Você está na página 1de 152

> h c e SD SA | " d X p B @L Agatha Christie Kod Bijelog konja Johnu i Heleni Mildmay White iz zahvalnosti to su mi omoguili da vidim kako

konja Johnu i Heleni Mildmay White iz zahvalnosti to su mi omoguili da vidim kako se izvrava pravda PREDGOVOR Marka Easterbrooka ini mi se da se na dva naina moe pristupiti ovoj udnoj stvari u vezi s Bijelim konjem. Usprkos svim nastojanjima, teko je postii jednostavnost. Nije, naime, mogue Poeti od poetka, ii do kraja i tada stati.cc Jer, gdje je poetak? Povjesniaru to uvijek predstavlja potekou. Na kojem mjestu u povijesti poinje odreQeni dio povijesti. U ovom sluaju moe se zapoeti trenutkom kada je otac Gorman otiao iz svojeg upnog ureda da posjeti jednu samrtnicu. Ili se moe poeti prije toga, dogadajima jedne veeri u Chelseaju. Budui da sam piem najvei dio ove pripovijesti, moda bih odatle trebao zapoeti. Prvo poglavije PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBR,OOKA 1 Aparat za kuhanje kave iza mojih ramena siktao je kao kakva razljuena zmija. um koji je stvarao imao je neeg zlokobnog, ak bi se moglo rei sotanskog, u sebi. Moda, razmiljao sam, veina zvukova suvremenog svijeta ima za nas takav smisao. Zastraujui tutanj mlaznih aviona koji paraju nebo, polagana prijetea tutnjava podzemnog vlaka dok se pribliava kroz tunel; teki teretni kamioni koji potresaju i same temelje vae kue . . . ak i slabiji kuni zvukovi, premda potjeu od korisnih stvari, ipak izazivaju neku vrstu uzbune. Strojevi za pranje suda, hladnjaci, ekspresni lonci, usisavai praine ini se da govore: uvaj se. Ja sam zao duh u tvojoj slubi, ali ako izgubi kontrolu nada mnom . . .cc Opasan svijet - zaista opasan svijet. Promijeao sam pjenastu tekuinu u alici koja je stavljena pred mene. Ugodno je mirisala. - ~to jo elite? Fini sendvi od banane i slanine? Kombinacija mi se uinila udnom. Banane su bile stvar mojeg djetinjstva - a kasnije bi ih 9 ponekad jeo flambirane s rumom i eerom. Slanina je, bar za mene, bila hrana koja se jela s jajima. Ali, kad ste u Chelseaju, jedite to vam tu nude. Pristao sam na taj fini sendvi od banane i sla,nine. Premda sam ivio u Chelseaju - to jest, imao sam tamo namjeteni stan ve tri mjeseca - bio sam u svakom drugom pogledu stranac. Pisao sam knjigu o nekim aspektima mongolske arhitekture, ali zbog toga bih mogao ivjeti u Hampsteadu ili Bloomsburyju ili Streathamu ili Chelseaju i bilo bi mi to sasvim svejedno. Nisam zamjeivao okolinu u kojoj sam ivio ako se nije ticala sredstava za moj rad, bilo mi je

sasvim svejedno to se oko mene nalazi, ivio sam u svojem vlastitom svijetu. Ove odredene veeri, meQutim, obuzelo me neko udno raspoloenje kakvo poznaju svi pisci. Mongolska arhitektura, mongolski vladari, mongolski nain ivota - i svi fascinirajui problemf koji su iz toga proizla.zili, iznenada su postali potpuno nevani. to su oni znaili? Zato sam elio pisati o njima? Prelistao sam nekoliko stranica, itajui ono to sam bio napisao. Sve mi se to inilo jednako loim - bijedno napisano i sasvim nezanimljivo. Tkogod da je rekao nPovijest je bijeg (Henry Ford? ) bio je sasvim u pravu. Odgurnuo sam uzdahnuvi svoj rukopis, ustao i pogledao na ~ sat. Bilo je gotovo jedanaest uveer. Pokuao sam se sjetiti jesam li veerao . . . inilo mi se da nisam. Ruak, da, u Athenaeumu, ali to je bilo tako davno. 10 Otiao sam i pogledao u hladionik. Bilo je neto ostataka suenog jezika. To mi se nfje jelo. ekspresni restoran s imenom Luigi, ispisanim crvenim neonskim slovima preko izloga, i tako sam promatrao sendvi od banane i slanine, razmiljajui o zlokobnim predskazanjima raznih zvukova u dananjem svijetu i o njihovim atmosferskim efektima. Svi oni, mislio sam, imaju neto zajedniko s mojim prvim sjeanjima o boinim predstavama. Davy Jones kako dolazi iz svojeg ormara u oblaku dima! Vrata i prozori sa zamkama koji su izbacivali paklene sile zla, izazivajui i prkosei Dobrom Vilenjaku, ili ve nekom s takvim imenom, koji je za uzvrat mahao neuvjerljivim arobnim tapiem i recitirao otrcane fraze o nadi u pobjedu dobra nekim ravnodunim glasom, to je uvijek prethodilo lagerucc koji nikad nije imao nikakve veze s tom odreQenom predstavom. Iznenada pomislih da zlo, moda, uvi jek mora biti impresivnije od dobra. Ono moru napraviti predstavu! Mora zapanjibi i izazvati! Bila je to nestalnost koja je napadala postojanost. I na kraju, pomislio sam, postojanost e uvijek pobijediti. Postojanost moe preivjeti otrcanost Dobrog Vilenjaka; dosadan glas, rimovane kuplete, ak i nevanu vokalnu tvrdnju Ima jedan put koji krivuda niz breuljak, Do Grada Staroo svijeta koji volim.cc Sve se to inilo vrlo jadnim orujem, pa ipak e takvo oruje neminovno prevladati. Predstava e zavriti onako kako uvijek 11 zavrava. Stubite, glumci koji silaze po redu vanosti, s Dobrim Vilenjakom koji predstavlja kransku vrlinu poniznosii ne elei da bude prvi (ili, u ovom sluaju, zadnji) pa tako stie negdje na sredini procesije, odmah uz svojeg prijanjeg protivnika Demonskog kralja koji vie nije strano stvorenje u vatri i sumporu, ve obian ovjek odjeven u crveno odijelo. Aparat za kavu ponovno mi je zasiktao u uho. Naruio sam jo jednu alicu kave i pogledao oko sebe. Sestra me je uvijek optuivala da nisam paljiv, da ne primjeujem to se dogada. Wfvi u vlastitom svijetuc<, znala bi rei optuujui. Tad sam, s osjeajem svjesne predanosti, pogledao to se dogaQa. Bilo je gotovo nemogue ne proitati ono to su novine svakodnevno pisale o ekspresnim restoranima u Chelseaju i njihovim posjetiocima; to je bila prilika da stvorim vlastiti sud o suvremenom ivotu. U restoranu je bilo prilino mrano pa se nije moglo dobro vidjeti. Posjetioci su bili uglavnom mladi ljucli. Bili su, pretpostavljao sam, ono to su nazivali gnjevnom generacijom. Djevojke su izgledale prljavo, a takvima su mi se inile i sve dananje djevojke. inilo se takoder da su pretoplo odjevene. Zapazio sam to prije nekoliko tjedana kad sam izaao na ruak s nekim prijateljima. Djevojci koja je sjedila pokraj mene bilo je oko dvadeset godina. U restoranu je bilo toplo, ali ona je nosila uti vuneni pulover, crnu suknju i crne arape i znoj joj se cijedio niz lice za sve vrijeme objeda. Zaudarala je po znojem natopljenoj vuni a osjeao se i jak miris neoprane kose. 12

Moji su prijatelji rekli da je vrlo privlana. Meni nije bila. Jedino to sam osjetio bila je arka elja da je bacim u toplu kupelj, dam joj komad sapuna i natjeram je da se dobro opere! To je pokazalo, pretpostavljam, kako sam slabo iao ukorak s vremenom. Moda je to dolazilo otuda to sam tako dugo ivio u inozemstvu. Sa zadovoljstvom sam se sjetio indijskih ena s njihovom lijepo uvijenom kosom i sarijima istih ivdh boja koji su ljupko padali u naborima, i ritmikih pokreta njihovih tijela dok bi hodale . . . Iz tih me ugodnih misli prenula iznenadna pojaana buka. Dvije mlade ene za stolom kraj mene poele su se svaQati. Mladii koji su bili s njima pokuali su smiriti situaciju, ali bez uspjeha. Odjednom su poele vikati jedna na drugu. Jedna je djevojka pljusnula drugu, a ova ju je povukla sa stolca. Borile su se poput piljarica, histerino psujui. Jedna je bila raupana crvenokosa, druga je imala ravnu utu kosu. Izuzevi pogrda,, nisam mogao razabrati zbog ega se svaQaju. S ostalih stolova zaue se povici i zvidanje. - Naprijed! Izlemaj je, Lou! Vlasnik bara, mrav momak sa zaliscima., talijanskog izgleda, doao je intervenirati, progovorivi istim londonskim cockneyjem. - 'Ajde - prekinite - prekinite. - Za minutu e tu biti cijela ulica. Doi e vam cajkani ovamo. Dosta, velim vam. Ali plavokosa ~e drala crvenokosu za kosu i bijesno ju je povlaila viui: 13 - Ti si obina kukina otimaica mukaraca! - Ti si kuka. Luigi i dva zbunjena pratioca silom su razdvojili djevojke. Plavojka je u ruci drala velike uperke crvene kose. Odmakla je ruku i veselo ih pogledala i zatim ih bacila, na pod. Vrata s ulice naglo su se otvorila i predstavnik reda, odjeven u plavo, stao je na prag i velianstveno izgovorio uobiajene rijei. - to se ovdje dogaaa? Istog asa svi su bili jedinstveni u obrani pred nepri jateljem. - Samo mala ala - ree jedan od mladia. - To je sve - ree Luigi. Prijatelji su se malo naalili. Nogom je vjeto gurnuo uperke kose pod najblii stol. Suparnice su se smijeile jedna drugoj u lanom primirju. Policajac je sumnjiavo pogledao prisutne. - Upravo odlazimo - ree plavokosa slatko. - DoQi, Doug. Sluajno je i nekoliko drugih ljudi upravo odlazilo. Policajac ih je mrko promatrao. Njegov pogled je govorio da e oprostiti ovaj put, ali da e pripaziti na njih. Polako se povukao. Pratilac crvenokosa platio je raun. - Sve u redu? - ree Luigi djevojci koja je popravljala maramu na glavi. - Dobro te je udesila, poupala ti kosu iz korijena. - Nije boljelo - ree djevojka nehajno. Nasmijeila mu se. - Oprosti zbog guve, Luigi. Drutvo je izalo. Bar je sada bio gotovo pra zan. Posegnuo sam u dep da~ naQem sitni. 14 1 , , - Ona je prava cura - ree Luigi odobravajui, pogledavi prema vratima. Dohvatio je metlu i pomeo uperke crvene kose gurnuvi ih iza tezge. - Nije joj bilo lako - rekao sam. - Ja bih urlao da, su to meni uinili - priznao je Luigi. - Ali Thommy je prava cura. - Dobro je poznajete? - Oh, ovdje je gotovo svake veeri. Tuckerton, zove se Thomasina Tuckerton, ako ba hoete znati. Ali ovdje je zovu Thommy Tucker. Velika bogataica, takoQer. Stari joj je ostavio cijelo bogatst~o, a to ona radi? Dolazi u Chelsea, ivi u bijednoj sobi na pola puta do Wandsworthskog mosta i klatari se s bandom koja stalno ini iste stvari. Vrag me odnio, polovica od tog drutva ima novaca. Mogli bi imati sve to zaele; stanovati u Ritzu ako hoe. Ali ini se da ih za.bavlja nain na koje ive. Da - ba je to udno. - Vi ne biste odabrali takav ivot?

- Oh, ja imam razuma! - ree Luigi. - Sad zatvaram. Ustadoh da podem i upitah za razlog svade. - Oh, Thommy je uhvatila momka druge djevojke. Nije vrijedan da se bore za njega, vjerujte mi! . - ini se da druga djevojka ne misli tako - primi jetio sam. - Oh, Lou je vrlo romantina - ree Luigi dobroudno. Moj pojam o romantici nije bio takav, ali nisam to rekao. 15 2 Otprilike nakon tjedan dana oko mi za.pe za jedno ime u rubrici mxtvih u Timesu. TUCKERTON. Drugog Zistopada u bolnici FalZowfield, Amberley, Thomasina Ann, dvadeset godina, jedina ki pokojnog Thomasa Tuckertona, baruna od Carrington Parka, Amberley, Surrey. Sprovod privatan. Bex cvijea. Nikakvog cvijea za jadnu Thommy Tucker; i nikakvih zadovoljstava od ivota u Chelseaju. Osjetio sam iznenadnu prolaznu suut za sve Thommy Tucker dananjice. Pa ipak, podsjetih se, kako sam mogao znati da, je moje gletlite ispravno? Tko sam ja da ovakav ivot proglaavam besmislenim? Moda je moj ivot, moj marni uenjaki ivot, zaronjen u knjige, zatvoren prema svijetu, zapravo besmislen. ivot samo usput. Da budem poten, jesam li ja nalazio zadovoljstva u ivotu? O tome nisam ni razmiljao! Istina je bila, naravrio, da nisam elio zadovoljstva. Ali ipak, moda bih morao? udna i ne ba dobrodola misao. Otjerao sam Thommy Tucker iz svojih misli i vratio se poti. Najvanije je bilo pismo moje neakinje Rhode Despard koja je traila da joj uinim uslugu. Uhvatio sam se za to jer se jutros nisam osjeao raspoloenim za rad, a ovo je bilo izvrsna izlika za odgadanje. Izaao sam u King's Road, zaustavio taksi i odvezao se do kue moje prijateljice, gospode Ariadne Oliver. 16 Gospoa Oliver bila je poznati pisac detektivskih pria. Njezina sluavka Milly bila je djelotvoran uvar koji je titio svoju gospodaricu od napada vanjskoga svijeta. Upitno podigoh obrve, postavivi neizgovoreno pitanje. Milly ivahno kimnu glavom. - Samo naprijed, gospodine Mark - ree. - Jutros je u onom svojem raspoloenju. Moda ete joj moi pomoi da se izvue iz njega. Popeo sam se stepenicama, pokucao lagano na vrata i uao ne ekajui doputenje. Radna soba gospode Oliver bila je prilino velika, zidova obloenih slikama egzotinih ptica smjetenih u tropskom zelenilu. Sama gospoa Oliver, u stanju koje je naizgled graniilo s ludilom, tumarala je po sobi mrmljajui. Dobacila mi je brz nezainteresiran pogled i nastavila tumarati. Njezine su oi besciljno prelazile po zidovima i prozorima i povremeno se zatvarale kao da se nalazi u gru agonije. - Ali zato - pitala se gospoa Oliver zato taj idiot odmah ne kae da je vidio kakadua? Zato ne? Nije mogao a da ga ne vidi! Ali ako ga s,vomene, to sve upropatava. Mora postojati nain . . . mora postojati . . . Zastenjala je, prola prstima kroz kratku sijedu kosu i stegla je zgrenom rukom. Tada je, iznenada me zapazivi, rekla: - Zdravo, Mark. Poludjet u - i nastavila je da b~i to objasnila: - A zatim ta Monica. to je bolje pokuavam opisati postaje to nemoguijom . . . Tako glupa djevojka . . . I lijepa! Monica . . . Monica? Vjerujem da je ime loe. Nancy? 2 Kod bijelog konja 1? T Bi li to bilo bolje? Joan? Sve se uvijek zovu Joan. Isto je i s Anne. Susan? Imala sam ve jednu Susanu. Lucia? Luc2a? Lucia? Vjerujem da mogu vidjeti jednu Luciju. Crvenokosu. U polo-koulji . . . Crne hlae? Ili bar crne arape. Ovaj kratkotrajni bljesak dobrog raspoloenja bio je zamuen podsjeanjem na problem kakadua i gospoa Oliver opet zapoe sa

svojim nesretnim tumaranjem, uzimajui nesvjesno stvari sa stolova i ponovo ih negdje isputajui. Paljivo je stavila svoj etui za naoale u lakiranu kutiju u kojoj se ve nalazila kineska lepeza i tada rekla, duboko uzdahnuvi: - Drago mi je da si to ti. - Vrlo si ljubazna. - Mogao je doi bilo tko drugi. Kakva luckasta ena koja bi traila da otvorim dobrotvorni sajam ili ovjek radi Millynog osiguranja koje ona uope ne eli - ili vodoinstalater ( ali to bi bila prevelika srea, zar ne?). Ili bi mogao biti netko tko eli intervju - i tko bi mi postavljao sva ona neugodna pitanja koja su uvijek jednaka. Zbog ega ste poeli pisati? Koliko ste knjiga napisali? Koliko zaradujete? Itd., itd. Nikad ne znam odgovor ni na jedno od ovakvih pitanja i zbog toga ispadam takva budala. Ali nita od toga nije vano jer u zapravo poludjeti, zbog te stvari s kakaduom. - Neto se nikako ne uklapa? - rekoh suosjeajno. - Moda bi bilo bolje da odem. - Ne, nemoj. Ti si barem razbibriga. Prihvatio sam ovaj sumnjiv kompliment. 18 - eli li cigaretu? - upita gospoa Oliver s nemarnom gostoljubivou. - Ima fh negdje. Pogleda j u poklopac pisaeg stro ja, - Imam cigarete, hvala. Uzmi jednu. Ali da, ti ne pui. - Ni ne pijem - ree gospoa Oliver. - A eljela bih. Poput onih amerikih detektiva koji uvijek imaju boicu rakije od rai zgodno smjetenu za pojasom. ini se da to rjeava sve njihove probleme. Zna, Mark, zaista ne znam kako netko uope moe zatakati ubojstvo u stvarnom ivotu. ini mi se da u trenutku kad netko poini zloin sve postaje tako strano oito. - Glupost. Ti si ih poinila zaista mnogo. - Najmanje pedeset pet ree gospoa Oliver. - Samo ubojstvo je sasvim lako i jednostavno. Teko je zapravo prikrivanje zloi~na. Mislim, zato da se ne posumnja ba u tebe? Stri na milje uokolo. - Ali ne kad je pria jednom zavrena. - Da, ali koliko me to samo kota - ree gospoa Oliver alosno. R,eci to hoe, ali nije normalno da se pet ili est ljudi nade na mjestu dogaQaja kad je B ubijen i da svi imaju motiv za njegovo ubojstvo - osim, naravno, ako B nije neko udovite od ovjeka, a u tom sluaju nikome ne bi bilo vano je li B ubijen ili nije i bilo bi sasvim svejedno tko ga je ubio. - Shvaam tvo j problem - rekoh. - Ali ako si to uspjeno rijeila pedeset pet puta, uspjet e ti i sada. - To i ja sebi govorim - odvrati gospoa Oliver - bezbroj puta, ali u svakom pojedinom 2' 19 sluaju ne uspijeva mi da u to povjerujem i tako zapadam u agoniju. Ponovo je pograbila kosu i snano je povukla. - Nemoj - povikah. Iupat e je iz kori jena! - Glupost - ree gospoa Oliver. - Kosa je vrsta. Premda mi je, kad sam s etrnaest godina imala ospice i visoku temperaturu, otpala s itavog prednjeg dijela glave. Vrlo neugodno. Trebalo je punih est mjeseci da ponovo naraste. To je strano za djevojicu - djevojice su tako osjetljive. Sjetila ~ sam se toga juer kad sam posjetila Mary Delafontaine u onoj bolnici. Kosa joj otpada ba onako kako se meni bilo dogodilo. Rekla je da e morati napraviti periku kad ozdravi. Kad je ovjeku ezdeset godina mislim da kosa vie ne naraste. - Neki dan sam vidio kako je jedna djevojka poupala kosu drugoj rekoh. Bio sam svjestan da moj glas odaje kako sam ponosan to sam vidio pravi ivot. - Na kakvim si to udnim mjestima bio? upita gospoa Oliver. - To se dogodilo u nekom malom baru u Chelseaju. - Oh, Chelsea! - uzviknu gospoa Oliver. - Vjerujem d~, se tamo svata dogada. Bitnici i huligani i gnjevna generacija. Ne piem mnogo o njima jer se bojirn da bih upotrijebila krive izraze. Sigurnije je, mislim, drati se onoga to ovjek zna.

- Kao na primjer? 20 - Ljudi na krunim putovanjima i u hotelima, ono to se dogaQa u bolnicama i na sastancima opinskih vijea - drabe - muziki festivali, djevojke u duanima, skrbnici i ene za jedan dan, mladii i djevojke koji putuju svijetom u interesu nauke, i prodavai . . . Zasta,la je ostavi bez daha. - ini se da je to zaista dovoljno opseno. - Ipak, jednom bi me mogao odvesti u kakav bar u Chelseaju, tek toliko da steknem nova iskustva - ree gospoa Oliver eznutljivo. - Kad god kae. Veeras? - Ne veeras. Suvie sa,m zaposlena pisanjem, ili tonije brigom zbog toga to ne mogu pisati. To je zaista najzamornija stvar u pisanju premda je zapravo sve zamorno, osim onog jednog trenutka ka~d dobije~ neto to ti se ini izvrsnom idejom i kad jedva eka da zapone. Reci mi, Mark, misli li da je mogue nekoga ubiti daljinskim upravljanjem? - to misli pod daljinskim upravljanjem? Pritisak na dugme i oslobadanje smrtonosnih radioaktivnih zraka? - Ne, ne, ne nauna fantastika. Mislim sumnjiavo je zastala zapravo mislim na crnu magiju. - Votane figure i pribadae u njima? - Ne, votane figure su zastarjele - re~e gospoa Oliver podrugljivo. - Ali zaista se dogadaju udne stvari - u Africi ili Zapadnoj Indiji. Ljudi esto priaju takve stvari. Kako se domoroci jednostavno srue i umiru. Voodoo ili di-di . . . No, zna to mislim. 21 Odgovorih da se mnoge takve stvari pripisuju danas mo~i sugestije. rtvu uvjere da je vra prorekao njezinu smrt - a podsvijest ini ostalo. Gospoa Oliver prezirno otpuhnu. - Kad bi meni netko nagovijestio kako sam osuena da legnem i umrem, bilo bi, mi veliko zadovoljstvo da iznevjerim njihova oekivanja! Nasmijah se. - U tvojim se venama nalaze stoljea dobre zapadnjake skeptike krvi. Bez predispozicija. - Znai misli da se to moe dogoditi? - Ne znam dovoljno o tome da bih mogao ocijeniti. Kako ti je to palo na pamet? Hoe li tvoje novo remekdjelo bit3 Ubojstvo pomou sugesti je? - Nipoto. Za mene je dovoljno dobar staromodni otrov za mieve ili arsen. Ili pouzdan tup predmet. Vatreno oruje ne dolazi u obzir. Suvie je nepouzdano. Ali nisi doao ovamo da bi razgovarao o mojim knjigama. - Zapravo nisam - radi se o tome da moja neakinja Rhoda Despard ima dobrotvornu priredbu d . . . - Nikad vie! - povika gospoa Oliver. Sjea se to se zadnji put dogodilo? Organizirala sam igru Lov na ubojicu i prva stvar koja se dogod~ila bio je pravi Ze. Jo uvijek si to zapravo ne mogu oprostiti. - Nee biti nikakvog Lova na ubojicu. Sve to treba uiniti jest da sjedi pod atorom i potpisuje svoje vlastite knjige - svaku za pet ilinga. 22 - Pa-a - ree gospoa Oliver sumnjiavo. - To bi moglo biti u redu. Neu morati otvoriti priredbu? Ili govoriti glupe stvari? Ili nositi eir? Uvjerio sam je da nee od nje traiti ni jednu od tih stvari. - I to bi trajalo samo sat ili dva - rekoh ulagujui se. - Osim toga, bit e i kriket - ne, mislim da se ne igra u ovo doba godine. Moda e djeca plesati. Ili e se birati najljepa maska... Gospoa Oliver me prekinu s divljim vriskom. - To je ono - uzviknu. - Lopta za kriket! Naravno! On je vidi kroz prozor . . . kako se die u zrak . . . ona mu odvrati panju - i zbog toga - ne spominje kakadua! Zaista krasno to si doao, Mark. Divan si! - Ne razumijem to . . .

- Moda ne, ali ja razumijem - odgovori gospoa Oliver. - Sve je to prilino komplicirano i ne elim gubiti vrijeme na objanjavanje. Zaista je lijepo to sam te vidjela, ali sad bih svakako eljela da ode. Smjesta. - Naravno. to se tie priredbe . . . - Razmislit u o tome. Nemoj ms,sada gnjaviti. Kamo sam samo stavila svoje naoale? Za' ista, kako samo stvari jednostavno nestanu . . . 23 Drugo poglavlje Gospoa Gerahty je otvorila vrata upnog dvora uobiajeno otro i naglo. Bilo je to manje nalik odgovaranju na zvono, predstavljalo je trijumfirajui postupak koji je izraavao misao ssUhvatila sam te ovaj put!<c - Onda, i to biste htjeli? - upita ratoborno. Na pragu je bio djeak vrlo neugledna izgleda - djeak kojega ne bismo lako zapazili niti zapamtili - djeak kakvih ima mnogo. mrcao je jer je bio prehladen. - Stanuje li ovdje upnik? - Treba li oca Gormana? - Da, njega trae. - Tko ga trai i gdje i zato? - Benthall Street. Broj dvadeset tri. Jedna . ena umire. Poslala me gospoa Coppins. Kae da ne eli vikara. Gospoa Gerahty ga uvjeri da e pozvati ba upnika, kaza mu neka ostane gdje je i povue se u upni ured. Nekoliko minuta kasnije izaQe visok postariji sveenik nosei u ruci malu konatu kutiju. - Ja sam otac Gorman - ree. - Benthall Street? To je iza eljeznikih skladita? ~ 25 - Tono. Nema ni dva koraka. PoQoe zajedno, sveenik je hodao dugim brzim koracima. - Gospoa Coppdns, rekao si? Tako se zove? - Ona je vlasnica kue. Iznajmljuje sobe. Vas treba jedna stanarka. Ime joj je Davis, mislim. - Davis. Ne mogu se sjetiti. Tko . . . - Pripada vaoj crkvi. R,ekla je da ne eli vikara. Sveenik kimnu. Stigli su do Benthall Streeta vrlo brzo. Djeak pokaza na visoku prljavosmedu kuu u redu istih takvih tamnih kua. - Ovdje. - Ti nee ui? - Ne stanujem ovdje. Gospoa C. mi je dala iling da odnesem poruku. - Ah, tako. Kako se zove? - Mike Potter. - Hvala, Mike. - Nema na emu - odvrati Mike i ode vidukajui. injenica to je netko umirao nije na njega djelovala. Vrata kue broj 23 se otvorie i na pragu s~ pojavi gospoa Coppins, krupna ena crvena lica, i srdano pozdravi posjetioca. - Uctite, uQite. Vrlo joj je loe, rekla bih. Trebala bi biti u bolnici, ne ovdje. Telefonirala sam, ali bog zna kad e uope netko stii. Sestrin mu je morao ekati est sati kad je slomio nogu. To je prava sraxr~ota. I to mi je neka zdravstvena zatita! Uzmu vam novac, a kad ih trebate, gdje su onda? 26 e Krenula je ispred sveenika uz uske stepenice. - to joj je? - Najprije je imala gripu. inilo se da joj je bolje. Ali, rekla bih, izala je prerano iz kreveta. Kad se vratila juer naveer izgledala je kao smrt. Stavila sam je u krevet. Nije htjela jesti. Nije eljela doktora. Jutros sam vidjela. da je u stranoj groznici. Zahvatila joj je plua. - Upala plua? Gospoa Coppins, sad ve bez daha, ispustila je zvuk poput parnog stroja, to je trebalo biti potvrda. ~irom je otvorila vrata, pomakla se u stranu da bi otac Gorman mogao ui, rekla je lano veselim glasom preko njegovog ramena, nDovela sam vam sveenika. Sad e biti sve u redu,<c i povukla se. Otac Gorman ude. Soba, namjetena staromodnim viktorijanskim namjetajem, bila je ista i uredna. ~ena u krevetu pokraj prozora

iznemoglo je okrenula glavu. Sveenik je odmah vidio da je teko bolesna. - Doli ste . . . Nema mnogo vremena - progovorila je isprekidanim glasom - . . . Zloa . . . takva bezbonost . . . moram . . . moram . . . ne mogu ovako umrijeti . . . priznati . . . priznati . . . svoj grijeh . . . teak . . . teak . . . - dok su joj .oi lutale, napola zatvorene. S usana joj navre niz monotonih rijei. Otac Gorman doQe do kreveta. Progovorio je onako kako je esto govorio - vrlo esto. Rijei utjehe i siguFnosti . . . rijei njegova poziva i nje 2? gova uvjerenja. Mir je uao u sobu . . . Agonija je nestala iz izmuenih oiju . . . Kad je sveenik zavrio svoj obred, umirua ena opet progovori. - Prestati . . . to mora prestati . . . Vi ete . . . Sveenikov glas opet je odavao povjerenje i sigurnost. - Uinit u ono to je potrebno. Imajte u mene povjerenja . . . Malo kasnije stigli su lijenik i kola hitne pomoi. Gospoa Coppins primila ih je s mranim slavodobitnim izrazom. - Prekasno kao i obino - rekla je. - Ona je mrtva . . . 2 Otac Gorman vraao se kroz sumrak. Noas e biti magle, naglo je postajala sve guom. Zastao je trenutak mrtei se. Tako fantastino neobina pria . . . to je od toga rezultat delirija i visoke groznice? Naravno, neto od toga je bilo fstina - ali koliko? U svakom sluaju vano je zapisati neka imena dok ih jo ne zabora,vi. Franjevci e se ve okupiti kad se vrati. Naglo skrenu u mali bar, narui alicu kave i sjedne. Posegnu u dep svoje reverende. Ah, gospoa Gerahty - zamolio ju je da pokrpa podstavu. Ka,o i obino, nije to uinila! Njegov notes, olovka inekoliko novia ispalo je kroz rupu i skliznulo kroz podstavu. Dohvatio je olovku i nekoliko novia, ali nije mogao do notesa. Donijeli su mu kavu i on zamoli komad papira. 28 - Hoe li ovo biti dobro? Bila je to poderana papirnata vreica. Otac Gorman kimnu i uze je. Zapoe pisati - imena - jer bilo je vano da, ih ne zaboravi. A on je vrlo lako zaboravljao imena . . . Vrata bara se otvorie i dva mladia u edvardijanskim odijelima buno udoe i sjedoe. Otac Gorman zavri svoje biljeke. Sloio je papir i htio ga spremiti u dep kad se sjeti rupe. Stoga uini ona to je i prije esto radio, ugura sloeni papir u cipelu. Jedan ovjek mirno uQe i sjede u udaljeni kut. Otac Gorman pop~ gutljaj-dva slabe kave, tek radi pristojnosti, zatrai raun i plati. Tada ustade i izaQe. ovjek koji je upravo uao inilo se da se predomislio. Pogleda na sat kao da nije znao koliko je sati, usta~de i brzo izaQe. Ma.gla se brzo sputala. Otac Gorman ubrza korake. Vrlo je dobro poznavao svoje podruje. Pode preacem skreui u uliicu koja je ila uz eljezniku prugu. Ako je i bio svjestan koraka iza sebe, nije im pridavao panje. Zato i bi? Udarac olovne cijevi dohvatio ga je bez ikakva upozarenja. Posrnua je i pao . . . 3 Doktor Corrigan, fiukajui pjesmu NOtac OFlynnc<, ude u sobu odjelnog detektiva - inspektora Lejeunea i vedro mu se obrati. - Obradio sam vam onog asnog oca. 29 - I kakav je rezultat? - Ostavit u tehnike izraze za istranog suca. Ukratko, poteno udaren po glavi. Ve ga je prvi udarac vjerojatno usmrtio, ali tkogod da je to uinio, htio je biti siguran. Prilino prljava stvar. - Jest - ree Lejeune. Bio je to snaan ovjek tamne kose i sivih oiju. Bio je samo naoko miran, no pokreti su mu ponekad bili iznenaQujue slikoviti i odavali

su da je potomak francuskih hugenota. - Okrutnije nego to bi bilo potrebno da se radi o pljaki? - upita zamiljeno. - Zar je to bila pljaka? - upita doktor. - Pretpostavlja se. Depovi su mu bili izvrnuti i podstava reverende poderana. - Nisu se mogli nadati da e nai mnogo ree Corrigan. - Siromani su kao mievi, veina tih upnika. - Sasvim su mu razbili glavu . . . da budu sigurni - naglas je razmiljao Lejeune. - ovjek se pita zato? - Postoje dva mogua odgovora - odvrati Corrigan. - Jedan, da je to uinio neki pokvareni mladi pljaka koji voli nasilje zbog nasilja . . . ima ih, na alost, danas zaista mnogo. - A drugi odgovor? Doktor slegnu ramenima. - Nekome se zamjerio va otac Gorman. Je li to bilo mogue? Lejeune potrese glavom. - To je sasvim nevjerojatno. Bio je vrlo popularan ovjek i vrlo su ga voljeli. Nije imao ne 30 r prijatelja, bar koliko se moe znati. Ali ovo ne nalikuje ni na obinu pljaku. Osim . . . - Osim ega? - upita Corrigan. - Policija ima klju za rjeenje! Jesam li u pravu? - Imao je neto na sebi to nije odneseno. Nadeno je u njegovoj cipeli. Corrigan zazvidi. - Zvui kao pijunska pria. Lejeune se nasmije. - Mnogo je jednostavnije od toga. Imao je rupu u depu. Narednik Pine je razgovarao s njegovom domaicom. ini se da je prilino neuredna. Nije mu drala -odjeu u redu kako bi trebala. Potvrdila je da bi otac Gorma,n s vremena na vrijeme gurnuo kakav papir ili pismo u svoju cipelu kako ne bi dospio pod podstaru reverende. - A ubojica to nije znao? - Ubojici to uope nije palo na pamet! Pod pretpostavkam, naime, da je traio taj komad papira - a ne bijednu sumu od nekoliko sitnih novia. - to je pisalo na papiru? Lejeune posegnu u ladicu i izvadi zguvani koma.d papira. - Samo popis imena - odvrati. Corrigan znatieljno pogleda papir. Ormerod Sandford Parkinson Hesketh-Dubois Shaw Harmondsworth 31 Tuckerton Corrigan? Delafontaine? - Vidim da sam i ja na popisu! - uzvikne podiui obrve. - Znai li vam neto neko od ovih imena? upita inspektor. - Nijedno. - I nikad niste upoznali oca Gormana? - Nikada. - Znai da nam neete moi mnogo pomoi. - Imate li kakvu ideju o tome to taj popis znai - ako uope neto znaci? Lejeune ne odgovori izravno. - Neki je djeak doao po oca Gormana oko sedam naveer onoga dana. R,ekao je da jedna ena umire i da eli sveenika. Otac Gorman je otiao s njim. - Kamo? Ako znate. - Znamo. Nije bilo teko provjeriti. Benthall Street broj dvadeset tri. Kua je vlasnitvo ene koja se zove Coppins. Bolesna ena bila je stanovita gospoa Davis. Sveenik je stigao onamo u sedam i petnaest i bio s njom oko pola sata. Gospoa Davis je umrla neposredno prije nego su stigla kola hitne pomoi da je odvezu u bolnicu. - Dakle, tako je to bilo. - Zatim smo saznali da je otac Gorman bio u malom baru Tony's Place. Prilino pristojan bar, bez kriminala oko sebe, slui pia loe kakvoe i nije popularan. Otac Gorma,n je zatraio alicu kave. Tada je vjerojatno posegnuo u dep,

32 nije mogao nai ono to je trebao i zamolio je vlasnika, Tonyja, komad papira. Ovo je - pokazao je prstom - taj papir. - A zatim? I - Kad je Tony donio kavu sveenik je neto pisao po papiru. Ubrzo nakon toga je otiao, ostavivi kavu gotovo netaknutu ( to mu uope ne zamjeram>, zavrivi prije toga popis i spremivi papir u cipelu. i - Je li jo netko bio u baru? - Ula su dva mlada kicoa i sjela za jedan stol, i jedan postariji mukarac koji je sjeo za drugi. Ovaj posljednji je izaao nita ne naruivi. - Slijedio je sveenika? - Mogue je. Tony nije primijetio kad je otiao. Nije zapamtio ni kako izgleda. Opisao ga je kao neupadljivog ovjeka. Pristojnog. ovjeka kakvih ima bezbroj. Misli da je bio srednje visine, u tamnoplavom kaputu - a mogao je biti i smedi. Ni tamne, ni previe svijetle kose. Nema nikakva razloga da sumnjamo kako je on u ovo umijean. Ali ovjek nika.d ne zna. Nije doao ovamo i rekao kako je vidio sveenika u Tonyjevu baru. Ali tek je prolo malo vremena. Zamolili smo da nam se jave svi koji su vidjeli oca Gormana izmedu petnaest do osam i pola devet. Do sada se javilo samo dvoje: jedna ena i apotekar koji ima duan u blizini. Sad u ih ii posjetiti. Tijelo su pronala dva djeaka u pola devet u West Streetu - znate tu ulicu? Zapravo je to staza, omedena ~eijeznikom prugom s jedne strane. Ostalo znate. 3 xod bt~e~og xonja 33 Corrigan kimnu i dodirnu prstom papir. - to mislite o ovome? - Mislim da je vano - odgovori Lejeune. - Samrtni~ca mu je rekla neto i on je zapisao ta imena na papir to je prije mogao, da ih ne bi zabora,vio? Ali pitanje je - bi li on to u~inio ako mu je neto povjereno na ispovijedi? - Moda nije bxlo reeno tako da ga obavezuje 2akletva utnje - kaza Lejeune..- Pretpostavimo, na primer, da su ta imena u vezi, recimo, s ucjenjivanjem? - To je vae miljenje? - Jo nemam nikakvog miljenja. Ovo je saw mo radna hipoteza. Ljudi s popisa su bili ucjenjivani. Samrtnica, je bila ili ucjenjiva, ili je znala neto o ucjeni! Mislim da je osjetila kajanje i da se htjela ispovijediti i ispraviti stvar ukoliko je mogue. Ota.c Gorman je preuzeo obavezu. - A zatim? - Sve ostalo je nagadanje - odgovori Lejeune. - Moda je netko ucjenjivao i nije elio da se to prekine. Saznao je da gospoa Davis ^ umire i da je poslala po sveenika. Ostalo slijedi. - Pitam se ree Corrigan ponovo prouavajui papir - to mislite zato je stavljen upitnik iza zadnja dva imena? - Moda otac Gorman nije bio siguran je li dobro zapamtio ta imena. - Moglo je biti Mulligan umjesto Corrigan - suglasi se doktor namrtivi se. - To je sasvim mogue. Ali ime kakvo je Delafontaine ili se za.pamti ili ne - ako znate to mislim. udno je da nema ni jedne adrese. - Ponovo je pro 34 itao popis. - Parkinson - ima mnogo Parkinsona. Ni Sandford nije neobino. Hesketh-Dubois . . . to ' je ve neto. Ne moe ih biti mnogo. Potaknut iznenadnim porivom, nagnu se naprijed i dohvati sa stola telefonski imenik, - Da vidimo. Hesketh, gospoa A . . . John i Co., vodoinstalateri . . . Sir Isidore. Ah! Evo nas! Hesketh-Dubois, gospoa, Ellesmere Square etrdeset devet, S. W.1. to kaete da je nazovemo? - I to emo rei? - Ve emo dobiti inspiraciju - odgovori doktor Corrigan vedro. - Samo izvolite - ree Lejeune. - to? - Corrigan je zurio u njega. ~-- Rekoh da moete nazvati - kaza Lejeune veselo. - Nemojte se drati tako zateeno. Podigne slualicu i zatrai vanjsku liniju. Pogleda Corrigana. - Broj?

- Grosvenor 64578. Lejeune ponovi broj i za.tim doda slualicu Corriganu. - Dobru zabavu. Corrigan ga je, pomalo zbunjen, gledao dok je ekao vezu. Neko se vrijeme ula zvonjava telefona, za,tim zadihan enski glas progovori: - Grosvenor 64578. - Je li to stan gospoe Hesketh-Dubois? - Ovaj . . . ovaj, da . . . mislim , . . Doktor Corrigan zanemari ovo oklijevanje. - Mogu li razgovarati s njom, molim vas? - Ne, to zaista ne moete! Gospoa Hasketh -Dubois je umrla prolog travnja. 3' 35 - Oh! - Zaprepaten, doktor Corrigan ne odgovori na pitanje Tko je to, molim vas?cc i polako spusti slualicu. Pogleda hladno inspektora Lejeunea. - Znai zato ste mi tako spremno dopustili da telefoniram. Lejeune se zlobno smijeio. - Mi zaista ne proputamo oite stvari istakao je. - Prolog travnja - zamiljeno e Corrigan. - Prije pet mjeseci. Pet mjeseci otkako ju je ucjena ili to je to ve bilo prestala uznemiravati. Nije poinila samoubojstvo ili neto slino? - Nije. Umrla je od tumora na mozgu. - Znai sad smo opet na poetku - ree Corrigan pogledavi popis. Lejeune uzdahnu. - Zapravo ne znamo ima li popis neke ve~e s tim - naglasi. - To je moglo biti najobinije razbojstvo jedne maglovite noi - a tada imamo strano malo nade da emo otkriti tko je to uinio ako nas zaista ne poslui srea . . . - Hoe li vas smetati ako nastavim raditi na tom popisu? - upita Corrigan. - Samo izvolite. elim vam svu sreu. - A mislite pri tome da ja sigurno neu nita otkriti kad vi niste uspjeli. Nemojte biti tako sigurni. Pozabavit u se Corriganom. Gospodinom ili gospodom ili gospoicom Corrigan - s velikim upitnikom. 36 . Tree poglavlje - Ali zaista, gospodine Lejeune, ne znam to bih vam jo mogla rei! Sve sam to ve ispriala vaem naredniku. Ja ne znam tko je bila gospo~ta Davis ni odakle je dola. Bila je kod mene oko est mjeseci. R,edovito je plaala stana.rinu i inila mi se ugodnom, mirnom i potenom osobom. Zaista ne znam to jo oekujete da vam kaem. Gospoa Coppins zastade da bi dola do daha i pogleda Lejeunea s negodovanjem. On joj uputi njean melankolian osmijeh za kojeg je iz iskustva znao da nije bez djelovanja. - Ne znai da vam nisam spremna pomoi, kad bih mogla - dodala je. - Hvala. To nam je i potrebno - pomo. ~ene znaju - one instinktivno osjete - mnogo vie od mukaraca. Bio je to dobar potez, i djelovao je. - Ah - ree gospoa Coppins - eljela bih da vas Coppins moe uti. Uvijek je bio tako otresit i neuljudan. Samo pria da zna a zapravo nema pojmacc rekao bi i prezirno ot 37 puhnuo. A u devet od deset sluajeva bila sam u pravu. - Zbog toga bih i elio uti to mislite o gospodi Davis. Je li bila, po vaem miljenju, nesretna ena? - Nije bila - ne, ne bih to rekla. Bila je poslovna. Takvom mi se uvijek inila. Metodinom. Kao da je isplanirala svoj ivot i ponaala se u skladu s tim. Radila je, mislim, kod neke organizacije za istra,ivanje trita. Obilazila je okolo i pitala ljude kakav praak upotrebljavaju, ili brano, ili koliko troe tjedno i kako rasporeQuju prihode. Naravno uvijek sam mislila da je takva vrsta posla zapravo njukanje . . . i to se uope vlasti ili nekog drugog tiu takve stvari! Sve to se na kraju sazna je ono to svi oduvijek dobro znaju - ali danas su takve stvari postale moda. A kad se ve moraju ra,diti, mislim da je to bio pravi posao za jadnu gospou

Davis. Znala se ugodno ponaati, nije se inilo da je znatieljna, bila je poslovna i traila je samo injenice. - Ne znate ime poduzea ili udruenja za koje je radila? - Ne znam, ao mi je. - Je li ikada spominjala rodbinu? - Nije. Mislim da je bila udovica i da je izgubila mua prije mnogo godina. ini se da je bio invalid, ali nikad nije mnogo priala o njemu. - Nije spominjala odakle je dola - iz kojeg dijela zemlje? - Mislim da nije bila Londonanka. Rekla bih da dolazi odnekud sa sjevera. 38 s - Ne ini vam se da je bilo neeg - misterioznog u vezi s njom? Lejeune je to izrekao sa suxnnjom. Ako je ova ena podlona sugestiji . . . Ali gospoa Coppins nije iskoristila mogunost koja joj se pruila. - Zaista ne mogu rei da mi se inila takvom. Barem ne po onome to je govorila. Jedina stvar koja mi je moda rnogla biti udna bio je njezin kovea. Bio je dobre kakvoe ali ne nov. A inicijali na njemu bili su prepravljeni, J. D. -Jessie Davis. A1i nekad je to bilo J. i neto drugo. H., misidm. Al~i moglo je hiti i A. Ipak, onda o tome nisam zapravo razmiljala na takav nain. ovjek esto moe nai dobar jeftin koveg iz druge ruke i tada je normalno da prepravi inicijale, Nije imala mnogo stvari - samo taj jedan koveg. Lejeune je to znao. Pokojnica, je imala zaudujue malo osobnih stvari. Nije drala nikakva pisma, nikakve fotografije. inilo se da nije imala policu osiguranja, tednu ni ekovnu knjiicu. Odjea je bila dobre kvalitete, od materijala praktinih za svakodnevni posao, gotovo nova. - inilo se da, je sretna? - upita. - Mislim da je. Uhvatio se za poneto sumnjiav ton u njezinu glasu. _ - Samo ~nislite? - Pa, to nisu stvari o kojima se mnogo razmilja, zar ne? Rekla bih da je bila prilino dobro stojea, s dobrim zaposlenjem i sasvim zadovoljna svojim ivotom. Nije bila lakomislena ena. Ali naravno, kad se razboljela . . . - Da, kad se razboljela? - potakne je. 39 - U poetku je bila uznemirena. Mislim, kad je morala lei u krevet zbog gripe. R,ekla je da e to poremetiti sve njezine planove i dogovore. Sastanke i sve to. Ali gripa je gripa i ne moete je zanemariti kad je tu. Tako je ostala u krevetu i kuhala si aj na plinskom tednjaku i uzimala aspirine. R,ekla sam joj neka pozove doktora ali odgovorila je da to nije potrebno. Rekla je da kod gripe nita ne pomae i da samo treba ostati u krevetu i neka joj bolje ne prilazim da se i ja ne razbolim. Ja sam joj spremala neto za jelo kad joj je bilo bolje. Vruu juhu i prenac. I puding od rie tu i tamo. To ju je iscrpilo, naravno, kao i svaka gripa, ali, rekla bih, ne vie od uobiajenoga. Nakon to groznica prode ovjek zapada u neku depresiju - kod nje to nije bilo nita drugaije nego kod drugih ljudi. Sjeam se, sjedila je tamo uz plinsku pe i rekla mi: eljela bih da nemam toliko vremena za razmiljanje. Ne volim razmiljati. To me dotue.<c Lejeune je i dalje vrlo paljivo gledao gospodu Coppins i ona se zagrijala za temu. - Posudila sam joj nekoliko asopisa. Ali inilo se da se nije mogla usredotoiti na. itar~je. Jednom je rekla, sjeam se, Ako stvari nisu onakve kakve bi trebale biti, bolje je da ne znamo za njfh, zar ne mislite?c<, a ja sam rekla, U pravu ste, draga<c A ona je odgovorila, Ne znam . . . nikad nisam zapravo bila sigurna.cc Ja sam rekla da je to tako. A ona e, oSve to sam ja inila bilo je uvijek savreno poteno i otvoreno. Nemam si to predbaciti.c< A ja sam rekla, oNaravno da nemate, draga.<c Ali u sebi sam se 40 zapravo pitala nije li u poduzeu u kojem je radila bilo kakvih

udnih stvari s raunima koje je ona otkrila - no mislim da to zapravo nije bio njezin posao. - Mogue je - suglasi se Lejeune. - No, opet se oporavila - uglavnom, i pola raditi. Rekla sam joj da je to prerano. Neka ostane jo dan ili dva. I pogledajte, kako sam bila u pravu! Vratila se kui idue veeri i smjesta sam vidjela da ima jaku groznicu. Jedva se uspela stepenicama. Rekla sam joj da moramo pozvati doktora ali nije htjela. Bilo joj je sve gore i gore, itav taj dan, oi su joj bile staklaste, obrazi gorjeli, disala je strano teko. A slijedee veeri rekla mi je, jedva izgovarajui rijei: oSveenika. Moram imati sveenika. Brzo . . . ili e biti prekasno.c< Ali nije htjela naega vikara. Morao je biti rimokatoliki svec'~nik. Nisam uope znala da je rimokatolike vjere, nije imala nikakvih krieva ili slinih stvari. Ali kri je ipak postojao, spremljen na dnu kovega. Lejeune ga nije spomenuo. Sjedio je sluajui. - Vidjela sam malog Mikea na ulici i poslala sam ga po oca Gormana iz Sv. Dominika. I pozvala sam na svoju ruku doktora i kola hitne pomoi, nita joj ne govorei. - Odveli ste sveenika do nje kad je stigao? - Da, jesam. I ostavila sam ih zajedno. - Je li netko od njih neto rekao? - Pa znate, ne mogu se ba sjetiti. Ja sam njoj govorila, rekla sam joj da e sad sve biti u 41 redu kad ima sveerrika, nastojala sam je raz-vedriti, ali sad se sjeam da sam je ula kako govori neto o zloi ka,d sa,m ve zatvorila vrata. Da - i neto, takoQer, o konju - moda o konjskim trkama. I ja sama ponekad uloim pola krune na kojega konja, ali kau da oko trka ima mnogo nepotenja. - Zloa - ree Lejeune. Ta ga je rije pogodila. - Moraju priznati svoje grijehe, zar ne, ti rimokatolici, prije nego umru? Mislim da je to i ona uinila. Lejeune uope nije sumnjao da je to uinila, ali matu mu je uznemirila ona izgovorena rije. Zloa . . . Mora da je to bila opaka zloa, odreQeno zlo, mislio je, kad su sveenika koji je saznao za nju sli jedili i izudarali do smrti . . . 2 Od ostala tri stanara u kui nije se moglo nita saznati. Dvojica od njih, bankovni slubenik i postariji ovjek koji je radio u prodavaonici cipela, bili su tamo nekoliko godina. Trea je bila djevojka od dvadeset dvije godine koja je dola nedavno i koja je ra.dila u oblinjoj robnoj kui. Sve troje samo je povrno poznavalo gospou Davis po vienju. ~ena koja je javila da je vidjela oca Gormana na ulici one veeri nije dala nikakvih korisnih podataka. Bila je katolkinja koja je odlazila u 42 crkvu Sv. Dominika i poznavala. je oca Gormana po videnju. Vidjela ga je kako izlazi iz Benthall Streeta i ulazi u Tonyjev bar oko deset minuta prije osam. I to je bilo sve. Gaspodin Osborne, vlasnik apoteke na uglu Barton Streeta, imao je korisnijih podataka. Bio je to malen ovjek srednjih godina, elav, okruglog prostodunog lica i nosio je naoale. - Dobro vee, glavni inspektore. Udite ovamo, molim vas. - Podigao je preklopnicu staromodnog pulta. Lejeune prode kraj nie u zidu gdje je neki mladi u bijeloj kuti pripremao bodce s lijekovima brzinom profesionalna arobnjaka, zatim ispod nadsvodenog prolaza, ~te ude u malenu sobu s nekoliko naslonjaa, stoliem i pisaim stolom. Gospodin Osborne navue zavjese na kraju prolaza na tajnovit nain, sjedne u naslonja i pokaza Lejeuneu na drugi. Nagnuo se naprijed, oiju sjajnih od ugodna uzbudenja. - Sluajno se dogodilo da bih vam moda mogao biti od koristi. Te veeri nije bilo mnogo posla - nije se imalo to raditi, ni vrijeme nije bilo ugodno. Moja je mlada dama bila za pultom. Utorkom uvijek

radimo do osam sati. Sputala se magla i nije bilo mnogo ljudi na ulici. Otiao sam do vrata da vidim kakvo je vrijeme i pomislio kako se magla brzo sputa. Tako su rekli i u vremenskoj prognozi. Stajao sam tamo neko vrijeme, budui da unutra nije bilo niega to moja mlada dama ne bi mogla uiniti - kreme za lice i soli za kupanje i takve stvari. Tada sam ugledao oca Gormana na drugoj strani ulice. 43 Naravno, dobro sam ga poznavao po videnju. Grozna stvar, to ubojstvo, napad na ovjeka o kojem su svi imali tako dobro miljenje. Eno oca Gormanacc, rekoh sebi. Iao je prema West Streetu, to je, kao to znate, prva ulica s lijeve strane prije pruge. Na maloj udaljenosti iza njega bio je neki ovjek. Ne bi mi bilo palo na pamet da to uope registriran~ ili da mislim na to, ali sasvim iznenada taj drugi ovjek se zaustavio sasvim naglo, upravo kad se nalazio nasuprot mojim vratima. Pitao sam se zato je stao - i tada sam vidio da je otac Gorman, malo ispred njega, usporio korak. Nije sasvim stao. Izgledalo je kao da je o neemu vrlo intenzivno razmiljao. tako da je gotovo zabaravio da hoda. Tada je opet krenuo, i onaj je drugi ovjek takoder poeo hodati, prilino brzo. Pomislio sam, onako usput, da je to moda netko tko pozna oca. Gormana i tko ga eli stii i razgovarati s njim. - Ali zapravo je sasvim mogue da ga je jednostavno slijedio? - Sada sam siguran da je upravo to inio ali naravno onda mi nita takvo nije palo na pamet. Zbog magle koja je bila sve ~ua odjednom sam ih obo j icu izgubio iz vida. - Moete li opisati tog ovjeka? Lejeuneov glas nije odavao nadu. Bio je spreman na uobiajene neodredene opise. Ali gospodin Osborne bio je sasvim razliitoga kova u usporedbi s Tonyjem iz Tonyjeva bara. - Pa, mislim da mogu - ree samozadovoljno. - Bio je to visok ovjek . . . - Visok? Kako visok? 44 - Pa, oko metar osamdeset, najmanje, rekao bih. No moda se inio viim jer je bio vrlo mrav. Imao je pogurena ramena i izraenu Adamovu jabuicu. Ispod eira mu se vidjela priIino duga kosa. Nos poput velikog kljuna. Vrlo uol jiv. Naravno ne bih mogao rei kakva mu je boja oiju. Vidio sam ga iz profila, kao to moete i sami zakljuiti. Vjerojatno oko pedeset godina. To zakljuujem po hodu. Mladi se ovjek kree sasvim drugaije. Lejeune je u sebi procijenio kolika je udaljenost do druge strane ulice, zatim je jo jednom pogledao gospodina Osbornea, i pitao se . . . Bio je zaista u dilemi. Ovakav opis kakvog mu je dao apotekar mogao je znaiti jednu od dvije stvari. Mogao je proizai iz neobino ive mate - poznavao je mnogo slinih primjera, uglavnom kod ena. One stvaraju zamiljeni portret na osnovi toga kako zamiljaju da bi ubojica morao izgledati. ~akvi matoviti portreti, medutim, obino imaju neke nesumnjivo lane detalje - kao to su kolutave oi, upave obrve, majmunske vilice, izraeno divljatvo. Ali, opis gospodina Osbornea zvuao je kao opis stvarne asobe. U tom sluaju mogue je da se pred njim nalazi svjedok kakvih je jedan na milijun - ovjek koji zapaa tono i do pojedinosti - i koji se nee kolebati oko toga to je vidio. Lejeune ponovo procijeni udaljenost preko ulice. Oi su mu zamiljeno poivale na apote 45 - Mislite li da biste mogli prepoznati tog ovjeka kad biste ga ponovo vidjeli? - upita. - Oh, da. - Gospodin Osborne je to izjavio izvanredno uvjereno. Nikad ne za.boravljam lica. To je jedan od mojih hobija. Uvijek sam govorio da bih se mogao zakleti na sudu kad bi neki od onih ubojica, ena doao k meni i kupio lijepi mali paketi arsena. Uvijek sam se nadao da e se jednog dana dogoditi neto takvo. - Ali jo se nije dogodilo? Gospodin Osborne prizna tuno da nije. - I nevjerojatno je da e se i sada dogoditi - doda zamiljeno. -

