1

Geofizika je znanost koja pomou matematike i fizike prouava sastav i svojstva

Zemljine unutranjosti, magnetizam Zemlje, vulkansku i geotermalnu aktivnost te
atmosferu i oceane.

Glavne grane geofizike su seizmologija i fizika vrste Zemlje, meteorologija,
oceanografija, geomagnetizam i aeronomija.






2
Glavni kemijski sastojci i struktura Zemlje:

Kora: O, Al, Si, Fe, Mg, Ca, Na, K

Plat: Mg, Fe, Si

Jezgra: Fe, Ni

Zemljina termalna struktura:

Zemlja je topla zbog tri uzroka: toplina od formiranja, toplina od hlaenja unutarnje
jezgre i radioaktivna toplina (radioaktivni raspad urana, torija i rubidija).

(Termalna konvekcija je prijenos topline gibanjem zagrijanih dijelova materije.)




Slika 1
(Prema:
http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/notes/earth_origin_
lecture.html)


Konvekcija u platu je spora, nekoliko cm na godinu.

Konvekcija u jezgri je puno bra, nekoliko km na godinu.

Atmosferska konvekcija je silovita i kontrolirana toplinom od Sunca


Slika 1 prikazuje glavne sustave konvekcije u unutranjosti Zemlje. Vidimo da su
gibanja duboko u Zemlji sporija nego na povrini.

Toplina u Zemlji se u skladu s drugim zakonom termodinamike prenosi prema
hladnijem mjestu, dakle prema povrini Zemlje. Da je Zemlja manja, toplina bi se
prenosila samo voenjem, ali zbog njezine veliine dolazi i do konvekcije.
Kondukcija (voenje) topline odvija se putem sudara molekula, dok se kod
konvekcije giba materijal.

3



O potresima i uzrocima potresa


Rekli smo ve neto o strukturi Zemlje. Ali postoji i finija struktura. Npr.
Zemljina vanjska ljuska, litosfera, koja obuhvaa koru i dio plata do dubine od oko
150-200 km, razlomljena je na dijelove nepravilna oblika, tzv. litosferske ploe.
Postoji 6 velikih ploa i odreen broj malih ploa. Ispod litosfere nalazi se manje
kruta, gotovo plastina astenosfera. Zbog svojih elastikih svojstava astenosfera
dozvoljava gibanje litosferskih ploa, koje se na svom putu po povrini Zemlje gibaju
ne bre od rasta ljudskih noktiju (nekoliko cm na godinu). Smatra se da je uzrok
gibanju litosferskih ploa u cirkulaciji unutar konvekcijskih elija (vidi gornje slike).

Na mjestima dodira dviju ploa koje se relativno gibaju jedna prema drugoj
dolazi do potresa.
Do potresa moe doi i u pojedinoj ploi (a ne samo pri njihovom dodiru).
Kompresija ili rastezanje u ploi moe uzrokovati pukotine u kori. Ta se podruja,
gdje se nakupljaju i oslobaaju tektonske napetosti u kori, zovu rasjedi.

Potres je iznenadno gibanje tla koje oslobaa elastiku energiju nakupljenu u
stijenama i pri tome generira seizmike valove. Ti se elastiki valovi rasprostiru na
sve strane iz izvora i tresu tlo. Potresi nisu ekskluzivni uzroci seizmikih valova
eksplozije, vjetar, oluje, ili ljudska aktivnost takoer tresu tlo. Potrese prema uzroku
nastanka dijelimo na tektonske, vulkanske i urune. Za potresa, poetni pomak koji
uzrokuje seizmike vibracije dogaa se na rasjedima, tj. kad se dvije strane (krila)
rasjeda iznenada ponu gibati jedna prema drugoj. Rasjedi mogu biti mikroskopski ili
dugi do ak nekoliko stotina kilometara. irina rasjeda je bitno manja, reda veliine
nekoliko milimetara do nekoliko metara.



Seizmiki valovi i Zemljina unutranjost


Seizmiki valovi su elastiki poremeaji koji se rasprostiru iz izvora kao
rezultat relativno kratkotrajnog procesa izjednaavanja neravnotee napetosti u
stijenama (slika 2). Seizmiki valovi nose energiju osloboenu u aritu potresa
(hipocentru) prema van (iz arita potresa). To rasprostiranje valova slino je bacanju
kamena u vodu i pa se valovi potresa isprva koncentrino ire oko mjesta nastanka.
Naravno, potres je puno kompliciraniji proces od bacanja kamena, pa e na svome
putu valovi naii na brojne prepreke. Postoje razliite vrste seizmikih valova, a
osnovni tipovi su:

- longitudinalni (P)
- transverzalni (S)
- Love-ovi
- Rayleigh-evi.

4
Prva dva tipa su prostorni valovi potresa, a druga dva povrinski valovi.
Prostornim se nazivaju stoga jer se rasprostiru kroz unutranjost Zemlje, a povrinski
se rasprostiru uglavnom du Zemljine povrine, jer im amplitude opadaju s dubinom
(slika 3).
Iz arita potresa rasprostiru se u svim smjerovima samo P i S valovi. Tek njihovom
interferencijom i meudjelovanjem sa Zemljinom povrinom i plitkim strukturama
nastaju povrinski valovi.


Slika 2

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)

Blizu arita potresa trenja je najjaa i dominiraju transverzalni (smicajni) valovi
kratkog perioda. Ti valovi naine najvie tete zgradama i drugim objektima. Na
veim udaljenostima od arita, amplitude seizmikih valova se smanjuju kako zbog
trenja (neelastinosti stijena), tako i zbog injenice da se energija osloboena za
potresa rasprostire kroz sve vei volumen u Zemlji (geometrijsko irenje valne
fronte). Takoer s poveanjem epicentralne udaljenosti valovi se separiraju u vremenu
jer P, S i povrinski valovi putuju razliitim brzinama.



Slika 3
(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)

Brzina seizmikih valova u Zemlji ovisi o sastavu stijena, temperaturi i tlaku. Brzina
rasprostiranja longitudinalnih ili P valova je izmeu 1 i 14 km/s. U principu vee
brzine su u dubljim dijelovima Zemlje. P valovi su zvuni valovi, meutim u
seizmologiji radimo s frekvencijama niima od onih koje uje ljudsko uho. Vibracija
5
uzrokovana P valovima je volumna promjena, sredstvom putuje niz zguenja i
razrijeenja, pa estice titraju u smjeru rasprostiranja vala (slika 4).

Slika 4
(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)


P valovi se rasprostiru kroz sredstva u svim agregatnim stanjima.

Transverzalni (S) valovi putuju sporije od P valova i takoer se zovu i
smicajni valovi jer ne mijenjaju volumen sredstva kojim prolaze, ve dolazi do
smicanja, pa estice osciliraju okomito na smjer rasprostiranja vala..


Slika 5
(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)

Tipina brzina S valova u Zemlji je reda veliine 0.5 do 8 km/s. Vano svojstvo S
valova je njihova nemogunost rasprostiranja kroz fluid, jer fluid ne podrava
tangencijalnu napetost, a kod prolaza S valova upravo dolazi do tangencijalnog
smicanja estica sredstva (okomito na smjer rasprostiranja vala, slika 5).

Loveovi valovi su transverzalni valovi za ijeg prolaza estice sredstva titraju u
horizontalnoj plohi ali okomito na smjer rasprostiranja vala (slika 6). Nastaju
meudjelovanjem horizontalno polariziranih S-valova (SH-valovi) sa Zemljinom
povrinom a zbog njezine slojevite strukture. Radi se o disperzivnim valovima to
znai da im brzina ovisi o periodu. Potresi generiraju Loveove valove s periodima u
rasponu od dijelova sekunde do 1000 s. Tipini raspon brzina je 2-6 km/s (ovisno o
periodu i grai stijena na njihovom putu). Budui da se radi o povrinskim valovima,
amplitude im trnu s dubinom.
6


Slika 6
http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and_
interior.html
Rayleighevi valovi su najsporiji od svih tipova seizmikih valova i na neki
nain najkompliciraniji. Budui da su i oni povrinski valovi i za njih vrijedi da su
disperzivni i da im amplituda opada dubinom. Tipine brzine su u rasponu od 1 do 5
km/s.



Slika 7

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)

Za vrijeme prolaza Rayleighevih valova estice povrine sredstva gibaju se eliptiki u
smjeru suprotnom od rasprostiranja vala, tj. retrogradno (slika 7).


Seizmiki signali sastoje se od vie frekvencija (kao i svjetlost i zvuni valovi) i
biljeimo ih posebno ugoenim instrumentima, seizmografima.

Evo analogije izmeu seizmikih signala i svjetlosti i zvuka:

Seizmiki Svjetlost Zvuk
signal_______________________________

kratko- plava sopran
periodiki

dugo- crvena bas
periodiki____________________________


7

Seizmogrami su naprosto produkt rada seizmografa, te grafiki prikazuju trenju tla u
odnosu na vrijeme.

Razlika u brzinama seizmikih valova ima utjecaja na izgled seizmograma (slika 8).
Kako je vrijeme putovanja vala jednako omjeru prijeenog puta i prosjene brzine
vala, do seizmografa e najprije stii P-valovi (najbri), zatim S-valovi i konano
Loveovi i Rayleighevi (najsporiji).



Slika 8

Ako nema S valova na seizmogramu to vjerojatno znai da se potres dogodio na
drugoj strani naeg planeta. Kao to znamo, S valovi se ne rasprostiru kroz fluide, i
tako nisu mogli stii do naeg seizmografa jer su na svojem putu morali proi kroz
tekuu vanjsku jezgru.

injenica da brzina seizmikih valova ovisi o svojstvima sredstva (gustoa i
elastiki moduli) omoguava nam upotrebu seizmikih valova za istraivanje
Zemljine unutranjosti. Relacije za brzine longitudinalnih i transverzalnih valova
glase:

2
P
S
v
v

+
=
=


gdje su: i konstante elastinosti sredstva, gustoa sredstva.

Da bismo razumjeli kako se moe vidjeti Zemljina unutranjost pomou seizmikih
valova moramo znati kakve sve vrste meudjelovanja valova i stijena u unutranjosti
Zemlje postoje.

Najei tipovi meudjelovanja su:
- refrakcija
- refleksija
- disperzija
8
- difrakcija
- atenuacija.



Dvije najjednostavnije vrste su refrakcija (lom) i refleksija (odbijanje).








Refrakcija

Slika 9

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)

Refrakcija (slika 9) ima znaajan utjecaj na valove u Zemlji. Openito, brzina
seizmikih valova s dubinom raste (uz neke izuzetke) i refrakcija valova uzrokuje
zakrivljenost njihovih putanja prema gore (slika 10):




Slika 10

http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and_
interior.html

9

Kada bi brzina seizmikih valova u Zemlji bila konstantna (lijeva strana slike) putanje
seizmikih valova bile bi pravocrtne. Meutim, porast brzine seizmikih valova s
dubinom uzrokuje zakrivljenost zraka seizmikih valova prema gore.


