ATEIZAM I AGNOSTICIZAM

ATEIZAM

Ateizam je, u najirem smislu rijei, nevjerovanje ili poricanje postojanja bogova. Razlikujemo njegova dva osnovna oblika, negativni ateizam i pozitivni ateizam.[2] Negativni ateizam je odsutnost vjerovanja u boga ili bogove uzrokovano apsolutnim pomanjkanjem referenci spram pojma bog u leksiku pojedinca (naivni ateizam), ili ponaanjem pojedinca koji ivi i djeluje kao da boga nema (praktini ateizam). Pozitivni ili teorijski ateizam, u uem smislu, jest svjesno poricanje egzistencije teistikog boga, dok u irem smislu on implicira poricanje svih koncepcija bogova. Suprotno stajalite ateizmu jest teizam, vjerovanje u boga koji stvara i upravlja svijetom, ali egzistira izvan njega. iri popis stajalita suprotnih ateizmu ine monoteizam, politeizam, deizam i panteizam. Agnosticizam, stajalite koje ne implicira ni vjerovanje ni nevjerovanje da Bog postoji, kompatibilno je s negativnim ateizmom, no ne i s pozitivnim. Povijest ateizma Termin se esto primenjuje na one s odsustvom vjere u narodne bogove. To je bio sluaj s Anaksagorom, koji je smatrao da je vjerovatnije da je Sunce kamen nego bog. Otprilike u isto vrijeme, Buda je smatrao da je nepostojanost svih stvari inkompatibilna s postojanom, nepromjenljivom prirodom koja se pripisuje boanskim biima. Sokrat je bio optuen da ne vjeruje u dravne bogove (smatra se da je bio monoteist), Teodor Bezbonik bio je protjeran iz svog grada zbog nevjerovanja u bilo koje boanstvo, a Spinoza, iji je bog u krajnjoj liniji bio identian sa svijetom, optuen je za panteizam. Panteisti su esto bili svrstavani u istu grupu s ateistima zbog "udnovatosti" njihovog pogleda na boansko. S druge strane, postoji duga tradicija onih koji su vjerovali da religija poiva na praznovjerju. Ova se tradicija protee od Heraklita i Ksenofana, preko Mesliera, Feuerbacha i Marxa, do Freuda, koji je izvor religije nalazio u grupnoj neurozi. Meslier je iznio miljenje da je religija sredstvo za kontroliranje masa, a slina ideja implicitno je prisutna i u marksistikoj misli. Ateistiki stav prisutan je i u jednoj struji voluntaristike i egzistencijalistike filozofije koja polazi od Schopenhauera, i preko Nietzschea dovodi do Sartre. Neki nalaze elemente ateizma ak i kod Tillicha, koji je na boga gledao kao na mo samog Bia, ali se njegovo uenje moda moe promatrati i kao blisko panteizmu. Novija teologija smrti boga polazi od filozofa iz ove grupe.

Sidney Hook zalagao se za "ateizam otvorenog duha", koji jami slobodu religijskog vjerovanja.

Agnosticizam je filozofsko, idealistiko uenje, koje porie

mogunost spoznaje objektivno postojeeg svijeta. Agnosticizam za razliku od ateizma ne kae da Boga ili Smisla nema, ve da on moda i postoji, ali ga na ovom stepenu razvoja ne moemo dokuiti. Agnosticizam je negdje na pola puta izmeu deizma i ateizma: s jedne strane nije optereen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ogranien iskljuivou ateizma poto doputa mogunost da ipak postoji neki vii entitet nego to je to ovjek. Zbog gore navedenoga smatra se glavnim takmacem deizma i ateizma. Pojam je uveo Thomas Henry Huxley 1869. u znaenju "ne znati nita" o nekom nerjeivom problemu. Pojam je kasnije poprimio znaenje "nemogue spoznaje". Spoznati se mogu samo podaci neposrednog iskustva ali ne i metafizika stvarnost (npr. bitak stvari, besmrtnost due, moralni zakoni, opstojnost Boja...). Pojam je slian ali i razliit od skepticizama, naime agnosticizam je vie "odustajanje od" nego negacija mogunosti spoznaje, kao kod skepticizma.