Prodajem ovu radnju. Dobivam vrlo dabru cijenu i odlazim u mirovinu. ivjet u u Bournemouthu. - Ovo je lijepa apoteka. - Vrlo je ugledna - ree gospodin Osborne s ponosom u glasu. - Moja porodica je dri ve gotovo stotinu godina. Djed i otac prije mene. Dobar staromodni porodini posao. Ali nisam tako mislio kad sam bio djeak. Drao sam to dosa.dnim. Poput mnogih mladia., i mene je zanosila pozornica. Bio sam siguran da mogu glumiti. Otac me nije pokuao odgovoriti. Pogledaj to moe s tim, djeae, rekao je. Otkrit e da nisi Sir Henry Irving.u I kako je bio u pravu! Bio je vrlo mudar ovjek, moj otac. Glumio sam oka godinu i pol i vratio se poslu. I bio sam vrlo ponosan, za.ista. Uvijek smo drali dobru, solidnu robu. Staromodnu ali kvalitetnu. Ali danas - on tuno zakima glavom - apotekari moraju biti razoarani. Sve te toaletne stvarice. Morate ih drati. Pola zarade dolazi od tak 46 va smea. Puder i ru za usne i kreme za lice; axnponi za kosu i kiene spuve za pranje. Ja sam uope ne uzimam u ruke takve stvari. Imam jednu mladu damu koja posluuje kupce tim triarijama. Ne, vie nije kao to je nekad nama apotekarima bilo. No, utedio sam neto novca, za, ovo dobivam vrlo povoljnu cijenu i ve sam dao akontaciju za vrlo lijepu malu kuu blizu Bournemoutha. I za,tim doda: - Treba se povui u mirovinu dok jo moete uivati u ivotu. To je moj moto. Imam mnogo hobija. Leptiri, na primjer. Ili promatranje ptica s vremena na vri jeme. I vrtlarstvo - ima mnogo dobrih knjiga o tome kako da se uredi vrt. A tu su i putovanja. Mogao bih ii na jedno od onih krunih putovanja - yidjeti strane krajeve prije nego bude prekasno. Lejeune ustade. - elim vam mnogo sree - ree. - I ako, prije nego zaista napustite ovaj kraj, sluajno ugledate onog ovjeka . . . - Smjesta u vas obavijestiti, gospodine Lejeune. Naravno. Moete raunati na mene. Bit e mi zadovoljstvo. Kao to sam vam rekao, vrlo dobro pamtim lica. Dobro u pripaziti. Bit u na oprezu, kako se kae. Da, da. Moete se osloniti na mene. Bit e mi zadovoljstvo. 4? E I etvrto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA 1 Izaao sam iz Old Vica sa svojom prijateljicom Hermijom Redcliffe. Gledali smo predstavu Macbetha. Jako je kidlo. Dok smo trali preko ulice do mjesta gdje sam parkirao automobil, Hermia neopravdano primijeti da uvijek pada kia kad ovjek ode u Old Vic. Jednostavno je uvijek tako. Ja se nisam slagao s tim miljenjem. Rekao sam da, za razliku od sunanog sata, pamti samo kine trenutke. - - Onda u Glyndebourneu - nastavi Hermia dok sam palio auto - uvijek sam imala sree. Sjeam se samo savrenstva: glazba - i divne gredice s cvijeem - posebno one bijele. Neko smo vrijeme razgovarali o Glyndebourneu i glazbi i tada Hermia primijeti: - Neemo ii u Dover na doruak, zar ne? - Dover? Kakva udnovata ideja, Mislio sam da emo ii u Fantasie, ovjeku su zaista potrebni izvrsna hrana i pie nakon sve one velianstvene krvi i sumornosti Macbetha. Shakespeare me uvijek ini prodrljivim. 4 Kod bijelog konja 49 - Da. Kao i Wagner. Sendvii od dimljenog lososa. u pauzama u Covent Gardenu nisu nikad dovoljni da savladaju tjeskobu. A to se tie Dovera, rekla sam to zato to vozi u tom pravcu. - Mora se ii okolo - objasnio sam. - Ali previe obilazi. Ve smo prilino daleko na staroj cesti (ili je to nova?) za Kent. : Pogledao sam uokolo i morao priznati da je Hermia, kao i obino, u

pravu. - Uvijek se zbunim na ovom mjestu - rekoh ispriavajui se. - I jest zbrkano - sloi se Hermia. Kad smo konano uspjeno preli Westminster Bridge, nastavili smo na razgovor, raspravljajui o postavi Macbetha koju smo upravo gledali. Moja prijateljica Hermia R,edcliffe bila je lijepa mla,da ena od dvadeset osam godina. Herojskog znaaja, imala je gotovo besprijekoran grki profil i bujnu tamnokestenjastu kosu smo ' tanu na zatiljku. Moja je sestra uvijek govorila za nju da je moja djevojka, naglaavajui ove navodnike, to me nikad nije prestalo uzrujavati. U restoranu Fantasie lijepo su nas doekali i odveli nas do malog stola ispred grimiznog barunastog zida. Fantasie je s razlogom popularan i stolovi su blizu jedan drugome. Kad smo sjeli, gosti za susjednim stolom veselo su nas pozdravili. David Ardingly bio je predava povijesti na Oxfordu. Predstavio je svoju pratilju, vrlo lijepu djevojku s modernom frizurom, punom sitnih uvojaka. koji su strali pod nemoguim kutovima na. njezinoj bujnoj kosi. Zaudo dobro joj je pristajala. Imala je velike plave oi i gotovo stalno 50 poluotvorena usta. Bila je, kao i sve Davidove djevojke, izuzetno glupa. David, koji je bio izvanredno pametan mla,di, mogao je nai rela,ksaciju samo s gotovo maloumnim djevojkama. - Ovo je moja posebna mezimica, Poppy objasnio je. - Upoznaj se s Markom i Hermijom. Oni su vrla ozbiljni i ueni i morat e pokuati da se prilagodi. Upravo dolazimo s Uini to iz inata. Divna predstava! Kladim se da vi dolazite ravno sa Shakespearea ili obnovljena Ibsena. - S Macbetha u Old Vicu. - A to mislite o Battersonovoj postavi? - Meni se svidjela - ree Hermia. - Osvjet ljenje je bilo vrlo zanimljivo. I nikad prije nisam vidjela tako dobro postavljenu scenu gozbe. - A ~to je s vjeticama? - Strano - kaza Hermia. I doda: - Uvijek su takve. David se suglasio. - Uvijek se ini kao da prodiru elementi boine predstave. Svi prave ludorije i ponaaju se poput trostrukog Demonskog kralja. Ne moete a da ne oekujete Dobru vilu u bijelom koja e progovoriti ravnodunim glasom: nTvoja zloa nee pobijediti. Na kraju. Macbeth e kleati, svi znaju.cc Svi smo se nasmijali, ali David, koji je dobro zapaao, dobaci mi otar pogled. - ~to ti je? - upita me. - Nita. Samo se dogodilo da sam ba neki dan razmiljao o zlu i demonskim kraljevima u 51 ;i: " boinim predstavama. Da - i o dobrim vilama, takoer. - Povodom ega? - Oh, u nekom baru u Chelseaju. - Kal~o si otmjen i moderan, zar ne, Mark? lan drutva iz Chelseaja. U kojem se bogate nasljednice u hlaama udaju za momke s uglova ulica. Tamo bi trebala biti Poppy, zar ne, patkice? Poppy jo vie rastvori svoje velike oi. - Mrzim Chelsea - pobunila se. - Mnogo vie volim Fantasie. Ima tako izvrsnu, izvrsnu hranu. - To je dobro za tebe, Poppy. Uostalom, nisi dovoljno bogata za Chelsea. Ispriaj nam jo neto o Macbethu, Mark, i o stranim vjeticama. Ja znam kako bih prikazao vjetice kad bih reirao predstavu. David je nekada b~io istaknuti lan oksfordske kazaline druine.. - Dobro, kako bi ih prikazao? - Uinio bih ih sasvim obinima. Tek lukave mirne starice. Poput vjetica, u nekom selu. - Ali danas vie nema vjetica? - upita Poppy zurei u njega.

- To govori zato jer si Londonanka. Jo uvijek postoji vjetica u svakom selu u poljoprivrednom dijelu Engleske. Stara gospoa Black u treoj kolibi uzbrdo. Malim djeacima govore neka je ne ljute, a povremeno joj donose na poklon jaja i domae kolae. Jer, ako joj se zamjerite, krave e vam prestati davati mlijeko, krumpir nee uroditi ili e mali Johnnie uganuti 52 glean j . Morate biti u dobrim odnosima sa starom gospodom Black, Nitko to ne govori tako izravno - ali svi oni xnccju! - ali se - ree Poppy durei se. - Ne, ne alim se. U praw sam, zar ne, Mark? - Sigurno su takve predrasude sasvim nestale zahvaljujui obrazovanju - ree Iiermia skeptino. - U poljoprivrednim dijelovima zemlje nisu. to ti kae, Mark? - Mislim da si moda u pravu - rekoh polako. - Premda zapravo ne znam tono. Nikad nisam ivio dugo na selu. - Ne vidim kako bi mogao prikazati vjetice kao obine starice - ree Hermia vraajui se na. raniju Davidovu izjavu. - One neosporno moraju biti okruene nadnaravnom atmosferom. - Pokuaj razmisliti - kaza David. - To je poput ludila. Ako netko bulazni i tetura sa slamom u glavi i ixgleda lud, to nije uope zastraujue! Ali sjeam se da su me jednom poslali u duevnu bolnicu da odnesem poruku nekom doktoru. Odveli su me u sobu da priekam i tamo je bila ugodna stara dama koja je pijuckala mlijeko. Rekla je nekoliko obinih primjedbi o vremenu i tada se iznenada nagnula napri jed i upitala tihim glasom: - Je li ono vae jadno di f ete ko je je pokopano tamo iza kamina? Tada je kimnula glavom i rekla: - Tono 12.10. Svakog dana se dogacia u isto vrijeme, Pretvarajte se da ne vidite krv. 53 - Upravo posve obian nain na koji je to rekla, kao da se radi o injenici, bio je tako stravian. - Je li zaista netko bio pokopan iza kamina? - htjela je znati Poppy. David je preuo njezino pitanje i nastavio: - Zatim uzmite recimo medije. U jednom trenutku trans, zamraene prostorije, kucanje i udaranje. Kasnije medij sjedne, poravna kosu i odlazi kui na veeru, kao svaka obina, sasvim ugodna ena.. - Znai ti zamilja vjetice - rekoh - kao tri stare kotlanQanke s nadnaravnim darom, koje u tajnosti obavljaju svoj posao, apuu arolije iznad velikog kotla, mijeaju tekuine, ali same su obian trio starih baba. Da, to bi moglo biti impresivno. - Ako b.i uope mogao dobiti glumce koji bi to tako igrali - ree Hermia suho. - Ima neega u tome - prizna David. - Ako postoji samo i nagovjetaj ludila u scenariju, glumac je smjesta vrsto odluio da ide do kraja! Isto je i sa iznenadnim smrtima. Ni jedan glumac ne mo~e jednostavno mirno pasti u nesvijest i sruiti se mrtav. Mora stenjati, posrtati, kolutati oima, dahtati, pritiskati srce, kriti ruke i od svega .napraviti stravinu predstavu. Kad ve govorimo o predstavama, to mislite o Fieldingovu Macbethu? MeQu kritiarima vlada veoma podijeljeno miljenje. - Mislim da je bio velianstven - ree Hermia. - Scena s doktorom, nakon scene hodanja 54 u snu. oZar ne moete izli jeiti bolest uma?~c Uinio je jasnim ono to nikad prije nisam znala da je zaista naredio doktoru neka je ubije. A ipak je volio svoju enu. Prikazao je borbu izmeQu svojega straha i svoje ljubavi. Ono ~Poslije ovoga e umrijeticc bilo je najsnanija stvar koju sam ikada ula. - Shakespeare bi se prilino iznenadio kad bi mogao vidjeti kako se danas igraju neki njegovi komadi - rekoh suho. - Burbage i Co. ve su, mislim, prilino uguili i izmijenili njegov duh. Hermia je zagunQala. - Autori nikad nisu zadovoljni onim to refseri naprave od njihovih djela.

- Nije li netko tko se zove Bacon zapravo pisao Shakespearea? - upita Poppy. - Ta je teorija danas potpuno zastarjela odvrati David ljubazno. Ali to ti zna o Baconu? - Izmislio je barut - Poppy e slavodobitno. David nas pogleda,. - Vidite zato volim ovu djevojku? - upita, - Stvari koje ona zna uvijek su sasvim neoekivane. Duo, to je bio Francis, ne Roger. - Mislim da je zanimljivo - ree Hermia to je Fielding igrao ulogu Treeg ubojice. Je li prije bilo takvih sluajeva? - V jerujem da je - odgovori David. - Kako je moralo biti pogodno u ona vremena - nastavio je - kad ste mogli pozvati spretnog ubo 55 jicu kad god ste eljeli da obavi posli. Bilo bi zgodno da se to moe uiniti i danas. - Ali ini se - pobunila se Hermia. - Gangsteri. Plaeni ubojice ili ka.ko se ve sve zovu. Chicago i sve to. - Ah - odgovori David - ali ono na to sam ja mislio nije bio gangsterizam, ucjenjivanje ili vladavina kraljeva podzemlja. Mislio sam na obine svakodnevne ljude koji se ele nekoga rijeiti. Onog poslovnog konkurenta; tete Emily, tako bogate i, nesreom, tako izvrsna zdravlja; onog stranog mua koji je uvijek na putu. Kako bi bilo zgodno kad bi mogli nazvati Harrodsa i rei, Molim vas poaljite mi dva dobra ubojice, hoete li? Svi smo se nasmijali. - Ali to se moe nekako obaviti; zar ne? ree PopPY~ Okrenuli smo se prema njoj. - Kako, lutkice? - upita David. - Pa, mislim, ljudi to mogu uiniti ako ele . . . Ljudi poput nas, kao to si rekao. Samo vjerujem da je to vrlo skupo. Poppyne oi bile su irom otvorene i naivne, usta jedva otvorena. - to zapravo hoe rei? - upita David znatieljno. - Oh . . . mislim . . . sve sam pomijeala. Poppy se doimala zbunjenom. - Mislila sam na Bijelog konja. Takve stvari. - Bijeli konj? Kakav bijeli konj? Poppy pocrveni i spusti pogled. 56 - Ba sam glupa. Netko je neto spomenuo, ali mora da sam krivo shvatila. - Uzmi malo ovog ukusnog Nesselrodea ljubazno e David. 2 Jedna od najudnijih stvari u ivotu, kao to svi znamo, jest da nakon to ujete kako se spominje neka stvar, u roku od dvadeset etiri sata gotovo uvij~k ponovo nailazite na nju. Jedan takav sluaj dogodio mi se slijedeeg jutra. Zazvonio je telefon i ja sam se javio. - Flaxman '13841. ulo se teko disanje i zatim glas ree zadihano ali odluno: - Razmislila sam i doi u! Stao sam grozniavo razmiljati. - Divno - rekoh, elei dobiti na vremenu. - Ovaj . . . je li to . . .? - Uostalom - nastavi glas - grom nikad ne pogada dva puta. - Jeste li sigurni da ste nazvali dobar broj? - Naravno da jesam. Ti si Mark Easterbrook, zar ne? - Sad znam! - uzviknuh. - Gospoa Oliver. - Oh - ree glas iznenaQeno. - Zar nisi znao tko sam? Uope mi to nije palo na pamet. Radi se o Rhodino j priredbi. Doi u i potpisivati knjige ako ona to eli. - To je strano lijepo od tebe. Naravno, stanovat e kod nje. 57 - Nee biti primanja, zar ne? - upita gospoa Oliver zabrinuto. Zna ve te stvari nastavila je. - Ljudi mi prilaze i pitaju me piem li sada neto - a sasvim im je jasno da pijem pivo ili sok od rajice i da uope ne piem. I govore da im se svictaju moje knjige - to je naravno ugodno, ali nikad ne znam to bih odgovorila. Ako kaem Drago mi jea, to zvui kao Drago mi je to smo se upoznalicc. Dosadna fraza. A to i jest, uostalom. I misli da nee traiti od mene da idem k Ruiastom konju na neko, pie?

- Ruiastom konju? - Dobro, k Bijelom konju. U krmu, mislim. Tamo se tako loe osjeam. U nudi mogu popiti pivo, ali to me ini strano mamurnom. - Ali na kakvog to Bijelog konja misli? - Pa postoji neka krma koja se tako zove, zar ne? Ili je to moda ipak Ruiasti konj? Ili je to negdje drugdje. A moda sam to samo izmislila. Zaista zamiljam mnoge stvari. - Kako napreduje kakadu? - upitah. - Kakadu? - Gospoa Oliver je bila zaprepatena. - A lopta za kriket? - Zaista - ree gospoa Oliver dostojanstveno - mora da si poludio ili si mamuran. Ruiasti konji i kakadui i lopte za kriket. I spusti slualicu. Jo~ sam razmiljao 0 ovom drugom spominjanju Bijelog konja kad moj telefon opet zazvoni. 58 Ovaj put je bio gospodin Soames White, ugledni odvjetnik koji je nazvao da me podsjeti kako sam, na osnovi oporuke moje kume, lady Hesketh-Dubois stekao pravo da izaberem tri n jezine slike. - Nema niega posebno vrijednog, naravno - ree gospodin Soames White svojim defetistikim mela,nkolikim tonom. - Ali misldm da ste jednom prilikozn izrazili divljenje prema nekam slikama preminule. - Imala je nekoliko vrlo draesnih akvarela sa scenama iz Indije rekoh. - Vjerujem da ste mi ve pisali u vezi s tim, ali bojim se da sam zaboravio. - Tako je - ree gospodin Soames White. - Ali oporuka je sad proglaena pravovaljanom i izvrioci, od kojih sam i ja jedan, rade na prodaji pokretnina iz njezine londonske kue. Ako biste mogli doi u Ellesmere Square uskoro . . . - Doi u sada - rekoh. Jutro se inilo nepogodnim za rad. 3 Nosei pod rukom tri akvarela koja sam izabrao, izlazio sam iz kue broj etrdeset devet na Ellesmere Squareu i gotovo se sudario s nekim tko se upravo uspinjao stepenicama prema ulazu. Ispria,o sam se, primio i sam ispriku i upravo sam se spremao zaustaviti taksi, kad mi je neto sinulo u glavi te se naglo okrenuh i upitah: - Halo - zar to nije Corrigan? 59 - To je . . . a, da - ti si Mark Easterbrook! Jim Corrigan i ja bili smo prijatelji za naih oksfordskih dana, ali mora da se nismo vidjeli ve najmanje petnaest godina. - Uinilo mi se da te poznam, ali nisam se odmah mogao sjetiti odakle - ree Corrigan. - itam povremeno tvoje lanke - i uivam u njima, mogu ti rei. - A to ti radi? Bavi li se naukom kao to si namjeravao? Corrigan uzdahnu. - Slabo. To je skupo zanimanje - ako eli ii vlastitim putem. Osim ako ne nae prosvijeenog milijunera ili kakvu organizaciju na koju se moe utjecati. - Ehinokokoza, zar ne? - Kakva memorija! Ne, napustio sam ehinokokozu. Sad radim na sastojcima sekreta Mandarianovih lijezda. Nisi mogao uti za njih! Povezane su sa slezenom. ini se da uope ne slue nikakvoj svrsi! Govorio je s entuzijazmom pravog uenjaka. - Pa u emu je onda tvoja velika ideja? - Ovaj - Corrigan je govorio kao da se ispriava - imam teoriju da one mogu utjecati na ponaanje. Da kaem vrlo jednostavno, mogu djelovati otprilike kao to djeluje ulje u konicama automobila. Ako nema ulja - konice ne rade. U ljudskih bia, nedostatak tih sekreta mogao bi - kaem samo mogao bi - stvoriti kriminalce. Zazvidao sam. - A to je onda s istonim grijehom? 60 j - Zaista, to? - ree dr Corrigan. - Sveenicima se to ne bi

svidjelo, zar ne? Na alost, nisam mogao nikoga zainteresirati za svoju teoriju. Tako sam sada policijski lijenik. Prilino zanimljivo. ovjek vidi mnogo kriminalaca. Ali neu ti dosadivati svojim poslom - osim ako ne eli ruati sa mnom? - Volio bih. Ali dao si onamo - pokazah prema kui iza Corrigana. - Zapravo nisam - ree Corrigan. - Ja sam tu obian uljez. - Nema nikoga osim pazikue. - Tako sam i pretpostavljao. Ali elio sam otkriti neto o pokojnoj gospodi Hasketh-Dubois, ako je mogue. - Usuc~ujem se rei da ti mogu ispriati vie od pazikue. Bila je moja kuma. - Zaista? To je prava srea. Gdje emo neto pojesti? Postoji zgodno mjesto kraj Lowndes Squarea, nita otmjeno, ali pripremaju posebnu juhu od morskih raia. Smjestili smo se u malom restoranu. Veliku zdjelu vrue juhe donio nam je bljedolik momak odjeven u francuske mornarske hla~e. - Izvrsno - rekoh kuavi juhu. - A sad, Corrigan, to eli znati o staroj dami? I, usput, zato? - To zatocc je prilino duga pria - kaza moj prijatelj. - Najprije mi reci kakva je to bila stara dama? Razmislio sam. - Bila je staromodna - rekoh. - Viktorijanska. Udovica biveg guvernera nekog nepozna 61 tog otoka. Bfla je bogata i uivala je u svojoj udobnosti. Zimi je putovala u inozemstvo, Estoril i takva mjesta. Kua joj je runa, puna viktorijanskog namjetaja i najgoreg i najkienijeg viktorijanskog srebra. Nije imala djece, ali drala je par prilino pristojnih pudla koje je odano voljela. Bila je uvjerena i tvrdoglava konzervativka. Ljubazna, ali samovoljna. Vrlo postojana u svojim uvjerenjima. to jo eli znati? - Nisam sasvim siguran - odgovori Corrigan. - to misli, je li uope vjerojatno da je mogla biti ucjenjivana? - Ucjenjivana? - upitah potpuno zapanjeno. - Ne mogu zamdsliti nita manje vjerojatno. O emu se zapravo radi? Tada sam prvi puta uo pod kakvim je okolnostima ubijen otac Gorman. Odloio sam licu i upitao: - Ima li onaj popis imena? - Nemam originalan. Ali prepisao sam ih. Izvoli. Uzeh papir koji je izvadio iz depa i poeh ga prouavati. - Parkinson? Znam dva Parkinsona. Arthura koji je otiao u mornaricu i Henryja u nekom od ministarstava. Ormerod ~ - postoji major Ormerod u mornarici - Sandford - na stari rektor kad sam bio djeak zvao se Sandford. Harmondsworth? Ne znam - 'I~ckerton . . . Zastadoh. Tuckerton . . . Nije Thomasina Tuckerton, pretpostavljam? Corrigan me znatieljno pogleda. 62 - Mogla bi biti, bar koliko ja znam. Tko je ona i ime se bavi? - Sad vie niim. Pred tjedan dana pisalo je u novinama da je umrla. - Znai to nam nee mnogo pomoi. Nastavio sam itati. - Shaw. Poznajem zubara koji se tako zove, a postoji i Jerome Shaw s Kraljevskog kolida . . . Delafontaine . . . nedavno sam uo to ime, ali ne mogu se sjetiti gdje. Corragan. Odnasi li se to sluajno na tebe? - Iskreno se nadam da se ne odnosi. Imam osjeaj da je to lo znak to se moje ime nalazi na popisu. - Moe biti. Kako si doao na pomisao 0 ucjeni? - Ako se dobro sjeam, to je bila sugestija inspektora Lejeunea. To se inilo najvjerojatnijom mogunou, ali ima i mnogo drugih. Ovo moe biti i popis krijumara droge, ili narkomana ili tajnih agenata, moe biti zapravo bilo to. Samo je jedna stvar sigurna, popis je bio dovoljno vaan da bi se poinilo ubojstvo kako bi ga se domogli. - Pokazuje li uvijek takvo zanimanje za policijsku stranu svojeg posla? - upitah znatieljno. On zanijee glavom. - Ne mogu rei da pokazujem. Mene zanima karak~ter kriminalca. Porijeklo, odgoj, i posebno, stanje u kojem se nalaze lijezde -

takve stvari! - Zato te onda zanima ovaj popis imena? 63 - Vrag me odnio ako znam - ree Corrigan polako. - Moda zbog toga to se tu nalazi i moje ime. ivjeli Corrigani! Jedan Corrigan za spas drugog Corrigana. - Za spas? Znai ti ovo definitivno smatra popisom rtava = ne popisom zloinaca. Ali to sigurno moe biti i jedno i drugo? - Potpuno si u pravu. I sigurno je udno to sam tako uvjeren. Moda samo imam osjeaj. Ili je to zbog oca Gormana. Nisam ga esto susretao, ali bio je dobar ovjek kojega su svi potovali, a njegov ga je puk volio. Pripadao je tipu ilavih boraca. Ne mogu a da.ne mislim na to da je ovaj popis smatrao pitanjem ivota i smrti . . . - Hoe li policija neto otkriti? - Hoe, ali to je dugotrajan posao. Provjeravanje ovdje, provjeravanje ondje. Sad ispituju prolost ene koja ga je pozvala one noi. - Tko je ona bila? - ini se da oko nje nema nikakvih tajni. Udovica. Mislili smo da je njezin mu moda bio u vezi s konjskim trkama, ali ini se da nije tako. Radila je za malu radnu organizaciju koja se bavi istraivanjem trita. Tamo je sve u redu. To je ugledno, iako malo poduzee. Ne znaju mnogo o njoj. Dola je sa sjevera Engleske - iz Lancashirea. Jedina udna stvar u vezi s njom je to to je imala tako malo stvari. Slegnuh ramenima. - Vjerujem da tako ivi mnogo vie ljudi nego to moemo i zamisliti. Ovo je osamljen svijet. 64 - Jest, ima pravo. - No svejedno, ti si odluio da uzme stvar u svoje ruke? - Samo malo njukam uokolo. Hesketh-Dubois je neuobiajeno prezime. Mislio sam ako bih mogao otkriti neto o toj gospodi . . . - Ostavio je reenicu nedovrenom. - Ali na osnovi onoga to si mi rekao, ne ini se da bih ovdje mogao naii na kakav putokaz. - Nije bila ni narkomanka ni krijumar droge - uvjerio sam ga. - A nipoto ni tajni agent. ~ivjela je suvie besprijekornim ivotom da bi mogla biti ucjenjivana. Ne mogu zamisliti na kakvoj bi se vrsti popisa uape mogla nalaziti. Nakit je drala u banci, pa tako nije bila zanimljiva ni za pljakae. - Ima li jo kakvih Hesketh-Duboisa za koje zna? Je li imala sinove? - Nije imala djece. Mislim da ima neaka i nea~kinju, ali oni se ne zovu tako. Njezin mu je bio jedinac. Corrigan mi je kiselo rekao da sam mu mnogo pomogao. Pogledao je na sat, veselo primijetio da mora jo nekoga izrezuckati i mi se rastadosmo. Vratio sam se kui zamiljen, otkrivi da se uope ne mogu koncentrirati na posao i napokon sam, asjetivi iznenadni poriv, nazvao Davida Ardingly j a. - David? Ovdje Mark, Ona djevojka s kojom si me upoznao neki dan, Poppy, kako se jo zove? - Hoe mi preoteti djevojku, zar ne? 5 Kod bijelog konja 65 David se oito vrlo dobro zabavljao. - Ti ih ima tako mnogo - uzvratio sam alu. - Sigurno bi mogao nai jednu vika. - Pa ona tvoja je zaista prvoklasan komad, stari. Mislio sam da je to s njom ozbiljno. Da je to s njom ozbiljno. Kakav neugodan izraz. A ipak, pomislih, iznenada pogoQen prikladnou izraza, on zapravo odlino opisuje moj odnos s Hermijom. I zato bi morao djelovati na mene tako porazno? Uvijek sam u podsvijesti osjeao da emo se jednoga dana Hermia i ja vjenati . . . Volio sam je vie od bilo koga drugoga. Imali smo mnogo zajednikog . . . Iz neobjanjiva razloga osjetih stranu elju da. zijevnem . . . Jasno mi se ukazala naa budunost. Hermia i ja ii emo na znaajne predstave, to je vano. Diskusije o umjetnosti, o muzici. Nema nikakve sumnje, Hermia je idealno drutvo za mene. Ali nee biti veselja, progovori podrugljivi vragolan koji se

iznenada pojavio u mojoj podsvijesti. Bio sam zaprepaten. - Jesi li zaspao? - upita David. - Naravno da nisam. Da budem iskren, mislim da je tvoja prijateljica Poppy pravo osvjeenje. - To je pravi izraz. I jest, ako je uzima u malim dozama. Zove se zapravo Pamela Stirling i radi u jednoj od onih otmjenih cvjearnica u Mayfairu. Zna, tri suhe granice, tulipan s laticama privrenim prema natrag i obojeno lovorovo lie. Cijena tri gvineje. 66 Dao mi je adresu. - Izvedi je nekamo i uivaj - rekao je kao stari ljubazni ujak. Otkrit e da je velika relaksacija. Ta djevojka ne zna nita, potpuno je pra.znoglava. Radit e sve to joj kae. Usput, vrlo je krijeposna pa se nemoj uljuljavati u neke lane nade. Potom je spustio slualicu. 4 Stigoh pred ulaz cvjearnice prilino uznemiren. Snaan miris gardenija gotovo me osupnuo. Djevojke, odjevene u svijetlozelene kute, potpuno su me zbunile jer su izgledale potpuno isto kao i Poppy. No konano sam je otkrio. Zapisivala je neku a,dresu s prilinim potekoama, zastajui sumnjiavo nad imenom Fortescue Crescent. im je bila slobodna, nakon to je imala jo tekoa oko tonog uzvraanja sitnia za novanicu od pet funti, ja joj se javih. - Sreli smo se neko vee, s Davidom Ardinglyjem - podsjetih je. - Oh da! - uzviknu Poppy srdano, gledajui neodreQeno izna~d moje glave. - Htio sam vas neto pitati. - Iznenada se osjetih obeshrabrenim. Moda bi bilo bolje da kupim malo cvijea? Poput automata kojem su pritisnuli odgovarajue dugme, Poppy ree: - Imamo lijepih rua, potpuno svjeih. 5' 67 Moda ove ute. - Rua je bilo posvuda. - Koliko stoje? - Strano su jeftine - kaza Poppy medenim glasom. - Samo pet ilinga svaka. Stresoh se i rekoh da u uzeti est komada. - I nekoliko ovih doista sasvim neobinih listova uz njih? Pogledah sumnjiavo to posebno lie i otkrih da se nalazi u uzna.predovalom stadiju raspa.danja. Umjesto toga izabrah nekoliko sjajnozelenih granica asparagusa, no taj me izbor oito srozao u Poppynim oima. - Htio sann vas neto pitati - ponovio sam dok je Poppy prilino nespretno slagala asparagus oko rua. - One veeri ste spomenuli nekakvog Bijelog konja. Poppy, estoko se trznuvi, ispusti rue i as, paragus na. pod. - Maete li mi rei jo neto o tome? Poppy se uspravila pokupivi cvijee. - to ste rekli? - upita. : - Pitao sam vas o Bijelom konju. - Bijeli konj? ~to je to? - Spomenuli ste ga one veeri. - Sigurna sam da nikad nisam uinila neto takvo! Nikada nisam ula za to. - Netko vam je priao o tome. Tko je to bxo? Poppy duboko uzdahnu i brzo ree: - Uope ne znam o emu govorite! Osim toga, ne smijemo razgovarati s muterijama . . . Ovila je papir oko mojeg cvijea. - To iznosi trideset pet ilinga, molim. 68 Dao sam joj novanicu od dvije funte. Gurnula mi je u ruku est ilinga i brzo se okrenula drugom kupcu. Zapazio sam da su joj se ruke lagano tresle. Polako izaQoh. Kad sam ve malo odmakao, shvatih da mi je rekla krivu cijenu (asparagus je kotao sedam ilinga i est penija) i da mi je uzvratila previe novca. Njezino nepoznavanje aritmetike kod prethodnog je kupca ilo na njegovu tetu. Ponovo sam vidio ljupko odsutno lice i velike plave oi. Te su oi neto otkrivale . . .

- Strah - rekoh u sebi. - Istinski strah . . . Ali zato? Zato? 69 Peto poglavl je PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOK.A - Kakvo olakanje - uzdahnu gospoa Oliver - znati da je sve prolo i da se nita nije dogodilo! Bio je to trenutak oputanja. Rhodina priredba je protekla kao i sve takve priredbe. Burna uznemirenost zbog vremena koje je u rano jutro bilo izuzetno hirovito. Prilina rasprava oko toga hoe li se stolovi uope postavljati na otvorenom, ili e se sve smjestiti u dugakom hambaru i velikom atoru. Razliite une svadice u vezi sa sluenjem aja, postavljanjem tandova i slino. Rhodino taktino sxnirivanje situacije. Povremeni nestanci Rhodinih divnih ali neposlunih pasa, koji su trebali biti zatvoreni u kui jer se sumnjalo u njihovo ponaanje u ovoj sveanoj prilici. Sumnje su bile potpuno opravdane! Dolazak zgodne ali rastresene glumice u bijelom krznu koja je trebala otvoriti sveanost, i koja je to uinila veoma armantno, dodajui nekoliko dirljivih rijei o stradanjima izbjeglica koje su zbunile sve prisutne, jer sveanost je priredena u korist obnavljanja crkvenog tornja. Golem uspjeh tanda s bocama. Uobiajene potekoe 71 zbog sitnog novca. Strana zbrka u vrijeme aja kad su svi eljeli ui pod ator i izai iz njega u isto vrijeme. Napokon, blagoslovljeni dolazak veeri. Predstava lokalnih plesova jo se uvijek odigravala u dugakom hambaru. Bili su predvideni vatromet i krijesovi, ali umorni doma,ini povukli su se u kuu i prihvatili se hladne veere, uputajui se povremeno u jedan od onih nepovezanih razgovora kad svatko govori za sebe i uope ne slua druge. Sve je bilo neusiljeno i ugodno. Puteni psi veselo su glodali kosti ispod stola. - Zaradit emo vie nego to smo dobili za Pomo djeci prole godine - ree Rhoda radosno. - Mislim da je vrlo neobino - ree gospoica Macalister, guvernanta iz kotske - to je Michael Brent naao zakopano blago ve tri godine za redom. Dobiva li neke prethodne obavi jesti? - Lady Brookbank je dobila odojka - kaza Rhoda. - Mislim da ga nije eljela. Doimala se strano zbunjenom. Drutvo se sastojalo od moje rodakinje Rhode i njezina mua, pukovnika Desparda, gospoice Macalister, mlade ene crvene kose kojoj je pristajalo njezino ime Ginger, gospode Oliver i vikara, veleasnog gospodina Caleba Danea Calthropa i njegove ene. Vikar je bio armantan postariji intelektualac koji je nalazio najvee zadovoljstvo u pronalaenju novih tuma,enja klasika. To je, premda esto dosadno i uzrok pre 72 stanku razgovora, sada bilo sasvim u redu. Vikar nikada nije primio priznanje za svoj zvuni latinski; zadovoljstvo da je pronaao odgovarajui citat bilo mu je jedina nagrada. . - Kao to iioracije kae . . . - primijetio je, preavi pogledom oko stola. Uslijedila je uobiajena stanka i tada: - Mislim da je gospoa Horsefall neto mukala oko one boce ampanjca - progovori Ginger zamiljeno. - Dobio ju je njezin neak. Vikarova sugruga, smetena ena lijepih oiju, paljivo je prouavala gospodu Oliver. Iznenada progovori: - to ste oekivali da se dogodi na ovoj priredbi? - Pa, zapravo, ubojstvo ili neto takvo? Gospoa Calthrop izgledala je zainteresirano. - Ali zato bi se to dogodilo? - Nema uope razloga. Zaista nije nimalo vjerojatno. Ali jedno se dogodilo na priredbi kojoj sam nedavno prisustvovala. - Ah tako. I to vas je uzrujalo? - Veoma. Vikar je preao s latinskoga na grki. Nakon pauze, gospoica Macalister je izrazila sumnju u vezi sa drijebanjem za ivu patku. - Vrlo lijepo od starog Lugga iz King's Armsa to nam je poslao dvanaest tuceta piva za tand s piima - kaza Despard. - King's Arms? - upitah otro.

- Svratite ovdje u blizini, dragi - objasni mi Rhoda. i3 - Ima li ovdje jo koje? Bijeli konj, tako si rekla, zar ne? - upitah okrenuvi se prema gospoi Oliver. Reakcija nije bila ni upola onakva kakvu sam oekivao. Lica koja su se okrenula prema meni bila su bezizraajna i nezainteresirana. - Bijeli konj nije svratite- objasni Rhoda. - To je bilo staro svratite - objasni Despard. - Jo u esnaestom stoljeu, rekao bih. Ali sad je to samo obina kua. Mislim da su joj trebali promijeniti ime. - Ali ne - uzviknu Ginger. - Bilo bi strano smijeno da je nazovu Wayside, ili Fairview. Mislim da je Bijeli konj mnogo zgodnije, a osim toga imaju i stari cehovski znak gostionice. Dre ga uokvirenog u predvorju. - Tko su oni? - upitah. - Kua pripada Thyrzi Grey - kaza Rhoda. - Ne znam jesi li je vidio danas? Visoka ena kratke sijede l~e. - Vrlo je tajnovita - doda Despard. - Bavi ~" se spiritizmom i magijom. Ne ba crnim misama, ali takvim stvarima. Ginger se iznenada buno nasmija. - Oprostite - kaza ispriavajui se. - Upravo sam zamislila gospoicu Grey kao Madame de Montespan na crnom barunastom oltaru. - Ginger! - povika Rhoda. - Ne pred vikarom. - Oprostite, gospodine Dane Calthrop. - Nita, nita - odgovori vikar, blistajui. - Kao to kau stari Grci . . . - i nastavi neko vrijeme govori~ti na grkom. 74 Nakon to sam nekoliko trenutaka utio iz 1 pristojnosti, vratih se u napad. - Jo uvijek bih htio znati tko su to onicc - gospoica Grey i tko jo? - S njom ivi jedna njezina prijateljica. Sybil Stamfordis. Ona slui kao medi j, mislim. Mora da si je negdje vidio. Nosi mnogo skarabeja i ' ogrlica - i ponekad odjene sari. Ne znam zato - nikad nije bila u Indiji. - Zatim postoji i Bella - doda gospoa Calthrop. - Ona je njihova kuharica - objasni. A takoder je i vjetica. Dola je iz sela Little Dunning. Tamo je stekla dobar glas zbog aranja. To je obiteljska tradicija. I majka joj je bila vjetica. Govorila je kao da se radi o najobinijim injenicama. - Zvui kao da vjerujete u vjetice, gospoo Dane Calthrop primijetih. - Ali naravno! U tome nema niega misterioznog ili tajnovitog. Sve je sasvim stvarno. Vjerovanja u posebne sposobnosti nasljedna su kod takvih porodica. Djecu ue da vam ne zadirkuju maku, a ljudi vam s vremena na vrijeme donose domai sir ili dem. Pogledah je sumnjiavo. Bila je sasvim ozbiljna. - Sybil nam je danas pomogla proriui sudbinu - ree Rhoda. - Bila je u zelenom atoru. Vjerujem da to radi prilino dobro. - Prorekla mi je lijepu budunost - kaza Ginger. - Novac. Lijepog tamnokosog stranca iz 75 dalekih krajeva, dva mua i estoro djece. Zaista vrlo dareljivo. - Vidjela sam kako je mala Curtisova izala od nje smijuljei se ree Rhoda. - A nakon toga se.ponaala vrlo suzdrljivo prema svojem mla,dfu. Rekla mu je neka ne zamilja da je on jedini na svijetu. - Jadni Tom - primijeti njezin mu. - Je li bar naao kakav zgodan odgovor na to? - I te kako. oNeu ti rei to je obeala. menicc, rekao je. Moda ti se to ba ne bi svidjelo, djevojko.cc - Bravo za Toma! - Stara gospoa Parker bila je prilino zajedljiva - smijala se Ginger. Sve su to glupostic<, tako je rekla. Vas dvoje, nemojte povjerovati nita od toga.c< Ali tada je propiskutala gospoa Gripps, oTi zna, Lizzie, isto tako dobro kao i ja, da gospociica Stamfordis

vidi stvari koje drugi ne mog~ vidjeti, a gospoica Grey zna tono na dan kad e netko umrijeti. Nikad se nije prevarila! Zaista me ponekad proQe jeza od nje.c< A gospoa Parker je rekla, Smrt, to je neto drugo. To je poseban dar.cc A gospoa Cripps e, U svakom sluaju, ne bih se htjela zamjeriti ni jednoj od njih tri, zaista ne bih. - Sve to zvui tako uzbudljivo. Voljela bih ih upoznati - izjavi eljno gospoa Oliver. - Odvest emo vas tamo sutra - obea pukovnik Despard. - Staro svratite zaista vrijedi vidjeti. Bili su dovoljno pametni da ga uine udobnim ne naruavajui njegove znaajke. 76 - Nazvat u Thyrzu sutra u jutro - ree Rhoda. Moram priznati da sam otiao u krevet pomalo razoaran. Bijeli konj, koji se u mojoj svijesti ukazivao kao simbol neeg nepoznatog i zlokobnog, nije zapravo bio nita od toga. Osim ako, naravno, ne postoji jo jedan Bijeli konj negdje drugdje? Razmiljao sam o tome sve dok nisam zaspao. 2 Slijedeeg dana, u nedjelju, probudih se s osjeajem olakanja. Olakanja poslije sveanosti. Na travnjaku su atori mlitavo leprali na vlanom vjetru, ekajui slijedei dan da ih dobavljaevi ljudi sloe i odvezu. U ponedjeljak emo se svi primiti posla da utvrdimo kolika je teta poinjena i da sve dovedemo u red, to se tie dananjeg dana, Rhoda je pametno odluila da boravimo izvan kue to je vie mogue. Svi smo otili u crkvu i s potovanjem sluali gospodina Danea Calthropa kako ueno tumai tekst iz proroka Izaije, koji se inio manje posveenim religiji nego perzijskoj povijesti. - Ruat emo s go~spodinom Venablesom objavila je Rhoda kasnije. Svidjet e ii se, Mark. On je zafsta vrlo zanimljiv ovjek. Mnogo je putovao i bavio se svim i svaim. Zna svakakve neobine stvari. Kupio je Priors Court prije tri godine. Ono to je tamo uredio moralo ga je 77 stajati itav imetak. Imao je polio i napola je invalid pa se mora kretati u invalidskim kolicima. To mu je teko palo jer je do tada vrlo mnogo putovao. Naravno, valja se u novcu i, kao to ka~em, prekrasno je uredio kuu, a bila je potpuna ruevina, gotovo se raspadala. Puna je divnih stvari. Vjerujem da ga danas najvie zanimaju drabovaonice. Priors Court bio je udaljen samo nekoliko milja. Odvezli smo se onama i na se domain dovezao u svojoj stolici u predvorje da bi nas doekao. - Lijepo od vas to ste doli - rekao je srdano. - Mora da ste iscrpljeni nakon jueranjeg dana. Bio je to velik uspjeh; Rhoda. Gospodin Venables je bio ovjek pedesetih godina, sitnog orlovskog lica i nosa poput kljuna koji je ratoborno strao. Nosio je otvoreni iroki ovratnik, to mu je davalo pomalo staromodan izra,z. Rhoda nas je upoznala. Venables se nasmijao gospoi Oliver. - Upoznao sam juer ovu damu na njezinoj slubenoj dunosti - rekao je. - Uzeo sam est njezinih knjiga s potpisom. Tako sam se rijeio brige za est boinih poklona. Piete dobre stvari, gospoo Oliver. Dajte nam jo toga. Ne moe ih biti previe. - Nasmajeio se Ginger. - Yi ste mi gotovo uvalili ivu patku, mlada damo. Tada se okrenuo prema meni. - Uivao sam u vaem lanku u Review prolog mjeseca rekao je. 78 - Bilo je strano lijepo od vas to ste doli na na~u priredbu, gospodine Venables - rekla je Rhoda. - Nakon velikodunog eka koji ste nam poslali, zaista se nisam nadala da ete se i osobno pojaviti. - Oh, ja uivam u takvim stvarima. To je dio engleskog seoskog ivota, zar ne? Doao sam kui vukui sa sobom neku groznu lutku i sasluavi izvrsnu ali nerealnu prognozu za svoj budui ivot koju mi je dala naa Sybila, s blistavim turbanom i tonom lanih egipatskih bisera objeenih na njezin torzo. - Dobra stara Sybil - ree pukovnik Despard. - IdemS danas k njoj na

aj. To je zanirnljiva stara kua. - Bijeli konj? Jest. Vie bih volio da je ostala krma. Stalno mislim da je to mjesto imalo misterioznu i neuobiajeno zloinaku prolost. Nije se moglo raditi o krijumarenju; nismo dovoljno blizu moru za to. Skrovite drumskih razbojnika, moda? Ili su bogati putnici do~li onamo da prenoe i vie ih nikada nitko nije vidio. ini se, nekako, prilino obinim i suvie miroljubivim to je sad postala privlano obitavalite triju starih usidjelica. - Ali, ja nikad ne mislim o njima tako! uzviknu Rhoda. - Sybil Samfordis, moda, sa svojim sarijima i skarabejima, Sybil koja uvijek vidi aureole oko svaijih glava, ona je prilino smijena. Ali ima neega u Thyrzi to zaista izaziva strahopotovanje, zar ne mislite? Osjeate da tono zna to mislite: Ona ne govori o tome da ima proroku mo, ali svi kau da je ima. 79 - A Bella je daleko od toga da bude usidjelica, pokopala je dva mua - doda pukovnik Despard. - Iskreno je molim za, oprotenje - ree smijui se Venables. - I zlokobna je proroica smrti svojih susjeda - doda Despard. - Kau da su joj se zamjerili pa ih je zaarala pogledom, te su se polako razboljeli i preminuli! - Pa naravno, zaboravio sam, ona je lokalna v jetica? - Tako kae gospoa Dane Calthrop. - Zani~ljiva stvar, arobnjatvo - progovori Venables zamiljeno. Po cijelom svijetu nailazite na razliite oblike - sjeam se kad sam bio u istonoj Africi. Nastavio je priati o toj temi polako i zanimljivo. Govorio je o vraevima u Africi; o slabo poznatim kultovima na Borneu. Obeao je da e nam nakon ruka pokazati nekoliko maski vraeva iz zapadne Afrike. - U ovoj kui ima svega - objavi Rhoda sa smijekom. - Znate - ~on slegnu ramen~ima - ako ne moete ii do svega to elite, tada to sve mora nekako doi do vas. U glasu mu se, samo za trenutak, osjetila iznenadna gorina. Kratko je pogledao na svoje paralizirane noge. - Svijet je prepun mnogih stvari - citirao je. - Mislim da je to za mene nesrea. Mnogo je toga to bih elio znati - i vidjeti! No dobro, i 80 nije bilo tako loe u svoje vrijeme. ak i sada ivot prua, utjehe. ! - Zato ovd je? - upita iznenada gospoa Oliver. Ostali su se osjetili pomalo nelagodno, onako kako se ljudi osjeaju kad se u zraku pojavi nagovjetaj tragedije. Sama gospoa Oliver nije bila pogodena. Pitala je zato jer je eljela znati. A j njezina iskrena znatielja ponovno je vratila vedru atmosferu. Venables je upitno pogleda. - Mislim - ree gospoa Oliver - zato ste ; doli ivjeti ovamo, u ovakvu okolinu? Tako daleko od svega to se dogada. Je li to zato to imate ovdje prijatelja? - Ne, izabrao sam ovaj dio svijeta, kad vas ve zanima, zato to ovdje nemam prijatelja. Na usnama mu je bio blago ironian smijeak. , Pitao sam se koliko ga je duboko potresla njegova invalidnost. Je li gubitak mogunosti kretanja, siobode da istrauje svijet, snano izjeda,o njegovu duu? Ili se uspio prilagoditi novim okolnostima s relativnom smirenou, pokazavi pravu veliinu duha. Kao da ita moje misli, Venables progovori: '" - U svojem ste lanku postavili pitanje o znaenju izraza veliina<c, usporedili ste razliita znaenja koja mu se pridaju na Istoku i na Zapadu. Ali to svi mi mislimo danas, ovdje u , Engleskoj, kad upotrijebimo izraz velik ovjekcc? 6 Kod bijelog konja $1 - Mislimo na veliinu uma, naravno - odgovorih - i, isto tako, na moralnu snagu. Pogledao me je, sjajnih svjetlucavih oiju. - Znai, dakle, da ne postoji pojam zlog ovjeka koji bi mogao biti opisan kao velik?

upita. - Naravno da postoji - povika Rhoda. Napoleon i Hitler i jo mnogi ljudi. Svi su oni bili veliki. - Zbog rezultata koje su postigli i njihova djelovanja? - upita Despard. - Ali da ih je netko osobno poznavao, pitam se bi li bio impresioniran. Ginger se nagnu naprijed i provue prste kroz svoju bujnu crvenu kosu. - To je zanimljiva misao - ree. - Moda su bili patetine patuljaste kreature. Kooperni, izvjetaeni, osjeajui da su nesposobni, a strano elei da vostanu netko, makar zbog toga morali sruiti svijet? - Nikako - kaza Rhoda ustro. - Ne bi bili mogli ostvariti rezultate koje su postigli da su bili takvi. - Ne znam - ree gospoa Oliver. - Uostalom, i najgluplje dijete moe zapaliti kuu vrlo jednostavno i lako. - Hajde, hajde - umijea se Venables. Zaista se ne mogu pomiriti s tim modernim pretvaranjem da je zlo neto to zapravo ne postoji. Zlo postoji. I zlo je mono. Katkada monije od dobra. Ovdje je. Moramo ga prepoznati - i boriti se pro~tiv njega. Inae . . . - On rairi ruke. Past emo u tminu. 82 - Naravno mene su odgojili uz pomo zla - kaza gospoa Oliver ispriavajui se. - Mislim da vjerujem u nj. Ali znate, uvijek mi se inilo tako smijenim. S kopitima i repom i svim tim. Poskakujui poput seoskog glumca. Naravno esto u svojim priama imam vrhunskog kriminalca, ljudi to vole, ali zaista sve ga je tee i tee napraviti. Tako dugo dok se ne zna tko je on, mogu ga initi impresivnim, ali kad sve izade na vidjelo, izgleda nekako neodgovarajuim. Neka vrsta anti-klimaksa. Mnogo je lake ako imate direktora banke koji je pronevjerio sredstva, ili mua koji se eli rijeiti ene i oeniti guvernantom svoje djece. To je mnogo ~rirodnije, ako znate to mislim. Svi su se nasmijali i gospoa Oliver ree ispriavajui se: - Znam da to nisam ba najbolje objasnila, ali vi shvaate to mislim? Svi smo rekli da tono znamo to je mislila. s' 83 esto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Ve je bilo prolo etiri sata kad smo napustili Priors Court. Nakon vrlo ukusnog ruka Venables nas je poveo u razgledavanje kue. Zaista je uivao pokazujui nam razliite stvari koje je posjedovao - kua je bila istinska riznica. - Mora da se valja u novcu - rekoh kad smo se napokon oprostili. Ovi nefriti - pa afrike skulpture - a da ne kaem nita o porculanu i srebru. Sretni ste to imate takvog susjeda. - Zar mi to ne znamo? - odgovori Rhoda. - Veina je ljudi ovdje sasvim ugodna, ali jako su dosadni. Gospodin Venables je u usporedbi s njima nesumnjivo egzotian. - Kako zaraduje novac? - upita gospoa Oliver. - Ili ga je oduvijek imao? Despard primijeti kako se danas nitko ne moe pohvaliti velikim prihodom od nasljedstva. Za to se brinu porezi na nasljedstvo. - Netko mi je rekao - dodao je - da je zapoeo kao luki radnik, ali to mi se ini sasvim nevjerojatnim. Nikad ne govori o svojem djetinj 85 stvu ili porodici . . . - Okrenuo se prema gospoi Oliver. Misteriozan ovjek za vas . . . Gospoa Oliver je rekla da joj ljudi uvijek nude stvari koje ne eli. Bijeli konj bio je zgrada sagraQena napola od drveta i napola od kamena (originalni dxveni dio nije bio diran), uvuena malo od ulice. Iza kue vidio se zidom ograden vrt, to je podsjealo na ugodne staromodne domove. Bio sam razoaran, i to rekoh. - Nije ni priblino dovoljno zlokobna poalih se. - Nema atmosfere.

