mu se da mu san ili vruica

pokazuju dragu prikazu i tek poslije dugoga vremena mogao je ap-nuti: Ligijo ... Na njegov glas zadrhta vjedarce u njenim rukama, ali ona ipak svrati na nj oi, prepune tuge. 216 Mir s tobom! odgovori mu tiho. I stajae pruivi pred sobom ruke, lica puna milosra i tuge. On je gledao nju, kao da hoe napuniti njom zjenice tako da bi mu, kad sklopi vjee, ostala pod njima njena slika. Gledao joj je lice, bljee i mravije nego prije, uvojke vrane kose, sirotinjsko ruho radniko; zagledao se tako da je pod njegovim pogledom njezino njeno elo porumenjelo i najprije pomisli da je jo uvijek ljubi, a drugo da ju je on izagnao iz doma, gdje su je ljubili i gdje je ivjela u obilju i udobnosti, i gurnuo je u tu kukavnu sobicu i navukao joj taj uboki plat od mrke vune. A jer bi je elio odjenuti u najskupocjenije haljine zlatom izvezene i okititi svim uresima ovoga svijeta, obuze ga uenje, tjeskoba, samilost i alost tako velika da bi joj bio pao pred noge da se mogao maknuti. Ligijo ree ti nisi dala da me ubiju. A ona odgovori blago: Bog ti vratio zdravlje! Za Vinicija koji je sebi bio svjestan i onih krivnja to joj je prije uinio bio, i ove to je jutros htio uiniti, bile su rijei Ligijine pravi balzam. Zaboravio je taj trenutak da na njena usta moda progovara kranska nauka, i osjeao je samo da govori ljubljena ena, i da u njenu odgovoru ima neka osobita njenost i upravo nadovjena dobrota koja ga potresa do dna due. Kako je prvo od bola, tako je sada oslabio od uzbuenosti. Osvoji ga neka nemo, u isti mah i velika i slatka. Bilo mu je kao da pada nekamo u ponor ali je pri tom osjeao da mu je dobro i da je sretan. Mislio je takoer u tom trenutku slaboe da nad njim stoji boanstvo. Uto Glauko dovri ispiranje rane na njegovoj glavi i privije na nju melem od ljekovite masti. Urso prihvati mjedenicu iz Ligij inih ruku, a ona, dohvativi sa stola pripravljenu au vode pomijeanu s vinom, prinese je ustima ranjenikovim. Vinicije ispije poudno i osjeti veliku olakicu. Poslije povijanja bol mu je gotovo uminuo. Rane i uboji stadoe manje boljeti. Vratila mu se posvema svijest. 217 Daj mi jo piti ree. Ligija ode s praznom aom u drugu odaju, a Kris-po poslije kratka razgovora s Glaukom priblii se postelji i ree: Vinicije, Bog ti nije dao da izvri zlo djelo nego te je sauvao na ivotu da se osvijesti u dui svojoj. Onaj, prema kojemu ovjek nije nego prah, predao te bez obrane u nae ruke, no Krist u kojega vjerujemo, zapovjedio nam je da ljubimo nae zlotvore. Zato smo zavili tvoje rane i, kako ree Ligija, molit emo se da ti Bog vrati zdravlje, ali dulje te njegovati ne moemo. Ostani, dakle, miran i promisli, bi li se pristojalo da i dalje progoni Ligiju koju si liio hranitelja, krova, i nas, koji smo ti dobrim zlo naplatili? Zar hoete da me ostavite? upita Vinicije. Hoemo da ostavimo ovu kuu u kojoj nas moe dosegnuti potjera gradskoga prefekta. Tvoj je drug poginuo, a ti, koji si moan meu svojima, lei ranjen. Nije se dogodilo naom krivnjom, ali na nas bi ipak bez svake sumnje pao gnjev zakona ... Progonstva se ne bojte ree Vinicije. Ja u vas zatititi. Krispo mu ne htjede odgovoriti da im nije samo do prefekta i policije, nego da ni u njega nemaju vjere, pa da zato hoe da zaklone Ligiju od njegova budueg

gonjenja. Gospodine, ree desna ti je ruka zdrava. Zato evo ti ploice i stila: napii slugama da dou veeras po te s nosiljkom i da te odnesu u tvoj dom gdje e ti biti udobnije nego u naoj siromatini. Mi ovdje stanujemo kod siromane udovice koja e skoro doi sa svojim sinom, pa e taj momi odnijeti tvoje pismo, a nama nema druge nego da svikolici potraimo drugo zaklonite. Vinicije problijedi, jer je razumio da ga hoe rastaviti od Ligije, a ako je nanovo izgubi da je, moda, nikad vie u ivotu vidjeti nee ... Razumio je, dodue, da su se meu njim i njome dogodile krupne stvari, zbog kojih e mu, ako je bude htio predobiti, valjati da trai kakve nove putove o kojima jo nije imao vremena misliti. Razumio je isto tako da oni, to god kazao tim ljudima makar im se zakleo da e Ligiju vratiti Pomponiji Grecini imaju pravo da mu ne vjeruju i nee mu vjerovati. Ta to je mogao uiniti ve prije: mogao je, mjesto da progoni Ligiju, poi k Pomponiji i zakleti joj se da se ostavlja progonjenja, pa bi u takvu sluaju sama Pomponija potraila i uzela k sebi djevojku. Ne! Osjeao je da ih nikakva obeanje te vrste nee zadrati i nikakvu sveanu zakletvu nee mu priznati, to vie, jer nije kranin, pa bi se mogao samo zakleti besmrtnim bogovima, u koje ni sam nije mnogo vjerovao, i koje su oni smatrali za zle duhove. No oajno je elio da se nagodi i s Ligijom i s ovim njenim skrbnicima na kakav mu drago nain, a za to je trebao vremena. Bilo mu je i do toga da je gleda makar nekoliko dana. Kako se utopljeniku svaki komad daske ili vesla ini spasom, tako se i njemu inilo da e za tih nekoliko dana biti vrstan rei togod takvo to e ga njoj pribliiti, da e se moda emu dosjetiti, da e se moda dogoditi togod povoljno po nj. Zato, sabravi svoje misli, ree: Posluajte me, krani. Sino sam bio zajedno s vama na Ostrianu i sluao sam vau nauku, ali da je i ne poznajem, vaa bi me djela uvjerila da ste ljudi poteni i dobri. Recite toj udovici koja stanuje u ovoj kui, da ostane u njoj, ostanite i vi takoer i dopustite i meni da ostanem. Neka ovaj ovjek (ovdje pogleda u Glauka), koji je ljekar ili je barem vjet vianju rana, kae je li mogue mene danas prenositi. Bolan sam i prebijena mi je ruka koja mora vie dana mirovati. I zato vam kaem da neu krenuti odovud, osim ako me silom iznesete. Tu prekine, jer mu je u umornim prsima ponestalo daha, a Krispo ree: Nitko, gospodine, nee upotrijebiti protiv tebe silu, samo mi emo odavle iznijeti nae glave. Nato mladi, nenavikao otporu, namrti obrve i ree: Daj mi da odahnem. 218 219 I zaas opet produi: Za Krotona, kojega je udavio Urso, nitko nee ni zapitati; danas je trebao poi u Benevent, kamo ga je pozvao Vatinije, pa e svi misliti da je otputovao. Kad smo uli u ovu kuu, nije nas vidio nitko do jednoga Grka, koji je s nama bio u Ostrianu. Kazat u vam gdje stanuje, dovedite mi ga, a ja u mu narediti da uti, jer je moj plaenik. U svoj dom napisat u pismo da sam takoer otputovao u Benevent. Ako li je Grk ve obavijestio prefekta, ja u izjaviti da sam Krotona sam ubio, i da mi je on slomio ruku. Tako u uiniti, tako mi sjene oeve i materine! Zato moete ovdje mirno ostati, jer vam nee ni vlas pasti nijednome s glave. Dovedite mi brzo Grka, koji se zove Hilon Hilonides! Neka dakle Glauko ostane kod tebe, gospodine ree Krispo pa e te zajedno s udovicom njegovati.

Vinicije namrti jo jae obrve. Posluaj, starce, to u ti rei! ree. Duan sam ti zahvalnost, i ini se da si dobar i poten ovjek, ali mi ne kazuje ono to ti je na dnu due. Ti se boji da ne bih pozvao svoje robove i zapovjedio im da vode Ligiju? Nije li tako? Jest, tako je! poneto otro ree Krispo. Onda uj i promisli: ja u s Hilonom govoriti pred vama i pred vama u napisati pismo kui da sam otputovao, i neu kasnije nai drugih poslanika doli vas ... Promisli sam i ne drai me vie. Tu se naljuti i lice mu se stegne od gnjeva te stane govoriti u pomami: Zar si ti mislio da u zanijekati da hou ovdje ostati zato da nju vidim ...? I luak bi to pogodio, kad bih i zanijekao. Ali silom je vie neu otimati... A tebi u rei drugo neto: ako ona ovdje ne ostane, tad u ovom zdravom rukom raskinuti povoje na ruci, neu primiti ni jela ni pia, i neka moja smrt padne na te i tvoju brau. Zato si me povijao, to me nisi dao ubiti? I problijedi od Ijutine i slaboe. No Ligija, koja je iz druge odaje ula itav razgovor i koja je bila uvje220 rena da e Vinicije izvriti ono im se prijeti, prepade se od njegovih rijei. Nipoto nije htjela njegove smrti. Ranjen i nemoan budio je u njoj samo suut a ne strah. Od svoga bijega ivui usred ljudi koji su bili opojeni vjerskim zanosom, promiljajui samo o rtvama, pregaranju i neizmjernom milosru, sama se opojila tim novim duhom u tolikoj mjeri da joj je on zamjenjivao dom, obitelj, izgubljenu sreu i ujedno uinio od nje jednu od onih kranskih djevica, koje su kasnije izmijenile svijetu staru duu. Vinicije je pao odvie teko na tezulju u njenoj sudbini i odvie joj se nametnuo da bi ga mogla zaboraviti. Mislila je o njemu itave dane i esto je molila Boga za takav trenutak kad bi mu mogla vladajui se po duhu kranske nauke vratiti dobro za zlo, milosre za progone, slomiti ga, predobiti za Krista i spasiti. I sad joj se uini da je upravo takav trenutak doao i da su joj molitve bile usliane. Zato prie Krispu lica kao nadahnuta i prozbori, kao da iz nje govori neki drugi glas: Krispo, neka on ostane meu nama i mi emo ostati s njime, dok ga Krist ne ozdravi. A stari sveenik, navikao u svemu traiti poticaje Boje, videi njen zanos pomisli odmah da mogue govori kroza nju via mo, i uplaivi se u srcu, prikloni glavu. Neka bude kako govori! ree. Na Vinicija, koji sve to vrijeme nije s nje oka smetnuo, ta brza poslunost Krispova uini udan i dubok dojam. inilo mu se da je Ligija meu kranima neka Sibila ili sveenica, kojoj svatko daje ast i posluh. I nehotice se poda takoer tome potovanju. Ljubavi, to je osjeao, pridrui se sada kao neka bojazan ili zaziranje, zbog kojega je ljubav sama postajala neto gotovo odvie smjelo. Nije se pri tome umio pomiriti s milju da je njihov odnos promijenjen i da sada ne ovisi ona o njegovoj, nego on o njenoj volji, da lei ovdje bolestan, slomljen, da nije vie sila napadaka i osvajaka i da je kao nejako dijete ostavljen njenoj njezi. Za njegovu ponositu i samovoljnu ud ovakav bi odnos prema sva221 kome drugome bio ponienje, ali ovaj put ne samo da se nije osjetio ponien nego joj je bio zahvalan kao svojoj gospodarici. To su bili osjeaji u njega neuveni, koji mu jo juer nikako ne bi ili u glavu i koji bi mu ak i ovoga asa bili udni da je umio razgovijetno dati sebi o njima rauna. Ali sad nije pitao zato je tako, kao da

je to sasvim prirodno, nego se samo osjeao sretan to ovdje ostaje. I htjede zahvaliti joj na tome sa zahvalnou i s jo nekim uvstvom, njemu tako nepoznatim, da ga nije umio ni imenom nazvati, jer je to prosto bila smjernost. Ali preanje uzbuenje tako ga je bilo izmorilo da nije bio podoban govoriti, nego joj je zahvaljivao samo oima, u kojima je sjala radost to ostaje kod nje i to e je moi gledati sutra, prekosutra, moda dugo jote. Tu mu je radost mutila samo bojazan da ne izgubi ono to je dobio, tako velika, da se, kad mu je Ligija zaas opet dala vode i kad mu je nadola elja da primi njezinu ruku bojao uiniti, bojao se on, onaj isti Vinicije, koji je na asti kod Cezara cjelivao na silu njena usta i poslije njena bijega zarekao se da e je za kosu vui u lonicu, ili da e je dati ibati. 222 XXIV No u isti as stade strahovati da mu kakva nezgodna pomo izvana ne pokvari radost. Hilon je mogao dojaviti njegovo ieznue gradskome prefektu ili kunim osloboenicima, pa je u takvu sluaju bilo vjerojatno da e se umijeati vigili. Glavom mu sine misao da bi tada lako mogao zapovjediti da uhvate Ligiju i da je zatvore u njegovoj kui, ali je osjeao da mu to ne prilii uiniti i da ne bi mogao. Bio je ovjek samovoljan, smion i dosta pokvaren, a u potrebi i neumoljiv, ali nije bio ni Tige-lin ni Neron. Vojniki ivot ostavio mu je neki osjeaj pravednosti, vjere i toliko savjesti, te je razabrao da bi takav postupak bio grdna podlost. Bio bi moda i podoban uiniti ga u srdbi i u punoj snazi, ali u taj je mah bio dirnut i bolestan, pa mu je bilo samo do toga da nitko ne stane izmeu njega i Li-gije. I opazio je sa uenjem, da od asa kako je Ligija stala na njegovu stranu, ni ona sama ni Krispo ne trae od njega nikakva jamstva, kao da su bili uvjereni da e ih u potrebi obraniti kakva vrhunaravna sila. Viniciju, kome se otkako je u Ostrianu uo bio nauku i propovijedanje Apostolovo u glavi stade mrsiti razlika izmeu mogunosti i nemogunosti, nije mnogo trebalo da pomisli, e bi i to moglo biti. Ipak uzevi stvar treznije sam im spomenu to je govorio za Grka, i iznova zaiska da mu dovedu Hilona. 223 Krispo pristade na to, te odluie poslati Ursa. Vi-nicije, koji je posljednjih dana prije polaska u Os-trian esto, ali zaludu, iljao svoje robove do Hilo-na, opie Ligijcu natanko njegov stan, zatim napie nekoliko rijei na daici i ree okrenuvi se Krispu: Dajem mu tablicu jer je to ovjek sumnjiav i prevejanac, koji je, kad sam ga esto pozivao, poruivao mojim ljudima da ga nema doma, a inio je to svagda kad se nemajui za me povoljnih vijesti bojao mojega gnjeva. Samo ako ga naem, dovest u ga, htio on, ne htio odgovori Urso. Potom, dohvativi plat, izae brzo. Nai koga u Rimu nije bilo tako lako i kod najboljih uputa, ali Ursu je u takvim sluajevima pomogao nagon umskoga ovjeka, a ujedno i veliko poznavanje grada, tako da se poslije malo vremena naao u Hilonovu stanu. Ali njega nije prepoznao. Prije ga je vidio samo jednom u ivotu i osim toga nou. Povrh toga, onaj ponosni i samosvjesni starac koji ga je nagovarao da ubije Glauka, tako se razlikovao od ovoga Grka, savitoga udvoje od straha, da nitko iv ne bi pomislio da su obojica jedna osoba. I Hilon, opazivi da ga Urso gleda kao sasvim tuega ovjeka, sabere se od prve prestravljenosti. Ugledavi daicu s Vinici-jevim rukopisom, umiri se jo vie. Nije ga bar plaila sumnja da ga Urso mami navlas u stupicu. Pomisli pri tome da krani nisu pogubili Vinicija oito stoga to ne smjedoe dii ruku na tako ugledna ovjeka.

 Tako e Vinicije i mene u potrebi zakriliti ree u sebi jer ne poziva me valjda zato da me oni ubiju. Oslobodivi se, dakle, poneto takvih misli, zapita: Dobri ovjee, zar nije moj prijatelj, plemeniti Vinicije, poslao po me nosiljku? Noge su mi otekle pa ne mogu pjeaiti tako daleko. Nije odgovori Urso ii emo pjeke. A aVr> ia npr.ii' A ako ja neu? 224 Ne ini toga, jer mora ii. I hou, ali od svoje volje. Inae me nitko ne bi mogao prisiliti jer sam ovjek slobodan i prijatelj s gradskim prefektom. Kao mudrac znam se i ja braniti od sile, umijem pretvarati ljude u drvee i ivotinje. Ali idem, idem! Samo u jo ogrnuti malo topliju kabanicu i kukuljicu da me ne poznaju robovi u ovoj etvrti, jer bi nas drukije neprestano zaustavljali da mi cjelivaju ruke. Rekavi to, ogrne se dugim platem a na glavu natue veliku galsku kukuljicu od straha da mu Urso ne prepozna oblija kad izau na vee svjetlo. Kamo me vodi upita putem Ursa. Na Zatiberje. Tek sam od nedavna u Rimu, pa nisam nikada bio ondje, ali i tamo zacijelo ive ljudi koji ljube krepost. No Urso je bio ovjek prostoduan i bio je uo Vinicija, gdje ree da je Grk bio s njime u Ostri-anu i potom vidio kad je ulazio s Krotonom u kuu gdje je stanovala Ligija. Zato sad zastade i ree: Ne lai, starce, jer si noas bio s Vinicijem na Ostrianu i pred naim vratima. Ah ree Hilon dakle vaa je ona kua preko Tibera. Doao sam, nije tome davno, u Rim, pa ne znam dobro kako se zovu ti razlini gradski dijelovi. Tako je, prijatelju! Bio sam na vaim vratima i zaklinjao sam u ime kreposti Vinicija da ne ulazi. Bio sam i na Ostrianu, a zna li zato? Evo od nekoga vremena radim o tome da obratim Vinicija, pa sam htio da uje Velikoga Apostola. Neka svjetlo prodre u njegovu i tvoju duu! Bit e i ti jamano kranin i udi zacijelo da istina nadvlada la? Da! odgovori smjerno Urso. Hilon se sasvim ojunai. Vinicije je moan gospodin ree i prijatelj Cezarov. esto on jo slua priaptavanja zloga duha, ali da mu jedan vlas padne s glave, osvetio bi se Cezar svim kranima. 15 Quo vadi 225 Nas uva via mo. Pravo! Pravo! Nego to ste naumili initi s Vinicijem? upita s novim nemirom Hilon. Ne znam. Krist zapovijeda milosre. To si izvrsno rekao. Misli uvijek na to, jer e se inae cvariti u paklu kao kobasica u tepsiji. Urso uzdahne, a Hilon pomisli da bi s ovim ovjekom, stranim u prvoj estini, svagda uinio to bi htio. Ali elei saznati kako je protekla stvar kod Ligi-jina otimanja, opet priupita glasom otra sudije: A to ste uinili od Krotona? Govori i ne lai! Kazat e ti Vinicije.

 To e rei da si ga ubo noem ili ga umlatio kocem? Bio sam goloruk. Grk nije mogao odoljeti uenju nad velikom snagom barbarinovom. Neka te Pluton... to jest htio sam rei: Neka ti Krist oprosti! Ili su nekoliko asaka muke, a onda nadovee Hilon: Ja te neu izdati, ali se uvaj vigila. Ja se bojim Krista, a ne vigila. I to s razlogom. Nema ti tea grijeha od ubojstva. Molit u se za te, ali ne znam hoe li moja molitva to pomoi, osim ako uini zavjet da nikad vie u ivotu nee nikoga ni prstom dohvatiti. Ja ionako nisam ubio hotimice odvrati Urso. No Hilon, koji se htio za svaki sluaj osigurati, nadoveza da bi Ursu to vie ogadio razbojstva kako bi trebalo da se zavjetuje. Ispitivao je takoer za Vi-nicija, no Ligijac je odgovarao na njegova pitanja preko srca ponavljajui da e iz usta samoga Vi-nicija uti to treba. Razgovarajui se tako, prevalie napokon daleki put od Grkova stana do Zatiberja i stigoe pred kuu. Srce Hilonovo iznova zakuca nemirno. Od straha uini mu se da ga Urso poinje gledati nekakvim lakomim pogledom. Mala mi je to utjeha govorio je u sebi, ako me ubije 226 nehotice, i volio bih svakako da ga udari kap i skupa s njime i sve ostale Ligijce. To daj, Zeuse, ako moe. Razmiljajui tako, uvijao se sve jae u svoj galski gunjac tvrdei da se boji prehlade. Najzad, kad se proavi veu i prvo dvorite naoe u trijemu koji je vodio u vrti pred kuicom, zastade odjednom i ree: Daj mi da odahnem, jer neu drukije moi razgovarati s Vinicijem i dati mu spasonosne savjete. To ree i stade, jer koliko god ponavljao sebi da mu nikakva opasnost ne prijeti, ipak na pomisao da e doi meu te tajanstvene ljude to ih je vidio na Ostrianu, noge mu malo zadrhtae. Uto mu iz kuice dopre do uiju pjevanje. to je to? upita. Veli da si kranin, a ne zna da je u nas obiaj poslije svakoga obroka slaviti Spasitelja pjevanjem odgovori Urso. Bit e da se ve vratila Mirjama sa sinom, a mogue je i Apostol s njima, jer svaki dan pohodi udovicu i Krispa. Vodi me ravno k Viniciju. Vinicije je u istoj odaji gdje i svi ostali, jer je ta jedina vea, a ostalo sve su polutamne komorice, u koje odlazimo samo spavati. Hajdemo ve unutra, tamo e se odmoriti. I uoe unutra. U odaji je bilo sumrano, veer je bila oblana, hladna, a plamen od nekoliko uljanica nije mogao posve razagnati mrak. Vinicije je vie pogodio nego raspoznao u zakukuljenom ovjeku Hilona, a on, ugledavi postelju u uglu i na njoj Vi-nicija, poe ne gledajui druge ravno k njemu, kao uvjeren da e uza nj biti najsigurniji. O, gospodine! to nisi sluao mojih savjeta! zavapi sklapajui ruke. uti ree Vinicije i sluaj! I stane bistro gledati Hilonu u oi i progovori lagano i odreito, kao da eli da svaka njegova rije bude shvaena kao zapovijed i da se zauvijek utvrdi u Hilonovoj glavi: 227 Kroton je navalio na me da me ubije i orobi, razumije li? I ja sam ga ubio, a ovi ljudi povezali su mi rane to sam ih dopao u borbi s njim. Hilon odmah shvati, kad tako govori Vinicije, onda e to biti bez sumnje po

dogovoru s kranima, i u takvom sluaju eli da mu se vjeruje. Razabrao je to takoer iz njegova lica, i u isti trenutak ne pokazavi ni sumnje ni uenja pogleda uvis i uzvikne: Lupe je ono bio da mu para nema, gospodine! Opominjao sam te da mu ne vjeruje nita. Sve moje nauke odbijale su se od njegove glave kao bob od zida. Sav Had nema za nj dosta muka. Jer tko ne moe da bude poten ovjek, taj mora biti u neku ruku lupe, a kome je tee da se provaljani nego lupeu? Ali napusti svojega dobrotvora i gospodina tako velikoduna! O bogovi...! Sad se dosjeti da se putem Ursu prikazivao kao kranin i zauti. Vinicije ree: Da nije bilo noa, to sam ga imao uza se, bio bi me ubio. Blagoslivljem onaj as kad sam te svjetovao da ponese ma i no. No Vinicije svrati na Grka ispitljiv pogled i upita: to si radio danas? Kako? Zar ti nisam, gospodine, rekao, da sam inio zavjete za tvoje zdravlje? I nita drugo? I upravo sam se spremao da te obiem, kada doe ovaj dobri ovjek i ree mi da me zove. Evo ti daice. Poi s njome do moje kue, pa e nai mojega osloboenika i izrui mu je. Pie na njoj da sam otiao u Benevent. I sam e kazati Demusu da sam to uinio jutros, pozvan hitnim pismom Petronijevim. I ponovo naglasi: Otiao sam u Benevent, razumije li? Otiao si, gospodine! Ta jutros sam se pratao s tobom kod Porte Kapene, i otkako si otiao tako me uhvatila tuga, da u, ako je tvoja velikodunost 228 ne utai, kao nesretna Zetova ena od alosti za Iti-lom, umrijeti cvilei. Vinicije, ako i bolan i navikao na Gr kovu hitrinu, nije mogao da se ne osmjehne. Uz to bilo mu je drago to ga je Hilon brzo razumio, pa ree: Pripisat u jo da ti utru suze. Daj mi iak. Hilon, ve potpuno umiren, ustane i korakne prema kaminu, pa skine jedan od iaka to su gorjeli 0 zidu. No kad mu pri tom pokretu kukuljica spade s glave i svjetlo pade ravno na njegovo lice, skoi Glauko s klupe i pribliivi se naglo stane pred njim. Ne poznaje li me, Cefase? upita. I u glasu bijae mu neto tako strano da su svi nazoni protrnuli. Hilon podigne iak i u isti tren ispusti ga na zemlju, pa se previje udvoje do zemlje i zajei: Nisam ja ... Nisam ja ... Milost! A Glauko se okrene k onima to su veerali i ree: Evo ovjeka koji je prodao i pogubio mene i moju obitelj ...! Povijest njegova bila je poznata i svim kranima 1 Viniciju, koji se samo zato ne dosjeti tko je taj Glauko, to mu ne u imena previjajui se neprestano od bola pri povijanju. No i Ursu je onaj kratki as, u vezi s Glaukovim rijeima, bio kao munja u pomrini. Prepoznavi Hilona jednim skokom nae se kod njega, epa ga za ruke i trgnuvi mu ih na lea vikne: On me je nagovarao da ubijem Glauka! Milost! jekne Hilon. Dat u vam... Gospodine ...! zavapi okreui glavu Viniciju. Izbavi me! U tebe sam se pouzdao, zauzmi se za me ... Tvoje pismo ... odnijet u ... Gospodine! Gospodine...! No Vinicije, koji je od svih naj ravnoduni je gledao to se dogaalo, jedno zato to su mu svi Grkovi poslovi bili poznati, a drugo zato to njegovo srce nije znalo za

milost, ree: Zakopajte ga u vrtu: pismo e odnijeti tko drugi. 229 Hilonu se priini da su te rijei odluna presuda. Kosti mu stadoe pucati u stranim rukama Urso-vim, na oi mu skoie suze od bola. Tako vam vaega Boga! Smilujte se! vikao je. Ja sam kranin, pa ako mi ne vjerujete, pokrstite me jo jednom, jo dva puta, jo deset puta! Glauko, to je pomutnja! Dopustite mi da govorim! Uinite me robom ... Nemojte me ubijati! Smilujte se...! I glas njegov, priguen od bola, slabio je sve vie, kad uto za stolom ustane Apostol Petar: asak je potresao svojom sijedom glavom sputajui je na prsa, i oi je sklopio, ali ih zatim ponovo otvori i ree usred tiine: A Spasitelj nam ree: Ako ti brat tvoj sagrijei, pokaraj ga; a ako se pokaje, oprosti mu. I ako ti sedam puta na dan sagrijei i sedam puta povrati se k tebi govorei: Sagrijeih, oprosti mu! Zatim nasta jo vea tiina. Glauko je stajao dugo pokrivi lice rukama. Napokon ih pusti i ree: Cefase, Bog ti oprostio to si mi skrivio, kako ti u ime Kristovo i ja pratam. A Urso, pustivi Grku ruke, odmah nadoda: Neka mi Spasitelj bude tako milostiv, kako ti i ja opratam. Hilon posrne na zemlju i uprijevi se o nju rukama kretao se kao zvijer uhvaena u zamku, ogledavajui se oko sebe i ekajui otkuda e smrt doi. Oima i uima jo nije vjerovao i nije usuivao nadati se oprotenju. No pomalo mu se vraala svijest, samo su mu sinje nosnice, koje su pomodrile, jo drhtale od straha. Uto ree Apostol: Idi u miru! Hilon ustane, ali jo nije mogao prosioviti rije. Priblii se nehotice Vinicijevoj postelji, kao da jo trai u njega zatite, jer nije jo imao vremena pomisliti da ga je on, mada se koristio njegovim uslugama i bio donekle njegov ortak, osudio, dok su mu * r 230 upravo oni, protiv koji je bio sluio, oprostili. Ta mu je misao dola mnogo kasnije. U ovaj mah vidjelo mu se na oima samo uenje i nevjerovanje. Premda je ve opazio da su mu oprostili, ipak je htio to prije iznijeti glavu od ovih nepojmljivih ljudi kojih ga je dobrota zapanjivala upravo tako kako bi ga zaprepaivala okrutnost. inilo mu se ako due ostane da e se opet zbiti togod neoekivano, pa stane povie Vinicija i navali govoriti isprekidanim glasom: Daj, gospodine, list! Daj list! I dohvativi tablicu, koju mu prui Vinicije, pokloni se duboko kranima, pa onda bolesniku i sav zgrbljen drei se uza zid izleti na vrata. Kad ga je u vrtiu obastrla pomrina, od straha mu opet stane rasti kosa na glavi, jer je tvrdo bio uvjeren da e Urso poletjeti za njim i ubiti ga nasred noi. Bio bi iz sve snage bjeao, ali ga noge izdae i zaas mu sasvim odrekoe slubu, jer se Urso zbilja stvorio pred njim. Hilon udari licem o zemlju i procvili: Urbane, za ime Kristovo ... No Urban ree: Ne boj se. Apostol mi je rekao da te izvedem na vrata, da ne zae u mraku, a ako ne moe, is-pratit u te kui. Hilon podie lice. to govori? to ...? Nee me ubiti?

 Ne! Neu te ubiti, a ako sam te malo jae uhvatio i povrijedio ti kosti, oprosti mi. Pomozi mi da ustanem ree Grk. Nee me ubiti, to? Izvedi me na ulicu, pa u dalje ii sam. Urso ga podigne sa zemlje kao perce i osovi na noge, pa ga provede kroz mrani prolaz u drugo dvorite, iz kojega se izlazilo u veu i na ulicu. U trijemu je Hilon neprestano ponavljao u dui: Gotov sam! I istom onda, kad banue na ulicu, doe k sebi i ree: Dalje idem sam. Mir bio s tobom! 231 I s tobom! I s tobom ...! Daj da odahnem. A kad je Urso otiao, odahne iz svih grudi a rukom se pipne po pojasu i bedrima, kao da se hoe uvjeriti da li je jo iv i poe nato brzim korakom dalje. No, proavi nekoliko desetina koraaja, stane i ree: A zato me oni nisu ubili? I pored onoga to je s Euricijem razgovarao o kranskoj nauci, i pored razgovora na rijeci s Urbanom, i nakon svega to je uo u Ostrianu, ipak nije znao na to pitanje nai odgovora. 232 XXV Vinicije takoer nije znao sebi objasniti to se dogodilo, i u dui se udio ne manje od Hilona. Jer to su s njime ovi ljudi uradili ovako kako su uradili, i mjesto da mu se osvete za gonjenje, zavili mu briljivo rane, pripisivao je to njihovoj nauci koju su ispovijedali, ali jo vema Ligiji, a i svome visokome poloaju. No njihovo postupanje s Hilonom nadmaivalo je prosto njegove pojmove o ljudskoj sposobnosti pratanja. I njemu se protiv volje nametalo pitanje: zato nisu ubili Grka? Ta mogli su to uiniti bez kazne. Urso bi ga zatrpao u vrtu ili bi ga nou odnio u Tiber, koji je u ta vremena nonih razbojstava to ih je poinjao Cezar, tako esto izbacivao ljudske leeve da nitko nije ni istraivao otkuda su dolazili. Povrh toga, po Vinicijevu mnijenju, krani nisu samo mogli, nego su i trebali ubiti Hilona. Milosre nije bilo, istina, sasvim nepoznato svijetu kojemu je pripadao mladi patricije. Atenjani mu sagradie rtvenik i dugo su se protivili uvoenju gladijatorskih borba u Ateni. Deavalo se da su i u Rimu pobijeenima opratali ivot, kao na primjer Kalikratu, kralju bretonskomu, koji je bio zarobljen za Klaudija i od njega obilato nadaren prebivao slobodan u gradu. No osveta za osobne krivnje inila se Viniciju posvema doputena i opravdana. Odrei se osvete bilo je sasvim protivno njegovoj dusi. Cuo je, dodue, i on u Ostrianu da treba ljubiti svoje zlotvore, ali to je drao za neku teoriju koja 233 I, u ivotu nema znaenja. I sada mu je padalo jo na um da mogue Hilona nisu ubili samo stoga jer je bilo moda kakvo svetano vrijeme ili kakva mjeseeva mijena, za koje kranima nije doputeno ubijati. uo je da ima takvih rokova u kojima raznim narodima nije slobodno ni zaratiti se. No zato ga onda nisu izruili u ruke pravde? Zato je Apostol govorio, ako tko sedam puta skrivi da mu treba sedam puta oprostiti? I zato je Glauko rekao Hilonu: Prostio ti Bog, kako ti i ja pratam? I ipak mu je Hilon uinio najstraniju nepravdu to je moe ovjek ovjeku uiniti. I u Viniciju na samu pomisao kako li bi postupao s onim koji bi na primjer ubio Ligi ju, uzavre srce kao krop: nema muka kojima se ne bi

osvetio! A Glauko je oprostio! I Urso je takoer oprostio, on, koji je doista mogao u Rimu ubiti koga bi mu se samo prohtjelo, sasvim bez kazne, jer bi zatim trebao samo da ubije kralja Nemo-renske ume i da preuzme njegovo mjesto. Zar bi se ovjeku, kojemu Kroton nije odolio, odrvao gladijator koji je imao tu ast do koje se dolazilo samo ubojstvom preanjega kralja? Samo jedan bio je odgovor na sva ta pitanja: oni nisu ubijali iz neke dobrote, tako velike da sline nije jo bilo nigda na svijetu, iz beskrajne ljubavi k ljudima, koja je zapovijedala zaboravljati sebe, svoje krivnje, svoju sreu i svoju nesreu i ivjeti za druge. Kakvu su plau za to imali primiti, uo je Vinicije u Ostrianu, ali to mu nije ilo u glavu. Mjesto toga osjeao je da bi ovaj zemaljski ivot, vezan za dunost prega-rati sve to je dobro i raskono, za korist drugih, morao biti kukavan. Zato je takoer u tome to je u ovaj as mislio o kranima, pored najveega zau-enja bilo i saaljenja i kao neko preziranje. inilo mu se da su to ovce koje e prije ili kasnije zacijelo izjesti vuci, a njegova rimska ud nije bila podobna da osjeti kakvo priznanje prema onima koji se daju izjesti. No jedna ga je stvar zapanjila. Poslije Hilonova odlaska neka duboka radost razvedri sva lica. Apostol se priblii Glauku i, poloivi ruku na njegovu glavu, ree: 234 Krist je u tebi pobijedio! A on podie oi uvis, tako pune pouzdanja i radosti, kao da ga je snala neka velika, nenadana srea. Vinicije, koji bi razumio samo radost nad ispunjenom osvetom, gledao je u nj rairenim od vruice oima, kako bi otprilike gledao bio na ovjeka koji je enuo pameu. Vidio je zatim, ne bez ljutine u sebi, kako je Ligija na svoja kraljevska usta pritisnula ruku toga ovjeka, koji je vanjtinom bio nalik na roba, i inilo mu se da se poredak ovoga svijeta izvrnuo naopako. Nato doe Urso i stane kazivati kako je ispratio Hilona na ulicu i kako ga je molio za oproten je radi krivnje to ju je mogue uinio njegovim kostima, a Apostol nato blagoslovi i njega. A Krispo ree da je to dan velike pobjede. uvi za tu pobjedu, tkivo Vinicijevih misli do kraja se zamrsi. No kad mu je Ligija zaas pruila hladni napitak, zadra asak njezinu ruku i zapita: Dakle, i ti si meni oprostila? Mi smo krani. Nama nije slobodno gajiti u srcu mrnje. Ligijo ree on nato tkogod bio tvoj Bog, poastit u ga sa sto volova samo zato jer je tvoj. Ligija mu odvrati: Uinit e mu ast srcem, kad Ga uzljubi. Zato samo jer je tvoj ... ponovi slabijim glasom Vinicije. I nato zatvori oi, jer ga je opet osvojila slabost. Ligija ode ali se doskora opet vrati i stane blizu nad njim, da se uvjeri spava li. Vinicije osjeti njenu blizinu i otvori oi, osmjehne se, a ona mu stavi na oi lagano ruku, kao da ga hoe privoljeti da spava. Tada ga obuze velika milina ali se ujedno osjeti vema bolestan. I bilo je tako doista. Ve se sasvim unoalo bilo, pa je s nou nastupila i jaa groznica. Zato nije mogao spavati i pratio je Ligi ju svojim pogledima, kamo bi se god maknula. Na asove upadao je ipak u neki polusan, u kom je vidio i uo sve 235 to se oko njega zbivalo, ali u kojem se zbiljnost mijeala s grozniavim privienjima. inilo mu se da na nekom starom, zaputenom groblju stoji hram u obliku kule, u kojoj je Ligija sveenica. I nije odvajao od nje oiju, nego ju je gledao na vrhu kule s lutnjom u ruci, svu u svjetlu, slinu onim sveeni-ama

koje su nou pjevale himne mjesecu u ast i to ih je vievao na Istoku. A on se penjao s velikim naporom po zavojitim stubama da je ugrabi, a za njim je puzao Hilon cvokoui zubima od strave i ponavljajui: Ne ini toga, gospodine, jer je to sveenica, za koju e se On osvetiti... Vinicije nije znao tko je taj On, ali je razumio da ide da uini svetogre, i kod toga je osjeao silan strah. No kad je doao do naslona koji je bio oko najviega kata na kuli, uz Ligiju se stvori iznenada Apostol srebrne brade i ree: Ne stavljaj na nju ruke, jer ona pripada meni. I rekavi to, poe s njome po tragu mjeseeva svjetla, kao po putu u nebo, a on, Vinicije, pruivi za njima ruke stane im se moliti da ga povedu sa sobom. Nato se probudi, sabere i pogleda oko sebe. Vatra na visoku ognjitu arila se ve slabije, ali je jo bacala dosta iv blijesak, a oni su sjedjeli svi uz vatru grijui se, jer je no bila hladna, a odaja studena. Vinicije je vidio njihov dah, koji je izlazio iz usta u obliku pare. Na srijedi sjedio je Apostol, do njegovih koljena na niskoj klupici Ligija, dalje Glauko, Krispo, Mirjama, a na krajevima s jedne strane Urso, s druge Nazarije, sin Mirjamin, mlad djeak, ljepolik, duge ravne kose koja mu je pala do ramena. Ligija je sluala Apostola podignutih oiju, i sve su glave bile k njemu okrenute, a on je govorio u po glasa. Vinicije se zagleda u nj s nekim praznovjernim strahom, malo manjim od one strave to ga je hvatala u grozniavoj tlapnji. Proe mu kroz glavu da je u groznici osjeao kao da mu taj sijedi pria-lac s dalekih obala doista uzima Ligiju i da je vodi nekamo na neznane putove. Bio je takoer uvjeren 236 da starac o njemu govori, ili se mogue savjetuje kako bi ga od nje rastavio, jer mu se inilo nevjerojatno da bi tko mogao govoriti o drugom emu, pa zato pribravi svu svijest stane oslukivati rijei Petrove. Ali se potpuno prevari, jer je Apostol opet govorio o Kristu. Oni ive samo o tom imenu! pomisli Vinicije. A starac je priao kako uhvatie Isusa. Dola je eta sa slugama sveenikim da Ga uhvate. Kad ih je Spasitelj upitao koga trae, odgovorie: Isusa Nazareanina. A On im ree: Ja sam! I padoe na zemlju i ne smjedoe staviti na Nj ruke, nego Ga istom po drugom pitanju uhvatie. Nato Apostol stane i, pruivi ruke k vatri, ree: No je bila hladna kao noas a u meni je prekipjelo srce, te podigoh ma da Ga branim, i odsje-koh uho sluzi velikoga sveenika. I bio bih Ga branio vema nego svoj ivot da mi nije rekao: Ostavi ma svoj u korice. Zar da ne pijem au koju mi dade Otac? . . . Tada Ga uhvatie i svezae. Tu stane i prinese ruku na elo, kao da je htio pred nastavkom prianja svladati mo uspomena. No Urso koji nije mogao odoljeti, tre se, potae oegom vatru na ognjitu, da su se sve varnice osule kao zlatna kia i plamen ivlje bukne uvis, pa sjede i vikne: A neka bi bilo to mu drago, hej . . .! No odmah stane, jer je Ligija metnula prst na usta. Samo je glasno disao i vidjelo se da se buni u dui, i premda je uvijek gotov da cjeliva noge Apostolu, da mu ipak ne moe taj jedan in odobriti u dui, jer kad bi ovako eto na priliku pred njim tko digao ruku na Spasitelja, ili da je on bio s Njime one noi, svata bi bilo od vojnika i slugu sveenikih i sluatelja ... I oi mu se pri samoj pomisli o tome zamutie suzama od alosti i duevne muke, jer je u jednu ruku pomislio da bi ne samo obranio Spasitelja on sam nego bi mu jo prizvao u po237 mo Ligijce, odabrane momke, a u drugu ruku, kad bi to uinio, pokazao bi se neposluan Spasitelju i omeo otkupljenje svijeta.

Zato nije mogao zatomiti suza. Zaas Petar, skinuvi ruke s ela, proslijedi priati, no Vinicija opet srva grozniavi polusan. Ono to je sada uo, pomijea mu se u glavi s onim to je Apostol priao sino u Ostrianu o onome danu kad se Krist ukazao na obali Tiberijadskoga jezera. Vidio je, dakle, iroku puinu, na njoj lau ribaricu, a u lai Petra i Ligiju. On je sam plivao svom snagom za njima, ali bol u slomljenoj ruci smetao mu je da ih stigne. Bura mu stane bacati valove u oi, i on se stao topiti vapijui moleivim glasom u pomo. Tada Ligija klekne pred Apostolom, a on okrene lau i prui mu vesla, za koje se on prihvati i s njihovom pomou uspne se u lau i pade joj na dno. No zatim mu se uini da je, ustavi, ugledao mnotvo ljudi koji plivaju za laom. Valovi su pjenom pokrivali njihove glave; nekojima su se iz virova vidjele samo ruke, ali Petar je redom izbavljao utopljenike, primao ih k sebi u laicu koja se irila kao udom. Zakratko je pritisnue cijele gomile, tako velike, kao one to bijahu sabrane u Ostrianu, a i pobojao se da se ne utope. No Ligija ga stane miriti i pokazivati mu neko svjetlo na dalekoj obali, prema kojoj su plovili. Sad se Vinicijeve tlapnje iznova smijeae s onim to je uo bio u Ostrianu iz Apostolovih usta, kako se jednom Krist bio ukazao na jezeru. Zato je sada u onom svjetlu na obali vidio neku priliku kojoj je Petar upravio krmu. I to su joj se vema primicali, postajala je tiina sve vea, puina sve glaa, a svjetlo jae. Gomile zapjevae slatku himnu, uzduh se napuni nardovim mirisom, a voda se prelijevala u bojama duge, kao da su s dna gledali ljiljani i rue, i napokon laa udari lagano kljunom u prinu. Tada ga Ligija dohvati za ruku i ree: Hodi, ja u te voditi. I povede ga u svjetlo... 238 Vinicije se iznova probudi ali njegove su se tlapnje raspravale polagano i nije se odjednom naao na javi. Neko vrijeme jo mu se inilo da je na jezeru, i da su oko njega gomile, meu kojima je, ne znajui ni sam zato, stao traiti Petronija i zaudio se kako ga ne moe nai. ivo svjetlo od kamina, uz koji nije vie bilo nikoga, sasvim ga osvijesti. Maslinovi panj ii arili su se mirkajui pod ruiastim pepelom, ali su zato cjepke borova, oito maloprije naloene na vatru, plamtjele jasnim plamenom, i u tom sjaju ugleda Vinicije Ligiju gdje sjedi nedaleko od njegova kreveta. Pogled na nju dirne ga u dno due. Sjeao se da je prolu no provela u Ostrianu i sav dan poslovala njegujui ga, a sada, kad su svi poli na poinak, ona je sama bdjela kraj njegove postelje. Lako je bilo pogoditi da je zacijelo umorna, jer je sjedjela nepomino a oi su joj bile sklopljene. Vinicije nije znao da li spava ili se zanijela u misli. Gledao je njen profil, sputene trepavice, ruke sloene na koljenima, i u njegovoj neznaboakoj glavi stane se muno probijati shvaanje da pored nage, samosvjesne i ponosne sa svojih oblika grke i rimske ljepote, ima na svijetu neka druga, nova, neizmjerno ista ljepota u kojoj se nalazi dua. Nije se mogao odluiti da je nazove kranskom, no mislei na Ligiju nije vie mogao tu ljepotu odvojiti od nauke koju je ona ispovijedala. Pojmio je ak i to, ako su svi ostali poli na poinak, a Ligija jedina, ona, kojoj je toliko zla uinio, bdi nad njim, da to ini upravo zato jer ta nauka tako zapovijeda. No ta misao, s koje se divio toj nauci, bila mu je ujedno neugodna. Volio bi da je to Ligija radila iz ljubavi prema njemu, radi njegova lica, oiju, radi skladnih udova, rijeju s onih svih razloga s kojih su se esto o njegovu vratu ovijale njene ruke grke i rimske. No odmah osjeti, kad bi ona bila kao i druge ene, da bi mu neto kod nje nedostajalo. Tada se zaudio i sam nije znao to se s njime dogaa, jer je 239

vidio da se i u njemu raaju neki novi osjeaji i mile mu se nove stvari, tue onome svijetu u kojemu je dosada ivio. Uto ona otvori oi i videi da je Vinicije gleda, pristupi k njemu blie i ree: Ja sam kod tebe. A on odgovori: Vidio sam u snu tvoju duu. XXVI 240 Sutradan se probudi oslabljen ali hladne glave i bez vruice. inilo mu se da ga je probudio razgovor aptom. No kad je otvorio oi, Ligije nije bilo kod njega, samo je Urso sagnut pred kaminom ras-pretao sivi pepeo i traio pod njim ara, i naavi ga stao ga raspirivati, kao da ne pue ustima, nego kovakom mjeinom. Vinicije se sjeti da je taj ovjek slomio juer Krotona, pa je gledao sa zanimanjem, dostojnim ljubitelja arene, njegova kao u Kiklopa divovska plea i silne poput stupova udove. Hvala Merkuru to mi nije zakrenuo vratom! pomisli Vinicije u dui. Poluksa mi! Ako su drugi Ligijci njemu slini, imat e dunavske legije jo teke muke s njima. I javi se naglas: Ej, robe! Urso okrene glavu od kamina i, osmjehnuvi se gotovo prijazno, ree: Bog ti dao, gospodine, dobar dan i lijepo zdravlje, ali ja sam slobodan ovjek, a nisam rob. Viniciju koji je htio raspitati Ursa za Ligijin zaviaj te rijei bijahu ugodne, jer je razgovor sa slobodnim ovjekom, makar i prostim, manje vrijeao njegovu rimsku patricijsku ast nego razgovor s robom, kojemu ni pravo ni obiaj nisu priznavali ljudskoga bia. Dakle, ti nisi Aulov? upita. 16 Qu vadi 241 Ne, gospodine. Ja sluim Kalini, kako sam sluio njenoj materi, ali dragovoljno. I opet zavue glavu u kamin da raspiruje eravu, zatim je izvue i ree: U nas nema robova. No Vinicije zapita: Gdje je Ligija? Upravo je otila, a ja imam zgotoviti doruak, gospodine. uvala te svu no. Zato je nisi zamijenio? Jer je tako htjela, a moja je dunost da sluam. Oi mu se smrknue i zaas ree: Da je nisam sluao, ti, gospodine, ne bi vie ivio. Zar ti je ao to me nisi ubio? Nije, gospodine: Krist nije zapovjedio da treba ubijati. A Atacin? A Kroton? Nisam mogao drukije mrmljao je Urso. I pogleda kao raskajan svoje ruke, koje su oito ostale poganske, premda je dua primila krst. Zatim pristavi lonac na ognjite i, unuvi pred kaminom, zamiljeno se zagleda u plamen. To je tvoja krivnja, gospodine ree najzad zato si digao ruku na nju, na kraljevsku ker? U Viniciju plane u prvi as ponos to prostak i barbarin smije ne samo govoriti s njime tako povjerljivo nego ga jote i koriti. K onim neobinim i nevjerojatnim

stvarima koje mu se od preksino dogodie, doe jo jedna. No jer je bio slab i nije imao pri ruci svojih robova, svlada se osobito stoga to je u njemu pretegla elja da dozna kakve potankosti iz Ligijina ivota. Zato se umiri i stane ispitivati za Ligijski rat s Vanijem i Svevima. Urso je s voljom stao priati, ali nije znao kazati mnogo vie od onoga to je Viniciju priao Aulo Plaucije. Urso nije bio u boju, jer je pratio taoce u tabor Atelija Histera. Znao je samo to da su Ligijci razbili Sveve i Jazige, ali je njihov vojvoda i kralj poginuo od jazike strijele. Odmah po tome dopadoe im glasovi da su Semno-ni popalili ume na njihovim granicama, pa su stoga bre pohitali natrag da osvete tu krivicu, a taoci ostadoe u Atelija, koji isprva naredi da im ukazuju kraljevske poasti. Poslije je mati Ligijina umrla. Rimski vojvoda nije znao to e s djetetom. Urso se htjede vratiti s njime u postojbinu, ali to je bio put opasan od zvjeradi i divljih plemena; i kad doe glas da se neko ligijsko poslanstvo nalazi kod Pom-ponija nudei mu pomo protiv Markomana, uputi ih Hister Pomponiju. No doavi k njemu, doznae da nije bilo nikakvih poslanika i tako ostadoe u taboru, otkuda ih Pomponije odvede u Rim, i pro-slavivi slavlje dade malu kraljevnu Pomponiji Gre-cini. Premda su Viniciju u tome prianju samo neke potankosti bile nepoznate, sluao je rado, jer je neizmjernome njegovu obiteljskom ponosu godilo to je oevidac potvrivao kraljevsko podrijetlo Ligiji-no. Budui kraljevska ki, mogla je primiti na dvoru Cezarovu poloaj ravan kerima prvih obitelji, to vie to narod kojim je vladao njezin otac nije nikad dotad ratovao s Rimom, i premda barbarski, mogao je biti straan, jer je po svjedoanstvu samoga Atelija Histera imao nebrojenu silu ratnika. Urso je, uostalom, potpuno potvrdio to svjedoanstvo jer na pitanje Vinicijevo o Ligijcima odgovori: Mi sjedimo u umama, ali zemlje ima u nas toliko da nitko ne zna gdje je kraj ume. I naroda ima u njoj mnogo. Ima u umi i drvenih gradova u kojima je veliko bogatstvo, jer to Semnoni, Markoma-ni, Vandali i Kvadi zadobiju plijena po svijetu, to im mi otmemo. A oni ne smiju k nama, nego samo kad vjetar pue od njih, onda nam pale ume. I ne bojimo se ni njih ni rimskoga Cezara. Bogovi su dali vlast Rimljanima na zemlji ree otro Vinicije. Bogovi su zli duhovi odgovori prostoduno Urso i gdje nema Rimljana, nema ni njihove vlasti. 242 243 I potiui vatru govorio je kao sam sebi: Kad je Kalinu uzeo Cezar u svoj dvor, i ja sam mislio da se moe dogoditi kakvo zlo, pa sam htio ii onamo u ume i dovesti Ligijce u pomo kraljevni. I Ligijci bi krenuli na Dunav, jer to je narod dobar ako i jesu pogani. Eto, odnio bih im evanelje. Ali ja u i ovako jednom, im se Kalina vrati k Pomponiji, pokloniti joj se i zamoliti je da mi dopusti poi k njima, jer se Krist rodio daleko, a oni nisu uli za Nj ... Znao je On bolje od mene gdje Mu se valjalo roditi, ali da se kojom sreom rodio kod nas u umi, da je kod nas doao na svijet, zacijelo ne bismo ga bili muili, nego bismo njegovali Djetece i nastojali da Mu nikad ne uzmanjka ni divljai, ni vrganja, ni dabrova krzna, ni jantara. A to bismo od Sveva ili Markomana oteli, to bismo Njemu dali, da ima svega do volje i da Mu bude lijepo. Tako govorei, pristavi na vatru posudu s juhom, odreenom za Vinicija, i zauti. Misao mu je oito bludila neko vrijeme po ligijskim umama, i istom kad je jelo uzavrelo, izlije ga u plitku zdjelu i dobro ga ohladivi ree:

 Glauko mi je odredio da to manje kree, gospodine, i onom rukom koja ti je zdrava, pa mi je Kalina naredila da te hranim. Ligija je naredila! Nije bilo prigovora. Viniciju i ne pade na um da se usprotivi njezinoj volji, kao da je Cezareva ki ili boginja, zato ne ree ni rijei, a Urso sjede kod njegove postelje i stane grabiti juhu iz zdjele malim ankom i hraniti ga. inio je to tako pomnjivo, s tako ljubaznim osmijehom u svojim modrim oima da Vinicije nije vjerovao oima da bi ovo mogao biti onaj isti strani Titan koji je juer nadrvao Krotona i kidisao i na nj kao vihor, i bio bi ga raznio na komade da se nije Ligija na nj smilovala. Mladi patricije stao je prvi put u ivotu misliti o tome to se moe dogaati i u grudima prostaka, sluge i barbarina. No Urso pokaza se dadiljom toliko nespretnom, koliko i briljivom. Zdjelica je gotovo sasvim upala 244 u njegove herkulske prste, tako da nije ostajalo ni malo mjesta za Vinicijeva usta. Poslije nekoliko neuspjelih pokuaja div se teko zabrine i ree: Ej, lake bih tura izveo iz ume... Vinicija je zabavljala Ligijeva neprilika, ali ga je jo vie zanimala ta rije. Viao je u cirkusima strane turove, dovedene iz sjevernih uma, koje su najvrsniji bestiarii lovili sa strahom i koji su jedino za slonovima zaostajali veliinom i snagom. Zar si kadgod kuao uhvatiti takve nemani za rogove? upita u udu. Dok nisam preturio dvadeset zima, bojao sam se odgovori Urso ali poslije bilo je i toga. I opet stane hraniti Vinicija jo nespretnije negoli prije. Nema druge nego da zamolim Mir jamu ili Na-zarija ree. No u taj as pomoli se iza zavjese blijeda glavica Ligijina. Odmah u pomoi ree. I izae zaas iz lonice, u kojoj se oito spremala na poinak, jer je bila odjevena samo u zategnutoj tunici, koja se zvala capiteum, to je sasvim pokrivala grudi, i kosa joj je bila raspletena. Vinicije, kome je srce ivlje zakucalo kad ju je ugledao, stane je koriti to jo nije pola spavati, no ona odgovori veselo: Upravo sam htjela to uiniti, ali u prije zamijeniti Ursa. I uzevi zdjelicu sjedne na kraj postelje i stane hraniti Vinicija koji je bio ujedno i potiten i sretan. Kad se prigibala k njemu, osjeao je toplinu njezina tijela i raspletena njena kosa padala mu je na prsi, a on je blijedio od uzbuenosti, ali je u zabuni i uzbuenosti poude ujedno osjeao da je ovo vie od svega draga i vema od svega oboavana glava, prema kojoj sav je svijet nita. Prije ju je poelio bio a sada ju je poimao ljubiti svom duom. Prije je kao uope u ivotu, tako i u osjeanju bio kao svi tadanji ljudi slijep, bezobziran 245 samoivac, kojemu je bilo do sebe, a sad mu je bilo i do nje. I zaas ne htjede vie jesti, i premda je u gledanju njezinu i njezinoj prisutnosti nalazio neizmjernu slast, ree: Dosta. Poi na poinak, boanska moja! Ne zovi me tako odgovori meni ne dolikuje to sluati. Ipak se osmjehivala na nj, pa mu potom ree da joj se razbio san, da ne osjea sustalost i da nee ii na poinak dok ne doe Glauko. On je sluao njene rijei kao glazbu, i ujedno mu je srce previralo od sve veega uzbuenja, sve veega ushita, sve vee zahvalnosti, i misli se trudile kako da joj tu zahvalnost posvjedoi.

 Ligijo ree ja te nisam poznavao. Ali sad znam da sam htio doi do tebe naopakim putem pa ti kaem: vrati se Pomponiji Grecini i budi uvjerena da odsada nitko nee na te dii ruke. A njeno se lice naglo rastui. Bila bih sretna odgovori da mi ju je bar izdaleka vidjeti, ali vraati se vie k njoj ne mogu. A zato? upita u udu Vinicije. Mi krani znamo od Akte to se na Palatinu dogaa. Zar nisi uo da je Cezar malo poslije moga bijega i prije svoga puta u Napulj pozvao Aula i Pomponiju i, mislei da su mi oni pomogli, zaprijetio im je svojim gnjevom. Na sreu Aulo mu je mogao odgovoriti: Zna, gospodaru, da nikad la nije prela preko mojih usta; eto, kunem ti se da joj nismo pomogli u bijegu i da ne znamo ni to ta je od nje bilo! I Cezar mu je povjerovao i poslije zaboravio, no ja po savjetu starjeina nikad nisam majci javila gdje sam, da se ona moe uvijek slobodno zakleti da o meni nita ne zna. Ti, moda, nee toga razumjeti. Vinicije, nama nije slobodno lagati, ni da se o glavi radi. Takva je naa nauka prema kojoj nastojimo upraviti srca, zato nisam vidjela Pomponije otkako sam ostavila njezinu kuu, a njoj su tek pogdjekad dolazili daleki glasovi da ivim i da sam izvan svake pogibli. 246 Nato je svlada tuga, a oi joj se orosie suzama, ali se zaas umiri i ree: Znam da i Pomponija ezne za mnom, ali mi imamo svoje utjehe, kojih nemaju drugi. Jest odgovori Vinicije vaa je utjeha Krist, ali ja toga ne razumijem. Pogledaj nas: za nas nema rastajanja, nema bolova i stradanja, i ako dou, pretvaraju se u radost. I sama smrt, koja je vama svretak ivota, nama je samo njegov poetak i promjena gore sree za bolju, manje spokojne za spokojniju i vjenu. Prosudi kakav je nauk koji nam zapovijeda milosre i prema neprijatelju, zabranjuje la, oiava nam due od zlobe i obeava po smrti neizmjerno blaenstvo. uo sam to u Ostrianu i vidio sam kako ste radili sa mnom i s Hilonom, i kad o tome mislim, i sada mi se ini da je to samo san i da ne mogu vjerovati ni oima ni uima. Nego ti mi odgovori na drugo pitanje: jesi li sretna? Jesam! odgovori Ligija. Ispovijedajui Krista ne mogu biti nesretna. Vinicije je pogleda, kao da je to to je govorila sasvim prevrilo mjeru ljudskoga shvaanja. I ne bi se htjela vratiti k Pomponiji? Ja bih to htjela od sve due i vratit u se ako bude Boja volja. Onda ti velim: vrati se i ja u ti se zakleti i svojim bozima da neu dii na te ruke. Ligija se zamisli za asak, pa odvrati: Ne. Ne mogu svojih bliskih izvrgnuti opasnosti. Cezar ne ljubi Plaucijeva roda. Da se vratim, ti zna, kako se kroz robove raznosi svaka novost po gradu, pa bi se i moj povratak prouo u gradu, i Neron bi bez svake sumnje doznao za nj od svojih robova. Tada bi pokarao Aulove, a u najmanju ruku uzeo bi me iznova od njih. Jest ree mrtei obrve Vinicije to bi moglo biti. Uinio bi to, ako ni za to, a ono da pokae da se njegova volja mora izvriti. Istina je da je on 247 tebe samo zaboravio ili nije htio misliti drei da se nije dogodilo preko njegove, nego preko moje volje. Nego mogue da bi... uzevi te od Aula... predao meni, a ja bih te vratio Pomponiji.

No ona zapita s tugom: Vinicije, zar bi ti htio da me opet vidi na Pa-latinu? A on stisne zube i odgovori: Ne. Ima pravo. Govorio sam kao luda. Ne! I u jedan as ugleda pred sobom kao bezdanu propast. Bio je patricij, bio je vojniki tribun, bio je ovjek moan, ali iznad svih moi svijeta kojemu je on pripadao, stajao je mahnitac kojemu nitko nije mogao pogoditi volje ni pakosti. Ne mariti za nj, ne bojati ga se mogli su samo ovakvi ljudi kao to su krani, kojima sav ovaj svijet, njegovi rastanci, stradanja i smrt nisu bili nita. Svi drugi morali su se tresti pred njime. Sva strahota vremena u kojima su ivjeli, pokaza se Viniciju u svoj svojoj veliini. Nije mogao eto predati Ligiju Aulovima od straha da se zloduh ne sjeti nje i ne obrati na nju svoj gnjev, a s istoga razloga, kad bi je sada uzeo za enu, mogao bi strovaliti u propast i nju i sebe i Aulove. Dosta bi bio jedan as zlovolje da ih sve upropasti. Vinicije osjeti prvi put u ivotu da se svijet mora promijeniti i preporoditi, jer e inae ivot postati nemogu. Razumio je takoer to mu je maloas jo bilo tamno, da u ovakvo vrijeme jedini krani mogu biti sretni. No najvie ga oalosti kad je razabrao da je on sam tako zamrsio ivot sebi i Ligiji, da im iz toga zapleta skoro nije bilo izlaska. I u toj alosti stane govoriti: Zna li ti da si sretnija od mene? Ti si u ubo-tvu i u ovoj bijednoj odaji usred prostih ljudi imala svoju nauku i svog Krista, a ja imam samo tebe, i kad mi je tebe nestalo, postao sam kao nevoljnik koji nema ni krova nad sobom ni kruha. Ti si mi draa od svega svijeta. Traio sam te jer nisam mogao ivjeti bez tebe. Nisam htio ni gozba ni sna. Da i 248 nije bilo nade da u te nai, bacio bih se bio na ma. Ali bojim se smrti jer ne bih mogao tebe gledati. Govorim ti istu istinu kad kaem da ne mogu bez tebe ivjeti. I dosad sam ivio samo od nade da u te nai i opet vidjeti. Sjea li se naega razgovora kod Aulovih? Jednom si mi nacrtala ribu na pijesku, a ja nisam razumio to to znai. Sjea li se kako smo se igrali lopte? Ljubio sam te ve tada vie nego ivot, a i ti si ve poela nasluivati da te ljubim... Doao je Aulo, plaio nas Libitinom i prekinuo na razgovor ... Pomponija ree na oprotaju Petroniju da je Bog jedan, svemogu i milosrdan, ali nama nije ni nakraj pameti bilo da je va Bog Krist. Neka mi pokloni tebe pa u Ga zavoljeti, premda mi se ini da je On Bog robova, tuinaca i sirotinje. Ti sjedi kod mene i misli samo na Nj. Misli na mene, jer u drukije zamrziti Njega. Za me si jedina ti boanstvo. Blaen otac tvoj i mati, blaena zemlja koja te rodila! Htio bih da ti obujmim noge i da ti se molim, da ti iskazujem tovanje, da ti prinosim rtve, da ti se klanjam tebi, tri puta moja boice! Ti ne zna i ne moe znati kako te ja ljubim ... Govorei tako prevue rukom preko blijeda ela i sklopi oi. Narav njegova nije znala nikad mjere, u gnjevu kao ni u ljubavi. Govorio je u ushitu kao ovjek koji je prestao sobom vladati, pa nee da se obazire ni na kakvu mjeru u rijeima ni u tovanju. No govorio je iz dna due i srca. Osjealo se da su bol, zanos, strast i oboavanje nakupivi se u njegovim grudima napokon provalili nesuzdrivom bujicom rijei. Ligiji se uinie njegove rijei kao hule, a ipak joj je srce stalo jae udarati, kao da e raskinuti tuniku koja joj je sapinjala prsi. Nije mogla odoljeti suuti prema njemu i njegovoj muci. Uzbudilo ju je potovanje s kakvim joj je govorio. Osjeala se ljubljena i neizmjerno oboavana, osjeala je da taj neslomivi i opasni ovjek pripada sada njoj duom i tijelom, kao rob, i taj osjeaj njegove pokornosti i svoje moi napuni je sreom. U tomu joj oivjee uspomene. Bio je to za nju iz-

249 nova onaj gizdavi, kao poganski bog krasni Vinicije, koji joj je u kui Aulovih govorio o ljubavi i budio kao oda sna njeno tada poludjetinje srce: onaj isti kojega je cjelove jo osjeala na ustima, i iz ijega ju je zagrljaja kao iz plamena na Palatinu istrgao Urso. Samo to joj se sad s ushitom i ujedno s bolom u svom orlujskom obliju, ublijedjela ela i moleivih oiju, ranjen, srvan od ljubavi, zaljubljen, pun oboavanja i poniznosti, uinio onakav kakva ga je onda eljela i kakva bi tada ljubila svom duom, i zato joj je bio drai nego ikad prije. I najednom shvati da moe doi as kada e njegova ljubav osvojiti i ponijeti nju kao vjetar, i ou-tjevi to bilo joj je u dui isto onako kao i njemu maloprije: kao da stoji nad ponorom. Zar je zato ostavila Aulove i njihov dom? Zato li se spasila bijegom? Zato li se krila toliko vremena u zaputenim gradskim dijelovima? Tko je bio taj Vinicije? Au-gustian, vojnik i dvoranin Neronov! I on je sudjelovao u njegovu razvratu i mahnitanju, kako je pokazivala ona gozba koju Ligija nije mogla zaboraviti; i on je polazio i odlazio s ostalima u hramove i prinosio rtve sramotnim bogovima, u koje, moda, nije vjerovao ali im je ipak iskazivao slubeno tovanje. I progonio ju je, ne bi li od nje uinio svoju robinju i milosnicu, i ujedno da je povue u onaj strani svijet banenja, raskoa, opaine i sramote, koji su vapili za osvetom Bojom. inio joj se, dodue, promijenjen, ali eto sam joj je rekao, ako bude vie mislila o Kristu nego o njemu, da Ga je gotov zamrziti. Ligiji se uinilo da je ve svaka misao o kakvoj mu drago ljubavi, osim ljubavi prema Kristu, grijeh protiv Njega i protiv Njegove nauke, i kad je razabrala da joj se na dnu due mogu probuditi drugi osjeaji i elje, uhvati je strah od svoje vlastite budunosti i vlastitoga srca. U taj as nutarnje borbe bane Glauko, koji je doao prigledati bolesnika i ispitati njegovo zdravlje. Na Vinicijevu licu uas sine gnjev i nestrpljenje. Razljutio se to mu je prekinuo razgovor s Ligijom, i kad ga Glauko stade pitati, odvraao mu je gotovo 250 s prezirom. Odmah je, dodue, opet promijenio svoje dranje, ali ako je Ligija imala kakve god obmane da je ono to je uo u Ostrianu moglo djelovati na njegovu naprasitu ud, te su se obmane sad morale raspriti. Promijenio se samo prema njoj, ali izvan toga jedinoga osjeaja ostade mu u prsima staro neprijazno i samoljubivo, pravo rimsko i vuje srce, nepodobno ne samo za osjeaj blage kranske nauke nego i za zahvalnost. Ona ode napokon s nemirom i zabrinutou u srcu. Neko je u molitvi darivala Kristu srce vedro i doista isto kao suza. Sada je ta vedrina bila pomuena. U cvijet je uao otrovan crv i stao ga gristi. Ni san joj pored neprospavanih dviju noi nije donio pokoja. Snilo joj se da na Ostrianu Neron s pratnjom augustiana, bahantica, koribanata i gladijatora gazi kolima, okienim ruama, gomile krana, a Vinicije grabi je u naruaj, vie na kvadrigu i privijajui je k prsima ape: Hodi s nama! 251 XXVII Otada se rjee stala pokazivati u zajednikoj odaji i rjee se pribliavala njegovoj postelji. Ali mir joj se nije vraao. Vidjela je da je Vinicije prati za-molnim pogledom, da eka svaku njezinu rije kao kakvu milost, da trpi, a ne smije se potuiti da je ne bi odvratio od sebe, da mu je samo ona zdravlje i radost, i tada je u njoj srce previralo od saaljenja. Urso opazi takoer to se vema nastoji uklanjati od njega da joj ga je sve vema ao i da se u njoj time raaju sve njeniji osjeaji prema njemu. Izgubila je mir. Kadto je govorila u sebi da treba da bude

neprestano uza nj, prvo, jer boanska nauka zapovijeda vraati dobro za zlo, a drugo stoga to bi ga razgovarajui se s njime mogla k toj nauci privui. Ali bi odmah u njoj progovorila savjest da vara samu sebe, i da je ne pri tee k njemu nita nego njegova ljubav i njegov ar. Na taj nain ivjela je u neprestanoj duevnoj borbi koja se poveavala svaki dan. asomice joj se inilo da je stee neka mrea, a ona se, htijui je raskinuti, sve vema u nju zaplie. Morala je takoer priznati pred sobom da joj je svaki dan sve potrebnije da ga vidi, da joj je njegov glas sve miliji, i da se sve vema mora boriti sa eljom da sjedi uz njegovu postelju. Kad se pribliavala k njemu, on bi se preobrazio i radost je i njoj zalijevala srce. Jedan dan vidjela je tragove suza na njegovim trepavicama, i prvi put u ivotu doe joj misao da bi ih mogla osuiti cjelovima. 252 Prestravljena tom milju i puna prezira prema sebi svu je no proplakala. A on je bio strpljiv, kao da se zakleo na strpljivost. Kad mu asovito sijevnue oi od nestrpljivosti, samovolje ili gnjeva, odmah je zatomljivao taj blijesak i gledao bi Ligiju onda nemirno, kao da je hoe zamoliti za oprotenje, a nju je to diralo jo jae. Nikad nije osjeala da je tako mnogo ljubljena, i kad je o tome mislila, osjeala se ujedno kriva i nesretna. A Vinicije se zbilja mijenjao. U njegovim razgovorima s Glaukom bilo je manje oholosti. esto mu je dolazilo u glavu da i taj siromani rob lijenik i tuinka stara Mirjama, koja ga je njegovala, i Krispo, kojega je viao neprestano zadubljena u molitvu, da su takoer ljudi. udio se takvim mislima, ali se bavio njima. Ursa je s vremenom zavolio i razgovarao je s njime sada po itave dane, jer je mogao s njime govoriti o Ligiji, a div je bio neiscrpan u prianju i iskazujui bolesniku najprostije usluge, stane mu takoer pokazivati neku odanost. Ligija je jednako Viniciju bila bie kao od druge vrste, sto puta vie od onih to su bili oko nje; ali ipak je stao promatrati ljude proste i uboge, to nije inio nikad u ivotu, i stao u njima otkrivati razlina svojstva vrijedna panje, za koje mu nikada prije nije padalo na um da bi mogla u njima postojati. Samo Nazarija nije mogao podnositi, jer mu se inilo da se mladi djeak usuuje ljubiti Ligiju. Svladavao se dugo vremena, dodue da mu ne pokae zlovolje, ali kad je jednom donio djevojci dvije prepelice, to je kupio bio na trgu za svoj zaraeni novac, u Viniciju se javi kviritski potomak kojemu je doljak iz tuega puka znaio manje nego najjadniji crv. uvi zahvalu Ligijinu, problijedi strano, i kad Nazarije ode po vodu za pie, ree: Ligijo, zar moe trpjeti da ti on donosi poklone? Zar ne zna da ljude njegova roda Grci nazivaju idovskim psima? Ne znam kako ih nazivaju Grci odvrati ona ali znam da je Nazarije kranin i moj brat. 253 i Rekavi to pogleda ga s uenjem i alou, jer ju je ve bio oduio od takvih provala, a on stisne zube da joj ne ree da bi takvoga njena brata iibao do smrti ili bi ga otpravio na selo da, kao compe-ditus1, kopa motikom zemlju u njegovim sicilijanskim vinogradima... Ipak se suspregne, ugui u sebi gnjev i istom zaas ree: Oprosti mi, Ligijo! Ti si za me kraljevska ki i milo dijete Plaucijevo. I svladao se toliko da je Nazariju, kad je opet doao u odaju, obeao da e mu, im se vrati u svoju vilu, darovati par paunova ili plamenaca kojih je imao pune perivoje. Ligija je razumjela koliko ga negdje stoje takve pobjede nad samim sobom. No to

ih je ee dobivao, to joj se vema srce k njemu priklanjalo. No njegova zasluga prema Nazariju bila je manja nego je mislila. Vinicije se mogao trenutno naljutiti na nj, ali nije mogao biti na nj ljubomoran. Mirjamin sin odista u njegovim oima nije mnogo vie znaio od psa, a osim toga bio je jo dijete koje, ako je i ljubio Ligiju, ljubio ju je nesvjesno i kao sluga. Tee je borbe imao sa sobom mladi tribun da se podloi, bilo i muke, onome tovanju to su ga ti ljudi davali imenu Kristovu i Njegovoj nauci. U tom pogledu dogaale su se u Viniciju udnovate stvari. Bila je to svakako nauka u koju je vjerovala Ligija, pa je samo radi toga bio spreman da je prizna. Zatim, to mu se vema vraalo zdravlje, to se bolje prisjeao itavoga niza dogaaja koji se dogodie od one noi na Ostrianu, i itavoga niza pojmova koji mu od toga doba unioe u glavu, to se vema udio nadljudskoj sili te nauke koja je iz temelja tako preporaala ljudske due. Razumio je da ima u njoj neto neobino, neto ega dotad nije bilo na svijetu, i osjeao je, kad bi zahvatila sav svijet i kad bi mu ucijepila svoju ljubav i svoje milosre, da bi tada nastao neki novi svijet, nalik onome zlatnome vijeku kad jo nije vladao svijetom Jupiter nego Rob ili kanjenik koji je radio okovan u negvama. 254 Saturno. Nije smio ni sumnjati u vrhunaravno podrijetlo Kristovo, ni u Njegovo uskrsnue ni njegova udesa. Oiti svjedoci, koji su o tome pripovijedali, bili su odvie vjerodostojni i odvie su se gadili na la a da bi mogao i pomisliti da priaju neistine. Uostalom, skepticizam rimski doputao je nevjerovanje u bogove, ali je vjerovao u udesa. Vinicije se naao pred nekom udnom zagonetkom koje nije znao odgonetnuti. A s druge strane, itava ta nauka inila mu se tako suprotna postojeem redu svjetskom, tako neprikladna za praktinu primjenu i tako mahnita kao nijedna druga. Po njegovu miljenju, ljudi u Rimu i po svemu svijetu bili su moda zli, ali poredak u svijetu bio je dobar. Da je, na priliku, Cezar bio poten ovjek, da je senat bio sastavljen ne od podlih rasputenika, nego od ljudi kakav je bio Traseja, to bi ovjek vie mogao poeljeti? Ta rimski mir i rimsko gospodstvo bijahu dobre stvari, razlika meu ljudima pravedna i na mjestu. A ova bi nauka, po Vinicijevu shvaanju, sruila svaki poredak, svaku vlast i uklonila bi sve razlike stalea. Pa to bi onda bilo, eto, ba od vlasti i drave rimske? Zar su Rimljani mogli prestati vladati, ili priznati itavo krdo pokorenih naroda sebi ravnima? To ve nije mogla dokuiti patricijeva glava. I povrh toga ta je nauka jo napose bila suprotna svim njegovim predodbama, navikama, znaaju i poimanju ivota. Nije mogao nikako zamisliti kako bi mogao ivjeti kad bi, na priliku, tu vjeru prigrlio. Zazirao je od nje i divio joj se, ali od toga da je primi, prosto se acala njegova narav. Razumio je, napokon, da ga nije nita drugo nego ona razdijelila od Ligije, i kad je o tome mislio, mrzio ju je svom snagom due. Ipak je ve opaao da je ona odjenula Ligiju onom nekom posebnom i neizrecivom ljepotom, koja je u njegovu srcu rodila osim ljubavi potovanje, osim poude oboavanje i od same Ligije uinila bie drae od svega na svijetu. I tada je opet htio ljubiti Krista. I jasno je poimao da e Ga ili uzljubiti ili zamrziti, ali da ne moe ostati ravnoduan. Kao da 255 su ga nosila dva protivna vala, kolebao se u osjeajima, nije umio izabrati, ali je ipak priklanjao glavu i iskazivao muke poitanje ovome za njega neshvatljivome Bogu samo zato to je Ligijin Bog. A Ligija je vidjela to se u njemu zbiva, kako se lomi, kako njegova narav odbija tu nauku, pa iako ju je to s jedne strane teko boljelo, s druge su strane milostiva

suut i zahvalnost prema Kristu to je pokazivao, vukle k njemu neodoljivom snagom njeno srce. Sjetila se Pomponije Grecine i Aula. Pom-poniji je izvor bezutjene tuge i nepresunih suza bila misao da iza groba nee nai Aula. Ligija je poela sada bolje razumijevati tu gorinu i tu bol. I ona je nala drugo bie, od kojega joj je prijetio vjeni rastanak. Kadto bi se, dodue, zavaravala da e se njegova dua jo otvoriti Kristovim istinama, ali te obmane nisu bile trajne. Znala ga je i razumjela ve odvie dobro. Vinicije, kranin! Ta se dva pojma ak i u njenoj neiskusnoj glavi ne mogoe sloiti. Kad razboriti i ozbiljni Aulo nije postao kranin pod utjecajem mudre i savrene Pomponije, kako bi to postao Vinicije? Na to nije bilo odgovora, ili bolje bio je tek jedan: da mu nema nade ni spasa. No Ligija opazi sa stravom da ta teka osuda koja ga eka mjesto da je od njega odvaja, po samom saaljenju jo joj ga ini draim. Kadto ju je obuzela elja da govori s njime iskreno o njegovoj tamnoj budunosti, no kad je jednom sjela kraj njega i rekla mu da izvan nauke kranske nema ivota, on se, jer je bio ve ojaao, podie na svoju zdravu ruku, pa joj iznenada nasloni glavu na koljena i ree: Ti si ivot! A njoj stade dah u grudima, svijet je ostavi, od neke raskone drhtavice protrne od glave do pete. Uhvativi ga rukama za sljepooice, trudila se da ga podigne, ali se i sama prignula kod toga k njemu tako da se ustima dotakla njegove kose. I nekoliko asova borili su se tako u opojnosti sa sobom i s ljubavlju koja ih je vukla jedno k drugomu. 256 Napokon Ligija skoi i pobjee osjeajui u ilama iv oganj i vrtoglavicu. No to je bila kap, koja je napokon prelila prepunu ve au. Vinicije nije ni slutio kako e skupo platiti taj sretni as, no Ligija je uvidjela da sada njoj samoj treba spasa. No poslije te veeri provela je u besanici i suzama i u molitvi, s osjeajima da nije vrijedna da se moli i da ne moe biti usliana. Sutradan izie rano iz lonice i pozvavi Krispa u vrtnu sjenicu, pokrivenu brljanom i uvelim slakom, otvori mu svoju duu molei ga ujedno da joj dopusti ostaviti kuu Mir-jaminu, jer se vie ne uzda u se i ne moe savladati u srcu ljubavi k Viniciju. Krispo, koji je bio ovjek star, otar i predan neprestanom zanosu, pristade da ostavi kuu Mir-jaminu, ali nije naao rijei oprotenja za njenu ljubav koju je drao grenom. Srce mu plane ljuti-nom na samu pomisao da je ona, Ligija koju je pazio od njena bijega, koju je zavolio, utvrdio u vjeri i na koju je dotada gledao kao na bijeli ljiljan-cvijet iznikao na njivi kranske nauke, nepokvaren nikakvim zemaljskim zadahom, mogla nai u dui mjesta za drugu ljubav negoli za nebesku. Vjerovao je dotada da nigdje u svemu svijetu nije kucalo istije srce u Kristovu slavu. Htio ju je prikazati Njemu kao biser, kao dragi kamen i dragocjeno djelo svojih ruku, pa ga je prevarena nada ispunila uenjem i gorinom. Idi i moli Boga da ti oprosti grijehe! ree joj mrko. Bjei dok te zli duh, koji te je spleo, ne odvede u potpunu propast i dok se nisi odrekla Spasitelja. Bog je umro za te na kriu da svojom krvlju otkupi tvoju duu, a ti si voljela uzljubiti onoga koji te htjede uiniti svojom prilenicom. Bog te je udom izbavio iz njegovih ruku, a ti si otvorila srce neistoj poudi i zamilovala sina tame. Tko je on? Prijatelj i sluga Antikristov, uesnik rasputenosti i opaine. Kamo e te on odvesti, nego u onaj jaz i u onu Sodomu u kojoj sam ivi? A ja ti kaem: bolje bi bilo da si umrla, bolje bi bilo da su se zidovi ove kue oborili na tvoju glavu prije nego to 17 Quo vadi

257 se taj ovjek uvukao u tvoje grudi i ukaljao ih otrovom svojega bezakonja. I estio se sve vie jer ga je grijeh Ligijin ispunio ne samo gnjevom nego i odvratnou i prezirom prema naravi ljudskoj uope, a napose prema enskoj, koju ni kranska nauka nije ouvala od Evine slabosti. Nita njemu nije bilo to je djevojka ostala posve ista, to je htjela bjeati od te ljubavi i to ju je ispovjedila sa alou i skruenou. Krispo ju je htio pretvoriti u anela i uznijeti u visine na kojima je postojala samo ljubav prema Kristu, a ona se, eto, zaljubila u augustiana! Sama pomisao na to ispunjavala mu je srce grozom koju je pojaao osjeaj razoaranja i prevarene nade Ne! Nije joj mogao toga oprostiti! Rijei zgraanja pekle su mu usta poput ivoga ugljevlja; borio se jo sa sobom da ih ne izgovori, ali su mu se leprave ruke tresle pred prestraenom djevojkom. Ligija se osjeala kriva, ali ne toliko. Mislila je ak da e odlazak iz Mirjamine kue biti pobjeda nad kunjom i ublaiti krivnju. Krispo ju je atro u prah; pokazao joj je svu bijedu i niskost njene due, kakve jo nije slutila dotada. Ona je mislila da e stari sveenik, koji joj je od asa njezina bijega s Palatina bio kao otac, pokazati malo samilosti, da e je utjeiti, ohrabriti, okrijepiti. Bogu prinosim svoju prevarenu nadu i svoju bol govorio je ali ti si iznevjerila i Spasitelja, jer si zala na barutinu u kojoj su ti ispariva-nja otrovala duu. Mogla si je prikazati Kristu kao dragocjen sud i rei mu: Ispuni ga, Boe, ljubavlju! A voljela si je darovati sluzi zloga duha. Bog ti oprostio i smilovao se na te, jer ja, dok ne izbaci zmiju ... ja, koji sam te drao za izabranu ... I najednom presta govoriti jer je opazio da nisu sami. Kroz uveli slak i kroz brljan, koji se zelenio jednako ljeti i zimi, opazi dva ovjeka od kojih je jedan bio Petar Apostol. Drugoga nije mogao odmah prepoznati, jer mu je plat, otkan od grube kostrijeti 258 zvane cilicium, zaklonio dio lica. Krispu se inilo asom kao da je to Hilon. A oni, uvi uzrujani glas Krispov, uoe u sjenicu i sjedoe na kamenu klupu. Petrov drug otkrije tada glavu mrava elava tjemena, pokrivena sa strane kudravom kosom, crvenih kapaka i kukasta nosa lice runo i ujedno nadahnuto, u kojem Krispo prepozna oblije Pavla iz Tarsa. Ligija pade na koljena i zagrli rukama oajno noge Petrove i privi-nuvi svoju izmorenu glavicu u nabore njegova plata ostade tako bez glasa. A Petar ree: Mir duama vaim! I videi dijete kod svojih nogu zapita to se dogodilo. Nato Krispo stade priati sve to mu je priznala Ligija: njenu grenu ljubav, njenu elju da bjei iz Mirjamine kue, i svoju alost to se dua, koju je htio Kristu prikazati istu kao suzu, okaljala zemaljskim osjeajem za uesnika svih nepo-instava, u kojima je ogreznuo poganski svijet i koja su vapila za osvetom Bojom. Ligija je za njegovih rijei sve jae grlila noge Apostolove, kao da kod njega eli traiti utoite i isprositi ma i malo milosti. A Apostol, posluavi do kraja, poloi staraku ruku na njezinu glavu, zatim podigne oi prema starome sveeniku i ree: Krispo, zar nisi uo da je na ljubljeni Uitelj bio u Kani na svadbi i blagoslovio ljubav izmeu ene i mua? Krispu klonue ruke, i on pogleda u udu Apostola ne mogavi progovoriti ni rijei. A Apostol iza aska utnje zapita opet: Krispo, zar misli da bi se Krist, koji je dopustio Mariji iz Magdale da lei kod njegovih nogu, i koji je oprostio oitoj grenici, odvratio od ovoga djeteta koje je

isto kao ljiljan u polju? Ligija jecajui privine se jo jae k nogama Petrovim razumjevi da nije uzalud traila kod njega utoite. A Apostol podigne njeno suzama obliveno lice i ree joj: 259 Dok se oi onoga kojega ljubi ne otvore svjetlu istine, uklanjaj mu se da te ne uvede u grijeh, ali se moli za nj i znaj da nema grijeha u ljubavi tvojoj. I jer hoe da se uva napasti, bit e ti to upisano u zaslugu. Ne tuguj i ne plai, jer kaem ti da te ljubav Spasiteljeva nije ostavila i da e molitve tvoje biti usliane, i poslije tuge nastat e dani radosti. Rekavi to, poloi obje ruke na njenu kosu i, dig-nuvi oi k nebu, blagoslovi je. S lica mu je sjala nadzemaljska dobrota. A skrueni Krispo stade se smjerno ispriavati: Sagrijeih protiv milosra ree ali sam mislio da se odrekla Krista putajui u srce zemaljsku ljubav... A Petar odgovori: Tri puta sam Ga se odrekao, pa mi je opet oprostio i zapovjedio da pasem ovce Njegove. I zato dovri Krispo to je Vinicije au-gustian ... Krist je slomio jo tvra srca odgovori Petar. Nato Pavao iz Tarsa, koji je dotle utio, stavi ruke na prsa i pokazujui na se ree: Ja sam onaj koji je gonio i vodio na smrt sluge Kristove. Ja sam pri kamenovanju Stjepanovu uvao haljine onih koji su ga kamenovali. Ja sam htio istrijebiti istinu po svoj zemlji gdje stanuju ljudi, pa ipak je mene odredio Gospod da je po svoj zemlji nauavam. I nauavao sam je u Judeji, u Grkoj, na otocima i u ovom bezbonom gradu, kad sam prvi put kao suzanj u njemu boravio. A sada, kad me je pozvao Petar, moj starjeina, stupit u u ovaj dom da sagnem tu oholu glavu do Kristovih nogu i da bacim sjeme u tu kamenitu njivu koju e upitomiti Gospod da donese obilan rod. I ustade, a Krispu se taj mali, pogrbljeni ovjek uini u taj as ono to je odista bio, to jest div koji e preokrenuti svijet iz temelja i osvojiti puke i drave. 260 XXVIII Petronije Viniciju! Smiluj se, carissime, nemoj oponaati u pismima svojim ni Lakonce ni Julija Cezara. Da si kao on mogao napisati: veni, vidi, vici jo bih razumio lakonizam. Ali tvoj list to sve u jednu znai: veni, vidi, fugi; a jer je takav svretak stvari sasvim protivan tvojoj naravi jer si bio ranjen, i jer su se najzad dogodile s tobom neobine stvari, treba tvoj list objanjenja. Oima nisam vjerovao kad sam proitao da je onaj Ligijac udavio Krotona tako lako kao kaledonski pas vuka u hibernijskim klanacima. Onaj ovjek vrijedi toliko zlata koliko sam vae, i samo bi do njega stajalo da postane Cezarov ljubimac. Kad se vratim u grad, moram ga upoznati i dat u ga sebi saliti od mjedi. Raobradi e pui od radoznalosti kad mu kaem da je to po naravi. Prava atletska tijela sve su rjea, i u Italiji i u Grkoj; o Istoku ne treba ni govoriti, a Germani, ako su i stasiti, imaju miice pokrivene salom, i vie krupnoe nego snage. Ispitaj i doznaj od Ligijaca je li on izuzetak ili imade u njegovu kraju vie ljudi njemu slinih. Ako tebe ili mene zapadne kadgod, da po slubi prireujemo igre, dobro bi bilo znati gdje da traimo najbolja tijela. No hvala istonim i zapadnim bogovima to si iznio ivu glavu iz takvih ruku. Proao si zdravo jamano zato to si patricij i sin bivega konzula, ali sve to te je

zadesilo meni je veliko udo: i ono gro261 bije gdje si se naao meu kranima, i krani sami, i njihovo postupanje s tobom, i drugi bijeg Ligijin i konano ona neka tuga i nemir kojom odie tvoj kratki list. Objasni mi sve to, jer mnogo stvari ne razumijem, i ako hoe istinu, rei u ti otvoreno da ne razumijem, ni krana, ni tebe, ni Ligije. I ne udi se to ja, kojega se izvan moje osobe malo to tie na svijetu, ispitujem za sve to tako uurbano. Ja sam imao dijela kod svega to se dogodilo, pa je to donekle moja stvar. Pii brzo jer ne mogu pouzdano znati kad emo se vidjeti. U Riobradovoj glavi naumi se mijenjaju kao proljetni vjetrovi. Sada, sjedei u Beneventu, dolazi mu elja da ide ravno u Grku i da se ne vraa u Rim. No Tigelin ga svjetuje da se vrati makar na neko vrijeme, jer puk odvie ezne za njim (itaj: za igrama i kruhom) i mogao bi se pobuniti. Ne znam, dakle, kako e biti. Ako pretegne Grka, mogue da e nam se prohtjeti otii i u Misir. Najvolio bih i najvema te molim da ovamo doe, jer drim, da bi ti u tom duevnom stanju putovanje i nae zabave bile lijek, premda bi mogao i ne zatei nas ovdje. Pomisli ipak ne bi li bilo bolje u takvom sluaju da se odmori na svojim imanjima u Siciliji nego da sjedi u Rimu. Pii mi opirno o sebi i da si mi zdravo. elja nikakvih osim zdravlja ovaj put ne dodajem, jer, Poluksa mi, ne znam, to da ti zaelim! Kad je Vinicije primio to pismo, nije isprva imao nimalo volje da odgovara. Nekako je osjeao da ne vrijedi odgovarati, jer to nee nikome nita koristiti, nita nee objasniti i nita nee razmrsiti. Od svega je zazirao i osjeao je ispraznost ivota. inilo mu se, osim toga, da ga Petronije nikako nee razumjeti, i da se dogodilo neto to ih je jednoga od drugoga udaljilo. Nije mogao doi naisto ni sam sa sobom. Vrativi se sa Zatiberja u svoju raskonu insulu na Karinama bio je jote slab, iznemogao, pa je prve dane osjeao neko zadovoljstvo odmora, udobnosti i obilja to ga je imao oko sebe. No to zadovoljstvo potraja zamalo. Doskora osjeti da ivi u besposlici, da sve ono to mu je dotada bilo od t* 262 ivotnoga zanimanja, ili uope za nj ne postoji, ili se smanjilo do jedva zamjetljivih razmjera. Isto je tako utio kao da su mu istrgane u dui sve ice koje su ga dotad vezale sa ivotom, a nove da nisu nadovezane. Kod pomisli da bi mogao poi u Bene-vent, pa u Grku i uroniti u ivot raskoja i ludih zabava, osjeti neku prazninu. Zato? to u imati od toga? To su bila prva pitanja koja mu munue glavom. Jednako, prvi put u ivotu pomisli da bi ga, kad bi poao onamo, Petronijev razgovor, njegova blistava dosjetljivost, njegovo sjajno izricanje misli i biranje tonih rijei za svaku ideju moglo umarati. S druge strane stane mu dotuivati i njegova samoa. Svi njegovi znanci bavili su se s Cezarom u Beneventu, pa je morao sjedjeti u kui sam, s glavom punom misli i srcem punim osjeaja, o kojima nije znao sebi dati razloga. Kadto je mislio, kad bi se mogao s kime porazgovoriti o svemu to se u njemu dogaa, da bi mu moda uspjelo da to sve nekako uhvati i razazna bolje. U toj se nadi poslije nekoliko dana oklijevanja nakani da odgovori Petroniju, i premda nije stalno odluio hoe li mu uope poslati taj odgovor, napisao ga je ipak ovim rijeima: Hoe da ti piem opirnije. Dobro, dakle. Hou li znati da piem jasnije, ne znam, jer sam mnogo vorova ne umijem razrijeiti. Javio sam ti za svoj boravak meu kranima, zatim o njihovu vladanju prema neprijateljima u koje su imali pravo brojiti mene i Hilona, pa o dobroti s kojom su me njegovali, i o tom kako je opet nestalo Ligije. Ne, dragi, nisu me potedjeli stoga to sam sin bivega konzula. Takvi obziri za njih ne postoje. Ta oprostili su i Hilonu, premda sam ih sam nagovarao da ga zakopaju u vrtu. To su ljudi kakvih dosad svijet nije vidio, i

nauka, o kakvoj dosad svijet nije jo uo. Nita ti ne mogu drugo kazati, i tko god bude htio mjeriti naom mjerom, prevarit e se. Nego rei u ti da sam leao s prebijenom rukom u svojoj kui i da su me pazili moji ljudi ili moja obitelj, da bih imao vee ugodnosti, ali ne bih vidio ni pola onakve briljivosti to sam je uivao meu njima. A znaj i 263 to da je i Ligija kao i ostali. Da mi je bila sestra ili ena, ne bi me mogla paljivije njegovati. Sto mi je puta radost zalijevala srce, jer sam drao da samo ljubav moe udahnuti takvu panju. esto sam itao u njenu licu i pogledu i, hoe li vjerovati, da sam se tada meu tim prostim ljudima u siromanoj odaji, koja im je bila ujedno kuhinja i triklinij, osjeao sretniji nego ikad prije? Ne! Nisam joj bio ravnoduan i danas jo ini mi se besmisleno misliti drukije. A ipak je i ta ista Ligija ostavila potajno od mene Mirjamin stan. Sjedim sada itave dane poduprijevi glavu rukama i razmiljam zato je ona to uinila? Jesam li ti pisao da sam joj sam ponudio da u je vratiti Aulovima? Ona mi je, istina, odgovorila da je to ve nemogue i zato to su Aulo vi otputovali na Siciliju, i radi glasova, koje robovi raznose iz kue u kuu, pa tako dolaze i na Palatin. Cezar bi je mogao iznova uzeti od Aulovih. Istina! Ali ona je ipak znala da vie neu nasrtati na nju, da se ostavljam nasilnoga puta, i kad ne mogu prestati da je ljubim, ni da ivim bez nje, da u je voditi u kuu svoju kroz ovjenana vrata i posaditi je na sveto runo uz ognjite... Pa ipak je pobjegla! Zato? Nita joj vie nije prijetilo. Ako me nije ljubila, mogla me je odbiti. Uoi toga dana upoznao sam udnoga ovjeka, nekoga Pavla iz Tarsa, koji je razgovarao sa mnom o Kristu i Njegovoj nauci i govorio tako snano, te mi se uinilo da e svaka njegova rije i bez njegove volje raznijeti, kao laki pepeo, sve temelje naega svijeta. Taj me je isti ovjek pohodio poslije njena bijega i rekao mi: Kad Bog otvori svjetlu oi tvoje i skine s njih mrenu, kao to je s mojih skinuo, tad e vidjeti da je uinila pravo i tada e je, moda, opet nai. I sad evo razbijam glavu oko tih rijei, kao da sam ih uo iz usta delfijske Piti je. Na asove mi se ini da ve neto razumijem. Oni su, ljubei ljude, neprijatelji naega ivota, naih bogova i... naih opaina, pa zato je ona pobjegla od mene, kao od ovjeka koji je od ovoga svijeta i s kojim bi morala dijeliti ivot koji krani dre opakim. Rei e, kad 264 me je mogla odbiti, da onda nije bilo sile da se uda-ljuje. No ako me ljubi? U tom sluaju htjela je pobjei od ljubavi. Kod same misli o tome dolazi mi elja razaslati robove u sve rimske uliice i zapovjediti im da viu po kuama: Vrati se, Ligijo! Ali ne mogu dokuiti zato je to uinila. Ta ne bih joj, valjda, branio da vjeruje u svojega Krista, i sam bih mu sagradio rtvenik u atriju. to bi mi mogao nauditi jedan novi bog vie i zato ne bih u Njega vjerovao ja, koji ne vjerujem mnogo u stare? Znam sasvim pouzdano da krani nikad ne lau, a govore da je uskrsnuo od mrtvih. ovjek to ipak nije mogao uiniti. Onaj Pavao iz Tarsa, koji je graanin rimski, ali kao 2idov zna stare knjige idovske, govorio mi je da je dolazak Kristov bio navijeten vie tisua godina po prorocima. Sve su to neobine stvari, ali zar nas neobinost ne okruuje sa svih strana? Ta nisu jo prestali govoriti ni o Apoloniju iz Tiane. To, to je potvrdio Pavao da nema itave hrpe bogova nego da je samo jedan, ini mi se razumno. Po svoj prilici i Seneka e biti toga miljenja, a prije njega bilo je i mnogo drugih. Krist je bio, dao se raspeti na kri za spas svijeta i uskrsnuo od mrtvih. Sve je to posvema vjerojatno, i ne vidim zato razloga, zato bih se tvrdovrato drao protivnoga mnijenja ili zato mu ne bih sagradio rtvenik kad bih bio spreman da ga podignem, recimo, Serapisu. Ne bi mi ak ni teko bilo odrei se drugih bogova, jer nijedan bistriji um ionako u njih ne vjeruje.

