sTheodore Vrettos ALEKSANDRIJA Grad zapadne misli Urednik Damir Mikulii Naslov izvornika Theodore Vrettos ALEXANDRIA City

of the Western Mind 2001 by Th eodore Vrettos za hrvatsko izdanje IZVORI, 2003. Naklada IZVORI Naslovna stranica BAKAL studio design Tisak IZVORI, Zagreb, 2003. I 1 I i i 1 I theodore vrettos | | ALEKSANDRIJA j i f v^J i i \^J/ I i Grad zapadne misli | I i 1 i I I i Prevela I Aleksandra Mihaljevi | I : 1_1 IZVORI io. I6J. ^ li I IM) w CIP - Katalgjzacija,L<Js>ul: Nacionalna]! sveu^li|ti'a>* UDK 94 ( 38 AleksandrijaL^ VRETTTOS, Theodore" Aleksandrija : grad zapadne misli / Theodore Vrettos ; prevela Aleksandra Mihalj evi. - Zagreb : Izvori, 2003. Prijevod djela: Alexandria. ISBN 953 - 203 -175 - 8 431125176 U znak sjeanja na Lawrenca Durrella Prolog Homer u Odiseji opisuje otok u uzburkanom moru1, koji nazivaju Faros, uz egipatsk u obalu. Tamo je luka s dobrim sidri tem, i odatle se otiskuju na more za vodom ko ja se povlai. Kad je Aleksandar Veliki 332. g. p. n. e. stigao na to mjesto, du obale se protez ala naseobina po imenu Rakotis, skloni te ribara i gusara. U njezinu zaleu, du pojas a izmeu jezera Mareotis i Sredozemnog mora, raspr eno je le alo pet sela s domaim stan ovni tvom. Tik uz obalu le i otok Faros na kojemu je Aleksandar boravio prije no to j e krenuo pronai proroi te Zeusa Amona u oazi Siwa. Diodor Sicilski, pisac iz prvog stoljea p. n. e., potanko je zabilje io kako je Ale ksandar odluio utemeljiti velianstveni grad u Egiptu te naredio svojim arhitektima da ga podignu izmeu movare (jezero Mareotis) i mora. Sam je2, navodi grki povjesniar, odredio polo aj, vje to iscrtao ulice te naredio da grad bude nazvan po njemu: Aleks andrija. Grad je bio prikladno smje ten u blizini luke Faros, a odabrav i pravokutan odnos ulica, Aleksandar mu je omoguio disati s etezijskim vjetrovima [sjeverozap adnim ljetnim vjetrovima] koji su puhali preko velike morske povr ine i tako hladi li zrak u gradu te njegovim stanovnicima osiguravali umjerenu klimu i dobro zdra vlje. Aleksandrovi su arhitekti podigli i vrlo iroke, vrste zidine. Budui da se nal azio izmeu velike movare i mora, gradu je kopnom bilo mogue prii s dvije strane, a oba su pristupa bi la vrlo uska pa ih je u sluaju rata bilo lako obraniti. Budui da je Nil bio udaljen samo tridesetak kilometara, Aleksandar je uvidio da s e na svakom mjestu na kojemu se rijeka ulijeva u more, u delti skuplja toliko mn ogo mulja i blata da ondje ne bi bilo mogue sagraditi pouzdanu luku. No, na Faros

u mulj nije bio problem. Njegov e novi grad imati dvije iste luke: jednu na Sredoz emnom moru, a druga e gledati na jezero Mareotis s ju ne strane. Nadalje, od jezera do Nila sagradit e kanal i tako Aleksandriju povezati sa svim rijenim lukama ju nog a Egipta. Tako e grad moi primati trgovake brodove sa Sredozemnog mora kao i s Nila , bez opasnosti da e ga nakupljanje taloga uiniti neprohodnim. Budui da je Aleksandar porazio Perzijance kod Dardanela i u Maloj Aziji, a Egipat je njegovao gorku mr nju prema tom narodu, zemlja se svojevoljno predala u njegov e ruke. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je u ao u Memfis, tada nju prijestolnic u Egipta (dana nji Kairo). Iz Memiisa je laom krenuo niz Nil, sve do ilovaom okovane obale koja je gledala na otok Faros. To ga je mjesto nedvojbeno opinilo pa je sv om arhitektu Deinokratu naredio da ondje podigne velianstven grad. Grki biograf Pl utarh zapisao je kako je Aleksandar kleknuo i u pijesku prstom iscrtao ulice tog a zami ljenog grada - ulice dovoljno iroke da njima, jedna uz drugu, mo e proi osam koi ja, a svaka popreno vodi do mora. Da bi zadr ao vlast nad novosteenim egipatskim teritorijem, Aleksandru je bila potr ebna prijestolnica na obali koja e slu iti kao opskrbna veza s Makedonijom. Na Faro su je prona ao savr eno mjesto: sigurnu luku, blagu klimu, obilje svje e vode te lak p ristup Nilu i Donjem kraljevstvu. Aleksandar se nadao da e duh helenizma zauvijek opstati na tom mjestu, u toj kulturnoj metropoli kako bi slu ila na dobrobit cije lom svijetu. Kad je Aleksandar oti ao u oazu Siwa, Deinokrat, slavni arhitekt toga doba, gradio je novu egipatsku prijestolnicu prema Aleksandrovim uputama: ulice su se sjekle pod pravim kutom i cijelom su du inom grada, s istoka na zapad, bile obrubljene s tupovima. Uz prostrane parkove i vrtove, robovi su sagradili rasko ne zgrade i palae meu kojima i sveuili te nazvano Museion (dom muza) te velianstvenu knji nicu koja e privui najbolje znanstvenike, filozofe, matematiare, lijenike, uitelje i uenjake toga doba. Zadivljujue je da e Aleksandrov uzvi eni san pronai put do uma i du e grada te do dana nj eg dana sna no utjecati na zapadnjaku kulturu, umjetnost, politiku i religiju. Aleksandar Veliki, ovdje predstavljen mramornim poprsjem i mramornom glavom, pos tao je simbolom helenistike ljepote. Muzej Pela, Grka. Zahvale Zahvaljujem dr. Hassanu I. Ismailu, kustosu Grko-rim-skog muzeja u Aleksandriji, za suradnju i pomo. Zahvalnost dugujem i dr. Djanane Batanouni iz Aleksandrije za pomo pri tra enju neuhvatljivih spisa, rukopisa i zemljovida stare Aleksandrije. Neprocjenjivo vrijednu potporu i ohrabrenje primio sam od Johna Updikea, od moji h cijenjenih kolega d ojsologa kao i od dr. Francisa Blessingtona sa Sveuili ta North eastern. Potrebne podatke i grau pru ile su mi mnoge knji nice i muzeji irom svijeta. Meu njima su Widener knji nica Sveuili ta Harvard, Vatikanski muzeji u Rimu, knji nica nadbiskupa Iakovosa i Studentska knji nica Helenskog uili ta u Brooklineu, Massachusetts, knji ni ca harvardskog Odsjeka za bogoslovlje, Arheolo ki muzej Pele u Makedoniji, Dr avni a rheolo ki muzej Napulja, Dr avna umjetnika galerija i Kongresna knji nica u Washingtonu , Muzej Metropolitan u New Yorku, Bostonska javna knji nica, knji nica Godard Teolo ko g sjemeni ta Gordon-Co-nwell u Hamiltonu, Massachusetts, te knji nica Instituta Peab ody u Danversu, Massachusetts, a osobito njezini sposobni istra ivai Nick McAuliffe , Suzanne MacLeod i Donna Maturi. Najveu zahvalnost dugujem svojem o troumnom uredniku Stephenu Morrowu iz izdavake kue The Free Press, kao i njegovoj pomonici Beth Haymaker koja mi je pru ila potporu, te Fredu Wiemeru za odlino obavljen posao prelamanja rukopisa. Najiskrenije zahvalju jem i svojem agentu Johnu Tavloru Ikeu Williamsu koji je mnogim dragocjenim savjet ima predano pomagao tijekom cijelog postupka stvaranja ove knjige. Toplo zahvaljujem i svojoj obitelji pod Sunevom svjetlo u - Bess i Peteru - i onima u sjenci - mojim roditeljima Zacharouli i Leonidasu, sestri Mary te brai Charlesu i Louisu. Aleksandar prikazan na svom legendarnom konju Bukefalu (Volujska glava). Mozaik na Aleksandrovom sarkofagu (oko 320 g. p. n. e.). Dr avni arheolo ki muzej, Napulj. Najva nije osobe i bo anstva Agripa, Marko Vipsanije (63 - 12. g. p. n. e.), rimski vojskovoa i dr avnik.

Aleksandar Veliki (356 - 323. g. p. n. e.), makedonski kralj; osvaja Perzijskog c arstva i Egipta. Antonije, Marko (83 - 44. g. p. n. e.), rimski vojskovoa i dr avnik; Kleopatrin lju bavnik. Apel, suvremenik Aleksandra Velikog, najvei slikar staroga vijeka; dvorski slikar makedonskih kraljeva. Apijan (oko 2. st.), rimski povjesniar, rodom iz Aleksandrije. Apis, sveti bik starih Egipana. Apolonije [iz Perge] (oko 262 g. p. n. e.), grki geometar iz Aleksandrije. Apolonije [s Rodosa] (oko 222 - 212. g. p. n. e.), grki epiar iz Aleksandrije. Arhimed (oko 287 - 212. g. p. n. e.), grki matematiar i izumitelj. Arijan (96[?] 180), rimski povjesniar. Arije (umro 336. g), grki teolog iz Aleksandrije; osuen kao heretik Aristarh [sa Samosa] (3. st. p. n. e.), grki astronom. Aristarh [iz Samotrake] (oko 170. g. p. n. e.), najvei redaktor meu aleksandrijski m prouavateljima Homerovih djela. Aristofan iz Bizanta (oko 200. g. p. n. e.), prouavatelj Homerovih djela. Aristotel (384 - 322. g. p. n. e.), grki filozof, Platonov uenik; uitelj Aleksandra Velikog. Artemida, grka bo ica lova. Atanazije (293 - 373), aleksandrijski patrijarh; Arijev protivnik. Atena, grka bo ica mudrosti i umjetnosti. Augustin (354 - 430), ranokr anski crkveni otac i pisac; roen u Numidiji. Brut, Marko Junije (85 - 42. g. p. n. e.), rimski politiar i vojskovoa; jedan od C ezarovih ubojica. Bukefal, omiljeni konj Aleksandra Velikog. Cezar, Julije (100 - 44. g. p. n. e.), rimski dr avnik, vojskovoa, povjesniar i dikt ator; otac Kleopatrina sina Cezariona. Ciceron (106 - 43. g. p. n. e.), rimski dr avnik i govornik. Darije III, perzijski kralj, do ivio poraz od Aleksandra Velikog te umro u srpnju 330. g. p. n. e. Eratosten (3. st. p. n. e.), matematiar i astronom iz Aleksandrije; tono je izrauna o opseg Zemlje. Erazistrat (otprilike 3. st. p. n. e.), lijenik i anatom iz Aleksandrije. Eshil (525 - 456. g. p. n. e.), grki pjesnik i pisac tragedija. Euklid (3. st. p. n. e.), grki matematiar, autor Elemenata. Filip II (382 - 336. g. p. n. e.), makedonski kralj, otac Aleksandra Velikog. Filon Judejski (oko 20. g. p. n. e.), helenistiko- idovski filozof i pisac. Galen (130 - 201), anatom, lijenik i fiziolog. Herodot (5. st. p. n. e.), grki povjesniar, otac povijesti. Herofil (3. st. p. n. e.), aleksandrijski kirurg i anatom. Hipatija (370 - 415), matematiarka i filozofkinja; ki Teonova (autor tumaenja Eukli dovih djela); ubila ju je gomila fanatinih kr anskih redovnika u Aleksandriji. Hipokrat (460 - 377[?] g. p. n. e.), grki lijenik, otac medicine. Homer (otprilike 8. st. p. n. e.), grki epiar; autor Ilijade i Odiseje. Kalimah (3. st. p. n. e.), pjesnik i filolog; knji niar Aleksandrijske knji nice sve do svoje smrti 240. g. p. n. e. Karakala (188 - 217. g), rimski car. Kleit, crni asnik i blizak dru benik Aleksandra Velikog. Klement iz Aleksandrije (roen oko 150. g), teolog, pisac i cijenjeni Origenov uite lj. Kleopatra (69 - 30. g. p. n. e.), egipatska kraljica. Konstantin Veliki (280 - 337), rimski car, prvi je prihvatio kr anstvo kao dr avnu re ligiju; njegova je prijestolnica premje tena iz Rima u Bizant, koji je 330. godine preimenovan u Kon-stantinopol. Lizip, glasoviti grki kipar koji je ivio u vrijeme Aleksandra Velikog; smatra se d a njegov opus broji vi e od 1500 djela. Napoleon Bonaparte (1769 - 1821), francuski car. Nelson, vikont Horatio (1758 - 1805), britanski admiral; junak bitke kod Trafalg ara u kojoj je poginuo; ljubavnik lady Hamilton.

Oktavijan [Augustus Gaius Octavius] (63. g. p. n. e. - 14. g. n. e.), rimski car ; posvojeni sin Julija Cezara; porazio Marka Antonija u bitki kod Akcija. Olimpija, majka Aleksandra Velikog. Origen (185 - 254), ugledan aleksandrijski uitelj, teolog i pisac; u osamnaestoj godini sam je sebe kastrirao. Pompej Veliki [Gnaeus Pompeius Magnus] (106 - 48. g. p. n. e.), rimski dr avnik i vojskovoa. Ptolemej [Claudius Ptolemaeus] (2. st), grki astronom, matematiar i geograf; cijel i ivot stanovnik Aleksandrije. Ptolemejevii, dinastija makedonskih kraljeva i kraljica koja je vladala Egiptom o d 323. do 30 g. p. n. e. Teokrit (316 - 246. g. p. n. e.), aleksandrijski bukoliki pjesnik. Zenodot (3. st. p. n. e.), prvi ravnatelj Aleksandrijske knji nice; glavni redakto r Homerovih djela. Zeus, vrhovni bog grkog Panteona; vladar neba; otac bogova i smrtnih junaka. ALEKSANDRIJA ElIBMBlBIBniUEUBlBIBBMB^ prvi dio Roenje grada 5w Za samo stotinu godina nakon to je utemeljena, Alek-sandrija je postala vea od Kar tage, a rasla je tako brzo da joj nije bio ravan ak ni Rim. Ve je bila postala sre di tem ne samo helenizma, nego i judaizma. Tamo nji Museion bio je vodee sveuili te toga doba - meu njegovim zidovima usavr avali su se najbolji uitelji, filozofi i znanstv enici. U njoj su rabini napravili Septuagintu (grki prijevod hebrejskoga Starog z avjeta), a tim e ulicama Cezar prolaziti s Kleopatrom, praen burnim klicanjem svje tine. Tisuu godina nakon utemeljenja, Aleksandrija je bila kulturno, politiko i vjersko sredi te Egipta. Uz uenost, taj je grad bio na glasu i po svojoj arhitekturi. Kralj evske su se palae protezale du sjeverozapadnoga kuta te zauzimale rt Lochias koji je luku zatvarao s istoka. Veliko kazali te, zajedno s velebnim Posejdonovim hramo m, bilo je na uzvisini dok su podno njega pristani ta empo-rija primala brodove iz cijeloga svijeta, a njihove su se mramorne ruke pru ale prema moru, sve do Cezari ja, koji su sa svake strane titila po dva golema Kleopatrina obeliska. Gimnazij i palestra bili su u istonoj polovici grada, a mauzolej Aleksandra Velikog na rask ri ju dviju glavnih ulica: Kanopskog puta i Ulice Some (Aleksandrovo tijelo). Sera pej, najpoznatiji hram u Aleksandriji, stajao je uz zapadni rub grada, blizu bre u ljka Rakotis i zauzimao najvi u toku u gradu. Kasnija iskapanja otkrila su da je is pod njega bio niz dugih podzemnih hodnika te grobnice izdubljene u stijenama i oblo ene vapnence m. Sauvani su mnogi opisi toga osobitog grada. Ljudi toga doba mjesta su rado usporei vali s predmetima. Zemljovid Pireja nalikovao je vazi; otok Rodos bio je slian ka zali tu, a njegova zaokru ena luka podsjeala je na orkestru. Rimski uenjak Plinije o A leksandriji je zapisao: Grad je izgraen u obliku makedonskog klamisa [kratak pravo kutni ogrta koji su nosili konjanici], kru nog oblika, zarezan po rubovima, a izboin e se istiu na desnoj i lijevoj strani. Grad je oblikom uistinu nalikovao klamisu. tovi e, Kanopski put, koji se protezao o d Sunevih do Mjeseevih vrata u du ini od 40 furlonga (7300 metara), dijelio ga je na dva otprilike jednaka dijela. Put je bio irok jedan pletron (30 metara). Obje st rane te duge ulice bile su obrubljene beskrajnim nizovima impozantnih stupova te rasko nim proeljima kua i hramova. Prije no to je krenuo u oazu Sivva, Aleksandar je svojim arhitektima naredio da izgrade kraljevske palae koje e se isticati veliinom i monumen-talno u. Oni koji e Egiptom vladati nakon njega, opetovano e pro irivati te, ionako ve rasko ne palae. Prvih stotinu godina od svoga utemeljenja Aleksandrija je rasla tako brzo da su se putnici i povjesniari slagali kako je to najvei grad civiliziranoga svijeta te da veliinom, otmjeno u i sjajem nadma uje sve ostale. Aleksandrija je bila na vrhuncu dojmljivosti i ljepote kad ju je 25. godine p. n. e. posjetio geograf Strabon ko ji je tamo ostao nekoliko godina i u slavnoj Aleksandrijskoj knji nici prouavao dje

la povjesniara, geografa i astronoma. Obje dugake strane grada oplakivale su vode Sredozemnog mora i jezera Mareotis, u du ini od oko 30 stadija (otprilike 5500 met ara), dok su kratke strane bile prevlake, svaka iroka sedam ili osam stadija (pri bli no 1300 do 1500 metara) te uvuene - s jedne strane u more, a s druge strane u j ezero. U administrativne svrhe grad je bio podijeljen na pet dijelova, od kojih je svaki nazvan prema jednom slovu: Alfa, Beta, Gama, Delta i Epsilon. Beta je obuhvaala kraljevske palae, Museion i ostale zgrade; Delta je bila idovska e tvrt. Grad je bio ispresijecan ulicama pogodnim za jahanje ili vo nju koija; napose dvije, Kanopski put i Ulica Some, imale su vi e od jednog pletrona (trideset metara) u irini (1 stadij = 6 pletrona = 185 m etara), te su jedna drugu pod pravim kutem dijelile na dva dijela. Tu su se graev ine nastavljale jedna na drugu, a sve su bile povezane meusobno, kao i s lukom - a k i one koje su bile izvan luke, na rtu Lochias. Museion se nalazio u sklopu palaa. Obuhvaao je javno etali te, eksedru (dvorana ili a rkada sa sjedalima ili ni ama pogodnim za predavanja ili rasprave) te veliku zgrad u u kojoj su stanovali tamo nji uenjaci. Vlasni tvo nad posjedom bilo je zajedniko, do k je za Museion bio zadu en voa kojega su isprva imenovali kraljevi, a zatim carevi . Bilo je i mnogo prostranih eksedra s trije-movima te sjedalicama gdje su filoz ofi, retoriari, lijenici, znanstvenici i pjesnici prouavali nove teorije i raspravl jali o njima. U dijelu palae bio je zatvoreni prostor (mauzolej) u kojem su pokop ani Aleksandar Veliki i kraljevi Ptolemejevii. Nasuprot Velike luke, na otoku Far osu, impozantan svjetionik, jedno od sedam svjetskih uda, upozoravao je brodove n a blizinu obale. Prvo to bi privuklo pozornost putnika koji je doplovio u vode Aleksandrije bile s u kraljevske palae na koje su se nastavljale kraljevske palae na Lochiasu. Uz mirn u obalu vijugali su umarci bujnih stabala i grmlja. No, posjetitelje je privlailo ono to se nalazilo u Aleksandriji: nebrojeni hramovi, velebno kazali te, Kle-opatri ni obelisci koji su stra arili nad lukom, Posejdonov hram te napose emporij sa svo jim prometnim sajmovima i spremi tima koja su se protezala sve do heptastadija, ve likoga mola koji je otok Faros povezivao s kopnom. Nadalje, plovni kanal vodio je do jezera Mareotis, a s druge strane kanala bila je nekropola (zapadno groblje) s rasko nim vrtovima, grobovima i zgradama za balza miranje tijela umrlih. S obje strane kanala, sve do serapeja, nalazile su se zgr ade. Meutim, najljep a meu njima bila je zgrada sveuili ta iji su se trijemovi protezali vi e od stotinu metara u du inu. U sredi tu grada stajala je impozantna sudnica. Bio je tu i Panej (hram posveen Panu, grkom bogu pastira, uvara koza i ovaca), do kojeg je vodio zavojit spiralni put, a s te uzvisine pru ao se pogled na cijeli grad. <5\es&L> Osvojiv i Egipat, Aleksandar je na mjesto poreznika imenovao Kleomena. Kleomen je bio vrlo omra en. Demosten ga je nazvao egipatskim vladarom koji nepo teno upravlja u nosnom trgovinom itom. Aristotel se suglasio, navodei brojne sluajeve u kojima je Kl eomen prevario trgovce, sveenike u hramovima i predstavnike vlasti. Rimski povjes niar Arijan dodao je tomu svoju procjenu: Bio je to zao ovjek koji je u Egiptu poini o mnoga te ka zlodjela3. Iako je prvobitne nacrte za novi grad izradio Deinokrat, izgradnju Aleksandrije zapoeo je Kleomen. U dvije godine provedene na polo aju poreznika, Kleomen je, zahv aljujui podmiivanju i potkupljivanju, zgrnuo golemo bogatstvo. No, nedugo nakon Al eksandrove smrti, vlast nad Egiptom preuzeo je vojskovoa Ptolemej, a jedan od nje govih prvih poteza bilo je Kleomenovo pogubljenje. Tada je Deinokrat preuzeo izg radnju grada i podig-nuo neke od najva nijih graevina. Aleksandrija je rasla tako b rzo, prvo pod Ptolemejem Soterom, a zatim pod njegovim sinom Ptolemejem II, da j u je 270. g. p. n. e. bilo potrebno podijeliti na tri upravna podruja. Rakotis je bila egipatska etvrt u kojoj je podignut serapej. Ondje je stajalo i P ompejevo sveti te, katakombe te trkali te. Bruhij, kraljevska grko-makedonska etvrt, zauzimao je cijeli prednji dio Velike lu ke od rta Lochias do dugog nasipa koji je Alek-sandriju povezivao s otokom Faros om. U toj su etvrti, uz brojno grko-makedonsko stanovni tvo, ivjeli mnogi ostali Euro pljani i Azijati. Bio je to najbogatiji dio grada, s kienim dr avnim uredima, tr nica ma i monumentalnim javnim zgradama. Meu njima se isticao mauzolej, ili Soma, kao i velebni Museion sa svojom slavnom knji nicom i kazali tem, ukra enima kolonadama od