- Priekajte dok ne uQete - kaza Ginger. Izali smo iz automobila i poli do vrata, koja su se otvorila im smo se pribliili. Gospociica Thyrza Grey stajala je na pragu, visoka, pomalo mukaraka figura u kaputiu od tvida i suknji. Imala je otru sijedu kosu koja je strala od visokog ela, velik kukasti nos i vrlo prodorne plave oi. - Konano ste stigli - ree srdanim dubokim glasom. - Ve sam pomislila da ste se izgubili. Preko njezinih ramena primijetih lice kako pilji u mene iz sjene tamnog predvorja. udno, prilino bezoblino lice, kao da ga je izradilo iz plastelina dijete koje su pustili da se igra u kiparskom atelieru. Bila je to vrsta lica, pomislih, kakva se ponekad mogu vidjeti medu gomilom na talijanskim ili flamanskim starim slikama. Rhoda nas je predstavila i objasnila da smo bili na ruku kod gospodina Venablesa u Priors Courtu. 86 - Ah! - uzviknu gospoica Grey. - To sve objanjava! Raskona, kuhinja. Onaj njegov talijanski kuhar! I sva blaga kue koja je i sama blago. No, jadan momak, mora imati neto to e ga razveseliti. Ali udite, udite. Prilino smo ponosni na nau kuicu. Petnaesto stoljee, a jedan dio i iz etrna,estog. Predvorje je bilo nisko i tamno, sa zavojitim stepenicama koje su vodile na kat. Iznad velikog kamina nalazila se uokvirena slika. - Znak starog svratita - objasni gospoHica, Grey primijetivi moj pogled. - Pri ovom osvjetljenju ne moete mnogo vidjeti. Bijeli konj. - Oistit u vam ga - ree Ginger. - Ve sam rekla da hou. Dopustite mi da ga uzmem i bit ete iznenadeni. - Malo sam sumnjiava - odgovori Thyrza Grey i doda odsjeeno: - A ako ga otetite? - Naravno da ga neu otetiti - kaza Ginger uvrijec~eno. - To mi je posao. - Radim za londonske Galerije - objasni Marku. - Zanimljiv posao. - ovjeku je potrebno da se navikne na suvremeno restauriranje slika - primijeti Thyrza. Svaki put se udom udim kad odem u Nacionalnu galeriju. Sve slike izgledaju kao da su ih okupali u najsuvremenijem deterdentu. - Ali zaista vam se ne mogu vie svidjeti ako su sasvim tamne, poput crnog senfa - protestirala je Ginger. Zagledala se u znak. - Vidjelo bi se mnogo vie. Konj bi ak moda mogao imati jahaa. 87 Pridruih joj se u gledanju slike. Bila je grubo napravljena i nije imala vrijednosti, osim one sumnjive zbog toga to je iz srednjeg vijeka i prljava. Blijeda figura pastuha isticala se na tamnoj neodredenoj poza,dini. - Hej, Sybil - povikala je Thyrza - posjetioci prigovaraju naem Konju, ba su nepristojni. Gospoica Sybil Samfordis ude i pridrui nam se. Bila je visoka ena tamne, prilino masne kose, budalasto nacerena lica i usta nalik na riblja. Na sebi je imala sjajan smaragdnozeleni sari koji nije nimalo uljepao njezinu pojavu. Glas joj je bio slab i drhtav. - Oh, mili i dragi na konj - rekla je. Zaljubile smo se u taj znak im smo ga vidjele. Mislim zapravo da smo zbog njega i kupile kuu. Zar ne, Thyrza? Ali udite, udite. Soba u koju nas je odvela bila je mala i pravokutna i vjerojatno je svojedobno u njoj bila toionica. Sad je to bila prava damska dnevna soba seaskog stila, sva u katunu i puna Chippendale namjetaja. Posvuda su bile zdjele s krizantemama. Tada su nas odvele van da pogledamo vrt. Zakljuio sam da ljeti mora biti lijep. Kad smo se vratili u kuu aj je ve bio pripremljen. Bilo je sendvia i domaih kolaa i kad smo sjeli, stara ena koju sam na trenutak opazio u predvorju ula je nosei srebrni ajnik. Nosila je jednostavnu tamnozelenu uniformu. Glava za ko 88 .. 1

ju mi se uinilo da ju je izradilo kakvo dijete iz plastelina sad je bila dostupna pobliem promatranju. Imala je primitivno glupo lice i ne znam zato mi se uinilo zlim. Iznenada se razljutih na sebe. Sve te gluposti sa svratitem kcje to vie nije i trima sredovjenim enama! - Hvala, Bella - ree Thyrza. - Imate sve to trebate? Zvualo je gotovo kao mumljanje. - Imamo, hvala. Bella se povue do vrata. Nije gledala ni u koga, ali upravo prije nego je izala, podigla je glavu i brzo me pogledala. Bilo je neega u tom pogledu to me preplailo, premda je to sada teko opisati. U njemu je bilo zlobe i udnog nutarnjeg saznanja. Osjetio sam da je bez napora, i gotovo bez znatielje, tono znala to mislim. Thyrza Grey je opazila moju reakciju. - Bella zbunjuje ljude, zar ne, gospodine Easterbrook? - rekla je meko. - Primijetila sam kako vas je pogledala. - Ona je lokalna primalja, zar ne? - trudio sam se da ovo bude samo pitanje iz pristojnosti. - Da. I netko e vam sigurno rei da je lokalna vje~tica. Sybil Samfordis zazvecka svojim nakitom. - Priznajte sa.da, gospodine . . . gospodine . . . - Easterbrook. - Easterbrook. Sigurna sam da ste uli kako se sve mi bavimo arobnjatvom. Sad priznajte. Imamo dobru reputaciju, znate. 89 - I moda nije nezasluena - kaza Thyrza. inilo se da se zabavlja. Sybil zaista ima dara. Sybil zadovoljno uzdahnu. - Uvijek su me privlaile okultne stvari promrmljala je. - Ve kao dijete shvatila sam da imam neobine moi. Automatsko pisanje dolo je samo od sebe. Nisam ni znala to je to. Samo bih sjedila s olovkom u ruci, i ne bih uope znala to se dogada. Naravno, uvijek sam bila jako senzibilna. Jednom sam se onesvijestila kad sam bila na aju kod nekih prijatelja. U istoj se onoj sobi dogodilo neto strano . : . Znala sam to! Kasnije smo dobili objanjenje. Tamo se dogodilo ubojstvo, dvadeset pet godina ranije. U istoj onoj sobi! Zakimala je glavom i sve nas pogledala s velikim zadovoljstvom. - Vrlo znaajno - ree pukovnik Despard s uljudnim gnuanjem. - I u ovoj su se kui dogodile opake stvari - ree Sybil mrano. Ali poduzele smo potrebne korake. Oslobodile smo zakopane duhove. - Neka vrsta duhovnog velikog spremanja? - primijetio sam. Sybil me pogleda prilino sumnjiavo. - Imate sari krasnih boja - ree joj Rhoda. Sybil zablista. - Da, nabavila sam ga kad sam bila u Indiji. Bilo je vrlo zanimljivo. Prouavala sam jogu, znate, i sve te stvari. Ali ne mogu a da ne mislim kako je sve to suvie sofistino, nema dovoljno veze s prirodnim i iskonskim. ovjek se, mislim, 90 mora vratiti poecima, najranijim primitivnim silama. Ja sam jedna od rijetkih ena koje su posjetile Haiti. Tamo ovjek zaista dolazi u dodir s originalnim izvorima okultnog. Zamuenima, naravno, odredenim iskrivljavanjem i izvrtanjem. Ali korijeni stvari su tamo. - Pokazali su mi mnogo toga, osobito kada su otkrili da imam malo starije sestre blizanke. Dijete koje se rodi prvo poslije blizanaca ima osobite moi, zato su mi i rekli mnogo toga. Zanimljivo, zar ne? Njihovi pogrebni plesovi su izvanredni. Svi rekviziti smrti, lubanje i prekriene kosti, orude grobara: lopata, trnokop i motika. Odjeveni su poput najmljenih alobnika, s cilindrima, crnim odijelima . . . - Veliki metar je Baron Samedi, a Legba je bog kojega priziva, bog koji otklanja barijere<c. Poslali ste smrt - da donese smrt. Kakva strana ideja, zar ne? - Pogledajte ovo - Sybil ustade i donese predmet s prozorske daske. Ovo je moj Asson. To je suena tikva s mreom od perlica i - vidite ove komadie? - suhih zmijskih kraljeaka. Pogledali smo iz uljudnosti, ali bez oduevljenja. Sybil je privreno klepetala svojom stranom igrakom. - Vrlo zanimljivo - ree Despard iz pristojnosti. - Mogla bih vam rei jo mnogo toga . . . Moja je panja u tom

trenutku odlutala. Rijei su dopirale do mene nejasne i mutne dok je 91 Sybil nastavila provjetravati svoje poznavanje arolija i crne magije . . . Maitre Carrefour, Coa, porodica Guide . . . Okrenuo sam glavu i otkrio kako me Thyrza podrugljivo promatra. - Vi ne vjerujete ni u to od ovoga, zar ne? - promrmljala je. - Ali niste u pra.vu, znate. Ne moete uvijek sve objasniti praznovjerjem, ili strahom, ili slijepim vjerovanjem. Postoje elementarne istine i elementarne sile. Uvijek su postojale. I uvijek e postojati. - Mislim da ne bih o tome raspravljao. - Pameta.n ovjek. Dodite i pogledajte moju biblioteku. Poao sam za njom kroz staklena vrata u vrt i dal j e uz kuu. - Uredili smo je u starim stajama - objasnila je. Staje i vanjske zgrade bile su preuredene kao jedna prostorija. itav jedan dugaki zid bio je prekriven knjigama. Doao sam do njih i smjesta uzviknuo: - Ovdje imate neke vrlo rijetke radove, gospoice Grey. Je li ovo originalni Malleus Maleficorum? asti mi, ovdje imate pravo blago. Imam, zar ne? - Ovaj Grimoire . . . zaista vrlo rijedak. Uzimao sam s police svezak za sveskom. Thyrza me je gledala, vidio se na njoj osjeaj tiha zadovoljstva koji nisam razumio. Stavljao sam natrag Sadducimus Triump)zatus kad Thyrza progovori: 92 - Lijepo je sresti nekoga tko zna cijeniti prave vrijednosti. Veina ljudi samo zijeva ili razjapi usta. - Sigurno nema mnogo stvari o arobnjatvu, magiji i slinim stvarima koje vi ne znate. Kako je poelo vae zanimanje za to? - Danas je teko rei . . . Bilo je to tako davno . . . ovjek se time pone baviii u dokolici i tada - osjeti se ponesenim! To je fascinirajua stvar. Stvari u koje su ljudi vjerovali - i proklete gluposti kaje su inili! Nasmijah se. - Ovo je osvjeenje. Drago mi je da ne vjerujete u sve to proitate. - Ne smijete o meni suditi prema jadnoj Sybil. Oh da, vidjela sam kako se superiorno drite. Ali niste imali pravo. Ona je budalasta ena u mnogo emu. Uzima vraanje i demonologiju i crnu magiju, i sve to mijea u velianstvenu okultnu pitu, ali ima mo. - Mo? - Ne znam kako se to drugaije moe nazvati . . , Postoje ljudi koji su ivui mostovi izmedu ovog svijeta i svijeta udnih tajnovitih sila. Sybil je jedna od njih. Ona je prvoklasan medij. Nikad to nije inila za. novac. Ali njezin dar je sasvim izuzetan. Kad ona i ja i Bella . . . - Bella? - Oh da. I Bella ima neke moi. Mi ih sve imamo, u razliitim stupnjevima. Kao ekipa . . . Prekinula se. - Udruenje arobnica? - natuknuo sam sa smijekom. 93 - Moe se i tako rei. Pogledah knjigu koju sam drao u ruci. - Nostradamus i takve stvari? - Nostradamus i takve stvari. R,ekoh tiho: - Vi vjerujete u to, zar ne? - Ja ne vjerujem, ja znam. Govorila je trijumfirajui i ja je pogledah. - Ali kako? Na koji nain? Zbog ega? Pokazala je rukom prema knjigama. - Sve to! Mnogo toga je glupost! Tako divna smijena frazeologija! Ali odstranite praznovjerje i predrasude vremena - i sr je istinita! Samo je zamaskirana, uvijek su je maskirali, da impresionira ljude. - Nisam sasvim siguran da vas mogu pratiti. - Drag~i moj ovjee, zato su kroz stoljea ljudi zadrali nekroma,nte - arobnjake vjetace? Samo iz dva razloga. Postoje samo dvije stvari koje tako silno elimo da se radi njih izvrgavamo prokletstvu. Ljubavni napitak ili aa otrova. - Ah! - Tako jednostavno, zar ne? Ljubav - i smrt. Ljubavni napitak - da osvojite ovjeka kojeg elite, crna misa - da zadrite ljubavnika.

Uzmite gutljaj za punog mjeseca. Nabrojite imena vragova ili duhova. Na,crtajte znakove na, zidu ili na podu. Sve je to samo ukras. Istina je afrodizijak u piu! - A smrt? - upitah. - Smrt? - Nasmijala se udnim kratkim smijehom zbog kojega sam se osjetio neugodno. 94 - Zar vas tako zanima smrt? - A koga ne zanima? - rekoh olako. - Pitam se. - Dobacila mi je pogled, otar, ispitujui. To me je zbunilo. - Smrt. S njom se uvijek obavljala mnogo veoa trgovina nego s ljubavnim napicima. A ipak, kako je sve to bilo djetinjasto u prolosti! Borgije i njihovi glasoviti tajanstveni otrovi. Znate li to su zapravo upotrebljavali? Obian bijeli arsen! Isti onakav kakav upotrebljava sasvim obian enoubojica iz pokrajnje ulice. Ali danas smo ve mnog~o uznapredovali. Nauka nam je proirila granice. - Otrovima koje je nemogue otkriti? Glas mi je bio skeptian. - Otrovi. To je stara igraka. Djetinjasta stvar. Ima novih mogunosti. - Kao na primjer? - Svijest. Poznavanje onoga to svijest jest, to moe uiniti, na to je moemo natjerati. - Molim vas nastavite. To je vrlo zanimljivo. - Princip je dobro poznat. Magi su ga primjenjivali kroz stoljea u primitivnim zajednicama. Nije potrebno da ubijete svoju rtvu. Sve to trebate uiniti jest - rei joj da umre. - Sugestija? Ali to nee djelovati ako rtva ne vjeruje. - Misldte, to ne djeluje kod Evropljana ispravila me. - Ponekad djeluje, Ali nije u tome stvar. Otili smo mnogo dalje od svih prijanjih arobnjaka. Psiholozi su nam pokazali nain. 95 Zelja za smru! Ona postoji u svakome. Ra~dite na tome! Radite na elji za smru. - To je zanimljiva ideja. - Govorio sam s mirnim uenjakim zanimanjem. - Utjecati na osobu da izvri samoubojstvo? Na to mislite? - Jo uvijek zaostajete. uli ste za traumatske bolesti? - Naravno. - Ljudi koji, zbog nesvjesne elje da izbjegnu povratak na ra.d, zaista postaju bolesni. Ne simuliraju, zaista su bolesni, imaju prave simptome i bolove. To je dugo predstavljalo zagonetku za lijenike. - Poinjem shvaati smisao ovoga to govorite - rekoh polako. - Da biste nekoga unitili, snaga se mora usmjeriti na njegovo tajno nesvjesno ja. ~elja za smru koja postoji u svima nama mora se stimulirati, pojaati. - Njezino je uzbuQenje raslo. Zar ne shvaate? Izazvat e se stvarna bolest, uzrokova,na onim ja koje trai smrt. Zelite se razboljeti, elite umrijeti, i tako - vi se razbolite i umrete. Slavodobitno je podigla glavu. Iznenada mi je postalo vrlo hladno. Sve su tp gluposti, naravno. Ova je ena bila malo luda . . . A ipak . . . Thyrza Grey se iznenada nasmije. - Vi mi ne vjerujete, zar ne? - Ovo je fascinirajua teorija, gospoice Grey, sasvim u skladu s modernom milju, priznat u. Ali kako predlaete da stimuliramo tu elju za smru koju svi posjedujemo? 96 - To je moja tajna. Nain! Sredstva! Postoje naini komuniciranja bez kontakta. Sjetite se radija, radara, televizije. Pokusi s izvansenzornim percepcijama nisu otili toliko naprijed koliko se nadalo, ali to je zato to se nisu drali prvog jednostavnog principa. Mogue je da se to ponekad postigne sasvim sluajno - ali kad jednom znate kako djeluje, moete uiniti kad god zaelite . . . - Moete li vi to uiniti? Nije odmah odgovorila, a tada je rekla, odmiui se: - Ne smijete traiti od mene, gospodine Easterbrook, da vam odam sve

svoje tajne. Slijedio sam je prema vrtnim vratima. - Zato ste mi rekli sve to? - upitao sam. - Razumjeli ste moje knjige. ovjeku je ponekad potrebno - da - da - jest - da razgovara s nekim. A osim toga . . . - Da? - Mislila sam, i Bella takoder, da nas vi moda trebate. -- Da vas trebam? - Bella misli da ste doli ovamo kako biste nas . . . pronali. Ona se rijetko vara. - Zato bih vas elio . . . upronaia, kako ste rekli? - To - ree Thyrza Grey meko - ne znam . . . za sada. 9 Kod bijelog konja 97 Sedmo poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA - Evo vas napokon! Pitali smo se gdje ste. - Rhoda je izala kroz otvorena vrata, a ostali za njom. Pogledala je oko sebe. - Ovdje drite vae seanse, zar ne? - Dobro ste informirani. - Thyrza Grey se prpono nasmijala. - Na selu svi znaju bolje od vas kakvim se poslom bavite. ula sam da imamo divnu reputaciju kao zle ene. Pred stotinu godina zbog toga bi nas utopili ili spalili. Moja pra-pratetka, ili jo koji pra vie, spaljena je, mislim, kao vjetica u Irskoj. To su bili dani! - Uvijek sa,m mislila da ste iz kotske. - Po oevoj strani, i samo na,pola. Po majci sam Irkinja. Sybil je naa sveenica, porijeklom je prava Grkinja. Bella predstavlja Staru Englesku. - Zaarani ljudski koktel - primijeti pukovnik Despard. - Ba tako. - Smijeno! - dobaci Ginger. Thyrza joj uputi .hitar pogled. - Jest, na neki nain. - Okrene se gospodi Oliver. - Morali biste napisati jednu knjigu o 99 ubojstvu pomou crne magije. Mogu vam dati `' mnogo materijala za to. Gospoc~a Oliver zatrepta oima. Izgledala je ~' smeteno. i~ - Piem samo o sasvim obinim ubojstvima i; - ree kao da se ispriava. Rekla je to tonom nekoga tko govori Kuham samo jednostavne stvaricc. - Samo o ljudima koji ele nekoga ukloniti s puta i nastoje pri tome biti pametni - dodala je. - Obino su suvie pametni za mene - primijetio je pukovnik Despard. Pogledao je na sat. - Rhoda, mislim . . . - Oh da, moramo ii. Mnogo je kasni je nego sam mislila. Zahvalili smo se i pozdravili. Nismo proli kroz kuu ve uokolo do pokrajnjih vrata. - Imate mnogo peradi - primijeti pukovnik Despard, pogledavi prema ograQenom prostoru. - Mrzim kvoke - kaza Ginger. - Kvocaju na strano iritirajui nain. - To su uglavnom mladi kokoti - javila se Bella. Izala je kroz stranja vrata. - Bijeli kokoti - rekoh. - Uzgajate ih za jelo? - upita Despard. - Vrlo su nam korisni - kaza Bella. Usta joj se iskrivi~e, pretvorivi njezino bezoblino lice u grimasu. Oi su odavale lukav pogled nekoga tko zna. - Oni su Bellina briga - objasni Thyrza. 100 Pozdravismo se i Sybil Samfordis se pojavi na prednjem ulazu da se pridrui ispraaju gostiju. - Ne svida mi se ta ena - primijeti gospoa Oliver kad smo se odvezli. - Uope mi se ne svia. - Ne smijete uzeti staru Thyrzu suvie ozbiljno - ree Despard popustljivo. - Ona uiva iznositi sve te stvari i promatrati utjecaj koji su na vas proizvele. - Nisam mislila na nju. Ona je beskrupulozna ena koja zna iskoristiti svoje mogunosti. Ali nije opasna kao ona druga. - Bella? Ona je malo neugodna, priznajem. - Nisam mislila ni na nju.

Mislila sam na , Sybil. Ona izgleda kao da je samo aava. Sve one perlice i draperije i gluposti o magiji i sve one fantastine reinkarnacije o kojima nam je priala. (Zato nikada nije bio reinkarniran nitko tko je samo obina pomona kuharica, ili runi seljak? Uvijek su to egipatske princeze ili lijepe babilonske ropkinje. Vrlo sumnjivo.) Ali svejedno, premda izgleda glupo, imam osjeaj da zaista moe uiniti neke stvari, vrlo udne stvari. Ne znam se dobro fzraavati . . . ali mislim . . . da je netko moe iskoristiti - na neki nain upravo zato jer je tako glupa. Mislim da nitko ne razumije to sam htjela rei - doda patetino. - Ja razumi jem - kaza Ginger. - I pitam se niste li za.pravo u pravu. - Zaista bismo morali otii na jednu od njezinih seansa - kaza Rhoda. - Moglo bi biti zabavno. 101 - Ne, nee ii - ree Despard odluno. Neu da se umijea u bilo to takvo. Upustili su se u duhovitu raspravu. Trgnuo sam se tek kad sam uo kako gospoa Oliver pita za jutarnje vlakove. - Moe se odvesti sa mnom - rekoh. Gospoa Oliver je bila sumnjiava. - Mislim da bih radije ila vlakom . . . - Ma hajde, hajde. Ve si se vozila sa mnom. Ja sam vrlo pouzdan voza. - Ne radi se o tome, Mark. Ali sutra moram ii na jedan sprovod. Zato se ne smijem vratiti kasno u grad. - Uzdahnula je. - Zaista mrzim ii na sprovode. - Mora li? - Mislim da u ovom sluaju moram, Mary Delafontaine je bila stara prijateljica, i mislim da bi ona eljela da doQem. Bila je takva osoba. - Naravno - uzviknuh. - Delafontaine . . . naravno. Ostali se zagledae u mene, iznenadeni. - Oprostite - rekoh. - Samo . . . samo sam se pitao gdje sam u posljednje vrijeme uo ime Delafontaine. Ti si ga spomenula, zar ne? - Pogledah gospodu Oliver. - Rekla si neto o tome da e je posjetiti u bolnici. - Jesam li? Sasvim mogue. - Od ega je umrla? Gospoa Oliver namrti elo. - Toksini polineuritis - tako neto. Ginger me je znatieljno promatrala. Imala je otar prodoran pogled. 102 a Kad smo izlazili iz automobila, iznenada rei koh: - Mislim da u malo proetatf. Previe sam jeo. Onaj divan ruak i jo aj nakon svega. Treba to nekako probaviti. Brzo sam otiao prije nego bi netko mogao predloiti da me prati. Strano sam ~elio biti sam i srediti misli. to sve to znai? Da bar sam sebi razjasnim neke stvari. Sve je poelo, zar ne, onom sluajnom ali zapanjujuom Poppynom primjedbom da je ako se elite nekoga rijeiti, Bijeli konj pravo mjesto. Nakon toga slijedio je moj susret s Jimom Corriganom i njegov popis uimena<c, povezan sa smru oca Gormana. Na popisu je bilo ime Hesketh-Dubois, i ono ime Tuckerton, to me je navelo da se prisjetim one veeri u Luigijevu baru. Zatim je tu bilo ime Delafontaine, neodredeno poznato. Spomenula ga je gospoa Oliver, u vezi s bolesnom prijateljicom. Ta je bolesna prijateljica bila sada mrtva. Nakon toga sam, iz nekog razloga koji ne mogu sasvim objasniti, otiao izazivati Poppy u njezinu cvjearnicu. I Poppy je odluno porekla bilo kakvo poznavanje takve institucije kakva je Bijeli konj. A to je jo znaajnije, Poppy je bila prestraena. A danas - Thyrza Grey. Ali sigurno su Bijeli konj i njegovi stanovnici bili jedna stvar, a onaj popis imena neto drugo, sasvim nepovezano. Zato sam i~h, zaboga, pove 103 zivao u cjelinu u svojoj svijesti? Zato sam i na trenutak zamiljao

da postoji neka veza meQu njima? Gospoa Delafontaine vjerojatno je ivjela u Londonu. Thomasina Tuckerton je bila negdje iz Surreya. Nitko s tog popisa nije imao nikakve veze s malim selom Much Deeping. Osim ako . . . Upravo sam se pribliavao King's Armsu. King's Arms je bio originalni pab otmjena izgleda i sa svjee obojenim jelovnicima za doruak, ruak i veeru. Otvorio sam vrata i uao. Bar, koji jo nije bio otvoren, nalazio se s moje lijeve strane, a s desna je bilo malo predvorje koje je vonjalo po ustajalu dimu. Uz stepenice je bio natpis: Ured. Ured se sastojao od staklena izloga, vrsto zatvorenog, i cedulje na kojoj je pisalo POZVONITE. itavo je mjesto odisalo naputenou karakteristinom za. pabove u to doba dana. Na polici kraj uredskog prozora nalazila se oteena knjiga za prijavu gostiju. Otvorio sam je i prelistao stranice. Pab nije imao mnogo posjetilaca. Bilo je svega pet ili est prijava tjedno, uglavnom za jednu no. Ponovo sam preletio stranice, pamtei imena. Ubrzo sam zatvorio knjigu. Jo uvijek nije bilo nikoga. Za sada jo nisam elio postavljati nikakva pitanja. Ponovo sam izaao u toplo vlano posli jepodne. Je li bila samo koincidencija to je netko tko se zove Parkinson i netko tko se zove Sandford odsjeo u King's Armsu u toku prole godine? Oba su imena bila na Corriganovu popisu. Da,, 104 ali to nisu bila posebno neuobiajena amena. Ali zapisao sam jedno drugo ime - Ma,rtin Digby. Ako je to onaj Martin Digby kojega poznajem, onda je to praneak ene koju sam uvijek nazivao teta Min, Lady Hesketh-Dubois. Tumarao sam uokolo ne videi kamo idem. Strano sam elio razgovarati s nekim. S Jimom Corriganom. Ili s Davidom Ardinglyjem. IIi s Hermijom koja je bila tako razumna. Bio sam s~m sa svojim kaotinim mislima a nisam elio biti s~m. Iskreno sam elio nekoga tko bi me mogao uvjeriti da'stvari o kojima razmiljam nemaju smisla. Nakon polsatnog lutanja blatnjavim stazama napokon sam skrenuo kroz ulaz upnog dvora i krenuo izuzetno loe odravanim prilaznim putem da bih pritisnuo rQa,vo zvono uz ulazna vrata. 2 - Ne zvoni - rekla je gospoa Dane Calthrop, pojavljujui se na vratima s neoekivanou genija. Ve sam to bio pretpostavio. - Dvaput su ga popravljali - objasnila je gospoa Dane Calthrop. Ali nikad ne potraje. Zato stalno moram biti na oprezu. U sluaju da se radi o neem vanom. I kod vas se radi o neem vanom, je li tako . . . - Pa . . . da . . . jest, vano je . . . za mene, mislim. 105 - I ja sam tako mislila . . . - Pogledala me je zamiljeno. - Da, drim da je prilino loe. Koga trebate? Vikara? - Ja . . . ja nisam siguran . . . Doao sam da bih vidio vikara, ali sa,d sam, neoekivano, dvojio. Nisam tono znao zato. Ali gospoa Dane Calthrop odmah mi je rekla. - Moj je mu vrlo dobar ovjek - kazala je. - Osim to je vikar, mislim. A to ponekad ini stvari teima. Dobri ljudi, znate, zapravo ne razumiju zlo. - Zastala je i zatim dodala odluno i djelotvorno: Bit e bolje da razgovarate sa mnom. Na usnama mi se pojavio slabaan osmijeh. - Je li zlo vae podruje? - upitao sam. - Da, jest. Vano je u upi znati sve o razliitim . . . grijesima koji se poinjaju. - Zar nisu grijesi briga vaega mua? Njegov slubeni posao, da tako kaem. - Oprost grijeha - ispravila me. - On moe dati odreenje. Ja ne. Ali ja - rekla je gospoa Dane Calthrop vrlo veselo - mogu grijehe klasifioirati i rasporediti umjesto njega. A ako znate za njih, moete sprijeiti da ne zanesu tetu drugim ljudima. Ne moe se pomoi samim ljudima. Ja ne mogu, mislim. Samo bog moe pozvati na pokajanje, znate - ili moda ne znate. Mnogo ljudi ne zna u dananje

vrijeme. - Ne mogu se natjecati s vaim strunim znanjem - rekoh - ali bih elio sprijeiti da se ljudima dogodi . . . zlo. Dobacila mi je brz pogled. 106 - Znai o tome se radi, zar ne? Bit e bolje da uQete, tamo e nam biti ugodnije. Dnevna soba upnog ureda bila je velika i otrcana. Sva je bila zasjenjena golemim ukrasnim viktorijanskim biljkama koje, inilo se, nitko nije imao snage obrezati. Ali tama nije bila sumorna iz nekog posebnog razloga. Bila je, na ' protiv, umirujua. Svi veliki otrcani naslonjai kao da su podsjeali na tijela koja su se u njima ' godinama odmarala. Velik sat na kaminu kucao je muklom ugodnom pravilnou. Ovdje e uvijek biti vremena da se razgovara, da se odmori od briga donesenih s jarkog svjetla vanjskog svijeta. Ovdje su, osjeao sam, krupnooke djevojke sa suzama priznavale da e postati majke i povjeravale svoje nevolje gospoi Dane Calthrop i dobivale su razuman, iako ne uvijek ortodoksan savjet; ovdje su bijesni roQaci iznosili svoju srdbu prema lanovima porodice; ovdje su majke objanjavale da njihov Bob nije lo djeak, samo svojeglav, i da bi bilo apsurdno poslati ga u popravni dom, Muevi i ene iznosili su brane probleme. I ovdje sam bio ja, Mark Easterbrook, intelektualac, autor, svjetski ovjek, suoen sa sjedokosom enom vedra pogleda na kojoj je vrijeme ostavilo tragove, spreman da poloim svoje brige u njezino krilo. Zato? Nisam znao. Imao sam jedino onu udnu sigurnost da je ona prava osoba. - Upravo smo bili na aju kod Thyrze Grey - zapoeo sam. 107 Objasniti stvari gospodi Dane Calthrop nikad nije bilo teko. Odmah bi vam pola ususret. - O, shvaam. To vas je uzrujalo? One tri su preteke za ovjeka, slaem se. Sama sam se pitala . . . Toliko se hvaliu. U pravilu, prema mojem iskustvu, stvarno zli ljudi se ne hvale. Znaju utjeti o svojoj zloi. Znate, kad neiji grijesi nisu veliki, onda o njima ele priati. Grijeh je tako bijedna, slaba, neznatna stvar. Strano je potrebno da ga uinite veli~kim i vanim. Seoske vjetice su obino glupe zlobne starice koje vole plaiti ljude i na taj nain dobiti neto ni za to. To je strano lako uiniti, naravno. Kad ugine koko gospode Brown sve to trebate uiniti jest da zakimate glavom i kaete mrano: Ah, njezin je Billy zadirkivao moju makicu prolog utorkau. Bella Webb mogla bi biti samo vjetica te vrste. Ali mogla bi, samo mogla, biti i neto vie . . . Neto to traje od najranijeg doba i to se s vremena na vrijeme pojavljuje na selirma. Zastraujue je kad se pojavi, jer je to tada stvarna pakost, ne samo elja da se impresionira. Sybil Samfordis je jedna od najsmjenijih ena koje sam srela - ali ona zaista jest medij - pa ma to medi j bio. Thyrza - ne znam . . . to vam je rekla? Neto to je rekla uznemirilo vas je, pretpostavl jam? - Imate veliko iskustvo, gospodo Dane Calthrop. Biste li rekli, na osnovi svega to znate, da ljudsko bie moe biti uniteno iz daljine, bez vidljiva konta.kta, tako da ga uniti neko drugo ljudsko bie? O~i gospoe Dane Calthrop jae se rairie. 108 - Kad ste rekli uniteno, mislili ste, ako dobro shvaam, ubijeno? Obina fizika injenica? - Da. - Rekla bih da je to glupost - odgovori odluno gospoa Dane Calthrop. - Ah! - rekoh s olakanjem. - Ali naravno moda nisam u pravu - kaza gospoa Dane Calthrop. - Mo j je otac govorio da su svemirski brodovi besmislica, a moj je prapradjed vjerojatno govorio da je eljeznica budalatina. Obojica su bila sasvim u pravu. U njihovo je doba oboje bilo nemogue. Ali

nije nemogue danas. ~to Thyrza ini, aktivira zrake smrti ili neto slino? Ili sve tri crtaju mistine znakove i izriu elje? Nasmijah se. - Vi postiete da stvari doQu u fokus - rekoh. - Mora da sam dopustio da me ta ena hipnotizira. - Ali ne - odvrati gospoa Dane Calthrop. - Vi to ne biste uinili. Niste zapravo sugestibilan tip. Moralo se raditi o neem drugom. Neemu to se dogodilo prije. Prije svega toga. - Sasvim ste u pravu. Ispriao sam joj, to sam jednostavnije mogao s malo rijei, o ubojstvu oca Gormana, te o sluajnom spomdnjanju Bijelog konja u restoranu. Tada sam izvadio iz depa popis imena koji sam prepisao s papira dra Corrigana. Gospoa Dane Calthrop ga pogleda, mrtei se. . - Vidim - ree. - A ovi ljudi? to oni imaju zajedniko? 109 - Nismo sigurni. Mogla bi biti ucjena - ili droge . . . - Besmislica - odvrati gospoa Dane Calthrop. - To nije ono to vas zabrinjava. Ono to zaista vjerujete jest - da su oni svi mrtvi? Duboko sam uzdahnuo. - Da - rekoh - to je ono to vjerujem. Ali ne znam je li to zaista tako. Troje od njih je mrtvo. Minnie Hesketh-Dubois, Thomasina Tuckerton, Mary Delafontaine. Sve tri su umrle u vlastitim krevetima od prirodnih uzroka. A Thyrza Grey tvrdi da bi se upravo to dogodilo. - Hoete rei kako ona tvrdi da je utjecala da se to dogodi? - Ne, ne. Nije uope govorila o konkretnim osobama. Iznosila je ono za to vjeruje da je nauna mogunost. - Sto se pokazuje da je zapravo besmislica - ree gospoCla Dane Calthrop zamil jeno. - Znam. Ja bih jednostavno bio pristojan i nasmijao se u sebi da nije bilo onog udnog spominjanja Bijelog konja. - Da - ree gospoa Dane Calthrop razmiljajui. - Bijeli konj. To je sugestivno. Trenutak je utjela. Zatim podie glavu. - To je loe - progovorila je. - To je vrlo loe. to god je iza toga, mora biti zaustavLjeno. Ali, vi to znate. - Pa, da . . . Ali to se moe uiniti? - To ete vi morati otkriti. Ali nema vremena za gubljenje. GospoCta Dane Calthrop ustade. - Morate se toga prihvatiti . . . odmah. 110 Ra,zmislila je. - Nemate li nekog prijatelja koji bi vam mogao pomoi? Ra.zmiljao sam. Jim Corrigan? Zaposlen ovjek s malo vremena, i vjerojatno ve ini sve to moe. David Ardingly, ali hoe li David povjerovati i jednu rije? Hermia? Da, tu je bila Hermia. Sjajan um, zadivljujua logika. TvrQava snage, ako bih je uspio nagovoriti da postane saveznik. Uostalom, ona i ja . . . Nisam dovrio reenicu. Hermia je bila. moja djevojka. Ona je prava osoba. - Sjetili ste se nekoga? Dobro. Gospoa Dane Calthrop bila je ustra i poslovna. - Drat u na oku Tri vjetice. Jo uvijek osjeam da su one na neki nain, ali ne stvarno, odgovor. To je kao kad ona Samfordisova izvlai masu gluposti o egipatskim misterijama i proroanstvima iz tekstova naQenih u piramidama. Sve to kae je zbrka besmislica, ali piramide i tekstovi i misterije hramova postoje. Ne mogu prestati vjerovati da je Thyrza Grey naula neto o tome, saznala neto, i da to koristi na zbrkan nain kako bi se hvalila svojom vlastitom vanou i vlau nad okultnim snagama. Ljudi su tako ponosni na zlou. udno, zar ne, da ljudi koji su dobri nisu nikad ponosni na to. Tu dolazi do izraaja kranska poniznost, pretpostavljam. Oni ak ni ne znaju da su dobri. Trenutak je utjela i zatim rekla: - Nama je zapravo po~trebna nekakva veza. Veza izmedu jednog od imena s popisa i Bijelog konja. Neto stvarno i opipljivo. 111 Osmo poglavlje

Inspektor Lejeune uo je kako netko vani u prolazu zviduka dobro mu poznatu ariju Father O'Flynna i podigao je glavu kad je uao doktor Corr~igan. - ~ao mi je to vam nisam mogao izai u susret, ali voza onog ujaguaracc nije uope imao alkohola u sebi - rekao je Corrigan. - Ono to je namirisao narednik Ellis mora da je bila njegova mata ili halucinacija. Ali Lejeune trenuta,no nije bio zainteresiran za svakodnevne nezgode vozaa. - UQite i pogledajte ovo - rekao je. Corrigan uze pismo koje mu je dodao. Bilo je pisano sitnim urednim rukopisom. Poslano je iz Everesta, Glendower Close, Bournemouth. Dragi inslnektore Lejeune, moda se sjeate da ste me zamolili neka vam se javim ako se dogodi da vidim ovjeka koji je slijedio oca Gormana one noi kad je ubijen. Dobro sam pazio hou li ga ugledati u blizini apoteke, ali nije mu bilo ni traga. 8 Kod bijelo~ konja 113 Juer sam, medutim, otiao na crkvenu sveanost u selo udaljeno oko dvadeset milja odavde. Privukla me injenica da e tamo gospoa Oliver, poznata autorica detektivskih pria, potpisavati svoje knjige. itam mnogo detektivskih pria i bio sam znatieljan da vidim tu damu. Ali ono to sam vidio, na svoje veliko iznenadenje, bio je ovjek koji je proao kraj moje radnje one noi kad je ubijen otac Gorman. ini ' se da je poslije toga doivio neku nesreu, jer se ovom prilikom vozio u invalidskirri kolicima. Malo sam se diskretno raspitao tko bi on mogao biti i ini se da je iz tog mjesta i da se zove Venables. Stanuje u Priors Courtu, Much Deeping. Kau da je prilino bogat. U uvjerenju da e vam ovi podaci biti korisni, pozdravlja vas Zachariah Osborne - Pa? - upita Lejeune. - Zvui vrlo nevjerojatno - odgovori Corrigan obeshrabrujue. - Gledano povrinski, moda. Ali nisam tako siguran . . . - Onaj momak Osborne - nije zapravo mogao vidjeti niije lice sasvim jasno one maglovite noi. Pretpostavljam da je to samo sluajna slinost. Znate kakvi $u ljudi. Trube po cijeloj zemlji da su vidjeli nestalu osobu, i u devet od deset sluajeva nema nikakve slinosti ak ni s objavljenim opisom! - Osborne nije takav - odvrati Lejeune. - Kakav je on? 114 - On je ugledan, mali, ustar apotekar, staromodan, cjelovita linost i dobar promatra ljudi. Jedan od snova njegova ivota jest da doQe i identificira trovaa ena koji je kupio arsen u njegovoj apoteci. Corrigan se nasmija. - U tom sluaju, ovo je jasan primjer zamiljanja onoga to se eli. - Moda. Corrigan ga znatieljno pogleda. - Znai mislite da bi moglo biti neega u tome? to ete uiniti? - U svakom sluaju, nee biti nikakve tete, ako se malo diskretno raspitam o tom gospodinu Venablesu iz - pogledao je u pismo - Priors Courta, Much Deeping. 8" 115 Deveto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA 1 - Kakve se uzbudljive stvari dogaQaju na selu! - uzviknula je veselo Hermia. Upravo smo zavrili s rukom. Pred nama se nala,zio lonac s crnom kavom. Pogledao sam je. Njezine rijei nisu bile ono to sam zapravo oekivao. Proveo sam posljednju etvrt sata priajui joj svoju priu. Sluala je paljivo i sa zanimanjem. Ali njezin odgovor nije bio uope ono to sam oekivao. Ton njezina glasa bio je popustljiv inilo se da nije ni okirana niti potresena. - Ljudi koji kau da je selo dosadno, a da su gradovi puni uzbuenja,

ne znaju to govore - nastavala je. - Posljednje vjetice sakrile su se u napola poruene kolibe, crne mise slue mladi dekadentni ljudi u udaljenim plemikim dvor cima. Praznovjerje cvate u zaputenim zaseocima. Srednjovjekovne usidjelice zvekeu svojim la,nim skarabejima i dre seanse i sablasno jure olovkama po praznim listovima papira. ovjek bi zaista mogao napisati vrlo zabavnu seriju lanaka o tome. Zato sam ne pokua? 117 - Mislim da zapravo nisi razumjela to sam ti ispriao, Hermia. - Ali jesam, Mark! Mislim da je to straho~trito zanimljivo. To je jedna stranica povijesti, dio zaostale predaje srednjega vijeka. - Nisam zainteresiran u povijesnom smislu - rekoh iznervirano. Zanimaju me injenice. Popis imena na listu papira. Zna,m to se dogodilo nekima od tih ljudi, to e se dogoditi ili se dogodilo drugima? - Nisi li dopustio da te to sve zavede? - Nisam - rekoh tvrdoglavo. - Ne mislim tako. Mislim da je prijetnja stvarna. I nisam jedini koji tako misli. Vikarova se ena slae sa mnom. - Oh, vikarova ena! - Hermijin je glas bio podrugljiv. - Ne, ne vikarova enacc u takvom smislu! Ona je vrlo neobina ena. Sve je to stvarno, Hermia. Hermia je slegnula ramenima. - Moda. - Ali ti ne misli tako? - Mislim da se tvoja mata malo poigrava s tobom, Mark. Rekla bih da tvoje srednjovjekovne makice same u to iskreno vjeruju. Sigurna sam da su odurne starice! - Ali stvarno nisu zle? - Stvarno, Mark, kako bi mogle biti? Trenutak sam utio. Moj se um kolebao idui iz svjetla u tamu i ponovo natrag. Tama Bijeloga konja, svjetlo koje je predstavljala Hermia. Dobro svakodnevno razumno svjetlo, svjetlo 118 elektrine arulje vrsto utaknute u utika, svjetlo koje osvjetljava sve mrane kutove. Niega tamo nema, uope niega, samo svakodnevni predmeti kakvi se uvijek nalaze u sobi. Ali ipak - ali ipak, Hermijino svjetlo, ma kako jasnima moglo uiniti stvari, bilo je umjetno svjetlo . . . Moja se svijest vrati natrag, odluno, tvrdoglavo . . . - elim se pozabaviti time, Hermia. Doprijeti do dna ovoga to se dogaQa. - Slaem se. Mislim da mora. Moglo bi biti sasvim zanimljivo. Zapravo, zaista zabavno. - Nije zabavno! - rekoh otro. Zatim nastavih: - ~elio sam te pitati hoe li mi pomoi, Iiermia. - Pomoi ti? Kako? - Pomoi mi da istraujem. Da otkrijem o emu se tu radi. - A1i Mark, dragi, upravo sam sada strano zaposlena. Imam lanak za Journal. I onu bizantinsku stvar. I abea,la sam dvojici svojih studenata . . . Njezin je glas nastavio razlono, razumno, jedva da sam sluao. - Shvaam - rekoh. - Ima previe i vIastitih poslova. - Tako je. - Hermiji je oito bilo drago to sam to mirno primio. Nasmijeila mi se. Jo me je jednom pogodio njezin popustljiv izraz. Izraz poputanja kakvo majka moe pokazati prema malom sinu koji uiva u novoj igraki. Do vraga sa svim tim, ja nisam mali djeak! Nisam traio majku sigurno ne takvu vrstu 119 majke. Moja je majka bila privlana i bez nedostataka, i svi su oko nje, ukljuujui i njezinog vlastitog sina, uivali pazei na nju. Promatrao sam Hermiju nepristrano preko stola. Tako lijepa, tako zrela, tako intelektualna i naitana! I tako - kako da to kaem? Tako . . . da, ta.ko prokleto dosadna! 2 Slijedeeg sam jutra pokuao prona.i Jima Corrigana - bez uspjeha.

