2007-05-03 Rad nastavnika s agresivnom djecom Pored rada na obrazovanju nastavnik takoer ima odgojnu ulogu u radu s djecom.

Osnovna je zadaa nastavnika da kod djece potie pozitivne oblike ponaanja i radi na suzbijanju negativnih, a u interesu djeteta. Kako bi to postigao, treba uoavati imbenike koji doprinose poremeajima u ponaanju kao i one koji utjeu pozitivno na uenika. Najee koritena klasifikacija poremeaja u ponaanju djece i adolescenata je ona iz Dijagnostikog i statistikog prirunika za duevne poremeaje (DSM-IV, 1998). Ta klasifikacija poremeaje svrstava u sljedee kategorije: poremeaji uenja, poremeaji motorikih vjetina, pervarzivni razvojni poremeaji, deficit panje i poremeaji s nasilnikim ponaanjem, poremeaji uzimanja hrane i hranjenja u dojenakom dobu ili ranom djetinjstvu, tikovi, poremeaji komuniciranja, poremeaji eliminacije, te drugi poremeaji. Kod sve su djece prisutni odreeni oblici poremeaja u ponaanju razlika nije u vrsti nego u stupnju u kojem je problematino ponaanje prisutno. Tekst koji slijedi biti e usmjeren na poremeaje s nasilnikim ponaanjem. Agresivni oblici ponaanja sve su ei problem u kolama. Uenici koje uoavamo kao problematine jesu oni koji manifestiraju previe agresivnog ponaanja te drutveno manje prihvatljive oblike agresivnosti. Agresivnost je fiziko ili verbalno ponaanje koje se oituje u neprijateljstvu prema osobama ili predmetima u namjeri da im se nanese teta (Petz, 2005). U kolskom okruenju zamjeujemo razliite oblike agresivnog ponaanja: krenje kolskih pravila (npr. ponaanje na nastavi), psovanje, maltretiranje vrnjaka, seksualno uznemiravanje, nesuradljivost (npr. ignoriranje nastavnikovih zahtjeva), prijetnje, krae, unitavanje imovine (kolske, drugih uenika ili nastavnika), fiziki napadi, grupno agresivno ponaanje (bande), noenje ili upotreba oruja (npr. noevi, bokseri, palice) i dr. Agresivno ponaanje povezano je i s drugim oblicima problema u ponaanju: npr. neopravdano izostajanje iz kole, kolski neuspjeh, problemi s disciplinom, sukobi s nastavnicima, sukobi s vrnjacima, maloljetnika delinkvencija. I samo jedno dijete s problemima u ponaanju moe znatno oteati normalan rad u razredu. Djeca koja pokazuju vie vrsta agresivnog i antisocijalnog ponaanja, koja su antisocijalna u razliitim okruenjima (kua, kola, prijatelji) nisu samo u opasnosti da ostanu agresivna, nego imaju i vee anse za negativan ishod, npr. kriminalitet, poremeaj linosti ili da postanu ovisnici. Agresivnost kod djece esto su djeca koja imaju probleme u ponaanju niskog samopotovanja, osjeaju ljutnju, ele panju. Panja je najjai socijalni potkrepljiva. Potreba za panjom je toliko jaka da je djeci (i odraslima) drae privui negativnu panju, poput kritike ili drugih oblika kazne, nego ostati bez ikakve panje, odnosno biti ignoriran. To objanjava injenicu da djeca ustraju u negativnim oblicima ponaanja ak i ako ih nakon toga redovito kritiziramo. Ukoliko od djeteta elimo promjenu ponaanja, potrebno je dati do znanja

kakvo ponaanje oekujemo, ignorirati negativna ponaanja, te nagraivati ponaanje koje se pribliava eljenom. Meutim, ta su djeca esto vrlo otporna na poticaje okoline da promijene vlastito ponaanje. Razlog za to moe biti ili u nedostatku motivacije za promjenu takvog ponaanja ili u neznanju kako razviti poeljne oblike ponaanja. Stoga je u rjeavanju ovog problema djetetu potrebna pomo odraslih, bilo roditelja bilo nastavnika, pri emu je potrebna upornost i strpljenje, uz obazrivost. Vano je usmjeriti se na djetetovo ponaanje, a ne pripisivati djetetu agresivnost kao trajnu osobinu. Dijete moe mijenjati svoje ponaanje, ali crte linosti ne. Vano je imati na umu da ponaanje uvijek ima odreenu svrhu. ak i najnepoeljniji oblici ponaanja za dijete mogu osigurati neku dobit. Djeak koji se fiziki obraunava s vrnjacima moe bre od drugih dobiti ono to od njih trai jer mu vrnjaci iz straha mogu poputati. Osim toga agresivna reakcija dovodi do emocionalnog rastereenja kada dijete osjea jaku ljutnju. Da bi se kod djeteta