Da brzina seizmikih valova postepeno samo raste s dubinom u Zemlji, valovi bi se
kontinuirano lomili i svijali du zakrivljenih putanja dok ne dou do Zemljine
povrine (slika 11a).

Slika 11a (Prema: tulane.edu)


Jedno od najranijih otkria u seizmologiji bilo je otkrie diskontinuiteta na dubini od
oko 2900 km gdje dolazi do naglog pada brzine P valova. Taj diskontinuitet
(Gutenbergov diskontinuitet) predstavlja granicu izmeu plata i vanjske jezgre.



Do otkria je dolo jer je uoeno da do odreenih podruja na Zemlji ne dolaze
direktni P valovi, jer se, kako je naknadno utvreno, P valovi refraktiraju prema
unutra (dolje) zbog naglog pada brzine P valova na tom diskontinuitetu. To podruje
na Zemlji naziva se zona sjene za P valove (slika 12b) i nalazi se na epicentralnim
udaljenostima izmeu 104 i 140

10



Slika 11b (Prema: tulane.edu)


Slijedilo je otkrie zone sjene za S valove (slika 11c).


Slika 11c (Prema: tulane.edu)

11
Zona sjene za S valove (podruje na Zemlji na suprotnoj strani od arita potresa)
postoji zato to S-valovi ne prolaze kroz tekuu vanjsku jezgru Zemlje. Naime, sve
tekuine imaju modul nestlaivosti 0 = . Kako je brzina S-valova proporcionalna s

1/2
to znai da se oni kroz takvo sredstvo ne mogu rasprostirati. Na taj je nain i
zakljueno da vanjska jezgra mora biti u tekuem agregatnom stanju.

Refleksija

Ovakav tip meudjelovanja javlja se pri promjeni vrste stijena kroz koje
prolaze valovi potresa (slika 13). (Refleksija seizmikih valova se u primjenjenoj
geofizici koristi za istraivanje nafte i unutranjosti Zemlje).



Slika 12
(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)


Dio energije koju nosi upadni val transmitira se (prolazi) kroz graninu plohu u donje
sredstvo (to je refrakcija) a dio se reflektira u sredstvo koje sadri upadni val.
Amplituda reflektiranoga vala ovisi o upadnom kutu (kut koji upadni val zatvara s
okomicom na graninu plohu) i razlici u fizikalnim svojstvima sredstava na njihovoj
granici. Za neke upadne kuteve itava energija vraa se u sredstvo koje sadri upadni
val.

Disperzija

Prije smo spomenuli da su povrinski valovi disperzivni to znai da valovi
razliitih perioda putuju razliitim brzinama.
12

Slika 13

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/waves_and
_interior.html)

Dui periodi stiu prije (slika 13) jer se radi o valovima velikih valnih duljina
koji zadiru duboko u Zemlju, gdje je njihova brzina rasprostiranja openito vea.



Unutarnja struktura Zemlje


Prouavanjem svojstava rasprostiranja (vremena putovanja, amplitude
refleksija, karakteristike disperzije, itd.) seizmikih valova znastvenici su otkrili
detaljnu strukturu Zemljine unutranjosti. Vei dio Zemljine unutranjosti je relativno
jednostavan i moe se predoiti sferom (unutarnja jezgra) okruenom ljuskama (slika
14).





13

Slika 14
( http://mediatheek.thinkquest.nl/~ll125/en/fullstruct.htm)











14



Slika 15
(Slika je preuzeta s internetske stranice eqseis.geosc.psu.edu)


Dijagram prikazuje brzine P i S valova i gustou kao funkcije dubine dobivene
iz seizmolokih opaanja. Radi se o jednom modelu razvijenom osamdesetih godina
koji se naziva PREM (Preliminary Earth Reference Model) (slika 15).
Moemo uoiti nekoliko vanih karakteristika Zemljine strukture.
Prvo, u velikim podrujima kao to su donji plat, vanjska i unutarnja jezgra
brzina lagano raste s dubinom. Gornji plat je drugaiji, u njemu se nalazi nekoliko
dobro izraenih naglih promjena brzina. Podruje u platu na dubini izmeu 400 i
1000 km naziva se prijelazna zona i snano utjee na prostorne valove potresa. Dva
najvea kontrasta u svojstvima Zemljine unutranjosti nalaze se na dnu kore
(Mohoroviiev diskontinuitet) i na granici jezgra-plat (Gutenbergov diskontinuitet).




15
Instrumenti za biljeenje potresa nazivaju se seizmografi. Openito se sastoje od dva
dijela, seizmometra i ureaja za biljeenje. Na slici je jednostavan mehaniki sustav
koji ilustrira osnovne principe seizmografa (slika 16).



Slika 16

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/seismomete
rs.html)

Senzor radi na principu Newtonovog zakona inercije potres zatrese tlo i okvir
instrumenta na kojem je registracijski papir, dok zbog ustrajnosti masa njihala nastoji
zadrati svoj mirni poloaj. Relativni pomak mase i okvira biljei pisaljka to je
seizmogram.
Lijepi primjerci mehanikih seizmografa nalaze se u Memorijalnim prostorijama

(http://www.gfz.hr/sobe/seizmografi.htm)

Andrije Mohoroviia (Geofiziki odsjek PMF-a).


Seizmografi su raspreni po cijelom svijetu, ali obino su koncentrirani u podrujima
s velikom seizmikom aktivnou. Nekada su seizmografi bili mehaniki sa zapisom
na papir, dok se danas preteito koriste digitalni. Za interpretaciju takvih signala
koriste se raunala. Interval uzorkovanja seizmikih signala ovisi o namjeni i o tipu
instrumenta. Upotrebljava se isti princip kao kod snimanja zvuka na CD. Gibanje tla
16
je kontinuirano ali mi moemo odabrati samo odreene diskretne poloaje i na
temelju njih rekonstruirati gibanje unutar odreenih granica.




Slika 17

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/seismomete
rs.html)

Digitalni seizmogram (slika 17) je zapis gibanja tla spremljen kao niz brojeva koji
pokazuju vrijeme i gibanje tla u odreenom vremenskom intervalu. Kako ivimo u
trodimenzionalnom prostoru i zapisi gibanja tla moraju biti u tri smjera. Obino su to
smjerovi: gore-dolje, sjever-jug i istok-zapad.

Druga vana klasa instrumenata su akcelerografi. Slue za biljeenje vibracija velikih
amplituda, odnosno velikih akceleracija u epicentralnom podruju. Te akceleracije su
posebno znaajne za graevine jer ukazuju na silu kojom e na njih djelovati potresna
trenja. Na slici 18 je prikazan akcelerogram potresa koji se dogodio na obali Meksika
1985.


Slika 18

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/seismomete
rs.html)

17

Vidimo da je akceleracija gibanja tla (lijevi dio slike) varirala od 0.1g do +0.1g
nekoliko puta u sekundi i to je trajalo oko 15 sekundi. To nije bila njena trenja!



Slika 19

(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/seismomete
rs.html)

Slika 19 prikazuje mjesta na Zemlji na kojima su smjeteni seizmografi koji su
dio jedne od svjetskih seizmolokih mrea.
Pomou seizmograma moemo odrediti kada se potres dogodio, poloaj
hipocentra (dubinu, geografsku irinu i duljinu), jakost potresa i parametre rasjedanja
(pruanje, nagib i pomak na rasjedu).



Veliina potresa

Mali potresi uzrokuju male valove, a veliki potresi velike valove na
odreenoj udaljenosti. Ta fraza objanjava pojam magnitude potresa. Magnituda je
esto navoena mjera veliine potresa. Predstavlja mjeru energije osloboene u
aritu potresa.

Ameriki seizmolog C. Richter je 1935. g. konstruirao je tablicu maksimalnih
amplituda gibanja tla u odnosu na epicentralne udaljenosti i iskoristio je za kreiranje
prve relacije za odreivanje magnitude potresa.



18


Slika 20
(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/earthquake
_size.html)

Radi se o logaritamskoj vezi izmeu veliine potresa i opaenog gibanja tla.
Magnitudu potresa, Richter je izveo po analogiji sa sjajem zvijezda. Sa slike 21 se
vidi da je potres magnitude 3.0 definirao kao onaj koji generira maksimalno
amplitudu na standardnom (Wood-Andersonovom) seizmografu iznosa 1 mm na
udaljenosti od 100 km.
Zbog toga to je veza logaritamska, za svaku jedinicu porasta magnitude, pomak tla
raste za faktor 10, a osloboena energija priblino za faktor 30.
Magnituda (M) potresa je mjera za energiju osloboenu u aritu potresa. Danas
postoje relacije koje direktno povezuju magnitudu i energiju potresa, npr.

logE

= 11.8+1.5M ,

gdje E predstavlja energiju osloboenu u aritu potresa iskljuivo u obliku
seizmikih valova (to je samo mali dio ukupne osloboene energije za potresa).
Danas se magnituda potresa rauna na svakoj seizmolokoj postaji irom
svijeta, ali to svakako nije idealna veliina za kvantificiranje potresa. Zato? Zato, jer
se jednim brojem ne moe u potpunosti opisati tako kompliciran proces kao to je
potres.



Drugi nain opisivanja veliine potresa je pomou intenziteta potresa
(makroseizmika istraivanja), koji opisuje efekte potresa na ljude, okoli i graevine.
Efekti potresa na povrini Zemlje, za danu magnitudu, uvelike ovise o lokalnim
uvjetima tla, kvaliteti graevina i dubini arita, te udaljenosti od epicentra potresa.
19



(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/eart
hquake_effects.html)

Slika 21 prikazuje utjecaj lokalnih uvjeta tla na npr. amplitude gibanja tla,
te posredno na intenzitet potresa

Kada se tlo zatrese graevine reagiraju na akceleracije tla koje se prenose
preko njihovih temelja. Inercija graevine (jer ona tei ostati u stanju mirovanja)
moe uzrokovati smicanje objekta koje dovodi do koncentriranja napetosti u slabim
zidovima ili spojevima u strukturama, te tako dolazi do oteenja ili ak ruenja
objekata. Tipovi trenje i njihove frekvencije ovise o objektu. Visoke zgrade
amplificiraju (pojaavaju) gibanje duih perioda u usporedbi s malim graevinama



Slika 22
(http://eqseis.geosc.psu.edu/~cammon/HTML/Classes/IntroQuakes/Notes/earthquake
_effects.html)

(vidi sliku 22). Svaki objekt ima rezonantnu frekvenciju koja je za njega
karakteristina i ako se ona poklopi s frekvencijom osciliranja tla za vrijeme potresa
dolazi do rezonancije koja moe uzrokovati oteenje ili ruenje objekta.

Da bi se mogla odrediti prostorna razdioba intenziteta trenje tla od potresa na temelju
makroseizmikih podataka postoji nekoliko empirikih skala. U njima su uinci i
20
efekti koji odgovaraju jednakim akceleracijama tla svrstani u stupnjeve intenziteta
trenje tla. Skup srodnih uinaka predstavlja jedan stupanj makroseizmikog
intenziteta. Danas je javnosti najpoznatija MCS ljestvica koju je definirao 1897.,
Cancani ju je 1904. proirio na 12 stupnjeva, a 1913. ju je dopunio Sieberg. Za opu
upotrebu je prihvaena 1917.