Ostavio sam mu poruku da u biti kod kue izmedu est i sedam, ako moe doi na pie. Znao sam da je zaposlen ovjek, i pitao sam se hoe li moi doi, ali pojavio se oko deset minuta do sedam. Dok sam mu pripremao viski tumarao je uokolo gledajui moje slike i knjige. Napokon je primijetio da bi volio biti mongolski vladar radije nego preoptereeni i preza.posleni policijski lijenik. - Premda su, rekao bih - dodao je kad se smjestio u naslonja prilino trpjeli zbog problema sa enama. Ja sam barem to izbjegao. - Znai da nisi oenjen? - Nikako. Ali nisi ni ti, rekao bih, ako je suditi po udobnoj zbrci u kojoj ivi. ena bi sve to sredila dok trepne okom. Rekao sam mu kako ne mislim da su ene tako loe kako ih on prikazuje. Odnio sam svoje pie do stolice nasuprot njemu i zapoeo: 120 - r ; - Sigtuno si se pitao zato sam te elio tako hitno vidjeti, ali u stvari dogodilo se neto to bi moglo biti vano za predmet o kojem smo razgovarali kad smo se posljednji put sreli. - to je to bilo? . . . Da, naravno. Ono s ocem Gormanom. - Da, ali prije svega, znai li ti neto izraz ' Bijeli konj? - Bijeli konj . . . Bijeli konj . . . Ne, mislim da ne znai. Zato? - Zato to mislim da je mogue da ima veze s anim popisom imena koji si mi pokazao. Bio sam na selu s prijateljima, u mjestu zvanom Much Deeping, i odveli su me u staro svratite, ili ono to je nekad bilo svratite, zvano Bijeli konj. ? - Priekaj malo! Much Deeping? Much Deeping . . . Ndje li to negdje u blizini Bournemoutha? - Otprilike peinaestak milja od Bournemoutha. - Pretpostavljam da nisi naiao ondje ni na koga tko se zove Venables? - Naravno da jesam. - Jesi? - Corrigan se uzbuCieno uspravio. - No, zaista ima dara za odlaenje na prava mjesta! Kakav je on? - On je vrlo znaajan ovjek. ' - Da? U kojem smislu? - Prvenstveno zbog snage ~ svoje Iinosti. Premda uope ne moe hodati jer je prebolio paralizu . . . Corrigan me naglo prekinuo . . . , - to? 121 - Imao je djeju paralizu prije nekoliko godina. Paraliziran je od struka prema dolje. Corrigan se zavalio natrag u naslonja s izrazom nezadovoljstva. - To sve rui! I mislio sam da je previe dobro da bi bilo istinito. - Ne razumijem o emu govori. - Morao bi se sastati s inspektorom Lejeuneom - rekao je Corrigan. Njega bi zanimalo to mu ima rei. Kad je Gorman ubijen, Lejeune je zatraio informaciju od svakoga tko ga je vidio na ulici one noi. Veina je odgovora bila beskorisna, kao i obino. Ali pojavio se apotekar po imenu Osborne koji ima radnju u onom kraju. Rekao je da je vidio Gormana kako prolazi kraj apoteke one noi, a takoQer je vidio i nekog ovjeka koji ga je slijedio - naravno tada o tome nije razmiljao na takav nain. Ali uspjelo mu je opisati tog ovjeka prilino odreQeno, doimao se sasvim sigurnim da bi ga mogao prepoznati. Dakle, prije nekoliko dana Lejeune je dobio pismo od tog Osbornea. U mirovini je i ivi u Bournemouthu. Bio je na nekoj lokalnoj proslavi i rekao je da je tamo vidio onog ovjeka. Bio je na proslavi u invalidskim kolicima. Osborne je pitao tko je on i rekli su mu da se zove Venables. Pogledao me je upitno. Kimnuo sam. - Sasvim tono - rekoh. - To je bio Venables. Bio je na proslavi. Ali on nije mogao biti ovjek koji je hodao ulicom u Paddingtonu slijedei oca Gormana. To je fiziki nemogue. Os borne je pogrijeio. 122 - Opisao ga je vrlo detaljno. Visok oko est stopa, velik kukasti nos i izraena Adamova jabuica. Tono? - Da. To odgovara Venablesu. Ali svejedno... - Znam. Gospodin Osborne ne mora onako dobro prepoznavati ljude kako

misli da moe. Oito je bio zaveden sluajnom slinou. Ali uznemirujue je to si izaao sa svojom priom ba o tom kraju priajui o nekakvim bijelim konjima. to je taj bijeli konj? Da ujemo tvoju priu. - Nee vjerovati - upozorio sam ga. - Ni ja sam zapravo ne vjerujem. - Hajde, da ujemo. Ispriao sam mu o svojem razgovoru s Thyrzom Grey. Njegova je reakcija bila neposredna. - Kakva .neizreciva budalatina! - Jest, zar ne? - Naravno da je! to je s tobom, Mark? Bijeli pjetlii. Zrtve, pretpostavljam! Medij, lokalna vjetdca, srednjovjekovna seoska usidjelica koja moe odaslati zrake smrti garantirano ubitane. To je ludo, ludo - apsolutno ludo! - Da, ludo je - rekoh mrano. - Oh, prestani se slagati sa mnom, Mark! Kad to ini imam osjeaj da u tome ima neega. Ti vjeruje da u tome ima neega, zar ne? - Dopusti mi da ti najprije postavim pitanje. Ona, stvar o tome da svatko ima tajnu elju ili potrebu za smru. Ima li u tome kakve naune istine? 123 Corrigan je oklijevao trenutak, zatim progovori: - Ja nisam psihijatar. Samo u povjerenju, mislim da je polovica tih ljudi pomalo luda. Puni su teorija. I idu zaista predaleko. Mogu ti rei da policija uopEe ne voli psihijatre kao strune sv~edoke koje obrana. uvijek dovodi da bi objasnili kako netko nije kriv zato to je zbog novca ubio neku bespomonu staru enu. - Ti vie voli svoju teoriju o lijezdama? Nacerio se. - U redu, u redu. I ja sam takoQer teoretiar. Priznajem. Ali iza moje teorije stoji dobar fiziki uzrok - ako to ikad uspijem razraditi. No sve te bljezgarije o podsvijesti! Pih! - Ne vjeruje u to? - Naravno da vjerujem. Ali ti momci idu predaleko. Nesvjesna elja za smru i sve to, ima neega u tome, naravno, ali ni priblino toliko koliko oni prikazuju. - Ali takva stvar postoji - ustrajao sam. - Bit e bolje da ode i kupi si knjigu o psihologiji i proita sve o tome. - Thyrza Grey tvrdi da zna sve to se o tome moe znati. - Thyrza Grey! - Frknuo je kroz nos. - to glupava seoska usidjelica moe znati o mentalnoj psihologiji? - Kae da zna mnogo. - Ka.o to sam prije rekao, gluposti! - To je - primijetih - ono to su ljudi uvijek govorili o svakom otkriu koje se nije 124 slagalo s njihovim priznatim idejama. Rugali su se... On me prekide. - Znai ti si to sve progutao, udicu, nit i mamacT - Uope nisam - odvratih. - Samo sam elio znati ima li neke naune podloge za to. Corrigax~ je prezirno otpuhnuo. - Vraja nauna osnova! - U redu. Samo sam htio znati. - Jo e rei da je ona Zena s kutijom. - Kakva ena i s kakvom kutijom? - To je samo jedna. od onih ludih pria koje se pojavljuju s vremena na vrijeme - iz Nostradamusa. Neki e ljudi zaista svata progutati. - Mogao bi mi barem rei kako napredujete s onim popisom imena, - Momci su mnogo radili, ali za takve stvari treba vremena i dosta rutinskog posla. Prezimena bez adresa i imena nije lako identificirati ili pronai. - Pogledajmo to iz drugog kuta. Spreman sam se kladiti s tobom za jednu stvar. Prili~no nedavno, recimo tokom prole godine ili godine i pol, sva su se ta imena pojavila na smrtovnicama. Jesam li u pravu? udno me je pogledao. - Jesi, ako to ima neke vanosti. - To je stvar koja im je svima zajednika - smrt. - Da,, ali to ne mora znaiti tako mnogo kako se ini, Mark. Ima li

pojma koliko ljudi umi 125 re svakoga dana na Britanskim otocima? A neka su od ovih imena vrlo esta, to nije ni od kakve pomoi. - Delafontaine - rekoh. - To nije ba uobiajeno ime, zar ne? Mary Delafontaine. Sprovod je bio prolog utorka, koliko znam. Dobacio mi je brz pogled. - Kako to zna? Vidio si u novinama, pretpostavljam. - Rekla mi je jedna njezina prijateljica. - Nema niega sumnjivog oko njezine smrti. To ti mogu rei. Zapravo, nije bilo niega sumnjivog ni u jednom smrtnom sluaju koji je policija ispitivala. Da se radilo 0 onesreamacc, moglo bi biti sumnjivo. Ali sve su smrti bile savreno prirodne. Upala plua, izljev krvi u mozak, tumor na, mozgu, uni kamenci, jedan sluaj polija, nita ni najmanje sumnjivo. Kimnuo sam. - Ne nesrea - rekoh. - Ne trovanje. Tek obina bolest koja dovodi do smrti. Upravo kao to tvrdi Thyrza Grey. - Hoe li zaista rei da ta ena moe, kod nekoga koga nikad nije vidjela, izazvati upalu plua od koje e umrijeti? - Ja to neu rei. Ona je rekla. Ja mislim da je to fantastino i volio bih vjerovati da je nemogue. Ali postoje neki udni imbenici. Ono usputno spominjanje Bijelog konja - u vezi s uklanjanjem nepoeljnih osoba. Postoji mjesto koje se zove Bijeli konj - i ena koja tamo ivi doslovno se hvalie da je takvo neto mogue. U susjedstvu ivi ovjek koji je prepoznat, vrlo 126 odluno, kao osoba koja je slijedila oca Gormana one noi kad je ubijen, one noi kad ga je pozvala umirua ena, a nju su opet uli kako govori o velikoj zloi<i. Prilino mnogo koincidencija, zar ne misli? - Onaj ovjek nije mogao biti Venables jer je on, prema tvojoj tvrdnji, paraliziran ve godinama. - Zar nije mogue, s medicinskog stanovita, da ta paraliza bude lana? - Naravno da nije. Udovi bi atrofirali. - ini se d~ je time onda rijeeno ovo pitanje - suglasio sam se, uzdahnuvi. - teta. Ako postoji organizacija - ne znam tono kako da je nazovem - koja se specijalizirala u uklanjanju ljudi, Venables je pravi ovjek koji bi je mogao voditi. Stvari koje ima u onoj svojoj kui uka,zuju na fantastino bogatstvo. Odakle potjee taj novac? utio sam trenutak i za.tim rekao: - Svi ti ljudi koji su umrli - normalno, u svojim krevetima - jesu li oni imali nekoga tko bi bio na dobitku njihovom smru? - Uvijek je netko na dobitku kad druga osoba umre, u veoj ili manjoj mjeri. Nije bilo izrazito sumnjivih okolnosti, ako je to ono to misl~. - Pa n~ije ba to. - Lady Hesketh-Dubois, kao to vjerojatno zna, ostavila je oko pedeset tisua nakon odhitka poreza. Naslijedili su je neak i neakinja. Neak ivi u Ka,nadi. Neakinja je udata i ivi na sjeveru Engleske. Obojici je novac dobrodoao. Thomasini Tuckerton je otac ostavio veli 12? ko bogatstvo. Ako umre neudata pri je dvadeset i jedne godine imetak se vraa njezinoj maehi. ini se da je maeha sasvim dspravna osoba. Zatim je tu tvoja gospoa Delafontaine - novac je ostavila sestrini . . . - Ah da. A sestrina? - U Keniji s muem. - Svi su divno odsutni - prokomentirao sam. Corrigan me je pogledao negodujui. - Od tri Sandforda koja su zagrizla ledinu, jedan je ostavio enu mnogo mladu od sebe koja se ponovo udala, prilino brzo. Oboljeli Sandford bio je rimokatolik i nije joj htio dati razvod. ovjek koji se zvao Sidney Harmondsworth umro je od izljeva krvi u mozak, a u Yardu su ga sumnjiili da je poveavao svoj prihod ucjenjivanjem. Neki ljudi na visokim poloajima mora da su dobrano odahnuli to ga

vie nema. - R~ezultat onoga to si rekao jest da su sve one smrti donijele nekome koristi. A to je s Corriganom? Corrigan se namrtio. - Corrigan je obino prezime. Mnogo je Corrigana umrlo, ali smrt nijednoga nije donijela nikome neke posebne koristi, koliko mi znamo. - Dakle, to je u redu. Ti si slijedea mogua, rtva. Dobro pripazi na sebe! - Hou. I nemoj misliti da e me tvoja endorska vjetica unititi irom na elucu ili panjolskom gripom. Nee prekaljena lijenika! - Sluaj, Jim. elim provjeriti tu tvrdnju Thyrze Grey. Hoe li mi pomoi? 128 - Ne, neu! Ne mogu razumjeti da se pametan obrazovan momak poput tebe dade obmanuti takvim glupostima. Uzdahnuo sam. - Ne moe li upotrijebiti neku drugu rije? Od ove sam ve umoran. - Bezvezarija, ako ti se vie svida. - Pa, ne svicia mi se mnogo vie. - Ba si tvrdoglav momak, zar ne, Mark? - Kako vidim - rekoh - netko mora biti! 9 Kod bijelog konja 129 E Deseto poglavlje Glendower Close bio je potpuno nov. Oblikovao je nejednolik polukrug na donjem dijelu kojega su zidari jo radili. Otprilike na sredini nalazila su se vrata s natpisom Everest. Uz rub vrta vidjela se nagnuta prilika koja je sadila lukovice i koju je inspektor Lejeune bez potekoa prepoznao kao Zachariaha Osbornea. Otvorio je vrata i uao. Gospodin Osborne se uspravio i okrenuo da bi vidio tko je uao na njegov posjed. Prepoznavi posjetioca, ve ionako rumeno lice oblilo mu se arim crvenilom zadovoljstva. Gospodin Osborne na selu bio je vrlo slian gospodinu Osborneu u svojoj apoteci u Londonu. Nosio je debele sportske hlae i koulju, ali ak je i ta leernost oduzimala vrlo malo od njegova uredna i dotjerana izgleda. Sjajnu elu njegove glave prekrivala je fina rosa znoja. On ju je paljivo obrisao maramicom prije nego to je priao da bi pozdravio posjetioca. - Inspekt~re Lejeune ! - uzviknuo je radosno. - Ovo mi je velika ast. Zaista je, gospodine. Dobio sam vau potvrdu da ste primili moje pismo, ali uope se nisam nadao da u vas i 131 osobno vidjeti. Dobro doli u moje malo prebivalite. Dobro doli u Everest. Ime vas je moda iznenadilo? Uvijek me je jako zanimala Himalaja. Pratio sam svaki detalj o ekspedicijama na Everest. Kakav trijumf za nau zemlju. Sir Edmund Hilary! Kakav ovjek! Kakva izdrljivost! Kao ovjek koji nikada nije morao osjetiti ni najmanju tjelesnu neugodu, za,ista cijenim hrabrost onih koji su krenuli u osvajanje neosvojenih planina ili na plovidbu po zaleQenim morima da bi otkrili tajne polova. Ali udite u kuu, molim vas, i uzmite neko skromno osvjeenje. Pokazujui put, gospodin je Osborne uveo Lejeunea u mali bangalou koji je blistao od urednosti, premda u njemu nije bilo mnogo namjetaja. - Jo se nisam sasvim smjestio - objasnio je gospodin Osborne. - Idem na lokalne rasprodaje kad god mogu. Tamo se mogu nai dobre stvari uz samo etvrtinu cijene koju bi ovjek morao platiti u trgovini. A sada, to vam mogu ponuditi? au erija? Pivo? alicu aja? Odmah mogu pristaviti kotli. Lejeune se odlui za pivo. - Evo nas dakle ovdje - kaza gospodin Osborne, vraajui se trenutak kasnije s dva kositrena vra do ruba napunjena pivom. - Sjest emo i odmoriti se. Everest! Ha, ha! Ime moje kue ima dvostruko znaenje. Uvijek volim male ale. Zadovoljivi svoje domainske dunosti, gospodin Osborne se nagnu naprijed pun nade. - Moje su vam informacije bile korisne? 132

Lejeune je ublaio udarac to je vie mogao. - Bojim se, ne onoliko koliko smo se nadali. - Ah, priznajem da sam razoaran. Premda, zaista, shvaam da nema razloga sumnjati kako je gospodin koji je hodao iza oca Gormana neosporno njegov ubojica,. To je stvarno bila prevelika nada. Gospodin Venables je vrlo bogat i ugledan stanovnik ovoga mjesta, koliko sam saznao, i kree se u najboljim drutvenim krugovima. - Stvar je u tome - poe Lejeune - da ovjek kojega ste vidjeli one odredene veeri nije mogao biti gospodin Venables. Gospodin Osborne se naglo uspravi. - Oh, ali bio je. Ja u to ni najmanje ne sumnjam. Nikad ne zaboravljam lica. - Bojim se da ste ovog puta pogrijeili odgovori blago Lejeune. Vidite, gospodin Venables je rtva polija. Ve je vie od tri godine paraliziran od struka nanie i ne moe hodati. - Polio! - uzviknuo je gospodin ~sborne. Oh, boe, boe . . . ini se da je onda jasno. Ali ipak . . . Oprostit ete mi, inspektore Lejeune. Nadam se da se neete uvrijediti. Je li to zaista tako? Mislim, imate h odredene lijenike dokaze da je to tako? - Da, gospodine Osborne, imamo. Gospodin Venables je pacijent Sira Williama Dugdalea iz Harley Streeta, vrlo uglednog lana drutva lijenika. - Naravno, naravno. Kraljevsko sveuilite iz Edinburgha. Vrlo dobro poznato ime! Oh boe, ini se da sam se strano prevario. Bio sam tako siguran. I uznemirio sam vas ni za to. 133 - Ne smijete tako misliti - progovori brzo Lejeune. - Vaa informacija je ipak vrlo vrijedna. Jasno je da ovjek kojega ste vidjeli mora jako nalikovati gospodinu Venablesu, a budui da je gospodin Venables ovjek izrazito neuobiajena izgleda, to je izuzetno vrijedno saznanje. Ne moe biti mnogo osoba koje odgovaraju ovom opisu. - Istina, istina. - Gospodin Osborne se malo razvedrio. - ovjek iz drutva kriminalaca koji je izgledom slian gospodinu Venablesu. Sigurno ne moe biti mnogo takvih. U arhivi Scotland Yarda . . . Pogledao je inspektora s nadom. - Moda nee biti ba tako jednostavno ree Lejeune polako. - ovjek moda nije evidentiran kod nas. A u svakom sluaju, kao to ste upravo rekli, za sada nema razloga pretpostaviti da je ba taj ovjek u bilo kakvoj vezi s napadom na oca Gormana. Gospodin Osborne je opet izgledao utueno. - Morate mi oprostiti. Bojim se da su to bile samo moje elje . . . Toliko bih elio da mogu pruiti dokaze na nekom suQenju zbog ubojstva . . . I ne bi bili u stanju da me pokolebaju, uvjeravam vas. Oh ne, vrsto bih se drao! Lejeune je utio, zamiljeno promatrajui svojega domaina. Gospodin Osborne je odgovorio na nijemi upit. - Da? - Gospodine Osborne, zato biste se vrsto drali, kao to kaete? Gospodin Osborne se doimao iznenadenim. 134 - Zato to sam tako siguran . . . oh - oh da, vidim to mislite. ovjek nije bio onaj kojim sam ga drao. Zato se nemam prava osjeati sigurnim. Ali ipak se osjeam . . . Lejeune se nagnuo naprijed, - Moda ste se pitali zato sam danas doao k vama. Dobivi lijeniku potvrdu da.ovjek kojega ste vidjeli nije mogao biti gospodin Venables, zato sam onda ovdje? - Upravo tako. Dobro, inspektore Lejeune, zato ste doli? - Doao sam - odgovori Lejeune - jer me je impresionirala vaa uvjerenost da ste prepoznali pravog ovjeka. Htio sam znati na emu se osniva vaa sigurnost. Bila je maglovita no, sjeate se. Bio sam u vaoj apoteci. Staja,o sam gdje ste i vi stajali, na pragu, i gledao preko ulice. inilo mi se da po onakvoj maglovitoj noi lik na onoj udaljenosti nije mogao biti jasan, da bi bilo gotovo nemogue jasno razlikovati crte lica. - U izvjesnom smislu, naravno, vi imate potpuno pravo. Magla se

zaista sputala. Ali dolazila je, ako me razumijete, u krpama. S vremena na vrijeme na nekim se mjestima raistila. Tako je bilo i u trenutku kad sam vidio oca Gormana kako brzo koraa suprotnim plonikom. Zbog toga sam tako jasno vidio i njega i ovjeka koji je iao odmah iza njega. tovie, upravo kad mi je drugi ovjek doao tono nasuprot, kresnuo je upalja da bi upalio cigaretu. Njegov je profil u tom trenutku bio vrlo jasan - nos, brada, izraena Adamova jabuica. Pomislio sam da je to ovjek vrlo osebujna izgleda. Nikad ga prije 135 nisa.m vidio. Sjetio bih ga se da je nekad bio u mojoj ~poteci. Tako, vidite . . . Gospodin Osborne se prekide. - Da, vidim - odgovori Lejeune zamiljeno. - Brat - predloio je gospodin Osborne s nadom. - Moda blizanac? To bi moglo biti rjeenje. - Dva jednaka blizanca? - Lejeune se nasmijao i potresao glavom. - To je divno rjeenje za romane, ali u stvarnom ivotu. - Opet je potresao glavom. - Ne dogaQa se, znate. Zaista se ne dogada. - Ne . . . Ne, pretpostavljam da se ne dogaQa. Ali moda obian brat. Vrlo velika slinost. Gospodin Osborne je s nadom pogledao inspektora. - Koliko mi moemo ustanoviti - Lejeune je govorio paljivo gospodin Venables nema brata. - Koliko vi moete ustanoviti? - ponovio je gospodin Osborne. - Premda Britanac po narodnosti, rodio se u inozemstvu i roditelji su ga doveli u Englesku kad mu je bilo jeda,naest godina. - Znai da tada ne znate zapravo mnogo 0 njemu? O njegovoj porodici, mislim? - Ne znamo - odgovori zamiljeno Lejeune. - Nije lako otkriti neto o gospodinu Venablesu - ako se, naime, ne ode k njemu i pita ga - a mi nemamo osnove da to uinimo. Govorio je oprezno. Bilo je naina da se stvari saznaju i bez toga da se ide pitati, ali nije imao namjere da to kae gospodinu Osborneu. 136 - Znai kad ne bi bilo medicinskog dokaza - rekao je ustajui - vi biste bili sigurni u svoju identifikaciju? - Oh, da - odgovori Osborne idui za njim. - To mi je zapravo hobi, znate, pamenje lica. - Zahihotao je. - Mnoge sam muterije iznenadio time. Kako vaa astma?cc rekao bih nekome, i taj bi bio sasvim iznenacien. oBili ste ovdje prolog oujkacc, rekao bah, s receptom dra Hargreavesa<c. I tko ne bi bio iznenaQen! Mnogo mi je koristilo u poslu. Ljudima je drago kad ih se sjetite, premda nisam tako dobro pamtio imena kao lica. Poeo sam od toga stvarati hobi kad sam bio sasvim mlad. Ako to Royalty moe uiniti, znao bih si govoriti, moe i ti, Zachariah Osborne! Nakon nekog vremena ilo je samo od sebe. Uope nije trebalo nikakvog napora. Le j eune uzdahnu. ~ - Volio bih da na sudu imam svjedoka poput vas - rekao je. Identifikacija je uvijek varav posao. Veina ljudi ne moe vam rei uope nita. Govore stvari kao, Oh, povisok, mislim. Svijetle kose pa, ne jako svijetle, neto srednje. Obino lice. Oi plave - ili sive ili moda smede. Sivi kini ogrta, a mogao je biti i tamnoplavi . Gospodin Osborne se nasmijao. - Nisu ba povoljne za vas takve stvari. - Iskreno, svjedok poput vas bio bi bogom da.n! Gospodinu Osborneu je oito bilo drago. - To je talent - rekao je skromno. - Ali znate, ja sam njegovao taj talent. Znate onu igru 137 koja se igra na djejim zabavama - u sobu se unese mnogo predmeta na posluavniku i da se nekoliko minuta da ih zapamte. Uvijek sam mogao pogoditi sve stvari. To uvijek iznenaQuje ljude. Kako je to divno, kau. Ali to nije divno. To je vjetina. Dolazi s praksom. Zahihotao je. - Nisam ni lo~ opsjenar. Znam dobro zabaviti djecu za

Boi. Oprostite, gospodine Lejeune, to imate u depiu na prsima? Nagnuo se naprijed i izvukao rnalu pepeljaru. - No, no, gospodine, i vi mi radite u policiji! Od srca se nasmijao i Lejeune mu se pridrui. Tada gospodin Osborne uzdahnu. - Ovo je lijepa kuica, gospodine. ini se da su susjedi ugodni i prijateljski naklonjeni. To je ivot kakvom sam se veselio godinama, ali priznat u vam, gospodine Lejeune, da mi nedostaje zanimljivost mojeg posla. Uvijek je netko dolazio i odlazio. Tipovi, znate, mnogo tipova za prouavanje. Veselio sam se to u imati mali komad vrta, a osim toga zanimaju me mnoge stvari. Leptiri, kao to sam vam rekao, i s vremena na vrijeme, promatranje ptica. No zaista sam shvatio da mi mnogo nedostaje ono to bih mogao nazvati ljudskim elementom. - Veselio sam se i putovanjima u inozemstvo. Da, otiao sam na vikend u Francusku. Bilo je sasvim lijepo, moram rei . . , ali osjetio sam, vrlo snano, da je za mene zaista dovoljna Engleska. Nije mi prijala strana kuhinja, to je jedna stvar. Nemaju uope pojma, barem koliko sam ja mogao vidjeti, kako se pripremaju jaja sa slaninom. 138 Ponovo je uzdahnuo. - To vam samo pokazuje kakva je ljudska priroda. Beskrajno sam se veselio mirovini, jesam zaista. A sada, znate li da se stvarno poigravam idejom da kupim mali udio u farmaceutskom poslu ovdje u Bournemouthu - tek toliko da se imam ime zanimati, nee biti potrebno ` vezati se za duan itave dane. Ali opet bih se osjetio u sreditu zbivanja. I s vama e biti isto tako, reka.o bih. Stvarat ete planove unaprijed, ali kad dode vrijeme, nedostajat e vam uzbuQenja vaeg sadanjeg ivota. Lejeune se nasmijeio. - ~ivot policajca nije onako romantino uzbudljiv kao to mislite, gaspodine Osborne. Vi imate amatersko miljenje o kriminalu. Veinom ' je to dosadna rutina. Ne lovimo uvijek kriminalce, niti ne slijedimo misteriozne tragove. To zaista moe biti posve dosadan posao. Gospodin Osborne je izgledao kao da ba nije uvjeren. - Vi bolje znate - rekao je. - Do viQenja, gospodine Lejeune, i zaista mi je ao to vam nisam mogao pomoi. Ako mogu neto - bilo kada . . . - Svakako u vam javiti - obea mu Lejeune. ' - Onog dana na proslavi inilo se da je to takva ansa - promrmlja Osborne tuno. - Znam. teta to je lijeniki iskaz tako odreden, ali ovjek ne moe zanemariti takvu stvar, je li tako? - Dakle . . . 139 Gospodinu Osbornu je rije ostala u zraku, ali Lejeune to nije zapazio. ustro se udaljao. Gospodin Osborne je stajao na ulazu gledajui za njim. - Lijeniki iskaz - rekao je. - Doktori, zaista! Kad bi on znao samo polovicu onoga to ja znam o lijenicima - nevinaca, to su oni. Ah, ti doktori! 140 Jedanaesto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Najprije Hermia. Sada Corrigan. U redu, znai da pravim budalu od sebe! Prihvatio sam budalatinu kao pravu istinu. Ona me prijetvorna ena Thyrza Grey hipnotizirala i prihvatio sam onu zbrku budalatina. Bio sam lakovjeran, praznovjeran magarac. Odluio sam da zaboravim cijelu tu prokletu stvar. Uostalom, kakve je to uope veze imalo sa mnom? Ali ipak su mi se stalno vraali odjeci uznemirenih rijei gospoe Dane Calthrop. - Ali vi morate ne~to uiniti! Sve je to u redu - govoriti tako. - Potrebno je da vam netko pomogne . . . Trebao sam Hermiju. Trebao

sam Corrigana. Ali ni jedno od njih nije htjelo sudjelovati. Nije bilo nikoga drugoga. - Osim... Sjeo sam da bih razmislio o ideji. Na iznenadan poriv pooh do telefona i nazvah gospodu Oliver. - Halo. Ovdje Mark Easterbrook. 141 - Da? - Moe li mi rei kako se zvala djevojka koja je bila u gostima kod Rhode za vrijeme proslave? - Mislim da mogu. Da vidim . . . Da, naravno, Ginger. Tako se zvala. - To znam. Mislim njezino drugo ime. - Kakvo drugo ime? - Sumnjam da je krtena kao Ginger. I sigurno ima prezime. - Da, naravno. Ali nemam pojma kako glasi. ini se da danas nitko ne spominje prezimena. Tada sam je prvi put srela. - Nakon male pauze gospoa Oliver nastavi: - Morat e nazvati Rhodu i upitati je. Ta mi se ideja nije svidjela. Nekako mi je bilo neugodno. - Ne mogu to uiniti - rekoh. - To je savreno jednostavno - hrabrila me gospoa Oliver. - Samo reci da si izgubio njezinu a.dresu i da se ne moe s jetiti imena, a da si obeao kako e joj poslati jednu od svojih knjiga, ili ime duana koji prodaje jeftin kavijar, ili joj eli vratiti maramicu koju ti je posudila kad ti je neki dan prokrvario nos, ili javiti adresu bogatog prijatelja koji eli dati restaurirati sliku. Hoe li neto od toga odgovarati? Ako eli, mogu smisliti jo. - Jedno od toga e izvrsno odgovarati uvjerih je. Prekinuo sam vezu, nazvao 100 i odmah dobio Rhodu. 142 - Ginger? - ree Rhoda. - Ona ivi u Mewsu. Calgary Place. etrdeset pet. Priekaj trenutak. Dat u ti i telefonski broj. - Otila je i vratila se za minutu. - To je Capricorn 35987. Zapisao si? - Jesam, hvala. Ali nemam njezino ime. Nisam ga nikad uo. - Njezino ime? Oh, misli prezime. Corrigan. Katherine Corrigan. to si rekao? ` - Nita. Hvala, Rhoda. inilo mi se to udnom koincidencijom. Corrigan. Dva Corrigana. Moda je to bio lo znak. Nazvao sam Capricorn 35987. 2 Ginger je sjedila preko puta mene za stolom kod Bijelog kakadua gdje smo se sreli da popijemo pie. Izgledala je osvjeavajue isto kao i u Much Deepingu - razbaruena gomila crvene kose, privlano pjegavi obrazi i ive zelene oi. Nosila je svoju londonsku umjetniku uniformu, uske hlae, kaputi od derseja i crne vunene arape, ali inae je bila ista Ginger. Vrlo mi se svidjela. - Morao sam se prilino namuiti da vas pronaQem - rekoh. - Vae prezime, adresu, telefonski broj, nita nisam znao. Imam jedan problem. - Tako uvijek kae moja dvorkinja. To obino znai da joj moram kupiti novu krpu za suQe ili etku za sagove, ili neto takvo. 143 - Neete morati nita kupovati - uvjerih je. Tada sam joj ispriao. Pria nije bila tako duga kao ona koju sam ispriao Hermiji, jer je ve poznavala Bijelog konja i njegove stanovnice. Skrenuo sam pogled s nje kad sam zavrio. Nisam elio vidjeti reakciju. Nisam elio vidjeti pritajeno zabavljanje ili potpuno nevjerovanje. Sve je zvualo jo idiotskije nego ikada prije. Nitko ( osim gospocie Dane Calthrop ) ne bi o tome mogao misliti poput mene. Vilicom sam crtao razne figure na plastikom presvuenom stolu. Ginger je ustro progovorila. - To je sve, zar ne? - To je sve - priznah. - I to ete poduzeti? Naravno da netko mora neto uiniti! Ne moemo dopustiti postojanje nekoj organizaciji koja ubija ljude a da pri tome nita ne poduzmemo. - Ali to mogu uiniti? Dolo mi je da joj padnem oko vrata i poljubim je.

Pijuckala je pernod i mrtila se. Obuze me toplina. Vie nisam bio sam. - Morat ete otkriti to sve to znai - progovori zamiljeno. - Slaem se. Ali ka,ko? - ini se da postoje neki putoka,zi. Moda vam ja mogu pomoi. - Hoete li? Ali to je s vaim poslom? - Mnogo se toga moe uiniti izvan radnog vremena. Opet se mrtila, razmiljajui. 144 - Ona djevojka - ree napokon. - Ona koju ste upoznali na veeri nakon Old Vica. Poppy ili tako nekako. Ona zna neto, sigurno zna kad je ono rekla. - Da, ali prestraila se i povukla kad sam joj pokuao postavljati pitanja. Bojala se. Sigurno nee htjeti govoriti. - Tu ja mogu pomoi - ree Ginger uvjereno. - R,ei e mi stvari koje vama ne bi htjela. Moete li urediti da se upoznamo? Recimo, va prijatelj i mi dvije? Da odemo na neku predstavu ili veeru? - Tada me upitno pogleda. - Ili bi to bilo previe skupo? Uvjerih je da mogu podnijeti troak. - A to se vas tie - Ginger je trenutak razmiljala. - Vjerujem rekla je polako - da biste trebali poeti od Thomasine Tuckerton. - Ali kako? Ona je mrtva. - Ali netko je elio njezinu smrt, ako su vae ideje ispravne! I uredio je to s Bijelim konjem. ini se da postoje dvije mogunosti. Ili maeha, ili djevojka s kojom se potukla kod Luigija i kojoj je preotela momka. Vjerojatno se eljela udati za nj. To ne bi odgovaralo maehi, ili drugoj djevojci, ako je bila ludo zaljubljena u mladia. Obje su mogle otii do Bijelog konja. To bi mogao biti trag. Kako se zvala djevojka, ako znate? - Mislim da je bila Lou. - Pepeljastosiva ravna kosa, srednje visine, prilino prsata? Rekoh da je opis toan. 10 Kod bijelog konja l4rJ - Mislim da sam je upoznala. Lou Ellis. I sama ima dosta novca . . . - Nije tako izgledala. - I ne izgledaju tako, ali ona ga ipak ima. U svakom sluaju, mogla bi si dozvoliti da plati usluge Bijelog konja. Pretpostavljam da to ne ine besplatno. - Teko bi se moglo zamisliti. - Vi ete se morati latiti maehe. Bit e vam lake nego meni. - Ne znam nita o njoj, niti gdje stanuje. - Luigi zna neto o Thommynoj kui. Znat e u kojem kraju ivi, pretpostavljam. Ostatak ete saznati ako pregledate nekoliko imenika. Ali kakve smo budale! Vidjeli ste obavijest o njezinoj smrti u Timesu. Trebate samo pronai taj broj. - Bit Ge mi potreban neki razlog da bih mogao ii uznemirivati maehu - rekoh zamiljeno. Ginger ree da e to biti lako. - Va ste netko - istakla je. - Povjesniar, predava, uenjak. Gospoa Tuckerton e biti impresionirana i vjerojatno e joj vrlo Iaskati poznanstvo s vama. - A razlog posjete? - Neto zanimljivo u vezi s njezinom kuom? - predloi Ginger neodredeno. - Sigurno ima neto ako je kua stara. - Nema nikakve veze s razdobljem koje ja prouavam - odbio sam. - Ona to nee znati - kaza Ginger. - Ljudi uvijek misle da sve to je starije od sto godina 146 mora zanimati povjesniare ili arheologe. Ili da uzmete neku sliku? Sigurno ima nekakvih starih slika. U svakom sluaju, zakaite joj sastanak i dodite i laskajte joj i budite armantni, tada kaite da ste upoznali njezinu ker - njezinu pokerku - i recite kako je to tuno itd . . . I tada, iznenada, spomenite Bijelog konja. Budite malo zloudni ako moete. - I tada? - I tada promatrajte reakciju. Ako sasvim iznenada spomenete Bijelog

konja, i ako ona ima neistu savijest, potpuno sam sigurna da e se odati nekim znakom. - I ako to uini, to zatim? - Vano je to emo tada znati da smo na pravom tragu. Kad smo jednom sigurni, ta.da moemo punom parom naprijed. Zamiljeno je kimnula. - Ima jo neto. ~to mislite, zato vam je ona Greyeva ispriala sve one stvari! Zato je bila tako susretljiva? - Najjednostavniji je odgovor: zato to je luda. - Ne mislim to. Mislim, zato vama? Ba vama? Pitam se nije li to moda u nekoj vezi? - U vezi s im? - Priekajte samo malo, dok sredim ideje. ekao sam. Ginger je dva puta odluno kimnula i tada poela govoriti. - Pretpostavimo, samo pretpostavimo, da je to teklo ovako. Djevojka Poppy zna neodreQeno sve o Bijelom konju, ne iz osobnog iskustva, ve po prianju. ini se da je ona djevojka koju u io' 147 razgovorima ba ne zapaaju previe, ali je vrlo vjerojatno da zapamti mnogo vie nego bi netko pretpostavio. Priglupi ljudi su prilino esto takvi. Moda. je netko prislukivao onom vaem razgovoru i zaprijetio joj. Slijedeeg ste dana doli i postavljali joj pitanja i ona se prestraila te nije htjela razgovarati. Ali to da ste bili kod nje takoQer se proulo. Zbog ega ste je ispitavali? Vi niste policajac. Mogui razlog bio bi da ste vi potencijalni klijent. - Ali sigurno . . . - To je logino, kaem vam. uli ste da se pria o tome, elite saznati, radi vlastitih ciljeva. Zat~im se pojavljujete na priredbi u Much Deepingu. Dovode vas k Bijelome konju, vjerojatno zato to ste to traili - i to se dogaQa? Thyrza Grey odmah zapoinje poslovne razgovore. - Rekao bih da je to mogunost. - R,azmiljao sam . . . - Mislite li da moe uiniti ono to tvrdi, Ginger? - Osobno sam sklona kazati kako je to nemogue. Ali uda se mogu dogoditi. Posebno kad se radi o hipnozi. Nekome kau da slijedeeg poslijepodneva izvadi stijenj iz svijee, i on e to uiniti uope ne znajui zato. Eto tako. Ili elektrine kutije u koje stavite kap krvi i koje vam kau hoete li kroz dvije godine dobiti rak. Sve to zvui prilino lano, ali moda nije posve lano. to se tie Thyrze, ne smatram da je to istina - aii strano se bojim da bi moglo biti! - Da - rekoh sumorno - to je vrlo dobro objanjenje. 148 , - Mogla bih neto pokuati s Lou. Znam i mnoga mjesta gdje bih mogla naletjeti na nju. I Luigi bi mogao znati neke stvari. Ali prva je stvar - dodala je doi u vezu s Poppy. To se prilino lako uredilo. David je tri idue veeri bio slobodan, dogovorili smo se da odemo na neku predstavu i on je stigao s Poppy. Kasnije smo otili na veeru u Fantasie i zapazio sam da j su se Ginger i Poppy, nakon podueg odsustva da bi napudrale nos, vratile u izvrsnim odnosima. ` Prema Gingerinim uputama, nismo razgovarali o kontroverznim temama. Napokon smo se rastali j i odvezao sam Ginger kui. -- Izvjetaj nije jako zanirr~ljiv - rekla je ; veselo. - Bila sam s Lou. Usput, ovjek oko ' kojeg su se posvadile bio je Gene Pleydon. Ne ugodan ovjek, ako mene pitate. U lovu za zaradom pod svaku cijenu. Sve ga djevojke obo~avaju. Ozbiljno je udvarao Lou i tada se pojavila Thommy. Lou kae da mu uope nije bilo stalo do nje, ve do njezina novca - ali to je vjerojatno ono to je eljela mfsliti. Bilo kako bilo, odbacio je Lou kao staru krpu i ona je, prirodno, bila ogorena. Ona kae da se nije radilo o pravo j svadi ve samo o enskim u~a.renim duhovima. - enski uareni duhovi! Sasvim je poupala Thommy. - Ja vam samo govorim ono to mi je Lou ; ispriala.

- ini se da je bila vrlo susretljiva. - Oh, sve one vole priati o svojim momcima. Govore svima koji ele sluati. U svakom slu 149 aju, Lou sad ima drugog mladia - drugu nitariju, rekla bih, ali ve je luda za njim. Ne ini mi se da je bila klijent Bijelog konja. Spomenula sam to ime, ali nije reagirala. Mislim da nju moemo odbaciti. I Luigi misli da tu nije bilo bog zna ega. S druge strane, misli da je Thommy ozbiljno shvaala Genea. A Gene joj je opasno udvarao. A to ste vi uinili u vezi s maehom? - Bila je u inozemstvu. Sutra se vraa. Napisao sam joj pismo zapravo je to uinila moja sekretarica - i zamolio je za sastanak. - Dobro. Stvari se kreu. Nadam se da se nee sve rasplinuti. - Ako uope nekamo stignemo! - Sigurno hoemo - ree Ginger uvjereno. - To me je podsjetilo. Da se vratimo na poetak svega, smatra se da je otac Gorma,n ubijen nakon to je pozvan k umiruoj eni, i da je ubijen zbog neega to mu je ona rekla ili priznala. to se dogodilo s tom enom? Je li umrla? I tko je ona bila? Tu mora da postoji nekakav putokaz. - Umrla je. Zapravo ne znam mnogo o njoj. Mislim da se zvala Davis. - Pa, ne biste li mogli saznati neto vie? - Vidjet u to mogu uiniti. - Ako bismo uspjeli saznati neto o njoj, moda bismo mogli otkriti kako je saznala ono to joj je bilo poznato. - Shvaam to mislite. Slijedeeg jutra rano nazvao sam Jima i postavio mu pitanje. - Da vidiino. Malo smo odmakli naprijed, ali ne mnogo. Davis nije bilo njezino pravo pre 150 zime, zbog toga nam je trebalo malo vie vremena da saznamo podatke o .njoj. Trenutak, zapisao sam neke stvari . . . Da, evo ih. Zvala se , Archer, a mu joj je bio sitni varalica. Napustila ga je i ponovo uzela djevojako prezime. - Kakav varalica je bio Archer? I gdje je sada? - Oh, sasvim sitan. Krao je stvari iz robnih kua. Beznaajne sitnice. Nekoliko puta osudivan. Sad je mrtav. - Dakle, slaba korist od toga. - Tono. Prije nego je umrla, gospoa je Davis radila u poduzeu K. R. K. (Klasifikacija reakcija kupaca). Nisu znali nita o njoj niti o njezinoj prolosti. Zahvalio sam mu i spustio slualicu. 151 Dvanaesto poglavlje PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Nakon tri d~na nazvala me je Ginger. - Imam neto za vas - rekla je. - Ime i adresu. Zapiite. Izvadio sam notes. - Recite. - Bradley je ime, a adresa je Municipal Square Buildings sedamdeset osam, Birmingham. - Vrag me odnio ako znam to je to! - Bog zna! Ja ne znam. Sumnjam da i Poppy zaista zna! - Poppy? Je li to . . .? - Jest. Ozbiljno sam obraQivala Poppy. Rekla sam vam da bih mogla neto izvui iz nje ako pokuam. Kad sam je jednom smekala, bilo js lako. - Kako vam je to uspjelo? - upitah znatiel jno. Ginger se nasmijala. - Djevojaka posla. Ne biste razumjeli. Stvar je u tome da se uope ne rauna ono to jedna djevojka kae drugoj. To nije vano. - Sve u okviru sindikata, da tako kaem? 153 - Moete se i tako izraziti. No, ruale smo zajedno i malo sam brbljala o svojem ljubavnom ivotu - i raznim preprekama - oenjen ovjek s nemoguom enom, katolik, ne bi mogao dobiti rastavu, ivot mu je bio pakao. I tako je ena invalid, uvijek u bolovima, ali ve godinama nee umrijeti. A zaista bi bilo mnogo bolje za nju kad bi mogla umrijeti. Rekla sam da sam ozbiljno pomiljala na Bijelog

konja, ali ne znam kako da dospijem onamo i bi li to bilo skupo. Poppy je rekla kako misli da bi bilo. ula je da su strahovito skupi. A ja sam rekla, Dobro, oekujem neko nasljedstvo.<c ~to je tono, znate, imam praujaka - vrlo dragog i bilo bi mi ao da umre, ali ta mi je injenica korisno posluila. Moda bi oni, rekla sam, pristali da malo priekaju? Ali kako se to moe urediti? I tada je Poppy izala s imenom i adresom. Rekla je da moram otii najprije k njemu, da sredim poslovnu stranu. - To je fantastino! - rekoh. - Zaista jest. Oboje smo trenutak utjeli. Rekoh s nevjericom: - Sve vam je to rekla sasvim otvoreno? Naje se inilo da je . . . prestraena? Ginger kaza nestrpljivo: - Ne razumdjete. To to je rekla meni nije vano. A osim toga, Mark, ako je ono to mislimo istina, posao se mora na neki nain reklamirati, zar ne? Mislim, moraju eljeti nove oklijentec<. - Ludi smo ta vjerujemo u neto takvo. - U redu. Ludi smo. Hoete li ii u Birmingham posjetita gospodina Bradleyja? 154 - Hou - odgovorih. - Posjetit u gospodi; na Bradleyja. Ako postoji. Jedva sam vjerovao da postoji. Ali prevario sam se. Gospodin Bradley je postojao. Municipal Square Buildings bila je ogromna konica s uredima. Sedamdeset osam je bio na treem katu. Na staklenim vratima uredno je pisalo crnim slovima: C. R. Bradley, POSREDNIK. A ispod toga, manjim slovima: Molim uQite. ' Uao sam. Naao sam se u malom predvorju, praznom, a vrata na kojima je pisalo PRIVATNO bila su napola otvorena. Glas iza njih progovori: - Udite, molim vas. y Unutarnji je ured bio prostran. Imao je pisai stol, nekoliko udobnih stolaca, telefon, policu s arhivom i gospodina Bradleyja koji je sjedio za stolom. Bio je to sitan taman ovjek, otrih crnih oiju. Nosio je tamno poslovno odijelo i izgledao je vrlo ozbiljno i ugledno. - Hoete li, molim vas, zatvoriti vrata? - rekao je ugodnim glasom. I sjedite. Ovaj stolac je prilino udoban. Cigaretu? Ne? U redu onda, to mogu uiniti za vas? Pogledao sam ga. Nisam znao kako da ponem. Nisam uope imao pojma to da kaem. Mislim da me je samo krajnje oajanje, ili su to moda bile male sjajne oi, navelo da izustim frazu koju sam izrekao. - Koliko? - rekao sam. 155 To ga je malo zapanjilo, primijetio sam, ali ne onako kako bi moralo. Nije pretpostavio, kao to bih ja pretpostavio da sam bio na njegovu mjestu, da je u njegov ured doao netko kome nije sve kako treba u glavi. - No, no, no - rekao je. - Ne gubite mnogo vremena, zar ne? Ostao sam uporan. - Kako glasi odgovor? Lagano je zakimao glavom kao da me kori. - Na takav se nain ne razgovara o stvarima. Moramo se drati uobiajenog na~ina. Slegoh ramenima. - Kako elite. Kakav je uobiajeni nain? - Jo se nismo upoznali, zar ne? Ne znam kako se zovete. - U ovom trenutku - rekoh - mislim da vam to jo ne elim rei. - Oprezni. - Oprezan. - To je kvaliteta vrijedna divljenja, ali nije uvijek provediva. Tko vas je poslao k meni? Tko je na zajedniki prijatelj? - Ni to va.m ne mogu rei. Moj prijatelj ima prijatelja koji poznaje vaeg prijatelja. Gospodin Bra.dley je kimnuo. - Na taj nain dolazi mnogo mojih klijenata - primijeti. - Neki problemi su prilino . . . delikatni. Vi znate ime se ja bavim, pretpostavljam? Nije imao namjere priekati na moj odgovor. Pourio je da mi sa,m objasni.

156 - Posrednik za konjske trke - rekao je. r Moda vas zanimaju - konji? Prije zadnje rijei napravio je jedva zamjetljivu stanku. i - Ne zanimaju me trke - rekoh suzdrljivo. ' - Postoje mnogi aspekti bavljenja konjima. Trke, lov, iznajmljivanje. Mene zanima sportski t aspekt. Kladenje. - Trenutak je utio i zatim primijeti sluajno . . . gotovo suvie sluajno: Mislite li na nekog odrecienog konja? Slegnuo sam ramenima i upustio se u rizik. - Na bijelog konja . . . - Ah, vrlo dobro, izvrsno. Vi sami, ako mogu tako rei, ini se da ste crni konj. Ha, ha! Ne smijete biti nervozni. Zaista nema potrebe da budete nervozni. - To vi kaete - rekoh prilino grubo. Ponaanje gospodina Bradleyja postalo je jo uljudnije i blae. - Mogu potpuno shvatati kako se osjeate. Ali mogu vas uvjeriti da ne trebate biti uznemireni. Ja sam advol~at . . . oduzeio mi je pravo da se time bavim, naravno - dodao je uzgred na zaista simpatian nain. - Inae ne bih bio ovdje. Ali mogu vas uvjeriti da poznajem zakone. Sve to preporuim savreno je legalno i otvoreno. To > je samo pitanje oklade. ovjek se moe kladiti na to god eli, hoe li sutra padati kia, hoe li Rusi poslati ovjeka na Mjesec, ili hoe li nje ' gova ena dobiti blizance, Vi se moete kladiti hoe li gaspoda B. umrijeti prije Boia, ili hoe : li gospoa C. doivjeti stotu. Kladite se na osnovi 15? svoje procjene ili intuicije ili kako to ve elite nazvati. Sasvim jednostavno. Osjeao sam se tono kao da me neki kirurg ohrabruje prije operacije. Nain osobe za konzultacije gaspodina Bradleyja bio je savren. Rekoh polako: - Ne razumijem tono ovaj posao s Bijelim konjem. - I to vas zabrinjava? Da, to zabrinjava mnoge ljude. Mnoge stvari na nebu i na zemlji, Horacije i tako dalje. Iskreno, ni ja s~m ne razumijem. Ali rezultati su tu. Postiu se na najfantastiniji nain. - Kad biste mi mogli rei neto vie o tome . . .? Ve sam se sasvim uivio u svoju ulogu, bio sam oprezan, zainteresiran - ali prestraen. To je oito bio stav na kakav je gospodin Bradley esto nailazio. - Poznajete li uope to mjesto? Brzo sam donio odluku. Ne bi bilo mudro lagati. - Ja . . . pa . . . da, bio sam tamo s nekim prijateljima. Odveli su me onamo . . . - Simpatian stari pab. Pun povijesnih zanimljivosti. Uinili su uda preureQujui ga. Znai da ste je upoznali. Moju prijateljicu gospoicu Grey, mislim? - Da . . . je~sam, naravno. Izvanredna ena. - Zar ne? Jest, zar nije? Tono ste pogodili. Izvanredna ena. I ena izvanrednih moi. - Stvari koje tvrdi! Sigurno su . . . sasvim . . . ovaj . . . nemogue? 158 vox popuu Wwlree~. ,vw, ~.a~evi~ _ cre.,. Ova knjiga predstavlja najpotpuniju i najbogatiju zbirku poslovica iz cijelog svijeta, a plod je tridesetogodinjeg rada autora Tomislava Radia koji je prikupio preko ~ poslovica 60 narodo. ..................................................................... .................... GP DELO OOUR Q~L06~ ZAGREB, Ilica 12 p. p. 232 w~tuosEw~c,~ Neopozivo naruujem u pretplati knjigu V0X POwLI Zl~hw Knjige u platiti (zaokruite nain plaanja/: a) plaanje odjednom po cijeni 30.000.-, b) u etiri rate, 10.000.- svaka, (po primitku uplatnica od Globusa) po cijeni 40.000

Ime (ime oca) i prezime ................................................................. Broj osobne karte i mjesto izdavanja ............................................. Tona adresa ..................................................................... ........... Adresa poduzea (puni naziv) ...................................................... Knjiga izlazi iz tiska 1.X.1988. Pretplatnici koji su uplatili cijeli iznos dobiti e knjigu odmah po njenom izfasku iz tiska. Knjiga e u prodaji biti znatno skuplja. Datum Vlastoruni potpis IRO MATICE SRPSKE u Novom Sadu ima odelenje za distribuciju vlastitih i DRUGIH izdanja knjiga pod nazivom: SERVIS ZA BIBLIOTEKE, KOLE I KNJIARE. Servis... nabavlja i isporuuje knjige uz odgovarajui RABAT, svim bibliotekama, kolama, knjiarama i radnim organizacijama. Uz kompletna izdanja izdavake kue Matice srpske, Servis... poseduje i izdanja DRUGIH iWnvnkih kua. Servis za bibliofeke U Servisu za biblioteke, kole i knjiare, svoj knjini fond moe da obogati i svako fiziko lice koje naruuje primerak (primerke) knjige, uz redovni popust za SVE lanove Kluba . . . lan Kluba italaca se postaje prvom narudbom, odnosno prvom kupovinom odabranog (odabranih) dela; tako da se jedanput godinje uz cenu narudbine plati i pedeset dinara na osnovu lanarine Kluba italaca za period od godinu dana. SVA OBAVETENJA na telefon: (021 / 22-338 ili 26-540 - Tono. U tome je itava stvar. Stvari za koje tvrdi da moe znati i uina~i nemogue su! Svatko e to rei. Na sudu, na primjer . . . Crne sjajne oi prodirale su u me. Gospodin Bradley je ponovio rijei s namjernim naglaskom. - Na sudu, na primjer, cijelu bi stvar ismi jali! Kad bi ta ena ustala i priznala ubojstvo, ubojstvo pomou daljinskog upravljanjacc ili osnage voljecc ili ve nekog besmislenog pojma ka,kve voli upotrebljavati, takvo se priznanje ne bi moglo uzeti ozbiljno! ~ak kad bi njezina izjava bila i tona (to, naravno, razumni ljudi poput vas i mene ne bi ni na trenutak povjerovali! ), zakon joj ne bi moga,o nita. Ubojstvo pomou s>daljinskog upravljanja nije ubojstvo u oima zakona. To je samo besmislica. U tome je itava ljepata stvari, to ete shvatati ako malo razmislite. Shvatio sam da sam uvjeren. Ubojstvo poinjeno pomou okultnih sila nije bilo ubojstvo prema engleskim zakonima. Kad bih unajmio gangstera da poini ubojstvo noem ili olovnom palicom, bio bih suuesnik - optuen s njim - jer sam s njim konspirirao. Ali ako angairam Thyrzu Grey da upotrijebi svoje magijske sposobnosti, te magijske sposobnosti ne bi smatrali ozbiljnima. U tome je, prema gospodinu Bradleyju, bila ljepota cijele stvari. itav se moj prirodeni skepticizam pobunio. Vatreno sam uzviknuo: - Ali do davola s tim, to je fantastino. Ne vjerujem u to. To je nemogue. 11 Kod bijelog konja 161 - Slaem se s vama. Zaista. Thyrza Grey je izvanredna ena, i sigurno posjeduje neke izvanredne moi, ali ovjek ne moe vjerovati sve to ona tvrdi o sebi. Kao to kaete, previe je fantastino. U ovo doba ovjek zaista ne moe vjerovati da netko moe odaslati misli-valove ili to to bilo, preko medija ili sam, sjedei u kui u Engleskoj, i da e ti valovi izazvati bolest i smrt nekoga na Capriju ili negdje drugdje. - Ali ona upravo to tvrdi. - O, da. Naravno da ima neke sposobnosti, ona je kotlanQanka, a takozvano sedmo ulo je karakteristika te nacije. Ono zaista postoji. Ono to stvarno vjerujem, bez ikakve sumnje, jest sl~ijedee. Nagnuo se naprijed, impresivno maui kaiprstom. - Thyrza Grey zna, unaprijed, kad e netko umrijeti. To je dar. I ona ga posjeduje.