skupocjenog egipatskog mramora. Prema uskom rtu Lochias, meu egzotinim vrtovima i gajevima neobinih stabala i cvijea, uzdizale su se prelijepe, rasko ne palae kraljeva Ptolemejevia te Izidin hram. idovska je etvrt bila velika gotovo kao grka. Bila je opasana vlastitim vrstim zidin ama, a njome je, pod idovskim vijeem i u skladu sa idovskim zakonima, upravljao etn arh (na grkom jeziku voa naroda). Aleksandrijski su idovi zapravo imali vlastiti grad . Katkad bi izmeu njih i Grka, odnosno Rimljana izbile zavade, a sa svakom promje nom politikih vjetrova njihove bi povlastice bile privremeno ukinute. Prema povje sniaru Joze-fusu, idovi su se u Aleksandriji nastanili nedugo nakon smrti Aleksand ra Velikoga. Isprva su boravili u istonom dijelu grada, blizu mora; no, tijekom r imskog razdoblja, dvije od pet gradskih etvrti (osobito etvrtu, ili Deltu) nastanj ivali su idovi ije su se sinagoge nalazile u gotovo svakom dijelu grada. Aleksandr ijski idovi bavili su se raznim obrtima i trgovinom. Iako su neki bili jako bogat i (trgovci i zelena i), velik dio njih bili su obrtnici. Zajedno su inili autonomnu zajednicu koju su predvodili ugledni voe, etnarsi, te vijee sastavljeno od sedamd eset i jednog starje ine. Etnarh je bio odgovoran za rje avanje opih idovskih pitanja u gradu, napose na podruju zakona te sastavljanja spisa. Tijekom vladavine Ptolemejevia, idovi su bili u dobrim odnosima s vla u, a mnogi su s tekli i graansko pravo. Manji sukobi izbili su samo dvaput (145. i 88. g. p. n. e .), oba puta zbog politikih razila enja. Godine 38. p. n. e., tijekom burne Kaligul ine vladavine, izbila je ozbiljna pobuna protiv idova, umnogome potaknuta antisem itskim stavom rimskoga guvernera Flaka. Mnogo je idova pogubljeno, njihovi su voe javno i ibani, sinagoge su oskvrnute, a svi idovi satjerani su u jednu gradsku etvrt . Nakon Kaliguline smrti, car Klaudije vratio im je vjerska i nacionalna prava. U tri glavna gradska podruja, odnosno, u grkoj, egipatskoj i idovskoj etvrti, ivjelo je i vrlo mnogo pripadnika ostalih skupina i stale a: azijski trgovci; Grci s kopn a i Egejskih otoka; Afrazijanci iz Kirene; do ljaci iz Sirije, Male Azije, Arabije , Babilona, Asirije, Medije, Perzije, Kartage, Italije, Galije, Iberije i Indije . Aleksandrija je uistinu bila univerzalna njegovateljica, ili pantotro-phus, je r je njegovala svaki narod koji se u njoj nastanio. Grad su na dva zasebna dijela dijelile dvije iroke ulice: Kanopski put protezao se od Mjeseevih vrata u zapadnoj luci, kroz gradsko sredi te sv e do Sunevih vrata na istonom rubu grada, iza idovske etvrti. Ulica Some zapoinjala j e na obali Velike luke te je poprijeko prolazila gradom i sjekla Kanopski put sa sjevera na jug, sve do obale jezera Mareotis. Te su dvije velianstvene ulice bil e iroke vi e od 30 metara, s obje strane obrubljene mramornim kolonadama, kipovima, spomenicima i sfmgama. Veina ostalih ulica protezala se usporedno s Kanopskim pu tem ili je smjerom slijedila Ulicu Some. Svaki vodospremnik u Aleksandriji bio je povezan s Nilom odakle je, za uporabu u kuanstvima, dovodio vodu oi enu od mulja. Kao i vodospremnici, sve su zgrade bile iz graene od kamena - ak i stambene kue - bez drvenih podova i greda. Temelji su bili zidani te ukra eni nadsvoenim trijemovima. Nepostojanje drvne grae inilo je Aleksandr iju jedinim gradom na svijetu otpornim na vatru. Rasprostrta preko kopna i otoka Farosa, ta nadmona metropola diila se raznoraznim prodavaonicama, obrtnikim radion icama, obrazovnim ustanovama, kulturnim sredi tima i velianstvenim umjetnikim djelim a. Brodovi sa svih strana svijeta gotovo su svakodnevno pristajali uz svaku stra nu heptastadija, tankoga kopnenog pojasa koji je otok Faros povezivao s Aleksand rijom na kopnu. Radnici su istovarivali i utovarivali robu: svilu i ri u s Orijent a, ito iz plodne doline Nila namijenjeno Grkoj i Rimu, te bjelokost iz dubina Afri ke. Kupai su s obale u slane vode Sredozemnog mora silazili masivnim mramornim st ubama. Unutar gradskih zidina bili su vojni tabori za makedonske vojnike i plaenike, voj arne i oru arnice, veliki gimnazij i stadion za sportske priredbe, dvorane za pred avanja, kazali ta za uprizorenja drama i komedija, gdje su gledatelji iza pozornic e mogli vidjeti vjeni plamen svjetionika na Farosu. Prema starim zapisima, ulazak u Aleksandriju kopnom bio je nezaboravno iskustvo. Grki povjesniar Ahilej Tacije u etvrtom je stoljeu u Aleksandriju doputovao iz Efez a, a stigav i nakon osmodnevnog putovanja, u ao je kroz Suneva vrata, istono od idovske etvrti. Dva simetrina reda stupova vodila su od Suncevih vrata do Mjeseevih vrata pokraj nekropole. Na tom je mjestu zapazio dvije vrl

o neobine i iznimne pojave: nije bilo mogue odrediti to je velianstvenije - ozraje i ljepota mjesta, ili sam grad i njegovi stanovnici. Taj je dojam bio toliko jak d a se kasnije pitao je li ijedan grad na svijetu dovoljno velik da primi takvo sta novni tvo4. Dogodilo se da je u Aleksandriju stigao u vrijeme zdru ene svetkovine grko ga boga Zeusa i egipatskoga Serapisa. Gradom je prolazila duga povorka s bakljam a. Iako je bilo kasno poslijepodne i Sunce je ve bilo za lo, doimalo se kao da je iz a lo drugo Sunce, nadmeui se s nebom u ljepoti. Grki geograf Strabon posjetio je Egipat u Augustovo doba i bio je toliko oaran lje potom Aleksandrije da je odluio ostati prilino dugo. Tvrdio je da je u grad najbol je ui s mora, uploviti du desne strane Velike luke, pokraj svjetionika na Farosu. S lijeve strane, du grebena rta Lochiasa, bile su kraljevske palae, a u luci, tik ispred Kraljevskih dokova, uzdizao se otoi Antirodos sa svojim rasko nim vrtovima i raznobojnim kuicama. Uistinu je tono5, primijetio je, da bi Aleksandriju s njezine dv ije odline luke i dobrom povezano u s plodnim dolinama Nila, trebalo nazvati najveim svjetskim trgovakim sredi tem! <?S\L> Aleksandar, sin Filipa II i epirske princeze Olimpije, roen je 356. godine p. n.e ., estoga dana mjeseca hekatomba (potkraj srpnja), onoga dana kad je spaljen Arte midin hram u Efezu. Ta podudarnost nadahnula je Hegeziju iz Magnezije, grkog reto ra i povjesniara, da domisli nespretnu alu, prema Plutarhovu mi ljenju, dovoljno hla dnu i budalastu da ugasi vatru. Nije ni udo6, na alio se Hegezija, da je velianstveni A rtemidin hram izgorio kad je ona, nazona roenju Aleksandra Velikoga, bila daleko o d njega. Svi perzijski proroci i mudraci zakljuili su da je uni tenje hrama bilo tek predzna k jo vee katastrofe pa su jurili ulicama hvatajui se za glavu i viui: Na dana nji dan roen je razoritelj Azije! Filip, koji je upravo bio osvojio grad Potideju, primio je u to vrijeme tri glas nika. Prvi ga je obavijestio da je njegov vojskovoa Parmenion porazio Ilire u vel ikoj bitki; drugi mu je rekao da je njegov najbolji trkai konj pobijedio na Olimp ijskim igrama; a trei mu je donio vijest o roenju sina Aleksandra. Filip je, kao to se i oekivalo, bio odu evljen tako dobrim vijestima, no, osobito se razveselio kad a su mu proroci rekli da e njegov sin, ije se roenje vremenski poklapalo s tim pobj edama, nedvojbeno biti najvei kralj na svijetu. Aleksandrov izgled najbolje je doarao kipar Lizip, jedini umjetnik kojemu je dopu stio da ga umjetniki predstavlja i u ijim se djelima jasno mo e opaziti blago saginj anje glave na lijevu stranu te prodoran pogled njegovih oiju, to su bile Aleksandr ove glavne znaajke koje su kasnije poku ali opona ati njegovi prijatelji i nasljednic i. Grki slikar Apel, na svojoj proslavljenoj slici Aleksandra koji vitla munjom, nije pogodio svje u nijansu Aleksandrove puti, ve ju je prikazao tamnijom i zagasit ijom no to je, prema predajama, bila. Prema Aristoksenu, jednom od Aristotelovih uenika, Aleksandrova je ko a bila prilino svijetla na licu i grudima, ak pomalo crven kasta. K tomu, njegovo je tijelo ispu talo jak miris koji je pro imao njegovu odjeu te ak i njegov dah inio osjetno slatkim7. Teofrast, Aristotelov nasljednik u Peripate tikoj koli u Ateni, tumaio je da je ugodan miris koji je njegovo tijelo ispu talo, bi o posljedica njegova strastvenog i vatrenog temperamenta, a tu je tvrdnju podupi ralo tada nje ope vjerovanje da su ugodni mirisi posljedica djelovanja topline na v lagu. Teofrastova je logika navodila na zakljuak da najtoplija i najsuhlja podruja na zemlji proizvode najaromatinije mirise, jer sunce isu uje vlagu zbog koje se vla n e tvari raspadaju i trule8. Aleksandrovo tijelo, prema tomu, ini isto. Aleksandar je ve kao dijete iskazivao neuobiajenu samokon-trolu te se, unato svojoj strastvenoj naravi, suzdr avao od svih osjetilnih u itaka. Dok se Filip ponosio gov ornikom vje tinom, a na novcu ovjekovjeio svoju pobjedu na utrkama koija na Olimpiji, Aleksandar je malokad bio sklon takvu velianju. Da bi ga isku ali, njegovi su ga prijatelji, znajui da brzo tri, jednoga dana upitali bi li bio voljan sudjelov ati u utrci u Olimpiji. Da, odgovorio je, ali samo ako bih se natjecao s kraljevima9 . Aleksandar nije volio sportska nadmetanja, osobito ne boks i pankratiju, koja je obuhvaala utrku, skokove, bacanje koluta o klin, bacanje koplja i hrvanje. U tom je nadmetanju nagradu dobivao samo onaj tko je pobijedio u svih pet disciplina. Prezirui vrsne sporta e, Aleksandar je kao mladi dodjeljivao nagrade dramatiarima, gl

azbenicima i rapsodima, a u ivao je samo u lovu te igri toljagom. Otprilike u to d oba, njegov je otac pozvao Aristotela da mu sinu bude uiteljem. Od tog velikog fi lozofa Aleksandar je nauio kako je umjerenost dovoljna za opstanak kraljevstva. S uprotno tomu, njegova majka Olimpija bila je ponosna i izrazito strastvena ena, g orljiva sljedbenica razuzdanih obreda koji su se izvodili u Trakiji i Makedoniji , to je vrlo ljutilo njezina supruga. Unato njezinoj senzualnoj prirodi, Aleksanda r ju je po tovao cijeloga ivota, i premda je od oca naslijedio sposobnost voenja na dr avnom i vojnom podruju, njegova istinska osobnost i narav umnogome su potjecale od nje. Aleksandar je ve u mladoj dobi bio radoznao. Kad su perzijski poslanici posjetili njegova oca u kraljevskoj palai, Aleksandar ih je pozvao na stranu te ih ispitiv ao kako se putuje kroz Aziju. Cijeloga je ivota njegovao duboku ljubav prema poez iji, a pod jastukom je uvijek imao primjerak Ilijade (koju je Aristotel priredio za njega). Ilijadu je nosio sa sobom kamo god bi po ao, ak i u bitku. Njegovi juna ci bili su Ahilej i Herkul. Aristotel ga je pouavao i logici, etici, metafizici i politici, a bio je zaslu an i za poticanje njegova dubokog zanimanja za znanstveno istra ivanje, geografiju, hi drografiju, etnologiju, zoologiju, botaniku i medicinu. Kad je Filonik iz Tesalije Filipu za golem iznos od trinaest zlatnih talenata po nudio prvorazrednoga konja Bukefala, kralj je s nekoliko svojih prijatelja po ao i sku ati brzinu konja na ravnom tlu. Plutarh je zapisao kako je Bukefal bio toliko neobuzdan da mu se nitko nije mogao ak ni pribli iti, a kamoli ga zajahati. Na to s e Filip razbjesnio i odbrusio Filoniku da odvede tu divlju ivotinju. Aleksandar je sve to promatrao pa je, prilazei ocu, rekao: Dopusti meni da ukrotim toga konja. A a ko ga ne bude mogao ukrotiti, upitao je Filip s podsmjehom, koju kaznu predla e za svo ju drskost? Platit u njegovu punu cijenu, odvratio je Aleksandar. Filip se nasmijao i po ao primiti oklade svojih gostiju, a Aleksandar je pri ao konj u, uhvatio uzde i okrenuo ga prema suncu. ivotinju je oito ranije uznemirivala i p la ila njezina sjena koja je plesala po tlu. Obraajui mu se blagim rijeima, Aleksanda r je nekoliko puta potap ao konja po sapima, a zatim je, odbaciv i ogrta, skoio na nje gova lea i mirno ga dr ao na uzdama bez nasilja ili udaraca. Konj je smjesta pokaza o spremnost na galop. Aleksandar ga je glasom i petom smireno potaknuo da pojuri punom brzinom. Isprva su Filip i njegovi gosti zanijemili, no, kad je Aleksandar okrenuo konja i dojahao do njih, prolomio se pljesak. Povjesniar Diodor zapisao je da je Filip zaplakao od radosti, poljubio Aleksandra im je sjahao, te rekao: Sine, potra i kralj evstvo koje te je dostojno. Makedonija za tebe nije dovoljno velika!10 Od toga je trenutka bio vrlo obazriv prema sinu; nikada mu nije zapovijedao niti ga na i ta prisiljavao, uvijek imajui u vidu da su Aleksandru potrebna, kao to je S ofoklo rekao za brod, vrsta u ad za zaustavljanje i vrsta vesla za usmjeravanje11. Osjeaj krivnje vjerojatno je bio najva niji razlog zbog kojega je Filip odluio Arist otelu platiti poveu naknadu za pouavanje sina. Upravo je bio osvojio i razorio Ari stotelov rodni grad Stagi-ru, a sada je odluio ponovno ga podignuti i naseliti, o tkupljujui graane prodane u roblje i dovodei one koji su ivjeli u progonstvu. Hram i etali te posveeno nimfama pokraj grada Mieze namijenio je Aristotelu i Aleksandru z a pouavanje i stanovanje. Kamena klupa na kojoj je sjedio Aristotel te sjenoviti drvoredi kojima je svakodnevno etao, stoljeima su uvani od uni tenja. Aleksandar ondj e nije usvajao samo Aristotelova uenja o etici i politici, ve i sve one dobro uvane tajne koje su se prenosile iskljuivo usmenom predajom i skrivale od javnosti. U av i u Aziju, Aleksandar je uo da je Aristotel objavio nekoliko rasprava o tim tajnama, to g a je toliko razljutilo da je svom uitelju napisao pismo prijekora: Aristotelu Aleksandar eli dobro zdravlje: Nisi dobro postupio kada si javno objav io spoznaje koje je trebalo prenositi samo usmenom predajom, jer, kako bismo se inae razlikovali od ostalih kad bi znanje koje smo stekli bilo svima dostupno?12 Da bi ga umirio, Aristotel mu je uzvratio pismom u kojemu ga uvjerava kako su nj egova uenja obznanjena samo onima koje je sam pouavao filozofiji i kako su u rukam a ostalih posve beskorisna. Aleksandar u svojim memoarima otkriva da je Aristotel u njega, iznad svega, usad

io ljubav prema medicini. Aleksandar nije samo u ivao raspravljati o medicini, ve j e i propisivao lijekove svojim bolesnim prijateljima te im odreivao posebne terap ije i dijete. Ne iznenauje injenica da je Aristotela volio i cijenio ak i vi e nego v lastita oca. Potonji me je nauio ivjeti, rekao je, no, prvi me je nauio ivjeti ispravn U esnaestoj je godini, za Filipova izbivanja, vladao Makedonijom i ak ugu io pobunu u Trakiji; u osamnaestoj je kod Heroneje zapovijedao lijevim krilom Filipove voj ske. Tijekom Aleksandrove mladosti odnos njegove majke i oca bio je vrlo napet, uglavnom zbog toga to tvrdoglava Olimpija nije podnosila Filipove konkubine. Situ acija je dosegnula kritinu toku kada se Filip o enio neakinjin svoga vojskovoe Atala. Filip nikada nije bio posve siguran da je Aleksandar njegov sin (glasine je prvi pokrenuo Atal), a njegove su sumnje porasle kada je Atal na svadbenoj sveanosti zamolio sve nazone da mole za zakonitog prijestolonasljednika. Aleksandar je baci o a u Atalu u lice i viknuo: Dakle, ja sam kopile?13 Filip je stao na Atalovu stranu i nakanio maem probosti Aleksandra, no, kako je b io pijan, okliznuo se dok je ustajao i sru io na pod. I dalje bijesan, Aleksandar ga je uvrijedio: Eto ovjeka, rekao je, koji kroz Europu eli ui u Aziju, a nije sposoba n ak ni stajati na nogama!14 Tada je Aleksandar s majkom pobjegao u Iliriju. Sljedee je godine Filip ubijen. Krivnja je najveim dijelom pripisana Olimpiji, iak o je sumnja pala i na Aleksandra. Meutim, njegovo se sudioni tvo ne doima vjerojatn im budui daje dao sve od sebe ne bi li otkrio i kaznio urotnike. <?sa>L> Aleksandru je bilo dvadeset godina kad je naslijedio svoga oca na makedonskom pr ijestolju. Nedugo zatim, Grci su ga izabrali za vou napada na Perziju, nakon ega s u ga posjetili mnogi dr avnici i filozofi da bi mu estitali i po eljeli svako dobro. Nije se pojavio samo ekscentrini filozof Diogen. On je u to doba ivio povueno u mal om selu Kraneju blizu Korinta, a Aleksandar je, elei razgovarati s njime, iz Atene odjahao k njemu. Na ao je Dio-gena kako se suna opru en na travi. Mogu li to uiniti za tebe? upitao ga je Aleksandar. Mo e , odvratio je Diogen, pomakni se malo. Zaklanja mi s nce.15 Zgro ena filozofovom drsko u, okupljena ga je gomila poela vrijeati i ismijavati, na to je Aleksandar podignuo ruku da bi ih u utkao. Otkrit u ti ne to, rekao je. Da nisam Alek sandar, najradije bih bio Diogen.16 Prije no to je krenuo u osvajaki pohod na Perziju, Aleksandar je odluio potra iti sav jet u Apolonovu proroi tu u Delfima. Sluajno je stigao u vrijeme kad se proroanske od govore nije moglo dobiti. Smjesta je poslao po vrhovnu sveenicu, no, ona mu je us kratila uslugu tvrdei da joj to zakon ne dopu ta. Kako nije podnosio suprotstavljan je, Aleksandar je u ao u hram i odvukao je do prorokog trono ca. Sveenica nije imala i zbora pa je popustila njegovoj upornosti. Nepobjediv si, sine,17 rekla je. To je b ilo sve to je Aleksandar elio uti. U Egipat je stigao potkraj studenoga 332. godine p. n. e. i krenuo uzvodno Nilom do Memfisa, gdje je prinio rtvu egipatskom bogu Apisu i gdje su ga primili kao f araona. Iz Memfisa je otputovao na obalu Sredozemnog mora te u blizini naselja Rakotis kleknuo na pijesak i prstom iscrtao obrise budue Aleksandrije. Narediv i arhitektima da podignu grad, praen nekolicinom sljedbenika meu kojima je b io povjesniar i filozof Kalisten (Aristotelov neak), krenuo je zapadnom pustinjom prema proroi tu Zeusa Amona u oazi Siwa. Amonovo je proroi te, uz proroi ta u Delfima i D odoni, bilo jedno od tri velika sveti ta grkoga svijeta. Pindar je napisao hvalospj ev Zeusu Amonu, a Atenjani su hram tek nedavno bili posvetili, nazvav i ga Salamin ia Amonias. Aleksandar nije krenuo uobiajenim putem koji je izravno vodio do proroi ta. Umjesto toga odluio je putovati uz obalu do grada Paretonija gdje je prihvatio kirensku p onudu savezni tva pri drugom pohodu na Perziju. Odatle je krenuo kroz pustinju, a kad su njegovi vodii zalutali, ostatak puta slijedio je dvije oprezne vrane u nji hovoj potrazi za oazom. U sveti te je u ao sam, a kasnije je odbio otkriti primljeno proroanstvo, iako je rek ao da je Amonu bilo drago to ga vidi. U svojim je memoarima priznao kako mu je Am on rekao da prinese rtvu odreenim bogovima kada se nae u nevolji (kao to je i Apolon rekao Ksenofonu). Sveenik ga je potom pozdravio kao sina Zeusa Amona, dajui mu vl

ast nad cijelim svijetom. Oboru an uvjerenjem da je postao bog, Aleksandar je jo je dnom krenuo na istok kako bi se uhvatio uko tac s Perzijancima. Cilj mu ovaj put n ije bio helenizirati, ve harmonizirati svijet. Perzijski kralj Darije u meuvremenu je okupio golemu vojsku i postavio je uz obal u rijeke Granik, prisiljavajui Aleksandra da se s Perzijancima suoi na strate kom i dobro utvrenom polo aju. Aleksandrove je vojskovoe upla ila dubina rijeke i njezino ka menito korito te osobito kr evito i neravno tlo najbli e obale gdje e morati krenuti u napad. Nekoliko ih je upozorilo na vjerski problem upozoravajui da makedonski k raljevi nikada nisu vojevali tijekom mjeseca daizija. Aleksandar je na to odgovo rio odredbom prema kojoj e se drugi mjesec makedonskog kalendara ubudue zvati arte mizij.1 Odredbu su prihvatili svi osim vojskovoe Par-meniona. Parmenion je prekli njao Aleksandra da ne zapoinje bitku u to doba godine jer je tamo nje podruje poznato po jesenskim olujama i obiln im ki ama. Aleksandar na to nije obraao pozornost. Helespont bi se zacrvenio od stida, rekao j e, kad bih ga pre ao, a zatim se ne usudio prijei Granik.18 Tada je s trinaest konjiki h eskadrona zagazio u rijeku ostavljajui za sobom vei dio svojih vojnika. Za njih to nije bio in vojskovoe, ve in luaka. Trebalo je projahati brzu rijeku pod pljuskom strijela i kamenja te stii na strmu obalu na kojoj je neprijatelj ve zauzeo sve po voljne polo aje. Usprkos tomu, Aleksandar je sa svojom konjicom stigao na drugu ob alu i, unato strmoj obali skliskoj od blata, uspostavio vrsto upori te. Perzijanci su Aleksandrov napad doekali povicima i kopljima. Mnogi su se sjatili oko Aleksandra, upadljive pojave sa titom i dugim bijelim perjanicama koje su vis jele sa svake strane njegova ljema. U jednom ga je trenutku koplje pogodilo u pre gib oklopa, no, vrh nije prona ao put do njegovih grudi. Tada su ga dvojica perzij skih vojskovoa, Resak i Spitridat, napali istodobno. Aleksandar je izmaknuo napad u potonjega, ali je slomio koplje na Resakovu oklopu, pa je bio prisiljen suprot staviti mu se maem. Dok su se borili, Spitridat je dojahao Aleksandru s lea i, sto jei u stremenima, udario ga bojnom sjekirom te mu odsjekao jednu perjanicu i prob io ljem do tjemena. Kad je Spitridat zamahnuo da bi mu zadao jo jedan udarac, kopl jem ga je probio jedan od Aleksandrovih vojnika, afriki konjanik po imenu Kleit. U tom se trenutku Aleksandar okrenuo i usmrtio Resaka maem. Tijekom toga estokog konjikog okr aja makedonska je falanga uspje no pre la rijeku i nap ala neprijateljsko pje a tvo koje, osim ete Darijevih grkih plaenika, nije pru ilo osobit otpor. Te su jedinice uzmaknule na brijeg iznad rijeke i preklinjale za milost, no, Aleksandar je sam odjahao do njih i napao ih. Na alost, njegova je konja (ne Bukefala) udarcem maa u trbuh usmrtio jedan od plaenika koji je ranjen le ao na tlu. U bitki kod Granika Perzijanci su izgubili 20.000 pje aka i 2500 konjanika. Aristo bul, grki povjesniar koji je pratio Aleksandra na njegovim vojnim pohodima, zabilj e io je da je Aleksandar ukupno izgubio 34 vojnika, meu kojima devet pje aka. Aleksan dar je Lizipu naredio da svakome od tih junaka podigne bronani spomenik; povrh to ga, svojim je saveznicima u Grkoj, a osobito Atenjanima, poslao tri stotine zapli jenjenih titova kako bi im zahvalio. Ostatak plijena oznaio je natpisom: i Grci - s vi osim Lakedemonjana - zaplijeni e ovo od azijskih barbara.19 Majci je poslao zlat ne kale e, grimizne tkanine, zavjese, vaze i urne. Sve u svemu, za sebe je Aleksan dar zadr ao vrlo malo. Pobjeda kod Granika donijela je jo nagrada. Mnoge susjedne dr ave Male Azije predal e su se Aleksandru bez borbe, a meu njima je bio i Sard, prijestolnica Lidije i g lavna perzijska utvrda u tom podruju. Halikarnas i Milet pokorio je najuri i napos lijetku osvojio sva susjedna podruja. Cijelo to vrijeme Aleksandar je razmi ljao o perzijskom kralju Dariju - treba li g a napasti odmah i ugroziti sve to je osvojio, ili utvrditi i organizirati osvojen i teritorij na obali Male Azije te tako prikupiti novu snagu za konanu bitku. Nap osljetku je odabrao drugu mogunost i odmah nastavio svoj osvajaki pohod obalom Mal e Azije, sve do Fenicije i Kilikije. Nakon toga je ugu io pobunu Pizidijanaca i os vojio cijelu Frigiju. Kad je stigao u Gordij, staru prijestolnicu kralja Mide u Maloj Aziji, pokazali su mu Midina glasovita bojna kola privezana dri-jenovom korom i rekli mu da je o nome tko razve e vor sueno postati vladarom cijeloga svijeta. Mnogi se povjesniari sl