Postoji nekoliko ljestvica makroseizmikih intenziteta. Prva ljestvica
konstruirana je tek u zadnjoj etvrtini 19. stoljea. Bila je to Rossi-Forel-ova ljestvica
od 10 stupnjeva iz 1883. g. Danas se u Europi upotrebljava Europska makroseizmika
ljestvica (EMS) koja takoer ima 12 stupnjeva.

Poznavajui razdiobu intenziteta trenje tla prema MCS ljestvici moe se
odrediti epicentar potresa. Intenziteti trenje tla na pojedinim mjestima unesu se na
zemljopisnu kartu, a mjesta jednakog intenziteta spoje se linijama koje se zovu
izoseiste. One pokazuju prostornu raspodjelu intenziteta trenje tla, a budui da
intenzitet opada s udaljenou od epicentra, epicentar potresa nalazit e se u podruju
kojeg omeuje izoseista najveeg intenziteta trenje tla. Takav prikaz podataka o
intenzitetima naziva se karta izoseista.

Makroseizmiki podaci se prikupljaju pomou posebno napravljenih obrazaca
(upitnica) koji bi trebali biti isti posvuda po svijetu (za odreenu ljestvicu) da bi se
potresi mogli meusobno usporeivati po intenzitetu te iz tih podataka izvoditi valjani
zakljuci.




UPITNICA O POTRESU
(http://www.gfz.hr/seizmologija/upitnik.php)
Ukoliko ste osjetili potres, molimo Vas da ispunite ovu upitnicu. Time cete nam
pruiti vrijedne informacije o tome kakvi su bili ucinci potresa u Vaem mjestu. Te
cemo podatke koristiti iskljucivo za znanstveno istraivanje efekata potresa. Hvala!
Potres se osjetio dana , mjeseca, godine u
12
sati i
0
minuta

Za vrijeme potresa bio sam u mjestu opina

Gdje ste se nalazili u vrijeme potresa?
Ako je moguce, potanko opiite vau lokaciju, npr.: 'U Zvonimirovoj ulici ispred
kucnog broja 5', 'U autu izmedu Ozlja i Karlovca, 10 km od Karlovca', 'U kuci na 9
katu u Matoevoj ulici').
Va email (OBAVEZNO)
21
Molimo Vas da ovdje, ukoliko elite, upiete Vae osobne podatke (ime i prezime,
adresu, telefon...). Ovi podaci slue samo nama kako bismo Vas mogli kontaktirati da
provjerimo tocnost podataka ili dogovorimo sastanak radi prouavanja teta. Ovi se
podaci nece nikada dati nikome na uvid izvan Geofizickog odsjeka PMF-a niti ce se
koristiti za druge svrhe osim znanstvene obrade ucinaka potresa. Hvala!

1. DJELOVANJE POTRESA NA LJUDE
1. Jeste li osobno osjetili potres?
jesam
nisam

Jesu li drugi ljudi u Vaem mjestu osjetili potres?
jesu
nisu
ne znam
Gdje ste se nalazili u vrijeme potresa: u kui, na ulici...


itd.

Prikazan je samo dio upitnice s internetske stranice Geofizikog odsjeka PMF-a!
22






Slika 23
(Prema http://epscx.wustl.edu/seismology/book/ppts/index.html)

23

Slika 24

Slika 24 prikazuje pad intenziteta (Io-I) na ordinati u ovisnosti o udaljenosti od
epicentra (na apscisi). Tako moemo procijeniti povrinu s najjaim efektima potresa.























24
Tablica 1. Skraeni oblik Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice za odreivanje
intenziteta potresa (preuzeto iz A. Miloevi, asopis Priroda, 1977.)


Stupanj
intenziteta
potresa

Uinci potresa
I Nezamjetljiv potres. Biljee ga samo seizmografi.
II Vrlo lagan potres. Osjeti ga vie vrlo osjetljivih osoba, i to preteno u
viim katovima kua.
III Lagan potres. Osjeti ga vie ljudi u unutranjosti kua.
IV Umjeren potres. U kuama ga primijeti velik dio stanovnika, a na
otvorenom prostoru samo pojedine osobe. Tresu se vrata i pokustvo,
zvee prozori, staklenina i posue, kao pri prolazu tekih kamiona. Od
onih koji spavaju neki se probude.
V Prilino jak potres. Primijete ga mnogi na otvorenom prostoru.
Predmeti koji slobodno vise, zanjiu se, ure njihalice se zaustavljaju.
Slike na zidu se pomiu. Pojedini manji predmeti se prevale. Vrata i
prozori se otvore ili zatvore. Oni koji spavaju se bude, pojedinci bjee
iz kua.
VI Jak potres. Primjeuju ga sve osobe i bjee iz kua. Slike padnu sa
zidova, mnogi predmeti se rue, posue se razbija. Komadi pokustva
pomaknu se sa svog mjesta ili se prevrnu. Manja crkvena zvona
zazvone. Na pojedinim dobro graenim kuama nastaju lagane tete.
VII Vrlo jak potres. Dogaaju se ruenja i razaranja i nastaju znatne tete
na namjetaju u stanovima. Oteuje se vei broj dobro graenih kua.
Crijepovi se lome i kliu s krova, rue se mnogi dimnjaci.
VIII Razoran potres. Jako oteuje oko etvrtinu kua, pojedine kue se
rue a mnoge postaju nesposobne za stanovanje. U mokrom tlu i na
strmim obroncima nastaju pukotine.
IX Pustoan potres. Oko 50% zidanih kua znatno je oteeno, mnoge se
rue a veina ih postaje nesposobna za stanovanje.
X Unitavajui potres. Teko oteuje oko tri etvrtine zgrada a veina
njih se rue. U tlu nastaju pukotine iroke i po nekoliko decimetara. S
brda se odronjava zemlja a otkidaju se i dijelovi peina.
XI Katastrofalan potres. Rue se sve zidane zgrade. U tlu nastaju iroke
pukotine iz kojih prodire voda nosei pijesak i mulj. Zemlja se
odronjava, mnoge se stijene otkidaju i rue.
XII Velika katastrofa. Nijedna ljudska tvorevina ne moe opstati. Tlo
potpuno preobrazuje izgled, jezera se zatrpavaju, nastaju vodopadi a
rijeke mijenjaju korita.









25
Jednadba staze vala i vrijeme putovanja vala

Kad se dogodi potres kroz Zemlju se rasprostiru prostorni, P i S valovi. Valne
jednade za ta dva tipa vala glase (u jednoj dimenziji)


2
2
2 2
2
1
t
u
x
u
c
c
=
c
c
o
(za P valove)

2
2
2
1
2
2
t
w
z
w
c
c
=
c
c
|
(za S valove).

o i | su brzine rasprostiranja P, odnosno S-valova.


Slika 1
(Prema: http://galileo.phys.virginia.edu/classes/152.mf1i.spring02/Waves2D_3D_files/image062.gif)

Slika 1. prikazuje ekspandirajuu valnu frontu.

Ako nehomogenosti u sredstvu (Zemlji) nisu previe izraene, zrake koje odgovaraju
P i S valovima ponaaju se poput zraka svjetlosti koja prolazi kroz sredstva razliitih
indeksa loma.
U klasinoj optici, Huygensov princip opisuje geometriju valne plohe. Prema
tom principu, svaka se toka valne fronte moe smatrati izvorom novog malog
sekundarnog vala (valia) koji putuje prema van (vidi gornju sliku) brzinom sredstva
u toj toki. Na taj se nain za poznati poloaj valne fronte u odreeno vrijeme t, moe
predvidjeti poloaj valne fronte u vrijeme t+dt. Dijelovi valne fronte koji se nalaze u
brem sredstvu proizvode valie koji se bre kreu od onih koji su proizvedeni u
sporijem sredstvu, te oblik valne fronte ima vremensku ovisnost. Kako su zrake
26
normale na valnu frontu i one se mijenjaju s vremenom. Geometrijski oblik putanja
tih zraka definira Fermat-ov princip, koji kae da e zraka do opaaa doi putem za
koji treba najmanje vremena.
Pretpostavimo da je unutranjost Zemlje sastavljena od koncetrinih ljuski u
kojima je brzina rasprostiranja P i S valova konstantna (vidi sliku 2), pri emu vrijedi


v
o
< v
1
< v
2
< v
3
< v
4
...

i neka je arite F potresa neposredno ispod povrine Zemlje polumjera r
o
.





Slika 2.

Zamislimo stazu vala koji strmo krene iz arita pod kutem i
o
u odnosu na r
o
.
U sloju 0 njegova staza je ravna crta. Val upada na granicu sloja 0 i 1 u toki B
1
pod
kutem i
o
. Pri prijelazu u sloj 1 staza se lomi od okomice te je kut loma i
1
vei od kuta
upada i
o
. Radij vektor toke B
1
oznait emo s r
1
. Val upada na granicu 1-2 u toki
B
2
pod kutem i
1
, a pri prijelazu u naredni sloj ponovo se lomi od okomice te je kut
loma i
2
vei od kuta upada i
1
. Radij vektor toke B
2
je r
2
.
Tako se putovanje vala uz lom staze na granici slojeva nastavlja idui u sve
veu dubinu. Najdublji sloj u koji val jo zalazi je onaj gdje staza postaja okomita na
radij vektor. Neka je to toka M s radij vektorom r
M
. Nakon prolaza tokom M val
nastavlja put prema povrini lomei se k okomici sve dok ne izbije u toki S na
povrini Zemlje.
Kut i
o
pod kojim je val krenuo iz arita u odnosu na radij vektor r
o
naziva se
kut incidencije. Najdublja toka staze, tj. M naziva se tjemena toka staze.
Staza vala je simetrina u odnosu na radij vektor tjemene toke. Trajanje
putovanja vala od F do M jednako je trajanju putovanja od M do S.
27
Susjedni slojevi u Zemlji ne razlikuju se meusobno mnogo ve je prijelaz iz
jednog sloja u drugi kontinuiran, osim na nekoliko mjesta u Zemlji. Stoga su staze
valova u najveem dijelu Zemlje glatke linije, a na svega nekoliko mjesta izlomljene.

Iz trokuta FOB
1
prema sinusovom pouku slijedi da je


' '
1
sin( ) sin
sin sin
o o o
o o
r i i
r i i
t
= =


Na osnovi zakona loma za toku B
1
vrijedi da je

'
1 1
sin
sin
o o
i v
i v
=
.

Izrazimo li iz posljednje jednadbe sin i
o
i uvrstimo u prvu (sinusov pouak),
dobivamo

1
1 1
sin
sin
1
i
v
v
i r
r
o
o
o
=

1
1 1
sin sin
v
i r
v
i r
o
o o
=
.