Nego ini mi se da sve to kranima jo nije dosta. Nije dosta potivati Krista, nego treba i ivjeti po Njegovoj nauci. I tu istom staje kao na obali mora, koje ti zapovijedaju da pregazi. Kad bih im to obeao, sami bi osjetili da su to u mojim ustima samo puste rijei. Pavao mi je to otvoreno rekao. Ti zna kako ljubim Ligiju, i zna da nema nita takvo to ne bih za nju uinio. Ali ne bih mogao ni na njenu elju dii na pleima Sorakte ili Vezuv, niti zahvatiti u dlan Trasimensko jezero, niti pretvoriti svoje oi iz crnih u plave, kakve imaju Ligijci. Kad bi ona to eljela, ja bih to htio, ali to ne stoji u mojoj moi. Ja nisam 265 filozof, ali nisam ni onako lud kako ti se moda esto inilo. Evo kazat u ti ovako: ne znam kako krani ureuju svoj ivot, ali znam, gdje se zapoinje njihova nauka tamo se svrava rimska vlast, prestaje Rim, prestaje ivot, razlika izmeu pobjednika i pobijeenoga, mogunika i siromaha, gospodara i roba, prestaje vlast, prestaje Cezar, pravo i sav poredak svijeta, a mjesto toga svega dolazi Krist i neko milosre, kojega dosad nije bilo, i neka blagost, protivna ljudskim i naim rimskim nagonima. Mene se, dodue, Ligi ja tie vie nego sav Rim i njegovo gospodstvo, i neka sav svijet propadne, samo da je ja mogu imati u svojoj kui. Ali to je druga stvar. Njima, kranima, nije dosta da privoli rijeima, treba jo i osjeati da je tako dobro i da nema u dui nita drugo. A ja, bogovi su mi svjedoci, ne mogu. Razumije li to to znai? Neto je u mojoj naravi to se odupire toj nauci, i kad bi je moja usta slavila, kad bih se i upravljao po njenim propisima, razum i dua govorili bi mi da to inim radi ljubavi, radi Ligije, i kad nje ne bi bilo, ne bi bilo za me nita mrze na svijetu. I zaudo da toga onaj Pavao iz Tarsa ne razumije, ali razumije to uza svu svoju prostotu i svoj niski rod onaj stari theurgus, najvei meu njima, Petar, koji je bio uenik Kristov. I zna li to ine? Mole se za me i itu od Boga za me neto to nazivlju milou, a meni na srce pada samo nemir i sve vea enja za Ligijom. Pisao sam ti da je ona otila potajno, ali mi je na odlasku ostavila kri koji je sama svezala od imi-rovih granica. Kad sam se probudio, naao sam ga uz postelju. Sad mi je u larariju, i sam ne znam pravo razloga, zato mu se ipak pribliavam kao da je u njemu neto boansko, to jest s poitanjem i sa strahom. Drag mi je jer su ga njene ruke vezale, a mrzak mi je jer nas dijeli. Kadto mi se ini da su u tome svemu neki ari, i da je onaj theurgus Petar, premda se pokazuje kao prost ribar, vei od Apolonija i od svih to ih je god prije njega bilo, i da je on opinio sve, Ligiju, Pomponiju i mene. 266 # Ti pie da se u mojemu preanjem pismu osjea nemir i tuga. Kako da ne bude tuga kad sam je iznova izgubio? A nemir je odatle to se ipak neto u meni promijenilo. Iskreno ti velim: nema nita to bi bilo mrze mojoj naravi od te nauke, pa ipak od onoga doba kad sam se s njome sreo, ne mogu sebe prepoznati. ari ili ljubav ... ? Kirka je dodirom pretvarala ljudska tijela, a meni je pretvorena dua. To je zacijelo samo Ligija mogla uiniti, ili bolje Ligija kroz tu udnu nauku to je ispovijeda. Kad sam se od njih vratio kui, nitko mi se nije nadao. Mislili su da sam u Beneventu i da se neu skoro vratiti, pa sam u kui zatekao nered, pijane robove i gozbu koju su priredili bili u mom trikliniju. Prije su oekivali smrt nego mene i manje bi se bili pre-nerazili. Ti zna kako vrstom rukom drim svoj dom, pa se sve ivo bacilo na koljena, a nekoji se obeznanie od straha. A zna li to sam ja uinio? U prvom asu htio sam traiti ibe i usijano gvoe, ali me odmah na to uhvati neki stid i, hoe li vjerovati, neko saaljenje prema onim jadnicima. Ima meu njima i starih robova to ih je

jote moj djed M. Vinicije doveo u Augustovo vrijeme s Rajne. Zatvorio sam se sam u knjinicu, i tamo mi dooe jo udnije misli u glavu, i to da mi poslije onoga to sam uo i vidio meu kranima, ne dolikuje postupati s robovima onako kako sam postupao dotada, i da su i oni ljudi. Oni su nekoliko dana hodali u smrtnome strahu mislei da odgaam kaznu radi toga, ne bih li to okrutniju smislio, a ja nisam kanjavao i nisam ih kaznio, jer nisam mogao! Pozvao sam ih trei dan te im rekao: Opratam vam, a vi nastojte pomnjivom slubom da ispravite svoju krivnju! Nato padoe na koljena lijui suze, pruajui uz jecanje ruke i zovui me gospodarom, ocem, a ja, sa stidom ti kazujem, bio sam takoer u srcu dirnut. Uinilo mi se da u taj tren vidim milo Ligi-jino lice i njene oi zalivene suzama, koje mi zahvaljuju za taj in. I prolipudorl osjetih, da su se i rneni orosile trepavice .. . Zna li to u ti priznati: da se ne znam snai bez nje, da mi je zlo samomu, 267 da sam prosto nesretan i da je moja tuga vea nego nasluuje ... Ali kod mojih robova jedno mi je bilo zaudo. Oprotenje to su ga dobili, ne samo da ih nije uzobijestilo, ne samo to nije rasulo stegu nego ih nikad strah nije nagonio na tako revnu slubu, na kakvu ih potie zahvalnost. Ne samo to slue nego se ini da se natjeu pogaajui moje misli, a ja to spominjem radi toga to mi je, kad sam uoi svoga odlaska od krana rekao Pavlu da bi se svijet po njegovoj nauci rasuo kao sud bez obrua, on kazao: Jae stee ljubav nego strah. I sad vidim da to miljenje moe biti u nekim sluajevima pravo. Uvjerio sam se o tome i u odnoaju prema klijentima koji se, doznavi za moj povratak, trcae da me pozdrave. Zna da im nisam nikada bio odvie tvrde ruke, ali moj se otac iz naela vladao s njima ponosito, pa je i mene privikao takvome vladanju. I sada, videi one izlizane plateve i izgladnjela lica, saalie mi se. Zapovjedio sam da im dadu jesti, pa sam jo i govorio s njima: neke sam prizvao po imenu, neke sam zapitao za njihove ene i djecu i iznova sam vidio suze u oima, i uz to mi se opet uini da to Ligija vidi, da se raduje i da to hvali... Ili mi se razum pomuuje ili me ljubav zanosi, ne znam, samo znam da mi je jednako pri dui, kao da me ona izdaleka gleda, i bojim se uiniti to takvo to bi je moglo oalostiti i uvrijediti. Jest, Gajo, promijenila se u meni dua, i kadto mi je to milo, a kadto se muim tom milju, jer se bojim da mi je oduzeta stara muevnost, stara energija i da sam, mogue, nesposoban ne samo za savjet, sud, gozbe nego ak i za rat. To su bez sumnje arolije! I tako me pro-mijenie, da mi je ovo dolazilo u glavu jo onda kad sam bolovao: kad bi Ligija bila slina Nigidiji, Po-peji, Krispinili i drugim naim putenicama, da je onako bestidna, onako nemilosrdna i onako lakomislena kao one, ja je ne bih ljubio tako kako je ljubim. Ali ljubei je zbog onoga to nas dijeli, domislit e se kakav li se kaos raa u mojoj dui, i u kakvoj ivim tami, kako ne vidim pred sobom jasnih putova i kako ne znam to bih zapoeo. Ako se ivot 268 moe isporediti s vrelom, u mojem izvoru mjesto vode izvire nemir. ivim od nade da u je jo ugledati, i kadto mi se ini da to mora biti... Ali to e biti od mene za godinu ili dvije, ne znam i ne mogu pogoditi. Iz Rima neu odlaziti. Ne bih mogao podnijeti drutva augustiana, a pri tome odlane mi tuga i nemir, samo kad pomislim da sam blizu Ligije, da u po lijeniku Glauku koji me je obeao pohoditi ili po Pavlu iz Tarsa moda s vremenom togod za nju doznati. Ne! Ne bih ti ostavio Rima sve da mi dajete upravu Misira. Znaj i to da sam naredio kiparu da otee grobni kamen za Gula kojega sam ubio u srdbi. Prekasno mi je palo na um da me je na rukama nosio i prvi me uio kako se strijela zapinje za luk. Ne

znam zato se sada probudila u meni uspomena na nj, nalik na kajanje i prijekor. Ako se zaudi tome to piem, odgovaram ti, da se i ja ne udim manje od tebe, ali ti piem sve po istim. Zdravo! 269 XXIX Na taj list Vinicije nije vie dobio odgovora, jer Petronije nije otpisivao nadajui se oito da e car za koji dan zapovjediti povratak u Rim. Glas je o tome doista pukao gradom i veoma obradovao svjetinu koja se zaeljela igara i razdavanja ita i maslinova ulja, kojih je veliko mnotvo bilo istovareno u Ostiji. Helije, osloboenik carev, navijesti konano njegov povratak u senatu. No Neron, koji se ukrcao zajedno s dvorom na brodove kod Misenskoga rta, vraao se polako svraajui se u gradove na moru radi odmora ili radi predstavljanja u kazalitima. U Minturni, gdje je takoer javno pjevao, zabavi se desetak dana, pa je ve iznova promiljao ne bi li se vratio u Napulj i priekao proljee, koje je bilo toplo i dolazilo ranije nego obino. Sve to vrijeme Vinicije je ivio zatvoren u svojoj kui mislei o Ligiji i o svim onim novim stvarima koje su zanimale njegovu duu i unosile u nju pojmove i osjeaje, koji su mu dotada bili nepoznati. Viao je samo od vremena do vremena lijenika Glauka, iji ga je svaki pohod veoma obradovao, jer se mogao s njime razgovarati o Ligiji. Glauko nije, dodue, znao gdje se zaklonila, ali ga je uvjeravao da su se starjeine svojski za nju pobrinule. I jednom, ganut Vinicije-vom tugom, ree mu da je Petar Apostol prekorio Krispa zato to je zamjerio Ligiji njezinu zemaljsku ljubav. Kad je to mladi patricije uo, problijedi od uzbuenja. I njemu se inilo vie puta da nije rav270 noduan Ligiji, ali je isto tako esto upadao u sumnju i neizvjesnost, a sad je prvi put uo potvrdu svojih enja i nada iz tuih usta, i to iz kranskih. U prvom asu zahvalnosti htjede potei k Petru, no uvi da ga nema u gradu i da nauava u okolici, stade preklinjati Glauka da ga k njemu vodi, obeavajui da e obilno nadariti opinske siromahe. inilo mu se takoer, ako ga Ligija ljubi, da su ve tim uklonjene sve zapreke, jer je bio spreman svaki as da iskae potovanje Kristu. No Glauko, premda ga je usrdno nagovarao da primi krst, nije mu smio jamiti da e tim odmah dobiti Ligiju, i govorio mu je da krst treba traiti radi krsta samoga i radi ljubavi Kristove, a ne radi drugih ciljeva. Treba imati i duu kransku ree mu, a Vinicije iako ga je svaka zapreka razdraivala, stao je ve poimati da Glauko kao kranin govori ono to mu je dunost. On sam nije jo bio svjestan da je jednu od najdubljih promjena u njegovoj naravi uinilo to to je neko mjerio ljude i stvari samo po svojoj sebinosti, a sad se pomalo priuavao na misao da druge oi mogu drukije gledati, drugo srce drukije osjeati, i da pravinost ne znai svagda isto to i osobna korist. esto ga je takoer snalazila elja da vidi Pavla iz Tarsa, ije su ga rijei uznemiravale i probudile njegovu radoznalost. Pripravljao je u dui razloge kojima e pobijati njegovu nauku, protivio mu se u misli, ali ga je ipak htio vidjeti i uti. No Pavao je bio otiao u Ariciju, pa kad su i Glaukovi pohodi postali sve rjei, Vinicije se nae sasvim osamljen. Tada je opet stao dolaziti u uliice kod Subure i u tijesne ulice za Tibrom, sve u nadi da e makar i izdaleka ugledati Ligiju, ali kad ga je i ta nada iznevjerila, u srcu mu se stane sabirati ama i nestrpljenje. Doe najzad vrijeme, te se stara ud jo jednom javila u njemu s onom snagom, s kakvom se val za plime vraa na obalu od koje je potekao. Uinilo mu se da je bio lud, da je bez nevolje kinjio svoju glavu stvarima koje su ga dovele u tugu, i da treba od ivota uzimati to se moe. Odluio je da 271

zaboravi Ligi ju, ili da bar trai raskoa i uivanja izvan nje. Osjeao je ipak da je to posljednji pokuaj, pa se baci u vir ivota sa svom slijepom energijom i estinom, koja je samo njemu bila priroena. A inilo se da ga i ivot sam na to bodri. Grad, koji je kroz zimu bio opustio bez ljudi, stade oivljavati nadom u skori carev dolazak. Spremali su mu divan doek. Pri tom se primicalo proljee. Snijeg je okopnio od daha afrikih vjetrova na vrhovima Albanskih gora. Travnjaci u vrtovima pokrie se ljubicama. Gradski trgovi i Martova poljana uzavrijee od svijeta, koji je ogrijevalo sve toplije sunce. Na Apijevoj cesti, koja je bila obino mjesto za etanje izvan grada, nastade vreva od gizdavo ukraenih kola. Ve su ili na izlete i u Albanske gore. Mlade su ene pod izlikom tovanja Junone u Lanuviju ili Diane u Ariciji izmicale od kue, da mimo grada potrae dojmove, drutva, sastanke i rasko. Tu je Vinicije meu sjajnim koijama opazio jedan dan gizdavu koiju, pred kojom su trala dva molosa, a u njoj Petronijevu Hrisotemidu, opkoljenu cijelim kolom mladei i starih senatora, koje je sluba zadrala u gradu. Hrisotemida je sama tjerala etiri kor-zika kusorepa konjia i dijelila uokolo osmijehe i lake udarce zlatnim biem, ali opazivi Vinicija zaustavi konje i uze ga u koiju, a zatim ga povede kui na gozbu koja je trajala svu no. Vinicije se tako opio na toj gozbi da se nije sjeao kad su ga odvezli kui, samo se sjetio kad ga je Hrisotemida pitala za Ligiju, da se uvrijedio i onako pijan izlio joj na glavu pehar falernskoga vina. Razmiljajui o tome dan iza toga jo se i trijezan ljutio. No drugi dan Hrisotemida, zaboravivi oito uvredu, pohodila ga je u kui i povela iznova na Apijevu cestu, a poslije toga bila je u njegovoj kui na veeri za kojom je priznala da joj je ne samo Petronije nego i njegov lutnjar odavna dosadio i da joj je slobodno srce. Nedjelju dana pokazivali su se zajedno, ali njihov odnoaj nije obeavao da e biti trajan. Premda od onog dogaaja s falerncem ime Ligijino nije bilo nikad spomenuto, Vinicije se nije mogao oteti misli na nju. Stalno je 272 osjeao da ga njene oi neprestano gledaju, i taj ga je osjeaj napunjao stranom. Ljutio se sam na se, jer se nije mogao nikako otresti ni misli da Ligiju alosti, ni aljenja koje se iz te misli raalo. Poslije prvoga prizora ljubomora, to mu ga je uinila Hrisotemida zbog dviju sirijskih djevojaka to ih je bio kupio, otjera je na surov nain. Nije se, istina, napreac okanio raskoa i rasputenosti, inio je to tovie kao za prkos Ligiji, ali napokon je uvidio da ga misao na nju ne ostavlja ni asak, da je iskljuivo ona uzrok njegovih i dobrih i ravih djela, i da on doista ni za to na svijetu ne mari osim za nju. Tada mu dozlogrdi i izmori ga i taj ivot. Uivanje mu se ogadi i ostavi mu samo grinju savjesti. inilo mu se da je bijednik, i neizmjerno se zaudi tome osjeaju, jer je neko drao dobrim sve to mu je godilo. Najposlije izgubi slobodu, pouzdanje u se i upade u potpuno mrtvilo, iz kojega ga nije mogla trgnuti ni vijest o carevu povratku. Nita ga ve sada nije zanimalo, pa ni k Petroniju nije otiao, dok mu nije sam poslao poziv i svoju vlastitu nosiljku. Kad ga je Vinicije ugledao, premda je bio radosno pozdravljen, odgovarao je na Petronijeva pitanja preko srca, dok napokon dugo zatomljivani osjeaji i misli ne provalie i potekoe mu iz usta obilnim potokom rijei. Jo mu jednom ispripovjedi potanko kako je iao u potragu za Ligijom i kako je boravio meu kranima i ispria mu sve to je ondje vidio i uo, sve to mu je prolazilo kroz glavu i srce, pa se napokon stade aliti kako je upao u kaos u kojemu je izgubio mir i sposobnost da razlikuje stvari i da o njima sudi. Nita ga sad ne mami nita mu nije po volji, ne zna ega da se dri i kako da se vlada. Gotov je potovati Krista i goniti Ga, razumije uzvi-enost Njegove nauke i ujedno osjea prema njoj

neodoljivu mrzost. Ako i zadobije Ligiju, shvaa da je nee zadobiti potpuno, jer e je morati dijeliti s Kristom. Najposlije ivi kao da i nije iv: bez nade, bez budunosti, bez vjere u sreu, i odasvuda ga je 18 Quo vadi 273 obastrla pomrina iz koje pipajui trai izlaz, a ne moe ga nai. Petronije je gledao za vrijeme prianja njegovo promijenjeno lice, ruke, koje je govorei pruao udnovato preda se, kao da doista trai put u mraku, i razmiljao je. Odjednom ustane i priavi Viniciju stane mu prematati prstima kosu nad uhom. Zna li upita da ima nekoliko sijedih vlasi na sljepooici? Mogue odgovori Vinicije. Ne bih se udio da mi sve doskora posijede. Zatim nastade utnja. Petronije je bio ovjek razuman i esto je razmiljao o dui ljudskoj i o ivotu. No uope taj ivot u tome svijetu, u kojemu su obojica ivjela, bio je izvana sretan ili nesretan, ali iznutra bio je spokojan. Kao to je grom ili potres mogao oboriti hram, tako je nesrea mogla pomutiti ivot, ali sam u sebi on je bio sloen od pravih i harmonijskih crta, prostih od svakoga zamr-aja. A u rijeima Vinicijevim bilo je neto drugo i Petronije se prvi put nae pred redom duevnih vorova kojih nitko dotada nije razrijeio. Bio je toliko razuman da je osjeao njihovu vanost, ali kod sve svoje bistrine uma nije znao nita odgovoriti na takva pitanja i napokon poslije duga mucanja ree: To su valjda arolije. I ja sam tako mislio odgovori Vinicije. Vie puta inilo mi se da smo nas oboje, i ona i ja, oarani. A da ode ree Petronije na priliku Sera-pisovim sveenicima? Bez sumnje ima meu njima, kao uope meu naim sveenicima, mnogo varalica, ali ima i takvih koji su doli na dno udnim tajnama. No govorio je to bez vjere i nesigurnim glasom, jer je i sam osjeao kako se taj savjet moe initi u njegovim ustima nitav, a i smijean. Vinicije protare elo i ree: arolije...! Vidio sam arobnike koji su se podzemnim neznanim silama sluili za dobitak, vi- j* 274 dio sam i takve koji su ih upotrebljavali na tetu svojih zlotvora. No krani ive u siromatvu, zlotvorima prataju, navijetaju smjernost, krepost i milosre, pa to im, dakle, mogu donijeti arolije i za to bi ih upotrebljavali...? Petronije se stane ljutiti to njegov um ne moe nai ni na to odgovora ali nije htio toga priznati, pa odgovori, samo da dade nekakav odgovor: To je nova sekta ... A zaas ree: Tako mi boanske stanovnice poljskih gajeva, kako to sve kvari ivot! Ti se divi dobroti i vrlini tih ljudi, a ja ti kaem da su opaki, jer su neprijatelji ivota, kao bolesti i kao smrt. Dosta nam ih je i ovako! Ne treba nam jo i krana. Izbroj samo: bolesti, Cezar, Tigelin, Cezarovi stihovi, postolari koji vladaju potomcima starih Kvirita, osloboeni-ci koji sjede u senatu... Kastora mi, i toga je dosta. To je pogubna i odurna sekta! Jesi li kuao otresti se te tuge i uivati malo ivota? Kuao sam odgovori Vinicije. Petronije se nasmija i ree: Ah, izdajice! Po robovima brzo se ire glasovi: premamio si mi Hrisotemidu! Vinicije mahne zlovoljno rukama. Svakako ti zahvaljujem govorio je Petronije poslat u joj par cipelica izvezenih biserom. U mojem ljubavnom jeziku to znai: Putuj! Zaduio si me dvostrukom zahvalnou: jedno, to nisi primio Eunike, drugo, to si me

oslobodio Hrisote-mide. Posluaj me: vidi pred sobom ovjeka koji je jutrom ustajao, kupao se, astio, imao Hrisotemidu, pisao satire, pokadto stihovima ispletao prozu, ali se dosaivao kao Cezar i esto nije znao otjerati tmurnih misli. A zna li zato je tako bilo? Eto zato jer sam traio daleko ono to je bilo blizu ... Lijepa ena vrijedi uvijek onoliko zlata koliko je teka, ali ena koja uz to ljubi, prosto nema cijene. To ne moe kupiti za sve Verovo blago. Sada govorim ovo: bokal ivota punim najizvrsnijim vinom to je zemlja rodila, i pijem, dok mi se ne ukoi ruka i 275 usta ne poblijede. to e biti dalje, ne hajem, i to mi je eto moja najnovija filozofija. Uvijek si je ispovijedao. Nita u njoj nema novo. Ima sadraj kojega nije bilo. Rekavi to zovne Euniku, koja unie obuena u bijelu haljinu, zlatokosa, ne vie kao robinja nego kao boginja ljubavi i sree. A on joj rairi ruke i ree: Hodi! Nato ona pritra k njemu i sjednuvi mu na koljena ogrli rukama njegov vrat, a glavu prisloni na njegove prsi. Vinicije je vidio kako su se njezini obrazi stali polako pokrivati odsjevom grimiza, kako su joj se oi zamaglile. Zagrljeni inili su divan skup ljubavne sree. Petronije se mai rukom u plitku vazu, koja je stajala pokraj njega na stolu, i za-hvativi iz nje punu aku ljubiica stade ih prosipati na glavu, prsi i haljinu Eunici, zatim joj skine tuniku s ramena i ree: Blago onome tko je kao ja naao ljubav, utjelovljenu u ovakvu priliku...! ini mi se esto da smo nas dvoje bogovi... gledaj i sam: je li Praksi-tel, je li Miron, je li Skopas ili Lisija stvorio kada divnijih linija? Ima ljudi koji cjeluju rubove vaza, no ja volim traiti nasladu ondje gdje se doista moe nai. To rekavi stane ljubiti njena usta, njena ramena i vrat, a nju su prolazili srsi i oi su joj se zatvarale i otvarale s izrazom neizrecive slasti. Petronije die zaas svoju gizdavu glavu i obrativi se Viniciju ree: A sada pomisli to su prema ovomu tvoji mrko-glee krani? I ako ne razumije razlike, a ti poi k njima ... Ali ovaj pogled izlijeit e te. Vinicije rairi nosnice u koje je udario miris ljubica, koji je napunio svu sobu, i problijedi, jer je pomislio, kad bi ovako mogao cjelivati Ligiju po ramenima, da bi to bila neka svetogrdna naslada, tako velika da ne bi mario nakon toga da propadne cijeli 276 svijet. No nauivi se ve da brzo shvaa ono to se u njemu dogaa, opazi da i u taj as misli o Ligiji, samo o njoj. A Petronije ree: Euniko, kai, boice, da nam priprave i doruak i vijence na glave. A kad ona ode, obrati se Viniciju: Htio sam je osloboditi, a ona, zna to mi je odgovorila? Volim biti tvoja robinja nego Cezarova ena. I ne htjede pristati. Nato sam je oslobodio bez njena znanja. Pretor je to uinio meni za volju, te nije traio njezinu nazonost. Ali ona ne zna za to, niti da e ova kua i sve moje dragocjenosti, osim dragulja, iza moje smrti pripasti njoj. Zatim ustane, proeta odajom i ree: Ljubav mijenja nekoga vie, nekoga manje, ali je promijenila i mene. Neko sam ljubio miris ver-vena, no jer Eunika voli ljubiice, zato sam ih i ja sada nadasve zavolio, i otkako je svanulo proljee, miriemo samo ljubiice.

Tada zastane pred Vinicijem i zapita: A ti? Uvijek se dri narda? Proi me se! odgovori mladi. Htio sam da gleda Euniku, i spominjem to zato to moda i ti trai daleko ono to je blizu. Moda i za te kuca gdje u tvojim ropskim lonicama prosto i vjerno srce. Privij takav melem na svoje rane. Govori da te Ligija ljubi? Moe biti! Ali kakva je to ljubav koja se odrie? Zar to ne znai da ima neto jae od nje? Ne, dragi, Ligija nije Eunika. No Vinicije odvrati: Sve je samo neko muenje. Vidio sam te gdje cjeliva ramena Euniina i pomislio sam tada da mi Ligija otkrije tako svoja, ne bih alio da se zemlja provali pod nama! Ali od same pomisli na to uhvati me neki strah, kao da sam navalio na vestalku ili namjeravao obeastiti boanstvo ... Ligija nije Eunika, ali ja drukije shvaam tu razliku od tebe. Tebi ljubav mijenja nosnice pa voli ljubice od ver-vene, a meni je pretvorila duu, pa osim svojega 277 jada i poude volim da je Ligija takva kakva jest nego da bude nalik na druge. Petronije slegne ramenima. U takvu sluaju ne ini ti se krivica. Ali ja toga ne razumijem. A Vinicije odgovori kao u vruici: Da! Da...! Mi se vie ne moemo razumjeti! Nasta opet as utnje, a onda e Petronije: Neka Had prodre tvoje krane! Napunili su te nemirom i unitili ti smisao za ivot. Had ih pro-dro! Vara se mislei da je to blagotvorna nauka, jer blagotvorno je ono to ljudima daje sreu, to jest ljepotu, ljubav i mo, oni pak to nazivaju ispraz-nou. Vara se da su pravedni, jer ako emo zlo plaati dobrim, ime emo onda plaati dobro? Pa ako se pri tome za ovo i za ono jednako plaa, zato da ljudi budu dobri? Ne, plaa nije jednaka, nego ovjek prima plau po njihovoj nauci u drugom ivotu, koji nije prolazan. U to se ja ne mijeam, jer to emo istom vidjeti, ako se moe vidjeti... bez oiju. Meutim to su prosto smetenjaci. Urso je udario Krotona, jer ima udove od elika, ali su oni budale, a budunost ne moe pripadati budalama. Njima ivot poinje sa smru. To je kao da netko kae: dan se poinje s nou. Misli li ti otimati Ligiju? Ne. Ne mogu joj vraati zlo za dobro i zakleo sam se da toga neu uiniti. A misli li primiti nauku Kristovu? Htio bih, ali narav mi je ne podnosi. A hoe li moi zaboraviti Ligiju? Neu. A ti otii na putovanja! Robovi taj as javie da je doruak gotov, no Petronije, kojemu se inilo da se dosjetio dobroj misli, produi idui u triklinij: Proputovao si komad svijeta, ali samo kao vojnik koji hita na odreeno mjesto i ne zaustavlja se 278 putem. Poi s nama u Grku! Cezar se jo nije okanio namjere da putuje onamo. Svratit e se svuda putem, pjevat e, kupiti vijence, plijeniti hramove i napokon vratit e se kao dobitnik u Italiju. To e biti neto kao put Bahov i Apolonov u jednom licu. Augustiani, augustianke, tisue citara, Kastora mi! To vrijedi vidjeti, jer dosad svijet nije vidio nita slino.

Zatim se spusti na poivaljku kraj stola, a do njega Eunika, i dok mu je rob metao na glavu vijenac od sasa, govorio je dalje: to si ti vidio u slubi Korbulonovoj ? Nita! Jesi li pohodio i razgledao, kao ja, grke hramove, ja, koji sam vie od dvije godine prelazio iz ruku jednoga vodia drugomu? Je si li iao na Rod pogledati mjesto gdje je stajao Kolos? Je si li vidio u Pa-nopi u Fokidi glinu od koje je Prometej lijepio ljude, ili u Sparti jaje koje je snijela Leda, ili u Ateni slavni oklop sarmatski, sastavljen od konjskih kopita, ili na Eubeji Agamemnonovu lau, ili au kojoj je kalup bila lijeva dojka Helenina? Jesi li vidio Aleksandriju, Memfis, piramide, vlas Memnonovu? Svijet je irok i ne svrava se sve za Tibrom! Ja u pratiti Cezara, a onda kad se budem vraao, ostavit u ga i poi na Cipar, jer ova moja zlatokosa bogi-njica eli da zajedno u Pafosu rtvujemo Kipridi golubove, a treba ti znati to ona poeli ono i biva. Tvoja sam robinja ree Eunika. A on nasloni ovjenanu glavu na njena njedra i ree smijeei se: Dakle, rob sam svoje robinjice. Divim ti se, boanska, od glave do peta. Pa nastavi Viniciju: Hodi s nama na Cipar. No prije upamti da ti valja pohoditi Cezara. Zlo je to mu ve nisi otiao. Tigelin je spreman da to iskoristi na tvoju tetu. On te, dodue, ne mrzi osobito, ali ne moe te ljubiti ve zato to si mi sestri ... Rei emo da si bio bolestan. Treba nam misliti to e mu odgovoriti ako te zapita za Ligiju. Najbolje odmahni rukom i reci mu 279 da je bila kod tebe dok ti nije dosadila. On to razumije. Reci mu takoer da te je bolest zadrala kod kue, da ti je vruicu uveala alost to nisi mogao biti u Napulju i sluati njegov pjev i da te je zdravlju privodila jedino nada da e ga uti. Ne acaj se pretjerivanja. Tigelin obeaje da e za Cezara izmisliti neto ne samo veliko nego i krupno. Bojim se ipak da me ne potkopa. Bojim se takoer tvojega raspoloenja... Zna li ree Vinicije da ima ljudi koji se Cezara ne boje i ive tako mirno kao da ga i nema na svijetu? Znam koga e spomenuti: krane. Jest. Samo oni... Na pak ivot to je drugo nego neprestano strahovanje? Ostavi me na miru s tvojim kranima! Ne boje se Cezara, jer on moda za njih nije ni uo. Svakako nita o njima ne zna i toliko mu je do njih stalo koliko do uvela lia. A ja ti kaem da su to benavci, a to i sam osjea; i ako se tvoja narav potresa od njihove nauke, to je upravo radi toga to osjea njihovu benavost. Ti si ovjek od druge gline i zato ostavi i sebe i mene s njima u miru. Mi znamo ivjeti i umrijeti, a to oni umiju, to se ne zna. Vinicija se dojmie te rijei i vrativi se kui stane razmiljati da li ta dobrostivost i milosre krana ne dokazuje zbilja slabost njihovih dua. inilo mu se da ljudi koji su jaki i elini, ne bi smjeli onako pratati. Doe mu misao da to doista moe biti uzrok odvratnosti to je njegova rimska dua osjea prema toj nauci. Znamo ivjeti i umrijeti! ree Petronije. A oni? Oni znadu samo pratati, ali ne razumiju ni prave ljubavi ni prave mrnje. 280 XXX Neron je iza povratka u Rim bio zlovoljan to se vratio, i ve za nekoliko dana spopadne ga opet elja da ide u Grku. Izdao je i edikt u kom je objavio da njegovo izbivanje nee dugo potrajati, i da dobro drave nee radi toga trpjeti nikakve tete. Zatim u pratnji augustiana, meu kojima se nalazio i Vinicije, ode na Kapitol da prinese bogovima rtve za sretno putovanje. No sutradan, kad je po

redu pohodio Vestin hram, desi se sluaj koji je prevrnuo njegove namjere. Neron nije vjerovao u bogove, ali ih se bojao, a osobito mu je tajanstvena Vesta zadavala takav strah da mu se, na pogled boginje i svetoga ognja, naglo najei kosa od strave, zubi se stisnue. drhtavica mu obuze sve udove, i on se svali na ruke Viniciju koji se sluajno tik za njim desio. Iznesoe ga odmah iz svetinje i otpravie na Palatin, gdje je, dodue, odmah doao k sebi, ali je sav dan proleao u postelji I na veliko udo svih izjavi da namjera-vani put odluno odgaa do kasnijega vremena, jer ga je boanstvo potajno opomenulo da ne hita. Za jedan sat oglaivali su javno narodu po svemu Rimu da car, videi oaloena lica satnovnika i dirnut prema njima ljubavlju oca k djeci, ostaje s njima da dijeli njihove radosti i sudbinu. Puk obradovan tom odlukom i znajui da nee nedostajati igara i razdavanja itka, sabra se u hrpama pred palatin-skim vratima kliui u ast boanskome Cezaru, a 281 on prekide kockanje, kojim se s augustianima zabavljao, i ree: Jest! Trebalo je odgoditi. Misir i vlast nad Istokom po proroanstvu ne moe me minuti, pa mi ni Aheja ne gine. Dat u prokopati korintsku prevlaku, a u Misiru podii emo takve spomenike, prema kojima e piramide biti djetinja igraka. Sagradit u Sfingu sedam puta veu od one to kod Memfisa gleda u pustinju, ali dat u joj svoje lice. Budui vje-kovi govorit e samo o tome spomeniku i o meni. Sagradio si sebi ve spomenik svojim stihovima, ne sedam puta, nego tri puta sedam vei od piramide Keopsove ree Petronije. A pjevanjem? ree Neron. Na alost! Kad bi ti se mogao sagraditi kip poput Memnonova, koji bi se javljao tvojim glasom o sunanom ishodu! Mora oko Misira vrvjela bi dovijeka od laa na kojima bi mnotvo iz triju dijelova svijeta slualo tvoju pjesmu. Ah, tko bi to mogao! ree Neron. Ali moe se dati isklesati iz bazalta, kako tjera kvadrigu. Istina je. To u uiniti. Uinit e dar ovjeanstvu. U Misiru u se vjenati s Lunom, koja je udovica, pa u biti pravi bog. A nama e dati za ene zvijezde, pa emo stvoriti novo zvijee, koje e se zvati Neronovo zvijee. A Vitelija oeni Nilom, neka rasplouje vodene konje. Tigelinu daruj pustinju pa e biti kralj akala ... A meni to si namijenio? upita Vatinije. Neka te Apis blagoslovi! Priredio si nam tako divne igre u Beneventu da ti ne mogu zlo eljeti! Naini par cipela Sfingi, kojoj ape zebu nou od rose, pa e onda praviti obuu za kolose koji stoje u nizu pred hramovima. Svaki e ondje dobiti slubu po svojoj sposobnosti. Domicije Afer bit e, na priliku, rizniar, jer je poznat potenjak. Drago mi je, Ce-zare, kad sanjari o Misiru, i ao mi je to si odgodio putovanje. 282 A Neron ree: Vae smrtne oi nita nisu vidjele, jer boanstvo se ini nevidljivim, kome hoe. Znajte, kad sam bio u Vestinu hramu, ona je sama stala uza me i rekla mi na uho: Odgodi putovanje. Dogodilo se to tako nenadano da sam se prestravio, premda bi za takvu oitu brigu bogova trebalo da im budem zahvalan. Svi smo se prestraili ree Tigelin a vestalka Rubrija onesvijestila se. Rubrija! ree Neron. to je u nje snjean vrat! Sva se rumeni kad te vidi, boanski Cezare ...

 Da, i ja sam to opazio. To je udno! Vestalka! Ima neto boansko u svakoj vestalki, a Rubrija je osobito lijepa. Nato se zamisli malo pa upita: Kaite mi, zato se Veste ljudi vema boje nego drugih bogova? to je u tome? Evo mene samoga popade strah, premda sam najvii sveenik. Sjeam se samo da sam pao nauznak i da bih tresnuo o zemlju da me nije netko pri drao. Tko me pridrao? Ja odgovori Vinicije. Ah, ti ljuti Arese? to nisi bio u Beneventu? Kazivali su mi da si bolestan, i doista si se promijenio u licu. Nego uo sam da te je Kroton htio muke ubiti? Je li istina? Jest, istina je, i prebio mi je ruku, ali sam se obranio. Prebijenom rukom? Pomogao mi je neki barbarin koji je bio jai od Krotona. Neron ga pogleda u udu. Jai od Krotona? Moda se ali? Kroton je bio najjai od ljudi, a sad je Sifaks iz Etiopije. Govorim ti, Cezare, to sam vidio svojim oima. Gdje je taj biser? Da nije postao kralj nemo-renski? Ne znam, Cezare. Izgubio sam ga s oiju. 283 Zar ne zna ni od kojega je naroda? Ruka mi je bila slomljena, pa nisam mogao da ga ni za to pitam. Potrai mi ga i nai! Nato ree Tigelin: Ja u se o tome postarati. Hvala ti to si me pridrao. Mogao sam, da sam pao, razbiti glavu. Nekada si bio drug od oka, ali otkako si u vojsci sluio pod Korbulonom, podivljao si i rijetko te viam. Zatim zauti naglo, pa onda nastavi: Kako je ona djevojka ... uska u bedrima ... to si bio u nju zaljubljen i koju sam od Aula bio uzeo za te: Vinicije se smete, no Petronije mu asom priskoi u pomo. Kladim se, gospodaru ree da ju je ve zaboravio. Vidi li njegovu zabunu? Pitaj ga koliko ih je bilo odonda, i ne jamim hoe li i na to znati odgovoriti. Viniciji su dobri vojnici, ali jo bolji izbi-rai, to se tie djevojaka. Kazni ga zato gospodaru, pa ga nemoj pozvati na gozbu to nam je Tigelin obeava prirediti u tvoju ast na Agripinu jezeru. Ne, toga neu uiniti. Uzdam se u Tigelina da e ba ondje biti ljepotica kao nigdje drugdje. Zar da fale Harite ondje gdje e biti Amor? odgovori Tigelin. No Neron ree: Ubi me dosada! Po volji boice ostao sam u Rimu, ali ne mogu ga podnositi. Otii u u Ancij. Guim se u ovim tijesnim ulicama, meu ovim ruev-nim kuama, u prljavim or-sokacima. Teki zapah dolijee sve dovle, u moju kuu i u moje vrtove. Ah, kad bi potres unitio Rim, kad bi ga kakav razgnjevljeni bog sravnio sa zemljom, onda bih vam pokazao kako se gradi grad koji je glava svijeta i moja stolica! Cezare odgovori Tigelin govori: Kad bi kakav razgnjevljeni bog unitio grad! Je li tako? Jest, pa to? Zar ti nisi bog?

284 Neron mahne rukom s izrazom dosade pa ree: Vidjet emo to e nam prirediti na Agripinu jezeru. Onda u poi u Ancij. Vi ste svi jo mali, pa ne razumijete da mi treba velikih stvari. Rekavi to sklopi oi, a tim je dao znak da treba mira. Augustiani se stanu razilaziti. Petronije izae s Vinicijem i ree mu: Pozvan si, dakle, na sudjelovanje kod zabave. Riobradi se okanio putovanja, ali e zato ludovati vema nego ikada prije i razmetat e se po gradu kao u svojoj kui. Nastoj i ti u ludovanju nai zabave i razbibrige. Do bijesa! Ta pokorili smo svijet, pa imamo pravo zabavljati se. Ti si, Marko, vrlo krasan mladi i tome dobrim dijelom pripisujem ljubav to je imam k tebi. Tako mi efeke Diane! Da moe vidjeti svoje sastavljene obrve i svoje lice, u kojemu se spoznaje stara krv kviritska! Oni drugi prema tebi ine se kao osloboenici. Jest, da nije te divlje nauke, Ligija bi bila danas u tvojoj kui. Pa pokuaj jo da mi dokazuje da krani nisu neprijatelji ivota i ljudi... Postupali su s tobom dobro pa im moe biti zahvalan, ali ja bih na tvojem mjestu zamrzio tu nauku i traio nasladu ondje gdje je ima. Gizdav si mladi, ponavljam ti, a Rim vrvi od pu-tenica. Za udo mi je samo kako ti sve to nije ve omrznulo odgovori Vinicije. Tko ti je to rekao? Dotuilo mi je odavna, ali ja nemam tvojih godina. Ja, uostalom, volim drugo kojeta, za to ti ne mari. Ljubim knjige, kojih ti ne ljubi, ljubim poeziju, koja tebi dosauje, drago mi je posue, dragulji, mnoge stvari kojih ti i ne gleda, imam sijevanje u krstima, kojega ti nema i najposlije naao sam Euniku, a ti nisi naao nita slino ... Meni je dobro u kui, meu umjetninama, a od tebe nikad neu odgojiti estete. Znam da u ivotu nita vie neu nai no to sam naao; a ti ne zna ni sam da se jo uvijek nada i trai. Da tebi doe smrt kod svega tvojega junatva i sve alosti, umro bi udei se to ve mora ostaviti svijet, a ja bih je primio kao nudu s uvjerenjem da nema na 285 svijetu jagoda kojih nisam okusio. Ne uri mi se, ali neu se ni skanjivati, samo u nastojati da mi bude dokraja veselo. Ima na svijetu veselih skeptika. Sto-ici su za me glupani, ali stoicizam barem elici, a tvoji krani uvode na svijet tugu koja je u ivotu ono to je kia u prirodi. Zna li to sam doznao? Da e na slavi to e je prirediti Tigelin na obalama Agripi-na jezera, biti lupanari, a u njima e biti sakupljene ene iz najprvih kua u Rimu. Zar se nee nai bar jedna dosta lijepa, koja bi te mogla utjeiti? Bit e i djevica, koje e prvi put izii u svijet... kao nimfe. Takva ti je naa rimska carevina ... Toplo je ve! Podnevni vjetar ugrijat e vodu i nee popucati djevojaka tijela. A ti, Narcise, znaj da se nee nai nijedna koja bi ti se oduprla, ni jedna jedina, pa da je vestalka. Vinicije se stane udarati dlanom u glavu, kao ovjek koji je neprestano zabavljen jednom jedinom milju. Kamo sree da se namjerim na takvu jednu je-jedinu! A tko je to uinio, ako nisu krani...! No ljudi kojima je geslo kri, ne mogu biti drukiji. Sluaj me! Grka je bila lijepa i stvorila je mudrost svijeta, mi smo stvorili silu, a to po tvomu miljenju moe stvoriti ta nauka? Ako zna, objasni mi jer, Poluksa mi, ja ne mogu toga pogoditi. Vinicije slegne ramenima. ini se, kao da se boji da ne postanem kranin. Boum se da sebi ivot ne pokvari. Ako ne moe biti Grka, a ti budi Rim: vladaj i uivaj! Ludovanje nae ima zato nekoga smisla, jer se osniva na toj misli. Riobradoga prezirem, jer je Grk-kome-dijant. Da se dri kao Rimljanin, priznao bih mu da ima pravo mahnitati. Obeaj mi, ako sada na povratku u kuu zatee

kakva kranina da e mu pokazati jezik. Ako to bude lijenik Glauko, nee se ni zauditi. Do vienja na Agripinu jezeru! 286 XXXI Pretorijanci su opkolili gajeve koji su rasli na obalama Agripina jezera, da odve velike gomile gledalaca ne smetaju Cezaru i njegovim gostima, jer se proulo da je sve to je god u Rimu odlino bilo bogatstvom, umom ili ljepotom, dolo na ovu gozbu, kojoj nije bilo ravne u povijesti svijeta. Tigelin htjede nadoknaditi Cezaru odgoen put u Grku i ujedno nadvisiti sve, koji su ikada bili gosti Cezara i pokazati mu da ga nitko nee znati tako zabaviti. U tu svrhu, bavei se jote kod Cezara u Napulju i poslije u Beneventu, inio je priprave i slao zapovijedi da se iz najudaljenijih krajeva svijeta donesu ivotinje, ptice, rijetke ribe i bilje, i ne spominjui posuda i tkanina kojima se imala gozba uzveliati. Dohoci od itavih pokrajina prosipali su se da podmire mahnite prohtjeve, ali monom udvorici nije se trebalo na to obazirati. Utjecaj njegov rastao je iz dana u dan. Tigelin moda jo nije bio Neronu miliji od drugih, ali je postajao sve potrebniji. Petronije ga je neusporedivo nadmaivao uglednou, umom, do-sjetljivou i u razgovorima umio je bolje zabavljati Cezara; ali je na svoju nesreu tim nadvisio i samoga Cezara, pa je stoga budio u njega zavist. Nije znao takoer biti u svemu posluno orue, i Cezar se bojao njegova miljenja kad se radilo o stvarima ukusa; s Tigelinom pak nije se utio sputan. Ve samo ime arbiter elegantiarum, to su davali Petroniju, drailo je samoljublje Neronovo, jer tko je trebao 287 da ga nosi nego on sam? No Tigelin je imao toliko pameti da je opaao svoje nedostatke pa, videi da se ne moe nadmetati ni s Petronijem, ni s Luka-nom, ni s drugima koje je odlikovao rod i talent ili nauka, smislio je da ih zasjeni svojom uslunom po-datljivou, a najvie takvim raskoem da i Nero-nova mata bude zapanjena. Zato je dao pripraviti gozbu na golemu splavu, sagraenu od pozlaenih greda. Krajevi su bili potki-eni prekrasnim koljkama, pohvatanima u Crvenom moru i u Indijskom oceanu, koje su se prelijevale bojama bisera i druge. Bokovi su bili pokriveni stogovima palmi, gajiima lotosa i procvalih rua, meu kojima su bili sakriveni vodoskoci, koji su bacali mirisave vodice, kipovi bogova i zlatni ili srebrni kavezi sa arenim pticama. Na sredini jezera bio je velik ador, ili bolje da se ne zaklanja vidik, krov a-dora od sirijskog grimiza na srebrnim stupovima, a pod njim su sjali kao sunce stolovi, prostrti za goste, prepuni aleksandrijskog stakla, kristala i posua prosto bez cijene, zaplijenjena u Italiji, Grkoj i Maloj Aziji. Splav, koji je radi natrpanosti bilja i drvea bio nalik na otok i perivoj, bio je vezan konopcima od zlata i skrleti za lae u obliku riba, labudova, galebova i plamenaca, na kojima su uz obojena vesla sjedjeli mladi veslai i veslaice, oblika i lica divne ljepote, s kosom opletenom na istonjaku ili svezanom u zlatne mreice. Kad je Neron, doavi s Popejom i augustianima, stupio na glavni splav i sjeo pod grimizni ador, lae zaplovie, vesla stadoe udarati vodu, zlatni se konopci zategoe i splav zajedno sa gostima krene i stade opisivati krugove po jezeru. Opkolie je i druge lae i drugi manji splavovi, puni citaristica i sviraica na harfe, i inilo se da njihova ruiasta tijela na pozadini nebeske i vodene modrine i u sjaju zlatnih glazbala upijaju u se onu plavet i odsjeve da se prelijevaju i cvatu kao cvjetovi. Iz gajeva na obali, iz fantastinih kolibica, sagraenih za ovu zgodu i posakrivanih u guu, odjek-nue takoer svirke i pjesme. Zaorila se okolica, za288

orise gajevi, jeka udvoji glas rogova i truba. Sam car, uz kojega je bila s jedne strane Popeja, a sa druge Pitagora, divio se osobito kad se meu laama pokazae mlade djevojke robinjice, odjevene kao Sirene, pokrivene zelenom mreicom poput ljusaka, nije tedio pohvala Tigelinu. Ali od obiaja pogledao je na Petronija, jer je htio da uje sud arbitrov, no on se drao dugo vremena ravnoduno i istom iznovice zapitan, odgovori: Sudim, gospodaru, da deset tisua golih djevojaka ini manji dojam nego jedna. Neronu se ipak svidjela plovea gozba, jer je to bila novost. Iznosili su uostalom, kao obino, tako izabrana jela da bi i Apicijeva mata potamnjela da ih je vidio, i toliko razlinih vina da bi se Oton, koji ih je iznosio osamdeset, sakrio bio u vodu od stida da je mogao vidjeti ovaj rasko. Za stol, osim ena, sjedoe sami augustiani, meu kojima je Vinicije sve zasjenio ljepotom. Neko su mu stas i lice odvie pokazivali vojnika od zanata, a sad su nutarnje tuge i fizika bol, to je pretrpio bio, tako pretvorili njegove crte, kao da je preko njih prela njena ruka vjetaka kipara. Koa mu je izgubila negdanju zagorjelu boju, samo joj ostade zlatan odsjev numi-dijskoga mramora. Oi su postale vee, sjetnije. Samo mu je stas zadrao preanje snae oblike, kao stvorene za oklop, ali nad tim stasom legionara vidjela se glava grkoga boga, ili rafinirana patricija, ujedno njena i ponosita. Petronije mu je govorio da nijedna od augustianki nee moi ni htjeti da mu se opre, a to je govorio kao iskusan ovjek. Gledale su ga sada sve, ne izuzevi ni Popeje, ni vestalke Rubrije, za koju je car elio da bude na gozbi. Vina, hlaena u snijegu s gora, naskoro ugrijae srca i glave gostiju. Iz gutare uz obalu pomaljale su se jednako nove laice u obliku skakavaca i vodenih cvjetova. inilo se kao da je modra puina jezera posuta laticama cvijea, ili kao da su po njoj pali leptiri. Nad laama leprali su ovdje-ondje, vezani za srebrne i modre niti ili vrpce, golubovi i druge ptice iz Indije i 19 Q" vadi 289 Afrike. Sunce je ve bilo premailo vii dio neba, i premda se gozba drala u poetku svibnja, dan je bio topao i ak vru. Jezero se zalelujalo od udara vesala, koja su udarala duboko u vodu po taktu glazbe, no u uzduhu nije bilo ni najmanjega daka vjetra, i gajevi su stajali nepomino, kao da su se za-sluali i zagledali u ono to se zbivalo na vodi. Splav je kruio neprestano jezerom vozei sve pijanije i bunije goste. Gozba jo nije dospjela do polovice, i ve se nije vie pazilo na red kojim su svi posjedali za sto. Sam je Neron dao primjer, jer je ustao i kazao Viniciju, koji je bio uz vestalku Rubriju, da se ukloni, i zauzevi njegov triklinij, stane joj neto aputati u uho. Vinicije se nae uz Popeju, koja mu zaas prui ruku molei da joj apne raspuenu gri-vnu, i kad je to uinio malo uzdrhtalom rukom, baci mu ona ispod svojih dugih trepavica pogled kao zastiena i potrese svojom zlatokosom glavom, kao da neto odbija. Meutim sunce postade vee, rume-nije i stade se polagano sputati na vrike gajeva. Gosti su se veim dijelom posvema izopijali. Splav je sada kruio uz obale, na kojima su se usred kupova drvea vidjele etice ljudi, preodjevenih u faune ili satire, koji su svirali u frule, svirali i udarali u bubnjeve, a uz njih kola djevojaka koje su predstavljale nimfe, driade i hamadriade. Najzad pade mrak uz pijanu viku, koja je dopirala ispod adora na gozbi. Nato se gajevi zasjae od tisue svjetiljaka. Iz lupanara, koji su stajali uz obalu, zasjae zrake svjetla. Na uzvisinama se pokazae nove gomile ena i keri iz prvih kua rimskih. Sve je obuzela pomama. Nitko nije znao kamo se djenuo Cezar, tko je senator, tko li vitez, tko igra ili svira. Satiri i fauni, svi poee naganjati nimfe. Svuda se ulo pot-cikivanje i

smijeh. Rim doista nije bio neto slino dotad vidio. Vinicije nije bio pijan kao na onoj gozbi u carskoj palai, na kojoj je bila Ligija, ali i njega zablijeti i opoji pogled na sve to se dogaalo, pa i njega napokon uhvati groznica raskoa. Poao je u umu i trao zajedno s drugima razgledajui koja e mu 290 se od driada uiniti najljepa. Svaki as prelijetale su pored njega s pjesmom i krikom nova njihova jata, a gonili su ih fauni, satiri, senatori, vitezovi i zvui glazbe. Opazivi najposlije etu djevojaka, koju je vodila jedna, odjevena kao Diana, skoi k njima, da blie ogleda boicu, i iznenada mu srce za-mrije u grudima. Uinilo mu se da u boginji s polumjesecom na glavi poznaje Ligiju. A one ga okruie pomamnim kolom i zaas, hotei ga oito zamamiti na potjeru, razbjegoe se od njega kao stado srna. No on osta na mjestu burna srca, bez daha, jer premda je razabrao da Diana nije bila Ligija i izbliza joj nije bila nalik, odvie jaka uzbuenost lii ga snage. Najedno uhvati ga teka elja za Ligijom, tako neizmjerna, kakve nikad jo u ivotu nije osjetio, i ljubav k njoj zalije mu novim silnim valom grudi. Nikad mu se nije inila draa, istija i vema ljubljena nego u toj umi mahnitanja i divlje raspu-tenosti. Maloprije i sam je htio piti iz te ae i sudjelovati u ovoj razuzdanosti sjetila i bestidnosti, a sad ga osvoji odvratnost i gnuanje. Osjeti da ga gui gaenje, da mu prsima treba uzduha a oima zvijezda, nepomraenih gutarom ove strane dubrave, i namisli bjeati. Ali netom se maknuo, stane pred njim nekakva prilika zavijene glave i uprijevi se rukama o njegova ramena stade mu aptati zalijevajui mu arkim dahom lice: Ljubim te ...! Hodi! Nitko nas nee vidjeti. uri! Vinicije se razbudi kao od sna: Tko si ti? No ona se nasloni na nj i stade navaljivati: uri se! Gledaj kako je ovdje pusto, a ja te ljubim! Hodi! Tko si ti? ponovi Vinicije. Pogodi...! Rekavi to, pritisne kroz zavoj usta na njegova usta privlaei u isti mah k sebi njegovu glavu, dok napokon, kad joj nestane daha, ne otkide od njega lice. 291 No Vinicija oee onaj cjelov i napuni ga novim gaenjem. Dua i srce njegovo bijae drugdje i na itavome svijetu nije bilo za njega niega osim Lij Zato, otisnuvi rukom zakukuljenu priliku ree: Bila tko mu drago, ja ljubim drugu i neu te. A ona prikloni k njemu glavu: Podigni zavoj ...! No u taj mah zauta lie u bliskim mrikama, a prilika iezne kao prikaza u snu, samo jo se izdaleka uo neki udan i zlokoban smijeh. Petronije stade pred Vinicijem. uo sam i vidio ree. A Vinicije odvrati: Hajdemo otuda ...! I pooe. Proli su sjajno rasvijetljene lupanare, gaj, red pretorijanske konjice i naoe nosiljke. Sjest u s tobom ree Petronije. I sjedoe zajedno. No putem su utjeli obojica. Istom kad se naoe u atriju Vinicijeva doma, progovori Petronije: Zna li tko je to bio? Rubrija? upita Vinicije, uzdrhtavi od same pomisli da je Rubrija bila

vestalska djevica. Nije. Da tko je bio? Petronije snizi glas: Oganj Vestin oskvrnjen je jer je Rubrija bila s Cezarom. A s tobom je govorila ... I dovri jo tie: Diva Augusta, cezarica ... asak potraja utnja. Cezar ree Petronije nije znao pred njom prikriti svoju poudu k Rubriji, pa se mogue htjela osvetiti, a ja sam vas pomeo, jer da si, prepoznavi Augustu, odbio je, propao bi bez spasa i ti i Ligi ja, a moda i ja. No Vinicije plane: Dosta mi je Rima, Cezara, gozba, Auguste, Ti-gelina i vas sviju! Guim se! Ne mogu tako ivjeti! Ne mogu! Razumije li me? 292 Gubi glavu, razbor, mjeru ...! Vinicije! Ljubim nju jedinu na svijetu! Pa to? Pa neu druge ljubavi, neu vaega ivota, vaih gozba, vae bezobraznosti i vaih zloina! to je s tobom? Zar si i ti kranin? A mladi uhvati rukama glavu i stane ponavljati kao u oaju: Jo nisam! Jo nisam! 293 XXXII Petronije ode kui slijeui ramenima i vrlo nezadovoljan. Opazio je sad i on da se prestao s Vinici-jem razumijevati, i da su im se due potpuno raz-druile. Neko je Petronije na mladoga vojnika imao silan utjecaj. Bio mu je u svemu uzor i esto je nekoliko njegovih ironinih rijei bilo dosta da Vini-cija od ega odvrati ili ga na neto potakne. Sad se od toga nije dogodilo nita, tako da Petronije nije ak ni pokuao starih sredstava osjeajui da e se njegova duhovitost i ironija okliznuti bez ikakva uinka niz nove slojeve to ih je na Vinicijevoj dui ostavila ljubav i sukob s neshvatljivim kranskim svijetom. Iskusni skeptik razumio je da je izgubio klju od te due. Zato ga je muilo nezadovoljstvo pa i strah, koje pojaae jote noanji dogaaji. Ako to sa strane Augustine nije prolazni hir, nego trajnija pouda, umovao je Petronije, onda e biti jedno od dvoga: ili joj se Vinicije nee oduprijeti, pa ga moe bilo kakav sluaj upropastiti, ili e joj se, to mu je danas prilinije, oduprijeti, pa je u takvu sluaju propao bez sumnje, a s njime mogue i ja, ako ni zbog ega a ono zbog toga to sam mu roak, i to e Augusta, zamrzivi itavu porodicu, prebaciti teinu svojega utjecaja na Tigelinovu stranu ... I ovako i onako bilo je zlo. Petronije je bio ovjek odvaan i nije se plaio smrti, ali ne nadajui se od nje niemu, nije je htio izazivati. Poslije duga smiljanja odlui, napokon, da e najbolje i 294 najpouzdanije biti da otpravi Vinicija iz Rima na putovanje. Ah! Da mu za put moe dati Ligiju, s radou bi to uinio. No i ovako se nadao da mu nee biti odve teko da ga nagovori. Tada bi na Palatinu rasturio glas o bolesti Vinicijevoj i uklonio bi ujedno i od njega i od sebe opasnost. Augusta najposlije nije znala da li ju je Vinicije prepoznao; mogla je drati da nije, pa joj stoga samoljublje nije odvie bilo povrijeeno. Nego unapredak moglo je biti drukije i to je valjalo sprijeiti. Petroniju je bilo stalo najvie da dobije vremena jer je znao, im se Cezar otpravi u Aheju, Tigelin, koji se nije razumio na podruju umjetnosti ni u

to, past e nanie i izgubiti svoj utjecaj. U Grkoj bio je Petronije siguran za pobjedu nad svim takmacima. Meutim, odluio je paziti na Vinicija i nagovoriti ga na putovanje. Mnogo je dana promiljao ak ne bi li ishodio u Cezara edikt da se gone krani iz Rima, pa da i Ligi ja ode iz njega s ostalim priznavao-cima Kristovim, a za njom i Vinicije. Tada ga ne bi trebao nagovarati. A sama stvar bila je mogua. Ta nije jo tako davno, kad su idovi zametnuli nemire iz mrnje na krane, pa je car Klaudije, koji nije znao razlikovati jedne od drugih, izagnao idove. Zato, dakle, ne bi Neron istjerao krane? U Rimu bi bilo prostranije. Petronije je poslije one plovee gozbe vidio dnevno Nerona i na Palatinu i u drugim kuama. Metnuti mu u glavu slinu misao bilo je lako, jer Cezar se nije nikad protivio nagovorima koji su bili na iju propast ili tetu. Poslije zrele odluke Petronije sastavi cijelu osnovu. Priredit e kod kue gozbu i na njoj e skloniti Cezara da izda edikt. Imao je ak i osnovanu nadu da e Cezar njemu povjeriti izvrenje. Tada bi otpravio Ligiju sa svim obzirima koji su priliili ljubovci Vinicijevoj, na priliku, u Baje, pa neka se tamo ljube i bave kranstvom koliko im ondje bude drago. Dotle je esto polazio k Viniciju, jedno stoga to se uza svu svoju rimsku sebinost nije mogao ostaviti odanosti prema njemu, a drugo ne bi li ga kako nagovorio na putovanje. Vinicije se gradio bolestan 295 nm.. i nije se pokazivao na Palatinu, gdje su se svaki dan stvarale nove odluke. Napokon je jedan dan uo Pe-tronije iz Neronovih usta da e za tri dana zastalno ii u Ancij, i odmah sutradan ode da o tome obavijesti Vinicija. No on mu pokaza popis uzvanika koje je Cezar pozvao u Ancij. Taj mu je popis izjutra donio oslo-boenik Cezarov. Nalazi se u njemu i moje ime ree a tvoje takoer. Kad se vrati, nai e kod kue isto ovakav popis. Kad me ne bi bilo meu uzvanicima odgovori Petronije to bi znailo da treba umrijeti, a tome se ne nadam prije puta u Grku. Ondje u biti odvie potreban Neronu. Zatim, pregledavi popis, ree: Tek smo doli u Rim, pa treba iznova ostaviti kuu i potezati se u Ancij. Ali druge nije, jer to nije samo poziv nego i zapovijed. A ako tko ne bi posluao? Dobio bi drukiji poziv, da ide na znatno dui put s koga nema povratka. Kakva teta to nisi posluao moga savjeta i nisi otputovao dok je bilo na vrijeme. Sada ti valja ii u Ancij. Sada mi valja poi u Ancij ... Gledaj, u kakvo mi vrijeme ivimo i kako smo podli robovi. Zar si to istom danas opazio? Nisam. Ali vidi li, ti si mi dokazivao da je nauka kranska neprijateljica ivota, jer namee veze. A ima li teih nego ih mi nosimo? Ti si govorio: Grka je stvorila mudrost i ljepotu, a Rim mo. Gdje je naa mo? Zovi sebi Hilona! Danas me nije volja mudrovati. Herkula mi! Nisam ja stvorio ta vremena i nisam ja za to odgovoran. Govorimo o Anciju! Znaj da te ondje eka velika opasnost, i da bi ti mogue bolje bilo da se ogleda s onim Ursom to je udavio Krotona nego da onamo ide, a ipak nije druge, valja ii. Vinicije mahne nehajno rukom i ree: 296 Opasnost! Mi svi lutamo po smrtnome mraku i svaki as zaroni po koja glava

u taj mrak. Zar u ti nabrajati sve, koji su imali malo razuma te su i za Tiberija, Kaligule, Klaudija i Nero-na doivjeli po osamdeset ili devedeset godina? Neka ti za primjer poslui onaj Dominicije Afer. On je ostario na miru premda je sav ivot bio lupe i nitkov. Moda zato! Moda ba zato! odgovori Vinicije. Zatim stade pregledavati popis i ree: Tigelin, Vatinije, Seksto Afrikan, Akvilin Re-gul, Suilije Nerulin, i tako redom! Kakav izbor oloa i razbojnika...! I kazati da to vlada svijetom! Zar im ne bi bolje pristajalo da vozaju kakvo egipatsko ili sirijsko boanstvo po zabitnim gradiima, da sviraju u citare i da zarauju kruac gatanjem ili igranjem ...? Ili pokazujui uene majmune, pse raundije ili magarce koji pusu u frulu doda Petronije. Sve je to istina, ali govorimo o emu ozbiljnijem! Saberi se i sluaj me. Rekao sam na Palatinu da si bolan i da ne moe izlaziti iz kue, pa ipak se tvoje ime nalazi u popisu, a to dokazuje da netko nije vjerovao mojemu prianju i pobrinuo se navlas za poziv. Neronu nije bilo do toga stalo, jer si za njega vojnik s kojim najvie ako se moe govoriti o trka-ma u cirkusu i koji o poeziji i glazbi nema pojma. Bit e se, dakle, Popeja pobrinula za upis tvoga imena, a to znai da njena strast prema tebi nije bila prolazan hir i da te eli predobiti. Odvana je ona Augusta! Odvana, doista, jer te moe pogubiti bez spasa. Neka je Venera nadahne to prije drugom ljubavlju, ali dok joj se hoe tebe, mora biti u najveem oprezu. Riobradome ona ve postaje obina, on danas voli Rubriju ili Pitagoru, ali bi vam se ve zbog svoga samoljublja najstranije osvetio. U gaju nisam znao da ona sa mnom govori, ali si ipak prislukivao i zna to sam joj odgovorio: da ljubim drugu i da je neu. 297 A ja te zaklinjem svim podzemnim bogovima, nemoj gubiti to malo pameti to su ti je jote krani ostavili. Kako je mogue kolebati se kod izbora izmeu vjerojatne i izvjesne propasti? Zar ti nisam ve govorio, kad bi samoljublje Augustino ranio da ti ne bi bilo spasa. Hada mi! Ako ti je ivot omrz-nuo, radije odmah otvori ile ili se baci na ma, jer ako uvrijedi Popeju, moe te snai manje laka smrt, Neko je bilo ugodnije s tobom govoriti! Za im ti je zapravo stalo? Hoe li te to prijeiti da ljubi svoju Ligiju? Sjeti se pri tom da ju je Popeja vidjela na Palatinu i da joj se nee biti teko domisliti radi koga odbija tako visoku milost, pa e je tada iznai ma i ispod zemlje. Pogubit e ne samo sebe nego i Ligiju, razumije li? Vinicije je sluao kao da misli o emu drugom, i napokon ree: Moram je vidjeti. Koga? Ligiju? Ligiju. Zna li gdje je ona? Ne znam, ali moram je vidjeti. Dobro. Premda je kranka, moda e se pokazati da je razboritija od tebe, a pokazat e to bez sumnje, ako ne eli tvoju propast. Vinicije slegne ramenima. Izbavila me je iz ruku Ursovih. U takvu sluaju pohitaj, jer Riobradi nee otezati s odlaskom. Smrtne osude moe izdavati i iz Ancija. No Vinicije nije sluao. Zanimala ga je samo jedna misao: da se vidi s Ligijom, pa

je stao razmiljati o nainu kako da do nje doe. Uto se dogodi sluaj, koji je mogao ukloniti sve tekoe. Sutradan doe mu iznenada Hilon. Doao je jadan i u izderanu plastu, s peatom gladi na licu; no sluge, koji su neko imali nalog putati ga u svako doba danju i nou, ne smjedoe ga zadrati, pa zato i sad ue ravno u atrij, stane pred Vinicijem te ree: 298 Neka ti bogovi dadu besmrtnost i podijele s tobom vladu nad svijetom! Vinicija u prvi mah snae elja da ga dade baciti van. Ali pade mu na um da Grk moda zna togod o Ligiji, i radoznalost odoli odvratnosti. To si ti? upita. to je s tobom? Zlo, sine Jupiterov odgovori Hilon. Prava je krepost roba za koju danas nitko ne pita, i pravi mudrac mora biti radostan ako jednom u pet dana ima za to kupiti u mesara glavu od brava, koju gloe u potkrovnici zalijevajui je suzama. Ah, gospodaru! Sve to si mi dao, potroili na knjige kod Atrakta, pa me zatim pokradoe, unitie: robinja, koja je imala pisati moju nauku, pobjee ponijevi ostatak onoga im me je tvoja velikodunost obdarila bila. Jadnik sam ali sam pomislio u sebi: kome u poi ako ne tebi, Serapise, kojega ljubim, oboavam i za koga sam i ivot izvrgao pogibiji? Po to si doao i to donosi? Po pomo, Bale, i donosim ti svoju nevolju, svoje suze, svoju ljubav i napokon vijesti to sam iz ljubavi prema tebi skupio. Sjea li se, gospodaru, to sam ti neko govorio, da sam poklonio robinji boanskoga Petronija jednu nit iz pojasa Venerina u Pafosu...? Onomadne pitao sam, je li joj pomoglo, i ti, sine Sunca, koji zna to se dogaa u onoj kui, zna, takoer, to je ondje Eunika. Imam jo jednu onakvu nit. uvao sam je za te, gospodaru. Ali tu stane, jer je opazio gnjev koji se kupio u obrvama Vinicijevim i, hotei prestii prasak, saspe na duak: Znam gdje boravi boanska Ligija, pokazat u ti, gospodine, kuu i ulicu. Vinicije zatomi uzbuenje kojim ga je proela ta vijest, i ree: Gdje je ona? Kod Lina, staroga kranskoga sveenika. Ona je ondje zajedno s Ursom, a on ide kao i prije k mlinaru, koji se zvao kao i tvoj osloboenik: Demas. Jest, Demas ...! Urso radi nou, zato, ako opkoli 299 nou stan, on nee biti kod kue ... Lino je star ... a u kui osim njega samo su jo starije dvije ene. Odkuda zna sve to? Sjea li se, gospodaru, da su me krani imali u rukama i potedjeli su me? Glauko se, odista, vara mislei da sam ja uzrok njegovih nesrea, ali je siromah to tako sebi utuvio u glavu, te jo uvijek to vjeruje, pa ipak su me potedjeli! Ne udi se stoga, gospodaru, to mi je zahvalnost napunila srce. Ja sam ovjek iz starih boljih vremena. Mislio sam dakle: da ostavim svoje prijatelje i dobrotvore? Zar ne bi bilo znak okorjela srca ne zapitati za njih, ne doznati kako im je, kako ih slui zdravlje, gdje borave? Pesinuntske mi Kibele! To nisam podoban uiniti! Pribojavao sam se ispoetka da naopako ne shvate moje namjere. Ali ljubav, to sam prema njima gajio, pokaza se vea od bojazni, a osobito me ohrabri lakoa kojom oni prataju svaku krivicu. No prije svega mislio sam, gospodine, o tebi. Posljednji na pothvat svrio se porazom, a moe li se takav sin Fortune nagoditi s tom milju? Zato sam ti pripravio pobjedu. Kua stoji na osami. Moe je opkoliti robovima, da ti ba nita ne izmakne. O gospodine, gospodine! Do tebe je

samo da se jo noas ona velikoduna kraljevna nae u tvom dvoru. Ali ako se to dogodi, pomisli, da je tome pripomogao vrlo jadni i ogladnjeli sin mojega oca. Viniciju udari krv u glavu. Napast jo jednom potrese sve njegovo bie. Jest! To je bio nain i ovaj put, nain pouzdan. Kad bude jednom imao Ligiju kod sebe, tko e mu je moi uzeti? Kad jednom uini Ligiju svojom milosnicom, to e joj ostati, nego da to ostane zauvijek? I neka poginu sve nauke! to e njemu tada znaiti krani sa svojim milosrem i tmurnom vjerom? Zar nije vrijeme otresti se svega toga? Zar nije vrijeme da stane ivjeti kako svi ive? to e potom uiniti Ligi ja, kako e pomiriti svoju sudbinu s naukom koju ispovijeda, to je takoer mala stvar. To su sitnice bez vanosti! Prije svega bit e njegova, i to jo danas. A i to je pitanje, hoe li se odrati u njenoj dui ta nauka 300 kod ovoga novoga za nju svijeta, kod raskoa i zanosa, kojima nee moi odoljeti. A to bi moglo biti jo danas. Dosta je zadrati Hilona i dati o sumra-ju zapovijedi. A zatim ga eka radost bez kraja! to je bio moj ivot? mislio je Vinicije. Stradanje, nezadovoljena elja i neprestano zadavanje pitanja bez odgovora. Na taj nain sve e napreac prekinuti. Sjetio se, dodue, da joj je obeao da nee na nju dii ruke. Ali ime se zakleo? Nije bogovima, jer nije u njih vie vjerovao, nije Kristom, jer u njega nije jo vjerovao. Napokon ako joj bude krivo, vjenat e se s njome, pa e joj tako naknaditi krivnju. Da! Osjea da je to duan, jer njoj duguje svoj ivot. I sjeti se onoga dana kad je s Krotonom provalio u njeno zaklonite; sjeti se podignute nad sobom ake Ursove i svega to je zatim slijedilo. Vidio ju je opet sagnutu nad svojom posteljom, pre-odjevenu u ropske haljine, lijepu kao boanstvo, dobrohotnu i oboavanu. Oi mu nehotice utekoe na lararij i onaj krii to mu je bila ostavila na odlasku. Zar da joj za sve to plati novim napadajima? Zar e je vui za kosu u lonicu kao robinju? I kako e to moi uiniti, kad je ne samo eli nego je i ljubi, a ljubi je upravo zato jer je takva kakva jest! I naglo osjeti da mu nije dosta imati je u kui, nije dosta uhvatiti je silom u naruaj, i da njegova ljubav hoe ve neto vie, to jest: njenu privolu, njenu ljubav i njenu duu. Blaen ovaj krov, ako ona ue poda nj dragovoljno, blaen as, blaen dan, blaen ivot! Tada e srea njihova biti kao nepresuno more i kao sunce. Ali grabiti je silom znailo bi ubiti zauvijek takvu sreu i ujedno unititi, opo-ganiti i nagrditi ono to je najdrae i jedino ljubljeno u ivotu. Zgrozi se sada na samu pomisao o tome. Pogledao je Hilona, koji je mot^ ci ga turio ruku pod ebe i eao se nemirno, pa ga uhvati neizrecivo gaenje i volja da zgazi toga nekadanjega pomonika, kako se gazi gadna buba ili otrovna zmija. Zaas ve je znao to mu treba uiniti. Ali ne znajui 301 ni u emu mjere, povodei se za estinom svoje nemile rimske naravi, obrati se k Hilonu i ree: Neu uiniti to mi savjetuje, ali da ne ode bez nagrade kakvu zasluuje, zapovjedit u da ti dadu trista iba u kunom ergastulu. Hilon problijedi. U lijepom licu Vinicijevu toliko je bilo hladnoga bijesa da se ni as nije mogao varati nadom da bi obeana nagrada mogla biti samo okrutna ala. Zato se baci odmah na koljena i sag-nuvi se zajea isprekidanim glasom: Kako to, kralju perzijski? Zato ...? Piramido milosti! Kolose milosra! Zato ...? Ja sam star, gladan, nevoljan ... Sluio sam te ... Zar tako plaa ...? Kao ti kranima odsijee Vinicije i zovne osloboenika. No Hilon priskoi k njegovim nogama i, zagrlivi ih grevito, stane jo vie vikati, a lice mu pokri smrtno bljedilo. Gospodine! Gospodine ...! Ja sam star! Pedeset, ne trista ... pedeset je

dosta ...! Sto, ne trista ...! Milost! Milost! Vinicije ga odgurne nogom od sebe i izda nalog. U tren oka uletjee za osloboenikom dva jaka Kva-da koji zgrabie Hilona za ono malo kose, zamotae mu glavu njegovim ebetom i povukoe ga u erga-stulum. Za ime Kristovo ...! zavapi Grk na vratima koja su vodila u hodnik. Vinicije ostade sam. Izdana zapovijed podraila ga je i oivila. Nastojao je pribrati i srediti rasprene misli. Odlanulo mu je i pobjeda nad samim sobom napuni ga nadom. inilo mu se da je uinio velik korak prema Ligij i i da ga za to mora stii neka nagrada. U prvi as i ne pade mu na um kako je teku nepravdu uinio Hilonu i da ga je dao ibati za ono isto za to ga je prije nagraivao. Jo je bio odvie Rimljanin da bi ga boljela tua bol i da bi se osvrtao na jednoga kukavnoga Grka. A da je i pomislio o tome, inilo bi mu se da je pravo postupao zapovjedivi kazniti nevaljalca. No on je 302 mislio o Ligiji i govorio joj: Neu vraati zlo za dobro, i kad jednom dozna kako sam radio s onim koji me je htio nagovoriti da dignem na te ruku, bit e mi za to zahvalna. No sad stade misliti bi li Ligija pohvalila njegov postupak s Hilonom. Nauka to je ona ispovijeda, zapovijeda pratati: ta krani su oprostili nitkovu, premda su imali vee razloge za osvetu. Tad mu se istom u dui javi vapaj: Za Kristovo ime! Sjeti se da se slinim uzvikom Hilon izbavio iz ruku Ligijevih, i htjede da mu oprosti ostatak kazne. U tu je svrhu upravo htio da zovne osloboenika, kadli ovaj sam stupi preda nj i ree: Gospodine, onaj se starac obeznanio, a moda je i umro. Da ga dalje ibamo? Osvijestite ga i dovedite ga k meni. Nadstojnik atrija nesta iza zavjesa, no osvjeivanje mora da nije ilo tako lako, jer je Vinicije ekao jo dugo vremena, i ve ga hvatala nestrpljivost, dok napokon robovi uvedoe Hilona i na dani znak odmah se uklonie. Hilon je bio blijed kao platno i niz noge su mu curili na atrijski mozaik tanki mlazovi krvi. No bio je pri sebi te pade na koljena i stade govoriti pru-ivi ruke: Hvala ti, gospodine! Milosrdan si i velik. Pseto! ree Vinicije. Znaj da sam ti oprostio radi onoga Krista, kojemu i sam dugujem ivot. Sluit u, gospodine, Njemu i tebi. uti i sluaj. Ustani! Ii e sa mnom i pokazat e mi kuu u kojoj stanuje Ligija. Hilon ustade, ali netom se osovio na noge, problijedi jo vema i ree iznemoglim glasom: Gospodine, ja sam odista gladan ... Idem, gospodine, idem! Ali nemam snage . .. Zapovjedi da mi dadu one ostatke iz zdjele tvojega psa pa u ii. ..! Vinicije zapovjedi da mu dadu jela, zlatnik i plat. No Hilon, koga su oslabile ibe i glad, nije mogao poi ni poslije neto jela, premda mu je strah da Vi303 niije ne uzme njegovu nemo za otpor i ne stane ga iznova biti, dizao kosu na glavi. Samo neka me vino malo ugrije ponavljao je cvokoui zubima pa u moi odmah da idem, ma i u Veliku Grku. I poslije nekog vremena kad je malo povratio duu, otputie se. Put se oduljio, jer je Lino kao i vei dio krana stanovao za Tiberom, nedaleko od Mir-jamine kue. Hilon pokaza najzad Viniciju malu kuicu na osami, ograenu zidom, koji je sav bio obrastao brljanom, i ree:

 Evo ovdje, gospodine. Dobro ree Vinicije idi sada bestraga, ali prije posluaj to u ti rei: zaboravi da si me sluio, zaboravi gdje stoji Mirjama, Petar i Glauko, i zaboravi ovu kuu i sve krane! Doi e svaki mjesec u moju kuu, gdje e ti osloboenik Demas isplaivati po dva zlatnika. Ali ako se dalje usudi uhoditi krane, dat u te isprebijati na mrtvo ime ili u te predati u ruke gradskome prefektu. Hilon se pokloni i ree: Zaboravit u... I nestade. No kad je Vinicije zaokrenuo na zavijutku uliice, prui za njime ruku i prijetei pesnicama povie: Tako mi Ate i Furija! Neu zaboraviti! Zatim iznova iznemogne. 304 XXXIII Vinicije poe pravo u kuu gdje je stanovala Mir-jam. Na vratima srete Nazarija koji se smete videi ga, ali on ga prijazno pozdravi i ree mu da ga odvede u stan k majci. U stanu zatee osim Mirjam, Petra, Glauka, Krispa i Pavla iz Tarsa, koji se upravo bio vratio iz Fregela. Ugledavi mladoga tribuna, pokaza se zauenje na svim licima, a on ree: Pozdravljam vas u ime Krista kojega tujete. Neka bude ime Njegovo slavljeno u vijeke! Vidio sam vau krepost i okuao dobrotu pa dolazim kao prijatelj. I mi te pozdravljamo kao prijatelja prihvati mu Petar. Sjedi, gospodine, i podijeli s nama okrepu kao na gost. Sjest u i podijeliti s vama okrepu, samo me prije posluajte, ti, Petre, i ti, Pavle iz Tarsa, da poznate moju iskrenost. Znam gdje je Ligija. Vraam se ispred Linove kue koja je blizu ovoga stana. Imam na nju pravo, dano mi od Cezara, imam u gradu u svojim kuama blizu pet stotina robova, mogao bih opkoliti njeno zakloni te i uhvatiti je pa ipak nisam toga uinio niti u uiniti. Zato e blagoslov Boji biti nad tobom i bit e oieno srce tvoje ree Petar. Hvala ti, ali me jote posluajte: nisam toga uinio, iako ivim u muci i enji. Prije nego sam 20 Qu vadi 305 bio s vama, bio bih je bez sumnje oteo i zadrao na silu, ali vaa krepost i vaa nauka, premda je ne priznajem, promijenila je neto u mojoj dui tako da se ve ne uzdam u silu. Sam ne znam zato se tako dogodilo, ali tako jest! Zato dolazim k vama, jer vi Ligiji zamjenjujete oca i mater, i govorim vam: dajte mi je za enu, a ja u vam se zakleti ne samo da joj neu braniti da ispovijeda Krista nego u se i sam stati uiti Njegovoj nauci. Govorio je uzdignute glave, vrstim glasom, ali je ipak bio uzbuen i noge su mu se tresle pod prugastim platem. A kad poslije njegovih rijei nastade utnja, nastavi govoriti kao da hoe pretei nepovoljan odgovor: Znam kakve su zapreke ali je ljubim kao svoje oi, i premda jo nisam kranin, nisam neprijatelj ni va ni Kristov. Hou da budem pred vama iskren, da mi moete vjerovati. Radi se ovaj as o mome ivotu, a ja vam ipak govorim istinu. Drugi bi vam mogue rekao: krstite me! A ja kaem: prosvijetlite me! Vjerujem da je Krist uskrsnuo od mrtvih jer to kau ljudi koji ive od istine, koji Ga vidjee po smrti. Vjerujem jer sam vidio da vaa nauka raa krepost, pravdu i milosre, a ne opaine s kojih vas bijede. Nisam je mnogo dosad upoznao.

Onoliko to sam uo od vas, ili iz vaih djela, od Ligije, iz razgovora s vama. A ipak ponavljam vam da se i u meni neto ve od nje promijenilo. Drao sam neko gvozdenom rukom svoje sluge, a sada ne mogu. Nisam znao za milost, sada znam. Uivao sam u ras-kou a sad sam pobjegao s jezera Agripina jer mi je nestalo daha od gaenja. Prije sam vjerovao u silu, danas sam je se odrekao. Znajte da sam sebe ne poznajem, ali mi se ogadie gozbe, ogadilo mi se vino, pjevanje, sve opaine. I kad mislim da je Li-gija kao snijeg na gori, onda je to vema ljubim; i kad pomislim da ju je takvom uinila vaa nauka, tad ljubim i tu nauku i hou je! Ali jer je ne razumijem, jer ne znam hou li u njoj moi ivjeti i hoe li je podnijeti moja narav, ivim u neizvjesnosti i muci, kao u tamnici. 306 Obrve mu se na elu sastavie u bolan nabor, jagodice mu se zarumenjee, pa nastavi bre i sa sve veom uzbuenou: Vidite! Muim se od ljubavi i u mraku. Govorili su mi da se u vaoj nauci nee odrati ni ivot, ni radost ljudska, ni srea, ni zakon, ni red, ni vlast, ni gospodstvo rimsko. Je li tako? Govorili su mi da ste mahniti ljudi. Recite to donosite? Je li grijeh ljubiti? Je li grijeh osjeati radost? Je li grijeh htjeti sreu? Jeste li vi neprijatelji ivota? Mora li kranin biti bijednik? Bi li trebalo da se odreknem Ligije? Kakva je vaa istina? Vaa su djela i vae rijei kao prozirna voda, ali kakvo je dno te vode? Vidite da sam iskren. Rasprite mrak! Jer mi rekoe i to: Grka je stvorila mudrost i ljepotu, Rim mo, a to oni donose? Zato recite, to donosite? Ako je za vratima vaim svjetlo, otvorite mi! Mi donosimo ljubav ree Petar. A Pavao iz Tarsa doda: Da govorim jezicima ljudskim i aneoskim, a ljubavi da nemam, bio bih kao mjed koja zvei... No srce staroga Apostola dirnu ta dua u muci koja se kao ptica u kavezu otimala za uzduhom i suncem, zato prui Viniciju ruku i ree: Tko kuca, otvorit e mu se, i milost je Gospodnja nad tobom. Zato blagoslivljam tebe, tvoju duu, i tvoju ljubav u ime Spasitelja svijeta. Vinicije, koji je i prije govorio u zanosu, uvi blagoslov skoi k Petru, i tada se dogodi neobina stvar. Ovaj potomak Kvirita, koji donedavna nije priznavao u tuinu ovjeka, uhvati ruke staroga Ga-lilejca i stade ih sa zahvalnou pritiskivati na usta. A Petar se obradovao, jer je razumio da je sjeme palo na jednu njivu vie i da je njegova ribarska mrea uhvatila jednu duu vie. A nazoni, ne manje obradovani tim javnim znakom potovanja Bojega Apostola, jednoglasno us-klikoe: Slava Bogu na visini! 307 Vinicije ustade vedra lice i nastavi: Vidim da srea moe meu vama prebivati, jer se osjeam sretan. Mislim da ete me isto tako uvjeriti i u ostalim stvarima. Ali jo u vam jedno rei da se to nee dogoditi u Rimu. Cezar ide u Ancij, a ja moram s njime, jer imam zapovijed. Znate da ne posluati znai smrt. Ali ako sam naao ljubav u vaim oima, poite sa mnom da me nauavate vaoj istini. Bit ete ondje sigurniji nego ja sam. U onoj velikoj mnoini ljudi moi ete navijetati vau istinu na samome dvoru Cezarovu. Kau da je Akte kranka, a i meu pretorijancima ima krana, jer sam sam vidio kako su vojnici sagibali koljena pred tobom, Petre, kod Nomentanskih vrata. U Ancij u imam ljetnikovac, gdje emo se skupljati da u Neronovoj blizini sluamo vau nauku. Glau-ko mi je govorio da ste vi za jednu duu spremni ii nakraj svijeta, zato uinite to radi mene to ste uinili za one,

radi kojih ste doli ovamo ak iz Judeje, uinite to i ne ostavljajte moje due! Kad su oni to uli, stadoe se savjetovati mislei s radou o pobjedi svoje nauke i o znaenju to e ga imati za poganski svijet obraenje augustiana i potomka jednoga od najstarijih plemena rimskih. Spremni su bili doista putovati nakraj svijeta radi jedne due i od smrti Uiteljeve nita drugo nisu uinili, pa im nijean odgovor nije ni pao na um. Ali Petar je bio u taj as pastir svega kranstva pa nije mogao ii. Ali Pavao iz Tarsa, koji je nedavno bio u Ariciji i Fregelama i iznova polazio na daleko putovanje na Istok da ondje obie Crkve i da ih oivi novim duhom revnosti, prista da prati mladoga tribuna u Ancij, jer mu je lako bilo nai ondje brod koji bi iao na grka mora. Premda je Viniciju bilo ao to ga nee pratiti Petar kojemu je bio toliko zahvalan, ipak im srdano zahvali pa se zatim obrati starome Apostolu s posljednjom molbom. Znajui za Ligijin stan ree mogao bih sam poi k njoj i zapitati kako se pristoji, hoe li 308 poi za me ako moja dua postane kranska, ali volim moliti tebe, Apostole: dopusti mi da je vidim, ili me sam odvedi k njoj. Ne znam kako u se dugo zabaviti u Anciju, i znajte da kod Cezara nitko nije siguran za sutranji dan. Ve mi je govorio Petro-nije da mi nee biti ondje sasvim bezopasno. Daj da je vidim prije toga, da nasitim njome oi i da je zapitam hoe li zaboraviti moje zlo i hoe li dobro sa mnom podijeliti. A Petar Apostol nasmijei se blagostivo i ree: A tko bi ti mogao kratiti opravdanu radost, sinko? Vinicije se prigne iznova njegovoj ruci, jer vie nije mogao svladati prepuno srce, a Apostol ga uhvati za sljepooice i ree: A ti se Cezara ne boj, jer ti kaem da ti ni vlas nee pasti s glave. Zatim posla Mirjamu po Ligiju, naloivi da joj ne kazuju koga e meu njima nai, kako bi i djevojci uinili to veu radost. Nije bila daleko, te su sabrani u odaji zamalo opazili meu mrikama u vrtu Mirjamu koja je za ruku vodila Ligiju. Vinicije joj htjede poletjeti u susret, ali opazivi ono ljubljeno lice, srea mu nije dala snage i stade bez daha, a srce mu se uskucalo, i jedva se mogao drati na nogama, stoput vie uzrujan nego kad je prvi put u ivotu uo partske strijele gdje mu zuje oko glave. Ona utra ne oekujui nita neobino i, kad ga opazi, stade takoer kao ukopana. U licu se zarumeni i odmah vrlo poblijedi, zatim stade gledati zauenim i ujedno prestraenim oima nazone. No vidjela je oko sebe vedre poglede pune dobrote. A Apostol Petar se priblii k njoj i ree: Ligijo, ljubi li ga jo uvijek? asak nasta utnja. Usta joj zadrhtae kao u djeteta koje e zaplakati i koje se osjea krivo, pa vidi da mu valja priznati krivicu. Odgovori! ree Apostol. 309 Nato ona pade do koljena Petrovih i apne smjernim i bojaljivim glasom: Da... No Vinicije odmah klekne do nje, a Petar poloi ruke na njihove glave i ree: Ljubite se u Gospodinu i na Njegovu slavu, jer nema grijeha u ljubavi vaoj. 310 XXXIV eui po vrtiu Vinicije je Ligiji priao kratkim, iz dna srca izvaenim rijeima, to je maloprije bio oitovao apostolima: nemir svoje due, promjene to su se u

njemu dogodile, i napokon onu neizmjernu tugu koja mu je pomraila ivot otkako je otiao iz Mirjamina stana. Priznao je Ligiji da ju je htio zaboraviti, ali nije mogao. Mislio je o njoj po itave dane i noi. Sjeao ga je nje onaj krii, svezan od imirovih granica, to mu je bila ostavila i koji je on stavio u lararij i nehotice tovao kao neto bo-ansko. I eznuo je sve jae, jer je ljubav bila od njega jaa i ve mu je kod Aulovih bila sasvim osvojila duu ... Drugima predu nit ivota Parke, a njemu ga je prela ljubav, enja i tuga. Zla su bila njegova djela, ali su dolazila od ljubavi. Ljubio ju je kod Aulovih i na Palatinu, i kad ju je vidio na Ostria-nu, gdje slua rijei Petrove, i kad ju je iao otimati s Krotonom, i kad je bdjela uz njegovu postelju, i kad ga je ostavila. Doao je eto sad Hilon, koji je uhodio njezin stan, i svjetovao njezinu otmicu, ali on je radije kaznio Hilona i iao apostole moliti za istinu i za nju... I neka je blagoslovljen onaj as kad mu je takva misao dola u glavu, jer evo ga kod nje, i ona, jamano, nee vie bjeati od njega kako je posljednji put pobjegla iz Mirjamina stana. Ja nisam od tebe pobjegla ree Ligija. Nego zato si to uinila? 311 A ona pridigne k njemu svoje kao perunika plave oi i oborivi zastienu glavu odgovori: Ti zna. Vinicije zanijemi asak od prevelike sree pa opet stane priati kako su mu se polagano otvarale oi da je ona sasvim razlina od svih Rimljanki i jedinoj Pomponiji slina. Nije joj, uostalom, to znao dobro izrei, jer ni sam nije razabirao to osjea, da u njoj dolazi na svijet neka posve druga ljepota, koje prije nije bilo na svijetu i koja nije samo kip nego i dua. Mjesto toga ree joj, to ga je ispunjalo radou, da ju je zavolio i zato to je bjeala od njega, i da e mu biti svetinja uz ognjite. Potom, primivi je za ruku, nije mogao vie govoriti samo ju je gledao sa zanosom kao vraenu sreu ivota i ponavljao njeno ime, kao da se hoe tvrdo uvjeriti da ju je naao i da je kraj nje: O Ligijo! Ligijo ...! Najposlije je stane pitati to se zbivalo u njenoj dui i ona mu priznade da ga je zavoljela jo u Aulo-voj kui, pa da ju je odveo k njima s Palatina, bila bi im priznala svoju ljubav i nastojala ublaiti njihov gnjev na nj. Zaklinjem ti se ree Vinicije da mi nije ni na um palo da te otimam od Aulovih. Petronije e ti jednom rei da sam ve tada govorio da te ljubim i da se elim vjenati s tobom. Rekao sam mu: Neka namaze moja vrata vujim salom i neka sjedne kod mojega ognjita! Ali on mi se nasmijao i Cezara podgovorio da te trai kao taokinju i dade meni. Sto puta proklinjao sam ga u svojoj alosti, ali je to mogue sretan udes tako udesio, jer drukije ne bih upoznao krane, niti bih tebe razumio ... Vjeruj mi, Marko odgovori Ligija da te je to Krist hotimice vodio k sebi. Vinicije podie glavu neto zaueno. Istina! prihvati ivo. Sve se udeavalo tako udno da sam traei tebe naiao na krane... Na Ostrianu sluao sam zapanjeno Apostola, i 312 jer takvih rijei nikad nisam uo. Ti si se zacijelo molila za me? Jesam odgovori Ligija. Prooe pored sjenice, pokrite gustim brljanom, i pribliie se mjestu gdje je Urso, udavivi Kroto-na, nasrnuo na Vinicija. Ovdje bih ree mladi da nije tebe bilo, bio poginuo. Ne spominji! odgovori Ligija. I nemoj Ursu zamjeriti toga.

 Zar bih mu mogao zamjeriti to to te je branio? Da je rob, odmah bih mu darovao slobodu. Da je rob, Aulovi bi ga davno bili oslobodili. Sjea li se ree Vinicije da sam te htio vratiti Aulovima? Ali ti si mi to odbila, jer da bi Cezar mogao doznati i osvetiti im se. Gledaj, sad e ih moi pohaati koliko god bude htjela. Kako to, Marko? Velim sada, a mislim da e ih moi slobodno viati kad bude moja. Da...! Jer ako me Cezar, doznavi to, zapita to sam uinio s taoki-njom koju mi je povjerio, rei u mu: Oenio sam se njome, pa k Aulovima ide s mojom voljom. On se nee dugo baviti u Anciju, jer mu se hoe u Grku, a da se i zabavi, ne mora me viati svaki dan. Kad me Pavao iz Tarsa naui vaoj Istini, odmah u primiti krst i vratit u se ovamo, zadobit u opet prijateljstvo Aulovih koji se ovih dana vraaju u grad, i nee vie biti zapreka, pa u te tada uzeti i posaditi kod svojega ognjita. 0, carissima! Najdraa! Rekavi to, prui ruke, kao da nebo zove za svjedoka svoje ljubavi, a Ligija, podigavi k njemu sjajni pogled, ree: I tada u rei: Gdje si ti Gajo, ondje sam i ja Gaja. Ne, Ligijo! usklikne Vinicije. Zadajem ti vjeru da nikad nije ena bila tako potovana u kui muevoj kako e ti biti u mojoj. 313 asak su etali, ne mogavi obuhvatiti grudima sreu, zatravljeni od ljubavi, nalik na dvoje bogova i tako lijepi, kao da ih je zajedno s cvijeem proljee rodilo na svijet. Napokon stadoe pred empresom koji je uzra-stao blizu ulaza u stan. Ligija se prisloni uz njegovo deblo; a Vinicije je stade iznova moliti drhtavim glasom: Kai Ursu da ide u Aulovu kuu, pa da uzme tvoje stvari i djetinje igrake i da ih odnese k meni. A njoj na lice udari plamen, crven kao rua ili zora, te odgovori: Obiaj kae drukije ... Ja znam. Nosi ih obino pronuba1 istom za vjerenicom, ali ti uini tako meni za volju. Ja u ih ponijeti u svoj ljetnikovac u Ancij, da me podsjeaju na te. I sklopi ruke i stade ponavljati kao dijete kad moli. Pomponija e se vratiti ovih dana, pa uini to, boanska, uini, najdraa moja! Neka Pomponija uini kako joj bude volja! odgovori Ligija, koja se kod spominjanja pronube jo jae zarumenjela. I opet zasutjee, jer im je ljubav sapinjala dah u prsima. Ligija je stajala naslonivi se pleima na empres, a lice joj se u sjeni bijeljelo poput cvijeta. Stajala je sputenih oiju i ivlje uzbibanih grudi, dok je Vinicije mijenjao boju u licu i blijedio. U podnevnoj tiini uli su kucanje svojih srdaca i u uzajamnoj opojnosti empres, mrikovo grmlje i zimzelen na sjenici pretvarali su im se u perivoj ljubavi. Uto se Mirjam pojavi na vratima i pozva ih na objed. Tada sjedoe izmeu apostola, a oni su na njih gledali zadovoljno kao na mladi rod koji e poslije njihove smrti sauvati i dalje sijati sjeme nove nauke. 1 ena koja je pratila nevjestu i pouavala je o dunostima ene. 314 Petar je lomio i blagoslivljao kruh. Na svim licima zrcalio se mir i inilo se kao da je golema srea ispunila svu tu odaju. Pogledaj ree napokon Pavao obraajui se Viniciju zar smo mi neprijatelji ivota i radosti?

A on odgovori: Znam kako je, jer nikad nisam bio tako sretan kao meu vama. 315 XXXV Uvee istoga dana prolazei preko fora kui, Vi-nicije opazi na ulazu u Vicus Tuscus pozlaenu Pe-tronijevu nosiljku, koju je nosilo osam Bitinaca i, ustavivi ih znakom ruke, priblii se zavjesama. Bio ti ugodan i blag sanak! dovikne smijui se opazivi Petronija kako spava. Ah, to si ti! ree prenuvi se Petronije. Da, zadrijemao sam, jer sam no proveo na Pala-tinu. Sad sam poao kupiti kakvo tivo za Ancij ... to je novo? Obilazi knjiare? upita Vinicije. Da. Neu da pokvarim red u knjinici pa nabavljam za put posebnu zalihu. Po svoj prilici ve su izale nove stvari Musonijeve i Senekine. Traim takoer Persija i neko izdanje Virgilijevih Eklo-ga, kojega nemam. Oh to sam umoran i kako me ruke zaboljee skidajui zavoje s paliica ... Jer kad si jednom u knjiari, dolazi ti radoznalost da ogleda i ovo i ono. Bio sam kod Aviruna, kod Atrakta na Argiletu, a jo prije toga kod Sosija na Vicus Sandalarius. Kastora mi, to mi se danas drijema ...! Bio si na Palatinu, pa u ja tebe zapitati to se uje novo? Ili zna to: poalji nosiljku i kutije s knjigama kui pa hodi k meni. Porazgovorit emo se o Anciju i jo o neemu. Dobro ree Petronije izlazei iz nosiljke. Zna, valjda, da prekosutra kreemo u Ancij. 316 A otkuda bih znao? Na kakvu ti svijetu ivi? Dakle, ja ti prvi donosim glas? Da! Budi spreman za prekosutra ujutro. Graak s uljem nije pomogao, rubac na debeloj vratini nije koristio, Riobradi je promukao. Kod toga nema ni govora o odgaanju. Proklinje Rim, njegov uzduh i cijeli svijet, htio bi ga sa zemljom sravniti ili unititi ognjem i hoe mu se to prije mora. Kae da ga ubija taj zadah to ga vjetar nosi iz tijesnih uliica. Danas su se klale velike rtve u svim hramovima da bi mu se vratio glas, i teko Rimu, a pogotovo senatu, ako mu se brzo ne vrati! Ne bi imao tada po to da ide u Grku. Zar na boanski Cezar ima samo tu jedinu sposobnost? odgovori smijui se Petronije. Na olimpijskim igrama istupio bi kao pjesnik sa svojim poarom Troje, kao voza, kao svira, kao rva, dapae i kao igra, i odnio bi u svakoj utakmici sve vijence odreene pobjednicima. Zna li od ega je taj majmun promukao? Eto, sino mu se htjelo da se isporedi u plesu s naim Parisom, i igrao nam je Ledinu pustolovinu pa se oznojio i nazebao. Sav je bio mokar i ljepljiv kao jegulja kad je izvadi iz vode. Mijenjao je masku za maskom, vrtio se kao vreteno, mahao rukama kao pijan mornar, i sve ti se gadilo gledajui onu trbuinu i one tanke noge. Pari ga je vjebao dvije nedjelje, ali zamisli Riobradoga kao Ledu ili kao boga labuda. Taman labud! No on hoe javno da nastupi s tom pantomimom, najprije u Anciju, pa onda u Rimu. Sablanjavali su se ve time to je javno pjevao, ali pomisliti da e rimski car nastupiti kao glumac, ne toga Rim zacijelo nee podnijeti! Moj dragi! Rim e sve podnijeti, i senat e odobriti zahvalnicu ocu domovine. A zaas nadovee: I svjetina se jo ponosi tim to je Cezar njena budala.