a u da je vor bio tako vrsto stegnut da ga nije bilo mogue razvezati, pa je Aleksanda r isukao ma i presjekao ga: meutim, njegov osobni povjesniar, koji je bio nazoan tom dogaaju, zabilje io je da je Aleksandar razvezao vor tako to je iz ruda jednostavno izvukao klin za koji je u e bilo privr eno, a zatim odmaknuo jaram. Za nekoliko je dana Aleksandar primio vijest da je iznenada umro Memnon, glasovi ti vojskovoa kojemu je Darije bio povjerio obranu obale Male Azije. Darije je u m euvremenu skupio vojsku od 600.000 ljudi te stekao hrabrost zahvaljujui snu u koje mu je vidio makedonsku falangu okru enu plamenom i Aleksandra kako mu slu i, zaogrnu t ogrtaem kakav su nosili teklii. Plutarh je zapisao kako je perzijskog kralja dod atno nadahnulo Aleksandrovo mirovanje u Kilikiji, kojemu je uzrok najvjerojatnij e bila bolest prouzroena tjelesnom i emocionalnom iscrpljeno u nakon silovitih osvajanja. No, oni koji su mu bili bliski smatrali su da je bolest posljedica kupanja u ledeno j vodi rijeke Kidno. Mjesni ga se lijenici nisu usudili lijeiti, jer su smatrali d a mu medicina vi e ne mo e pomoi; strahovali su, naime, od nezadovoljstva Makedonaca ako njihov poku aj lijeenja zavr i neuspje no. Naposlijetku je lijenik iz Akarnanije imenom Filip odluio prihvatiti rizik lijeenja . Nainio je mje avinu i uvjerio Aleksandra da je popije govorei da e mu pru iti snagu i osposobiti ga za izlazak na boji te. Kad je vojskovoa Parmenion uo za navodni lijek , smjesta je iz svoga tabora Aleksandru poslao pismo upozoravajui ga da se uva Fil ipa, kojega je kralj Darije potplatio da ga otruje. Aleksandar je proitao pismo i stavio ga pod jastuk. U odreeno vrijeme Filip je u ao u sobu nosei lijek u a i. Aleksa ndar je uzeo a u, pru io mu Parmenionovo pismo i otpio iz a e. Proitav i pismo, Filip je k eknuo pokraj kreveta tvrdei kako je nevin. Aleksandar nije obraao pozornost. Nasmi je io se i ispio mje avinu. Isprva je lijek izazvao krajnju iscrpljenost, a Aleksand ar je le ao u postelji nijem i bez svijesti. Meutim, pod Filipovom danononom skrbi u brzo je poeo jaati i naposljetku pred vojsku iza ao zdrav i spreman za bitku. Iako je Darijeva vojska u Kilikiji bila brojano nadmonija, Aleksandar ne samo da j e izbjegao okru enje, ve je svojim desnim krilom sastavljenim od Makedonaca uspio o pkoliti njegovo lijevo krilo. Tim domi ljatim manevrom glatko je porazio Perzi-jan ce usmrtiv i ih vi e od sto tisua. Darije je usred okr aja napustio svoju vojsku, a Ale ksandar pojurio za njim. No, perzijski je kralj imao prednost od gotovo dva kilo metra pa je uspio pobjei. Unato tomu, Aleksandar je zaplijenio bojna kola perzijsk og kralja zajedno s njegovim lukovima i strijelama. Vrativ i se u tabor, na ao je Ma kedonce kako u ivaju u zaplijenjenim dragocjenostima. Darijev kraljevski paviljon, pun prelijepih robinja i fino izraenog namje taja,bio je namijenjen Aleksandru. Le genda ka e da je Aleksandar skinuo oklop i, krenuv i prema kupelji, rekao: Znoj bitke isprat u sa sebe u Darijevoj kupelji.20 Ne, nasmijao se jedan od njegovih vojnika, u Aleksandrovoj kupelji! Iz kupelji, gdje je vidio da su sve posude za vodu, sama kada i kutije za pomast i nainjene od istog zlata, iza ao je u prostranu i visoku dvoranu u kojoj ga je ekala rasko na gozba. Obraajui se svojim asnicima, rekao je: Ovo uistinu znai biti kralj!21 Dok je veerao, obavijestili su ga da su Darijeva majka, supruga i dvije keri, meu m nogim zarobljenicima, vidjele bojna kola i luk perzijskog kralja te da ga oplaku ju smatrajui da je poginuo. Stoga je poslao glasnika da im prenese kako ne trebaj u oplakivati Darija niti strahovati od Aleksandra. Nakon te poruke zarobljenoj o bitelji slijedili su i drugi velikodu ni postupci: dozvola da pokopaju sve poginul e Perzijance koje ele pokopati, te da uzmu svu svoju odjeu i pokustvo koje su vojni ci prisvojili kao ratni plijen. Aleksandar im je dopustio i da zadr e svoje kralje vske naslove i polo aje te im je ak i poveao prihode. No, najplemenitije to je uinio v jerojatno je bilo to to ih je za titio od uvreda i pomisli da bi pod njegovom vla u mo gli trpjeti bilo kakav oblik nasilja. Tako je kraljeva obitelj ivjela u relativno j sigurnosti, kao da nisu u taboru, nego u nekom svetom utoi tu kreposnih djevica22. Kao i za slavnu Helenu, za Darijevu se suprugu govorilo da je najljep a ena svojeg vremena. Njezin mu Darije takoer je bio najvi i i najpristaliji mu karac u Aziji; njeg ove su keri ljepotom i ljupko u nalikovale svojim roditeljima. Poznat po svojoj suzd r anosti, Aleksandar nikad nije taknuo nijednu od njih, iako je jednom zgodom svoj im asnicima rekao da te Perzijanke izazivaju bol u oku mu karca koji ih opazi23. Alek sandar je, unato njihovoj privlanosti, odluio da e njegova suzdr anost biti jednako vr ijedna divljenja kao i njihova ljepota pa je prolazio pokraj njih kao da su kipov

i isklesani iz kamena. Plutarh je zabilje io da je Aleksandar, kada ga je Filoksen, zapovjednik njegove f lote, obavijestio kako Teodor, trgovac robljem iz Tarenta, ima dvije ljupke robi nje za prodaju i da eli znati hoe li ih on kupiti, prekorio Filoksena i rekao mu d a Teodora i njegovu robu po alje dovraga. Drugom je zgodom, doznav i da su dva Maked onca iz Parmenionovog puka silovala ene nekih plaenika, Parmenionu uputio pismu u kojemu mu je zapovjedio da ih ubije kao divlje zvijeri koje vrebaju ljude. U istom je pismu priznao: Ja nikad nisam vidio Darijevu suprugu niti sam je po elio vidjeti; nisam ak ni dopustio da se u mojoj nazonosti govori o njezinoj ljepoti24. Ako je Aleksandar m ogao obuzdati svoju po udu, tada su je morali obuzdati i njegovi ljudi. Dok se pripremao krenuti u potragu za Darijem, Aleksandar se u gozbi pridru io svo jim asnicima, od kojih su neki doveli ljubavnice. Jedna od njih, glasovita Taida, bila je grkog podrijetla, a kasnije je u Egiptu postala ljubavnicom vojskovoe Pto lemeja. Isprva je zabavljala Aleksandra zanimljivim razgovorom, potom mu je lask ala sve dok se naposlijetku, kad je ve bio pijan, nije poela hvaliti svojim grkim r odoljubljem. Izjavila je da, nakon to je u makedonskoj vojsci pretrpjela te koe poho da na Aziju, najvi e od svega eli spaliti slavnu Kserksovu palau, jer je on spalio n jezinu rodnu Atenu. Rekla je da u Aleksandrovoj nazonosti sama eli prinijeti baklj u kako bi povijest zabilje ila da se ena koja je sudjelovala u Aleksandrovu osvajan ju Azije osvetila Perzijancima za zlodjela koja su poinili u Grkoj. Njezin govor, koji su asnici doekali pljeskom, potaknuo je Aleksandra i ostale oku pljene da joj ispune elju. Plutarh je zapisao da je Aleksandar bio tako oaran njez inom stra u da je skoio s le aljke te s vijencem cvijea na glavi i bakljom u ruci krenu o prema Kserksovoj palai. Slijedili su ga njegovi asnici i njihove ljubavnice, a k ad je Taida iskoraila i pribli ila baklju palai, prolomili su se odu evljeni povici. as nici su, duboko u svojim srcima, imali jo jedan razlog za zadovoljstvo budui da je uni tenje Kserksove palae bilo znak da e Aleksandar napokon napustiti Perziju i vra titi se kui. Ostatak vojske, meutim, nije imao osobitu elju napustiti Perziju. Oni su tamo u ival i u beskrajnom obilju i rasko i. Mnogi su vojnici ak nosili sandale privr ene srebrnim a vliima, dok su drugi zaplijenili deve, mre e za lov, skupocjene parfeme, sluge i sl u kinje. Aleksandar ih je opomenuo i upozorio: Na im e slavnim osvajanjima doi kraj onoga dana kada ponemo ivjeti poput onih koje smo porazili.25 Svoj je stav potkrijepio vlasti tim primjerom, izla ui se jo veim te koama i opasnostima, ne samo u bitkama, nego i u lovu. Jednog je dana ubio lava, nakon ega mu je pri ao jedan od njegovih asnika i rekao: Aleksandre, upravo si osvojio kraljevstvo lavova26. Prizo r Aleksandrove borbe s lavom kasnije je u Delfima ovjekovjeen u bronci - neke je likove izradio Lizip, a ostale Leohar. Aleksandar je u tim podvizima riskirao vl astiti ivot da bi svoju vojsku pouio ivotu u jednostavnosti i hrabrosti. To nije bi o lak zadatak jer su vojnici stekli bogatstvo i ugled pa su eljeli tek u ivati i ni kad vi e ne krenuti u opasne pohode i na duga putovanja pustim, nepoznatim podrujim a. Bilo je posve prirodno da su poeli rogoboriti protiv Aleksandra, ak i planirati pobunu, no, Aleksandar je sve to podnosio smireno i samouvjereno te o njima nik ada nije govorio lo e. Unato opetovanim upozorenjima svojih najbli ih prijatelja, zna o bi se na aliti: Kralju je sueno da ini dobro svojim podanicima i da oni zauzvrat o njemu govore lo e.27 Dok je bio u Perziji, Aleksandar se pokazao strastvenim itaem, a s velikim je arom i pisao pisma. Kao zapovjednik svih jedinica koje su se borile pod njegovom vla u, morao je saslu ati i izgladiti zadjevice meu svojim podanicima. elei pokazati neprist ranost, esto bi jedno uho pokrio dlanom dok bi tu itelj govorio, kako bi ostao obje ktivan kad optu eni progovori u svoju obranu. No, uskoro su optu be i rasprave posta le tako brojne daje Aleksandru dojadilo suenje pa je sve optu ene progla avao krivima . Nikad nije podnosio niti opra tao jedino naru avanje svoga ugleda koji je cijenio vi e od svoga ivota i krune. U meuvremenu su kraljevi svih pokorenih naroda nastojali udati svoje keri za njega , to je on pristojno odbijao. Kad je, meutim, opazio neku Roksanu kako nakon gozbe ple e u koru, bio je toliko oaran njezinom ljepotom da je smjesta dogovorio vjenanj e s njom. Iako e Roksana biti jedina ena koju je volio, govorilo se da joj nije pr

i ao niti ju je dodirnuo sve dok joj nije postao zakonitim mu em. Usredotoen na vojne pohode, Aleksandar nije imao mnogo vremena za i ta drugo. Osvojiv i sve zemlje na gornjoj obali Eufrata, napokon je krenuo u napad na Darija koji mu se pribli avao s milijunskom vojskom. Odluna se bitka nije odigrala kod Ar bele, kako je vjerovala veina povjesniara, ve kod Gaugamele, Devine kue. Tijekom mjeseca boedromiona11, kada je bila svetkovina eleuzin-skih misterija, dogodila se pomrina Mjeseca. Jed anaestoga dana nakon pomrine, dvije su se vojske na le jedna drugoj na vidiku. Dok je Darije dr ao svoje vojnike pod punom ratnom spremom i nadzirao ih pri svjetlost i baklje, Aleksandar je svojim vojnicima dopustio da poinu, dok je on sa svojim v raem Aristandrom pred atorom izvodio mistine obrede i prinosio rtvu Apolonu. Kad su vojskovoa Parmenion i Aleksandrovi vi i asnici opazili da je cijela dolina iz meu planinskog lanca Nifata i Gordija pokrivena perzijanskim taborskim vatrama i kad su zauli zveket oru ja, slo ili su se da e pri dnevnoj svjetlosti biti vrlo te ko su oiti se s tolikim mno tvom vojnika u neposrednoj bitki. Priekali su da Aleksandar za vr i s obredom prino enja rtve, a zatim su mu pri li nastojei ga uvjeriti da Perzijance napadne nou, kako ovi ne bi uvidjeli njihovu malobrojnost. Aleksandar je odgovori o brzo i odrje ito: Pobjedu ne kanim ostvariti kradomice.28 Kad su asnici oti li, povukao se u ator i prespavao cijelu no. U zoru, dok su njegovi asnici i vojnici ekali da krenu u napad, on je jo uvijek spavao. Sve ogoreniji, Par menion je u ao u njegov ator i nekoliko ga puta pozvao, a kada se Aleksandar napoko n probudio, Parmenion ga je upitao kako mo e tako vrsto spavati prije tako va ne bitk e. Budui da Darija vi e ne moramo naganjati preko pustopoljine, mirno je odgovorio Al eksandar, pobjeda je ve na a.29 Kad je napokon iza ao iz atora, Aleksandar je bio potpuno naoru an, odjeven u sicilij ansku tuniku vrsto stegnutu oko struka, a preko nje je imao dvostruko pleteni iani prsluk to ga je zaplijenio u bitki kod Granika. Njegovu ula tenu elinu kacigu, sjajnu poput srebra, iskovao je Teofil, glasoviti obrtnik toga doba. Oko vrata je nosi o elini ovratnik optoen dragim kamenjem. Ma, izvanredno lagan i dobro kaljen, darova o mu je kralj Kitija na Cipru. No, iznad svega, ogrta na njegovim ramenima istica o se umijeem svojega tvorca Helikona i injenicom da mu ga je darovala istoimena pr ijestolnica Rodosa. Pri posljednjem obilasku svojih makedonskih vojnika Aleksandar je, elei po tedjeti Bukefala, jahao drugog konja. No, kad je bio spreman napasti , okupio je Tesalce i ostale grke vojnike, uzja-hao Bukefala te poveo napad na Pe rzijance, prebaciv i koplje u lijevu ruku, a desnu je podigao prema nebu. Plutarh je zapisao da je Aleksandar u tom trenutku molio bogove da pomognu Grcima i ohra bre ih na putu prema pobjedi, budui da je on istinski Zeu-sov sin. Vra Aristandar, koji je uz njega jahao u bijeloj halji i sa zlatnom krunom na glavi, pokazao je na orla koji se vinuo tono iznad Aleksandrove glave i letio ravno prema neprijat elju. Taj je znak toliko ohrabrio Aleksandra i njegovu konjicu da su podboli svo je konje i jurnuli na Perzijance, praeni makedonskom falangom. Kad se konjica uhv atila u ko tac s neprijateljem, Perzijanci su uzmaknuli pa je Aleksandar pojurio p rema sredi tu gdje se nalazio Darije, skriven meu vojnicima. No, Aleksandar je opaz io uoljiv stas visokoga, naoitog kralja koji je, daleko iza brojnih redova perzija nskih vojnika i blje tave gomile dobro naoru anih konjanika, stajao na svojim bojnim kolima, okru en kraljevskom stra om. Juri Aleksandrove vojske Perzijanci su doekali paninim povlaenjem te bje ali glavom be z obzira. Suoen s propa u, Darije je poku ao okrenuti svoja kola kako bi pobjegao, no kola se, okru ena gomilama le eva, nisu ni pomaknula, a koija nije bio u stanju obuzda ti uznemirene konje. Darije je tada skoio s kola, uzjahao kobilu koja se nedavno bila o drijebila, i odjahao. Da u tom trenutku na konjima nije stiglo nekoliko Par menionovih glasnika tra iti Aleksandrovu pomo u bonom napadu izazvanom perzijanskim protunapadom, Darije mo da ne bi uspio pobjei. Aleksandra je taj zahtjev razbjesnio , no ipak je naredio da trube objave okupljanje i tako dopustio Dariju da mu pob jegne. Bitka kod Gaugamele prethodila je potpunom osvajanju Perzijskoga carstva. Aleksa ndar je odmah priznat kao kralj Azije, a nakon to je obredno prinio rtvu bogovima, Darijevo golemo blago i provincije razdijelio je svojim prijateljima i asnicima. Zatim je pisao Grcima u Ateni obavje tavajui ih da je sve tiranine i despote otjer

ao iz pokorenih azijskih zemalja i da e u svakom gradu biti uspostavljena neovisn a upravna vlast. Za Aleksandrovim je trijumfom uskoro uslijedila tragedija. Njegov omiljeni konj Bukefal jednoga je jutra u vojnoj konju nici naen uginuo. Isprva se vjerovalo da je podlegao ranama zadobivenim u bitki, no, kasnije je ustanovljeno da je uginuo o d starosti i iscrpljenosti. Aleksandar je oplakivao gubitak svoga vjernog konja i tugovao za njim kao da je izgubio najboljeg prijatelja. U sjeanje na njega, na obalama rijeke Hidasp utemeljio je grad i nazvao ga Bukefalija. Poznat po svojoj ljubavi prema ivotinjama, Aleksandar je ovjekovjeio i uspomenu na svoga najdra eg p sa Peritasa, kojega je odgajao jo kao tene. Duboko u Aziji utemeljio je grad, ukra sio ga velebnim zgradama i nazvao ga Peritas. Nakon pobjeda kod Isa i Tira, Aleksandar je krenuo prema Indiji, putujui niz rije ku Ind i njezine pritoke sve do Arapskog mora. Putovanje je trajalo punih sedam mjeseci. Narediv i floti da plovi uz obalu, poveo je vojsku kroz pusto . Od 120.000 pje aka i 15.000 konjanika, etvrtina je podlegla bolestima, trovanju zara enim mesom i visokim temperaturama. Sljedee ezdesetodnevno putovanje napokon ih je dovelo do Gedrozije, gdje je iscrpljena vojska nagraena obiljem hrane, odjeom i enama. Potom je Aleksandra sna la jo vea tragedija. Za boravka u gradu Egbatani bio je zaok upljen pripremanjem planova za putovanje Kaspijskim jezerom u nadi da e pronai sje veroistoni put za Indiju. Naveer bi radi zabave pozivao svoje bliske prijatelje i umjetnike te odr avao natjecanja, rasko ne gozbe i sportske igre. Tijekom jednoga od tih veselih okupljanja njegov je najdra i vojskovoa Hefestion obolio od groznice p a je Aleksandar odjurio sa stadiona kako bi bio uz njega. Njihov je odnos esto us poreivan s odnosom Ahileja i Patrokla. Aleksandar je svome Patroklu povjerio zadata k utemeljenja gradova i kolonija. Hefestion je sagradio i brodovlje koje je treb alo otploviti niz Ind, a Aleksandar ga je nagradio zlatnom krunom i rukom Dripet ide, mlae keri kralja Darija. Plutarh je zabilje io da je te godine Hefestion iznenada umro pa je Aleksandar nar edio tugovanje u svim osvojenim azijskim zemljama. Babilonci su postavili golemu pogrebnu lomau koja ih je vrlo skupo stajala. Tri dana i tri noi Aleksandar je le a o uz Hefestionovo mrtvo tijelo i plakao, sve dok ga njegovi asnici nisu silom odvukli. Povukav i se u samou svojega atora, odbijao je hranu i vodu. Pred vojskom se napoko n pojavio odrezane kose, kao to je i Ahilej uinio tugujui za Patroklom, te naredio da se podre u grive i repovi njegovih bojnih konja. Naposlijetku je u proroi te Zeusa Amona u Siwi poslao izaslanstvo tra ei da se Hefestionu dodijele iste bo anske poasti kakve je i sam primio. Bilo je to najmanje to je mogao uiniti za Hefestiona. Aleksandar nije bio sposoban pribivati pogrebnim igrama u ast svoga prijatelja, odnosno, ogledima svojih prij atelja umjetnika koji su se, u tugovanju, okupili na stadionu. Shrvan tugom i elj an akcije koja bi mu mogla ubla iti bol, Aleksandar je opkolio i porazio Koseje ko ji su godinama nadzirali put izmeu Suze i Babilona. Iako su perzijski kraljevi go dinama bezuspje no poku avali pokoriti Koseje, Aleksandar ih je porazio brzo i odluno , prisiliv i ih na predaju. No, ta je pobjeda imala svoju cijenu. Udarcem maa u prs a, Aleksandra je u bitki ranio neprijateljski pje ak kojemu je zatim jedan od Alek sandrovih vojnika odrubio glavu udarcem sjekire. Aleksandar je tijekom svojih dalekose nih vojnih pohoda do ivio mnoge nevolje. No, u sprkos tomu, i Arijan i Plutarh svjedoe o njegovoj neobino velikoj sposobnosti da podnese nasilje i pogibeljnost bitke. Za jednog silovitog juri a, vojskovoa Parmeni on je navodno pogledao Aleksandra i opazio kako se smije i promatrajui grozniavo pov laenje neprijatelja. Zraio je smirenim zanosom koji je bio svojstven njegovu dr anju u bitki, osjeajem nenaru ivog mira i odlunosti, za razliku od svoga oca koji se nas laivao patnjama drugih i, to je jo gore, koji je bio oaran svojim razaranjima. Aleksandru Velikom bile su trideset i dvije godine i osam mjeseci kad je umro u Babilonu za trajanja 114. Olimpijade (10. lipnja 323. godine p. n. e.). Zapisi o njegovoj smrti razliiti su. Prema jednom spisu, Efip ( poznat po ogovaranju) tvrdio je da je mladi kralj umro od pretjeranog opijanja. Drugi onda nji pisac po imenu Nikobul smatrao je da Aleksandrova smrt nije bila po sljedica razvratno-sti, ve da se dogodila nedugo nakon sveane veere s Medijem, prij ateljem iz Tesalije. Na svojoj posljednjoj veeri Aleksandar je recitirao odlomak