Primijenimo li isti postupak za trokut B
1
OB
2
dobivamo:


2
2 2
1
1 1
sin sin
v
i r
v
i r
=


i tako dalje, tj. za stazu vala vrijedi:


.
sin sin sin
2
2 2
1
1 1
const
v
i r
v
i r
v
i r
o
o o
= = =




28



Slika 3.




Oznaimo na stazi toku B radij vektora r, i neka u toj toki staza s radij vektorom
zatvara kut i, a brzina rasprostiranja kroz toku B neka je v, tada je


sin sin
o o
o
r i r i
p
v v
= =
(1)


Iznos parametra p ne mijenja se du toaka jedne staze ali se vrijednost tog parametra
mijenja od jedne do druge staze u ovisnosti o sini
o
. Izraz (1) naziva se jednadba staze
vala.


Oznaimo s v
M
brzinu rasprostiranja vala kroz tjemenu toku staze, tada jednadba
staze primijenjena za tu toku daje

.
M
M
r
p
v
=

esto se jednadba staze izraava i uz pomo parametra q koji se definira kao omjer
radij vektora i brzine kroz pojedinu toku


r
v
q = .

29
Vrijednost tog parametra q ovisi jedino o dubini bez obzira o kojoj se stazi radi.
Vrijednost parametra q opada s dubinom.
Primjenom tog parametra jednadbu staze moe se napisati kao

sin p i q = .

Prema tome za gibanje vala kroz Zemlju vrijede ove jednadbe:


sin sin
sin sin
o o M
o o M
o M
r i r r i
p i i
v v v
q q q = = = = = = .



Odredit emo sada vrijeme putovanja vala.


Vremenom putovanja vala ili trajanjem putovanja vala nazivamo ono vrijeme koje je
potrebno da val prijee od arita do toke S na povrini Zemlje.



Slika 4
Oznaimo s ds element puta od toke B do toke B (slika 4), a s dr r + radij vektor
toke B. Ako je A epicentralna udaljenost toke S, tada je kut to ga zatvaraju radij
vektori r i dr r + jednak A d .

Spustimo li iz B okomicu na radij vektor r dobivamo toku C pri emu je BC
jednako dr .


30


Slika 5


Iz trokuta BCB (slika 5) vidimo da je

cos
dr
i
ds
= ,

cos
dr
ds
i
= .

Trajanje putovanja du elementarnog puta ds jednako je


cos
ds dr
dT
v v i
= = .


U izraz na desnoj strani uvedemo veliine iz jednadbe staze vala: q i p, tj. eliminirat
emo v i cosi.

( sin sin
r
p i i
v
q = = )

Dobivamo:

2
1
dr
dT
r p
q q
=
| |

|
\ .
=
2
2 2
dr
r p
q
q
.

Sumiramo li sve elementarne dT od arita F do tjemene toke M staze dobivamo:

2
2 2
2
M
o
r
r
T dr
r p
q
q
=

}
.

Izraz za ukupno trajanje putovanja vala od arita do tjemena M tada glasi:
31

2
2 2
2
o
M
r
r
dr
T
r p
q
q
=

}
.



Prema tome, da bi se dobilo ukupno vrijeme putovanja vala treba izvesti integraciju
podintegralne funkcije du toaka staze pri emu parametar p staze zadrava
konstantnu vrijednost.

Nadalje, odredit emo brzinu rasprostiranja valova potresa. Za potpuno odreivanje
brzine rasprostiranja valova potresa potreban je uz izraz za vrijeme T putovanja vala i
odgovarajui izraz za odreivanje udaljenosti od epicentra A.





Slika 6


Iz elementarnih trokuta BCB i COB (slika 6) slijedi:


' CB = ( ) r dr d + A = dr tgi

tj.
tgi
d dr
r
A = .

Preuredit emo i taj izraz tako da umjesto funkcije kuta i uvedemo parametre p i q iz
jednadbe staze vala.


32
2 2 2 2
2
1 sin 1
1 sin
1
p
dr
i dr p
d dr
r r
i p r p
q
q
q

A = = =

tj.

2 2
2
o
M
r
r
p
dr
r p q
A =

}
.


Izrazi za vrijeme (T) putovanja vala i epicentralnu udaljenost ( A) zajedno
predstavljaju teorijsku hodokronu prostornog vala potresa.



Slika 7

U oba se sluaja integracija provodi du staze te je pri tom iznos parametra p
konstantan. Rezultat integracije moemo stoga simboliki napisati kao funkciju tog
parametra, tj.


1
( ) T f p = ,
2
( ) f p A =

to znai da je tim izrazima teorijska hodokrona predoena u parametarskom obliku.
Eliminiramo li parametar p iz tih izraza dolazimo do teorijske hodokrone ) (A = f T ,
tj. do izraza koji predouje ovisnost trajanja putovanja vala do epicentralne
udaljenosti A.
Izrazi za T i A koriste se pri odreivanju brzine rasprostiranja valova potresa.
Za rjeavanje tog problema postoje dva bitno razliita postupka:

- 1. pristup sastoji u tome da se unaprijed pretpostavi oblik funkcije
) (r v v = ovisnosti brzine o dubini, a zatim se izraunaju integrali za trajanje (T)
putovanja vala i epicentralnu udaljenost ) (A u kojoj val izbija na povrinu Zemlje,
zatim se eliminira p i doe do izraza ) (A =
v
f T za teorijsku hodokronu, koja
meutim ovisi o tome kakvu smo funkciju za brzinu ) (r v pretpostavili. Nakon
toga se vrijednosti teorijske hodokrone usporede s vrijednostima empirijske
hodokrone za taj val. Ako se te vrijednosti podudaraju smatramo da oblik funkcije
33
) (r v zadovoljava i njime tada raunamo brzine. Najee se za oblik funkcije
pretpostavlja jednostavan analitiki izraz:

br a v + = , ili
2
Cr Br A v + + =

pri emu se konstante a, b, A, B, C, ... koje ulaze u teorijsku hodokronu odaberu
tako da podudaranje teorijske i empirijske hodokrone bude to bolje. Takav nain
odreivanja brzine nazivamo indirektnim postupkom i on se openito primjenjuje
tamo gdje istraujemo slojeve malenih debljina, nekoliko desetaka kilometara -
indirektni postupak.

- Drugi je pristup direktni, i njime se neposredno na osnovi empirijske hodokrone
rjeavanjem prethodnih integralnih jednadbi za T i A moe izraunati ovisnost
brzine o dubini.

Ovdje e se ilustrirati primjena indirektnog postupka odreivanja brzine vala potresa
(prema A. Mohoroviiu) i pri tom emo se ograniiti na longitudinalni val i na
arite na povrini Zemlje.


A. Mohorovii za radnim stolom

Mohorovii je 1910. otkrio postojanje plohe diskontinuiteta brzine i gustoe u
unutranjosti Zemlje. Nakon potresa kod Pokupskog 1909. godine
34
Mohorovii je nastojao izraditi empirijske hodokrone za postaje do 2000 km
udaljenosti. Valja znati da su empirijske hodokrone i prije postojale, ali je pri
izradi svojih on prvi uoio da do epicentralnih udaljenosti izmeu 280 i 760
km ne dolazi samo jedan longitudinalni i jedan transverzalni val, nego po dva
P i S vala. Budui da se kroz isto sredstvo ne mogu rasprostirati dva
longitudinalna ili transverzalna vala razliitim brzinama on je zakljuio da se
radi o longitudinalnim valovima koji su do stanice doli razliitim putevima.
Na epicentralnim udaljenostima manjima od 280 km i veim od 760 km dolazi
samo po jedan P i S val. Mohoroviia je takve empirijske hodokrone objasnio
teorijski. Da bi objasnio kako dolazi do razlike u putovanju vala od arita do
iste stanice, poao je od injenice koju je utvrdio J. Milne da brzina vala
elastike deformacije dubinom kontinuirano raste, ali ju je nadopunio
pretpostavkom (i to je njegova 1. osnovna pretpostavka) da kontinuirani porast
brzine postoji samo u sloju do odreene dubine gdje dolazi do naglog porasta
brzine. U sloju ispod te dubine brzina opet kontinuirano raste.


Slika 8

Postojanje plohe diskontinuiteta brzine (slika 8) prema toj pretpostavci uzrok
je da se individualna faza (Pg) pojavljuje samo do odreene udaljenosti. Staze
valova koje strmije kreu iz izvora u Zemljinu unutranjost takoer su
zakrivljene u gornjem sloju, ali se na diskontinuitetu lome (od okomice - dolje
je vea brzina). U donjem sloju staza vala je zakrivljena glatka linija, ali kada
35
val ponovo doe na diskontinuitet staza se ponovo lomi ali sada k okomici. To
je normalna faza vala (Pn). Time je objasnio mogunost dolaska dvije faze
istog vala koje su putovale razliitim stazama na istu seizmoloku postaju.
Iako je staza Pn faze dua od staze Pg faze, Pn moe doi ranije zbog znatno
vee brzine u donjem sloju.

Mohorovii je na osnovi empirijske hodokrone izraunao:
1. brzine valova potresa u gornjem sloju
2. dubinu diskontinuiteta, i
3. brzinu u donjem sloju neposredno ispod diskontinuiteta.

Ta se ploha diskontinuiteta njemu u ast naziva Mohoroviievim
diskontinuitetom. Iznad njega je kora a ispod je plat Zemlje.

Razmotrit emo stazu vala koja potpuno lei u gornjem sloju (slika 9):





Slika 9



U poetnom je razmatranju Mohorovii ovisnost brzine rasprostiranja vala o
dubini, tj. o radij vektoru izrazio jednostavnim izrazom u kojem je
pretpostavio da su brzina v i radij vektor r staze obrnuto proporcionalne
veliine, tj. da u gornjem dijelu staze vrijedi

A
v
r
= , gdje je A konstanta koja vrijedi za koru.

36
Primijenimo li taj izraz za toku na povrini Zemlje, npr. na arite, dobivamo:

o
o
A
v
r
= , tj.
o o
A v r = .

Nadalje
o
o
r
v v
r
= .

Pokazalo se meutim da primjena tog izraza ne daje zadovoljavajue rezultate,
drugim rijeima ovisnost brzine o dubini nije tako jednostavna. Stoga je u
daljnjem postupku pretpostavio da vrijedi ovaj odnos:

( )
k o
o
r
v v
r
= , gdje je k konstanta.

Znai, pretpostavio je eksponencijalnu ovisnost brzine o dubini. Ta se
pretpostavka pokazala zadovoljavajuom i to je 2. osnovna pretpostavka koju
je A. Mohorovii primijenio pri svom istraivanju. Ta pretpostavka vrijedi
samo za gornji sloj do dubine x diskontinuiteta. Da se navedenom
pretpostavkom o brzinama moe brzina v i izraunati potrebno je prethodno
odrediti parametre
o
v i k.
Tri su osnovne veliine koje je Mohorovii odredio:
o
v , k i r.