 Reci sam moe li ovjek ogreznuti dublje u podlost? 317 Petronije slegne ramenima. Ti ivi sam u kui i u svojim razmiljanjima as o Ligiji, as o kranima, pa jamano ne zna to se dogodilo prije nekoliko dana. Neron se javno vjenao s Pitagorom. On je bio nevjesta. inilo bi se da to ve prevruje svaku mjeru ludosti, zar ne? Pa to e na to rei: doli su pozvani flamini i sveano ih vjenali! I ja sam bio. Mogu ja mnogo podnijeti, ali ipak priznajem da sam kod toga pomislio: ako ima bogova, moraju dati kakvo znamenje... Ali Cezar ne vjeruje u bogove i ima pravo. Dakle, u jednom je licu vrhovni sveenik, bog i bezbonik ree Vinicije. Petronije udari u smijeh. Istina! Nije mi to palo na um, a to je kombinacija kakve svijet dosad nije vidio. Zatim, nasmijavi se, ree: No treba jo dodati da se taj vrhovni sveenik koji ne vjeruje u bogove, i taj bog koji im se podruguje, boji tih bogova kao ateista. Dokaz je ono to se dogodilo u Vestinu hramu. Kakav je to svijet! Kakav svijet, takav Cezar! Ali dugo to nee trajati. U takvu razgovoru uoe u kuu k Viniciju, koji veselo zovne veeru, pa se obrati Petroniju i ree: Ne, moj dragi, svijet se mora preporoditi. Mi ga ne preporodismo odgovori Petronije ve zato to je u Neronovo vrijeme ovjek kao leptir: ivi na suncu milosti, a od prvoga hladnoga daka gine, da mu se i nee! Tako mi Majina sina: esto se pitam kakvim je udom onakav Lucije Sa-turnin mogao doivjeti devedeset i tri godine, nadivjeti Tiberija, Kaligulu, Klaudija ...? Ali to je sporedna stvar. Hoe li mi dopustiti da poaljem tvoju nosiljku po Euniku? Razbila mi se nekako po-spanost, pa bih se htio proveseliti. Kai svome cita-risti da doe na veeru, pa emo se onda porazgovoriti o Anciju. Treba da o tome promislimo, a osobito ti. L 318 ; Vinicije dade zapovijed da poalju po Euniku, ali ree da boravkom u Anciju sebi ne misli razbijati glavu. Neka je razbijaju oni koji ne umiju ivjeti drukije nego o zrakama Cezarove milosti. Nije sav svijet Palatin, a osobito onima koji i drugo to nose u srcu i u dui. I govorio je to tako nehajno, tako oivljen i veseo da je sve to udarilo u oi Petroniju koji ga je promatrao asak, pa onda rekao: ta je to s tobom? Ti si danas kakav si bio kad si jo nosio o vratu zlatnu bulu. Sretan sam odvrati Vinicije. Pozvao sam te k sebi navlas, da ti to kaem. to ti se dogodilo? Neto takvo to ne bih dao ni za svu rimsku carevinu. Rekavi to sjede, podupre ruku o naslon stolice, glavu podnimi rukom i stane govoriti smjeljiva lica i svijetla pogleda: Sjea li se kad smo bili zajedno kod Aula Pla-ucija i kad si ondje prvi put vidio boansku djevojku koju si sam nazvao zorom i pramaljeem? Sjea li se one Psihe, one neisporedive, one najljepe od djevica i od vaih boginja? Petronije je gledao u njega snebivajui se, kao da eli ispitati da li mu je glava u redu. Kakvim ti to jezikom govori? ree napokon. Dakako da se sjeam Ligije.

A Vinicije ree: Ja sam njen zarunik. to ...? No Vinicije usta naglo i zovne nadstojnika. Neka robovi dou ovamo preda me, svi do jednoga! Brzo! Ti si njen zarunik? ponovi Petronije. No prije nego se snaao od uda, u prostrani atrij Vinicijeve kue navrvjee ljudi. Trali su zasopljeni starci, mukarci u naponu snage, ene, djeaci i djevojke. Od asa do asa se atrij sve vema punio; na hodnicima, zvanim fauces (drijela), uli su se glasovi koji su se dozivali u razlinim jezicima. Napo319 kon svi stadoe nepomino uza zidove i izmeu stupova, a Vinicije stade kod vododre, obrati se k oslo-boeniku Demasu i ree: Oni koji su sluili u kui dvadeset godina, neka se sutra prijave kod pretora, gdje e dobiti slobodu, a oni koji nisu odsluili, dobit e po tri zlatnika i dvostruki obrok jela kroz nedjelju dana. U ergastule seoske poalji nalog da se oproste kazne, skinu ljudima okovi s nogu i da ih hrane dobro. Znajte da je nastao za me sretan dan, i hou da bude radost u kui. Robovi su stajali asak nijemi kao da ne vjeruju svojim uima, zatim se sve ruke podigoe odjednom uvis i sva usta zavapie: Aa! Gospodaru! Aa ...! Vinicije ih otpusti kretom ruke, i premda su mu htjeli zahvaljivati i padati mu do nogu, otioe urno ispunivi kuu sreom od podzemlja do potkrovlja. Sutra ree Vinicije zapovjedit u im da se iskupe u vrtu i da crtaju pred sobom znakove, kakve htjednu. One koji nacrtaju ribu, oslobodit e Ligija. No Petronije, koji se nikada nije niemu dugo udio, ve se bio sabrao od uda te zapita: Ribu? Aha! Sjeam se to je priao Hilon: to je kranski znak. Zatim prui ruku prema Viniciju i ree: Srea je svagdje gdje je ovjek vidi. Neka vam Flora sipa cvijee pred noge mnogo godina! elim ti sve to sebi i sam eli. Zahvaljujem ti, jer sam mislio da e me odgovarati, a to bi, vidi, bilo izgubljeno vrijeme. Ja da te odgovaram? Ni najmanje. Naprotiv, evo velim ti da dobro ini. Ha, arenjae! odgovori veselo Vinicije. Zar si zaboravio to si mi neko govorio, kad smo izlazili iz kue Pomponije Grecine? Nisam, ali promijenio sam miljenje. 320 A zaas doda: Moj dragi, u Rimu se sve mijenja. Ljudi mijenjaju ene, ene mijenjaju mueve, zato ja ne bih smio promijeniti miljenja? Nije bilo daleko, pa bi se Neron oenio Aktom kojoj su osobito za nj pronali i kraljevsko podrijetlo. Pa to! Imao bi potenu enu, a mi potenu Augustu. Tako mi Proteja i njegovih morskih pustinja, svagda u mijenjati miljenje, kadgod mi se to uini prikladno ili korisno. to se tie Ligije, njeno je kraljevsko podrijetlo sigurnije nego pergamski prei Aktini. No ti se uvaj u Anciju Popeje, koja je osvetljiva! I ne mislim na nju! Nee mi ni vlas pasti s glave u Anciju. Ako misli da e me jo jednom natjerati u udo, vara se. Ali otkuda ti ta izvjesnost? Rekao mi je to Petar Apostol. A! Rekao ti je to Petar Apostol! Proti tome nema pogovora, ali dopusti da se

postaram za neka sredstva opreznosti ve stoga da se Petar Apostol ne pokae lanim prorokom, jer da se Petar Apostol po nesrei prevari, mogao bi izgubiti tvoje pouzdanje koje e i unapredak Petru Apostolu valjati. ini to ti drago, ali ja mu vjerujem. I ako misli da e me od njega odbiti ponavljajui ujedljivo njegovo ime, onda se vara. Dakle, jo jedno pitanje: jesi li ve postao kranin? Nisam jo, ali Pavao iz Tarsa ide sa mnom da mi razlae nauku Kristovu, pa u onda primiti krtenje, jer ono to si govorio da su neprijatelji ivota i radosti, nije istina. To bolje za te i za Ligi ju odgovori Petronije. Zatim slegnuvi ramenima ree kao sam sebi: Ipak je zaudo, kako ti ljudi umiju dobivati pristae i kako se ta sekta iri. A Vinicije odgovori takvim arom, kao da je i sam ve krten: Da! Na tisue i desetke tisua ima ih u Rimu, po italskim gradovima, po svoj Grkoj i Aziji. Ima krana u legijama i meu pretorijancima, ima ih 21 Quo vadi 321 u samome dvoru Cezarovu. Ispovijedaju tu nauku i robovi i graani, siromani i bogati, puk i vlastela. Zna li da su neki Korneliji krani, da je kranka Pomponija Grecina, da je bila po svoj prilici Oktavi ja, a da jest i Akte? Da, ta nauka obuhvaa svijet i ona ga jedina moe preporoditi. Nemoj slijegati ramenima, jer tko zna nee li je i sam primiti za mjesec ili za godinu dana. Ja? ree Petronije. Ne, sina mi Letina! Ja je neu primiti, ma u njoj boravila istina i mudrost i boanska i ovjeanska ... To bi zahtijevalo truda, a ja se ne volim truditi. To bi trailo odricanja, a ja se ne volim niega u ivotu odricati. S tobom, koji ima narav nalik na oganj i vrtlog, uvijek se moglo tako to desiti, a ja? Ja imam svoje dragulje, svoje kamenje, svoje vaze i svoju Euniku. U Olimp ne vjerujem, ali ga sebi udeavam na zemlji i uivat u dokle me ne probiju strijele boanskoga strijelca, ili dok mi Cezar ne naredi da otvorim ile. Ja suvie volim miris ljubiica i ugodni triklinij. Volim ak i nae bogove ... kao retorske figure, i Aheju, u koju se spremam s debelim tankonogim, nesravnjivim boanskim Cezarom, Augustom, Periodonikom, Her-kulom, Neronom! Izrekavi to razveseli se na samu pomisao da bi mogao primiti nauku galilejskih ribara, pa poe poluglasno pjevati: U zelen mrike u uvit sjajni svoj ma, poput Harmodija i Aristogitona... No najednom stane, jer je prijavnik oglasio da je dola Eunika. A odmah je po njenu dolasku iznesena i veera, na kojoj je, poto je citarista odsvirao nekoliko pjesama, Vinicije priao Petroniju o Hilonovu pothvatu, i kako mu je taj pohod dao misao da ode ravno apostolima, a ta mu je dola ba kad je Hilon iban. Nato Petronije, kojega opet poe obuzimati sa-njivost, metne ruku na elo pa ree: ( 322 Misao je bila dobra, im je posljedica dobra. A to se tie Hilona, ja bih mu dao pet zlatnika. Ali poto si ti naredio da ga ibaju, onda je bilo bolje i ubiti ga, jer tko zna nee li mu se s vremenom senatori klanjati, kao to se danas klanjaju naem vitezu dretvici Vatiniju. Laku no! I skinuvi vijenac stadoe se on i Eunika spremati kui. A kad su otili, Vinicije ode u knjinicu i napisa Ligiji ovo pismo: Hou da ti, boanska, kad otvori svoje lijepe oi, ovo pismo nazove: Dobro jutro! Zato piem veeras, iako u te vidjeti sutra. Cezar prekosutra polazi u Ancij i ja

(eheu!) valja da ga pratim. Ve sam ti rekao da bi neposluh znaio staviti ivot na kocku, a ja sad ne bih imao odvanosti umrijeti. No ako ti nee, otpisi mi jednu rije, pa u ostati, a na Petroniju e biti da odvrati od mene pogibao. Danas, na radosni dan, razdijelio sam nagrade svim svojim robovima, a one koji su odsluili u kui dvadeset godina, povest u sutra do pretora da ih oslobodim. Ti, draga, treba da me zato pohvali, jer mi se ini da e to biti u skladu s onom milom naukom to je ispovijeda, a najposlije to sam uinio radi tebe. Kazat u im sutra da tebi duguju hvalu, neka ti budu zahvalni i neka slave tvoje ime. Sam se za to predajem u ropstvo srei i tebi, i dabogda se nikad ne oprostio toga robovanja! Proklet bio Ancij i Riobra-dovo putovanje! Tri, etiri puta blago meni to nisam tako mudar kao Petronije, jer bih moda morao putovati i u Grku! No dotle e mi asove rastanka zasladiti tvoja uspomena. Kad se god budem mogao oteti, sjest u na konja i pohitati u Rim da nasitim oi tvojim pogledom, ui tvojim glasom. Kad ne budem mogao, poslat u ti roba s pismom i pitanjem za tvoje zdravlje. Ne srdi se to te zovem boanskom. Ako zabrani, posluat u, ali danas jo ne umijem drukije. Pozdravljam te iz buduega tvoga doma od sve due. 323 I XXXVI Poznato je bilo u Rimu da Cezar eli pohoditi na putu u Ostiju i najveu lau na svijetu, koja je skoro dovezla bila ito iz Aleksandrije, a odanle da e Primorskom cestom1 u Ancij. Zapovijedi su bile izdane pred nekoliko dana, zato su se rano ujutro stale kupiti gomile gradske svjetine i ljudi od svih naroda na svijetu da napasu oi na carskoj pratnji, koje se rimski puk nikada nije mogao sit nagledati! U Ancij put nije bio ba naporan ni dalek, i u tome mjestu gdje su bile sve samo divno ureene palae i ljetnikovci, nalazilo se sve to je traila udobnost, pa i najizabranija tadanja rasko. Ipak je Cezar imao obiaj da nosi sa sobom na put sve omiljele predmete, poevi od glazbala i pokustva do kipova i mozaika, to su ih namjetali i onda kad bi se htio samo kratak as zaustaviti na putu, bilo radi odmora, bilo radi obroka jela. Zato su ga na svakom izletu pratile itave ete slugu, ne brojei pretorijanskih odjela i augustiana, od kojih je svaki vodio svoju pratnju robova. Rano ujutro toga dana protjerae pastiri iz Kam-panije, obueni u kozje koe i preplanula lica od sunca, kroz gradska vrata pet stotina magarica, da se moe Popeja sutradan po dolasku u Ancij, kao obino, kupati u njihovu mlijeku. Svjetina je sa smijehom i zadovoljstvom gledala duge ui koje su klapale u oblacima praine, i radosno sluala fijuk biVia Littoralis. 324 eva i divlju viku pastira. Poslije prolaska magarica navrvjee na cestu etice slugu i oistivi je pomno, stadoe je posipati cvijeem i iglicama borova. Svjetina je govorila s nekim osjeajem ponosa da e sav put sve do Ancij a biti posut cvijeem, koje je sabrano iz privatnih vrtova u okolici, pa i nakupovano za skupe novce od cvjearica kod Porta Mugionis. Kako su prolazili jutarnji satovi, sve je vea bivala navala svijeta. Neki dovedoe cijele obitelji, pa da im ne bude dugoasno, pometali su svoj ive na stijene, odreene za novi hram Cererin, i ruali su pran-dium pod vedrim nebom. Mjestimice zbio se svijet u hrpe, gdje su kolo vodili ljudi koji su bili na situ i na reetu. Pretresali su u prigodu careva puta budua njegova putovanja uope, i pri tom su mornari i ispisani vojnici priali udesa o krajevima za koje su bili uli na dalekim putovanjima, i kojih jo nije pregazila rimska noga. Graani, koji nisu nikad u ivotu odlazili dalje od

Apijeve ceste, divili su se sluajui o udesima Indije i Arabije, o morima koja oblijevaju Britaniju, gdje je na nekom otoiu Briarej svezao Saturna na spavanju i gdje su prebivali duhovi, o hiperborejskim krajevima, o sle-enim morima, o cvranju i rici voda Oceanovih, kad sunce na zalazu uroni u puinu. Svjetina je lako vjerovala u takve prie, kad su u njih vjerovali i ljudi kao Plinije i Tacit. Govorili su takoer o onoj lai to ju je imao pohoditi Cezar, da vozi za dvije godine penice, ne brojei etiri stotine putnika i isto toliko posade i mnotvo divlje zvjeradi koju e putati na ljetnim igrama. To je pribavljalo opu naklonost caru, koji je puk ne samo hranio nego i zabavljao. Pripravljali su mu oduevljen pozdrav. Uto se pomoli eta numidskih konjanika koji su pripadali pretorijanskoj vojsci. Bili su odjeveni u ute haljine, imali su crvene pasove i velike naunice, koje su bacale zlatan blijesak na njihova crna lica. Otrice njihovih bambusovih kopalja sijevale su na suncu kao plamenovi. Kad oni projahae, naie povorka slina procesiji. Svjetina se stisne da izblie vidi prolazak, ali naioe odjeli pjeaka pretorija325 naca i postavivi se uzdu puta s obje strane branili su pristup na cestu. Sprijeda su ila kola koja su vozila adorove od grimiza, crvene i ljubiaste, i adorove od beza bijela kao snijeg sa zlatnim natki-vom, i istone sagove, i stolove od etrunovine, i ka-mike mozaika, i kuhinjsko sue, i kaveze s pticama s Istoka, Juga i Zapada, kojih e mozgovi ili jezici doi na carsku trpezu, i amfore vina, i koare voa. No predmete kojih nisu htjeli izvrgnuti da se ugnu ili razbiju na kolima, nosili su pjeke robovi. Prolazile su stotine ljudi, to su nosili sudove i kipie od korintske mjedi: jedni su nosili etrurske vaze, drugi grke, trei posue zlatno, srebrno ili od aleksan-drijskoga stakla. Rastavljali su ih mali odredi pretorijanaca i pjeaka ili konjanika, a svaki odio robova nadzirali su nadzornici s bievima, na kojima su bile na kraju kuglice od olova ili gvoa, mjesto vigara. Povorka u kojoj su ljudi nosili s pomnjom i sabranou razline predmete, bila je nalik kakvoj sveanoj vjerskoj ophodnji, i ta je slinost bila jo izrazitija kad se pojavie glazbala Cezarova i dvorska. Vidjele se harfe, lutnje grke, idovske i misir-ske lire, forminge, citare, frule, duge krive trublje i cimbali. Gledajui to more glazbala, koja su sijevala na suncu zlatom, bronzom, dragim kamenjem i sedefom, rekao bi da su Apolon i Baho poli da putuju svijetom. Zatim naioe gizdave koije, pune pelivana, igraa, igraica u slikovitim skupovima, s palicama u rukama. Za njima su se vozili robovi, koji nisu bili za slubu, nego za rasko: djeaci i djevojice, izabrani u svoj Grkoj i Maloj Aziji, dugokosi ili zakovrenih uvojaka u zlatnim mreicama, slini amorima, divnih lica, sasvim pokrivenih debelim slojem bjelila i rumenila, da im njenu kou ne opali vjetar iz Kampanije. Zatim opet naie pretorijanski odred golemih Si-kambara, bradatih, plave i rie kose i modrih oiju. Pred njima su zastavnici, zvani imaginari nosili rimske orlove, ploice s napisima, kipie bogova germanskih i rimskih, i najposlije male kipove i poprsja Cezarova. Ispod koe od zvjeradi i vojnikih ok326 lopa vidjele su se ruke opaljene i snae, kao ratni strojevi koji vjeto rukuju tekim orujem, kojim su bile oboruane ovakve strae. inilo se da se zemlja savija pod njihovim sloenim tekim korakom, a oni su, svjesni svoje snage koju su mogli okrenuti protiv samih Cezara, gledali ponosito svjetinu s ulice, oito zaboravljajui da je mnogo od njih dolo u grad u okovima. No bila ih je mala aica, jer su glavne pretorijanske sile ostajale u taborima u gradu, da uvaju grad i dre ga u zaptu. Kad oni uminue, provedoe i tigrove i lavove Neronove,

koje su upre-zali u kola, kad bi mu dola elja da nasljeduje Dio-nisa. Vodili su ih Indijci i Arapi na elinim verigama s brnjicom, ali tako okienim u cvijee da bi rekao da su od cvijea spletene. Zvijeri, ukroene od vjetih bestiarija, gledale su mnotvo svojim zelenim, kao snenim oima i kadto su zabacivale goleme glave i uvlaile sopui u nozdrve ljudski miris oblizujui bodljivim jezicima vale. Ila su jo iza toga carska kola i nosiljke, vee i manje, zlatne i grimizne, u koje je bila ulagana slonova kost, biser, ili blistavo drago kamenje; za njima opet mali odio pretorijanaca u rimskoj opremi, sve sami italski vojnici dobrovoljci; onda opet ete gizdavih slugu, robova i robinja, i djeaka, a najposlije vozio se sam Cezar, iji je dolazak izdaleka na-vijetala vika svjetine. U stisci nalazio se i Apostol Petar, koji je jednom u ivotu htio vidjeti Cezara. Pratila ga je Ligija, koja je lice pokrila bila gustom koprenom, i Urso, ija je snaga bila najbolja zatita djevojci usred neuzap-ene i raspojasane svjetine. Ligijac uze u ruke ogroman kamen, odreen za temelj hramski i donese ga Apostolu da bi on stupivi na nj mogao bolje vidjeti od ostalih. Mnotvo stane ispoetka mrmljati, kad ih je Urso razmicao, kao brod to sijee valove, ali kad je sam digao kamen to ga etiri jaka ovjeka ne bi krenula, mrmljanje se pretvori u divljenje i poklici: Macte! zaorie sa svih strana. No uto naie Cezar. Sjedio je na kolima, to su bila nalik atoru, koja je vuklo est bijelih idumejskih drijeba327 ca, potkovanih zlatom. Kola su bila kao ator s navlas otvorenim stranama, da svjetina moe vidjeti Cezara. Moglo je pod ador stati vie lica, no Neron hotei da se panja svraa samo na nj, vozio se kroz grad sam, samo je do nogu imao dva nakazna patuljka. Odjeven je bio u bijelu tuniku i u togu ame-tistove boje, koja je bacala sinji odsjev na njegovo lice. Na glavi je imao vijenac od lovora. Otkako je otiao bio u Napulj, znatno se ugojio. Lice mu se razlilo, pod donjom vilicom objesio se dvostruk podbradak, pa su mu se usta, koja su bila i prije odvie blizu nosa, inila sada kao da su izrezana tik ispod nosnica. Debeli je vrat zavio kao obino svilenom maramom, koju je svaki as popravljao bijelom i tustom rukom, obraslom ozgo riom dlakom, to se uhvatila kao u crvenim mrljama i koju nije dao upati epilatorima, jer mu rekoe da se od toga tresu ruke i da to smeta udaranju u lutnju. Beskrajna tatina pokazivala se kao svagda na njegovu licu zajedno s umorom i dosadom. Uope je to lice bilo ujedno strano i luako. Vozei se okretao je glavu na sve strane mirkajui asomice oima i oslukujui paljivo kako ga pozdravljaju. Doekivali su ga s burnim pljeskom i vikom: Zdravo boanski! Cezare, imperatore, zdravo dobitnice, zdravo neusporedivi sine Apolonov, Apolone! Sluajui te rijei, smjekao se, no kadto mu je preletio preko lica kao oblak, jer je svjetina rimska bila pogana jezika i uzda-jui se u mnotvo oslobaala se na podrugljivo zajedanje i prema velikim trijumfatorima, i onakvima koje je odista cijenila. Poznato je bilo da su neko vikali kod ulaska Julija Cezara u Rimu: Graani, posakrivajte ene, evo dolazi elonja enskar! No pretjerano samoljublje Neronovo nije podnosilo ni najmanjih prijekora ni peckanja, pa ipak su se u mnotvu izmeu pohvalnih usklika uli uzvici: Riobradi...! Riobradi! Kamo vozi svoju plamenu bradu! Boji li se da se Rim od nje ne zapali? I oni koji su tako vikali, nisu znali da njihova ala krije u sebi strano proroanstvo. No cara nisu odvie ljutili takvi glasovi, to manje, jer nije nosio 328 brade, poto ju je prije jote prikazao u zlatnoj kutiji Jupiteru Kapitolinskome. No drugi, sakriveni za hrpama stijenja i za graom hramskom, vikali su: Matricida! Neron! Orestes! Alkmeon! A neki: Kamo Oktavija? Vrati purpur! A Popeji, koja

se vozila odmah za njim, dovikivali su Flava coma! Tim su imenom zvali uline ene. Glazbeno uho Neronovo hvatalo je i takve uzvike, i tada bi prinosio prstima k oku svoj izbrueni smaragd, kao da hoe pogledati i zapamtiti one koji su to vikali. Tako mu zape oko za Apostola, koji je stajao na kamenu. a-sak gledala su se ta dva ovjeka, i nitko od te svijetle pratnje ni od tih neprebrojnih hrpa nije slutio da se gledaju u taj tren dva vladara zemlje, od kojih e jedan naskoro uminuti kao krvav san, a drugi, onaj starac, obuen u gruboj lacerni, da e uzeti pod svoju vjenu vlast i ovaj grad i cijeli svijet. Uto odmae Cezar na kolima, a za njim odmah pronese osam Afriana gizdavu nosiljku u kojoj je sjedjela narodu omraena Popeja. Obuena kao Neron, u haljinu ametistove boje, s debelom naslagom liila na licu, nepomina, zamiljena i ravnoduna, inila se kao kakvo boanstvo, ujedno lijepo i zlo, koje su nosili kao na procesiji. Za njom je opet iao cijeli dvor mukih i enskih slugu, pa nizovi kola s predmetima za udobnost i odijevanje. Sunce je ve dobrano premailo podnevnu visinu, kad stadoe prolaziti augustiani, povorka sjajna, blistava, koja se prelijevala kao zmija, i beskrajna. Ljenjivi Petro-nije, prijazno pozdravljen od mnotva, proao je zajedno sa svojom boici slinom robinjom u nosiljci. Tigelin vozio se u koiji koju su vukli mali konjii, okieni bijelim i grimiznim perjem. Vidjeli su ga kako je ustajao iz kola i proteui iju izvirivao hoe li mu skoro dati Neron znak da sjedne s njime. Izmeu ostalih svjetina je pozdravljala Liinijana Pisona, sa smijehom doekala Vitelija, sa zvidanjem Vati-nija, Licinija i Lekanija, konzule doekae ravnoduno, no Tulije Senecion, kojega su imali rado, ne zna se zato, kao i Vestin, bili su doekani pljeskanjem svjetine. Dvoranima nije bilo broja. inilo se da se 329 sve to je bogatije i odlinije ili poznatiji u Rimu, seli u Ancij. Neron nikad nije putovao s manje od tisuu kola, a eta njegovih pratilaca uvijek je bila vea od broja vojnika u legiji.1 Pokazivali su rukama i Domicija Afera i sijedoga Lucija Saturnina; vidjeli su Vespazijana koji jo nije bio otiao na svoju vojnicu u Judeju, s koje se vratio istom po carski vijenac, i njegove sinove, i mladoga Nervu i Lukana, i Ani ja Galona, i Kvintinijana i mnotvo ena, poznatih s bogatstva, ljepote, raskoa i rasputenosti. Oi svjetine prenosile su se sa poznatih lica na konjske orme, konje, kola, neobine nonje slugu, koje su bile od sviju naroda svijeta. U toj poplavi gizde i veliine nije se znalo to treba gledati, i ne samo oi nego i pamet zablijetila se od zlatna sjaja, od onih grimiznih i ljubiastih boja, od sijevanja dragoga kamenja, od svjetlucanja bisera, sedefa, slonove kosti. inilo se da se i same sunane zrake gube u ovom moru od sjaja. I premda je meu svjetinom bilo mnotvo prepuke sirotinje upalih trbuha i gladnih oiju, ipak ih je taj pogled uspavljivao ne samo eljom za uivanjem i zaviu nego ih je ujedno na-punjao nasladom i ponosom, dajui im osjeaj one moi i neprolaznosti rimske, kojoj se povjeravao i pred kojom je kleao sav svijet. I doista na svemu svijetu nije bilo nikoga tko bi smio i misliti da ta sila nee preturiti sve vjekove, da nee nadivjeti sve narode i da joj se ita na svijetu moe oprijeti. Vinicije se vozio na svretku povorke, pa opazivi Apostola i Ligiju, koje se nije nadao vidjeti, skoi s kola i pozdravivi ih preobraena lica, stade govoriti brzo kao ovjek koji nema kad gubiti vrijeme: Dola si! Ne znam kako da ti zahvalim, Ligijo! Bog mi nije mogao poslati bolje kobi. Pozdravljam te jo jednom na oprotaju, ali ne opratam se zadugo. Putem u namjestiti partske konje, pa u svaki slobodni dan biti kod tebe, dok ne izmolim povratak. Ostaj mi zdravo! Za carstva legija je brojila vie od 12.000 ljudi.

330 Ostaj zdravo, Marko! odgovori Ligija i zatim doda tie: Neka te Krist vodi i otvori tvoju duu rijeima Pavlovim! A on se obraduje u srcu to joj je stalo da brzo postane kranin, pa joj odgovori: Oko moje! Neka bude kako govori. Pavao voli ii meu mojim ljudima, ali je ipak sa mnom pa e mi biti uitelj i drug ... Digni koprenu, radosti moja, da te vidim jo prije puta. to si se tako pokrila? Ona podigne rukom koprenu i pokaza mu svoje vedro lice i divne smjeljive oi pitajui: Zar je to zlo? U osmijehu joj je bilo malo djevojake obijesti, no Vinicije gledajui je zaneseno odgovori: Zlo je za moje oi, koje bi dovijeka gledale samo tebe. Nato se obrati k Ursu i ree: Urso, pazi je kao zjenicu oiju, jer ona nije samo tvoja nego i moja gospodarica! Rekavi to, uze je za ruku i pritisne na nju usta na veliko udo svjetini, koja nije mogla pojmiti iskazivanje takvoga tovanja augustiana djevojci u prostim, gotovo ropskim haljinama. Ostaj mi zdravo ...! I udalji se brzo, jer je sva carska pratnja znatno ve bila odmakla. Apostol Petar blagoslovi ga neprimjetno znakom kria, a dobri Urso stane ga hvaliti, radostan to ga mlada gospodarica slua eljno i gleda na nj sa zahvalnou. Povorka je odmicala i oblaci ute praine stadoe je zaklanjati, no oni su jo dugo gledali za njom, dok im se ne priblii mlinar Demas, onaj isti kod kojega je Urso radio nou. On poljubi ruku Apostolu i stane ga moliti da se k njemu svrate na ruak, govorei da mu je kua blizu Emporija, a oni su zacijelo gladni i umorni, kad su prestajali vei dio dana na gradskim vratima. I uputie se svi zajedno. Odmorivi se i okrijepivi u njegovoj kui, istom se podvee vratie na Zati-berje. Odluivi prijei rijeku po Emilijevu mostu, 331 udarie preko Clivus Publicusa, koji je iao posred breuljka Aventina izmeu hramova Diane i Merkura. Apostol Petar gledao je s visine zgrade oko sebe i one koje su se gubile u nedogled, i zanesavi se u utnju razmiljao je o veliini i vlasti toga grada, u koji je doao navijetati rije Boju. Dotad je viao rimsko vladanje i legije u razlinim krajevima kojima je putovao, no to su bili kao pojedini lanci one sile to je danas prvi put vidio utjelovljenu u Ceza-revu liku. Ovaj neizmjerni grad, grabljiv i lakom, uz to i razuzdan, truo do sri i ujedno nepokoleban u svojoj nadovjenoj moi; onaj Cezar, krvnik vlastitoga brata, matere i ene, za kojim se vukla povorka krvavih utvara ne manja od njegova dvora; onaj rasputenik i luak i ujedno gospodar trideset legija, a po njima cijeloga svijeta; oni dvorani u zlatu i skerletu, nesigurni za sutranji dan i ujedno sil-niji od kraljeva sve to zajedno uzeto inilo mu se kao neko pakleno kraljevstvo zla i bezakonja. I zaudi se u prostom srcu, kako Bog moe davati takvu nepojmljivu svemo sotoni i kako mu moe predavati zemlju da je mijesi, valja, gazi, da iz nje izaim-lje suze i krv, da njome vije kao vihor, da je stresa kao bura, da je pali plamenom. I od tih misli prepade se njegovo apostolsko srce i Petar stade u sebi govoriti Uitelju: Gospode, to u s tim gradom u koji si me poslao? Njegova su mora i kopna, njegove ivotinje na zemlji i vodeni stvorovi, njegove su ostale zemlje i gradovi i

trideset legija koje ih uvaju, a ja sam, Gospode, ribar s jezera! to u? I kako u njegovu zlobu predobiti? Govorei tako, dizao je svoju sijedu, drhtavu glavu k nebu molei se i vapijui iz dubine srca svojemu Boanskome Uitelju, oaloen i uplaen. Uto mu prekide molitvu glas Ligije, koja ree: Sav je grad kao u ognju... Sunce je doista toga dana zalazilo udnovato. Njegov golem kotur bio je zaao dopola za brdace Ja-nikul, i sav nebeski prostor napunio se rujnim sjajem. S mjesta na kojemu su stajali, pogled im je za332 hvatao znatan prostor. Malo nadesno vidjeli su gdje su se otegli zidovi Circusa Maksimusa, vie njih pa-latinske palae, koje su se izdizale jedne povrh drugih, a ravno pred sobom iza Forum Boarium i Vela-bruma vrh Kapitola s Jupiterovim hramom. A zidovi, stupovi i vrhovi hramova kao da su se kupali u onom zlatnom i grimiznom blijesku. Dijelovi rijeke, koji su se izdaleka vidjeli, tekli su kao krv, i to je sunce vema zamicalo za brdo, sjaj je bio sve rumeni ji, sve sliniji poaru i jaao je, irio se, dok napokon nije prelio sedam breuljaka, a s njih inilo kao da se slijeva na sav kraj: Sav je grad kao u ognju! ponovi Ligija. A Petar natkrije oi rukama i ree: Gnjev je Boji nad njim. se 333 XXXVII Vinicije Ligiji! Rob Flegon, po kojemu ti aljem ovo pismo, jest kranin, pa e zato biti jedan od onih koji e primiti slobodu iz tvojih ruku, najmilija moja. To je stari sluga nae kue, pa mogu po njemu pisati posve povjerljivo i bez straha da e pismo pasti u druge ruke doli u tvoje. Piem iz Laurentuma, gdje smo stali radi ege. Oton je imao ovdje divan ljetnikovac, koji je neko poklonio Popeji, svojoj eni, a ona, ako je i razvedena s njime, opet je drala za prikladno da zadri lijepi dar... Kad mislim o tim enama koje su sada oko mene, i o tebi, ini mi se da su od kamenja Deukalionova morale postati od razline, ni po emu sline vrste ljudi, i da ti pripada u onu koja je postala od kristala. Divim ti se i ljubim te svom duom tako da bih htio govoriti samo o tebi i moram se siliti da ti piem o putovanju i onome to se dogaa sa mnom, i o dvorskim novostima. Cezar je, dakle, bio gost Popejin, koja je tajno pripravila divan doek. Augustiana nije mnogo pozvala, ali ja i Petronije dobili smo poziv. Poslije ruka plovili smo na zlatnim laicama po moru, koje je bilo mirno, kao da spava i modro kao tvoje oi, boanska! Veslali smo sami, jer je to oito laskalo Augusti to je voze konzularci ili njihovi sinovi. Cezar, stojei na kormilu u grimiznoj togi, pjevao je himnu u ast moru, koju je spjevao prole noi i za koju je sloio glazbu zajedno s Diodorom. Na drugim la334 dama pratili su pjev robovi iz Indije, koji znadu svirati u morske koljke, a oko nas pokazivali su se mnogi dupini, kao da su odista izvabljeni iz Amfi-tritinih dubina glazbom. A ja, zna li to sam radio? Mislio sam o tebi i eznuo za tobom i htio sam uzeti to more i taj mir i tu glazbu pa sve tebi dati. Hoe li da se jednom nastanimo na morskoj obali, carice moja, daleko od Rima? Imam na Siciliji imanje, na kojem imam sad badema, koji u proljee cvatu ruiastim cvijetom, i to su tako blizu moru da se grane vrikama dotiu vode. Tamo u ljubiti tebe i slavit onu nauku kojoj e me Pavao nauiti, jer ve znam da se ona ne protivi ljubavi i srei. Hoe li...? No prije negoli ujem odgovor iz tvojih usta, nastavljam

ti pisati to je bilo na lai. Kad je obala ostala daleko za nama, opazismo jedro u daljini pred sobom i odmah nasta spor je li to obina ribarica ili veliki brod iz Ostije. Ja sam prvi pogodio, i tada Augusta ree da mojim oima oevidno ne moe biti nita sakrito, i spustivi naglo koprenu na lice upita bih li je tako prepoznao? Petronije odmah odgovori da se za oblakom ni sunce ne moe vidjeti, no ona kao smijui se ree da bi tako bistre oi samo ljubav mogla zaslijepiti, i imenujui mnoge augustianke stade pitati i pogaati koju ja ljubim. Odgovarao sam mirno, no najzad ona spomene i tvoje ime. Govorei o tebi, otkri iznova lice i stade gledati u me pakosnim i ispitljivim oima. Doista sam zahvalan Pe-troniju koji je u taj tren nagnuo laicu, pa se opa panja odvratila od mene, jer da sam uo o tebi ne-prijaznu ili uvredljivu rije, ne bih umio pritajiti srdbe i morao bih se boriti sa eljom da razbijem veslom glavu toj raskalaenoj i zlobnoj eni... Ta sjea se to sam ti uoi polaska priao u kui Lino-voj o dogaaju na Agripinu jezeru? Petronije se boji za me i jo danas me je zaklinjao da ne draim Augustine samoljubivosti. No Petronije me vie ne razumije i ne zna da izvan tebe nema za me ni ras-koa, ni ljepote, ni milovanja, i da za Popeju osjeam samo mrskost i preziranje. Ti si ve uvelike preobrazila moju duu, tolikom mjerom da se vie 335 MlJ ne bih mogao vratiti na stari ivot. Ali se ne boj da bi me ovdje moglo zadesiti kakvo zlo. Popeja me ne ljubi, jer ona nikoga nije kadra ljubiti, i njeni prohtjevi potjeu samo iz bijesa na Cezara koji je jo pod njenim utjecajem i koji je mogue i sada ljubi, ali je svakako vie ne tedi i ne krije od nje svoje bestidnosti i svojih prestupaka. Rei u ti napokon i drugo, to e te zacijelo umiriti. Na odlasku ree mi Apostol Petar da se ne bojim Cezara, jer mi ni vlas nee pasti s glave, i ja mu vjerujem. Neki glas govori mi u dui da se svaka njegova rije mora ispuniti, i kad je on blagoslovio nau ljubav, da mi te ni Cezar, ni sva paklena sila, pa ni sam Usud nee moi ugrabiti, Ligijo! Kad o tome mislim, sretan sam, kao da sam Nebo koje je jedino sretno i mirno. No tebe kao kranku mogue vrijea to to govorim o Nebu i Usudu? U tom sluaju oprosti mi, jer grijeim nehotice. Krst me nije jo oprao, ali moje je srce kao prazna aa, koju e Pavao iz Tarsa napuniti slatke nauke vae, meni to slae to je ta nauka tvoja. Ti mi, boanska, ubroj u zaslugu makar to to sam iz ae izlio kapljevinu kojom je prije bila puna, i to ne uzmiem, nego je pruam kao ovjek koji je izgorio od ee i stoji na bistru izvoru. Samo da naem ljubav u tvojim oima! U Anciju boravit u dane i noi sluajui Pavla koji je meu mojim ljudima ve prvi dan stekao takav ugled, da se kupe oko njega bez prestanka gledajui u njemu ne samo sveenika nego gotovo vrhunaravno bie. Juer sam opazio radost na njegovu licu, i kad sam ga zapitao ta radi, ree mi: ijem. Petronije zna da se on nalazi meu mojim ljudima i ivo eli da ga vidi, kao i Seneka, koji je o njemu uo od Galona. Ali zvijezde ve gasnu na vidiku, Ligijo, a jutarnji Lucifer sja sve vie. Naskoro e zora zaru-diti more. Sve uokolo spava, samo ja mislim o tebi i ljubim tebe. Budi pozdravljena zajedno s ranom zoricom, vjerenice moja! 336 XXXVIII Vinicije Ligiji! Jesi li, draga, bila kad s Aulovima u Anciju? Ako nisi, bit u sretan kad ti ga jednom pokaem. Ve od Laurentuma niu se uz obalu ljetnikovci jedan za drugim, a sam Ancij nije nego beskrajan vijenac palaa i trijemova, kojih se stupovi za mirna vremena ogledaju u vodi. I ja imam ovdje stan tik nad vodom, s maslinikom i umom empresovom za ljetnikovcem, i kad pomislim da e taj stan

jednom biti tvoj, bjelji mi je njegov mramor, sjenovitiji vrtovi i more ljubiaste boje. Ligijo, kako je ovdje lijepo ivjeti i ljubiti! Stari Meniklo koji upravlja ovim ljetnikovcem, posadio je na livadama pod mrikama itave kupove perunika, i kad sam ih ugledao, sjetio sam se Aulove kue, vaega impluvija i vaega vrta, u kojemu sam sjedio uza te. I tebi e te perunike spominjati roditeljski dom, zato sam uvjeren da e zavoljeti Ancij i ovaj ljetnikovac. Odmah poslije dolaska dugo smo razgovarali ja i Pavao za objedom. Govorili smo o tebi, pa me onda on stade uiti, a ja sam ga sluao dugo i samo u ti rei: da znam pisati kao Petronije, jo ti ne bih znao iskazati svega to mi je prolo milju i duom. Nisam se nadao da moe biti na svijetu jo takva srea, ljepota i mir, za koje ljudi dosada i ne znadu. No sve to uvam za razgovor s tobom, kad prvom slobodnom zgodom doem u Rim. Reci mi, kako moe zemlja drati u isto vrijeme ljude, kakvi su 22 Qu vadi 337 Li.*1"-* Petar Apostol, Pavao iz Tarsa i Cezar? Pitam se stoga to sam veer poslije Pavlova nauka proveo kod Nerona, i zna li to sam ondje uo? Najprije je on sam itao svoju pjesmu o razorenju Troje i stao se tuiti to nikad nije vidio grada gdje gori. Zavidio je Priamu i zvao ga sretnim stoga to mu je bilo dano vidjeti poar i rasap oinskoga grada. Nato ree Tigelin: Reci rije, boanski, pa u uzeti zublju, i prije nego no proe, vidjet e Ancij u plamenu! No Cezar ga nazva budalom. Kamo bih, ree, dolazio da diem morski uzduh i da njegujem ovaj glas koji mi darovae bogovi i koji, kau, treba da pazim radi narodnoga dobra? Zar mi ne kodi Rim, zar mi zaguljive ispare sa Subure i Eskvilina ne uzrokuju promuklost i zar mi ne bi gorei Rim davao tri puta divniji i traginiji prizor od Ancij a? Nato stadoe svi govoriti kako bi neuvena tragedija bio prizor onakvoga grada, koji je podloio svijet, pretvorena u gomilu siva pepela. Cezar je tvrdio da bi tada njegova pjesma nadmaila pjesme Homerove, a potom stade govoriti kako bi opet izgradio grad i kako bi se budui vjekovi divili njegovu djelu, pred kojim bi se umanjila sva druga djela ljudska. Nato stadoe pijani gosti vikati: Uini to! Uini! A on ree: Trebalo bi da imam vjernije i odani je prijatelje! Ja, priznajem, sluajui to uznemirio sam se odmah, jer si mi ti u Rimu, pre-mila moja. Sam se smijem sada toj bojazni i mislim da se Cezar i augustiani, premda su ludi, ne bi usudili poiniti takvu mahnitost, pa ipak gledaj, kako se ovjek boji za svoje milovanje. Volio bih da nije Linova kua u tijesnoj uliici na Zatiberju i u predjelu gdje stoje tuinci, na koje bi se u takvom sluaju manje obazirali. Meni ne bi ni palatinske palae bile stan tebe dostojan, pa bih htio da ti ne uzmanjka nita od onih uresa i udobnosti, kojima si se od djetinjstva privikla. Preseli se u Aulovu kuu, Ligijo moja. Ja sam ovdje mnogo o tome mislio. Da je Cezar u Rimu glas o tvojem povratku mogao bi doista doi po robovima na Palatin, svratiti na te panju i uzrokovati proganjanje to si smjela raditi 338 protiv volje Cezarove. Ali on e se dugo zabaviti ovdje u Anciju, i dok se vrati, davno e robovi o tome prestati priati. Lino i Urso mogu s tobom stanovati ondje. Uostalom, ivim od nade da e ti, boanska, prije nego Palatin opet vidi Cezara, ve boraviti u svojoj kui na Karinama. Blaen dan, sat i as, kad prestupi moj prag, i ako to uini Krist, kojega se uim poznavati, neka bude blagoslovljeno i Njegovo ime! Sluit u Mu i dat u za Nj ivot i krv. Zlo velim! Sluit emo Mu oboje, dok nam bude trajala ivotna prea. Ljubim te i pozdravljam te svom duom. 339

XXXIX Urso je grabio vodu iz atrnje i vukui na konopcu po dvije amfore pjevao je u po glasa udnu pjesmu ligijsku i ujedno pogledavao obradovanim oima na Ligi ju i Vinicija, koji su se meu empresima u Linovu vrtu bijelili kao dva kipa. Ni najmanji vjetri nije dirao njihove haljine. Na svijet padao je zlatni i blijedi sumrak, a oni su se u veernjoj tiini razgovarali drei se za ruke. Zar te nita zlo ne moe zadesiti, Marko, to si otiao iz Ancija bez znanja Cezarova? upita Ligija. Nita, draga moja odgovori Vinicije. Cezar je javio da e se zatvoriti s Terpnosom za dva dana, pa e skladati nove pjesme. To on esto ini i tada ni za to drugo ne zna i ne misli. Uostalom, to je meni do Cezara kad sam kod tebe i gledam tebe? Odvie sam te se ve zaelio, a posljednjih noi odbjegavao me san. Vie puta, kad sam zadri-jemao od umora, naglo sam se trgao oda sna s osjeajem da si u opasnosti; kadto mi se priini da su mi pokrali razmjetene konje koji su me trebali nositi iz Ancija u Rim i na kojima sam protrao taj put bre nego ijedan carski tekli. I nisam due mogao izdrati bez tebe. Odve te ljubim, draga, najdraa moja! Znala sam da e doi. Urso je dvaput odlazio na moju molbu na Karine i pitao za te u tvom domu. Lino mi se smijao i Urso takoer. 340 Doista se vidjelo da ga je ekala, jer je mjesto obine mrke haljine imala na sebi meku, bijelu stolu; iz njenih lijepih nabora isticahu joj se ruke i glava kao procvali drijenci iz snijega. S nekoliko ruiastih sasa bila je zakitila kosu. Vinicije pritisne usta na njenu ruku, pa onda sjedoe na kamenoj klupi usred vinjage i naslonivi se ramenima jedno uz drugo, utjeli su pogledavajui rumen na nebu, od koje su posljednje zrake odsije-vale u njihovim oima. ar tihoga veera lagano ih je svladavao. Kako li je ovdje tiho i kako je svijet krasan! ree tihim glasom Vinicije. No nastaje veoma jasna. Osjeam se tako sretan kako nisam bio nikad u ivotu. Reci mi, Ligijo, to je to? Nikada nisam slutio da bi moglo biti takve ljubavi. Mislio sam da je to samo vatra u krvi i pouda, a sad istom vidim da se moe ljubiti svakom kapljom krvi i svakim dahom i ujedno osjeati takav blag i neizreciv mir, kao da su ve upokojili duu San i Smrt. To je meni neto novo. Gledam ovaj mir drvea i ini mi se da je on u meni. Sad istom razumijem da moe postojati srea za kakvu ljudi dosad nisu znali. Sad istom razumijem zato ste ti i Pomponija Grecina tako vedre ... Da ...! To daje Krist... A ona u taj as poloi svoje krasno lice na njegovo rame i ree: Moj dragi Marko ... I nije mogla vie govoriti. Radost, zahvalnost i osjeaj da joj je sad istom slobodno da ga ljubi, pre-uzee joj glas, a oi joj se napunie suzama od uz-buenosti. Vinicije obujmi rukom njeno vitko tijelo privijajui je asak uza se, pa onda ree: Ligijo, neka je blagoslovljen as kad sam prvi put uo Njegovo ime! A ona odgovori tiho: Ljubim te, Marko! Zatim umukoe oboje, jer nisu mogli prosloviti ni rijei iz prepunih grudi. Na empresima se pogasie posljednje blijede zrake i vrt se posrebrio od mjeseeva srpa. 341 Zaas progovori Vinicije: Znam ... im sam uniao ovamo, im sam poljubio tvoje drage ruke, proitao sam u tvojim oima pitanje, jesam li shvatio onu boansku nauku koju ti

ispovijeda, i jesam li krten? Ne! Nisam jo krten, a zna li, svijete moj, zato? Pavao mi ree: Ja sam te uvjerio da je Bog doao na svijet i da je bio raspet za spasenje svijeta, ali neka te na vrelu milosti opere Petar, koji je prvi pruio na te ruku i prvi te blagoslovio. A i ja sam takoer htio da ti, najdraa, vidi moje krtenje, i da mi kuma bude Pomponija. Zato, dakle, nisam dosad krten, ako i vjerujem u Spasitelja i Njegovu blagu nauku. Pavao me je uvjerio, obratio, i zar je moglo biti drukije? Kako da ne vjerujem da je Krist doao na svijet, kad tako govori Petar, koji je bio Njegov uenik, i Pavao, kojemu se objavio? Kako da ne vjerujem da je bio Bog, kad je uskrsnuo od mrtvih? Ta vidjeli su Ga i u gradu, i kod jezera, i na gori, i vidjeli su ga ljudi, kojih usta nisu izrekla lai. Ja sam u to vjerovao od onoga asa kad sam uo Petra na Ostrianu, jer sam ve tada rekao u sebi: na svemu svijetu svaki drugi ovjek mogao bi slagati prije nego ovaj koji govori: Vidio sam! Ali bojao sam se vae nauke. inilo mi se da mi ona otima tebe. Mislio sam da u njoj nema ni mudrosti, ni ljepote, ni sree. No danas, kad sam je upoznao, kakav bih bio ovjek kad ne bih htio da na svijetu vlada istina, a ne la, ljubav, a ne mrnja, dobrota, a ne bezakonje, vjera, a ne nevjera, milosre, a ne osveta? Tko bi bio takav da ne bi to volio i toga htio? A to sve ui vaa nauka. I druge nauke ele pravdu, ali samo ova jedina ini ljudsko srce pravednim. I osim toga ini ga istim, kao tvoje i Pomponijino, i ini ga vjernim, kao tvoje i Pomponijino. Bio bih slijepac da toga ne vidim. A kad je uz to Krist obeao ivot vjeni i sreu tako neizmjernu da je moe dati samo svemogunost Boja, to onda da ovjek poeli vie? Da zapitam Se-neku zato preporua krepost, kad pokvarenost donosi vie sree, ne bi mi znao odista nita pametno odgovoriti. Ali ja znam sada zato treba biti krepo342 stan. Eto zato to dobro i ljubav izviru od Krista, i zato da, kad mi smrt sklopi oi, naem ivot, naem sreu, naem sebe sama i tebe najdraa moja... Kako neu zamilovati i primiti nauku koja ujedno govori istinu i unitava smrt? Tko ne bi volio dobro nego zlo? Ja sam mislio da se ta nauka protivi srei, a Pavao me uvjerio da ona ne samo to nita ne uzima nego jote daje. Sve to jedva staje u moju glavu, ali osjeam da je tako, jer nikad nisam bio ovako sretan, niti sam mogao da budem, pa da sam te i oteo na silu i drao u svom domu. Evo si mi maloprije rekla: Ljubim te, i tih rijei ne bih od tebe dobio ni za svu rimsku mo. O Ligijo! Um govori da je ta nauka boanska i najbolja, srce to osjea, pa tko da se opre takvim dvjema silama? Ligija je sluala, zagledavi se u njega svojim modrim oima, slinima kod mjeseeva sjaja mistinome cvijeu i jednako vlanima kao cvijee. Da, Marko, istina je! ree naslanjajui jae glavu na njegovo rame. I u taj as bili su oboje neizmjerno sretni, jer su razumjeli da ih osim ljubavi spaja jo druga neka sila, ujedno mila i neodoljiva, kroz koju sama ljubav postaje neto nepropadljivo, nepodlono promjenama, razoaranju, izdaji, pa ni samoj smrti. Srca im sasvim prepuni pouzdana nada da se oni, to se god dogodilo, nee prestati ljubiti i pripadati jedno drugome. I zato im je obuzimao due neizreciv mir. Vinicije je pri tom osjeao da je ta ljubav ne samo ista i duboka, nego posvema nova, kakve svijet dosele jo nije znao i nije mogao dati. Sve je pri-tjecalo u njegovu srcu toj ljubavi: i Ligija, i nauka Kristova i svjetlo mjeseevo, i tiina pozaspalih empresa, i vedra no, tako da mu se itav svemir uinio jedino njome ispunjen. Zaas opet progovori stianim i drhtavim glasom: Ti e biti dua moje due i bit e mi najdraa od svega na svijetu. Jednako

e nam kucati srca, jedna e biti naa molitva i jedna zahvalnost Kristu. O moja draga! ivjeti zajedno, tovati zajedno milog Boga i znati da emo, kad doe smrt, oi opet otvo343 riti kao iza blagoga sanka na novo svjetlo, moe li se to bolje zamisliti? Zato se samo udim kako nisam toga prije razumio. I zna li to mi se sada ini: da toj nauci nee moi nitko odoljeti. Za dvjesta ili trista godina primit e je sav svijet. Ljudi e zaboraviti Jupitera, i nee biti drugih bogova, nego samo Krist, ni drugih hramova do kranskih. Tko ne bi elio sebi sreu? Ah, uo sam razgovor Pavlov i Pe-tronijev, i zna li to Petronije najzad ree: To nije za me, i nita vie nije znao da kae. Ponovi mi rijei Pavlove ree Ligija. Bilo je to jedno vee kod mene. Petronije je stao bezbrino besjediti i aliti se, kako obino zna. A nato e Pavao rei: Kako moe, mudri Petronije, nijekati da je Krist ivio i uskrsnuo od mrtvih, kad tebe nije tada bilo na svijetu? A Petar i Ivan vidjee Ga, i ja Ga vidjeh na putu u Damask! Neka, dakle, prije tvoja mudrost dokae da smo laljivci, a onda neka zanijee naa svjedoanstva. No Petronije odgovori da mu nije na umu nijekati, kad zna da se dogaa mnogo kojeta nepojmljivo to ipak ljudi dostojni vjere potvruju. Nego ree da je jedna stvar otkriti kakvoga novoga tuega boga, a drugo je primiti njegovu nauku. Neu, ree, da znam ni za to, to bi moglo pokvariti ivot i otetiti njegovu ljepotu. Ne marim, jesu li nai bogovi pravi, ali oni su lijepi, nama je kod njih veselo, i moemo da ivimo bez brige. Nato mu Pavao odgovori: Odbija nauku ljubavi, pravde i milosra iz straha od briga u ivotu. No pomisli, Petronije, je li va ivot, doista, bez briga. Eto ni ti, gospodine, i nitko izmeu najbogatijih i najmonijih ne zna, lije-ui s veera na poinak, nee li ga probuditi smrtna osuda. Reci nam: kad bi Cezar priznavao tu nauku, koja nalae ljubav i pravednost, zar tvoja srea ne bi bila mirnija? Boji se za svoje radosti, a ne bi li ivot tada bio veseliji? A to se tie ukrasa ivota i ljepote, ako ste sagradili toliko hramova i kipova na ast boanstvima zlim, osvetijivim, preljuboincima i laljivcima, to onda ne biste uinili na ast jedinoga Boga ljubavi i istine? Hvali se svojom sudbi344 nom, jer si mogu i ivi raskono, no mogao si jednako biti bijedan i ostavljen, iako si od velikoga doma, i tada bi, zaista, bolje bilo na svijetu da ljudi priznavaju Krista. U vaem gradu i bogati roditelji izbacuju esto djecu iz kue, jer nee da se mue njihovim odgojem, pa tu djecu zovu alumni. I ti si, gospodine, mogao biti takav alumnus. No kad bi roditelji tvoji ivjeli po naoj nauci, ne bi te moglo to zadesiti. Kad bi se u naponu svoje snage oenio ljubljenom enom, elio bi da ti ostane vjerna do smrti. A gledaj to u vas biva, koliko ima sramote, koliko bestidnosti i meetarenja branom vjerom! Ta i sami se ve udite kad se nae ena koju zovete univira. A ja ti kaem da one koje budu nosile Krista u srcu, nee pogaziti vjere muevima, jednako kao to e i kranski muevi uvati vjeru enama. Ali vi nemate pouzdanja ni u svoje vladare, ni u svoje oeve, ni ene, ni djecu, ni sluge. Pred vama se trese sav svijet, a vi strepite od svojih robova, jer znate da svaki as mogu podii protiv vaega tlaenja stranu bunu, kako su je ve vie puta dizali. Bogat si, a ne zna nee li ti sutra zapovjediti da ostavi svoje bogatstvo. Mlad si a sutra e moda morati da umre. Ljubi, a vreba te izdaja; naslauje se ljetnikovcima i kipovima, a sutra moe biti protjeran u pusto Pandatarijsku; ima tisue slugu, no sutra ti mogu sluge istoiti krv. Pa ako je tako, kako onda moete biti mirni, sretni i ivjeti u radosti? A ja evo navijetam

ljubav i propovijedam nauku koja zapovjeda vladarima da ljube podanike, gospodarima da ljube robove, robovima da slue iz ljubavi svima, da ine pravdu i milosre, i na svretku obeaje sreu neiscrpivu kao more bez kraja. Kako, dakle, moe, Petronije, govoriti da ta nauka kvari ivot kad ga ona popravlja na bolje, i kad bi i ti stoput bio sretniji i sigurniji, kad bi ona osvojila svijet onako kako ga je osvojila vaa rimska vlast. Tako je govorio Pavao, Ligijo, a nato ree Petronije: To nije za me, i hinei da je pospan, izie, a na polasku jo ree: Vie volim svoju Euniku nego tvoju nauku, idove, ali ne bih se htio s tobom hvatati 345 u kotac na govornikoj tribini. No ja sam sluao njegove rijei svom duom, i kad je govorio o naim enama, veliao sam tu nauku svim srcem, iz koje si izrasla, kao u proljee to rastu ljiljani na bujnoj njivi. I mislio sam tada: eno Popeja je ostavila dva mua radi Nerona, eno Kalvije Krispinile, eno Nigi-dije, eno gotovo svih to ih god znam, osim jedine Pomponije, sve su pazarile vjerom i zakletvama, i samo ona jedna, samo ova moja nee odstupiti, nee prevariti ni potrnuti ognjita, makar me prevarilo i odstupilo od mene sve u to sam se uzdao. Pa sam govorio sebi u dui: im u ti se oduiti, ako neu ljubavlju i potovanjem? Jesi li osjeala da sam ondje u Anciju tebi govorio i razgovarao s tobom bez prestanka, bez odmora, kao da si bila kod mene? Ljubim te stoput vie zato to si pobjegla preda mnom iz Cezarove kue. Reci rije, pa emo ostaviti Rim i nastaniti se gdjegod daleko. A ona ne diui glave s njegova ramena, podie oi kao zamiljeno put posrebrenih vrika empresa i odvrati: Dobro, Marko. Ti si mi pisao za Siciliju, gdje se i Aulovi misle skloniti pod starost... A Vinicije je prekide s radou: Jest, draga moja! Naa su imanja blizu. Divna je ono obala, gdje je podneblje jo blae, a noi jo vedrije od rimskih, mirisne i jasne ... Tamo su ivot i srea skoro jedno isto. I stade matati o budunosti: Tamo moemo zaboraviti sve brige. U gajevima i po maslinicima etat emo i poivati u hladu. O Ligijo, kakva li ivota: ljubiti se, uivati slatkoga Boga i tvoriti oko sebe dobro i pravdu u miru! Oboje zautjee zagledavi se u budunost, samo ju je on sve jae privijao k sebi, pri emu je na mjeseini sjajio na njegovoj ruci zlatan viteki prsten. U ovoj gradskoj etvrti, gdje je stanovao siromaan radni svijet, sve je ve spavalo i nikakva buka nije mutila tiine. Hoe li mi dopustiti da idem ee k Pom-poniji? upita Ligija. 346 Da, draga. Pozivat emo ih u na dom ili emo sami odlaziti k njima. Hoe li da povedemo sa sobom Petra Apostola? Njega su pritisnule godine i napor. I Pavao e nas pohoditi, obratit e Aula Pla-ucija, i kako vojnici grade kolonije u dalekim krajevima, tako emo mi sagraditi kransku naseobinu. Ligija podigne Vinicijevu ruku i htjede pritisnuti na nju usta, no on stade govoriti aptom, kao da se boji uplaiti sreu: Nemoj, Ligijo, nemoj! Ja tebe tujem i oboavam. Daj mi ti ruke. Ljubim te. No on je ve pritisnuo usta na njene kao emin bijele ruke i nekoliko trenutaka uli su samo kucaje svojih srdaca. Uzduhom nije lahorio ni najmanji povjetarac i empresi su stajali tako nepomini, kao da su takoer suspregnuli dah u prsima ...

Najedanput presijee tiinu nenadana rika, duboka, kao da gudi negdje pod zemljom. Ligijino tijelo ustrepti drui, no Vinicije ustane i ree: To lavovi riu u zvjerinjacima ... I oboje stadoe oslukivati. Uto prvoj tutnjavi odazove se druga, trea, deseta, sa svih strana i iz svih etvrti grada. U gradu je znalo biti kadto po vie tisua lavova, zatvorenih pri raznim arenama, pa su esto nou prilazei reetkama i naslanjajui na njih goleme glave na taj nain javljali svoju tugu za slobodom i pustinjom. Tako su stali tugovati i sada i dozivajui jedan drugoga u nonoj tiini zagluili su rikom sav grad. Bilo je u tome neto neizrecivo jezivo i sumorno, pa ih je stoga Ligija, kojoj su ti glasovi zaplaili jasna i slatka privienja budunosti, sluala sa srcem stisnutim od nekog udnog uasa i tuge. No Vinicije je obujmi rukom i ree: Ne boj se, draga! Igre su blizu, pa su svi zvjerin jaci prepunjeni. Zatim uoe oboje u kuu Linovu, praeni sve jaom rikom lavljih glasova. 347 XL U Anciju je dotle Petronije slavio gotovo svakoga dana nove pobjede nad augustianima, koji su se s njime natjecali za Cezarovu milost. Utjecaj Tigeli-nov opade sasvim. U Rimu, gdje je trebalo uklanjati ljude koji su se inili opasni, plijeniti njihov imutak, obavljati politike poslove, davati igre koje su se odlikovale raskonou i neukusom, i najposlije ispunjavati nakazne prohtjeve Cezarove, Tigelin, jednako vjet kao i spreman na sve, pokazivao se prijeko potreban. No u Anciju, usred palaa koje su se ogledavale u plavom moru, Cezar je ivio na grki nain. Od jutra do mraka itali su stihove, raspravljali bi o njihovoj gradnji i savrenosti, zanosili se uspjelim obratima, bavili se glazbom, kazalitem, jednom rijeju samo onim to je izumio i ime je ivot ukrasio grki genij. No u takvim je prilikama Petronije, neusporedivo bolje obrazovan od Tigelina i drugih augustiana, dosjetljiv, rjeit, pun tankoutnog ukusa, morao pretegnuti. Cezar je traio njegovo drutvo, sluao njegovo mnijenje, pitao savjete kad je sam stvarao, i pokazivao prema njemu prijateljstvo ivlje nego ikada. Onima koji su oko njih bili inilo se da je Petronije postigao ve odlunu pobjedu da se prijateljstvo meu njim i Cezarom utvrdilo i da e preivjeti godine. I oni, koji su neko pokazivali neprijateljstvo gizdavom epikurejcu, stadoe se sad kupiti oko njega i otimati se za njegovu naklonost. A mnogi su se i radovali u dui to >' 348 je pretegnuo ovjek koji je doista znao to mu valja 0 kome drati, i primao sa skeptinim osmijehom laskanje jueranjih zlotvora, ali bilo od ljenivosti, bilo od velike naobrazbe nije bio osvetljiv, niti se svojom mou sluio na tuu propast ili tetu. Bilo je asova kad je mogao pogubiti i Tigelina, ali on je volio da ga ismijava i pokazuje oito njegovu nedostatnu naobrazbu i prostatvo. Senat je u Rimu odahnuo, jer ve podrug mjeseca nije bila izreena smrtna osuda. I u Anciju i u Rimu priali su prava udesa o pre-finjenosti do koje je dotjerala rasputenost Cezara 1 njegova ljubimca, no svaki je volio osjeati nad sobom Cezara, prefinjena u rasputenosti, nego po-ivinena u rukama Tigelinovim. Samo je Tigelin oajavao i smiljao, ne bi li se ostavio borbe, jer je Cezar esto puta govorio da su u itavom Rimu i na svemu dvoru samo dvije due podobne da se razumiju, i da su samo dva prava Helena: on i Petronije. Neobina okretnost Petronijeva utvrdila je ljude u uvjerenju da e njegov utjecaj ostati trajniji od svih ostalih. Nisu vie ni mislili kako bi Cezar mogao bez njega, s

kime bi mogao razgovarati o poeziji, glazbi, utrkama, u ije bi oi gledao kad bi htio provjeriti je li ono to tvori odista savreno. A Petronije, s onim obinim svojim nehajem, inilo se da ne podaje nikakve vanosti svojemu poloaju. Bio je kao obino trom, lijen, dosjetljiv i skeptian. Cesto je inio na ljude dojam ovjeka koji se podru-guje njima, sebi, Cezaru i cijelome svijetu. Kadto se oslobodio da kudi u oi i Cezara, i kad su drugi mislili da zalazi predaleko ili da sebi prosto sprema propast, on je umio kudnju izvrnuti tako naglo da mu je ona bila na korist, a u nazonima je budila uenje i uvjerenje da nema neprilike, iz koje on ne bi izaao kao pobjednik. Po prilici tjedan dana poslije povratka Vinicijeva iz Rima Cezar je itao u malenu drutvu odlomak iz svoje Troike, pa kad je svrio i kad se stiao gromki i zanosan pljesak, Petronije, zapitan pogledom Cezarovim, ree: 349 Loi stihovi, vrijedni da se bace u vatru. Nazonima srca prestadoe kucati od prepasti, jer Neron od djetinjstva nije uo nikada iz niijih usta sline presude. Samo Tigelinu sine lice od radosti. No Vinicije problijedi mislei da je Petronije, koji se nikad nije opijao, ovaj puta pijan. A Neron priupita meutim glasom, u kojemu je ipak zaigrala duboko ranjena tatina: to nalazi u njima loe? A Petronije prie k njemu blie: Ne vjeruj njima ree pokazujui rukom na nazone oni se ni u to ne razumiju. Pita to je loe u tim stihovima? Ako e da ti pravo kaem: dobri su za Vergilija, dobri za Ovidija, dobri su ako hoe i za Homera, ali nisu za te. Tebi nije slobodno ovakve stihove pisati. Taj poar to ga opisuje, ne ari dosta, tvoja vatra ne ee dovoljno. Ne sluaj laskanja Lukanova. Njemu bih za iste takve stihove priznao genij, ali ne tebi. A zna li zato? Jer si vei od njih. Komu su bogovi dali toliko kao to su dali tebi, od toga se vie moe zahtijevati. Ali ti se lijeni. Voli prospavati poslije prandija nego sjedjeti i izglaivati stihove. Ti moe stvoriti djelo za kakvo svijet jo nije uo, i zato ti u oi kaem: napii bolje! Govorio je to preko volje, kao da se podsmijeva i ujedno kao da grdi. No Cezaru se oi zamaglie od miline, te ree: Bogovi su mi dali neto talenta, ali su mi dali uz to neto vie, pravoga poznavaoca i prijatelja koji jedini znade govoriti istinu u oi. Rekavi to, prui svoju tustu, crvenkastom dlakom obraslu ruku zlatnome svijenjaku, ugrabljenom iz Delfa, te htjede da spali stihove. No Petronije uze mu ih, prije nego se plamen dotakao papirusa. Ne, nipoto! ree. I ovako loi pripadaju ovjeanstvu. Ostavi ih meni. A ti mi dopusti da ti ih poaljem u kutiji po mom ukusu odgovori Neron grlei ga. 350 I zamalo nastavi: Tako je, ima pravo. Moj poar ne plamti dovoljno, moj oganj ne ee dosta. Mislio sam ipak, kada dostignem Homera da e mi biti dosta. Neka skromnost i loe miljenje o sebi svagda su mi smetali. Ti si mi otvorio oi. Ali zna li zato je tako kako ti govori? Eto, kipar na priliku, kad hoe da stvori lik boga, trai uzor, a ja nisam imao uzora. Nisam vidio nikad gdje gori grad, i zato mojemu opisu nedostaje istinitosti. Onda u ti rei da treba ipak biti velik umjetnik pa to pogoditi. Neron se zamisli i zaas ree:

 Odgovori mi, Petronije, na jedno pitanje: ali li ti to je Troja izgorjela? alim li...? Tako mi hromoga mua Venerina, nimalo! A rei u zato! Troja ne bi planula da nije Prometej darovao ljudima oganj i da se Grci nisu zaratili sa Priamom; a da nije bilo vatre, Eshil ne bi napisao svojega Prometeja, kao to Homer ne bi spjevao Ilijade, a ja volim da imamo Prometeja i Ilijadu nego da se uzdrala varoica, po svoj prilici jadna i prljava, u kojoj bi sada sjedio kakav za kaznu premjeteni prokurator i dodijavao ti svojim raspravama s gradskim areopagom. Evo to e rei pametno govoriti odgovori Cezar. Za poeziju i umjetnost slobodno je i nuno sve rtvovati. Blago Ahejcima koji Homeru dadoe sadraj za Ilijadu, i blago Priamu koji je vidio rasap svoje otadbine. A ja? Ja nisam vidio grada koji gori. Nastade asom utnja, koju napokon prekide Ti-gelin. Pa ve sam ti govorio, Cezare ree zapovjedi, pa u spaliti Ancij. Ili zna to? Ako ti je ao ovih ljetnikovaca i palaa, spalit u ti brodove u Ostiji ili u ti sagraditi na Albanskom podgorju drven grad koji e sam saeci. Hoe li? No Neron mu dobaci pogled pun prezira: Zar ja da gledam gdje gore drven jare? Tvoja je pamet ishlapila, Tigeline! I vidim uz to da ne ci351 jeni osobito moga talenta i moje Troike, kad misli da bi druga neka rtva bila za nju prevelika. Tigelin se smete, a Neron doda, kao da misli svratiti razgovor drugamo: Ljeto nastaje... O, to sada negdje onaj Rim zaudara...! A ipak trebat e se vraati onamo na ljetne igre. Kad otpusti augustiane, Cezare, dopusti mi da ostanem asak s tobom nasamu. Sat kasnije ree Vinicije na povratku iz carskoga ljetnikovca Petroniju: Pretrpio sam za te jedan as mnogo straha. Mislio sam da si pretjerao u piu i da si propao bez spasa. Dri na pameti da se titra sa smru. To je moja arena odgovori nehajno Petro-nije i zabavljam se osjeajui da sam na njoj najbolji gladijator. Ta pogledaj kako se svrilo. Moj je utjecaj veeras jo porastao. Poslat e mi svoje stihove u kutiji, koja e biti, hoe li se okladiti, silno skupocjena i silno neukusna. Naloit u svojemu lijeniku da u njoj dri lijekove za ienje. Uinio sam ono i poradi toga to e Tigelin, videi kako ovakve stvari polaze za rukom, htjeti, bez sumnje, da se povodi za mnom, i zamiljam to e biti kad stane izvoditi gluposti. To e biti kao kad bi piri-nejski medvjed htio hodati po uetu. Smijat u se kao Demokrit. Da mi se ozbiljno hoe, mogao bih upropastiti Tigelina i postati mjesto njega prefekt pretorijanski. Tada bih imao u rukama i samoga Riobradoga. Ali ja sam lijen. Volim od te napasti ovakav ivot kakav provodim, pa i Cezarove stihove. Kakva je to vjetina koja i kudnju znade pretvoriti u laskanje! Ali jesu li, doista, ti stihovi tako loi? Ja se u to ne razumijem. Nisu gori nego od drugih pjesnika. Lukan ima u jednom prstu vie talenta, ali ima neto i u Rio-bradom. Ima prije svega veliku ljubav k poeziji i glazbi. Za dva dana imamo doi k njemu sluati glazbu za himnu na ast Afroditi, koju e danas ili sutra dovriti. Bit emo u malom krugu: samo ja, ti, Tu- 4v, 352 lije Senecion i mladi Nerva. A to sam ti rekao da njegove stihove upotrebljavam poslije gozbe, kako Vi teli je upotrebljava plameneva pera, to nije istina...! Kadto su rjeiti. Rijei Hekubine dirljive su ... Ona se tui na trudove pri poroaju, i

Neron je pogodio dobre izraze moda zato to i sam s trudom raa svaki stih... Nekad ga i alim. Tako mi Poluksa, to je to udna zbrka! Kaliguli je falila peta daska, ali ovakva udesa i pokore nije ni on inio. Tko predvia dokle e otii ludovanje Riobradoga? ree Vinicije. Nitko iv. Mogu se jo dogoditi takve stvari odvrati Petronije da e ljudima kroz vjekove rasti kosa na glavi kad ih se sjete. No to ba i jest zanimljivo i vrijedno vidjeti, i premda se znam dosaivati kao Jupiter Amonski u pustinji, mislim da bih se pod drugim Cezarom dosaivao jo stoput vie. Tvoj je idov Pavao rjeit, to mu priznajem, i ako budu takvi ljudi navijetali tu nauku, nai bogovi treba da se, nema ale, uvaju da se vremenom ne moraju prtljati na tavan u stareine. Istina da je na priliku Cezar kranin, svi bismo se osjeali sigurnije. No tvoj prorok iz Tarsa, upravljajui na me svoje dokaze nije, vidi, pomislio da je meni ta neizvjesnost zain ivotu. Tko se ne kocka, nee proigrati imutka, pa opet se ljudi kockaju. Znao sam sinove vitezova i senatora koji su dragovoljno otili u gladijatore. Veli da se titram ivotom. Istina je, ali inim to jer me to zabavlja, a vae kreposti kranske dosadile bi mi kao Senekine rasprave, za jedan dan. Zato je rjeitost Pavlova bila zabluda. On bi trebao razumjeti da ljudi kakav sam ja nee primiti te nauke nikada. Ti, to je to drugo! S tvojom udi mogao si ili zamrziti na ime kransko kao na kugu, ili sam postati kranin. Ja im dajem pravo zijevajui. Ludujemo, sremo u propast, neto nepoznato ide nam u susret iz budunosti, neto se prolama pod nama, neto mre uz nas, sve to priznajem! Ali znat emo umrijeti, a dotle to da sebi tegobimo ivot i sluimo smrti, prije nego nas odnese. ivot postoji radi sebe sama, a ne radi nje. 23 Quo vadi 353 A meni je tebe ao, Petronije. Ne ali me vie nego to se sam alim. Neko ti nije bilo zlo meu nama i vojujui u Armeniji e-znuo si za Rimom. I sada eznem za Rimom. Da! Jer si zamilovao kransku vestalku koja sjedi na Zatiberju. Niti se tome udim niti prigovaram. udim se vie tome to i kod te nauke za koju tvrdi da je more sree, i kod te ljubavi koja e biti skoro ovjenana, tuga ne silazi s tvoga lica. Pompo-nija Grecina uvijek je tuna, a i ti, otkako si postao kranin prestao si se osmjehivati. Nemoj me uvjeravati da je to vesela nauka. Iz Rima si se vratio jo tuniji. Ako se vi tako po kranski ljubite, tako mi svijetlih uvojaka Bakovih, ja ne idem vaim tragom. To je neto drugo odgovori Vinicije. Kunem ti se ne Bakovim uvojcima, nego duom svoga oca da nisam nikad za preanjega vremena ni okuao slasti ovakve sree kakvu sada uivam. Nego mori me tuga, i to je jo udnije, kad sam od Ligije daleko ini mi se da joj prijeti neka pogibao. Ne znam kakva, ni otkuda bi mogla hrupiti, ali je slutim onako kako se sluti oluja. Za dva dana pothvaam se da ti izradim dopust da ostavi Ancij, za koliko god hoe. Popeja je neto mirnija, i koliko znam, nita od nje ne prijeti ni tebi ni Ligiji. I danas me je pitala to sam radio u Rimu, premda je moj odlazak u Rim bio tajna. Moe biti da te je uhodila. No sada joj valja i sa mnom raunati. Vinicije zastade i ree: Pavao je govorio da nas Bog kadto opominje, ali u praznovjerje i gatanje ne doputa da vjerujemo, pa se branim od tog praznovjerja, a ne mogu mu se oteti.

Hajde da ti kaem, ne bih li zbacio teret sa srca. Sjedjeli smo ja i Ligija jedno do drugoga za noi ovako vedre kao to je noas i rasporeivali budui ivot. Ne umijem ti rei kako smo bili sretni i mirni. I u to zarikae lavovi. To je u Rimu obina 354 stvar, pa ipak od toga asa nemam mira. ini mi se da je u toj rici bila kao neka prijetnja, kao nagovi-jetanje nesree ... Zna da me strah ne hvata lako, ali tada je bilo neto takvo da je strah ispunio svu nonu tamu. Tako je dolo udno i nenadano da mi jo uvijek odjekuje u uima ona rika, i u srcu osjeam nepokoj, kao da Ligija treba moju obranu od neega strana... moda od onih lavova. I muim se. Ishodi mi doputanje da odem, jer u drukije otii i bez doputenja. Ne mogu ovdje sjedjeti, ponavljam, ne mogu! Petronije se nasmije. Jo nije do toga dolo ree da se sinovi bivih konzula ili njihove ene predaju lavovima na areni. Moe vas zadesiti svaka druga smrt, ali ne takva. Tko zna najposlije, jesu li to bili lavovi, jer germanski turovi ne riu loije od njih. A ja se rugam i gatanju i kobi. Sino je bila topla no i vidio sam zvijezde gdje se siplju kao kia. Mnogome ne mili se takav prizor, no ja sam pomislio: ako je meu njima i moja, barem neu poeljeti drutva ...! Zatim posuti asak i iza kratka razmiljanja, ree: Napokon, eto vidi, ako je va Krist uskrsnuo od mrtvih, onda moe i vas oboje obraniti od smrti. Moe odgovori Vinicije pogledavajui na nebo koje se osulo zvijezdama. 355 XLI Neron je svirao i pjevao himnu u ast Gospodarice Cipra, za koju je sam sloio stihove i udesio glazbu. Bio je toga dana pri glasu i osjeao je da njegova glazba, doista, zanosi nazone, i taj je osjeaj dao toliko snage njegovu glasu i tako mu je zanosio duu da se odista inilo da je nadahnut. Na koncu problijedi i sam od iskrenoga ganua. I zacijelo prvi put u ivotu nije htio sluati pohvale nazonih. Sjedio je naslonivi ruke na citaru i sputene glave, zatim ustane naglo i ree: Umoran sam i treba mi uzduha. Ugodite dotle citare. Rekavi to, zavije vrat svilenom maramom. Vi hodite sa mnom ree obraajui se Pe-troniju i Viniciju, koji su sjedjeli u kutu dvorane. Ti, Vinicije, prui mi ruku, jer me je ostavila snaga, a Petronije e mi govoriti o glazbi. I iziu zajedno na alabastrom popoenu i afranom posutu terasu od palae. Ovdje se die slobodnije ree Neron. Dua mi je uznemirena i tuna, iako vidim da s ovim to sam vam za ogled zapjevao, mogu istupiti javno, i da e to biti trijumf kakva nikad jo nijedan Rimljanin nije slavio. Moe istupiti ovdje, u Rimu i u Aheji. Divio sam ti se svim srcem i mislima, boanski! odgovori Petronije. 356 Znam. Odvie si lijen da se sili na pohvale. Iskren si kao Tulije Senecion, ali si bolji znalac od njega. Reci mi to sudi o glazbi? Kad sluam poeziju, kad gledam kvadrigu na kojoj se vozi u cirku, lijep kip, lijep hram ili sliku, osjeam da obuhvaam ono to vidim, cjelovito i da moj zanos dohvaa sve to te stvari mogu dati. No kad sluam glazbu, osobito tvoju, otvaraju se preda mnom nove raskoi i ljepote. Trim za njima, ali netom ih primim u se, pritjeu neprestano nove, upravo kao valovi morski koji idu iz beskrajnosti. Zato ti kaem da je glazba kao more. Stojimo na jednoj obali i vidimo daljinu, ali druge obale dogledati ne moemo.

 Ah, kako si ti dubok znalac! ree Neron. I askom su etali utei, samo je afran tiho u-tio pod njihovim nogama. Izrekao si moju misao ree napokon Neron i zato kaem uvijek da me u cijelome Rimu ti jedini moe razumjeti. Tako je. Isto tako sudim i ja o glazbi. Kad sviram i pjevam, vidim takve stvari za koje nisam znao da postoje u mojem carstvu ili na svijetu. Eto ja sam Cezar i svijet pripada meni, mogu sve. A ipak mi glazba otvara nova carstva, nove zemlje i mora i nove raskoi, kojih dosad nisam poznavao. Najee ne umijem ih nazvati imenom, ni pojmiti umom, samo ih osjeam. Osjeam bogove, vidim Olimp. Neki vjetar s onoga svijeta pue na me: nazirem kao u magli neke veliine neizmjerne i mirne i tako jasne kao izlaz sunca... itav sferos igra oko mene i rei u ti i Neronov glas zadrhta oitim zanosom da se ja, Cezar i bog, osjeam tada sitan kao praak. Hoe li vjerovati? Da. Samo veliki umjetnici mogu se osjeati prema umjetnosti maleni... Danas je no iskrenosti, zato otvaram pred tobom duu kao pred prijateljem i rei u ti jo vie ... Misli li da sam slijep ili lien pameti? Misli li da ne znam da u Rimu piu pogrde o meni po zidovima, da me zovu ubojicom matere i ene... da me dre za neman i okrutnika, zato jer je Tigelin iz357 radio u mene nekoliko smrtnih osuda mojim neprijateljima? Da, prijatelju, dre me za nakazu i ja znam za to... Utuvili su mi okrutnost dotle da se sam kadto pitam, nisam li okrutnik... Ali oni ne razumiju toga da djela ovjekova mogu biti kadto okrutna, a ovjek moe ne biti okrutnik. Ah, nitko nee vjerovati, moda ni ti, moj dragi, nee vjerovati da se na mahove, kad glazba uljuljava moju duu, osjeam dobar kao edo u kolijevci. Tako mi onih zvijezda to nad nama sjaju, govorim ti pravu istinu: ljudi ne znadu koliko dobro lei u mome srcu i kakvo i ja sam vidim blago u njemu kad glazba otvori njegova vrata. Petronije, koji nije nimalo sumnjao da Neron iskreno govori u taj as, i da je glazba doista kadra probuditi plemenitije sklonosti njegove due, pritisnute brdima sebinosti, rasputenosti i opaine, prihvati: Tebe treba poznavati izbliza, kao to te ja poznajem. Rim te nikada nije znao cijeniti. A Cezar se nasloni jae o Vinicijevo rame, kao da se sagnuo pod bremenom nepravde, i odgovori: Tigelin mi je govorio da u senatu apu da Diodor i Terpnos bolje od mene udaraju u citaru. I to mi poriu! No ti, koji govori uvijek istinu, reci mi po dui: sviraju li oni bolje od mene, ili isto tako dobro kao i ja? Ni prilika ti nisu. Ti ima blag udar i ujedno vie snage. U tebi se vidi umjetnik, u njima vjeti zanatlije. Dakako! Tko uje prije njihovu glazbu, bolje razumije to si ti. Ako je tako, neka ive. Nee se nikad domisliti kakvu si im uinio ovaj as uslugu. Uostalom, da ih poaljem u progonstvo, valjalo bi mi na njihovo mjesto uzeti druge. I ljudi bi jo govorili da iz ljubavi prema glazbi zatire u dravi glazbu. Nemoj ubijati nikada umjetnosti radi umjetnosti, boanski. Kako si ti razlian od Tigelina! odgovori Neron. No vidi, ja sam upravo u svemu umjetnik, i jer glazba otvara preda mnom prostore kojih 358 ni slutio nisam, krajeve kojima ne vladam, raskoe i sreu kojih nisam poznavao, ne mogu ivjeti obinim ivotom. Ona mi govori da imade neobinost, pa je traim svom silom vlasti to su je bogovi stavili u moje ruke. Kadto mi se ini da treba,

da bi ovjek doao u te olimpijske svjetove, uiniti neto takvo ega nijedan ovjek dosad nije uinio, treba nadmaiti ovjeji rod u dobru ili zlu. Znam, takoer, da ljudi sumnjaju na me da sam mahnit. No ja nisam mahnit, ja samo traim! A ako pomahnitam, to biva od dosade i nestrpljivosti, jer ne mogu nai to traim. Ja traim, razumije li me, i zato hou da budem vei od ovjeka, jer samo na taj nain mogu biti najvei kao umjetnik. Uto snizi glas da ga ni Vinicije ne moe uti i, prinese usta Petronijevu uhu, stade aptati: Zna li da sam ponajvie radi toga osudio na smrt majku i enu? Pred vratima nepoznatog svijeta htio sam prinijeti najveu rtvu to je ovjek moe prinijeti. Mislio sam da e se poslije toga neto dogoditi i da e se otvoriti neka vrata za kojima u ugledati neto neznano. Bilo to divnije ili strasnije od ljudskoga poimanja, samo da je neobino i veliko ... No ta rtva nije bila dovoljna. Da se otvore vrata spoznaje, hoe se jamano vie, i neka bude kako hoe Usud. to kani uiniti? Vidjet e, vidjet e prije nego misli. Meutim, znaj da postoje dva Nerona: jedan onakav kakva ga znadu ljudi, a drugi umjetnik, kojega zna ti sam i koji, ako ubija kao smrt ili bjesni kao Bako, ini to upravo zato to ga gui pliina i nitavnost obinoga ivota, i htio bi da ih istrijebi, pa makar morao upotrijebiti oganj ili gvoe... Oh! to e taj svijet biti jadan kad mene nestane ...! Nitko jo ne sluti, ni ti, dragi, kakav sam ja umjetnik. No ba zato stradam i iskreno velim da je dua u meni katkad tako tuna kao oni empresi to se eno crne pred nama. Teko je ovjeku nositi ujedno breme najvie vlasti i najveega talenta ... 359 Osjeam s tobom, Cezare, svim srcem, i sa mnom zemlja i more, i ne spominjui Vinicija koji te u dui oboava. Bio mi je on uvijek drag ree Neron premda slui Martu, a ne Muzama. On slui prije svega Afroditi ree Petronije. I brzo odlui jednim mahom obaviti stvar sestri-evu i ujedno ukloniti pogibli koje su mu mogle zaprijetiti. Zaljubio se kao Troilo u Kresidu ree. Dopusti mu, gospodaru, da ode u Rim, jer e mi svis-nuti. Zna li da se ona ligijska taokinja, to si mu je poklonio, nala i da ju je Vinicije, polazei u Ancij, ostavio pod zatitom nekoga Lina? Nisam ti toga spominjao kad si sastavljao himnu, jer to je od svega najprea stvar. Vinicije je htio da mu bude milosnica, no kad se ona pokazala kreposna kao Lukrecija, zaljubio se u njezinu krepost i sad se eli oeniti njome. Ona je kraljevska ki, moe mu, dakle, biti prilika, ali on je pravi vojnik: uzdie, vene, jaue, ali eka doputenje svoga imperatora. Ne izabire imperator ene vojnicima. to e mu moje doputenje? Rekoh ti, gospodaru, da te oboava. To vema moe biti siguran za doputenje. Ona je lijepa djevojka, ali je u struku odvie tanka. Augusta Popeja tuila se na nju preda mnom da je urekla nae dijete u palatinskom perivoju ... Ali sam ja kazao Tigelinu da se boanstva ne primaju zli uroci. Sjea li se, boanski, kako se smeo, i sam si kliknuo: habetl Sjeam se Neron e, pa se obrati Viniciju. Ljubi li je onako kao to to Petronije kae? Ljubim je, gospodaru! Onda ti zapovijedam da ide odmah sutra u Rim, da se oeni njome i da mi ne dolazi na oi bez vjenanoga prstena. Hvala ti, gospodaru, od srca i due!