smanjilo agresivno ponaanje potrebno je dijete motivirati da to ponaanje zamijeni drugim prihvatljivijim oblicima ponaanja. Djeca koja su sklona vrijeati ili udarati vrnjake esto vjeruju da je to jedini nain da ostvare svoje ciljeve i pridobiju uvaavanje vrnjaka. Stoga nastavnik i ostali strunjaci koji rade s djetetom trebaju potaknuti dijete da preispita ta svoja uvjerenja. Uenici trebaju spoznati prednosti nenasilne komunikacije u stvaranju povoljnijih uvjeta za razvoj svojih sposobnosti, pri emu se poveava broj suradnika i prijatelja, a smanjuje broj neprijatelja i odbaenih (Plummer, 2001). Uloga nastavnika S obzirom da dijete puno vremena provodi u koli, nastavnik je osoba koja ima prilike vidjeti kako se dijete ponaa u kolskom okruenju. Pored rada na obrazovanju nastavnik takoer ima odgojnu ulogu u radu s djecom. Osnovna je zadaa nastavnika da kod djece potie pozitivne oblike ponaanja i radi na suzbijanju negativnih, a u interesu djeteta. Kako bi to postigao, treba uoavati imbenike koji doprinose poremeajima u ponaanju kao i one koji utjeu pozitivno na uenika. Nastavnikova je uloga: prepoznati kod djeteta odstupanja u ponaanju od normalnog ili prethodnog tipinog ponaanja za to dijete (npr. priljivo dijete naglo postane utljivo) prikupiti dodatne informacije od roditelja/skrbnika/relevantnih osoba uputiti dijete strunom suradniku u koli ili izvan kole ukoliko je to potrebno pratiti ponaanje djeteta i po potrebi sudjelovati kao ko-terapeut Za rad u razredu vano je da nastavnik posjeduje odreene vjetine te da ima podrku od strane strunih suradnika ili specijaliziranih ustanova te kolega u koli. Vjetine moraju biti primijenjene uz obzirnost i uvaavanje interesa svakog pojedinog uenika (Goldstein i Conoley, 1997). Uitelji trebaju stei i nastaviti razvijati vjetine kao to su efikasno pouavanje, komunikacija s djecom, uinkovito voenje razreda, vjetine rjeavanja problema. Vano je i da je nastavnik educiran o razvoju djece i onome to je uobiajeno za pojedinu dob, kako bi znao prepoznati eventualna odstupanja. U radu s djecom s problemima u ponaanju vano je biti vrlo obazriv. Ukoliko svoja pitanje ili kritiku sroite paljivo, esto moete izbjei verbalno agresivne ili nasilne

odgovore. Nastavnici koji su podravajui, potiu svoje uenike i potuju njihove ideje mogu iznijeti kritike svojim uenicima bez da ih obeshrabruju. Na taj nain lake e doprijeti do uenika i lake e prikupiti informacije koje razjanjavaju uoeni problem. Razgovor o osjetljivim pitanjima treba uvijek voditi na samo s djetetom ili pred osobom za koju je dijete dopustilo da bude prisutna. Vano je uspostaviti odnos povjerenja. Rad s djetetom obuhvaa: - objanjenje potrebe za tretmanom - motiviranje (u terminima djetetovih motiva, a ne motiva odraslih) - izbor najprimjerenijih strategija - praenje efikasnosti odabranih strategija esto se nastavnici ne znaju nositi s djecom koja imaju probleme u ponaanju, ili za to nisu dovoljno educirani. Ukoliko je educiran i ukoliko se osjea kompetentnim, nastavnik moe osmiljavati i provoditi manje intervencije, ali su u naelu za formiranje terapijskih intervencija zadueni struni suradnici u koli. Nastavnikova suradnja moe uvelike doprinijeti smanjenju problematinog ponaanja kod djece, od ega e i on sam imati koristi. Struni suradnici u kolama Iako bi svaka kola trebala imati tim strunih suradnika (psiholozi, defektolozi, pedagozi, socijalni radnici, logopedi), od kojih je svatko educiran za odreenu problematiku, to na alost u veini kola nije sluaj. U kolama u kojima i ima strunih suradnika, esto je prevelik broj djece za kvalitetan individualni rad s njima. Zbog toga velik dio posla otpada na same nastavnike, koji su zbog toga jo vie optereeni. Kako bi se kvalitetno radilo s djecom, nastavnici trebaju suraivati sa strunim suradnicima i dugorono se na taj nain uinkovitije rjeava problem nego da s djetetom radi sam nastavnik. Ukoliko problemi djeteta prelaze okvire rada nastavnika i rada strunih suradnika u koli, dijete je potrebno uputiti