U tu svrhu usporedit emo teorijsku hodokronu za Pg fazu long. vala s
empirijskom hodokronom. Svi izrazi u do sada danim izvodima vrijede uz
pretpostavku ( )
k o
o
r
v v
r
= . Umjesto opih izraza za hodokrone koje smo izveli
ranije izvest emo sada izraze koji vrijede uz 2. Mohoroviievu pretpostavku.
Ranije smo izveli da u toki B element trajanja putovanja iznosi

cos
dr
dt
v i
= .

a, trajanje putovanja od izvora do toke B iznosi

cos
B
o
r
B
r
dr
T
v i
=
}
.

Da se izvede integracija u analitikom obliku trebamo u podintegralnu
funkciju uvrstiti pretpostavku o brzini (indirektni postupak).

Za cosi stavit emo:
2
2 2
2 2
2
cos 1 sin 1
p v v r
i i p
r r v
| |
= = =
|
\ .

37
Gornji izraz vrijedi openito.

Sada uvrtavamo Mohoroviievu pretpostavku o brzini:

=
2 2
2
2 2
1
k
k
o
o k
o o
r r
v p
r r v r
+
| |

|
\ .
.

Uvrteno u
B
T daje:

1
2 2
2
2 2
B
o
r
k k
B k
k
o o r k
o o k
o o
r r
T
v r
r
v r p
v r
+
+
=

}
=

supstituirat emo izraz pod korijenom s
2
, deriviramo li po imamo

2 1
2 2
2 2
2
k
k
o o
k
r dr d
v r

+
+
= .

Tada je

( ) ( )
(1 ) 1
1 1
1 1
o o
B
o o
d d
T
k k
k k

= = =
+ +
= =
+ +
} }
.

Openito
2
2
2 2
2
sin
r p
p p pctgi
v i

| |
= = =
|
\ .
,

a
o o
pctgi = .

Stoga je

( )
1
B o
p
T ctgi ctgi
k
=
+
.

Taj izraz vrijedi za trajanje putovanja vala od arita do proizvoljne toke B.
Primijenimo li taj izraz na najdublju toku staze M:

( ) ( )
sin cos 1
1 2 1 1
o o o o
M o S o
o o
r i r i p
T ctgi T ctgi
k v k v k
= = = =
+ + +



Prema tome, trajanje putovanja vala od arita do toke S jednako je

38
( )
2
cos
1
o
S o
o
r
T i
v k
=
+
.

Izraz za epicentralnu udaljenost A izvest emo analogno. Pri tome emo poi
od izraza za

tgi
d dr
r
A = .

2
M
o
r
S
r
tgi
dr
r

A =
}
.

U gornjem izrazu treba eliminirati r, umjesto dr treba nai di.

Na kraju dobivamo

2
1 2
S o
i
k
t | |
A =
|
+
\ .
. (
o
i je izraeno u radijanima)

Izrazi za
S
T i
S
A toke S u kojoj val izbija na povrinu Zemlje predstavljaju
teorijsku hodokronu u parametarskom obliku.
o o
v r k , , su konstante za bilo
koju stazu, jedino
o
i ovisi o stazi.

Da hodokronu napiemo u eksplicitnom obliku eliminirat emo parametar
o
i .
( ) 1 2
S o
k i t + A =
( ) 2 1
o S
i k t = + A

tj.

1
2 2
o S
k
i
t +
= A .

Izraz za trajanje putovanja vala do toke S u ovisnosti o epicentralnoj
udaljenosti sada izgleda ovako:

( )
( ) 1 2
sin
1 2
S o
S
o
k r
T
v k
+ A
=
+



Neka staza 1 ima najveu moguu udaljenost (slika 10), a druga neka izbija u
sredini



39



Slika 10

Uvrstimo li udaljenost (u stupnjevima) i vrijeme putovanja u sekundama u
teorijsku hodokronu, dobijemo:


(1)
( )
2 6371 1
135.1 sin 6.84
1 2
o
o
k
v k
+ (
=
(
+


(2)
( )
2 6371 1
68.2 sin 3.42
1 2
o
o
k
v k
+ (
=
(
+

.


Time smo dobili 2 jednadbe s dvije nepoznanice. Podijelimo li prvu
jednadbu s drugom dobijemo:


( )
( )
0
sin 1 3.42
135.1
( ) 1.981
68.2 sin 1 1.71
o
k
f k
k
( +

= = =
( +





Slika 11

Jednadbu rjeavamo grafiki. Odreujemo vrijednost lijeve strane jednadbe,
tj. f(k) za razliite vrijednosti od k, npr. k = (2.0, 2.5, 3.0, 3.5, 4.0, 4.5, 5.0).

Dobijemo da je k = 3.60.

Time smo odredili vrijednost jedne konstante u izrazu za teorijsku hodokronu.
Drugu konstantu, tj. brzinu rasprostiranja
o
v vala neposredno pod povrinom
Zemlje moemo odrediti iz prethodnih jednadbi:
40

( )
2 6371 1
68.2 sin 3.42
1 2
o
k
v k
+ (
=
(
+



odnosno

( )
12742
68.2 sin 2.3 3.42
4.6
o
v
=

.

Otuda je

( )
12742
sin 2.3 3.42 40.6 0.137 5.56 km/s
4.6 68.2
o
v = = =

Time smo odredili konstante koje ulaze u 2. osnovnu pretpostavku A.
Mohoroviia.

3.6
6371
5.56
k
o
o
r
v v
r r
| | | |
= =
| |
\ . \ .
.

Tim izrazom moemo odrediti brzinu longitudinalnog vala u nekoj dubini do
diskontinuiteta. Ujedno smo u mogunosti izraunati vrijednosti koje
pripadaju teorijskoj hodokroni. Npr. moemo izraunati trajanje putovanja
individualne faze P vala do epicentralne udaljenosti od 500 km.

( ) ( )
( ) ( )
2 1 2 6371
sin sin 2.3 498 sin 2.3 ,
2 5.56 4.6 1
o
o
r k
T
v k
+ | |
= A = A = A
|
+
\ .


gdje je A izraeno u stupnjevima.
Znai
o
500
4.5
111.1
A = ~ . Prema tome,

( ) 498 sin 2.3 4.5 89.5s T = = . Empirijska vrijednost je 89.6s.

Zakljuak:

Svojom pretpostavkom o porastu brzine rasprostiranja valova u najgornjem
sloju Zemlje A. Mohorovii je uspio rijeiti sva pitanja vezana uz irenje
valova potresa u tom dijelu Zemlje. U daljem postupku odredio je i dubinu
granine plohe izmeu kore i plata Zemlje kao i brzinu rasprostiranja oba
vala potresa neposredno ispod te granine plohe.
Dubinu plohe diskontinuiteta Mohorovii je odredio iz injenice da je
individualna P faza zamijeena u daljinama do 760 km. Staza vala koji izbija
na povrinu u toj udaljenosti dodiruje diskontinuitet u najdubljoj toki, a
41
granina ploha ne dozvoljava da P doe do toaka u veim udaljenostima od
760 km.






Slika 12



Postupak odreivanja dubine plohe diskontinuiteta brzine analogan je
postupku provedenom za udaljenost od 500 km.

o
760:111.1 6.84 =

o o o
1
90 90 2.3 6.84 74.2666
2
o
k
i
+
= A = =

4.6
4.6
6371 sin 6371 sin74.27 6318km
M o
r i = = = (*)

Tj. 53km
M
h = .

Prema tome, Mohorovii je izraunao da se taj diskontinuitet brzine nalazi na
dubini od 53 km.

(*) Izraz za
M
r odredimo iz sinusovog pouka:

sin sin
o o
o
r i r i
v v
= u koji uvrstimo pretpostavku o brzini

( )
k o
o
r
v v
r
= ,

time dobivamo

sin sin
o o
k
o
o
o
r i r i
v
r
v
r
=
| |
|
\ .

1 1
sin sin
k k
o o
r i r i
+ +
= .
42

U najdubljoj toki staze i = 90, te je


1 1
sin
k k
M o o
r r i
+ +
= , tj.
1
sin
k
M o
r i
+
= .

Nadalje, deriviramo gornju relaciju:

( )
1
1 sin cos 0
k k
k r i dr r i di
+
+ + =

( ) 1 sin cos 0 k i dr r i di + + =

odnosno

( ) 1 sin cos k i dr r i di + =

Nadalje

ctg
1
dr i
di
r k
=
+
,

a element puta je

tgi
d dr
r
A = ,

te je tg ctg
1 1
di di
d i i
k k
A = =
+ +


tj.

( )
o
i i
k

+
= A
1
1
.

Za tjemenu toku staze
2
t
= i , te je za itav put
S
A :

|
.
|

\
|

+
=
+
= A
}
o
i
S
i
k k
di
o
2 1
2
1
2
2
t
t
.







43
Gravitacija


Gravitacija spada meu osnovne sile u prirodi (pored npr. elektromagnetske).
Osnovne pojmove o gravitaciji formulirao je I. Newton (na osnovi Kepplerovih
zakona o kretanju planeta) u 17. stoljeu. Ipak, stvarna priroda te sile (zato se i kako
mase privlae) jo je nepoznata.
Dakle, 1684. g. Newton je izveo zakon opeg privlaenja masa odn.
gravitacije. On je dokazao da centripetalna sila koja prisiljava Mjesec na kruenje oko
Zemlje jest privlana sila meu masama tih dvaju tijela. Odatle je izveo zakljuak da
analogna sila djeluje izmeu Sunca i planeta, odnosno uope meu masama. Gibanja
u Sunevom sustavu su kruna (tonije: eliptina) i gravitacija dri ravnoteu
centrifugalnoj sili, koja postoji pri krunom gibanju. To je razlog da se planeti i
sateliti u tom gibanju niti sudaraju niti zauvijek udaljavaju.



Zakon gravitacije glasi:

Privlana sila F meu masama m
1
i m
2
proporcionalna je tim masama, a
obrnuto proporcionalna kvadratu njihove meusobne udaljenosti i ima smjer
najkrae spojnice meu masama.

Matematiki, Newtonov zakon gravitacije glasi:

=
2
2 1
r
m m
G F (kgms
2
) (1)

Djelovanje te sile je izmjenino, to znai da prva masa privlai drugu
jednakom silom kojom i druga masa prvu. Veliina G zove se konstanta gravitacije i
44
numeriki odgovara sili kojom se dvije mase od 1 kg privlae na udaljenosti od 1 m.
Ona iznosi:

2 2 11
10 67 . 6

= kg Nm G

Newton je takoer spoznao da je padanje tijela na povrini Zemlje specijalan
sluaj gravitacije. Izmeu Zemlje i predmeta koji pada postoji meusobno djelovanje
po istom zakonu.
Zemlja dakle djeluje na to tijelo jednakom silom kao i tijelo na Zemlju, ali mu
Zemlja zbog svoje ogromne mase daje vidnu akceleraciju padanja, dok je akceleracija
u suprotnom smjeru neznatna.
Zamislimo li da je masa Zemlje skoncentrirana u njenom sreditu, moemo iz
relacije (1) izraunati iznos akceleracije padanja tijela, koju bi ono imalo na povrini
Zemlje kao kugle i to jedino pod utjecajem gravitacije. Uvrstimo da je
1
m =M (masa
Zemlje), a m
2
je masa tijela i polumjer Zemlje R=6370 km, tada je

a m
R
Mm
G =
2
2
2


odnosno

2
R
M
G a = (2)

gdje je a akceleracija padanja. Smjer te akceleracije je ovdje prema sreditu Zemlje uz
uvjet da je njezina masa homogena. Primjena izraza (1) ne obuhvaa sve elemente,
koji utjeu na iznos i smjer akceleracije padanja na povrini Zemlje koja rotira.