Nagnut naprijed, prouavao me. ekao sam. - Pogledajmo jedan hipotetski sluaj. Netko, vi ili tko drugi, elio bi znati kad e, recimo pratetka Eliza umrijeti. Priznat ete da je korisno znati takve stvari. U tome nema niega pokvarenog, nieg, to je samo stvar poslovnih pogodnosti. Kakve planove stvoriti? Hoe li, recimo, prispjeti kakva korisna svota novca do slijedeega studenoga? Ako biste to tano znali, mogli biste rezervirati neku vrijednu opciju. Smrt je tako sluajna stvar. Draga stara Eliza mogla bi ivjeti, uz pomo lijenika, jo deset godina. Bili biste oduevljeni, naravno, vi je volite, ali bilo bi vrlo korisno znati. Zastao je i nagnuo se jo vie naprijed. 162 - Ovdje ja nastupam. Ja primam oklade. Kladnt u se na bilo to svakako pod vlastitim uvjetima. Dolazite k meni. Naravno vi se neete kladiti da e stara djevojka preminuti. To bi povrijedilo vae profinjene osjeaje. Zato to drugaije uredujemo. Vi se kladite za izvjestan iznos da e teta Eliza biti iva i zdrava do slijedeeg Boia, ja se kladim da nee biti. Svjetlucave oi pozorno su me promatrale . . . - Protiv toga se ne moe nita rei, je li tako? Jednostavno. R,aspravljamo o toj stvari. Ja kaem da je teti Elizi sudeno da umre, vi kaete da nije. Sastavljamo ugovor i potpisujemo ga. Kaem vam datum. Kaem da e dva tjedna prije ili poslije tog datum biti sprovod tete Elize. Vi kaete da nee. Ako se pokae da ste vi u pravu, ja plaam vama. Ako ste se vi prevarili, plaete - meni! Pogledah ga. Pokuao sam se staviti u poloaj ovjeka koji eli maknuti s puta bogatu staru damu. Zatim sam to prebacio na ucjenjivaa. Lake se latiti takve uloge. Netko me je godinama cijedio. Vie to ne mogu izdrati. ~elim da umre. Nisam ga u stanju sam ubiti, ali dao bih sve - da, sve . . . Progovorio sam, glas mi je bio hrapav. Uvjerljivo sam glumio svoju ulogu. - Kakvi su uvjeti? Ponaanje gospodina Bradleyja naglo se promijenilo. Bilo je veselo, gotovo aljivo. - Tu smo dakle, zar ne? Ili bolje, tu ste vi, ha, ha! Kolikoc< rekoste. Zaista me prilino za ~ 1' 163 prepastilo. Nikad jo nitko nije tako naglo preao na stvar. - Kakvi su uvjeti? - Ovisi. Ovisi o nekoliko razliitih faktora. Uglavnom ovisi o iznosu zbog kojega se sve poduzima. U nekim sluajevima ovisi o sredstvima koja su dostupna klijentu. Nepovoljan mu, ili ucjenjiva ili netko slian, ovisit e o tome koliko klijent moe platiti. Ja se ne kladim, da to bude jasno, sa siromanim klijentima, osim u sluajevima kakve sam spomenuo. U tom sluaju ovisilo bi o bogatstvu tete Elize. Uvjeti su stvar meQusobna dogovora. Obojica elimo koristi od toga, nije li tako? Obino je oklada petsto prema jedan. - Petsto prema jedan? To je prilino skupo. - Moj ulog je prilino velik. Ako je teta Eliza ve n~a samrti i ako to znate, neete doi k meni. Prorei neiju smrt s tonou od dva tjedna znai prilian ulog. Pet tisua funti prema stotinu nije nipoto pretjerano. - A ako izgubite? Gospodin Bradley slegnu ramenima. - Onda je loe. Plaam ja vama. - A ako ja izgubim, ja vama plaam. to se dogacia ako ne platim? Gospodin Bradley se zavali u stolicu. Napola je zatvorio oi. - Ne bih vam to savjetovao - rekao je blago. - Zaista ne bih. Usprkos blagom tonu, obuzela me drhtavica. Nije izgovorio direktnu prijetnju. Ali prijetnja je bila tu. 164 Ustadoh i rekoh: - Ja . . . moram razmisliti. Gospodin Bradley je opet bio prijazan i uljudan. - Svakako razmislite. Nikad nemojte previe uriti. Ako odluite da to napravimo, vratite se pa emo stvar detaljno razraditi. Imate vremena. Uope nam se ne uri. Imate vremena.

Izaao sam, a pasljednje su mi rijei odjekivale u uima. - Imate vremena . . . 165 Trinaesto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Zadatku da razgovaram s gospoom Tuckerton priao sam s krajnjom odbojnou. Iako potaknut od Ginger, ipak sam bio daleko od uvjerenja da je to pametan potez. Ponajprije osjeao sam se nedovoljno sposobnim za zadatak koji sam si postavio. Sumnjao sam u svoje sposobnosti da proizvedem traenu reakciju i bio sam potpuno svjestan da e maskerada biti prozreta. Gdnger, s gotovo zastraujuom efikasnou koju je znala pokazati kad bi joj to odgovaralo, dala mi je telefonom nekoliko kratkih uputa. - To e biti sasvim jednostavno. Kuu je projektirao Nash. Ali nije uobiajenog stila kakav se inae povezuje s njim. Ona je njegov zamah mate u gotovo gotskom stilu. - Ali zato bih ja to elio vidjeti? - Razmiljate o tome da napiete lanak ili knjigu o utjecajima koji su naveli jednog arhitekta da promijeni stil. Neto takvo. - To mi zvui prilino lano - rekoh. - Glupost - odvrati Ginger odluno. - Kad se radi o uenim temama, ili umjetnikim, pro 169 povijedaju se i piu najnevjerojatnije teorije s krajnjom ozbiljnou, i to ine ljudi od kojih se takve stvari uope ne bi oekivale. Mogla bih vam navesti itava poglavlja takvih kojetarija. - Zbog toga b~iste to vi obavili mnogo bolje od mene. - E, tu se varate - kaza mi Ginger. - Gospo8a Tuckerton vas moe potraiti u Tko je tko izdanju i bit e propisno impresionirana. Mene tamo ne moe nai. Jo uvijek nisam bio uvjeren, a1i sam u ovom asu bio pobijeden. Kad sam se bio vratio s onog nevjerojatnog razgovara s gospodinom Bradleyjem, Ginger i ja smo se sastali radi vijeanja. Njoj se to inilo manje nevjerojatnim nego meni. Pruila joj se, zaista, vidljiva zadovoljtina. - Time su okonane sumnje oko toga da li te stvari izmiljamo ili ne - naglasila je. - Sada znamo da odista pastoji organizacija koja uklanja s puta neeljene ljude. - Pomou nadnaravnih sredstava! - Tako uskogrudno razmiljate. I to zbog onih drangulija i lanih skara.beja koje nosi Sybil. To vas je zavelo. ak i da se pokazalo kako je gospodin Bradley opsjenar ili pseudo-astrolog, vi ni onda ne biste bili razuvjereni. Ali budui da se pokazalo kako je on prljav, praktian mali varalica - tako mi se bar uinilo iz onoga to ste rekli . . . - Otprilike tako - rekoh. 168 - Tada je itava stvar dobila konkretne oblike. Ma kako sumnjivo to zvualo, one tri ene u Bijelom konju imaju neto to uspjeno djeluje. - Ako ste tako uvjereni, zato nam je onda potrebna gospoa Tuckerton? - Kao dopunska provjera - objasni Ginger. - Mi znamo to Thyrza Grey tvrdi da moe uiniti. Znamo kako se obavlja finanoijska s~trana posla. Zn~,mo neto malo o trima rtvama. elimo saznati vie o klijentima. - A to ako, gospoa Tuckerton niim ne pokae da je bi~a klijent? - Tada emo morati istraivati na drugome mjestu. - Naravno, moda u biti preglup da to dobro obavim. Ginger kaza da bih morao imati bolje miljenje o sebi. I tako sam se naao ovdje, pred ulazom Carraway Parka. Kua uope nije imala veze sa stilom Nasha, onakvim kakvim sam ga zamiljao. Zapravo je u mnogoemu bila dvorac umjerenih dimenzija. Ginger je obeala da e mi nabaviti najnovije knjige o Nashovoj arhitekturi, ali nisu stigle na vrijeme pa sam tako doao ovamo nedovoljno pripremljen.

Pozvonio sam i vrata mi je otvorio prilino otrcan ovjek u kaputu od alpake. - Gospodin Eas~terbrook? - upitao je. - Gospoc~a Tuckerton vas oekuje. Odveo me je u pomno namjeteni salon. Nije mi se svidio. Sve je u njemu bilo skupo, ali izabrano bez ukusa. Da su je ostavili na miru, soba 169 bi mogla biti zaista udobna. Bilo je nekoliko dobrih slika, i mnogo loih. Mnogo utog brokata. Daljnja umovanja prekinuo je dolazak gospoe Tuckerton. Jedva sam se izvukao iz duboke jarkoute sofe. Ne znam to sam bio oekivao, ali doivio sam potpun preokret osjeaja. U nje nije bilo niega zlog; bila je tek sasvim obina mlada ili mlada ena. Nije bila ba zanimljiva ena i nije, pomislio sam, posebno lijepa. Usta su joj, usprkos debelim naslagama rua, bila tanka i mrzovoljna. Brada malo uvuena. Oi su joj bile blijedoplave i stvarale su dojam da svakoj stvari procjenjuje vrijednost. Bila je od onih ena koje daju premale napojnice portirima i uvarima toaleta. U svijetu ovjek moce naii na velik broj takvih ena, premda sve nisu tako skupo odjevene i tako dobro naminkane. - Gospodin Easterbrook? - Bila je oito oduevljena mojom posjetom Tako mi je drago to sam vas upoznala. Divno je to vas zanima ova kua. Ja sam naravno znala da ju je sagradio John Nash, mu mi je to rekao, ali nikad nisam ni pomislila da bi se za nju mogla zainteresirati osoba poput vas! - Pa, vidite, gospoo Tuckerton, ovo nije ba njegov uobiajen stil, i zbog toga je zanimljivo da - ovaj. . . Utedjela mi je trud da nastavim. - Bo j im se da sam posve glupa kad se radi o takvim stvarima arhitekturi, mislim, i arheologiji i slinome. Ali neka vas ne smeta moje neznanje . . . 170 Nije me uope smetalo. Dapae, to mi je bilo vrlo drago. - Naravno da su sve te stvari strano zanimljive - rekla je gospoa Tuckerton. R,ekao sam da smo mi specijalisti, naprotiv, vrlo dosadni i da uvijek gnjavimo svojim odredenim podrujem. Gospoa Tuckerton je rekla kako je sigurna da to nije istina i upitala me hou li naprije popiti aj pa poslije pogledati kuu, ili u radije najprije u razgledavanje, pa poslije na aj. Nismo se bili dogovorili da u doi na aj, jer je sastanak zakazan za pola etiri, ali rekoh ' da bih najprije pogledao kuu. Provela me je uokolo, cijelo vrijeme ~ivahno avrljajui, i tako me oslobodila potrebe da izriem bilo kakve sudove o arhitekturi. Rekla je da je srea to sam ba sada doao. Kua se prodavala - prevelika je za mene otkako mi je umro mu<c - i vjerovala je da ve ima kupca, premda su je posrednici ponudili tek prije tjedan dana. - Ne bi mi bilo drago da ste je vidjeli praznu. Mislim da u kui treba ivjeti, tek je tako moiemo tono ocijeniti, zar ne mislite, gospodine Easterbrook? Meni bi ova kua bila draa da je prazna i bez ' stanara, ali naravno da to nisam mogao rei. Upitao sam je namjerava li ostati negdje u blizini. - Zapravo nisam sasvim slgurna. Najprije u malo putovati. Otii nekamo na sunce. Mrzim ovu groznu klimu. Mislim da u zimu provesti 171 u Egiptu. Bila sam tamo prije dvije godine. Divna zemlja, ali mislim da vi znate sve o njoj. Nisam znao nita o Egiptu i to sam joj rekao. - Mislim da ste samo skrornni - primijetila je vedro i neodredeno. - Ovo je blagovaonica. Osmerokutna je. To je ispravno, zar ne? Nema pravih kutova. Rekoh da je sasvim u pravu i pohvalih proporcije. Kad smo zavrili razgledavanje, vratismo se u salon i gospoa Tuckerton pozove da donesu aj. Donio ga je sluga neuredna izgleda.

Velik viktorijanski srebrni ajnik oito je trebao ienje. Gospoa Tuckerton uzdahnu kad je sluga napustio sobu. - Posluga je danas zaista nemogua. Kad je moj mu umro, brani par koji je bio kod njega gotovo dvadeset godina nije elio ostati. R,ekli su da odlaze u mirovinu, ali kasnije sam ula da su uzeli drugo zaposlenje. Vrlo visoko plaeno. Ja mislim da je apsurdno plaati tako visoke nadnice. Kad samo pomislite koliko stoji prehrana i smjetaj za poslugu, a da ne govorim o posteljini. Da, pomislih, krtica. Blijede oi, stisnute usne - olienje krtosti. Nisam imao nikakvih problema da navedem gospodu Tuckerton na prianje. Voljela je priati. Posebno je voljela priati o sebi. Ubrzo sam, pa,ljivo sluajui i izgovarajui povremeno pokoju rije poticanja, saznao dosta toga o gospodi Tuckerton. Znao sam, tovie, i stvari koje mi je rekla a da toga nije bila ni svjesna. 172 Saznao sam da se prije pet godina udala za udovca Thomasa Tuckertona. Ona je bila mnogo mlaQa od njega. Upoznala ga je u velikom hotelu na abali gdje je bila domaica kod brida. Nije bila svjesna da joj se ova injenica omakla. Imao je ker u nekoj koli u blizini omuka,rcu je tako teko znati to da radi s djevojkom ' kad je nekamo izvede.cc - Jadni Thomas, bio je tako usamljen . . . f Prva mu je ena umrla nekoliko godina prije toga i vrlo mu je nedostajala. i Gospoa Tuckerton je nastavila iznositi sliku o sebi. Graciozna ljubazna ena kojoj je bilo ao tog osamljenog starijeg mukarca. Njegovo narueno zdravlje i njezina odanost. - Premda, naravno, u za.dnjim stadijima ' njegove bolesti nisam uope mogla imati vlastitih prijatelja. Pitao sam se je li bilo kakvih mukih prijatelja koje je Thomas Tuckerton smatrao neeljenima. To bi mo~glo objasniti uvjete njegove oporuke. Ginger je provjerila te uvjete u Somerset Houseu. Neto je ostavio staroj posluzi i kumadi. enu je opskrbio dovoljno, ali ne pretjerano dareljivo. Deponirao je za nju stanovitu sumu, a ' prihode od toga mogla je uivati za ivota. Najvei dio imetka, koji je bio izraen estocifrenim brojkama, ostavi je svojoj keri Thomasini Tuckerton, a postao bi njezin bez ogranienja kad napuni dvadeset i jednu godinu ili kad se uda. Ako umre neudata prije te dobi, novac do 173 biva njezina maeha. ini se da nije bilo drugih lanova porodice. Nagrada je bila velika . . . a gospoa Tuckerton je voljela novac . . . To je izbijalo iz nje na sve strane. Bio sam siguran da nikad nije imala vlastita novca prije nego se udala za starog udovca. I tada joj je moda sinula zamisao. Uz invalidnog mua nije mogla ivjeti ivotom kakvim je eljela. Veselila se vremenu kad e biti slobodna, jo mlada i bogata vie no to je mogla zamisliti i u najfantastinijem snu. Oporuka ju je, vjerojatno, razoarala. Sanjala je o neem boljem od umjerenog prihoda. Zamiljala je skupa putovanja, luksuzna krstarenja, odjeu, nakit, a moda i zadovoljstva koja donosi samo posjedovanje novca i gomilanje u banci. . Umjesto toga, sav je novac trebala dobiti djevojka! Ona e postati bogata nasljednica. Djevojka koja, vrlo vjerojatno, nije voljela svoju maehu i koja je to pokazivala s bezosjeajnom grubou mladosti. Djevojka e postati bogataica - ako ne . . . Ako ne . . .? Je li to bilo dovoljno? Jesam li zaista mogao povjerovati da bi plavokoso isprazno stvorenje koje je tako rjeito govorilo o b~znaajnim stvarima moglo biti u stanju potraiti Bijelog konja i urediti da mlada djevojka umre? Ne, to nisam mogao povjerovati . . . Svejedno, morao sam obaviti svoj posao. Stoga, rekoh prilino iznenada: - Mislim, znate, da sam jednom sreo va~ kerku - vau pokerku. 174 Pogledala me je s mlakim iznenaQenjem, premda ne previe

zainteresirano. - Thomasinu? Jeste lf? - Jesam, u Chelseaju. - Oh, Chelsea! Da, moe biti . . . - Uzdahnula je, - Ove dananje djevojke. Tako su komplicirane. ini se da ovjek ne moe imati nikakvu kontrolu nad njima. To je vrlo uznemirivalo njezina oca. Ja tu nisam mogla uiniti nita, naravno. Nikad nije htjela sluati ono to bih joj ja rekla. - Ponovo je uzdahnula.. - Bila je ve gotovo odrasla, znate, kad smo se vjenali. Maeha . . . - Pbtresla je glavom. - Uvijek je u tekom poloaju - rekoh suosjeajno. - Bila sam uviQavna. inila sam to sam najbolje mogla. - Siguran sam da jeste. - Ali nije bilo ba nikakve koristi. Naravno Thom joj nije doputao da. bude gruba prema meni, ali ona se ponaala onoliko runo koliko god je smjela. inila je ivot gotovo nemoguim. Na neki nain osjetila sam olakanje kad je zahtijevala da napusti kuu, ali nisam znala to Thom o tome misli. Spetljala se s najnepoeljnijim drutvom. - Mogao - mogao sam to zakljuiti rekoh. - Jadna Thomasina - kaza gospoa T~,ickerton i popravi nemirni uvojak svoje plave kose. Tada me pogleda. - Oh, ali vi moda ne znate. Umrla je pred mjesec dana. Od encefalitisa, 175 vrlo nenadano. To je bolest koja napada mlade ljude, mislim - to je tako tuno. - Znao sam da je mrtva - rekoh i ustadoh. - Hvala vam, gospodo Tuckerton, velika vam hvala to ste mi pokazali kuu. Rukovali smo se i, kad sam ve odlazio, okrenuh se. - Usput - rekoh - mislim da znate Bijelog kanja, zar ne? Nije bilo nikakve sumnje o tome kakva je reakcija. Panika, ista panika pokazala se u onim plavim oima. Ispod minke, lice joj je iznenada postalo blijedo i prestraeno. Glas joj je bio drhtav i visok. - Bijeli konj? to time mislite? Ne znam nita o Bijelam konju. Dopustio sam da mi se u oima pojavi umjereno iznenadenje. - Oh . . . moja pogreka. Postoji jedan vrlo zanimljivih stari pab, u Much Deepingu. Bio sam tamo neki dan i odveli su me da ga vidim. Zgodno su ga preuredili, zadravi staru atmosferu. Mora da sam pomislio kako je bilo spomenuto vae ime - ali moda se raddlo o vaoj pokerki koja je bila tamo, ili o nekom drugom istog imena. Zastao sam. - Mjesto ima prilinu reputaciju. Uivao sam u odlasku. U jednom od ogledala na zidu vidio sam odraz lica gospode Tuckerton. Zurila je za mnom. Bila je vrlo, vrlo prestravljena i tono sam mogao nazrijeti kako si zamilja godine to nailaze. A taj izgled nije bio veseo. 176 etrnaesto poglavl je PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA - Tako smo sada potpuno sigurni - kaza Ginger. - I prije smo bili sigurni. - Jesmo - donekle sigurni. Ali ovo je potkrijepilo stvar. Nekoliko sam trenutaka utio. Zamislio sam gospodu Tuckerton kako putuje u Birmingham, kako ulazi u Municipal Square Buildings - i kako se susree s gospodinom Bradleyjem. Njezino strahovanje i nervozu . . . njegovo dobroudno tjeenje. Njegovo vjeto istica,nje kako nema rizika. (A kod gospode Tuckerton bilo bi mu za to patrebno mnogo napora. ) Mogao sam je vidjeti kako odlazi, jo se ne obavezavi. Ostavljajui vremena da ideja sazrije u njoj. Moda je otila posjetiti svoju pokerku, ili je pokerka dola kui preko vikenda. Mogle su o kojeemu razgovarati, mada je spomenuto vjenanje. A itavo je to vrijeme razmiljala o NOVCU - ne o malo novca, o bijednoj svoti - ve o mnogo novca, o novcu koji bi joj omoguio da uini sve to je ikada poeljela! I sav e taj novac otii onoj degeneriranoj djevojci loa ponaanja koja lunja 12 Kod bijelog konja barovima u Chelseaju u trapericama i prevelikim vestama, sa svojim

nepoeljnim, degeneriranim prijateljima. Zato bi takva djevojka, djevojka koja nije dobra i koja nikad nee biti dobra, dobile, sav taj lijepi novac? I zbog toga - jo jedna posjeta Birminghamu. Vie opreza, vie uvjeravanja. Napokon, razgovor o uvjetima. Nesvjesno sam se nasmijeio. Gospodin Bradley nije mogao uiniti sve po svojemu. Ona se itekako znala pogadati. Ali na kraju su se sporazumjeli oko uvjeta, propisno su potpisali neke papire i zatim, to? Na tom se mjestu moja mata zaustavila. To je bilo ono to nismo znali. Prenuo sam se iz razmiljanja i primijetio kako me Ginger prornatra. - Sve ste razradili? - upitala je. - Kako ste znali to sam mislio? - Poinjem shvaati nain na koji djeluje va um. Razradivali ste to, zar ne, slijedili ste je - u Birmingham i dalje kako je sve teklo. - Jesam. Ali nenadano sam se zaustavio. U trenutku ka.d je sredila stvari u Birminghamu to se tada dogodilo? Pogledasmo se. - Prije ili kasnije - rekla je Ginger - netko e morati otkriti to se tono dogaQa u Bijelom konju. - Kako? - Ne znam . . . Nee biti lako. Nitko tko je zaista bio tamo, tko je to zaista uinio, nee htjeti govoriti. C~ni su istodobno jedini ljudi koji mogu rei. Teko je to . . . Pitam se . . . 178 - Mogli bismo otii na policiju? - predlaio sam. - Da. Uostalom, sad ve imamo neto sa svim konkretno. Dovoljno da se pone djelovati, zar ne mislite? Sumnjiavo sam zakimao glavom. - Imamo dokaz o namjeri. Ali je li to dovoljno? Imamo onu besmislicu o elji za smru. - Moda i nije besmislica - preduhitrio sam njezinu upadicu - ali tako bi zvualo r~a sudu. Ne znamo ak ni kako tee stvarna procedura. - Dobro dakle, moramo saznati. Ali kako? Netko bi to trebao vidjeti . . . ili uti . . . vlastitim oima i uima. Ali nema ni jednog mjesta gdje bi se ovjek mogao sakriti u onoj njihovoj veiikoj sobi . . . a pretpostavljam da se ono, togod oto jest odrava ba tamo. Ginger je sjedila veoma uspravno, visoko je zabacila glavu poput kakva odrjeitog terijera i nastavila: - Postoji samo jedan nain da se otkrije to se zaista dogada. Vi morate postati stvarni klijent. Zurio sam u nju. - Stvarni klijent? - Da. Vi ili ja, nije vano, moramo eljeti da nekoga maknemo s puta. Jedan od nas mora otii Bradleyju i sve dogovoriti. - Ne sviQa mi se to - rekoh otro. - Zato? - Pa - to otvara opasne mogunosti. - Za nas? i2" 179 - Moda. Ali zapravo sam mislio na rtvu. Moramo imati rtvu - moramo Bradleyju dati ime. Ne moemo to jednostavno izmisliti. Mogli bi provjeriti . . . zapravo, gotovo je sigurno da bi provjeravali, zar se ne slaete? Ginger je trenutak razmiljala i zatim kimnu. - Da. ~rtva mora biti stvarna osoba s tonom adresom. - I to je ono to mi se ne svida - rekoh. - I moramo imati stvarni razlog zbog kojeg se nekoga elimo rijeiti. Zautjeli smo, razmiljajui o ovakvom aspektu situacije. - Osoba, tko god ona bila, morala bi se suglasiti - progovorih polako. - A to je teko traiti od nekoga. - itava postava mora biti valjana - objanjavala je Ginger. - Ali ima tu neto, bili ste potpuno u pravu neki dan. Slabost itave stvari je u tome to su oni u kripcu. Posao mora oiti tajan, ali ne suvie tajan. Potencijalni klijenti moraju biti u mogunosti da uju za nj. - IznenaQuje me - primijetih - to policija, ini se, nije ula za to. Zapravo, oni obino znaju kakvu vrstu kriminalnih aktivnosti mogu oekivati. - Da, ali mislim da je razlog u tome to je ovo u svakom smislu

rijei amaterska predstava. To nije profesionala.n posao. Ne koriste se profesionalni kriminalci. To nije poput naruenih ubojstava koja obavljaju uobiajene plaene ubojice. Sve je - ,vrivatno. Rekoh kako mislim da ima neega u tome. 180 Ginger je nastavila: - Pretpostavimo da se vi ili ja ( razmotrit emo obje mogunosti) silno elimo rijeiti nekoga. Tko je taj koga bismo vi ili ja mogli eljeti ukloniti? Postoji moj dragi stari ujak Mervyn prilino u dobro proi kad on umre. Ja i jedna sestrina u Australiji jedine smo ostale od porodice. Dakle, ovdje postoji motiv. Ali njemu ,je i preko sedamdeset godina i vrlo je bolestan pa fi bi bilo mnogo pametnije da priekam prirodan kraj, ako nisam zbog neega u stranom kripcu za novac, a to bi bilo zaista teko izmisliti. Osim toga, vrlo je drag i jako ga volim, i bio star i senilan ili ne, zaista uiva u ivotu i ne bih mu eljela uskratiti ni minutu, ak niti riskirati takvu stvar! A to je s vama? Imate li kakvih rodaka koji e vam ostaviti novac? Potresoh glavom. - Ba nikoga. - Nezgodno. A da izmislimo ucjenu? To bi trebalo dobro razraditi. Niste zapravo dovoljno ranjivi. Da ste lan parlamenta ili ministarstva vanjskih poslova ili uspjean politiar, bilo oi druga~ije. Isto je sa mnom. Pred pedeset godina bilo bi lako. Kompromitirajua pisma ili fotografije, ali danas, kome je stalo? ovjek moe postupiti poput vojvode od Wellingtona i rei t Objavite i nosite se dovraga! Dakle, to nam jo ostaje? Prijekorno me pogledala. - Kakva teta to nikad niste bili oenjeni. Mogli oismo neto zakuhati da ste bili. ~( Mora da me je odao izraz lica. Ginger je brzo reagirala. 181 - Zao mi je - rekla je. - Spomenula sam neto bolno? - Niste - odgovorih. - Nije bolno. Bilo je to davno. Prilino sumnjam da uope postoji netko tko zna za to. - Bili ste oenjeni? - Jesam. Dok sam bio na fakultetu. Drali smo to u tajnosti. Nije bila . . . moji bi mi zamjerili. Nisam bio ak ni punoljetan. Rekli smo da smo stariji. Zautio sam, oivljavajui prolost. - Ne bi moglo potrajati - rekoh polako. Sada to znam. Bila je lijepa i mogla je biti vrlo draga . . . ali . . . - to se dogodilo? - Otili smo u Italiju preko praznika. Tamo se dogodila nesrea saobraajna nesrea. Bila je na mjestu mrtva. - A vi? - Nisam bio u automobilu. Bila je - s prijateljem. Ginger me brzo pogledala. Mislim da je razumjela kako je to bilo. ok koji sam doivio kad sam otkrio da djevojka kojom sam se oenio nije bila od onih koje postaju vjerne ene. Ginger se vratila praktinim stvarima. - Vjenali ste se u Engleskoj? - Da. U matinom uredu u Peterboroughu. - Ali ona je umrla u Italiji? - Da. - Znai da u Engleskoj nema podataka o njezinoj smrti? - Nema. 182 '; - to jo onda elite? To je odgovor na molitvu! Nita ne moe biti jednostavnije! Strano ste zaljubljeni u nekoga i elite se oeniti, ali ne ! znate je li vaa ena jo iva. Rastali ste se prije i mnogo godina i otada niste uli za nju. UsuQujete li se riskirati? Upravo dok o tome razmiljate, iznenada se pojavljuje vaa ena! Odjednom se ' samo stvorila, ne eli vam dati rastavu i prijeti da e otii do vae djevojke i sve joj ispriati. - Tko je moja odabranica? upitah, pomalo zbunjen. - Vi? ,, Ginger se doimala zaprepatenom. - Naravno da nisam. Ja sam sasvim pogre, an tip. Vjerojatno bih pola ivjeti s vama u grijehu. Ali, znate sasvim dobro na koga

mislim - i ona e tono odgovarati, rekla bih. Ona naoita brineta s kojom se pojavljujete. Vrlo uena i ozbiljna. - Hermia Redcliffe? - Tako je. Vaa stalna djevojka. - Tko vam je rekao o njoj? - Poppy, naravno. Ona je i bogata, zar ne? - Izuzetno je imuna. AIi zaista . . . - U redu, u redu. Ja ne govorim da ete se njome oeniti zbog novca. Niste od te vrste. Ali pokvarenjaci poput Bradleyja mogli bi to lako pomisliti . . . Znai u redu. Evo rasporeda. Vi upravo elite zaprositi Hermiju kad se pojavljuje vaa neeljena ena iz prolosti. Stie u London i nastaje pakao. Traite rastavu - ona nee. Osvetoljubiva je. I tada - ujete za Bijelog konja. Kladim se u to god elite da e Thyrza i ona maloumna seljakinja Bella pomisliti kako ste 183 upravo zbog toga doli k njima onoga dana. Shvatile su to kao pokusni pristup i zato je Thyrza bila tako pristupana. Ono je bio poslovni razgovor s njezine strane. - ini mi se da je mogao biti. - U sebi sam se prisjetio onoga dana. - A va odlazak Bradleyju ubrzo nakon toga izvrsno se uklapa. Uhvaeni ste! Vi ste prilika za novi posao! Zastala je slavodobitno. Bilo je neega u onome to je rekla, ali nisam sasvim shvaao . . . - Jo uvijek mislim - rekoh - da e sve vrlo paljivo ispitati. - Sigurno hoe - suglasi se Ginger. - Lako je izmisliti nepostojeu enu koja je iskrsnula ~iz prolosti, ali oni e eljeti detalje gdje ivi . . . i slino. A kad to pokuam sakriti . . . - Nee biti potrebno da sakrivate. Da bismo stvar uinili kako valja, ena mora biti ovdje, i ona e biti ovdje! - Sad se drite - zatim e - ja sam vaa ena! 2 Zurio sam u nju. Izbeio sam oi, bolje reeno. Zaista se udim to nije prasnula u smijeh. Tek pomalo sa,m dolazio k sebi kad je opet progovorila. - Nema potrebe da budete tako zateeni rekla je. - Ovo nije enidbena ponuda. Nekako sam do~ao do rijei. - Ne znate to govorite. 184 ~r - Naravno da znam. Ovo to predlaem savreno je izvedivo, a prednost je u tome to ne uvlai neku nevinu osobu u moguu opasnost. - Vas dovodi u opasnost. - To je moja briga. - Ne, nije. A osim toga, to ne bi ilo. - Oh da, ilo bi. Sve sam smislila. Stiem u neki namjeteni stan s dva-tri kovega sa stranim naljepnicama. Prijavljujem se kao gospoa Easterbrook, i tko na svijetu moe rei da nisam gospoa Easterbrook? - Svatko tko vas pozna. - Oni koji me poznaju nee me vidjeti. Napustila sam posao jer sam bolesna. Obojit u kosu - usput, kakva je bila vaa ena, tamne ili svijetle kose? No to, zapravo, nije vano. - Tamnokosa - rekoh mehaniki. - Dobro, ne bi mi bilo drago da moram posvijetliti kosu. Druga odjea i mnogo minke, i ni moji me najbolji prijatelji ne bi prepoznali! A budui da posljednjih petnaest godina niste imali enu za koju bi netko znao, nitko nee moi tvrd~iti da ja nisam ona. Zato bi itko u Bijelom konju sumnjao da sam ono to kaem da jesam? Ako ste spremni potpisati okladu uz visok ulog da u ostati iva, nije vjerojatno da e netko u bilo to posumnjati. Vi nemate nikakve veze s policijom, vi ste idealan klijent. Podatke o vjenanju mogu pronai u matinom uredu. Mogu provjeriti vae prijateljstvo s Hermijom i sve to, zato bi ita posumnjali? - Ne shvaate tekoe - i rizik. 185 - Rizik - k vragu s njim! - kaza Ginger. Ba bih vam voljela pomoi da dobi~ete bijednih stotinu funti ili tako neto od onog akala

Bradleyja. Pogledah je. Vrlo mi se sviQala . . . Njezina crvena kosa, pjege, njezin neustraiv duh. Ali nisam joj magao dopustiti da se upusti u rizik u koji se eljela upustiti. - Ne mogu to prihvatiti, Ginger - rekoh. Pretpostavimo da se neto dogodi. - Meni? - Da. - Nije li to moja stvar? - Nije. Ja sam vas uvukao u sve ovo. Zamiljeno je kimnula. - Da, moda jeste. Ali nije vano tko je bio prvi. Oboje smo sada u tome, i moramo neto uiniti. Sad sam ozbiljna, Mark. Ne mislim da je ovo samo ala. Ako je istina ono to vjerujemo da odista jest, onda je to gnusno i podlo. I mora se prekinuti! Vidite, to nije ubojstvo u afektu, zbog mrnje ili ljubomore; nije ak ni ubojstvo iz pohlepe, iz elje za koristi; ni kada netko sam na sebe preuzima rizik. To je ubojstvo kao posao - ubojstvo kod kojega nije vano tko ili to je irtva. - Naime - dodala je - ako je sve to istina? Pogledala me je izrazivi trenutanu sumnju. - Istina jest - odgovorih. - Zato se i bojim za vas. Ginger je stavila oba lakta na stol i poela se prepirati. 186 Pretresali smo itavu zamisao ovako i onako, ponavljajui se, dok su se kazaljke sata na mojem kaminu polako okretale. Napokon Ginger zakljui: - Stvar stoji ovako. Ja sam upozorena i spremna. Znam to mi netko pokuava uiniti. I ne vjerujem ni trenutak da mi to moe uiniti! Ako itko ima elju za smru, kod mene ova nije dobro razvijena! Dobrog sam zdravlja. I jedno % stavno ne mogu vjerovati da bih mogla dobiti kamence ili meningitis samo zato to . . . stara Thyrza crta mistine znakove po podu, ili to Sybil pada u trans . . . ili to god te ene zapravo r ade. - Pretpostavljam da Bella rtvuje bijele pjetlie - kazah zamiljeno. - Morate priznati da je to strano lakovjerno! - Ne znamo to se za,pravo stvarno dogaQa - naglasih. - Ne znamo. Zato je vano da to otkrijemo. Ali vjerujete li, vjerujete li zaista, da bih zbog onoga to tri ene ine u sobi u Bijelom konju, ja, u stanu u Londonu, mogla oboljeti od neke fatalne bolesti? Ne moete to vjerovati! - Ne - rekoh. - Ne mogu to vjerovati. Ali - dodao sam - vjerujem . . . Pogledali smo se. - Da - kaza Ginger. - U tome je naa slabost. - Pogledajte - kazah - uinimo to drugaije. Hajde da ja budem onaj u Londonu. Vi budite klijent. Moemo neto smisliti . . . 187 Ginger je odluno nijekala glavom. - Ne, Mark. Tako ne bi ilo. Iz nekoliko razloga. Najvaniji je da mene ve poznaju u Bijelam konju - kao vrlo bezbrinu. Od Rhode bi mogli saznati sve o mojem ivotu, a u njemu nema niega. Ali vi ste ve u idealnom poloaju, vi ste nervozan klijent koji njuka uokolo, nesposoban da donese odluku. Ne, mora biti ovako. - Ne dopada mi se. Neu ni misliti o vama . . . samoj na nekom mjestu pod lanim imenom . . . bez ikoga tko bi mogao pripaziti na vas. Mislim da bismo mora,li otii na policiju prije nego se u sve to upustimo . . . sada - prije nego pokuamo biti to drugo. - Suglasna sam s tim - kaza Ginger polako. - Zapravo mislila sam da biste to morali uiniti. Imate konkretnih stvari na koje se moete pozvati. Na koju policiju mislite? Scotland Yard? - Ne - rekoh. - Mislim da e najbolje odgovarati inspektor Lejeune. 188 Petnaesto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Inspektor Lejeune svidio mi se na prvi pogled. Odavao je ovjeka nenametljivih sposobnosti. Pomislio sam, takoeer, da je matovit ovjek - od one vrste ljudi koji su spremni uzeti u obzir i ne sasvim

ortodoksne mogunosti. - Doktor Corrigan mi je ispriao o svojem susretu s vama - zapoeo je. - On se od poetka veoma zainteresirao za ovaj sluaj. Otac Gorman je, naravno, bio vrlo dobro poznat i cijenjen u onom kraju. Kaete da imate neke posebne informacije za nas? - Odnase se - rekoh - na mjesto nazvano Bijeli konj. - U selu Much Deepin, koliko sam shvatio? - Da. - Ispriajte mi. Ispriah mu o prvom spominjanju Bijelog konja kod Fantasie. Zatim sam opisao svoju posjetu Rhodi i upoznavanje s trima arobnicama<c. Prepriao sam, to sam vjernije mogao, razgovor s Thyrzom Grey onoga poslijepodneva. - I bili ste impresionirani onim to je rekla? Osjetih se neugodno. 189 - Pa, zapravo nisam. MisIim, nisam ozbiljno povjerovao . . . - Zar niste, gospodine Easterbrook? Rekao bih da jeste. - Mislim da imate pravo. ovjek jednostavno nerado priznaje kako je lakovjeran. Lejeune se nasmijao. - Ali neto ste ispustili, zar ne? Ve vas je neto zanimalo kad ste doli u Much Deeping to? - Mislim to to je djevojka bila onako prestraena. - Mlada dama u cvjearnici? - Da. Izletjela joj je primjedba o Bijelom konju sasvim sluajno. To to je bila tako prestraena ini se da istie kako . . . ovaj, postoji ne~to zbog ega se treba bojati. I tada sam sreo dra Corrigana i on mi je ispriao o popisu imena. Dvoje Ijudi s popisa ve sam poznavao. Bili su mrtvi. Tree mi se ime uinilo poznatim. Kasnije sam saznao da je i ona bila mrtva. - Radilo se o gospodi Delafontaine? - Da. - Nastavite. - Odluio sam da saznam neto vie o to j stvari. - I prihvatili ste se toga. Kako? Ispriah mu o svojoj posjeti gospocti Tuckerton. Napokon sam stigao do gospodina Bradleyja i Municipal Square Buildingsa u Birminghamu. Sada je oito bio zainteresiran. Ponovio je ime. 190 - Bradley - rekao je. - Znai Bxadley je u tome? - Poznajete ga? - Oh da, znamo sve o gospodinu Bradleyju. Zadaje nam mnogo briga. On je vrlo vjet, nikad ne uini nita zbog ega bismo ga mogli dohvatiti. Poznaje sve trikove i smicalice u igri sa zakonom. Uvijek se nalazi s ove strane zakona. Mogao bi napisati knjigu, poput onih kuharica, oSto naina da se izbjegne zakoncc. Ali ubojstvo, neto kao organizirani zloin - rekao bih da je to izvan njegova djelokruga. Da, izvan njegova djelokruga . . . - Sad kad sam vam ispriao o naem razgovoru, moete li to poduzeti? Lejeune polako odmahne glavom. - Ne, ne moemo nita poduzeti. Kao prvo, nije bilo svjedoka kad ste razgovarali. Sve je bilo u etiri oka i mogao bi sve porei a.ko eli! Osim toga, bio je sasvim u pravu kad vam je rekao da se ovjek moe kladiti u to god eli. On se kladi da e netko umrijeti - i dobije okladu. to je kriminalno u tome? Osim ako uspijemo Bradleyja povezati s konkretnim zloinom o kojem se radi - a to, mislim, ne bi bilo lako. Popratio je ovo slijeganjem ramenima. utio je trenutak i zatim nastavio: - Jeste li, sluajno, naili na ovjeka koji se zove Venables kad ste bili u Much Deepingu? - Jesam - rekoh. - Jednoga su me dana odveli k njemu na ruak. - Ah! Kako vas se dojm~io, ako smijem pitati? - Vrlo snano. On je snana linost. Invalid. 191 - Da. Para.liziran nakon polija. - Moe se kretati jedino u invalidskim kolicima. Ali ini se da je to samo pojaalo njegovu odlunost da ivi i uiva u ivotu.

- Recite mi sve to moete o njemu. Opisao sam Venablesovu kuu, njegovo umjetniko blago, raspon i razliitost njegovih interesa. - ~teta - kaza Lejeune. - to je teta? - Da je Venables invalid - odvrati hladno. - Oprostite, ali jeste li sasvim sigurni da je uzet? Ne bi mogao . . . ovaj . . . glumiti sve to? - Potpuno smo sigurni da je paraiiziran. Njegov lijenik je sir William Dugdale iz Harley Streeta, ovjek apsolutno izvan svih sumnji. Sir William nas je uvjerio da su udovi atrofirali. Na mali gospodin Osborne moe biti siguran da je Venables bio ovjek kojega je vidio u Barton Streetu one noi. Ali prevario se. - Shvaam. - Kako rekoh, teta, jer da postoji nekakva organizacija za privatna ubojstva, Venables je ovjek koji bi je bio u stanju voditi. - Tako je; to sam i ja pomislio. Lejeune je kaiprstom crtao isprepletene krugove na stolu ispred sebe. Tada naglo podie pogled. - Hajde da sakupimo ono to imamo; naim emo saznanjima dodati ono to ste nam vi donijeli. ini se prilino sigurnim da postoji organizacija koja se specijalizirala u neem to moemo nazvati uklanjanjem nepoeljnih osoba. U 192 organizaciji nema niega nasilnikog. Ona ne koristi uobnajene revolverae ili ubojice . . . Nita ne ukazuju na to da rtve nisu umrle savreno prirodnom smru. Osim podataka o troje umrlih osoba koje ste nam vi dali, imamo nekoliko prilino neodredenih informacija o jo nekim smrtima - o smrtima od prirodnih uzroka, ali uvijek postoji netko tko se njima okoristio. Ali znate, nema dokaza. - To je lukavo, prokleto lukavo, gospodine Easterbrook. Tko god je to izmislio - a razraden je svaki detalj - ima mozga. Imamo jedino nekoliko neodreenih imena. Sam bog zna koliko ih jo ima, koliko je rairena itava stvar. Ta imena koja imamo dala nam je ena na samrti koja je znala da umire i koja se htjela pomiriti s bogom . Ljutito je stresao glavom i zatim nastavio: - Ona ena, Thyrza Grey; rekli ste da vam se hvalila svojim moima! Da, to moe initi nekanjeno. Optuite je za ubojstvo, dovedite je u sudnicu, dopustite joj da objavi nebu i poroti kako je osloba8ala ljude od muka ovoga, svijeta pomou snage volje ili aranja - i to ete postii. Nee biti kriva pred zakonom. Nikad nije bila u blizini ljudi koji su umrli, provjerili smo to, nije im potom poslala zatrovanu okoladu ili neto slino. Prema njezinim vlastitim tvrdnjama, ona samo sjedi u sobi i provodi telepatiju! Naravno, na sudu bi sve to ismijali! Promrmljao sam: - Ali Lu i Aengus se ne smiju. Niti oni u uzvienom rajskom zdanju. 13 Kod bijelog konja 193 - to je to? - Oprostite. Citat iz Besmrtnog sata<c. - Pa, to je istina. avoli u paklu se smiju, ala gospadaru neba to nije smijeno. To je pokvaren posao, gospodine Easterbrook. - Jest - rekoh. - To je rije koja se danas ne upotrebljava esto. Ali to je prava rije za ovu stvar. Zbog toga . . . - Da? Lejeune me upitno pogledao. Poe~o sam brzo govoriti. - Mislim da postoji mogunost - izvediva mogunost - da se sazna vie o svemu ovome. Ja i jedna moja prijateljica izradili smo plan. Moda ete to smatrati vrlo glu~pim . . . - Sam u prosuditi. - Ponajprije, zakljuujem prema onome to ste rekli da ste sigurni kako postoji takva organizacija o kakvoj smo razgovarali, i da ona djeluje? - Nesumnjivo djeluje. - Ali ne znate kako djeluje? Ve smo objasnibi prve korake. Osoba koju nazivam klijentom ula je neto neodredeno 0 organizaciji, saznaje jo vie, alju je gospodinu Bradleyju u Birmingham a ona p~atom odluuje da ide dalje. Sklapa sporazum s Bradleyjem i tada je,

ili bar tako pretpostavljam, alju k Bijelom konju. Ali to se dogaQa iza toga, to ne znamo! to se, tono, dogada kod Bdjelog konja,? Netko mora .otii tamo i saznati. - Nastavite. - Naime, tako dugo dok ne budemo tono znali to Thyrza Grey stvarno ini, tako dugo 194 neemo moi napredovati. Va policijski lijenik Jim Corrigan kae da je sve to besmislica, ali je li tako? Inspektore Lejeune, je li besmislica? Lejeune uzdahnu. - Vi znate kakav je odgovor, ~to bi odgovorila svaka razumna osoba odgovor bi bio, Da, naravno da je besmislica!c<, ali ja sad govorim ; neslubeno. U posljednjih su se sto godina dogodile veoma udne stvari. Bi li itko pred sedamdeset godina povjerovao da netko preko male kutije moe uti kako zvoni Big Ben i da zatim, kad zvonjava prestane, moe opet uti tu zvonjavu vlastitim uima kako dopire kroz prozor od stvarnog zvona, a ne radi se o prijevari. Ali Big Ben je zvonio jednom - ne dva puta - a zvuk je dopro do uha uz pomo dviju razliitih vrsta valova! Biste li vi povjerovali da je mogue uti ovjeka koji govori u New Yorku ako sjedite u vlastitom salonu u Londonu, i sve to bez ikakvih ica? Biste li povjerovali . . .? Oh! Ima tucet drugih stvari! Stvari koje su danas najobinije i koje svakog dana naue i najmanji kolarci! - Drugim rijeima, sve je mogue? - Tako nekako. Ako me pitate moe li Thyrza Grey ubiti nekoga kolutanjem oima ili padanjem u trans, ili usmjeravanjem svoje volje, ja u rei Ne.cc Ali . . . nisam siguran. Kako mogu biti? Ako je neto sluajno otkrila . . . - Da - rekoh. - Nadnaravno se ini nadnaravnim. Ali nauka sutranjice je nadnaravnost dananjice. - Ne govorim slubeno, zapamtite - upozori me Lejeune. la 195 - ovjee, vi govorite razumno. A odgovor je da netko mora otii i otkriti to se stvarno dogada. To je ono to ja predlaem da uinim, da odem i pogledam. Lejeune me pogleda razrogaivi oi. - Put smo ve utrli - objasnih. I opisah nnu sve to smo dogovorili. Rekoh to smo ja i moja prijateljica odluili napraviti. Sluao je mrtei se i upkajui gornju usnicu. - Gospodine Easterbrook, shvaam to mislite. Okolnosti su vam, da tako kaemo, omoguile pristup. Ali ne znam shvaate li u potpunosti da ono to predlaete moe biti opasno - ono su opasni ljudi. Moglo bi biti opasno za vas, ali bit e sigurno opasno za vau prijateljicu. - Znam - rekoh - znam . . . R,azgovarali smo o tome stotinu puta. Ne sviQa mi se da ona igra ulogu koju eli igrati. Ali ona je odluna potpuno odluna. Dovraga, ona to eli! - Ona je crvenokosa, rekli ste? - neoekivano e Lejeune. - Da - odgovorih, zateen. - S crvenokosima nije mogue raspravljati - kaza Lejeune. - Ja bar to znam! Zapitah se nije li njegova ena jedna od njih. 19~ , ` esnaesto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Kad sam drugi put posjetio Bradleyja nisam uope bio nervozan. Zapravo, uivao sam. - Uivite se u ulogu -- posavjetovala me Ginger prije nego sam krenuo, i upravo sam to i pokuao uiniti. Gospodin Bradley me pozdravao s osmijehom dobrodolice. - Vrlo mi je drago to vas vidim - rekao je ispruivi zdepastu ruku. - Znai da ste razmislili o svojem problemiu, zar ne? Kao to sam rekao, nema urbe. Osigurajte si dosta vremena. - Upravo to ne mogu uiniti - rekoh. Ovaj - prilino je hitno . . . Bradley me je prouavao. Zapazio je moje nervozno ponaanje, nain na koji sam izbjegavao njegove oi, nespretnost mojih ruku kad sam

isputio eir. - iiajde, hajde - rekao je. - Pogledajmo to moemo uiniti. elite jednu malu okladu, zar ne? Nita ne moe tako uspjeno odvratiti ovjekovu panju od . . . ovaj, problema . . . kao sportsko uzbuc~enje. 197 ,. - To je ovako - zapoeh i rijei mi zamru. ; Prepustio sam Bradleyju da obavi svoj posao. I on je to uinio. - Vidim da ste malo nervozni - rekao je. - Oprezni, Odobravam oprez. Nikad nemojte rei ni~ta to vaa majka ne bi smjela uti! Moda mislite da bi se u ovom uredu mogao nalaziti kakav pijun? Nisam razumio i to mi se vidjelo na licu. - Ah, to je atrovaki izraz za mikrofon objasnio je. - Magnetofoni. I sve takve stvari. Ne, dajem vam asnu rije da ovdje nema niega takvog. Na razgovor nee biti zabiljeen ni na koji nain. A ako mi ne vjerujete . . . a zato i biste - njegova je otvorenost osvajala imate potpuno pravo odabrati mjesto po vlastitu nahoQenju: restoran, ekaonicu na nekoj omiljeloj staroj eljeznikoj stanici; tamo emo razgovarati. E Rekoh mu da je ovdje sasvim dobro. ; - Pametno! Takve stvari ne bi nam se ispla tile, uvjeravam vas! Ni vi ni ja neemo rei ni rijei o ovome, nita to bi se u zakonskom smislu moglo upotrijebiti protiv nas. A sada da zaponemo ovako. Vas neto zabrinjava. Otkrili ste da sam suosjeajan i celjeli biste mi to ispriati. Ja sam iskusan ovjek i moda bih vam mogao dati savjet. Ka~e se, reci nekome u emu je problem i problem je napola rijeen. Da pokuamo na taj nain? Pokuali smo, i ja zapoeh svoju priu. Gospodin Bradley bio je vrlo spretan. Poticao me je; pomagao mi u tekim rijeima ili izrazi 198 ma. Bio je tako sposoban da sam mu bez ikakvih tekoa opisao svoju mladenaku zaljubljenost u Doreen i nae tajno vjenanje. - To se tako esto dogada - reka.o je kimnuvi glavom. - Tako esto. Razumljivo! Mladi ljudi s idealima. Istinski lijepe djevojke. I eto na:s. Mu i ena prije nego se uope snadete. I to ispadne iz toga? Nastavio sam, ispriavi mu to je ispalo. Pri tome sam namjerno iznosio neodreQene pojedinosti. ovjek kakvog sam pokuao glumiti ne bi ulazio u nepotrebne pojedinosti. Prikazao sam mu jedino sliku razoaranja, mladu budalu koja je otkrila da je bila mlada budala. Dao sam mu naslutiti da je napokon dolo do estoke svaQe i rasta.nka. Ako je Bradley shvatio da je moja mlada ena otila s drugim mukarcem, ili da je itavo vrijeme postojao i drugi mukarac, utoliko bolje. - Ali znate - rekoh kao u neprilici - premda nije bila . . . u redu, nije bila onakva kakvom sam je zamiljao, ipak je bila odista vrlo draga djevojka. Nisam mogao ni pomisliti da e biti takva, da e se tako ponijeti, htjedoh rei. - ~to vam je tono napravila? - Uinila mi je to - objasnio sam - da se vratila. - to ste mislili da se s njom dogodilo? - Mislim - init e vam se udnim - da zapravo nisam uope razmiljao o tome. Zapravo, pretpostavljao sam valjda da je umrla. Bradley zakima glavom. 199 - Samo puste elje, puste elje. Zato bi bila mrtva? - Nije nikad pisala. Nije mi se uope javljala. - Istina je zapravo da ste je vi htjeli potpuno zaboraviti. Bio je psiholog na svoj nain, ovaj mali advokat svjetlucavih oiju. - Jesam - rekoh zahvalno. - Ali ne zbog toga to bih se tada elio oeniti. - Ali sada elite, je li tako? - Pa . . . - pokazah neodlunost. - Hajde, recite tatici - poticao me je odvratni Bradley. Priznao sam, posramljena lica, da sam kasnije poeo razmiljati o

braku . . . Ali odluno sam odbio da mu kaem tko je djevojka. Ndsam je elio uvlaiti u sve ovo. Nisam mu htio ispriati ni jednu stvar o njoj. Mislim da ni u ovom stavu nisam pogrijeio. On nije inzistirao. Umjesto toga ree: - Sasvim prirodno, dragi moj gospodine. Imali ste ono runo iskustvo u prolosti. Nali ste, bez sumnje, nekoga tko vam potpuno odgovara. Tko je sposoban da dijeli s vama vae literarne ukuse i va nain ivota. Pravoga druga. Tada sam uvidio da zna za Hermiju. To mu nije bilo teko. Bilo kakvo ispitivanje o meni otkrilo bi da imam samo jednu blisku prijateljicu. Budui da sam Bradleyju poslao pismo zakazajui sastanak, mora da je htio saznati sve o meni i Hermiji. Bio je potpuno informiran. 200 - A razvod? - upita,o je. - Nije~ li to normalno rjeenje? - Nema ni govora o razvodu - rekoh. Ona . . . moja ena . . . nee ni uti za to! - Boe, boe! Kakav je njezin stav prema vama, a,ko smijem pitati? - Ona . . . ovaj - eli mi se vratiti. Krajnje je nerazumna. Zna da postoji netko, i - i . . . - Ponaa se runo . . . Shvaam . . . Ne ini se da postoji nekakav izlaz, osim naravno . . . Ali ona je relativno mlada . . . - Zivjet e jo godinama - rekoh gorko. - Oh, ali nikad se ne zna, gospodine Easterbrook. ivjela je u inozemstvu, rekli ste? - Tako kae. Ne znam gdje je bila. - Moda je bila negdje na Istoku. Ponekad, znate, ovjek moe pokupiti kakvu klicu u tim krajevima - koja godinama miruje! I tada se vrati kui, a klica se iznenada razbuja. Znam neke takve sluajeve. I sad bi se moglo dogoditi. Ako bi vas to razveselilo zastao je - mogu se kladiti na to za malu svotu. Stresoh glavom. - ~ivjet e godinama. - Pa, anse su na vaoj strani, priznajem . . . Ali hajde da se okladimo. Petnaest stotina prema jedan da e dama umrijeti do Boia: to kaete? - Bre! Morat e biti bre. Ne mogu ekati. Postoje stvari . . . Namjerno sam govorio nesuvislo. Ne znam je li pomislio da su stvaxi izmedu mene i Hermije otile tako daleko da ne mogu gubiti vrijeme, ili 201 da moja enacc prijeti kako e otii do Hermije i sve joj ispriati. Mogao je zakljuiti i da postoji neki drugi ovjek koji oblijee oko Hermije. Bilo mi je svejedno to misli. Htio sam naglasiti hitnost. - Malo emo povisiti ulog - rekao je. - Recimo osamnaest stotina prema jedan da e vaa ena pod ledinu u roku od mjesec dana. Imam nekakav predosjeaj. Pomislio sam da je vrijeme za cjenkanje pa sam se poeo cjenkati. Rekao sam da nemam toliko novca. Bradley je bio vjet. Saznao je, na ovaj ili onaj nain, koliko tono novca mogu nabaviti u sluaju nude. Zna.o je da Hermia ima novca. Njegova fina aluzija da kasnije, kad se oenim, neu osjeati gubitak ove oklade, to je dokazala, tovie, urba koju sam pokazao dovela ga je u dobar poloaj. Nije poputao. Kad sam ga napustio, naa je fantastina oklada bila sklopljena. Potpisao sam neke formulare. Bili su prepuni pravnikih fraza koje nisam mogao razumjeti. Zapravo sam duboko sumnjao da uope imaju neke zakonske vanosti. - Je li ovo pravovaljano pred zakonom? upitah ga. - Ne mislim - odgovori gospodin Bradley, pokazujui svoje izvanredno umjetno zubalo da e ika.da biti stavljeno na probu. - Smijeak mu nije bio nimalo ugodan. - Oklada je oklada. Ako netko ne plati . . . Pogledah ga. 202 - Ne bih vam savjetovao - reka,o je njeino. - Ne, ne bih to savjetovao. Ne volimo prevarante. - Neu vas prevariti - obeah.