iz Euripidove drame Andromeda koji je bio nauio napamet; kasnije je pio nerazrijee no vino u zdravlje svih dvadeset nazonih gostiju. Oni su u njegovo zdravlje popil i jednaku koliinu, a nedugo nakon to je napustio goste, uhvatili su ga jaki grevi u elucu. Zapis, koji nikada nije uveden ni u jednu povijesnu kroniku, ali je dio djela po d naslovom Romansa, sastavljenog petsto godina nakon Aleksandrove smrti, otkriva ne to vi e podataka te imena dvadesetorice gostiju na Medijevoj veeri, kao i opse na o bja njenja njihovih motiva. Meu njima su bili kraljevski lijenik Filip, jo jedan Fili p, grki graditelj, admiral Nearh i vojskovoa Peukest. Svaki je od njih imao svoj r azlog za nazonost gozbi koju je Medij priredio 29. svibnja 323. godine p. n. e. O sim vojskovoe Ptoleme-ja, Perdike i kraljevskog pisara Eumena, svi su ostali bili upleteni u zavjeru da otruju Aleksandra. Veera je protjecala prema planu. Aleksandar je otpio iz svoje a e, a zatim iznenada kriknuo kao da mu je strijela probila jetru. Nakon nekoliko minuta, i dalje oito u bolovima, rekao je gostima da nastave piti i po urio u svoju spavaonicu. Jedan od Aleksandrovih asnika, kraljevski pisar Eumen, u svojim je zabilje kama Ale ksandrovu smrt uinio jo zagonetnijom: Posljednji dani Aleksandrova ivota, zapisao je, bili su ispunjeni lovom na ptice i lisice, gozbama i kockanjem.30 Ti kraljevski zapisi Aleksandrovog asnika odnosili su se veinom na Aleksandrovo na vodno pijanevanje i cjelodnevno spavanje radi oporavka od nonoga ivota. Samo u poslj ednjem mjesecu dogodilo se pet takvih pijanki, prisjea se Eumen, a nakon svake je A leksandar morao spavati trideset i est sati prije no to bi bio sposoban ponovno kr enuti u lov, kockati se ili pijan-evati. Je li Eumen govorio istinu o tim dogaajima? Aleksandar je nedvojbeno odbio cenzur irati takve zapise o svojem pona anju. Teoriji o trovanju takoer nedostaje uvjerlji vosti jer su otrovi koje su spravljali travari toga doba, u pravilu bili brzog d jelovanja i nije im bilo protuotrova. Za to je, dakle, pro lo punih dvanaest dana pr ije no to je Aleksandar izdahnuo? Nadalje, je li Parmenion vidio osmijeh na licu svojega kralja kada se ovaj suoio sa zastra ujuim oima Harona, Hadova laara? Govorilo se da je babilonske ulice prekrila zloslutna tama kad je objavljena Ale ksandrova smrt. Ljudi su se spoticali gradom pla- ei se upaliti svjetlo jer je Alek sandar Veliki napustio ivot meu ljudima te ih li io svjetlosti kad je njegova du a uza l a u svoj vjeni dom meu Suncem, Mjesecom i zvijezdama. Dok je njegovo tijelo le alo izlo eno u Nabukodonosorovoj palai i dok su njegovi vojn ici zabrinuto razmi ljali o svojoj budunosti, asnici su pokazali svoju ljudsku slabo st prepirui se oko prijestolja. Aleksandar je, dijelom, i sam stvorio taj problem . Kad su ga asnici posjetili posljednjega dana njegova ivota, upitali su ga: Komu s i ostavio svoje kraljevstvo? On im je odgovorio kratko i jednostavno: Najjaemu. Unato tomu, asnici su razglabali o znaenju Aleksandrovih rijei: je li rekao najjaemu i i jaemu? Njegove su rijei upuivale na izbor izmeu njegova dva najbli a prijatelja: Krat ra i Perdike. Budui da je Aleksandar bio u smrtnom bunilu, mogao je promrmljati j edno ime iako je mislio drugo. Aleksandrova e nasljednika izabrati sudbina. Prijestolje je naposlijetku naslijed io Heraklo, sin Aleksandrove perzijske ljubavnice Barsine, keri kralja Artabaza. Dijete je u treoj godini iskazivalo toliki nedostatak inteligencije oekivane u toj dobi, da ga je kraljevski lijenik Filip proglasio idiotom i slaboumnikom. Ipak, odluka je morala biti donesena. Vojskovoa Perdika uvjerio je Aleksandrovu stra u i konjicu da podr e Roksanino neroeno dijete, no, pje aci su se priklonili svojemu zapo vjedniku Meleagru, to je urodilo estokim sukobom. Perdika i vojskovoa Ptolemej po uri li su u odaju u kojoj je kraljevo tijelo le alo odjeveno u sveanu odoru, te otkrili da su vrata sru ili Meleagrovi vojnici koji su ih poeli gaati kopljima. Perdika je okupio svoju konjicu i povukao se u pr edgrae Babilona te naredio da se onemogui svako uno enje hrane u grad. Nakon nekog s u vremena Meleagar i njegovi vojnici bili prisiljeni prihvatiti sporazum prema k ojemu e Filipov nezakoniti sin Arhedej dijeliti prijestolje s djetetom koje Roksa na oekuje, bude li djeak. Obje su vojske tada izvele obred oi enja od Aleksandrove smr ti tako to su, u skladu sa starim makedonskim obredom, u povorci pro le izmeu dviju polovica tijela psa kojemu su izvaeni unutarnji organi. Kad su Meleagrovi vojnici iznenada obratili pozornost u nekom drugom smjeru, zaskoili su ih Perdikini ljud i i bacili ih na put slonovima da ih pregaze. Uvidjev i da nakon toga vi e ne mo e ost

variti svoj cilj, Meleagar je sam sebi oduzeo ivot. Tako je Perdika postao skrbni kom Roksanina sina, no, njegovi su ga vojnici izboli kad im je naredio da prijeu Nil na mjestu gdje je bilo mnogo krokodila. Kratera, jo jednoga mogueg nasljednika prijestolja, istoga je mjeseca u bitki pregazio i ubio njegov konj. Arhedej je tako dobio zadatak vratiti Aleksandrovo tijelo na zapad, a kad je nap okon dovr io velika kola na kojemu e ga voziti, otpoeo je pripreme za dugo putovanje . Najprije je od kovanoga zlata izraen lijes odgovarajue veliine, a potom su ga vje t i egipatski obrtnici i kaldejski majstori za balzamiranje prekrili ploicama mekog zlata, te slobodan prostor u lijesu ispunili zainima kako bi tijelo bilo mirisno i kako bi se sporije raspadalo. Lijes su zatvorili zlatnim poklopcem koji je ton o odgovarao gornjim rubovima i prianjao uz njih. Potom su ga pokrili velianstveni m purpurnim pokrovom izvezenim zlatom, a uz njega polo ili kraljevo oru je. Kad je sve bilo pri kraju, sastavili su kola na kojima e prevoziti Aleksandrovo t ijelo te na njih stavili zlatan svod irok etiri i dug est metara, prekriven slojevi ma ploica i dragim kamenjem. Ispod svoda bio je zlatni pravokutni vijenac koji je prekrivao cijelu unutra njost, a na njemu su se isticale visokoreljefne glave jar aca. S njih su visjeli zlatni obrui, iroki dva dlana, kroz koje je bio provuen vije nac ukra en ivim bojama. Na oba su kraja privr eni grozdovi velikih zvona kako bi ljudi s velike udaljenosti mogli uti pribli avanje kola. Na sva etiri kuta svoda stajao je zlatni kip Pobjede s trofejem u rukama. Zlatni stupovi, koji su podupirali svod, bili su ukra eni jonskim kapitelima. Na u nutarnjim su stranama bile rasprostrte zlatne mre e na kojima je visio niz ploica. Jedna od njih prikazivala je Aleksandra na bojnim kolima sa ezlom u ruci, okru enog a naoru anim makedonskim i perzijskim stra arima. Na drugoj je ploici bila prikazana vojska slonova s indijskim goniima, rasporeena u bojne redove. Iza njih su stajali makedonski vojnici pod punom ratnom spremom. Trea je ploica prikazivala konjicu u bojnim redovima, a etvrta brodove spremne za pomorsku bitku. Uz ulaz u komoru sjedila su dva zlatna lava, plamenog pogleda uprtog u onoga tko bi se usudio ui. Sredinom svakoga stupa, sve do kapitela protezao se zlatni akan tus111, a iznad komore, pod otvorenim nebom bila purpurna zastava ukra ena zlatnim maslinovim vijencem koji je, obasjan sunevim zrakama, tako jarko blistao da je, prema predajama, izdaleka bljeskao poput munje. Kotai pogrebnih kola bili su okovani perzijskim eljezom i pojaani posebnim napravam a koje su ih titile od lo ih azijskih cesta. Ipak, bice su bile presvuene zlatom. U k ola su upregnute ezdeset i etiri odabrane mazge ukra ene pozlaenim vijencima i zvoniima . Kola su pratili iskusni radnici cestari, obrtnici, arhitekti i graditelji te o dabrani makedonski vojnici. Mno tvo iz okolnih gradova i sela sjatilo se u Babilon kako bi vidjelo taj velianst veni spektakl ija je priprema trajala pune dvije godine. Kad je napokon do lo vrije me za polazak, pogrebna je povorka iz Babilona krenula u Mezopotamiju, a zatim u Siriju i Lidiju. Upravo kada je trebala zaci u posljednji dio puta prema makedo nskoj prijestolnici Argu, neprohodni su je putevi prisilili da skrene prema zapa du i krene put Egipta. U Memfisu je, meutim, vrhovni sveenik odbio dopustiti ulaza k tijela u grad. Ne ostavljajte ga ovdje, zagrmio je, ve u gradu koji je sam podig-n uo, jer gdje god se nae njegovo tijelo, grad poharaju ratovi.31 Tada se umije ao Ptolemej Soter i naredio izgradnju velebnog mauzoleja u Aleksandr iji. Mauzolej je, u znak po tovanja, nazvan Soma i podignut u Bruhiju, grkoj kraljevskoj etvrti gdje su se glavne gradske ulic e sjekle pod pravim kutom. Odabrano je mjesto ograeno i za tieno debelim zidinama. G rki obrtnici, vrsni graditelji i arhitekti sagradili su taj impozantan spomenik o d naj-skupocjenijeg grkog i egipatskog mramora. Iz prostranog dvori ta, obrubljenog nizom stupova, mramorne su stube vodile u predvorje grobnice, prostoriju za opl akivanje. Duboko u grobnici, uz svoju skulpturu u prirodnoj veliini, Aleksandar j e napokon otpraen na poinak u gradu koji je podignuo, ali ga nikada nije vidio. Stoljeima e taj mauzolej biti sveto mjesto rimskog i grkog svijeta: na tom e mu mjes tu poast odati Julije Cezar, Marko Antonije, August, Sever, Karakala, Vespazijan, Hadrijan i Aurelijan, i premda ga sljedei nara taji nee poznavati, divit e mu se kao da je jo iv. to se tie misli kojima se bavio za svojega kratkog ivota, zapisao je Ari an, nitko ih nije uspio, niti elio doznati. Unato tomu, sa sigurno u se mo e tvrditi da

njegove namjere nisu bile ni primitivne niti zle, te da ga ni jedno njegovo post ignue nije u potpunosti zadovoljilo. Uvijek je tragao za neim nepoznatim, a ako ne bi prona ao suparnika, natjecao bi se sa samim sobom.32 Zanimljivo je da se isto mo e rei i za njegov grad. Aleksandri-ja nikad nee biti zad ovoljna svojim velikim postignuima te e se, nadma iv i u znanosti, knji evnosti, upravi, vjeri i umjetnosti sve gradove staroga svijeta, okrenuti sebi i natjecati se sa ma sa sobom. Najpoznatija graevina Aleksandrije, a mo da i cijeloga starog svijeta, bio je veleb ni svjetionik na istonom rtu otoka Farosa. Ptolemej Soter poeo ga je graditi 290. godine p. n. e., no svjetionik do njegove smrti 285. godine jo uvijek nije bio do vr en. Uz goleme tro kove i mnogo ropskoga rada potpuno je izgraen za vladavine njego va sina Ptolemeja Filadelfa. Arhitekt je bio Sostrat, Grk iz grada Knida u Maloj Aziji. Kraljevi staroga vijeka dopu tali su da se za njihove vladavine na graevine kle u iskljuivo njihova imena, a Ptolemej Filadelf nije bio iznimka. Meutim, Sostra t je domislio kako e zaobii to pravilo: u temeljni je kamen graevine bez Ptolemejev a znanja uklesao svoje ime i posvetu, a zatim ga prekrio slojem gipsa u kojemu j e uklesao Ptolemejevu posvetu. Gips je s vremenom otpao, a s njim i Ptolemejeva posveta, pa je na kamenu ostao samo arhitektov duboko uklesani natpis: Sostrat iz Knida, sin Deksifanov, bogovima spasiteljima, mornarima. Faros je bio mnogo vi e od svjetionika. Svaki je dan vrvio posjetiteljima, graanima Aleksandrije kao i putnicima sa svih strana svijeta. Isprva mu se prilazilo hep tastadijem na ulazu u aleksan-drijsku iznimnu luku, zidom od vrstoga granita koji se protezao u du ini od sedam stadija i povezivao grad s otokom Faros. Svjetionik se sastojao od tri dijela. Donji dio (visok otprilike 30 metara) bio je kvadratan, srednji je dio bio oktogonalan, a vrh cilindrian. Svjet ionik je stajao na najistonijoj toki otoka. Kao jedno od najveih ostvarenja egipats koga uma, posveen je 279. godine p. n. e., kada je Ptolemej Filadelf odr ao svetkov inu u ast svojih roditelja. Ta visoka graevina, koja je postala je prototipom svih svjetionika, stoljeima je o dolijevala plimama i vremenu. Godine 1115. u Aleksandriju je doputovao Idrizi, m aurski geograf iz panjolske, koji je bio toliko opinjen tim golemim zdanjem da je prebrojio sve stube te izmjerio visinu balkona, bazara i velianstvenoga tornja. Pedeset godina poslije, jo se jedan maurski uenjak iz panjolske upustio u opse nije i spitivanje te potvrdio da se svjetionik na Farosu sastoji od tri razliita dijela, da je sam donji dio visok vi e od trideset metara te da poiva na debelim blokovima crvenog granita koji nisu povezani bukom, ve rastaljenim olovom kako bi graevina o dolijevala sna nim udarima mora. U donjem su dijelu bile upravne prostorije i nast ambe vojnika te konju nice za najmanje tristo konja. Iznad njih bio je irok osmerok utni prostor s prostranim balkonom. Tu se posjetiteljima prodavala okrepa: komad ii peene janjetine na tapiima, voe i osvje avajui napici. Balkon su krasili prelijepi k povi, a iznad njega, stotinjak metara iznad povr ine mora, bio je jo jedan balkon s kojega su posjetitelji u ivali u panoramskom pogledu na Aleksandriju i Sredozemno more. Trei i daleko najvi i dio bio je cilindrini toranj koji je vodio u prostoriju u kojo j je vatra gorjela danju i nou. Pomorci bi je prepoznali te u skladu s njom odreiv ali smjer plovidbe, budui da je na puini bila vidljiva i s udaljenosti od sto milj a. Nou je nalikovala sjajnoj zvijezdi. Za pojaavanje svjetlosti rabljeno je zrcalo , vjerojatno izraeno od ula tene zakrivljene metalne ploe. U unutra njosti svjetionika, spiralni je put omoguavao dopremu goriva u kolima koja su magarci vukli sve do prostorije u kojoj je gorjela vatra. Tim su se putem i posjetitelji uspinjali do vrha svjetionika. Onima koji nisu mogli izdr ati dug usp on, nudili su se magarci po vrlo povoljnoj cijeni. Na zidovima svjetionika bile su stotine prozora pa su stube i put bili dobro osvijetljeni. Na samom vrhu svjetionika nalazio se impozantan kip boga mora Posejdona koji je s trozupcem u ruci promatrao grad. O sudbini Farosa izneseno je nekoliko teorija. Prema jednoj od njih, Faros je fu nkcionirao vi e od tisuu godina te je 796. godine razoren u potresu. Druga teorija govori da je njegovo djelomino uni tenje 850. godine bilo posljedica lukav tine. Car Mihael III navodno je bio zavidan Aleksandriji pa je domislio kako e prijevarom n atjerati Arape da uni te svjetionik, najprivlanije zdanje u gradu. Stoga je na kali

fov dvor u Kairu poslao glasnika s naredbom da pro iri glasine o tome kako je ispo d temelja Farosa zakopano zlato. Kalif je naredio da se graevina sru i, a kada su radnici zapoeli ru iti cilindrini tora nj, golemo zrcalo od ula tene kovine kliznulo je s le i ta i palo u more. Tada je sru en a i prostorija u kojoj se odr avala vatra, kao i osmerokutni srednji dio sa svoja dva balkona. Kad je od svjetionika preostao samo donji dio, kalif je shvatio da je prevaren pa je zaustavio ru enje i naredio radnicima da ponovno podignu toranj. No, kako je teta bila prevelika, gradnja tornja je obustavljena, a umjesto njega izgraena jednostavna d amija. Dublja povijesna analiza opovrgava te teorije: kad je Maur Idrizi 1115. godine p osjetio Aleksandriju, Faros je bio neo teen. Jusuf Ibn al- eik ga je 1165. godine tak oer zatekao u dobru stanju iako je u to doba na mjestu prostorije za vatru bila m alena d amija. Svjetionik na Farosu vjerojatno je do ivio svoj kraj u potresu 1365. godine. Golem i granitni blokovi sru ili su se u luku i ometali plovidbu gotovo sto godina prije no to su iz tjesnaca uklonjeni najvei komadi. Godine 1480. ostatak tornja jo se iz dizao iznad heptastadija. Nedugo potom, egipatski sultan Kait-beg na tom je mjes tu podignuo tvravu i dvorac upotrijebiv i mramorne blokove donjeg dijela sru enoga Fa rosa za zidine. Tek je 1962. godine mladi ronilac u potrazi za ribama, na dubini od sedam metara opazio dijelove golemoga kipa, od kojih je samo jedan bio dug vi e od est metara. Pozvani su mornariki ronioci i strunjaci iz aleksandrijskog Grko-rimskog muzeja koj i su, nakon temeljite istrage, potvrdili mladiev iskaz, zakljuiv i da je taj veliki komad zapravo dio golemog Posejdonova kipa koji je stoljeima stajao na vrhu svjetionika. Vrativ i se na nalazi te, egipatski ronioci i uenjaci prona li su jo jedan manji kip, nekoliko stupova i poveu sfingu. No, nemirno ih je more onemo guilo u poku aju nala enja ostalih sru enih ostataka antike umjetnosti, a zbog blata i m ulja na morskom dnu nisu mogli snimiti ni jednu fotografiju. Negdje na dnu Sredozemnog mora ta velebna graevina i sada le i u dijelovima, skrive na pod muljevitim vodama Nila. Ronioci iz mnogih zemalja svakodnevno bez opreme pretra uju mutne vode luke, no, do danas su prona li tek nekoliko arheolo ki znaajnih p redmeta: rimske i grke novie, mramorne krinje, stupove od crvenog granita i kipove. Usprkos tomu, potraga i dalje traje. U egipatskoj etvrti, visoko na bre uljku ponad grada, uzdizao se Serapisov hram. On dje su Grci i Egipani molili na zajednikim oltarima, predvoeni strogim sveenstvom ije je duhovno naslijee sezalo sve do Zeusovih sveenika i pradavnih Ozirisovih hijera rhija. Nemogue ga je rijeima opisati, zapisao je rimski pisac Ami-jan Marcelin u etvrtom sto ljeu, a opet, toliko je lijep sa svojim trijemovima i stupovima, sa svojim gotovo i vim kipovima i mnogim ostalim umjetninama, da, osim Kapitola, kojim se obo avani R im uznosi u vjenost, svijet nije vidio ni ta velianstvenije. U hramu je bila ki Aleksandrijske knji nice, prikladno nazvana Serapejana, koju se ne smije zamijeniti s Velikom majkom knji nicom u Museionu iju je slavu jambograf Herod zaneseno opjevao rijeima: Zamisli, tamo se nalazi sve to jest ili mo e biti: dragocj enosti, mo, zadovoljstvo, slava, filozofi, zlato, predstave, mladii, gimnaziji, vi no, sve dobro to srce mo e po eljeti; ene takoer, brojnije od zvijezda i lijepe poput b o ica!33 Ondje je ta divota uzdignula svoj blje tavi bijeli svod prema vedrom plavetnilu; a iza njega, meu krovovima i zabatima prelijepih graevina, pru a se vidik na modro mor e!34 Stoljeima Museionu nije bilo premca meu obrazovnim ustanovama. Utemeljen je u Alek sandriji za vladavine Ptolemeja Sote-ra koji je, nakon smrti Aleksandra Velikoga , izabrao Aleksandriju za prijestolnicu svojega kraljevstva. Zauzev i egipatsko pr ijestolje, Ptolemej Soter zapoeo je izgradnju velebnoga Museiona nedaleko od svoj e palae i Aleksandrova mauzoleja. Museion se ne mo e poistovjetiti sa suvremenim po jmom muzeja. Tonije, Museion je bio sveti te muza, bo ica knji evnosti i umjetnosti, a njegov glavar bio je sveenik muza kojega su isprva imenovali egipatski kraljevi, a zatim rimski carevi. Cijeli je kompleks bio bogato opremljen, a obuhvaao je pre davaonice, knji nice, laboratorije i botanike vrtove. Museion je slu beno posveen 300. godine p. n. e., a Soterov nasljednik Ptolemej Filadelf pozvao je najuenije ljud