Tea

Poznato je da Zemlja rotira od zapada prema istoku oko osi, koja prolazi kroz
sjeverni i juni geografski pol. Posljedica te rotacije jest prividna vrtnja nebeske kugle
od istoka prema zapadu, te u odnosu na Sunce izmjena dana i noi. Sva tijela na
Zemlji ukljuujui i atmosferu, bilo da su u stanju mirovanja ili gibanja sudjeluju u toj
rotaciji i imaju istu kutnu brzinu kao i Zemlja. Budui da se Zemlja jednom okrene
oko svoje osi u odnosu prema zvijezdi stajaici u jednom zvjezdanom danu (86164 s
srednjeg Sunevog vremena), bit e kutna brzina njene rotacije

1 4
10 7292 . 0
86164
2

= = s u
t
.

Zbog rotacije Zemlje oko osi, njena masa, tijela na njenoj povrini, atmosfera i
more, kao i tijela u njima izloena su djelovanju centripetalne sile. Ona je usmjerena
prema osi rotacije a veliina joj ovisi o promatranoj masi m, njenoj najkraoj
udaljenosti r od osi rotacije i kvadratu brzine u rotacije:



2
u r m k = (3)
45

Predznakom minus oznaili smo da joj je smjer prema osi rotacije.

Potrebnu centripetalnu silu kod rotacije Zemlje daje gravitacija i to njena
komponenta u dotinoj toki prema osi rotacije. U toki A (slika 1) na povrini
Zemlje kao kugle (a koja se nalazi u nekoj geograf. irini , vidi sliku), centripetalna
sila prikazana je vektorom k

.




Slika 1


Promatramo li masu m u toki A na povrini Zemlje sa stajalita opaaa koji
u toj rotaciji sudjeluje na nju djeluje centrifugalna sila, koja je jednaka po iznosu a
suprotna po smjeru centripetalnoj sili (Newtonov zakon akcije i reakcije).
Ako s R oznaimo polumjer Zemlje tada je udaljenost r toke A od osi rotacije
cos
2
mRu r = , pa e centrifugalna sila biti

cos
2
mRu k = .

Iz gornjeg izraza je vidljivo da je centrifugalna sila, odnosno njena
akceleracija najvea na ekvatoru te opada prema polovima, gdje je nula.
(Centrifugalna sila na Zemljinoj povrini usmjerena je pod pravim kutem na os
rotacije i proporcionalna udaljenosti od te osi. Djeluje prema van.)

Prema tome, na povrini Zemlje u toki A u geografskoj irini djelovat e na
masu m ove dvije sile:

- gravitacija F (prikazana na slici vektorom F

, koji ima smjer prema sreditu

Zemlje kao kugle) i
46

- centrifugalna sila k (vektor k

sa smjerom od osi rotacije).

Centrifugalna sila je u odnosu prema gravitaciji veoma mala. Na ekvatoru gdje je
maksimalna iznosi oko 1/300 gravitacije.

Centrifugalnu silu moemo rastaviti u dvije komponente:
- radijalnu k, u produenju polumjera Zemlje kao kugle, i
- tangencijalnu k, tangencijalno na povrinu u smjeru prema ekvatoru.

Iznosi tih komponenti su:


2 2
' cos k mRu =


2
1
'' sin 2
2
k mRu = .

Radijalna komponenta k centrifugalne sile smanjuje iznos gravitacije i to
najvie na ekvatoru ( = 0
o
), a sve manje idui prema polovima. Tangencijalna
komponenta k centrifugalne sile uzrokuje pomicanje masa prema ekvatoru i to je
razlog spljotenosti Zemlje. Naime, Zemlja u poetku nije imala krutu koru a i danas
u svojoj unutranjosti nije svuda kruta, to je dovelo do njenog sadanjeg oblika.

Tea i oblik Zemlje

Oblik nebeskog tijela koje nije kruto i ne rotira i ija masa je homogena i u
ravnotei bio bi kugla, jer je tada gravitacija jedina sila koja djeluje, a povrina tijela
mora biti okomita na silu. Tijelo koje rotira mora imati takav oblik ravnotee, da je
njegova povrina okomita na rezultantu gravitacije i centrifugalne sile. Kod Zemlje se
rezultanta tih dviju sila zove sila tea ili samo tea.




Slika 2

47
Prikaemo li gravitaciju u toki A vektorom F

a centrifugalnu silu vektorom

k

, tada teu po veliini i smjeru prikazuje vektor P

, koji je jednak vektorskoj sumi

oba naprijed spomenuta vektora (slika 2). Kao to se vidi tea openito nije usmjerena
prema sreditu Zemlje, ve je u prvoj aproksimaciji okomita na povrinu Zemlje kao
sferoida a stvarno je okomita na plohu geoida.
Akceleracija padanja tijela na Zemlji ovisi i o akceleraciji od gravitacije i o
akceleraciji centrifugalne sile. Akceleraciju tee oznaavamo vektorom g

. Srednja
vrijednost njenog iznosa na Zemlji je

2
9.81ms g

= .

Jedinica za akceleraciju tee je gravity unit (jedinica tee), tj. g.u.

1 g.u.=10
6
ms
2
.

Starija jedinica je gal (1 gal = 1 cms
2
), odnosno mgal (10
3
gala) i jo se uvijek
koristi. Veza izmeu g.u. i mgala je:

1 mgal = 10 g.u.


Clairaut-ov teorem

Ve smo rekli da je posljedica rotacije Zemlje sila tea i spljotenost na
polovima. Budui da je tea rezultanta gravitacije i centrifugalne sile od rotacije, oito
je da se ona mijenja s geografskom irinom po iznosu i smjeru. Iznos joj je najmanji
na ekvatoru a najvei na polovima. Tome su dva razloga:
- centrifugalna sila najvea je na ekvatoru ( cos
2
mRu k = ) i suprotnog je smjera
od gravitacije njihova rezultanta (tea) ovdje je najmanja. Poveanjem
geografske irine centrifugalna sila se smanjuje to ima za posljedicu poveanje
tee;
- zbog eliptinog oblika Zemlje udaljenost od njenog sredita do toaka na njenoj
povrini na ekvatoru bit e najvea a s poveanjem geografske irine analogna
udaljenost e se smanjivati i bit e najmanja na jednom i drugom polu, to znai
da se gravitacija poveava s poveanjem geografske irine mjesta.

Oba uzroka djeluju u istom smislu pa se i iznos tee s poveanjem geografske irine
poveava.

Razlika ekvatorijalnog i polarnog polumjera iznosi oko 21 km, a razlika akceleracije
tee na ekvatoru i polu oko 5 gala. Satelitska mjerenja pokazala su da je ekvatorijalni
radijus r
e
= 6378 km, dok je polarni radijus r
p
= 6356.6 km.

1743. g. Clairaut je, ne uzimajui u obzir raspodjelu masa unutar Zemlje i uz
pretpostavku da je Zemlja oblika sferoida (rotacioni elipsoid male spljotenosti), izveo
izraz za ovisnost akceleracije tee o geografskoj irini:

) sin 1 (
2
|

+ =
e
g g
u kojem je:
48

g - akceleracija tee u geografskoj irini ,

e
g - akceleracija tee na ekvatoru,
| - koeficijent koji je povezan sa spljotenou Zemlje o izrazom

o | = q
2
5
.

Oba izraza poznata su pod imenom Clairaut-ov teorem. Spljotenost Zemlje o (ili
njezinu eliptinost) definira izraz
2 2
2
1/ 300.
e p
e
r r
r
o

= ~

Alexis Claude Clairaut
(1713.-1765.)

Veliina q iznosi
e
g
au
2
i predstavlja omjer centrifugalne akceleracije na ekvatoru
(
2
au ) i akceleracije tee
e
g (a je polumjer ekvatora, u je kutna brzina rotacije
Zemlje).

Pogledajmo znaenje koeficijenta |. Uvrstimo li u izraz za

g redom = 0
o
i
= 90
o
dobijemo:
e
e P
g
g g
= |
gdje je g
p
akceleracija tee na polu.

Iz tog izraza moemo vidjeti da koeficijent | predstavlja razliku akceleracije
tee od ekvatora do pola u odnosu prema akceleraciji tee na ekvatoru. Prema tome
poznajemo li akceleracije na polu i na ekvatoru moemo izraunati spljotenost
Zemlje o.




49
Kakav je zapravo oblik Zemlje?

Iz fizikalnih razloga nuno je da ploha koja omeuje tijelo kojim se definira
oblik Zemlje bude ploha ravnotee, to znai da njena povrina mora biti svuda
okomita na rezultantu svih sila koje na nju djeluju. Takva ploha bila bi povrina
mirnog oceana. Kada bismo tu plohu produili kroz kontinente ona bi omeila tijelo
specijalnog oblika kojeg je njemaki fiziar J. Listing (1873.) nazvao geoid. Kako je
geoid nepravilnog oblika i ne moe se izraziti jednim matematikim izrazom, njegova
se ploha odreuje u odnosu prema plohi jednog zgodno odabranog sferoida, tzv.
elipsoida referencije. Stoga se istraivanje oblika Zemlje sastoji od odreivanja
undulacija geoida. Prikaz oblika Zemlje svodi se dakle na prikaz topografije
undulacija geoida na geografskim kartama, koje za osnovnu plohu koriste plohu
elipsoida referencije.

Slika 3. Undulacije geoida EGM96 u metrima iznad (crveno) odnosno ispod (plavo)
elipsoida referencije WGS84
(http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Geoid_height_red_blue.png)


Mjerenje akceleracije tee

Mjerenje akceleracije tee izvodi se pomou njihala. Naime, jo je Huygens,
1673. g. utvrdio ovisnost izmeu perioda i duine njihala. Oznai li se sa S trajanje
jednog njihaja njihala (polovica perioda), a s L njegovu duinu, tada za vrlo male
otklone od poloaja ravnotee vrijedi izraz:

g L S / t =

50
Gornji je izraz Huygens koristio za mjerenje akceleracije tee, ime je njezino
odreivanje sveo na mjerenje trajanja jednog njihaja kod njihala. Kod ura njihalica to
se to svojstvo njihala koristilo za poveanje tonosti mjerenja vremena.

Valja primijetiti da se taj izraz odnosi zapravo na tzv. matematiko njihalo.
Nekoliko desetljea nakon Huygensa, braa Bernoulli razvila su teoriju fizikalnog
njihala i uveli pojam reducirane duine fizikalnog njihala. Kod takvog se njihala
trajanje jednog njihaja odreuje prema slinom izrazu kao gore:

g
S

=

gdje je reducirana duina fizikalnog njihala.