- Siguran sam da neete, gospodine Easterbrook. A sad da vidimo provedbu. Rekli ste da je gospoa Easterbrook u Londonu. Gdje tono? - Morate li znati? - Moram znati sve pojedinosti. Slijedea stvar koju moramo uiniti jest da zakaemo sastanak s gospoicom Grey - sjeate se gospoice Grey? Rekoh da se, jasno, sjeam gospoice Grey. - Divna ena. Zaista divna ena. Vrlo nadarena. Trait e neto to je vaa ena nosila, rukavicu, maramicu, bilo to . . . - Ali zato? U ime . . . - Razumijem, razumijem. Nemojte mene pitati zato. Nemam ni najmanjeg pojma. Gospoica Grey uva svoje tajne za sebe. - Ali to se dogaQa? Sto ona ini? - Zaista mi morate vjerovati, gospodine Easterbroock, kad vam kaem da iskreno nemam nikakvog pojma! Ne znarn i, tovie, ne elim znati - neka na tome ostane. utio je trenutak i zatim nastavio gotovo oinskim tonom: - Savjetujem vam slijedee, gospodine Easterbrook. Posjetite svoju enu. Umirite je, dopustite joj da pomisli kako razmiljate o tome da se pomirite. Predloio bih vam da joj kaete kako morate ii u inozemstvo na nekoliko tjedana, ali kad se vratite itd. itd. 203 - A tada? - Nakon to joj neprimjetno ukradete neki svakodnevni dio odjee, otii ete u Much Deeping. - Zamiljeno je zautio. - Da vidimo. Mislim da ste spomenuli prilikom prve posjete da imate prijatelje rodake - u susjedstvu? - Sestrinu. - Onda je to vrlo jednostavno. Sestrina e vas bez sumnje primiti na dan-dva. - to rade ostali? Odsjedaju u mjesnom hotelu? - Ponekad, vjerujem - ili se voze iz Bournemoutha. Neto takvo. Ali ja znam vrlo malo o toj stvari. - Ali to e - oh - pomisliti moja sestrina? - R.eoite da vas zanimaju stanovnice Bijelog konja. Da elite prisustvovati jednoj seansi. Ni~ta ne moe zvuati jednostavnije. Gospoica Grey i njezina prijateljica medij esto prireduju seanse. Znate kakvi su spiritisti. Tvrdite da je to naravno glupost, ali da vas zanima. To je sve, gospodine Easterbrook. Kao to vidite, nita ne moe biti jednostavnije. - A = a, poslije toga? Kimnuo je glavom smijeei se. - To je sve to vam mogu rei. Sve, zapravo, to znam. Tada. e biti na redu gospoica Thyrza Grey. Nemojte zaboraviti ponijeti sa sobom rukavicu ili maramicu ili to to ve bude. Nakon toga, savjetovao bih vam da odete na malo putovanje u inozemstvo. Talijanska rivijera je vrlo ugodna u ovo doba godine. Samo na tjedan ili dva, recimo. 204 Rekoh da ne elim ii u inozemstvo. R,ekoh da elim ostati u Engleskoj. - U redu, onda, ali nikako u London. Ne, moram vam ozbiljno savjetovati, nemojte ostati u Londonu. - Zato ne? Gospodin Bradley me prijekorno pogleda. - Klijentima garantiramo potpunu . . . sigurnost - rekao je. - Ako sluaju nareQanja. - A Baurnemouth? Bi li to bilo u redu? - Da, Bournemouth bi odgovarao. Budite u hotelu, upoznajte se s nekim, budite viQeni u neijem drutvu. Neduan ivot, to je na cilj. Uvijek moete otii u Torquay ako vam dosadi Bournemouth. i Govorio je ljubazno poput kakvog putnikog agenta. Jo sam jednom morao prihvatiti njegovu zdepastu ruku. 205 Sedamnaesto poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA - Hoe li zaista ii na sea,nsu k Thyrzi? - upita me Rhoda. - Zato ne? - Nisam znala da te zanimaju takve stvari, Mark.

- Zapravo me ne zanimaju - rekoh joj istinu. - Ali one tri su tako udno drutvance. Znatieljan sam da vidim kakva im je predstava. Nije mi uope bilo lako govoriti o tome bezbrinim tonom. Iz kutka oka vidio sam kako me Hugh Despard zamiljeno promatra. Bio je pronicav ovjek s uzbudljivim ivotom iza sebe. Jedan od onih ljudi koji imaju esto ulo kad je opasnost posrijedi. Mislim da je sad nanjuio njezino prisustvo, da je shvatio kako se radi o neem mnogo vanijem od besposlene znatielje. - Tada u poi s tobom - rekla je Rhoda veselo. - Uvijek sam eljela ii. - Nee nita takvog uiniti, Rhoda - zareao je Despard. - Ali ja zaista ne vjerujem u duhove i sve te stvari, Hugh. Zna da ne vjerujem. elim otii samo radi zabave! 207 - Takve stvari nisu zabavne - odgovori Despard. - U tome moe biti neto istine, i vjerojatno je ima. Ali to ne djeluje dobro na ljude koji idu samo zato to su znatieljni. - Tada mora i Marka odgovoriti. - Ja ne snosim odgovornost za Marka. Ali opet me je brzo pogledao iskosa. Znao je, bio sam posve siguran, da idem s nekom namjerom. Rhoda je bila ljuta ali je prela preko toga, a kad smo malo kasnije sluajno sreli Thyrzu Grey u selu, ona je sama izgladila stvar. - ~ivjeli, gospodine Easterbrook! Oekujemo vas veeras. Nadamo se da emo vam prirediti dobru predstavu. Sybil je izvrstan medij, ali nikad ne znamo unaprijed kakve emo rezultate postii. Zato ne smijete biti razoarani. Samo vas jedno molim. Budite pa~ljivi i dobronamjerni. Poteni znatieljnici su uvijek dobrodoli, ali frivolan, podrugljiv pristup nije dobar. - I ja sam eljela doi - kaza Rhoda - ali Hugh je tako pun predrasuda. Znate kakav je. - Ja vas ionako ne bih primila - kaza Thyr za. - Jedan pridolica je sasvim dosta. Okrenula se prema meni. - Kako bi bilo da doQete ranije i da najprije veerate s nama, samo lagan obrok? - rekla je. - Nikad ne jedemo mnogo prije seanse. Oko sedam sati. Dobro, ekamo vas. Kimnula je, nasmijeila se i ustro otila. Zurio sam za njom, toliko zaokupljen slutnjama da uope nisam uo to mi je Rhoda govorila. - to si rekla? Oprasti. 208 - Vrlo si udan u posljednje vrijeme, Mark. Zapravo, otkako si stigao. Ima li problema? - Ne, naravno da nemam. Kakvih bih problema imao? - Je li zapelo pisanje knjige? Neto takvo? - Knjige? - Jedan trenutak nisam se uope mogao sjetiti nikakve knjige. Tada naglo rekoh: - Oh da, knjiga. Napreduje uglavnom dobro. - Vjerujem da si zaljubljen - rekla je Rhoda optuujui. - Da, to je. Zaljubljenost djeluje vrlo loe na mukarce, ini se da im pomuuje razum. ~ene su sasvim drugaije - procvjetaju, izgledaju blistavo i dvaput ljepe nego inae. Smijeno, zar ne, da zaljubljenost odgovara samo enama, a mukarci zbog nje izgledaju poput pokislih ovaca. - Hvala ti! - rekoh. - Oh, ne ljuti se na mene, Mark. Mislim da je to zbilja sjajno oduevljena sam. Ona je zaista vrlo draga. - Tko je drag? - Hermia Redcliffe, naravno, ini se da misli kako ne znam nita ni o emu. Vidjela sam to se sprema. I ona je zbilja prava osoba za tebe. lijepa i pametna; apsolutno odgovara. - To je - rekoh - najgora stvar koju moe rei o nekome. - Ali zaista jest - rekla je. Okrenula se i kazala da mora otii do mesara. Ja sam rekao da u posjetiti upni dvor. - Ali - preduhitrio sam sva,ki komentar - ne zbog toga da zamolim vikara da nas ozove u crkvi! 14 Kod bijeiog konja 209 2 Dolazak u upni ured bio je kao dolazak kui. Vrata su bila

gostoljubivo otvorena i kad sam uao osjetio sam kako mi nestaje teret s ramena. Gospoa Dane Calthrop izala je kroz vrata u dnu predvorja, nosei, iz meni neshvatljivih razloga, ogroman plastini lonac kriave zelene boje. - Halo, to ste vi - rekla je. - Oekivala sam vas. Predala mi je lonac. Nisam imao pojma to da radim s njim pa sam stajao s bespomonim izrazom na licu. - Ispred vrata, na stepenice - rekla je gospoa Dane Calthrop nestrpljivo, kao da sam morao znati. Posluao sam. Zatim sam poao za njom u istu tamnu oircanu sobu u kojoj smo posljednji put sjedili. Vatra u kaminu se gatovo ugasila, ali gospoa Dane Calthrop je potakne i doda cjepanicu. Tada mi pokaza da sjednem, sama se spusti u stolicu i za.gleda se u me sjajnim nestrpljivim oima. - Pa? - upitala je. - to ste uinili? Govorila je tako uurbano kao da nam se strano uri na vlak. - Rekli ste mi da neto uinim. Sad inim neto. - Dobro. to? Rekao sam joj. Sve sam joj rekao. Na neki neizreeni nain ispriao sam joj stvari koje ni sam nisam dobro znao. 210 - Veeras? - zapitala je gospoa Dane Calthrop zamiljeno. - Da. ~utjela je nekoliko trenutaka, oito razmiljajui. Ne mogavi izdrati, izvalih: - Ne svida mi se to. Boe, ne svida mi se! - Zato i bi? Na ovo, naravno, nije bilo odgovora. - Tako se strano bojim za nju. Ljubazno me pogledala. - Ne znate - rekao sam - kako . . . kako je hrabra. Ako im na neki nain uspije da je povrijede . . . - Ne vidim - zaista ne vidim - kako ~i joj mogli nanijeti zlo na nain na koji mislite - polako e gospoa Dane Calthrop. - Ali oni su nanijeli zlo . . . drugim ljudima. - Tako se ini da . . . - rekla je zlovoljno. - U bilo kojem drugom smislu, ona je si gurna. Poduzeli smo sve mogue mjere opreza. Ne moe joj je dogoditi nikakvo materijalno zlo. - Ali ti ljudi tvrde da mogu izazvati ba ma terijalno zlo - naglasila je gospoa Dane Calthrop. - Tvrde da mogu djelovati na tijelo pomou volje i svijesti. Bolest. Vrlo zanimljivo, ako mogu. Ali zaista strano! I mora biti zaustavlje~zo, kao to smo ve zakljuili. - Ali ona preuzima rizik - promrmljao sa~ri. - Netko mora - ree gospoa Dane Calthrop mirno. - Va je ponos povrijeden zbog toga to to niste vi. Morat ete to progutati. Ginger odlino odgovara za ulogu koju igra. Zna i4 211 kontrolirati svoje ivce i inteligentna je. Nee vas ostaviti na cjedilu. - Nisam zabrinut zbog toga! - Dobro, prestanite uope brinuti. To joj nee nimalo pomoi. Ne smijemo izbjegavati posljedice. Ako umre zbog ovog pokusa, umrijet e zbog korisne stvari. - Boe, kako ste okrutni! - Netko mora biti - odvrati gospoa Dane Calthrop. - Uvijek treba predvidjeti najgore. Nemate pojma, kako to smiruje ivce. Odjednom poinjete biti sigurni da ne moe biti onako loe kako ste zamiljali. Kimnula mi je ohrabrujui. - Moda imate pravo - rekoh sumnjiavo. Gospoa Dane Calthrop odgovorila je s potpunom sigurnou da je, dakako, u pravu. Preao sam na detalje. - Imate li ovdje telefon? - Naravno. Objasnio sam to elim napraviti. - Nakon to ova stvar veeras zavri, moda u eljeti biti u stalnom kontaktu s Ginger. Telefonirati joj svaki dan. Bih li mogao telefonirati odavde? - Naravno. K Rhodi dolazi previe ljudi. Morate biti sigurni da vas

nitko nee uti. - Ostat u kod Rhode neko vrijeme. Tada u moda otii u Bournemouth. Nije predvideno da se . . . vratim u London. - Nema smisla predvidati - kaza gospoa Da.ne Calthrop. - Ne prije dananje veeri. 212 - Veeras . . . - Ustao sam. Reka.o sam neto to je bilo protivno karakteru moje uloge. - Molite za me . . . za nas. - Naravno - rekla je gospo4a Da,ne Calthrop, iznenaQena to sam to uope pitao. Kad sam ve izaao kroz vrata, iznenada me znatielja natjera da upitam: - to je s tim zelenim loncem? emu slui? - Mislite na posudu? Za kolsku djecu, da ` beru bobice i lie sa ivica - za crkvu. Strana je, zar ne, ali tako spretna? Pogledao sam ako sebe bogatstvo jesenjeg svijeta. Takva njena mirna ljepota . . . - Neka nas obrane anQeli i boje milo6rHe - rekoh. - - Amen - doda gospoa Dane Calthrop. 3 U Bijelom su me konju primili krajnje konvencionalno. Ne znam kakav sam poseban efekt oekivao - ali njega nije bilo. Thyrza Grey je, u jednostavnoj tamnoj vunenoj haljini, otvorila vrata i rekla poslovnim tonom: - Ah, evo vas. Dobro. Odmah emo veerati... Nita nije moglo biti stvarnije, obinije . . . Stol je bio postavljen u dnu drvetom obloienog hala. Imali smo juhu, omlet i sir. Bella nas je posluivala. Nosila je crnu haljinu i izgledala 213 je vie nego ikad poput osobe s neke stare talijanske slike. Sybil je imala egzotiniju notu. Imala je dugu haljinu od nekog pletenog materijala u bojama paunova perja, proivenu zlatom. Za ovu priliku nije stavila bisere, ali je na zglavcima nosila dvije teke zlatne narukvice. Pojela je sasvim malo omleta i nita, drugo. Govorila je malo, uvodei nas u kasnije raspolo~enje koje e donijeti uzvienije stvari. Moralo je biti impresivno. Ali zapravo nije bilo. Uinak je bio teatralan i nestvaran. Thyrza Grey je vodila ono malo razgovora, kratke primjedbe na lokalne dogaQaje. Veeras je bila britanska seoska usidjelica, ugodna, korisna, bez zanimanja za bilo to osim svoje neposredne okoline. Pomislih u sebi da sam potpi.tno lud. ega se ovdje imam bojati? ak je i Bella veeras izgledala kao obina maloumna seljakinja, poput stotine takvih iena, prirodna, nedotaknuta obrazovanjem ili irim shvaanjima. Iz ove je retrospektive moj razgovor s gospodom Dane Calthrop izgledao fantastino. Doveli smo se do toga da zamiljamo bog zna to. Pomisao da Ginger - Ginger s obojenom kosom i lanim imenom moie biti u opasnosti od neega to bi joj ove tri sasvim obine ~ene mogle uiniti, bila je nedvojbeno komina! Obrok je bio zavren. - Nema kave - rekla je Thyrza ispriavajui se. - Ne treba biti prestimuliran. - Ustala je. - Sybil? 214 - Da - rekla je Sybil, a lice joj je poprimilo neto to je smatrala izrazom ekstaze i onosvjet j skog. - Moram ii i PRIPREMITI . . . i Bella je poela istiti stol. Pogled mi je odlutao do mjesta na kojem je visio stari znak , svraGita. Thyrza je to primijetila. - Ne moete ga dobro vidjeti kod ovog svjet.' la - rekla je. Bilo je istina. Nejasna blijeda slika na tamnoj skorenoj prljavtini jedva se mogla razabrati i nije se vidjelo da predstavlja konja. Predvorje je bilo osvijetljeno slabim elektrinim aruljama zasjenjenim debelim pergamentnim sjenilima. - Ona crvenokosa djevojka - kako se zove, ... Ginger i jo nekako koja je bila ovdje, rekla je da bi je mogla oistiti i restaurirati kazala je Thyrza. - Ne vjerujem da e se toga uope sjetiti. - Zatim

doda usput: - Ra.di u nekoj galeriji u Londonu. Ovo spominjanje Ginger na bezbrian i usputan nain izazvalo je u meni ucian osjeaj. Rekao sam, gledajui sliku: - Moglo bi biti zanimljivo. - To nije dobra slika, naravno - Thyrza e. - Mazarija. Ali odgovara kui, i sigurno je stara mnogo vie od tristo godina. - Spremno. ` Naglo smo se okrenuli. Pojavivi se iz tmine, Bella nas je pozivala. - Vrijeme je da zaponemo - rekla je Thyrza, i dalje ustra i stvarna. Slijedio sam je dok je pokazivala put prema preuredenoj staji. Kao to sam rekao, u nju se 215 nije moglo ui iz kue. Bila je tamna, oblana no bez zvijezda. Uli smo iz neprozirne vanjske tmine u dugu osvijetljenu prostoriju. Staja je nou bila drugaija. Danju je izgledala kao udobna biblioteka. Sad je bila neto vie. Bilo je nekoliko svjetiljki, ali nisu bile upaljene. Osvjetljenje je balo indirektno i preplavilo je sobu njenim ali hladnim svjetlom. Nasred poda nalazila se neka vrsta uzdignutog kreveta ili divana. Bio je prekriven purpurnom tkaninom, izvezenom raznim kabalistikim znakovima. U udaljenom dijelu sobe bilo je neto to je nalikovalo posudi za eravicu, a kraj toga velika bakrena zdjela. inilo se da je stara. S druge strane, postavljena tako da gotovo dodiruje zid, nalamila se teka hrastova stolica. Thyrza mi pokaza na nju. - Sjednite tamo - ree. Posluno sam sjeo. Thyrzino ponaanje se promijenilo. Pri tome je bilo udno to nisam mogao odrediti u emu se sastojala ta promjena. Nije se radilo o Sybilinu lanom okultizmu. Bilo je kao da se podigao svakodnevni zastor normalnog trivijalnog ivota. Iza njega bila je stvarna ena koja se ponaala poput kirurga koji se pribliava operacionom stolu da bi obavio teku i opasnu operaciju. Taj dojam se pojaao kad je otila do ormara u zidu i izvadila iz njega neto to je izgledalo kao dugako radno odijelo. Kad ga je obasjalo svjetlo, inilo se da je napravljeno od nekakvog metalnog tkanja. Izvukla je duga 216 ke rukavice od fine mree koje su podsjeale na pancirnu koulju kakvu su mi jednom pokazali. - Potrebno je poduzeti mjere opreza - rekla je. To mi je zazvualo prilino zloslutno. Tada mi se obratila izraajnim, dubokim glasom. - Moram istai, gospodine Easterbrook, potrebu da ostanate apsolutno mirni ovdje gdje jeste. Ni u kojem sluaju ne smijete se maknuti s mjesta. Moglo bi biti opasno ako to uinite. Ovo nije djeja igra. Ja koristim sile koje su opasne za one koji ne znaju upravljati njima. Zastala je i zatim upitala: - Donijeli ste ono to vam je reeno? Bez rijei sam izvukao iz depa smedu rukavicu i dao joj je. Uzela ju je i otila do metalne svjetiljke sa sjenilom u obliku gujeg vrata. Upalila je svjetiljku i drala je rukavicu ispod njezinih zraka posebne bljedunjave boje, koje su smedu boju rukavice pretvorile u bezizraajno sivilo. Ugasila je svjetiljku, za.dovoljno kimnuvi. - Izvanredno povoljno rekla je. - Fizike emanaaije njezina vlasnika vrlo su jake. Spustila ju je na veliku kutiju s radijom u dnu sobe. Tada je malo podigla glas. - Bella. Sybil. Spremni smo, Sybil je ula prva. Imala je dugaak crni plat preko svoje arene haljine. Zavitlala je njime dramatinim pokretom. Spuznuo je s nje i naao se na podu, podsjeajui na mlaku tinte. Prila je blie. 217 - Zaista se nadam da e uspjeti. Nikad se ne zna. Molim vas nemojte biti skeptini, gospodine Easterbrook. To moe biti velika smetnja. - Gospodin Easterbrook nije doao ovamo da bi se rugao - rekla je Thyrza.

U tonu joj se osjetila mrana grubost. Sybil je legla na purpurni divan. Thyrza se nagnula nad nju, popravljajui volane. - Je li ti udobno? - upitala je brino. - Jest, hvala ti, draga. Thyrza je priguila svjetlo. Zatim je dovukla neto to je izgledalo kao baldahin na kotaima. Tako ga je smjestila da je divan osta.o u sjeni, a Sybil se nala u dubokom polumraku usred ionako priguenog svjetla sobe. - Previe svjetla teti potpunom transu objasnila je. - Mislim da smo sad spremni, Bella? Bella je iza~la iz sjene. Dvije su ene dole do mene. Desnom rukom Thyrza je uzela moju lijevu. Lijevom ruku uzela je Bellinu desnu, a Bellina je lijeva ruka pronala moju desnu. Thyrzina ruka je bila suha i tvrda, Bellina je bila hladna i kao bez kostiju - bilo je kao da drim pua balavca i stresoh se od gadenja. Mora da je Thyrza dodirnula neki prekida, jer se sa stropa zaula tiha glazba. Prepoznao sam Mendelsohnov pogrebni mar. - Mizanscena - rekoh u sebi prilino podrugljivo. - Lani sjaj! - Bio sam hladan i kritian, ali ipak svjestan nadiranja nekog neelje . nog emocionalnog reagiranja. 218 Glazba je prestala. Nastupilo je dugo iekivanje. Cuo sam samo zvuk disanja. Bellinog neto oteanog, Sybilinog dubokog i pravilnog. I tada, iznena~ia, Sybil progovori. MeQutim, ne svojim vlastitim glasom. Bio je to dubok muki glas, posve razliit od njezinog afektiranoga govora. Imao je guturalan strani naglasak. - Ovdje sam - rekao je glas. Moje ruke se osl'obodie. Bella se povukla u sjenu. Thyrza ree: - Dobro vee. Je li to Macandal? - Ja sam Macandal. Thyrza je otila do divana i odvukla zatitni baldahin. Blago svjetlo prelije se Sybilinim licem. inilo se da duboko spava. U poinku joj je lice izgledalo sasvim drugaije. Bore su se izgladile. Izgledala je mnogo mlaQe. Gotovo bi se moglo rei da je bila lijepa. Thyrza progovori: - Jesi li spreman, Macandal, da se pokori mojim eljama i mojoj volji? Nov dubok glas odvrati`. - Jesam. - Hoe li za~ititi tijelo koje lei ovdje i u kojem se sad nalazi od svih fizikih povreda i zala? Hoe li posvetiti njegove vitalne snage mojoj namjeri, da sQ te namjere mogu ostvariti preko njega? - Hou. - Hoe li uiniti da smrt prode preko ovog tijela, potujui one prirodne zakone koji se mogu nalaziti u tijelu primaoca? 219 ''~! - Smrt mora biti poslana da izazove smrt. Bit e tako. Thyrza se povukla korak unatrag. Pribliila se Bella i dodala joj nekakvo raspelo. Thyrza ga je stavila na Sybiline grudi u obrnutom poloaju. Tada je Bella donijela staklenu cjevicu. Thyrza istrese nekoliko kapi iz nje na Sybilino elo i razmae ih prstom. Opet mi se uinilo da je napravila oblik preokrenutog kria. - Sveta voda iz katolike crkve u Garsingtonu - kratko mi je objasnila. Glas joj je bio sasvim obian i to, premda je trebalo razbiti aroliju, nije tako djelovalo. Samo je itavu stvar uinilo jo vie uznemirujuom. Napokon je donijela onu stranu egrtaljku koju smo ve vidj~li. Stresla ju je tri puta i zatim obavila Sybilinu ruku oko nje. Povukla se natrag i rekla: - Sve je spremno. Bella je ponovila rijei: - Sve je spremno . . . Thyrza mi se obratila tihim glasom: - ini mi se da niste previe impresionirani, zar ne, ovim ritualom? Neki nai posjetioci jesu. Za vas je to, rekla bih, pogansko nerazumno oboavanje . . . Ali nemojte biti tako sigurni. Ritual obrazac rijei i fraza posveenih vremenom i upotrebom, ima utjecaje na ljudski duh. Sto izaziva masovnu histeriju gomile? Ne znamo tono.

Ali to je fenomen koji postoji. Ovakvi starodrevni obiaji, oni igraju neku ulogu - neophodnu ulogu, mislim. 220 Bella je napustila sobu. Sad se vratila, nosei bijelog kokota. Bio je iv i borio se da se oslobodi Klekla je na pod i bijelom kredom poela crtati znakove oko posude za eravicu i bakrene zdjele. Postavila je kokota s kljunom na bijeloj vijugavoj liniji oko zdjele i on je ostao tamo ne miui se. Nacrtala je jo znakova, pjevajui dok je to inila dubokim guturalnim glasom. Rijei su mi bile nerazumljive, ali dok je kleala i savijala se oito se dovodila do vrhunca nekakve obscene ekstaze. Gledajui me, Thyrza je rekla: - To vam se ne sviQa previe? Ovo je staro, znate, vrlo staro. aranje da se dovede smrt, prema starim uputama koje su se prenosile s majke na keri. Nisam mogao shvatiti Thyrzu. Nije uinila nita da pojaa utjecaj na moja osjetila koji je Bellina grozna predstava mogla izazvati. inilo se da namjerno uzima ulogu komentatora. Bella prui ruke prema posudi za eravicu i pojavi se treperavi plamen. Pokropila je neim vatru i teak miris ispuni zrak. - Spremni smo - kaza Thyrza. Kirurg, pomislio sam, uzima skalpel . . . Otila je do predmeta za koji sam mislio da je radio. Otvori ga i ja ugledah neku vrlo kompliciranu elektrinu napravu. Pokretala se poput trolejbusa i ona je polako i paljivo dogura u blizinu divana. 221 Nagnula se nad nju podeavajui kontrole, mrmljajui za sebe: - Kompas, sjever-sjevero-istok . . . stupnjevi . . . sad je dobro. Uzela je rukavicu i stavila je u odreQeni poloaj, upalivi iza nje malo ljubiasto svjetlo. Tada progovori nepokretnoj spodobi na. divanu: - Sybil D~iana Helen, osloboQena si svojeg smrtnog oklopa i duh Macandal garantira ti sigurnost. Slobodna si da bude jedno s vlasnikom ove rukavice. Kao i kod svih ljudskih bia, njezin cilj u ivotu je smrt. Nema druge krajnje zadovoljtine osim smrti. Jedino smrt rjeava sve probleme. Jedino smrt daje istinski mir. Svi veliki su to znali. Sjeti se Macbetha. Nakon groznice nepostojana ivota on e spavati. Sjeti se ekstaze Tristana i Izolde. Ljubav i smrt. Ljubav i smrt. Ali najvea od svega je smrt . . . Rijei su zvonile, odjel~ivale, ponavljale se - veliki stroj u kutiji poeo je proizvoditi dubok zvuk, aruljice su zasvijetlile - osjetio sam se omamljenim, ponesenim. Ovo, osjetio sam, nije neto emu bih se i dalje mogao rugati. Thyrza je, oslobodivi svoje moi, drala figuru na divanu potpuno zarobljenom. Koristila ju je. Koristila je za definitivan kraj. Neodredeno sam shvatio zato je gospoa Oliver bila prestraena, zato se bojala ne Thyrze, ve prividno budalaste Sybil. Sybil je ima~a mo, priroQen dar, bez veze s razumom ili intelektom; to je bila fizika mo, sposobnost da se odijeli od tijela. A, tako odije 222 ljena, njezina svijest nije bila njezina, nego Thyrzina. A Thyrza je koristila ovo svoje privremeno vlasnitvo. - Da, a kutija? Gdje je mjesto kutiji? I iznenada se sav moj strah prenio na kutiju! Kakva se Qavolska tajna odvija njezinim posredstvom? Moe li sadrati kakve fiziki proizvedene zrake koje djeluju na elije mozga? Mozga odredene osobe? Thyrzin glas je nastavio: - Slaba toka . . . uvijek postoji slaba toka . . . duboko u tkivu mesa . . . Kroz slabost dolazi snaga - snaga i mir smrti . . . Prema smrti - polako, prirodno, prema smrti - istinski put, prirodan put. Tkiva tijela pokoravaju se svijesti . . . Naredi im . . . Naredi im . . . Prema smrti . . . Smrt, pobjednik . . . Smrt . . . uskoro . . . vrlo brzo . . . Smrt . . . Smrt . . . SMRT! Glas joj se podie u visok snaan vrisak . . . A od Belle dopre drugi straan ivotinjski zvuk. Ustade, no zabljesnu . . . kokot strano

zakrijeti . . . Krv iknu u bakrenu zdjelu. Bella dotri, nosei zdjelu. Zaurla: - Krv . . . Krv . . . KRV! Thyrza izvue rukavicu ~iz naprave. Bella je uze, umoi je u krv i vrati Thyrzi, koja je opet stavi na mjesto. Bellin glas opet se podie u visok ekstatian povik: - Krv . . . krv . . . krv! Trala je oko posude za eravicu, zatim pade na pod grei se. Vatra zatreperi i ugasi se. 223 Bilo mi je strano zlo. Nita ne videi, grevito drei naslon stolca, inilo se da mi glava leti u prostor... Zauh kljocanje i zvuk naprave umuknu. Tada se podie Thyzin glas, jasan i sabran. - Stara magija i nova. Staro znanje vjere, novo znanje nauke. Zajedno, ona e prevladati . . . 224 Osamnaesto poglavlje PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA - Pa, kako je bilo? - upita Rhoda eljno kad smo bili za dorukom. - Oh, uobiajene stvari - rekoh nonalantno. Bio sam neugodno svjestan Despardova pogleda. Pronicav ovjek. - Pentagrami nacrtani na podu? - Mnogo njih. - I bijeli pjetlii? - Naravno. Oni su bili Bellin dio zabave. --- Bilo je i transa? - Upravo kao to kae. Rhoda je bila razoarana. - ini se da ti je to bilo prilino dosadno rekla je rastuenim glasom. Rekoh da su to uglavnom bile znane stvari. U svakom sluaju, zadovoljio sam znatielju. Kasnije, kad je Rhoda otila u kuhinju, Despard mi ree: - Potreslo te malo, zar ne? - Pa... 15 Kod bijelog konja 225 Nastojao sam cijelu stvar prikazati olako, ali ; Desparda nije balo lako zavarati: Stoga polako rekoh: - Bilo je, na neki naan, prilino neugodno. Kirnnuo je. - ovjek zapravo ne vjeruje u to - rekao je. - Ne s razumnim dijelom svijesti. Ali te stvari imaju odreQeno djelovanje. Vidio sam mnogo toga u istonoj Africi. Tamonji vraevi imaju stranu vlast nad ljudima, i ovjek mora priznati da se dogaHaju udne stvari koje se ne mogu objasniti ni na koji razuman nain. - Smrtni sluajevi? - Oh, da! Ako ovjek zna da je predodreden da umre, on umire. - Snaga sugestije, pretpostavljam. - Vjerojatno. - Ali misli da to nije sve? - Da, mislim da nije. Postoje sluajevi koje je teko objasniti bilo kojom naom zapadnjakom teorijom. Obino ne djeluje na Evropljane, premda znam i takve sluajeve. Ali ako je vjerovanje u neijoj krvi, dogodit e se! - zavrio je. - Slaem se s tobom da nije mogue sve objasniti - rekoh zamiljeno. - udne se stvari doga6aju ak i u ovoj zemlji. Bio sam jednog dana u bolnici u Londonu. Dola je neka djevojka - sluaj neuroze, alila se na strane bolove u kostima, rukama itd. Nisu mogli nita pronai. Sumnjali su da je rtva histerije. Doktor joj je rekao da bi se moda mogla izlijeiti uarenim tapom koji bi joj povlaili uz ruku. Pitao je hoe li to pokuati. Pristala je. Okrenula je gla 226 vu i preokretala oima. Doktor je uronio stakleni tapi u hladnu vodu i povlaio ga uz unutranji dio njezine ruke. Djevojka je vritala kao da je u agoniji. R,ekao je, uSad e vam biti dobro.cc Odgovorila je, Nadam se, ali bilo je strano. Peklo je.<c udno je bilo ne to to je vjerovala da su je palili, ve to joj je ruka zaista bila spaljena. Meso je stvarno bilo prekriveno mje ; huriima gdje god ga je dodirnuo tapi. - Je li bila izlijeena? - upitao je Despard znatieljno. - Jest. Neurftis, ili to je ve bilo, nije se vie nikad pojavio. Ali morali su joj izlijeiti ( opeenu ruku.

- Neobino - kaza Despard. - I znaajno, ne misli li? - I sam je doktor bdo zapanjen. j - Kladim se da je bio . . . - Znatieljno me pogledao. - Zato si zapravo toliko elio ii na onu seansu prole veeri? Slegnuh ramenima. ; - One su me tri ene zaintrigirale. Htio sam vidjeti kakvu e predstavu izvesti. Despard nije vie nita rekao. Mislim da mi nije vjerovao. Kao to sam rekao, bio je pronicav ovjek. Nakon toga sam otiao do upnog dvora. Vrata su bila otvorena ali inilo se da nema nikoga u kui. Otiao sam u sobicu u kojoj se nalazio telefon i nazvao Ginger. c~inilo mi se da je prola itava vjenost prije nego zauh njezin glas. is 227 - Halo! - Ginger! - Oh, to ste vi! Sto se dogodilo? - Jeste li dobro? - Naravno da sam dobro. Zato ne bih bila? Oblie me valovi olakanja. S Ginger se nije dogodilo nita loe. Njezin poznati izazovan nain potpuno me umirio. Kako , sam uope mogao pomisliti da bi gomila besmis lica mogla povrijediti tako normalnu osobu kakva je Ginger? - Samo sam mislio da ste moda loe sanjali ili neto slino - rekoh neuvjerljivo. - Dobro, nisam. Oekivala sam da hou, ali dogodilo se samo to da sam etala po sobi i pitala se osjea.m li da mi se dogada neto po sebno. Osjetila sam se zaista goto.vo indignira- ' nom zbog toga to mi se nita ne dogada . . . Nasmijah se. - Ali hajde, recite mi - kaza Ginger. - ~to je bilo? - Nita previe neobino. Sybil je leala na purpurnom divanu i pala u trans. Ginger se slatko nasmijala. - Je li? Izvanredno! Je li leala na crnom barunu i bila bez odjee? - Sybil nije Madame de Montespan. I to nije bila crna misa. Zapravo je Sybil nosila prilino mnogo odjee paunove boje s izvezenim simbolima. - Zvui mnogo prikladnije i nalikuje Sybil. to je radila Bella? 228 - To je zaista bilo prilino surovo. Ubila je bijelog kokota i uronila vau rukavicu u krv. - Oo - runo . . . I to jo? - Mnogo stvari - rekoh. Mislio sam da dobro prenosim dogaQaje. Nastavih: - Thyrza mi je prikazala itavu vreu trikova. Pozvala je duha Macandal mu je, mislim, bilo ime. I bilo je obojenog svjetla i pjevanja. itava stvar bi vjerojatno impresionirala neke ljude, i dobrano ih prestraila. - Ali vas nije prestraila? - Bella me je malo prestraila - odgovorih. - Imala je prilino opasan no i pomislio sam da bi mogla izgubiti glavu i dodati me kokotu kao drugu rtvu. Ginger je bila ustrajna: - Nije vas prestrailo nita drugo? - Takve stvari ne utjeu na mene. - Zato ste onda osjetali takvo Iolakanje kad ste uli da sam dobro? - Pa, jer . . . - Stao sam. - U redu - kaza Ginger posluno. - Ne morate odgovoriti na ovo. I ne morate se pretvarati i zatakavati stvari. Neto vas je impresioniralo. - Samo, mislim, to to su one ~- Thyrza, mislim - bile tako sigurne u rezultat. - Sigurne da ono o emu ste mi priali moe stvarno ubiti ovjeka? Gingerin glas je odavao nevjericu. - Glupo je - priznah. - Je li i Bella bila sigurna? Razmislio sam. 229 - Mislim da je Bella samo uivala u ubijanju kokota i zapadanju u

stanje orgije i bolesne mate - rekoh. - uti je kako stenje Krv . . . krv bio je zaista doivljaj. - Htjela bih da sam to ula - kaza Ginger sa aljenjem. - Bilo bi mi drago da jeste. Iskreno, bila je to prava predstava. - Sad vam je dobro, zar ne? - upita Ginger. - Kako to mislite dobro? - Niste se dobro os jeali kad ste me nazvali, a1i sad ste u redu. Imala je sasvim pravo. Zvuk njezina vedra normalnog glasa uinio mi je uda. Potajno sam ipak skidao ~eir Thyrzi Grey. Premda je itava stvar moda bila besmislica, zarazila me je sumnjom i strepnjom. Ali sad nita nije bilo vano. Ginger je bila dobro, nije ak ni loe sanjala. - to emo sad napraviti? - upitala je. - Hou li ostati ovdje jo tjedan ili dva? - Ako elim pokupiti sto funti od gospodina Bradleyja, onda svakako. - Svakako ete pokupiti, makar to bilo posljednje to ete uiniti . . . Hoete li i dalje ostati kod Rhode? - Neko vrijeme. Tada u preseliti u Bournemouth. Telefonirat ete mi svak~i dan, zapamtite, ili u ja zvati vas, to je bolje. Sad telefoniram iz upnog ureda. - Kako je gospoa Dane Calthrop? - U velikoj formi. Usput, rekao sam joj sve 0 ovome. 230 - Mislfla sam da hoete. Dobro, za sada do viQenja. ~ivot e biti vrlo dosadan idui tjedan i1i dva. Ponijela sam neto posla - i mnogo knjiga koje ovjek uvijek namjerava proitati ali nikad nema vremena. - to misle u vaoj galeriji? - Da sam na krunom putovanju. - Ne elite li da ste stvarno tamo? Zaista ne - kaza Ginger. Glas joj je bio malo udan. - Nije vam se pribliio nikakav sumnjivi tip? - Samo ono to se moglo oekivati. Mljekar, ovjek koji oitava plinomjer, ena koja me je pitala kakve lijekove i kozmetiku upotrebljavam, ovjek koji je tra~io da potpiem peticiju protiv atomskih bombi i ena koja je traila prilog za slijepe. Oh, i razn~i portiri s katova. Vrlo korisno. Jeda,n mi je popravio osigura. - ini se dovoljno bezopasno - komentirao sam. - to ste oekivali? - Zapravo ne znam. elio sam, pretpostavljam, neto protiv ega bih se mogao boriti. Ali crtve Bijelog konja umrle su zbog vlastite slobodne volje . . . Ne, rije slobodan nife bila prava. Sjeme psihike slabosti u njima razvilo je proces koji mi nije bio razumljiv. Ginger je odbacila moju sumnju da se radilo o lanom slubeniku plinare. - Imao je originalna uvjerenja - rekla je. - Tra~ila sam da mi poka~e! Samo se popeo na 231 Ir ljestve u kupaonici, proitao brojeve i zapisao ih. On je prevelik da bi i dodirnuo pipe i zatvarae za plin. I mogu vas uvjeriti da nije usmjerio dovod plina u moju spavau sobu. Ne, Bijeli konj ne radi sa sluajnim isputanjem plina - ne rade nita tako konkretno! - Oh, imala sam jo jednog posjetioca, kaza Ginger. - Vaeg prijatelja, doktora Corrigana. Ugodan je. - Pretpostavljam da ga je poslao Lejeune. - ini se da misli kako se mora pridruiti zbog imena. ivjeli Corrigani! Spustio sam slualicu, mnogo vedriji. Vratio sam se i naao Rhodu na travnjaku s jednim od njezinih pasa. Tiljala ga je nekakvom mau. - Veterinar je upravo otiao - rekla mi je. - Kae da je to liaj. Vjerujem da je strano zarazno. Ne bih htjela da zahvati djecu, ili druge pse. - Ili ak odrasle - dodao sam. - Oh, obino prelazi na djecu. Hvala bogu da su itav dan u koli. Budi mirna, Sheila. Nemoj se koprcati. - Ova mast djeluje tako da otpadne dlaka nastavila je. - Neko vrijeme

ostaju gola mjesta, ali dlaka opet naraste. Kimnuo sam, ponudio pomo i bio odbijen, na emu sam bio zahvalan, pa odoh dalje. Nevolja je na selu, uvijek sam rnislio, to rijetko pastoje vie od tri smjera kamo biste mogli otii u etnju. U Much Deepingu moete pobi ili Garsington Roadom, ili cestom za Long 232 Cottenham ili Shadhanger Laneom do glavne ceste London-Bournemouth udaljene dvije milje. Do danas sam ve etao cestama Garsington i Long Cottenham. Na redu je bio Shadhanger Lane. Krenuo sam i putem mi je pala na pamet jedna misao. Ulaz u Priors Court bio je uz Shadhanger La.ne. Zato da ne odem posjetiti gospodina Venablesa? to sam vie razmiljao o toj ideji, sve mi se vie sviQala. U tome nee biti niega sumnjivog. Kad sam ranije bio ovdje, fthoda me odvela k njemu. Bit e lako i razumljivo ponovo doi i zamoliti da mi pokae neke predmete za koje ranije nije bilo dovoljno vremena da ih dobro pogledam i uivam u njima. Bilo je u najmanju ruku vrlo interesantno to je onaj - kako se zove . . . Ogden? . . . Osborne? - prepoznao Venablesa. Premda je, prema Lejeuneu, bilo sasvim nemogue da onaj ovjek bude Venables, zbog njegove invalidnosti, ipak je bilo zanimljivo to se pogreka odnosila na ovjeka koji ivi ba u ovom kraju i koji, moralo se priznati, karakterom odlino odgovara. Bilo je neega misterioznog u vezi s Venablesom. Osjetio sam to od prvog trenutka. Bio je, sigurno, vrlo inteligentan. I bilo je neega u njemu - koju bih rije upotrijebio? - Nametnula mi se rije lukav. Grabeljiv - destruktivan. ovjek vjerojatno suvie pametan da bi sam ubijao, ali ovjek koji bi mogao organizirati ubijanje vrlo spretno kad bi to htio. 233 U tom smislu Venables je izvrsno odgovarao ulozi. Vrhunski um iza scene. Ali onaj apotekar, Osborne, tvrdio je da je vidio Venablesa kako hoda ulicom u Londonu. Budui da je to bilo nemogue, identifikacija je bila bezvrijedna, a injenica da je Venables ivio u blizini Bijelog konja nije znaila nita. Ipak, pomislio sam da bih elio jo jednom pogledati gospodina Venablesa. Stoga sam uao na imanje i krenuo pola milje dugim vijugavim putom. Isti mi je sluga otvorio vrata i rekao da je gospodin Venables kod kue. Ispriavi se to me ostavlja u predvorju, Gospodin Venables se ne osjea uvijek dovoljno dobro da bi primio posjetiocecc, otiao je i vratio se nekoliko minuta kasnije s porukom da e gospodinu Venablesu biti vrlo drago to me vidi. Venables me vrlo srdano pozdravio, kreui se prema meni u svojoj stolici i zaeljevi mi dobrodolicu kao da smo stari prijatelji. - Vrlo lijepo od vas to ste me doli pogledati, dragi moj mome. uo sam da ste opet ovdje i htio sam veeras nazvati nau dragu Rhodu i rei joj da opet svi dodete ovamo na ruak ili veeru. Ispriao sam se to sam ovako upao, ali rekoh da je to bio iznenadan poriv. Bio sam u etnji, prolazio kraj njegova imanja i odluio da uQem bez poziva. - Zapravo - rekoh - strano bih volio jo jednom vidjeti vae mongolske minijature. Ni 234 sam imao ni priblino dovoljno vremena da ih dobro pogledam onaj put. - Naravno da ndste. Drago mi je da vam se sviQaju. Tako izvanredni detalji. Na je razgovor poslije toga bio potpuno tehniki. Moram priznati da sam silno uivao u paljivom promatranju nekih zaista izvanrednih stvari koje je imao. Unijeli su aj i inzistirao je da mu se pridruim. aj nije moj najdrai obrok, ali uivao sam u dimljenom kineskom aju i finim alicama u kojima je bio posluen. Bilo je vrueg prenca s maslacem i sardinama i sonih kolaa sa ljivama napravljenih na staromodan domai nain, to me vratilo u doba kad sam kao djeak pio aj kod

svoje bake. - Domae - rekoh s odobravanjem. - Naravno! I~upljeni kolai nikad ne ulaze u ovu kuu! - Imate izvrsnog kuhara, znam. Nije li vam teko zadrati poslugu na selu, tako daleko od zbivanja kako ste v~i ovdje? Venables je slegnuo ramenima. - Moram imati najbolje. Inzistiram na tome. Naravno, mora se dobro platiti! Ja plaam. Tu se pokazala itava njegova prirodena arogancija. Rekoh suho: - Ako je netko dovoljno bogat da si to moe dozvoliti, to sigurno rjeava mnoge probleme. - Sve ovisi, znate, o tome to ovjek eli od ivota. Ako su neije elje dovoljno jake . . . to je zapravo vano. Tako mnogo ljudi zaraQuje novac a da uope nemaju pojma to ele od nje 235 ga. Kao rezuliat, nadu se zarobljeni onim to bismo mogli nazvati strojem za pravljenje novca. Oni su robovi. Odlaze u svoje urede rano i vraaju se kasno; nikad ne prestaju da bi mogli uivati. I to dobivaju? Vee automobile, prostranije kue, skuplje ljubavnice ili ene - i, dozvolite mi da kaem, jae glavobolje. Nagnuo se naprijed. - Samo gomilanje novca - to je sve, poeta.k i kraj, za veinu bogatih ljudi. Ulau ga u jo vea poduzea, zaraduju jo vie novca. Ali zato? Zastanu li ikada da bi se upitali zato? Oni ne znaju. - A vi? - upitah. - Ja - nasmijeio se. - Ja sam znao to elim. Potpunu dokolicu u kojoj u moi ponirati u lijepe stvari ovoga svijeta, prirodne i umjetne. Budui da u posljednje vrijeme ne mogu otii i gledati ih u njihovoj prirodnoj okolini, dao sam da mi ih donesu sa svih strana svijeta. - Ali ipak je potrebno imati novac da bi se to moglo uiniti. - Da, ovjek mora planirati svoje poteze, a to ukljuuje prilino mnogo planiranja - ali nije potrebno, danas zaista nije potrebno bavdti se tekim poslovima. - Ne znam da li vas potpuno razumijem. - Ovo je svijet promjena, Easterbrook. Uvijek je bio, ali danas su pmmjene mnogo bre. Tempo se ubrzao, ovjek mora znati iskoristiti to. - Svijet koji se mijenja - rekoh zamiljeno. - To otvara nove vidike. 236 S - Bojim se, znate - rekoh ispriavajui se i - da govorite ovjeku ije je lice okrenuto pre ma prolosti, a ne budunosti. ; Venables slegnu ramenima. I - Budunost? Tko je moe predvidjeti? Ja govorim o sadanjosti - o danas - o neposrednom trenutku! Ne zanima me nita drugo. Nove tehnike su ovdje da bismo ih koristili. Ve imamo strojeve koji nam mogu odgovoriti na pitanje za nekoliko sekundi, u usporedbi sa satima i danima ljudskoga rada. - Kompjutori? Elektronski mozgovi? ; - Takve stvari. - Hoe li jednom strojevi zauzeti mjesto ' ljudi? - Ljudi, da. Ljudi koji su samo jedinke ljudy ske snage, htjedoh rei. Ali ovjeka, ne. Mora po' stojati ovjek Upravlja, ovjek Mislilac, koj~i izraduje pitanja za strojeve. Zakimah sumnjiavo glavom. - ovjek, Supermen? - U glasu mi se osjetila blaga poruga. - Zato ne, Easterbrook? Zato ne? Sjetite se, znamo - ili poinjemo saznavati - neto 0 ovjeku kao ljudskoj ivotinji, Postupak koji se, katkada netono, naziva pranjem mozga, otvorio je bezgranino zanimljive mogunosti u tom smjeru. Ne samo tijelo, ve i razum ljudi reagira na stanovite stimulanse. - Opasna doktrina - rekoh. - Opasna? ; - Opasna za uene ljude. Venables slegnu ramenima. 237 - itav je ivot opasan. Mi to zaboravljamo, mi koji smo odgojeni u jednom od malih depova civilizacije. Jer to je sve to civilizacija zapravo jest, Easterbrook. Mali dep uudi tu i tamo koji su se

sakupili da bi se medusobno zatatili i koji su zato u stanju da nadmudre i kontroliraju Prirodu. Oni su pobijedili dunglu, ali ta je pobjeda samo privremena. U bilo kojem trenutku, dungla e opet jednom preuzeti upravljanje. Nekadanji ponosni gradovi sad su samo hrpe zemlje, zarasli u bujnu vegetaciju, i i.xijedne kolibe ljudi koji se samo uspijevaju odrati na ivotu, nita vie. ivot je uvijek opasan, nemojte to nikad zaboraviti. Na kraju e ga, moda, unititi ne samo velike prirodne sile, nego i djelovanje naih vlastitih ruku. U ovom smo trenutku vrlo blizu tome . . . - Nitko to ne moe porei, zaista. Ali zanima me vaa teorija o moi - moi razuma. - Ah, to - Venables se iznenada priinio zbunjenim. - Moda sam pretjerivao. Ova njegova nelagoda i djelomino povlaenje od prijanje tvrdnje uinilo mi se zanimljivim. Venables je bio ovjek koji je mnogo ivio sam. ovjek koji ivi sam razvija potrebu da govori - nekome - bilo kome. Venables je govorio meni, i moda to nije bilo pametno. - ovjek Supermen - rekoh. - Znate, zapravo ste mi objasnili jednu modernu verziju ove ideje. - Nema u tome niega novog, zaista. Formula za Supermena vrlo je stara. itave su fdlozofije graHene na njoj. 238 - NaTavno. Ali ini mi se da je va Supermen - Supermen s jednom razlikom . . . ovjek koji moe upotrijebiti mo a da se to nikad ne sazna. ovjek koji sjedi u svojoj stolici i povlai konce. Gledao sam ga dok sam to govorio. Smijeio se. - Pripisujete li meni tu ulogu, Easterbrook? ~elio bih da je zaista tako. ovjeku je potrebna neka kompenzacija za - ovo! Ruka mu je dotakla pokriva na koljenima. U glasu mu se osjetila iznenadna otra gorina. - Neu vam ponuditi svoje saaljenje - re koh. - Saaljenje donosi vrlo malo dobra ovjeku u vaem poloaju. Ali dopustite mi da kaem da biste vi, kad bismo zamiljali takvu osobu ovjeka koji nepredvidive tragedije moe pretvoriti u trijumf po mojem miljenju, bili tono takav tip. Veselo se nasmijao. - Vi mi laskate. Ali bilo mu je drago, vidio sam to. - Ne - rekoh. - Upoznao sam dosta ljudi u ivotu da bih mogao prepoznati neobinog, posebno nadarenog ovjeka, kad ga sretnem. Bojao sam se otii predaleko; ali moe li se, zapravo, ikada ii predaleko s laskanjem? Porazna misao! ovjek to mora uzeti k srcu i izbjei vlastite zablude. - Pitam se - rekao je zamiljeno - zato ste to za.pravo rekli? Zbog svega ovoga? - Zaokruio je rukom po sobi. 239 - To je dokaz - kazah - da ste bogat ovjek koji zna pametno kupovati, koji ima ukusa i znanja. Ali mislim da u tome ima jo neega osim obinog posjedovanja. Odluili ste sakupiti lijepe i zanimljive stvari i praktiki ste dali naslutiti da do njih niste doli uz pomo tegobnog rada. - Sasvim tono, Easterbrook, sasvim tono. Kao to sam rekao, samo se budale mue. Treba misliti, isplanirati akcije do u najmanju pojedinost. Tajna svih uspjeha je neto sasvim jednostavno, ali to treba smisliti! Neto jednostavno. ovjek razmilja o tome, poinje to provoditi i evo nas! Zurio sam u nj. Neto jednostavno, neto tako jednostavno kao uklanjanje ne~eljenih osoba? Zadovoljenje potrebe. Akcija izvrena bez opasnosti za bilo koga osim za rtvu. A isplanirao ju je gospodin Venables u svojoj invalidskoj stolici; sa svojim velikim kukastim nosom kao u ptice grabljivice i izboenom Adamovom jabuicom koja se mie gore-dolje. A izvrilac je - tko? Thyrza Grey? Promatrao sam ga dok sam govorio: - Sav taj razgovor o daljinskom upravljanju podsjetio me na neto to je rekla ona neobina Thyrza Grey. - Oh, naa draga Thyrza! - Ton mu je bio miran, blag (ali jesam li primijetio slabi trzaj obrve? ) . - Kakvih li gluposti to to govore ove tri drage dame! I one to vjeruju, znate li, one to zaista vjeruju. Jeste li ve bili - uvjeren sam da