 Oh, kako je ugodno usreivati ljude! ree Neron. Htio bih da drugo nita ne inim za svega ivota. 360 Uini nam jo jednu ljubav, boanski ree Petronije posvjedoi ovu svoju volju pred Augustom. Vinicije se ne bi nikad usudio oeniti onom, na koju Augusta mrzi, a ti e, gospodaru, jednom rijeju raspriti njezinu nesklonost ako izjavi da si sam tako zapovjedio. Dobro ree Cezar tebi i Viniciju ne bih mogao nita uskratiti. I vrati se u vilu, a oni pooe zajedno s njime, puni pobjedonosne radosti. Vinicije se morao suzdravati da se ne baci o vrat Petroniju, jer mu se inilo da su sada sve opasnosti i zapreke uklonjene. U atriju ljetnikovca zabavljali su mladi Nerva i Tuli je Senecion Augustu razgovorom, a Terpnos i Diodor ugaali su citare. Uniavi Neron sjedne na stolicu, ukraenu kornjaevinom, i apnuvi neto u uho grkome djeaku, stane ekati. Djeak se brzo vrati sa zlatnom kutijom, a Neron je otvori i izva-divi erdan od velikih opala ree: Ovi su dragulji dostojni dananjega veera. Odsijeva u njima zora odgovori Popeja, uvjerena, da je erdan njoj namijenjen. Neron je asom dizao i sputao ruiasto kamenje i napokon ree: Vinicije, poklonit e od mene ovaj erdan mladoj kraljevni ligijskoj s kojom ti zapovijedam da se vjena. Popejin pogled, pun bijesa i iznenaenja, prenosio se od Cezara na Vinicija, pa se napokon zaustavi na Petroniju. No on je prignuvi se nehajno preko naslona stolice gladio rukom harfu, kao da hoe tono zapamtiti njezin oblik. Meutim se Vinicije zahvalivi na daru priblii Petroniju i ree: ime u ti se oduiti za ovo to si danas uinio za mene? rtvuj Euterpi par labudova odgovori Petronije hvali pjesme Cezarove i smij se slutnjama. Nadam se da lavlja rika nee vie mutiti sna ni tebi ni tvojemu ligijskom ljiljanu. 361 Nee ree Vinicije sad sam potpuno miran. Neka vam boica sree bude prijazna! No sad sluaj, jer Cezar opet uzima formingu. Uzdri dah, sluaj i roni suze. Neron je doista uzeo formingu u ruku i podigao oi uvis. U dvorani zauti razgovor i ljudi sjeahu nepomino kao da su se skamenili. Samo Terpnos i Diodor, koji su imali pratiti cara, pogledali su kreui glave sad jedan na drugoga, sad na njegova usta, oekujui prve znakove pjesme. Uto u trijemu nastade trka i graja, i zaas nahrupi iza zavjesa carski osloboenik Faon, a za njim u stopu konzul Lekanije. Neron namrti obrve. Oprosti, boanski imperatore ree usoplje-nim glasom Faon u Rimu je poar! Vei dio grada u plamenu...! Na taj glas skoie svi na noge. Neron ostavi formingu i ree: Bogovi...! Vidjet u grad gdje gori, i dovrit u Troiku. I okrene se konzulu: Ako poem odmah, hou li jo stii da vidim poar? Gospodaru! odgovori konzul blijed kao zid. Nad gradom se sastavilo more od plamenova: dim gui stanovnike i ljudi se onesvjeuju ili od ludila skau u oganj... Rim propada, gospodaru! Nastade askom tiina koju prekide Vinicijev kri:

I mladi odbacivi togu izleti u samoj tunici iz palae. A Neron podie ruke k nebu i zavapi: Jao tebi, sveti Priamov grade...! Vae misero mihi\l Jao meni bijednome! 362 XLII Vinicije jedva stie zapovjediti nekolicini robova da jau s njim, i bacivi se na konja protjera ga u gluho doba noi kroz puste ulice Ancija prema Lau-rentu. Naavi se na straan glas kao u nekom ludilu i duevnoj podivljalosti, gubio je na asove svijest o onome to se dogaalo s njim, samo je osjeao da na istom konju sjedi njemu za pleima nesrea i viui: Rim gori! iba njega, konja i tjera ih u tu vatru. Poloivi glavu po konjskom vratu, letio je u gustoj tmici bezobzirce ne gledajui preda se i ne pazei na zapreke na koje je mogao naletjeti. Usred none tiine, spokojne i zvjezdane, inili su se konjanik i konj, preliveni mjeseinom, kao utvare iz sna. Idumejski konj poloivi ui i ispruivi vrat, grabio je kao strijela promiui pored nepominih empresa i bijelih ljetnikovaca, koji su se meu njima zaklonili. Jaki udarci kopita o kamenu kaldrmu budili su ovdje-ondje pse, koji laveom ispratie neobino privienje, a zatim uznemireni njegovom brzinom stadoe zavijati diui gubicu prema mjesecu. Robovi, koji su jahali za Vinicijem, imajui mnogo loije konje skoro pozastae. On sam preleti kao oluja pospani Laurent, zavrnu k Ardeji, gdje je od dolaska u Ancij drao u priuvi konje, kao i u Ariciji, u Bovili i Ustrinu eda bi mogao za najkrae vrijeme prevaljivati udaljenost koja ga je dijelila od Rima. Mislei o tome, tjerao je konja netedice do posljednje snage. Za Ardejom uini mu se da se nebo na 363 ;-..- K: : < e sjeveroistonoj strani prevlaci rumenkastim odsje-vom. Mogla je to biti i jutarnja zora, jer je dan u srpnju svitao rano. No Vinicije nije mogao zalomiti uzvik oajnog bijesa, jer mu se uinilo da se ono nebo zaarilo od ognja. Sjeti se Lekanijevih rijei: Sav je grad u plamenom moru i asak osjeti da mu odista prijeti ludilo, jer je sasvim izgubio nadu da bi mogao izbaviti Ligiju ili samo stii u grad prije nego se pretvori u gomilu pepela. Misli mu sad po-stadoe jo bre nego trka konja i jurile su pred njim kao jato crnih ptica, oajne i grdne. Nije znao, dodue, koji se dio grada zapalio, ali je ipak nagaao da je zatiberski dio, pun zbijenih kua, skladita drva i daara, gdje su se prodavali robovi, najprije mogao nastradati od vatre. U Rimu su se dosta esto deavali poari, kod kojih je isto tako esto bivalo nasilja i otimanja, osobito u dijelovima gdje je stanovao siromani i napola barbarski svijet. to je onda moglo biti na onakvu Zatiberju, gdje je bilo gnijezdo propalica koji su se onamo slegli sa svih strana svijeta? Taj mah pade na pamet Viniciju Urso sa svojom nadljudskom snagom, ali to je mogao uiniti, pa da je ne ovjek, nego titan, protiv zator-ne ognjene sile? Strah od ustanka robova bijae takoer mora koja je davila Rim ve mnogo godina. Prialo se da stotine tisua ljudi sanjaju o vremenu Spartakovu i ekaju samo zgodu da prihvate za oruje protiv tlaitelja i grada. I evo doao je as! Moe biti da ondje, u gradu, pored poara bijesni pokolj i rat. Moda su ak i pretorijanci navalili na grad i po zapovijedi Cezarovoj ubijaju to stignu. I kosa stane rasti Viniciju od iznenadnoga straha. Sjeti se svih razgovora o poarima gradova, to su se ne jednom uporno ponavljali na dvoru Cezarovu, sjeti se njegove tube to mora opisivati grad koji gori, a nije vidio jo nikada pravoga poara, pa njegov

prezirni odgovor Tigelinu koji je obeavao da e upaliti Ancij ili umjetni drveni grad, pa njegove albe na Rim i smradne uliice na Suburi! Da! Cezar je jamano zapovjedio da upale grad! Samo on se mogao na to odvaiti, a jedini se Tigelin pothvatiti 364 da izvri takav nalog. No ako Rim gori po Cezarovu nalogu, tko moe jamiti da i narod nee biti po njegovu nalogu pobijen? Nakaza je bila podobna i to uiniti. Dakle, poar, ropska buna i pokolj! Strana li kaosa! Neko razularenje razornih ivalja i ljudskoga bijesa, i u tome svemu Ligija. Jek Vinici-jev pomijea se s hripanjem i jekom konja, koji je grabei sve do Aricije uzbrdicom jurio ve posljednjim dahom. Tko e je iznijeti iz upaljena grada i tko je moe spasiti? I Vinicije, poloivi se sasvim po konju, zakopa prste u kosu, gotov da od bola grize konjski vrat. No u taj as neki konjanik, koji je jurio takoer kao vihor, ali s protivne strane u Ancij, krikne promiui pored njega: Rim gine! I poleti dalje.Viniciju doe do uiju samo jo rije: Bogovi, ostalo zaglui jeka kopita. No ta ga rije otrijezni. Bogovi...! Vinicije podie naglo glavu i pru-ivi ruke k nebu, gusto osutu zvijezdama, stade se moliti: Ne prizivam vas, kojima gore hramovi, nego Tebe ...! Ti si sam stradao, ti si jedini milosrdan! Ti si jedini razumio ljudsku bol! Ti si doao na svijet da ljude naui milosru, pokai ga, dakle, sada. Ako si onakav kako kazuje Petar i Pavao, spasi mi Ligiju. Uzmi je na ruke i iznesi iz plamena. Ti to moe! Daj mi je, a ja u ti dati krv. Pa ako nee radi mene to uiniti, uini to radi nje! Ona te ljubi i uzda se u Te. Obeaje ivot po smrti i sreu, ali srea po smrti ne gine, a ona nee jo da umre. Daj joj neka ivi. Uzmi je na ruke i iznesi iz Rima. Ti moe, osim ako nee ... I stane, jer osjeti da bi se dalja molitva mogla prometnuti u prijetnju, a bojao se uvrijediti Boanstvo u asu kad je trebao najvema Njegovo milosre i sklonost. Prepade se i od same pomisli na to, i da ne pripusti u misli ni sjenu kakve hule, stane iznova ibati konja, to vema to su bijeli zidovi Aricije, koja je bila na po puta u Rim, zasvijetlili ve sasvim pred njim na mjeseini. Zamalo proleti uzagrapce oko Merkurova hrama koji je bio u gaju pred gradom. Tu su ve zacijelo znali o nesrei, jer je pred hramom bila neobina vreva. Vinicije u trku vidje na stepe365 nicama i meu stupovima hrpe ljudi koji su svijetlili zubljama i hitali pod zatitu boanstva. Ni put nije bio onako pust ni slobodan kao iza Ardeje. Mnotvo je, istina, hrlilo u gaj stazama sa strane, ali i na glavnom putu stajale su etice koje su se hitro uklanjale brzome konjaniku. Iz grada dopirao je amor glasova. Vinicije bane u grad kao vihor oborivi i pre-gazivi nekolicinu na putu. Oko sebe uo je sada vapaje: Rim gori! Grad je u vatri! Bogovi, spasite Rim! Konj se spo tace i pritegnut jakom rukom sjede na ljukove pred krmom, u kojoj je Vinicije drao drugoga za promjenu. Robovi kao da su iekivali dolazak gospodarev, pa su stajali pred krmom i na njegovu zapovijed potekoe kao za okladu da dovedu novoga konja. A Vinicije opazivi odio od deset pre-torijanaca konjanika koji su oito ili s glasom iz grada u Ancij, skoi k njima i zapita: Koji je dio grada u ognju? Tko si ti? upita desetnik. Vinicije, vojniki tribun i augustian! Odgovaraj, glave ti! Poar je, gospodine, planuo u duanima kod Velikoga Cirkusa. Kad su nas poslali, sredina grada bila je u vatri. A Zatiberje? Dosada plamen jo nije onamo dopro ali iri se nesuzdrivom snagom sve

dalje po svim dijelovima grada. Ljudi ginu od ara i dima i svako je spaavanje nemogue. U taj as dovedoe Viniciju novoga konja. Mladi tribun sjede na nj i potjera dalje. Jahao je sad prema Albanu ostavljajui na desnu ruku Albalongu i njeno divno jezero. Put u Ariciju iao je uz brdo, koje je zaklonilo posvema vidik i Albanum s druge strane. No Vinicije je znao kad se mai vrha, da e vidjeti ne samo Bovilu i Ustrin, gdje su ga ekali novi konji, nego i Rim, jer je za Albanom pukla s obje strane Apijeva druma ravna, niska Kampanija, niz koju su vodili k Rimu samo svodovi vodovoda i nita vie nije smetalo pogledu. 366 Sa sljemena vidjet u plamen govorio je sebi. I ponovo je dohvaao konja biem. No prije nego je izbio na vrh brda, osjeti na licu tih vjetar koji mu donese u nos miris paljevine. Uto se i vrh brda stao pozlaivati. Poar! pomisli Vinicije. No no je ve odavna stala blijedjeti, osvit je prelazio u praskozorje i po svim blinjim vrhovima sjao je jednako zlatan i ruiast blijesak, koji je mogao biti i od vatre i od zore. Vinicije uzleti na vrh brda i strahovit prizor udari mu u oi. Sve je polje pritisnuo dim kao golem oblak, koji je legao na zemlju. U tom oblaku iezoe gradovi, vodovodi, ljetnikovci, drvee, a na kraju te sive, stra-hotne ravnice gorio je po breuljcima grad. No poar nije imao oblik ognjenoga stupa, kako biva kad gori pojedina zgrada, pa bila i najvea, nego je bila duga pruga, nalik na jutarnji osvit. Nad tom prugom odskoio je bedem od dima, negdje posvema mrk, negdje opet mijenjajui ruiastu u krvavu boju, zbijen, nadimajui se, gust, pa se povijao kao zmija, kad se svija i prua. Na mahove inilo se da grdni taj bedem prekriva i onu prugu ognja, tako da se stanjila kao trak, a na mahove ga je ona rasvjetljavala ozdo mijenjajui njegovo donje klupko u plamene valove. Oboje se proteglo od kraja do kraja obzora zatvarajui ga, kako ga kadto zatvara duga uma. Sabinska brda nisu se vidjela. Viniciju se na prvi pogled uinilo da ne gori samo grad nego sav svijet, i da se nita ivo ne moe spasiti iz toga mora ognja i dima. Vjetar je sve jae puhao od strane poara nosei miris paljevine i dim koji je stao zaklanjati i blie predmete. Ve se bilo sasvim razdanilo i sunce je obasjalo vrhove oko Albanskog jezera. Ali sjajni zlatni jutarnji zraci inili su se od dima kao crveni i blijedi. Vinicije je silazei k Albanu ulazio u sve gui dim i sve neprozirniju maglu. Sam je gradi bio utonuo u dim. Uznemireni stanovnici izali su na uli367 ce, i strano je bilo pomisliti kako je tek u Rimu, kad je ve ovdje bilo teko disati. Oaj opet osvoji Vinicija i od prepasti die mu se kosa na glavi. No nastojao je da se utjei kako je znao. Nije mogue, mislio je, da bi sav grad odjednom planuo. Pue vjetar i nosi dim samo na ovu stranu. Sa druge strane nema dima. Zatiberje, odijeljeno rijekom, mogue da se sasvim ouvalo, a u svakom sluaju dosta je da Urso poe zjedno s Ligi-jom kroz Janikulska vrata, pa da se ukloni opasnosti. Isto tako nije prilike da bi propao sav narod i da bi grad, koji vlada svijetom, bio satrt ujedno sa stanovnicima s povrja zemaljskog. I u osvojenim gradovima, kad klanje i vatra naporedo bjesne, neki broj ljudi ostaje uvijek u ivotu, pa zato bi napokon poginula i Ligija? Ta i nju uva Bog, koji je sam svladao smrt! Tako umujui stade se iznova moliti i po obiaju, kako se privikao bio, initi Kristu velike zavjete i obeavati darove i rtve. Prole-tjevi Albanum, u kom je gotovo sav svijet sjedio na krovovima i drveu da gleda Rim, umiri se

poneto i povrati mu se hladnokrvnost. Pomisli, takoer, da se za Ligiju brine ne samo Urso i Lino nego i Petar Apostol. Kod samoga sjeanja na nj povrati mu se nova nada u srce. Petar mu je uvijek bio bie nepojmljivo, upravo nadljudske Otkako ga je bio uo u Ostrianu, osta mu udan dojam o kojemu je o poetku boravka u Anciju pisao Ligiji: da je svaka rije toga starca istina, ili da se mora obistiniti. Blie poznanstvo, to je sklopio bio s Apostolom za bolesti, pojaalo je jo dojam, koji se zatim pretvorio u nepokolebljivu vjeru. I budui da je Petar blagoslovio njegovu ljubav i obeao mu Ligiju,. zato Ligija nije mogla propasti u plamenu. Makar grad izgorio, ni jedna iskra vatre nee pasti na njenu odjeu. Od besane noi, mahnitoga jahanja i uzbuenja Vinicija osvoji udan zanos, u kojemu mu se sve inilo mogue: Petar e blagosloviti plamen, rastvoriti ga jednom rijeju, pa e oni nepovrijeeni proi kroz vatru. Petar je pri tom znao budue stvari, te je, bez sumnje, predvidio i taj strani poar, pa kako i 368 da ne bi u takvu sluaju opomenuo i izveo iz grada krane, a meu njima i Ligiju koju je ljubio kao svoje dijete? I sve jaa nada stade ulaziti u Vinici-jevo srce. Pomisli, ako oni bjee iz grada da ih moe nai u Bovili ili susresti putem. Svaki as moe se ljubljeno lice pomoliti iz toga dima koji se prostirao sve naire po svoj Kampaniji. Uinilo mu se to tim vjerojatnije, jer je putem stao susretati vie ljudi koji su, ostavivi grad, ili u Albanske gore eda bi spasivi se od ognja doli zatim i izvan dima. Jo nije doao ni do Ustrina, kad morade poi lake, jer je put bio zakren. Pored pjeaka sa zaveljajima na pleima, susretao je osama-rene konje, mazge, kola natovarena pokretnom imovinom, pa najposlije i nosiljke, u kojima su robovi nosili imunije graane. Ustrin je bio ve tako prepun bjegunaca iz Rima da je mnotvo tekom mukom moglo prolaziti. Na trgu, u trijemovima hramova i na ulicama vrvjeli su bjegunci. Ovdje-ondje stadoe ve razapinjati atore pod kojima e se skloniti cijele obitelji. Drugi se utaborie pod vedrim nebom viui, prizivajui bogove ili proklinjui sudbinu. U opoj prepasti teko je bilo to pitati. Ljudi kojima se obraao Vinicije, ili mu nisu uope odgovarali, ili su na nj podizali upola smetene oi od strave odgovarajui da propada grad i svijet. Od rimske strane dolazile su svakim asom nove hrpe mukaraca, ena i djece, koje su uveavale pometnju i jauke. Neki su se izgubili u guvi te su oajno traili rodbinu. Drugi se stadoe tui za mjesta. Hrpe poludivljih obana iz Kampanije dooe u gradi traei novosti ili plijena od pljake, koju je olakavao mete. Gdjegdje je gomila, sastavljena od robova svakoga naroda i od gladijatora, stala harati kue i ljetnikovce u gradu i biti se s vojnicima koji su branili stanovnike. Senator Junije kojega Vinicije opazi kod krme, okruena etom batavskih robova, prvi dade potanje vijesti o poaru. Vatra je, doista buknula kod Velikoga Cirkusa, na mjestu koje se dotie Palatina i brdaca elija, a rairila se s nepojmljivom brzinom 24 Quo vadi 369 tako da je zahvatila svu sredinu grada. Nikad jo od Brenovih vremena nije grad snala ovako strana nesrea. Cirkus je izgorio sav i oko njega duani i kue ree Junije. Aventin i Celij su u vatri. Plamen je, okruivi Palatin, zahvatio Karine ... I Junije, koji je na Karinama imao insulu, punu umjetnina koje je volio vie svega, zahvati aku prljave praine i posuvi njome glavu stade oajno jaukati. No Vinicije ga strese za ramena. I moja je kua na Karinama ree ali kad sve propada, neka propadne i

ona. Potom se sjeti da se moda Ligija, ako je posluala njegov savjet, preselila u Aulovu kuu, pa upita: A Vicus Patricius? U vatri! odgovori Junije. A Zatiberje? Junije ga pogleda u udu. Lako za Zatiberje ree stiui rukama umorne sljepooice. Meni je vie do Zatiberja nego do itavoga Rima vikne silovito Vinicije. Onda moe onamo doi jedino Lukom cestom, jer e te ispod Aventina uguiti ega ... Zatiberje? ...? Ne znam. Vatra nije mogla po svoj prilici dosad stii onamo, ali ne dolazi li ve ovaj as, sami bogovi znaju ... Tu se Junije malo skanjivao, pa ree snienim glasom: Znam da me nee odati, pa u ti rei da to nije obian poar. Nisu dali da se cirkus spaava... Kad su kue stale naokolo gorjeti, tisue je glasova vikalo: Smrt onima koji budu spaavali! Nekakvi ljudi tre gradom i bacaju u kue zapaljene zublje... S druge strane narod se buni i vie da grad gori po nalogu. Nita ti vie ne kazujem. Teko gradu, teko nama svima i meni! to se ondje dogaa, toga ne moe ljudski jezik izrei. Narod gine u vatri ili se uzajamno ubija u guvi... Ovo je propast Rima ...! .370 I iznova uze ponavljati: Jao! Jao si ga gradu i nama! No Vinicije poklopi konja i potjera Apijevom cestom. No ovo je sad bilo gotovo guranje kroz rijeku ljudi i kola, koja je tekla iz grada. A grad je bio sad pred Vinicijem kao na dlanu, obuhvaen grdnim poarom ... Od ognjenoga mora i dima udarala je estoka ega, i ljudski vapaji nisu mogli zagluiti sik-tanje i huke plamenova. 371 XLIII to se Vinicije vema primicao zidovima, pokazivalo se da je lake bilo doi do Rima negoli doprijeti u sredinu grada. Apijevom cestom bilo je muno proi radi navale ljudi. Kue, polja, vrtovi i hramovi, koji su bili oko ceste s obje strane, pretvorie se u taborite. Na Martovu hramu, koji je bio tik do Porta Apia, svjetina je obila vrata da se u njemu skloni nou. Na grobljima osvajali su vee grobne spomenike i zametali oko njih svae, koje su se svravale krvoproliem. Ustrin sa svojim neredom davao je samo laku slutnju onoga to se zbivalo pod zidovima samoga grada. Prestao je svaki obzir na potivanje zakona, na vlast, na obiteljske veze, na razliku stalea. Bilo je vidjeti robove gdje toljagama mlate graane. Gladijatori pijani od vina to su ugrabili u Em-poriju, skupili su se u velike ete i jurili pomamno viui po trgovima uz put, razgonei ljude, gazei, robei. Mnotvo barbara, izvedenih na prodaju u gradu, utekoe iz daara. Poar i propast grada bijae im ujedno kraj ropstva i as osvete, i kad su jadni stanovnici kojima je u vatri propadalo sve imanje pruali oajno ruke k bogovima vapijui za spasom, oni su s radosnim urlikanjem napadali mnotvo skidajui ljudima haljine s ramena i otimajui mlae ene. S njima su se udruivali robovi koji su odavna ve sluili u Rimu, siromasi u kojih nije bilo nita na tijelu osim vunenoga pasa oko bedara, strani likovi iz zakutaka koji se danju nisu vidjeli gotovo 372 nikada na ulicama i za koje je bilo teko znati da su u Rimu. Ta gomila, sastavljena od Azijata, Afriana, Grka, Traana, Germana i Britanaca, koja je

vikala svim jezicima zemlje, divlja i razularena, bjesnila je mislei da je doao as kad se moe slobodno naplatiti za godine trpljenja i bijede. Usred te ustalasane vreve ljudske, u svjetlu dana i poara blijetale su kacige na glavama pretorijanaca, kojima su se pod okrilje utjecali mirniji stanovnici i koji su na mnogo mjesta morali juriem udarati na podivljalu svjetinu. Vinicije je vidio u ivotu osvojene gradove, ali njegove oi nisu gledale prizora gdje bi se oaj, suze, bol, jauci, pomamna radost, mahnitanje, bijes i raspojasanost smrsili u ovako neizmjeran kaos. A nad tom uzavrelom obezumljenom guvom ljudskom huao je poar, od kojega je na breuljcima gorio najvei grad na svijetu, aljui u vrevu svoj ognjeni dah i pokrivajui ga dimom, nad kojim se vie nije vidjelo nebo. Mladi je tribun s najveim naporom, svaki as u opasnosti, dopro napokon do Apijevih vrata, no tu razabra da kroz gradsku etvrt Porta Capena nee moi u grad ne samo radi stiske nego i od strane ege, od koje je i za vratima podrhtavao sav uzduh. Povrh toga kod Porta Trigenia prema hramu Dobre Boginje, nije jote bilo mosta, pa ako je htio prijei Tiber, trebalo se provui sve do mosta Sublicija, to jest proi pored Aventina, koji je dijelom bio zaliven itavim morem plamena. To je bilo sasvim nemogue. Vinicije vidje da mu se valja vratiti prema Ustri-nu, ondje skrenuti s Apijeve ceste, prijei rijeku nie grada i doi na Luku cestu koja je vodila ravno na Zatiberje. Ni to nije bilo tako lako zbog sve veega komeanja na Apijevoj cesti. Trebalo bi da se kri put maem, a Vinicije nije imao oruja, jer je iz An-cija poletio onako kako ga je vijest o poaru Rima zatekla bila u ljetnikovcu Cezarovu. No na Merku-rovu vrelu opazi poznatoga kapetana pretorijansko-ga koji je s nekoliko desetaka momaka branio pristup u hramsku zgradu, pa mu zapovjedi da poe s 373 njim, a on prepoznavi tribuna i augustiana ne smjede da se zapovijedi usprotivi. Vinicije sam preuze zapovjednitvo odjela i zabo-ravivi taj as nauku Pavlovu o ljubavi prema blinjemu rasturivao je i razgonio pred sobom svjetinu, tako da su mnogi stradali koji se na vrijeme ne stigoe skloniti. Za njim su letjele psovke i tua kamenja, no on nije za to hajao elei da to prije izie na istinu. Samo s najveom mukom mogoe se pomicati naprijed. Ljudi, koji su se ve utaborili, ne htjedoe se vojnicima sklanjati s puta, psujui u sav glas Cezara i pretorijance. Na nekim se mjestima gomila stade i prijetiti. Do uiju Vinicijevih dolazili su glasovi koji su krivili Nerona da je on potpalio grad. Prijetili su se otvoreno smru njemu i Popeji. Luak! Glumac! Krvnik svoje matere! stade vika oko njih. Neki su vikali da ga treba baciti u J*ker, drugi da je Rim pokazao dosta strpljivosti. Oito je bilo da se ove prijetnje mogu pretvoriti u otvorenu bunu koja bi mogla, samo kad bi se naao voa, svaki as planuti. Meutim bijes i oaj mnotva obraao se protiv pretorijanaca, a nisu mogli proi kroz vrevu i zakren put: krinje i burad sa iveom, vrednije pokustvo, sue, djeje kolijevke, postelje, kola i nosiljke. Ovdje-ondje dolo je i do sukoba, no pretorijanci su lako izlazili nakraj s golorukom svjetinom. Proavi s mukom upoprijeko Latinsku, Numi-cijsku, Ardejsku, Lavinijsku i Ostijsku cestu, obilazei ljetnikovce, vrtove, groblja i hramove Vinicije dospije najposlije do gradia, zvanoga Vicus Alex-andri, za kojim je preao Tiber. Tamo je ve bilo prostranije i manje dima. Od bjegunaca, kojih je i ondje bilo dosta, doznao je da je samo neke ulice na Zatiberju zahvatila vatra, ali da zacijelo nita nee ostati od silne vatre, jer ima ljudi koji je hotimice podmeu i ne daju da se gasi viui da to ine po zapovijedi. Mladi tribun nije vie nimalo sumnjao da je odista Cezar zapovjedio da se upali Rim, i osveta koju su vapile hrpe svijeta,

inila mu 374 se kao stvar razlona i pravedna. to bi vee mogao uiniti Mitridat ili koji mu drago od najljuih neprijatelja Rima? Mjera je bila prevrena, mahnitosti odvie, a ivot ljudski odve nemogu. Vinicije je takoer vjerovao da je Neronu kucnuo as, i da one ruevine u koje se raspada grad, moraju pritisnuti i nakaznoga luaka sa svim njegovim nepoin-stvima. Da se nae ovjek dosta slobodan, pa povede stanovnitvo koje je bilo dotjerano do oaja, moglo se to dogoditi za nekoliko sati. I smjele i osvetljive misli stadoe prolijetati Vinicijevom glavom. A da to on uini? Kua Vinicija koja je do posljednjih vremena brojila cijele nizove konzula, bila je poznata u svemu Rimu. Mnotvu je trebalo samo ime. Ta ve jednom prije radi neke smrtne osude etiriju stotina robova prefekta Pedanija Sekunda, malo da nije planula buna i graanski rat, a to bi istom danas bilo pri ovoj stranoj nevolji, koja je nadmaila gotovo svekolike to ih je Rim u osam stoljea pretrpio! Tko pozove na oruje Kvirite (mislio je Vinicije), taj e bez sumnje oboriti Nerona i sam obui grimiz. Pa zato ne bi to uinio on? Bio je jai, vrsniji i mlai od drugih augustiana... Neron je, dodue, vladao nad trideset legija koje su inile strau na granicama, ali zar se i te legije i njihovi zapovjednici nee pobuniti na glas o spaljenju Rima i njegovih svetinja...? I u takvu sluaju bi se on, Vinicije, mogao zacariti. Ta augustiani su aptali meu sobom da je neki gatalac gatao grimiz Otonu. Po emu je on gori? Moda bi mu i Krist pomogao svojom boanskom moi, moda je to njegovo nadahnue? Kad bi tako bilo! usklikne u sebi Vinicije. Osvetio bih se tada Neronu za Ligijinu opasnost i za sav ovaj nemir, uveo bih vladu pravde i istine, rairio bih nauku Kristovu od Eufrata do maglovitih obala britanskih i ujedno bih obukao u grimiz Ligiju i uinio je gospodaricom svijeta. No te misli koje mu planue u glavi kao kia var-nica iz zapaljene kue, i ugasie se kao varnice. Trebalo je ponajprije izbaviti Ligiju. Gledao je sada poar izbliza, pa ga opet osvoji strah, i kod toga 375 mora vatre i dima, sudarivi se sa stranom stvarnou, pouzdanje po kojem je vjerovao da e Petar Apostol izbaviti Ligiju, zamrije posve u njegovu srcu. Oaj ga uhvati po drugi put, i kad je dospio na Luku cestu, koja je vodila ravno na Zatiberje, osvijesti se tek na vratima gdje je ponovo uo to su prije govorili bjegunci, da vei dio te etvrti nije jote zahvaen poarom, premda je vatra ve na vie mjesta prela rijeku. No Zatiberje bilo je ipak puno dima i svijeta, kroz koji je bilo munije proi, jer su ljudi imali kad iznositi i spaavati vie stvari. Sama glavna Luka cesta bila je njima na mnogo mjesta zakrena, a oko Naumahije Augustove bile su stvari potrpane na gomilu. Tjenje uliice u kojima se gue zbio dim, bile su naprosto nepristupane. Stanovnici su bjeali iz njih na tisue. Vinicije je vidio putem stravine slike. Kadto su dvije rijeke ljudske, tekui sa suprotnih strana i sukobivi se u tijesnu, potiskivale jedna drugu i borile se na ivot i smrt. Ljudi su se tukli i gazili jedni druge. Obitelji se rasue u meteu, matere su oajno dozivale djecu. Viniciju se kosa dizala pri pomisli to li se dogaa tamo blie vatre. U toj dreci i guvi teko je bilo za to raspitati ili razumjeti odgovore. Na mahove su se iza rijeke valjale nove oblaine dima, tmasta i tako teka da se povijao tik do zemlje zaklanjajui kao no kue, ljude i sve predmete. No vjetar, koji se podigao od poara, razvijao ga je, i tada je Vinicije mogao napredovati prema uliici, gdje je bila Linova kua. Zega srpanjskoga dana, uveavana egom koja je udarala od goruih dijelova grada, postade nesnosna. Dim je ujedao za oi, prsima je

nedostajalo daha. I oni stanovnici, koji su se nadali da vatra nee doi preko rijeke, te su ostali dosada u kuama, stadoe ih ostavljati i stiska se poveavala svakim satom. Pre-torijanci, koji su pratili Vinicija, zastadoe. U vrevi ranio je netko ekiem njegova konja, koji stade bacati okrvavljenu glavu, propinjati se i ne sluati konjanika. Uz to po gospodskoj tunici poznadoe augustiana i odmah jekne odasvud vika: Smrt Ne- i 376 ronu i njegovim palikuama! Nastade as strane pogibli, jer se stotine ruku pruie za Vinicijem, no uplaeni konj odnese ga gazei ljude, a u isti mah nadoe novi val onoga dima i zamrai ulicu. Videi Vinicije da nee projahati, skoi najzad na zemlju i potra pjeke promiui kraj zidova, a na mjestima i ekajui da proe mnotvo koje je bjealo. U dui je govorio sebi da mu je zalud trud. Ligija je mogla i ne biti vie u gradu, moda se ba u taj as spaavala bijegom: lake bi bilo nai iglu na morskom alu, nego nju u toj stisci i meteu. No htio je doprijeti do Linove kue, pa makar ga to glave stajalo. asomice se ustavljao i protirao oi. Otkinuvi skut od tunike, pokri njim nos i usta i potra dalje. to se vema primicao rijeci, poveavala se strasnija ega. Vinicije je znao da je vatra planula kod Velikoga Cirkusa, te je drao ispoetka da ta ega udara od njegovih garita, pa od Goveeg trga i od Velabra, koji su takoer jamano planuli, jer su bili u blizini. No ega je porasla do nesnosno-sti. Neki bjegunac, posljednji to ga je Vinicije vidio, starac na takama, vikne: Ne idi blizu Cestijevu mostu! Sav je otok u vatri. I odista dulje se nije mogao varati. Na zavoju, koji zaokree k idovskoj ulici, gdje je bila Linova kua, mladi tribun opazi usred oblaka od dima plamen; nije gorio samo otok, nego i Zatiberje, ili u najmanju ruku drugi kraj uliice, u kojoj je stanovala Ligija. No Vinicije se sjeao da je kua Linova okruena vrtom za kojim je prema Tiberu bilo omanje, neizgraeno polje. Ta ga misao obodri. Vatra se moda zaustavila na pustu mjestu. U toj nadi trao je dalje, premda je svaki dah vjetra donosio sada ne samo dim nego i tisue iskara, koje su mogle zapaliti ulicu s drugoga kraja i presjei mu povratak. Napokon ugleda ipak kroz zastor od dima emprese u Linovu vrtu. Kue to su leale za golim poljem, gorjele su ve kao gomile drvlja, no mala kua Linova stajala je jo netaknuta. Vinicije pogleda zahvalno k nebu i skoi k njoj premda ga je i sam uz377 duh stao ei. Vrata su bila zatvorena, no on ih odgurne i upade unutra. U vrtiu nije bilo ni ive due i kua je bila, inilo se, takoer sasvim pusta. Da nisu iznemogli od dima i ege? pomisli Vinicije. I stade vikati: Ligijo! Ligijo! Odgovori mu utnja. U tiini se ulo samo bukta-nje dalekoga poara. Ligijo! Najednom mu dopre do uiju onaj sumorni glas, to ga je ve sluao jednom u ovome vrtiu. Na blinjemu otoku se jamano upalio zvjerinjak, koji je bio nedaleko Eskulapova hrama, u kojemu stadoe svake vrsti ivotinje, a meu njima i lavovi, rikati od straha. Vinicija prooe trnci od glave do pete. Eto ve drugi put u asu kad je sve njegovo bie okupila misao o Ligiji, javljali su se ti strani glasovi kao nagovijetanje nesree, kao udno proroanstvo zlokobne budunosti. No to je bio kratak, trenutan dojam, jer ga je huka poara, strasnija od rike divljih ivotinja, silila da misli o drugome. Ligija se nije, dodue, javila na dozivanje, ali se mogla nalaziti u toj ugroenoj zgradi u nesvjestici ili zaguena od

dima. Vinicije skoi u kuu. U malom atriju bilo je pusto i mrano od dima. Traei rukama vrata, koja su vodila u lonicu, opazi plamiak od ika gdje titra i pribliivi se vidje lararij, u kome je mjesto lara bio kri. Pod tim kriem gorio je iak. Kroz glavu mladoga kateku-mena sjevne munjevitom brzinom misao da mu onaj kri alje to svjetlo, po kojemu moe nai Ligiju, pa dohvati iak i stane traiti lonice. Naavi jednu odgrne zavjesu i svijetlei svjetiljkom stane gledati. No i tu nije bilo nikoga. Vinicije je bio ipak uvjeren da je pogodio u Ligijinu lonicu, jer su o klinovima, pozabijenim u zid, visjele njene haljine, a na postelji je leao capitium, uzak opleak to ga enske nose neposredno na tijelu. Vinicije ga dohva- . 378 ti, pritisne na usta i prevjesivi ga preko ramena poe dalje u potragu. Kuica je bila mala, te je asom obiao sve odaje, pa i pivnicu. No nigdje nije naao ni ive due. Bilo je odvie oito da su Ligija, Lino i Urso s drugim stanovnicima te etvrti potraili u bijegu spas od poara. Valja ih traiti meu svije- * tom izvan gradskih vrata, pomisli Vinicije. Nije se ba odvie zaudio to ih nije sreo na Lukoj cesti, jer su mogli izai iz Zatiberja na protivnu stranu, u smjeru Vatikana. U svakom sluaju spasili su se barem od ognja. Viniciju se svali kamen s grudi. Vidio je, dodue, s kako je stranim opasnostima vezano bjeanje, ali tjeila ga je misao o nadljudskoj snazi Ursovoj. Valja mi sada, govorio je sam sebi, bjeati otuda i kroz vrtove Domicijine proi u vrtove Agripinine. Ondje u ih nai. Ondje nije straan dim, jer vjetar vije od Sabinskih gora. Dolo je ipak krajnje vrijeme kad mu je trebalo misliti o svojemu spasu, jer je vatra dopirala sve blie od strane otoka, i dim je pritisnuo gotovo sasvim ulicu. iak kojim je svijetlio sebi u kui, ugasi se na promaji. Vinicije izleti na ulicu i po tee to je ikad mogao k Lukoj cesti, na onu istu stranu s koje je doao, i inilo mu se da ga poar progoni svojim ognjenim dahom, sada ga opkoljujui novim valovima dima, sada ga obasipajui iskrama, koje su mu padale na kosu, na vrat i na odijelo. Tunika je stala na njemu tinjati na vie mjesta, no on nije za to mario i trao je dalje bojei se da ga dim ne ugui. I u ustima je imao okus paljevine i ae, grlo i plua pekli su ga kao vatra. Krv mu je navirala u glavu, tako da je na mahove vidio sve crveno, i sam dim inio mu se takoer crven. Tada je govorio sebi u dui: To je iva vatra! Bolje bi mi bilo baciti se na zemlju i poginuti. Tranje ga je umaralo sve vie. Glava, ija i plea zalijevali su se znojem, i taj znoj pario ga je kao krop. Da nije bilo imena Ligijina, koje je sebi ponavljao u misli, i da nije bilo njena capitiu-ma, kojim je ovio usta, bio bi pao. No nekoliko a-saka kasnije nije vie razaznavao uliice kojom je trao. Pomalo ga je ostavljala svijest, samo se sjeao 379 da mu valja bjeati, jer ga u iroku polju eka Li-gija koju mu je obeao Petar Apostol. I odjednom ga obuze neka udna, upola ve grozniava sigurnost, slina smrtnom vienju da je mora vidjeti, vjenati se s njom, pa da e onda odmah umrijeti. No trao je ve kao pijan teturajui od jedne strane do druge. A uto se promijeni neto u grdnome aritu, koje je zahvaalo golem grad. Sve to je do tog asa jote tinjalo, planulo je jednim velikim plamenim morem, jer je vjetar prestao donositi dim, a onaj, to se nakupio po uliicama, oduhne bijesan mah raarenoga uzduha. Taj mah tjerao je sada milijune iskara, tako da je Vinicije trao kao u oblaku ognja. No zato je bolje mogao vidjeti pred sobom i ba kad je htio ve pasti, ugleda kraj uliice. Taj vidik povrati mu iznovice snagu. Proavi oko ugla, nae se u ulici koja je vodila k Lukoj cesti i Kodetanskome polju.

Varnice ga prestadoe goniti. Razumio je, ako ga odnesu noge do Luke ceste da je spaen, pa sve ako bi i svijest izgubio. Na kraju ulice ugleda opet neki oblak, koji je zaklonio izlaz. Ako je to dim pomisli onda neu vie proi. Trao je jo s ostatkom snage. Putem je zbacio sa sebe tuniku, koja upalivi se od var-nica stade ga priti kao Nesova koulja, pa je letio gol imajui na glavi i na ustima samo Ligijin ca-pitium. Dotravi blie, vidje da je ono to je drao dimom bila praina, u kojoj su se uli glasovi i vika ljudi. Rulja hara kue pomisli. No trao je k tim glasovima. Svakako su bili ondje ljudi koji su mu mogli pruiti pomo. U toj je nadi ve prije nego je dotrao stao zvati iza glasa u pomo. No to mu je bio posljednji napor. Pred oima pocrveni mu jo vema, a u prsima nestane mu daha, u kostima snage i on pade, kako je dug i irok. Ipak su ga uli, ili bolje vidjeli, i dva ovjeka dooe mu u pomo s tikvama punim vode. Vinicije, koji je pao od umora, ali nije izgubio svijest, dokopa objeruke posudu i ispije do polovice. 380 Hvala ree dignite me na noge, dalje u poi sam. Drugi radnik zalije mu glavu vodom, pa ga obojica osovie na noge, podigoe sa zemlje i ponesoe do ostalih, koji ga okruie pitajui briljivo nije li se odvie ozlijedio. Ta briljivost zadivi Vinicija. Ljudi upita tko ste vi? Ruimo kue da poar ne doe do Luke ceste odgovori jedan od radnika. Doli ste mi u pomo kad sam ve bio pao. Hvala vam. Nama nije slobodno uskratiti nikome pomo odazove se nekoliko glasova. Tada Vinicije, koji je prije od jutra gledao poi-vinene gomile, tunjavu i grabe, pogleda pomnije lica oko sebe i ree: Platio vam ... Krist. Slava imenu Njegovu! kliknue svi u jedan glas. Lino ...? zapita Vinicije. Ali nije mogao pitati vie i nije uo odgovora, jer je od uzbuenja i napora izgubio svijest. Probudio se istom na Kodetanskom polju, u vrtu, okruen od nekoliko ena i mukaraca, i prve rijei to je iznova smogao bijahu: Gdje je Lino? U prvi mah nije bilo odgovora, a zatim neki Vi-niciju poznati glas ree: Za Nomentanskim vratima. Otiao je u Os-trian ... ima dva dana ... Mir s tobom, kralju perzijski! Vinicije se pridigne i sjede ugledavi iznenada vie sebe Hilona, a Grk ree: Tvoj se dom, gospodaru, zacijelo upepelio, jer su Karine u plamenu, no ti e ipak biti bogat kao Mida. O, grdne li nesree! Krani, Serapisov sine, davno prorekoe da e vatra unititi ovaj grad, a Lino je zajedno s Jupiterovom kerkom na Ostria-nu ... O, teke li nesree za ovaj grad! Vinicija opet zahvati nesvjestica. 381 Vidio sam ih, gospodaru...! Hvala Kristu i svim bogovima, kad ti mogu dobrim glasom platiti tvoja dobroinstva. No ja u ti se, Ozirise, jo oduiti, tako mi ovoga Rima, to sada gori! Na polju je ve nastajala veer, no u vrtu bilo je vidno kao danju, jer je poar bivao jo jai. inilo se kao da ne gore vie pojedini dijelovi nego itav grad, kako

je dug i irok. Dokle je oko dopiralo, nebo se zaarilo, i na svijet je padala crvena no. TREI DIO 382 XLIV Oodsjev od grada u plamenu zalio je nebo nadaleko, koliko je oko moglo pregledati. Iza brda pokazao se velik i pun mjesec te se odmah raario od blijeska, i primivi boju usijana bakra, inilo se da u udu pogleda prijestolnicu svijeta kako propada. Na zarumenjenoj puini nebeskoj sjale su isto tako rumene zvijezde, no zemlja je sasvim protivno nego za drugih noi, bila sjajnija od neba. Rim je poput krvave lomae rasvijetlio svu Kam-paniju. U tom krvavom sjaju vidjela su se dalja brda, gradovi, ljetnikovci, hramovi, spomenici i vodovodi, koji su vodili sa svih okolnih gora prema gradu, a na vodovodima gomile ljudi koji se ondje sklonie bilo radi sigurnosti, bilo da gledaju poar. Meutim, strani je poar osvajao nove etvrti. Nije bilo mogue sumnjati da neke zloinake ruke popaljuju grad, kad su neprestano novi poari izbijali na mjestima udaljenim od glavnoga ognjita. S breuljka na kojima je bio Rim sagraen, plame25 Quo vadi 385 novi su se slijevali poput morskih valova u doline, tijesno ispograene kuama od po pet i po est katova, pune daara, duana, drvenih pokretnih amfiteatara, pograenih prigodice za razline predstave, pa napokon skladita drva, maslina, robe, oraha, borovih iarica, ijim se zrnjem hranio siromaan svijet, i odjee, to su je znali kadto iz milosti Cezarove dijeliti beskunicima koji su se gnijezdili po tijesnim uliicama. Ondje se poar, nalazei obilje goriva, pretvarao gotovo u niz eksplozija i s neuvenom brzinom irio se itavim ulicama. Ljudi koji se utaborie izvan grada ili su stajali na vodovodima, pogaali su po boji plamena to gori. Bijesni zamah vjetra nosio je na mahove iz ognjenih virova tisue i tisue usijanih ljusaka od oraha i bajama, koje su naglo letjele u visinu, kao nebrojni rojevi sjajnih leptira i pucale su s treskom u uzduhu ili su, tjerane vjetrom, padale na nove etvrti, na vodovode i po poljima oko grada. Svaka misao o spaavanju inila se bezumna, i mete je bivao sve vei, jer dok je s jedne strane gradski puk bjeao na sva vrata izvan zidova, s druge strane poar je primamio tisue ljudi iz okolice, stanovnika malih gradia jednako kao i seljaka i poludivljih obana iz Kam-panije, koje je dovukla elja za pljakanjem. Uzvik Rim propada! nije silazio s usta mnotva, i propast grada inila se u ono doba da je ujedno kraj vlasti i kidanje svih veza koje su dotada vezivale ovjeanstvo u jednu cjelinu. I rulja, kojoj u veini, sastavljenoj od robova i doljaka, nije nita bilo stalo do rimskoga gospodstva, i koju je prevrat mogao samo osloboditi spona, uzimala je ovdje-ondje prijetee dranje. irila se silovitost i grabe. inilo se da samo prizor grada koji gine, sapinje ljudsku panju i uzdrava jote da ne plane sjea koja e se zametnuti odmah im se samo grad pretvori u garite. inilo se da stotine tisua robova zaboravlja da Rim osim hramova i zidova ima jote nekoliko desetak legija u svim stranama svijeta, te da samo ekaju geslo i vou. Stadoe spominjati ime Spartakovo no Spartaka nije bilo pa se zato 386 graani stadoe okupljati u ete i oruati se ime su mogli. Najnemoguniji glasovi irili su se na svim gradskim vratima. Neki su tvrdili da Vulkan po zapovijedi Jupiterovoj niti grad ognjem, koji izbija iz zemlje; drugi da je to osveta Vestina za vestalku Rubriju. Ljudi koji su o tome bili uvjereni, nisu htjeli nita

spaavati, nego su se skupili oko hramova i vapili bogovima za smilovanje. Najopenitiji bio je glas koji je ponavljao da je Cezar zapovjedio spaliti Rim zato da se oslobodi vonja koji je dopirao sa Subure, i da sagradi nov grad pod imenom Neronia. Na tu je misao bijes ulazio u ljude, i da se onako, kako je Vinicije mislio, naao voa koji bi se htio okoristiti ovom provalom mrnje, Neronov kraj bi bio doao nekoliko godina ranije. Govorilo se takoer da je Cezar poludio, da e narediti pretorijancima i gladijatorima da udare na puk i da sve pokolju. Neki su se kleli bogovima da su zvijeri iz svih vivarija bile putene na nalog Ri-obradoga. Vidjeli su na ulici lavove s upaljenom grivom i bijesne slonove i turove koji su gazili gomile svijeta. Bilo je u tome neto istine, jer su na vie mjesta slonovi, vidjevi poar koji se pribliavao, razvalili obore i, doepavi se slobode, nagnuli poplaeni na stranu protivnu od vatre tarui sve pred sobom poput oluje. Javni glas kazivao je da su deseci tisua eljadi nastradali u vatri. I doista je poginula mnoina ljudi. Bilo ih je koji su se, izgubivi sav imutak ili srcu najdraa bia, dragovoljno bacali u vatru od oaja. Druge je poguio dim. Nasred grada, izmeu Kapitola s jedne i Kvirinala, Viminala i Eskvilina s druge strane, kao i izmeu Palatina i breuljaka elija, gdje su bile najgue ulice, poar je izbijao na toliko mjesta odjedanput, da su cijele hrpe ljudi bjeei na jednu stranu udarale iznenada na novi zid plamena s protivne strane, i pogibale stranom smru u ognjenoj poplavi. U strahu, smetnji i izvan sebe, ne znadoe ve kamo bi bjeali. Putovi su bili zakreni stvarima, a na mnogim tjesnacima sasvim zatvoreni. Oni koji 387 su se zaklanjali na trgove i poljane, na mjesta gdje je kasnije bio izgraen Flavijev amfiteatar, blizu Livijina trijema i navie, kod hramova Junone i Lu-cine, pa izmeu Clivus Vibriusa i starih Eskvilinskih vrata, opkoljeni morem vatre izginue od ege. Na mjestima kuda nije plamen dopro, nalazile su se kasnije stotine tjelesa, pretvorenih u ugljen, premda su ovdje-ondje nesretnici iskapali kamene ploe i zatrpavali se do pola u zemlju. Nijedna gotovo od obitelji koje su stanovale u sredini grada, nije se svakolika spasila, i zato se du zidova i na svim vratima ulo oajno zapomaganje ena koje su dozivale draga im imena poginulih u meteu ili u ognju. I dok su tako jedni molili od bogova milosre, drugi su ih hulili u toj stranoj nevolji. Vidjeli su se starci, koji su obrnuvi se prema hramu Jupitera Liberatora vapili: Ako si izbavitelj, izbavi svoj rtvenik i grad! No oaj obraao se najvie protiv starih rimskih bogova koji su, po miljenju puka, bili duni briljivi je uvati grad nego drugi. Pokazae se nemoni, pa su ih stoga pogrivali. I zato, kad se na Magareoj ulici pokazala povorka misirskih sveenika koja je pratila Izidin kip to su ga spasili bili iz hrama kod Celimontanskih vrata, svjetina uleti meu pratnju, upregnu se kod kola, dovue ih sve do Apijevih vrata i uzevi kip, namjesti ga u Mar-tovu hramu zlostavivi pri tom sveenike toga boanstva kad im se usudie suprotstaviti. Na drugim mjestima prizivali su Serapisa, Baala ili Jehovu, kojega priznavaoci izmiljee u gomilama iz uliica na Suburi i sa Zatiberja te napunie drekom i vikanjem polja ispod grada. No u njihovoj vici razlijegalo se slavodobie, i zato dok se jedan dio graana pridruio zboru slavei Gospoda nad svijetom, drugi su ljutei se na tu radosnu viku, nastojali da je silom ometu. Drugdje se ulo gdje pjevaju ljudi u naponu snage, starci, ene i djeca pjesme udne i sveane, kojima ne znadoe pojmiti znaenja, u kojima su se esto vraale rijei: Evo dolazi sudac u dan gnjeva i nevolje. Tako su po388

kretljivi, nemirni valovi ljudski opkoljavali poput burnoga mora grad koji je gorio. Ali nije pomogao ni oaj, ni psovka, ni pjesme. Nesrea se inila nesavladiva, potpuna i neumoljiva kao Usud. Kod Pompejeva amfiteatra upalie se skladita konoplje i ulja, kojih je trebalo sila za cirkuse, arene i svakovrsne strojeve, to su upotrebljavali kod igara, a s njima planue i susjedne zgrade, gdje se uvala burad sa smolom kojom su mazali konope. Nekoliko je sati sav taj dio grada, za kojim je lealo Marsovo polje, sjao tako otvoreno utim plamenom da se gledaocima, napola nesvjesnim od straha, inilo neko vrijeme da se pri opoj propasti pomrsio red dana i noi i da vide sunani sjaj. No zatim je jednolini krvav blijesak zamijenio ostale boje plamena. Iz mora ognja ibali su k zaarenome nebu golemi vodoskoci i stupovi od ognja razvijajui se u visini u vatrene grane i pera, a vjetar ih je grabio, pretvarajui ih u zlatne konce i dlake od varnica i nosio preko Kampanije sve do Albanskih planina. No je bivala sve vidnija i inilo se da je sam uzduh proet ne samo sjajem nego i vatrom. Tiber je tekao ivim ognjem. Nesretni grad pretvorio se sav u jedan pakao. Poar je grabio oko sebe sve vee prostore, osvajao na juri brda, razlijevao se u ravnicama, potapao doline, bjesnio, huao i grmio. 389 XLV Makrin, tkalac u iju kuu donesoe Vinicija, umio ga je, dao mu haljine i okrijepio ga. Poslije toga mladi tribun, kad mu se poneto povratila snaga, ree da e jo noas nastaviti traiti Lina. Makrin, koji je bio kranin, potvrdi rijei Hilonove da su Lino i stariji sveenik Klement otili u Ostrian, gdje je Petar imao krstiti itavo mnotvo pristalica nove vjere. U toj je etvrti bilo poznato kranima da je Lino uvanje svoje kue ostavio prije dva dana nekome Grku. Viniciju je to bio dokaz da ni Ligija, ni Urso nisu ostali u kui, nego da su i oni zacijelo otili u Ostrian. Ta mu je misao bila veliko olakanje. Lino je bio starac kojemu je teko bilo obilaziti svaki dan sa Zatiberja ak za daleka Nomentanska vrata i vraati se iznova otuda na Zatiberje, pa se po svoj prilici odselio za tih nekoliko dana ka kojemu od istovje-raca za zidovima, a s njime i Ligija i Urso. Na taj nain izmakoe poaru koji nije ni zahvatio drugi pristranak Eskvilina. Vinicije je vidio u svemu tome volju Kristovu te osjetio nad sobom Njegovu zatitu, i srce mu prevrije veom no ikad ljubavlju, i on Mu se zakle u dui da e Mu se oduiti cijelim ivotom za te oite znakove ljubavi. No to mu se vie htjelo u Ostrian. Nai e Ligiju, nai e Lina i Petra i povest e ih sa sobom nekamo daleko, na koje bilo od svojih imanja, pa bilo i na Siciliju. Eto Rim gori i za nekoliko dana ostat e od njega samo gomila " 1. 390 _L ogaraka, pa zato da ostanu ovdje u nevolji i meu razbacanim narodom? Tamo e biti oko njih ete poslunih robova, bit e oko njih tiina i svi e ivjeti mirno pod krilima Kristovim, blagoslivljani od Petra. Samo da mu ih je sada nai! No to nije bilo lako. Vinicije se opominjao s kakvom je mukom proao s Apijeve ceste na Zatiberje i kako je morao obilaziti naokolo da se dohvati Luke ceste, pa zato namisli sada obii grad s protivne strane. Idui Trijumfalnom cestom, mogao je du rijeke doi do Emilijeva mosta, a odanle ispod Pin-cija Martovom poljanom, pored vrtova Pompeje-vih, Lukulovih i Salustijevih provui se na Nomen-tansku cestu. To je bio preac, ali i Makrin i Hilon nisu mu svjetovali da se hvata toga puta. Vatra nije, dodue, jo bila zahvatila taj dio grada, no svi su trgovi i ulice, po svoj prilici, bili sasvim zakreni ljudima i njihovom imovinom. Hilon je

svjetovao da ide preko Vatikanskoga polja do Flaminijeva vrta, ondje da prijee rijeku i da idu dalje izvan zidova, iza Acilijevih vrtova k Salarijskim vratima. Poslije kratkog razmiljanja pristade Vinicije na taj savjet. Makrin je morao ostati da uva kuu, da bi se pobrinuo za dvije mazge, koje su mogle posluiti Ligiji za dalji put. Htio je dati i svoga roba, no Vinicije to nije primio mislei da e, kako je ve prije bilo, prvi odred pretorijanaca koji sretne na putu, posluati njegove zapovijedi. I zaas se obojica, on i Hilon, uputie preko Ja-nikula prema Trijumfalnoj cesti. Na otvorenim mjestima i tu su bila taborita, ali kroz njih su prolazili s manje muke, jer je vei dio stanovnika bjeao k moru Lukom cestom. Za Septimanskim vratima ja-hali su izmeu rijeke i divnih Domicijinih perivoja, u kojima su silni empresi sjali crvenim sjajem od poara, kao od veernje rumeni. Put je bivao slobodniji, samo im se kadto valjalo boriti sa strujom seoskoga stanovnitva koje bi asomice navrvjelo. Vinicije je tjerao koliko je mogao mazgu, a Hilon, jaui odmah za njim, razgovarao se cijelim putem sam sa sobom. 391 Eto poar je ostao za nama, i sad nam grije plea. Jo nikad na ovome putu nije bilo tako vidno nou. O Zeuse! Ako ne pusti pljusak na taj poar, to e biti znak da ne ljubi Rima. Ljudska mo bogme ne ugasi te vatre. Ovakav grad, kojemu je sluila Grka i sav svijet! A sad e svako Gre moi priti bob u njegovu pepelu! Tko bi se tome nadao ...? I nee biti vie Rima, ni gospode rimske ... I tko bude htio etati po garitu, kad se ohladi, i zvidati moi e bez brige. 0 bogovi! Zvidati nad ovakim zemljotresnim gradom! Tko se od Grka ili od barbara bio mogao tome nadati? A ipak moi e zvidati, jer hrpa pepela, ostala ona od obanske vatre ili od spaljenoga grada, opet je hrpa pepela koju e prije ili poslije vjetar razvijati. Govorei tako, obraao se na mahove prema poaru i gledao je ognjene valove sa zlobnom radou. Zatim je nastavljao: Propao je! Propao! I nee ga biti vie na zemlji. Kud e sad svijet slati svoje ito, svoje ulje i svoj novac? Tko e mu izaimati zlato i suze? Mramor ne gori, ali puca u vatri. Ode Kapitol u ruevine i Pa-latin ode u ruevine. O Zeuse! Rim je bio kao pastir, a drugi narodi kao ovce. Kad je pastir bio gladan, priklao bi jednu od ovaca, blagovao bi meso, a tebi je, oe bogova, prikazivao kou. Tko e, Oblanie, sada klati i kome li e u ruke sada dati haj-kau? Jer Rim gori tako dobro, kao da si ga sam strijelom upalio. Pohitaj! pourivao je Vinicije. to tamo radi? Plaem nad Rimom, gospodaru odgovori Hi-lon. Ovakav Jupiterov grad ...! I neko vrijeme jahali su utei i oslukujui huku poara i lepet ptijih krila. Golubovi, kojih se mnotvo gnijezdilo kod vila i po kampanjskim gradiima, i razline divlje ptice s mora i iz oblinjih planina, drei oito sjaj poara za sunano svjetlo, sr-tale su jatomice slijepo u vatru. 392 Vinicije prekide prvi utnju: Gdje si bio kad je oganj planuo? Iao sam k svojem prijatelju Euriciju, gospodine, koji je imao duan kod Velikoga Cirkusa, pa sam upravo razmiljao o Kristovoj nauci, kad stade vika: Vatra! Ljudi se strkae oko cirkusa, da spaavaju i da gledaju, no kad je vatra uhvatila sav cirkus, a uz to je planula i na drugim mjestima, valjalo je misliti o svome spasu. Jesi li vidio ljude da bacaju zublje u kue?

 ega ja nisam vidio, Enejin unue! Vidio sam ljude gdje sebi kre u guvi put maevima; vidio sam bitke i utrobe ljudske zgaene na putu. Ah, gospodine, da si to gledao, mislio bi da su barbari osvojili grad i da kolju narod. Ljudi su odasvuda vikali da je nastao konac svijeta. Neki su sasvim izgubili glave i ne mislei na bjeanje ekali su besmisleno da ih uhvati plamen. Drugi enue umom, neki su jaukali od oaja, ali sam vidio i takvih koji su zavijali od radosti, jer ima na svijetu, gospodaru, mnogo ravih ljudi, pa ne umiju ocijeniti dobroinstva vaega blagoga vladanja i onih pravednih zakona po kojima uzimate svima to imadu, i prisvajate sebi. Ljudi se ne umiju pomiriti s voljom bogova! Vinicije je bio odvie zabavljen svojim mislima da bi opazio porugu u Hilonovim rijeima. Trnuo je od strave mislei da se Ligija mogla nai usred toga metea, na tim stranim ulicama. Zato, premda je ve gotovo deset puta pitao Hilona sve to je mogao znati, okrene mu se jo jednom i upita: A njih si vidio na Ostrianu svojim oima? Vidio sam, Venerin sine, vidio sam djevicu, dobroga Ligijca, svetoga Lina i Petra Apostola. Prije poara? Prije poara, Mitro! No u dui Vinicijevoj rodi se sumnja da li Hilon ne lae, pa zaustavivi mazgu pogleda otrim pogledom staroga Grka i upita ga: A to si ondje radio? 393 Hilon se zbuni. Dodue, kao mnogim ljudima i njemu se inilo da zajedno s propau Rima dolazi i rimskoj vlasti kraj, no sad je bio nasamu s Vinici-jem i sjetio se kako mu je on stranom prijetnjom zabranio uhoditi krane, a osobito Lina i Ligiju. Gospodine ree zato mi ne vjeruje da ih ljubim? Jest, bio sam na Ostrianu, jer sam napola kranin. Piron me je nauio cijeniti krepost vie nego filozofiju, pa zato sve vema prianjam uz kreposne ljude. A pri tom sam, gospodine, ubog, i kad si se ti, Jupitre, bavio u Anciju, esto sam umirao od gladi nad knjigama, pa sam znao sjediti kod zida na Ostrianu, jer krani, mada su sami siromani, dijele vie milostinje nego svi drugi stanovnici rimski skupa. Taj razlog priini se Viniciju dostatan, pa zapita manje nabusito: I ne zna gdje se sada nastanio Lino? Kaznio si me jednom nemilo za radoznalost, gospodaru odgovori Grk. Vinicije uuti i oni nastavie put dalje. Gospodine ree malo zatim Hilon ti ne bi naao djevojke da nije mene, ali ako je naemo, zar ne, ti nee zaboraviti uboga mudraca? Da, dobit e kuu s vinogradom kod Amerio-le odgovori Vinicije. Hvala ti, Herkule! S vinogradom ...? Hvala ti! O, da! S vinogradom! Sad su prolazili ispod humka Vatikana, koji je sjao crvenim odsjevom od poara, no za Naumahi-jom okrenue nadesno da prijeu Vatikansko polje i da se priblie rijeci, pa kad je prijeu da se dohvate Flaminijevih vrata. Najednom zaustavi Hilon mazgu i ree: Gospodine! Pade mi na um dobra misao. Govori! ree Vinicije. Izmeu brda Janikula i Vatikana, za vrtovima Agripininim neka su podzemlja, iz kojih su vadili kamen i pijesak za gradnju Neronova cirkusa. Posluaj me, gospodaru! Posljednje vrijeme idovi, ko394 jih, kako znade ima mnogo na Zatiberju, stali su goniti krane. Sjea li se da

su ve za boanskoga Klaudija bile takve razmirice da ih je Cezar morao istjerati iz Rima. Danas, kad se vrati-3 i kad se pod zatitom Augustinom osjeaju sigurni, jo slobodnije udaraju na krane. Ja to znam! Ja sam vidio! Nikakav edikt nije bio izdan protiv krana, ali ih idovi bijede pred gradskim prefektom da kolju djecu, da se klanjaju magarcu i nauavaju vjeru koja nije priznata od senata, i sami ih biju i napadaju na njihove bogomolje tako bijesno da se krani moraju kriti pred njima. Pa to hoe time da kae? zapita Vinicije. To, gospodine, da je sinagoga slobodno otvorena na Zatiberju, ali krani, ako se hoe ukloniti gonjenju, moraju se moliti na skrovitim mjestima i skupljaju se u pustim suama za gradom ili u arena-rijima. Oni, koji stanuju u Zatiberju, izabrali su sebi upravo ono podzemlje, koje je postalo radi gradnje cirkusa i razlinih kua kraj Tibera. Sada, gdje gine grad, priznavaoci Kristovi bez sumnje mole se Bogu. Nai emo ih bezbroj u podzemljima, zato ti, gospodine, savjetujem da se uz put svratimo onamo. Pa rekao si da je Lino otiao u Ostrian! klikne nestrpljivo Vinicije. A ti si mi obeao kuu s vinogradom nie Ame-riole odgovori Hilon pa u traiti djevojku svuda gdje imam nade da u je nai. Poto je buknuo poar, mogli su se vratiti na Zatiberje... Mogli su obii grad, kao mi sad to obilazimo. Lino ima kuu, pa je mogue htio da bude blie kui, da vidi nee li vatra zahvatiti i onu etvrt. Ako su se vratili, kunem ti se, gospodine, Persefonom da emo ih nai na molitvi u podzemlju, a u najgorem sluaju, dobit emo o njima vijesti. Ima pravo, dakle vodi! ree tribun. Hilon okrene bez promiljanja nalijevo k brdu. Zavoj toga brda zakloni im na asak poar tako da se, premda su oblinji visovi bili u svjetlu, oni sami naoe u sjeni. Proavi oko cirkusa, skrenue opet na395 lijevo i uoe u neki kao klanac, u kom je bilo sasvim tamno. No u toj tami opazi Vinicije svjetluca-nje nebrojenih svjetiljaka. Eno ih! ree Hilon. Bit e ih danas vie nego ikada, jer su druge bogomolje izgorjele ili su pune dima, kao i cijelo Zatiberje. Da! ujem pjevanje ree Vinicije. Iz tamnog otvora dopiralo je pjevanje ljudskih glasova, a svjetiljke su se u njemu gubile jedna po - jedna. No iz klanca su sa strane izbijale svaki as nove prilike, tako da se za neko vrijeme Vinicije i Hilon naoe meu mnotvom ljudi. Hilon sie s mazge i dozvavi rukom momia, koji je iao pored njih, ree mu: Ja sam sveenik Kristov i biskup. Pridri nam mazge, pa e dobiti moj blagoslov i oprotenje grijeha. Zatim ne ekajui odgovora uklepa mu u ruke uzde, a sam se pridrui zajedno s Vinicijem gomili. Doskora uoe u podzemlje i prooe prema svjetlu od iaka tamnim hodnikom, dok ne uoe u iroku peinu, iz koje su oito neko vadili kamen, jer su joj zidovi bili od odnedavno odbijenih stijena. Tu je bilo vidni je nego u hodniku, jer su osim iaka i svjetiljaka gorjele i zublje. Prema njihovu svjetlu ugleda Vinicije cijelu hrpu ljudi, koji su kleali podignuvi ruke uvis. Ligije, Petra Apostola ni Lina nije mogao nigdje vidjeti, samo je gledao oko sebe lica sveana i potresena. Na nekim se vidjelo oekivanje, bojazan, nada. Sjaj svjetiljaka odbijao se u njihovim oima, znoj se slijevao niz blijeda njihova ela; neki su pjevali pjesme, drugi su grozniavo ponavljali ime Isusovo, neki su

se udarali u prsi. Na svima se vidjelo da svaki as oekuju neto neobino. Uto zamukoe pjesme i nad zborom se u izdubini, koja je nastala kad je bio izvaen golem kamen, pojavi Viniciju poznati Krispo, poluprisebna, blijeda, fanatina i otra lica. Oi se obratie k njemu oekujui rijei okrepe i nade, a on prekrstivi skup stade govoriti brzo i gotovo viui: 396 * Kajte se za grijehe svoje, jer je doao as! Evo je na grad opaina i rasputenosti, na novi Babilon Gospod pustio zatomi plamen. Kucnuo je as suda, gnjeva i poraza... Gospod je navijestio doae, i naskoro ete Ga vidjeti! Ali nee doi vie kao Jaganjac, koji je rtvovao svoju krv za grijehe nae, nego kao strani sudac, koji e u svojoj pravednosti baciti u bezdan grenike i nevjerne ... Teko svijetu i teko grenicima, jer vie za njih nee biti milosra...! Sunce se pomrauje, zemlja se otvara iz dubine i mrtvi ustaju, a Ti ide uz jeku trublja nad vojskama anela, u grmljavini gromova. Vidim te i ujem Te, Kriste! Tu zauti uzdignuvi lice, i inilo se, kao da se zagledao u neto daleko i strano. Uto odjekne podzemljem gluha tutnjava, prva, druga, deseta. U zapaljenu gradu stadoe se itave ulice ruiti s praskom. No veina krana uze te glasove za oito znamenje da nastaje strani as, jer je vjera u skori drugi dolazak Kristov i u svretak svijeta bila ionako meu njima rairena, a sad je jo pojaao poar grada. I strah Boji napadne na sabrane. Brojni glasovi stadoe ponavljati Dan suda! Evo dolazi...! Neki su pokrivali rukama lice u uvjerenju da e se odmah zemlja potresti iz temelja i da e iz njena drijela izii paklene nemani da se bace na grenike. Drugi su vikali: Kriste pomiluj! Spasitelju, budi milostiv ...! Trei su ispovijedali naglas grijehe, a neki su se grlili da u stravinom asu imadu koje blisko srce uza se. No bilo je i takvih kojima lica, kao u nebo uznesena, puna nadzemaljskih osmijeha, nisu pokazivala straha. Na nekoliko mjesta uli su se udni glasovi: ljudi u vjerskom zanosu stadoe vikati nerazumljive rijei u nerazumljivim jezicima. Netko iz mranoga kuta peine zavie: Probudi se, koji spava! A sve je glasove nadvisio Krispov poklik: Bdijte! Bdijte! Na mahove je nastajala utnja, kao da su svi, uz-dravi dah u prsima, ekali to e biti. I tada bi 397 odjeknuo dalek trijesak gradskih dijelova koji su se ruili, poslije njega opet je nastalo jecanje, molitve, glasovi i vika: Spasitelju, pomiluj! Kadto je Kri-spo opet produio viui: Odrecite se dobra zemaljskoga, jer e vam zamalo nestati zemlja pod nogama! Odrecite se zemaljske ljubavi, jer e Gospod osuditi one koji su vie nego Njega ljubili ene i djecu. Teko onome tko je zamilovao stvora vie nego Stvoritelja! Teko muu, eni i djetetu ...! Najednom strese kamenolom trijesak jai od pre-anjih. Svi padoe na zemlju pruivi ruke skrte-ne u kri, da se tim likom obrane od zlih duhova. Nastade tiina u kojoj se ulo samo ubrzano disanje, preneraeno aptanje: Isuse, Isuse, Isuse! i negdje pla djece. Uto nad onim mnotvom ljudi, koji su leali na zemlji neki mirni glas ree: Mir s vama! Bio je to glas Petra Apostola koji je maloprije uni-ao u peinu. Na glas njegovih rijei nestade u isti as straha, kao to prolazi strah stado u kojem se pojavi pastir. Ljudi poustajae sa zemlje, blii mu stadoe grliti koljena, kao da trae pod njegovim okriljem zatitu, a on prui nad njih ruke i ree: to se plaite u srcu? Tko e od vas pogoditi to ga moe zadesiti prije nego

doe sudnji as? Gospod je pokarao ognjem Babilon, ali nad vama koje je oprao Krist, i kojih je grijehe otkupila krv Jaganj-eva, bit e Njegovo milosre i pomrijet ete s Njegovim imenom na ustima. Mir s vama! Poslije stranih i nemilosrdnih rijei Krispovih padoe rijei Petrove kao melem na srce nazonima. Mjesto straha od Boga zavlada u duama ljubav Boja. Ljudi naoe onakvoga Krista kakvoga su zami-lovali iz apostolskoga prianja, ne, dakle, nemilosti-voga sudiju, nego blagoga i strpljivoga Jaganjca kojega je milosre stoput nadmailo ljudsku zlou. Svemu zboru odlanu u dui i nada, udruena sa zahvalnou prema Apostolu, napuni srca. Glasovi s razli-nih strana stadoe vapiti: Mi smo tvoje ovce, spa398 si nas! A blii su govorili: Ne ostavljaj nas u dan nevolje! I padali su na koljena oko njega. I Vinici-je, videi to priblii se, dohvati skut njegova plata i oborivi glavu ree: Gospodine, izbavi me! Traio sam je u dimu od poara i u ljudskoj stisci, a nigdje je nisam mogao nai, ali vjerujem da mi je ti moe vratiti. A Petar mu poloi ruku na glavu. Uzdaj se ree i hodi za mnom! 399 XLVI Grad je jo uvijek gorio. Veliki cirkus razvalio se u ruevine, a zatim u onim etvrtima koje su stale gorjeti, ruile se cijele ulice i uliice. Poslije svakoga pada stupovi od plamena sunuli bi do neba. Vjetar se okrenuo i sad je puhao neizmjernom snagom s mora nosei na Celij, na Eskvilin i na Viminal val ognja i ugljevlja. No ve su stali misliti o spaavanju. Po zapovijedi Tigelina, koji je treega dana dotrao iz Ancija, stadoe ruiti kue na Eskvilinu da se vatra, naiavi na pusta mjesta, ugasi sama po sebi. No to je bilo poduzeto za spas ostataka grada, jer o spaavanju onoga to je ve gorjelo, nije se moglo ni pomisliti. Trebalo je uz to uklanjati i dalje posljedice nesree. Zajedno s Rimom propadala su neizmjerna bogatstva, ginuo je sav imutak njegovih stanovnika tako da su se sad oko zidova tabo-rile stotine tisua sve samih beskunika. Drugoga dana ve stade dotuivati glad onome mnotvu svijeta, jer su neizmjerne zalihe itka, nagomilane u gradu, takoer gorjele, a u opoj zabuni i rasulu oblasti nitko nije pomislio da namakne nove. Istom kada je doao Tigelin, odoe u Ostiju potrebne zapovijesti, no stanovnici su se ve stali buniti i vema prijetiti se. Oko kue Aqua Appia, u kojoj se za to vrijeme nastanio Tigelin, slegoe se gomile ena viui od jutra do kasne noi: Kruha i krova! Zaludu su se pre-torijanci, dovedeni iz velikoga tabora koji je bio iz400 meu via Salaria i Nomentana, trudili da uzdre kakav god red. Negdje su im se orujem opirali, negdje su goloruke hrpe pokazujui na grad koji je gorio, vikale: Koljite nas pred tim ognjem! Kleli su Cezara, augustiane, pretorijanske vojnike, i uzbuna je rasla svaki sat tako da je Tigelin, pogledavajui nou tisue ognjeva naloenih oko grada, govorio u sebi da su to ognjevi neprijateljskih tabora. Na njegovu zapovijed dopremie osim brana to se samo moglo vee mnotvo gotovih hljebova, koje su dobivali ne samo iz Ostije, nego i iz svih okolnih gradova i sela. No kad prve poiljke stigoe nou u Em-porij, narod je obio glavna vrata s aventinske strane i razgrabio mahom ive te prouzroio straan mete. Pri odsjevu poara borili su se za hljebove, kojih su mnotvo zgazili po zemlji. Brano iz isprovalji-vanih vrea pokrilo je kao snijegom sav prostor od itnica pa do luka Drusova i Germanikova, i vreva je trajala dokle god nisu vojnici zaposjeli sve

zgrade i stali odbijati rulje strijelama i otiskivati ih kopljima. Od vremena provale galske pod Brenom nikad nije Rim ovako postradao. I s oajem poredili su ta dva poara. No tada je ostao itav barem Kapitol. Sada je Kapitol bio opasan stranim ognjenim paom. Mramor nije, istina, gorio plamenom, ali nou kad je vjetar na mahove razgonio plamen, vidjeli su se redovi stupova visokoga Jupiterova hrama, usijani i crveni poput ive eravice. Napokon za vremena Brenovih Rim je imao stanovnitvo disciplinirano, istorodno, odano gradu i rimskoj vjeri, a sada su oko zidova upaljenoga grada nalegle gomile raznih jezika, sastavljene veim dijelom od robova i oslo-boenika, podivljale, samovoljne i spremne da se u nevolji okrenu protiv vlasti i grada. No sama je veliina poara, ispunjujui srca stravom, razoruavala donekle svjetinu. Za nesreom vatre mogla je doi nevolja gladi i bolesti, jer je, da bude mjera prevrena, nastala strana srpanjska e-ga. Uzduh, raspaljen od ognja i sunca, nije se mogao udisati. No ne samo to nije donosila olakice, ne26 Qu vadi 401 go je postajala pravi pakao. Danju se pokazivao jeziv i zlokoban prizor: u sredini golem grad na breuljcima, pretvoren u vulkan, koji je huao, a oko njega sve do Albanskih planina nepregledan tabor daara, atora, sjenica, kola, kolica, nosiljaka, duania, va-tara, logor pokriven dimom, prainom, obasjan crvenim zrakama koje su prosijavale kroz poar, pun graje, vike, prijetnja, mrnje i straha, neobina slika mukaraca, ena i djece, meu Grcima kosati plavo-oki ljudi sa sjevera, pa Afriani i Azijati; meu graanima robovi, osloboenici, gladijatori, trgovci, zanatlije, seljaci i vojnici, pravo ljudsko more koje se razlilo oko ognjenoga otoka. Razline vijesti zanjihavale su tim morem kao vjetar pravom pauinom. Bile su povoljne i nepovoljne. Prialo se o neizmjernim zalihama ivea i odijela koje su imale doi u Emporij i dijeliti se besplatno. Prialo se takoer da e po zapovijedi Cezarovoj u azijskim i afrikim pokrajinama biti oplijenjeno sve bogatstvo i blago, i sakupljeno na taj nain da e se podijeliti meu stanovnike rimske, tako da e svaki moi sagraditi sam sebi kuu. No u isto su vrijeme pronosili glasove da je voda u vodovodima otrovana i da Neron hoe unititi grad i pobiti do jednoga sve stanovnike, da se moe preseliti u Grku ili Misir i odanle vladati svijetom. Svaka vijest irila se kao munja i svaka je nalazila vjeru meu svjetinom uzrokujui pretjeranu nadu ili gnjev, uas ili bijes. Naposljetku neka groznica popade tisue ovih beskunika. Vjerovanje krana da je blizu konac svijeta od ognja, irilo se i meu priznavaocima bogova svaki dan sve vema. Ljudi su upadali u mrtvi nehaj ili u ludilo. U oblacima, obasjanim od poara, vidjeli su bogove, gdje gledaju propast zemlje, i pruali su k njima ruke za milost ili su ih proklinjali. Meutim, vojnici pomagani od nekoga broja graana, stali su ruiti redom kue na Eskvilinu, na eliju a i u Zatiberju, koje je tako dobrim dijelom ostalo itavo. No u samomu gradu gorjelo je neizmjerno blago, potrpano na gomile kroz vjekove pobjednike prolosti, i sjajna djela grke i rimske umjet402 nosti, divni hramovi i najvredniji spomenici rimske starine i rimske slave. Nagaali su da e od svega grada ostati jedva nekoliko etvrti na krajevima grada i da e stotine tisua ljudi ostati bez kuita. No drugi su irili glas da vojnici ne rue kue radi spreavanja poara, nego zato da nita ne bi ostalo od grada. Tigelin je ivo molio u svakom listu da Cezar doe i da svojom nazonou umiri oajni narod. No Neron je krenuo istom onda kad je vatra uhvatila domus transitoria, i hitao je da ne promai as kad je poar bio u najveem jeku.

403 XLVII Vatra je uto stigla do Via Nomentana i od nje se zajedno s obratom vjetra okrenula na Via Lata i k Tiberu, zaobila Kapitol, razlila se niz Forum Boa-rium i ruei sve to je u prvome zaletu prola, pribliila se iznova Palatinu. Tigelin je skupio sve sile pretorijanaca te je poiljao glasnika za glasnikom Cezaru, koji se primicao s vijeu da nita nee izgubiti od veliajnosti prizora, jer se poar jo pojaao. No Neron htjede stii nou da bi bolje mogao uivati u slici grada koji propada. U tu svrhu stadoe kod Aqua Albana i pozvavi pod ador tragika Alitura, udeavao je uz njegovu pomo dranje, lice, pogled i vjebao se prikladnim kretnjama prepiru-i se uporno s njime, treba li kod rijei: Sveti grade, koji si se inio tvri od Ide, dignuti uvis obje ruke ili bi drei u jednoj formingu pustio je niza se, a digao samo drugu. I to pitanje inilo mu se sada pree od svih drugih pitanja. Krenuvi napokon u suton, svjetovao se s Petronijem ne bi li u stihove, namijenjene poaru, umetnuo nekoliko velianstvenih hula na bogove i ne bi li se takve hule s gledita umjetnosti same od sebe morale oteti iz usta ovjeku, koji u slinom poloaju gubi domovinu. O ponoi priblii se napokon zidovima Rima zajedno sa svojim silnim dvorom, sastavljenim od itavih eta senatora, vitezova, osloboenika, robova, ena i djece. esnaest tisua pretorijanaca, rasporeenih u bojnom redu uz put, uvalo je mir i sigurnost 404 njegova ulaska drei ujedno u potrebnom razmaku uzrujan puk. Narod je doista proklinjao, vikao i zvidao opazivi pratnju, ali nije smio na nju udariti. No na mnogo mjesta stade pljeskati rulja koja, nemajui nita, nije u poaru nita ni izgubila, a nadala se podjeli ita, ulja, haljina i novaca, obilnijoj nego obino. Najposlije zaglui viku i zvidanje kao i pljesak, jeka trubalja i rogova, u koje je zapovjedio Tigelin da se pue. Proavi kroz ostijsku kapiju Neron zastade i ree: Beskunik vladar puka besku-noga, gdje u poloiti nou nesretnu svoju glavu? I preavi clivus Delphini uzie uza stepenice koje su bile za njega pripravljene, na Apijev vodovod, a za njim augustiani i zbor pjevaa, koji su unosili citare, lire i druga glazbala. I svi uvukue duu u se ekajui nee li Neron izrei kakve velike rijei, koje bi valjalo radi svoje sigurnosti pamtiti. No on je stajao svean, nijem, ogrnut grimiznim platem, pod vijencem od zlatnoga lovora, zagledavi se u pomamije-nu silu ognja. Kad mu je Terpnos pruio zlatnu liru, podie oi k nebu, zalivenu poarom, kao da eka nadahnue. Narod je rukama pokazivao izdaleka na nj, oblivena krvavim blijeskom. U daljini siktale su zmije od plamenova i gorjele su iskonske najsvjetlije starine; gorio je hram Herkulov to ga je sagradio Evandar, zatim hram Jupitera Statora i hram Lune, sagraen jo za Servija Tuli ja, i kua Nume Pompi-lija i svetinja Vestina s penatima naroda rimskoga. U pramenovima plamena pokazivao se na mahove Kapitol, gorjela je prolost i dua Rima, a on, Cezar, stajao je s lirom u rukama, s licem traginoga glumca i ne mislei o domovini koja je propadala, nego o svom dranju i dirljivim rijeima, kojima bi najbolje mogao izrei veliinu nesree, probuditi najvee udivljenje i dobiti najvatrenije pljeskanje. Mrzio je taj grad, mrzio je njegove stanovnike, ljubio je samo svoje pjesme i stihove, pa se radovao u srcu to je konano vidio tragediju nalik onoj koju je opisivao u svojoj pjesmi. Stihotvorac se osjeao sretan, deklamator se utio nadahnut, trailac uzbu405 enja opajao se stranim prizorom i s nasladom je mislio da ni propast Troje nije

bila nita prema propasti ovoga grada. to je mogao jo poeljeti? Eto Rim, svemoni Rim gori, a on stoji na oknu vodovoda, sa zlatnom lirom u rukama, na vidiku, u grimi-zu, te izaziva gledaoce da mu se dive kako je velianstven i poetian! Tamo negdje dolje u mraku mrmlja i buni se narod! Ali neka mrmlja. Vjekovi e proi tisue godina minut e, a ljudi e pamtiti i slaviti pjesnika koji je u takvoj noi pjevao propast i poar Troje. to je prema njemu Homer? to je i sam Apolon sa svojom izdubenom formingom? I on podie ruke i udarivi u ice protui rijeima Priamovim: O gnijezdo otaca mojih, kolijevko draga ...! Glas njegov na otvorenom uzduhu, kod buke poara i daleke graje tisua hrpa svijeta inio se neobino sitan, drhtav i slab, a glas pratnje jeao je kao zujanje muhe. No senatori, inovnici i augustiani, sabrani na vodovodu, oborie glavu sluajui u nijemu zanosu. A on je pjevao dugo i dolazio u sve alosnije raspoloenje. U asovima kad bi prestajao da odahne, zbor bi pjevaa ponavljao posljednje stihove, pa bi na to Neron iznova bacio nauenom od Alitura kretnjom s ramena traginu sirmu, udario bi u ice i nastavio pjevati. Svrivi napokon pjesmu, sastavljenu prije, stade improvizirati traei velike poredbe u prizoru koji se pred njim irio. I lice mu se stade mijenjati. Nije ga, dodue, dirnula pogibija oinskoga grada, ali se opojio i uzbudio patosom svojih rijei toliko da je u jedan mah ispustio pod noge liru sa zvekom i zavivi se u sirmu ostao kao okamenjen, nalik na jedan od onih kipova Niobida to su krasili dvorite na Palatinu. Poslije kratke utnje zaori buran pljesak. No izdaleka odgovori mu urlanje svjetine. Sad ve nitko nije sumnjao da je Cezar zapovjedio spaliti taj grad, da sebi priredi predstavu i da pjeva pri njoj pjesme. uvi Neron onaj krik od stotinu tisua glasova obrati se augustianima sa tunim, punim prijegora smijekom ovjeka, kojemu ine krivicu i ree: 406 *..* Eto, kako Kviriti umiju cijeniti mene i poeziju. Lupei! odgovori Vatinije. Zapovjedi, gospodaru, pretorijancima da na njih udare. Neron se obrati k Tigelinu: Mogu li se pouzdati u vjernost vojnika? Moe, boanski! odgovori Tigelin. No Petronije slegne ramenima. U njihovu vjernost da, ali ne u njihov broj ree. Ostani sada tu gdje jesi, jer je ovdje najsigurnije, a ovaj puk treba umiriti. To je mislio i Seneka i konzul Liini je. Meutim, uzbuna se dolje poveala. Narod se oruao kamenjem, motkama od atora, daskama s kola i taljiga i svakovrsnom gvoarijom. Zamalo doleti nekoliko zapovjednika kohorata s vijeu da pretorijanci, potiskivani od svjetine, s najveim naporom odravaju bojni red i nemajui zapovijedi da udare, ne znaju to da ine. Bogovi! ree Neron. Kakve li noi! S jedne strane poar, s druge bijesno more puka! I stade dalje traiti izraze, kojima bi najkienije mogao opisati opasnost trenutka, no videi oko sebe blijeda lica i nemirne poglede prepade se i on. Dajte mi mrki plat s kukuljicom! vikne. Zar e se doista zametnuti boj? Gospodaru odgovori mu nesigurnim glasom Tigelin ja sam uinio sve to sam mogao, ali opasnost je strana ... Progovori, gospodaru, puku i uini mu obeanje. Cezar da govori svjetini? Neka to uini drugi umjesto mene. Tko e se toga prihvatiti?

 Ja! ree mirno Petronije. Idi, prijatelju! Ti si mi najvjerniji u svakoj potrebi... Idi i ne tedi obeanja. Petronije se obrati k pratnji nehajna i podrugljiva lica. Senatori koji su ovdje nazoni ree i osim njih Pison, Nerva i Senecion poi e sa mnom. Zatim sie lagano s vodovoda, a oni koje je pozvao, ili su za njim bez skanjivan ja, ali s nekom nadom 407 koju im je ulijevao njegov mir. Petronije stade podno arkada, zapovjedi da mu dadu bijelca konja, i uzjahavi poe pred druinom kroz duboke redove pretorijanaca k svjetini koja je vikala, goloruk, s tankom palicom od slonovine koju je obino nosio u ruci. I dojahavi meu njih natjera konja u svjetinu. Pri sjaju od poara vidjele su se uzdignute ruke, oboruane svakovrsnim orujem, zaagrene oi, znojna ela i zapjenjena usta, koja su se derala. Uzbjenjeli val odmah opkoli njega i pratnju, a za njim se vidjelo doista kao more od glava, pokretno, uzavrelo, strahovito. Dreka se udvoji i pretvori u neljudsko krianje; motke, vile, pa i maevi vitlali su se nad glavom Petronijevom, grabijive ruke pruale su se za uzdama njegova konja i za njim, no on je jahao sve dalje hladan, ravnoduan, prezriv. Kadto bi kucnuo palicom po glavama najslobodnijih, kao da sebi kri put u obinoj guvi i to njegovo pouzdanje, taj mir zaprepatavao je gotovo pomamljenu svjetinu. Napokon ga prepoznae i brojni glasovi udarie u viku: Petronije! Arbiter elegantiarum! Petronije! Petronije! jekne vika sa svih strana. I kako se ponavljalo to ime, lica su uokolo bivala manje strana i vika manje bijesna, jer je taj gizdavi patricije, premda se nikad nije otimao za ljubav puka, ipak bio njegov ljubimac. Drali su ga za ovjena i podatljiva, i omilio je narodu osobito od ubojstva Pedanija Sekunda, gdje je govorio za ubla-enje okrutne osude, koja je osudila na smrt sve robove prefektove. Osobito ga je mnotvo robova za-voljelo otada s onom neogranienom ljubavlju, kakvom ljudi potlaeni i nesretni obino ljube one koji im pokazuju imalo suuti. Osim toga pridruila se u ovaj as i radoznalost to e rei odaslanik Cezarov, jer nitko nije sumnjao da ga je Cezar posebno poslao. A on skine sa sebe svoju bijelu, grimiznim trakom porubljenu togu, digne je uvis i stane mahati njome nad glavom za znak da hoe govoriti. Mir! Mir! stadoe vikati sa svih strana. 408 Zamalo se doista primirie. Tada se Petronije uspravi na konju i progovori zvonkim, mirnim glasom: Graani! Neka oni koji me uju, ponove moje rijei onima koji stoje dalje, a svi neka se vladaju kao ljudi a ne kao ivotinje u arenama. Cujmo! ujmo ...! Dakle ujte! Grad e se iznova sagraditi vrtovi Lukulovi, Mecenatovi, Cezarovi i Agripini bit e vam otvoreni. Od sutra poet e se dijeliti ito, vino i ulje, tako da e svaki moi napuniti trbuh do grla! Zatim e vam Cezar pripraviti igre, kakvih svijet jo nije vidio, na kojima vas ekaju gozbe i darovi. Bit ete bogatiji poslije poara nego pred poarom! No na te rijei odgovori mu mrmljanje, koje se irilo od sredine na sve strane, kao to se ire valovi u vodi u koju je netko bacio kamen: tako su blii ponavljali daljima njegove rijei. Zatim se ovdje--ondje ue uzvici gnjeva ili odobravanja, koji se pre-tvorie najposlije u jedan opi gromki vrisak:

 Panem et circenses!1 A Petronije se ogrne togom, pa je asak ostao nepomian, slian mramornome kipu u svojoj haljini. Vrisak je rastao, zagluivao huku poara, jeao sa svih strana i iz sve irih redova, no odaslanik je oito imao jo neto kazati, jer je ekao. I konano, naloivi opet uzdignutom rukom utnju, vikne: Obeaj em vam panem et circenses, a sada kliknite u ast Cezaru, koji vas hrani, pa onda idite spavati, jer e skoro svanuti dan. Rekavi to, okrene konja i, dohvaajui lagano paliicom po glavi i licu one koji su mu stajali na putu, odjaha polako k pretorijanskim redovima. Zaas je bio pod vodovodom. Gore nae sve u strahu. Ondje nisu razumjeli viku: Panem et circenses, pa su drali da je to nova provala bijesa. Nisu se ni nadali da bi se Petronije mogao izbaviti, jer i Ne-ron, ugledavi ga, dotra do stepenica i problijedje-la od uzrujanosti lica, okupi ga pitati: Kruha i igara. 409 to je, dakle, bilo? to se ondje dogaa? Biju li se ve? Petronije zahvati ustima uzduha, odahne duboko i ree: Poluksa mi, znoje se i zaudaraju! Dajte mi koji epilinum jer u se inae onesvijestiti. Pa se obrati Cezaru. Obeao sam im ree ita, ulja, otvorenje vrtova i igara. Oboavaju te opet i vrite raspucanim ustima u tvoju ast. Bogovi, to taj plebs ima neugodan zapah! Bio sam pripravio pretorijance povie Ti-gelin i da ih nisi umirio, bukai bi umakli zavi-jeke. teta, Cezare, to mi nisi dopustio da upotrijebim silu. Petronije pogleda govornika, slegne ramenima i ree: Jo nisi izgubio priliku. Moda e je morati upotrijebiti sutra. Ne, ne! ree Cezar. Otvorit u im vrtove i dijeliti ito. Hvala ti, Petronije! Igre u prirediti, a onu pjesmu to sam vam je pjevao danas, otpjevat u javno. S tim rijeima stavi ruku na rame Petroniju, zauti i napokon, smirivi se, zapita: Reci iskreno: kako sam ti se inio kad sam pjevao? Bio si dostojan prizora, kao i prizor to je bio dostojan tebe odgovori Petronije. Pa se okrenu prema poaru: Nego pogledajmo jo onamo ree on i oprostimo se od staroga Rima! 1 XLVIII Rijei Apostolove ulie kranima nadu u due. Svretak svijeta inio im se jo uvijek blizu, no ipak poee vjerovati da strani sud nee nastupiti odmah, i da e prije toga jo vidjeti moda kraj vladanja Neronova, koje su drali vladanjem Antikristo-vim, i kaznu Boju za njegove opaine koje su vapile za osvetom. Potkrijepljeni dakle u srcima, stadoe se razilaziti poslije svrenih molitava iz podzemlja i vraati se u svoja privremena zaklonita, pa i na Za-tiberje, jer su dole vijesti da se vatra, podmetnuta na mnogo mjesta, okrenula zajedno s promjenom vjetra k rijeci i unitivi ovdje-ondje to je mogla unititi, prestala se iriti. Apostol ostavi u drutvu s Vinicijem i Hilonom, koji je iao za njima, takoer podzemlje. Mladi tribun nije smio prekidati njegove molitve, pa je neko vrijeme iao muke, oima samo molei smilovanje i drui od nemira. No mnogo je jo ljudi prilazilo cjelivati ruke i skut haljine Apostolove, matere su dizale k njemu

djecu, drugi su se sputali na koljenima u tamnom, dugom prolazu i diui uvis svjetiljke molili su blagoslov, a neki su napokon, idui kraj njih, pjevali tako da nije bilo zgodnoga asa ni za pitanje ni za odgovaranje. Tako je bilo i u klancu. Istom kad izioe na slobodniji prostor s kojega se ve vidio gorei grad, Apostol ga blagoslovi triput, pa se okrene Viniciju i ree: 410 411 Ne boj se! Blizu je otuda kamenareva koliba gdje emo nai Ligi ju s Linom i s vjernim njenim slugom. Krist, koji ti ju je odredio, sauvao ju je tebi. A Vinicije se zaljulja i uhvati se rukom za stijenu. Put iz Ancija, dogaaji pod zidovima, traenje Ligije u vruem dimu, nespavanje i strana uzrujanost izmorie mu snagu, te ga sasvim svlada vijest da je ta najdraa na svijetu glava blizu i da e je zaas vidjeti. Obuze ga iznenada tako velika iznemoglost da je pao k nogama Apostolovim i zagrlivi njegova koljena ostade tako, te nije mogao ni rijei prosloviti. Ne meni, ne meni, nego Kristu! to je to moguan Bog! javi se straga Hilo-nov glas. Ali ne znam to u s mazgama koje ekaju podalje. Ustani i hajde sa mnom! ree Petar uzevi mladia za ruku. Vinicije ustane. Prema svjetlu od poara vidjee se suze, koje su mu se ronile niz lice, poblijedjelo od ganua. Usta su mu drhtala, kao da se moli. No Hilon opet zaintai: Gospodaru, to u s mazgama koje ekaju? Ne bi li moda taj dostojni prorok volio jahati nego pjeke gaziti? Vinicije sam nije znao to bi odgovorio, nego uvi od Petra da je kamenareva koliba na domaku, ree: Mazge odvedi k Makrinu. Oprosti, gospodine, to u te podsjetiti na kuu u Amerioli. Kod ovoga grdnoga poara lako je zaboraviti takvu sitnicu. Dobit e je. O, unue Nume Pompilija, o tome sam bio uvijek uvjeren, ali sada kad je obeanje uo i ovaj velikoduni Apostol, i ne spominjem ti da si mi obrekao i vinograd. Pax vobiscuml Ja u te ve nai, gospodine. Pax vobiscum! Mir s vama! A oni odgovorie. I s tobom. > *. Zatim oba krenue nadesno k breuljcima. Putem ree Vinicije: Gospodine! Operi me vodom krtenja da se mogu nazvati pravim priznavaocem Kristovim, jer Ga ljubim svom snagom due svoje. Operi me brzo, jer sam u srcu ve spreman. I to mi zapovjedi uinit u, ali ti mi reci to bih mogao povrh toga uiniti. Ljubi ljude kao brau svoju odgovori Apostol jer Mu samo ljubavlju moe sluiti. Da! Ja to ve razumijem i osjeam. Djetetom vjerovao sam u bogove rimske, ali ih nisam ljubio, a Njega jedinoga ljubim tako da bih za Nj radosno ivot dao. I zagleda se u nebo ponavljajui zaneseno: Jer On je jedini! On je dobar i milosrdan! Zato da propadne ne samo ovaj grad nego i sav svijet, Njega u jedinoga ispovijedati i Njega priznavati! A On e blagosloviti tebe i tvoju kuu zavri Apostol. Uto svrnue u drugi klanac, kojemu se na kraju vidjelo slabano svjetlo. Petar pokae na nj rukom i ree:

 Eno kolibe dobroga kamenara koji nam je dao sklonite kad smo se vratili s bolesnim Linom s Os-triana te ne mogosmo poi na Zatiberje. Zaas stigoe. Kua je bila vie kao peina, izdube-na u izvalini brda, koju izvana zatvorie zidom, slijepljenim od ilovae i trske. Vrata su bila zatvorena, ali kroz otvor koji je bio mjesto prozora, vidjela se ponutrica, rasvijetljena vatrom s ognjita. Neka tamna golema prilika ustade da doeka doljake i zapita: Tko ste vi? Sluge Kristove odvrati Petar. Mir s tobom, Urso? Urso se prigne k nogama Apostolovim, zatim pre-poznavi Vinicija uhvati u zapeu njegovu ruku i prinese je k ustima. I ti, gospodine? ree. Blagoslovljeno ime Jaganjevo za radost to e je uiniti Kalini! 412 413 S tim rijeima otvori vrata te unioe. Bolesni Li-no leao je na slamnjai omravjela lica i ela uta poput slonove kosti. Uz ognjite sjedjela je Ligija drei u rukama vijenac ribica, nanizanih na konac i odreenih oevidno za veeru. Zabavljena skidanjem ribe s konca i uvjerena da to ulazi Urso, ona i ne die oiju. No Vinicije se priblii te izustivi njeno ime, prui k njoj ruke. Tada se ona naglo die: munja uenja i radosti sijevnu joj licem i bez rijei, kao dijete koje poslije dana straha i nevolje nalazi oca ili mater, baci se u njegov otvoreni naruaj. A on je zagrli i nekoliko asova privijao ju je na grudi s jednakim zanosom kao da je udesno spaena. Zatim, pustivi je, uze u ruke njene sljepooice te ju je cjelivao u elo, oi i iznova je grlio, ponavljao njezino ime, ljubio joj ruke, pozdravljao je, oboavao, tovao. Njegovoj radosti nije bilo gotovo granica, kao god i njegovoj ljubavi i srei. Napokon stade priati kako je doletio iz Ancija, kako ju je traio pod zidovima i u dimu, u kui Li-novoj, koliko se namuio i straha podnio, i koliko je pretrpio dok mu nije Apostol kazao za njeno sklonite. No sada govorio je kad sam te naao, neu te ostaviti ovdje blizu ove vatre i pomamne svjetine. Ljudi se ovdje kolju oko zidova gradskih, robovi se bune i pljakaju, i sam Bog zna kakve jo bijede mogu pasti na Rim. No ja u spasiti tebe i vas sve. Draga moja ...! Hoete li sa mnom u Ancij? Tamo emo se ukrcati na lau i otploviti na Siciliju. Moje zemlje vae su zemlje, moje kue vae su kue. Sluaj me! Na Siciliji emo potraiti Aulove, vratit u te Pomponiji i uzet u te onda iz njenih ruku. Ta ti se, carissima, mene vie ne boji. Krtenje me nije jote opralo, ali pitaj eto Petra, nisam li mu malo prije, idui k tebi, rekao da elim biti pravi prizna-valac Kristov, i nisam li ga molio da me krsti, ma u ovoj kamenarevoj kuici. Vjeruj mi i vjerujte mi svi. Ligija je sluala te rijei preobraena lica. 414 Svi su ovdje zbog idovskog proganjanja, a sada zbog poara i metea, ivjeli u neprestanoj neizvjesnosti i strahu. Odlazak na mirnu Siciliju dokrajio bi sve nemire i ujedno bi otvorio novi vijek sree u njihovu ivotu. Da je Vinicije htio pri tom uzeti samo Ligiju, bila bi se zacijelo protivila tome, jer ne bi htjela ostavljati Petra Apostola i Lina, no Vinicije im je govorio: Poite sa mnom! Moje su zemlje vae, moje su kue vae kue! Zato se ona sagne do njegove ruke, da je poljubi za znak poslunosti, i ree: Tvoje je ognjite moje. No isti as postidi se to je izrekla te rijei koje su po rimskom obiaju ponavljale

samo vjerenice na vjenanju, te je oblije rumenilo i ona je stajala u blijesku vatre oborene glave, dvoumei nee li joj ih primiti na zlo. No u Vinicijevu pogledu zrcalilo se samo beskrajno oboavanje. On se nato obrati Petru i iznova prihvati rije: Rim je zapaljen po Cezarevoj naredbi. Ve u Anciju tuio se kako nije vidio velikoga poara. No ako nije uzmakao pred takvim zloinstvom, pomislite to se jo moe dogoditi. Tko zna nee li, pri-kupivi vojsku, zapovjediti da se pobiju stanovnici. Tko zna kakvi e nastati progoni, tko zna nee li poslije nesree od poara nastupiti nevolja domaega rata, ubijanja i gladi. uvajte se, dakle, i uvajmo Ligiju! Ondje ete preivjeti oluju u pokolju, i kad umine, vratiti ete se iznova, da ijete dobro sjeme. Vani, od Vatikanskog polja kao za potvrdu Vini-cijevih bojazni javila se neka udaljena vika, puna bijesa i strave. U taj as ue i kamenar, vlasnik kuice, i zatvorivi brzo vrata povie: Ljudi se kolju kod Neronova cirkusa. Robovi i gladijatori navalie na graane! ujete li? ree Vinicije. Puni se mjera ree Apostol i nevolja e biti beskrajna kao more. 415 Zatim se okrene Viniciju i pokazujui na Ligi ju ree: Uzmi ovu djevojku koju ti je Bog dosudio pa je izbavi, a Lino koji je bolestan, i Urso neka pou s vama. No Vinicije, koji je zavolio Apostola svom silom svoje neobuzdane due, klikne: Zaklinjem ti se, uitelju, da te neu ovdje ostaviti u pogibli. I Gospod e te blagosloviti za tvoju dobru volju odgovori Apostol ali zar nisi uo da mi je Krist triput ponovio nad jezerom: Pasi jaganjce moje! Vinicije zauti. A Petar nastavi: Dakle, ako ti, kome nitko nije povjerio brigu za me, govori da me nee ovdje ostaviti u pogibli, kako hoe da ja odbjegnem stado svoje u dan nevolje? Kad je bila oluja na jezeru i kad smo se plaili u srcu, On nas nije ostavio, pa kako ja, sluga, neu ii za primjerom Gospodina svojega? Uto Lino podie svoje izmravljeno lice i zapita: A kako da ja, namjesnice Gospodnji, ne idem za tvojim izgledom? Vinicije stade kretati rukom preko glave kao da se bori sa sobom ili s mislima, pa uhvativi Ligiju za ruku ree glasom, u kom se osjetila odlunost rimskoga vojnika: Sluaj me, Petre, Lino i ti Ligijo! Govorio sam to mi je naloio moj ljudski razum, ali vi imate drugi, koji ne gleda svoju sigurnost, nego zapovijedi Spasiteljeve. Da! Ja toga nisam razumio i pogrijeio sam, jer s mojih oiju jo nije pala mrena i stara se narav javlja u meni. No jer ljubim Krista i hou da budem Njegov sluga, jer mi je pri tom do neega viega stalo nego do moje glave, evo me pred vama na koljenima i zaklinjem se da u i ja izvriti zapovijed ljubavi i neu ostaviti brae svoje u dan nevolje. Rekavi to, klekne i iznenada ga obuze zanos. Oi i ruke podie uvis i povie: , 416 Da li te ve razumijem, Kriste? Jesam li te dostojan? Ruke su mu se tresle, oi se zasjae od suza, tijelo mu uzdrhta od vjere i ljubavi. A Petar Apostol dohvati glinenu posudu s vodom i pribliivi mu se ree sveano: Eto te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen! Tada obuze vjerski zanos sve nazone. inilo im se da se soba napunja nekim nadzemaljskim svjetlom, da uju neku nadzemaljsku glazbu, da se stijena od

peine otvara nad njihovim glavama, da s neba slijeu ete anela, a ondje gore da vide kri i pribijene ruke koje ih blagoslivljaju. A napolju je odjekivala vika ljudi koji su se borili, i buktio je plamen u zapaljenu gradu. 27 Quo vadi 417 XLIX Tabori puka legli su po divnim carskim perivojima, nekadanjim vrtovima Domicija i Agripine, po Martovim poljanama, baama Pompejevim, Salusti-jevim i Mecenatovim. Ljudi naselie trijemove, lop-talita, gizdave ljetnikovce i staje, sagraene za ivotinje. Paunovi, plamenci, labudovi i nojevi, gazele, antilope iz Afrike, jeleni i srne, koje su bile za ukras vrtova, padoe pod noem svjetine. ive su stali namicati iz Ostije tako obilno da se po splavovima i raznolikim laama moglo prelaziti s jedne strane Tibera na drugu kao po mostu. ito su dijelili za neuveno nisku cijenu od tri sestercija, a siromanijima sasvim besplatno. Donosili su neizmjerne zalihe vina, ulja i kestenja, s planina dogonili su svaki dan nebrojena krda volova i ovaca. Sirotinja, koja se prije poara zaklanjala u uliicama na Suburi i koja je pogibala u obino vrijeme od gladi, ivjela je sada bolje nego ikada prije. Glad je bila sasvim uklonjena, ali je zato tee bilo stati na put razbojstvu, grabeu i nasiljima. Nestalan ivot u taborima osiguravao je nekanjivost lopovima, to vema, jer su se iskazivali kao carevi oboavatelji i nisu mu alili pljeska, gdje bi se god pojavio. I kad su uz to uredi bili silom prilika zatvoreni, a ujedno nije bilo ni mjesta ni dovoljne oruane sile koja bi mogla samovolju suzbijati, u gradu gdje je boravio talog svega tadanjega svijeta, dogaale su se stvari koje su nadmaivale ljudsku matu. Svake su noi bile tu- , . 418 njave, umorstva, otmice ena i djece. Kod Porta Muljionis, gdje su bili obori za stada dotjerana iz Kampanije, dolazilo je do borba u kojima su ginule stotine ljudi. Svako jutro bile su obale Tibera pune utopljenih tjelesa kojih nije nitko sahranjivao i koja su, trunei naglo zbog ege uveavane jo poarom, ispunjala uzduh smradom. U taborima nastadoe bolesti, i straljiviji slutili su velike zaraze. A grad je jednako gorio. Tek esti dan, poar do-prijevi do pustoga prostora na Eskvilinu, gdje je navlas bilo porueno mnogo kua, stade jenjavati. No gomile ivoga ugljevlja arile su se jo tako jako da narod nije htio vjerovati da je to ve kraj nevolje. I doista sedme noi poar plane novom snagom u kuama Tigelinovim; no jer zapravo nije bilo to da gori, potrajao je kratko vrijeme. Samo su jo kue, koje su izgarale, padale ovdje i ondje, a iz njih su strijeljale nove plamene zmije i kia ognjenih varnica. No malo-pomalo garita, koja su iznutra arila, zacrvenie se po vrhu. Nebo poslije zalaska sunca nije sjalo vie krvavim odsjevom, i samo su nou na prostranoj crnoj pustinji iskakali modri jezici, koji su se otimali iz hrpa ugljevlja. Od etrnaest dijelova Rima ostadoe jedva etiri, ubrojivi u to i Zatiberje. Ostatak prodrije oganj. Kad se najzad upepelie hrpe erava, vidio se od Tibera pa do Eskvilina golem prostor, siv, alostan, kao izumro, iz kojega su odskoili redovi dimnjaka kao spomenici na groblju. Meu tim spomenicima vrzle su se danju mrke gomile ljudi, koji su traili dragocjene stvari ili kosti svojih milih. Nou su zavijali psi na pepelitima i garitima nekadanjih domova. Sva izdanost i pomo, to je car uinio narodu, nije suzdrala proklinjanja i

ogorenja. Zadovoljna bijae samo eta pustolova, lupea i beskune fukare koja je mogla dovolje jesti, piti i otimati. No ljude, koji bjehu izgubili najmilije i imanje, nije moglo umiriti otvorenje vrtova, ni razdavanje ivea, ni obeanje igara i darova. Nesrea bijae odve velika i odve neuvena. Druge, u kojima je jo tinjala ne419 ka iskra ljubavi za grad, za domovinu, dovodila je u oaj vijest da e staro ime Roma nestati sa zemlje i da car misli podii iz pepela novi grad po imenu Neropolis. Val mrnje nabujao je i rastao svaki dan te je uza sva laskanja augustiana i uza sve lai Tige-linove, Neron, koji je bio osjetljiv kao nijedan od preanjih careva za ljubav puka, sa strahom pomiljao da mu, u podmukloj borbi to je do istrage vodio s patricijima i senatom, moe nestati uporita. Pa ni augustiani nisu bili manje uznemireni, jer im je svako jutro moglo donijeti propast. Tigelin je mislio kako bi doveo nekoliko legija iz Male Azije. Vatinija, koji se smijao i onda kad je dobivao uke, ostavi dobro volja, a Vitelije izgubi tek. Drugi su se svjetovali izmeu sebe kako bi odvratili opasnost, jer nikome nije bila tajna, kad bi kakva buna oborila cara, da nijedan od augustiana, izuzevi moda Petronija, ne bi odnio ive glave. Ta njihovu su utjecaju pripisivali Neronovo mahnitanje, njihovu priaptavanju sve zloine to je bio poinio. Mrnja je bila na njih gotovo jaa nego na nj. Stadoe, dakle, razbijati glave kako bi zbacili sa sebe odgovornost za spaljenje grada. No ako su htjeli skinuti krivnju sa sebe, trebalo je oistiti od objeda i Cezara, jer drukije nitko ne bi povjerovao da oni nisu uzronici nesree. Tigelin je u tu svrhu vijeao s Domicijem Aferom, pa i sa Senekom, premda je njega mrzio. A i Popeja je vidjela da bi Nero-nova propast bila i njena osuda, te je pitala za miljenje svoje pouzdanike i idovske sveenike, jer se openito mislilo da je ve nekoliko godina priznavala vjeru u Jehovu. Neron je opet smiljao razna sredstva na svoju ruku koja su esto bila strana i jo ee upravo luaka, pa je naizmjence upadao u strah, sad se opet veselio kao dijete, a najvie je jadikovao. Jednom je u Tiberijevoj kui, koja je bila sauvana od poara, bilo dugo i bezuspjeno savjetovanje. Petronije je predlagao da se ostave brige i da pou u Grku, a zatim u Misir i Malu Aziju. Taj je put, uos- , ,. 420 talom, bio ve davno zamiljen, pa zato da ga sada odgaaju, kad je u Rimu i alost i opasnost? Cezar primi oduevljeno taj savjet, no Seneka, promislivi malo, ree: Lako je poi, ali vratiti se bilo bi poslije tee. Herakla mi odgovori Petronije. Mogli bismo se vratiti s azijskim legijama. Tako u i uiniti! klikne Neron. No Tigelin stade se protiviti. On sam nije se znao niemu domisliti, i da mu je misao Petronijeva dola u glavu, bio bi je bez sumnje iznio kao jedino spasonosnu. No njemu je bilo stalo i do toga kako se ne bi Petronije pokazao i drugi put jedinim ovjekom koji u tekim asovima moe sve i svakoga spasiti. Sluaj me, boanski! ree. Taj je savjet poguban! Jo prije nego stigne do Ostije, zametnut e se graanski rat, i tko zna nee li se tkogod od ivih sporednih potomaka pokojnoga cara proglasiti carem, pa to emo onda ako i legije pristanu uza nj? Uinit emo to odgovori Neron da emo se prije postarati da ponestane Augustova koljena. Mnogo ih ionako vie nema, pa ih se moemo lako osloboditi. To se moe, ali zar se samo o njima radi? Moji su ljudi juer uli meu pukom

da Cezar treba da bude onakav ovjek kakav je Traseja. Neron se ugrize za usnicu. Zaas digne oi uvis i ree: Nezasitne li i nezahvalne rulje! Imaju dosta ita i ulja na kojem mogu pei lepinje, to hoe vie? Nato e Tigelin: Osvetu. Nasta utnja. Najedanput Neron ustane, digne ruku i stane deklamovati: Srca osvetu viu, a osveta rtvu. Zatim, zaboravivi na sve, klikne razvedrena lica: 421 Dajte mi daicu i stilo da zapiem taj stih. Lukan nije nikad slinoga nainio. Jeste li vidjeli kako sam ga naao u tren oka? O neisporedivi! javi se nekoliko glasova. Neron zabiljei stih i ree: Da osveta vapije za rtvom. Zatim obreda pogledom drutvo oko sebe: A kako bi bilo da pustimo glas da je Vatinije naredio zapaliti grad, pa da njega rtvujemo gnjevu naroda? O boanski! Ta tko sam ja? povie Vatinije. Istina je! Treba netko vei od tebe ... Vitelije? Vitelije problijedi, ali udari u smijeh. Moje salo odgovori moglo bi samo iznova razjariti poar. No Neron je imao neto drugo na umu, jer je traio u dui rtvu koja bi doista mogla smiriti puki gnjev. I naao ju je. Tigeline! ree zatim ti si zapalio Rim! Sakupljene podie drhtavica. Razumjeli su da se Cezar ovaj puta ostavio ale i da dolazi as tekih dogaaja. Tigelinovo lice stegne se kao gubica u psa koji je spreman ugristi. Zapalio sam Rim po tvojoj zapovijesti ree. I stadoe se gledati kao dva demona. Nastade takva tiina da se ulo zujanje muha, koje su letjele po atriju. Tigeline javi se Neron ljubi li mene? Ti zna, gospodaru. rtvuj se za me! Boanski Cezare odgovori Tigelin zato mi prua slatki napitak koji ne smijem prinijeti ustima? Puk mrmlja i buni se. Hoe li da se i pre-torijanci stanu buniti? Nazonima zamre srce od groze. Tigelin je bio prefekt pretorijanaca, i njegove rijei imale su naprosto znaenje prijetnje. Sam je Neron to razumio i blijedilo mu pade na lice. 422 Tada ue Epafrodit, osloboenik Cezarov, i javi da boanska Augusta eli govoriti s Tigelinom, jer su kod nje ljudi koje treba prefekt da preslua. Tigelin se pokloni Cezaru i izie mirna i prezirna lica. Htjedoe ga udariti, ali on je pokazao zube: nagovijestio je tko je on, i znajui kukavtinu Nero-novu bio je uvjeren da ovaj vladar svijeta nikad nee smjeti dii na nj svoju ruku. A Neron je sjedio asak utei, no videi da nazoni oekuju od njega bilo kakvu rije, ree: Odgojio sam guju u njedrima. Petronije slegne ramenima, kao da e rei da takvoj zmiji nije teko otkinuti glavu. Petronije je ve skoro otvorio usta da kae: Ime-nuj mene prefektom

pretorijanaca, pa u ja predati narodu Tigelina i u jedan dan umiriti grad. No pretegla je njegova priroena lijenost. Biti prefekt znailo je upravo nositi na pleima Cezara i tisue javnih poslova. A na to mu taj trud? Zar nije bolje itati u gizdavoj biblioteci stihove, gledati vaze i kipove, ili drei na krilu boansko tijelo Euniino mrsiti prstima njenu zlatnu kosu i prinositi usta na njena koraljna usta? Zato ree: Ja svjetujem da ide u Grku. Ah odgovori Neron ekao sam od tebe neto vie. Senat me mrzi. Kad odem, tko e mi jamiti da se nee pobuniti protiv mene i proglasiti koga drugoga carem? Puk mi je neko bio vjeran, no danas e pristati uz njih... Tako mi Hada, taj senat i taj narod ima jednu glavu ...! Dopusti da ti kaem, o boanski, ako hoe sauvati Rim, da treba sauvati bar nekoliko Rimljana ree sa smijekom Petronije. No Neron stade naricati: to je meni do Rima i Rimljana! U Grkoj bi me sluali. Ovdje me okruuje samo izdaja. Svi me ostavljaju! I vi ste spremni da me iznevjerite! Znam ja to, znam... Vi i ne mislite to e rei o vama budui vijekovi, kad odbjegnete ovakva umjetnika kakav sam ja. 423 .L Tu se odjednom udari o elo i klikne: Istina...! Od pustih briga zaboravljam i ja tko sam. Rekavi to, okrene se Petroniju ve sasvim vedra lica. Petronije ree narod mrmlja, ali da uzmem liru i iziem s njome na Martovu poljanu, pa da mu zapjevam onu pjesmu to sam je vama pjevao uz poar, ne misli li da bih i njih ganuo svojim pjevom, kako je neko Orfej dirao divlje ivotinje, drvee i kamenje? Nato e Tulije Senecion, koji je ve odavna bio nestrpljiv: Bez sumnje, Cezare, kad bi ti dopustili da za-pone. Hajdemo u Heladu! vikne zlovoljno Neron. No taj as ue Popeja, a za njom Tigelin. Oi nazonih obratie se nehotice k njemu, jer nikad nije trijumfator ulazio s takvim ponosom na Kapitol, s kakvim je on sada stao pred Nerona. Zatim stane govoriti lagano i presudno glasom u kojemu se uo kao zvek gvoa: Posluaj me, Cezare, jer evo mogu ti rei: naao sam! Narodu treba osvete i rtve, ali ne jedne, nego stotina i tisua. Jesi li ikad uo, gospodaru, tko je bio Krist, onaj to ga je Poncije Pilat raspeo bio na kri? I zna li tko su krani? Nisam li ti govorio o njihovim opainama i sramotnim obredima, o njihovom gatanju da e oganj donijeti smak svijeta? Narod ih mrzi i sumnja na njih. Nitko ih nije vidio u hramovima, jer bogove nae dre za zle duhove; nema ih u stadiju, jer preziru utrkivanja. Nikad te ruke kojega kranina ne poastie pljeskom. Nikad te nije koji priznao bogom. Oni su neprijatelji roda ljudskoga, neprijatelji Rima i neprijatelji tvoji. Narod mrmlja protiv tebe, ali nisi ti, Cezare, meni zapovjedio da spalim Rim, niti sam ga spalio ... Narod udi za osvetom, pa neka mu bude. Narod udi za krvlju i igrama, pa neka mu budu. Narod sumnja na te, ali neka se njegove sumnje obrate na drugu stranu. 424 Neron je sluao isprva zaueno. No uz Tigelinove rijei glumako se njegovo lice stalo mijenjati i primati izmjenice izraz gnjeva, alosti, saaljenja, ogorenja. Najednom ustane i bacivi sa sebe togu, koja mu pade do nogu, prui obje ruke

uvis i osta neko vrijeme utei. Onda se javi glasom tragika: Zeuse, Apolone, Hero, Ateno, Persefono i svi besmrtni bogovi, zato nam ne pritekoste u pomo? to uini ovaj nesretni grad onim okrutnicima da ga tako neovjeno spalie? Neprijatelji su roda ljudskoga i tvoji! ree Popeja. A drugi stadoe vikati: Izvri pravdu! Kazni palikue! Sami bogovi trae osvetu. A on sjede, obori glavu na prsa te je iznova utio kao da ga je gnusnost o kojoj je uo, zagluila. No zaas mahnu rukama i ree: Kakve su muke i kakve kazne zasluili za takvo bezakonje...? No bogovi e me nadahnuti i uz pomo tartarskih vlasti dat u jadnome puku takve predstave da e me dovijeka spominjati sa zahvalnou. Petroniju se elo iznenada naoblai. Pomislio je na pogibao koja e zaprijetiti Ligiji, Viniciju kojega je ljubio, i svim onim ljudima, iju je nauku odbijao, ali je bio uvjeren o njihovoj nedunosti. Pomislio je takoer da e se zapoeti jedna od onakvih krvavih orgija kakvih nisu podnosile njegove estetske oi. Pa prije svega ree sebi: Valja mi spasiti Vinicija, koji e poludjeti ako ona djevojka pogine. I taj razlog pretegne sve ostale, jer je Petronije dobro razumio da zamee tako opasnu igru, kao nikad u ivotu. No poeo je ipak govoriti slobodno i nehajno, kako je govorio obino, kad bi kritikovao ili ruglu izvrgavao pojmove Cezara i augustiana, koji nisu bili dovoljno estetski. Dakle ste nali rtve! Dobro! Moete ih poslati na arene ili obui u bolne tunike. I to je lijepo! Ali posluajte i mene. Imate vladu, imate pretorijan425 ce, imate silu, budite dakle iskreni barem tada kad vas nitko ne uje. Varajte puk, ali nemojte sami sebe. Predajte puku krane, osudite ih na kakve hoete muke, ali imajte sranosti rei sami sebi da nisu oni upalili Rim ...! Pi! Nazivate me arbitrom elegancije, pa vam izjavljujem da mi se grste jadne komedije. Pi! Ah, kako me to sve sjea teatralnih daara kod Porte Asinarije, gdje se glumci igraju za zabavu svjetini iz predgraa bogova i kraljeva, a poslije predstave piju kiseli i jedu crveni luk ili dobivaju batine. Budite, odista, bogovi i kraljevi, jer vam kaem da to moete biti. A ti, Cezare, koji si nam se prijetio sudom buduih vijekova, pomisli, da e oni izrei presudu i o tebi. Boanske mi Klije! Neron vladar svijeta, Neron bog upalio je Rim, jer je bio tako mogu na zemlji, kao Zeus na Olimpu. Neron pjesnik tako je ljubio poeziju da joj je rtvovao otadbinu! Od poetka svijeta nitko nije nita slino uinio, nita slino smio uiniti. Zaklinjem te imenom devet Libertida, ne odrii se takve slave, jer e pjesme o tebi pjevati dok je svijeta i vijeka! to e prema tebi biti Priam? to li Agamemnon? to Ahil? to sami bogovi? Ne pitam, je li spaljenje Rima stvar dobra, ali je velika i neobina! A kaem ti uz to, da puk nee dii na te ruke! To nije istina! Budi slobodan! uvaj se djela tebe nedostojnih, jer ti prijeti da e budui vjekovi moi kazati: Neron je spalio Rim ali se kao maloduni Cezar i malodu-ni pjesnik odrekao velikoga ina od straha i bacio je krivnju na nedune! Rijei Petronijeve inile su obino na Nerona jak dojam, no ovaj put nije se ni sam Petronije varao, jer je vidio da je ono to govori krajnje sredstvo koje moe doista u sretnom sluaju spasiti krane, ali jo lake pogubiti njega samoga. Ipak nije se ustegao, jer mu je bilo i do Vinicija kojega je ljubio, i do igre s opasnou kojom se zabavljao. Kocka je baena, govorio je sebi, Vidjet emo hoe li majmunu strah za njegovu kou biti vei od slavino-sti. No u dui nije sumnjao da e ipak pretegnuti strah.