e sa svih podruja da dou predavati u Aleksandriju. Veina ih je, ako ne i svi, do la i z Atene, a najbrojniji su bili znanstvenici i filozofi. Godinu za godinom, glasoviti su uenjaci ivjeli u Aleksandriji pod pokroviteljstvom Ptolemejevia, i premda je veina njih ve bila stekla slavu u Ateni ili Rimu, nastoj ali su se uklopiti u bogatu kulturu Aleksandrije. Osloboeni svjetovnih briga i po reza, prouavali su, pisali i ureivali rukopise te istra ivali, predavali i raspravlj ali o svojim disciplinama. Ta jedinstvena ustanova, zapisao je njemaki povjesniar Fe rdinand Gregorovius, obasjala je civilizirani svijet sjajem koji e trajati mnogo d u e od bilo kojeg drugog sveuili ta, ak i pari kog, bolonjskog i padovanskog. Dugo nakon to je stvaralaka mo grkoga duha iscrpljena, enciklopedijsko znanje i grku sofistiku valjalo je tra iti u aleksandrij-skom Museionu.35 U mnogo irem smislu, Museion je bio sveuili te, a obuhvd-ao je spavaonice, blagovaoni cu, etali ta uz trijemove i odmori ta uz kolonade s klupama za poinak i razmi ljanje, dv orane za predavanja o filozofiji i znanosti te za itanje djela klasinih pjesnika i povjesniara, botanike vrtove i zoolo ke parkove za prouavanje biljnog i ivotinjskog s vijeta. No, to je najva nije, svojim je povlatenim uenjacima, a susljedno i svim uenjacima svijeta, nudio sadr aje prve istinske, inovativne i najopse nije zbirke intelektualne grae skupljene u starom vijeku. Osim oskudnih podataka koje su zabilje ili kasniji pisci, o knji nicama staroga vije ka zna se vrlo malo. Meu onima za koje je poznato da su skupljali knjige bili su Pizistrat, Polikrat sa Samosa, Euklid, Nikokrat sa Cipra, Euripid i Aristotel. K njige je skupljao i Platon, a Ksenofont spominje Eutidemovu knji nicu. Pizistrat, atenski tiranin koji je izazivao strah, ali i po tovanje, bio je aristo krat i prosvijeen ovjek koji je gradio hramove te pokrenuo poznate Panateneje, to i h je kipar Fidija sjajno doarao na frizu Partenona. Zaljubljen u glazbu i poeziju , sastavio je povjerenstvo uenjaka koje e sakupiti i urediti Homerova djela Ilijad u i Odiseju, to je bio prvi va niji poku aj ureivanja tih dvaju epova. Pizistrat je ti jekom godina stvorio veliku osobnu knji nicu koja je bila otvorena svim slobodnim Atenjanima, ime je opravdao tvrdnju rimskoga pisca Aula Gelija da je Pizistrat ute meljio prvu javnu knji nicu u Ateni. Polikrat sa Samosa, jo jedan glasoviti tiranin, takoer je cijenio umjetnost i knji e vnost, no, kao potomak karijskih gusara bio je nemilosrdan i bezobziran vladar. Herodot ga je opisao kao razmetljivoga u svojoj ljubavi prema ljepoti, jer je pot pomagao svoje pjesnike i ugaao im gozbama i pijankama te beskrajnim orgijama. Jedn oga mu je dana njegov prijatelj Amasis, egipatski kralj, savjetovao da se odrekn e onoga to mu je najdra e kako bi dokazao da mu dragocjenosti ovoga svijeta nisu is tinski privlane. Polikrat je bez oklijevanja skinuo svoj skupocjeni peatnjak sa sm aragdom, kojega je obradio glasoviti umjetnik Teodor sa Samosa, i bacio ga u mor e. Iako je Polikrat alio zbog te rtve, neki je mladi ribar uskoro uhvatio vrlo neo binu ribu, pokazao je tiraninu, a kad su je otvorili, u njezinoj su utrobi prona li peatnjak Polikrat je odmah zakljuio da je to dobar znak, no Amasis je pretpostavio da je b o ica Nemezis odbila tiraninovu ponudu i, premda je Polikrat i dalje lijepo ivio, N emezis ga je naposljetku sustigla. Satrap Orest namamio ga je u Aziju, gdje je z vjerski ubijen. Usprkos lo em glasu, tijekom svoje vladavine na Samosu Polikrat je, zahvaljujui lak om pristupu Aziji, Grkoj i Egiptu na jugu, ali i velikoj floti koja je plovila ve likim teritorijem, bio u savr enom polo aju da na Samos poziva najbolje uenjake svoje ga doba te prikuplja sve njihove rukopise i svitke papirusa za svoju knji nicu. Euripid, glasoviti pisac tragedija, takoer je strastveno skupljao knjige. Roen u S alamini tijekom pomorske bitke, traginu je smrt doekao u Makedoniji, gdje su ga ra strgli lovaki psi njegova prijatelja, kralja Arhelaja. Od njegovih devedeset i pe t drama sauvano je samo osamnaest, a premda je Euripid raspolagao skromnim imetko m imao je sreu to je s njim bio njegov pametni i vjerni sluga Kefisofont, koji je ujedno bio vrstan pisar te suradnik. Platon, koji je stvorio svijet ideja i ija su razmi ljanja o Bogu i ovjeku sna no utje cala na filozofiju, religiju i politiku, bio je strastven skuplja knjiga. Nakon S okratove smrti mnogo je putovao Grkom i tri puta posjetio Sirakuzu. Tijekom tih d ugih posjeta razvijenim gradovima Grke i Sicilije, prikupio je rukopise i povijes ne zapise o petom stoljeu p. n. e. Za velik iznos od sto mina kupio je tri knjige

o pitagorejskom uenju autora Filolaja iz Kro-tona. Svoje najva nije zbirke, osim o nih koje je nabavio u Grkoj, kupio je u Tarentu i Sirakuzi. Demosten, glasoviti govornik i politiki voa, takoer je posjedovao probranu knji nicu u kojoj su (prema Lukijanu iz Sa-mozate) najbrojniji bili rukopisi koje je osobn o prepisao. Tako je prepisao mnoge prelijepe Tukididove rukopise i darivao ih sv ojim prijateljima ili ih prodavao. Tukidid je jedan od etiriju grkih pisaca iji su rukopisi sauvani u najboljem stanju. Aristotel, Platonov uenik i autor djela o logici, filozofiji, prirodnim znanostim a, etici, politici i poetici, prvi je skupljao i uvao djela iz pro losti i slu io se njima. Upravo je on udario temelje povijesti knji evnosti. Kao svestrano uen ovjek s raznovrsnim interesima, u predgrau Atene utemeljio je vlastitu filozofsku kolu, licej, u kojoj je predavao eui, pa je tako postao poznat kao peripatetiki filozof. Filip Makedonski osobno ga je odabrao za uitelja Aleksandru Velikomu, a na tom je polo aju Aristotel ostao godinama. Aleksandar je tako duboko po tovao svojega uitelja da se pri svako m osvajanju Egipta, te zemalja Azije i Istoka brinuo za nabavu vrijednih knjiga koje je slao Aristotelu. Meu njima su bili dragocjeni grki rukopisi iz razvijenih gradova Male Azije, egipatski svici papirusa te mnogi orijentalni rukopisi koje je Aristotel prikupljao i klasificirao u svojoj golemoj knji nici. Meu tim djelima bili su politiki zapisi i graa iz vi e od 150 zajednica irom grkoga svijeta, a njegovi uenici i upueni uenjaci prikupili su ih za niz njegovih djela o ureenjima. Jedan od tih rukopisa bit e u dvadesetom stoljeu pronaen u Akhminovoj grobnici u Egiptu. Dj elo je obuhvaalo etiri svitka papirusa pod naslovom Ustav Atene. U njegovoj su se knji nici uvali i brojni svici knji evnih djela, djela o prirodoslovlju koja su napis ali i poslali mu njegovi brojni uenici i tovatelji te, dakako, njegovi vlastiti op se ni zapisi, to je ukupno inilo vi e od etiri stotine knjiga, ili, kako je pisac Dioge n Laertije zabilje io, 445.270 redaka. Posljednjih godina njegova ivota, od Aristotela su, budui da je bio sve slabijeg z dravlja, tra ili da imenuje svojega nasljednika, to ga je dovelo u vrlo te ak polo aj j er su dva njegova uenika nadma ivala ostale u uenju i naobra enosti: Teofrast s Lezbos a i Eudem s Rodosa. Tijekom jedne veernje gozbe u svojem domu, Aristotel se naslonio i rekao: Vino ko je pijem, mojem zdravlju ne ini dobro. Ne biste li mi mogli donijeti ne to od stran e berbe, recimo, malo vina s Rodosa ili Lezbosa? Shvaajui njegovu namjeru, uenici su mu donijeli tra ena vina i okupili se oko uitelja koji je najprije ku ao vino s Rodosa. Ovo je uistinu dobro i pitko vino, rekao je. Potom je ku ao vino s Lezbosa i primijetio: Doista, oba su vrlo dobra, no ovo s L ezbosa je slae.36 Tom je anegdotom (koju je zabilje io Aulo Gelije), Aristotel donio odluku i za svojega nasljednika odabrao Teofrasta s Lezbosa. Teofrast je Ari stotelovu knji nicu i njegova djela, te svoju vlastitu knji nicu i svoja djela, koja su ukupno sadr avala 232.808 redaka, na samrti ostavio svojemu roaku i ueniku Nelej u iz Skepse. Teo-frastovu oporuku uvao je Diogen Laertije. Svoj posjed u Stagiri ostavio je Kalinu, a sve svoje knjige Neleju. Prema geografu Strabonu, te su knjige godinama bile u vlasni tvu Nelejevih nasljed nika, no, budui da su njegovi potomci bili pod pergamskom vla u, strahovali su da e i m gramzivi pergam-ski kraljevi oduzeti knjige. Zbog toga su cijelu knji nicu sakri li u spilju, a kako su godine prolazile, rukopisi su pali u zaborav sve dok Apel ikont iz Teosa, peripatetiki filozof i skuplja knjiga, nije doznao za njih i nekak o uspio doi do njih. Knjige su bile u oajnu stanju, pljesnive i djelomino istrunule zbog hladnoe i vlage u spilji; no, unato tomu, Apelikont se pobrinuo da se objave te ih je uredio i ak nedostajue odlomke zamijenio svojima, to su uenjaci kasnije is pravili. Pokoriv i Atenu 84. godine p. n. e., Apelikontovu je knji nicu zaplijenio rimski voj skovoa i diktator Sula te je prenio u Rim. Prijepisi Aristotelovih knjiga naposljet ku su stigli u ruke Andro-nika s Rodosa, prvoga od glasovitih prouavatelja Aristo telovih djela, koji je nakon toga najvei dio ivota posvetio tumaenju svih djela tog a posljednjeg genija grke klasike. Meutim, Atenej, grki retoriar i gramatiar, iznosi drugu i mnogo uvjerljiviju priu: Ne lej je Aristotelovu i Teofrastovu knji nicu u cijelosti prodao Ptolemeju II (Filad

elfu) za novo sveuili te u Aleksandriji, ija e knji nica postati najvea u povijesti. Aleksandrijska je knji nica postala najprivlanija ustanova za pisce, uitelje i znans tvenike sa svih strana svijeta. Njezin prvi kustos i upravitelj bio je Demetrije Falerej, istaknuti atenski uenjak. Knji nica je pod njegovim pokroviteljstvom prik upila vi e od 600.000 uredno svinutih rukopisa na trajnom papirusu. Uz to to je bio prvi kus tos i upravitelj, Falerej je pomagao i u stvaranju samoga Museiona. Prije no to j e do ao u Aleksandriju, vladao je Atenom od 317. do 307. godine p. n. e. kao izasl anik makedonskog vladara Kasandra, sve dok ga nije svrgnuo drugi makedonski vlad ar. Falerej je bio i suradnik Aristotelu, koji je u svojoj filozofskoj koli u Ate ni prikupio vrlo mnogo knjiga pomou kojih je istra ivao svako podruje uenosti. Falere j je tako bio posve sposoban savjetovati kralja pri okupljanju zajednice uenjaka i pisaca koji e suraivati s velikom knji nicom. Nakon smrti Ptolemeja Sotera, njegov sin i nasljednik Ptolemej Filadelf zadr ao je oev entuzijazam za taj projekt pa su radovi nastavljeni sve dok knji nica nije dovr ena. Knji nica se nalazila u aleksandrijskoj etvrti koja se u poetku zvala Palae, a kasnij e Bruhij. Strabon, pisac iz prvoga stoljea p. n. e., zapisao je da je ta etvrt zau zimala treinu glavnog dijela grada. Knji nica je obuhvaala natkriveno etali te, trijem i sredi nju zgradu uz koju je bila blagovaonica za uenjake. Nikada nije otkriveno k ako je knji nica funkcionirala te jesu li njezini uenjaci i znanstvenici ivjeli u sk lopu zgrade. Nema ni jasnih dokaza o tome jesu li ti uenjaci ondje uistinu pouaval i i predavali. Sigurno je, meutim, jedno: bavili su se uistinu neprocjenjivo vrij ednim radom koji je bio blisko povezan s tamo njom Velikom knji nicom. Knjige i svic i papirusa prikupljani su sa svih strana civiliziranoga svijeta radi stvaranja z birke zapisa svih onih pisaca koji su bili vrijedni pozornosti. Ta golema zbirka knjiga i svitaka nije bila ograniena na grka i rimska djela. Orijentalna su se dj ela prevodila na grki jezik i pohranjivala u knji nicu, kao i egipatski tekstovi, h ebrejski sveti spisi i djela koja se pripisuju perzijskom proroku Zoroasteru. Ptolemejevii nisu tedjeli prikupljajui grau knji nice. Poznati lijenik Galen tvrdio je da je Ptolemej posudio izvorne primjerke djela velikih atenskih tragiara kako bi ih dao prepisati. Za polog je morao dati petnaest zlatnih talenata, no, kad je p repisivanje bilo dovr eno, odluio je odrei se svojega novca pa je, zadr av i izvorne ruk opise, u Atenu poslao prijepise. Te ko je procijeniti toan broj knjiga koje su se uvale u Alek-sandrijskoj knji nici. I van Tzetzes, bizantski redovnik iz trinaestog stoljea, izveo je svoj zakljuak teme ljem mnogo ranijih izvora i procijenio da je vanjska knji nica (mnogo manja knji nic a uz hram boga Serapisa) sadr avala 42.800 svitaka, dok je kraljevska knji nica (u M useionu) uvala 490.000 svitaka. Od tih je svitaka 400.000 bilo mije anih svitaka i 90.000 istih. Mije ani je svitak sadr ao nekoliko djela, dok je na istome bilo samo je dno djelo. Svitak papirusa u pravilu se sastojao od dvadesetak listova, koji su bili iroki izmeu etiri i pol i deset centimetara. Djela starih autora podijeljena s u u knjige koje su otprilike bile iroke kao i prosjean svitak, pa je 490.000 svita ka inilo ne to vi e od 70.000 djela. Zahvaljujui tim zbirkama, uenjaci koji su suraivali s knji nicom mogli su nainiti stan dardna izdanja najva nijih grkih klasika. S takvim briljantnim umovima pod svojim k rovom, knji nica je postala kulturno sredi te istonoga i zapadnog svijeta, a taj je p olo aj dr ala od 300 godine p. n. e. do 642. godine n. e. Nema razloga sumnji da je geometrija roena u Egiptu. Egipane je na prouavanje geome trije potaknula potreba za odreivanjem mea na poljima koje bi svake godine uni tile poplave Nila. Rije geometrija znai mjerenje zemlje. Najstariji Grk iji je posjet Egipt zabilje ila povijest, bio je Tales. Tales se godinama bavio trgovinom, a vrativ i s e u Milet u poodmakloj dobi, sa sobom je donio egipatsko znanje o geometriji i a stronomiji. Oko 450 godine p. n. e. u Egiptu je du e vrijeme boravio He-rodot, otac povijesti, k oji je proputovao zemlju te Nilom stigao sve do otoka Elefantine u podno ju Veliko g katarakta. Cijeli drugi svezak svoje Povijesti posvetio je Egiptu i, premda se najvi e bavio povijesnim razvojem naroda, opse no je obradio i geografiju te zemlje . Mnoge od njegovih tvrdnji pokazale su se tonima pa je tako ispravno pretpostavi o da je donji dio Nila neko bio morski zaljev, a s vremenom ga je zapunio talog k oji je donijela uzburkana rijeka.

U svojim razmatranjima dimenzija graevina i udaljenosti izmeu mjesta, Herodot se s lu io raznim mjerama meu kojima su stopa, lakat, hvat, pletron, stadij i parasanga. Udaljenost izmeu dvaju mjesta odreivao je i tako to je zakljuio da iznosi odreeni br oj dana plovidbe rijekom ili odreeni broj dana putovanja kopnom. Kao i geografi n jegova doba, vjerovao je da otkriveni dio Zemljine kopnene povr ine obuhvaa tri kon tinenta: Europu, Aziju i Libiju (dana nju Afriku). No, nije se slagao s onima koji su dr ali da je Nil granica izmeu Azije i Libije, jer bi to podrazumijevalo podjel u Egipta na dva dijela, od kojih bi jedan pripao Aziji, a drugi Libiji. Zbog tog a je smatrao da Egipat i istona pustinja pripadaju azijskom kontinentu, a budui da se Egiptom smatralo cijelo podruje ije je tlo natalo io Nil, jedina ispravna razmea izmeu dva kontinenta bila je upravo egipatska granica. Herodot je istaknuo kako je poznato da Libiju sa svih strana, osim na onom mjest u na kojemu se spaja s Azijom, oplakuje more. Tu je tvrdnju potkrepljivala injeni ca da su brodovi s fenianskom posadom u slu bi Neha, egipatskoga kralja iz sedmoga stoljea p. n. e., iz Egipta Crvenim morem doplovili u Indijski ocean te se, nakon putovanja koje je trajalo vi e od dvije godine, vratili kroz Heraklove Stupove (G ibraltar) i Sredozemno more. Spomenuti kralj Neho prvi je poku ao iskopati kanal od Nila do Crvenoga mora. Kana l je zapoinjao kod peluzijskog rukavca Nila, ne to iznad grada Bubaste, te je prola zio blizu Patumusa prema Eritrejskom (Crvenom) moru. Meutim, nakon to je 120.000 E gipana izgubilo ivote u tom pothvatu i nakon to je u proroi tu doznao da e se njegovim trudom okoristiti samo stranci, Neho je obustavio radove. Iako nije dovr io kanal, podig-nuo je brodogradili te i sagradio flotu brodova na obali Crvenog mora, u bl izini dana njeg Sueza, i s tog su mjesta brodovi odlazili na duga putovanja oko af rikoga kontinenta. Prije no to je napustio Egipat, Herodot je posjetio piramide u Gizi i podrobno ih opisao, zabilje iv i povijest njihova stvaranja onako kako su mu je prenijeli sveeni ci. Izmjerio je i dvije najvee piramide te otkrio da obje zauzimaju povr inu kvadra ta sa stranicom od oko 240 metara, ali se razlikuju po visini; Keopsova (Velika piramida) bila je visoka oko 240 metara, dok je Kefrenova (Druga piramid a) bila oko 12 metara ni a. Stari su se strunjaci za matematiku slagali da je prvi prirunik sastavio Hipokrat iz Hiosa koji je ivio i radio sredinom petoga stoljea p. n. e. Hipokrata iz Hiosa ne smije se zamijeniti s Ocem medicine koji je rodom bio iz Kosa. Isti su strunja ci smatrali i da je cijeli niz vrsnih matematiara ivio u razdoblju izmeu Hipokrata s Hiosa i Euklida, iji Elementi datiraju iz 300. g. p. n. e. Svrha svake knjige o elementima jest sistematizacija geometrijskog znanja, to je Euklid sjajno uinio. Njegovo djelo ak i danas slu i kao najsustavniji i najsveobuhvatniji rad o toj temi . Platon je prije toga prigovorio da matematiari nisu iznijeli postupak izvoenja svo jih hipoteza, ve su pretpostavili da su svakome razumljive same po sebi; a Aristo tel je u svojoj Drugoj analitici vrsto zastupao mi ljenje da polazi ne toke, koje je o dredio kao definicije, aksiome i hipoteze, moraju biti nedokazive, ali istinite. Euklid je, jasnije od ostalih, uvidio da se, po odreivanju po-lazi nih toki, sadr aj t eorema dokazuje sustavno. O njegovu se ivotu zna tek daje bio grkoga podrijeda, da je roen u Ateni oko 330. godine p. n. e. te da je najvei dio ivota proveo u Aleksan driji. Jedno je, meutim, sigurno: on nije bio Euklid iz Megare s kojim su ga stol jeima zamjenjivali; Euklid iz Megare bio je Sokratov uenik koji je nakon Sokratove smrti 399. godine p. n. e. napustio Atenu i utemeljio kolu u Megari, pa je Eukli du matematiaru prethodio za cijelo stoljee. Zagonetka vezana za Euklidov identitet umnogome nalikuje onoj vezanoj za Homera, no, dok se sedam gradova otimalo za ast da ga se smatra rodnim gradom Oca poezij e, ni jedan grad, selo niti zaselak nije tvrdio niti po elio tvrditi da je u njemu roen otac geometrije. Ime mu posve odgovara: eu znai dobar, a kleis znai klju, dobar ju. Dvjesto godina prije no to je Herodot izmjerio piramide, kru ila je pria o tome kako je grki filozof i geometar Tales tono izraunao visinu piramide. U nazonosti kralja Amasisa, odabrao je trenutak kad je du ina njegove sjene bila jednaka njegovoj visini, to se, dakako, dogaa jednom na dan, kada je Sunce pod kutom od 45 stupnjeva. Tada je, pretpostaviv i da du ina sjene piramide takoer mora biti jednaka njezinoj v

isini, izmjerio sjenu i zakljuio koliko je piramida visoka. Da je Euklid bio nazoa n, Talesov bi pokus smatrao posve jednostavnim jer, ako je dvama pravokutnim tro kutima jedan o tri kut jednak, a jedan trokut je istokraan, tada je i drugi trokut istokraan. Unato tomu, kralj Amasis bio je zadivljen Talesovom domi ljato u. Suvremena izdanja Euklidovih Elemenata temelje se na izdanju koje je uredio Teon , Hipatijin otac. Njegova je rasprava sadr avala sustavno tumaenje najva nijih teorem a mjerne geometrije i aritmetike. Aleksandrijski su je uenjaci, koji su, za razli ku od Atenjana, taj predmet shvaali posve odvojenim od filozofije, ubrzo prihvati li kao standardni prirunik o osnovama iste matematike. Euklid je objavio i zbirku problema poznatu kao Podaci. Zbirka je obuhvaala deved eset i pet primjera raznih dedukcija koje se u pravilu izvode pri analizi, a bil a je namijenjena onima koji ele stei mo rje avanja problema. Njegovo djelo O dijeljen ju zbirka je od trideset i est problema dijeljenja povr ina u dijelove koji su meuso bno u odreenom omjeru. Knjiga o optici, kojoj je pristupio geometrijski, sadr avala je ezdeset i jedan teorem utemeljen na dvanaest pretpostavki. Knjiga zapoinje pre tpostavkom da su predmeti vidljivi zahvaljujui zrakama koje pravocrtno isijavaju iz oka, jer kad bi svjetlost isijavala iz samoga predmeta, ne bismo previdjeli ig lu na podu. Meu ostalim Euklidovim raspravama bila su razmatranja o geometrijskoj astronomiji , sfernoj geometriji i elementima glazbe. Kad je kralj Ptolemej Soter upitao Euklida mo e li on (kralj) nauiti geometriju jed nostavnije nego prouavanjem Elemenata, Euklid je odgovorio: Ne postoji kraljevski put do geometrije37. alosno je da se o ovjeku koji je svoje ime neizbrisivo urezao u znanost i povijest, zna vrlo malo, tek da je bio blag i dobroudan, skroman i lj ubazan prema svim iskrenim prouavateljima matematike. Kao i u matematici, aleksandrijski su uenjaci mnogo toga postigli i u astronomiji. U poetku su bili usredotoeni na va ne pojave vezane za dog aaje na Zemlji, uglavnom za sudbinu egipatskog kralja i naroda, dok su astronomi (osobito Babilonci) primjenjivali ne to znanstvenije metode sastavljanja tablica k oje su tono odreivale astronomske dogaaje. Njihovi su se zakljuci pokazali toliko ton ima da su se njima Grci slu ili u svojim razmatranjima. Pitagorejci su ve u petom s toljeu p. n. e. znatno napredovali na tom podruju pa su svakom planetu te Suncu i Mjesecu odredili njegovu kru nicu te razradili iscrpnu teoriju o planetarnom giban ju. Aristotel je, meutim, u svojoj knjizi O nebu kritizirao Pitagorejce zbog tvrd nje da se i sama Zemlja okree te da kru i oko navodne sredi nje vatre kao jedan od pl aneta. Prvo iscrpno i suvislo rje enje problema povezanih s gibanjem planeta ponudio je P latonov mlai suvremenik Eudoks iz Knida. Kao vrlo ugledan uenjak i znanstvenik, Eu doks je znatno pridonio razvoju astronomije, matematike, geografije i filozofije te je, osim toga, svojem rodnom gradu sastavio zakone. Kao mladi prouavao je geom etriju s Arhitom iz Tarenta, od kojega je preuzeo duboko zanimanje za aritmetiku i glazbu, a u Ateni je slu ao Platonova predavanja. Njegovi su prijatelji u Knidu prikupili dovoljno novca da ga po alju na put u Egipat radi niza diplomatskih raz govora s kraljem Nekhtanibom II u ime spartanskoga kralja Agesilaja II, ali i da bi se upoznao s raznim astronomskim i matematikim metodama koje su se primjenjiv ale u Aleksandriji. Eudoks je u Egiptu ostao prilino dugo, esto se dru ei sa sveenicima u Heliopolu, gdje je sastavio svoje Osmogodi te, kalendarski ciklus od osam godina. Potom je otputov ao u Kizik na sjeverozapadu Male Azije gdje je utemeljio kolu astronomije, a nako n toga drugi put posjetio Atenu i zapoeo tje nje suraivati s Platonom, to je urodilo Platonovim Filebom, djelom napisanim pod dojmom Eudoksova pogleda na hedone (isp ravno shvaeno, zadovoljstvo je najvi e dobro). Vrativ i se u Knid, Eudoks je dr ao predavanja o teologiji, kozmologiji, meteorologi ji i astronomiji. Uz to je pisao i prirunike te u ivao u po tovanju svojih sugraana. T ijekom dugog boravka u Egiptu, a osobito u Aleksandriji, prouavao je matematike od nose, teoriju eliminacije i aksiomatske metode. Piramide u Gizi potaknule su ga na duga promi ljanja koja su ga dovela do zakljuka da volumen piramide iznosi treinu v olumena prizme iste baze i jednake visine, te da volumen sto ca iznosi treinu volum ena valjka iste baze i visine.