240 e nastojati da dodete - na jednoj od onih njihovih smijenih seansi? Malo sam oklijevao nastojei brzo odluiti to bih trebao rei. - Jesam - rekoh - bio sam na seansi. - I ustanovili ste da je to velika besmislica? I1i ste bili impresionirani? Izbjegavao sam njegov pogled i nastojao na najbolji mogui nain prikazati ovjeka kojemu je nelagodno. - Ja - ovaj, naravno, nisam zapravo ni u to povjerovao. I3oimale su se vrlo iskrenima, ali . . . - Pogledao sam na sat. - Nisam imao pojma da je tako kasno. Moram pouriti natrag. Moja- e se sestrina pitati gdje sam. - Razveselili ste jednog invalida ovog dosadnog poslijepodneva. Pozdravite Rhodu. Moramo se dogovoriti za jo jedan ruak uskoro. Sutra idem u Landon. Ima jedna zanimljiva prodaja kod Sothebyja. Srednjovjekovna francuska slonovaa. Izvanredno! Svidjet e vam se, siguran sam, ako ih uspijem dobiti. Rastali smo se u ovom prijateljskom tonu. Je li u njegovim oima bilo uivanja i zluradosti kad je primijetio da se osjeam neugodno povodom seanse? Mislio sam da jest, ali nisam mogao biti siguran. Osjetio sam kako je sasvim mogue da ve izmiljam stvari. 16 Kod bijelog konja 241 Devetnaesto pogiavlje PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Izaao sam u kasno poslijepodne. Ve se spustio mrak i kako je nebo bilo oblano, kretao sam se prilino nesigurno niz krivudavi prilaz. Jednom sam se okrenuo i pogledao osvijetljene prozore kue. inei to, stao sam na travu pored ljunka i sudario se s nekim tko je iao u supratnom smjeru. ovjek je bio nizak, vrste graQe. Izmijenili smo isprike. Glas mu je bio bogati duboki bas, a ton cjepidlaki iznijansiran. - Oprostite . . . - Nita, nita. To je bila moja pogreka, uv j eravam vas . . . - Nikad prije nisam bio ovdje - objasnio sam - pa ne znam dobro put. Trebao sam ponijeti bateriju. - Dopustite mi. Stranac je izvukao bateriju iz depa, upalio je i dodao mi. U njezinu sam svjetlu vidio da je to ovjek srednjih godina, okrugla kerubinska lica s crnim brkovima i naoalama. Imao je na sebi kvalitetan taman kini ogrta i na prvi se pogled moglo rei da je to vrlo ugledan ovjek. 's 243 Ipak, zapitao sam se zato sam nije upotrijebio bateriju kad ju je ve imao sa sobom. - Ah - rekoh pril.ino idiotski - vidim. Siao sam s puta. Popeh se natrag na stazu i ponudih da mu vratim bateriju. - Sad mogu slijediti put. - Ne, ne, molim vas da je zadrite dok ne stignete do izlaza. - Ali vi - vi idete u kuu? - Ne, ne: Idem istim putem kao i vi. Ovaj . . . niz stazu. I zatim do autobusne stanice. Hvatam autobus za Bournemouth. - Ah tako - rekoh, te nastavismo put zajedno. inilo se da je mojem pratiocu pomalo neugodno. Pitao je idem li i ja na autobusnu stanicu. Rekoh da boravim ovdje u blizini. Opet smo neko vrijeme utjeli i osjetio sam kako nelagodnost mojeg pratioca raste. Pripadao je ljudima koji se ne vole nai u nezgodnu poloaju. - Bili ste u posjeti kod gospodina Venablesa? - upitao je proistivi grlo. Rekoh da je tako, dodavi: - Mislio sam da ste i vi krenuli prema kui? - Nisam - odgovorio je. - Ne . . . Zapravo . . . - Zastao je. - ~ivim u Bournemouthu, zapravo u blizini Bournemoutha. Upravo sam se tamo uselio u malu kuu. Osjetih nejasan nemir. ~to sam nedavno uo o kuici u Bourrlemouthu? Dok sam se pokuao sjetiti, moj pratilac, kojem je postalo jo ne 244

ugodnije, konano je osjetio potrebu da progovori. - Sigurno mislite da je to vrlo udno priznajem, naravno, da jest udno naii na nekoga kako tumara neijim zemljitem ako ovaj . . . ta osoba ne pozna vlasnika kue. Moje razloge je donekle teko objasniti, premda vas uvjeravam da ih imam. Mogu vam samo rei da, iako sam se tek nedavno doselio u Bournemouth, da sam ovdje dobro poznat i mogao bih pozvati nekoliko uglednih stanovnika koji e posvjedoiti o mojoj osobi. Zapravo, ja sam apotekar i nedavno sam prodao apoteku u Londonu i povukao se u mirovinu u ovaj kraj, koji sam uvijek smatrao vrlo ugodnim, zaista vrlo ugodnim. Odjednom mi je sinulo. Mislio sam da znam tko je ovaj mali ovjek. U meduvremenu je on nastavljao punim zamahom. . - Zovem se Osborne. Zachariah Osborne, i kao to kaem, imam - imao sam - vrlo zgodnu apoteku u Londonu, Barton Street, Paddington Green. Bio je to posve pristojan kraj u doba mojeg oca, ali alosno je kako se sad promijenio - oh da, vrlo se promijenio. Srozao se. Uzdahnuo je i zakimao glavom. Zatim se ponovo vratio na temu. - To je kua gospodina Venablesa, zar ne? Pretpostavlja,m - ovaj - da je on va prijatelj? - Ne bi se ba moglo rei pri jatel j - rekoh oprezno. - Sreo sam se s njim samo jednom prije ovog poslijepodneva, kad su me neki moji prijatelji odveli k njemu na ruak. - Ah da, shvaam . . . Da, tono. 245 Doli smo do izlaza. Gospodin Osborne je neodluno zastao. Vrataih mu bateriju. - Hvala - kazah. - Nema na emu. Bilo mi je drago. Ja . . . Zastao je, zatim rijei izletjee iz njega. - Ne bih htio da mislite . . . Mislim, tehniki, naravno, ja sam prolazio tudim zemljitem. Ali ne, uvjeravam vas, zbog bilo kakve prostake znatielje. Mora da vam se uinilo vrlo neobinim - taj moj poloaj - i da ste mogli svata pomisliti. Zaista bih elio objasniti, ovaj, rasvijetliti svoj poloaj. ekao sam. To mi se uinilo najboljim. Moja znatielja, prostaka ili ne, zasigurno je porasla. ~elio sam je zadovoljiti. Gospodin Osborne je utio oko minutu, tada se odluio. - Zaista bih vam elio objasniti, gospodine - ova j . . . - Easterbrook. Mark Easterbrook. - Gospodine Easterbrook. Kako rekoh, bio bih zahvalan na mogunosti da objasnim svoje prilino udno ponaanje. Ako imate vremena . . .? Ima samo pet minuta hoda do glavne ceste. Tamo je sasvim pristojna mala kavana, uz benzinsku pumpu blizu autobusne stanice. Moj autobus nee doi jo barem dvadeset minuta. Biste li mi dopustili da vam ponudim ~ alicu kave? Prihvatih. Krenusmo zajedno puteljkom. Gospodin Osborne je, zaboravivi na nelagodu, brbljao vedro o prednostima Bournemoutha, nje 246 govoj izvrsnoj klimi, koncertima i ugodnim ljudima koji tamo ive. DoQosmo do glavne ceste. Benzinska pumpa bila je na uglu, a autobusna stanica odmah iza nje. Mala je kavana bila ista i prazna, u kutu je sjedio samo jedan mladi par. Udosmo i gospoddn Osborne narui dvije kave i kolae. Tada se nagnu preko stola i dade si oduka. - Sve ovo je poteklo od sluaja o kojem je nedavno pisalo u novinama. Nije to bio neki senzacionalan sluaj, pa se nije pojavio u glavnim naslovima, ako je to pravi izraz. Odnosi se na katolikog upnika koji je ivio u dijelu Londona gdje imam - gdje sam imao - apoteku. Jedne su ga noi napali ~i ubili. Vrlo potresno. Takve se stvari previe esto dogaQaju u dananje vrijeme. Bio je, vjerujem, dobar ovjek, premda se ja sam ne slaem s rimokatolikom doktrinom. No bez obzira na to, moram objasniti zato to mene zanama. Policija je objavila da bi eljela razgovarati sa svakim tko je one noi vidio oca Gormana. Sluajno se dogodilo da sam stajao pred vratima svoje radnje one veeri oko osam sati i da sam vidio oca Gormana kako prolazi. Na kratkom razmaku slijedio ga je ovjek dovoljno neobina izgleda da

privue moju panju. Onda, naravno, nisam ni na to pomislio, a1i imam dobar dar zapaanja, gospodine Easterbrook, i imam obaaj zapamtiti kako ljudi izgledaju. To mi je zapravo hobi i neki ljudi koji su dolazili u moju apoteku bili su iznenadeni kad sam im rekao, Da, da, mislim da ste bili ovdje s nekim receptom prologa oujka?cc Drago im 247 je, znate, kad ih se sjetite. I dobro je za posao, otkrio sam. No, opisao sam policiji ovjeka kojeg sam vidio. Zahvalili su mi i to je bilo sve. - Sad dolazim do prilino zaudnog dijela svoje prie. Prije otprilike deset dana otiao sam na crkvenu proslavu u malo selo pri kraju staze kojom smo upravo proli. Moete zamisliti kakvo je bilo moje iznenaQenje kad sam ugledao istog tog ovjeka o kojem sam govorio. Mora da je imao, ili sam barem tako mislio, neku nesreu, jer se vozio u invalidskim kolicima. i~aspitao sam se o njemu i saznao da je bogati stanovnik mjesta po imenu Venables. Nakon dan ili dva razmiljanja, pisao sam policijskom slubennku kojem sam dao prvu izjavu. Doao je u Bournemouth - zove se inspektor Lejeune. On, mefiutim, nije bio uvjeren da se radi o ovjeku kojeg sam vidio one noi kad se dogodilo ubojstvo. Obavijestio me da je gospodin Venables oduzet ve nekoliko godina i da je to posljedica polija. Rekao je da me je sigurno zavela sluajna slinost. Gospodin Osborne je iznenada prekinuo prianje. Promijeao sam blijedu tekuinu ispred sebe i oprezno gutnuo. Gospodin Osborne je dodao tri kockice eera u svoju alicu. - Pa, ini se da je sad sve objanjeno rekoh. - Da - kaza gospodin Osborne - da . . . Glas mu je bio primjetno nezadovoljan. Tada se ponovo nagnuo naprijed, okrugla elava glava sjala mu je pod svjetlom arulje, a oi ispod naoala bile su gotovo fanatine . . . 248 - Moram jo neto objasniti. Dok sam bio djeak, gospodine Easterbrook, prijatelj moga oca, takoder apotekar, pozvan je da svjedoi u sluaju Jeana Paula Marigota. Moda se sjeate - otrovao je svoju enu Engleskinju - preparatom arsena. Oev prijatelj identificirao ga je na sudu kao ovjeka koji je dao krivo ime kad je preuzimao preparat. Marigot je osuden i objeen. To me se strano dojmilo - imao sam tada devet godina - koje je doba vrlo podlono dojmovima. Uvijek sam se nadao da u i ja jednom moda biti takav svjedok i da u omoguiti pobjedu pravde! Moda sam upravo tada poeo uiti kako da zapamtim lica. Priznat u vam, gospodine Easterbrook, premda e vam se to moda initi smijenim, da sam mnogo, mnogo godina sanjario o mogunosti da neki ovjek, elei se rijeiti svoje ene, ude u moju apoteku i kupi ono to mu treba. - Pretpostavljam, druga Madeleine Smith nabacio sam. - Tono. Na alost - uzdahnuo je gospodin Osborne - to se nije nikad dogodilo. Ili, ako se i dogodilo, takva osoba nije dovedena pred lice pravde. A to se dogada, vjerujem, mnogo ee nego li elimo vjerovati. Stoga je ova identifikacija, premda nije bila ono emu sam se nadao, otvorila barem mogunost da se pojavim kao svjedok u sluaju ubojstva! Lice mu je zasjalo od djetinjeg zadovoljstva. - To je bilo veliko razoaranje za vas - rekoh suosjeajno. - Da-a. 249 I opet je glas gospodina Osbornea odavao onaj udan ton nezadovoljstva. - Ja sam tvrdoglav ovjek, gospodine Easterbrook. to je vie dana prolazilo, bio sam sve sigurniji da sam u pravu. ovjek kojega sam vidio bio je Venables i nitko drugi. Oh! - Podigao je ruku protestirajui kad sam htio progovoriti. - Znam. Bilo je maglovito. Bio sam na stanovitoj udaljenosti, ali ono to policija nije uzela u obzir jest to da se ja studiozno bavim prepoznavanjem. Nije se radilo samo o crtama lica, o izraenom nosu, Adamovoj jabuici; tu je i dranje glave, kut izmedu ramena i vrata. Govorio sam si, Hajde,

hajde, priznaj da si pogrijeio.<c Ali i dalje sam osjeao da nisam pograjeio. Policija kae da je to nemogue. Ali zar je nemogue? To se stalno pitam. - Sigurno, uz onakvu invalidnost . . . Zaustavio me mahanjem prsta. - Da, da, ali moja iskustva iz zdravstvene slube - da, zaista bi vas iznenadilo to su ljudi spremni uinitu - i kako se lako izvuku! Ne bin elio rei da su lijenici lakovjerni - odmah e otkriti pokuaj simuliranja. A1i ima naina, naina koje e lake otkriti apotekari nego lijenici. Neke droge, na primjer, ibi neki preparati koji su naizgled sasvim bezopasni. Mogue je izazvati groznicu . . . razne osipe i nadraaje koe . . . upalu grla ili porast sekrecije . . . - Ali ne i atrofirane udove - istakao sam. - Tono, tono. Ali tko kae da su udovi gospodina Venablesa zaista zakrljali? - Pa . . . njegov lijenik, pretpostavljam? 250 - Tono. Ali pokuao sam doi do nekih informacija s tim u vezi. Njegov lijenik je u Londonu, u Harley Streetu - istina, pregledao ga je lokalni lijenik kad je stigao ovamo. Ali taj je doktor sada u mirovini i ivi u inozemstvu. Sadanji lijenik nije nikada posjetio gospodina Venablesa. Gospodin Venables ide jednom mjeseno u Harley Street. Pogledah ga znatieljno. - Jo uvi jek mi se ini da je to dokaz za . . . ovaj . . . - Vi ne znate stvari koje ja znam - odvrati gospod;in Osborne. - Bit e dovoljan jednostavan primjer. Gospoa H. . . . dobiva mirovinu od osiguranja vie od godinu dana. I dobiva je na tri razliita mjesta samo to se na jednom mjestu zove Gospoa C. a na drugom mjestu gospoa T.... Gospoa T. i gospoa C. posudile su joj svoje karte uz stanovitu naknadu i tako ona dobiva novac na tri mjesta. - Ne shvaam . . . - Pretpostavimo . . . samo pretpostavimo sad je ve uurbano mahao kaiprstom - da je na gospodin Venables doao u vezu s nekim tko stvarno ima polio, a siromaan je. Daje mu prijedlog, ovjek mu je slian, reoimo, samo u opim crtama, ne vie. Pravi bolesnik posjeuje lijenika pod imenom Venablesa i lijenik ga pregleda, tako da je povijest bolesti sasvim istinita. Tada gospodin Venables uzima kuu na selu. Lokalni se lijenik sprema ~ mirovinu. Ponovo ga zove pravi bolesnik i daje se pregledati. I tu smo! Gospodin Venables domogao se vjerodastojnih 251 dokumenata da je prebolio polio i da su mu atrofirale noge. U mjestu ga viQaju (kad ga vidaju) u invalidskima kolicima, itd. - Njegova bi posluga sigurno znala - protestirao sam. - Njegov sobar. - Moda je to banda - i sobar je dio bande. to moe biti jednostavni,je? Moda i jo netko od posluge. - Ali zato? - Ah - kaza gospodin Osborne - to je drugo pitanje, zar ne? Neu vam rei svoju teoriju . . . vjerojatno biste se smijali. Ali tako je to - vrlo zgodan alibi smiljen za ovjeka kojem bi mogao trebati alibi. Mogao bi biti bilo gdje, a nitko to ne bi znao. ViQen kako hoda Paddingtonom? Nemogue! On je bespomoan invalid koji ivi na selu itd. - Gospodin Osborne zastade i pogleda na sat. - Moj autobus stie. Moram pouriti. Kao to vidite, dobro saxn o svemu razmislio. Bilo bi divno kad bih to mogao dokazati, reCri ete. Zato sam odluio doi ovamo ( Imam mnogo vremena ovih dana. Ponekad mi gotovo nedostaje posao.>, ui na njegov posjed i . . . Pa, da kaem bez okolianja, malo pijunirati. R,ei ete da to r~ije lijepo i ja se slaem. Ali ako se radi o tome da se sazna i~stina - ili da se raskrinka kriminalac . . . Da sam, na primjer, uhvatio gospodina Venablesa u etnji, pa, to bi bilo dovoljno! I mislio sam, ako odmah ne spuste zavjese (.moda ste primdjetili da ih neki ljudi ne sputaju odmah kad se pojavi sumrak - navikli su oekivati kako e mrak pasti jedan sat kasnije), mogao bih se priuljati i zaviriti. Mo 252 da ee po biblioteci ni ne pomiljajui da bi ga netko mogao

uhoditi? Zato bi i mislio? Koliko on zna, nitko ne sumnja na njega! - Zato ste tako sigur:~i da je ovjek kojeg ste vidjeli one noi bio Venables? - Znam da je bio Venables! Ustao je. - Moj autobus dolazi. Drago mi je to sam vas upoznao, gaspodine Easterbrook, i veliko mi je olakanje to sam mogao objasniti zato sam bio u Priors Courtu. Rekao bih da vam se sve to ini gomilom budalatina. - Sve u svemu, i ne - rekoh. - Ali jo mi niste rekli to mislite, zato to gospodin Venables radi. inilo se da je gospodinu Osborneu neugodno i doimao se pomalo tupavim. - Smijat ete se, mislim. Svi kau da je bogat, ali ini se da nitko ne zna kako zaraduje novac. Rei u vam to ja mislim. Mislim da je on jedan od onih vrhunskih kriminalaca o kakv~ima ste itali. Znate planira stvari i ima bandu koja to ostvaruje. Moda e vam se initi smijenim ali . . . Autobus je sta,o. Gospodin Osborne potri za njim. Krenuo sam kui vrlo zamiljen . . . Teorija koju je gospodin Osborne iznio bila je fantastina, ali morao sam priznati da je u tome zaista moglo biti neega. 253 Dvadeseto poglavije PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Kad sam slijedeeg jutra nazvao Ginger, rekao sam joj da selim u Bournemouth. - Pronaao sam ugodan mali hotel koji se zove (bog zna zato> Park jelena. Ima nekoliko zgodr~ih neuoljivih pokrajnjih izlaza. Mogao bih potajno otii u London i posjetiti vas. - Zaista ne biste smjeli, mislim. Ali moram rei da bd bilo divno kad biste doli. Dosadno je! Nemate pojma! Ako biste mogli neopaeno doi, ja bih se iskrala i negdje bismo se sastali. Neto me je iznenada pogodilo. - Ginger! Va glas . . . Nekako je drugaiji . . . - Ah, to! Sve je u redu. Ne brinite. - Ali va gdas? - Samo me malo boli grlo, to je sve. - Ginger! - Sluajte, Mark, svatko moe imati upaljeno grlo. Mislim da sam se prehladila. Ili dobivam gripu. - Gripu? Sluajte, nemojte nita tajiti. Je li vam dobro ili nije? - Nemojte paniariti. Dobro mi je. 255 - Recite mi tono ka.ko se osjeate. Osjeate li se kao da dobivate gripu? - Pa . . . moda . . . Pomalo me sve boli, znate kako je to . . . - Imate li temperaturu? - Da, moda je malo poviena . . . Sjedio sam obuzet stranim osjeajem. Bio sam prestravljen. Znao sam, ma koliko to Ginger eljela sakriti, da je i ona bila prestraena. Ponovo sam zauo njeain glas. - Mark, nemojte paniariti. Zaista vas je obuzela panika, a nema nikakva razloga za to. - Moda nema. Ali moramo biti vie nego oprezni. Nazovite svojega lijenika i pozovite ga da dode k vama. Smjesta. - U redu . . . Ali mislit e da pretjerujem. - Nije vano. Uinite to! Kad ode od vas, nazovite me. Spustivi slualicu, jo sam dugo sjedio i zurio u crni neljudski obris telefona. Panika . . . ne smijem dopustiti da me obuzme panika . . . U ovo doba godine uvijek ima gripe . . . Doktor e nas umiriti . . . Moda je samo mala groznica . . . Zamislio sam u sebi Sybil u njezinoj arenoj haljini sa simbolima zla. uo sam Thyrzin glas, odluan, zapovjedan . . . Na iscrtanom podu, Bella, pjevajui rijei zle magije, dri bijelog kokota koji se otima . . . Glupost, sve je to glupost . . . Naravno da je sve to praznovjerna besmislica . . .

Kutija - na neki nain nije bilo lako zanemariti kutiju. Kutija nije predstavljala ljudsko 256 praznoverje, ve razvitak naunih mogunostd . . . A~i to je nemogue - nemogue je da . . . Gospoa Dane Calthrop nala me je gdje sjedim i buljim u telefon. Smjesta je upitala: - to se dogodilo? - Ginger - rekoh - ne osjea se dobro . . . ~elio sam da mi kae kako je sve to glupost. ~elio sam da me utjei. Ali nije me utje~ila. - To je loe - rekla je. - Da, mislim da je loe. - Nije mogue - pourio sam. - Nije ni za trenutak mogue da su u stanju uiniti ono to kau! - Nije? - Ne vjerujete - ne moete vjerovati . . . - Dragi moj Ma.rk - rekla je gospoa Dane Calthrop - i vi i Ginger priznali ste da je neto takvo mogue, inae ne biste uinili ono to ste uinili. - A nae vjerovanje samo pogorava stvari . . . ini ih vjerojatnijima! - Niste stigli dotle da kaete kako vjerujete - samo ste priznali da biste, uz dokaze, mogli povjerovati. - pokaze? Kakve dokaze? - Dokaz je to to se Ginger razbolila - kaza gospoa Dane Calthrop. Mrzio sam je. Glas mi se bijesno povisio. - Zato morate biti tako pesimistini? To je samo obina prehlada . . . neto takvo. Zato morate uporno vjerovati u najgore? 17 Kod bijelog konja 25? - Jer, ako je zaista najgore, moramo se suoiti s tim, a ne zakopatd glavu u pijesak dok ne bude prekasno. - Mislite da one smijene besmislice djeluju? Trans i aranje i rtvovanje pijetlova i itava ona vrea trikova? - Neto djeluje. S tim se moramo suoiti. Mnogo toga, veina toga, mislim da je samo sakrivanje tragova. Slui samo stvaranju atmosfere - atmosfera je vana. Ali sakrivena iza toga lanog ~sjaja mora postojati prava stvar - stvar koja djeluje. - Neto kao radioaktivnost na daljinu? - Neto takvo. Vidite, ljudi stalno neto otkrivaju - zapanjujua otkria. Neku var,ijaciju novog znanja mogla bi kakva beskrupulozna osoba primijeniti u vlastite svrhe - Thyrzin je otac bio fiziar, znate . . . - Ali to? to? Ona prokleta kutija! Kad bismo je mogli dati pregledati! Kad bi policija . . . - Policija ne izdaje tako lako naloge za pre tres i dozvole da se zaplijeni neije vlastnitvo ako nema, mnogo vie dokaza od ovih naih. - A da odem tamo i unitim tu prokletu stvar? Gospoa Dane Calthrop stresla je glavom. - Prema onome to ste mi rekli, zlo je uinjeno, ako uope postoji, one noi. Zarinuo sam glavu medu ruke i zajaukao. - Tako bih htio da uope nismo zapoinjali tu prokletu stvar. - Vai su motivi bili dzvanredni - ree gospoa Dane Calthrop odluno. - to je uinjeno, 258 uinjeno je. Znat ete vie kad vas Ginger nazove poslije doktorove posjete. Zvat e Rhodu, pretpostavljam . . . Shvatio sam. - Bolje da se vratim kuoi. - Bila sam glupa - ree iznenada gospoa Dane Calthrop kad sam ve odlazio. - Znam da sam bila glupa. Zavaravanje! Dopustili smo da nas zavedu zavaravanje i sjajna fasada. Ne mogu se oteti dojmu da mislimo ono to ele da mislimo. Moda je imala pravo. A1i nisam znao to smo drugo mogli misliti. Ginger me nazvala nakon dva sata. - Bio je - rekla je. - inilo se da je malo zbunjen. Ali kae da je

vjerojatno gripa. Prilino jaka. Poslao me u krevet i donijet e mi lijekove. Temperatura mi je prilino visoka. Ali kod gripe moe biti, zar ne? U njezinu se promuklu glasu osjetila bespomo, ispod povrinske hrabrosti. - Bit e vam dobro - rekoh oajno. - ujeie li? Bit e vam dobro. Osjeate li se jako loe? - Pa . . . imam groznicu . . . i kaljem . . . i sve me boli, noge i koa. Ne podnosim nikakav dodir . . . I strano mi je vrue. - To je groznica, draga. Sluajte, dolazim k vama! Idem sada . . . smjesta. Ne, nemojte se protiviti. - U redu. Drago mi je to dolazite, Mark. Rekla bih . . . da nisam tako hrabra kako sam mislila . . . "' 259 3 Nazvao sam Lejeunea. - Gospoica Corrigan je bolesna - rekoh. - to? - uli ste me. Bolesna je. Pozvala je svojeg doktora. Kae da je moda gripa. Moe biti. Ali moda i nije. Ne znam to vi moete uiniti. Jedino to mi pada na pamet jest da pozovemo nekakvog specijalista. - Kakvog specijalista? - Psihijatra - ili psihoanalitiara, ili psihologa. Nekoga tko je specijalist za psihu. ovjeka kojem je poznata sugestija i hipnoza i pranje mozga i takve stvari. Postoje ljudi koji se time bave? - Naravno da postoje. Da. U Ministarstvu unutranjih poslova ima nekoliko ljudi koji su to specijalizirali. Mislim da ste prokleto u pravu. Mogla bi biti samo gripa - ali moglo bi biti i neto u vezi sa psihom, neto o emu se ne zna mnogo. Boe, Easterbrook, moglo bi biti upravo ono to smo oekivali! Zalupio sam slualicom. Moda emo nauiti neto o psiholokom oruju - ali sve do ega mi je sada stalo bila je Ginger, hrabra, plemenita i prestraena. Nismo zapravo vjerovali, ni jedno od nas - ili jesmo? Ne, naravno da nismo. Bila je to igra . . . igra detektiva i lopova. Ali pokazalo se da nije igra. Bijeli konj dokazao je da je stvarnost. Zarinuo sam glavu meQu ruke i zastenjao. 260 Dvadeset prvo poglavlje PRIPOVIJEDANJE MARI~A EASTERBROOKA Sumnjam da u ikada zaboraviti nekoliko dana koji su nastupili. Danas mi se ine kao kaleidoskop smetenosti bez reda ili oblika. Ginger je preseljena iz stana u privatnu bolnicu. Mogao sam je vidjeti samo za vrijeme redovnih posjeta. Njezin je lijenik, koliko sam shvatio, ostajao pri svojoj dijagnozi. Nije mu bilo jasno zbog ega sva ona zbrka. Tvrdio je sasvdm jasno i odredeno da ima upalu pluu kao posljedicu gripe, ali ipak s nekim malo neuobiajenim simptomima, no to se, kako je isticao, stalno dogaQa. Ni jedan sluaj nije nikada tipian. I kod nekih ljudi antibiotici ne djeluju.u I, naravno, sve to je rekao bila je istina. Ginger je imala upalu plua. Nije bilo niega misterioznog u bolesti od koje je bolovala. Bila je bolesna - i to jako. Razgovarao sam s jednim psihologom iz Unutranjih poslova. Bio je to malen kooperan ovjek koji se stalno podizao i sputao na prste, s oima koje su svjetlucale dza debelog stakla naoala. 261 Postavio mi je bezbroj pitanja od kojih mi se bar polovica uinila besmislenom, ali mora da su imala smisla jer je mudro kima,o glavom sluajui moje odgovore. Nije se htio kompromitirati nikakvim izjavama, to je bilo mudro. Povremeno bi izjavio neto u svojem profesionalnom argonu. Mislim da je pokuao s Ginger nekoliko oblika hipnoze, ali nitko mi nije htio nita rei. Moda i zato to se nije imalo to rei. Izbjegavao sam vlastite prijatelje i poznanike, a osamljenost je bila

neizdriva. Napokon sam, u nastupu oaja, nazvao Poppy u njezinu cvjearnicu. Pozvao sam je na veeru. Prihvatila je. Odveo sam je u Fantasie. Poppy je veselo avrljala i njezino me je drutvo odista smirivalo. Ali nisam je pozvao samo radi toga da me smiri. Dovevi je u stanje vesele omamljenosti uz pomo dobrog jela i pia, poeo sam je oprezno ispitivati. inilo se nemoguim da Poppy neto zna, a da pri tome nije potpuno svjesna to zna. Upitao sam je sjea li se moje prijateljice Ginger. Poppy je rekla, Naravnocc, otvorivi svoje velike plave oi, i zapitala je to Ginger radi. - Vrlo je bolesna - reka,o sam. - Sirotica. - Poppy se doimala zabrinutom koliko je samo mogla, to nije bilo mnogo. - Upetljala se u neto - rekoh. - Mislim da je traila od vas savjet u vezi s tim. Stvar s Bijelim konjem. Stajalo ju je strano mnogo novca. - Oh - uzviknula je Poppy, jo jae rairivi oi. - Znai to ste bili vi! 262 U prvi trenutak nisam shvatio. Tada mi je sinulo da me je Poppy poistovjetila s ovjekom ija je invalidna ena ~ bila smetnja Gingerinoj srei. Bila je tako uzbuQena to je otkrila ovu nau ljubavnu priu da se uope nije uznemirila pri spominjanju Bijelog konja. - Je li uspjelo? - uzbudeno je zapitala. - Neto je ispalo krivo. Umro je pas. - Kakav pas? - upita Poppy zbunjeno. Uvidio sam da su uvijek potrebne jednoslone rijei kad se radi o Poppy. - Pa . . . ini se da se stvar okrenula na Ginger. Jeste li uli da se to ikada prije dogodilo? Poppy nije ula. - Naravno - rekoh - one stvari koje ine u Bijelom konju dolje u Much Deepingu - znate za to, zar ne? - Nisam znala gdje je to. Negdje na selu. - Iz onoga to mi je Ginger rekla nisam mogao dobro razumjeti to oni to zapravo ine . . . Strpljivo sam ekao. - Zrake, zar ne? . . . ree Poppy neodreHeno. - Neto takvo. Iz svemira. Poput Rusa! Zakljuio sam da se Poppy sad oslanja na svoju ogranienu matu. - Neto takvo - suglasio sam se. - Ali mora da je prilino opasno. Mislim, Ginger se ozbiljno razboljela. - Ali vaa se ena trebala razboljeti i umrijeti, zar ne? - Da - rekoh, prihvaujui ulogu koju su mi namijenile Ginger i Poppy. - Ali ini se da je 263 dolo do pogreke - da je stvar otila u krivom smjeru. - Mislite . . .? - Poppy je uinila straan mentalni napor. - Kao kad krivo spojite ice i udari vas struja? - Tono - rekoh. - Upravo tako. Jeste li znali da se takve stvari ponekad dogadaju. - Pa, ne na takav nain . . . - Na kakav nain, onda? - Pa, mislim, ako netko ne bi platio . . . kasnije. Jedan moj znanac nije platio. - Glas joj se spustio odajui strah. - Ubijen je u tunelu podzemne eljeznice . . . pa~ je pod vlak s perona. - Mogao je biti nesretan sluaj. - O ne - rekla je Poppy, prestravljena od same pomisli. - Bili su ONI. Nalio sam jo ampanjca u Poppynu au. Osjeao sam da se ovdje, ispred mene, nalazi netko tko bi mogao biti koristan, ako samo uspijem izvui iz nje nepovezane injenice koje su se motale po njezinoj glavi. ula je neke stvari i zapamtila otprilike polovicu od toga i sve pomijeala, a nitko nije bio oprezan kad bi to pred njom govorio jer je to bila samo Poppycc. Tjeralo me je u ludilo to nisam znao to da je pitam. Ako kaem pogrenu stvar prestrait e se i zatvoriti poput koljke i nee rei vie ni rijei. - Moja je ena - rekoh - jo uvijek invalid, ali ini se da joj nije

nimalo gore. - To je loe - kaza Poppy suosjeajno, srkutajui ampanjac. 264 - ~to da onda radim? inilo se da Poppy ne zna. - Znate, Ginger je sve dogovarala - ja nisam ni sa kim razgovarao. Postoji li netko kome bih se mogao obratiti? - Postoji neko mjesto u Birminghamu kaza Poppy sumnjiavo. - Zatvoreno je - rekoh. - Ne poznajete li jo nekoga tko bi znao neto o tome? - Eileen Brandon bi mogla neto znatd, ali nisam sigurna. UvoQenje potpuno neoekivane Eileen Brandon zaprepastilo me je. Zapitao sam tko je Eileen Brandon. - Ona je strano realna - rekla je Poppy. - Vrlo tajanstvena. Ima jako nakovranu kosu i nikad ne nosi tanke potpetice. Prilino se poruila. - Zatim je dodala objanjavajui: - Ila sam s njom u kolu . . . tada je bila prilino bistra. Bila je strano dobra u zemljopisu. - Kakve ona ima veze s Bijelim konjem? - Zapravo nikakve. Imala je samo jednu ideju. Pa je tako sve napustila. - ~to je napustala? - upitah zbunjeno. - Posao kod K. R. K-a. - to je K. R. K.? - Pa zapravo ne znam tono. Kau samo K. R. K. Neto u vezi s istraivanjem trita. Nije veliko. - I Eileen Brandon je radila za njih? Kakav joj je bfo posao? - Ila je naokolo i postavljala pitanja - o pasti za zube i plinskim peima i kakve vrste 265 spuvi upotrebljavaju. Strano zamorno i dosadno. Mislim, kome je to vano? - Vjerojatno K. R. K-u. -- Osjetio sam blage trnce uzbudenja. Jedna ena koja je radila u takvoj organizaciji pozvala je oca Gormana one fatalne noi. I ... da . . . naravno, netko od takvih ljudi posjetio je Ginger u stanu . . . Ovo je bilo u nekakvoj vezi. - Zato je napustila posao? Zato to joj je' dosadio? - Mislim da nije. Dobro su plaali. Ali uinilo joj se da taj posao nije ono to se inilo da jest. - Pomislila je da je to moda u nekoj vezi s Bijelim konjem? O tome se radi? - Pa ne znam. Neto takvo . . . No, danas radi u kavani kraj Tottenham Court R,oada. - Dajte mi njezinu adresu. - Nije uope va tip. - Ne elim joj se prabliiti zbog seksa - rekoh brutalno. - elim saznati neto o istraivanju trita. Razmiljam o tome da kupim dionice nekog takvog poduzea. - Oh, shvaam - kaza Poppy, potpuno zadovoljna ovim objanjenjem. Vie se nita nije dalo izvui iz nje, pa smo popili ampanjac i otpratio sam je kui, zahvalivi joj na ugodnoj veeri. 266 2 Pokuao sam nazvati Lejeunea slijedeeg jutra, ali nisam ga uspio dobiti. No, uz stanovite sam potekoe dobio Jima Corrigana. - to je s onom psiholokom pticom koju si doveo da me vidi, Corrigan? to kae za Ginger? - Mnogo uenih rijei. Ali rekao bih, Mark, da je zapravo potpuno zbunjen. No zna, ljudi zaista dobivaju upalu plua. U tome nema nieg tajanstvenog ili neobinog. - Da - rekoh. - I neki ljudi za koje znamo, i ija su imena bila na odredenom popisu, umrli su od upale plua, gastro-enteritisa, paralize, tumora na mozgu, padavice, paratifusa i ostalih dobro poznatih bolesti. - Znam kako se osjea . . . Ali to moemo uiniti? - Njoj je gore, zar ne? - upitah. - Pa . . . da . . . - Onda se neto mora uiniti. - Na primjer? - Imam neke ideje. Da odem u Much Deeping, pograbim Thyrzu Grey i

prisilim je, pod prijetnjom smru, da povue aroliju ili to to ve jest... - Pa . . . to bi moglo uspjeti. - Ili . . . mogu otii do Venablesa . . . - Venablesa? - otro e Corrigan. - Ali on je izvan toga. Kako bi uope mogao imati neke veze s tim? On je invalid. 267 - Pitam se. Mogao bih otii tamo i strgnuti onaj pokriva s njegovih koljena i vidjeti jesu li te atrofirane noge istina ili la! - Sve smo to ve pogledali . . . - ekaj. Naiao sam na onog malog apotekara, Osbornea, dolje u Much Deepingu. elim ti ponoviti to mi je natuknuo. Iznio sam mu Osborneovu teoriju o krivom predstavl jan ju. - Taj ovjek je malo aknut - ree Corrigan. - Od onih je ljudi koji uvijek moraju imati pravo. - Ali Corrigan, reci mi, zar ne bi moglo biti tako kako je rekao? Mogue je, zar ne? Nakon nekoliko trenutaka utnje Corrigan e polako: - Jest. Moram priznati da je mogue . . . Ali nekoliko bi ljudi moralo znati - i morali bi biti debelo plaeni da dre jezik za zubima. - Pa to onda? C~n se valja u novcu, zar ne? Je li Lejeune ve otkrio kako je zaradio sav taj novac? - Ne. Nije u potpunosti . . . Tebi u priznati. S tim momkom ni je sve u redu. Ima odreQenu prolost. Porijeklo novca je vrlo dobro objanjeno, na razliite na,ine. Nije mogue sve to provjeravati bez istrage koja bi mogla trajati godinama. Policija je to morala, udniti ranije - kad su traili financijskog prevaranta koji je unitavao tragove pomou savreno komplicirane mree postupaka. Vjerujem da je porezna uprava njukala oko Venablesa neko vrijeme. Ali on je 268 pametan. to misli -da je on - glava itave ove ; parade? - Da. Mislim. Mislim da on sve planira. - - Moda.. ini se da je ovjek koji ima mozga za to, slaem se. Ali sigurno ne bi sam uinio tako okrutnu stvar kakva je ubojstvo oca, Gormana! - Mogao bf, ako bi se radilo o velikoj urbi. ; Moda je otac Gorman morao biti uutkan prije ' nego ispria nekome to mu je rekla ona ena o djelovanju Bijeloga konja. Osim toga . . . Naglo sam se prekinuo. - Halo - jo si tamo? - Jesam, razmiljao sam . . . Neto mi je palo , na pamet . . . - to to? ' - Jo mi nije sasvim jasno . . . Samo to da se potpuna sigurnost mogla postii na jedan nain . . . Jo to nisam razradio . . . No, sad moram ' ii. Imam sastanak u kavani. - Nisam znao da pripada drutvu posjetila` ca barova u Chelseaju! - Ne pripadam. Ako hoe znati, idem u kavanicu u Tottenham Court Roadu. Spustih slualicu i pogledah na sat. Krenuh prema vratima kad zazvoni telefon. Oklijevao sarn. Deset prema jedan da je to ; opet Jim Corrigan koji eli saznati neto vie o ' mojoj ideji. A sada nisam elio razgovarati s Jimom Corriganom. Poao sam prema vratima, a telefon je i dalje uporno zvonio. Naravno, mogla bi biti bolnica . . . Ginger . . . 269 Nisam to mogao riskirati. Preao sam nestrpljivo preko sobe i pograbio slualicu. - Fialo? - Jesi li to ti, Mark? - Jesam, tko je? - Ja sam, naravno - kaza glas prijekorno. - Sluaj, elim ti neto rei. - O, to si ti. - Prepoznao sam glas gospode Oliver. - Zna, strano

mi se uri, moram izai. Nazvat u te kasnije. - Uope ne dolazi u ob~ir - rekla je gospoa Oliver odluno.~ - Mora me sasluati sada. Vano je. - Dobro, ali mora biti brza. Imam sastanak. - Ali - gospoa e Oliver - uvijek moe zakasniti na sastanak. Svi kasne. Imat e bolje mdljenje o tebi. - Ne zaista, moram . . . - Sluaj, Mark. Ovo je vano. Sigurna sam da jest. Mora biti. Obuzdao sam svoju nestrpljivost to sam bolje umio, pogledavajui na sat. - Dakle? - Moja Milly ima upalu krajnika. Prilino joj je loe d ide na selo, sestri . . . Stisnuh zube. - Uasno mi je ao zbog toga, ali zaista . . . - Sluaj. Jo nisam ni poela. Gdje sam stala? O, da. Milly mora ii na selo pa sam nazvala agenciju kojoj se uvijek obraam - Regency ba smijeno dme, kao da je kino . . . - Zaista moram . . . 270 - I pitala sam ih mogu li mi koga poslati. R,ekli su da je to sad vrlo teko - to zapravo uvijek kau - ali da e uiniti to mogu . . . Nikad me prije moja prijateljica Ariadne Oliver nije toliko tjerala u ludilo. - I tako je jutros dola ena, i to misli tko je ona bila? - Nemam pojma. Sluaj . . . - ena koja se zove Edith Binns . . . smijeno ime, zar ne? . . . i ti je poznaje. - Ne, ne poznajem je. Nikad nisam uo za enu koja se zove Edith Binns. - Ali zna je, i vddio si je nedavno. Bila je kod tvoje kume godinama. Kod lady Hesketh-Dubois. - O, kod nje! - Da. Vidjela te je onoga dana kad si doao po slike. - Sve je to jako lijepo i mislim da si imala sree to si nanla na nju. Vjerujem da je vrlo potena i da se moe osloniti na nju. Teta Min je tako govorila. Ali zaista, sada . . . - ekaj, moe 1i? Nisam jo prela na stvar. Priala mi je mnogo o gospodi Fiesketh-Dubois ;i njezinoj zadnjoj bolesti i o takvim stvarima, jer one zaista vole bolesti i smrt, i tada je to rekla. to je rekla? - Neto to je privuklo moju panju. R,ekla je otprilike ovo: Jadna stara gospoa, toliko je patila. Ona gadna stvar na njezinu mozgu, rasla je, rekli su, a bila je sasvim dobrog zdravlja prije toga. Bilo je a,losno vidjeti je u bolnici. Kosa joj je, gusta bijela kosa kaju je redovito njegovala, padala svuda po jastuku. Ispadala je u prameno , 271 vima. I tada sam, Mark, pomislila na Mary Delafontaine, svoju prijateljicu. 1 njoj je otpadala kosa. I sjetila sam se to si mi rekao o nekoj djevojci koja se u baru u Chelseaju borila s drugom djevojkom i poupala joj kosu. Kosa ne otpada tako lako, Mark. Pokuaj - hajde pokuaj povui svoju kosu, samo mali pramen. Samo pokuaj! Vidjet e. Naje normalno, Mark, to je svim tim ljudima tako ispadala kosa. Nije normalno. To mora biti neka posebna nova bolest - to mora neto znaiti. Stisnuo sam slualicu i zavrtjelo mi se u glavi. Stvari, poluzapameni dijelii saznan,ja, povezali su se. Rhoda i njezini psi na travnja,ku - lanak koj~i sam itao u nekom medicinskom asopisu u New Yorku . . . Naravno . . . Naravno! Iznenada sam postao svjestan da gospoa Oliver jo veselo daje medicinske prognoze. - Blagoslovljena da si - rekoh. - Divna si! Spustih slualicu, tada je ponovo dograbih. Okrenuo sam broj i imao dovoljno sree da nadem Lejeunea. - Sluajte - rekoh - otnada li Ginger kosa u pramenovima?

- Pa . . . zapravo vjerujem da otpada. Jaka groznica,, pretpostavljam. - Jaka groznica, vraga. Ono od ega Ginger boluje - rekoh - ono od ega su svi oni bolovali, jest trovanje talijem. Molim te, boe, moida emo doi na vrijeme . . . 272 Dvadeset drugo poglavije PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBROOKA Jesmo li saznali na vrijeme? Hoe li ivjeti? Tumarao sam gore-dolje. Nisam mogao mirno sjediti. Lejeune je sjedio i promatrao me. Bio je strpljiv i ljubazan. - Moete biti sigurni da se poduzima sve to je mogue. Bio je to isti stari odgovor. Nije me ni najmanje utjeio. - Znaju li oni kako se lijei trovanje talijem? - Nema esto takvih sluajeva. Ali pokuat e se sve to je mogue. Ako mene pitate, mislim da e se izvui. Pogledah ga. Kako sam mogao znati da zaista vjeruje ono to kae? Pokuava li me samo utjeiti? - U svakom sluaju, potvrdili su da se radi o taliju. - Da, to su potvrdili. - Tako je istina Bijeloga konja vrlo jednostavna. Trovanje. Nikakva ma,gija, nikakva hipnoza ili naune zrake smrti. Obino trovanje! I 18 Koa bijelog konja 273 dobacila mi je to u lice, prokleta bila! I sigurno mi se sve vrijeme smijala u brk! - O kome govorite? - O Thyrzi Grey. Onog prvog poslijepodneva kad sam otiao tamo na aj. Govorila je o Borgijama i svim orum priama o orijetkim i neprepoznatljivimc< otrovima; otrovne rukavice i ostale takve stvari. Obian bijeli arsenc< - rekla je - i nita drugo<c. Ovo je bilo upravo tako jednostavno. Sve ono vraanje! Trans i bijeli pijevci i posuda za eravicu i arobni znakovi i magija i krievi postavljeni naopako - sve je to bilo za praznovjerne. A slavna okutija bila je zavaravanje onih kojn su mislili suvremenije. Danas ne vjerujemo u duhove i vjetice i aranje, ali vrlo smo lakovjerni kad se radi o zrakamacc i valovimacc te psiholokim fenomenima. Kutija, kladim se, n2je nita drugo do zgodna elektrina naprava s obojenim aruljama i izazivaima umova. Danas stalno ivimo u strahu od radioaktivnog zraenja i stroncija 90 i tome slinoga, pa smo prijemljiv~ za sugestije na liniji razgovora o nauci. itava scenerija u Bijelome konju bila je lana! Bijeli konj bio je zatita, ni manje ni vie. Trebalo je privui panju na to mjesto, tako da se xnikad ne posumnja to bi se moglo odigravati u drugim pravcima. Ljepota je bila u tome to je to bilo sasvim bezopasno za njih. Thyrza Grey mogla se hvaliti na sva usta svojim okultnim moima i onim to moe uaniti. Zbog toga je nikad ne bi mogli dovesti pred sud i optuiti. Mogli su joj pregledati kutiju i dokazalo bi se da je bezopasna. Svaki sud bi prosudio da je sve 274 glupost i nemogue!~ I, naravno, to je upravo i bilo! - Mislite li da su sve tri umijeane? - Ne bdh rekao. Bellino vjerovanje u arolije je iskreno, ini mi se. Ona vjeruje u svoje moi i uiva u njima. Isto je i sa Sybil. Ona je pravi medi j . Pada u trans i ne zna to se dogada. V j eruje sve to joj Thyrza kae. - Znai Thyrza sve vodi? - to se tis Bijelog konja - rekoh polako - da. Ali ona nije pravi mozak organizacije. Stvarni mozak radi iza scene. On planira i organizira. Sve je to krasno zamiljeno, znate. Svatko ima svoj posao, i nitko ne zna to drugi rade. Bradley vodi financijsku i pravnu stranu posla. Izvan toga on ne zna to se dogada. Izvrsno je plaen, naravno; kao i Thyrza Grey. - ini se da ste sve rijeili - suho e Lejeune. - Nisam. Jo ne. Ali znamo osnovne ir~jenice. Isto je kao to je bilo kroz stoljea. Okrutno i jednostavno. Tek obino trovanje. Dragi stari otrovni napatak.