426 Meutim poslije njegovih rijei nastade tiina. Po-peja i svi nazoni zagledae se paljivo u oi Nero-nu, a on stade dizati usnice uvis pribliujui ih do samih nozdrva, kako je bio navikao initi kad nije znao to e i kamo e, najzad mu se zabuna i zlovolja oito pokazae na licu. Gospodaru videi to povie Tigelin dopusti mi da odem, jer kad hoe da izloe propasti tvoju osobu, a uz to te nazivaju malodunim pjesnikom, palikuom i komedijaem, ne mogu mi ui da podnesu takvih rijei. Proigrao sam! pomisli u sebi Petronije. No, okrenuvi se Tigelinu, promjeri ga pogledom, u kom je bio prezir velikoga gospodina i otmjenoga ovjeka prema prostaku, pa ree: Tigeline, tebe sam nazvao komedijaem jer si to i sada. Zar zato to neu da sluam tvojih pogrda? Zato to hini neizmjernu ljubav prema Cezaru, a maloprije prijetio si mu pretorijancima, to smo razumjeli svi mi, i on takoer. Tigelin, koji se nije nadao da e Petronije smjeti baciti na sto takve kocke, problijedi, smete se i zanijemi. No to je bila posljednja pobjeda arbitra elegancije nad takmacem, jer u taj as ree Popeja: Gospodaru, kako moe dopustiti da takva misao padne kome na pamet, a kamoli da je tko smije izgovoriti glasno tebi u lice? Kazni drznika! klikne Vitelije. Neron podigne opet usnice do nosnica i, zaklije-tivi u Petronija svojim staklastim kratkovidnim oima, ree: Zar mi tako plaa prijateljstvo koje sam k tebi imao? Ako se varam, dokai mi to odgovori Petronije no znaj da govorim ono to mi nalae ljubav k tebi. Kazni drznika! ponovi Vitelije. Uini to! zau se nekoliko glasova. 427 U atriju nastade um i nemir, jer se ljudi stadoe odmicati od Petronija. Odmae se pae i Tulije Se-necion, njegov postojani drug na dvoru, i mladi Nerva, koji mu je dotad pokazivao najivlje prijateljstvo. Zaas je Petronije ostao sam na lijevoj strani atrija te je s osmijehom na usnama ureivao rukom nabore na togi oekujui jo to e rei ili uiniti Cezar. A Cezar ree: Hou da ga kaznim, no to je moj drug i prijatelj, pa ako me je i ranio u srce, neka zna da to srce ima za prijatelja samo ... oprotenje. Proigrao sam i propao! pomisli Petronije. Meutim Cezar ustane, i vijee je bilo svreno. 428 Petronije se uputi kui, a Neron s Tigelinom prijee u atrij Popejin, gdje su ih ekali ljudi s kojima je prefekt prije razgovarao. Tamo su bila dva rab-bi sa Zatiberja, odjeveni u duge sveane haljine, s mitrama na glavi, zatim mladi pisar, njihov pomonik, i Hilon. Ugledavi cara, sveenici problijedjee od uzbuenja, podigoe ruke do visine ramena i po-klonie se do ruku. Zdravo, vladaru nad vladarima i kralju nad kraljevima! ree stariji. Zdravo zemaljski gospodaru, zatitnice izabranoga puka i Cezara, lave meu ljudima, ija je vlast kao sunano svjetlo i kao cedar libanski i kao vrelo i kao palma i kao balsam jerihonski...! Ne zovete me bogom? upita Cezar. Sveenici problijedie jo jae, a stariji

opet progovori: Rijei su tvoje, gospodaru, slatke kao groe na okotu i kao zrela smokva, jer je Jehova napunio dobrotom srce tvoje. No prethodnik oca tvojega, cezar Gajo, bio je okrutan, pa ga ipak nai poslanici nisu nazivali bogom volei smrt nego da pogaze Zakon. A Kaligula ih je bacio lavovima? Nije, gospodaru. Cezar Gajo pobojao se gnjeva Jehovina. 429 I podigoe glave, jer im je ime silnoga Jehove dalo odvanosti. Uzdajui se u njegovu mo, smjelo pogledae u oi Neronu. Vi optuujete krane radi poara Rima? upita Cezar. Mi ih, gospodaru, samo tuimo da su neprijatelji Zakona, zlotvori roda ljudskoga, dumani Rima i tvoji i da su odavna prijetili gradu i svijetu ognjem. Ostalo e ti rei ovaj ovjek, ija se usta nee okaljati laju, jer je u ilama njegove matere tekla krv izabranoga naroda. Neron se obrati ka Hilonu: Tko si ti? Tvoj poklonik, Ozirise, i uz to ubogi stoik... Mrzim stoike ree Neron mrski su mi Traseja, Musonije i Kornut. Odvratan mi je njihov jezik, njihovo preziranje umjetnosti, njihovo dragovoljno ubotvo i njihova prljavost. Gospodaru, tvoj uitelj Seneka ima tisuu stolova od etrunovine. Poeli samo, pa u imati dvaput vie. Ja sam stoik za nevolju. Okiti, Presjajni Care, moj stoicizam vijencem od rua i postavi preda nj vr vina, pa u zapjevati Anakreonta tako da u zagluiti sve epikurovce. Neron, komu se sviao pridjevak Presjajni, osmjehnu se i ree: Svia mi se! Taj ovjek vrijedi zlata koliko je teak kliknu Tigelin. A Hilon odgovori: Dopuni, gospodaru, moju teinu svojom dare-ljivou, jer e drukije vjetar odnijeti nagradu. Doista, Vitelija ne bi pretegnuo nastavi Cezar. Eheu, Srebrnoruki, moja dosjetljivost nije od olova. Vidim da ti tvoj zakon ne smeta da me zove bogom? 430 O besmrtni! Moj je zakon u tebi. Krani su hulili taj zakon i zato sam zamrzio njih. to zna o kranima? Hoe li mi dopustiti da se isplaena, boanski? Ne ree Neron to mi je dosadno. I ima triput pravo, jer u oima koje su tebe vidjele, moraju zauvijek presahnuti suze. Gospodaru, brani me od mojih zlotvora. Govori o kranima! ree Popeja malo nestrpljivo. Bit e kako kae, Izido! odgovori Hilon. Eto od mladosti dao sam se na filozofiju i traio sam istinu. Traio sam je i kod starih boanskih mudraca i u akademiji u Ateni i u Serapeumu aleksandrij-skom. Kad sam uo za krane, pomislio sam da je to kakva nova kola u kojoj u moi nai nekoliko zrna istine, i upoznadoh se s njima na svoju nesreu! Prvi kranin na kojega me sudbina nanijela bijae Glauko, lijenik u Napulju. Od njega sam doznao s vremenom da se oni klanjaju nekakvome Kristu koji im je obeao istrijebiti sve ljude i iskopati do temelja sve gradove na zemlji, a njih ostaviti ako mu pomognu unititi

Deukalionovu djecu. Zato, gospodaru, oni mrze ljude, zato truju studence, zato na svojim sastancima bacaju kletve na Rim i na sve hramove u kojima se odaje ast naim bogovima. Krist je bio raspet, ali im je obeao, kad Rim bude uniten ognjem, da e tada drugi put doi na svijet i dati im vlast nad zemljom ... Sad e puk razumjeti zato je Rim izgorio prekide Tigelin. Mnogi ve razumiju, gospodaru odgovori Hilon jer ja obilazim po vrtovima, po Martovoj poljani i nauavam. No ako me htjednete posluati dokraja, vidjet ete kakve imam uzroke za osvetu. Lijenik Glauko nije mi isprva odavao da njihova nauka nalae mrnju prema ljudima. Nasuprot, govorio mi je da je Krist dobro boanstvo i da je bit njegove nauke ljubav. Blago moje srce nije moglo 431 odoljeti takvim istinama, pa sam zavolio Glauka i pouzdao se u nj. Dijelio sam s njime svaki komadi kruha, svaki novi, i zna li, gospodaru, kako mi se oduio? Na putu iz Napulja u Rim ubo me noem, a moju enu, moju lijepu i mladu Bereniku prodao je trgovcima robija. Da je Sofoklo znao moje dogaaje ___Ali to govorim! Slua me netko bolji od Sofokla. Siromah ovjek! uzdahnu Popeja. Tko je vidio lice Afroditino nije siromah, gospoo, a ja ga vidim u ovaj as. No tada sam potraio utjehu u filozofiji. Doavi u Rim, nastojao sam da naem starjeine kranske da pravo presude meni i Glauku. Mislio sam da e ga prisiliti da mi vrati enu... Upoznao sam se s njihovim velikim sveenikom, upoznao sam se s drugim, Pavlom po imenu koji je ovdje sunjevao pa je onda bio puten, upoznao sam sina Zebedejeva, upoznao sam Lina, Kleta i mnogo drugih. Znam gdje su boravili prije poara, znam gdje se sastaju, mogu pokazati jedno podzemlje za Nomentanskim vratima gdje slave svoje pogane obrede. Vidio sam ondje Petra Apostola, vidio sam Glauka kako je klao djecu da bi Apostol imao ime kropiti glave nazonima, i vidio sam Ligiju, gojenicu Pomponije Grecine, gdje se hvali da nije mogla donijeti djetinje krvi, ali da donosi smrt djeteta, jer je urekla malu Augustu, kerku tvoju, Ozirise, i tvoju, Izido! uje li, Cezare? ree Popeja. Moe li to biti? povie Neron. Mogao sam oprostiti svoje nepravde produi Hilon no uvi za vae, htio sam je noem ubosti. Na alost, sprijeio me plemeniti Vinicije, koji je ljubi. Vinicije? Pa ona je od njega pobjegla? Bila je pobjegla, ali on ju je traio jer nije mogao bez nje ivjeti. Za kukavnu naplatu pomagao sam mu je traiti i pokazao sam mu kuu gdje je stanovala meu kranima na Zatiberju. Poli smo 432 onamo jednom skupa, a s nama i tvoj rva Kroton, kojega je plemeniti Vinicije najmio za sigurnost. No Urso, rob Ligijin, udavio je Krotona. To je ovjek strane snage, gospodaru, koji bikovima zakree vratom tako lako kako bi tko drugi zakretao vrapcima. Zato su ga Aulo i Pomponija i pazili. Herkula mi! ree Neron. Smrtnik koji je udavio Krotona zasluuje kip na Forumu. Ali vara se ili lae, jer je Krotona ubio noem Vinicije. Teko eto ljudi oblaguju bogove. O gospodaru, ja sam gledao kako rebra Krotonova pucaju u rukama Ursovim koji je zatim oborio i Vinicija. Bio bi ga ubio da nije bilo Ligije. Vinicije je dugo poslije bolovao, no oni su ga njegovali nadajui e da e radi ljubavi postati kranin. I postao je kranin. Vinicije? Jest.

 Da nije moda i Petronije? upita hitro Ti-gelin. Hilon se stade previ jati, trti ruke i ree: Divim se tvojoj pronicavosti, gospodine! 0 ...! Mogue! Vrlo lako mogue! Sad razumijem zato je onako branio krane. No Neron se stane smijati. Petronije kranin ...! Petronije neprijatelj ivota i raskoa! Ne budite ludi i nemojte htjeti da u to vjerujem, jer ionako sam spreman da nita ne vjerujem. No plemeniti je Vinicije postao kranin, gospodaru. Zaklinjem ti se ovim blijeskom koji od tebe bije da govorim istinu, i da mi se nita tako ne gadi kao la. Pomponija je kranka, mali Aulo je kranin i Ligija i Vinicije. Sluio sam ga vjerno, a on me je za nagradu po Glaukovoj elji i zahtjevu ibao ovako stara, a bio sam bolan i gladan. I zakleo sam se Hadom da u mu to zapamtiti. O gospodaru, osveti na njima moje nepravde, a ja u vam predati Petra Apostola i Lina i Kleta i Glauka i Krispa, sve same starjeine, i Ligiju i Ursa, pokazat u vam ih stotine, tisue, pokazat u bogomolje, groblja, u sve 28 Quo vadi 433 vae tamnice nee stati...! Bez mene ne biste ih mogli nai! Dosad sam nevoljama svojim traio utjehu u filozofiji, neka je sada naem u milostima koje e me obasuti... Star sam, a nisam upoznao ivota, daj da otponem ...! Ti bi htio biti stoik za punom zdjelom ree Neron. Tko tebi ini usluge, ve ju je napunio. Ne vara se, filozofe. No Popeja nije izgubila iz misli svoje neprijatelje. Njena naklonost k Viniciju bila je, dodue, vema asovita pouda, koja se rodila zbog ljubomora, gnjeva i povrijeenoga samoljublja. A ipak ju je hladnoa mladoga patricija takla duboko i napunila joj srce zlopamtilakom srdbom. Ve samo to to je smio drugu cijeniti vie od nje, inilo joj se pre-stupak koji je vapio za osvetom. A Ligiju je poela mrziti od prvoga asa, kad ju je uznemirila ljepota toga sjevernog ljiljana. Petronije, koji je govorio o pretankom struku djevojinom, mogao je utuviti to je htio Cezaru, ali nije Augusti. Vjeta Popeja od prvoga pogleda razabrala je da se u itavom Rimu jedina Ligija moe takmiti s njome, pa je i nadmaiti. I od tog se asa zaklela da e je pogubiti. Gospodaru ree osveti nae dijete! Pohitajte! klikne Hilon. Pohitajte, jer e je Vinicije sakriti. Ja u pokazati kuu u koju su se iznova povratili poslije poara. Dat u ti deset momaka, pa idi odmah! ree Tigelin. Gospodine! Ti nisi vidio Krotona u akama Ur-sovim: ako da pedeset, pokazat u samo izdaleka kuu. No ako ne uhvatite i Vinicija poginuo sam. Tigelin pogleda Nerona. Ne bi li bilo dobro, boanski, raistiti sada raune i s ujakom i sa sestriem? Neron promisli asak i odvrati: Ne! Ne sada...! Ljudi ne bi vjerovali kad bi im se pokualo dokazati da su Petronije, Vinicije ili Pomponija Grecina upalili Rim. Imali su odve lije434 pe domove. Danas se hoe druge rtve, a na one red ce doi kasnije. ~~ ^.ti,mi' gsPdaru, daj vojnika da me uvam. Tigelin e se o tome postarati. Nastanit e se meutim kod mene ree prefekt. Hilonu sine lice od radosti. Predat u sve! Samo se pourite, pourite! viknu promuklim glasom. 435

LI Kad se Petronije vratio od Cezara, zapovijedi da ga nose u njegov dom na Karinama, koji je, opkoljen sa tri strane vrtom a sprijeda malenim Cecilijevim trgom, zaudo ostao itav za poara. Stoga su drugi augustiani, koji izgubie kue i u njima mnotvo blaga i umjetnina, zvali Petronija sretnikom. Govorili su o njemu uostalom odavna, da je prvenac For-tunin, i sve vea prijazan koju mu je posljednje vrijeme pokazivao Cezar, inilo se da potvruje to miljenje. No taj prvenac Fortunin mogao je sada razmiljati 0 promjenljivosti te majke, ili o njenoj slinosti s Kronom koji je prodirao svoju roenu djecu. Da mi je izgorjela kua govorio je sebi 1 s njome ujedno moji dragulji, moje etrursko posue, aleksandrijsko staklo i korintska mjed, moda bi Neron doista zaboravio uvredu. Poluksa mi! Kad pomislim da je samo na meni bilo da ovoga asa budem prefekt pretorijanaca. Tigelina bih oglasio palikuom, kako i jest, obukao bih ga u bolnu tuniku, predao puku, obranio krane i nanovo bih sagradio Rim. Tko zna ne bi li moda potenim ljudima i odlanulo i sve na bolje polo. Trebalo mi je sve to uiniti ve i radi Vinicija. Ako bi mi bilo odvie posla, njemu bih ustupio prefekturu, i Neron se ne bi ni pokuao protiviti... Pa neka bi Vinicije poslije pokrstio sve pretorijance, makar i samoga Nerona, to bi mi to smetalo! Neron poboan, Neron 436 krepostan i milosrdan, to bi pae bilo lijepo pogledati. I njegova nebriga bila je tako velika da se stao smijati. No zaas mu se misao svrati na drugu stranu. Uini mu se da je u Anciju i da mu Pavao iz Tarsa govori: Nazovite nas neprijateljima ivota, ali odgovori mi, Petronije, da je Cezar kranin i da se vlada po naoj nauci, zar va ivot ne bi bio sigurniji i mirniji? I sjetivi se tih rijei govorio je sam sebi dalje: Kastora mi! Kolikogod oni ovdje pomore krana, toliko e Pavao nai novih, jer ako svijet ne moe postojati na lupetvu, onda on ima pravo ... Ali tko zna da li ne moe, kad postoji. I ja sam, koji sam kojeta nauio, nisam nauio kako treba biti dosta velik lupe, i zato e mi valjati otvoriti ile ... Ali ipak bi se tako moralo svriti; a da se i ne svri tako, svrilo bi se drukije. ao mi je Eunike i moje mirenske vaze, no Eunika je slobodna, a vaza e sa mnom. Riobradi je nee dobiti ni u kojem sluaju! teta i Vinicija. Uostalom, premda sam se manje dosaivao u posljednje vrijeme nego prije, spreman sam. Na svijetu ima lijepih stvari, ali ljudi su veim dijelom tako odvratni da ne vrijedi aliti za ivotom. Tko je znao ivjeti, treba da zna i umrijeti. Ako sam se i brojio meu augustiane, bio sam slobodniji ovjek nego to oni onamo misle. Tu slegne ramenima: Oni ondje misle moda, kako mi ovaj as dru koljena i kako mi strah die kosu na glavi, a ja u, kad se vratim kui, okupati se u vodi od ljubiica, pa e me moja zlatokosa sama namazati i poslije veere naredit emo da nam pjevaju onu himnu Apolonu koju je sloio Antemije. Sam sam neko rekao: na smrt nije vrijedno misliti, jer ona bez nae pomoi na nas misli. Bilo bi ipak divno kad bi, odista, postojale kakve Elizejske poljane, a na njima sjene... Eunika bi dola kadgod do mene, pa bismo zajedno etali po livadama gdje rastu zlatoglavi. A naao bih i bolje drutvo nego ovdje... Kakve bu437 dale! Kakvi komedijai, kakvi li prostaci bez ukusa i uglaenosti! Ni deset arbitara elegancije ne bi pretvorilo te Trimalhione u pristojne ljude! Persefone mi, ve mi ih je dosta!

I sa zauenjem opazi da ga je ve neto odvojilo od onih ljudi. Ta poznavao ih je i prije dobro i znao to mu treba o njima drati, pa ipak mu se uinie sada nekako dalji i dostojniji prezira nego obino. Doista su mu dosadni. No zatim stade misliti o svom poloaju. Po svojoj pronicavosti razumio je da mu propast ne prijeti odmah. Ta Neron se okoristio prigodom da izree nekoliko lijepih, uzvienih besjeda o prijateljstvu, o pratanju, i donekle se njima obvezao. Sad mu valja traiti izlike, a dok ih ne nae, moe proi dosta vremena. Najprije e prirediti igre s kranima govorio je sebi Petronije zatim e istom pomisliti o meni, a ako je tako, nije vrijedno sebi o tome trti glavu, niti mijenjati nain ivota. Blia je pogibao Viniciju! I sad stane misliti samo o Viniciju kojega odlui spasiti. Robovi su brzo nosili nosiljku izmeu ruevina, garita i dimnjaka, kojima su jo bile zakrene Ka-rine, no on im zapovjedi da idu bre, eda bi to prije stigao kui. Vinicije, kojemu je kua izgorjela, smjestio se kod njega i na sreu bio je doma. Jesi li vidio danas Ligi ju? upita ga na ulasku Petronije. Vraam se od nje. Posluaj to u ti kazati, i ne trati vremena pitajui. Danas odluie kod Cezara okriviti krane da su zapalili Rim. Prijete im progoni i muke. Potjera moe zapoeti svaki as. Uzmi Ligiju i bjeite odmah ako ete za Alpe ili u Afriku. I uri, jer s Pala-tina je blie na Zatiberje nego odavle. Vinicije je bio doista odvie vojnik da bi gubio vrijeme suvinim pitanjem. Sluao je namrtenih obrva, lica sabrana i mrka, ali bez prepasti. Oito je prvi osjeaj, koji se u toj naravi budio prema opasnosti, bila elja za borbom i obranom. 438 h Idem! ree. Jo samo rije! Uzmi kesu zlata, uzmi oruje i vie svojih ljudi krana. Ako bude do nevolje, otmi je silom! Vinicije je bio ve na atrijskim vratima. Poalji mi vijest po robu! vikne za njim Petronije. I ostavi sam, stade etati uzdu stupova koji su krasili atrij, razmiljajui to e se dogoditi. Znao je da su se Ligija i Lino vratili iza poara u staru kuu koja je, kao i vei dio Zatiberja ostala itava, i to je bila nepovoljna okolnost, jer bi ih drukije teko bilo nai meu gomilama svijeta. Ipak se nadao da i tako nitko u Palatinu ne zna gdje borave, pa da e zato Vinicije svakako pretei pretorijance. Doe mu isto tako na pamet da e Tigelin zastalno htjeti uloviti najednom to vei broj krana, i zato e morati mreu razapeti na cijeli Rim, to e rei podijeliti pretorijance na male odjele. Ako ne poalju po nju vie od deset ljudi mislio je onda e im sam golemi Ligijac polomiti kosti, a to istom kad mu u pomo doe Vinicije! I razmiljajui tako o tome, razbistri se. Istina, oprijeti se orujem pretorijancima znailo je gotovo isto to i zaratiti se s Cezarom. Petronije je znao, ako se Vinicije i spase od Neronove osvete, da osveta moe stii njega, ali za to nije mario. Dapae, razveselila ga je misao da e pomrsiti osnove Neronu i Tigelinu. I odlui da nee poaliti za to ni novaca ni ljudi, i budui da je Pavao iz Tarsa jo u Anciju obratio vei dio njegovih robova, mogao se pouzdati da u obrani kranke moe raunati na njihovu spremnost i portvovnost. Uto ue Eunika i prekine ga u tom razmiljanju. im ju je ugledao, sve mu glavobolje i brige iezoe bez traga. Zaboravio je Cezara i nemilost u koju je pao, kukavne augustiane, potjeru, koja je prijetila kranima, Vinicija, Ligiju i gledao je samo Euniku oima estete, koji voli lijepe oblike, i oima ljubavnika, kojega iz

tih oblika osvaja ljubav. Ona je bila odjevena u prozirnu ljubiastu haljinu, zvanu coa 439 vestis, te je bila zbilja lijepa kao kakva boica. Osjeajui pri tom da joj se on divi i ljubei ga svom duom, uvijek eljna njegova draganja, plamen joj udari u obraze od radosti, kao da nije bila milosnica nego nevina djevojka. to e mi rei, Harito? ree Petronije pruajui joj ruke. A ona prigne k njemu svoju zlatnu glavu i odgovori: Gospodaru, doao je Antemije s pjevaima i pita hoe li ga posluati danas. Neka prieka. Zapjevat e nam kod objeda himnu Apolonu. Oko nas su jo garita i pepelita, a mi emo sluati himnu Apolonovu! Tako mi paf-skih gajeva, kad je vidim u ovoj haljini, ini mi se da se Afrodita pokrila komadiem neba i jo stoji preda mnom. O gospodaru! ree Eunika. Hodi amo, Euniko, zagrli me rukama i daj mi svoja usta ... Ljubi li me? Ne bih vie ljubila ni Zeusa. Rekavi to, pritisne svoja usta na njegova drui u njegovu zagrljaju od sree. No zaas e Petronije: A kad bismo se morali rastati...? Eunika mu pogleda sa strahom u oi. Kako to, gospodaru? Ne plai se! No vidi, tko zna neu li morati na dalek put. Vodi me sa sobom ... Reci mi, ima li na travnicima u vrtu zlato-glava? U vrtu su empresi i travnici svenuli od poara, a s mrika je opao list i sav je vrt kao mrtav. Sav je Rim kao mrtav i naskoro e biti pravo groblje. Zna li da e izii edikt protiv krana i da e zapoeti progoni u kojima e izginuti tisue ljudi? Zato e ih kanjavati, gospodaru? To su dobri i mirni ljudi. 440 Ba zato. A mi hajdemo na more! Tvoje boanske oi nerado gledaju krv. Dobro, no sad mi se valja okupati. A kad se okupam, ti e mi namazati ruke. Tako mi Kipri-dina pasa, nikad mi se jo nisi uinila tako lijepa. Naloit u da ti se naini kada u obliku koljke, i ti e biti u njoj kao najdragocjeniji biser. Doi, zlatokosa! I ode. A sat su kasnije oboje pod vijencima od rua i zamagljenih oiju poivali ispred stola, puna zlatnoga suda. Posluivali su ih djeaci odjeveni kao amori, a oni su pijui vino iz kristalnih pehara, ovijenih brljanom, sluali himnu Apolonu koju su pjevali pjevai uz pratnju harfa pod upravom Antemi-jevom. Nije im bilo stalo to su naokolo iz garita strali dimnjaci kua i to je vjetar raznosio pepeo spaljenoga Rima! Bili su sretni i mislili su samo na ljubav koja im je ivot pretvarala kao u boanski san. No himna jo nije bila dovrena, kad u dvoranu ue rob, nadstojnik atrija. Gospodaru ree glasom u kojem je podrhtavao nemir centurion s odjelom pretorijanaca stoje pred vratima i po zapovijedi Cezarovoj eli govoriti s tobom. Pjev i zvui harfa zanijemie. Nemir osvoji sve nazone jer se Cezar u saobraaju s prijateljima nije sluio pretorijancima, i dolazak njihov nije slutio u ono doba nita dobro. Jedini Petronije ne pokaza ni najmanje uzrujanosti, te ree kako bi govorio ovjek kojemu dodijavaju esti pozivi: Mogli bi me barem ostaviti da na miru objedujem.

Zatim se okrene nadstojniku atrija i zapovjedi: Pusti ga! Rob iezne za zavjesom. Zamalo odjeknue teki koraci i u dvoranu ue Petroniju poznati kapetan Aper u oklopu i s kacigom na glavi. Plemeniti gospodine, evo ti pisma od Cezara. 441 Petronije prui lijeno svoju bijelu ruku, prihvati daice i bacivi na njih oko dade ih sasvim mirno Eunici. itat e veeras novu pjesmu iz Troike ree pa me zove da doem. Imam samo zapovijest da predam pismo ree kapetan. Dobro. Nee biti odgovora. Ali mogue bi, kapetane, malo poinuo kod nas i srknuo pehar vina? Hvala ti, plemeniti gospodine! Pehar vina popit u rado u tvoje zdravlje, ali poinuti ne mogu kad sam u slubi. Zato su tebi dali pismo, mjesto da poalju po robu? Ne znam, gospodine. Moda zato to su me poslali ovuda po drugom poslu. Znam ree Petronije protiv krana. Jest, gospodine. Je li potjera ve davno zapoela? Neki su odjeli bili poslani na Zatiberje jo prije podne. Rekavi to, prolije kapetan iz ae malo vina na ast Marsu, pa je iskapi i ree: Neka ti bogovi dadu, gospodine, to eli! Uzmi jo i ovaj pehar! ree Petronije. Zatim dade znak Antemiju da dopjeva himnu Apolonu. Riobradi se stao titrati sa mnom i s Vinici-jem govorio je u sebi, kad harfe iznova zasvirae. Pogaam njegovu namjeru! Htio me je natjerati u strah aljui mi poziv po centurionu. Veeras e pitati kapetana kako sam ga doekao. Nee se odvie obradovati, pakosna i svirepa lutko! Znam da uvrede nee zaboraviti, znam da me propast nee mimoii, ali ako misli da u ti gledati sa strahom u oi kao da molim milost, i ako misli da e na mome licu vidjeti strah i slomljenost, onda se vara. Cezar pie, gospodaru: Doite, ako vam je drago! ree Eunika. Hoe li poi? 442 * * Izvrsne sam volje, pa mogu sluati i njegove stihove odgovori Petronije. Poi u pogotovu zato jer Vinicije ne moe. I zaista poslije objeda i obine etnje preda se u ruke robinja, eljarica i oblailja, i za sat kasnije dao se, lijep kao kakav bog, odnijeti na Palatin. Ve je bilo kasno, veer tiha, mjeseina je tako sjala da su lampadariji, koji su ili pred nosiljkom, pogasili zublje. Po ulicama i izmeu ruevina prolazile su pripite hrpe ljudi, ovjenane brljanom i kozjom krvlju, nosei u rukama granice mrike i lovora iz vrtova Cezarevih. Obilje ita i nada u velike igre ispunjavala je veseljem srca ljudi. Ponegdje su pjevali pjesme, koje su slavile boansku no i ljubav, a negdje su plesali na mjeseini. Vie puta robovi su vikali da naine prolaz za nosiljku plemenitoga Pe-tronija, i onda se gomila razmicala kliui u ast svomu miljeniku. A on je razmiljao o Viniciju i udio se to nema od njega glasa. Bio je epikurej i samoivac, ali razgovarajui nekad s Pavlom iz Tarsa, nekad s Vini-cijem i

sluajui svaki dan o kranima bio se poneto promijenio, iako sam nije toga opaao. Puhnuo je i na nj od njih neki vjetar, koji je bacio u njegovu duu nepoznato sjeme. Izvan njega samoga stadoe ga zanimati i drugi ljudi, a Viniciju je ionako bio priklonjen, jer je u djetinjstvu veoma ljubio njegovu mater, svoju sestru, pa je sada, kad je imao dijela u njegovim poslovima, gledao na njih s takvim zanimanjem kao da gleda kakvu tragediju. Nije gubio nade da je Vinicije pretekao pretori-jance i pobjegao s Ligijom, ili ju je u najgorem sluaju oteo. No bio bi volio da znade sigurno, jer je slutio da e moda odgovarati na razlina pitanja na koja bi bolje odgovarao da je bio pripravljen. Zaustavivi se pred Tiberijevom palaom, izie iz nosiljke i zaas ue u atrij koji je bio ve pun augu-stiana. Jueranji prijatelji, koliko im je god zaudo bilo da je i on bio pozvan, jo su se odmicali od njega, no on se kretao meu njima lijep, slobodan, nemaran i tako siguran kao da sam moe milosti di443 jeliti. A nekoji opet, kad su ga vidjeli, uznemirie se u dui nije li bilo prerano pokazivati prema njemu ravnodunost. No Cezar se gradio kao da ga ne vidi, i nije mu odzdravio na poklon, kao da je toboe zabavljen razgovorom. Ali Tigelin mu se priblii i ree: Dobar vee, arbitre elegancije! Zar jo uvijek tvrdi da nisu krani spalili Rima? A Petronije slegne ramenima i, kucajui ga po pleima kao osloboenika, odgovori: Ti zna dobro kao i ja to treba o tome misliti. Ne smijem se porediti s tvojom mudrou. I poneto ima pravo, jer bi u takvom sluaju, kad nam evo sada Cezar proita novu pjesmu iz Troi-ke, morao, mjesto da vie kao paun, izrei kakav neumjestan sud. Tigelin se ujede za usnice. Nije mu bilo odvie drago to je Cezar bio naumio objaviti danas novu pjesmu, jer tu se otvaralo polje na kojemu se nije mogao ogledati s Petronijem. I, zaista, Cezar je itajui nehotice, po staroj navici, svraao oi na Pe-tronija paljivo gledajui to e na njegovu licu proitati. A on je sluao uzvijajui obrve, negdje povlaujui, negdje opet napreui panju kao da se hoe uvjeriti je li dobro uo. Zatim je ovo hvalio, ono kudio traei popravak ili dotjerivanje nekih stihova. Sam je Neron osjeao da je drugima u pretjeranim pohvalama stalo samo za njihove osobe, a on se jedini bavi poezijom radi same poezije, jedini se razumije, i ako to pohvali, onda moe vjerovati pouzdano da su stihovi vrijedni pohvale. Pomalo je takoer poeo s njime raspravljati, prepirati se, i kad je napokon Petronije posumnjao o pristalosti kojeg izraza, ree mu: Vidjet e u posljednjoj pjesmi zato sam ga upotrijebio. Ah pomisli Petronije dakle u doekati posljednju pjesmu! A gdjekoji, uvi to, pomisli u dui: 444 Naopako za me! Petronije je dobio vremena, pa se moe povratiti u carevu milost i oboriti samoga Tigelina. I stadoe mu se opet pribliavati. No svretak veere bio je manje sretan, jer je Neron, u asu kad se Petronije pratao, iznenada zapitao mirkajui oima i zlurada lica: A zato nije Vinicije doao? Da je Petronije bio siguran da su Vinicije i Ligija izmakli iz grada, bio bi odgovorio: Oenio se s tvojim doputenjem i otputovao.

No videi udan osmijeh Neronov odgovori: Tvoj poziv, boanski, nije ga zatekao kod kue. Reci mu da bih ga rado vidio odgovori Neron i reci mu od mene da svakako doe na igre na kojima e nastupiti krani. Petronija uznemirie te rijei, jer mu se inilo da smjeraju upravo na Ligiju. Sjedajui u nosiljku zapovjedi da ga nose kui jo bre nego do podne. No to nije bilo lako. Pred kuom Tiberijevom stajala je gusta i buna gomila, pijana kao i prije, ali nije pjevala i plesala, nego je bila uzbunjena. Izdaleka dopirala je neka vika, koje Petronije nije mogao odmah razumjeti, i bivala je sve jaa, rasla je, dok se napokon ne pretvori u jedan divlji vrisak: Krane pred lavove! Sjajne nosiljke augustiana jedva su se gurale kroz svjetinu, koja se derala. Iz spaljenih ulica pridolazile su neprestano nove gomile ljudi koji, uvi straan povik, stadoe ga ponavljati. Od usta do usta ila je vijest da potjera traje ve od podne i da je pohvatano ve veliko mnotvo palikua. I nije prolo dugo, te su se po svim novim i starim ulicama, po uliicama i ruevinama pa oko Palatina, po svim breuljcima i vrtovima i po cijelome Rimu stali raz-lijegati sve jai i sve bjenji povici: Krane pred lavove! Skotovi! pomisli s prezirom Petronije. Puk dostojan Cezara. I poe misliti da takav svijet koji se oslanja na silu, na okrutnost kakve ni barbari nisu mogli po445 misliti, na opainu i na mahnitu rasputenost, ne moe se ipak odrati. Rim je bio gospodar svijeta, ali i ir svijeta. Od njega je udarao mrtvi zadah. Na gnjili ivot padala je smrtna sjena. esto se o tome govorilo i meu augustianima, no Petroniju nije nikad jasnije dola pred oi ta istina, da ona ovjenana kola na kojima se u trijumfatorskom liku koi Rim, vukui za sobom sputano krdo naroda, jure u propast. ivot svemonoga grada uini mu se kao neko luako kolo i neka orgija kojoj ipak mora doi kraj. Sad je razumio da jedini krani imaju nekakve nove podloge ivota, ali je drao da zamalo nee ostati ni traga od krana. A to e biti onda? Luako kolo opet e i dalje zaigravati pod Ne-ronovim vodstvom, a nestane li njega, nai e se drugi, isto takav ili gori, jer kod takvoga naroda i takvih patricija nije prilika da bi se naao tko bolji. Bit e nova orgija, i to jo odvratnija i runija. A orgija ne moe trajati dovijeka, nego poslije nje treba ii spavati, makar od samoga umora. Mislei o tome, Petronije se i sam osjeao vrlo umoran. Je li vrijedno ivjeti, i to ivjeti u neizvjesnosti hoe li doekati sutranji dan, samo zato da gleda ovakav svjetski poredak? Taj genij smrti nije manje lijep od genija sna. I on takoer ima krila na ramenima. Nosiljka stane pred kunim vratima, koja je budni vratar u isti as otvorio. Je li se plemeniti Vinicije vratio? upita Petronije. Maloprije, gospodaru odgovori rob. Dakle nije je oteo! pomisli Petronije. I bacivi togu, uleti u atrij. Vinicije je sjedio na tronogu oborivi glavu gotovo do koljena i uhvativi je rukama, no kad odjekne korak, podie okamenjeno lice u kojemu su samo oi sijevale grozniavo. Doao si prekasno? upita Petronije. Da. Uhvatili su je prije podne. Nastade as utnje. 446

 Jesi li je vidio? Jesam. Gdje? U Mamertinskoj tamnici. Petronije se zgrozi i stane gledati na Vinicija upitnim pogledom. On je razumio. Ne! ree. Nisu je bacili u Tulianum1, ni u srednju tamnicu. Podmitio sam straara da joj prepusti svoju odaju. Urso lei na pragu i uva je. Zato je Urso nije obranio? Poslali su pedeset pretorijanaca. Uostalom, Li-no mu je zabranio. A Lino? Lino umire. Zato ga nisu ni zatvorili. to kani sada? Izbaviti je ili umrijeti s njome zajedno. I ja vjerujem u Krista. Vinicije je govorio naoko mirno, ali u njegovu glasu bilo je neto tako ganutljivo da se u Petronija srce potreslo od iskrena saaljenja. Ja te razumijem ree ali kako e je izbaviti? Potkupio sam straare, i to ponajprije zato da je ouvam od napasti, a drugo da joj ne smetaju u bijegu. Kad bi to trebalo da bude? Odgovorili su mi da je ne mogu izruiti ovaj as jer se boje odgovornosti. Kad se tamnice napune mnoinom ljudi i kad se izgubi toan raun o sunjevima, tada e mi je predati. No to je krajnje sredstvo! Prvo ti spaavaj nju i mene! Prijatelj si Cezarov. On mi ju je sam dao. Idi do njega i spasi me! Petronije mjesto odgovora zovne roba i, narediv-i da donese dva mrka plata i dva maa, obrati se Viniciju: 1 Najnii dio tamnice, koji je leao posve pod zemljom, s jednim jedinim otvorom na svodu. Ondje je umro od gladi Jugurta. 447 Putem u ti odgovoriti ree. Sad uzmi plat, uzmi oruje i hajdemo do tamnice. Ondje podaj strai sto tisua sestercija, daj i dvaput i petput toliko samo da puste Ligiju odmah. Drukije bit e prekasno. Hajdemo! ree Vinicije. I zaas se oba naoe na ulici. A sada posluaj me! ree Petronije. Nisam htio tratiti vremena. Od danas sam u nemilosti. Moj vlastiti ivot visi o dlaci, i zato ne mogu nita postii kod Cezara. Jo gore! Tvrdo sam uvjeren da bi on uinio protiv moje molbe. Da nije toga, zar bih te savjetovao da bjei s Ligijom i da je otima? Ta da ti je za rukom polo umaknuti, gnjev Cezarov bio bi se oborio na me. Ali on bi danas prije uinio neto na tvoju molbu nego na moju. No u to se ne uzdaj. Izbavi je iz tamnice i bjei! Nita ti vie drugo ne preostaje. Ako ti to ne uspije, bit e vremena za druge naine. Meutim, znaj da Ligiju nisu uhvatili samo zbog Kristove vjere. Nju i tebe goni gnjev Popejin. Pamti li da si uvrijedio Popeju to si je odbio? A ona zna da si je odbio radi Ligije na koju je ionako zamrzila od prvoga pogleda. Ta ve se i prije upela da je pogubi, pripisujui njenim arolijama smrt svoga djeteta. U tome to se dogodilo Popejini su prsti! im e objasniti da je Ligija prva uhvaena? Tko je mogao pokazati kuu Linovu? Ja ti velim da su je ve odavna uhodili! Znam da ti raz-direm duu i uzimam ostatak nade ali govorim ti ovo navlas radi toga to ete poginuti oboje, ako je ne oslobodi prije nego se dosjete da e to pokuati. Tako je! Razumijem! odvrati gluho Vinicije. Ulice su zbog kasnoga sata bile puste, ali im dalji razgovor prekide pijani gladijator, koji im je dolazio u susret i koji je posrnuo na Petronija tako da se

naslonio rukom na njegovo rame i, zadiui ga vinskim mirisom, dreknu promuklim glasom: Krane lavovima! Mirmilone ree mirno Petronije posluaj dobar savjet i idi svojim putem. 448 Uto ga pijanac epa za rame i drugom rukom: Vii zajedno sa mnom, jer u ti zavrnuti vratom: krane pred lavove! No Petronijevim ivcima bilo je ve dosta te dreke. Otkako je izaao iz Palatina, guila ga je kao mora i razdirala mu ui, i kad je jo vidio nad sobom uzdignutu aku onoga ljudeskare, prevri se mjera njegove strpljivosti. Prijatelju ree zaudara po vinu i smeta mi. I govorei tako zabode mu u prsi do drka kratki ma, kojim se bio oboruao, polazei od kue, pa uhvativi se za Vinicijevu ruku nastavi, kao da nije nita bilo: Cezar mi je rekao danas: Reci od mene Vini-ciju da se nae na igrama na kojima e nastupiti krani. Razumije li to to znai? Hoe da se na-gledaju tvoje muke. To je gotova stvar. Moda zato nisu dosad uhvatili tebe i mene. Ako je ne uzmogne odmah izbaviti, onda ... ne znam ... Moda e se Akte zauzeti za te, no hoe li ona to postii...? Tvoje sicilijanske zemlje mogle bi takoer dovesti Tigelina u napast. Pokuaj! Dat u mu sve to imam odgovori Vinicije. S Karina na Forum nije bilo odvie daleko, pa su brzo stigli. No je ve stala blijedjeti i zidovi tvrave pomaljali su se jasno iz sjene. Najednom, kad skrenue k Mamertinskoj tamnici, stane Petronije i ree: Pretorijanci...! Prekasno ...! I doista, tamnicu je opkoljavao dvostruk red vojnika. Osvit je posrebrio njihove eljezne kacige i vrhove kopalja. Lice Vinicijevo problijedi kao mramor. Hajdemo! ree. Zaas stadoe pred redom vojnika. Petronije, koji je imao neobino pamenje i poznavao ne samo starjeine nego i gotovo sve vojnike od pretorija, odmah opazi poznatoga zapovjednika kohorte i rukom mu dade znak. 29 Quo vadi 449 to je to, Nigre? ree. Zar vama zapo-vjedie da uvate tamnicu? Jest, plemeniti Petronije. Prefekt se bojao da ne bi tkogod pokuao oteti palikue. Imate li nalog da ne putate nikoga? upita Vinicije. Ne, gospodine. Znanci e pohoditi sunjeve i na taj nain pohvatat emo vie krana. Onda me pusti unutra! ree Vinicije. I stisnuvi ruku Petroniju, ree: Otii k Akti, a ja u doi da ujem to ti je odgovorila... Doi! odgovori Petronije. Uto pod zemljom i iza debelih zidova zajei pjesma. Pjesma, isprva slaba i tiha, bivala je sve glasnija. Muki, enski i djetinji glasovi stapali su se u jedan skladni zbor. Sva je tamnica zajeala u tiini na uranku kao harfa. No to nisu bili glasovi alosti ni oaja, nego je u njima naprotiv zvuala radost i trijumf. Vojnici se zagledae u udu. Na nebu pojavie se prvi zlatni i rumeni traci zore. 450 LII

Vika: Krane lavovima! orila se neprestano po svim dijelovima grada. U prvi mah ne samo da nitko nije sumnjao da su oni bili pravi krivci nesrei nego nitko nije ni htio u to sumnjati, jer njihova kazna imala je biti ujedno sjajna zabava narodu. No rairilo se miljenje da nevolja ne bi bila tako golema da nije bilo gnjeva bogova, zato naredie u hramovima piacula ili pomirne rtve. Po savjetu starodavnih knjiga Sibilinih senat je naredio sveanosti i javne molitve Vulkanu, Cereri i Proserpini. Matrone prinosile su rtve Junoni, u itavoj procesiji odoe do ala morskoga da zahvate vode i pokrope njome kip boiin. Udate ene pripravljale su bogovima gozbe i nona bdjenja. Sav Rim istio se od grijeha, prinosio rtve i ublaivao besmrtnike. A meutim su kroz garita odmjerivali nove iroke ulice. Na mjestima ve su udarili temelje novim kuama, palaama i hramovima. No prije svega gradili su neuvenom brzinom goleme drvene amfiteatre, u kojima e umirati krani. Odmah poslije vijea u kui Tiberijevoj otioe zapovijedi prokonzulima da dobavljaju divlju zvjerad. Tigelin je ispraznio zvjeri-njake svih italskih gradova, ne izuzevi ni manjih. U Africi priredie po njegovoj zapovijedi velike lovove, na kojima su morali sudjelovati svi mjesni stanovnici. Dovozili su slonove i tigrove iz Azije, krokodile i vodene konje iz Nila, lavove s Atlasa, vukove i medvjede s Pirineja, ljute pse iz Hibernije, 451 pse molose iz Epira, bivole i goleme bijesne turove iz Germanije. Zbog mnotva sunjeva igre su imale nadmaiti sve to se dotada vidjelo. Neron je poelio da utopi uspomenu poara u krvi i da opoji njome Rim, i jo nikad nijedno krvoprolie nije bilo tako velianstveno, kao to je ovo obeavalo biti. Oduevljeni puk pomagao je vigilima i pretori-jancima u potjeri za kranima. To nije bilo teko, jer su cijele hrpe koje su se bile utaborile zajedno s drugim narodom usred vrtova, priznavale glasno svoju vjeru. Kad su ih opkoljavali, padali bi na koljena i pjevajui pjesme dali bi se voditi bez otpora. No strpljivost njihova podjarivala je jo vie gnjev puka koji je tu strpljivost, ne razumijevajui njena izvora, drao za upornost i okorjelost u opaini. Bijes uhvati progonitelje. Dogaalo se da je svjetina otimala krane iz ruku pretorijanaca i rastrgala ih rukama; ene su vukli za kose u tamnice, djecu razbijali o kamenje. Tisue je ljudi danju i nou letjelo po ulicama. Traili su rtve po garitima, u dimnjacima i u pivnicama. Pred tamnicama kod vatre oko baava s vinom pripravljali su bahantske gozbe i plesove. Po veerima sluali su s opojenou riku divljih zvijeri, slinu grmljavini, od koje se orio sav grad. Tamnice su bile prepunjene tisuama ljudi, a svjetina i pretorijanci dogonili su svaki dan nove rtve. Nestalo je smilovanja. inilo se kao da su ljudi zaboravili govoriti i u divljoj mahnitosti zapamtili samo jedan krik: Krane lavovima! Nastali su neobino sparni dani i tako zaguljive noi kakvih prije toga nije bilo. I sam uzduh kao da je bio zasien bjesnilom, krvlju, zloinom. I toj prepunoj mjeri okrutnosti odgovarala je isto tako prepunjena mjera elje za muenitvom. Ispo-vijedaoci Kristovi ili su dragovoljno u smrt ili su je traili, dok ih ne sustegnue otre zapovijedi njihovih starjeina. Po njihovoj zapovijedi stadoe se sabirati samo jo za gradom, u podzemljima na Api-jevoj cesti i po okolnim vinogradima patricija krana, od kojih nisu dotad nijednoga bili uhvatili. Na Palatinu znali su potanko da meu sljedbenike Kri452 stove pripadaju i Flavije i Domicila i Pomponija Grecina i Kornelije Pudens i Vinicije. No sam se Cezar bojao da se puk nee dati uvjeriti da bi takvi ljudi upalili Rim, a jer se radilo prije svega o tom da se uvjeri narod, odgodie njihovu kaznu i osvetu do druge zgode. Drugi su mislili da je te patricije spasio utjecaj

Aktin. To je miljenje bilo krivo. Kad se Petronije rastao od Vinicija, otiao je zbilja k Akti po pomo za Ligiju, no ona mu je mogla dati samo suze, jer je ivjela u zaboravi i u bolu, trpljena samo toliko koliko se krila od Pope je i Cezara. No ipak je obila Ligiju u tamnici, odnijela joj odjee i hrane, a osobito je spasila od uvreda ionako ve podmienih tamnikih straara. Ipak Petronije nije mogao zaboraviti da ne bi Li-gija bila sada u tamnici, kad on ne bi bio svjetovao da je odvedu iz Aulove kue. A osim toga elei dobiti igru s Tigelinom nije alio vremena ni truda. U nekoliko dana obiao je Seneku, Domicija Afera, Kri-spinilu, po kojoj je htio doi do Popeje, vidio se s Terpnosom, s Diodorom, s lijepim Pitagorom i naj-poslije s Aliturom i Parisom, kojima obino Cezar nije odbijao niega. S Hrisotemidinom pomou, koja je sad bila milosnica Vatinijeva, trudio se da zadobije i njegovu pomo ne tedei ni njemu ni drugima novaca ni obeanja. No svi ti napori ostadoe bez uspjeha. Seneka, koji sam nije bio siguran ni za sutranji dan, stade mu dokazivati da krani, ako i nisu spalili Rim, treba da budu istrijebljeni do jednoga radi dobra samoga Rima, rijeju, opravdavao je budui pokolj dravnim razlogom. Terpnos i Diodor uzee novac, ali ne ui-nie ipak nita. Vatinije dojavi Cezaru da su ga nastojali podmititi. Jedini Alitur, ispoetka neprijatelj kranima, sada ih je alio i uslobodio se spomenuti Cezaru o zatvorenoj djevojci i zamoliti za nju milost, no nije dobio nita osim odgovora: Zar misli da imam manju duu od Brata, koji za dobro Rima nije potedio ni svojih sinova? I kad je ponovio taj odgovor Petroniju, on ree: 453 Kad je ve naao poredbu s Bratom, onda nema vie spasa. No ao mu je bilo Vinicija i pribojavao se da ne bi stavio ruku na svoj ivot. Sada ga, govorio je sebi, podravaju jo samo nastojanja oko njena spasa i to to je moe vidjeti, pa i sama njena muka, no kad ga sva sredstva prevare i kad ugasne posljednja iskra nade, Kastora mi, on je nee preivjeti, nego e se baciti na ma. Petronije je razumio bolje da se moe tako svriti nego da se moe tako ljubiti i tako trpjeti. Meutim je Vinicije inio jo sve to mu je pamet mogla izmisliti da izbavi Ligiju. Pohodio je augustiane te je, nekada onako ponosit, prosio sada njihovu pomo. Po Viteliju ponudio je Tigelinu svoje sicilijanske zemlje i sve to zaeli, no Tigelin se nije zacijelo htio omraziti Augusti, pa ga je odbio. Otii k samome Cezaru, zagrliti mu koljena i zakli-njati ga nije bilo od koristi. Vinicije je htio, dodue, i to uiniti, no kad je Petronije uo tu njegovu namjeru, upita ga: A ako ti uskrati ili odgovori alom ili sramotnom prijetnjom, to e onda? Nato se crte Vinicijeva lica zategoe od boli i bijesa, a stisnute vilice zakrgutae. Da! ree Petronije. Zato te odgovaram. Zatvorit e sve putove spasu. No Vinicije se svlada i preavi rukom preko ela, pokrivena hladnim znojem, ree: Ne, ne! Ja sam kranin ...! Zaboravit e to, kako si ovaj as zaboravio. Ima pravo pogubiti sebe, ali ne nju. Sjeti se to je prije smrti pretrpjela Sejanova ki. Govorei tako, nije ipak bio sasvim iskren, jer mu je vema bilo do Vinicija nego do Ligije. No znao je da ga niim nee tako uzdrati od opasnoga koraka kao tim, ako mu predoi da bi sam mogao prouzroiti neizbjeivu propast Ligijinu. Uostalom, imao je pravo, jer su na Palatinu predvidjeli dolazak mladoga tribuna i pripravili sav oprez.

454 Vinicijeva muka nadmaila je sve to moe ljudska snaga podnijeti. Od asa kad je Ligija bila zatvorena i kad na nju pade blijesak buduega mue-nitva, ne samo to ju je jo stoput vie zavolio nego joj je prosto stao u dui prinositi gotovo religioznu poast kao kakvome nadzemaljskom biu. A sada kad je pomiljao da mu valja to ljubljeno sveto bie izgubiti, i da je osim smrti mogu zadesiti muke strasnije od same smrti, krv mu se ledila u ilama, dua se sva pretvarala u jedan bolan vapaj, mutila mu se pamet. Na asove mu se inilo da mu je lubanja puna ive vatre od koje e izgorjeti ili pui. Nije razumio vie to se dogaa, nije razumio vie zato Krist, onaj milosrdni, onaj Bog, re dolazi u pomo svojim priznavaocima, zato aavi zidovi Pa-latina ne propadaju u zemlju, i s njima ujedno Ne-ron, augustiani, pretorijanski tabor i sav taj opaki grad. Mislio je da ne moe i ne smije biti drukije, i da je sve to to gledaju njegove oi, od ega mu se lomi dua i jeca srce, samo san. No rika divljih zvijeri govorila mu je da je to zbilja, a potvrivala mu je to i vika naroda i prepune tamnice. U takvim asovima zakolebala se u njemu vjera u Krista, i to je za nj bila nova muka, moda od svih najstranija. A Petronije mu je povrh toga govorio: Sjeti se to je prije smrti pretrpjela Sejanova ki! 455 LIII I sve je bilo zaludu. Vinicije se tako ponizio da je traio potpore i kod osloboenika i robinja Cezarovih i Popejinih, te je skupo plaao njihova prazna obeanja, velikim darovima osvajao njihovu sklonost. Potraio je prvoga mua Augustina, Rufija Kri-spina i dobio od njega pismo; poklonio je ljetnikovac u Anciju njenu sinu iz prvoga braka, Rufiju, no tim je samo razgnjevio Cezara koji je mrzio svoga pastorka. Po osobitom glasniku Vinicije pia drugome muu Popejinu, Otonu, u Hispaniju i ponudi mu sav svoj imetak i sebe sama, dok napokon nije vidio da je bio samo ljudska igraka i da bi prije izbavio Ligiju pretvarajui se da ga se njeno tamnovanje malo tie. To je opazio i Petronije. Meutim prolazio je dan za danom. Amfiteatri bili su gotovi. Ve su dijelili tesere, to jest ulaznice za ludus matutinus. No ovaj put jutarnja igra neuvenog mnotva rtava imala se protegnuti na dane, nedjelje i mjesece. Nisu znali kamo e ve smjestiti krane. Tamnice su bile prepunjene i u njima je harala groznica. Pu-ticuli, to jest zajednike rake u koje su sahranjivali robove, stadoe se prepunjavati. Nastade bojazan da se bolesti ne raire po cijelome gradu, zato odredie da se hita. I sve te vijesti dolazile su do uiju Viniciju gasei u njemu posljednje zrake nade. Dok je bilo vremena, mogao se varati da e jo to popraviti, a sad 456 ve nije bilo vie ni vremena. Predstave su imale poeti. Za koji dan Ligija se mogla nai u cirkuskom kunikulu, otkuda je bio izlaz samo na arenu. Ne znajui kamo e je baciti sudbina i okrutna sila, Vinicije stade obilaziti sve cirkuse potkupljujui straare i bestiarije traei od njih to nisu mogli ispuniti. Kadto je razabirao da radi jote samo o tome da joj uini smrt manje stranom, i tada je osjeao da mu je mjesto mozga u glavi iva erava. Nije, uostalom, mislio da je preivi i odluio je da pogine s njome zajedno. No mislio je da e bol moda spaliti u njemu ivot prije nego doe strani rok. Njegovi prijatelji i Petronije mislili su takoer da e mu se naskoro otvoriti sjenovito carstvo. Lice je Vinicijevo pocrnjelo i postalo slino onim votanim maskama u lararijima. U crtama mu se ukoilo uenje, kao da nije razumio to se dogodilo i to se moe dogoditi. Kad bi mu tko govorio, prinosio bi nesvjesnom kretnjom

ruke glavi i stiui rukama sljepooice gledao bi ga preplaenim i upitnim pogledom. Noivao je, zajedno s Ursom, pred vratima Ligijinim u tamnici, a kad bi mu kazala da ode i otpoine, vraao se k Petroniju i etao do jutra atrijem. Robovi su ga nalazili esto gdje klei uzdignutih ruku, ili gdje lei niice. Molio se Kristu jer je to bila posljednja nada. Sve ga je izdalo. Ligiju je moglo izbaviti samo udo, pa je zato Vinicije udarao elom u kamen ploe i molio za udo. No ostalo mu je jo toliko svijesti da je razumio da molitva Petrova znai vie nego njegova. Petar mu je bio obeao Ligiju, Petar ga je krstio, Petar je sam inio udesa pa neka mu i sada da spas i pomo. I jedne noi poe da ga trai. Krani, kojih je jo malo bilo ostalo, krili su ga sada najpomnjivije i jedni od drugih, da ga ne bi tkogod od slabijih duhom izdao nehotice ili hotimice. Vinicije u opoj zabuni i prepasti, zabavljen uz to sasvim nastojanjem o izbavljenju Ligijinu iz tamnice, izgubio je Apostola s oiju, tako da ga je od svojega krtenja susreo jedva jedan ili dva puta, jo prije progona. No otiavi onome kamenaru, u ijoj je kui bio 457 krten, dozna od njega da e kod Kornelija Pudensa u vinogradu biti kranski sastanak. Kamenar se prihvatio da odvede onamo Vinicija uvjeravajui ga da e ondje nai Petra. I u sumrak pooe i izaavi izvan zidova ili su zatim dolinama koje su bile zarasle trskom, i stigoe u vinograd koji je bio na pustu i sklonitu mjestu. Sastanak se drao u pojati, u kojoj se obino tijetilo groe. Do uiju Vinicije-vih doprije na ulasku amor molitve, i uniavi, pri slabom svjetlu iaka, opazi nekoliko desetaka prilika koje su kleale udubljene u molitvu. itali su neku vrstu litanija, a zbor glasova, mukih i enskih, ponavljao je svaki as: Kriste, pomiluj! U tim je glasovima podrhtavala duboka, srdobolna tuga i alost. Petar je bio ondje. Kleao je sprijeda pred drvenim kriem, pribijenim na zidu sue, i molio se Bogu. Vinicije prepozna izdaleka njegovu sijedu kosu i uzdignute ruke. Prva je misao mladome patriciju bila da proe izmeu svijeta da se baci Apostolu do nogu i da vikne: Spasi je! No ili sveanost molitve ili neka nemo apne koljena njegova, i kleknuvi kod ulaza stade ponavljati uzdiui i skrstivi ruke: Kriste, pomiluj! Da je bio priseban, bio bi razabrao da nije samo u njegovoj molitvi zvualo jecanje, i da nije samo on donio ovamo svoj bol, svoju alost i svoj strah. U tome skupu nije bilo nijedne ljudske due koja nije izgubila srcu dragih bia, i kad su najrevniji i najslobodniji od priznavalaca bili ve zatvoreni, kad su se svaki as irili novi glasovi o pogrivanju i mukama to su ih trpjeli u tamnicama, kad je veliina nesree nadvisila sva domiljanja kad je ostala samo ta aka, nije u njoj bilo jednoga srca koje se ne bi uplailo u vjeri i zapitalo u sumnji: Gdje je Krist? i zato doputa da zlo bude jae od Boga? No sada su Ga usrdno molili s oajem za smilo-vanje, jer je u svakoj dui jo tinjala iskra nade da e doi, satrti zlo, baciti u propast Nerona i zavladati svijetom ... Jo su gledali u nebo, jo su oslukivali, jo su molili drui. I Vinicija, dok je po458 navijao: Kriste, pomiluj! stade obuzimati zanos, onakav kao neko u kui kamenarevoj. Evo, priziva Ga iz dubine boli, iz ponora, eto priziva Ga Petar, pa e se zaas rasklopiti nebo, zemlja e se potresti iz temelja i sii e On, u neizmjernom blijesku, sa zvijezdama do nogu milosrdan ali straan, koji e uzvisiti svoje vjerne i zapovjedit e bezdanima da prodru progonitelje. Vinicije pokri lice rukama i pade na zemlju. Najednom nastane oko njega tiina, kao da je od bojazni zapelo dalje prizivanje u ustima svih nazonih. I inilo mu se da se mora napokon neto dogoditi, da e nastati as uda. Bio je siguran, da e kad se

podigne i otvori oi, ugledati svjetlo koje zabljetava smrtne oi, i da e uti glas od kojega obamiru srca. No tiina je trajala jednako. Prekide je naposljetku ensko jecanje. Vinicije se podie i stade gledati ukoenim pogledom preda se. U pojati, mjesto nadzemaljskoga sjaja, svjetlucali su se slabi plameci svjetiljaka i mjeseevi zraci, koji su ulazili na otvor u krovu i obasjali je srebrnim velom. Ljudi, koji su kleali kraj Vinicija, utei su dizali oi zalivene suzama prema kriu, ovdje-ondje uo se drugi pla, a izvana se ulo oprezno zvidanje straara. Uto ustade Petar i obrativi se prema mnotvu ree: Djeco, uzdignite srca k Spasitelju naemu i pri-kaite Mu svoje suze. I zauti. Najednom se izmeu sabranih javi enski glas, pun alosne tube i beskrajnoga bola: Ja, udovica, imala sam jedinca, koji me je hranio ... Vrati mi ga, Gospodine! Nasta iznova as tiine. Petar je stajao pred mnotvom, koje je klealo, star, brian i inio im se u taj as kao iva slika ostarjelosti i nemoi. Uto produi drugi glas: Krvnici osramotie moje keri, a Krist je to dopustio! Zatim trei: Ostadoh samohrana s djeicom, pa kad i mene uhvate, tko e im dati kruha i vode? 459 Lina, kojega su bili ostavili, opet uhvatie i udarie na muke, Gospodine. Onda peti: Kad se vratimo kuama, pohvatat e nas pre-torijanci. Ne znamo gdje da se sakrijemo. Teko nama! Tko e nas zakriliti? I tako se nonom tiinom razlijegala tuba za tubom. Stari ribar sklopi oi i klimae svojom bijelom glavom nad tim ljudskim bolom i nevoljom. Opet je nastala utnja, samo su straari tiho zvidali za pojatom. Vinicije se opet trgne i htjede se progurati kroz mnotvo do Apostola i zatraiti od njega pomo, no iznenada ugleda pred sobom kao neku propast, i na taj ga pogled izdadoe noge. to e biti ako Apostol prizna svoju nemo, ako potvrdi da je rimski Cezar moniji od Krista Nazareanina? I od te misli digla mu se kosa na glavi od prepasti, jer osjeti da e tada u taj jaz pasti ne samo ostatak njegove nade, nego i on sam, i njegova Ligija, i njegova ljubav prema Kristu, i njegova vjera, i sve ime je ivio, i ostat e samo smrt i no, beskrajna kao more. A Petar progovori glasom, isprva tihim, da ga se jedva ulo: Djeco moja! Na Golgoti sam vidio kako su Boga pribijali na kri. Cuo sam ekie i vidio kako su uzdigli kri uvis da sve zemlje gledaju smrt Sina ovjejega-------------------------------------------------... I vidio sam, kako Mu otvorie bok i kako je umro. I tada sam vraajui se od kria vapio u bolu, kao vi to vapijete: Jao! Jao! Gospodine! Ti si Bog! Zato si to dopustio? Zato si umro i zato si ucvi-lio srca nama koji smo vjerovali da e doi kraljevstvo Tvoje...? ... A on, Gospod na i Bog na, trei dan usta od mrtvih i bijae meu nama, dok u velikoj svjetlosti ne ue u kraljevstvo Svoje ... 460 A mi upoznavi malu vjeru svoju okrijepili smo se u srcima i otada sijemo sjeme Njegovo---------I obrativi se onamo, otkuda je dola prva tuba, poe govoriti ve jaim glasom:

 to se tuite...? Bog se sam predao muci i smrti, a vi hoete da vas od nje zakloni? Ljudi malo-vjerni! Zar niste shvatili Njegove nauke? Zar vam je On samo ovaj jedan ivot obeao? Evo dolazi k vama i govori vam: Poite za mnom! Evo vas die k sebi, a vi se hvatate zemlje rukama, viui: Gospode, izbavi nas! Ja sam prah pred Bogom, ali pred vama Apostol i namjesnik Boji, pa vam govorim u ime Kristovo: Nije smrt pred vama, nego ivot, nisu muke, nego neiscrpive naslade, nisu suze i uzdisanje, nego pjevanje, nije ropstvo, nego kraljevstvo! Ja, Apostol Boji, govorim tebi, udovice: sin tvoj nee umrijeti, nego e se roditi u slavi za ivot vjeni i zdruit e se s njime! Tebi oe, kome krvnici obaljae nevine keri, obeajem da e ih nai bjelje od ljiljana hebronskih! Vama, majke, koje e ugrabiti od siroadi, vama koji ete izgubiti hranitelje, vama, koji se tuite, vama, koji ete gledati smrt milih, vama, ucviljeni, nesretni, prestraeni, i vama, koji ete umrijeti, velim u ime Kristovo, da ete se probuditi kao od sna na sretnu javu, i kao iz noi na svijet Boji. U ime Kristovo, neka padne mrena s oiju vaih i neka ojaaju srca vaa! Rekavi to, podie, ruku kao da zapovijeda, a oni osjetie novu krv u ilama i ujedno drhtaj u kostima, jer je stajao pred njima ne vie iznemogao i ispaen starac nego vladar koji je uzimao njihove due i dizao ih iz praha i brige. Amen! uzvikne nekoliko glasova. A njemu je iz oiju sijevao sve vei sjaj i izlazila iz njega sila, izlazilo velianstvo, izlazila svetost. Glave su se prigibale pred njim, a on, kad je zamro amen, nastavi: Sijte u plau da anjete u veselju. Zato se plaite moi zloga? Nad zemljom, nad Rimom, nad zi461 dovima gradova jest Gospod, koji se nastanio u vama. Kamenje e se orositi suzama, pijesak e se natopiti krvlju, puni e biti grobovi tjelesa vaih, a ja vam kaem: vi ste pobjednici! Gospod ide da osvoji ovaj grad opaina, sile i oholosti, a vi ste Njegova legija! I kako je sam otkupio mukom i krvlju grijehe svijeta, tako hoe da i vi otkupite mukom i krvlju ovo leglo bezakonja...! To vam navijeta na moja usta! I raskrili ruke, a oi podie uvis; a njihova srca prestadoe kucati u grudima, jer osjetie da pogled Njegov vidi neto ega ne mogu vidjeti njihove umrle oi. I lice mu se preobrazi i zasja svjetlom, i gledao je tako asak bez rijei, kao da je zanijemio od ushita, no zaas se uo opet njegov glas: Ti si to, Gospode, i pokazuje mi putove svo je ...! Kako, o Kriste ...? Ne u Jeruzalemu, nego u ovom gradu Sotone hoe da postavi Stolicu Svoju? Ovdje, iz ovih suza i iz ove krvi hoe da sazida Crkvu Svoju? Ovdje, gdje vlada Neron, da bude vjeno kraljevstvo Tvoje? O, Gospode, Gospode! I zapovijeda ovim straivima da od kosti svojih sagrade temelj Sionu ovoga svijeta, a mojemu duhu zapovijeda da prihvati upravu njegovu i naroda zemaljskih ...? I izlijeva vrelo snage na slabe da budu jaki, i zapovijeda mi da odavde pasem jaganjce Tvoje do svretka vijeka ...? O, budi slavljen u zapovijedima Svojim, jer nas vodi k pobjedi. Hosana! Hosana...! Oni koji su bili plaljivi, ustadoe, a u one koji posumnjae, ulie se potoci vjere. Jedni glasovi us-kliknue: Hosana! A drugi: Za Krista! Zatim nasta tiina. Vedre ljetne munje rasvjetljivale su nutrinu prostorije i lica koja su problijedjela od uzbu-enosti. Petar, zadubivi se u vienje, molio se jo dugo no napokon se sabere, okrene prema mnotvu svoju sijedu svjetlom obasjanu glavu i ree: Eto, kako je Gospod pobijedio u vama sumnju, tako i vi idite i pobjeujte u

ime Njegovo! 462 I premda je ve znao da e pobijediti, premda je znao to e izniknuti iz njihovih suza i krvi, ipak ga je izdao glas od ganua kad ih je stao blagoslivljati kriem, govorei: A sad vas blagoslivljam, djeco moja, za muku, za smrt, za vjenost! No oni ga okruie viui: Mi smo spremni, ali ti se, sveta glavo, uvaj, jer si ti namjesnik koji upravlja mjesto Krista! Govorei tako, hvatali su se za njegove haljine, a on je polagao ruke na njihove glave i blagoslivljao svakoga napose, kako otac blagoslivlje djecu otpremajui ih na dalek put. I odmah stadoe izlaziti iz prostorije, jer im se ve urilo kui, a od kue u tamnice i arene. Misli njihove odvajale su se od zemlje, due su im se us-krilile do vjenosti, te su ili kao u snu ili u ushienju da se onom silom, koja je bila u njima, odupru sili i svireposti Zvijeri. A Apostola uze Nerej, sluga Pudensov, i povede ga zaklonjenom stazom u vinogradu k svojoj kui. No u jasnoj noi iao je za njima Vinicije, i kad su napokon doli do Nerej eve kue, baci se iznenada k nogama Apostolovim. A on ga prepozna i zapita: ta eli, sinko? No Vinicije poslije onoga to je uo u pojati, nije ga smio nita vie zamoliti, samo je ogrlio objema rukama njegove noge i pritiskao na njih elo jecajui i molei tim nijemim nainom milost. A on ree: Znam. Oduzeli su ti djevojku koju si zavolio. Moli se za nju! Gospodine! zavapi Vinicije grlei jo jae noge Apostolove. Gospodine! Ja sam nevoljni crv, a ti si poznavao Krista, ti ga moli, ti se zauzmi za nju! I trzao se od boli kao list i udarao je elom o zemlju, jer je upoznavi mo Apostolovu znao da mu je samo on moe vratiti. 463 A Petar se saali na tu bol. Sjetio se kako je jednom Ligija, ponitena od Krispa, leala isto ovako do njegovih nogu proeci smilovanje. Sjeti se da ju je podigao i utjeio, pa podie sada Vinicija. Sinko ree molit u za nju, no ti dri na umu to sam govorio onima koji posumnjae: da je Bog sam proao mukom raspea, i ne zaboravljaj da poslije ovoga ivota zapoinje drugi, vjeni. Ja znam___! Ja sam uo odgovori Vinicije hvatajui poblijedjelim ustima uzduh ali vidi, gospodine... ne mogu! Ako treba krvi, moli Krista, neka uzme moju... Ja sam vojnik. Neka mi udvoji, neka utroji muke njoj namijenjene, izdrat u! Ali neka nju spasi! Ona je jo dijete, gospodine! A On je moniji od Cezara, vjerujem, moniji...! Ti si je sam ljubio. Ti si nas blagoslovio. Ona je jo nevino dijete...! I iznova klone i poloivi lice na koljena Petrova stane ponavljati: Ti si znao Krista, gospodine! Ti si Ga znao. On e tebe posluati! Zauzmi se za nju! Petar sklopi ruke i stane se vrue moliti. Ljetne munje opet stadoe sijevati nebom. Vinicije je pogledao prema njihovu blijesku na usta Apostolova ekajui iz njih presudu smrti ili ivota. U tiini ule su se prepelice koje su se u vinogradima dozivale, i mukli, daleki umor mlinova uz via Sa-laria.

 Vinicije zapita napokon Apostol vjeruje li? Gospodine, zar bih drukije doao ovamo? odgovori Vinicije. Vjeruj dakle do kraja, jer vjera i bregove prenosi. I zato, sve da vidi onu djevicu pod krvnikim maem ili u valama lavljim, vjeruj jote da je Krist moe izbaviti. Vjeruj i moli mu se, a ja u se moliti s tobom. Zatim uzdigne lice k nebu i ree glasno: Kriste milosrdni, pogledaj na ovo razboljeno srce i utjei ga! Kriste milosrdni, udesi vjetar po vuni janjeca! Kriste milostivi, koji si molio Oca da 464 odvrati gorku au od usta Tvojih, odvrati je od usta ovoga sluge Tvojega! Amen. A Vinicije prui ruke k zvijezdama i zavapi plaui: O Kriste! Ja sam Tvoj! Uzmi mene za nju! Na istoku nebo se stalo bijeljeti. 30 Quo vadi 465 LIV Kad je Vinicije ostavio Apostola, uputi se u tamnicu preporoena srca od nade. Negdje na dnu due vapili su jo oaj i strava, no on je zato guio u sebi te glasove. inilo mu se neprilino da bi zagovor Bojega namjesnika i snaga njegove molitve imali ostati bez uinka. Bojao se ne imati nade, bojao se sumnjati. Vjerovat u u milosre njegovo, govorio je sebi, sve da je vidim u lavljim raljama. I na tu je misao bio pun vjere, premda je drhtala u njemu dua i studen mu znoj oblijevao elo. Svaki je kucaj njegova srca bio sada molitva. Poinjao je razumjeti da vjera kree brdima, jer je osjetio u sebi neku udnu snagu koje nije osjeao prije toga. inilo mu se da e izvesti takve stvari, koje jo juer nisu bile u njegovoj snazi. inilo mu se asomice kao da je zlo ve prolo. Kad bi mu oaj zajeao u dui, sjetio bi se one noi i onoga sijedoga lica, uzdignutoga k nebu u molitvi: Ne! Krist nee odbiti prvome ueniku svojemu i pastiru stada! I Krist mu nee uskratiti, a ja neu posumnjati. I hitao je k tamnici kao dobar glasnik. No ondje ga je ekalo iznenaenje. Strae pretorijanske, koje su se mijenjale pred Mamertinskom tamnicom, znale su ga ve sve i obino mu nisu inile nimalo tekoa, no ovaj put ne otvorie mu puta, nego kapetan pristupi k njemu i ree: 466 Oprosti, plemeniti tribune, imamo danas nalog da ne putamo nikoga. Nalog? ponovi problijedjevi Vinicije. Vojnik ga pogleda suutno i odgovori: Jest, gospodine, nalog od Cezara. U tamnici ima mnogo bolesnika, pa se moda boje da pohodnici ne raznesu bolest po gradu. No rekao si da je nalog samo za danas? 0 podne se odmjenjuju strae. Vinicije zauti i otkri glavu, jer mu se inilo da mu je pileolus to ga je imao na njoj od olova. Uto mu se vojnik primakne blie i ree aptom: Umiri se, gospodine. Straari i Urso bdiju nad njom. Rekavi to, prigne se i u tren oka naara na kamenoj ploi svojim dugim galskim maem lik ribe. Vinicije ga pogleda bistro. ... I ti si pretorijanac ...? Dok ne doem onamo odgovori vojnik pokazujui na tamnicu. I ja tujem Krista. Neka je slavljeno ime Njegovo! Znam, gospodine. Ne mogu te pustiti u tamnicu, no ako napie pismo, predat u ga straarima. Hvala ti, brate ...!