u specijaliziranu ustanovu. Suradnja s roditeljima Roditelje treba smatrati odgovornima za ponaanje njihove djece, te se na njih esto gleda kao na dio problema. Roditeljski odgojni postupci mogu biti imbenici koji doprinose problematinom ponaanju uenika, ali takoer mogu biti i klju za uinkovito rjeavanje problema. Nastavnici trebaju shvatiti da nema koristi od optuivanja roditelja za probleme djece, ve ih trebaju ukljuiti u rjeavanje problema i smatrati ih partnerima u brizi za dobrobit djece. Veina roditelja je dobronamjerna, ali im manjka odreenih znanja i vjetina za noenje s problemima vlastite djece. Roditelji mogu biti bogat izvor informacija o svojoj djeci to nastavnici trebaju iskoristiti kako bi bolje sagledali dijete kojem nastoje pomoi. Vano je razvijati odnos povjerenja izmeu roditelja, nastavnika i djece jer je to temelj suradnje i otvorene komunikacije. Prema Lebedina Manzoni (2007) rad s roditeljima obuhvaa : - objanjenje uzroka ponaanja djeteta i naina na koje se ono moe mijenjati - dogovaranje modificiranja roditeljskog ponaanja - praenje i kontrola dogovorenih roditeljskih postupaka

Na ponaanje djeteta utjeu okolnosti u kojima ono ivi. Npr. dijete koje se poinje agresivno ponaati moe tako iskazivati ljutnju i tugu zbog razvoda roditelja. Razumijevanje okolnosti moe olakati pristup tom djetetu. Zbog toga je vana suradnja nastavnika i roditelja i meusobna razmjena informacija. Utjecaj kolskog okruenja kole su dune osigurati sigurne uvjete za rad kako djeci tako i nastavnicima. Stoga je nuno razvijati sustav pravila i program rada kako bi se suzbijalo agresivno ponaanje kod djece, ali i kod nastavnika. Veini nastavnika bi bilo lake kada bi se prevenirali problemi u ponaanju i problemi s disciplinom na razini kole, na nain da se uvedu pravila kojih bi se djeca morala pridravati. Na taj nain mogue je sprijeiti ponaanja kao to su kanjenje u kolu, prepisivanje na ispitima, nedisciplina u razredu, unitavanje kolske imovine i sl. Vano je da kole funkcioniraju na nain da omoguavaju zadovoljavanje potreba djece i mladih. U nekim sluajevima kola je odgovorna za nastanak i odravanje problema u ponaanju kod djece, odnosno mladih. Razlog tome mogu biti neodgovarajua oekivanja prema ueniku, izostanak individualiziranog pristupa, nekonzistentnost u pridravanju kolskim pravilima, pogrena primjena sustava nagrada i kazni, izostanak sankcioniranja neprihvatljivih oblika ponaanja. Zadnji propust je vrlo est kada se radi o raznim oblicima agresivnog ponaanja meu uenicima, a zanemaruje se i agresivno ponaanje od strane uenika prema nastavniku ili obratno. Za laki rad s djecom koja manifestiraju poremeaje u ponaanju vano je: poticati kod nastavnika interes za dobrobit svakog pojedinog djeteta osigurati bolje uvjete rada u razredu (npr. manji broj uenika u razredu i u koli) osigurati dovoljan broj strunih suradnika psihologa, defektologa, pedagoga, socijalnih radnika, logopeda poveati komunikaciju izmeu nastavnika i roditelja kontinuirano educirati nastavnike i strune suradnike za rad s djecom kola bi trebala imati program rada s uenicima s poremeajima u ponaanju uspostaviti dobru suradnju s drugim ustanovama kao to su centri za socijalni rad, savjetovalita, specijalizirane klinike i sl. Literatura Amerika psihijatrijska udruga (1998). Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje s MKB-10 iframa. Jastrebarsko: Naklada Slap. Goldstein, A.P. i Conoley, J.C. (1997). School violence intervention: a practical handbook. New York: The Guilford Press. Lebedina Manzoni, M. (2007). Psiholoke osnove poremeaja u ponaanju. Jastrebarsko: Naklada Slap. Petz, B. (2005). Psihologijski rjenik. Jastrebarsko: Naklada Slap. Plummer, D. (2001). Helping children to build self-esteem. London: Jessica Kingsley Publishers. http://www.youthchg.com/ http://razvojdjece.crolink.net/knjiga.asp? ID=2691 http://www.as.wvu.edu/~scidis/behavior.html#sect0 http://www.publicagenda.org/research/pdfs/teaching_interrupted_exec_summary.pdf CARNet CMS za kole