Danas se mjerenja akceleracije tee izvode pomou gravimetara. Neki od njih npr.
rade pomou mase objeene na opruzi. Za premjere i mjerenja na terenu koriste se
relativna mjerenja pomou kojih se odreuju razlike akceleracije tee izmeu
pojedinih mjesta.

emu slue mjerenja akceleracije tee u geofizici?

Svrha mjerenja akceleracije tee jest dobivanje njene prostorne raspodjele. Iz
poznate raspodjele izvode se zakljuci o stanju, gustoi i razdiobi masa u unutranjosti
Zemlje i odreuju undulacije geoida. Mjerenja akceleracije tee izvode se na povrini
Zemlje, znai na mjestima s razliitim nadmorskim visinama i razliitom
topografijom okolnog terena, dakle s razliitom razdiobom masa iznad geoida. To su
sve elementi koji utjeu na iznos i smjer akceleracije tee. Stoga utjecaje djelovanja
povrinskih masa treba eliminirati iz mjerenih vrijednosti da bi se moglo zakljuivati
o stanju i razdiobi masa ispod povrine. Izmjerene vrijednosti akceleracije tee
reduciraju se na geoid, tj. na srednju razinu mora. Redukcija izmjerenih vrijednosti
iznosa akceleracije tee sastoji se iz tri dijela, koji se zovu korekcije:

- korekcija za visinu
- Bouguer-ova korekcija
- topografska korekcija.

(Detaljnije o tim korekcijama moe se proitati npr. u skriptama M. Kasumovia:
Opa i primijenjena geofizika s osnovama sferne astronomije, Zagreb, 1971.)

Postoji jo i veliina koja se naziva anomalija tee i predstavlja razliku izmeu
izmjerene i normalne vrijednosti iznosa akceleracije tee. Anomalije tee potjeu od
horizontalnih promjena gustoe stijena zemljine kore. To znai da anomalija tee
moe postojati ako stijene razliitih gustoa lee jedna pored druge, a ne jedna ispod
druge.


Na kraju valja jo spomenuti i utjecaj privlanog djelovanja Mjeseca i Sunca
na oceane i mora na Zemlji, tj. silu uzronicu morskih doba.


51
Sila uzronica morskih doba

Ovdje je potrebno uvesti dva pojma: revoluciju i morska doba. Revolucija je
gibanje dva ili vie tijela oko zajednikog teita. Karakteristika revolucije je da kod
takvog gibanja tijela zadravaju svoju meusobnu orijentaciju. Takvo gibanje
svojstveno je npr. tijelima u Sunevu sustavu. Morska doba su plima i oseka, tj.
kolebanje razine mora koje neprekidno tee i ponavlja se u poludnevnim ili
jednodnevnim intervalima. Dizanje vodostaja mora koje potjee od morskih doba
naziva se plima, a sputanje oseka. Egzaktno tumaenje plime i oseke prvi je dao I.
Newton. Uzrok pojavi pripisao je gravitacijskom djelovanju Mjeseca i Sunca na masu
oceana i mora i razvio teoriju sile uzronice morskih doba. Objasnit emo tu silu u
sustavu Zemlja-Mjesec.
Zaboravimo na trenutak da Zemlja i Mjesec rotiraju, i neka je masa svakog
pojedinog tijela skoncentrirana u njihovim sreditima. Znai postoji jedino revolucija
Zemlje i Mjeseca. Izmeu njih djeluje gravitacijska privlanost, a zbog revolucije
postoji centrifugalna sila koja je u svim tokama tijela jednakog iznosa i smjerovi su
meusobno paralelni (dok kod gravitacije to nije sluaj). Zbog toga u svakoj pojedinoj
toki tijela nastaje rezultantna sila (sila uzronica morskih doba) ije se djelovanje na
Zemlji oituje u pomicanju vodenih masa oceana i mora.



Slika 4


Privlanu silu Mjeseca u toki A (na ekvatoru) (slika 4) oznaimo praznom
strelicom, a centrifugalnu silu s crtkanom strelicom (suprotnog smjera). Njihova
rezultanta jednaka je razlici te dvije sile a smjer joj je prema Mjesecu. U toki B
privlana sila Mjeseca je manja, a centrifugalna ista. U sreditu Zemlje obje sile
moraju biti jednake po iznosu inae bi se tijela udaljavala ili pribliavala. Prema tome,
u obje toke na ekvatoru postoji rezultantna sila jednaka po iznosu ali suprotna po
smjeru (to je lako matematiki dokazati). U toki A, u kojoj je privlana sila Mjeseca
vea od centrifugalne, voda se uzdie prema Mjesecu. No i u toki B voda se uzdie
ali od Mjeseca (jer je tamo centrifugalna sila vea od privlane).
Sila uzronica morskih doba najvea je u tokama A i B jer je u njima (u
odnosu prema centrifugalnoj sili), privlana sila Mjeseca maksimalna odnosno
minimalna. U ostalim je tokama manja, djeluje u smjeru tangencijalnom na povrinu
Zemlje i pomie vodu prema tokama A i B. Na polovima dolazi do sputanja razine
mora, jer od njih voda otie prema tokama A odnosno B. Znai zbog djelovanja sile
uzronice morskih doba kao i njezine raspodjele, razina mora na dvije dijametralno
52
suprotne strane Zemlje se podie, a u njihovom graninom podruju se sputa. Uz
pretpostavku da je cijela Zemlja pokrivena vodom, deformacija njenog vodenog
omotaa u stanju ravnotee imala bi oblik produljenog elipsoida (tijelo koje nastaje
rotacijom elipse oko velike osi).
Poloaj tako formiranog vodenog omotaa Zemlje u odnosu prema njenoj
vrstoj kori neprekidno se mijenja: zbog revolucije sustava Zemlja-Mjesec (period
mjesec dana), zbog rotacije Zemlje oko svoje osi, zbog nagiba Mjeseeve putanje
prema nebeskom ekvatoru (28.5), zbog superpozicije sile uzronice morskih doba od
revolucije sustava Sunce-Zemlja, itd.

















53




O Zemljinom magnetskom polju

Godine 1600. William Gilbert (osobni lijenik kraljice Elizabete I) i Christopher
Clews objavili su knjigu De magnete u kojoj su iznijeli pretpostavku da je Zemlja
ogroman magnet.



William Gilbert of Colchester (1544. - 1603.)


Njemaki matematiar i astronom Carl Friedrich Gauss, 1830-tih godina prvi je
sustavno prouavao Zemljino magnetsko polje i zakljuio da se njegov uzrok
primarno nalazi unutar Zemlje a ne izvan nje.




(Carl F. Gauss, 1777.-1855.)

Tonije reeno, pokazao je da se ono moe izraziti zbrojem dva dijela od kojih jedan
dio ima svoj uzrok u Zemlji, dok uzrok drugog dijela lei u pojavama iznad povrine
Zemlje. Takoer je pokazao da na prvi dio otpada vie od 90% polja uz povrinu
Zemlje, a na drugi manje od 10%. Dananja je znanost potvrdila da je geomagnetsko
polje doista uzrokovano mnogim izvorima koji se nalaze ispod i iznad Zemljine
povrine. Gledano od jezgre Zemlje prema gore, radi se o geomagnetskom dinamu,
magnetinosti kore, ionosferskom dinamu, struji u magnetopauzi itd. Geomagnetski
dinamo najvaniji je izvor, jer bez polja koje on proizvodi drugi izvori ne bi ni
postojali.
54

Pokazalo se vrlo pogodnim taj dio polja prikazati pomou matematikog
modela polja magnetskog dipola koji bi bio smjeten u sredite Zemlje. Njegov
magnetski moment iznosi
22 2
8 10 Am , a os mu je otklonjena za oko 11.5 prema osi
rotacije Zemlje (vidi sliku 1).



Slika 1
(roma2.rm.ingv.it/.../7/the_earth-s_main_field)

Kako je iznos magnetskog momenta dipola = (struja) (povrina petlje), a radijus
petlje tekue jezgre iznosi
6
10 48 . 3 m, potrebna ekvivalentna struja iznosi preko
9
10 2 A. Os toga dipola probada Zemljinu povrinu u sjevernom i junom
geomagnetskom polu. Magnetski moment dipola opada prosjeno oko 5% u 100
godina.
Znai, glavni uzrok Zemljinog magnetskog polja je geomagnetski dinamo a
polje prikazujemo pomou dipola. Do poetka ovog stoljea prevladavala je ideja da
izvorite tog polja ine permanentno magnetine tvari u Zemlji. Meutim, kada se
uspjelo potpunije utvrditi fizikalna svojstva Zemljine unutranjosti sve do njezinog
sredita uvidjelo se da se ta ideja ne moe odrati. Osnovni razlog tome je porast
temperature u Zemlji s dubinom. Taj porast u kori (izvan vulkanskih podruja) iznosi
oko 3 C/100 m. Laboratorijskim istraivanjima utvreno je da magnetizam tvari slabi
s porastom temperature i da kod tzv. Currieve temperature (koja je razliita za
razliite spojeve) potpuno iezne. [hematit 696 C; magnetit 580 C; eljezo
770 C].
Kako su temperature u Zemljinoj unutranjosti jo vie od gore navedenih i
dosiu preko 4000 C u jezgri, oigledno je da niti jedna tvar ne moe zadrati stalni
magnetizam ispod Zemljine kore. Magnetizirane stijene u unutranjosti uzrokuju
dakle tek mali dio magnetskog polja Zemlje.
Uzrok glavnine postojeeg magnetskog polja Zemlje najvjerojatnije lei u
elektrinim strujama unutar vanjske (tekue, eljezne) jezgre koja polako rotira.


55




Razlaganje polja

Magnetsko polje na povrini Zemlje F

moe se prikazati u jednostavnom

obliku sastavljenom od tri dijela:

V R g
F F F F

+ + =

gdje je:

g
F

, tzv. glavno polje, koje ini najvei dio polja F

, a za koje se smatra da ga
uzrokuju elektrine struje duboko u Zemljinoj unutranjosti (najvjerojatnije u vanjskoj
tekuoj jezgri) (oko 50000 nT),
R
F

, tzv. polje kore, uzrokovano magnetinim stijenama i elektrinim strujama u

Zemljinoj kori (oko 200 nT), i
V
F

, tzv. vanjsko polje (nekoliko desetaka nT), uzrokovano elektrinim strujama u

atmosferi i iznad nje.

Jedinica za mjerenje jakosti magnetskog polja je Tesla (T), odnosno nT (nanoTesla).
Magnetsko polje gustoe toka od 1 T djeluje na naboj od 1 C koji se giba okomito na
silnice polja brzinom od 1 m/s silom od 1 N.