I stisnuvi ruku vojniku ode. Pileolus nije mu vie bio teak kao olovo. Sunce je poranilo nad zidovima tamnikim, a zajedno s njegovim svjetlom poe iznova ulaziti nada u srce Vinicijevo. Onaj vojnik, kranin, bio je za nj kao novo svjedoanstvo moi Kristove. Zaas se zaustavi, upre pogled u ruiaste oblake nad Kapitolom i hramom Statorovim te ree: Nisam je vidio danas, Gospode, ali vjerujem u Tvoje milosre. U kui ga je ekao Petronije koji je, kao obino pretvarajui no u dan, maloprije doao. No ipak je stigao da se okupa i namaze za spavanje. Donosim ti novosti ree. Bio sam danas kod Tulija Seneciona, kod kojega je bio i Cezar. Ne znam, otkuda je Augusti palo na um da povede maloga 467 Rufija ... Mogue zato da bi svojom ljepotom umek-ao Cezaru srce. Na nesreu je dijete, zamoreno snom, usnulo za itanja, ba kao neko Vespazijan, a kad je to vidio Riobradi, udario ga je peharom u glavu i teko ga ranio. Popeja se onesvijestila, a svi su uli kad joj Cezar ree: Dosta mi je toga kopileta! A zna da je to isto to i smrt! Popeju e stii kazna Boja odgovori Vini-cije. Ali zato mi to pria? Priam ti zato to je tebe i Ligiju progonio gnjev Popejin, a sada e ona, zabavivi se svojim jadom, moda ostaviti osvetu i lake se pomiriti. Vidjet u je veeras, pa u govoriti s njome. Hvala ti! Javio si mi dobar glas. A ti se okupaj i poini. Usta su ti modra i postao si kao sjena. No Vinicije zapita: Nisu li govorili, kad e biti prvi ludus matu-tinus? Za deset dana. Ali ponajprije doi e na red druge tamnice. to nam vie ostane vremena, to bolje. Nije jo sve izgubljeno. I govorei tako, govorio je ega sam nije vie vjerovao, jer je dobro znao, kad je Cezar odgovarajui na molbu Aliturovu naao odgovor koji je divno glasio i u kojem se isporedio s Brutom, da Ligiji vie nema spasa. Iz saaljenja preutio je takoer to je uo kod Seneciona, da su Cezar i Tigelin odluili izabrati za se i za svoje prijatelje najljepe djevice kranke i zlostaviti ih prije muke, a ostale su imale biti predane na sam dan igara pretorijancima i be-stijarijima. Znajui da Vinicije ni u kojem sluaju nee htjeti nadivjeti Ligiju, hotimice je sada krijepio nadu u njegovu srcu, ponajprije zbog suuti k njemu, a drugo, jer je ovome esteti bilo do toga da Vinicije, ako treba da umre, umre lijep, a ne lica poruena i potamnjela od bola i nespavanja. Rei u danas Augusti ree on otprilike ovo: spasi Ligiju Viniciju, ja u spasiti Rufija. I odista u o tome razmiljati. Kod Riobradoga jedna 468 rije u zgodi reena moe koga spasiti ili pogubiti. U najgorem sluaju dobit emo vremena. Hvala ti! ponovi Vinicije. Najbolje e mi zahvaliti ako se nahrani i ot-poine. Atene mi! Odisej u najveoj nesrei nije zaboravljao san i jelo. Zacijelo si ovu no proveo u tamnici. Nisam odgovori Vinicije. Htio sam poi u tamnicu sada, ali je doao nalog da nikoga ne putaju. Doznaj ti, Petronije, je li zapovijed samo za danas ili do dana igara. Doznat u noas, a sutra u ti ujutro kazati za koliko vremena i zato je bio izdan nalog. A sada, da Helije sie od jada u Kimerijske krajeve, idem spavati, a ti uini kao i ja. I razioe se, no Vinicije ode u knjinicu i stade pisati list Ligiji. Kad je svrio,

odnese ga sam i urui kapetanu kraninu, koji odmah ode s pismom u tamnicu. Zaas se vrati s pozdravom od Ligije i s obeanjem da e jo danas donijeti njen odgovor. No Vinicije nije se htio vraati, nego sjede na stijenu da eka Ligijino pismo. Sunce je ve bilo visoko odskoilo na nebu i preko Clivis Argentariusa vrvjelo je na Forumu kao obino mnotvo ljudi. Prekupci su vikali naglas nudei svoju robu. Vraari su nudili prolaznike svojim uslugama, a graani su etali ozbiljnim korakom do ro-stre, da sluaju prigodne govornike ili da priaju jedan drugome najnovije vijesti. Kako je sunce sve jae stalo ei, sklanjale su se hrpe besposlica pod trijemove hramova iz kojih su svaki as izlijetala uz uman lepet krila jata golubova, kojima je bijelo perje blistalo prema sunanom svjetlu i modrome nebu. Od silnoga svjetla, od amora, topline i tekoga umora stadoe se Viniciju oi sklapati. Jednolina vika djeaka, koji su se blizu igrali more, i odmjereni vojniki koraci uspavljivali su ga. Nekoliko je puta jo podigao glavu i oima promjerio tamnicu, zatim nasloni glavu na alom stijene, uzdahne kao dijete koje hoe da zaspi poslije duga plaa, i usne. 469 I odmah ga napadoe vienja. Prisnilo mu se da nou nosi na rukama Ligi ju preko nepoznata vinograda, a pred njima ide Pomponija Grecina sa svjetiljkom u ruci i svijetli. Neki glas, kao Petronijev, vikao je za njim izdaleka: Vrati se! No on se nije obazirao na to dozivanje, nego je iao dalje za Pom-ponijom, dok ne dooe do kuice kojoj je na pragu stajao Petar Apostol. Tada mu je pokazao Ligiju i rekao: Idemo iz arene, gospodine, ali je ne moemo probuditi, probudi je ti. No Petar odgovori: Krist e sam doi da je probudi! Zatim mu se slike stadoe mrsiti. Vidio je u snu Nerona i Popeju, koja je drala na rukama maloga Rufija okrvavljena ela, koje mu je ispirao Petroni-je, i Tigelin, gdje posipa pepelom stolove pune skupih jela, pa i Vitelije, kako prodire ta jela, i mnotvo drugih augustiana, gdje sjede na gozbi. A on je sam bio kod Ligije. No izmeu stolova etali su lavovi, kojima je s rusih brada kapala krv. Ligija ga je molila da je izvede, a njega obuze tako strana nemo da se nije mogao maknuti. Zatim nastade u njegovim vienjima jo vea zamrenost i najposlije sve propade u potpun mrak. Iz duboka sna probudi ga istom sunani ar i vika, koja se razlegla ba do mjesta na kojemu je sjedio. Vinicije protare oi. Ulica je vrvjela od ljudi, no dva trkaa u utim tunikama razmicali su dugim trskama svijet viui i otvarajui put sjajnoj nosiljci, koju su nosila etiri jaka misirska roba. U nosiljci sjedio je neki ovjek, odjeven u bijele haljine, kojemu se lice nije dobro vidjelo, jer je k samim oima prinio svitak papirusa i itao neto pomnjivo. Mjesta za plemenitoga augustiana! vikali su trkai. No ulica je bila tako zakrena da je nosiljka morala asom stati. Tada augustian spusti nestrpljivo svitak papirusa i promoli glavu viui: Rastjerajte mi te dangube! Bre! U jedan as, opazivi Vinicija, trgne glavu i navue brzo svitak pred oi. 470 A Vinicije prevue rukom preko ela drei da jo sniva. U nosiljci je sjedio Hilon. Meutim, trkai prokrie put i Misirci htjedoe da pou, kad se mladi tribun, koji je u tren oka shvatio mnoge stvari koje su mu dotad bile nerazumljive, priblii nosiljci. Pozdravljam te, Hilone! ree. Mladiu odgovori s dostojanstvom i ponosom Grk trudei se da dade svome

licu izraz mira, kojega u dui nije imao zdravo, ali ne zadravaj me, jer mi se uri k mome prijatelju, plemenitom Tigelinu. A Vinicije dohvati za kraj od nosiljke, prikloni se k njemu i gledajui mu ravno u oi, ree upo glasa: Ti si izdao Ligiju ...! Kolose Memnonov! zavapi u strahu Hilon. No u oima Vinicijevim nije bilo prijetnje, pa je Grka brzo proao strah. Sjeti se da je pod zatitom Tigelinovom i samoga Cezara, to jest sila pred kojima strepi sve, i da su oko njega jaki robovi, a Vinicije stoji pred njim goloruk, istroena lica i dranja slomljena od boli. Na tu misao povrati mu se sranost. Zapilji u Vinicija oi, obrubljene crvenim ko-lobarima, i odvrati takoer upo glasa: A ti si, kad sam umirao od gladi, naredio da me ibaju. Skrivio sam ti, Hilone ...! Nato Grk digne glavu i pucnuvi prstima, to je u Rimu bio znak nepotovanja i prezira, odgovori glasno, da bi ga svi mogli uti: Prijatelju, ako ima k meni kakvu molbu, doi u moju kuu na Eskvilinu rano ujutro poslije kupanja, kad primam goste i klijente. I mahne rukom. Na taj znak Misirci digoe nosiljku, a robovi u utim tunikama stadoe vikati, maui trskama: Mjesta za nosiljku plemenitoga Hilona Hilo-aidesa! Mjesta! Mjesta ...! 471 LV Ligija se u dugom, urno pisanom listu opratala zauvijek od Vinicija. Znala je da u tamnicu nije bilo vie nikome slobodno ulaziti i da e vidjeti Vinicija istom s arene. Zato ga je molila da dozna kad e na njih doi red, i da bude na igri, jer ga je htjela jo jednom vidjeti za ivota. U njenu listu nije bilo straha. Pisala je da i ona i drugi eznu ve za arenom na kojoj e nai osloboenje iz tamnice. Nadajui se dolasku Pomponije i Aula, molila je da dou i oni. U svakoj njenoj rijei vidio se zanos i odricanje od ivota u kojem su ivjeli svi sunjevi, i ujedno nepokolebiva vjera da se obeanja moraju ispuniti do groba. Izbavi li me Krist sada ili poslije smrti, On me je tebi obeao na usta Apostolova, zato sam tvoja. I zaklinjala ga je da za njom ne tuguje i da se ne da srvati od bola. Njoj smrt nije bila kidanje zaruka. S djetinjim pouzdanjem uvjeravala je Vinicija da e odmah poslije muke u areni rei Kristu da je u Rimu ostao njen zarunik Marko, koji svim srcem ezne za njom. I mislila je da e, moda Krist dopustiti njenoj dui da se vrati naas k jemu i kae mu da ivi, da se ne sjea muke i da je sretna. itav njen list disao je sreom i velikom nadom. Bila je u njemu samo jedna molba, vezana sa zemaljskim poslovima: da Vinicije uzme iz spoliarija njeno tijelo i da je sahrani kao svoju enu u grobnici u kojoj e i sam jednom poivati. 472 On je itao taj list, koji mu je duu razdirao, no ujedno mu se inilo nemogue da bi Ligija mogla poginuti pod zubima zvijeri, a da se Krist ne bi smilovao na nju. Vrativi se kui, odgovori joj da e dolaziti svaki dan pod zidove Tuliana i ekati dok Krist ne obori zidove i njemu je ne da. Nareivao joj je da vjeruje, da mu je On moe dati i iz cirkusa, da Ga veliki Apostol moli za to i da je as osloboenja blizu. Centurion, koji je imao sutradan ii u slubu, od-nijet e joj ovo pismo. No kad je Vinicije doao sutradan pred tamnicu, ostavi kapetan etu, priblii mu se prvi i ree:

 Sluaj me, gospodine. Krist, koji te je teko iskuao, pokazao ti je milost svoju. Noas dooe osloboenici od Cezara i prefekta, da izaberu kranske djevice da ih obeaste. Pitali su i za tvoju zarunicu, no Gospod na poslao je na nju vruicu od koje umiru sunji u Tulianu, pa su je ostavili. Sino ve nije bila pri svijesti, i neka bude blagoslovljeno ime Spasitelj evo, jer ta bolest koja ju je spasila od sramote, moe je spasiti i od teke smrti. Vinicije se prihvati rukom za naramenik vojnikov da ne padne, a on nastavi: Zahvali milosru Gospodnjemu! Lina su uhvatili i stavili na muke, no videi da umire, pustili su ga. Moda e sada i nju tebi vratiti, a Krist e joj vratiti zdravlje. Mladi tribun stajao je jo asak oborene glave, a onda je podie i ree tiho: Tako je, kapetane. Krist, koji ju je izbavio od sramote, moe je izbaviti i od smrti. I sjedio je pod zidom od tamnice do veera, a zatim se vrati kui da poalje svoje ljude po Lina, i zapovjedi da ga prenesu u jedan od njegovih zaselaka kod grada. No kad je za sve to doznao Petronije, naumi da jo istoga dana radi. Prije je ve bio kod Auguste, a sad joj ode drugi put. Naao ju je kod postelje maloga Rufija. Dijete je razbijene glave tlapilo u vruici, a mati ga je njegovala s oajem i grozom u srcu misle473 i, ako ga spase, da e to biti moda samo zato da naskoro pogine jo strasnijom smru. Zabavljena samo svojim bolom ne htjede ni sluati o Viniciju i Li-giji, no Petronije je prestrai. Uvrijedila si ree joj novo nepoznato boanstvo. Ti, Augusta, tuje jamano idovskog Je-hovu, a krani tvrde da je Krist njegov sin, pa pomisli da te nije moda stigao oev gnjev. Tko zna nije li to to te je zadesilo njihova osveta, i ne stoji li ivot Rufijev do toga kako e se ti dalje drati. to hoe da uinim? upita prestraeno Po-peja. Umiri razgnjevljena boanstva. Kako? Ligija je bolesna. Izradi kod Cezara ili Tigelina da je predadu Viniciju. A ona zapita oajno: Zar misli da ja to mogu? A ti moe neto drugo. Ako Ligija ozdravi, valja joj ii na smrt. Idi u hram Vestin i zatrai da se Virgo Magna nae sluajno kod Tuliana u asu kad povedu sunje na smrt, i da zapovjedi neka puste tu djevojku. Velika vestalka nee ti toga odbiti. A ako Ligija umre od vruice? Krani kau da je Krist osvetijiv, ali pravedan: moe biti da e ga umoliti samom dobrom voljom. Neka mi dade kakav znak da e spasiti Rufija. Petronije slegne ramenima. Ja ne dolazim kao njegov poslanik, boanska, nego velim ti samo: bolje ti je da bude u prijateljstvu sa svim bogovima i rimskim i tuima. Idem! ree slomljenim glasom Pope ja. Petronije odahne duboko. Napokon sam neto postigao! pomisli. I, vrativi se k Viniciju, ree mu: Moli svojega Boga da Ligija ne umre od vruice, jer ako ne umre, velika e vestalka zapovjediti da je puste. To e sama Popeja moliti. 474 Vinicije pogleda na nj oima u kojima se zrcalila vruica, i odgovori: Nju e izbaviti Krist. I Popeja, koja je bila gotova paliti hekatombe svim bogovima svijeta za spasenje

Rufijevo, ode jo isto vee na Forum k vestalkama, ostavivi njegu bolesna djeteta vjernoj dojkinji Silviji, koja je i nju bila othranila. No na Palatinu osuda djetetu bila je ve izdana, jer im je nosiljka cariina zamakla za veliku kapiju, uu u odaju u kojoj je poivao mali Rufije dva osloboenika Cezarova, od kojih jedan navali na staru Silviju i zaepi joj usta, a drugi dohvativi mjedeni kipac Sfinge onesvijesti je prvim udarcem. Zatim se pribliie Rufiju. Djeak, kojega je muila vruica i nesvjestica, ne shvaajui to biva oko njega, smijeio im se i mirkao svojim lijepim oima, kao da se trudi da ih raspozna. No oni, skinuvi s dadilje pas zvan cingulum, zavezae mu ga oko vrata i stadoe pritezati. Dijete zazove jo jednom mater i izdahne. Zatim ga zavise u plahtu, sjedoe na spremne konje i pohitae ak do Ostije gdje bacie tijelo u more. Popeja nije zatekla Velike Djevice, koja je zajedno s ostalim djevicama bila kod Vatinija, te se vrati brzo opet na Palatin. Naavi pustu postelju i hladno tijelo Silvijino, onesvijesti se. A kad je osvijestie, udari u viku, i mahniti njezin kri orio se svu no i slijedei dan. No treega dana Cezar joj zapovjedi da doe na gozbu. I ona se obukla u tuniku ametistove boje te je dola i sjedjela kamena lica, zlatokosa, utljiva, divna i zloslutna kao genij smrti. 475 mmSS& LVI Dok Flaviji nisu bili sagradili Kolosej, gradili su se amfiteatri u Rimu ponajvie od drveta, i zato su gotovo svi planuli za poara. No Neron, da pripravi obeane igre, zapovjedi da ih se ima sagraditi vie, a meu njima jedan vrlo velik, za koji su odmah im je bio ugaen poar, stali dovoziti morem i Tiberom silna stabla drvea, posjeena na pristrancima Atlasa. Poto su igre imale da nadvise sjajem i brojem rtava sve preanje, prigradili su prostrane obore za ljude i zvijeri. Tisue majstora radili su na gradnji danju i nou. Gradili su i kitili bez odmora. Narod je priao udesa o naslonima, obloenima bron-zom, jantarom, slonovinom, sedefom i korom prekomorskih kornjaa. Kanali, koji su tekli du sjedala, napunjeni ledenom vodom iz brda, imali su ugodno rashlaivati zgradu i za najvee ege. Silan grimizni velarium titio je amfiteatar od sunanih zraka. Izmeu redova sjedala namjestie sprave za kropljenje gledalaca afranovom vodicom i verve-nom. Slavni graditelji Sever i Celer upeli su sve svoje znanje da podignu amfiteatar bez premca, u koji e stati toliki broj gledalaca koliko ih nije mogao dotada primiti nijedan od drugih poznatih amfiteatara. Zato su onaj dan kad je imao zapoeti ludus matu-tinus, hrpe svjetine ekale od rane zore otvorenje vrata sluajui s uitkom riku lavova, promuklu dreku pantera i zavijanje pasa. Zvjeradi nisu dali dva dana jesti, nego su im pokazivali krvave komade me476 sa, da vema razdrae u njima bijes i glad. Kadto je nastajalo takvo urlanje divljih glasova da se ljudi pred cirkusom nisu mogli razgovarati, a osjetljiviji blijedjeli su od straha. No odmah o izlasku sunca jeknue u cirkusovu krugu glasne ali mirne pjesme, koje su sluali ljudi zaueno ponavljajui jedni drugima: Krani! Krani! I doista mnogo eta dovedoe ih u amfiteatar jo nou, i to ne samo iz jedne tamnice nego iz svih pomalo. Svijet je znao da e se igre otegnuti cijele tjedne i mjesece, ali su se prepirali, hoe li se s onim dijelom krana, koji je bio odreen za danas, moi svriti u jedan dan. Glasovi muki, enski i djetinji, koji su pjevali jutarnju pjesmu, bili su tako brojni da su vjetaci tvrdili, slali ih po sto i po dvjesta najedanput, da e se ivotinje umoriti, nasititi i

do veera nee stii sve porazdi-rati. Drugi su tvrdili da odve velik broj rtava koje izlaze u isto doba na arenu, rastjera panju i ne da u prizoru uivati kako valja. Kako se pribliavao as da se otvore hodnici, koji su vodili unutra i zvali se vomitoria, narod je oivljavao, veselio se i raspravljao razline stvari koje su se ticale predstave. Stadoe se stvarati stranke koje su zastupale veu vrsnou lavova i tigrova u razdiranju ljudi. Ovdje-ondje stadoe se kladiti. Drugi su priali o gladijatorima, koji su imali prije krana istupiti na areni, i iznova su nastajale stranke Samniana, Gala, Mirmilona, Traana ili maevalaca. Ranim jutrom stadoe vei ili manji njihovi odjeli za svojim uiteljima, zvanim lanistima, vrvjeti u amfiteatar. Budui da se nisu htjeli umarati prije vremena, ili su bez oruja, neki sa zelenim granama u rukama, ili ovjenani cvijeem, mladi, lijepi na jutarnjem svjetlu i u naponu snage. Njihova tijela, sjajna od ulja, snana, kao od mramora otesana, ushiivala su puk, koji je volio lijepe oblike. Mnoge su od njih pozdravljali i svaki as odjekivali su uzvici: Zdravo, Furnije! Zdravo, Leone! Zdravo, Maksime! Zdravo, Diomede! Djevojke su ih gledale ljubazno, a oni su se ogledavali gdje je koja najljepa, i javljali su im se alama kao da ih ne pritite nikakva briga, aljui im cjelove 477 ili dovikujui: Zagrli me, dok me smrt nije zagrlila! Zatim su nestajali na vratima, kroz koja mnogi nee vie izai. No neprestano su nove ete prisvajale panju gomila. Za gladijatorima ili su mastigo-fori, to e rei ljudi sa hajkaama, kojima je dunost bila da ibaju i nagone borce. Zatim su teglile mazge put spoliariuma nizove kola, na kojima su bile kamare drvenih sanduka. Na taj pogled obradova se narod raunajui prema njihovu broju veliinu predstave. Za njima su ili ljudi koji e ubijati ranjene, odjeveni tako da svaki bude nalik Haronu ili Merkuru, zatim redari, koji su pazili na red u cirkusu i odreivali sjedala, pa robovi za raznoenje jela i hladnih pia, najposlije pretorijanci, koje je svaki Cezar imao u amfiteatru pri ruci. Napokon otvorie se vomitoria, i svjetina nasrne unutra. No mnoina skupljenih bila je tako velika da su vrvjeli cijele sate, te je pravo udo bilo kako moe amfiteatar progutati toliki svijet. Rika zvjeradi, koja je osjetila ljudski dah, jo se poveala. Narod je buao u cirkusu kod namjetanja, kao to bue valovi za oluje. Napokon doe gradski prefekt u pratnji vigila, a za njim se ve neprekinutim nizom nadovezae nosiljke senatora, konzula, pretora, edila, inovnika dravnih i dvorskih, pretorijanskoga zapovjednitva, patricija i odlinih ena. Pred nekim nosiljkama ili su liktori, nosei sjekire u snopu iba, a pred nekima ete robova. Na suncu je sijevalo zlato na nosiljkama, bijele i raznobojne haljine, perje, naunice, drago kamenje i elik sjekira. Iz cirkusa orili su se zvui kojima je narod pozdravljao mone dostoj-nike. Pokadto su nadolazili jo omanji odjeli preto-rijanaca. Petronije je doao s augustianima vodei sa sobom i Vinicija u svojoj nosiljci. On je znao da je Ligija bolesna i u nesvjestici, no budui da je posljednjih dana pristup u tamnicu bio najotrije uvan, a stare strae bile su zamijenjene novima, koje nisu smjele govoriti s tamnikim straarima niti davati najma478 nja obavjetenja onima koji su dolazili pitati za su-nje, stoga nije bio siguran, nije li i ona meu rtvama, koje su odreene za prvi dan predstave. Pred lavove mogli su je baciti i bolesnu, pa i bez svijesti. No budui da su rtve imale biti uivene u zvjersku kou i slane u hrpama na arenu, nije nitko od gledalaca mogao razabrati da li je jedna vie ili manje meu njima, niti je tko mogao koju prepoznati. Stra-ari i sve sluge u amfiteatru potkupljeni su, a s be-stiarijima

pogodie se da sakriju Ligiju u nekom tamnom zakutku amfiteatra, a nou e je predati u ruke nekoga Vinicijeva zakupnika koji e je odmah odvesti u Albanske gore. Petronije, kojemu je bila poznata ta tajna, svjetova Vinicija da otvoreno ide s njime u amfiteatar te da se istom na ulazu izmakne u guvi i pohita u donje prostore gdje e sam pokazati straarima Ligiju, da presretne moguu pomutnju. Straa ga je pustila na mala vrataca, na koja je i sama ulazila. Jedan od njih, po imenu iro, otprati ga namah kranima. Uz put ree: Ne znam, gospodine, hoe li nai to trai. Mi smo pitali za djevojku po imenu Ligiju, ali nitko nam nije odgovorio, no moe biti da nam ne vjeruju. Ima li ih mnogo? upita Vinicije. Mnogo e ih morati ostati za sutra. Ima li bolesnih meu njima? Nema takvih koji ne bi mogli stajati na nogama. Rekavi to, otvori iro vrata. Unioe kao u veliku odaju, ali nisku i tamnu, jer je svjetlo dolazilo u nju jedino kroz okna, zatvorena reetkama, koja su je dijelila od arene. Vinicije ispoetka nije vidio, samo je uo u odaji agor glasova i viku puka, koja je dopirala iz amfiteatra. No zaas, kad mu se oi priuie na mrak, vidio je itave gomile udnih bia, slinih vucima i medvjedima. To su bili krani, opiveni ivotinjskim koama. Jedni su od njih stajali, drugi su se molili kleei. Ovdje-ondje po dugoj kosi, koja je pala niz kou, moglo se pogoditi da je rtva ena. Matere, sline vuicama, nosile su na 479 rukama jednako kosmato opivenu djecu. No ispod koa provirala su vedra lica, oi su u mraku blistale od radosti i vruice. Bilo je oito da je vei dio tih ljudi osvojila jedna misao, zanosna i nadzemaljska, koja ih je jote za ivota uinila neosjetljivima za sve to se moglo oko njih dogaati i to ih je moglo zadesiti. Neki, koje je Vinicije zapitao za Li-giju, gledali su ga oima, kao probuenim oda sna, ne odgovarajui na pitanja, drugi su mu se smijeili stavljajui prst na usta ili pokazujui gvozdene reetke, kroz koje su ulazili sjajni pramenovi svjetla. Samo su negdje plakala djeca, prestraena rikom zvjeradi, zavijanjem pasa, vikom naroda i likovima svojih roditelja, koji su bili slini divljim ivotinjama. Vinicije idui kraj straara Sira pomno je promatrao lica, traio, raspitivao kadto se spoticao o tijela onih koji su se bili onesvijestili od stiske, zadaha i vruice, pa se provlaio dalje u tamnu dubinu te sobe, koja se inila prostrana kao itav amfiteatar. No iznenada stane, jer mu se inilo da se blizu reetke javio neki poznati glas. asak osluhne, pa se onda vrati i protisnuvi se kroz gomilu pristupi blie. Pramen svjetla pao je na glavu govornikovu, i u tome svjetlu Vinicije prepozna pod vujom koom mravo i neumoljivo lice Krispovo. Kajte se za grijehe svoje govorio je Krispo jer odmah e kucnuti va as! No tko misli da e samom smru iskupiti grijehe, taj ini novi grijeh i bit e baen u oganj vjeni. Svakim grijehom svojim, koji ste za ivota uinili ponavljali ste muku Gospodinovu, pa kako, dakle, smijete misliti da bi sva muka koja vas eka, mogla onu izmjeriti? Jednakom smru umrijet e danas pravedni i greni, no Gospod e izabrati svoje. Teko vama, jer e lavlji zubi raskinuti tijela vaa, ali nee raskinuti grijeha vaih, ni vaega rauna s Bogom! Gospod je pokazao dosta milosra kad se dao na kri pribiti, ali odsele e biti samo sudac, koji nijednoga grijeha nee ostaviti bez kazne. Zato vi, koji ste mislili da ete mukom isprati grijehe svoje, pohulili 480 \

ste na pravdu Boju, pa ete tim dublje biti baeni. Svrilo se milosre, a doao je as gnjeva Bojega. Evo zaas ete stajati na stranome sudu, gdje e se i pravednik jedva obraniti. Kajte se za grijehe, jer su otvorene paklene eljusti, i teko vama, muevi i ene, teko vama, roditelji i djeco! I pruivi kotunjave ruke mahao je njima nad pognutim glavama, neustraiv, ali i neumoljiv i pred smru, u koju su zaas imali poi svi ovi osueni. Poslije njegovih rijei zaue se glasovi: Kajmo se za svoje grijehe! I nastade utnja i uo se samo pla djece i udaranje ruku u prsa. A Viniciju se stisne krv u ilama. On, koji je svu nadu polagao u milosre Kristovo, uo je sada da je doao dan gnjeva i da milosra nee postii ni sama smrt u areni. Glavom mu mune, dodue, jasna i kao munja brza misao, da bi Petar Apostol drukije govorio ovim samrtnicima, no ipak su mu grozne, fanatine rijei Krispove i taj mrani podrum s reetkama za kojima je bilo polje muke, i blizina te muke i gomila rtava odjevenih ve za smrt, napunili duu grozom i stravom. Sve mu se to zajedno uinilo strano i stoput jezovitije nego najkrvaviji bojevi u kojima je bivao. Zadah i sparina stadoe ga guiti. Hladan znoj izbio mu na elo. Pobojao se da e se onesvijestiti, kao oni o ija se tijela spoticao traei u dnu odaje, i kad je jo pomislio da se svaki as mogu otvoriti reetke, stane naglas zvati Ligiju i Ursa u nadi da e mu, ako ne oni, odgovoriti tkogod tko ih poznaje. I odmah ga neki ovjek, obuen u kou od medvjeda, povue za togu i ree: Gospodine, oni ostadoe u tamnici. Mene su posljednjega izveli i ja sam je vidio bolesnu na postelji. Tko si ti? upita Vinicije. Kopa, u ijoj te je kui Apostol krstio, gospodine. Uhvatili su me, ima tri dana, a danas u umrijeti. Vinicije odahne. Ulazei ovamo elio je nai Ligiju, a sad je bio spreman zahvaljivati Kristu to 31 Quo \adis 481 je nema ovdje, i bio je pripravan vidjeti u tome znak Njegova milosra. Meutim povue ga kopa jo jednom za togu i ree: Sjea li se, gospodine, da sam te ja odveo u Kornelijev vinograd, gdje je u potaji uio Apostol? Sjeam se. Vidio sam ga kasnije, uoi dana kad me zatvo-rie. Blagoslovio me je i govorio da e doi u amfiteatar blagosloviti one koji budu umirali. Htio bih ga gledati u asu smrti i vidjeti znak kria, jer e mi tada biti lake umrijeti, pa ako zna, gospodine, gdje je, kai mi. Vinicije snizi glas i odgovori: On se nalazi meu Petronijevim ljudima, pre-odjeven u roba. Ne znam gdje su izabrali mjesto, ali u se vratiti u cirkus i pogledati. Ti gledaj u me kad iziete na arenu, a ja u ustati i okrenuti glavu na njihovu stranu. Onda e ga nai oima. Hvala ti, gospodine, i mir s tobom! Bio ti Spasitelj milostiv! Amen. Vinicije izae iz laguma i ode u amfiteatar, gdje mu je bilo mjesto do Petronija meu drugim augu-stianima. Je li tu? upita ga Petronije. Nema je. Ostala je u tamnici. Sluaj to mi je jo palo na um, no sluajui me, gledaj na priliku u Nigidiju da bi se inilo kao da govorimo o njenu eljanju . . . Tigelin i Hilon gledaju nas

ovaj as ... Sluaj dakle: neka Ligiju nou poloe u lijes i iznesu iz tamnice kao mrtvu, ostalome se ve domilja. Da odgovori Vinicije. Dalji razgovor prekide im Tulije Senecion, koji se nagnu k njima i ree: Ne znate li hoe li dati kranima oruja? Ne znamo odgovori Petronije. Volio bih da im dadu govorio je Tulije jer drukije arena odve brzo postaje slina klaonici. Ali to je divan amfiteatar! 482 Pogled je doista bio divan. Nia sjedala, prepuna toga, zabijeljela su se kao snijeg. Na pozlaenom podiju sjedio je Cezar i smrknuta Augusta, do njih s obje strane vestalke, veliki inovnici, senatori u vezenim platevima, vojniki zapovjednici u sjajnim odorama, rijeju sve to je u Rimu bilo mono, slavno i bogato. U daljim redovima sjedili su vitezovi, a povie crnilo se uokrug more ljudskih glava, nad kojima su od stupa do stupa visjeli vijenci, savijeni od rua, ljiljana, mrazovih sestrica, brljana i vinove loze. Puk je glasno razgovarao, dovikivao, pjevao, svaki as prasnuo bi u smijeh radi kakve dosjetljive rijei, koju su dobacivali iz reda u red, i topotao nogama od nestrpljivosti, da pospijei predstavu. Napokon je taj topot nogu postao slian grmljavini i nije prestajao. Nato gradski prefekt, koji je ve prije bio sa sjajnom pratnjom obiao arenu, dade znak maramom, a u amfiteatru odjekne opi: Aaa! iz tisuu prsiju. Obino su se igre poinjale lovom divljai, u emu su se odlikovali razni barbari sa sjevera i juga, no ovaj put bilo je ivotinja i odvie, pa su igru zametnuli andabati, to jest ljudi s kacigom na glavi, koja nije imala otvora za oi, pa su se zato borili nasumce. Dvadesetak njih, iziavi najednom u arenu, stade parati maevima uzduhom, a mastigofori potiskivali su ih dugim vilama jedne k drugim, da se mogu sukobiti. Otmjeniji gledaoci gledali su ravnoduno i prezirno ovakvu predstavu, no narod se zabavljao nespretnim kretnjama boraca, i kad bi se desilo da borci naiu jedan na drugoga leima, udario bi u grohotan smijeh viui: Desno, lijevo, naprijed! i esto navlas varajui protivnike. Nekoliko pak parova dohvatie se, te je nastajao krvav boj. Uporniji borci bacali su titove i uhvativi se za lijeve ruke, da se vie ne rastavljaju, borili su se desnicama na ivot i smrt. Tko je pao, dizao je ruku uvis molei tim znakom milost, no na poetku igara narod je obino traio smrt ranjenih, osobito kad se radilo o andabatima, koji su mu imajui zastrta 483 lica ostajali nepoznati. Pomalo se broj boraca smanjivao, i kad napokon ostadoe samo dvojica, natjerae ih jednog na drugoga tako da su, sukobivi se, obojica pali na pijesak i meusobno se na njemu zaklali. Nato stade vika: Peractum est! Gotovo! Sluge sklonie mrtvace, a djeaci grabljama podr-ljae krvave tragove u areni i posue afranovim cvijetom. Sad su imale nastati ozbiljne borbe koje su pobuivale zanimanje ne samo proste svjetine nego i odlinijih ljudi, za koje su se mladi patriciji esto kladili za goleme svote, proigravajui sve do posljednje pare. Odmah pooe od ruke do ruke daice, na kojima su bila napisana imena ljubimaca i broj se-stercija, to je tko metao za svoga izabranika. Spec-tati, to jest gledani borci koji su ve odnosili pobjede na areni, imali su najvie pristaa. No meu igraima bilo je i takvih koji su stavljali znatne svote na nove i sasvim nepoznate gladijatore, nadajui se da e za sluaj njihove pobjede zgrnuti golem dobitak. Kladio se i sam Cezar i sveenici i vestalke i senatori i vitezovi i narod. A ljudi iz puka, kad im je nestalo novaca, davali su esto u zalog svoju slobodu.

Zato su ekali takoer nemirna srca pa i sa strahom, kad e se pojaviti borci, i mnogi su glasno inili zavjete bogovima da izmole njihovu zatitu svom ljubimcu. I im zajeae reski glasovi trubalja, u amfiteatru nastade napeta tiina. Tisue oiju svrnue se k velikim verigama, kojima se priblii ovjek, odjeven kao Haron, i usred mrtve tiine kucne u njih ekiem, kao da poziva na smrt one koji su bili za njima sakriveni. Zatim se polako otvorie oba krila vrata pokazujui crno zjalo, iz kojega stadoe izlaziti na svijetlu arenu gladijatori. Ili su u odijelima po dvadeset i pet momaka, napose Traani, napose Mirmi-loni, Samniani, Gali, svi teko oboruani, i napokon retiarii, nosei u jednoj ruci mreu, u drugoj trozub. Kad ih ugledae, nastade ovdje-ondje na klupama pljesak, koji se naskoro prometne u silni, dugotrajni urnebes. Od vrha do dna vidjela su se raspa-ljena lica i ruke, koje su pljeskale, i otvorena usta, 484 iz kojih su izlazili uzvici. A oni obioe cijelu arenu slonim i lakim korakom blistajui orujem i divnim oklopima, pa onda stadoe pred carskim podijem ponosni, mirni i sjajni. Otar glas roga stia pljesak, i nato borci pruie uvis desnice i uzdiui oi i glave k Cezaru stadoe vikati ili bolje pjevati otegnuto: Ave, Caesar imperator! Morituri te salutant!1 Zatim se brzo razmakoe i stadoe na svoja mjesta uz krajeve arene. Trebali su se boriti itavi odjeli, ali prije toga bilo je doputeno uvenijim borcima da se ogledaju u dvoboju, gdje se najbolje pokazivala vjetina i sranost protivnika. I odmah izmeu Gala izmae se na srijedu borac, poznat dobro po-haaima amfiteatra po imenu Lanio (mesar), koji je odnio mnogo megdana. Pod mjedenom kacigom i oklopom, koji je sprijeda i straga pokrivao njegov snani trup, inio se na svjetlu ute arene kao golem sjajni kukac. Prema njemu istupi ne manje uveni retiarius (mrear) Kalendion. Gledaoci se stadoe kladiti. Pet stotina na Gala! Pet stotina na Kalendiona! Herkula mi, tisuu! Dvije tisue! Uto Gal doavi do polovice arene, stane uzmicati uperivi ma i sputajui glavu gledao je paljivo kroz onice kacige protivnika, a lagani retiarius, lijepih kao za kip stvorenih udova, sasvim nag, osim pojasa oko bedara, oblijetao je hitro tekoga protivnika titrajui se umiljato mreom, sputajui ili diui trozubac i pjevajui obinu mrearsku pjesmicu: Zdravo, care gospodaru! Umirui te pozdravljaju! 485 Neu tebe, hou ribu, zato bjei, pijetle.1 No Gal nije bjeao, jer zaas se ustavi na mjestu i stade se samo neznatnim obratom okretati tako da mu neprijatelj bude uvijek suelice. U njegovu liku i nakazno velikoj glavi bilo je neto strano. Gledaoci razumjee dobro da se ono teko, u mjed okovano tijelo, sprema na nagli skok koji moe dokrajiti borbu. Mrear je, meutim, sad priskakivao, sad odskakivao od njega tako hitro vitlajui svojim trozubim vilama da ih je pogled ljudski jedva stizao. Zveknue zubi o tit nekoliko puta, no Gal se i ne mae posvjedoavajui tako golemu svoju snagu. inilo se da se sva njegova panja skupila ne oko trozuba, nego oko mree koja mu se neprestano vi-jala vie glave kao zlokobna ptica. Gledaoci su zatomili dah u prsima i motrili vjetu borbu gladijatora. Lanio, uvrebavi zgodu, nasrne napokon na protivnika, a ovaj se hitrinom izmae ispod njegova maa i dignuvi ruku ispravi se i hiti mreu. Gal se okrene na mjestu, zadra je titom, i obojica

odsko-ie jedan od drugoga. U amfiteatru zagrmjee uzvici. Macte! A u niim redovima stadoe se nanovo kladiti. Sad Cezar, koji je ispoetka razgovarao s vestalkom Rubrijom i nije se odvie obazirao na predstavu, okrene glavu areni. A oni opet zapodjee borbu tako vjeto i s takvom odmjerenou u kretnjama, da se asomice inilo da im se ne radi o smrti i o ivotu, nego da ele pokazati svoju vjetinu. Lanio izmae jo dva puta mrei, i opet stade uzmicati prema obodu arene. Ali tada oni koji su se kladili protiv njega, ne hotei mu dati da se odmori, udarie u viku: Navali! Gal poslua i napade. Lanio se zguri i skoi da zada posljednji udarac. No u taj tren Kalendion, koji se navlas uhi-njio da ne moe vladati vie mreom, izvije se u 1 Pijetao znai latinski gallus, a Gallus znai i Gal (pripadnik tadanjeg glaskog naroda). Zato ovdje Gala naziva pijetlom. 486 stranu, izmae ubodu i podmetnuvi trozubac protivniku meu koljena obori ga na zemlju. Ovaj htjede ustati, no uas ga obavie kobni ko-nopci, koji su mu kod svake njegove kretnje vema sapinjali ruke i noge. A udarci trozuba prikivali su ga sve jedan za drugim k zemlji. Jo se jednom upeo, naslonio se na ruke i ispruio da ustane. Zaludu! Prinese jo glavi smalaksalu ruku, koja ve nije mogla drati maa, i pade nauznak. Kalendion pritisne mu trozupcem vrat k zemlji i naslonivi se objema rukama na dralo obrati se k carskoj loi. Sav se cirkus potrese od pljeskanja i ljudske vike. Onima, koji su se kladili za Kalendiona, bio je on u taj as vei od Cezara, no upravo zato ieznue iz njihova srca nenavidnost prema Lanionu, koji im je trokom svoje krvi napunio kese. Zato se elje svjetine razdvojie. Na svim klupama pokaza se pola znakova za smrt, a pola za smilovanje; no mrear je gledao samo u lou Cezara i vestalki ekajui to e oni narediti. Na nesreu, Cezar nije gledao dobro La-niona, jer je na posljednjim igrama pred poarom, kladei se protiv njega s Liinijem, proigrao znatnu svotu, pa pomolivi ruku s podija okrenu palac zemlji. Vestalke ponovie odmah znak. Nato Kalendion klekne Galu na prsa, izvadi kratki no to je nosio o pojasu, i razmakavi oklop protivniku oko vrata, abi mu trouglo gvoe do drka u vrat. Peractum est! razlijegoe se glasovi amfiteatrom. A Lanion trzao se jo neko vrijeme kao zaklan vol i kopao nogama pijesak, a onda se isprui i ostade nepomian. Merkuru nije trebalo ogledavati usijanim gvo-em da li jote ivi. Odmah ga uklonie, a na megdan izioe drugi parovi, pa kad su i oni svrili, nastade boj itavih odjela. Narod je u njemu sudjelovao duom, srcem, oima, zavijao, rikao, zvidao, pljeskao, smijao se, nadraivao borce, bjesnio. Na areni gladijatori, podijeljeni u dvije ete, borili su se bijesno kao divlje 487 zvijeri, prsi su udarale o prsi, tijela su se spleala u smrtnom zagrljaju, silni udovi pucali su u zglobovima, maevi su upadali u prsi i trbuhe, blijeda usta izbacivala su krv na pijesak. Petnaestak novaka uhvati potkraj tako velik strah, da su istrgavi se iz guve stali bjeati, no mastigofori natjerae ih odmah u boj hajkaima, na kojima je bilo na vrhu olovo. Na pijesku padoe velike tamne mrlje. Sve vie golih i oboruanih tjelesa lealo je otegnuvi se poput snoplja. ivi su se borili na mrtvacima, zapinjali za oklope, za titove, krvarili noge o polomljeno oruje i padali. Narod je bio izvan sebe od radosti, opajao se smru, disao je njome, zasiivao oi njezinim vidikom i s nasladom udisao u plua njeno isparivanje. Oni, koji su bili pobijeeni, izgiboe gotovo svi- Jedva nekoliko ranjenika

klee na sredini arene i drui prui prema gledaocima ruke molei smi-lovanje. Pobjednicima razdijelie nagrade, vijence, maslinove granice, te nastade as odmora, koji se na zapovijed svemonoga Cezara pretvorio u gozbu. U posudama zapalie mirodije. Robovi stadoe ro-siti puk kiicom koja je mirisala na afran i ljubicu. Raznosili su hladna jela, peeno meso, slatke kolae, vino, masline i voe. Narod je blagovao, razgovarao i klicao u ast Cezaru, da bi ga sklonio na jo veu dareljivost. I odista, kad utolie i utaie glad i eu, stotine robova donesoe koarice pune darova, iz kojih su djeaci odjeveni kao amori, vadili razline predmete i objeruke bacali meu sjedala. Kad su razdavali lutrijske tesere, nastade tunjava: ljudi su se tiskali, obarali, gazili jedni druge, vikali za pomo, preskakivali preko redova sjedala i davili se u stranom meteu, jer tko je ugrabio sretan broj, mogao je dobiti i kuu s vrtom, roba, divno odijelo ili rijetku divlju ivotinju, koju bi zatim prodao u amfiteatar. Radi toga znala je nastati takoer jagma, te su esto pretorijanci morali praviti red, i poslije svakoga razdavanja iznosili su iz kazalita ljude polomljenih ruku, ili ak mrtve zga-ene u stisci. 488 No bogatiji se nisu otimali za tesere. Augustiani zabavljali su se dotle gledajui Hilona i podsmije-vajui se njegovu uzaludnu naprezanju da pokae ljudima kako moe borbu i krvoprolie gledati kao svaki drugi. No uzalud je nesretni Grk mrtio obrve, grizao usnice i stiskao ake, da su mu se sve nokti zarivali u meso. Njegova grka narav kao i njegova osobna kukavtina nisu podnosile takvih prizora. Lice mu je problijedjelo, elo se zacaklilo kapljicama znoja, usnice su mu posinjile, zubi stadoe cvoko-tati, a tijelo uhvati drhtavica. Nakon svrene borbe doao je poneto k sebi, no kad ga stadoe ismijavati, uhvati ga nagli bijes, pa se stade oajno braniti. Ha, Griu! Nesnosan ti je pogled na probu-enu ljudsku mjeinu! ree Vatjnije povukavi ga za bradu. A Hilon iskesi na nj svoja dva preostala uta zuba, pa otkresa: Moj otac nije bio postolar, pa ja ne znam krpati. ,i Macte! Habet! kliknu nekdliko glasova. No drugi su peckali dalje: Nije on kriv to mjesto srca nosi u grudima komad sira! vikne Senecion. Ni ti nisi kriv to mjesto glave nosi mjehur! odvrati Hilon. Da nee u gladijatore? udno bi te bilo vidjeti s mreom u areni. Da tebe u nju uhvatim, ulovio bih smrdljivoga pupavca. A kako emo s kranima? priupita ga Feto iz Ligurije. Zar ne bi htio biti pas, pa da ih moe ujedati? Ne bih htio da ti budem brat. Ti meotski bumbaru! Ti ligurski mazgove! Vidi se da te svrbi koa, ali ti ne bih rekao da mene zamoli da te poeem! Poei se sam! Ako iee svoje priteve, uni-tit e to je na tebi najbolje. 489 I tako su ga sa svih strana napadali, a on se ugri-ljivo branio uz opi smijeh. Cezar je pljeskao u dlanove i ponavljao: Macte! I time ih je podbadao da nastave. No zaas se priblii Petronije i dotakav-i Grka palicom od slonovine, ree hladno: To je lijepo, filozofe, ali u jednome nisi pogodio: bogovi su te stvorili kradikesom, a ti si se prometnuo u demona, i zato nee izdrati! Starac pogleda na nj svojim zacrvenjelim oima, no ovaj put nekako ne nae zgodna odgovora. a-sak zautje, a onda odgovori kao s nekom usilje-nou: Izdrat u .. .!

No uto dadoe trublje znak da je odmor u igri dovren. Ljudi stadoe ostavljati odjele u kojima su se kupili, da protegnu noge i da se razgovaraju. Sve se uskomealo te nastadoe obine svae za prea-nja sjedala. Senatori i patriciji ili su na svoja mjesta. Pomalo se stia agor i u amfiteatru povrati se red. Na areni pojavi se hrpa ljudi, da ovdje-ondje pograbljaju grude pijeska, slijepljene zgruanom krvlju. Dolazio je red na krane. No budui da je to bio puku nevien prizor i nitko nije znao kako e se oni vladati, iekivali su ih s velikom radoznalou. Raspoloenje svjetine bilo je paljivo, jer su se nadali neobinim prizorima, ali to je raspoloenje bilo neprijateljsko. Ta ovi ljudi, to su se imali sada pojaviti, upalili su Rim i njegovo drevno blago. Ta oni su se hranili krvlju nejaadi, trovali studence, proklinjali sav rod ljudski i poinjali najtea bezakonja. Raspaljenoj mrnji nije bilo dosta najeih muka, i ako je kakav strah obuzimao srca, bio je to jedino strah hoe li muke odgovarati zloinima ovih opakih kanjenika. Meutim je sunce visoko bilo odskoilo i njegove zrake, procijeene kroz grimizni velarium, napunie amfiteatar krvavim svjetlom. Pijesak je dobio vatrenu boju i u tome svjetlu, u licima ljudskim, kao i u pustoi arene, koja se zaas imala napuniti ljudskom mukom i zvjerskim bijesom, bilo je neto 490 strahovito. inilo se da u uzduhu lebdi groza i smrt. Mnotvo, obino veselo, uporno je sada utjelo od teke nenavisti. Sva su lica imala izraaj mrnje i radoznalosti. Uto prefekt dade znak: onaj isti starac, obuen kao Haron, koji je izazivao na smrt gladijatore, po-eta lagano preko arene i usred gluhe tiine kucnu tri puta ekiem na vrata. Cijelim amfiteatrom proletje apat: Krani! Krani. . .! Skinue gvozdene reetke: u tamnim otvorima razli jee se obina vika mastigofora: Na pijesak! i zaas napuni se arena hrpama kao nekih fauna, obraslih kosama. Svi su ili poneto trkom, grozniavo, i doavi na sredinu padali su na koljena jedni do drugih uzdignuvi uvis ruke. Narod je mislio da je to molba za milost i stane razjaren kukavtinom to-potati nogama, zvidati i bacati prazne posude od vina, oglodane kosti i rikati: Zvjerad! Zvjerad ...! No ujedanput dogodi se neto neoekivano. Usred kosmate hrpe stadoe se razlijegati glasovi pjevanja ,iu isti as odjekne pjesma, koja se prvi put ula u rimskom cirkusu: Christus regnat.../' Svijet se zapanjio. Kanjenici su pjevali uzdigavi oi k velariju. Vidjela su se lica poblijedjela, ali kao nadahnuta. Svi razumjee da ti ljude ne mole milosra, i inilo se da ne vide ni cirkusa, ni naroda, ni senata, ni Cezara. Christus regnat! jealo je sve glasnije, a u klupama svuda, sve od vrha gledalita, u redovima gledalaca mnogi se pitao: to to biva i kakav je to Krist, to vlada u ustima tih ljudi koji moraju umrijeti? No uto se otvori nova reetka i na arenu ispadoe u divljem trku i lajui itavi opori pasa: golemih ukastih samsova iz Peloponeza, pru-tastih pasa iz Pirineja i vucima slinih kudrova iz Hibernije, navlas izmorenih glau, upalih bokova i 1 Krist vlada 491 L krvavih oiju. Zavijanje i lave napuni sav amfiteatar. Krani su, otpjevavi pjesmu, kleali nepomino kao okamenjeni ponavljajui samo tunim zborom: Pro Christo! Pro Christo! Za Krista! Kad su psi osjetili ljude pod ivotinjskim

koama, ne usudie se, zapanjeni njihovom nepominou, na njih odmah navalili. Jedni su se propinjali uza zidove loa, kao da se hoe doepati gledalaca, drugi su trali naokolo tekui bijesno, kao da tjeraju nevidljivu zvjerku. Puk se stao estiti. Vrisnue tisue glasova: neki od gledalaca oponaali su ivotinjsku riku, drugi su lajali kao psi, trei su ih drakali u svim jezicima. Amfiteatar se potrese od vriska. Razdraeni psi stadoe nasrtati na mnotvo koje je klealo, pa opet uzmicati klepajui zubima, dok napokon jedan od molosa zari zube u plea jedne ene, koja je kleala sprijeda i povue je poda se. Odmah na to nasrnue oporom u sredinu, kao kroz prolom. Svjetina presta vikati, da moe promatrati s veom panjom. Kroz zavijanje i tektanje uli su se jo alosni muki i enski glasovi: Pro Christol A po areni stale su se valjati hrpe ljudskih i pasjih tjelesa, koja su se trzala. Krv je sada tekla potokom iz razderanih tjelesa. Psi su otimali jedan od drugoga krvave ljudske udove, dah krvi i rastrzanih utroba zagui arapske mirodije i napuni sav cirkus. Na koncu su se samo gdjegdje jo vidjele pojedine prilike gdje klee, ali su ih brzo spopadale hrpe pasa s divljim urlanjem. Vinicije, koji je u asu, kad krani uoe, ustao i okrenuo se, da po obeanju kopau pokae onu stranu na kojoj je meu Petronijevim ljudima bio skriveni Apostol, sjede opet i sjedio je s izrazom mrtva ovjeka gledajui staklenim oima jezovit prizor. Ispoetka ga je strah da se kamenar mogao prevariti i da se Ligija moe nalaziti meu rtvama, sasvim ukoio, no kad je uo glasove: Pro Christo! i kad je vidio muke toliko rtava, koje su umirui, davale svjedoanstvo svojoj istini i svome Bogu, obuze ga drugi osjeaj, teak i neodoljiv kao najstraniji bol: kad je sam Krist umro u muci i kad evo ginu 492 tisue za nj, kad se prolijeva more krvi, tada jedna kaplja vie nita ne znai i ak je grijeh i moliti milosre. Ta misao strujala je na nj iz arene, proimala ga zajedno s vapajem onih koji su umirali, i s mirisom njihove krvi. A ipak je molio i ponavljao isuenim usnicama: Kriste! Kriste! Tvoj se Apostol moli za nju! Zatim se zanese, izgubi svijest gdje je, i inilo mu se samo da krv na areni raste, raste da se uzdie i da e iz cirkusa poplaviti sav Rim. Napokon nije uo nita, ni zavijanje pasa, ni dreke naroda, ni glasova augustiana, koji stadoe vikati: Hilon se onesvijestio! Hilon se onesvijestio ! ponovi Petronije i okrene se prema Grku. A on se doista bio onesvijestio i sjedio je blijed kao platno, zavaljene glave i otvorivi iroko usta, bio je slian mrtvacu. U taj as stadoe izgoniti na arenu nove rtve, opivene u koe. One su odmah padale na koljena, kao i njihovi prethodnici, no izmoreni psi ne htje-doe da ih razdiru. Jedva ih je nekoliko navalilo na one, koji su najblie kleali, a drugi legoe i digoe uvis okrvavljene njuke te stadoe teko dahtati. Tada narod uznemiren u dui, ali opijen krvlju i pomamljen, udari u zaglunu viku: Lavove! Lavove! Pustite lavove ...! Lavove su htjeli sauvati za drugi dan, no u amfiteatrima puk je nametao svoju volju svima, pa i Cezaru. Jedini Kaligula, koji je bio slobodan i udljiv u svemu, usudio se protiviti, a znao je kadgod i zapovjediti da svjetinu biju toljagama, no i on je najee poputao. Neron, komu je pljeskanje bilo drae od svega na svijetu, nije se opirao nikada, pa se to manje opro sada kad se radilo o umirenju razdraene svjetine poslije poara i o kranima, na koje je htio svaliti krivnju za nesreu. Zato dade znak da otvore kunikulum, a puk vidjevi to smiri se odmah. Zau se

kripa reetaka, za kojima su bili lavovi. im su ih psi vidjeli, zbili su se u jedan skup na suprotnoj strani arene, grdni, uti, velikih kudravih glava. Sam Cezar obrati k nji493 ma svoje mrzovoljno lice i prinese smaragd oku, da ih bolje promatra. Augustiani pozdravie ih pljeskom. Puk ih je brojio na prste motrei ujedno paljivo kakav dojam ine na krane, koji su kleali u sredini i stali iznova ponavljati rijei, mnogima nerazumljive, a za sve razdraljive: Pro Christol Pro Christol No lavovi, premda su bili izgladnjeli, nisu hitali k rtvama. Crvenkasti blijesak u areni zabljetavao ih je, pa su mirkali kao zasjenjeni: neki su protezali lijeno svoje ukaste udove, a neki su razjapivi eljusti zijevali, kao da hoe da pokau strane koljae. No zadah krvi i raskidanih tjelesa, kojih je sila lealo u areni, stade na njih djelovati. Zamalo im kretnje postadoe nemirne, grive im se nakostru-ie, a nozdrve su brekui stale uvlaiti uzduh. Jedan jurne naglo k truplu jedne ene iznakaena lica, pritisne joj prvim apama tijelo i stade s njega otrim jezikom lizati zgruanu krv, a drugi se priblii kraninu koji je drao na rukama dijete, oi-veno koom laneta. Dijete se treslo od vike i plaa hvatajui se grevito ocu oko vrata, a on elei mu makar zaas produiti ivot, trudio se da ga otkine od vrata i da ga doda onima koji su dalje kleali. No krik i kretanje podrai lava. On rikne kratko, zgnjei dijete jednim udarcem ape i zgrabivi u ralje glavu oevu smrvi je u tili as. Kad su to drugi vidjeli, navalie svi na gomilu krana. Nekoliko ena nije moglo zatomiti stravian krik, no narod ih zaglui pljeskanjem, koje se odmah stialo, jer je jaa bila elja za gledanjem. I vidjee zatim strane stvari: glave koje su sasvim nestajale u lavljim drijelima, prsi rasporene odjedanput zubima, iupana srca i plua, i ulo se kako pucaju ljudske kosti u lavljim zubima. Neki lavovi, epavi rtve za slabine ili krsta, letjeli su bijesnim skokovima po areni, kao da trae skrovita gdje bi ih mogli poderati, a drugi su se u meusobnoj borbi propinjali hvatajui se apama kao borci i zaglu-ujui amfiteatar rikom. Ljudi su ustajali sa svojih 494 mjesta. Drugi su ostavljajui sjedala silazili u nie redove da bolje vide, te su se na prolazima gurali, gotovo da se pogue. inilo se da e zanesena svjetina jurnuti najposlije u samu arenu i da e poeti zajedno s lavovima razdirati rtve. as se uo neljudski vrisak, as pljesak, as opet rika, rezanje, kljocanje koljaa, zavijanje molokih samsova, as samo jecanje rtava. Cezar je sa smaragdom na oku gledao sada paljivo. Lice Petronijevo pokazivalo je odvratnost i prezir. Hilona su bili ve iznijeli iz cirkusa. A iz kunikula izgonili su neprestano nove rtve. S najviega reda u amfiteatru motrio ih je Petar Apostol. Nitko ga nije gledao, jer su sve glave bile okrenute prema areni, zato ustade i kako je neko u Kornelijevu vinogradu blagoslovio na smrt i na vjenost one koji e biti uhvaeni, tako je sada blagoslivljao znakom kria one koji su ginuli pod zvjerskim zubima, i njihovu krv i njihovu muku i mrtva tjelesa, pretvorena u bezobline hrpe, i due, koje su odlijetale s krvavoga pijeska. Neki su dizali k njemu oi, a tada bi im se razvedrila lica i osmjehivali bi se videi vie sebe, ondje gore, znak kria. A njemu se razdiralo srce te je govorio: Gospode, budi volja Tvoja, jer za Tvoju slavu, za svjedoanstvo Istini ginu ove moje ovce! Ti ih izbroj, Gospode, uzmi ih, iscijeli im rane, izviaj im bol, i daj im vie sree nego su ovdje pretrpjeli muka! I blagoslivljao je jedne za drugima, gomilu za gomilom s ljubavlju tako velikom,

kao da su mu bila djeca koju predaje upravo s ruke Kristu. Uto Cezar, bilo od pomame, bilo zato to je htio da igre nadmae sve to se dotad vidjelo u Rimu, anu nekoliko rijei gradskome prefektu, a on ostavi podij i poe odmah u kunikule. I puk se zaudio vidjevi zaas gdje se ponovno otvaraju reetke. Na-pustie sada zvjerad svake vrste, tigrove s Eufrata, numidijske pantere, medvjede, vukove, hijene i ag-ljeve. Svu arenu pritislo je neko nemirno more koa prutastih, utih, plavih, mrkih, smeih i arenih. Na495 stade mjeavina, u kojoj oi nisu mogle nita vie razabrati osim strane vreve i boja ivotinjskih lea. Prizor je izgubio sliku jave i pretvorio se kao u orgiju krvi, kao u straan san, kao u udovinu tlapnju smetene pameti. Mjera se prevrila. Usred rike, zavijanja i urlanja javi se ovdje-ondje na klupama gledalaca uasan, greviti smijeh ena kojima je ve ponestalo snage. Ljudima postade strano. Lica se smraie. Razni glasovi stadoe vikati: Dosta! Dosta! Ali zvijeri je bilo lake pustiti nego ih istjerati. Neron je ipak naao nain da ih ukloni s arena, pa da se narodu priredi nova zabava. U svim prolazima izmeu klupa pojavie se ete crnih Numiana, okienih perjem i naunicama, s lukovima u rukama. Narod je pogodio, to e biti, i pozdravi ih sa zadovoljnom vikom, a oni se pribliie naslonu i za-pinjui strijele za tetive stadoe strijeljati gomile zvjeradi. To je doista bio nov prizor. Tankovita, crna tjelesa pojavila su se nazad zateui gipke lukove i aljui strijelu za strijelom. Zujanje tetiva i frka pernatih strijela mijeala se sa zavijanjem zvjeradi i zadivljenim uzvicima gledalaca. Vuci, medvjedi, pantere i ljudi, koji jo ostae ivi, padali su redom jedni do drugih. Ovdje-ondje lav osjetivi strijelu u slabosti obraao je naglim kretom gubice namrtenu od bijesa da dohvati i atre ipku od strijele. Drugi su zavijali od bola. Sitne zvjerke spopade strah, te su trale slijepo arenom, ili su udarale glavama o reetke. A strijele su zujale bez prestanka, dok nije sve to je jo bilo ivo, popadalo u posljednjoj smrtnoj trzavici na pijesak. Nato uoe u arenu stotine cirkuskih robova s riljaama, lopatama, metlama, takama i koevima, da iznose leeve, i s vreama pijeska da pospu iznova arenu. Jedni su dolazili za drugima i na cijeloj areni nasta grozniav rad. Odmah je oistie od mrtvaca i mrcina, od krvi i kala, prekopae, poravnae razbacajui latice rua, ljiljana i svakovrsnog cvijea. Zapalie iznova kadionice i skidoe velarium, 496 jer se sunce znatno ve spustilo bilo. A svjetina je sve to gledala u udu, pitajui se kakvi li ih to prizori jo ekaju u dananjem danu. I zbilja ih je ekao prizor kakvome se nitko nije nadao. Cezar, koji je maloprije bio otiao s polja, pojavi se iznenada na areni posutoj cvijeem, ogrnut grimiznim platem pod zlatnim vijencem. Dvadeset pjevaa s citarama u ruci ilo je za njim, a on drei srebrnu liru stupi sveanim korakom na srijedu i poklonivi se nekoliko puta gledaocima podie oi k nebu, te je stajao tako neko vrijeme, kao da eka nadahnue. Zatim udari u strune i zapjeva: Luonosni Letin sine, vladaru Teneda, Kile, Hrise, ti li si imajui na brizi Ilijski sveti grad, mogao ga predati grkome gnjevu, podnijet da sveti rtvenik gorei vjeno u tvoju ast utrapa trojanska krv?

Tebi su starci drhtave ruke, Srebrnoluki, dalekometni, tebi su majke sa srca dna dizale suzni svoj glas da im se smiluje djeci: kamen bi ganule molbe te, a ti si bio, Sminteju, uj, tvri no kamen za ljudsku bol...! Pjesma je prelazila lagano u alosnu, bolnu ele-giju. U cirkusu nasta nijema tiina. Za asak Cezar, koji je i sam bio potresen, zapjeva opet: Forminge boanske mogae zvekotn utiat lelek srca i kri, gdje oko danas jo zalijeva suza ko rosa cvijet, na ove pjesme jadovni glas iz praine, koja iz pepela budi poara stravu, nevoljni dan... Sminteju, gdje bio si tad? 32 Ono vadi 497 Tu mu glas zadrhta i oi se ovlaie. Vestalkama se na trepavicama pokazae suze, narod je sluao tiho, pa onda udari u dugo burno pljeskanje. Meutim je izvana kroz vomitorije otvorene radi promahe, dopirala kripa kola, na koja su tovarili krvave ostatke krana, ljudi, ena i djece, da ih odvezu u strane jame zvane puticuli. A Petar Apostol obuhvati rukama svoju sijedu drhtavu glavu i zavapi u duhu: Gospode! Gospode! Kome dade vlast nad svijetom? I zato hoe da osnuje svoju Stolicu u ovome gradu? 498 LVII Meutim se sunce bilo ve nagnulo na zapad, i inilo se kao da se rastapa u veernjoj rumeni. Predstava je svrila. Svjetina ostavi amfiteatar i stade se gurati kroz izlaze. Samo su augustiani stajali ekajui dok ode mnotvo. Ostavivi svoja mjesta, sastave se oko podija, na kojemu se opet ukazao Cezar da slua pohvale. Premda gledaoci nisu tedjeli pljeskanja, odmah, im je otpjevao pjesmu, njemu to nije bilo dosta, jer je oekivao zanos koji ide do bjesnila. I zaludu su ga i sada obasipali pohvalnicama, zaludu su mu vestalke cjelivale boanske ruke i Rubrija se prignula pri tome tako da se njena rusa glava dotakla njegovih prsiju. Neron nije bio zadovoljan i nije znao toga sakriti. udio se i ujedno uz-nemiravao to Petronije mramorkom uti. Kakva pohvalna rije iz njegovih usta, koja bi ujedno zgodno istakla poletnost pjesme, bila bi mu u taj as od velike utjehe. Napokon, kad nije mogao vie izdrati, dade mu znak da doe, pa kad je Petronije uao u lou, ree mu Neron: Reci. A Petronije odgovori hladno: utim, jer ne mogu nai rijei. Natkrilio si sam sebe. Tako se i meni inilo, pa ipak taj puk . . . Zar moe traiti od polutana da se razumiju u poeziju? Dakle i ti si opazio da mi ne zahvalie kako sam zasluio? 499 Jer nisi pogodio zgodan as. Zato? Zato, jer mozgovi zaaeni zadahom krvi, ne mogu sluati paljivo. Neron zgri pesti i odgovori: Ah, ti krani! Spalie Rim, a sada se svete i meni. Kakve u im jo kazne izmisliti?

Petronije opazi da ide ravim putem i da njegove rijei postiu uinak upravo protivan od onoga to je htio postii, zato hotei svratiti misao Cezarovu na drugu stranu, prigne se k njemu i apne: Pjesma je tvoja divna, ali samo u ti neto spomenuti: u etvrtom stihu tree strofe metrika nije ba sasvim glatka. A Nerona oblije rumenilo stida, kao da je zateen u sramotnu djelu, pa pogleda prestraeno i odgovori takoer ispod glasa: Ti sve opazi ...! Znam ...! Dotjerat u ...! Ali to vie nitko nije opazio? Zar ne? A ti, bogova ti, ne kazuj nikome ... ako ti je ivot mio ... Na to Petronije namrti obrve i odgovori kao pla-nuvi od dosade i zlovolje: Moe me, boanski, osuditi na smrt ako ti smetam ali me njome nemoj plaiti, jer bogovi najbolje znaju da li je se bojim. Govorei to, gledao je Cezaru ravno u oi, a on zaas odgovori: Ne ljuti se... Zna da te ljubim ... Zao znak! pomisli Petronije. Htio sam vas pozvati danas na gozbu produi Neron no radije u se zatvoriti pa u gladiti onaj prokleti stih tree strofe. Osim tebe mogao je pogreku opaziti jote Seneka, a mogue i Sekundo Karinat, ali njih u se odmah osloboditi. Rekavi to, zovne Seneku i ree mu da ga zajedno s Akratom i Sekundom Karinatom alje u Italiju i u sve pokrajine po novce, koje im zapovijeda uzimati iz gradova, iz sela, iz glavnih hramova, jednom rijeju odasvuda gdje ih god bude mogue nai ili oteti. No Seneka, koji je razumio da mu se povjerava 500 posao pljakaki, svetogrdni i razbojniki, jednostavno odbije. Moram ii na selo, gospodaru ree ondje ekati smrt, jer sam ve star i ivci su mi bolesni. Iberski ivci Senekini, jai od Hilonovih, nisu moda bili bolesni, no zdravlje je njegovo bilo uope slabo, jer je bio kao sjena i glava mu je u posljednje vrijeme sasvim posijedjela. A Neron ga pogleda i pomisli da moda doista nee dugo ekati njegovu smrt, te odgovori. Neu te izlagati putovanju ako si bolestan, no jer te iz ljubavi, koju gajim k tebi, elim imati blizu sebe, to e se, mjesto da ode na selo, zatvoriti u svojoj kui i nee je ostavljati. Zatim se nasmije i ree: Ako poaljem Akrata i Karinata same, kao da sam poslao vukove po ovce. Koga u im postaviti za starijega? Postavi mene, gospodaru! ree Domicije Afer. Ne! Neu da navuem na Rim srdbu Merkura, kojega biste zastidjeli lupetvom. Treba mi kakav stoik kao Seneka, ili kao moj prijatelj filozof Hilon. Rekavi to, stade se obazirati i zapita: A gdje je Hilon? A Hilon, koji se bio oporavio na svjeem uzduhu i vratio se u amfiteatar k Cezarovoj pjesmi, primae se i ree: Evo me, svijetli porode Sunca i Mjeseca. Bio sam bolestan, ali tvoj me je pjev ozdravio. Poslat u te u Aheju ree Neron. Ti mora da zna tono na gro koliko ima ondje u svakom hramu. Uini tako, Zeuse, pa e ti bogovi prinijeti takav danak, kao nikome dosada. Uinio bih to, ali neu da te liavam gledanja i igara.

 Baale! klikne Hilon. No augustiani, koji su se obradovali to se volja Cezarova popravila, stadoe se smijati i vikati: 501 Ne, gospodaru! Nemoj liavati igara ovoga grkog junaka. Ali nas izbavi, gospodaru, gledanja ovih kapi-tolinskih gusaka, to su se uzgakale, a kojih mozgovi svi skupa ne bi napunili kapice od ira! doeka ih Hilon. Evo piem, prvoroeni sine Apolonov, grku himnu na tvoju ast i zato bih rado proveo nekoliko dana u hramu Musa da ih molim za nadahnue. 0 ne! uzvikne Neron. Hoe da izmakne od buduih igara. Nema od toga nita! Kunem ti se, gospodaru, da piem himnu. Onda e je pisati nou. Moli Dianu za nadahnue; ona je sestra Apolonova. Hilon obori glavu gledajui srdito nazone, koji iznova udarie u smijeh. A Cezar se okrene Seneci-onu i Suliju Nerulinu te ree: Pomislite samo, polovicu smo krana odreenih za danas dospjeli izvesti. Nato se stari Akvil Regul, veliki znalac stvari koje su se ticale amfiteatra, zamisli malo pa e Neronu: One predstave, gdje nastupaju ljudi sine armis et sine arte,1 traju gotovo jednako dugo, a manje su zanimljive. Naredit u da im se da oruje odgovori Neron. No praznovjerni Vestin probudi se naglo iz zami-ljenosti i upita tajnovitim glasom: Jeste li opazili da oni, umirui, neto vide? Gledaju uvis i umiru kao bez ikakve patnje. Uvjeren sam da oni neto vide . . . S tim rijeima podie oi k otvoru amfiteatra, nad kojim je ve no stala raspinjati svoj veo prepun zvijezda. No drugi odvratie sa smijehom i doskoicama nagaajui to bi krani mogli vidjeti na samrtnom asu. U tome Cezar dade znak robovima, koji su nosili zublje, uputi se iz cirkusa, a za njim vestalke, senatori, inovnici i augustiani. No je bila vedra, topla. Pred cirkusom jo je vrvio svijet, eljan da vidi odlazak Cezarov, ali neBez oruja i bez vjetine. 502 kako mrk i mualjiv. Ovdje-ondje zauo bi se pljesak i odmah opet prestao. Iz spoliarija kripljiva kola vozila su bez prestanka krvave ostatke krana. Petronije i Vinicije utjeli su gotovo cijelim putem. Istom blizu ljetnikovca zapita Petronije: Jesi li mislio o onome to sam ti rekao? Jesam odgovori Vinicije. Vjeruje li da je to sada i za me stvar od najvee zamaitosti? Moram je izbaviti za inat Cezaru i Tigelinu. To je kao borba. Sam sebi sam uvrtio u glavu da je moram dobiti. Ili kao igra koju hou da izigram pa makar i na raun vlastite koe ... Dananji me je dan utvrdio u namjeri. Neka ti Krist plati! Budi samo oprezan! Razgovarajui se tako, stadoe pred vratima ljetnikovca i izioe iz nosiljke. Uto se neka tamna prilika priblii k njima i upita: Je li ovdje plemeniti Vinicije? Jest odgovori tribun. to eli? Ja sam Nazarije, sin Mirjamin; idem iz tamnice i nosim ti glas o Ligiji. Vinicije mu nasloni ruku na rame i stane mu uz sjaj zubalja gledati u oi, te nije

mogao progovoriti ni rijei. No Nazarije pogodi pitanje, koje je zami-ralo na njegovim usnama, te odgovori: 2iva je dosad. Urso me alje k tebi, gospodine, da ti kaem da se ona u vruici moli i ponavlja ime tvoje. A Vinicije odgovori: Hvala Kristu koji mi je moe vratiti! Zatim uzme Nazarija i povede ga u svoju knjinicu. Zamalo doe i Petronije, da uje njihov razgovor. Bolest ju je izbavila od sramote, jer se krvnici boje govorio je mladi djeak. Urso i lijenik Glauko paze je dan i no. Jesu li uvari ostali isti? Jesu, gospodine, i ona je u njihovoj odaji. Oni sunji, koji su bili kod nje u tamnici, pomrli su svi od groznice ili su se poguili od zadaha. 503 Tko si ti? upita Petronije. Plemeniti Vinicije poznaje me. Ja sam sin udovice kod koje je stanovala Ligija. I kranin? Djeak pogleda upitnim pogledom na Vinicija, no videi da se on moli u taj as, digne glavu i ree: Jesam. Kako moe slobodno ulaziti u tamnicu? Najmio sam se, gospodine, da iznosim mrtva tjelesa, a uinio sam to zato da dolazim brai u pomo i da im donosim vijesti iz grada. Petronije stane pomnjivije motriti umiljato lice djeaka, njegove modre oi i crnu, bujnu kosu, pa zapita: Iz kojega si kraja, dijete? Ja sam Galilejac, gospodine. Bi li htio da Ligija bude slobodna? Djeak podigne oi uvis. Da, pa makar i sam iza toga morao poginuti. Uto se Vinicije prestade moliti i ree: Kai straarima da je stave u lijes, kao mrtvu. Ti uzmi pomonike koji e je nou iznijeti zajedno s tobom. Blizu smradnih dolina nai ete ljude koji e ekati s nosiljkom, pa ete im predati lijes. Straarima obeaj od mene da u im dati toliko zlata, koliko svaki bude mogao odnijeti u plastu. I dok je tako govorio, lice mu izgubi obino mrtvilo, u njem se probudio vojnik, kojemu je nada vratila staru snagu. A Nazarije plane od radosti i, digavi ruke, klikne: Neka je Krist ozdravi, jer e biti slobodna! Misli li da e straari pristati? upita Petronije. Oni, gospodine? Samo kad znaju da ih nee zato zadesiti ni kazna ni muke! Tako je! ree Vinicije. Straari su htjeli pristati i na njezin bijeg, pa e to prije dopustiti da je iznesu kao mrtvu. Ima, dodue, neki ovjek koji pokuava usijanim gvoem provjeriti jesu li tijela koja iznosi504 mo, doista mrtva. No on prima i po nekoliko sester-cija za to da se ne dotakne gvoem lica mrtvaca. Za jedan aureus dotaknut e se lijesa, a ne tijela. Reci mu da e dobiti punu kesu aureosa ree Petronije. No hoe li nai pouzdane pomonike? Nai u koji bi za novac prodali i svoju enu i djecu. Gdje e ih nai?

 U samom gradu ili u tamnici. A kad straa bude potplaena, pustit e koga god ushtjednem. U tom sluaju povest e kao najamnika mene ree Vinicije. No Petronije stade ga najodlunije odgovarati da toga ne ini. Pretorijanci bi ga mogli prepoznati i preobuena, pa bi sve moglo propasti. Ti ne smije ni u tamnicu ni u smradnu dolinu govorio je. Treba da svi, i Cezar i Tige-lin, budu uvjereni da je ona umrla, jer bi drukije odmah naredili potjeru. Sumnje moemo uspavati samo na taj nain da mi, dok je ne odvedu u Albanske gore ili na Siciliju, ostanemo u Rimu. Istom nedjelju dana ili dvije nakon toga ti e oboljeti i pozvat e Neronova lijenika koji e ti narediti da ide u gore. Onda ete se sastati, a zatim ... Tu se malo zamisli, pa onda odmahnu rukom i ree: Dotle e moda nastati druga vremena. Neka se Krist smiluje na nju ree Vinicije jer ti govori o Siciliji, a ona je bolesna i moe umrijeti... Smjestit emo je dotle gdjegod blie. Nju e izlijeiti samo uzduh, samo da nam ju je oteti iz tamnice. Nema li u brdima kakva zakupnika, u kojega bi se mogao pouzdati? Jest, imam odgovori brzo Vinicije. Ima kod Koriola u planini neki ovjek, koji me je na rukama nosio kad sam jo bio dijete, i koji me jo i sada ljubi. Petronije mu prui daicu. 505 Napii mu da doe sutra ovamo. Glasnika u odmah otpremiti. Rekavi to, zovne atrijskoga starjeinu i dade mu potrebne naloge. Za nekoliko asaka odjaha rob na konju u Koriole. Htio bih ree Vinicije da je Urso prati na putu. Bio bih mirniji. Gospodine ree Nazarije on je ovjek nadljudske snage, koji e polomiti reetku i poi za njom. Ima jedan prozor nad strmom, visokom stijenom, pod kojim straa ne stoji. Donijet u Ursu konopac, a drugo on e sam uiniti. Tako vam Herkula! ree Petronije. Neka se izbavi ja kako mu drago, ali ne zajedno s njome niti dva-tri dana za njom, jer bi poli za njim i otkrili njezino zaklonite. Tako vam Herkula! Zar hoete da pogubite sebe i nju? Zabranjujem vam da mu spominjete Koriole, inae otresam ruke od toga posla. Oni obojica priznae da on ima pravo pa su zautjeli. Zatim se Nazarije stane pratati obeavajui da e doi sutradan zorom. Nadao se da e se sa straama jo noas pogoditi, no prije je htio svratiti k majci, koja zbog neizvjesnih i stranih vremena nije imala za nj ni asak mira. Razmislivi malo, odlui pomonika ne traiti u gradu, nego nai i predobiti novcem jednoga od onih koji su zajedno s njim nosili mrtvace iz tamnice. No kad je ve bio na odlasku, stane jo malo, pozove Vinicija na stranu, i stane mu aptati: Gospodine, neu spominjati nae nakane nikome, no Petar Apostol obeao je doi k nama iz amfiteatra, pa u njemu sve kazati. U ovoj kui moe govoriti glasno odgovori Vinicije. Petar Apostol bio je u amfiteatru s Pe-tronijevim ljudima. Uostalom, idem i ja s tobom. I zapovjedi da mu dadu ropski plat, pa se onda uputie. Petronije odahne duboko. 2elio sam mislio je da umre od ove vruice jer bi za Vinicija to bilo manje strano. Ali sad 506

sam spreman rtvovati zlatni tronog Eskulapu za njeno ozdravljenje . . . Ah, ti Mjedena Brado, hoe da uiva gledajui bol zaljubljenikovu! Ti, Augusto, najprije si zavidjela djevojci ljepotu, a sad bi je ivu prodrla zato to je poginuo tvoj Rufije! Ti, Tigeline, hoe da je pogubi meni za inat. ..! Vidjet emo. Ja vam kaem da je neete svojim oima vidjeti na areni, jer ili e umrijeti od svoje smrti, ili u vam je oteti kao psima iz zvala ... I otet u je tako da neete ni znati, i kad vas god poslije pogledam, svaki put u pomisliti: Eto ludova koje je Petronije edne preveo preko vode. I zadovoljan sam sobom prijee u triklinij, gdje zajedno s Eunikom sjedne za veeru. Lektor im je za toga itao Teokritove idile. Vjetar je zbijao oblake od Sorakta, te nagla oluja pomuti tiinu vedre ljetne noi. Od asa do asa razlijegao se tutanj groma povrh sedam breuljaka, a oni su jedno kraj drugoga za stolom sluali seoskoga pjesnika, koji je u pjevnom dorskom narjeju pjevao ljubav pastira, a zatim su se zadovoljni spremali na poinak. No jo prije toga vrati se Vinicije. Saznavi Petronije za njegov povratak izie k njemu i upita: to je ...? Da niste nakanili togod novo? I je li Nazarije ve otiao u tamnicu? Jest odgovori mladi popravljajui kosu, mokru od kie. Nazarije je otiao da se pogodi sa straom, a ja sam vidio Petra, koji mi je naredio da se molim i da vjerujem. To je dobro. Ako sve poe po namisli, sutra dovee moi emo je iznijeti . .. Zakupnik treba da doe s ljudima u zoru. To je kratak put. Sada idi pa poini! No Vinicije klekne u svojoj sobi i stade se moliti ... O izlasku sunca stie iz Koriola zakupnik Niger. Doveo je sa sobom prema Vinicijevoj poruci mazge, nosiljku i etiri pouzdana ovjeka, izabrana izmeu britanskih robova, koje je uostalom iz opreznosti bio ostavio u krmi na Suburi. Vinicije, koji je probdio svu no, izie mu u susret, a on se uznemiri ugle507 davi mladoga gospodina i cjelivajui mu lice i oi ree: Dragi, zar si bolestan, ili su ti patnje popile krv iz lica, jer sam te jedva mogao na prvi pogled prepoznati? Vinicije ga povede u nutarnji trijem pod stupovima, nazvan ksist, i ondje mu otkrije tajnu. Niger ga je sluao sa sabranom panjom i na njegovu svje-em osmaglom licu vidjela se velika uzbuenost, koje nije ni skrivao. Dakle, ona je kranka? klikne. I pogleda iznenaeno Viniciju u lice, a on je jamano pogodio to ga tim pogledom taj seoski ovjek hoe pitati, te odgovori: I ja sam kranin ... Tada se u oima Nigrovim zasjae suze. asak je utio, zatim uznese ruke uvis i ree: Hvala ti, Kriste, kad si skinuo mrenu s najdraih mi na svijetu oiju! Zatim ogrli glavu Viniciju, zaplae od sree i stade ga cjelivati u elo. as kasnije doe Petronije vodei sa sobom Na-zarija. Dobri glasi! ree izdaleka. I doista glasovi su bili dobri. Ponajprije lijenik Glauko jamio je za ivot Ligijin, premda je imala istu tamniku groznicu od koje je i u Tulianu i po drugim tamnicama umiralo svakog dana na stotine ljudi. A sa straom i s ovjekom, koji je ustanovljivao smrt usijanim gvoem, nije bilo ni najmanje tekoe. I pomonik Aspis bio je ve takoer pogoen. Nainili smo otvore na lijesu tako da bolesnica moe disati govorio je

Nazarije. Sva je opasnost u tome da ona ne sjedne ili da se ne javi u asu kad budemo prolazili pored pretorijanaca. No ona je vrlo oslabila i od jutra lei zatvorenih oiju. Osim toga Glauko e joj dati uspavljivi napitak, to e sam zgotoviti od lijekova koje sam mu iz grada donio. Poklopac od lijesa nee biti pribijen. Lako ete ga dii i staviti bolesnicu na nosiljku, a mi 508 emo uvaliti u lijes punu vreu pijeska, koju treba da drite u pripremi. Sluajui Vinicije te rijei bio je blijed kao platno ali je sluao s tako napetom panjom, te se inilo da unaprijed pogaa to e Nazarije rei. Zar nee i drugih tjelesa iznositi iz tamnice? upita Petronije. Preminulo je noas neko dvadesetak ljudi, a do veera pomrijet e ih jo desetak odgovori djeak. Moramo ii odmah s itavom povorkom, ali emo postaj kivati da izostanemo straga. Na prvome okretu moj e drug navlas hramati. Tako emo zaostati prilino za drugima. Vi nas ekajte kod maloga hrama Libitine. Da Bog da to tamniju no! Dat e Bog ree Niger. Sino je bilo jasno vee pa je nato iznenada udarila oluja. Danas je nebo opet vedro, ali je sparno od jutra. Sad e svake noi biti kie i oluje. Idete li bez svjetla? upita Vinicije. Samo sprijeda nose zublje. Vi se za svaki sluaj naite kod hrama Libitine im se smrkne, premda obino iznosimo trupla istom prije same ponoi. Zautjee. Samo se ulo brzo disanje Vinicijevo. Petronije se obrati k njemu: Govorio sam sino ree da bi najbolje bilo da obojica ostanemo kod kue. No sad vidim da ni sam neu izdrati... Uostalom, da se radi o bijegu, trebalo bi vie opreza, no kad e je nositi kao mrtvu, ini se da nikome ni najmanja sumnja nee pasti na um. . Da! Da! odgovori Vinicije. Ja moram biti ondje. Sam u je izvaditi iz lijesa ... Kad bude ve jednom u mojoj kui kod Korio-la, onda ja odgovaram za nju ree Niger. Time se zavrio razgovor. Niger ode u krmu k svojim ljudima, a Nazarije, uzevi pod tuniku kesu sa zlatom, vrati se u tamnicu. Viniciju nastade dan pun nemira, grozniavosti, straha i iekivanja. Pothvat mora poi od ruke, jer je dobro smiljen govorio mu je Petronije. Bolje se nije 509 moglo sve udesiti. Ti se mora graditi poraen od alosti i nositi crnu togu. Ali cirkusa nemoj ostavljati. Neka te vide . .. Tako je sve smiljeno da se ne moe nita izjaloviti. No za svoga zakupnika posve si siguran? On je kranin odgovori Vinicije. Petronije ga pogleda udei se, zatim stade slijegati ramenima i govoriti kao sam sebi: Poluksa mi! Kako se to iri! I kako se hvata ljudskih dua! U ovakvim grozotama ljudi bi se odrekli odmah svih bogova rimskih i grkih i mi-sirskih. To je ipak pravo udo . .. Poluksa mi. . .! Kad bih vjerovao da je jo togod u vlasti naih bogova, obeao bih sad svakome od njih po est bijelih bikova, a Kapitolskom Jupiteru dvanaest. . . Ali i ti nemoj tedjeti obeanja svome Kristu . . . Ja sam mu dao duu odvrati Vinicije. I rastadoe se. Petronije se vrati u sobu, a Vinicije ode da gleda izdaleka tamnicu, pa onda poe odanle na pristranak Vatikanskoga brdaca do one kopaeve kuice, gdje je iz ruku Apostolovih primio krst. inilo mu se da e ga u toj kui i

Krist prije usliati nego igdje drugdje; zato naavi je i baciv-i se na zemlju, napne sve sile svoje bolne due u molitvi za smilovanje i zanio se u njoj tako da je zaboravio gdje je i to biva s njime. Istom poslijepodne probudi ga jek trubalja koji je dopirao od strane Neronova cirkusa. Onda izie iz kuice i ogleda se oko sebe, kao da se tek probudio oda sna. Bila je ega i tiina, koju je samo prekidao na asove zvek mjedenih trubalja i neprestano zrika-nje poljskih skakavaca. Uzduh posta sparan; nebo je nad gradom bilo jo modro, ali od strane sabin-skih planina skupili su se nisko na rubu obzora tmasti oblaci. Vinicije se vrati kui. U atriju ekao ga je Petronije. Bio sam na Palatinu ree. Pokazao sam se ondje hotimice i sjeo sam dapae i za kockarski 510 stol. Kod Anicija je veeras gozba, pa sam oglasio da emo doi, ali istom poslije ponoi, jer mi se prije valja ispavati. I otii u, a dobro bi bilo da i ti doe. Nije li bilo nikakvih vijesti od Nigera ili od Na-zarija? upita Vinicije. Nije. Vidjet emo ih zapravo o ponoi. Jesi li opazio da sluti na kiu? Jesam. Sutra ima biti gledanje raspetih krana, no moda e to kia omesti. Rekavi to, priblii se k Viniciju i dotakavi se ramena njegova ree: Ali nje nee vidjeti na kriu, nego u Korioli-ma. Kastora mi, ne bih dao onoga asa kad je oslobodimo ni za sve dragulje Rima. Vee je ve blizu ... I vee se odista ve primicalo, a mrak se stao hvatati ranije nego obino zbog oblaka koji su pritisli itavo obzorje. Kad se spustilo vee, pade obilna kia, koja je isparujui se na kamenju, usijanom od danje ege, ispunila maglom ulice grada. Zatim zareda naizmjence as tiina, as iznova udarie kratki pljusci kie. urimo se! ree napokon Vinicije. Radi nevremena mogli bi ranije iznijeti tjelesa iz tamnice. Vrijeme je! odgovori Petronije. I uzevi galske kabanice s kukuljicama izioe kroz vrtna vrataca na ulicu. Petronije se oboruao kratkim rimskim noem, zvanim sica, koji je nosio uvijek sa sobom na nono hodanje. Grad je zbog nevremena bio pust. Od asa do asa rasjekla bi munja oblake osvjetljujui sjajnim blijeskom nove zidove tek dograenih ili nedograe-nih kua i mokre kamene ploe kojima su bile poploane ulice. Kod takvoga svjetla ugledae napokon poslije dosta duga puta humak, na kojemu je stajao mali hram Libitine, a pod humkom gomila mazgi i konja. Nigere! povika tiho Vinicije. Evo me, gospodaru! javi se glas kroz kiu. 511 Je li sve gotovo? Jest, dragi. im se smrklo, bili smo na mjestu. Nego sklonite se pod opkop, jer ete se smoiti do koe. Plahe li oluje! Bojazan Nigerova doista se obistini, jer zamalo stade padati tua, ispoetka sitna, a onda sve krupnija i gua. Uzduh se odmah rashladio. A oni su stojei pod opkopom, zaklonjeni od vjetra i ledene oborine, razgovarali tihim glasom. Ako nas tko vidi govorio je Niger nee nita posumnjati, jer smo nalik na ljude koji ekaju dok ne proe oluja. Nego se bojim da ne odloe iznoenje mrtvaca do sutra. Tua nee padati dugo ree Petronije. Valja nam ekati, ma i do zore.

I ekali su oslukujui, nee li uti korake povorke. Tua je, doista, prestala, no odmah zatim udari pljusak. Na mahove bi zapuhao vjetar i donosio od smradnih dolina straan vonj trulih tje-lesa, koja su bila plitko i nemarno pokopana. Vidim kroz maglu svjetlo ... jedno, dva tri... to su zublje! I okrene se k svojim ljudima. Pazite da mazge ne breku ...! Idu! ree Petronije. I svjetla su bivala sve jasnija. Zaas su se ve mogli razabrati plamenovi koji su drhtali na vjetru. Niger se stade krstiti i moliti. Meutim se alobna pratnja primae blie i napokon doavi do hrama Libitine stade. Petronije, Vinicije i Niger priblie se muke uz opkop, ne razumijui to to znai. No oni stadoe samo zato da povezu lica i usta krpama za obranu od zaguljivoga smrada koji je kod samih puticula bio upravo nesnosan. Zatim digoe nosila sa sanducima i pooe dalje. Samo jedan lijes osta kraj hrama. Vinicije skoi k njemu, a za njim Petronije, Niger i dva britanska roba s nosiljkom. No prije nego pritrae, u mraku se u bolan glas Nazarijev: 512 Gospodine, odvedoe je zajedno s Ursom u Eskvilinsku tamnicu... Mi nosimo drugo tijelo, a nju odvedoe prije ponoi. Kad se Petronije vratio kui, bio je mrk kao oluja te nije kuao tjeiti Vinicija. Znao je da o Ligijinu izbavljenju iz Eskvilinskih tamnica ne treba ni misliti. Nagaao je da su je jamano zato preveli iz Tuliana da ne bi umrla od vruice i da ne bi umakla namijenjenome amfiteatru. Ali to je ba bio dokaz da su je pazili i uvali pomnjivije nego druge. Pe-troniju bi ao do dna due i nje i Vinicija, no osim toga izjedala ga je i ta misao, to mu prvi put u ivotu neto nije polo od ruke i to je prvi put bio pobijeen u borbi. ini se da me ostavlja Fortuna govorio je sebi no bogovi se varaju ako misle da u se pogoditi s takvim ivotom kakav je, na primjer, njegov. I pogleda na Vinicija, koji ga je takoer gledao raskolaenih zjenica. to ti je? Ti ima vruicu? ree Petronije. A on odgovori nekim udnim slomljenim i polaganim glasom kao u bolesna djeteta: A ja vjerujem da mi je On moe vratiti. Nad gradom stiavala se posljednja grmljavina oluje. 33 Quo vadi 513 LVIII Trodnevna kia, rijetka pojava u Rimu ljeti, koja je padala protiv prirodnoga reda ne samo danju i veerom nego i obno, prekide igre. Narod se stao uznemirivati. Slutili su nerodicu vinograda, i kad je jednom u podne grom rastopio na Kapitolu Cere-rin kip od bronze, naredie rtve u hramu Jupitera Salvatora. Cererini sveenici rasturie glas da se gnjev bogova obratio na grad radi toga to su kazne protiv krana bile preblage pa je grad stao zahtijevati da se bez obzira na vrijeme igre nastave. I sav se Rim obradova, kad je napokon bilo objavljeno da e se poslije trodnevnoga prekida ludus nanovo nastaviti. Uto se povratilo lijepo vrijeme. Amfiteatar punio se od zore do mraka tisuama ljudi, a Cezar je doao takoer samo s vestalkama i dvorom. Predstava se imala zapoeti s borbom krana meu sobom, pa su ih zato opremili kao gladijatore i dali im sve oruje to je sluilo borcima od zanata za navalu i za obranu. No tu

nastupi razoaranje. Krani po-bacae na pijesak mree, vile, koplja, maeve i mjesto toga stadoe se grliti i hrabriti jedan drugoga da istraju na mukama i u smrti. To silno uvrijedi i ra-srdi svjetinu, te zavlada teko ogorenje u srcima gledalaca. Jedni su ih korili s malodunosti i strai-vosti, drugi su tvrdili da nee da se bore iz prkosa i iz mrnje na puk, a i zato da bi ga liili radosti to je ini pogled na junatvo. Napokon po zapovijedi 514 Cezarovoj pustie na njih prave gladijatore koji su ih onako goloruke na koljenima posmicali u tren oka. No kad su uklonili mrtvace, nije se dalje vie predstavljala borba, nego se prikazivao cio niz mitolokih slika po Cezarovoj zamisli. Tako si vidio Herkula gdje gori ivim ognjem na planini Eti. Vinicije za-drhta od pomisli da su ulogu Herkulovu namijenili moda Ursu, no oito nije jo doao red na vjerna Ligijina slugu, jer je na lomai izgorio neki drugi, Viniciju sasvim nepoznat kranin. Zato je u drugome prizoru Hilon, kojega Cezar nije htio osloboditi od nazonosti kod predstave, ugledao poznate sebi ljude. Predstavljala se smrt Dedalova i Ikaro-va. U ulozi Dedalovoj nastupio je Euricije, onaj isti starac koji je u svoje vrijeme Hilonu rastumaio znak ribe, a u ulozi Ikarevoj sin Kvarto. Obojicu uzdigoe osobitim strojevima uvis, pa ih onda bacie iz silne visine na arenu, pri emu je mladi Kvarto pao tako blizu carskoga podija, da je uprskao krvlju ne samo vanjske ukrase nego i naslon pokriven grimizom. Hilon nije vidio pada jer je bio zatvorio oi, samo je uo gluh udar tijela, i kad je zaas opazio krv sasvim blizu sebe, umalo to se nije drugi put onesvijestio. No slike su se mijenjale brzo. Sramotne muke djevica koje su zlostavili prije smrti gladijatori, preodjeveni u zvjerad, razvese-lie srca svjetine. Vidjele su se sveenice Kibeline i Cererine, vidjele se Danajeve keri, vidjela se Dirka i Pasifaja, najposlije se vidjee nedorasle djevojice, kdje su raskidali divlji konji. Narod je pljeskao neprestano novim izumima Cezarovim, koji je bio ponosan radi uspjeha i sav sretan radi pljeskanja te nije skidao sada ni zaas smaragda s oka motrei bijela tjelesa, koja je raskidalo gvoe, i grevito trzanje rtava. Zatim stadoe prikazivati slike iz gradske povijesti. Poslije djevica pokazao se Mucije Sce-vola, ija je ruka, privrena za tronog s vatrom, napunjala mirisom spaljenoga mesa amfiteatar, ali koji je kao pravi Scevola stajao bez jauka uzdigavi oi uvis i sa aptom molitve na pocrnjelim usnicama. 515 Poto ga usmrtie i tijelo mu izvukoe u spoliarij, nastade obini popodnevni odmor za predstave. Cezar ostavi zajedno s vestalkama i augustianima amfiteatar i ode u posebno podignut grimizni ador, pod kojim su priredili za nj i za goste divan pran-dium. Svijet se povede veim dijelom za njegovim primjerom i iziavi napolje, polijegae u slikovitim hrpama oko atora, da odmore udove, utruene dugim sjedenjem, i da zaloe malo jela, to su ga po milosti Cezarevoj obilno raznosili robovi. Samo su najradoznaliji, ostavivi sjedita, sili na samu arenu i dohvatajui prstima ljepljivi od krvi pijesak raspravljali kao znaoci i ljubitelji o onome to se ve svrilo i to e jo doi. No brzo odoe i oni, da ne bi zakasnili na gozbu, pa ostade samo nekoliko ljudi koje nije zadrala radoznalost, nego suut s buduim rtvama. Oni se posakrivae po pregradama ili na niim mjestima, a za to su vrijeme robovi poravnali arenu i stali kopati po njoj jame jednu do druge u redovima preko itave arene s kraja na kraj, tako da je posljednji red doao na nekoliko koraka od carskoga podija. Izvana je dopirao u cirkus amor naroda, vika i pljesak, a ovdje su se inile s grozniavom urbom priprave za neke nove muke. Najednom se ot-

vorie lagumi i iz svih otvora, koji su vodili na arenu, stadoe izgoniti gomile krana s krievima na ramenima. Prekrili su sav amfiteatar. Dolazili su starci, pognuti teretom drvenih greda, uz njih mukarci u naponu snage, ene rasputene kose, kojom su nastojale prekriti svoju golotinju, nedorasli djeaci i sasvim mala djeca. Krievi i rtve bili su veim dijelom okieni cvijeem. Sluge su ibali nesretnike bievima i nagonili ih da polau krieve kraj gotovih jama i sami da uz njih stanu u red. Tako su imali poginuti oni koje prvi dan nisu stigli istjerati za hranu psima i divljim zvijerima. Sada su ih hvatali crni robovi i polaui rtve naopako na grede stadoe im pribijati ruke za preke revno i brzo, da bi narod, kad se vrati nakon odmora, naao ve sve krieve uzdignute. Cijelim amfiteatrom 516 odjekivali su sad kucaji ekia, i ta je jeka odlijegla po viim redovima i dopirala ak vani oko amfiteatra i pod ator, pod kojim je Cezar gostio vestal-ke i druinu. Ondje su pili vino, zbijali ale s Hilo-nom i aptali udne rijei u ui Vestinim sveeni-cama, a na areni radilo se ivo, avli su probijali ruke i noge krana, zveale su lopate koje su zasi-pavale zemljom jame u kojima su bili ukopani krievi. Meu rtvama, na koje je istom zaas imao doi red, bio je i Krispo. Lavovi ne stigoe razderati ga, zato mu namijenie kri, a on, kako je uvijek bio spreman na smrt, radovao se misli da dolazi i njegov as. Danas je bio drukiji, jer je njegovo suho tijelo bilo sasvim golo, samo mu je pojas od zimzelena pokrivao bedra, a na glavi je imao vijenac od rua. No u oima sijevala mu je jednako ona ista neustraiva odlunost i pod vijencem vidjelo se ono isto otro i fanatino lice. Nije se promijenilo ni njegovo srce, jer kako je prije u lagumu prijetio bio gnjevom Bojim subrai, preobuenoj u koe, tako ih je danas korio, mjesto da ih tjei. Zahvalite Spasitelju govorio je to vam doputa umrijeti onakvom smru, kakvom je sam umro. Moda e vam dio vaih grijeha biti zato oproten, no drite svakojako, jer pravdi valja udovoljiti i ne moe biti jednaka nagrada zlima i dobrima. A njegovim rijeima odgovarao je odjek ekia, koji su prikivali ruke i noge rtava. Sve se vie kri-eva podizalo na areni, a on obraajui se gomili onih, koji su jo stajali svaki pri svojem drvu, nastavi: Vidim otvoreno nebo, ali vidim i otvorenu propast ... Sam ne znam kako u dati raun Gospodu 0 svome ivotu, premda sam vjerovao i mrzio zlo 1 ne bojim se smrti, nego uskrsnua, ne muke, nego suda, jer nastaje dan gnjeva ... A uto se izmeu blinjih redova javi neki miran i svean glas: Ne dan gnjeva, nego dan milosra, dan izbavljenja i sree, jer vam kaem da e vas Krist pri517 grliti, utjeiti i posaditi o desnu sebi. Uzdajte se jer se eto nebo otvara pred vama. Na te rijei sve se oi svrnue klupama, a i oni, koji su ve visjeli na krievima, podigoe blijede, izmuene glave i stadoe gledati put ovjeka koji je govorio. A on se priblii pregradi kojom je bila ograena arena, i stade ih blagoslivljati znakom kria. Krispo prui prema njemu ruku kao da e ga uutkati, no ugledavi mu lice, spusti ruku, zatim se pod njim sagnue koljena, a usta apnue: Apostol Pavao ...! Na veliko udo cirkuskih slugu kleknue svi koje jo nisu dospjeli pribiti, a Pavao

iz Tarsa obrati se Krispu i ree: Krispo, ne prijeti im, jer e jo danas biti s tobom u raju. Ti misli da mogu biti osueni? No tko e ih osuditi? Zar e to uiniti Bog koji je dao za njih Sina svojega? Zar Krist, koji je umro radi njihova spasenja, kao to oni umiru radi imena Njegova? I kako moe osuditi Onaj koji ljubi? Tko e rei ovoj krvi da je prokleta...?! Gospodine, mrzio sam zlo odgovori stari sveenik. Krist je zapovjedio vema ljubiti ljude nego mrziti zlo, jer nauka je Njegova ljubav, a nije mrnja ... Sagrijeih na samrtnom asu odgovori Krispo. I stade se udarati u prsi. Uto se nadzornik na klupama primakne apostolu i zapita: Tko si ti koji govori osuenima? Graanin rimski odvrati mirno Pavao. Obrativi se zatim Krispu, ree: Uzdaj se, jer je ovo dan ljubavi, i umri u miru, slugo Boji! Dva crnca pristupie u taj as Krispu da ga poloe na drvo, no on pogleda jo jednom oko sebe i zavapi: Brao moja, molite se za me! 518 I lice njegovo izgubi obinu otrinu, kamene crte primie izraz mira i blagosti. Sam je pruio ruke preci da olaka slugama posao, i gledajui ravno u nebo stade se arko moliti. inilo se da nita ne osjea, jer kad su mu avli ulazili u ruke, ni najmanji trzaj ne potrese njegovo tijelo, niti se na licu pojavilo stezanje od bola: molio se kad su mu prikivali noge, molio se kad su dizali kri i nabijali oko njega zemlju. Istom kad je svijet sa smijehom i vikom stao grnuti u amfiteatar, obrve stareve stegoe se poneto, kao da se ljuti to mu neznaboaki puk muti tiinu i pokoj blage smrti. No jo prije toga podigoe sve krieve tako da je na areni iznikla kao uma od drvea na kojemu su visjeli ljudi. Na preke krieva i na glave muenika padao je sunan sjaj, a na arenu krupne sjene sple-le crnu reetku kroz koju je prosijavao ut pijesak. To je bio prizor u kojemu je narodu sva slast bila gledati polagano umiranje. Nikad dotad ne vidjee toliku mnoinu krieva. Arena je bila njima tako tijesno nabijena da su se sluge s mukom meu njima protiskivali. Uz kraj su visjele preteno ene, no Kri-spa, kao starjeinu, uzdigoe tik pred carskim podijem na velikom kriu, koji je dolje bio ovijen liem kozjaka. Nijedna od rtava jo nije bila izdahnula. Ali neki su se od onih, koje su najprve pribili, onesvijestili. Nitko nije jaukao niti vapio za milost. Neki su visjeli nagnuvi glave na ramena ili spustivi ih na prsi, kao da ih je san srvao ili kao da su zamiljeni, a neki su gledajui u nebo micali tiho usnicama. U toj stranoj umi krieva, u tim poraspinjanim tjelesima, u utnji rtava bilo je neto zloslutno. Narod, koji je poslije gozbe sit i veseo ulazio s vikom u cirkus, zautio je ne znajui na kojemu bi tijelu zaustavio oi i to bi mislio. Dapae, raspeta enska tjelesa nisu im draila osjetila. Nisu se ni kladili kao obino tko e prije umrijeti, kad se na areni pojavljivalo manje mnotvo osuenih. inilo se da je i Cezaru bilo dosadno, jer je nakrivivi glavu dremljiva i snena lica, namjetao lijenim kre-tom ruke ogrlicu. 519 Uto Krispo, koji je visio prema njemu i koji je maloprije sklopio oi kao ovjek koji se onesvijestio i umire, otvori ih i stade gledati Cezara. Lice mu primi opet izraz tako neumoljiv, a pogled mu plane takvom vatrom da su augustiani stali aptati meu se pokazujui prema njemu prstima. Napokon mu sam Cezar obrati panju te lijeno prinese smaragd k oku.

Nasta nijema tiina. Oi gledalaca upiljie se u Krispa koji je pokuao krenuti desnom rukom kao da e je otkinuti od drva. Zaas mu se prsi digoe, rebra se izboie i on povie: Krvnice roene matere, jao tebi! Kad su augustiani uli smrtnu uvredu, dobaenu u lice gospodaru svijeta pred tisuama naroda, nestade im daha. A Hilon je gotovo obamro. Cezar za-dre i spusti smaragd. Narod takoer zadra dah u prsima. Glas Krispov razlijegao se sve jae cijelim amfiteatrom. Jao tebi, krvnice svoje ene i svoga brata! Teko tebi, Antikriste! Jaz se otvara pred tobom, smrt prua za tobom ruke i grob te eka. Jao tebi, ivi mrtvace, jer e umrijeti u stravi i bit e proklet zauvijek...! I kako nije mogao otkinuti pribijenu ruku od drva, samo se protegao napet, te je onako straan, za ivota jo nalik kosturu, nesavladiv kao usud, tresao bijelom bradom nad Neronovim podijem tru-nei pokretima glave latice od rua s vijenca koji su mu bili metnuli na glavu. Jao tebi, ubojico! Svrena je tvoja mjera i as tvoj pribliava se ...! Nato se protegne jo jednom: inilo se asak da e otkinuti ruku od kria i pruiti je s prijetnjom prema Cezaru, no najednom mu se mrave ruke jo jae produie, tijelo klonu nie, glava mu pade na prsi i on umre. U umi krieva i one koji su bili slabiji stao je hvatati vjeni san. 520 LIX Gospodaru govorio je Hilon sad je more kao ulje, i ini se da valovi spavaju ... Hajdemo u Grku. Tamo te eka slava Apolonova, tamo te ekaju vijenci, trijumfi, tamo e ti se ljudi klanjati kao bogu, a bogovi primit e te kao sebi ravna gosta, a ovdje, gospodaru... I stane, jer mu se donja usnica stade tresti tako jako da su mu rijei prele u nerazumljivo mucanje. Poi emo po svrenim igrama ree Neron. Znam da ionako neki ve nazivaju krane nevinim rtvama. Da odem, stali bi to pogovarati svi. ega se ti boji, uvela gljivo? S tim rijeima Neron se namrti i stade gledati upitnim pogledom Hilona, kao da eka od njega objanjenje, jer se samo pretvarao da je miran. Kod posljednje predstave prepao se bio rijei Krispovih i vrativi se kui nije mogao zaspati od bijesa i stida, a ujedno od straha. Uto se praznovjerni Vestin, koji je utei sluao njihov razgovor, obazre oko sebe i ree tajnovitim glasom: Sluaj, gospodaru, ovoga starca, jer kod tih je krana neto udno ...! Njihovo boanstvo daje im laku smrt, ali moda je osvetljivo. Nato e brzo Neron: Ne prireujem te igre ja, nego Tigelin. Jest, ja odgovori Tigelin, koji je uo odgovor Cezarov. Ja ih prireujem i marim ja za sve bogove kranske. Vestin je, gospodaru, mjehur na521 duven predrasudama, a ovaj junaina Grk samo to ne umre od straha kad vidi kvoku kako se jei kad brani pilie. Dobro ree Neron ali naredi da odsada kranima sijeku jezike ili da im zaepljuju usta. Zaepit e im usta vatra, boanski. Jao meni! uzdahne Hilon. No Neron, koga je drska Tigelinova odvanost obodrila, stane se smijati i ree

pokazujui na staroga Grka: Gledajte, kako izgleda potomak Ahilov! Hilon je, doista, izgledao strano. Ostaci kose na glavi posijedjeli su mu sasvim, na licu sledio mu se izraz nekoga neizmjernog nemira, straha i poti-tenosti. Na mahove inilo se, dapae, kao da je omamljen i napola u nesvijesti. Cesto nije odgovarao na pitanja, a esto je upadao u gnjev i postajao tako drzovit da su augustiani voljeli ne dirati u nj. Takav mu je i sada doao as. Radite sa mnom to vam drago, a ja na igre vie ne idem! uzvikne oajno pucnuvi prstima. Neron ga pogleda asak i okrenuvi se k Tigelinu ree: Pripazit e da u vrtovima ovaj stoik bude blizu mene. Hou da vidim kakav e dojam uiniti na nj nae zublje. No Hilon se prestrai prijetnje koju je osjetio u carevu glasu. A Neron odgovori sa stranim osmijehom: No e biti vidna kao dan. Zatim se okrene drugim augustianima te se stade s njima razgovarati o trkama to je namjeravao prirediti potkraj igara. Hilonu se za to vrijeme priblii Petronije i do-hvativi ga za ramena ree: Zar ti nisam govorio? Nee izdrati. A on odgovori: Hou da se opijem. I prui drhtavu ruku za vrem s vinom, ali ga nije mogao prinijeti ustima, a Vestin videi to uze mu 522 posudu i primakavi se blizu upita radoznala i uplaena lica: Tjeraju li te furije? Ne odgovori Hilon nego je no preda mnom. Kakva no ...? Neka se bogovi smiluju na te! No strana i neprozirna, u kojoj se neto kree i ide na me. Ali ja ne znam to je i bojim se. Uvijek sam bio tvrdo uvjeren da su to arob-nici. Da ti se to ne sniva? Ne, jer ne mogu zaspati. Nisam mislio da e ih tako kazniti. Zar ti ih je ao? Zato vi prolijevate toliko krvi? uo si to je onaj govorio s kria. Teko nama! uo sam odgovori tiho Vestin. Ali to su palikue. Nije istina! I zlotvori roda ljudskoga. Nije istina! I ubojice djece ... Nije istina! Kako? upita u udu Vestin. Pa ti si to sam govorio i izdavao si ih u Tigelinove ruke! Zato me i jest opkolila no i smrt ide k meni... Kadto mi se ini da sam ve umro, i vi takoer. Ne, oni e umrijeti, a mi smo ivi. No reci mi to oni vide umirui? Krista ... To je njihov bog? Je li moan bog? No Hilon odgovori takoer pitanjem: Kakve e to zublje paliti u vrtu? Jesi li uo to je govorio Cezar. uo sam i znam. Zovu se sarmeniti i semaksi. Obui e ih u bolesnike tunike, natopljene smolom, zatim e ih privezati za stupove i potpaliti... Samo da njihov Bog ne pusti na grad kakve nesree... Semaksi! To je strana kazna.