Eudoksovo najva nije postignue bila je primjena sferne geometrije na astronomiju. U svojoj knjizi O brzinama razradio je sustav geocentrinih, homocentrinih rotacijsk ih sfera ne bi li objasnio nepravilnosti gibanja planeta kako se opa aju sa Zemlje . Aristotel je pogre no pretpostavio da taj sustav opisuje fiziki svijet te ga je d opunio novim sferama, no, Eudoks je zamislio da sustav bude tek apstraktan geome trijski predlo ak. Eudoks je pomno promatrao zvijezde stajaice pa je njegovo znanje o sfernoj astron omiji urodilo objavljivanjem geografske rasprave Obilazak Zemlje. Zapoev i u Aziji, sustavno je zabilje io (koristei se grkom mitologijom) svaki poznati dio svijeta za jedno s politikim, povijesnim i etnografskim pojedinostima. Neprijeporno je da je za svoga dugog boravka u Egiptu nauio mnogo te da mu je to znanje pomoglo postat i dominantnom lino u intelektualnog ivota Grke u doba Platona i Aristotela. Ni jedno n jegovo djelo, na alost, nije sauvano. Jednako je alosno i da povijest o njemu pamti tek Aristotelovu primjedbu: Eudokso-va estitost i suzdr anost potaknule su ljude da mu povjeruju kad je rekao: Zadovoljstvo je najvi e dobro. Iako je Arhimed bio blizak, a vjerojatno i srodnik, s kraljem Si-rakuze Hijerono m i njegovim sinom Gelom, mnogo je vremena proveo u Aleksandriji, slu ajui predavan ja Konona sa Samosa, koga je cijenio kao matematiara, volio kao prijatelja i koje mu je otkrivao svoja otkria prije no to bi ih objavio. Nakon dugog boravka u Aleks andriji, vratio se u rodni grad i potpuno se posvetio matematikim prouavanjima. Po prirodi bio je skroman pa genijalnim mehanikim izumima koji su ga proslavili nije pridavao veliku vrijednost, smatrajui ih nedostojnima iste znanosti te je ak odbio ostaviti ikakve zapise o nj ima, osim djela O izradi globusa, u kojemu je rastumaio konstrukciju planetarija koji je trebao doarati gibanje Sunca, Mjeseca i pet planeta na nebu. Njegovi su izumi ostavili sna an dojam na javnost pa su imali va nu ulogu u predajam a o njemu. Za kralja Hijerona izumio je ratne strojeve koji su zastra ili Rimljane i produljili njihovu opsadu Sirakuze za vi e od tri godine. Jedan od tih strojeva bilo je pla-meno zrcalo koje bi zapalilo rimske brodove kad bi od gradskih zidi na bili udaljeni koliko iznosi domet strijele. Arhimed je izumio i katapulte koj ima su graani napali Rimljane pri poku aju ulaska u Sirakuzu. Katapulti su bili nain jeni tako da se njihov domet mogao podesiti pa je bilo mogue gaati kroz mala okna, bez izlaganja ljudi neprijateljskim hicima. Hidrostatiko naelo koje nosi njegovo ime proiza lo je iz prie o tome kako je Hijeron upitao sadr i li kruna, koja je izraena upravo za njega, navodno od istoga zlata, od reeni udjel srebra. To je pitanje Arhimeda dugo muilo sve dok jednoga dana nije u ao u kadu i, opaziv i kako se voda izlila iz nje, shvatio da bi se dodatni volumen p rouzroen dodavanjem primjese mogao izmjeriti pojedinanim potapanjem krune i komada zlata iste te ine u posudu napunjenu vodom te mjerenjem razlike u koliini istisnut e vode. Arhimed je bio toliko uzbuen zbog svojega udesnog otkria da je gol otrao kui viui: Eureka! Eureka! (Otkrio sam! Otkrio sam!) Drugom je zgodom izjavio: Dajte mi upori te i pomaknut u Zemlju. Kad je Hijeron od nj ega zatra io dokaz da je vrlo velik teret mogue pomaknuti primjenom vrlo slabe sile , Arhimed je izradio malenu mehaniku napravu te je privrstio na velik i potpuno na tovaren brod. Hijeron je pomou te naprave mogao sam, s vrlo malo napora pomaknuti brod. Tijekom sveopega pokolja koji je uslijedio kad je Sirakuzu 212. godine osvojio Ma rcel, Arhimed je bio zaokupljen iscrtavanjem nekog geometrijskog lika u pijesku kad ga je rimski vojnik probo maem. Za to se zlodjelo ne mo e optu iti vojskovou Marce la jer je on svojim vojnicima izriito naredio da po tede kuu i ivot velikoga Arhimeda. U sprkos pobjedi, Marcel je iskreno oplakivao smrt tako velikoga ovjeka pa je, spri jateljiv i se s Arhimedovim pre ivjelim roacima, naredio da ga se pokopa uz poasti. U skladu s Arhimedovom eljom, grob mu je oznaen simbolom kugle u valjku, koji je ozn aavao otkrie odnosa volumena kugle i valjka koji je opisuje, to je Arhimed smatrao svojim najvrjednijim postignuem. Mnoga su njegova djela, sreom, sauvana. Arhimed je najistaknutiji meu matematiarima, a njegova su postignua priznali najugl edniji ljudi sljedeih nara taja. Ciceron, roen u Arpinu, posjetio je Siciliju 75. go dine p. n. e. te dugo tra io Arhimedov grob. U blizini Agrigentinskih vrata primij etio je mramorni stup koji je provirivao meu kamenjem. Stup je bio obrastao trnje

m i granjem, a nakon to ga je oistio, Ciceron je opazio simbole kugle i valjka ure zane na mramornoj ploi. I tako, zapisao je kasnije, jedan od najplemenitijih grkih gr adova [Agrigent], neko uistinu prijestolnica uenosti, ne bi znao za spomenik svome najpoznatijem graaninu, osim da ga je prona ao ovjek iz Arpina.38 Vi e astronom nego matematiar, Aristarh sa Samosa,koji je ivio i pouavao u Aleksandri ji, poznat je po tome to je prvi iznio he-liocentrinu teoriju svemira (osamnaest s toljea prije Kopernika). Roen je na otoku Samosu, nasuprot Miletu u Maloj Aziji, u kolijevci jonske znanosti i filozofije. Bio je uenik Stratona iz Lampsa-ka, treeg a upravitelja Aristotelova Likeja. Korijeni Aristarhove heliocentrine teorije se u do prvih pi-tagorejaca, vjersko-fil ozofske kole koja je u petom stoljeu p. n. e. cvjetala u ju noj Italiji. O Aristarho vu najva nijem djelu, O veliini i udaljenosti Sunca i Mjeseca, Arhimed je rekao: Nje gove hipoteze govore da se zvijezde stajaice i Sunce ne kreu, da se Zemlja kru no gi ba oko Sunca, koje je u sredi tu njezine putanje i da je sfera zvijezda stajaica, koja ima isto sredi te kao i Sunce, toliko velika u opsegu daje odnos putanje - po kojoj pretpostavlja da se Zemlja kree - i udaljenosti zvijezda stajaica jednak odnosu sredi ta sfere prema njezinoj povr ini. Iznijev i Aristarhovo stajali te, Arhimed ga je kritizirao zbog postavljanja matemat iki nemogueg odnosa, istiui da sredi te sfere nema magnitudu pa stoga ne mo e biti ni u kakvom odnosu s povr inom. Aristarh je smatrao da Mjesec svoju svjetlost prima od Sunca, da je Zemlja sredi t e Mjeseeve sfere, a kad se doima da je Mjesec tono napola, velika kru nica koja ga d ijeli na svijetlu i mranu polovicu u ravnini je s promatraevim okom. Povrh toga, ir ina Zemljine sjene (tijekom pomrina) je kao irina dva Mjeseca. Te je pretpostavke potkrijepio s osamnaest teorema koji su sadr avali dokaze. Aris tarh je u svim svojim djelima izriito tvrdio da je Sunce sredi te svemira i da Zeml ja kru i oko njega, to su njegovi suvremenici odbacivali. Kao to e i Galileja mnogo s toljea kasnije napasti i osuditi teolozi, i Aristarh je morao odgovarati na brojn e optu be u kojima su prednjaili stoici. U svakom sluaju, njegovi teoremi o mjerenju veliine i udaljenosti Sunca i Mjeseca bili su naelno toni te danas prihvaeni kao is pravni. Vi e od tisuu godina kasnije pokazalo se da je Kopernik bio duboko razoaran kada je doznao da je Aristarh prije njega razradio heliocentrinu teoriju. Kopernik je, za pravo, opovrgnuo svoju izjavu kojom je bio izjavio da je upuen u Aristarhovu teor iju. Ta se izjava, izbrisana iz originalnog rukopisa De revolutionibus orbi-um c oelestium, pojavljuje kao napomena u izdanju iz 1873. godine. Na drugim mjestima , Kopernik govori o svojoj potrazi za klasinim zaetnicima njegovih novih teorija o nebeskom svodu te o tome kako je u Plutarhovim zapisima prona ao stajali ta Filolaja , Heraklida i Ekfanta, no, Aristarhovo ime ne spominje. Teorija heliocentrinosti neko je vrijeme bila predmetom razmatranja, no ostali su je aleksandrijski astronomi naposljetku odbacili, a meu njima bio je i veliki Pt olemej (Klaudije Ptolemej) koji je esto raspravljao mo e li se Zemlji pripisati ika kvo gibanje. Meutim, svaku takvu pomisao odbacio je zbog astronomskih i fizikih razloga jer, kad bi se Zemlja uistinu okretala, na predmetima koji nas okr u uju opa ali bismo vidljive posljedice. Oblaci i predmeti baeni u zrak nipo to se ne b i mogli kretati prema istoku jer bi ih Zemljino gibanje u tome uvijek sprijeilo. U starom su vijeku i ostali initelji onemoguavali prihvaanje teorije heliocentrinost i, a ponajprije razborito Aristotelovo uenje prema kojemu su svi te ki predmeti bezuv jetno podvrgnuti istim zakonima i kreu se u istom smjeru prema sredi tu Zemlje. Stoiki filozof Kleant u treem je stoljeu p. n. e. izrazio mi ljenje da bi Grci trebal i optu iti Aristarha sa Samosa za bezbo nost jer je pokrenuo Ognji te Univerzuma (Zeml ju). Njegov prijedlog, sreom, nikad nije shvaen ozbiljno. Drugi, poznatiji Aristarh (izSamotrake) nastanio se u Aleksandriji napustiv i svoj rodni otok u ranoj mladosti. Uio je od Aristo-fana iz Bizanta, a kasnije ga je n aslijedio na mjestu knji niara aleksandrijskog Museiona. Kao ugledan gramatiar i kri tiar utemeljio je kolu filologa, koji su prema njegovu imenu bili poznati kao aris tarhejci, a kola je dugo djelovala u Aleksandriji i kasnije u Rimu. Napisao je vi e od osamsto komentara, ali i priredio djela Hesioda, Pindara, Eshila i Sofokla t e ostalih pisaca. Ugled je, meutim, ponajvi e stekao zahvaljujui svojem izdanju Home rove Ilijade i Odiseje koje je popratio kritikim osvrtom i tumaenjima. Da bi dobio

potpuno izvoran tekst, obelom je oznaavao sve retke koje je smatrao neizvornima, a ostalim je znakovima oznaavao bilje ke, razna obja njenja, ponavljanja i umetnute dijelove teksta. Kao kritiar vrsto je zastupao mi ljenje da se autor treba izjasniti bez pribjegavanja alegorijskom tumaenju, a u gramatici je najvi e va nosti pridavao analogiji i usugla enosti porabe i konstrukcije. Kad je na vlast do ao tiranin Ptolemej Fiskon (njegov biv i uenik), Aristarh je uvidi o da mu je ivot u opasnosti pa se povukao na Cipar, gdje je umro od edema, pogor an og hotiminim izgladnjivanjem. Meu najistaknutijim antikim kritiarima Homerovih djela bio je Zenodot iz Efeza. Pto lemej Filadelf postavio ga je za prvog upravitelja Aleksandrijske knji nice, i iak o su mu katkad prigovarali da nedovoljno poznaje grki jezik, ipak je stekao opi ug led kao prvi redaktor Homerovih djela. Nakon to je u knji nici sredio rukopise Homerovi h djela, izbrisao je ili obelotn oznaio sumnjive stihove, preinaio i prepravio ret ke te umetnuo nova obja njenja. Uz to je Homerove epove podijelio na dvadeset i eti ri knjige, slu ei se velikim slovima za Ilijadu, a malima za Odiseju. Nije poznato je li napisao ijedan komentar Homerovih djela, no, njegov popis Homerovih neuobia jenih rijei bio je izvor svih tumaenja. Dok su njegovim suradnicima u knji nici (Ale ksandru iz Etolije i Likofronu iz Halkide) dodijeljeni tragiari i komediografi, Z enodot je uglavnom radio na djelima Homera i epskih pjesnika. Povrh toga, dr ao je predavanja o Hesiodu, Anakreontu i Pindaru. Zenodota je Suida pohvalio nazvav i g a epskim pjesnikom, no, sljedeu i mnogo zaslu eniju pohvalu primio je kad su mu dod ijeljena tri epigrama Grke antologije. S obzirom na to da su stari Grci pisali u neprekinutim reenicama koristei se isklj uivo velikim slovima, Zenodot je zaslu an za uvoenje naglasaka na rijeima koji su slu i li pravilnom izgovoru. Tijekom njegova dugog slu bovanja na mjestu upravitelja knj i nice ostvarena je veina knji evnih postignua Aleksandrije, a meu njima i neobian nuspr oizvod: uena ala. Jedan je pisac napisao pjesmu koja je pisanim oblikom nalikovala ptici; drugi je rijei slo io u obliku sjekire s dvije o trice; a trei je cijelu Odise ju prepisao tako da pritom uope nije upotrijebio slovo s. Duhovitost uenjaka iz Museiona pro irila se i na kraljevske palae pa su se njome zab avljali i sami Ptolemejevii. Kad se uenjak po imenu Sosibije po alio Ptolemeju Filad elfu da nije primio plau, kralj mu je odgovorio: Prvi slog tvojega imena pojavljuj e se u imenu Soter, drugi u imenu Sosigen, trei u imenu Bion, a etvrti u imenu Apo lonije. Toj sam gospodi platio pa sam, dakle, platio i tebi. Dvadeset i pet godina nakon Arhimedove smrti, Apolonije iz Perga nastanio se u A leksandriji i ondje dr ao predavanja sve do svoje smrti 200. godine p. n. e. Poznata rasprava Sto ci donijela mu je naslov Veli kog geometra. Apolonije nije bio tako omiljen kao Arhimed. Njegovi su suvremenici smatrali da je umi ljen, da zavidi drugima na ugledu i da je spreman iskoristiti svaku prigodu kako bi ih omalova io. Apoloniju i geografu Eratostenu, kolegi preda vau na sveuili tu, uenici su nadjenuli nadimke Epsilon i Beta (prema grkim velikim slo vima) jer su uvijek predavali u predavaonicama 5 i 2. Apolonije je nekoliko godina proveo u Pergamu, gdje je nedugo prije njegova dola ska utemeljeno sveuili te po uzoru na aleksandrijsko, no, kulturni izazov Aleksandr ije bio mu je mnogo bliskiji pa se vratio i proveo ondje ostatak ivota. U svojem poznatom djelu Sto ci toliko je temeljito prouio svojstva krivulja da je s vojim nasljednicima ostavio malo toga to bi mogli dodati. Meutim, njegovi su dokaz i bili dugi i zamr eni pa se veina uenika, uvjerena da su njegova obrazlo enja valjana , zadovoljavala kratkom analizom njegova djela. Da bi im udovoljio, Apolonije je kasnije sastavio drugo izdanje, znatno preraeno i pobolj ano, no, prije no to ga je ponudio uenicima i suvremenicima, poslao ga je svojem prijatelju Eudemu u Pergam radi primjedbi i prijedloga. Jedan od njegovih zavidnih kolega izjavio je da je sadr aj djela Sto ci velikim dijelom ukraden iz Arhimedove neobjavljene knjige, no kritikim pregledom obiju knjiga ustanovljeno je da je optu ba la na. Sto ac je Apolonije isprva definirao na temelju kruga. Potom je prouavao razliite pr esjeke i dokazao da ih se mo e rasporediti u tri vrste krivulja, koje je nazvao el ipsama, parabolama i hiperbolama. Veina njegovih teorema, pomou kojih je razvio te oriju o harmoninom presijecanju crta te obradio sjeci ta u svim sustavima sto astih t ijela, mo e se pronai u suvremenim ud benicima. Uz djela o geometriji, Apolonije je i

stra ivao i lunarnu teoriju, a Klaudije Ptolemej pripisao mu je i tumaenje gibanja planeta na temelju sustava epicikala. No, njegov se ugled temelji na djelu Sto ci. Iako su Apolonije i Arhimed bili najistaknutiji geometri svojega doba, njihova s e djela znatno razlikuju: pristupiv i problemu kvadrature krivuljastih povr ina, Arhimed je utemeljio geometrijska naela u potpuno sti posveena mjerenju, a njegov se sustav ne razlikuje od onoga koji e kasnije pri mijeniti Newton. Prouavajui svojstva presjeka sto ca, Apolonije je postavio temelje geometrije oblika i polo aja. Ta dva geometrijska genija inila su s Euklidom znanst veni trijumvirat aleksandrijske kole. Oni koji su do li nakon njih, iako manje pozn ati, bili su jednako va ni. Eratosten, rodom iz grkog grada Kirene u Sjevernoj Africi, neko se vrijeme kolovao u Ateni prije no to ga je Ptolemej III (Euer-get) pozvao u Aleksandriju, gdje mu je povjerio upravljanje Velikom knji nicom, odnosno najugledniji polo aj. Na tom je polo aju ostao sve do 194. godine p. n. e, kad je, izgubiv i vid zbog upale oka (pr okletstvo doline Nila) odbio nastaviti ivjeti budui da ne mo e itati te se ubio hotim inim izgladnjivanjem. Erastoten je kao mladi u Kireni bio okru en najvi om kulturom. Taj je grad u starom v ijeku bio na iroko hvaljen zbog intelektualnog djelovanja. Uz slavnu medicinsku kol u, imao je i vrlo dobro sveuili te. Kirena je iznjedrila Aristipa, Sokratova uenika i utemeljitelja kirenske filozofske kole koji je (poput Eudoksa) smatrao da je za dovoljstvo najvi i oblik postojanja. Kirena je godinama odr avala intelektualni ivot. U njoj se rodio Karnead, utemeljitelj Nove akademije u Ateni i jedan od prvih s keptika. Kirena je bila i rodni grad Sinesija, uenika neoplatonistice Hipatije. Eratosten je u Aleksandriju stigao u isto vrijeme kad i Arhimed te je s njim raz vio blisko prijateljstvo. Poznat po svojim sportskim, knji evnim, ali i znanstveni m postignuima, Eratosten je stekao svjetski ugled. Bio je jedan od najuenijih ljud i staroga vijeka, a pisao je o velikom broju tema. Iako je svojom knjigom Geogra phi-ca udario temelje matematikoj geografiji, njegovo najvee postignue, koje mu je priskrbilo neprolaznu slavu, bilo je izraunavanje opsega Zemljine kugle. Pritom je primijenio naelno savr eno valjanu metodu: naj prije je pomou astronomskih promatranja utvrdio razliku izmeu geografskih irina dva ju mjesta smje tenih na istom meridijanu, potom je izmjerio zemaljsku udaljenost i zmeu ta dva mjesta i naposljetku je, na temelju pretpostavke da Zemlja ima oblik kugle, izraunao njezin opseg. Eratosten je za taj izraun odabrao Sienu (dana nji Asuan) na jugu Egipta i Aleksand riju na sjeveru. Ravnao se prema tada njem opem vjerovanju da se Siena nalazi tono i spod Rakove obratnice, to je znailo da e na dan ljetnog suncostaja Sunce na tom mje stu prijei tono preko zenita, dok e istoga dana u Aleksandriji Sunce prijei ju no od z enita na odreenoj kutnoj udaljenosti; kako se smatralo da su zrake iz Suneva sredi t a paralelne na ta dva mjesta, bilo je logino da e taj kuit biti jednak i razlici g eografske irine izmeu ta dva mjesta. Primijeniv i tu metodu, Eratosten je zakljuio da su mu za izraunavanje Zemljina opse ga potrebni jedino podaci o udaljenosti Sunca od zenita u Aleksandriji na dan lj etnog suncostaja, to je mogao otkriti promatranjem, i tona udaljenost izmeu Aleksan d-rije i Siene, za koju je pretpostavio da iznosi 5000 stadija. (Prema Herodotu, jedan je stadij iznosio 600 grkih stopa ili 185,3 metara, to je bio uvrije en olimp ijski stadij kojim se mjerilo trkali ta.) Da bi utvrdio udaljenost Sunca od zenita, Eratosten je upotrijebio scaphe, ili z djelu oblika konkavne polukugle, stavio je na tlo, u njezino sredi te postavio gno mon (sjenomjer) iji se gornji vrh podudarao sa sredi tem polukugle. Kad je Sunce na dan ljetnog suncostaja u Aleksandriji bilo na vrhuncu, ustanovljeno je da sjena sjenomjera u zdjeli pokriva luk koji iznosi pedesetinu njezina opsega; budui da sjenomjer u Sieni ne bi bacao nikakvu sjenu, luk je odreivao razliku izmeu geograf skih irina Siene i Aleksandrije. Pomou toga jednostavnog odnosa Eratosten je zaklj uio da je opseg Zemljine kugle pedeset puta vei od udaljenosti izmeu Siene i Aleksa ndrije, odnosno 50x5000 (ili 250.000 stadija), to je kasnije prepravio na 252.000 stadija budui da je ta brojka prikladno djeljiva s 60. Suprotno tada njem vjerovanju, Eratosten je dokazao da je Zemlja okrugla te da joj je opseg 40.225, a promjer 12.630 kilometara. Prvi je r ezultat toan, no, pri izraunu promjera pogrije io je za 80 kilometara; ali ta je nez

natna pogre ka posve razumljiva budui daje proiza la iz tada njeg opeg vjerovanja da uda ljenost izmeu Aleksandrije i Siene iznosi 5000 stadija, odnosno 926 kilometara, i ako je zapravo 842 kilometra, ili 4544 stadija. Njegova je Geographica obuhvaala zemljovid pri ijoj je izradi prvi put primijenjen sustav paralela. Eratostenove sjajne matematike i znanstvene rasprave na alost nis u sauvane. Od nekoliko sauvanih fragmenata najzanimljiviji je odlomak (koji je sauv ao geograf Strabon) o rijeci Nil i njezinim pritocima, koji upuuje na zakljuak da je Eratosten o gornjem toku te velike rijeke znao mnogo vi e od Herodota ili bilo kojeg sljedeeg pisca sve do Klau-dija Ptolemeja. U tom odlomku Eratosten tvrdi da je tok Nila nalikovao obrnutom slovu N, jer nakon to iz Meroe tee 2700 stadija pr ema sjeveru, ponovno okree na jug, a zatim na hladni zapad i nastavlja tim smjero m otprilike 3700 stadija te gotovo dosti e geografsku irinu Meroe. Ondje ulazi dubo ko u Afriku i, nakon jo jednog zaokretanja, tee 5300 stadija prema sjeveru, sve do Velikog katarakta (Wadi Halfa). Ondje blago skree na sjever, tee 1200 stadija do manjeg katarakta u Sieni, a potom prelazi 5300 stadija do mora. U Nil su se ulij evale dvije rijeke, koje su istjecale iz nekih jezera prema istoku i okru ivale gr ad Meroe. Astaboras, jedna od tih rijeka (dana nja Atbara), tekla je uz istonu stra nu Meroe, a druga je bila Astapus (dana nji Plavi Nil). Eratosten je utemeljio i kronologiju. U jednoj od svojih rasprava odredio je nad nevke najva nijih knji evnih i politikih dogaaja, zapoev i s osvajanjem Troje. Povrh toga , bio je i istaknuti kartograf, a op irno je pisao i o filozofiji morala, povijest i, kazali tu i poeziji. Kao svestrani erudit, Eratosten je zaslu io primjeren naslov Bete koji su mu dali njegovi kolege (naslov Alfe bio je namijenjen uzvi enom Plat onu). Prema drugoj verziji koju su zabilje ili kasniji povjesniari, naslov Bete dob io je zbog toga to je bio drugi upravitelj Knji nice naslijediv i Kalimaha koji je bi o prvi. Nakon to je prilino tono izraunao opseg i promjer Zemljine kugle, Eratosten se upustio u postavljanje temelja znanstvene teorije geograf ije. Za to mu je bio potreban poetni meridijan, koji je, dakako, smjestio tako da prolazi kroz Aleksandriju. Poetni je meridijan prolazio kroz Sienu te du toka Nil a, kroz zemlju Nu-bijaca sve do zemlje Sembrita, za koje se dr alo da ive na rubu p oznatoga svijeta. Sjeverno od Aleksandrije meridijan je prolazio kroz Rodos, zat im kroz Euksinsko (Crno) more do u a rijeke Boristen (Dnjepar). Poetnu paralelu smjestio je kroz Rodos i povukao je do rta Malea na grkom Pelopone zu, prema zapadu dodirnuo prst talijanske izme, pro ao kroz Tjesnac stupova (Gibral tar) te dalje prema Svetom rtu (rt St. Vincent), kojega se u to doba smatralo na jzapadnijom tokom Europe. Istono od Rodosa paralela je prolazila kroz zaljev Isa t e uz ju no podno je gorja Taurus, koje se smatralo golemom preprekom du Azije. Najsjevernija toka njegova meridijana bio je otok Thule na rubu ledenoga mora. Ta j tajanstveni otok nikada nije potpuno istra en, no, Plinije je (navodei Piteju rod om iz Masalije) zabilje io: Thule je od sjevera Britanije udaljen est dana plovidbe, a dan ondje traje est mjeseci, jednako kao i no. Veina ostalih Eratostenovih djela izgubljena je, a o njima svjedoe jedino zapisi n jegovih suvremenika. U raspravi Aritmetika opisuje metodu pod nazivom sito (koskin on) koju je razvio radi otkrivanja prim brojeva. Metoda se primjenjuje tako to se ispisuju neparni brojevi, zapoev i s 3, a niz se nastavlja prema elji; zatim je, poe v i od tri, potrebno prijei dva broja i izbaciti trei (koji je vi ekratnik broja 3 pa, prema tome, nije prim broj) i nastaviti tako sve do kraja niza. Isti se postupa k ponavlja s brojem 5, no, pritom se prelazi etiri broja, a izbacuje peti. O kronografiji je Eratosten napisao dvije knjige koje su zahtijevale opse na temel jna istra ivanja. Bio je i prvi pisac koji je znanstveno prouio vremensko odreivanje dogaaja poput pada Troje (1184. g. p. n. e.), seobe Dorana (1104. g. p. n. e.), prve Olimpijade (777. g. p. n. e.), Kserksova napada (480. g. p. n. e.) i poetka Peloponeskog rata (432. g. p. n. e.). Op irno je pisao i o knji evnoj kritici, a najva nije djelo s tog podruja, O staroj komediji, sastojalo se od dvanaest svezaka; sadr aj je obuhvaao te me poput kritike teksta, rasprave o autorskom pravu na drame, nadnevke izvedbi t e znaenja i porabu rijei. Stari su uenjaci desetljeima visoko cijenili te knjige, ka o i zasebno djelo pod naslovom Gramatika. Povrh toga, Eratosten je bio na glasu i kao pjesnik, a njegova najva nija pjesnika djela (sva sauvana) nose naslove Hermes