- Kako ste doli na pomisao o taliju? - Neke su se stvari iznenada spojile. Poetak svega bilo je ono to sam vidio one veeri u Chelseaju. Djevojka kojoj je druga djevojka iupala itave pramenove kose. A rekla je: ~Nije zapravo boljelo.cc Nije to bila hrabrost, kako sam mislio; bila je obina injenica. Nije boljelo. Proitao sam lanak o trovanju talijem kad sam bio u Amerioi. U jednoj je tvornici umrlo odjednom mnogo radnika. Smrti su pripisane zapa 275 njujuem broju razliitih uzroka. Medu njima su bili, ako se dobro sjeam, paratifus, apopleksija, neuritis izazvan alkoholom, paraliza, padavica, gastroenteritis i tako dalje. Zatim, postojala je ena koja je otrovala talijem sedam ljudi. Dijagnoze su ukljuivale tumor na mozgu, encefalitis i upalu plua. Simptomi su vrlo razliiti, koliko sam shvatio. Moe zapoeti proljevom i povraanjem, mogue je stanje intoksikacije, bolovi u nogama, i vjeruje se da se radi o polineuxutisu, reumatskoj groznici ili poliju - jednog su pacijenta stavili u umjetna plua. Ponekad se pojavi drugaija pigmentacdja koe. - Govorite poput medicinskog leksikona! - Normalno. Prouavao sam to. Ali jedna se stvar uvijek pojavljuje prije ili kasnije. Otpada kosa. Talij se nekad koristio za depilaciju - posebno kod djece koja su imala liaj. Tada se otkrilo da je opasan. Ponekad se daje kao lijek, ali u vrlo odmjerenim dozama, ovisno o te~ini pacijenta. Mislim da se danas uglavnom koristi za trovanje takora. Bez okusa je, lako se topi i nije ga teko nabaviti. Vana je samo jedna stvar, ne smije se posumnjati na trovanje. Lejeune je kimnuo. - Tono - rekao je. - Zbog toga i zahtjev Bijeloga konja da ubojica mora ostati podalje od svoje rtve. Nikad se nije pojavila sumnja da neto nije u redu. Zato i bi? Nema one zainteresirane strane koja je mogla imati pristup hrani ili piu. Nitko od njih nije nikada kupio talij ili neki drugi otrov. U tome je sva prednost. Pravi posao obavlja netko tko nema nikakve veze sa 276 rtvom. Netko, mislim, tko se pojavljuje samo jednom i nikad vie. Zastao je. - Imate li kakve ideje o tome? - Samo jednu. Pokazalo se da se uvijek pojavljuje jedan zajedniki faktor. Svaku je rtvu posjetila ugodna ena, naizgled bezopasna, koja je postavljala pitanja o eljama potroaa za raun nekog poduzea za istraivanje trita. - Mislite da ta ena donosi otrov? Kao uzorak? Neto takvo? - Mislim da nije tako jednostavno - rekoh polako. - ini mi se da su ene nevine. Ali nekako su u tome. Mislim da bismo mogli neto saznati ako razgovaramo sa enom koja se zove Eileen Brandon i koja radi u kavani u Tottenham Court Roadu. 2 Poppy je prilino tono opisala Eileen Brandon, no, naravno, sa svojega posebnog stanovita. Kosa joj nije bila ni poput krizanteme niti nalik neurednom ptijem gnijezdu, ve je bila zaeljana uz glavu. Imala je diskretnu minku, a na nogama cipele koje bi se, mislim, mogle nazvati elegantnima. Rekla nam je da joj je mu poginuo u saobraajnoj nesrei i ostavio je s dvoje male djece. Prije ovog zaposlenja, radila je u maloj organizaoiji za ispitivanje trita neto vie od godinu dana. Napustila je taj posao jer joj se nije sviQao. 277 - Zato vam se nije svidao, gospodo Brandon? Pitanje je postavio Lejeune. Ona ga pogleda. - Vi ste policijski inspektor? Je li to tono? - Sasvim tono, gospodo Brandon. - Mislite da s poduzeem neto nije u redu? - To upravo istraujem. Jeste li u neto posumnjali? Zato ste napustili posao? - Nisam imala nita odredeno. Nita odredeno to bih vam mogla rei. - Naravno. Mi to razumijemo. Ovo ispitivanje je povjerljivo. - Shvaam. Ali zaista vam mogu rei vrlo malo. - Moete rei zato ste htjeli otii.

- Imala sam osjeaj da se dogadaju neke stvari za koje nisam znala. - Htjedoste rei da vam se inilo kako poduzee ima jo neke ciljeve osim onih slubenih? - Neto takvo. Nije mi se inilo da se radi na uobiajeno poslova,n nain. Sumnjala sam da postoji jo neka svrha iza svega. Ali to je to bilo, ja jo uvijek ne znam. Lejeune ju je ispitivao o tome to je morala raditi. Dobila bi popis imena iz nekog kraja. Posao joj je bio da posjeti te ljude, postavi nekoliko pitanja i zapie odgovore. - I to vam se u tome uinilo loim? - inilo mi se da pitanja nemaju veze s nekakvim smiljenim nainom istraivanja. Bila su nepovezana, gotovo nesuvisla. Kao da su - kako da to kaem? - bila izlika za neto drugo. 278 i - Imate li nekog pojma to je to drugo moglo b~iti? - Nemam. To me je i dovelo u nedoumicu. Trenutak je utjela i zatim nastavila sumnjiavo: - Pitala sam se, svojevremeno, nije li itava stvar mogla biti organizirana radi provala u stanove, prethodno pijuniranje, da tako kaem. Ali nije moglo biti tako, jer me nikad nisu traili da opisujem sobe, brave itd. i hoe li stanar biti neko vrijeme odsutan. - O kakvoj ste robi postavljali pitanja? - To se mijenjalo. Nekad se radilo o hrani. itne kae, keksi. Ili sapuni i deterdenti. Ponekad kozmetika, pudera, ruevi za usne, kreme itd. Drugi put su to bili lijekovi, sredstva protiv bolova, tablete protiv kalja, pilule za spavanje, vodice za usta i za grgljanje, sredstva za poboljanje probave itd. - Nisu traili - upita Lejeune usput - da ostavljate uzorke neke robe? - Nisu. Nikada. - Samo ste pvstavljali pitanja i zapisivali odgovore? - Da. - to je trebao biti cilj tih ispitivanja? - Upravo se to inilo udnim. Nikad nam nisu tono rekli. Pretpostavljali smo da to radimo za raun nekih proizvodnih organizacija - ali rad je bio vrlo amaterski. Nije bio uope sistematski. - Sto mislite, je li bilo mogue da je medu pitanjima koja ste trebali postaviti bilo jedno, 2?9 ili grupa pitanja, koje je bilo prava svrha organizacije, a da su ostala bila samo kamuflaa? Razmislila je o tome, namrtila se malo i kimnula. - Jest - rekla je. - To bi bilo u skladu s nesuvislim izborom pitanja. Ali uope nemam pojma koje pitanje ili pitanja su bila vana. Lejeune je prodorno pogleda. - Mora da tu ima jo neega, osim ovoga to ste reklf. - Stvar je u tome da zaista nema. Samo sam osjeala da neto sa svim tim nije u redu. Tada sam razgovarala s drugom enom, s gospoom Davis . . . - Razgovarali ste s gospodom Davis - da? Lejeuneov glas ostao je sasvim nepromijenjen. - Ni njoj se to nije svidjelo. - A zato joj se nije svidjelo? Neto je naula. - to je naula? - Rekla sam vam da ne mogu biti odredena. Nije mi mnogo rekla. Jedino da, prema onome to je ula, sve to nije poteno. Nije bno to se ini da jest,u tako je rekla. I rekla je Pa, to se nas ne tie. Dobro plaaju i ne trae da uinimo bilo to protiv zakona - zato ne vidim zato bismo razbijale glavu.c< - Rekla je jo neto. Nisam znala to je time mislila. Rekla je: Ponekad se o~sjeam kao Mary tifusarka.<c Tada nisam znala to je htjela rei. Lejeune izvadi papir iz depa i prui joj ga. 280 - Govori 1i vam neto neko ime s ovog popisa? Sjeate li se da ste

nekoga od njih posjetili? - Teko bih se sjetila. - Uzela je papir. Vidjela sam toliko . . . Zastala je dok su joj oi preletjele popisom. Rekla je: - Ormerod. - Sjeate se nekog Ormeroda? - Ne. Ali gospoa Dav~is ga je jednom spomenula. Umro je vrlo naglo, zar ne? Izljev krvi u mozak. To ju je uznemirilo. Rekla je, Bio je na mojem popisu prije dva tjedna. inilo se da puca od zdravlja.c< Nakon toga je izrekla onu primjedbu o Mary tifusa,rki. Rekla je, Neki ljudd koje posjeujem ini se da se razbole i umru samo od pogleda na mene.a Smijala se i kazala da je to sluajnost. Ali mislim da joj se nije svidjelo. No, rekla je da se nee zabrdnjavati. - I to je bilo sve? - Pa... - Recite mi. - Bilo je to kasnije. Nisam je vidjela neko vrijeme. Ali srela sam je u restoranu u Sohou. Rekla sam joj da sam otila na drugi posao. Pitala me zato i rekla sam joj da sam se osjeala nelagodno, jer nisam znala to se dogaQa. Rekla je: Moda s~i pametno uinila. Ali dobro plaaju i malo se ra.di. A, uos~talom, svi moramo iskoristiti prilike u ivotu! Ja nisam imala mnogo sree u svojem ivotu i zato laih se brinula to se da gaQa drugim ljudima,? Rekla sam, uNe razumi= jem o emu govori. ~to zapravo nije u redu s tim?cc Odgovorila je, Ne mogu biti sigurna, ali 281 rei u ti da sam neki dan nekoga prepoznala. Izlazio je iz kue u kojoj nije imao nikakva posla i nosio je torbu s alatom. ~to je s njime radio, htjela bih znati? Pitala me je takoder jesam li se srela sa enom koja vodi neku krmu to se zove Bijeli konj. Upitala sam je to Bijeli konj ima s tim. - I to je rekla? - Nasmijala se i rekla: Proitaj svoju Bibliju.a Ne znam to je time mislila. Tada sam je zadnji put vidjela. Ne znam gdje je sada, radi li jo tamo ili je otila. - Gospoa Davis je mrtva - kaza Lejeune. Eileen Brandon je bila zapanjena. - Mrtva! Ali . . , kako? - Upala plua, prije dva tjedna. - Oh, shvaam. ao mi je. - Moete li nam jo neto rei, gospodo Brandon? - Bojim se da ne mogu. ula sam i druge ljude kako spominju . . . Bijelog konja, ali ako ih upitate o tome, smjesta zaute. I doimaju se prestraenima. inilo se da jo j je neugodno. - Ja - ne elim biti umijeana u neto opasno, inspektore Lejeune. Imam dvoje male djece. Iskreno, ne znam vie nita osim ovoga ~to sam vam rekla. Prodorno ju je pogledao - zatim je kimnuo glavom i otpustio je. - To nas odvodi malo dalje - rekao je Lejeune kad je Eileen Brandon otila. - Gospoa Davis mora da je znala previe. Pokuala je za 282 tvoriti oi pred onim to se dogadalo, ali vjerojatno je otroumno i ozbiljno dokuila to je to. Tada se iznenada razboljela i kad je umirala pozvala je sveenika i rekla mu to zna i sumnja. Pitanje je koliko je znala? Onaj popis imena odnosl se, rekao bih, na. ljude koje je posjetila tokom svojeg rada, i koji su nakon toga umirali. Odatle i primjedba o Mary tifusarki. Pitanje koje nas zanima jest tko je osoba koju je prepoznala kako izlazi iz kue u kojoj nije imala nikakva posla i kako se pretvara da je radnik? Mora da je upravo zbog toga postala opasna. Ako je ona prepoznala njega, mogao je i on nju prepoznati - i mogao je shvatiti da ga je ona prepoznala. Ako je i to prenijela ocu Gormanu, tada je bilo neobdno vano uutkati oca Gormana prije nego to nekome kae. Pogledao me je. - Slaete se, zar ne? Moralo je biti tako. - Da - rekoh - slaem se. - I slutite li, moda, tko je taj ovjek? - Slutim, ali . . . - Znam. Nemamo ni najmanjeg dokaza. Trenutak je utio. Tada ustade. - Ali uhvatit emo ga - ree. - Sasvim sigurno. Kad jednom tono

budemo znali tko je to, uvijek ima naina. Sve emo naine iskuati! 283 Dvadeset tree poglavije PRIPOVIJEDANJE MARKA EASTERBR,OOKA Nakon otprilike tri tjedna neki se automobil dovezao pred ulazna vrata Priors Courta. Izadoe etiri ovjeka. Ja sam bio jedan od njih. Ostali su bili anspektor Lejeune, narednik Lee i gospodin Osborne, koji je jedva suzdravao svoje oduevljenje i uzbudenje to mu je bilo doputeno da se pridrui drutvu. - Morate paziti to govorite, znate - opomenuo ga je Lejeune. - Da, naravno, dnspektore. Mo~ete apsolutno raunati na mene. Neu prozboriti ni rije. - Ni nemojte. - Osjeam da je to povlastica. Velika povlastica, premda sasvim ne razumijem . . . Ali nitko se u tom trenutku nije upustio u objanjavanja. Lejeune je pozvonio i upitao za gospodina Venablesa. Sva etvorica udosmo, poput kakve delegaci je. Ako je Venables bio iznenaden naom posjetom, nije to pokazao. Ponaanje mu je bilo krajnje utivo. Ponovo sam pomislio, dok je pomicao 285 svo j invalidski stolac malo unatrag da bi poveao krug oko sebe, kako je pojava tog ovjeka neobino izuzetna. Adamova jabuica, pomicala mu se gore-dolje medu krilima staromodna ovratnika, profil mu je bio otar, sa savinutim nosom kao u ptice grabljivice. - Lijepo to vas opet vidim, Easterbrook. ini se da sada provodite dosta vremena u ovom dijelu svijeta. Mislio sam da mu se u glasu osjetila neka zloba. - I . . . inspektor Lejeune, zar ne? - nastavio je. - To izaziva moju znatielju, moram priznati. Tako je mirno u ovim krajevima, bez kriminala. A ipak, dolazi mi jedan inspektor! to mogu uiniti za vas, inspektore? Lejeune je bio vrlo miran, vrlo udvoran. - Postoji neto gdje mislimo da biste nam mogli pomoi, gospodine Venables. - To zvui pr,ilino poznato, zar ne? Kako mislite da bih vam mogao pomoi? - Sedmog listopada ubijen je upnik po imenu otac Gorman - u West Streetu, Paddington. Dato mi je do znanja da ste vi bili u blizini u to vrijeme - izmeu 7.45 i 8.15 uveer, pa mislim da ste moda vidjeli neto to je vano za taj sluaj. - Zaista sam bio u blizini u to vrijeme? Znate, sumnjam u to, iskreno sumnjam. Koliko se mogu sjetiti, nisam nikad bio u tom dijelu Londona. Govorei po sjeanju, ak ne mislim da sam tada uope bio u Londonu. Idem u London 286 s vremena na vrijeme radi kakve zanimljive prodaje ili na lijenike preglede. - K doktoru Williamu Dugdaleu u Harley Streetu, pretpostavljam. Gospodin Venables hladno ga je pogledao. - Vrlo ste dobro informirani, 3nspektore. - Nisam tako sjajno kao to bih elio biti. Ipak, razoaran sam to mi ne moete pomoi onako kako sam se nadao. Mislim da sam vam duan objasniti neke injenice u vezi sa smru oca Gormana. - Naravno, ako elite. To je ime koje nikada do sada nisam uo. - Oca Gormana su te maglovite veeri pozvali k samrtnoj postelji neke ene iz blizine. Ona se spetljala s nekom kr~iminalnom organizacijom, u poetku gotovo nesvjesno, ali kasnije je zbog nekih stvari posumnjala da se radi o neem ozbiljnom. To je bila organizacija specijalizirana za uklanjanje nepoeljnih osoba - uz odgovarajuu naknadu, naravno. - I nije ba nova ideja - promrmlja Venables. - U Americi . . . - Eh, ali ova je organizacija uvela neke novdne. Za poetak, uklanjanja su prividno obavljana uz pomo neega to bi se moglo

nazvati psiholokim sredstvima. Takozvana elja za smru, za koju ka,u, da je u svima prisutna, potie se . . . - Tako da osoba o kojoj se radi posluno izvri samoubojstvo? To zvui, inspektore, ako mogu tako rei, suv~ie dobro da bi bilo istinito. - Ne radi se o samoubojstvu. Osoba o kojoj se radi umire savreno prirodnom smru. 287 - Hajde, hajde. Zaista to vjerujete? To nimalo ne nalikuje naim trezvenim policijskim snagama! - Kau da je sjedite te organizacije mjesto koje se zove Bijeli konj. - Ah, sad poinjem shvaati. Znai to vas dovodi u na ugodan seljaki kraj; moja prijateljica Thyrza Grey i njezine besmislice! Vjeruje li ona sama, u to ili ne, nikad nisam mogao saznati. Ali glupost jest! Ima smijenu prijateljicu . . . medaja, a lakalna joj vjetica kuha ruak (prilino je hrabra to to jede - u svakom trenutku moe nai otrov! >. Tri su drage starice stvoril~ prilian glas u kraju. Vrlo nestana, naravno, ali nemojte mi reoi da Scotland Yard, ili odakle ve dolazite, uzima sve to ozbiljno? - Smatramo to zais~ta vrlo ozbiljnim, gospodine Venables. - Zaista vjerujete da Thyrza deklamira neke gluposti, Sybil pada u trans a Bella se bavi crnom magijom, i da je rezultat toga neija smrt? - O ne, gospodine Venables, uzrok smrti je jednostavniji od toga. Zastao je na trenutak. Uzrok je trovanje talijem. Nastala je asomina tiina. - ~to ste rekli? - Trovanje talijevim solima. Sasvim jednostavno i lagano. Samo je trebalo biti zatakano - a to je bolje za to od pseudo-naune, psiholoke fasade - pune modernog iargona i starih praznovjerja. Smiljeno da odvrati panju od jednostavne injenice da se radi o otrovu. 288 -- Talij - namrtio se gospodin Venables mislim da nisam nikad uo za to. - Niste? Upotrebljava se uglavnom za trovanje takora, povremeno kao depilator kod djece koja imaju liaj. Moe se nabaviti sasvim lako. Sluajno je jedan paketi gurnut u kut u vaem rasadniku. - U ynojenz rasadniku? To zvui sasvim nevjerojatno. - Ipak je tamo. Ispitali smo malu koliinu da bismo provjerili. Venables se malo uzbudio. - Netko ga je morao tamo sta.viti. Ne znam nita o tome! Uope nita. - Zaista je tako? Vi ste prilir-o imuan ovjek, zar ne, gospodine Venables? - Kakve to ima veze s onim o emu smo razgovarali? - Porezna uprava nedavno vam je postavila neka neugodna pitanja, vjerujem? O porijeklu prihoda, naime. - Prokletstvo ivota u Engleskoj nesumnjivo je na porezni sistem. U posljednje sam vrijeme vrlo ozbiljno razmiljao o tome da odem ivjeti na Bermude. - Mislim da jo neko vrijeme neete ii na Bermude, gospodine Venables. - Je li to prijetnja, .inspektore? Jer ako je tako . . . - Ne, nije, gospodine Venables. Samo izraavam svoje miljenje. elite li uti kako je ta nepotena igra djelovala? - Oito imate namjeru da mi to kaete. 19 Kod bijclcg konju 289 - To~ je vrlo dobro organizirano. Novane detalje vodi bivi odvjetnik koji se zove gospodin Bradley. Gospodin Bradley ima ured u Birminghamu. Potencijalni klijenti tamo ga posjete i dogovore posao. To znai, klade se hoe li netko umrijeti u dogovorenom vremenu . . . Gospodin Bradley, kojemu je stalo do uloga, obino daje vrlo pesimistine prognoze. Klijent je obino optimistian. Kad gospodin Bradley dobije okladu, novac se mora odmah isplatiti - ili e se dogoditi neto vrlo neugodno. To je sve to gospodin Bradley mora uiniti - kladiti se. Jednostavno, zar ne?

- Klijent zatim posjeuje Bijelog konja. Predstavu pripremaju Thyrza Grey i njezine prijateljice i ona obino impresionira klijenta onako kako je to i zamiljeno. - A sada neto o jednostavnim injenicama iza scene. - Odredene ene, zaposlene u dobroj vjeri u nekoj od mnogi~ organizacija za ispitivanje trita, dobivaju zadatak da u nekom kraju postave stanovnicima odreQena pitanja. Koji kruh vie volite? Koje toaletne potreptine i kozmetiku? Kakve laksative, tonike, sedative, sredstva za probavu itd?cc Ljudi su danas navikli na takve stvari. Rijetko prigovaraju. - I eto nas - kod posljednje faze. Jednostavno, drsko, uspjeno! Jedina stvar koju osobno obavlja organizator itave sheme. Moda je odjeven u vratarsku uniformu, moda dolazi oitati brojilo za plin ili struju. Moe biti vodoinstalater, elektriar, ili bilo kakav radnik. Gdje god 290 se pojavi, imat e naizgled ispravna uvjerenja sa sobom, za sluaj da ih netko eli vidjeti. Veina ljudi ne eli. Bez obzira koju ulogu igra, njegov je stvarni cilj jednostavan - preparat koji nosi sa sobom zamjenjuje za neku slinu robu koju rtva upotrebljava (a to je saznao na osnovi pitanja organizacije za istraivanje trita>. On moe provjeravati cijevi, pregledavati brojila ili kontrolirati pritisak vode - ali ovo mu je stvarni cilj. Kad to zavra, on odlazi i vie ga nikad ne vide u blizini. - Iduih nekoliko dana vjerojatno se nita ne dogada. Ali prije ili kasnije rtva pokazuje znakove bolesti. Pozivaju lijenika, ali on nema nikakva razloga da posumnja u neto neobino. Moda e pitati to je bolesnik jeo ili pio itd, ali nije vjerojatno da e posumnjati u neto to je bolesnik godinama upotrebljavao ili jeo. - Shvaate prednosti ove sheme, gospodine Venables? Jedina osoba koja zna to radi voQa organizacije - jest vocla organizacije sa~n. Nema nikoga tko bi ga mogao odati. - Pa kako onda vi znate tako mnogo? upita ljubazno gospodin Venables. - Kad sumnjamo na neku osobu, postoje naini da postanemo sigurni. - Zaista? Kakvi naini? - Nije potrebno da se svima koristimo. Ali postoji fotografski aparat, na primjer. Danas su dostupne sve vrste genijalnih aparata. ovjeka je mogue snimiti a da uope nema ni pojma o tome. Imamo nekih izvrsnih slika, na primjer, uniformiranog vratara, ovjeka koji kontrolira is' 291 plin i jo neke. Postoje stvari kakve su lani brkovi, razliita zubala itd., ali naeg su ovjeka prepoznali, sasvim lako - najprije gospoa Marka Easterbrooka, alias gospoica Katherine Corrigan, a takoder i ena koja se zove Edith Binns. Prepoznavanje je zanimljiva stvar, gospodine Venables. Na primjer, ovaj dentlmen, gospodin Osborne, spreman se je zakleti da vas je vidio kako ste slijedili oca Gormana one noi sedmog listopada oko sedam sati, u Barton Streetu. - I jesam vas vidio! - Gospodin Osborne se nagnuo naprijed, tresui se od uzbudenja. Opisao sam vas - tono sam vas opisao! - Previe tono, moda - kaza Lejeune. Zato to niste vidjeli gospodina Venablesa one noi kad ste stajali ispred ulaza u svoju apoteku. Niste uope tamo stajali. Vi ste sami bili na drugoj strani ulice i slijedili ste oca Gormana sve dok nije skrenuo u West Street, i tada ste mu se pribliili i ubili ga . . . - to? - kaza gospodin Zachariah Osborne. Moda je bilo komino. Bilo je komino! Objeena vilica, izbuljene oi . . . - Dopustite mi da vam predstavim, gospodine Venables, gospodina Zachariaha Osbornea, apotekara, nekada u Barton Streetu, Paddington. Osje~it ete za njega osobno zanimanje kad vam kaem da je gospodin Osborne, kojega ve neko v:ijeme promatramo, bio dovoljno nerazuman da stavi paketi talijeve soli u va rasadnik. Ne znajui za va invaliditet, zabavljao se time da vama dodijeli ulogu glavne hulje u ovom komadu; a 292 kako je vrlo tvrdoglav, i jednako toliko glup, odbio je priznati

svoju pogreku. - Glup? Usudujete se mene nazvati glupim? Kad biste znali - kad biste uope ~imali pojma to sam napravio - to mogu uiniti - ja . . . Osborne se tresao i siktao od bi jesa. Lejeune mu je polako objanjavao. To me podsjetilo na ovjeka koji se igra s ribom. - Niste trebali pokuavati da budete tako pametni, znate - rekao je prijekorno. - Pa, da ste samo sjedili u dnu svoje apoteke i pustili sve na miru, ja danas ne bih bio ovdje, upozoravajui vas, kao to mi je i dunost, da e sve to kaete biti zabiljeeno i . . . I tada je gospodin Osborne poeo vritati. 293 Dvadeset etvrto poglavije PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA - Sluajte, Lejeune, ima mnogo stvari koje bih elio znati. Kad su formalnosti bile obavljene, Lejeune je bio samo moj. Sjedili smo zajedno s dva velika vra piva pred sobom. - Da, gospodine Easterbrook? ini mi se da je to bilo iznenaQenje za vas. - Nesumnjivo je bilo. Mislio sam da je Venables u pitanju. Niste mi nikad dali ni najmanji nagovjetaj. - Nisam si mogao dopustiti da dajem nagovjetaje, gospodine Easterbrook. Takve stvari moraju se izvoditi u strogoj tajnosti. Vrlo su kakljive. Istina je zapravo da nismo imali mnogo podataka od kojih bismo mogli poeti. Zbog toga smo morali napraviti ovakvu predstavu uz Venablesovu suradnju. Morali smo slijediti Osbornea u vrtu i kasnije se iznenada oboriti na njega, u nadi da emo ga slomiti. I uspjelo je. - Je li on lud? - upitah. - Rekao bih da je sad na granici. U poetku nije bio, naravno, ali to djeluje na, ovjeka, znate. Ubijanje ljudi. Osjeate se monima i veima od 295 ivoia. Dovodi vas do toga da se osjeate Svemoguim bogom. Ali to niste. Samo ste zao ovjek, kad vas napokon raskrinkaju. I kad vam se ta injenica iznenada otkrije, va ego to jednostavno ne moe podnijeti. Vritite i bijesnite i hvalite se onim to ste udnili i time kako ste pametni. Uosta,lam, vidjeli ste ga. Kimnuh. - Znai Venables je sudjelovao u predstavi koju ste pr~ipremili. Je l.i mu se svidjela ideja da suraduje? - Zabavljala ga je, rekao bih - kaza Lejeune. - Osim toga, bio je dovoljno drzak da kae kako jedna usluga vrijedi za drugu. , - I to je mislio tom ta,janstvenom primjedbom? - Pa, to vam ne bih snuo rei - kaza Lejeune - to je tajna. Prije otprilike osam godina dogodila se itava serija velikih prepada na banke. Svaki put je koritena ista tehnika. 1 prekinuli su s tim! Pljake je paljivo planirao netko tko sam nije sudjelovao u operacijama. ovjek je nestao s mnogo novca. Pomalo smo sumnjali tko bi to mogao bi~ti, ali nismo to mogli dokazati. Bio je prepametan za nas. Posebno to se tie financijske strane. Bio je dovoljno razuman da nikad ne pokua ponoviti svoje uspjehe. Vie vam neu rei. Bio je inteligentan varaldca ali nije bio ubojica. Nije izgubljen ni jedan ivot. Misli mi se vra.tie Zachariahu Osborneu. - Jeste li od poetka sumnjali na Osbornea? - upitah. - Od prvog trenutka? 296 - Pa, svratio je panju na sebe - ree Lejeune. - Ka,o to sam mu rekao, da je samo mirno sjedio i da nije nita poduzimao, nikad ne bismo ni pomislili da ugledni apotekar, gospodin Zachariah Osborne, ima bilo to s tom stvari. Ali, udno, ba to ubojice nikad ne mogu uiniti. Sjede u pozadini, sigurni poput tvrQava. Ala ne mogu pustiti stvari na miru. Zaista ne znam zato. - elja za smru - nabacih. - Varijanta teme Thyrze Grey. - ~to prije zaboravi~te na Thyrzu Grey i stvari koje vam je rekla, to bolje - kaza Lejeune ozbiljno. - Ne - nastavi zamiljeno - mislim da se radi zapravo 0 osamljenosti. Spoznaja da ste tako pametan momak,

ali da nema nikoga s kim biste mogli razgovarati o tome. - Niste mi rekli kad ste poeli sumnjati na njega. - Pa, odmah kad je poeo priati lai. Zamolili smo svakoga tk~o je vidio oca Gormana one noi da nam se javi. Gospodin Osborne nam se javio, a izjava koju je dao bila je oigledna la. Vidio je ovjeka koji je slijedio oca Gormana i opisao je crte lica tog ovjeka, ali nije ga bio mogao vidjeti preko ulice jer je bila maglovita no. Mogao je vidjeti orlovski nos iz profila, ali nije mogao vidjeti Adamovu jabuicu. To je bilo pretjerano. Naravno, ta je la mogla biti sasvim nevina. Gospodin Osborne se moda elio napraviti vanim. Mnogi ljudi jesu takvi. Ali to je usmjerilo moju panju na gospodina Osbornea, a on je zaista bio prilino neobina osoba. Od 29? mah mi je poeo priati o sebi mnoge stvari. To uope nije bilo pametno. Stvorio je sliku nekoga tko je uvijek elio da postane vanijim nego to je bio. Nije bio zadovoljan nastavljanjem staromodnog posla svojega oca. Otiao je i pokuao sreu na pozornici, ali oito nije imao uspjeha. Moda, rekao bih, zato to nije sluao reisere. Nitko nije smio diktirati njemu kako da igra ulogu! Vjerojatno je bio sasvim iskren kad je iznio svoje ambicije da bude svjedok u kakvom sluaju ubojstva, da prepozna osobu koja je dola k njemu kupiti otrov. Rekao bih da je o tome mnogo razmiljao. Naravno, ne znamo kad mu je i zbog ega pala na pamet misao da bi mogao postati zaista veliki kriminalac, tako lukav da ga nikad ne bi mogli dovesti pred lice pravde. - Ali to su sve pretpostavke. Da se vratimo. Osborneov opis ovjeka kojega je vidio one noi bio je zanimljiv. Bio je tako oito opis stvarne osobe koju je jedanput vidio. Izuzetno je teko, znate, izmisliti neiji opis. Oi, nos, brada, ui, dranje, sve ostalo. Ako to pokuate, otkrit ete da nesvjesno opisujete nekoga koga ste negdje vidjeli - u vlaku, autobusu. Osborne je oito opisivao ovjeka poneto neuobiajenih karakteristika. Rekao bih da je zapazio Venablesa kako sjedi u svojem automobilu u Bournemouthu jednoga dana i kako ga je privuka~o njegov izgled. Ako ga je vidio u tom poloaju, nije mogao zakljuiti da je ovjek invalid. - Drugi razlog zbog kojega sam se zainteresirao za Osbornea bio je taj to je on apote 298 kar. Smatrao sam moguim da je onaj popis imena povezan nekako s prodajom narkotika. To zapravo nije bilo tako i mogao sam, stoga, zaboraviti sve o gospodinu Osborneu da sam gospodin Osborne nije vrsto odluio ostati na sceni. elio je, vidite, znati to mi zapravo radimo, pa je stoga napisao pismo i rekao da je onog ovjeka vidio na crkvenoj sveanosti u Much Deepingu. Ni tada jo nije znao da je gospodin Venables paraliziran. Kad je to konano otkrio, ni onda nije bio dovoljno pametan da zauti. U pitanju je bila tatina. Tipina tatina kriminalaca. Nije htio ni na trenutak priznati da se prevario. Poput kakve budale, drao se svojega kao pijan plota i iznosio je sve vrste nemoguih teorija. Posjetio sam ga u njegovoj kui u Bournemouthu i bilo je to vrlo zanimljivo. Ime te kue moralo mi je otkriti itavu stvar. Everest. Tako ju je nazvao. I objesio je sliku Mount Everesta u predvorju. Rekao mi je da ga zanimaju istraivanja HimaIaje. Ali to je bila jeftina ala u kojoj je uivao. Vjeni mir. To je bio njegov posao - njegovo zanimanje. Zaista je davao ljudima vjeni mir, uz pristojnu naknadu. Bila je to izvrsna ideja, to mu se mora priznati. Zamisao je bila mudra. Bradley u Birminghamu, Thyrza Grey odrava svoje seanse u Much Deepingu. I tko bi posumnjao u gospodina Osbornea koji nema veze s Thyrzom Grey, niti s Bradleyem u Birminghamu, niti sa rtvom. Stvarni mehanizam svega toga bio je djeja igra za naeg apotekara. Kao to sam rekao, da je samo gospodin Osborne imao dovoljno razuma da uti! 299 - Ali to je ra,dio s novcem? - upitah. Uostalom, on je to i inio, vjerojatno, zbog novca,? - Oh da, anio je to zbog novca. Imao je, nesumnjivo, velike planove da putuje, zabavlja se, postane bogata i vana osoba. Ali naravno on

nije bio linost kakvom se zamiljao. Mislim da je samo izvravanje ubojstava pothranjivalo njegov osjeaj moi. Uspjena ubojstva jedno za drugim zarazila su ga, i tovie, uivat e na optuenikoj klupf. Vidjet e~te da hoe. Bit e sredite panje i sve e oi biti uprte u njega. - Ali to je inio s novcem? - zapitah. - Oh, to je vrlo jednostavno - odvrati Lejeune - premda mislim da mi to ne bi palo na pamet da nisam vidio njegovu kuu, nain na koji ju je namjestio. Bio je krtac, naravno. Volio je novac i elio je novac, a1i ne da bi ga troio. U kui je bilo malo namjetaja i sav je bio kupljen na rasprodajama. Nije volio troiti novac, elio ga je samo imati. - Misli~te li da je sve sta,vljao u banku? - Ali nije - ka,za Lejeune - rekao bih da emo ga nai negdje zakopanog u onoj njegovoj kui: I Lejeune i ja utjeli smo nekoliko minuta dok sam razmiljao kako je taj Zachariah 4sborne udna spodoba. - Corrigan bi - kaza Lejeune sanjarski rekao da je sve to prouzrokovala neka lijezda u njegovoj slezeni ili guterai ili neto to proizvodi premalo ili previe neega - nikad ne mogu zapamtiti ega. Ja sam jednostavan ovjek - ja mislim da je on samo nakrivo ustrojen 300 nije mi jasno - nikad mi n~ije jasno - kako ovjek moe biti tako pametan, a ipak takva budala. - ovjek zamilja velik um - rekoh - kao neko veliko i pokvareno olienje zla. Lejeune potrese glavom. - To uope nije tako. Zlo nije neto superhumano, to je neto manje od humanog. Kriminalac je netko tko eli biti znaajan, ali tko nikad nee ba~ti znaajan, zato to e uvijek biti manje od ovjeka. 301 Dvadeset peto poglavije PRIPOV IJEDANJE MARKA EASTERBROOKA U Much Deepingu sve je bilo osvjeavajue normalno. Rhoda je bila zaposlena lijeenjem pasa. Ovog puta se, mislim, radilo o glistama. Podigla je pogled kad sam uao i upitala me hou li joj pomoi. Odbio sam i zapitao gdje je Ginger. - Otila je do Bijelog konja. - to? Rekla je da mora tamo neto obaviti. - Ali kua je prazna. - Znam. - Premorit e se. Jo nije zdrava . . . - Ne gnjavi, Mark. Ginger je sasvim dobro. Jesi li vidio novu knjigu gospocte Oliver? Zove se Bijeli kakadu. Tamo je na stolu. - Bog blagoslovio gospodu Oliver. I Edith Binns takoder. - Tko je sad ta Edith Binns? - ena koja je prepoznala fotografiju. Takoder i vjerna njegovateljica moje pokojne kume. - ini se da nita od onoga to kae nema smisla. to je s tobom? 303 Nisarn odgovorio, ve sam se uputio prema Bijelom konju. Upravo prije nego stigoh tamo, sretoh gospodu Dane Calthrop. Srdano me pozdravila. - itavo sam vrijeme znala da sam glupa rekla je. - Ali nisam shvaala na koji nain. Dala sam se zavesti obmanama. Mahnula je rukom prema svratitu, naputenom i mirnom u kasnom jesenjem suncu. - Zlo nikada nije bilo tamo - ne u smislu u kojem smo pretpostavljali. Nije bilo fantastine trgovine s davlom, crnog i zlag sjaja. Samo salonski trikovi izvodeni zbog novca. - i ljudski ivoti bez vrijednosti. To je stvarna zloa. Nita raskono ili veliko - sam,o prezira vrijedno i podlo. - ini se da vi i inspektor Lejeune imate ista shvaanja. - Svida mi se taj ovjek - kaza gospoa Dane Calthrop. - Hajde da udemo u Bijeloga kanja i pronademo Ginger. - to ta,mo radi? - Neto isti.

Udosmo kroz niska vrata. Osjetio se snaan miris terpentina. Ginger je bila zaposlena, okruiena krpama i boicama. Podigla je glavu kad smo uli. Jo je bila vrlo blijeda i mrava, alom je omotala glavu na dijelu gdje jo nije izrasla kosa, bila je samo sjena one prijanje Ginger. - Njoj je dobro - rekla je gospoa Dane Calthrop, itajui moje m~isli kao i obino. - Pogledajte! - kaza Ginger pobjedonosno. 304 Pokazala je na stari cehovski znak svratita na kojem je radila. Naslage godina bile su uklonjene, pa se lik jahaa na konju jasno razaznavao; naceren kostur sjajnih kos~tiju. Glas gospode Dane Calthrop, dubok i zvuan, progovori iza mene: - Otkrivenje, esti odlomak, Stih osam. I ja pogledah i ugZedah bijeloga konja: ime onoga koji je sjedio na njemu bilo je Smrt; a Pakao je slijedio za njim . . . utjeli smo nekoliko trenutaka, a tada gospoa Dane Calthrop, koja se nije bojala antiklimaksa, progovori: - Eto tako - tonom nekoga tko je neto bacio u koaru za papir. - Sad moram ii - dodala je. - Roditeljski sastanak. Zastala je u vratima, kimnula Ginger 2 rekla neoekivano: - Bit ete dobra majka. Ginger je iz nekog razloga postala grimizno crvena... - Ginger - upitah - hoe li? - Hou li to? Biti dobra majka? - Zna to mislim. - Moda . . . Ali vie `bih voljela vrstu enidbenu ponudu. I ja sam joj je uputio . . . Nakon meftuigre, Ginger upita: - Jesi li sasvim siguran da se ne eli oeniti onom spodobom od Hermije? 305 - Dobri boe! - rekoh. - Sasvim sam za boravio. Izvadio sam pismo iz depa. - Stiglo je pred tri dana. Pita me hou li ii s njom u Old Vic gledati Izgubljenu ljubav. Ginger mi uze pismo iz ruke i podera ga. - Ako ubudue zaeli ii u Old Vic - ree odluno - ii e sa mnom. ! .A

" ?

H"

_"

V ~&

Y &

X &

'

) :) n) ) m* * 8. u. / / W0 0 Q5 j5 7 7 : : S; ; < < D@ J@ @ @ C D E E %F CF mH H [J J L M N N QO TO Q Q vR R S S iT pT 7U U c ] c ] c aU $W 'W X `X X X BY {Y ]Z aZ `[ [ [ [ -^ T^ =` Q` ` ` b b e e Ef tf Ah h xi i =j Jj mj j l 6l 2n n n n ?o Do o Mp }q q lr es s t t t 9u Lu v v w w x !x x y | | | "~ ~ ~ . r U X 8 k - " Z k A g ] c ] c bg 5 I N Z ] x E ] F * C W Z Y J Z 3 K ~ m h w v { 2 t A b v \ a 4 < ] c ] c b h R y 5 8 b e U ` ; 9 # P R : s 6 ! v P k ) , 2 < w ] ^

E 3 y r D p I ] c ] c b " " *# g# $ $ -& M& & ' * * 2+ 5+ a. . l0 0 "1 o1 2 2 3 3 N4 4 4 5 6 7 38 8 G9 9 : w: : ; t< z< > A?

&

@ J

i@ @ @ FD ID (E E I I fJ ;L TL N QN O P @R MR S T JT QT T )U AX XX Y Y :Z Z \ \ 5] L] &^ _ .` ` +b 1b ) d d e e g h Ih h Ri Ui ] c ] c bUi i j j 6k m 0n n n o p q r s t u v x x y y { F| | H} } } } <~ S $

t ^ e o | M B L ! / : g e c ] c ] c a q ; P @ x # s + ] f L - _ { v W U T K G D = ? u ; F ; ` 5 7 6 9 U O ^ A ! ? , P : g c ] c ] c a N * B T 2 Z d h + F = q W 9 ; d \ & )

$ _ {" $ % c

: H "

+ #

D ;

! !

t& c ] c ] c at& S' ( ( d) r) ) )+ c- . . 3 Z4 5 5 6 6 68 78 S8 z9 ~9 ; ; = = !> I> j> > A? ]? @ B@ A AB ?D ;F F G G 6H +I /I %L :L M N *N N P P &R R S NT MU XU !V PV V W X ! X

Y Y GZ Z p\ 8] v] ] ^ ^ _ _ _ _ a b c sc c c e e tf xf g g zh h }i i 6j Nj k c ] c ] c a k

9m

qp

+q s s t t u u %v /v [w rw w x y y { { ~ 0 z A @ { v 3 e , Y 7 ] N x o ? l Y ` , X N = r c ] c ] c ar B d 2 J c - ) ' | [ < & b ! M _ } . V d % " [ f

" ) 9 ] c ] c b u } : > N N ^ i ( ( A a

w v

Z W

h 1 1

8! P! !" H" F$ $ $ $ T% & ? Z) ^) ) :* + F, +- - 0. 4. V/

4 4 "4 4 5 6 6 z6 6 8 t8 8 8 9 9 ] c ] c b9 9 : ; < = = > P> > > j? ? ? @ A A kB B C C D ^E F F H I I 'J J J K BL M N WN [N N O Q Q S S W 4X X *Y Y Y [ [ [ [ \ \ ^ ^ ` ` Oc c f Sf f f g og g g h i j k rk l m 4m fn vn _o o r r s t t =u 'w w w yx y y { { | *} {~ ~ ] c ] c b~ ~ | 5 8 W t s Y F d K G O B : \ d f ? % l 2 Y [ 0 b ) = ! y j 2 6 6 7 Z F ] c ] c b > 5 Y t d D ' h ' B p 1 < E M + o w N q D ] % c W N ! , ? B # p ] c ] c bp : 7 | ; N ; * / & !

0 T ^ * . Z x ! ! +# /# # &$ ' ' ( ) ) P* j+ q+ + , , (- - - . . / !0 3 T4 |5 5 5 5 77 i7 7 7 8 u8 9 : ; ; = = ? >@ E E I OI K $K M M N ] N ] c ] c b]N P P >R WR S S cV W Z [

\ ] ?^ ` ` vb b b c c c Dd d he {e xg g ah h i i qi ri i i bj j j &k l l l m m [o o Vp p ?q mq q ]

r 9 !

Rs (t t Ou bu v uw sx 7 0 3 ~

x Cy Oy A{ B| 8 , O

L c c ] c ] c a C G w "

h c i | v 4 8 : k ` R 7 3 A 7 L r P ` D j t c ] c ] c a l R } ~ E f ; U r ; I Z ( , + k [ t K x k C E X ` d } 9 j x : a . k ) O " ? L 6 7 d v Y ! ] c ] c b! . L # E G R } h l . Z b! # # , $ 0$ & "' ) * - - / / (3 3 |5 5 5 5 @6 X6 !7 ` 7 J8 o8 8 8 8 : L: P: : : Q; ; < < = = > > > k? ? ? @ @ 'A gA A $B B C RD SD vD u c ] c ] c \ " | = ?

B H" #

E w# #

! $

V !

$ % % %

~& & & -H" _" "

$ 6% %

'

) :) n) ) 7* m* * * * * + 8. u. B/ 3 e4 Q5 h5 j5 Q6 7 7 4: : : S; ; < = > ? ? D@ J@ C C C D E E E %F CF F

/ @

W0

,1

-4: :

mH H 6I \I dJ gJ J K K +L L M M N QO TO O "P P Q - Q Q Q Q R R S S S iT 7U ~U U V V $W 'W DW |W X ,X `X X X X BY lY {Y Y aZ [ [ [ [ [ \ ] -^ ^ ` =` ` ` 'a ha a -a b b b b e e e tf f ug h h xi i i Jj mj pj j Mk dk l dl l Cm m cn n n n ?o Bo Do o o :p Mp ~p q q lr r r s 2s -2s @s Cs es s s s t t t 9u Lu v v w w x !x x y y y | } ?} "~ ~ ~ . r U X 8 K k - @ w " -" s 7 Z k M A g Q 5 I L N 1 L - } Z ] # x = f E - N E Z ] R F -F b * C W Z J Z 3 K f 1 m i x { 2 A b / c v O - Y \ 4 < ? h y 5 8 b e U j ` $

-$ ! y # P R : s 6 q z S v P k 3 6 U X _ ) , \ b P 2 < j t ] ^ w %

& N

E p

- ' U e ! ! " " *# g# # # # $ $ $ .% M& & & & & ' ~' 2+ 5+ + K- a. . l0 o0 "1 o1 1 2 2 2 *3 3 3 N4 -N4 4 4 5 5 5 6 6 7 7 38 8 8 G9 t9 9 : : D: e: : ;; ; z< < < = &> > > > A?

D (E lE E E -E ;G G I I fJ J wK ;L RL wL N N N P |P @R S S T QT T )U LU U V V \W W UX XX X X Y Y Y Z Z [ \ ] 5] L] ] &^ ^ - ^ _ `_ 0` ` a .b 1b d e We e e e e f \g g Ih h Ri Ui i i j j 6k k l l 0n n n o Ip p >q q q r r s s t t 'u -'u u u v w x x x x y y cz { { F| | H} } } "~ <~ P S $

^@

>C

FD

ID xD

C u t ^ - ) e o | W M B E a W L z . g ! s / -/ : C ( g e C U . > ` H q ; G ' ` P N < U - < @ # D + _ ] L - { v " B - / s 9 = u F ` ^ 9 U O % ^ b 4 A ~ -~ ? , L P : k ! D g < 3 N * B T = T . 2 Z c d k | - 6 l d h + F l % = 9 q u W 9 ; d ` \ " & } " )

A $ w ( ." " + # 7 # 5 ! $ $ k $ D % : > 5 i o ; P j -D b

r) ) ) M* e* x* )+ - . . 0 U1 }2 3 3 3 4 5 6 56 6 87 78 8 !> '> j> > > A? ]? @ =@ A -A KD OD D D GE F F F /G G G H +I /I I % L :L M M M N *N N N P P PV V ]W W !X MX X

9% &

_ c H ! ! =' S' ' '( -( ( ( d) 2 ~ z9 ~9 P R 6T :T NT XU 9V : ; ; < =

Y Y

Y GZ

_ _ _ ei -6j Nj a }i j j -GZ a i i KZ b 6j `Z

Z Z y[ [ .\ p\ ] ] 8] v] ] ] ] ^ E^ }^ ^ b b c Zc sc c c le e tf xf f zh j k

h h

9m

Zp

qp

q +q jq r r r s s t \t t t %v /v v v [w rw w x zx x y y { { -{ | } ~ & * 0 z @ A @ W { v 3 X \ p - e , U Y 7 ] N Z o _ ? P Y - j J , 0 H F 1 = d r Y d ` y d - J c $ q C l | B h l } ~ p F l - Z u ; B [ < & } b ! Z N 6 M Q r - c ` } . $ V @ # d h t J s % ) y " [ & f

" N :

) u }

9 : > ^

-" N

E t

^ 7 b

B q

s -U

G U Z

B A i

8! P!

- C

u I v

"

" !" T% % ) * 0. 4. 3

$ $ G& U& n& & ( ) Z) ^) + + , F, +- r- - W. / 0 S1 1 1 1 1 2

-3

4 6 9

4 4 =5 A5 ~5 5 6 6 z6 6 =8 g8 t8 8 8 P9 9 9 9 }; ; ; = = P> i> > > > j? ? ? @ @ A A kB B B C C -C ^E F F I YI rI I I 'J J J J K K ,L BL M N WN [N N O MR oR RS S S S T T bU uV &W `W {W W W W X 4X X X *Y Y (Z -(Z Z [ [ [ [ \ \ ^ ^ p` ` ` wa Eb pb Oc !d e (e [e f f f Sf f f g Pg og g g h h h i j j k rk k l l m 4m fn -fn vn n o _o o o p Wq r 3s s t t t t =u \u u v 'w @w w w yx x y y y z { /{ { *} `} ~ ~ ~ ~ a m ? -? C D Z | { 5 o 5 * 4 8 t J Y

F R

3 5 O o

\ d f L g ? + l 2 Y [ 0 ] - b f p ) = " ! y V z M j 2 6 / - 6 7 V Z * F { > ~ X 5 Y F

D - ' h ' B C p 1 c < ` y R f 9 d -d E e D M + F - : o N D ] % ^ 7 -7 o ; T Y N R > * Y y ! , ? # ' p x | | ; o N ; / P s

J C ~

B -

0 T

x , ! ! 9" +# /# u# # # & $ $ j% & ' ' ' ' ) ) ) ) @* P* j+ q+ + , - , <, V, , , (- - e. . . / 0 !0 T0 2 3 4 T4 4 Z5 |5 5 5 5 86 i7 7 8 T8 u8 9 b: f: : ; :@ >@ @ D D D E E I OI J -J K K $K lK N ]N 9P P P P >R WR R !T 4T cV gV V *W W W

\ ] a

` ` c c -c c Dd d d d Je he e 3f f g ah h i i qi i i bj j j j &k k l nl l l l rm m m gn [o o Vp p ?q mq q q

\ ] a

\ ?^ vb

\ ^ b

_ b

_ b

` ,c

` c

Jr s

u B|

-r

&s jt t |

As bu |

(t

:v v v Ww ^w `w uw w sx x Oy z { ,} 8 X 0 P 3 ~ , H P O S L B c C G w " q G B * h - c i < ~ - | | P v 4 8 O ? s ` 6 : k u / V ` R W O X -X < 7 P 3 A 3 7 L h r ^ 3 z f L r v P ` - t D j u B M l R } H E t d f j l -l + ` ; ? U r ; I ( , Y k [ t x + k -k X ` d } j x : i a k , O ? n L P | ~

- !

D L #

- * @6 / X6

E H / . Z0 R

} 2 )2

b!

n ! ,$

$ 3 4 h "' 3 5

* } 5

l ) 4 5

-X6 !7 %7 =7 ` 7 7 J8 o8 8 8 8 Y9 9 9 : L: P: : : : Q; ; < < k= = > > &? *? k? ? @ @ 'A gA A A A $B vB B B 9C =C dC -dC mC C D 8D SD

K @ Normal U a b c " A@ " Default Paragraph Font O Plain Text ] c SA SD U g Ui t& k r 9 ~ p ]N ! vD H" 4: Q a 2s " F $ N4 E ^ 'u / ~ D ( A GZ 6j { " U 3 C (Z fn ? d 7 | , J c r X l k X6 dC SD @d Times New Roman

Symbol " Arial New " <& Christie

Garamond Garamond CE 1 <& MU 7 > Agatha DAVID DAVID

Courier

! 2 C T f w x U D 3

" 4 E V g y

# 5 F W h z

$ 6 G X i {

% 7 H Y j |

& 8 I Z k }

' 9 J [ l ~

( : K \ m

) ; L ] n

* < M ^ o

+ = N _ p

, > O ` q

? P a r

. @ Q b s

/ A R c t

0 B S d u

1 e v

! 2 C T f w x U D 3

" 4 E V g y

# 5 F W h z

$ 6 G X i {

% 7 H Y j |

& 8 I Z k }

' 9 J [ l ~

( : K \ m

) ; L ] n

* < M ^ o

+ = N _ p

, > O ` q

? P a r

. @ Q b s

/ A R c t

0 B S d u

1 e v

! 2 C T f w x U D 3

" 4 E V g y

# 5 F W h z

$ 6 G X i {

% 7 H Y j |

& 8 I Z k }

' 9 J [ l ~

( : K \ m

) ; L ] n

* < M ^ o

+ = N _ p

, > O ` q

? P a r

. @ Q b s

/ A R c t

0 B S d u

1 e v

R o o t E n t r y F @L @ W o r d D o c u m e n t C o m p O b j j S u m m a r y I n f o r m a t i o n (

F Microsoft Word Document MSWordDoc Word.Document.6 9q Z Oh +'0 | 8

D P \ Christie Normal Windows 95 lo@ F# r m a t i o n

d DAVID @

t DAVID n 2 E

Agatha Microsoft Word for

L D o c u m e n t S u m m a r y I n f o 8

F Microsoft Word Document MSWordDoc Word.Document.8 9q | STUDIO D 4 > 7

Agatha Christie

+,0 l

@ Z t

L @ H

. \

MU d

STUDIO D

>

Agatha Christie

Você também pode gostar