523 Volim i to jer nee biti krvi odgovori Hilon. Reci robu da mi prinese pehar na usta. Pio bih a prolijevam vino, jer me ruka izdaje od starosti... Drugi su se, meutim, takoer razgovarali o kranima. Stari im se Domicije Afer podsmijavao. Ima ih toliko mnotvo govorio je da bi mogli zametnuti graanski rat. A sjeate se kako je bilo straha da se ne bi branili? A oni umiru kao ovce. Neka pokuaju drukije! ree Tigelin. Nato se javi Petronije: Varate se. Oni se brane. Pa kako? Strpljivou. To je novi nain. Zacijelo. Ali moete li rei da umiru kao prosti zloinci? Ne! Oni umiru kao da su zloinci oni koji ih na smrt osuuju, to jest mi i sav narod rimski. Kakve su to prie! uzviknu Tigelin. Hic abdera!1 odgovori Petronije. No drugi, iznenaeni tonou njegove primjedbe, stadoe se gledati u udu i ponavljati: Istina! Ima neto osobito i neobino u njihovoj smrti! Kaem vam da vide svoje boanstvo! dovikne sa strane Vestin. Na to se nekoliko augustiana obrati ka Hilonu: Oj, starce, ti ih zna dobro. Reci nam to oni vide? A Grk ispljune vino na tuniku i odvrati: Uskrsnue ...! I zadre tako da su se blii gosti grohotom smijali. Evo pravog, pravcatog glupana. 524 LX Ve je nekoliko dana Vinicije noivao izvan kue. Petroniju je dolazilo na um da je mogue iznova smislio neku novu osnovu i da radi na tom kako da izbavi Ligiju iz Eskvilinske tamnice, ali ga ne htjede vie nita pitati da ne donese nesreu tome poslu. Gizdavi skeptik postao je takoer u nekom pogledu praznovjeran, ili bolje, otkako mu nije polo od ruke da izbavi djevojku iz Mamertinske tamnice, prestao je vjerovati u svoju zvijezdu. Nije, uostalom, ni sada raunao na dobar svretak Vinicijeva nastojanja. Eskvilinska tamnica, nainjena na brzu ruku od pivnica onih kua koje su poruili da zaprijee poar, nije bila, dodue, tako strana kao stari Tulian kod Kapitola, ali je zato bila stoput bolje uvana. Petronije je dobro razumio da su Ligiju onamo prenijeli samo zato da ne bi umrla i izmakla amfiteatru, pa se mogao lako domisliti da e je upravo zato uvati kao oko u glavi. Jamano je govorio je sebi Cezar i Tigelin odreuju za kakav posebni i od sviju strasniji prizor, i Vinicije e prije sam poginuti nego e uspjeti da je izbavi. No Vinicije je takoer bio izgubio nadu da bi je mogao izbaviti. Sad je to mogao uiniti samo Krist. Mladome tribunu bilo je jo samo do toga stalo da je moe vievati u tamnici. Od nekoga vremena nije mu davala mira misao da je Nazarije ipak uao u Mamertinsku tamnicu kao 525 najamnik za iznoenje mrtvaca, zato naumi da i on pokua taj put. Potkupljen golemom svotom novaca primio ga je nadzornik smradnih dolova napokon u broj svoje eljadi, koju je svake noi slao po mrtvace u zatvore.

Opasnost da bi Vinicije mogao biti prepoznat, bila je doista mala. Zaklanjala ga je od toga no, ropsko odijelo i ravo svjetlo u tamnicama. Komu bi najposlije moglo pasti na um da bi se patricij, unuk i sin konzulski mogao nai meu grobarskom eljadi, koja je bila izloena zadahu tamnice i smradnih dolova, i prihvatio se posla na koji je nagonilo ljude samo ropstvo ili najtea bijeda? No on, kad je dolo eljeno vee, s radou prepasa bedra i zavi glavu krpom, koja je bila natopljena ter-pentinom, te poe uzbuena srca s etom ostalih na Eskvilin. Pretorijska straa nije im inila tekoa, jer su svi imali odreene tesere, koje je kapetan ogledao prema svjetlu svjetiljke. Zaas se pred njima otvo-rie velika gvozdena vrata i oni uoe. Vinicije ugleda pred sobom prostranu presvoenu pivnicu, iz koje se prelazilo u red drugih. Slabe svjetiljke osvjetljivale su unutranjost punu ljudi. Neki su od njih leali uza zidove, te su spavali ili moda ve bili mrtvi. Drugi su se skupili oko velikoga suda s vodom, koji je stajao na srijedi, iz kojega su pili kao ljudi koje mui vruica, trei su sjedjeli na zemlji naslonivi se laktovima na koljena i podni-mivi rukama glave; gdjegdje su spavala djeca pri-vivi se uz matere. Svuda se ulo jecanje i glasno ubrzano disanje bolesnika, pla i apat molitve, ili pjevanje ispod glasa, ili kletve straara. U podzemlju bio je mrtvaki zadah i stiska. U mranim dubinama vrvjele su tamne prilike, a blie, kod nemirnih plameaka, vidjela su se lica blijeda, prestraena, upala i gladna, oiju ugaslih ili sjajnih od vruice, bezbojnih usta, oznojena ela i ulijepljene kose. Po kutovima buncali su bolesnici, drugi su traili piti, ili da ih vode na smrt. A ipak je ovo bila tamnica manje strana od staroga Tuliana. Pod Vini526 ijem zadrhtae noge kad je to ugledao, i u prsima mu nestane daha. Na misao da se Ligija nalazi u toj bijedi i nesrei, kosa mu se die na glavi, a u prsima zamrije oajni krik. Amfiteatar, zubi divljih zvijeri, krievi, sve je bilo bolje od ovoga stranog podzemlja, punog mrtvakog zadaha, u kojem su ljudski glasovi s vapajem ponavljali sa svih strana: Vodite nas na smrt! Vinicije utisne nokte u dlanove, jer je osjeao da slabi i da ga ostavlja svijest. Sve to je dosada proao, sva ljubav i bol pretvori se u njemu u jednu elju, da umre. Uto se kraj njega javi glas nadzornika smradnih dolova. Koliko imate noas mrtvih? Bit e ih dvanaest odgovori tamniki stra-ar a do jutra bit e ih i vie, jer ve neki hropcu kod zidova. I stade se tuiti na ene, koje kriju mrtvu djecu da bi je zadrale due kod sebe, te, dokle god mogu ne dadu da budu odnesena u smradne dolove. Za mrtva tjelesa doznaju istom po zadahu, a time se uzduh, koji je ionako straan, jo vema kvari. Volio bih, govorio je, biti rob u seoskom ergastulu nego paziti ove pse, koji ivi trunu. Nadzornik smradnih dolova tjeio ga je da njegova sluba nije laka. Meutim se Viniciju vrati svijest i on stane razgledavati u podzemlju, ali je oima uzalud traio Ligiju, mislei pri tom da je ivu moda nee ni vidjeti. Pivnica je bilo oko petnaest, a bile su sastavljene samo iskopanim prokopima. Grobarski sluge ulazili su samo u one, iz kojih je trebalo uzimati leeve pomrlih, pa ga napade strah da mu ovo to ga je stajalo toliko truda, ne bude sasvim beskorisno. Na sreu njegov starjeina doe mu u pomo. Leeve treba odmah iznositi ree jer se zaraza najvema iri od mrtvaca. Drukije ete po-mrijeti i vi i uznici. 527

 Na sve te pivnice ima nas samo deset odgovori straar a valja nam i spavati. Onda u ti ja ostaviti etvoricu svojih ljudi koji e nou obilaziti po pivnicama i gledati da nije tko umro. Napit emo se sutra, ako to uini. Svakoga mrtvaca neka odnesu na ogled, jer su dole zapovijedi da se mrtvima presijee vrat, pa onda odmah s njima u grobove. Dobro, ali emo se napiti! odgovori nadzornik. Zatim odredi etiri ovjeka, meu kojima i Vini-cija, a s ostalima stade tovariti trupla na nosila. Vinicije odahne. Bio je sada siguran barem za to da e sada nai Ligiju. I najprije stane pomnjivo pregledavati prvo podzemlje. Pregledao je sve tamne kutove u koje nije skoro ni dopiralo svjetlo od ika. Ogledao je one koji su spavali uza zidove, pokriveni pokrivaima, ogledao je i najtee bolesnike koji su bili smjeteni u posebnom kutu, no Ligije nije mogao nigdje nai. I u drugoj i treoj pivnici traio je jednako bez uspjeha. Meutim, bilo je ve dosta kasno, mrtvace su ve poiznosili. Straari, polijegavi zatim po hodnicima koji su spajali pivnice, pozaspae. U podzemljima nije se ulo nego disanje umornih grudi i ponegdje jo tihi apat molitve. Vinicije unie sa ikom u pivnicu, etvrtu po redu, ali koja je bila znatno manja, i digavi svjetlo uvis stane se po njoj razgledavati. I najednom za-dre, jer mu se inilo, da pod zamraenim otvorom u zidu vidi golemi lik Ursov. Zato utrne odmah iak, priblii mu se i ree: Urso, jesi li ti to? Div okrene glavu. Tko si ti? Zar me ne poznaje? upita mladi. Utrnuo si iak, pa kako u te poznati? No Vinicije ugleda u taj as Ligiju, gdje lei na plastu kod zida, zato ne rekavi vie ni rijei klekne do nje. 528 U taj as prepozna ga Urso i ree: Hvala Kristu! Ali nemoj je buditi, gospodine! Vinicije kleei promatrao je kroz suze. Premda je bilo mrano, mogao joj je razabrati lice, koje mu se priini blijedo kao alabaster, i omravjela ramena. I na taj ga pogled osvoji ljubav nalik na bol, koja raskida srce, koji potresa duu, do najdubljega dna, a ujedno ljubav tako puna saaljenja, potovanja i oboavanja da je, bacivi se na lice, stao pritiskati na usta skut od plata, na kojemu je poivala ova glava, draa od svega na svijetu. Urso ga je gledao dugo utei, ali najzad povue ga za tuniku. Gospodine upita kako si doao i dolazi li da je izbavi? Vinicije se digne, ali jo se neko vrijeme borio s uzbuenou. Pokai mi nain! ree. Mislio sam da e ga ti nai, gospodine. Meni samo jedan pada na um ... I svrne oi prema otvoru s gvozdenim mreama, i ree, kao da odgovara sam sebi: Da ...! Ali ondje su vojnici... eta pretorijanaca odgovori Vinicije. Dakle, ne moemo proi! Ne moemo! Ligijac protare elo rukom i zapita iznova: Kako si uao ovamo? Imam teseru od nadzornika smradnih dolova ...

I odjednom stane kao da mu je neka misao sijevnula u glavi. Muke mi Spasiteljeve! stade govoriti brzim glasom. Ja u ovdje ostati, a ona neka uzme moju teseru, neka zavije glavu krpom, pokrije ramena platem i izie. Meu grobarskim robovima ima nekoliko nedoraslih momia, pa je pretorijanci nee prepoznati, a kad jednom ode u Petronijevu kuu, on e je spasiti. 34 Qu vadi 529 No Ligijac obori glavu na prsi i odgovori: Ona ne bi privoljela na to, jer te ljubi, a uz to je bolesna i ne moe se sama na nogama drati. Ako je ti, gospodine, i plemeniti Petronije niste mogli izbaviti iz tamnice, tko e je onda moi izbaviti? Jedini Krist...! Zatim oba zautjee. Ligijac je u prostoj svojoj glavi mislio: Ta On bi mogao sve spasiti, ali kad toga ne ini, oito je doao as muka i smrti. I ve se s njome za se bio primirio, ali mu je bilo ao ovoga djeteta koje je uzraslo na njegovim rukama, koje je ljubio vie nego svoj ivot. Vinicije klekne iznova kod Ligije. Kroz eljezne reetke na otvoru doprle su u podzemlje mjeseeve zrake i obasjale ga bolje od onog jedinog malog ika koji je jo svjetlucao na vratima. Uto Ligija otvori oi i poloivi svoje usijane ruke na Vinicijeve ree: Vidim te i znala sam da e doi. A on pade na njene ruke i stane ih stavljati na svoje elo i srce, zatim je malo pridie s leita i nasloni na svoje prsi. Doao sam, draga ree. Neka te Krist uva i spasi, ljubljena Ligijo ...! Nije mogao vie kazati, jer mu je srce stalo jecati u grudima od boli i ljubavi, a svoje boli nije htio pred njom odati. Bolesna sam, Marko odgovori Ligija i moram umrijeti ili na areni ili ovdje... ali molila sam se da te prije jo mogu vidjeti, i doao si! Krist me je usliao! No on jo nije mogao izustiti rijei, nego ju je samo pritiskao na prsi, a ona nastavi: Vievala sam te kroz prozor iz Tuliana i znala sam da si htio doi. A sad mi je Spasitelj vratio za asak svijest, da se moemo oprostiti. Ja ve idem k Njemu, Marko, ali te ljubim i uvijek u te ljubiti. Vinicije se svlada, ugui u sebi bol i stane govoriti glasom koji je nastojao uiniti mirnim. 530 Ne, draga! Ti nee umrijeti. Apostol mi je naredio da vjerujem, i obrekao mi je da e se moliti za te, a on je Krista znao, Krist ga je ljubio i nita mu nee uskratiti... Kad bi trebalo da umre, Apostol mi ne bi bio kazao da se uzdam, a on mi je rekao: Uzdaj se! Ne, Ligijo! Krist e se smilovati na me... On nee tvoje smrti, On je nee dopustiti ... Kunem ti se imenom Spasiteljevim da se Petar moli za te! Nasta tiina. I onaj jedini iak to je visio nad vratima, ugasi se, ali je zato mjeseevo svjetlo pla-nulo. U suprotnom kutu pivnice zacvili dijete i umukne. Izvana su dopirali samo glasovi pretorija-naca, koji, kad su dobili zamjenu straa, stadoe igrati pod zidom scriptae duodecim. Marko odgovori Ligija Krist je sam vapio Ocu: Ukloni od mene ovu gorku au, pa ju je ipak ispio. Krist je sam umro na kriu, i sada ginu za nj tisue. Dakle, zato bi trebao mene jedinu tedjeti? Kad su doli k nama pretorijanci,

bojala sam se smrti, ali sad se vie ne bojim. Gledaj kako je ovo strana tamnica, a ja idem u nebo. Pomisli da je ovdje Cezar, a ondje je Spasitelj, dobar i milosrdan, i nema vie smrti. Ti me ljubi, pa promisli kako u biti sretna. O, dragi Marko, pomisli da e i ti onamo doi k meni. Tu zauti, da udahne zraka u svoje bolesne prsi, zatim prinese njegovu ruku na svoja usta. Marko! to, draga? Nemoj plakati za mnom i pamti da e onamo doi k meni. Kratko sam ivjela, ali Bog mi je dao tvoju duu. Zato hou da kaem Kristu, premda sam umrla, i premda si gledao smrt moju i ostao u alosti, da ipak nisi hulio na Njegovu volju i da Ga ljubi neprestano. A ti e Ga, je li, ljubiti i podnijet e strpljivo moju smrt...? Jer tada e nas On zdruiti, a ja te ljubim i hou da budem s tobom ... Tu je opet izda dah i jedva ujnim glasom dovri: Obeaj mi to, Marko ...! 531 Vinicije je obujmi drhtavim rukama i odgovori: Tako mi tvoje svete glave, obeajem ...! Nato se u sjetnom svjetlu mjeseevu razvedri njeno lice. Jo jednom die na usta njegovu ruku i apnu: Ja sam tvoja ena ...! Za zidom se pretorijanci, koji su se igrali scrip-tae duodecim, stadoe glasnije prepirati, no njih dvoje zaboravie tamnicu, strae, svu zemlju, i osjeajui uzajamno u sebi aneoske due poee se moliti. 532 LXI Tri dana, ili bolje tri noi nita im nije mutilo mira. Kad bi obini tamniki poslovi, koji su se sastojali u odluivanju mrtvih od ivih i teko bolesnih od zdravijih, bili posvravani, i kad su umorni straari polijegali spavati po hodnicima, Vinicije bi ulazio u podzemlje, gdje je bila Ligija i ostajao je u njemu, dokle se god kroz reetke na prozoru nisu prolile zrake jutarnjeg svjetla. Ona je naslanjala glavu na njegove prsi, te su se razgovarali o ljubavi i o smrti. Oboje su se nehotice udaljavali od ivota i gubili svijest o njemu. Bili su kao ljudi koji su se na lai otisnuli od zemlje te ne vide vie obale i plove polagano u beskrajnost. Oboje se pretvaralo u tune due, zaljubljene u Krista i u sebi spremne da odlete. Kadto bi se samo u srcu rodila bol, nagla kao neki vihor, a kadto bi poput munje sijevnula nada, roena iz ljubavi i vjere u milosre Raspetoga Boga. No svaki dan se Vinicije sve vema odvajao od zemlje i predavao smrti. Kad bi izjutra izlazio iz tamnice, gledao je ve svijet, grad, znance i ivotne poslove kao kroza san. Sve mu se inilo tue, udaljeno, tato i propadljivo. Prestala ga je plaiti pae i groza od muka, jer je osjeao da je to stvar kroz koju se moe proi kao u zamiljenosti i upirui oi u neto drugo. inilo im se da ih ve poinje obuzimati vjenost. Razgovarali su se o ljubavi, o tome kako e se ljubiti i ivjeti zajedno, ali samo onkraj groba, i ako im se ponekad misao svra533 ala jo zemaljskim stvarima, bivalo je to jedino kao u ljudi koji, otpravljajui se na veliko putovanje, govore o putnim pripravama. Uostalom, okruivala ih je takva tiina kakva okruuje dva stupa zaboravljena negdje u pustinji. Stalo im je bilo samo do toga da ih Krist ne razdvoji, pa kako je u njima svakoga asa jaalo pouzdanje u to, zamilovae Ga kao vezu koja e ih spojiti, kao beskrajnu sreu i beskrajan mir. Jo je na zemlji s njih opadao prah zemaljski. Due su njihove

postale iste kao suze. U smrtnoj stravi, usred nevolje i stradanja, na tamnikom leaju zapoelo je za njih nebo, jer ga je ona uzimala za ruku i vodila k vjenom vrelu ivota, kao da je ve spaena i sveta. A Petronije se snebivae videi u licu Vinicijevu sve vei mir i neko udno svjetlo, kojega prije nije vievao. Pokadto su mu se raala u glavi nagaanja da nije moda Vinicije naao kakav put spasa, i bilo mu je muno to mu ne povjerava svoje tajne. Napokon nije mogao vie izdrati, pa mu ree: Sad izgleda drukije, pa nemoj preda mnom kriti tajne, jer hou i mogu da ti budem od pomoi. Jesi li to smislio? Smislio sam odgovori Vinicije ali ti mi vie ne moe pomoi. Poslije njene smrti priznat u da sam kranin, i poi u za njom. Dakle, nema nade? Naprotiv, imam. Krist e mi je dati i neu se rastati od nje nikad vie. Petronije se stane etati po atriju s izrazom razoaranja i nestrpljenja u licu, pa e opet: Zato ne treba vaega Krista, jer istu uslugu moe ti uiniti na Tanatos.1 A Vinicije se osmjehne i tuno ree: Ne, dragi! Uostalom, ti toga nee moi razumjeti. Neu i ne mogu odgovori Petronije. Nije vrijeme za rasprave, ali sjea li se to si govorio kad nam nije uspjelo izbaviti je iz Tuliana? Ja sam Grki bog smrti. 534 izgubio svaku nadu, a ti si, kad smo se vratili kui, rekao: O, ja vjerujem da mi je Krist moe vratiti! Kad bacim skupocjenu au, nee mi je moi vratiti nijedan od naih bogova, ali ako ni va nije bolji, onda ne znam zato bih ga tovao vie nego stare. Ali on e mi je i dati odgovori Vinicije. Petronije slegne ramenima. Zna li upita da e kranima sutra rasvijetliti Cezarove vrtove? Sutra? ponovi Vinicije. I pred tom bliskom stranom javom uzdrhta srce u njemu od boli i prepasti. Pomisli da je to mogue posljednja no to e je provesti s Ligijom, zato oprostivi se od Petronija poe urno k nadzorniku putikula po svoju teseru. No tamo ga je ekalo razoaranje, jer mu nadzornik nije htio dati znaka. Oprosti, gospodine! ree. Uinio sam za te to sam mogao, ali ne mogu izlagati svoj ivot pogibli. Noas e izvoditi krane u vrtove Cezarove. U tamnici bit e puno vojnika i slubenika. Da te poznaju, poginuo bih i ja i moja djeca. Vinicije uvidje da bi zaludu bilo navaljivanje. Sinula mu je ipak nada da e ga vojnici, koji su ga prije vievali, pustiti moda i bez znaka. Zato kad je pala no, odjenuvi se kao obino u ukopniku tuniku i povezavi krpom glavu ode do tamnikih vrata. Na taj dan pregledavali su znakove s jo veom panjom nego obino. I to je bilo najgore, kapetan Scevin, otar vojnik i predan tijelom i duom Cezaru, prepozna Vinicija. No oito su u njegovim prsima, okovanim u gvoe, tinjale neke iskre suuti za ljudsku nevolju, jer mjesto da udari kopljem o tit za znak uzbune, povede Vinicija u stranu i ree mu: Gospodine, vrati se kui. Prepoznao sam te ali u utjeti, jer neu da te upropastim. Pustiti te ne mogu, nego se vrati i neka ti bogovi poalju mir i ublae jade! 535 Pustiti me ne moe ree Vinicije ali mi dopusti da ostanem ovdje i da

vidim one koje e izvoditi. Moja se zapovijed ne protivi tome odgovori Scevin. Vinicije stade pred vratima ekajui da stanu izvoditi osuene. Napokon se o ponoi rastvorie iroka vrata od tamnice i pokazae se itave ete su-njeva: mukaraca, ena i djece, a oko njih odredi pretorijanaca pod orujem. No je bila veoma vedra, utap je sjao, te su se razabirale ne samo prilike nego i lica nesretnika. Ili su po dvoje u dugoj, sumornoj povorci i u tiini, koju je prekidao samo zvek vojnikoga oruja. Vodili su ih toliko, te se inilo da e sve pivnice ostati prazne. Na kraju niza opazi Vinicije jasno lijenika Glau-ka, ali ni Ligije ni Ursa nije bilo meu osuenima. 536 LXII Mrak jo nije pao, kad se stadoe prvi valovi puka valjati u Cezarove vrtove. Svjetina, odjevena u sveano ruho, ovjenana, razigrana i pjevajui, a djelomice i pijana, ila je gledati nove, velianstvene prizore. Vika: Semaksi! Sarmeniti! razlijegala se na Via Tecti, na Emilijevu mostu i s druge strane Ti-bera, na Trijumfalnoj cesti, pored Neronova cirkusa i ak onamo do brijega Vatikana. Viali su ve i prije u Rimu ljude spaljivane na stupovima, no nikada dosele ne vidjee takvoga mnotva osuenih. Cezar i Tigelin htjeli su da svre s kranima i ujedno da zaprijee zarazu koja se iz tamnica sve vema irila gradom, te zapovjedie da se isprazne sva podzemlja tako da je u njima ostalo tek jo nekoliko desetaka ljudi, odreenih za kraj igara. Zato su gomile, proavi kroz vrtna vrata, zanijemile od uda. Svi glavni i poboni putovi koji su prolazili kroz gusto drvee, oko livada, grmlja, jezera, ribnjaka i lijeha, okienih cvijeem, bili su gusto posaeni smolnim stupovima za koje su bili privezani krani. S viih mjesta, gdje vidik nije zaklanjalo drvee, vidjeli su se cijeli redovi kolaca i tjelesa, okienih cvijeem, mrikovim liem i brljanom, redovi, koji su se otegli u dubinu, po breuljcima i nizinama tako daleko da su se blii inili kao jarboli na brodovima, a najdalji su se priviali oima kao arene, u zemlju zabodene tirsove palice ili koplja. Mnotvo je njihovo nadmailo oekivanje i samoga puka. Mo537 glo se pomisliti da je sav jedan narod poisprivezivan uza stupove radi zabave Rimu i Cezaru. Gomile gledalaca zaustavljale su se pred pojedinim stupovima, ve kako su ih zanimali ovi ili oni od svezanih krana, zatim dob i spol rtava, te su razgledavali njihova lica, vijence od cvijea ili brljana, zatim su ili dalje i dalje pitajui se u udu: Zar je moglo biti toliko krivaca, ili kako su mogla zapaliti Rim djeca, koja jedva mogu sama hodati?! To je uenje prelazilo pomalo u nemir. Uto se uhvatio mrak i na nebu bljesnue prve zvijezde. Nato stade kod svakoga osuenika po jedan rob sa zapaljenom zubljom u ruci, i kad odjeknue trublje u razlinim dijelovima vrtova za znak da poinje predstava, svi primakoe plamen uz dno stupova. Pokrivena cvijeem i polivena smolom slama je odmah planula svijetlim plamenom, koji je bivajui sve jai razmicao ovoj brljana, uspinjao se uvis i obuhvaao noge rtava. Puk zautje, vrtovi zajecae jednim snanim jekom i jaucima bola. A neke rtve uzdiui glave k zvjezdanome nebu stadoe pjevati u slavu Kristovu. Puk je sluao. No i najtvra srca napunie se uasom, kad su s manjih kolaca djetinji glasovi stali vikati: Mama! Mama! Trnci prooe i pijane gledaoce gledajui one glavice i nevina lica, koja se iskrivie od bola ili se onesvijestie u dimu koji je stao guiti rtve. A plamen je lizao uvis i palio redom vijence rua i brljana. Raz-gorjee se glavni i sporedni putovi, razgorjee grmovi i livade i

cvjetne lijehe, zasjala se voda u ribnjacima i jezerima, zarumeni se trepetijivo lie na drveu i posta vidno kao po danu. Miris spaljenih tjelesa napuni vrtove, no u taj as stadoe robovi sipati miru i aloj u kadionice koje su bile posebno pripravljene meu stupovima. Meu svjetinom za-ue se ovdje-ondje uzvici, ne zna se da li od suuti ili opojenja i radosti, i jaali su svaki as s ognjem, koji je zahvaao stupove, uspinjao se k prsima rtava, kovrio im plamenim dahom kosu na glavi, bacao koprene na njihova pocrnjela lica, i napokon 538 ibao jo vie, kao znak pobjede i trijumfa nad silom koja ga je zapalila. No jo na poetku predstave pojavio se meu pukom Cezar na divnoj cirkuskoj kvadrigi, u koju su bila upregnuta etiri bijelca, obuen u vozako odijelo, boje zelene stranke, kojoj je pripadao i on i njegov dvor. Za njim su ila ostala kola, puna dvorana u gizdavim haljinama, senatora i sveenika, lijepih bakantica s vijencima na glavama i vrevima vina u rukama, dijelom pijanih, te ih stade bijesna cika. Uz njih su glazbenici odjeveni kao fauni i satiri, svirali u citare i forminge, svirale i rogove. Na drugim kolima vozile su se matrone i djevice rimske takoer pijane i needno obuene. Uz kvadrige mahali su lakrdijai palicama, okienim vrpcama, a drugi su udarali u bubnjie ili sipali cvijee. Sva ta sjajna povorka vozila se vritei: Evoe! najirim putem u vrtu kroz dim izmeu ljudskih zublja. Cezar, koji je imao uza se Tigelina i Hilona, elei da se zabavlja njegovim strahom, sam je tjerao konje i vozei se korakom gledao je tjelesa gdje gore i sluao ujedno uzvike puka. Stojei na visokoj zlatnoj kvadrigi, okruen valom puka koji mu se klanjao do nogu, u blijesku ognja, pod zlatnim vijencem cirkuskoga pobjednika, nadvisio je glavom dvorane, mnotvo i inio se divan. Sablasne njegove ruke, to ih je pruao drei vodice, inilo se da blagoslivljaju puk. U licu i pritvorenim oima titrao mu je smijeak i sjao nad ljudima kao sunce ili kao boanstvo, strano, ali divno i mono. Kadto je zastajao da ogleda paljivije ili kakvu djevicu, kojoj je tijelo stalo cvrati u plamenu, ili koje djetinje lice, izoblieno od grevita bola. I iznova je iao dalje vodei sa sobom ludu i pomamnu pratnju. Kadto se klanjao narodu, ili bi, nagnuvi se natrag, pritegao zlatne vodice i razgovarao s Ti-gelinom. Doavi napokon do velikoga vodometa nasred dvaju skrtenih putova, sie s kvadrige i do-mahnuvi drutvu pomijea se sa svjetinom. Pozdravie ga vikom i pljeskanjem. Bakantice, nimfe, senatori, augustiani, sveenici, fauni, satiri i 539 vojnici opkolie ga odmah mahnitim kolom, a on je vodei s jedne strane Tigelina, s druge Hilona, obilazio vodomet, oko kojega je gorjelo nekoliko desetaka ivih bakalja, stajui pred svakom, inei primjedbe o rtvama, ili se podrugujui starome Grku, kojemu se na licu odraavalo beskrajno oajanje. Napokon stadoe pred visokim stupom, koji je bio okien mrikom i ovijen hladoleem. Crveni jezici ognja dizali su se ve do koljena rtvi, ali lice joj se nije moglo odmah raspoznati, jer ga zelene granice, koje su se palile, zaklonie dimom. No zaas rastjera laki noni povjetarac dim i otkri glavu starca sa sijedom bradom, koja mu je pala na prsi. Ugledavi ga, Hilon se savi odjednom u klupko kao ranjena zmija, a iz usta mu se ote krik, sliniji graktanju negoli ljudskome glasu: Glauko! Glauko ...! I doista sa zapaljenog stupa gledao ga je Glauko, lijenik. Bio je jo iv. Lice mu je bilo bolno i prignuto, kao da hoe posljednji put pogledati svoga krvnika koji ga je izdao bio, oteo mu enu i djecu, poslao na nj ubojice, i kad mu je to sve bilo

oproteno radi imena Kristova, jo ga je jednom predao u krvnike ruke. Nikad ovjek ovjeku nije uinio strasnijih krivnja. I sad je rtva gorjela na smolnom stupu, a krvnik je stajao do njezinih nogu. Oi Gla-ukove nisu se odvraale od lica Grkova. Na mahove zaklanjao ih je dim, no kad bi puhnuo vjetri, Hilon je iznova vidio one oi, uprte u se. Ustade i htjede pobjei ali nije mogao: najednom uini mu se da su mu noge od olova i da ga neka nevidljiva ruka zadrava nadljudskom snagom pred tim stupom. Sav se okamenio. Osjeao je samo da se u njemu neto prevraa i kida, da mu je dosta muka i krvi, da dolazi kraj ivota i da sve oko njega iezava: i Cezar, i dvor, i narod, a okruuje ga samo neka bezdana, strana i crna pusto, u kojoj se vide samo ove muenike oi, koje ga pozivaju na sud. A on ga je sputajui sve nie glavu neprestano gledao. Nazoni po-godie da se meu tim ljudima neto dogaa, no 540 smijeh im zamrije na ustima, jer je u licu Hilonovu bilo neto strano. Glauko! Za ime Kristovo, oprosti! A glava se muenikova lagano pridigne, zatim se sa vrha stupa zauje tih glas, slian jauku: Opratam! Hilon se baci niice zavijajui kao divlja zvijer i zahvativi zemlje u obje ake pospe njome glavu. Uto buknue plamenovi uvis, zahvatie prsi i lice Glaukovo, raspletoe vijenac od mrike na njegovoj glavi i zahvatie vrpce navrh stupa, koji se sav rasvijetli velikom sjajnom svjetlou. No Hilon ustade s tako promijenjenim licem da se augustianima inilo da vide drugoga ovjeka. Oi su mu gorjele neobinim sjajem. Iz namrtenoga lica sijevao je zanos. as prije nemoan, Grk se sada inio kao neki sveenik koji nadahnut boanstvom hoe da otkrije neznane istine. to mu je? Poludio je! javi se nekoliko glasova. A on se okrene k svjetlu i pruivi uvis desnu ruku povie, klikne tako glasno da su ne samo augusti-ani nego je i svjetina mogla uti njegov glas: Pue rimski! Kunem ti se svojom smru da ovo ginu nevini, a palikua je ovaj ... I pokaza prstom na Nerona. Nastade tiina. Dvorani se okamenie. Hilon je jednako stajao pruene, drhtave ruke, upirui prst u Cezara. Najednom nastade komeanje. Narod kao val, potisnut plahim vihorom nasrne k starcu da ga bolje vidi. Ovdje-ondje zaue se uzvici: Dri! Drugdje: Jao nama! U mnotvu stade zvidanje i vrisak: Riobradi! Krvnice vlastite matere! Palikuo! Nered je rastao svakim asom. Bakantice stadoe vritei iza glasa bjeati na kola. Najednom se nekoliko pogorjelih stupova obori sipajui naokolo varnice i uveavajui mete. Slijepi, zbijeni val svjetine uhvati Hilona i odnese u dubinu vrta. Svuda stadoe stupovi dogorijevati i padati preko staza napunjujui ih dimom, iskrama, paljevinom i vonjem ljudskoga mesa. Gasila su se blia i dalja 541 svjetla. U vrtovima nastade mrak. Uznemirena, zlovoljna i uplaena svjetina natisne se k vratima. Glas 0 dogaaju iao je od usta do usta, mijenjan i uveavan. Jedni su kazivali da se Cezar obeznanio, drugi da je sam priznao da je zapovjedio zapaliti Rim, trei da se teko razbolio, a neki napokon da su ga izvezli kao mrtva na kolima. Negdje su se javljali glasovi saaljenja za krane: Nisu oni zapalili Rim. Na to, dakle, toliko krvi, muka i nepravde? Zar bogovi nee osvetiti nevine i kakve e ih rtve opet umilostivi? Rijei innoxia corpora ponavljale su se sve ee. ene su alile

glasno djecu, kojih je toliko bilo baeno divljim zvijerima, pribijeno na kri i spaljeno u ovim prokletim vrtovima! I najposlije saaljenje se pretvaralo u proklinjanje Cezara 1 Tigelina. No bilo je i takvih koji su, zaustavljajui se odjednom, pitali sebe ili druge: Kakvo je to boanstvo koje daje takvu snagu pred mukama i smru? I vraali su se kuama zamiljeni... Hilon je jo vrludao po sadovima ne znajui kamo e, na koju li stranu. Sad se osjeti iznova nemonim, slabim i iznemoglim starcem. Posrtao je svaki as o nedogorjela tjelesa, zapinjao za glavnje, koje su sipale za njim rojeve varnica, ili bi sjedao ogledavajui se oko sebe nesvjesnim pogledom. Vrtovi se ve sasvim smraie, samo se meu drveem micao blijedi Mjesec, osvjetljujui nesigurnim svjetlom stazice i pocrnjele stupove, koji su popadali preko njih, i ostatke rtava, pretvorene u izobliene hrpe. No starome se Grku inilo da u Mjesecu vidi lice Glaukovo i da ga njegove oi jo uvijek gledaju, i zato se krio od svjetla. Napokon izie ipak iz sjene, pa se i nehotice, kao da ga goni neka neznana sila, uputi k vodometu, kod kojega je izdahnuo Glauko. Uto se neka ruka dotae njegova ramena. Starac se osvrne i videi pred sobom nepoznata ovjeka, vikne prestraeno: Tko je? Tko si ti? Apostol, Pavao iz Tarsa. Ja sam prokletnik ...! to hoe? 542 A apostol odvrati: Hou da te spasim. Hilon se nasloni na drvo. Noge uzdrhtae pod njim i ruke mu klonue niz tijelo. Meni nema spasa! ree gluho. Nisi li uo da je Bog oprostio raskajanom razbojniku na kriu? upita Pavao. Zna li ti to sam ja uinio? Vidio sam tvoj bol uo sam kako si dao svjedoanstvo istini. 0, gospodine ...! I kad ti je sluga Kristov oprostio u asu muke i smrti, kako ti nee Krist oprostiti? A Hilon se uhvati rukama za glavu kao u ludilu. Oprostiti! Meni oprostiti! Na Bog je Bog milosra! odgovori apostol. I meni? ponovi Hilon. I zajeca kao ovjek kojega je izdala snaga, pa ne moe da se svlada od bola i muke. A Pavao ree: Nasloni se na me i hodi sa mnom! I uzevi ga, poe s njime k raskru putova, ravnajui se po umu vodoskoka, za koji se inilo da plae u nonoj tiini nad tjelesima muenika. Na Bog je Bog milosra ponovi apostol. Da stane uz more i baca u nj kamenje, bi li mogao njime zatrpati dubinu morsku? A ja ti kaem da je milosre Kristovo kao i more i da e se grijesi i krivnje ljudske utopiti u njemu kao kamenje u bez-danoj dubini. I velim ti, to je milosre kao nebo koje pokriva gore, zemlju i mora, jer je svagdje i nema mu mee ni kraja. Ti si trpio kod stupa Glaukova i Krist je vidio tvoje trpljenje. Ti si rekao ne gledajui to te sutra moe snai: Ovo je palikua! I Krist je zapamtio tvoje rijei. Jer prola je tvoja zloba i la, a u srcu je ostala samo neutaiva bol... Hodi sa mnom i sluaj to ti govorim: Evo i ja sam ga mrzio i gonio Njegove izabrane. Ja Ga nisam htio i nisam vjerovao u Nj, dok mi se nije sam ukazao i pozvao me. I otada je on moja ljubav. A sad je

tebe pohodio kajanjem, strahom i bolom, da te prizove k sebi. Ti si ga mrzio, a On je tebe ljubio. Ti 543 si predavao na muke Njegove uenike, a On hoe da ti oprosti i da te spasi. Grudi nesretnikove stade tresati silno jecanje, od kojega mu se razdirala do dna dua, a Pavao ga je prigrlio, svladavao i vodio, kao vojnik to vodi roba. I zaas progovori iznova: Hodi sa mnom, i ja u te voditi k Njemu! Zato bih drugo dolazio k tebi? Nego On mi je zapovjedio da skupljam due ljudske u ime ljubavi, zato vrim slubu Njegovu. Ti misli da si proklet, a ja ti kaem: Vjeruj u Nj, pa te eka spasenje. Ti misli da te On mrzi, a ja ti ponavljam da te On ljubi. Gledaj na me! Kad njega nisam imao, nita nisam imao osim zlobe koja je stanovala u srcu mojem, a sad mi Njegova milost nadomjeta oca i mater, bogatstvo i gospodstvo. U Njemu jedinomu jest utoite. On e jedini izbrojiti tvoju alost, pogledati nevolju tvoju, skinuti s tebe strah i uzdii te k sebi. Govorei to, dovede ga do vodoskoka kojemu se srebrni mlaz izdaleka ljeskao na mjeseini. Oko njih je bila tiina i pusto, jer su robovi odanle ve bili sklonili izgorjele stupove i tjelesa muenika, pretvorena u ugljen. Hilon pade jecajui na koljena i sakrivi lice u dlanove ostade nepomian, a Pavao uzdigne lice k zvijezdama i stade se moliti: Gospodine, pogledaj na ovoga nevoljnika, na njegovo kajanje, na suze i muku! Gospode milostivi, koji si prolio krv za grijehe nae, radi svoje muke, radi smrti i uskrsnua svoga, oprosti mu! Zatim zauti, ali je jo dugo gledao u zvijezde i molio se. A u tome se do njegovih nogu zauje jauku slian vapaj: Kriste ...! Kriste ...! Oprosti mi...! Tada se Pavao priblii vodometu i zahvativi vode u ruke vrati se k nevoljniku, koji je kleao: Hilone! Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen! 544 Hilon podie glavu, rairi ruke i ostade tako nepomian. Mjesec je obasjavao punim svjetlom njegovu bijelu kosu i jednako bijelo nepomino lice, koje je bilo kao mrtvo ili kao isklesano od kamena. Iz velikih ptinjaka u Domicijevim vrtovima stade se ozivati pjevanje pijetlova, a on je jo kleao, nalik nadgrobnome kipu. Napokon se prene, ustade i obrnuvi se apostolu zapita: to mi treba initi prije smrti, gospodine? I Pavao se prene iz zamiljenosti nad neizmjernom silom, kojoj se nisu mogle oprijeti ni takve due kakva je bila ovoga Grka, te odgovori: Uzdaj se i daj svjedoanstvo istini! Zatim izioe zajedno. Na vrtnim vratima blagoslovi apostol jo jednom starca, te se rastadoe, jer je to traio sam Hilon slutei da e poslije onoga to se dogodilo, Cezar i Tigelin dii za njim potjeru. I nije se varao. Vrativi se kui nae ve kuu opkoljenu pretorijancima, koji ga uhvatie i pod Scevinovim vodstvom odvedoe na Palatin. Cezar je ve bio poao na poinak, no Tigelin je ekao i ugledavi nesretnoga Grka pozdravi ga mirna, ali zloslutna lica. Poinio si zloin uvrede velianstva ree mu i kazna te nee minuti. No ako sutra kae u amfiteatru, da si bio pijan i lud, i da su poar doista skrivili krani, bit e samo iban i prognan. Ne mogu, gospodine! odgovori tiho Hilon. A Tigelin mu se priblii polaganim

korakom i zapita ga glasom jednako stianim, ali stranim: Kako ne moe, pseto grko? Zar nisi bio pijan i zar ne razumije to te eka? Pogledaj onamo! I rekavi to, pokae u kut atrija, gdje su uz dugu drvenu klupu u mraku stajala etiri nepomina traka roba s uadima i klijetima u rukama. A Hilon odgovori: Ne mogu, gospodine! Tigelina stade hvatati bijes, ali se jo svlada. Jesi li vidio zapita kako umiru krani? Zar hoe tako da umre? 35 Quo vadi 545 Starac podigne blijedo lice u vis. Neko su mu se vrijeme usnice tiho micale, zatim odgovori: I ja vjerujem u Krista! Tigelin ga pogleda snebivajui se. Pseto, ti si doista poludio! I najednom bijes, koji se skupio u njegovim prsima, srui sve pregrade. Skoivi ka Hilonu uhvati ga objema rukama za bradu, obori na zemlju i stane gaziti ponavljajui s pjenom na ustima: Poreci! Poreci! Ne mogu! odgovori mu sa zemlje Hilon. Udrite ga na muke! uvi tu zapovijed, pograbie Traani starca i po-loie ga na klupu i privezavi ga za nju konopcima stadoe klijetima stezati njegova mrava ramena. Ali on im je, kad su ga privezivali, cjelivao smjerno ruke, a zatim je sklopio oi i bio je kao mrtav. No ipak je ivio, jer kad se Tigelin sagnuo nad njim i jo jednom zapitao: Hoe li porei? blijede njegove usnice lako se makoe i iz njih izie jedva ujan apat: Ne ... mogu ...! Tigelin zapovjedi da prekinu muke, i stane se etati atrijem lica izobliena od gnjeva, ali i od neprilike. Napokon mu oito pade u glavu neka nova misao, jer se obrati Traanima i ree: Iupajte mu jezik! 546 LXIII Drama Aureolus davala se obino u kazalitima ili amfiteatrima tako udeenim da su se mogli otvarati te su prikazivali kao dvije odijeljene pozornice. No poslije igara u Cezarovim vrtovima ostavili su obini nain, jer se radilo o tome, kako bi to vei broj ljudi mogao gledati smrt roba, pribijena na kri, kojega je u drami prodirao medvjed. U kazalitima je ulogu medvjeda igrao glumac, uiven u kou, ali ovaj put je predstava imala biti prava. To je bila nova domisao Tigelinova. Cezar je iz poetka javio da nee doi, ali po nagovoru svojega miljenika promijeni svoju nakanu. Tigelin mu razloi kako je poslije dogaaja u vrtovima to vema duan da se pokae puku, i ujedno mu je zajamio da ga raspeti rob nee pogrditi, kako je uinio bio Krispo. Narod je ve bio poneto zasien i umoran prolijevanjem krvi, pa mu obeae novo dijeljenje lutrijskih karata i darova i ujedno veernju gozbu, jer se predstava imala vriti uveer u sajno rasvijetljenom amfiteatru. I tako se u prvi mrak dupkom napunila sva zgrada amfiteatra. Na elu svih augustiana doe Tigelin, ne samo radi same predstave, koliko da nakon posljednjega dogaaja pokae svoju vjernost i da se porazgovori o Hilonu o kojem je govorio sav Rim.

Ljudi su aptali jedan drugome na uho da je Cezar, vrativi se iz vrtova, pao u bijes te nije mogao zaspati, da ga je napadao strah i da su mu se prii547 njala udna privienja radi kojih je sutradan navijestio svoj skori odlazak u Grku. No drugi su to poricali tvrdei da e se odsada pokazati jo neu-moljiviji prema kranima. A nije falilo ni kukavica koji su govorili da optuba to ju je Hilon bio dobacio Cezaru u lice pred pukom, moe imati najgore posljedice. Bilo je napokon i takvih koji su iz ovjekoljublja molili Tigelina da se okani daljnjega gonjenja. Pazite, kamo idete! govorio je Barko Soran. Htjeli ste zadovoljiti osvetu puku i uliti mu uvjerenje da kazna stie krivce, a uspjeh je upravo protivan. Istina je doda Antistije Vero svi sada apu da su krani nevini. Ako je to istina, onda je Hilon imao pravo kad je rekao da vai mozgovi ne bi napunili ni jedne kapice od ira. A Tigelin im se okrene i ree: Ljudi takoer apu da su tvoja ki Sevilija, Barko Sorane, i tvoja ena, Antistije, sakrili svoje robove krane pred pravednou Cezarovom. To nije istina! vikne uznemireno Barko. enu moju hoe da upropaste vae putenice koje joj zavide njenu krepost! ree s jednakim nemirom Antistije Vero. No drugi su se razgovarali o Hilonu. to mu je bilo? govorio je Eprije Marcel. Sam ih je predavao u ruke Tigelinove. Od ubo-gara postao je bogata, mogao je mirno ivjeti svoje dane, imati lijep pogreb i grobni spomenik, ali ne! Volio je najednom izgubiti sve i sebe pogubiti. Doista, mora da je poludio! Nije poludio nego je postao kranin ree Tigelin. Ta to ne moe biti! javi se Vitelije. A nisam li ja govorio! utae se Vestin. Tucite krane, ali, vjerujte mi, nemojte ratovati s njihovim boanstvom! Tu nema ale...! Gledajte to se dogaa! Ja nisam palio Rima, ali da mi dopusti Cezar, odmah bih dao hekatombu njihovu bo548 anstvu, i svi su duni to isto uiniti, jer ponavljam, s njim nema ale! Sjetite se da sam vam to govorio. A ja sam govorio drugo neto ree Petro-nije. Tigelin se smijao kad je tvrdio da se oni brane, a ja u sada rei vie: oni pobjeuju! Kako? Kako? upita nekoliko glasova. Poluksa mi...! Kad im se onakav Hilon nije odrvao, tko e im odoljeti? Ako mislite da poslije svakih igara ne biva sve vie krana, onda s vaim poznavanjem Rima idite u kotlokrpe ili poite brade brijati, pa ete onda bolje znati to puk misli i to se u gradu dogaa. Govori ivu istinu, svetoga mi pepluma Dia-nina! povie Vestin. No Barko se okrene k Petroniju: Pa to ti izvodi iz toga? Svravam s onim s ime ste vi poeli: dosta je krvi! A Tigelin ga pogleda podrugljivo i ree: Ej, jo emo malo! Ako ti nije dosta tvoja glava, ima drugu na palici! odvrati Petronije. Dalji razgovor dokraji dolazak Cezara, koji je doao na svoje mjesto s Pitagorom. Odmah je na to zapoela predstava Aureolusa, koju nisu ba mnogo gledali, jer

su im misli bile zabavljene Hilonom. A i puk, koji je ve bio obikao na muke i krv, takoer se dosaivao, psikao, dobacivao uvredljive poklike dvoru i vikao da pouri prizor s medvjedom, koji se jedini radoznalo iekivao. Da nije bilo nade da e vidjeti osuenoga starca i dobiti darova, sama predstava ne bi bila zadrala svijeta. Napokon doe oekivani tren. Cirkuski sluge une-soe najprije drven kri, koji je bio dosta nizak, kako bi medvjed, kad se propne, mogao dosei do pr-siju muenikovih, a zatim dva ovjeka uvedoe ili bolje, dovukoe Hilona, koji sam nije mogao ii, jer su mu bile polomljene none kosti. Poloie ga i pribie na kri tako brzo da ga radoznali augustiani nisu mogli dobro ni pogledati. Tek kad je kri bio podignut i ukopan u pripravljenoj jami, sve se oi 549 svratie k njemu. No malo je tko u onom nagom starcu mogao prepoznati Hilona. Poslije muka, na koje ga je udario Tigelin, nije mu u licu ostalo ni kapi krvi i samo si na bijeloj bradi poznao crveni trag to je ostavila krv kad su mu istrgli jezik. Kroz prozirnu kou lako su mu se vidjele sve kosti. inio se takoer mnogo stariji, gotovo prestar. Ali nekad su mu oi bacale uvijek nemirne i kivne poglede, budno je lice njegovo izraavalo vjeni strah i nemir, a sad mu je lice bilo bolno, no tako blago i vedro, kao u ljudi koji spavaju ili su umrli. Moda mu je nadu davala misao o razbojniku na kriu, kojemu je Krist oprostio, a moda je takoer govorio u duhu milosrdnome Bogu: Gospode, ujedao sam kao otrovna buba, ali eto bio sam svega vijeka kukavac, umirao od gladi, ljudi su me gazili, tukli i osveivali mi se. Bio sam, Gospode, bijedan i veoma nesretan, a evo sad me jo udarie na muke i pribie me na kri. Zato me ti, Milosrdni, nee otisnuti od sebe na smrtnom asu! I uniao je mir oevidno u njegovu duu i skrueno srce. Nitko se nije smijao, jer je bilo u tome razapetome neto tako krotko, izgledao je tako star, bez obrane, slab i tako je svojom smjernou vapio za smilovanjem da se svatko nehotice pitao: Kako se mogu muiti i pribijati na kri ljudi koji ionako ve izdiu? Puk je utio. Meu augustianima Vestin je, nagibajui se desno i lijevo, aptao prestraenim glasom: Gledajte kako oni umiru! A drugi su ekali medvjeda elei u dui da se predstava to prije svri. Napokon uvali se medvjed na arenu. Maui sputenom glavom na obje strane pogledavao je oko sebe ispod oka, kao da se na neto nakanjuje ili kao da neto trai. Ugledavi napokon kri i na njemu objeeno tijelo, priblii mu se, digne se na stranje noge, no zaas se opet spusti na prednje ape, sjedne pod kriem i stane mumljati kao da se i u njegovu zvjerskom srcu javila samilost nad ovim ostatkom od ovjeka. Cirkuski sluge stadoe ga nadraivati, ali puk je mramorkom utio. Uto podie Hilon lagano glavu i 550 zaokrui malo oima po gledaocima. Napokon mu pogled zapne na najviim redovima amfiteatra, a prsi mu se stadoe ivlje nadimati. I tada se desi neto emu se zaudie i zadivie svi gledaoci: lice mu se zasja od smijeka, elo mu okruie kao neke zrake, oi se upravie pred smru uvis, i zaas dvije velike suze ispod vjea lagano mu se skotrljae niz obraze. I umre. A u tome neki snaan muki glas povika ozgo ispod velarija: Mir muenicima! U amfiteatru je bila gluha tiina. 551 LXIV

Poslije predstave u carskim vrtovima tamnice su znatno opustjele. Jo su, dodue, hvatali i zatvarali rtve, koje su bile sumnjive da priznaju istono praznovjerje, ali su ih hajke hvatale sve manje, jedva koliko je trebalo da se podmire daljnje igre koje su se takoer primicale svretku. Narod je ve bio prezasien krvi te je pokazivao sve veu dosadu i sve vei nemir zbog neobinoga vladanja osuenika. Strahovanje praznovjernoga Vestina obuzelo je tisue dua. Po narodu priale su se sve udnova-tije stvari o osvetljivosti kranskoga boanstva. Tamnika groznica, koja se rairila gradom, uvea openiti strah. Viali su se esti pogrebi, pa su ljudi ponavljali jedan drugome na uho, kako su potrebna nova piacula da umire neznanoga boga. U hramovima prinosili su rtve Jupiteru i Libitini. Napokon pored svega nastojanja Tigelina i njegovih ortaka irilo se sve vema miljenje da je grad bio spaljen po zapovijedi Cezarovoj i da krani neduno trpe. No upravo zato nisu ni Neron ni Tigelin poputali u gonjenju. Da bi umirili narod, izdavali su nove naredbe o razdavanju ita, vina i ulja; objavie propise, koji su omoguili graenje kua, jer su bili puni olakica za vlasnike, zatim ujedno druge propise o irini ulica i grai od koje valja graditi, da bi se ubudue predusrele nesree od poara. Sam je Cezar dolazio na sjednice senata i vijeao zajedno s oima o dobru puka i grada, ali ni sjena milosti ne 552 pade na osuene. Vladaru svijeta najvie je bilo do toga da puku ucijepi uvjerenje da tako neumoljive kazne mogu padati samo na krivce. U senatu se takoer nijedan glas nije javio za krane, jer nitko se nije htio omraziti Cezaru, a osim toga ljudi, koji su dohvatali okom dalje u budunost, tvrdili su da se od nove vjere temelji carstva rimskoga ne bi mogli odrati. Samo su vraali umirue i mrtvace obiteljima, jer rimski zakon nije kanjavao mrtve. Viniciju je bila neka utjeha u pomisli da e Ligiju, ako umre, on sahraniti u obiteljskoj grobnici i da e i on poivati uza nju. Nije imao vie nikakve nade da e je spasiti od smrti, a i sam, napola otkinut od ivota, zadubljen sasvim u Krista, nije vie matao o drugome sastanku nego o vjenom. Njegova vjera postade tako duboka i silna da mu se pri njoj vjenost inila neto neisporedivo stvarnije i istinitije od dosadanjega prolaznog ivota. Srce mu je bilo prepuno zanosa. On se jo na ovom svijetu pretvarao kao u neko gotovo bestjelesno bie koje je eznulo za potpunim svojim osloboenjem i eljelo ga i za drugu ljubljenu duu. Zamiljao je da e se tada oboje, i on i Ligija, uzeti za ruke i da e otii u nebo, gdje e ih Krist blagosloviti i dopustiti im da prebivaju u tako mirnom i velikom svjetlu kao to je osvit rujne zore. Molio je Krista samo to da potedi Ligiju od muka u cirkusu i da joj dopusti usnuti mirno u tamnici, jer je osjeao s potpunom izvjesnou da e i sam umrijeti zajedno s njome. Mislio je da mu pred ovim morem prolivene krvi nije ni doputena nada da bi se ona jedina spasila. uo je od Petra i Pavla da i oni moraju umrijeti kao muenici. Vidjevi Hilona na kriu, uvjeri se da i muenika smrt moe biti blaga, pa je zato ve elio da im doe oboma kao teko uena izmjena zle, tune i teke sudbine za bolju. Kadto mu se inilo da ve kua zagrobnu sreu. Ona alost koja im je pritisnula duu gubila je sve vema nekadanju ljutu gorinu i postupno se pretvarala u neku nadzemaljsku, mirnu predanost volji 553 Bojoj. Vinicije je neko plovio u naporu protiv struje, borio se i muio, a sad se predao toku dogaaja vjerujui da ga nosi u vjeni mir. Slutio je takoer da se Ligija kao i on pripravlja na smrt, premda ih zidovi razluuju da idu ve zajedno, i smijeio se toj misli kao kakvoj srei.

I doista ili su tako slono, kao da su svaki dan izmjenjivali misli. U Ligije takoer nije bilo nikakvih elja, nikakve nade osim u ivot preko groba. Smrt joj se predoivala ne samo kao spasenje nego i kao vjenani as s Vinicijem. Prema tomu nepokolebivom uvjerenju sve je drugo gubilo vanost. Poslije smrti poinjala joj se i zemaljska srea, pa je i ekala kao zarunica to oekuje svadbeni tren. I ta neizmjerna rijeka vjere koja se rastajala od ivota i nosila u grob tisue ovih prvih priznavalaca, ponese i Ursa. I on dugo u srcu nije htio vjerovati da e Ligija umrijeti, no kad su svakoga dana kroz tamnike zidove prodirale vijesti to se dogaa u amfiteatrima i vrtovima, kad se inilo da je smrt zajednika neminovna sudbina svih krana i ujedno njihovo dobro, vee od svih smrtnih pojmova o srei, nije se ni on naposljetku vie usudio moliti Krista, ne bi li liio te sree Ligiju ili joj je barem odgodio jo za mnogo godina. U svojoj priprostoj barbarskoj dui mislio je pri tome da keri vojvode ligijskoga vie pripada i da e vie dobiti onih nebeskih rasko-a nego e dobiti hrpe prostaka, u koje je i sebe brojio, i da e u vjenoj slavi ona sjesti blie Jaganj-cu nego drugi. uo je, dodue, da su svi ljudi pred Bogom jednaki, ali mu je na dnu due ostalo uvjerenje da ki kneza, i to kneza svih Ligijaca, nije kakva god robinja. Nadao se takoer da e mu Krist dopustiti da joj i dalje slui. Za sebe je imao samo jednu skromnu elju, to jest da bi mogao umrijeti na kriu, kako je umro Jaganjac. No ta srea inila mu se tako velika, pa iako je znao da u Rimu pribi-jaju na kri i najgore zloince, nije se usudio moliti takvu smrt. Mislio je da e zacijelo zapovjediti da pogine od zubiju divljih zvijeri, i to ga je u dui uznemirivalo. Od djetinjstva se bavio u divljim u554 mama lovom, kojim se radi svoje nadljudske snage jo prije nego je odrastao prouo meu Ligijcima. To mu je bila tako omiljela zabava da je kasnije, kad je boravio u Rimu i kad se nje morao odrei, odlazio u vivarija i amfiteatre da barem gleda znane i neznane ivotinje. Pogled na njih budio je u njemu neodoljivu elju za borbom i ubijanjem, pa se sada pribojavao u dui, kad mu doe as da se s njima sukobi u amfiteatru, da e ga napasti misli manje doline kraninu, koji treba da umre pobono i strpljivo. Ali se i u tome preporuivao Kristu imajui druge, slae misli. uvi, da je Jaganjac navijestio boj silama paklenim i zlim duhovima, meu koje je vjera kranska ubrajala sve bogove nezna-boake, mislio je da e on u toj borbi Jaganjcu mnogo valjati, i da e mu znati bolje posluiti od drugih, jer mu ni to nije moglo u glavu da dua njegova ne bi bila jaa od dua drugih muenika. Uostalom, molio se cijele dane, posluivao je sunje, pomagao uvarima i tjeio svoju kraljevnu koja je kadto alila to nije u kratkom svom vijeku mogla izvriti onoliko dobrih djela koliko je izvrila uvena Tabita, o kojoj je neko Petar Apostol priao. Straari, kojima je u tamnici zadavala strah strana sila onoga diva, jer za nj nije bilo ni okova ni dovoljnih mrea, zavoljee ga naposljetku radi njegove blagosti. esto su ga, udei se njegovoj vedrini ispitivali za njen uzrok, a on bi im odgovarao s takvim nepokolebivim pouzdanjem kakav ga ivot eka po smrti, da su ga sluali s najveim udivljenjem. Vidjeli su prvi put da i u samo podzemlje, kuda ne dopire sunce, moe dospjeti prava srea. I kad ih je nagovarao da vjeruju u Jaganjca padalo je nejed-nomu na um da mu je sluba ropska sluba, a ivot jadniki, i gdjekoji bi se zamislio nad svojom bijedom koju je imala dokrajiti samo smrt. Samo to mu je smrt zadavala novi strah, jer se nisu nadali poslije smrti niemu, dok su onaj ligijski div i ona djevojka, nalik cvijetu baenu na tamniku slamu, ili prema njoj s radou kao prema vratima sree. 555 LXV

Jedno vee doe k Petroniju senator Scevin i zametne s njime dug razgovor o tekim vremenima u kojima su ivjeli i o Cezaru. Govorio je tako otvoreno da se Petronije, iako je ivio s njime u najuem prijateljstvu, stao uvati i paziti to govori. Senator se tuio kako svijet ide krivo i mahnito, i da e se sve skupa svriti s kakvom nesreom, strasnijom jo od poara. Govorio je da su i augustiani ozlovo-ljeni, da i Fenije Rufo, drugi prefekt pretorijanaca, s najveim svladavanjem teko podnosi odvratno u-pravljanje Tigelinovo, i da je sav Senekin rod doveden do oaja Cezarovim postupanjem sa starim uiteljem i s Lukanom. Naposljetku stade spominjati nezadovoljstvo legija, pa i pretorijanaca, kojih je znatan dio Fenije Rufo umio predobiti za se. Zato to govori? upita ga Petronije. Iz brige za Cezara odgovori Scevin. Imam daljnjega roaka meu pretorijancima koji se zove Scevin kao i ja, i od njega znam to se dogaa u taboru ... Zlovolja raste i ondje... Kaligula je takoer bio lud, i vidi to se dogodilo! Naao se Kasi je Hereja... To je bilo strano djelo i zacijelo meu nama nema nikoga tko bi ga pohvalio, pa ipak je Hereja oslobodio svijet od zlotvora. Zar ne ree Petronije ti govori ovako: Ja Hereje ne hvalim, ali je bio ovjek od oka, i dali nam ih bogovi takvih to vie! 556 No Scevin promijeni razgovor i stane nenadano hvaliti Pisona. Hvalio je njegov rod, njegovu plemenitost, njegovu ljubav k eni i napokon razum, mirnou i neobian dar da pridobiva ljude za se. Cezar je bez djece ree a svi vide njegova nasljednika u Pisonu. I svaki bi mu, nema sumnje, pomogao od sve due da se domogne vlade. Ljubi ga Fenije Rufo, porodica Aneja sasvim mu je odana, Plaucije Lateran i Tulije Senecion skoili bi za nj u oganj. A isto tako Natal i Subrije Flavije i Sul-picije Asper i Atranije Kvincijan, pa i Vestin. Od ovoga posljednjega nee mnogo biti Pisonu koristi odgovori Petronije. Vestin se boji i svoje sjene. Vestin se boji snova i duhova odgovori Scevin ali je ovjek radin, koga s pravom hoe da postave za konzula. A to je u dui protiv gonjenja krana, toga mu ne smije uzeti za zlo, jer i tebi je stalo do toga da to ludovanje prestane. Nije meni nego Viniciju ree Petronije. Radi Vinicija rado bih spasiti jednu djevojku, ali ne mogu jer sam nisam vie u milosti Riobradoga. Kako to? Zar ne opaa da se Cezar iznova pribliava k tebi i da se poinje s tobom razgovarati? I rei u ti zato. On se sprema iznova u Grku, gdje misli pjevati svoje pjesme. Sve ga neto vue na taj put, ali ujedno dre pri pomisli o podrugljivoj grkoj udi. Pomilja u sebi kako ga moe zadesiti ili najvei trijumf ili najvei neuspjeh. Treba mu dobra savjeta i zna da mu boljega od tebe nitko ne moe dati. To je uzrok s kojega se opet vraa u njegovu milost. Mogao bi me Lukan zamijeniti. Riobradi mrzi njega i zapisao mu je smrt u dui. Trai samo izliku, jer on uvijek trai izlike. Lukan razumije da treba pouriti. Kastora mi! ree Petronije. Moe biti. Ali imao bih jo jedan nain da se vratim u milost. Kakav? Da ponovim Riobradom to si mi maloprije govorio. 557 Nisam nita rekao! vikne nemirno Scevin. A Petronije mu stavi ruku na rame: Nazvao si Cezara luakom, slutio si nasljed-nitvo Pisonovo i rekao si: Lukan

razumije da treba pouriti. S ime mislite pouriti, carissime? Scevin problijedi; asak su gledali jedan drugoga u oi. Nee mu toga ponoviti! Bedara mi Kipridinih! Kako me dobro poznaje. Ne, neu ponoviti. Nisam uo nita, ali i neu nita da ujem ... Razumije li? ivot je odvie kratak da bi vrijedno bilo hvatati se ega. Molim te samo da pohodi danas Tigelina i da se razgovara s njime isto tako dugo kao sa mnom o emu ti drago. Zato? Zato da mu, ako mi kadgod ree: Scevin je bio kod tebe, uzmognem odgovoriti: Taj isti dan bio je i kod tebe. uvi to Scevin, prebije palicu od slonovine koja mu je bila u ruci, i odgovori: Neka zao urok padne na ovu palicu. Otii u danas k Tigelinu, a zatim idem na gozbu k Nervi. Bit e valjda i ti? U svakom sluaju do vienja prekosutra u amfiteatru, gdje e izii posljednji krani...! Dovienja! Prekosutra! ponovi Petronije kad je ostao sam. Nemam dakle kada dangubiti. Riobradomu doista trebam u Grkoj, pa e se moda obazirati na me. I odlui pokuati posljednje sredstvo. Doista je na gozbi kod Nerve Cezar sam zaelio da Petronije legne prema njemu, jer je htio da se razgovara s njime o Grkoj i o gradovima u kojima bi mogao istupiti s najboljim nadama u uspjeh. Naj-vema mu je stalo do Atenjana, kojih se bojao. Drugi augustiani sluali su taj razgovor paljivo da bi, uhvativi mrve od Petronijevih nazora, mogli kazivati ih kasnije kao svoje. ini mi se da dosada nisam ivio ree Ne-ron i da u se roditi istom u Grkoj. 558 Rodit e se za novu slavu i besmrtnost odgovori Petronije. Nadam se da e tako biti i da mi se Apolon nee pokazati zavidan. Ako se vratim s trijumfom, rtvovat u mu hekatombu kakve nijedan bog nije imao dosad. Scevin stade ponavljati stihove Horacijeve: Sic te diva potens Cypri ventorumgue regat Pater.. J1 Brod ve stoji u Napulju ree Cezar. Htio bih poi makar sutra ujutro. Nato se Petronije pridigne i, gledajui Neronu ravno u oi, ree: Dopusti, boanski da prije pripravim veselje na koje u tebe prije svih pozvati. Veselje? Kakvo? Vinicijevu svadbu s ker ju kralja Ligi jaca, tvojom taokinjom. Ona je, dodue, sada u tamnici, ali ponajprije kao taokinja ne moe biti zatvorena, a drugo sam si dopustio Viniciju da se oeni njome, i jer se tvoje odredbe kao ni Zeusove ne poriu, za-povjedit e da je puste iz tamnice, i ja u je predati zaruniku. Hladna krv i mirno pouzdanje kojim je govorio Petronije, smetoe Nerona, koji se uvijek zbunjivao kad bi mu tko tako govorio. Znam ree obarajui oi. Mislio sam o njoj i o onome divu koji je udavio Krotona. U tom sluaju oboje su spaeni odgovori mirno Petronije. No Tigelin doe u pomo svojemu gospodaru: Ona je u tamnici po Cezarovoj volji, a sam si rekao, Petronije, da su njegove odredbe neporecive. Svi nazoni znajui povijest Vinicijevu i Ligijinu dobro su znali o emu se radi, zato zautjee radoznali kako e se svriti taj razgovor. 1 Vodila te mona boginja Kipra, te braa Helenina, sjajne zvijezde i Otac vjetrova.

559 .1 I Ona je u tamnici tvojom pomutnjom i radi tvojega nepoznavanja meunarodnoga prava, dakle, protiv volje Cezarove odgovori otresito Petronije. Ti si, Tigeline, naivan ovjek, ali nee ipak ni ti tvrditi da je ona zapalila Rim, jer, uostalom, da to i ustvrdi, Cezar ti ne bi vjerovao. No Neron se ve bio razabrao i stade mirkati kratkovidnim oima uz izraz neopisive pakosti. Petronije ima pravo ree zaas. Tigelin ga pogleda u udu. Petronije ima pravo ponovi Neron sutra e joj se otvoriti vrata od tamnice, a o veselju razgovarat emo se prekosutra, u amfiteatru. Opet sam proigrao! pomisli Petronije. I vrativi se kui bio je ve tako siguran da je doao kraj Ligijinu ivotu, te je sutradan poslao u amfiteatar pouzdana osloboenika da se dogovori s nadstojnikom spoliarija za izruenje njena tijela, jer ga je htio predati Viniciju. LXVI Za Nerona uoe u obiaj u cirkusu i amfiteatrima veernje predstave, koje su neko bile rijetke i samo se iznimno davale. Augustiani su ih voljeli, jer su esto poslije njih slijedile gozbe i pijace, koje su trajale do jutra. Premda je puk bio ve presit krvoprolia, ipak su, kad se prouo glas da dolazi svretak igara, i da e posljednji krani umirati na veernjoj predstavi, bezbrojne gomile svijeta nagrnule u amfiteatar. Augustiani su doli svi kao jedan, jer su slutili da to nee biti obina predstava i da je Cezar naumio prirediti sebi tragediju od Vinici-jeva bola. Tigelin je sauvao tajnu kakva je muka namijenjena zarunici mladoga tribuna, ali to je samo jo vie pobuivalo opu radoznalost. Oni koji su vievali neko Ligiju kod Plaucija, priali su sada udesa o njenoj ljepoti. Druge je zanimalo vie svega pitanje hoe li je zaista vidjeti danas u areni, jer su mnogi od onih koji bjehu uli odgovor to ga je Cezar dao Petroniju kod Nerve, tumaili dvojako. Neki su naprosto mislili da e Neron ipak dati ili je ve dao djevojku Viniciju: spominjali su da je bila taokinja, pa da joj je stoga slobodno bilo tovati boanstvo kakvo ona hoe, i da je meunarodno pravo ne doputa kanjavati. Neizvjesnost, oekivanje i radoznalost osvoji sve gledaoce. Cezar doe prije nego obino, i odmah im je doao, stadoe iznova aputati da e se ipak desiti neto neobino, jer je Nerona osim Tigelina i 560 36 Qu vadi 561 Vatinija pratio Kasije, kapetan golema stasa i silne snage kojega je Cezar vodio sa sobom samo onda kad bi mu dolazila volja za nono skitanje po Su-buri. Opazie takoer da su i u samom kazalitu poduzete mjere sigurnosti. Strae pretorijanske bile su pojaane, a zapovijedao im je ne centurion, nego tribun Subrije Flavije, poznat radi svoje slijepe odanosti Neronu. Svi su odmah znali da se Cezar eli za svaki sluaj osigurati od provale Vinicijeva oaja, i radoznalost poraste jo vema. Svi pogledi svraali su se s napetim zanimanjem na mjesto gdje je sjedio nesretni zarunik. A on je, sasvim blijed, ela pokrivena kapljicama znoja, bio u neizvjesnosti kao i ostali gledaoci, ali i uznemiren do dna due. Petronije, koji ni sam nije znao tono to e biti, ne ree mu nita, samo ga je, vrativi se od Nerve, zapitao da li je spreman na sve, a zatim hoe li ii na igre. Vinicije odgovori na oba pitanja: Da! Ali pri tom mu trnci prooe kroz cijelo tijelo, jer se sjetio da ga Petronije ne pita bez razloga. ivio je ve neko vrijeme kao nekim poluivotom, i

sam je ve bio spreman na smrt, a bio se sprijateljio i sa smru Ligijinom, jer im je oboma imala biti ujedno osloboenje i vjenanje. Ali sada je vidio da je posve neto drugo misliti izdaleka na posljednji as kao na miran san, a opet neto drugo ii gledati muke bia draega od ivota. Sve ve neko pretrpljene boli javie se u njemu nanovo. Umireno oajanje opet mu stade vapiti u dui; obuze ga stara volja da spasi Ligiju pod svaku cijenu. Ujutro je htio doprijeti do cunicula, da se uvjeri je li Ligi ja u njima, ali pretorijanske strae uvale su sve ulaze i zapovijedi su bile tako otre da se ni poznati vojnici ne dadoe umekati ni molbom ni zlatom. Vini-ciju se inilo da e ga neizvjesnost ubiti prije nego bude vidio predstavu. Negdje na dnu srca kucala mu je jo nada da mogue Ligije nema u amfiteatru i da su sve bojazni isprazne. asomice se grevito hvatao te nade svom snagom. Govorio je u sebi da ju je Krist moda izveo iz tamnice, jer nee dopustiti da je mue u cirkusu. Neko je ostavio bio sve na Nje562 govu volju, a sada kad se odbijen od vrata cunicula vratio na svoje mjesto u amfiteatru i kad se pod radoznalim pogledima, koji su se na nj svraali uvjerio da najstranije sumnje mogu biti opravdane, stade ga moliti u dui sa strastvenou, gotovo slinoj prijetnji, za spas. Ti moe! ponavljao je steui grevito ruke. Ti moe! Prije nije ni slutio da e taj as kad se pretvori u javu biti tako straan. Sad je nesvjestan onoga to se u njemu dogaa, imao osjeaj da e se njegova ljubav pretvoriti u mrnju, a njegova vjera u oaj ako vidi Ligijinu muku. I odmah je uzmaknuo pred tim osjeajem, jer se bojao uvrijediti Krista kojega moli za smilovanje i udo. Nije vie molio za njen ivot, htio je samo da ona umre prije nego je izvedu na arenu, te je iz bezdanoga ponora bolne due ponavljao: Barem toga mi ne uskrati, a ja u Te ljubiti jo vie nego sam Te dosada ljubio. Napokon mu se misli obez-glavie kao olujni valovi. Budila se u njemu elja za osvetom i krvlju. Hvatala ga pomamna elja da se baci na Nerona i da ga udari pred svim gledaocima, a u isti je as osjeao da tom eljom vrijea iznova Krista i da kri Njegove zapovijedi. Na mahove su mu prolijetale glavom munje nade da e to sve od ega dre njegova dua, ipak jo odvratiti svemogua i milostiva ruka, ali su se odmah i gasile kao u nekoj neizmjernoj alosti, jer je Onaj koji je mogao jednom rijeju razoriti ovaj cirkus i izbaviti Ligiju, ostavio nju, premda se uzdala u Nj i premda Ga je ljubila svom snagom svojega istog srca. I mislio je dalje kako ona lei negdje u mranu rovu, slaba, bez obrane, ostavljena, predana na milost i nemilost zvjerskih straara, diui moda posljednjim dahom, a on mora ekati nemoan u ovom stranom amfiteatru ne znajui kakvu su joj izmislili muku i to e zaas ugledati. Napokon se kao ovjek koji se, padajui u ponor, hvata svaega to raste nad njegovim rubom, tako i on objeruke uhvati misli da je samo vjera moe izbaviti. Ostalo je jo samo to jedino sredstvo! Petar je govorio da vjera moe svijet potresti u temeljima! 563 Zato se sabra, zatomi u sebi sumnju, a sve svoje bie usredotoi u jednu jedinu rije: vjerujem. I ekae udo. No kao to odvie nategnuta iva mora pui, tako i njega slomi iznemoglost. Mrtvaka bljedoa pokri mu lice i tijelo mu se stade koiti. Tada pomisli da mu je molba usliana, jer evo umire. Uinilo mu se da je Ligija takoer zacijelo ve umrla i da ih Krist na taj nain oboje uzima k sebi. Arena, bijele toge nebrojenih gledalaca, svjetlo od tisuu svjetiljaka i zubalja sve to nestade mu odjednom ispred oiju. No ta nemo ne potraja dugo. Zaas se probudi, ili bolje probudi ga topot nestrpljiva naroda.

 Bolan si ree mu Petronije. Zapovjedi da te odnesu kui! I ne pazei to e na to rei Cezar, ustade da podupre Vinicija i da s njime zajedno izae. Srce mu je prevrelo od smilovanja a pri tome ga drailo do nepodnoljivosti to je Cezar gledao kroz smaragd Vinicija motrei sa zadovoljstvom njegovu bol, moda zato da je opie u patetinim strofama i da tako izazove pljesak slualaca. Vinicije odmahne glavom. Mogao je umrijeti u tome amfiteatru, ali nije mogao iz njega izii. A predstava je imala svaki as poeti. I, doista, ba u taj tren baci gradski prefekt na arenu crvenu maramu, i na taj znak stade zveka veriga naspram carskoga podija i iz tamnoga drijela izie u jasno rasvijetljenu arenu Urso. Div je migao oima, oito zasjenjen svjetlom arene, zatim poe na sredinu ogledavajui se oko sebe, kao da hoe razaznati s im mu se valja boriti. Svim augustianima i veini gledalaca bilo je poznato da je to ovjek koji je udavio Krotona, pa kad ga ugledae, nastade aptanje po svim klupama. U Rimu je bilo dosta gladijatora koji su mnogo nadmaivali obini ljudski rast, ali slina diva ne vidjee jo oi Kvirita. Kasije, koji je stajao na podiju za Cezarem, inio se prema ovome Ligijcu malen ovjek. Senatori, vestalke, Cezar, augustiani i puk gledali su s ushitom znalaca i ljubitelja njegova silna, krupna 564 kao stupovi uda, prsi nalik na dva sastavljena tita, i herkulska ramena. agor je bivao sve vei. Za to mnotvo nije moglo biti veega raskoa nego vidjeti ovakve miie u igri, u naporu i u borbi. agor je prelazio u viku i grozniava pitanja, gdje stanuje puk koji raa ovakve ljudine, a on je stajao nasred amfiteatra, sliniji kamenome kolosu nego ovjeku, ozbiljna a ujedno tuna barbarskoga lica, i videi pustu arenu pogledavao je zaueno svojim modrim djetinjim oima sad u gledaoce, sad u Cezara, sad k reetkama cunicula, otkuda je ekao krvnike. U asu kad je izlazio na arenu, njegovo je prosto srce posljednji put kucalo nadom da ga moda eka kri, no kad nije ugledao kria ni gotove jame, pomisli da je nedostojan te milosti i da mu valja umrijeti drukije, i to zacijelo od zvjeradi. Bio je goloruk i namislio je poginuti, kako se pristajalo sljedbeniku Jaganjevu, mirno i strpljivo. Meutim htio je da se jo jednom pomoli k zvijezdama koje su treperile kroz gornji otvor cirkusa. To se ne svidje puku. Dosta im je bilo ve tih krana koji su umirali kao ovce. Svi su vidjeli, ako se div ne htjedne braniti, da e biti izgubljena predstava. Ovdjeondje zaulo se psikanje. Neki stadoe vikati mastigofore, to su bievima nagonili one koji nisu htjeli da se bore. Zaas se slee sva buka, jer nitko nije znao to eka diva i nee li se boriti kad se sa smru sukobi okom u oko. I nisu dugo ekali. Najednom zajea otar glas mjedenih truba, i na taj znak otvorie se gvozdena vrata prema carskome podiju, i na arenu upade uz dreku bestiarija grdan germanski tur, koji je nosio na sebi ensko tijelo. Ligija! Ligija! zavapi Vinicije. Zatim se uhvati rukama za kosu na sljepooica-ma, savije se u luk kao ovjek koji je u sebi osjetio vrh od koplja, te stane promuklim neljudskim glasom ponavljati: Vjerujem! Vjerujem...! Kriste! Uini udo! Nije ni osjetio da mu je u taj as Petronije pokrio glavu togom. inilo mu se da mu smrt ili bol 565 zastire oi. Nije gledao, nije vidio. Obuze ga osjeaj neke strane praznine. U glavi mu ne osta nijedna misao, usta su mu samo ponavljala kao u ludilu: Vjerujem! Vjerujem! Vjerujem!

Uto se amfiteatar stiao. Augustiani ustadoe svi kao jedan sa svojih mjesta, jer se na areni dogaalo neto neobino. Kad je onaj smjerni i na smrt spremni Ligijac ugledao svoju kraljevnu na rogovima divlje zvijeri, skoi kao opren ivom vatrom i pognuv-i se potri isprijeka k bijesnoj ivotinji. Iz svih prsiju ote se kratak uzvik uenja, za kojim nastade nijema tiina. Ligijac dopade u tren oka k pomamnome biku i uhvati ga za rogove. Gledaj! vikne Petronije trgnuvi togu Vini-ciju s glave. A Vinicije ustane, podigne svoje kao platno lice i zagleda se na arenu staklenim, nesvjesnim pogledom. Sve prsi prestadoe disati. U amfiteatru se moglo uti gdje muha leti. Puk iiije htio vjerovati svojim oima. Otkad je Rim nastao, nije se vidjelo nita slino. Ligijac je drao divlju zvijer za rogove. Noge mu utonue do glenja u pijesak, kima mu se savila kao zategnuti luk, glava upala meu ramena, a na rukama miii nabrekoe da je koa gotovo pucala od njihova napora, ali je ipak zaustavio bika na mjestu. I ovjek i zvijer bili su nekoliko asaka tako nepomini da se gledaocima inilo da vide kakav prizor koji predstavlja djela Herkulova ili Tesejeva, ili skupinu isklesanu od kamena. No u tom prividnom miru opaalo se strano napinjanje dviju sila koje se rvu. Tur se ukopao, kao i ovjek, nogama u pijesak, a mrko, kosmato njegovo tijelo skupilo se tako da je bio nalik golemoj kugli. Tko e prije smalaksati, tko e prvi pasti? To je bilo pitanje koje je za gledaoce, zaljubljene u borbe, imalo vee znaenje nego njihova vlastita sudbina, nego sav Rim i njegova vlast nad svijetom. Onaj Ligijac bio im je sada polubog, dostojan asti i kipova. I sam je Cezar ustao. uvi za snagu toga ovjeka, 566 on i Tigelin osobito su priredili takvu predstavu i, podsmijevajui se, govorili: Neka onaj Krotonov krvnik svlada tura kojega mu izaberemo. A sad su gledali u udu prizor koji je bio pred njima, kao neto nevjerojatno da bi to mogla biti java. U amfiteatru su se vidjeli ljudi koji su uzdigli ruke i tako ostali, drugima je znoj oblio elo, kao da se i sami bore sa ivotinjom. U cirkusu se ulo samo pucketanje plamena u svjetiljkama i utanj ogaraka koji su padali sa zubalja. Glasovi su zamrli gledaocima u ustima, a srca su im udarala u grudima kao da e ih razbiti. Svima se inilo da borba traje vjekove. A ovjek i zvijer stajali su jo neprestano nepomino, u teku naporu, rekao bi, ukopani u zemlju. Uto gluha, jeku slina rika odjekne s arene, za kojom se iz svih prsiju otkide uzvik, a onda opet zavlada tiina. Ljudi su mislili da snivaju: ona grdna glava bivola stade se kretati u gvozdenim rukama barbarinovim. A lice Ligijevo, vrat i ramena pocrvenjee kao grimiz, lea se savie jo jae. Vidjelo se da pribire posljednju snagu, ali da je nee vie dugo imati. Sve mukliji, hrapaviji i sve bolnij i rik turov smijeao se s hrapavim disanjem prsiju divovih. Glava ivotinjska kretala se sve vie, a iz gubice mu ispade dugi zapjenjeni jezik. Jo asak i do uiju bliih gledalaca doprije kao treska polomljenih kostiju, a zatim se zvijer izvali na zemlju smrtno zavinuta vrata. Div odmah skine u tren oka konopce s njegovih rogova i uzevi djevojku na ruke, stade jo nagli je disati. Lice mu je problijedjelo, kosa mu se lijepila od znoja, plea i miice su mu kao polivene vodom. asak je jo stajao, kao da je napola u besvjestici, no zatim podie oi i stade gledati gledaoce. A amfiteatar je pomahnitao. Zidovi zgrade stadoe se tresti od vike desetaka tisua gledalaca. Otkako su se poele igre, nije bilo takvoga zanosa. Oni koji su sjedjeli u viim redovima, ostavie ih i stadoe silaziti u nie gurajui se u prolazima izmeu

567 klupa da blie ogledaju orijaa. Odasvud zaorie strasni, uporni glasovi za milost, koji se zamalo pre-tvorie u jedan opi krik. Taj je div postao sada drag ovome narodu koji je nadasve ljubio tjelesnu snagu, on je postao prva glava u Rimu. A on je razumio da svjetina trai da mu se pokloni ivot i vrati sloboda, ali oito mu nije bilo stalo samo do sebe. Neko vrijeme ogledavao se oko sebe, zatim se priblii carskome podiju i njiui tijelo djevojino na pruenim rukama die oi s izrazom smjerne molbe, kao da je htio govoriti: Na nju se smilujte! Nju spasite! Ja sam to za nju uinio! Gledaoci su dobro razumjeli to je molio. Videi onesvijetenu djevojku, koja se pri golemu tijelu Li-gijevu uinila kao malo dijete, ganue osvoji puk, vitezove i senatore. Njena sitna prilika, bijela kao da je isklesana od alabastra, njena nesvjestica, jeziva opasnost iz koje ju je izbavio div, i najposlije njena ljepota i njegova odanost dirnue srca. Neki su mislili da to otac moli smilovanje za svoje dijete. Samilost bukne estoko kao plamen. Dosta je ve bilo ljudima krvi, dosta smrti, dosta muka. Zagueni suzama, stadoe glasovi vapiti milost za oboje. Urso je, meutim, obilazio arenom i njiui neprestano djevojku na rukama kretnjom je i oima molio za nju ivot. Uto Vinicije skoi s mjesta, preskoi ogradu koja je dijelila prva mjesta od arene i, pritravi Ligiji, pokri togom njeno tijelo. Zatim razdere tuniku na prsima i otkri time brazgotine od rana zadobivenih u armenskom ratu, te prui ruke prema puku. Tada zanos svijeta prijee svaku mjeru koja se ikada vidjela u amfiteatrima. Svjetina stade topo-tati i urlati. Glasovi koji su vikali milost, postadoe prosto grozni. Narod se nije vie zauzimao samo za rvaa, nego je ustajao i na obranu djevojke i vojnika i njihove ljubavi. Tisue gledalaca okrenue se k Cezaru sijevajui oima od gnjeva i stisnutih pesnica. No on je otezao i skanjivao se. Vinicija nije doista mrzio i do smrti Ligijine nije mu bilo nimalo 568 stalo, ali bi volio vidjeti tijelo djevojino isparano rogovima bivola ili razderano zubima zvijeri. Njegova okrutnost, kao i izroena mata te izroene poude nalazile su neku nasladu u slinim prizorima. A sad eto puk je htio da ga toga lii. Na tu misao pojavi se gnjev na njegovu ugojenu licu. Tatina mu takoer nije doputala da se pokori volji svjetine, a u isti mah nije joj se smio radi priroene stralji-vosti protiviti. Zato ustade i pogleda nee li barem meu augu-stianima opaziti da dre palce okrenute k zemlji za znak smrti. No Petronije drao je ruku uzdignutu uvis gledajui pri tom gotovo izazovno u njegovo lice. Praznovjerni, ali snoljivi Vestin, koji se bojao duhova, ali se nije bojao ljudi, davao je znak milosti. To je isto inio senator Scevin, i Nerva, Tulije Senecion, i stari uveni vojvoda Astorije Skapula, i Antistije, i Pison, i Vetus, i Krispin, i Minucije Termo, i Poncije Telesin, i Traseja, kojega je narod tovao kao najuglednijega. Kad je to Neron vidio, od-mae smaragd od oka s izrazom prezira i uvrijeenosti, kadli se Tigelin, kojemu je bilo stalo i do toga da prkosi Petroniju, sagne i ree: Ne uzmii, boanski: imamo pretorijance. Nato se Neron osvrne onamo, gdje je zapovjednitvo nad pretorijancima drao otri i dotad svom duom njemu odani Subrije Flavije, i ugleda neobinu stvar. Lice staroga tribuna bilo je grozno, ali obliveno suzama, i ruku je uzdigao za znak milosti. Meutim, narod stade hvatati bijes. Uzdigla se praina od topota nogu i zaklonila amfiteatar. Usred vike uli su se glasovi:

 Riobradi! Krvnik svoje matere! Palikua! Neron se prepade. Puk je bio svemoni gospodar u cirkusu. Preanji cezari, a osobito Kaligula, znali su kadto, dodue, raditi i protiv njegove volje, ali to je izazivalo svagda nemire, koji su dovodili i do prolijevanja krvi. No Neron je bio u drukijem poloaju. Ponajprije, kao komedijantu i pjevau trebala mu je naklonost puka, zatim htio ga je imati uza se protiv senata i patricija, a najzad je poslije po569 ara Rima nastojao svakojako da ga predobije za se i da svrati njegov gnjev na krane. Razumio je napokon da bi bilo opasno due opirati se, Smutnja, zametnuta u cirkusu, mogla je zahvatiti sav grad i imati neproraunane posljedice. Pogleda zato jo jednom Subrija Flavija, kapetana Scevina, senatorova roaka, vojnike i videi svuda namrtene obrve, uznemirena lica i uprte u sebe oi dade znak milosti. Tada se gromovit pljesak raz-lijee odozgo do dolje. Narod je ve bio siguran za ivot osuenih, jer su odsada oni dolazili pod njegovu zatitu, pa ih ni Cezar ne bi smio dulje goniti svojom srdbom. 570 LXVII etiri Bitinca nosila su Ligiju u Petronijevu kuu, a Vinicije i Urso ili su kraj nje urei se da je to prije predadu u ruke grkoga lijenika. Ili su utei, jer poslije dogaaja toga dana nisu mogli govoriti. Vinicije je jo bio kao polupriseban. Ponavljao je u sebi da je Ligija spaena, da joj ne prijeti vie ni tamnica ni smrt u cirkusu, da su se njihove nesree svrile jednom zauvijek i da je nosi doma, da se nee rastaviti vie od nje. I inilo mu se da je to vema poetak nekoga drugoga ivota nego java. Od asa do asa nadnosio se nad otvorenu nosiljku da gleda ono ljubljeno lice koje mu se pri mjeseevu svjetlu inilo uspavano, i ponavljao je u misli: To je ona! Krist ju je spasio! Sjeao se takoer da je u spoliarij, kamo su on i Urso bili odnijeli Ligiju, doao neki nepoznati lijenik i uvjerio ga da djevojka ivi i da e ivjeti. Od te misli radost mu je nadimala prsi, tako da je asomice malaksavao i oslanjao se na Ursovu ruku ne mogui ii svojom snagom. A Urso je gledao u nebo osuto zvijezdama i molio se. Ili su urno kroz ulice na kojima su tek podignute bijele kue jako blistale na mjeseini. Grad je bio pust. Negdje su samo hrpe ljudi, okienih zimzelenom, pjevale i igrale pred trijemovima uz frulu, uivajui divnu no i sveano vrijeme koje je trajalo od poetka igara. Istom kad su ve bili nadomak 571 kue, Urso se presta moliti i progovori tiho, kao da se boji da ne probudi Ligiju: Gospodine, to ju je Spasitelj izbavio od smrti. Kad sam je vidio na rogovima turovim, uo sam u dui glas: Brani je! I to je bio bez sumnje glas Jaganjev. Tamnica mi je izjela snagu, ali On mi ju je vratio za onaj as i On je nadahnuo onaj nemili puk da se zauzme za nju. Budi Njegova volja! A Vinicije odgovori: Neka bude hvaljeno Njegovo ime! Ali nije mogao govoriti vie, jer je naglo osjetio da mu silan pla navire u grudima. Uhvatila ga neodoljiva elja da se baci na zemlju i zahvali Spasitelju na udu i na milosru. Meutim stigoe kui. Sluge, kojima je sve bio javio posebno poslan rob, povrvjee da ih doekaju, jer je Pavao iz Tarsa obratio jo u Anciju vei dio tih ljudi. Nesree Vinicijeve bile su im dobro poznate, zato je njihova radost kad ugledae rtve istrgnute zlobi Neronovoj, bila golema, a poveavala se jo vie kad

je lijenik Teoklo, pregledavi Ligiju, izjavio da nije zadobila nikakve teke povrede i da e, kad joj proe slabost koja joj ostade nakon tamnike vruice, sasvim ozdraviti. Svijest joj se vratila jo iste noi. Probudivi se u divnoj lonici, rasvijetljenoj korintskim svjetiljkama, u mirisu od vervene, nije znala gdje je i to je s njom. Ostao joj je samo u sjeanju onaj as kad su je vezali za rogove biku, koji je bio sapet verigama, a sada, videi nad sobom lice Vinicijevo osvijetljeno blagim obojenim svjetlom, drala je da jamano nije vie na zemlji. Misli su joj se jo mutile u njenoj oslabljenoj glavi: inilo joj se prirodno da su stali gdjegod na putu u nebo zbog njene iz-muenosti i slabosti. Ne osjeajui ipak nikakva bola, osmjehnu se na Vinicija i htjede ga upitati gdje su ovo, ali joj iz usta izie samo tih apat u kojem je Vinicije jedva mogao razabrati svoje ime. A on klee kraj nje i, lako stavivi ruku na njeno elo, ree: 572 Krist te je spasio i vratio te meni! Usta joj se maknue opet nerazumljivim aptom, no zaas joj se vjee sklopie, prsi se uzdigoe lakim uzdahom, i ona zapade u dubok san, koji je oekivao lijenik Teoklo i poslije kojega je navijetao povratak zdravlju. A Vinicije osta uza nju kleei, uronjen u molitvu. Dua mu je kopnjela od ljubavi tako silno da se sasvim zanio. Teoklo je vie puta ulazio u lo-nicu, nekoliko puta iza odmaknutoga zastora ukazivala se zlatokosa Euniina glava. Napokon su i dra-lovi, koje su gojili u vrtovima, stali graktati navi-jetajui dan, a on je jote grlio u misli noge Kristove ne videi i ne ujui to biva oko njega, srca pretvorena u plamen zahvalne rtve, zaronivi u ushienje, za ivota jo napola uznesen u nebo. 573 LXVIII Nakon osloboenja Ligijina, Petronije nije htio draiti Cezara, pa poe za njim, zajedno s ostalim augustianima, na Palatin. elio je uti o emu e ondje govoriti, a osobito da se uvjeri nee li Tige-lin izmisliti to novo da upropasti djevojku. I ona i Urso dolazili su, dodue, u neku ruku pod zatitu puka i bez teke sumnje nitko nije sada smio dii na njih ruke, no Petronije, znajui mrnju kakvom je plamtio na njega svemoni prefekt pretorijanski, nagaao je da e po svoj prilici, kad nije mogao izravno da mu se osveti, nastojati da bilo kakvim nainom iskali osvetu na njegovu sestriu. Neron je bio gnjevan i razdraen jer se predstava svrila sasvim drukije nego je on elio. Petronija nije htio ni pogledati, no on mu se ne gubei hlad-nokrvnosti priblii sa svom slobodom arbitra elegancije i ree mu: Zna li, boanski, to mi pada na um? Napii pjesmu o djevici koju zapovijed svjetskoga vladara oslobaa s rogova divljega tura i vraa je dragome. Grci su utljiva srca, i uvjeren sam da e ih zaarati takva pjesma. Neronu se uza svu razdraenost svidjela ta misao, i to s dva razloga: najprije kao graa za pjesmu, a drugo to je mogao slaviti u njoj sam sebe kao velikodunoga vladara svijeta. Zato pogleda asak Petronija i ree: 574 Tako je! Moda ima pravo! Ali pristoji li se meni da pjevam svoju dobrotu? Ne treba da sebe spominje. U Rimu e ionako svatko pogoditi o kome je rije, a iz Rima se vijesti raznose po svem svijetu. I uvjeren si da e se to svidjeti u Grkoj? Hoe, tako mi Poluksa! I otie zadovoljan, jer je sada bio uvjeren da Neron, komu je cijeli ivot bio

udeavanje stvarnosti prema knjievnim fikcijama, nee htjeti pokvariti temu, i time e sasvim svezati Tigelinu ruke. No to nije promijenilo njegovu namjeru da Vinicija otpravi iz Rima, im samo zdravlje Ligiji ne bude tome smetalo. Zato, vidjevi ga drugi dan, ree mu: Odvezi je na Siciliju. Dogodilo se neto takvo da vam sa strane Cezarove nita ne prijeti, ali Ti-gelin je spreman posluiti se i otrovom, ako ne iz mrnje na vas, a ono na me. Vinicije se osmjehne i odgovori: Ona je bila na rogovima divljega tura, pa ju je ipak Krist spasio. A ti mu prinesi na ast stotinu volova odgovori Petronije sa sjenkom nestrpljivosti ali nemoj traiti od Njega da je dva puta spaava ... Sjea li se kako je Eol doekao Odiseja, kad se vratio da ga iznova zamoli za povoljne vjetrove? Bogovima nije drago da im se dosauje. Kad joj se vrati zdravlje odvrati Vinicije odvest u je Pomponiji Grecini. I uinit e to bolje, jer Pomponija boluje. Kazivao mi je o tome roak Aulov, Antistije. Ovdje e se, meutim, dogoditi takve stvari da e ljudi vas zaboraviti, a u dananja vremena najsretniji su oni koji su zaboravljeni. Fortuna vam bila sunce zimi, a ljeti hladak! Rekavi to, ostavi Vinicija njegovoj srei, a sam ode Teoklu da ga pita za Ligijino zdravlje. No njoj nije prijetila vie pogibao. U podzemlju bi je zbog iznemoglosti od tamnike groznice srvao pokvareni uzduh i nezgoda mjesta: no sad ju je okru575 ivala najnjenija panja, i ne samo obilje nego i rasko. Iza dva dana po nalogu Teoklovu stadoe je iznositi u vrtove, koji su okruivali vilu, u kojima je ostajala po vie sati. Vinicije joj kitio nosiljku sasama, a osobito perunikama, da je sjeaju atrija u Aulovoj kui. esto su sakriveni u sjeni razgrana-toga stabla, drei se za ruke, razgovarali o prolim jadima i prolim bojaznima. Ligija mu je govorila da ga je Krist namjerno provodio kroz muku, da mu promijeni duu i uzdigne je k sebi, a on je osjeao da je to istina, i da nije ostalo u njemu nita od staroga patricija koji nije priznavao drugoga zakona do svojih pouda. No u tome spominjanju nije bilo nita gorko. inilo im se oboma da su im itave godine preletjele preko glave i da je ta strana prolost daleko za njima. Sad ih obuzima mir kakvoga nikad dotad nisu osjetili. Neki novi ivot, neizmjerno sretan, iao je k njima i obuzimao ih. U Rimu je mogao bjesniti Cezar i zadavati svijetu strah, ali oni su osjeali nad sobom zatitu stoput moniju, te se nisu vie bojali ni njegove zlobe ni njegova mahnitanja, kao da je prestao biti gospodar njihova ivota ili smrti. Jednom pred zalazak sunca zaue od dalekih vivarija riku lavova i drugih divljih zvijeri. Neko su ti glasovi plaili Vinicija kao zla kob, sad se pogledae samo s osmijehom, i zatim oboje digoe oi k veernjoj rumeni. Kadto je Ligija, budui jote veoma slaba i nemajui snage da hoda sama, zaspala u vrtnoj tiini, a on je bdio nad njom i gledajui njeno uspavano lice mislio bi nehotice da to nije vie ona Ligija koju je susreo kod Aulovih. I, odista, tamnica i bolovanje ugasie donekle njenu ljepotu. Kad ju je viao kod Aula i kasnije, kad je doao da je otme iz kue Mirjamine, bila je tako krasna kao kip i ujedno kao cvijet, a sad joj je lice postalo gotovo prozirno, ruke su joj omr-avjele, tijelo oslabilo od bolesti, usta poblijedjela i oi su se inile manje plave nego prije. Zlatokosa Eunika, koja joj je nosila cvijee i dragocjene tkanine za pokrivanje nogu, bila je prema njoj kao ciparska boica. Esteta Petronije zaludu se trudio da 576 nae u njoj nekadanje ari, i slijeui ramenima mislio je u dui, da ova sjena iz

Elizejskih poljana nije vrijedila toliko napora, toliko bolova i muka to umalo nisu popile ivot Viniciju. No Vinicije, koji je ljubio sada njenu duu, ljubio ju je jo vie i kad ju je uvao uspavanu, inilo mu se da uva sav svijet. 37 Qu vadi 577 LXIX Glas o udesnom spasu Ligijinu rairio se brzo meu rasprenim kranima, koji ostadoe od pogibije. Vjernici stadoe dolaziti da vide onu nad kojom se oito pokazala milost Kristova. Doao je najprije mladi Nazarije s Mirjamom kod kojih se jo krio Petar Apostol, a za njima su stizali i drugi. Svi su skupa s Vinicijem, Ligijom i Petronijevim robovima sluali paljivo prianje Ursovo o glasu koji se javio u njegovoj dui i zapovjedio mu da se bori s divljom zvijeri, i svi su odlazili s nadom i utjehom da Krist nee dati da se istrijebe sasvim sa zemlje njegovi priznavaoci prije nego sam doe na strani sud. I ta nada hrabrila im je srca, jer gonjenje nije jo prestajalo. Koga bi javno miljenje oznailo za kranina, toga su gradski vigili odmah vodili u tamnicu. rtava je, istina, bilo ve manje, jer su glavni dio vjernika bili ve pohvatali i umorili na mukama, a ostali izioe iz Rima da bi u daljim pokrajinama preivjeli oluju, ili su se najbriljivije sakrivali ne smijui se skupljati na molitvu drukije nego u pjeanicima iza grada. Ipak su ih potjere jote svaku-da traile, i premda su prave igre bile ve dovrene, uvali su ih za budue ili ih osuivali na smrt. Ako rimski puk i nije vie vjerovao da su krani prouzroili poar grada, ipak su bili oglaeni za neprijatelje ovjeanstva i drave, i edikt protiv njih trajao je jo u staroj snazi. Petar Apostol dugo se nije smio pokazati u Petro-nijevoj kui, dok napokon nije jedno vee Nazarije 578 nagovijestio njegov dolazak. Ligija, koja je ve sama hodala, i Vinicije istrae mu u susret i stadoe mu grliti noge, a on ih je pozdravljao s to veim uzbuenjem to mu nije ostalo mnogo ovaca u stadu nad kojim mu je upravu povjerio Krist, i nad ijom je sudbinom plakalo sada njegovo veliko srce. I zato, kad mu Vinicije ree: Gospodine, zbog tvojega zagovora vratio mi ju je Spasitelj, on odgovori: Vratio ti ju je zbog tvoje vjere i radi toga da ne zani-jeme sva usta koja ispovijedaju ime Njegovo. I jamano je u taj as mislio na one tisue djece svoje, raskinute od divljih zvijeri, na one krieve, kojima su bile zasaene pune arene, i na one ognjene stupove u carskim vrtovima, jer je to govorio s velikom alou. Vinicije i Ligija opazie takoer da mu je kosa sasvim posijedjela, da mu se tijelo zgr-bilo, a u licu mu je bilo toliko tuge i strpljenja, kao da je proao kroza sve one bolove i muke kroz koje prooe rtve bijesa i ludila Neronova. No oboje su ve razumjeli, kad se Krist podloio muci i smrti, da joj se ne moe nitko ukloniti. Ipak im se srce stezalo gledajui Apostola, pritisnuta bremenom godina, truda i bola. Zato ga Vinicije, koji je za nekoliko dana mislio odvesti Ligiju u Napulj gdje e se sastati s Pomponijom i poi dalje na Siciliju, stade moliti da zajedno s njima ostavi Rim. No Apostol stavi ruku na njegovu glavu i odgovori: ujem u dui rijei Gospodnje, koje mi na Ti-berijadskom jezeru ree: Kad si bio mlai, opasao si se i iao kamo si htio; ali kad ostari, pruit e ruke svoje, i drugi e te opasati i voditi, kamo ne bude htio. Zato je pravo da idem za svojim stadom. I kad su svi zautjeli jer nisu razumljeli to govori, doda: Moj trud primie se kraju, ali gostoprimstvo i poinak uivat u istom u domu

Gospodnjem. Zatim se obrati k njima govorei: 579 Sjeajte me se, jer sam vas ljubio, kao otac to ljubi djecu svoju, i togod uinite u ivotu, inite na slavu Gospodnju! Govorei to, digne nad njih svoje stare drhtave ruke i blagoslovi ih, a oni su se privijali k njemu osjeajui da je to moda posljednji blagoslov to ga primaju iz njegovih ruku. Ipak im je bilo sueno vidjeti ga jo jedanput. Nekoliko dana poslije toga donese Petronije strane glasove s Palatina. Ondje otkrie da je jedan od oslo-boenika Cezarovih bio kranin, i naoe u njega poslanice Apostola Petra i Pavla iz Tarsa, kao i Ja-kovljeve, Judine i Ivanove. Boravak Petrov u Rimu bio je ve otprije poznat Tigelinu, ali je drao da je i on poginuo zajedno s tolikim tisuama drugih vjernika. Sad se pokazalo da su dva najvea poglavara nove vjere jo u ivotu i da se nalaze u prijestolnici, pa zato odlui da ih nae i uhvati pod svaku cijenu, nadajui se da e istom njihovom smru biti iupani posljednji korijeni omraene sekte. Petronije je uo od Vestina da je sam Cezar izdao zapovijed, da za tri dana i Petar i Pavao iz Tarsa budu u tamnici i da se itavi odredi pretorijanaca poalju da premetnu sve kue na Zatiberju. uvi to, Vinicije odlui da ode upozoriti Apostola na pogibao. Uvee ogrnue on i Urso galske plateve, koji im zaklonie lica, te otioe u Mirjaminu kuu, u kojoj je Petar boravio i koja je bila podno brdaca Janikula. Putem vidjee kue opkoljene vojnicima, koje su vodili neki nepoznati ljudi. Sav predio grada bio je uznemiren, a tu i tamo kupile su se hrpe radoznala svijeta. Ponegdje su satnici ispitivali uhvaene sunje da saznadu za Petra Simona i Pavla iz Tarsa. Urso i Vinicije, pretekavi vojnike, dooe sretno k stanu Mirjaminu, gdje naoe Petra, okruena aicom vjernih. Timotej, pomonik Pavla iz Tarsa, i Lino bili su takoer uz Apostola. Na glas o bliskoj opasnosti Nazarije ih izvede sve skrivenim prolazom do vrtnih vrataca, a odanle u puste kamenolome, koji su bili jedva nekoliko sto580 tina koraka od Janikulskih vrata. Urso je pri tome morao nositi Lina, kojemu se kosti, polomljene na mukama, nisu jo bile srasle. No kad stigoe u podzemlje, osjetie sigurnost i stadoe kod svjetla od ika, to ga je zapalio Nazarije, tiho vijeati kako da spase dragi ivot Apostolov. Gospodine ree sam Vinicije sutra neka te u cik zore Nazarije isprati iz grada do Albanskih planina. Tamo emo te stii i povesti u Ancij, gdje eka brod koji e nas dvoje prevesti u Napulj i Siciliju. Blaen dan i as kad stupi u dom moj i blagoslovi moje ognjite! Drugi su ga sluali s radou i navaljivali na Apostola govorei: Spasi se, pastiru na, jer ne moe vie ostati u Rimu. Sauvaj ivu istinu da ne pogine zajedno i s nama i s tobom. Posluaj nas koji te molimo kao oca! Uini to za ime Kristovo! vapili su drugi hvatajui se za njegove haljine. A on odgovori: Djeco moja! Tko zna kad e mi Gospod odrediti kraj ivota? Ali nije govorio da nee ostaviti Rima, i sam je kolebao to da uini, jer mu se ve odavna bila uvukla u duu neizvjesnost, a i strah. Stado mu je bilo raspreno, djelo porueno, Crkvu, koja je prije poara grada bila nabujala kao divno drvo, pretvorila je u prah mo Zvijeri. Nije ostalo nita osim suza, nita osim uspomena, muka i smrti. Sjetva je donijela obilan rod, ali ga je sotona zgazio u zemlju. ete anela ne dooe u pomo onima koji su ginuli, i sad se Neron

razmee u slavi nad svijetom, straan, moniji nego ikada, gospodar sviju mora i sviju zemalja. Cesto je ve Boji ribar pruao u samoi ruke k nebu i pitao: Gospodine, to u uiniti? Kako li u ostati? Kako u se ja, nemoan starac, boriti s neizmjernom silom Zloga kojemu si dopustio da vlada i pobjeuje? I vapio je iz dubine neizmjerne boli, ponavljajui u dui: Nema vie onih ovaca koje si mi zapovje581 dio da pasem, nema Tvoje Crkve. Pusto je i alost u Tvojoj stolici, pa to e mi sada zapovjediti? Hou li ovdje ostati ili da izvedem i ovo malo stada to je ostalo, da negdje za morima skrovito slavimo ime Tvoje? I bio je neodluan. Vjerovao je da istina nee poginuti i da e svakako pobijediti nad zlom, ali je ponekad mislio da jo nije doao njen as koji e nastati istom onda kada Gospod sie na zemlju u dan suda, sa silom i slavom stoput silnijom od Ne-ronove. esto mu se inilo, ako sam ostavi Rim, da e i vjernici poi za njim, pa e ih on tada povesti ak onamo u hladovite gajeve galilejske, nad tiho jezero Tiberijadsko, k pastirima, mirnim poput golubova ili ovaca koje ondje pasu po ubru i nardu. I sve vea elja za mirom i poinkom, sve vea enja za jezerom i Galilejom osvajala je ribarevo srce, sve su ee suze navirale na oi starcu. No kad je asovito bio ve odabrao to da uini, hvatao ga je nenadan strah i nemir. Kako e ostaviti ovaj grad u kojemu je toliko muenike krvi natopilo zemlju, gdje je toliko samrtnikih usta posvjedoilo istinu? Hoe li se on jedini ukloniti tome? I to e odgovoriti Gospodu kad uje rijei: Oni pomrijee za vjeru svoju, a ti pobjee? Noi i dani prolazili su mu u brizi i nevolji. Drugi, koje su raskinuli lavovi, oni koje su pribili na krieve, koje su sagali u vrtu Cezarovom, zaspali su poslije muka u Gospodu, a on nije mogao spavati i utio je muku veu od svih onih to su krvnici smiljali za svoje rtve. esto je ve zora zabijeljela krovove kua, dok je on jo vapio iz dubine oaloenoga srca: Gospode, zato si mi zapovjedio da ovamo doem i da u ovome brlogu Zvijeri postavim stolicu Tvoju? Trideset i etiri godine od smrti Gospoda svojega nije znao za odmor. S palicom u rukama obilazio je svijet i navijetao blagu vijest. Troio je svoju snagu putujui i trudei se. A kad je napokon u 582 ovom gradu, koji je bio glava svijetu, utvrdio djelo Uiteljevo, jedan ognjeni dah Zlobe spalio je sav njegov trud, i on je vidio da treba borbu iznova uzeti na se. I kakvu borbu! S jedne strane Cezar, senat, puk, legije, koje su gvozdenom guvom sapele svijet, nebrojene gradove, nebrojene zemlje, sila, kakve oko ljudsko nije vidjelo, a s druge strane on, tako pritisnut godinama i radom da su mu slabake ruke jedva ve mogle nositi putnu palicu. Zato je kadto govorio u sebi, da se on ne moe ogledati s carem rimskim, i da to djelo moe izvriti jedino Krist. Sve te misli proletjele su sad kroz njegovu brinu glavu, kad je sluao molbe posljednje aice svojih vjernih, a oni okruujui ga sve tjenjim kolom ponavljali su molbenim glasom: Spasi se, Rabi, i izvedi nas iz moi Betije! Napokon i Lino prignu pred njim svoju izmuenu glavu. Gospodine govorio je tebi je zapovjedio Spasitelj da pase Njegove ovce, ali ih vie nema ovdje, ili ih sutra nee biti. Zato idi onamo gdje ih moe nai.