, Erigona i Hesiod. Nadma iv i veinu ostalih vrsnih uenjaka Aleksandrijske knji nice, Eratosten je jasno uvia o va nost Homerovih djela. U njima ne treba tra iti svu mudrost, rekao je. Vrijedna su zbog onoga to jesu - prelijepi spjevovi napisani da bi oarali ovjekovu ma tu, a ne da bi ovjeka emu pouili. Bila mu je osamdeset i jedna godina kada je sam sebi oduzeo ivot. Njegovo tijelo nije preneseno natrag u Kirenu nego je pokopano u Aleksandriji, a kratak posmrtn i govor odr ao je Dionizije iz Kizika: Tvoju lu nije ugasila mrana bolest, ve krhka starost, Era-tostene, sine Aglajev; a s ada, kada je tvojem dubokoumnom prouavanju do ao kraj, ti sniva zaslu enim snom. Tvoja majka Kirena nije te primila u grobnice tvojih oeva pa poiva na rubu Protejevelv o bale, tovan u tuoj zemlji.39 Grki povjesniar Diodor do ao je sa Sicilije u Aleksandriju i ondje ostao najvei dio iv ota provodei beskrajne mjesece u Mu-seionu, gdje je sastavljao opse no djelo pod na slovom Knji nica povijesti. Djelo je bilo napisano na grkom jeziku i dovr eno oko 30. godine p. n. e. Prvi je svezak uglavnom posveen zapisima o egipatskim mitovima, kraljevima i obiajima te popraen opaskama o geografiji te zemlje. Jedan od mitova (kako su ga Diodoru prenijeli egipatski sveenici) govori o postanku ljudskog ivota na Zemlji, a prema njemu su se, nakon stvaranja svemira, prvi ljudi pojavili u Egiptu zbog pogodne klime te osobito zbog prirode Nila. Ta je rijeka iznjedrila mnogo ivota i pru ala prirodnu hranu te tako velikodu no podupirala sva iva bia u zemlji. Kako bi dokazali da se ivot najprije pojavio u njihovoj zemlji, Egipani su istaknu li injenicu da su se iz tla Tebe u odreeno doba godine mi evi raali u tolikom broju i tako veliki da su im se udili svi koji bi ih vidjeli. Neka od tih stvorenja imal a su potpuno razvijene zube i prsni ko pa su bila sposobna kretati se iako im je stra nji dio bio nerazvijen. Tvrdili su i da su stanovnici Egipta vjerojatno pre ivj eli poplavu koja se dogodila u vrijeme Dekaliona i u kojoj je stradala veina ivih bia, budui da u njihovoj zemlji najveim dijelom godine ne pada ki a. Kad se vlaga obi lnih ki a, koje su zadesile ostale narode, pomije ala s vruinom koja je vladala u Egi ptu, bilo je logino pretpostaviti da je zrak postao vrlo pogodan za jo jedan poetak ivota. U vrijeme plavljenja Nila ak se i danas mo e jasno opaziti kako se novi nara t aji ivotinjskog svijeta razvijaju u barama koje se najdu e zadr e. Kad se rijeka povue , a sunce potpuno osu i povr inu mulja, poinju se opa ati iva bia - neka potpuno razvijen a, a ostala tek napola razvijena i uistinu srasla s tlom. Legenda o napola razvijenim mi evima sraslim za tlo mo e zvuati besmisleno, no Grcima je bila sasvim uvjerljiva budui da je Anaksimandar u estom stoljeu p. n. e. pouavao da se ribe, i ivotinje vrlo sline ribama, raaju iz tople vode i zemlje te da ljuds ki fetusi rastu u tim ivotinjama do puberteta, a kad se ivotinja rasprsne po du ini, iz nje izlaze mu karci i ene sposobni prehraniti sami sebe. U svojoj Knji nici povijesti Diodor je iscrpno opisao geografiju Egipta. Zapisao j e da je Egipat pravokutnoga oblika te da se prote e od sjevera prema jugu, nadma ujui prirodnim bogatstvima i ljepotom krajolika sva ostala svjetska kraljevstva. Pov rh toga, zemlja u iva u prirodnoj za titi pustinja s istoka i zapada, a u sluaju ugro e nosti napadom s mora, za tiena je nepostojanjem sigurne luke, osim aleksandrijske n a sjevernoj obali. No, najvi e ga je oarao Nil. Njegov je izvor smjestio duboko u E tiopiju, u podruje koje je bilo nepristupano zbog izrazito velike vruine. Zakljuio je da je tok rijeke od planina Etiopije do Sredozemnog mora, raunajui i mnoge mean dre, dugaak otprilike 12.000 stadija (2220 kilometara). Osim na kataraktima, gdje bi se prilino uzburkao zbog brojnih stjenovitih prepreka, Nil je tekao mirno. Di odor je izbrojio vi e od sedamsto rijenih otoka, meu kojima je najvei bio sjajan grad Meroe. Ondje je prona ao rudnike zlata, srebra, eljeza i bakra, ali i ebanovinu te razno drago kamenje. Na kraju se Nil dijelio u sedam rukavaca te se u obliku delte izlijevao u Sredoz emno more na sedam u a zvanih (redom od istoka prema zapadu): Peluzijsko, Tanitsko, Mendezijsko, Fatnit-sko, Sebenitsko, Bolbitinsko i Kanopsko. Na svakom je u u bio utvreni grad koji je na dva dijela dijelila rijeka, premo ena pon-tonskim mostom uz koji su bile stra arske kuice. Iz peluzijskog je rukavca polazio prokopani kanal ko ji je bio poeo graditi Neho, nastavio Darije (koji ga je ostavio nedovr enim jer mu je reeno da se Crveno more nalazi na vi oj razini od Egipta), a dovr io Ptolemej II

Filadelf, koji je sagradio branu i prema kojemu je kanal nazvan rijekom Ptolemej . Od mnogih egipatskih gradova, Diodor je op irno govorio o Aleksandriji koja je u t o doba bila egipatska prijestolnica. Osobito je istaknuo njezin povoljan polo aj u blizini luke na Farosu te napomenuo da, kao jedan od najveih gradova na svijetu, ljepotom, monumentalno u graevina i bogatstvom daleko nadma uje sve ostale. Pogodno s mje tena izmeu mora i jezera Mareotis, s ulicama iji je smjer bio usklaen sa smjerom etezijskih vjetrova, Aleksandrija nije u ivala samo u ugodnoj klimi, ve su joj, to j e jo va nije, kopnom prilazila samo dva uska puta koje je bilo lako obraniti. Slu beni podaci u Diodorovo vrijeme (59. g. p. n. e.) otkrivaju da je u gradu ivjel o vi e od 300.000 stanovnika koji su kralju godi nje plaali vi e od est tisua talenata (z latnih utega). Za povijesnim procjenama uslijedili su toniji geografski nalazi. Najstariji sustavan opis Aleksandrije i geografije Egipta zabilje io je glasoviti grki geograf i povjesniar Strabon. Iako je roen u Amasiji na Pontu, u Maloj Aziji, du e je vrijeme ivio u Aleksandriji, privuen pi e, njezinim velianstvenim dragocjenosti i obrazovnim ustanovama40. U dru tvu prijatelja Aula Gelija, koji je Egiptom upravl jao za Augustove vladavine, 25. do 24. godine p. n. e. proputovao je Egipat cije lom du inom, stigav i Nilom sve do otoka File. Svoju raspravu o geografiji, najpotpuniji opis na tu temu koji je pre ivio stari v ijek, zavr io je tek 19. godine n.e., kad mu je bilo osamdesetak godina. U prve dv ije od ukupno sedamnaest knjiga, iznio je iscrpan pregled razvoja geografije od samih poetaka do svoga vremena donosei vrijedne, danas izgubljene, podatke iz prij a njih zapisa, osobito iz Eratostenovih djela. U preostalih petnaest knjiga nastoj ao je sakupiti sve to bi svestrano uen ovjek trebao znati o raznim zemljama svijeta i njihovim stanovnicima. Kad je rije o obliku i veliini Zemlje, Strabon je uglavnom prihvatio Eratostenova stajali ta. Meutim, prvi je iznio teoriju o konveksnosti mora kao dodatan dokaz da je Zemlja okrugla, navodei da moreplovci ne opa aju udaljenu svjetlost ako se nalazi u razini njihovih oiju, no, ako je se podigne, odmah im postaje vidljiva.41 Filon je (poput Eratostena) opazio da etrdeset i pet dana prije ljetnog suncostaj a Sunce u Sieni u podne ne baca sjenu, a na tom je mjestu zabilje io i relativne d u ine sjenomjera te njegove sjene tijekom obaju suncostaja. Toan nadnevak Filonova pokusa nije poznat, no, vjeruje se da ga je obavio prije 246. godine p. n. e., p a je mogue pretpostaviti da je Eratosten bio upuen u njegova opa anja. Prema Strabonu, stari su narodi Egiptom nazivali samo onaj dio zemlje koji je na vodnjavao Nil. Kasniji pisci sve do njegova doba pridru ili su mu s istone strane c ijelo podruje izmeu Arapskog zaljeva (Crvenog mora) i Nila, a sa zapadne strane po druje do oaza te obalu Sredozemnog mora od Kanopskog u a Nila do Katabatmusa i kralj evstva Kirenaike. Kraljevi koji su naslijedili Ptolemejevie Egiptu su pridru ili ak i Cipar. Strabon je Nil smatrao istinskom granicom Azije i Afrike, dodajui da kroz Egipat tee od Siene ravno prema mjestu na kojemu zapoinje delta i na kojemu se dijeli u d va glavna rukava: Peluzijski i Kanopski. Izmeu njih nalazila su se ostala u a, no vei na ih je bila la na. Manji rukavci rijeke i kanali cijelo su podruje delte ispresij ecali u otoke, pa je u svaki dio bilo mogue doi brodom. Ne to ju nije bilo je jezero M areotis sa svojih osam otoka, iroko vi e od 150 stadija (28 kilometara) i dugo 300 stadija (56 kilometara). Naseljeni dio Egipta Strabon je usporedio s razmotanim povojem te ga opisao kao kopneni pojas s obje strane Nila, dug 740 i tek mjestimice iri od 35 kilometara. O pitanju godi njeg plav-ljenja Nila slo io se s Diodorom u tvrdnji da ga izazivaju obilne ljetne ki e u planinama Gornje Etiopije. Putujui Nilom, posjetio je piramide i ostala glasovita mjesta staroga Egipta, no, za razliku od svoga prethodnika H erodota (koji je navodno bio oaran tim graevinama), Strabon je smatrao da im nedos taje umjetnika ljepota te da je trud ulo en u njih zapravo uzaludan. Usprkos tomu, Aleksandrija mu se sviala i u njoj je proveo najvei dio svoga boravk a u Egiptu, svakodnevno odlazei u Veliku knji nicu, usporeujui bilje ke s tamo njim uenic ma i uiteljima, razgovarajui s obrtnicima, trgovcima i putnicima i upijajui plemeni to ozraje toga grada. Nou je bio zaokupljen aleksandrijskim nebom, prouavo zvijezde , planete i svako zvije e svemira. Budui da je zemljopisne irine i du ine mjesta na Zem ljinoj povr ini bilo mogue utvrditi jedino astronomskim promatranjima, Strabon je s

matrao da nitko ne mo e potpuno svladati geografiju bez poznavanja astronomije. Najistaknutiji aleksandrijski astronom i geograf bio je Klaudije Ptolemej, koji nije bio ni u kakvu odnosu s kraljevskim obiteljima istoga imena. Raniji su povj esniari kao mjesto njegova roenja odredili Peluzij, no kasniji su pisci otkrili da je zbog pogre nog itanja arapskog oblika njegova imena do lo do pogre ke, te da je mjesto Ptolemejeva roenja najvjeroja tnije bila Ptolemaida u Gornjem Egiptu. Bez obzira na to gdje je roen, nedvojbeno je da je veinu svojega ivota proveo u Aleksandriji, gdje se bavio prouavanjem i as tronomskim promatranjima te napisao svoje poznate rasprave o astronomiji i geogr afiji, Almagest i Geografiju. Njegovo su djelo uvijek poistovjeivali s Aleksandri jom a on, kao to je sam rekao, nikada nije po elio ivjeti na nekom drugom mjestu. Ptolemeja su jo za ivota smatrali ovjekom koji svojom usredotoeno u i smireno u uzdignu isoko iznad ostalih. U Almagestu je zapisao: Znam da sam smrtan i prolazan, ali, dok promatram spiralne kolobare zvijezda, stopalima ne dodirujem tlo, ve sjedim s a samim Zeusom i hranim se bo anskom ambrozijom.42 Njegovo prvo zabilje eno astronomsko promatranje, kojemu je predmet bila pomrina Mj eseca, dogodilo se 127. godine, za vladavine Marka Aurelija. Ptolemej je imao sr eu ivjeti u vrijeme vladavine najboljih rimskih careva - Trajana, Hadrijana, Anton ina Pija i Marka Aurelija - dok je Aleksandrija, zahvaljujui svojoj glasovitoj kn ji nici, jo u ivala ugled uenosti. Ptolemej je vjerojatno iskoristio tu prednost te je veinu vremena provodio prebirui u Museionu po knjigama i prirunicima. Zajedno s Eu klidom sastavljao je poetnice koje e vi e od tisuu godina ostati temeljnim djelima sv ojih podruja. Glas o Ptolemejevu ugledu pro irio se u svijet po objavljivanju njegovih knjiga Al magest i Geografija. Almagest (iji je naslov izveden iz arapskog oblika grkog supe rlativa Al megistes - najvei) inilo je trinaest svezaka, od kojih su prva dva bila u cijelosti posveena uvodu u kojemu je Ptolemej objasnio svoje astronomske pretp ostavke i matematike metode. Njegov Katalog zvijezda, sedmi i osmi svezak Almages ta, prvi je sauvani katalog te vrste. U njemu je nabrojio vi e od tisuu zvijezda, ra sporeenih u etrdeset i osam zvije a, a svakoj je odredio longitudu, latitudu i magnit udu (du inu, visinu i sjaj). 82 Zadnjih pet knjiga Almagesta, u kojima se bavi gibanjima planeta, postala su nje gova najpoznatija djela. Dok su njegovi prethodnici astronomi smatrali da su pla neti vezani za slo eni sustav pokretnih sfera, Ptolemej je smatrao da se planeti j ednoliko gibaju u krugu (epiciklu), ije se sredi te jednoliko giba u drugom krugu ( deferent), oko toke koja se polo ajem ne sla e sa Zemljom (ekscentrinom). Odbio je pos lu ati protuargumente Aristarha sa Samosa koji je odbacio teoriju pokretnih sfera jer se nije dovoljno poklapala s tada njim zapa anjima. Iako je Ptolemejev sustav bi o pogre an, njegovo mu je geocentrino tumaenje svemira donijelo najvi i naslov u Aleks andrijskoj koli: naslov Velikog astronoma. Njegove su zamisli bile jako zanimljiv e srednjovjekovnim teolozima koji su ovjeka i Zemlju smatrali osnovnom svrhom stv aranja svemira. Povrh toga, njegova teorija o Zemlji kao sredi tu Suneva sustava ut jecala je na ovjeanstvo gotovo dvije tisue godina. Ptolemejeva se Geografija sastojala od osam knjiga te je, kao poku aj prikazivanja tada poznatog svijeta,bila zadivljujue tono znanstveno ostvarenje. Najvei dio sadr a ja odnosio se (prvi put) na geografske irine i du ine najva nijih gradova, rijeka i p laninskih lanaca. K tomu, obuhvaao je i precizno iscrtane zemljovide. Najva nije pobolj anje koje je Ptolemej primijenio u svojoj Geografiji bilo je uvoenj e projekcijskog obrasca pomou kojega je na zemljovidu mogao tono prikazati polo aje mjesta koja se zapravo nalaze na okrugloj povr ini Zemlje, i premda je nesavr enost tada njih opa anja i pomagala donekle umanjila va nost njegovih znanstvenih nastojanja , Ptolemej je tako temeljito odredio standarde suvremenih zemljovida da kartogra fi i danas primjenjuju njegove metode. Nedvojbeno je da je intelektualna kolijevka aleksandrijskog Museiona iznjedrila napredne zamisli koje stoljeima nee biti nadma ene. Aleksandrijski su uenjaci imali j asnu predod bu o Zemljinoj kugli, a sva mjesta i udaljenosti na njezinoj povr ini bi la su ucrtana u zemljovide. Pa ipak, ovjeanstvo je oklijevalo prihvatiti njihove v izije. Kad se Kristofor Kolumbo s posadom ukrcao na svoja tri mala broda i odva io se krenuti put zapada i

uda Kitaja, mjerenja Eratostena, Ptolemeja i astronoma aleksan-drijskog Museiona nisu mu mnogo znaila. O tome svjedoi njegovo pismo aragonskom rizniaru iz 1493. god ine: Znajui da e se veseliti sjajnom uspjehu koji mi je Gospodin darovao na mojem putova nju, pi em ti kako bih te obavijestio da sam, s flotom koju su mi dali na plemeniti kralj i kraljica, na i vladari, za trideset i pet dana doplovio do Indijskog otoja , gdje sam otkrio mnogo otoka na kojima ivi nebrojeno mnogo ljudi. Kad sam stigao do Juane, slijedio sam obalu tog otoka prema zapadu te otkrio da je toliko duga da sam zakljuio da je posrijedi kopno, pokrajina Kitaj.43 Da su kartografi njegova vremena bili napredni poput aleksand-rijskih, Kolumbo v jerojatno ne bi do ao u zabludu i povjerovao da je nakon trideset i pet dana putov anja stigao u Indiju. Nedugo nakon utemeljenja aleksandrijskog Museiona, u podruje prouavanja uvr tena je i medicina koja je za kratko vrijeme ostvarila znatan uspjeh, jedan od najveih al eksandrijskih lijenika bio je Herofil. Roen je u Halkedonu potkraj etvrtog stoljea p . n. e., a Ptolemej Soter pozvao ga je u Aleksandriju u vrijeme dok je ondje jo u vijek djelovao Euklid. Herofil je u Zlatnom gradu s vremenom postao utemeljiteljem anatomije pa ga se, nakon Hi-pokrata i Galena, smatra najveim lijenikom staroga v ijeka. U svom se prouavanju oslanjao na empirijsku metodu pa je, umjesto da nagaa, obavlj ao izravna promatranja. Njegov je rad bio iscrpan i temeljit, a opisi (prema pou zdanim autoritetima kao to su Galen i Celzo) besprijekorni. Herofil je tono opisao mozak, utvrdio razliku izmeu tetiva i ivaca te podrobno prouio oko. Prouavao je i k rvo ilni sustav te uoio razliku izmeu arterija, vena i limfnih ila. Herofil je, takoer , prvi poeo primjenjivati vodeni sat pomou kojega se moglo tono izmjeriti puls. 84 Istra ivanja su ga dovela do zakljuka da ovjekovim tijelom upravljaju etiri sile: top lina u srcu, opa anje u ivcima, hranjenje u jetri i misao u mozgu. Podrobno je proui o jetru i gu terau, kao i funkcije lijezda slinovnica. Uz to je u lijeenju poeo rabiti mnoge nove lijekove, a vjerovao je i u terapijsku djelotvornost pu tanja krvi. Sv ojim pionirskim radom na podruju porodni tva postavio je temelje za sljedee nara taje, a njegov je prirunik o toj temi stoljeima ostao u upotrebi. Kao i na veinu lijenika toga vremena, i na Herofila je utjecao Hipokrat, ije je djelo Corpus bilo osnovn i prirunik za razumijevanje medicine staroga vijeka. U poznatoj anamnezi pronaenoj u sauvanom djelu Epidemije, Hipokrat je zabilje io kako je vojnik po imenu Tihon ran jen u bitki dok je predvodio juri na glavna vrata Datosa. Strijela ga je pogodila u lea, no rana se doimala prilino malom jer je vrh u ao pod o trim kutem, a drugi je vojnik strijelu lako izvukao dok su se plaenici povlaili nakon jo jednoga neuspjelo g poku aja ulaska u grad. Tom su neuspjehu uslijedile prepirke, a Tihon je lijevom rukom neprestano posezao preko desnoga ramena dirajui ranu koja je prestala krva riti. U meuvremenu je zapovjednik jedinice obilazio malodu ne vojnike, ohrabrujui ih planovima za novi napad na nepopustljivi grad i dodajui da e zahvaljujui novim bor benim strojevima uskoro pobijediti. Tihon je za to vrijeme pijuckao vino s Hiosa i razgovarao s prekaljenim vojnikom koji je sjedio pokraj njega i hvalio se kak o se za opsade Potideje borio protiv velikoga spartanskog vojskovoe Braside. Kad su u sumrak postavili stra u, vojnici su zauli tiho stenjanje s mjesta na kojem u je Tihon le ao uz vatru. Kad je bolno stenjanje postalo glasnije, zapovjednik je pretpostavio da su posrijedi prepirke oko plijena otetog prethodnoga dana, kada su vojnici osvojili susjedno selo. Meutim, Tihon je, posve sam, stenjao i zapoma gao u vrlo neobinom polo aju, savijenih lea i vrsto stisnutih eljusti. Ubrzo se zaljul jao i pao na lea, previjajui se od bolova. Njegov prijatelj vojnik na silu mu je u lio ne to vina u usta, ali Tihon nije mogao gutati, pa mu je vino iknulo kroz nosni ce. Zabrinuti je vojnik pojurio po lijenika koji je vien u susjednom selu udaljeno m otprilike osam kilometara. Kad je oti ao, ostali su vojnici nastavili spavati. Tihon je cijele noi glasno stenjao, a kasno poslije podne sljedeega dana stigao je lijenik po imenu Demosten i zatekao Tihona u istom savijenom polo aju. Iz usta mu je izlazila pjena, a Demosten je primijetio da rana nije samo topla na dodir, ve i da se na njezinoj povr ini stvara gnoj. Demosten je tiho apnuo zapovjedniku da ne mo e uiniti mnogo, ve samo ubla iti bol rane hladnim obl ogom te smanjiti koliinu ute tekuine oko nje. Kad se ujutro u daljini zaulo kukurika