Slika 2. Glavno magnetsko polje (smsc.cnes.fr/OVH/)

Niti jedna teorija ne moe u potpunosti objasniti sve pojedinosti glavnog magnetskog
polja Zemlje (slika 2), ali openito se smatra da je dinamo teorija jedina koja daje
56
razumna objanjenja. Po njoj samouzbudni dinamo zajedno s gibanjem vanjske jezgre
odrava glavno magnetsko polje, koje bi bez te aktivnosti postupno ieznulo za nekih
10.000 godina. Postoji nekoliko modela za objanjenje procesa koji su potrebni za
generiranje energije dostatne za odravanje glavnog magnetskog polja. Spomenut
emo model povezan s hlaenjem unutranjosti Zemlje. Prema njemu, eljezom
bogata kruta unutranja jezgra zbog opeg hlaenja Zemlje postupno raste na raun
skruivanja teih sastojaka pri dnu vanjske jezgre. Kod tog procesa laki se ostatak
uzdie zbog ega dolazi do gibanja u vanjskoj jezgri. Rotacija Zemlje uzrokuje
zakretne momente tom gibanju, te se stvaraju konvekcijska gibanja. Ona pak uzrokuju
elektrinu struju iji je tok oblika prstenaste zavojnice. Ta struja stvara toroidalno
magnetsko polje prstenastog oblika koje ne djeluje izvan jezgre. Meusobnim
djelovanjem gibanja tvari i tog prstenastog polja dio energije polja prelazi u
sekundarno dipolno poloidalno magnetsko polje (crveno na donjoj slici) koje prodire
kroz plat i koru Zemlje i dostupno je mjerenju.

Poloidalna (crveno) i toroidalna komponenta polja
(http://en.wikipedia.org/wiki/Toroidal_and_poloidal)

Magnetsko polje kore

To je polje relativno slabo, a sastoji se od dva dijela. Jedan dio potjee od
magnetinih stijena Zemljine kore a drugi uzrokuju elektrine struje u kori. Prvi dio
obino se naziva magnetske anomalije i na osnovi prostornog rasporeda njihovih
iznosa zakljuuje se o magnetinosti stijena i njihovoj rasprostanjenost i zastupljenost
u kori.

Vanjsko magnetsko polje

Vanjsko magnetsko polje Zemlje uvijek je prisutno i vremenski je vrlo
promjenljivo. Njega uzrokuju elektrine struje koje teku unutar raznih slojeva
atmosfere. Prostor od Zemljine povrine do oko 50 km visine (donja atmosfera) ne
utjee na generiranje magnetskog polja. Iznad te visine, dakle u ionosferi mogu je
tok vrlo jakih struja. Te struje uzrokuju samo dio vanjskog magnetskog polja. Nakon
prijelaznog sloja u visini koja varira izmeu 800 do 3000 km s obzirom na doba dana
(no dan) i godinje doba, poinje protonosfera ili plazmasfera. Plazmasfera slui
kao spremite plazme, pri emu u toku dana preuzima dio slabo ionizirane plazme
ionosfere a vraa je natrag nou. Openito, do gornje granice Zemljinog magnetskog
polja postoje elektrine struje u prostoru koje doprinose posredno ili neposredno
njegovom magnetskom polju. (Te elektrine struje nastaju zbog meudjelovanja
Sunca i Zemlje!)
Kada bi Zemlja bila sama u svemiru njezino bi se magnetsko polje protezalo u
beskonanost. Meutim, kako Suneva aktivnost utjee na magnetsko polje,
57
djelovanje Zemljinog magnetskog polja ogranieno je na prostor koji se naziva
magnetosfera (slika 3).





Slika 3
(http://geoinfo.amu.edu.pl/wpk/pe/a/harbbook/c_xiv/Image415.gif)

Jedna od brojnih pojava vezanih uz Sunevu aktivnost je Sunev vjetar. To je
stalni, vremenski promjenjivi tok elektrona i protona koji tee s itave povrine Sunca
velikom brzinom na sve strane. Sunev vjetar produljuje magnetsko polja Sunca u
meuplanetarni prostor. Pri sudaru Sunevog vjetra sa Zemljinim magnetskim poljem
dolazi do potiskivanja tog polja na strani prema Suncu i njegovog produljenja
(magnetski rep) na suprotnoj strani. Zbog supersonine brzine Sunevog vjetra (od
oko 450 km/s) pred Zemljom se na strani okrenutoj Suncu oblikuje udarni val, slian
valu to nastaje kad se kroz zrak giba metak.
Meudjelovanje Sunevog vjetra i magnetosfere osnovni je generator energije
za odravanje niza pojava koje se odigravaju unutar magnetosfere, od kojih je
najimpresivnija polarna svjetlost (aurora borealis).


Opaanje Zemljinog magnetskog polja

Zemlja kao magnetski dipol ima magnetske polove koji se nalaze u blizini
geografskih polova. Za odreivanje predznaka polova kod standardnih magneta
koristi se magnetizam Zemlje. Onaj pol koji kod magnetske igle kompasa pokazuje
prema geografskom sjeveru je pozitivan, a onaj koji pokazuje prema jugu je
negativan. Prema tome, sjeverni magnetski pol Zemlje je negativan (u njega silnice
ulaze) a juni pol je pozitivan (silnice iz njega izlaze).
Jakost magnetskog polja Zemlje naziva se totalni intenzitet i numeriki je
jednak sili kojom magnetsko polje Zemlje djeluje na pozitivan magnetski pol jakosti
1. Totalni intenzitet rastavlja se u komponente u prostornom pravokutnom
koordinatnom sustavu (slika 4). Os x tog koordinatnog sustava je horizontalna i u
58
ravinini geografskog meridijana mjesta (+ prema N), os y je horizontalna i okomita na
geografski meridijan (+prema E), a os z je vertikalna (+ prema dolje).


Slika 4

Na slici je prikazan totalni intenzitet T (na slici oznaen s F) rastavljen u
komponente (X, Y, Z). Komponenta u horizontalnoj ravnini oznaena je s H, i naziva
se horizontalni intenzitet (predstavlja jakost i smjer geomagnetskog polja u
horizontalnoj ravnini. Vertikalna komponenta Z zove se vertikalni intenzitet i
predstavlja jakost geomagnetskog polja u smjeru vertikale na dotinom mjestu.
Spomenute komponente su geomagnetski elementi. U geomagnetske elemente
ubrajamo jo i dva kuta: to su magnetska deklinacija D i inklinacija I. Sa slike je
vidljivo da magnetska deklinacija odreuje smjer horizontalnog intenziteta u odnosu
prema geografskom meridijanu. Inklinacija odreuje smjer totalnog intenziteta u
ravnini magnetskog meridijana u odnosu prema horizontalnoj ravnini.
Budui da kod Zemlje postoje magnetski polovi, analogno geografskim
meridijanima mogu se definirati i magnetski meridijani. Magnetska deklinacija moe
se definirati i kao kut izmeu geografskog i magnetskog meridijana, odnosno kao kut
izmeu smjera prema geografskom i magnetskom sjeveru. Ona se broji od
geografskog sjevera pozitivno preko istoka od
o o
0 360 . Ako je vea od
o
180
uobiajeno je izraziti je nadopunom do
o
360 i oznaiti je kao zapadnu, odn.
negativnu, jer se u tom sluaju broji suprotno (preko zapada). Inklinacija se broji od
horizontalne ravnine prema dolje od
o o
0 90 i to ako pozitivni pol magneta pokazuje
prema dolje inklinacija je pozitivna (+) a ako negativni inklinacija je negativna ().
Relacije koje povezuju totalni intenzitet i geomagnetske elemente su:

D I T X cos cos =
D I T Y sin cos =
I T Z sin =
I T H cos =
D H X cos =
D H Y sin =
2 2
T H Z = +

Iz gornjih je relacija vidljivo da je za odreivanje totalnog intenziteta potrebno
poznavati najmanje tri geomagnetska elementa. Veliine T, H, X, Y i Z izraavaju se u
nT, a D i I u stupnjevima ili radijanima.
59
Iznosi jakosti glavnog magnetskog polja (Slika 5) variraju od 24000 do vie od
62000 nT, dok je prosjena vrijednost intenziteta polja kore svega 200 nT (samo
ponegdje lokalno prelazi 1000 nT).
Valja jo napomenuti da je zbog prostornih razlika magnetskog polja Zemlje
potrebno njegove elemente odreivati na raznim mjestima. Kako je magnetsko polje
Zemlje vremenski promjenljivo, da bismo mogli te podatke usporeivati, tj. da bi
dobili njihovu sinoptiku sliku, moramo sva mjerenja na pojedinim tokama svesti na
isti vremenski moment ili epohu. Nanesu li se na geografsku kartu izmjerene
vrijednosti elemenata magnetskog polja Zemlje za svaku toku, svedene na istu
epohu, dobiva se karta geomagnetskih elemenata. Linije to spajaju mjesta s jednakim
vrijednostima magnetske deklinacije zovu se izogone. Izokline spajaju mjesta jednakih
vrijednosti magnetske deklinacije.


Slika 5. Totalni intenzitet glavnog magnetskog polja (Epoha 2005.0)
(www.gps.caltech.edu/~jstock/MagneticFieldMapsCompleteShrunk.pdf)

Magnetsko polje Zemlje podvrgnuto je neprekidnim promjenama. Vremenske
promjene momentalnih vrijednosti elemenata magnetskog polja Zemlje uoljive su
neposredno na magnetogramima. Promjena elemenata u toku dana naziva se dnevna
varijacija tog elementa. Postoje varijacije intenziteta magnetskog polja Zemlje
razliitog trajanja i one ovise o geografskoj irini, godinjem dobu i 11-godinjem
periodu Sunevih pjega.
Dosadanja mjerenja prostorne raspodjele geomagnetskih elemenata kao i
njihove vremenske promjene ukazuju da magnetski moment Zemlje polagano opada.
Ta promjena uzrokuje na svim mjestima posebnu varijaciju koja se zbog svog
polaganog hoda zove sekularna varijacija magnetskog polja Zemlje. Posljedice
sekularne varijacije su promjene poloaja izolinija na kartama geomagnetskih
elemenata i promjene poloaja magnetskih polova Zemlje.


60
Instrumenti

Instrumenti s kojima se mjeri magnetsko polje Zemlje openito se dijele na
apsolutne i relativne, te variometre. S prve dvije vrste mjere se elementi magnetskog
polja Zemlje. Apsolutno se mogu mjeriti magnetska deklinacija, inklinacija i
horizontalni intenzitet. Variometri registriraju vremenske promjene magnetskog polja,
ali ne i podatke o iznosima elemenata. Klasini instrumenti za mjerenje D i H su
klasini magnetometar i geomagnetski teodolit, a za mjerenje I slui geomagnetski
induktor (krae geoinduktor). Danas se mjerenja izvode pomou protonskog
precesijskog magnetometra (to je apsolutni instrument).




Magnetski teodolit koji je nabavio A. Mohorovii 1915. godine (nalazi se u
Memorijalnoj sobi A. Mohoroviia na Geofizikom odsjeku PMF-a)



Protonski magnetometar
(http://english.orangelamp.com.cn/Default.aspx?tabid=1729)