Rije Boja ivi jo i u Jeruzalemu i u Antiohiji i u Efezu i u drugim gradovima. to e postii ako ostane u Rimu? Kad pogine, samo e uveati trijumf Zvijeri. Ivanu Gospod nije odredio kraj ivota. Pavao je graanin rimski i bez suda ne mogu ga kazniti, ali ako se nad tobom, Uitelju, razbjesni mo paklena, tada e oni kojima je ve klonulo srce, pitati: Tko je nad Neronom? Ti si stijena na kojoj je sazdana Crkva Boja. Pusti nas da umre-mo, a nemoj dopustiti da Antikrist pobijedi namjesnika Bojega, i nemoj se vraati ovamo dok Gospod ne slomi onoga koji je lio nevinu krv. Pogledaj na suze nae! ponavljali su svi nazoni. Suze potekoe i niz Petrovo lice. No zaas usta i, pruivi ruke nad ljudima koji su kleali, ree: Neka bude ime Gospodnje hvaljeno i neka bude volja Njegova! 583 LXX Sutradan u osvit zore ila su dva tamna lika Api-jevom cestom prema Kampanijskoj ravnici. Jedan je od njih bio Nazarije, drugi Petar Apostol, koji je ostavljao Rim i u njemu izmuene vjernike. Nebo na istoku ve se obojilo laganim zelenim od-sjevom koji se ozdo polagano sve izrazi ti je porub-ljivao afranovom bojom. Lie na drveu, osrebre-no lakom rosom, bijeli mramor ljetnikovaca i okna vodovoda, koji su se pruili preko ravnice do grada, pomaljali su se iz sjene. Zelenilo neba postajalo je sve otvorenije zasiu-jui se zlatom. Zatim se istok zarumeni i obasja Albanske planine, koje se pojavie divne, svijetle, kao da su graene od ljiljanova bjelila. Osvit je odsijevao na kapljicama rose, koje su treptjele na Uu po drveu. Magla se prorjeivala otkrivajui sve iri vidik na ravnicu, na kue u njoj, na groblja, gradie i skupove drvea, meu kojima su se bijeljeli stupovi hramova. Put je bio pust. Seljaci, koji su vozili povre u grad, nisu jo bili upregli svoja kola. Od kamenih ploa, kojima je put bio sve do planina poploen, odjekivala je u tiini kripa drvenih postola. Zatim sunce odskoi iza gore, ali ujedno udan prizor pade u oi Apostolu. Uini mu se da se zlatni kolut sunca, mjesto da se die sve vie i vie na nebu, odronio s brda i da se valja cestom. Tada stade Petar i ree: 584 Vidi li ovo svjetlo koje nam se primie! Ne vidim nita odgovori Nazarije. No Petar se opet javi zaas, zaslonivi rukom oi: Neka prilika ide k nama u sunanom sjaju. No do uiju im nije dopro ni najmanji odjek od koraka. Oko njih bila je potpuna tiina, samo je Nazarije vidio kako u daljini trepti drvee, kao da ga netko potresa, a sjaj se sve vema razlijeva ravninom. I stade gledati u udu Apostola. Rabi, to je to? povika uznemireno. A Petru ispade iz ruku putna palica, oi mu se zagledae ukoeno preda se, usta se otvorie, na licu se ukaza uenje, radost, ushit. Najednom pade na koljena pruivi ruke preda se, a iz usta mu se ote vapaj: Kriste ...! Kriste ...! I pade glavom na zemlju, zatim se u tiini zaue jecanjem isprekidane stareve rijei:

 Quo vadi, Domine?1 Nazarije nije uo odgovora, ali do uiju Petrovih dopre glas tuan i blag, koji ree: Kad ti ostavlja puk moj, idem u Rim da me drugi put razapnu. Apostol leae na zemlji s licem u prahu, ukoen i bez rijei. Nazariju se ve uinilo da se onesvijestio i umro, no Petar napokon usta, die drhtavim rukama palicu i ne govorei nita okrene se put sedam gradskih breuljaka. A djeak vidjevi to, ponovi poput jeke: Quo vadi, Domine? U Rim! odgovori tiho Petar. I vratie se. Pavao, Ivan, Lino i svi vjerni prijatelji doekae ga s uenjem i to s veim strahom to su upravo u praskozorje, odmah poslije njegova odlaska, preto1 Kamo ide, Gospodine? 585 rijanci opkolili stan Mirjamin traei u njemu Apostola. No on im je na sva pitanja odgovarao samo radosno i spokojno: Vidio sam Gospoda! I jo iste veeri ode na ostriansko groblje da nauava i krsti one koji su eljeli da se okupaju u vodi ivota. I otada je dolazio onamo svaki dan, a za njim su ile svaki dan sve vee gomile. inilo se da se iz svake muenike suze raaju novi priznavaoci i da svakome jeku na areni odjekuje tisuu grudi. Neron je greznuo u krvi. Rim i sav neznaboaki svijet mahnitao je. No oni, kojima se grstilo na opaine i ludosti, oni koji su bili gaeni, oni kojima je ivot bio pun jada i potlaenosti, svi potiteni, svi alosni, svi nesretni dolazili su sluati divne propovijedi o Bogu koji je iz ljubavi k ljudima bio raspet i otkupio njihove grijehe. I nalazei Boga, kojega su mogli ljubiti, nalazili su ono to nije mogao dati dotad nikome ovaj svijet: sreu u ljubavi. I Petar je razumio da ni Cezar ni sve njegove legije nee savladati ive istine, da je nee potrnuti ni suze ni krv, i da sad istom nastaje njezina pobjeda. Razumio je takoer zato ga je Gospod vratio s puta; jer je ovaj grad oholosti, opaine, rasputenosti i sile postajao Njegov grad i dvostruka prijestolnica, iz koje je na sav svijet izlazila vlast nad tijelima i nad duama. 586 LXXI Napokon navri se vrijeme obojici apostola. No kao za svretak slube bilo je dano Bojem ribaru da ulovi dvije due u tamnici. Vojnici Proces i Mar-tinian, koji su ga uvali u Mamertinskoj tamnici, primie krst. Zatim nasta as muke. Neron tada ne bijae u Rimu. Osudu izdadoe Helije i Politet, dva osloboenika kojima je Cezar povjerio za svoje ne-nazonosti upravu nad Rimom. Starca Apostola dadoe najprije, kako je zakon propisivao, ibati, a sutradan ga izvedoe izvan gradskih zidova na Vatikanske breuljke, gdje je imao pretrpjeti kaznu na kriu. Vojnici se zaudie mnotvu koje se skupilo pred tamnicom, jer po njihovu shvaanju smrt prosta ovjeka i jo k tome tuinca nije mogla biti tako zanimljiva, a nisu razumjeli da se ono mnotvo ne sastoji od radoznala svijeta nego od istovjemika koji su eljeli ispratiti na stratite velikoga Apostola. Napokon se po podne otvorie vrata na tamnici, i Petar se pokaza usred odreda pretorijanaca. Sunce se ve bilo poneto spustilo k Ostiji, dan je bio tih i vedar. Petru iz obzira na njegove stare godine nisu zapovjedili da nosi kri drei da ga ne bi mogao nositi, niti su mu metnuli procijep oko vrata, da mu ne oteavaju puta. Iao je slobodno i vjernici su ga mogli dobro vidjeti. U asu kad se meu kacigama vojnikim pokazala njegova sijeda glava, nasta pla meu svijetom, ali

odmah gotovo presta, jer je starevo lice bilo tako vedro i sjalo se takvom ra587 dou da su svi razumjeli da to ne ide rtva na gu-bilite, nego da pobjednik stupa u trijumfalnom pohodu. Tako je doista i bilo. Ribar, obino ponizan i pognut, iao je sada uspravan, vii uzrastom od vojnika, pun ugleda. Moglo bi se initi da prolazi vladar, okruen pukom i vojnicima. Sa svih strana ue se glasovi: Eno Petar odlazi ka Gospodu! Svi kao da zaboravie da ga eka muka i smrt. Ili su u sveanoj ozbiljnosti, ali mirno, osjeajui da se od smrti na Golgoti nije dotad dogodilo nita tako veliko, pa kako je ona otkupila svijet, tako e ova otkupiti ovaj grad. Putem se svijet zaustavljao u udu gledajui onoga starca, a uenici, stavljajui im ruke na ramena, govorili su mirnim glasom: Gledajte kako umire pravednik koji je poznavao Krista i propovijedao ljubav po svijetu. A oni su se zamiljali i odlazili govorei u sebi: Zaista, ovaj nije mogao biti nikakav zloinac! Putem se stiavao agor i ulina vika. Pratnja je prolazila izmeu nedavno sazidanih kua, izmeu bijelih stupova hramova, nad ijim se vrhovima vidjelo nebo duboko, mirno i modro. Ili su tiho, kadto bi samo zveknulo vojniko oruje ili bi se zauli glasovi molitve. Petar ih je sluao i lice mu se sjalo sve veom radou, jer mu je pogled jedva mogao obuhvatiti one tisue vjernih. Osjeao je da je djelo dovrio, i znao je ve da e ona istina koju je svega ivota svoga navijetao, zaliti sve poput puine i da je nita nee moi zaustaviti. I mislei tako o tom dizao je oi uvis i govorio: Gospode, zapovjedio si mi da osvojim ovaj grad koji vlada svijetom, i ja sam ga osvojio. Naredio si mi da u njemu podignem stolicu Tvoju, i ja sam je podigao. To je Tvoj grad, Gospode, i ja idem k Tebi, jer sam se veoma utru-dio. Prolazei pored hramova govorio je: Bit ete Kristovi hramovi. Gledajui mnoinu ljudi koji su prolazili pred njegovim oima, govorio im je: Vaa 588 djeca bit e Kristove sluge. I iao je s osjeajem dovrenoga osvojenja, svjestan svoje zasluge, svjestan moi, miran, velik. Vojnici ga provedoe preko Trijumfalnog mosta, kao da time nehotice daju svjedoanstvo njegovu trijumfu, i vodili su ga dalje k Naumahiji i cirkusu. Vjernici sa Zatiberja pridruie se povorci i nastade takva navala svijeta da se kapetan koji je zapovijedao pretorijancima, dosjetivi se napokon da vodi takva velika sveenika kojega prate vjernici, prepao zbog odve malena broja vojnika. No nijedan uzvik ogorenja ili bijesa nije se uo u gomili. Lica su bila obuzeta veliinom asa, sveana i ujedno puna oekivanja, jer su neki uenici sjeajui se da se kod smrti Gospodnje otvarala zemlja od strave, a mrtvi ustajali iz grobova, mislili da e i sada moda nastupiti takvi oiti znaci po kojima se dovijeka nee zatrti uspomena na smrt Apo-stolovu. A drugi su pae mislili u sebi: Nee li Gospod izabrati Petrov as da sie s neba, kako je obeao, i uiniti sud nad svijetom? I u toj misli preporuali su se milosru Spasiteljevu. Ali oko njih bilo je mirno. inilo se da se brdaca griju i odmaraju na suncu. Napokon stade povorka izmeu cirkusa i breuljka Vatikana. Vojnici stadoe kopati jamu, drugi po-loie na zemlju kri, ekie i avle ekajui da se pripreme obave, a svijet, jednako tih i sabran, klee na koljena. Apostol, komu su glavu obasjale sunane zrake zlatnim sjajem, obrati se posljednji put ka gradu. Izdaleka, neto nie, vidio se Tiber kako se ljeska, na

drugoj obali Martovo polje, vie njega Augustov mauzolej ispod velikog kupalita koje je Neron upravo bio poeo zidati, jo nie Pompejevo kazalite, a za njima Septa Julia, na mjestima vidna, a na mjestima zaklonjena drugim zgradama, zatim mnotvo trije-mova, hramova, stupova kua, koje su se naspratile jedne vie drugih, i napokon ondje u daljini, brda, okiena kuama, grdan ljudski mravinjak kome su se krajevi gubili u plavoj magli, leglo opaina, ali i sile, ludosti, ali i sklada, koje je postalo glava svi589 jeta, njegov tlaitelj, ali i njegov zakon i mir, svemoan, nepobjediv, vjean. A Petar, okruen vojnicima, gledao je na nj, kao to vladar i kralj ogleda svoju djedovinu. I govorio mu je: Otkupljen si i moj. I nitko ne samo od vojnika, koji su kopali jamu u koju e usaditi kri, nego i od vjernih nije slutio da meu njima stoji pravi vladar ovoga grada i da e proi carevi, protei poplave barbarske, uminuti vjekovi, a ovaj e starac vladati ovdje nepromijenjeno i vjeno. Sunce se bilo jo vema nagnulo k Ostiji te se uvealo i zacrvenjelo. Sva zapadna strana neba planu neizmjernim sjajem. Vojnici se pribliie Petru da ga svuku. On se pak molio i najednom uspravio i visoko pruio desnicu. Krvnici se zaustavie kao uplaeni njegovom prilikom, vjernici zadrae dah u prsima drei da eli progovoriti. Nasta nijema tiina. A on stojei na visu stade uzdignutom desnicom initi znak kria dajui na smrtnom asu blagoslov. Urbi et orbi.1 Ono isto divno vee drugi odred vojnika vodio je Ostijskom cestom Pavla iz Tarsa k mjestu, zvanom Aquae Salviae. I za njime je ilo mnotvo vjernika, koje je bio obratio, a on je prepoznavao blie znance, zaustavljao se i razgovarao s njima, jer mu je kao rimskome graaninu straa pokazivala vei obzir. Za vratima, koja su se zvala Tergemina, susretne Plautilu, ker Flavija Sabina, i videi njeno mlado lice zaliveno suzama ree: Plautilo, keri vjenoga Spasa, idi u miru! Samo mi pozajmi koprenu da mi njome veu oi kad budem polazio Gospodu. I uzevi koprenu iao je dalje lica tako radosna, kao radnik, koji se utruen vraa kui. Misli nje1 Gradu i svijetu. 590 gove, kao u Petra, bile su mirne i vedre poput tog veernjeg neba. Oi su gledale zamiljeno na ravnicu koja je pukla pred njima, i na Albanske planine, utopljene u svjetlo. Sjeao se svojih putovanja, trudova i rada, svojih borba u kojima je pobjeivao, crkava, to je on po svim zemljama i za svim morima osnovao, mislio je kako je dobro zaradio odmor. I on je takoer dovrio djelo. Bio je uvjeren da e u borbi, to je njegova istina navijestila svijetu, ona pobijediti, i duu mu je razgaljivala neizmjerna vedrina. Put do stratita bio je dalek i ve je nastajalo vee. Gore se zalie grimizom, a podnoja su im upadala polako u sjenu. Stada su se vraala kui. Negdje su ili u hrpama robovi s oruem na ramenima. Pred kuama na putu igrala su se djeca gledajui radoznalo odio vojnika koji su prolazili. U onom veeru, u onom prozirnom zlatnom uzduhu bio je ne samo pokoj i smirenost nego neko blagoglasje, koje se, inilo se, sa zemlje die k nebu. A Pavao ga je uo i srce mu se napunjalo radou kod pomisli da je ovoj svjetskoj glazbi dodao jedan zvuk, kojega prije nije bilo i bez kojega je cijela zemlja bila kao mjed koja zvei i praporac koji jei.

I sjeti se kako je uio ljude ljubavi, kako im je govorio: Kad bi razdijelili imutak siromasima i kad bi znali sve jezike i sve tajne i sve nauke, nita im ne bi vrijedilo bez ljubavi, koja je milostiva, strpljiva, koja o zlu ne misli, ne eli oboavanja, sve trpi, svemu vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Evo ivot mu je proao uei ljude takvoj istini. A sad je govorio u dui: Kakva e joj sila odoljeti, i ta e je pobijediti? Kako e je moi uguiti Cezar, pa imao dvaput ovoliko legija, dvaput ovoliko gra-gova i mora i zemalja i naroda? I iao je kao pobjednik po nagradu. Sprovod napokon napusti glavni put, pa skrene na istok uskom stazom prema Slavijinim Vodama. Za goru je padalo crveno sunce. Kraj vrela satnik ustavi vojnike, jer je doao odluni trenutak. 591 No Pavao prebacivi preko ramena Plautilin veo, da njime zavee sebi oi, uznese posljednji put pogled pun bezgraninoga spokoj stva prema vjeitoj veernjaci, te se molio. Da, posljednji trenutak je doao! Ali on je pred sobom vidio veliki put od svjetlosti, koji je vodio na nebo, i u dui govorio one iste rijei koje su mu se ve prije javile u uti da je ispunio slubu i da mu je kraj blizak: Borbom sam se dobrom borio, vjeru sam odrao, poziv sam izvrio, najposlije odreen mi je vijenac pravednosti. 592 LXXII A Rim je bjesnio kao prije, te se inilo da taj grad koji je osvojio svijet, poinje na kraju u nedostatku voa razdirati sam sebe. Jo prije nego je apostolima kucnuo posljednji as, nastala je Pisonova urota, a za njom tako nemilostivo smicanje najviih glava u Rimu, da se i onima koji su vidjeli boanstvo u Neronu, on najposlije uinio boanstvom smrti. Tuga pade na grad, strah osvoji kue i srca, ali tri-jemovi kua ovjenavali su se brljanom i cvijeem, /er nije bilo slobodno pokazivati alost za pokojnicima. Ljudi koji su se jutrom budili, pitali su se-Na koga e danas doi red? eta sablasti koja se vukla za Neronom, uveavala se svakoga dana. Pison je platio glavom zavjeru, a za njim odoe Seneka i Lukan, Fenije Rufo, i Plaucije Lateran, i Flavije Scevin, i Afranije Kvinecijan, i rasputeni drug Cezarov mahniti Tulije Senecion, i Prokul, i Ararik, i Tugurin, i Grato, i Silan, i Proksim, i Su-brije Flavije, neko odan svom duom Neronu, i Sulpicije Asper. Jedni pogiboe zbog svoje nitavo-sti, drugi zbog straivosti, neki zbog bogatstva, neki zbog junatva. Neron sam, uplaen samim brojem prevratnika, pokrio je vojskom zidove i drao grad kao u opsadi, aljui svaki dan kapetana sa smrtnim osudama u sumnjive kue. Osueni su se poni-zivali jo u pismima punim laskanja, zahvaljujui Cezaru na osudi i zapisujui mu dio imutka, ne bi li ostatak djeci sauvali. inilo se ve da Neron navlas 38 Quo vadi 593 prevruje svaku mjeru da bi se uvjerio koliko su se ljudi ponitili i dokle e podnositi krvavu vladu. Za urotnicima pogubie njihove roake, prijatelje pa i proste znance. Stanovnici divnih, poslije poara sazidanih kua, izlazei na ulicu bili su sigurni da e ugledati itave redove sprovoda. Pompej, Kornelije Marcijal, Flavije Nepot i taci je Domicije poginue optueni da ne ljube dosta Cezara. Novije Prisko poginuo je zato to je bio prijatelj Senekin, Rufiju Krispu zabranie vatru i vodu, jer je negda bio mu Popejin. Velikoga Traseju pogubila je krepost, mnogi su platili ivotom plemenit rod, ak i Popeja pade rtvom asovite naprasitosti Cezarove.

A senat je puzao pred stranim vladarom, dizao mu u ast hramove, inio zavjete za njegov glas, kitio vijencima njegove kipove i odreivao mu sveenike kao boanstvu. Sa strepnjom u dui ili su senatori na Palatin da veliaju pjevanje Periodo-nikesa i da luduju s njima skupa u orgiji grijeha, vina i cvijea. A meutim je ozdo na njivi, natopljenoj krvlju i suzama, nicala tiho, ali sve snanije Petrova sjetva. 594 LXXIII Vinicije Petroniju! Znamo i ovdje, carissime, to se dogaa u Rimu, a to ne znamo, to nam dokazuju tvoja pisma. Kad baci kamen u vodu, ire se valovi sve dalje i dalje naokolo, pa je takav val ludovanja i zlobe dopro s Palatina sve do nas. S puta u Grku bio je ovamo poslan od Cezara Karinat koji je oplijenio gradove i hramove da napuni praznu dravnu riznicu. Za cijenu znoja i ljudskih suza gradi se u Rimu Domus aurea, Zlatni dom Cezarov. Moe biti da svijet nije gledao dosad takve kue, ali nije gledao ni takve nepravde. Ta ti zna Karinata. Slian mu je bio Hilon, dok nije smru otkupio ivot. No do gradia u naoj okolici nisu doprli njegovi ljudi, moda zato to u njima nema hramova ni blaga. Pita, jesmo li sigurni? Odgovorit u ti samo da smo zaboravljeni, i neka ti to bude dosta za odgovor. Evo ovaj as iz trijema, gdje ti piem, vidim na tihi zaton, a u njemu Urso na lai, gdje puta mreu u bistru puinu. ena moja prede crvenu vunu uza me, a u vrtovima u hladu bajama pjevaju nai robovi. Divna li mira, carissime, i divna zaborava starih nevolja i bolova! Ali ne predu nam ovo Parke, kako ti pie, tako blago nit naega ivota, nego nas blagoslivlja Krist, ljubljeni na Bog i Spasitelj. alost i suze znamo, jer nam naa istina nalae da oplakujemo tuu nesreu, ali i u tim je suzama utjeha, vama nepoznata, da emo jednom, kad proe vrijeme naega ivota, nai sve one drage koji su poginuli i koji e za Boju istinu 595 jote poginuti. Za nas Petar i Pavao nisu umrli, nego su se rodili na slavu. Due nae vide ih i dok oi plau, srca se raduju njihovu veselju. Da, dragi, sretni smo od sree koju nita ne moe poruiti, jer smrt, koja je za vas svretak svega, nama e biti samo prijelaz u jo vei mir, veu ljubav, veu radost. I tako nam prolaze ovdje dani i mjeseci u spo-kojstvu srca. Sluge nae i robovi vjeruju jednako kao i mi u Krista, a jer je on zapovjedio ljubav, ljubimo se svi. esto se, kad sunce sjeda ili kad ve mjesec obasja puinu, razgovaramo ja i Ligija o prolim vremenima koja nam se danas priinjaju kao san, i kad pomislim kako je ta draga glava, koju sad svaki dan ljuljam na svojim grudima, blizu bila muci i smaknuu, svom duom veliam svojega Gospoda, jer iz onih ju je ruku mogao On jedini istrgnuti, spasiti iz arene i vratiti mi je zauvijek. O Pe-tronije, ti si vidio koliko ta nauka daje utjehe i ustrajnosti u nesrei, koliko strpljivosti junatva pred smru, pa sad doi, pogledaj koliko daje sree u obinom svakidanjem ivotu. Ljudi, vidi, nisu dosad poznavali Boga kojega bi mogli ljubiti, zato se nisu ni meu sobom ljubili i otuda im je dolazila nevolja, jer kao to svjetlo dolazi od sunca, tako srea dolazi od milosti. Nisu ih nauili toj istini ni zakonodavci ni filozofi, i nije je bilo ni u Grkoj ni u Rimu, a kad kaem: ni u Rimu, to znai na cijelome svijetu. Suha i hladna nauka stoika, kojoj pristupaju kreposni ljudi, kali srca kao maeve, ali ih ini ravnodunima, mjesto da ih ini boljima. No zato ja to kazujem tebi, koji si vie uio i vie razumije od mene? Ta i ti si znao Pavla iz Tarsa i esto si s njime dugo razgovarao pa zna najbolje da li prema istini, to ju je on propovijedao, sve nauke vaih filozofa i retora nisu prazni

mjehurii na vodi i pusta zveka rijei bez znaenja. Sjea se pitanja to ti ga je zadao: A da je Cezar kranin, zar se ne biste osjeali sigurniji, sigurniji u posjedu onoga to imate, bez briga i mirni za sutranji dan? No ti si mi odvraao da je naa istina neprijatelj ica ivota, a ja ti odgovaram, kad bih od poetka lista 596 ponavljao samo dvije rijei: Sretan sam! da ti jo ne bih mogao svoje sree iskazati. Rei e mi na to da je moja srea Ligija. Jest dragi! Zato jer ljubim njenu neumrlu duu i jer se oboje ljubimo u Kristu, i u takvoj ljubavi nema ni rastajanja, ni nevjere, ni promjene, ni starosti, ni smrti. Jer kad proe mladost i ljepota, kad svenu naa tijela te doe smrt, ljubav e ostati, jer due nee poginuti. Dok mi se oi nisu otvorile svjetlu, bio sam spreman za Ligiju upaliti i svoju kuu, a sad ti kaem: nisam je ljubio, jer me je ljubiti istom Krist nauio. U Njemu je vrelo sree i mira. To ti ne govorim ja, nego oevidna istina sama. Isporedi vae naslade kojima se na naliju krije nemir, vau opojenost, nesigurnu za sutranji dan, vae orgije, sline daama o ukopu, sa ivotom kranskim, pa e nai gotov odgovor. No da uzmogne bolje isporediti, doi u nae gore, koje miriu ubrom, u nae hladovite maslinike, na nae brljanom obrasle obale. Ovdje te eka mir kakvoga odavna nisi uivao, i srca koja te istinski ljube. U tebe je dua plemenita i dobra, pa si zavrijedio da bude sretan. Tvoj bistri um znat e razabrati istinu, i kad je upozna, zavoljet e je, jer moda je mogue da joj bude tko neprijatelj, poput Cezara i Tigelina, ali ravnoduan prema njoj ne moe biti nitko. O, moj Petronije, i ja i Ligija tjeimo se nadom da emo te skoro vidjeti. Budi zdrav, sretan i doi! Petronije je naao list Vinicijev u Kumi, kamo je bio stigao s ostalim augustianima, koji su ili za Ne-ronom. Dugogodinja njegova borba s Tigelinom primicala se kraju. Petronije je ve znao da mora u njoj pasti, i razumio je uzroke tome. to je Neron svaki dan nie padao u ulozi komedijanta, budale i vozaa, to je dublje upadao u boleljivu, odvratnu i surovu zaputenost, gizdavi arbiter elegancije bivao mu je sve vei teret. Pa i kad je Petronije utio, Neron je u njegovoj utnji vidio osudu, ukor, i kad je hvalio, vidio je porugu. Gizdavi patricije draio je njegovu tatinu i budio zavist. Njegovo bogatstvo i divna djela umjetnosti postadoe predmet poude 597 i vladara i svesilnoga ministra. Potedjeli su ga dotad radi puta u Grku, gdje je njegov ukus i njegovo poznavanje grkih stvari moglo dobro posluiti. No pomalo je Tigelin stao tumaiti Neronu da Karinat jo nadmauje ukusom i znanjem Petronija i da e bolje od njega znati u Grkoj prirediti igre, primanja i trijumfe. Od toga je asa Petronije propao. Ali mu ne smjedoe poslati osude u Rimu. I Cezar i Tigelin sjeali su se da je onaj mekoputni esteta koji je pretvarao no u dan i zanimao se samo za naslade, umjetnost i gozbe, kao prokonzul u Bitiniji, a zatim kao konzul u prijestolnici pokazao veliku radinost i energiju. Drali su ga podobnim za sve, a znali su da u Rimu ima uza se ne samo ljubav naroda nego i ljubav pretorijanaca. Nitko od pouzdanika Nerono-vih nije znao predvidjeti kako e on u takvu sluaju raditi, zato se inilo pametnije izmamiti ga iz grada i pogubiti istom u provinciji. U tu svrhu dobio je poziv da s ostalim augustia-nima doe u Kumu, a on, ako se i jest domiljao prijevari, poao je na put moda zato da ne pokae javan otpor, a moda i stoga da pokae jo jednom Cezaru i augustianima veselo, bezbrino lice i da jo jednom uoi smrti svlada Tigelina. Meutim Tigelin ga je odmah tuio za prijateljstvo sa senatorom Scevinom, koji je bio dua urote Pisonove. Ljude Petronijeve, koji ostadoe u Rimu, zatvorie, a

kuu opkolie pretorijanskom straom. No on, doznavi to, ne pokaza straha, pa ni brige, i s osmijehom ree augustianima koje je ugostio u svojemu gizdavome ljetnikovcu u Kumi: Riobradome nisu mila otvorena pitanja, pa ete vidjeti to e se zbuniti kad ga zapitam je li on dao nalog da zatvore moju familiju u prijestolnici. Zatim ih pozva na gozbu pred daljim putovanjem i upravo je bio zabavljen njenim pripravama, kad mu stie Vinicijevo pismo. Primivi ga, Petronije se zamisli malo, no zaas mu lice ipak sine obinom vedrinom, i jo istu veer odgovori ovo: 598 Radujem se vaoj srei i divim se vaim srcima, carissime, jer nisam mislio da bi se dvoje zaljubljenih moglo koga treega izdaleka sjeati. A vi ne samo to me niste zaboravili nego me elite nagovoriti da idem na Siciliju da podijelite sa mnom svoj hljeb i svoga Krista, koji vam, kako pie, dariva tako obilnu sreu. Ako je tako, potujte ga! Ja mislim, dragi, da ti je Ligiju vratio takoer malo i Urso, a malo i puk rimski. Da je Cezar drugi ovjek, mislio bih ak, da se ostavio daljnega gonjenja radi tvoga srodstva s njime po onoj unuci to je Tiberije neko dao bio jednom od Vinicija. No kad ti misli da je to uinio Krist, neu se s tobom prepirati. Da! Ne alite Mu rtava. Prometej se takoer rtvovao za ljude, ali eheu! Prometej je jamano samo izmatano pjesniko bie, dok su mi za Krista vjerodostojni ljudi kazivali da su ga gledali svojim oima. Ja mislim s vama da je on najpoteniji od svih bogova. Sjeam se pitanja Pavla iz Tarsa i slaem se da bih, kad bi na priliku Riobradi ivio po Kristovoj nauci, imao moda kad otii k vama na Siciliju. Tada bismo u hladu drvea uz vrela vodili razgovor o svim bogovima i svim istinama kao to su ih neko vodili grki filozofi. Danas ti moram dati kratak odgovor. Hou da znam samo za dva filozofa: jedan se zove Piron, drugi Anakreont. Ostale mogu ti jeftino prodati zajedno s itavom kolom grkih i naih stoika. Istina prebiva negdje tako visoko da je ni sami bogovi ne mogu dogledati s vrhova olimpskih. Tebi se, carissime, ini da je va Olimp jo vii, i stojei na njemu dovikuje mi: Uzii, pa e vidjeti takve vidike kakvih jo nisi vidio! Moe biti. Ali ja ti odgovaram: Prijatelju, nemam nogu! I kad proita do kraja ovo pismo, drim, da e mi dati pravo. Ne, sretni vjenani drue kraljevne zore! Vaa nauka nije za me. Zar da ljubim Bitince koji nose moju nosiljku, Misirce koji loe pei u mojoj kupelji, Riobradoga i Tigelina? Tako mi bijelih koljena Harita, zaklinjem ti se da ne bih mogao kad bih i 599 htio! U Rimu ima u najmanju ruku sto tisua ljudi u kojih su ili krive lopatice, ili debela koljena, ili suhi listovi, ili okrugle oi, ili prevelike glave. Hoe li mi zapovjediti da i njih ljubim? Gdje da naem tu ljubav kad je u srcu ne osjeam? I ako va Bog hoe da ih sve ljubim, zato im u svojoj svemogu-nosti nije dao oblike na primjer Niobida, to si ih vidio na Palatinu? Tko ljubi ljepotu, ve samo zato ne moe ljubiti rugobu. Drugo je ne vjerovati u nae bogove, ali ih moe ovjek ljubiti, kako su ih ljubili Fidija i Praksitel i Miron i Skopa i Lisija. Ta kad bih i htio, ne mogu ii, kuda me vodi. A jer neu, dvostruko ne mogu. Ti vjeruje kao Pavao iz Tarsa, da ete jednom s onu stranu Stiksa na nekim Elizejskim poljima vidjeti svoga Krista. Dobro! Neka ti sam tada kae, bi li me primio s mojim draguljima, s mojom mirenskom vazom i s izdanjima od Sosija i s mojom Zlatokosom. Kad mislim o tome, smijeno mi je, moj dragi, jer mi je i Pavao iz Tarsa govorio da se radi Krista treba odrei ruinih vijenaca, gozba i

naslada. On mi je, dodue, obeavao drugu sreu, ali sam mu odgovorio da sam za tu drugu prestar i da e se moje oi uvijek naslaivati ruama, a miris ljubica bit e mi takoer uvijek miliji od zadaha prljavoga blinjega sa Subure. To su razlozi zato vaa srea nije za me. Ali ima osim toga jo jedna, koju sam ti ostavio za kraj. Eto me zove Thanatos. Vama osvie ivot, a meni je ve sunce zalo i mrak e mi skoro ogrnuti glavu. Drugim rijeima, valja mi umrijeti, carissime. Ne vrijedi o tome govoriti dugo. Tako se moralo svriti. Ti, koji zna Riobradoga, lako e to razumjeti. Tigelin me je pobijedio, ili bolje, nije! Samo su moje pobjede dole do kraja. ivio sam kako sam htio, i umrijet u kako meni bude drago. Ne alostite se radi toga. Nijedan mi bog nije obeao neumrlost, pa me zato ne snalazi neoekivana stvar. Uz to, ti se vara, Vinicije, tvrdei da samo vae boanstvo ui kako se mirno umire. Ne! Na ie svijet znao pred vama, kad je posljednja aa iskao-ljena, da je vrijeme poi na poinak, i on to zna jo 600 uiniti vedro i mirno. Platon kae da je krepost glazba, a ivot mudraeva harmonija. Ako je tako, onda u umrijeti kako sam ivio, kreposne Htio bih se jo od tvoje boanske Ligije oprostiti rijeima kojima sam je neko pozdravio u kui kod Aulovih: Mnogo sam razlina vidio naroda, ali tebi ravne ne poznadoh. Dakle, ako je dua neto vie nego misli Piron, onda e moja uz put na kraj Oceana odletjeti do vas i past e kod vae kue u prilici leptira, ili kako Misirci vjeruju, kraguja. Inae doi ne mogu. Dotle neka vam se Sicilija pretvori u vrt Hespe-rida, neka vam poljske, planinske i izvorske vile sipaju cvijee na put, a po svim akantima na stupovima vae kue neka viju gnijezda bijeli golubovi! 601 LXXIV Doista Petronije se nije varao. Nakon dva dana mladi Nerva, koji mu je jo uvijek bio naklonjen i odan, posla mu svojega osloboenika s glasovima o svemu to se dogaalo na Cezarovu dvoru. Petronijeva smrt bila je ve odluena. Sutra do-vee mislili su mu poslati kapetana s nalogom da ostane u Kumi i da eka ondje dalje naredbe. Drugi poslanik, poslan nekoliko dana kasnije, imao mu je donijeti smrtnu osudu. Petronije saslua vijesti osloboenikove s nepomuenim mirom, a zatim ree: Odnijet e svojemu gospodaru jednu od mojih vaza koja e biti uruena kad poe. Kai mu takoer od mene, da mu zahvaljujem iz sve due, jer u tako moi predusresti kaznu. I nasmije se kao ovjek koji se dosjetio izvrsnoj misli te se unaprijed veseli njezinu izvrenju. I jo iste veeri razletjee se njegovi robovi pozivajui augustiane, koji su se desili u Kumi, i sve augustianke na gozbu u divan ljetnikovac arbitra elegancije. A on je sam pisao popodne u knjinici, zatim se okupa i naredi vestiplikama da ga odjenu. I sav sjajan, gizdav, slian bogovima, ode u triklinij da pogleda vjetim okom priprave, a zatim u vrtove, gdje su djeaci i mlade Grkinjice s otoka vile vijence za veeru. 602 Na licu nije mu se pokazivala ni najmanja briga. Sluge su vidjeli samo po tome da e gozba biti neto izvanredno, jer je naredio da se dadu neobine nagrade onima koji mu ne ugodie poslom ili koji su jo prije zasluili kaznu. Citaristima i pjevaicama naredi da se unaprijed obilno plati, a na koncu sjed-nuvi u vrt pod bukvu, kojoj su kroz lie prosjaji-vale sunane zrake arajui zemlju svijetlim

pjegama, pozva k sebi Euniku. Dola je odjevena u bijelo, s granicom mrike u kosi, divna kao Harita, a on je posadi do sebe i lako dohvativi prstima njene sljepooice, stade je gledati s takvom ljubavlju, kako vjetak gleda kip kakva boanstva, koje je izalo ispod dlijeta umjetnikova. Euniko ree joj zna li da odavna ve nisi robinja? A ona podie k njemu svoje mirne, kao nebo plave oi i zanijeka glavom: Jesam, gospodine, uvijek tvoja robinja odgovori. Ali moda toga ne zna produi Petronije da ova vila i ovi robovi koji ondje viju vijence, i sve to je u njoj, i polja i stada pripadaju od danas tebi. uvi to, Eunika se odmae naglo od njega i glasom u kojem je drhtao nenadan nemir, zapita: Zato mi to govori, gospodaru? Zatim mu se opet primae i stade ga gledati trep-ui od preneraenosti oima. No zaas joj lice pro-blijedi kao platno, a on se jo uvijek smijeio i napokon ree samo jednu rije: Da! Nasta as utnje, samo je tihi vjetri poigravao liem. Petronije je doista, mogao misliti da ima pred sobom kip isklesan od bijela mramora. Euniko! ree joj. Htio bih da vedro umrem. A djevojka ga pogleda s bolnim smijekom i apne: Sluam te, gospodaru. 603 Navee stadoe gosti, koji su ve bili ee puta na gozbama Petronijevim i znali da se u poredbi s njima i Cezarove gozbe ine dosadne i barbarske, dolaziti u velikom broju, ali nikomu nije bilo ni nakraj pameti da bi ovo imao biti posljednji sympo-sion (gozba). Mnogi su, dodue, znali da su se nad gizdavim arbitrom nadvisili oblaci Neronove zlovolje, ali se to deavalo ve toliko puta i toliko ih je puta Petronije znao rastjerati jednim vjetim postupkom ili jednom smjelom rijeju, da nitko nije ni pomiljao da mu prijeti ozbiljna opasnost. Njegovo veselo lice i obini nehajni smijeak potvrdie potpuno sve u toj misli. Lijepa Eunika, kojoj je rekao da eli umrijeti vedro, i kojoj je svaka njegova rije bila kao rije sudbine, pokazivala je na svom licu potpuni mir i nekakav udan sjaj u zjenicama, koji se mogao drati za radost. Na vratima od tri-klinija djeaci sa zlatnim mreicama na kosi stavljali su vijence od rua na glave uzvanicima, opominjui ih ujedno po obiaju da prekorae prag desnom nogom. U dvorani lebdio je lak miris ljubica, svjetla su gorjela u raznobojnim aleksandrijskim staklima. Kraj klupa stajale su grke djevojice, da natapaju mirisima stopala gostima. Uza zidove cita-risti atenski i pjevai ekali su znak svojega zboro-voe. Prostrti stolovi sjali su od raskonosti, ali ta ras-konost nije vrijeala, nije bila nikome teka, i inilo se da je i sama prirodno nastala. Veselost i sloboda irile su se dvoranom zajedno s mirisom ljubica. Gosti su, ulazei unutra, osjeali da nee biti nad njima ni prisilnosti ni prijetnje, kako je to bivalo kod Cezara, gdje su se premalo zanosne ili nezgodne hvale pjevanja ili recitiranja mogle ivotom platiti. Zato kad su vidjeli svjetiljke, brljanom okiene vreve vina, koji su se hladili u snijegu, i izabrana jela, razveselila su se srca gostiju. Nasta iv amor od razgovora, kao kad zazuji roj pela nad procvalom jabukom. Samo ih je kadto prekidao prasak veseloga smijeha, kadto uborenje pohvala, ili odve glasni poljubac na bijelo rame. 604

Pijui vino, gosti su odlijevali iz aa po nekoliko kapljica besmrtnim bogovima, da izmole njihovu zatitu i naklonost domainu, ako mnogi i nisu vjerovali u bogove. Tako je nalagao obiaj. Petronije je bio do Eunike, te razgovarao o novostima rimskim, 0 najnovijim raspitima brakova, o ljubavi, o aiko-vanju, o utrkama, o Spikulu, koji se u posljednje vrijeme proslavio na areni, o najnovijim knjigama to su se pokazale kod Atrakta i Sosija. Odlivi vino, govorio je da ga odlijeva samo na ast gospodarici Kipra, koja je starija i vea od svih bogova, jedina neumrla, trajna, mona. Razgovor njegov bio je kao sunana zraka koja svaki as obasjava drugi predmet, ili kao ljetni lahor koji potresa cvijee u vrtu. Napokon mahne zboro-voi i na taj znak zazveae tiho citre, a uz njih zazvonie mladi glasovi. Zatim su igraice s Kosa, zemljakinje Euniine, stale plesati. Naposljetku je misirski vra-pogaa stao gatati gostima budunost po kretanjima zlatnih ribica, zatvorenih u kristalnoj posudi. No kad se tih zabava zadovoljie, Petronije se pri-die malo na svojem sirijskom uzglavlju i ree nehajno: Prijatelji! Oprostite mi to na gozbi dolazim k vama s molbom: neka svaki primi od mene na dar onu au iz koje je najprije prolio bogovima na ast 1 za moju sreu. ae Petronijeve blistale su od zlata, dragoga kamenja i umjetnikih rezbari ja, i premda je poklanjanje darova bilo obino u Rimu, radost osvoji srca uzvanika. Jedni mu stadoe zahvaljivati i glasno ga slaviti, drugi su govorili da ni sam Jupiter nije nikada poastio bogove na Olimpu slinim darom, a bilo je napokon i takvih koji su se skanjivali primiti dar, tako su ti darovi svojom cijenom nadmaivali obinu mjeru. A on podie mirenski vr, koji je bio nalik sjajnoj dugi i kojemu naprosto nije bilo cijene, pa ree: A ovo je aa, iz koje sam prolio na ast gospodarici Kiparskoj. Neka je odsada niija usta ne 605 dotaknu i neka nijedna ruka drugoj boici na ast iz nje ne odlijeva. I baci skupocjenu posudu na pod, posut bijelim poput ljiljana cvijeem, i kad se razbila na sitne komadie, videi oko sebe zauene poglede, ree: Dragi, veselite se, udite se! Starost i nemo alosni su drugovi u posljednjim godinama ivota. No ja u vam dati dobar izgled i dobar savjet: mogue je, vidite, ne ekati ih, i prije nego dou, poi dobrovoljno kao ja to odlazim. to hoe uiniti upita nemirno nekoliko glasova. Hou da se veselim, da pijem vino, da sluam glazbu, da gledam ovu boansku ljepoticu, to je uza me vidite, a zatim da usnem ovjenane glave. Ve sam se oprostio od Cezara, i elite li posluati to sam mu za oprotaj nakitio? Rekavi to, izvadi ispod grimiznog uzglavlja pismo i stade itati ovo: Znam, Cezare, da nestrpljivo oekuje moj dolazak i da tvoje prijateljsko vjerno srce ezne danju i nou za mnom. Znam da bi me obasuo darovima, povjerio mi pretorijansku prefekturu, a Tigelinu naredio da bude ono za to su ga stvorili bogovi: nadstojnik mazga na onim tvojim imanjima to si ih batinio otrovavi Domiciju. No oprosti mi, jer evo kunem ti se Hadom i u njemu sjenama tvoje matere, ene, brata i Seneke, da ti ne mogu doi. ivot je veliko blago, moj dragi, a ja sam iz toga blaga znao izabirati najvrednije dragulje, ali u ivotu ima stvari kojih due ne mogu snositi. Ah, nemoj misliti, molim te, da me je odbilo od tebe to si pogubio mater i enu i brata, to si upalio Rim i poslao u Erebos sve

potene ljude u carevini. Ne, dragi unue Kronov! Smrt je sudbina ljudskoga roda, i od tebe nije bilo oekivati drukije postupanje. Ali kvariti ui jo itave godine tvojim pjevanjem, gledati tvoje tanke domicijske noge gdje se batrgaju u pirikom plesu, sluati tvoju igru, tvoju deklamaciju i tvoje pjesmotvore, jadni pjesnie iz predgraa, to je nadmailo moju snagu i probudilo elju da umrem. Rim 606 i zaepljuje ui sluajui te, svijet te ismijava, a ja se due za te crvenjeti neu i ne mogu. Zavijanje Kerbe-rovo, moj dragoviu, ako i jest tvojemu pjevanju slino, manje e mi parati ui, jer mu nikad nisam bio prijatelj i za njegov glas nisam se duan stidjeti. Ostaj zdravo, ali ne pjevaj; kolji, ali nemoj graditi stihova; truj, ali nemoj plesati; potpaljuj, ali nemoj udarati u citaru! To ti eli i taj posljednji prijateljski savjet alje ti Arbiter elegantiae. Gosti se teko prepadoe, jer su znali da Neronu, kad bi izgubio carstvo, udarac ne bi bio tako ljut, kao ovaj. Razumjeli su takoer da ovjek koji je takvo pismo napisao, mora umrijeti, i kod toga ih i same spopade strah to su takvo pismo sluali. No Petronije se nasmije tako iskrenim i veselim smijehom, kao da se radi o najnedunijoj ali, zatim zaokrui oima po nazonima i ree: Veselite se i otjerajte daleko strah! Nitko se ne treba hvaliti da je ovo pismo sasluao, a ja u se njime pohvaliti jedino moda Haronu, kad me bude prevozio. Zatim dade znak Grku lijeniku i prui mu ruku. Vjeti Grk u tren oka priveza je zlatnom vrpcom i otvori ilu na runom pregibu. Krv ikne na uzglavlje i potrapa Euniku koja, prihvativi Petroni-jevu glavu, sagnu se nad njim i ree: Gospodaru, zar si ti mislio da u te ja ostaviti? Da mi bogovi daju besmrtnost, a Cezar vladu nad svijetom, jo bih ila za tobom. Petronije se nasmijei, pridie se malo, dotae se ustima njenih usta i odgovori: Hodi sa mnom! Zatim doda jo: Ti si me zaista ljubila, boanska moja...! A ona prui lijeniku svoju ruiastu ruku i zaas joj potee krv i stade se mijeati s njegovom krvlju. No on dade znak zborovoi i nanovo zajeae ci-tare i glasovi. Pjevali su najprije Harmodija, a zatim je odjeknula pjesma Anakreontova, u kojoj se 607 pjesnik ali kako je naao jednom pod drveem ozeblo i rasplakano dijete Afroditino: uzeo ga je, ogri-jao, osuio mu krioca, a ono, nezahvalno, prostrijelilo mu za nagradu srce svojom strijelom, i otada ga je ostavio mir. A njih dvoje naslonivi se jedno uz drugo, lijepi kao dva boanstva, sluali su smijeei se i blijedei. Kad je bila otpjevana pjesma, naredi Petronije da se jo raznosi vino i jelo te stade zatim razgovarati s bliim uzvanicima o neznatnim, ali milim stvarima, o kakvima su se obino razgovarali na gozbama. Napokon je dozvao Grka da mu za kratko vrijeme podvee ile, jer je govorio da ga mori san i da bi se htio jote predati Hipnosu, dok ga Thanatos ne uspava zauvijek. I doista usne. Kad se probudio, glava je djevojina, leala ve nalik bijelome cvijetu, na njegovim prsima. Tada je nasloni na uzglavlju da je se jo jednom nagleda. Nato mu opet razvezae ile. Pjevai na njegov mig zapjevae novu pjesmu Ana-kreontovu, a citare su ih pratile tihano da ne zaglu-uju rijei. Petronije je blijedio sve vie, a kad su zamrli

i posljednji zvui, obrati se jo jednom gostima i ree: Prijatelji, priznajte da zajedno s nama gine ... Ali nije mogao da doree: ruka njegova ogrli posljednjom kretnjom Euniku, zatim mu glava pade na uzglavlje i umre. A gosti gledajui ta dva tijela, slina divnim kipovima, razumjeli su dobro da s njima gine ono to je jedino ostalo njihovu svijetu, a to je bila njegova poezija i ljepota. 608 EPILOG Buna galskih legija pod zapovjednitvom Vindek-sovim iz poetka nije se inila odvie strana. Ne-ronu je bila istom trideset i prva godina i nitko se nije usudio nadati se da bi se svijet ve izbavio od more koja ga je davila. Sjeali su se da je u legijama jo za preanjih vladara dolazilo do pobuna, ali su one prolazile ne donosei sa sobom promjena u vlasti. Tako je za Tiberija, Druso umirio bunu panonskih legija, a Germanik renskih. Tko bi uostalom, govorili su ljudi, mogao prihvatiti poslije Ne-rona vlast, kad su gotovo svi potomci boanskoga Augusta izginuli za njegove vlade? Drugi su, gledajui kolose, koji su ga predstavljali kao Herkula, nehotice zamiljali da nikakva sila nee tu mo slomiti. Bilo je i takvih koji su ga, otkako je otiao bio u Grku, poeljeli jer su Helije i Politet, na kojima je ostavio upravu Rima i Italije, vladali jo krvavije od njega. Nitko nije bio siguran za ivot i posjed. Zakon je prestao tititi. Ugasilo se ljudsko dostojanstvo i krepost, razrijeie se obiteljske veze, a srca, koja su se ponitila bila, ne smjedoe se ni nadati. Iz Grke donosila je jeka glasove o neuvenim trijumfima Neronovim, o tisuama vijenaca to ih je zadobio, tisuama takmaca koje je nadmaio. Sav svijet inio se kao jedna orgija, krvava i mahnita, no ujedno se ucijepilo miljenje da je doao kraj vrlini i ozbiljnim poslovima, da je nastalo vrijeme plesa, glazbe, rasputenosti, krvi, i da odsada 39 Quo vadi 609 tako mora ii ivot. Sam Neron, kojemu je buna otvarala put za nove pljake, nije mnogo vodio brige o pobunjenim legijama i Vindeksu, nego je dapae esto izricao svoju radost radi toga. Iz Grke mu se takoer nije dalo, i istom kad mu je Helije donio glas da ga dalje oklijevanje moe stajati carstva, krenu u Napulj. Tamo je iznova svirao i pjevao putajui mimo ui glasove o sve strasnijem toku dogaaja. Zaludu mu je Tigelin dokazivao da preanje bune legija nisu imale voa, a sad je kolovoa mu, koji je od koljena starih akvitanskih kraljeva, a povrh toga slavan i vjet ratnik. Ovdje me odgovori Neron sluaju Grci koji jedini znadu sluati i jedini su dostojni mojega pjevanja. Govorio je da mu je prva dunost umjetnost i slava. No kad mu najzad stie glas da ga je Vindeks proglasio kukavnim umjetnikom, die se i poe u Rim. Rane to mu je zadao bio Petronije i koje je zacijelio boravak u Grkoj, otvorie se u njegovu srcu iznova, te je htio pred senatom traiti pravdu za tako neuvenu krivicu. Vidjevi putem grupu, salivenu od mjedi, koja je predstavljala galskoga ratnika oborena od rimskoga viteza, uzeo je to za dobru kob i otada, kad bi spominjao pobunjene legije i Vindeksa, inio bi to samo da im se poruguje. Ulazak njegov u grad zasjenio je sve to se dotada vidjelo. Uvezao se na onim istim kolima na kojima je neko August slavio trijumf. Oborili su jedan luk cirkusa da otvore put sveanoj povorci. Senat, vitezovi i nepregledno mnotvo puka izioe mu u susret. Zidovi su se tresli od vike:

 Zdravo, Auguste, zdravo Herkule! Zdravo boanski, jedini, olimpijski, pitijski, besmrtni! Za njim su nosili dobivene vijence, imena gradova, u kojima je slavio slavlje, i napisana na daskama imena umjetnika koje je natkrilio. Neron sam bio je opojen i pitao je razigrano augustiane koji su bili oko njega: to je bio trijumf Julija Cezara prema njegovu? Misao da bi tko mu drago od smrtnih ljudi 610 smio dii ruku na takvog umjetnika-poluboga nije mu mogla u glavu. Osjeao se, odista, olimpijskim i ve radi toga sigurnim. Zanos i mahnitanje naroda raspirivalo je njegovu ludost. I doista se moglo initi u dan toga trijumfa da je ne samo Cezar i grad nego i cijeli svijet enuo pameu. Pod cvijeem i gomilama vijenaca nije nitko mogao zagledati propast. No ipak se jo iste veeri stupovi i zidovi od hramova pokrie napisima, u kojima su spoitavali Neronu nedjela, prijetili mu se skorom osvetom i rugali mu se kao umjetniku. Od usta do usta ila je rije: Pjevao je, dok nije pijetlove (Gallos) izbudio. Nemirni glasovi stadoe kolati gradom i rasti do silnih razmjera. Nemir uhvati augustiane. Ljudi, u nesigurnosti to e budunost pokazati, nisu smjeli kazivati svojih elja, nisu gotovo smjeli osjeati ni misliti. A on je ivio dalje samo za kazalite i glazbu. Zanimale su ga novo izumljene glazbene sprave i nove vodene orgulje, koje su okuavali na Palatinu. U podjetinjenoj pameti, nesposobnoj za savjet ili in, zamiljao je da e osnove predstava i igara koje su sezale u daleku budunost odvratiti same po sebi opasnost. Najblii, videi gdje mjesto da se brine za sredstva i vojsku, jedino se stara za izraze koji zgodno opisuju opasnost, stadoe gubiti glave. A drugi su mislili da samo zagluuje sebe i druge citatima, dok u dui krije strah i nemir. I djela njegova po-stadoe, doista, grozniava. Svaki dan tisue raznih namjera proletjelo mu je glavom. Kadto bi skoio da potee opasnosti u susret: zapovijedao je da spremaju na kola citare i lutnje, da oruaju mlade robinje kao amazonke i ujedno da pozovu legije s Istoka. Kadto bi opet mislio da nee ratom nego pjevom smiriti ustanak galskih legija. I dua mu se smijala na prizor koji e nastati kad osvoji pjesmom vojnike. Legionari e se sjatiti oko njega suznih oiju, a on e im zapjevati epinicijum, poslije kojega e nastati zlatan vijek njemu i Rimu. Kadto je iznova vikao za krvlju; kadto je izjavljivao da e se zadovoljiti upravom Misira; spominjao je gatalice 611 koje su mu gatale vladu u Jeruzalemu, ili se njeio milju da e kao pjevaputnik zaraivati svoj kruh, a zemlje i gradovi potivat e ga ne vie kao Cezara, gospodara zemaljske vlasti, nego kao pjevaa, kakvoga jo nije rodilo ovjeanstvo. I tako se trzao, ludovao, svirao, pjevao, mijenjao odluke, mijenjao citate, mijenjao ivot svoj i svega svijeta u nekakav bezuman, matovit i ujedno stravian san, u kretavu cirkusku igru nadutih izraza, ravih stihova, u jeku suza i krvi, a dotle je oblak na zapadu rastao i uveavao se svakoga dana. Mjera je bila prevrena, luaka se komedija oevidno primicala kraju. Kad su glasovi o Galbi i o Hispaniji, koja je pristala za odmetnicima, doli do njegovih uiju, pade u bijes i ludilo. atro je ae, prevrnuo stol na gozbi i izdao zapovijedi kojih ni Helije ni sam Tigelin nisu smjeli izvriti: poklati Gale koji su stanovali u Rimu, zatim zapaliti jo jednom grad, ispustiti zvjerad iz arenarija, a prijestolnicu prenijeti u Aleksan-driju. To mu se inilo djelo veliko, divno i lako. Ali dani njegove svemoi ve su proli i ortaci nekadanjih zloina stadoe ga ve gledati kao luaka.

Smrt Vindeksova i nesloga odmetnutih legija, inilo se da opet idu u njegovu korist. Ve su bile u Rimu objavljene nove gozbe, novi trijumfi i nove osude, kad jedne noi iz tabora pretorijanskoga stie na zapjenjenu konju glasnik javljajui da su se u samome gradu vojnici pobunili i izvikali Galbu cezarom. Neron je spavao kad je stigao glasnik, a kad se probudio, zaludu je dovikivao tjelesnu strau koja je nou uvala vrata na njegovim odajama. U palai bilo je ve sve pusto. Samo su robovi plijenili u daljim zakucima to se dalo na brzu ruku oplijeniti. No kad ga vidjee, prepadoe se; a on je vrludao sam palaom zagluujui je uzvicima straha i oaja. Napokon mu osloboeni Faon, Spir i Epafrodit ipak dooe u pomo. Htjeli su da bjei govorei da nema ni asa vie da gubi, no on se jo pitao: A ka612 ko bi bilo da odjeven u alobnu odjeu progovori senatu, bi li senat odolio njegovim suzama i besjedi? Da upotrijebi svu retorsku vjetinu, svu rjeitost? Zar mu ne bi dali barem prefekturu nad Misirom? A oni, privikli laskanju, ne smjedoe upravo da zanijeu, samo ga opomenue da e ga prije nego stigne na Forum, narod raskinuti na komadie, i zaprijetie se, ako odmah ne sjedne na konja, da e ga i oni ostaviti. Faon mu ponudi zaklonite u svojoj vili, za No-mentanskim vratima. Zamalo sjedoe na konje i po-krivi glave kukuljicama potjerae iz grada. No je blijedjela. No na ulicama ve je bila urba, koja je oznaivala neobine dogaaje. Vojnici, pojedinci ili u eticama, vrvjeli su gradom. Nadomak tabora konj Neronov skoi najednom na stranu vidjevi mrtvo tijelo. Uto se omae plat s glave konjaniku, i vojnik, koji je upravo u taj as prolazio kraj njega, prepozna vladara, ali zbunjen nenadanim susretom pozdravi ga na vojniku. Jaui pored pretorijanskoga tabora, zaue gromke uzvike u ast Galbi. Neron je napokon razumio da se pribliava smrtni as. Osvoji ga strava i grizoduje. Govorio je da vidi pred sobom mrak u obliku crnoga oblaka, a iz tog oblaka ukazuju mu se lica, u kojima prepoznaje svoju mater, enu i brata. Zubi su mu cvokotali od straha, a ipak je njegova komedijantska dua nalazila neki ar u groznu trenutku. Biti svemoan gospodar zemlje i izgubiti sve, inilo mu se vrhuncem tragedije. I vjeran sebi igrao je prvu ulogu u njoj do kraja. Uhvati ga groznica citata i strastvena elja da ih nazoni sauvaju potomstvu. Na mahove je govorio da hoe umrijeti; dozivao je Spikula koji je najvje-tije ubijao od svih gladijatora. Kadto je deklamirao: Mati, ena, otac pozivaju me u smrt! Budile su se ipak na asove u njemu zrake nade, isprazne i djetinjaste. Znao je da ide smrt, no svejedno nije u nju vjerovao. Nomentanska vrata naoe otvorena. Jaui dalje udarie pored Ostriana, gdje je nauavao i krtavao Petar. 613 U zoru stigoe u Faonovu vilu. Tamo mu osloboenici nisu vie krili da mu valja umrijeti, zato je dao kopati sebi jamu i legao na zemlju da mu mogu uzeti dostatnu mjeru. No ugledavi izbacanu zemlju, spopade ga strah. Tusto mu lice problijedi, a na elu uhvatie se, poput jutarnje rose, kaplje znoja. Poeo je oklijevati. Glasom drhtavim i ujedno glumakim ree da jo nije doao as, pa stade iznova citirati. Napokon zamoli da ga spale. Kolik umjetnik umire! ponovi kao udei se. Meutim stie glasnik Faonov s vijeu da je senat ve izdao osudu i da parricidu treba kazniti po starom obiaju. Kakav je to obiaj? upita problijedjelim ustima Neron. Vrat e ti uklijetiti u procijep i iibati te do smrti, a tijelo baciti u Tiber!

odgovori nabusito Epafrodit. A on otvori plat na prsima. Dakle, vrijeme je! ree pogledavi u nebo. I jo jednom ponovi: Kolik umjetnik umire! Uto se razlijee konjski topot. Centurion s vojnicima dolazio je po glavu Riobradoga. Pouri se! viknu osloboenici. Neron prinese no na vrat, ali se ubadao straljivom rukom, i vidjelo se da se nikad nee usuditi da zatjera otricu duboko. Nato mu iznenada Epafrodit potisne ruku, i no utonu do drka, a oi mu iskoie, strane, gadne, prestravljene. Donosim ti ivot! vikne ulazei kapetan. Prekasno! odgovori preklanim glasom Neron. Zatim doda: Eto vjernosti! U tren oka smrt mu stade osvajati glavu. Krv je iz debela vrata ikljala crnim mlazom na vrtno cvijee. Nogama stade kopati zemlju i izdahne. Vjerna Akte zavi ga sutradan u dragocjene tkanine i spali na lomai, natopljenoj mirisavim tvarima. 614 I tako je prohujao Neron, kao to prohuji vjetar ili oluja, poar, rat ili kuga, a bazilika Petrova vlada dosada s visova vatikanskih nad gradom i svijetom. A kraj starinskih Kapenskih vrata grada Rima stoji danas mala kapela s istrtim poneto natpisom: QUO VADI, DOMINE? 615 TUMA NEPOZNATIH RIJECI I IMENA Afrodita, grka boginja ljepote i ljubavi, latinski Venera Agripina, silovita ki Ger-manika i Agripine, ena Gneja Domicija Aheno-barba, mati Nerona, koji ju je zbog njene poude za vlau dao tajno ubiti. akant, ukrasni motiv ko-rintskoga stupa koji predstavlja tratorak ili medvjeu stopu (Acanthus mollis) Akteon, lovac u grkoj mitologiji koji je vidio Ar-temidu kako se kupa, pa ga je ona pretvorila u jelena, kojega su tada vlastiti psi rastrgali. amfiteatar, polukruna ili obla zgrada od drveta ili kamena gdje su se prireivale predstave, u-trke, gladijatorske borbe, a naokolo bile su uzdignute klupe za gledaoce. animal impudens, bestidna ivina Amon, bog tebanski u Misi-ru (Egiptu), kasnije poistovjeen sa Suncem (Ra) i nazvan Amon-Ra. ivi njegov lik tovali su u ovnu, kojega su hranili u hramu u Tebi. Apicije, ime etvorice uvenih rimskih gastronoma. Najglasovitiji ivio je pod Augustom i Tiberi-jem. Izmislio je nova jela i pojevi ogroman imutak najzad se otrovao, jer mu nije ostala za ivot nego svota od po prilici dva milijuna predratnih franaka. Apolonije iz Tiane, zagonetni mag, novo-pitagorejski filozof, poznat po legendarnom ivotopisu njegovu, predstavnik poganskoga vjerskog sinkreti-zma koji je iz svih vjera uzimao, to mu je odgovaralo. Na svom putu po svijetu doao je, kau, i u Rim, gdje je uskrisio mrtvu (ili zamrlu) djevojku i pobijedio smetnje koje su mu inili Neron i Tigelin, dok ga carska naredba nije prognala iz Rima. Arsinoa ili Tokra (stara Tauhira), grad na obali 617

Cirenaike izmeu Bere-nike (Bengazije) i Ptole-maide (Tolmette), nazvan u ast Arsinoe, keri egipatskog kralja Ptoleme-ja Sotera. arenarij, mjesto gdje se kopa pijesak. Asklepije (latinski Eskulap), grki bog ljekarsko-ga umijea Asklepijadi, potomci nekih lijenikih grkih obitelji koje su drale Asklepija za svoga prea i uvale su vjetinu lijeenja kao tajnu. arbiter elegantiae (elegan-tiarum), sudac u otmjenosti arhitrav, greda, koja dolazi neposredno na glavice stupova Ata (grki ate, zlo), zla boica, koju su zbog sijanja razdora istjerali bogovi s Olimpa. Predstavljala je i pomuenu pamet. Atena, Palada, boginja mudrosti atrij, vrsta trijema, koji je bio glavni dio rimskoga doma iznutra Bakho, bog proljea i vina. balneator, rob koji je imao na brizi kupalite bestijarij, borac sa divljim ivotinjama Britanik, sin cara Klaudija, kojega je otrovao Neron, njegov polubrat. Buro, Seksto Afranije B., prefekt pretorija (tjelesne strae) pod Klaudi618 jem i Neronom. Na glasu vojnik, strogih obiaja, govorio je slobodno i s carem. Utjecao je povoljno na cara, protivei se krvoednoj silovitosti A-gripine, koja ga je zamrzila. Protivio se Neronu, koji je htio pogubiti svoju mater. Umro je od upale grla 52 g. bukoliki, pastirski ili to se tie pastirskog pjesnitva. Carissime, najdrai, predragi! cubiculum (kubikulum), lonica, spavaonica cuniculus (kunikulus), podrum, podzemni lagum Demiurg, u grkoj filozofiji, tvorac svega svijeta, to jest bog stvoritelj. U gno-stika demiurg jest nia osoba u hijerarhiji, koja je stvorila sav svijet i vlada njim. Deukalion, ovjek koji se po grkoj mitologiji sa svojom enom Pirom spasio od opega potopa i nanovo postao praotac ljudi. Diana, rimska boginja lova (grka Artemida) domus transitoria, carski dom koji je izgorio u poaru Rima, nakon kojega je poeo Neron graditi veliki zlatni dom. efebij, u Ateni, vojniko no-vatvo, u carsko vrijeme slubeno drutvo mladih bogatih ljudi. Ifc Epikur, grki filozof, koji je uio, da je uivanje spojeno s kreposnim ivotom svrha ovjekova. ergastulum, radionica, obino podzemna, zajedno sa stanom za robove i osuenike. epilator, koji skida dlake s tijela Elisejske poljane, podzemni raj starih Grka emporij, trite epinicij (epinikion, gr.) lirska pjesma u slavu pobjede osobito u atletskim natjecanjima i u utakmicama pojedinih vjetina. Eros (latinski Amor ili Cu-pido), bog ljubavi, sin Kaosa i Noi, ili Neba i Zemlje, ili Urana (Neba) i Krona, a kasnije obino sin Afroditin. Faun, nii bog stoke koji ima lik ovjeka s kozjim nogama i roiima. Fortuna, boginja sree forum, trg frigidarij, hladionica, odaja gdje se tijelo rashlaivalo nakon kupanja.

Furije, boginje koje su progonile zloince i tjerale ih u pomamu. grifon, grif, fantastina ivotinja lavljeg tijela, orlove glave, s krilima, konjskih uiju. Had, podzemni svijet, pakao habet! dobio je! (dosl.: ima!) Hamadriada, ensko bie kao vila, koje je ivjelo i umiralo s odreenim stablom. Harite, latinski Gracije, Aglaja, Eufrosina i Tali-ja, sestre, boginje ljepote i dragosti koje su pratile Afroditu i Erosa. Hekuba, ena Prijama, kralja trojanskoga s kojim je imala pedesetero djece, koja su ponajvie zaglavila u ratu Trojanskom. Helena, ena grkoga kralja Menelaja, ki Zeusa i Lede, najljepa ena. Helije, grki Heios, Sunce. Herkul, sin Jupiterov, polubog, slavan zbog svoje jakosti Hermo, latinski Merkurije, bog trgovine i prijevare. heurekal naao sam! Poklik filozofa Pitagore, kad je otkrio svoj glasoviti pouak i gol trao od radosti po ulicama Sirakuze. hepokaust, podzemna pe koja je grijala sve prostorije u kupalitu. Homer, najslavniji grki pjesnik, koji je spjevao dva junaka epa, Ilijadu i Odiseju. iberski, koji pripada Iberi-ma, na Pirinejskom poluotoku. impluvij, izduben prostor u atriju, u koji se slijevala kinica s krova i kroz otvor na krovu. inkubacija, spavanje u hramu kojega boga da bi na619 dahnuo proroki san, najee o ishodu i lijekovima koje bolesti. insula (dosl. otok), dom oko kojega je bio vrt te je tako bio odijeljen od drugih, u kasnije vrijeme znai blok kua. I zida, egipatska boginja, ena Ozirisova. janitor, vratar Jupiter, grki Zeus, vrhovni bog, otac drugih bogova Kako, uveni razbojnik, po-luovjeja neman, sin Vulkanov Kasije Hereja, bio je zbog urote od Kaligule osuen na smrt pred oima svog oca Kapitona. Car ne dopusti Kapitonu okrenuti glave za smicanja te osudi i njega na smrt to je to molio, g. 40. Kiprida, Ciparka, Afrodita, koja se rodila na Cipru. konzul, jedan od dvojice upravitelja rimske republike, koji su se birali na godinu dana. Korbulon, Gnej Domicije K., svak cara Kaligule, poznat kao hrabar vojvoda Kviriti, staro ime Rimljana u graanskom ivotu kao plemena laconicum, komora za znojenje u kupalitu lampadarij, svjetlonoa lanista, uitelj u maevanju lararium, dvorana gdje su bili likovi kunih bogova (lara) legija, pukovnija, koja je u carsko vrijeme imala od 6 do 12 tisua momaka. Libitina, rimska boginja naslade i smrti. Lemuralia, rimska svetkovina mjeseca svibnja u ast sjenama mrtvih. Logos, u novoplatonskoj filozofiji jedan od likova boanstva. Lokusta (Skakavac, kobi-lica), zloglasna trovaica u Rimu za Nerona, koja je pripravila otrovne gljive za Klaudija. Kad joj nije prvi put uspjelo otrovati Britanika, kazni je Neron, ali drugi put je njen otrov djelovao napreac. Pogubio ju je car Galba g. 68. Lukan, Marko Ane] L., latinski epski pjesnik, roen u Kordovi (u Andalu-ziji) 39 g. po Is., umro u Rimu g. 65. Bio je neak Seneke filozofa, odgojitelja Neronova, koji ga je dao ovom careviu za druga u nauku i igri. Neron ga je imenovao svojim

kvestorom, pa je u tom svojstvu u senatu govorio u ime carevo. U dvadesetoj godini na vrhuncu asti, zamjeri se caru, jer je u pjesnikom natjecanju s njim odnio nagradu za Silazak Orfe-ja u Pakao, Nioba, u kojoj su se takoer oboji620 ca natjecali, dovri prekid meu njima, i pjesnik se povue u samou, odakle je gaao Nerona svojim epigramima. Sa svojom majkom Acilijom, ne iz uvjerenja nego iz uvrijeene tatine pristupi Pironovoj uroti koja je bila otkrivena. Tada je Lukan odao svoju majku, no ta podlost ne spasi mu ivot koji je sam sebi uzeo. Bio je vrstan pjesnik i govornik, od kojega se sauvala samo Farsali-ja, opis graanskoga rata meu Pompejem i Cesa-rom, koji je svrio bojem kod Munde 45 g. pr. Isusa. Luna, Mjesec Macte! ivio! Maja, ki Atlantova, mati Hermova, jedna od zvijezda Plejada (Vlaia). Mars, bog rata Merkur, vidi Hermo Mopso, Kreanin koji je u-temeljio proroite Apo-lonovo u Klaru u Maloj Aziji. mora, igra, u kojoj dva igraa pruaju brzo jedan prema drugomu onoliko prstiju na obje ruke, koliko kojemu puhne u glavu i uz to viu pogaajui broj svih pruenih prstiju. Iz Misira udomila se ova zabava u drugim zemljama oko Sredozemnoga mora, a u Dalmaciji zove se ije-ete (est-sedam), jer izvikuju brojeve na mletaku. Narcis, lijepi mladi, u kojega se zagledala nimfa Echo (Jeka) i od neuzvraene ljubavi pretvorila se u stijenu i nije zadrala nego glas. Narcis se zaljubio u svoju sliku u vrelu i od te ljubavi umro. Neron, car, sin Gnej a Do-micija Ahenobarba i Agri-pine, koja se preudala za cesara Klaudija, rodio se 37 g. po Is. u Anciju. Za ljubav ene, Klaudije ga posini, i oeni za njega kreposnu Oktaviju, svoju ker iz braka s razuzdanom Mesalinom, i zavoli ga vie nego svoga sina Britanika, tako da mu je ostavio prijesto po svojoj smrti g. 54. Poginuo u pobuni vojske g. 68. u dobi od 31 godine. Puk je rimski vjerovao, da je samovoljni i objesni car dao spaliti Rim (g. 64). Po njegovoj smrti vjerovali su mnogi da nije umro, osobito u Grkoj, gdje je bio omilio, tako da su se pojavila i dva pustolova, koji su se izdavali za Nerona, jedan 69., a drugi ak 79. godine. Nesova koulja. Heraklo svlada u borbi kentaura Nesa, koji mu htjede oteti Dejaneiru, i ubi ga otrovnom strijelom. Neso izdiui preporui Deja-neiri da skupi njegovu 621 krv kojom e sauvati sebi vjernost Heraklovu. Kad je Heraklo uzeo drugu enu lolu, Dejaneira mu posla koulju umoenu u krv Nesovu. Obu-kavi koulju Heraklo o-sjeti strane muke i spali se sam na lomai na gori Eti. Nimfe, boginje, koje predstavljaju ive snage u vodi i vegetaciji; i Muze se zovu Nimfama jer su isto tako keri Zeusove. nomenklator, proziva, rob, koji je najavljivao goste. Norik, pokrajina rimska od Dunava do gornje Save i Karnijskih Alpa, koju su Rimljani pokorili pod Augustom, Tiberijem i Dru-som. ocelle mi\ oce moje! oecus, grki oikos, dom Oton, Marko Salvije O., car rimski iz obitelji Otona Palas, Palada, boica, zatitnica umijea i grada Atene Parnas, danas Ljakura, brdo u istonoj Grkoj, gdje je prebivao Apolon s Muzama.

Parti, narod u sjevernoj Perziji, vrsni strijelci i konjici Potres, oci, praoci, prei, senatori, vijenici pedisegui, robovi koji su pratili gospodara kad je izlazio Persefona, latinski Prozer-pina, ki Jupiterova i De-metrina (Cererina), boginja ratarskih poslova i ena podzemnoga boga Plutona. peristil, trijem na stupovima oko zgrade ili u zgradi Petronije, pisac latinske pripovijesti, koja nosi naslov Petronija Arbitra Satire ili Satiricon. Historik rimski Tacit u svojim Analima (XVI 1820) pie o njemu, da je za Ne-rona bio prokonzul u Bi-tiniji, miljenik carev i odreivao ukus na dvoru (elegantiae arbiter). Optuen stoga g. 66. posl. Kr. od zavidnoga Tigelina za ortatvo s urotnicima od 65., pao je u nemilost i pod pasku, pa je bez straha zadao sam sebi smrt u Kumi, poslavi prije toga Neronu popis svih njegovih zabluda s imenima svih drugova u nepodoptinama. Ta pripovijest ili roman nije se sauvala sva, nego u malom dijelu, odlomcima knjiga XV. i XVI. koji su se nali u Trogiru u XVII. stoljeu u vlastelinskom domu ipia (Cippico), kojih je jedan prepisao bio sebi tu pripovijest 1424. g. za svojih nauka u Florenciji. Taj rukopis bio je prvi put tiskan 1644. u Padovi, i to nepotpuno, a od tada je izlazi622 lo vie izdanja, koja su piscu pribavila novu slavu i popularnost, toliku da je potkraj toga stoljea jedan Francuz, asnik Nodot, zadovoljio one koji su alili za izgubljenim dijelovima, pa je praznine u sauvanom tekstu dopunio iz svoje glave, tvrdei da je te svoje dopune izvadio iz nekoga rukopisa koji se naao u Donjem Biogradu 1688. Bilo je odmah uenih ljudi koji su povikali na tu patvorinu, no iroka publika nije marila za to, nego je uivala u tim dopunjenim izdanjima, koja odmjerenom sjetilnou nije zaostajala za pravim Petronijevim dijelovima i s njima se srasla u jednu cjelinu, ak i u najnovijim izdanjima prijevoda engleskoga, talijanskoga i francuskoga. Petronije, kako ga je zamislio i gotovo glavnim junakom romana Quo vadi? uinio Sienkiewicz, razlikuje se mnogo od pravoga Petronija, no to mu ne umanjuje umjetnike vrijednosti. piriki ples ili pirika bio je najomiljeniji ples s orujem u Grka, osobito ratobornih Dorana. Spartanska djeca uila su se od pete godine tom plesu, da bi se radije vjebala u upotrebi oruja. Platon pripovijeda da su plesai ritmikim kretnjama oponaali napadaj i obranu, prikazujui gibanje, i mijene boja. Ritam plesu davala je pratnja pjesme i frule. Piriku su izvodili u najsveanijim obredima spartanskim, o blagdanu obaju Dioskura, Ka-stora i Poluksa i o gim-nopedijama, u Ateni pak 0 velikom i malom Pana-teneju. Ovakvih ratnih plesova imali su mnogi narodi, a neki ih njeguju 1 danas. Piron (Pvrrho) iz Elide, grki filozof, poetnik skeptike struje (negdje izmeu 360. i 270. g. prije Is.), pratio je Aleksandra Makedonca na njegovim vojnama. Kao Sokrat, imao je uenike koje je uio usmeno, ali nije ostavio pisanih djela. plebs, svjetina, puk pontifex maximus, glavni graditelj mostova, vrhovni sveenik prandium objed oko tri sata po podne. proh pudorl sramote li! Prote), morski bog grki, sin Posejdonov (Neptu-nov) ili Okeanov, uvar nakaznih stada i riba Po-sejdonovih, proricao je budunost i mijenjao lik po volji. Prikazivali su ga kao ovjeka s ribljim repom. pretor, sudac ili upravitelj pokrajine 623

prokonzul, visoki slubenik koji je upravljao kojom provincijom sa svom konzularskom vlau. sambuka, glazbena sprava grka sa icama, u koje se udaralo. Satiri, pratioci boga Bakha, polubogovi sa iljatim u-ima, roiima, kozjim nogama i repiem, dlakava tijela. scriptae duodecim, dvanaest pisanih, igra kameniima na dasci razdijeljenoj na 25 etvorina. Selena, v. Luna Serapis, bog, kojega su u Misiru mijeali s bikom Apisom, koji je po smrti postajao Osiris pod imenom Osorapis. On je vladao poplavom Nila i davao zdravlje bolesnima. Skopa, grki graditelj i kipar s otoka Para (oko 420. do 350. pr. Is.). sistar, muzika sprava egipatska koja zvei, a danas je upotrebljavaju Kopti i Habeani mjesto zvonca kod mise. sirtna, povlaka, haljina s dugim skutima koju su nosili osobito tragiki glumci. stadium, trkalite ili mjera duine puta od 600 grkih stopa. Olimpijski stadij mjerio je 192 metra. Stiks, danas Mavro Nero (Crna voda) ili Drako 624 Nero (Zmajeva voda), u Arkadiji, ponornica, o kojoj su vjerovali da tee u podzemni svijet. stola, prostrana haljina rimskih ena, koje su imale graansko pravo. Nosila se povrh tunike, sa dva pasa, ispod prsiju i nad bedrima. tablinum, jedna od malih odaja u kojoj je gospodar primao svoje klijente i imao obiteljski arhiv. tesera, propusnica, ulaznica od kovine, glasovnica. Tiridat, armenski kralj koji je s bratom Volegesom osvojio kraljevstvo ali je morao ratovati s Rimljanima, koji su podupirali Tigrana VI. Umro je g. 73. theurgus, arobnjak, udotvorac od boje strane. toga, rimska gornja muka haljina koju su nosili u mirno doba i koja se u carsko vrijeme nosila samo u sveanim zgodama. tribun, vojniki, vii asnik triklinij, blagovaonica sa tri postelje, od kojih su na svakoj leale po tri osobe tunika, donja haljina kod Rimljana tur, divlja ivotinja, nalik govedu. Otuda Turovo polje (Turopolje). univira, ena koja ima samo jednog mua unktuarij, odaja u kupaonici gdje se tijelo mae ulji-ma velarij, veliko platno, koje se razapinjalo mjesto krova Venera, rimska boica domaeg ognjita vervena, spori, biljka vestalka, sveenica boice Veste, koja je poloila zavjet istoe vicus, ulica, gradska etvrt Vulkan, rimski bog ognja i mehanikih vjetina Zeus, grki vrhovni bog, otac svih bogova 40 Quo vadi 625 BILJEKA O PISCU Za roman Quo vadi o progonu krana u vrijeme Neronove vladavine Rimskim Carstvom Henrvk Sien-kiewicz dobio je 1905. Nobelovu nagradu. I prije ovog najveeg knjievnog priznanja Sienkievvicz je bio poznat ne samo u svojoj domovini Poljskoj nego i izvan njenih granica. Proslavio se u prvom redu svojim povijesnim romanima: Ognjem i maem (18831884), Potop (1886) i Gospodin Wolodyjowski (18871888), koji sainjavaju Trilogiju, jer se neki likovi javljaju u

sva tri romana. Upravo su prilike u kojima je ivio i koje su obiljeavale sudbinu njegova naroda u XIX. stoljeu navele Sienkiewicza da svoje pisanje usmjeri na povijesne teme. Poljska je tada bila ruska gubernija u kojoj se svaki pokuaj nacionalnog buenja krvavo guio. Spomenimo samo neuspio ustanak 1863. nakon kojeg je narodu prijetila malodunost i klonulost. Sienkievvicz smatra da Poljacima treba pruiti uzore iz prolosti koji e ih ohrabriti i posluiti im kao putokaz u tim tekim vremenima. Zato u svojoj Trilogiji oivljava XVII. stoljee kad su se javljali svi mogui domai i strani neprijatelji i kad se poljsko plemstvo borilo protiv Kozaka, Tatara, veana, Rusa i Turaka. Glavni junaci kao Skrzetuski, Kmicic, Wolodyjowski, uz koje se javljaju i komini likovi kao npr. Zagloba junaci koji svojim vitekim podvizima raspaljuju matu i potiu rodoljubne osjeaje. Nije udo to je upravo ta Trilogija uinila Sienkiewicza popularnim u irokim slojevima poljske italake publike. On kao pisac naglaavao je da je najvii cilj svakog knjievnika doi i pod 627 krov siromanog naroda. Taj je cilj bez sumnje postigao. Knjievni uspjeh Henrvka Sienkiewicza usko je vezan uz njegov ivotni put koji je, to je i normalno, obiljeio njegovo stvaralatvo. Roen je 1846. u selu Wola Okrzejska na Podlasju u obitelji koja je u XVIII. stoljeu stekla plemiki naslovj Otac mu je bio sitni zemljoposjednik i upravitelj na velikakom posjedu. Mali Henrvk, poto je obitelj prodala zemlju i preselila u Varavu, esto preko ljeta odlazi baki na selo, gdje u staroj krinji na tavanu nalazi djela poljskih pisaca XVI. i XVII. stoljea: Reja, Kochanowskog, Gornickog, Skarge i Orzechovvskog. itajui te knjige i sluajui prie iz obiteljske tradicije, u kojoj se nikada nije gasila misao o borbi za slobodu poljskog naroda, u mladom se Henrvku razvijao osjeaj za nacionalne vrijednosti. Uostalom djed mu je bio slavni borac pod Napoleonom, od kojeg se naalost uzalud oekivala sloboda poljskog naroda. kolovanje Henrvka Sienkiewicza nije bilo osobito uspjeno. Upisivanjem na razliite fakultete koje je kasnije naputao (pravni, medicinski, filoloki) on je zapravo traio svoj ivotni put, koji je na kraju naao u knjievnosti. Prije nego to se proslavio svojim povijesnim romanima, bavio se publicistikim radom, koji je bio vrlo uspjean i u kojem je stekao veliko spisateljsko iskustvo. Poeo je zapravo s kazalinom kritikom i prikazima starijih poljskih knjievnika. Pod pseudonimom Litvos pisao je u poljskim novinama feljton o raznim sitnim ili krupnim svakidanjim pitanjima vodei rubrike: Bez naslova, Sadanjost, Tekua pitanja. Putovanje Amerikom (18761877), te boravak u Francuskoj i Italiji otvaraju mu nove vidike i pomau da zrelije shvati odnose u vlastitoj domovini. U Los Angelosu pie pripovijetke Skice ugljenom (1877), gdje daje likove izrabljivanih poljskih seljaka i otru satiru na drutvene prilike poljskog sela s njegovim zelena-ima i birokratima. Meu novelama osobito se istiu Janko muzikant (1881), gdje govori o talentiranom ali neshvaenom puaninu; Svjetioniar (1881), gdje opisuje poljskog emigranta koji u dalekoj Americi itajui r>28 Mickiewiczevog Pana Tadiju zaboravlja upaliti svjetionik te gubi slubu, ali ne i nadu koju mu je ulio u srce veliki poljski romantiar svojim stihovima. Godine 1882. objavljuje novelu Bartek pobjednik, o junakom poljskom vojniku koji se bori za tue interese. Pripovijest Tatarsko zarobljenitvo (1880) bila je uvod u njegove povijesne romane koje smo na poetku spomenuli. U programskom lanku: O historijskom romanu 1888. iznosi svoje poimanje te knjievne vrste. Nakon Trilogije (1886), koja je izazvala pravo italako oduevljenje, napisat e dva romana iz suvremenog ivota: Bez dogme (1888) i Porodica Polanieckih

(1895). S tim romanima nije ponovio uspjeh svojih povijesnih romana, od kojih emo jo spomenuti Kriare (18971900) gdje se osvre na poljski srednji vijek i borbu s njemakim vitekim redom, slikovito opisujui dvoboje, obiaje i razne obrede. Roman iz rimske povijesti Quo vadi koji je poeo izlaziti 1895. u varavskoj Gazeti Polskoj spada svakako u vrhunac njegova knjievnog stvaralatva. Ovdje se, kao i u veini povijesnih romana, radnja razvija kroz svladavanje zapreka koje stoje na putu zaljubljenim, ali vjerom i poloajem odvojenim likovima (patricij Vinicije i kranka Ligija), oko kojih se niu poznate povijesne linosti kao Neron, Seneka, Petronije, apostoli Petar i Pavao. Svoj knjievni rad Sienkiewicz je zaokruio romanom za mlade Kroz pustinju i praumu (1910). Dogaaji prije I. svjetskog rata udaljuju ga od knjievnosti. Sklanja se u Vevey, u vicarskoj, gdje je i umro 1916. Sienkiewicz je za sobom ostavio golemo knjievno djelo, koje je znailo velik napredak u razvitku poljske knjievnosti. Ne samo da su njegove pripovijetke i romani odigrali vanu ulogu u buenju patriotske svijesti poljskog naroda, nego su isto tako predstavljali znatan doprinos poljskom jeziku. Piui jasno, jednostavno, slikovito i s mnogo nijansa Sienkiewicz je bio velik umjetnik jezika. Veina njegovih djela ni danas nije izgubila na svojoj svjeini i predstavlja trajnu, klasinu vrijednost poljske ali isto tako i svjetske knjievnosti. Ljiljana Matkovi-Vlai 629 SADRAJ Prvi dio............ 5 Drugi dio........... 213 Trei dio........... 383 Epilog............ 609 Tuma nepoznatih rijei....... 617 Biljeka o piscu......... 627 631 Tiskanje dovreno u NIRO Vjesnik, u prosincu 1978. Knjinica Zelina 540013019