nje pijetla, Tihon je izdahnuo. Taj sluaj otkriva da je ak i seoski lijenik poput Demostena bio dobro upuen u razne teorije o mi inom gru koje su bile razvijene ve u etvrtom stoljeu p. n. e. Tihon je umr o nakon to ga je strijela pogodila u gornji dio desne strane lea, i premda je smrt nastupila za dvadeset i etiri sata, nedvojbeno je da je njezin uzrok bio tetanus . Demosten je znao da se mi ini gr dogaa kad bolest pogodi tetive na stra njem dijelu v rata. Gr se, u pravilu, lijeio ubrizgavanjem toplih tekuina kroz nos ili hladne vod e, ako ju je pacijent mogao podnijeti. Takav se postupak temeljio na pretpostavk ama o tjelesnim tekuinama, a cilj medicinskoga djelovanja bilo je ponovno usposta vljanje ravnote e najva nijih tekuina u ovjekovu tijelu. Zahvaljujui svojoj upuenosti u teoriju o tjelesnim tekuinama te srodna pitanja, Demosten je bio sposoban tono pre dvidjeti tijek bolesti. Aleksandrijski su lijenici nesumnjivo znali da je zrak prvi uvjet za zdravlje i iv ot te da vi ak ili manjak zraka mogu prouzroiti bolest. Jednako su va ne bile i tjele sne tekuine (humori) koje su bile poznate svim lijenicima staroga vijeka i koje je bilo lako prouiti pregledom i promatranjem. Naposljetku, krv je bila posvuda u ov jekovu tijelu; sluz je kapala iz nosa pa se pretpostavljalo da njegovu sluznicu odr ava vla nom; u je bila uzrok gorkoga okusa koji su bolesnici esto spominjali; a otp adne tekuine u urinu i fekalijama bile su za lijenike svakodnevna stvar. Neizvjest an je, meutim, bio broj tjelesnih tekuina, iako su se lijenici slagali da je njihov a savr ena ravnote a ili skladno mije anje preduvjet savr enoga zdravlja. Bolest se smat rala posljedicom poveanja koliine odreene tekuine zbog toga to je pacijent pojeo ne to to je potaknulo njezino pretjerano stvaranje, ili ako je, zbog neke aktivnosti, o dnosno kodljivog obroka, iz tijela izluena prevelika koliina odreene tekuine. K tomu, te ko probavljiva hrana mogla je izazvati stvaranje tekuine koja se uzdizala do gl ave i ondje istjecala, to je moglo nepovoljno utjecati na bilo koji dio tijela. Medicinski uenjaci aleksandrijske kole smatrali su da je nakupljanje tjelesnih tek uina glavni uzrok bolesti, a Hipokratovim je teorijama iz djela Priroda ovjeka (ko je je napisao njegov zet Polibije), pridodana nova, etvrta tjelesna tekuina: crna u. Svi aleksandrijski lijenici znali su da je crna stolica prouzroena eluanim irevima, da povraanje crnog sadr aja prati rak crijeva te da je crni urin posljedica groznic e prouzroene malarijom. Znali su i da zdravlje i bolest ne ovise iskljuivo o tjele snim tekuinama. Ne to je drugo moralo biti prisutno, morala je biti postojati druga sila koja je hranu pretvarala u tjelesne tekuine, koja je odr avala njihov optok, mije ala ih, izluivala vi ak i odr avala potrebnu ravnote u. Poev i od Aristotelovih proua ja, razradili su zamisao unutarnje topline, kojoj je (prema Hipokratu) ari te bilo u lijevoj sranoj klijetki. Zbog toga je srce toplo, pa se rashlauje disanjem. Ispr avno su zakljuili da mala djeca posjeduju najvi e unutarnje topline jer neprestano rastu, dok je stariji ljudi (iji se rast usporava) imaju najmanje. Paprika je lju ta, a ru a hladna, ali ne zbog toga to su isti i jednostavni, ve zbog toga to u njima prevladavaju znaajke topline ili hladnoe. Unutarnja je toplina za aleksandrijske lijenike bila osnovni dio ovjekove prirode, a bolesti se moglo lijeiti samo prouavanjem i poznavanjem njihovih specifinih znaaj ki. Prevelika hladnoa, kao posljedica slabljenja unutarnje topline ovjekova tijela , mogla je prouzroiti bolest koja se, u svom prirodnom tijeku, mogla oitovati groz nicom i nizom ostalih simptoma - kao pri upali plua, gdje se promjene oituju u ka lj u, gustoi ispljuvka, a naposljetku nastupa krisis i ka alj prestaje. Prema tome, sv i prirodni uzroci bolesti dovode do stvaranja vi ka odreene tjelesne tekuine koji je potrebno izluiti kako bi tijelo ponovno uspostavilo ravnote u. Herofilov je rad u aleksandrijskim znanstvenim krugovima bio visoko cijenjen. Nj egov doprinos prouavanju ovjekove anatomije vrlo je velik pa su se esto citirali navodi iz njegova najva nijeg djela O s eciranju, u kojemu je opisao zapanjujue rezultate svojih prouavanja mozga, oka i iva nog sustava. Govorei o ligamentima, Herofil je prvi upotrijebio rije neuron. Razmatr ajui stjeci ta venskih sinusa u mozgu, nazvao ih je lenos (pre a za vino), a ta se st ruktura i danas naziva torcular Herophili. U oku je otkrio opnu nalik mre i - mre ni cu - a njegova je najpoznatija medicinska kovanica duodenum (dvanaesnik) kako je n azvao dio ovjekova tankog crijeva. Otkrio je i jajnike, koje je usporedio s mu kim testisima. Povrh toga, osmislio je metodu klasificiranja pulsa prema brzini i ritmu, te ovisno o dobi i grai pacije

nta. Zapanjujue je da je, prouavajui puls, primijenio razne glazbene teorije, a pom ou glazbenih pojmova brzog i sporog takta te arze i teze opisao irenje i stezanje arterije. Vi e od dvije tisue godina prije no to je Sigmund Freud otkrio teoriju psihoanalize, j edan je aleksandrijski lijenik prepoznao sna nu povezanost izmeu seksualnih pote koa i i vanih poremeaja. Posrijedi je bio sluaj Antioha, sina kralja Seleuka. Nakon smrti s voje supruge, Seleuk se o enio lijepom i mladom Stratonikom i odmah je proglasio k raljicom Gornje Azije. Kad je mladi Antioh spazio novu kraljicu, strastveno se u nju zaljubio. Ti osjeaji nisu nestali ni nakon to je Stratonika rodila Seleuku si na. Antioha je taj problem muio, a uvidjev i da je njegova sna na udnja za Stratonikom nedopu tena, da je neizljeivo bolestan i da je njegova sposobnost rasuivanja oslabi la, odluio je gladovati do smrti hinei bolest. Zabrinut zbog sinova tjelesnog slab ljenja, Seleuk je u palau pozvao uglednog aleksandrijskog lijenika Era-zistrata. N a putovanju ga je pratila njegova supruga. im je pogledao slabunjavog Antioha, Erazistrat je shvatio da je posrijedi ljubavn a bol, no, budui da mladi nije elio ni ta otkriti, lijenik je odluio bdjeti i ekati u bolesnikovoj spavaoj sobi te pozorno proma trati svaku promjenu emocija ili dr anja kad god bi koja mlada ena s dvora posjetil a bolesnoga princa. Ubrzo je zakljuio da nazonost tih ljepotica uope ne utjee na Ant ioha, no, kad je u odaju u la Stratonika, lijenik je smjesta spazio Sapfine simptom e: podrhtavanje glasa, rumenilo lica, skrivanje pogleda, iznenadno znojenje, nep ravilno i sna no kucanje srca te, naposljetku, klonulost, slabost i bljedilo. Erazistrat je razmi ljao o tim simptomima, ali i o tome kako e mu biti te ko izrei Sel euku takvu dijagnozu. Svjestan da je Antiohov ivot ugro en, lijenik je naposljetku s mogao hrabrosti razgovarati s kraljem i otkriti mu da je posrijedi ljubavna bol, udnja koju je nemogue zadovoljiti i ostvariti. Plutarh je zabilje io taj dogaaj: Duboko zauen, kralj ga je upitao: Ali, za to je nije mogue ostvariti? Zato, lagao je Erazistrat, stoje va sin zaljubljen u moju suprugu. Doista? upitao je Seleuk. Zar e na prijatelj odbiti ustupiti svoju suprugu mom sin u i jedinom nasljedniku, iako je to jedini nain da mu se spasi ivot? Vi, odgovorio je Erazistrat, koji ste njegov otac, ne biste to uinili daje zaljub ljen u Stratoniku. Ah, prijatelju, odvratio je Seleuk, kad bi ne to, ljudsko ili bo anska, moglo izlijei ti mojega sina, rado bih se odrekao ne samo Stratonike, nego i cijeloga kraljevs tva. Seleuk je te rijei izgovorio toliko iskreno lijui suze da gaje Erazistrat uzeo za ruku i blago rekao: U tom vam sluaju Erazistrat nije potreban jer ste vi, suprug otac i kralj, jedini lijenik svojoj obitelji.44 Seleuk je odmah sazvao svoje ljude i objavio da je odluio Antioha postaviti za kr alja, a Stratoniku za kraljicu svih pokrajina Gornje Azije, te ih, bez odgaanja, sjedinio u braku. Erazistrat je naslijedio Herofila na elu aleksandrijske Medicinske kole te, kao Ota c fiziologije uspje no djelovao u Museionu sredinom treega stoljea p. n. e. Njegova o stvarenja na podruju anatomije nadma io je jedino Herofil, no, Erazistrat se istakn uo kao utemeljitelj komparativne i patolo ke anatomije. Da nije vjerovao kako su arte rije ispunjene zrakom, mogao je prethoditi Wil-liamu Harvevu u otkriu krvotoka, k oje je objavljeno tek dvadeset stoljea poslije, jer je pretpostavljao da su zavr ec i arterija povezani s venama, a zakljuio je i da su svi organi povezani trostruki m sustavom sastavljenim od arterija, vena i ivaca. Erazistrat je, kao i prije njega Herofil, odluno odbio teoriju 0 nepoznatim silama koje pokreu tjelesne funkcije, ali su se njegova tumaenja razn ih funkcija ivoga ljudskog tijela znatno razlikovala od Herofilovih. Promatrajui j e utvrdio da se krvne ile dijeljenjem toliko smanje da postanu nevidljive ljudsko m oku. U njegovo je doba vladalo ope vjerovanje da organe hrani i na ivotu odr ava n eka osobita sila, no, Erazistrat je tvrdio da je za ovjekovu fiziologiju mnogo va n ija sklonost prirode ispunjavanju vakuuma. Najva niji dio te sile bila je pneuma, koja je hranu pretvarala u oblik pogodan da nadomjesti potro enu tvar. Tako je taj kvazi-zrak, ili pneuma, bio najva niji imbenik ovjekovih ivotnih funkcija u tolikoj mjeri da je predstavljao osnovnu silu koja je podr avala ivot.

U skladu s time, Erazistrat je zakljuio da se u arterijama nalazi samo zrak, dok venama tee krv. Svoju je teoriju potkrijepio va nim zapa anjem da svaki organ ima svo ju venu, svoju arteriju 1 svoj neuron, te da svi primaju hranu putem vene. No pneuma je bila presudno va n a za sve tjelesne funkcije. Tijekom probave je (pristi ui u eludac putem arterija) p oticala odgovarajue pokrete gnjeenja. Vanjski je zrak udisanjem ulazio iz bronhija u plua, zatim putem aorte i uzlaznih arterija u lijevu sranu klijetku, te odatle u tijelo i u glavu. Erazistrat je bio prvi lijenik koji je opovrgnuo Hipokratovu zastarjelu teoriju o tjelesnim tekuinama, ali i istaknuo razliku izmeu lijeenja i higijene te osobito n aglasio va nost istoe tijela i tjelovje be. Za razliku od Herofila, protivio se primje ni prevelike koliine lijekova i preestom pu tanju krvi radi lijeenja. Aulo Kornelije Celzo (otprilike 1. st.) u svojoj je raspravi O medicini otkrio d a su i Herofil i Erazistrat obavljali vivisekcije na ljudima. Kad bi bolesti i r azni drugi poremeaji pogodili unutarnje organe, smatrali su da se ne mo e primijeniti odgovarajui lijek za onaj organ o kojemu se ne zna ni ta, zbog ega je bilo prijeko potrebno secirati trupla te prouit i utrobu i crijeva. Herofil i Erazistrat oti li su i dalje: uz kraljevo dopu tenje, iz zatvora su odvodili zloince i secirali ih ive te promatrali (dok su rtve jo disal e) sve skrivene organe, nakon ega su prouavali njihov polo aj, boju, oblik, veliinu, raspored, tvrdou, mekou i povr inu. Bili su potpuno svjesni da, kad doe do unutarnje boli, lijenik ne mo e otkriti njezino ari te ako ne zna polo aj svakog unutarnjeg organa i crijeva, kao to ne mo e ni lijeiti bolest ako ne zna koji je organ obolio. Kad bi se dogodilo da ranjavanjem budu otkriveni unutarnji organi, lijenik koji ne pozn aje normalnu boju svakoga od njih, ne bi mogao znati koji je zdrav, a koji o teen. Erazistrat takve postupke nije nipo to smatrao okrutnima jer se mukama nekoliko zloi naca mo e spasiti cijelo nedu no ovjeanstvo. Kao to se mo e pretpostaviti, katkad silovite reakcije na tu neovjenu metodu traganja za lijekovima odzvanjale su ak do vremena svetog Augustina. Osobito ih je estoko osuivao Tertu-lijan, jedan od va nih pisaca Rimske crkve. Nakon Hipokrata, najslavniji lijenik antikoga svijeta bio je Klau-dije Galen. Od " Oca medicine" dijelilo ga je gotovo est stoljea, a medicina je u tom razdoblju ost varila znatan napredak. Galen je bio rodom iz Pergama, bogate rimske provincije u zapadnoj Maloj Aziji. Njegov otac Nikon, od kojega je primio osnovnu naobrazbu , bio je imuan arhitekt pa je odigrao vodeu ulogu u projektiranju i izgradnji monu mentalnih graevina koje su postale poznate u rimskom Pergamu. Nikon se pobrinuo d a njegov sin dobro upozna grku knji evnost, umjetnost i jezik. Uz to je zahtijevao da Galena pouavaju i najpoznatiji uitelji filozofije. Kao mlad student, Galen se h valio svojim poznavanjem Platona i Aristotela, a u svojim je raspravama primjenjivao stoike kategorije, prezirui filozofiju epikure jaca u svim njezinim oblicima. O ocu je govorio s ljubavlju, no osjeaji prema maj ci bili su mu prilino hladni. Imao je sreu da mu je otac bio vrlo ljubazan, praved an, estit i dobroudan ovjek Mati mu je pak imala vrlo neugodnu narav; esto je tukla svoje slu kinje, neprestano vikala na Galenova oca i svaala se s njim. Usporediv i pl emenitost oeve naravi s neugodnim strastima svoje majke, Galen je odluio prihvatiti i voljeti prvo, a izbjegavati i prezirati drugo. Nikon je sinu dao ime Galenosv, i premda se Galen naposljetku razvio u ovjeka ple menita karaktera, sklonost sukobima vjerojatno je naslijedio od majke. U esnaestoj je godini poeo prouavati medicinu, a pet godina poslije, nakon oeve smrt i, napustio je Pergam i kratko boravio u Smirni. Nakon nekoliko kratkih putovanj a napokon je stigao u Aleksandriju, gdje je ostao prilino dugo te uio, izvodio pok use i pisao. Za razliku od Herofila i Erazistrata, Galen je odluio ne secirati lj udska tijela, ve je svoje pokuse i promatranja obavljao na majmunima, psima i svi njama. ivio je u Aleksandriji u vrijeme najveih previranja, kada su u gradu vladali unuta rnji sukobi i nemiri. Usprkos tomu, Galen je neometano nastavio svoj rad. Godine 130. Aleksandriju je posjetio car Hadrijan te iskoristio prigodu da u Museionu postavi nove profesore. Uenjaci su u to doba sve vi e naginjali prema metafizici i mistici, a politika je situacija bila toliko nemirna da su graani Aleksandrije, um jesto da razglabaju o umjetnosti i znanosti, veinu svojih nastojanja usmjeravali

prema zvijezdama, elei pronai rje enja za nezavidnu situaciju u kojoj su se nalazili. Dovr iv i kolovanje u Aleksandriji, Galen se vratio u svoj rodni grad Pergam i preuze o slu bu medicinskog savjetnika sporta ima u gimnaziju, ija je zgrada bila uz Eskulap ov hram, no, nakon nekoliko godina jedna gaje pobuna natjerala da napusti taj po lo aj i otputuje u Rim. U toj je prijestolnici brzo postigao uspjeh, osobito kad je izlijeio Eudema (pozn atog peripatetikog filozofa) i mnoge druge uglednike Rimskoga carstva. Njihove su mu pohvale priskrbile uspje nu i unosnu praksu meu najboljim rimskim obiteljima, a njegova je vje tina izaz ivala toliko divljenja da mu je donijela naslove Paradoxologus (udozborac) i Paradox opoeus (udotvorac). Veina rimskih lijenika bila mu je meutim zavidna i zamjerala mu uspjeh ponajprije z ato to medicinsko znanje nije stekao u Rimu ve u suparnikom gradu Aleksandriji, a to je bilo jo gore, ak ni rodom nije bio Rimljanin nego tuinac, Grk. Medicinska je pr aksa u to doba u Rimu bila spala na niske grane, a Galen (otkrivajui jo jednom tra gove majine neobuzdanosti) nije ni poku avao sakriti svoj prijezir prema neznanju, nadrilijeni tvu i potkupljivosti rimskih lijenika. Iako je bio omiljen u dru tvu, izazvao je takvu nesno ljivost u medicinskim krugovim a da je 168. godine bio prisiljen urno i potajno pobjei iz Rima i vratiti se u Per gam, gdje je kanio provesti ostatak ivota te spokojno u ivati u prouavanju i izvoenju pokusa. No, u Pergamu je proveo vrlo kratko vrijeme prije no to ga je car Marko Aurelije pozvao natrag u Rim, jer se pripremao za pohod na Germane pri kojemu mu je Galen trebao slu iti kao osobni lijenik Galen je taj poziv odbio. Nije se elio ponovno izlo iti nesno ljivosti rimskih lijenik a, no, na carevo je tra enje ipak pristao barem vratiti se u Rim. Kao osobni lijeni k Marka Aurelija, pripremio je jedan od svojih glasovitih terijaka, protuotrova za ugrize zmija i ostalih otrovnih ivotinja. Nije potrebno nagla avati da su u to n emirno doba terijaci zauzimali vrlo va no mjesto u ormariima za lijekove svih carev a. Mnogo prije, kralj Ponta, Mi-tridat Veliki, osobitu je pozornost pridavao pri premi protuotrova. Openito se smatralo da Mitridat, najmoniji vladar svoga doba, r evnije potpoma e otkria koja e biti korisna ovjeanstvu nego bilo koji od njegovih pret hodnika, to nisu potvrivali samo mnogi oiti dokazi nego i predaje koje su o njemu k ru ile. Upravo je on prvi pretpostavio da se svakodnevnim ispijanjem otrova (uz od govarajue mjere opreza) stjee otpornost na njega te da se tako mogu poni titi njegov i kobni uinci. Mitridat je, takoer, prvi otkrio razne vrste protuotrova, od kojih jedan jo nosi njegovo ime (engleski the mitridates); a pretpostavljalo se da je prvi upotrijebio krv pataka iz Ponta kao sastojak protuotrova, budui da su patke hranjive tvari uz imale iz otrova. Budui da je Galen i dalje odbijao pratiti Marka Aurelija u njegovu pohodu na Germ aniju, car ga je uspio privoljeti da ostane u Rimu kao osobni lijenik mladoga pri jestolonasljednika Komoda. Nakon toga napokon se vratio u Pergam, gdje je ostata k ivota posvetio iskljuivo pisanju. Njegov utjecaj na budue nara taje lijenika i istra i vaa bio je neizmjeran. Galen je bio jedan od najplodnijih pisaca staroga vijeka. Mnoga njegova djela postala su prekretnice u povijesti medicine. U jednoj od svo jih najranijih sauvanih rasprava pod naslovom O anatomskim postupcima iscrpno je opisao tehnike seciranja razvijene uslijed brojnih promatranja organizma bezrepo g magota. Njegovo djelo Higijena bilo je koristan prirunik o uvanju zdravlja, a dj elo Protuotrovi obuhvaalo je velik broj prikupljenih recepata te znanja o botanic i, toksikologiji i farmakologiji. No, te su knjige bile tek dio Galenova ukupnog stvarala tva. Meu brojnim njegovim djelima su i: O medicinskim istra ivanjima, O ana tomskim postupcima, O granama medicine, O slo enim uzrocima, O prehrani pri akutni m bolestima u skladu s Hipokratovim teorijama i O raznovrsnosti slinih organa. Sv e u svemu, Galen je napisao vi e od pet stotina rasprava o raznim temama poput log ike, etike, gramatike i medicine. Iako se s nije slagao s Hipokratovim teorijama o tjelesnim tekuinama, Galen se, kao i veina njegovih suvremenika, nepokolebljivo pridr avao svete prisege oca medicine. Knji evnost koja se razvila u aleksandrijskoj koli nije, za razliku od knji evnosti z latnoga doba Grke, bila usredotoena na temeljna pitanja ivota i smrti, pa ak ni na e tiku i moral. Alek-sandrijski su pjesnici bili zadovoljni skladnim i zabavnim st

ilom, sarkazmom i duhovito u; dok su pjesnici klasine Grke pisali o junakim djelima i podvizima, pjesnici Aleksandrije pisali su o ljubavi stvarajui epigrame i idile kakve nije poznavala ni jedna druga civilizacija. Zahvaljujui b liskom odnosu palae i Museiona, iz Aleksandrije su potekla srca i strelice, uzdas i i oi, grudi i poprsja. Ljubav je uistinu pro imala knji evnost Aleksandrije, jednako kao i tisue kipova od terakote iskopanih iz njezina tla.45 Najzaslu niji za stvaranje takva ozraja bio je pjesnik Kalimah, koga je Ptolemej Eu erget doveo iz Eleuzine te postavio za upravitelja knji nice. Kalimah je bio vrlo uen ovjek, a svoje je znanje umio primijeniti mudro i duhovito. Zauzimao se za jez grovitost i prezirao nezgrapna, te ka djela koja su objavljivali njegovi suvremeni ci. Velika je knjiga veliko zlo, govorio je. Kalimah je najpoznatiji po svojim sjajnim epigramima, a najpoznatiji meu njima je : Netko mije rekao, Heraklite, Netko mije rekao da si mrtav. Donijeli su tu ne vijesti mom uhu I gorke suze mom oku. Plakao sam dok sam se prisjeao Koliko smo puta zajedno Otpratili Sunce razgovorom; A ti si sada tek aka sivog pepela, Moj najdra i karijski prijatelju. Ali, tvoji slavuji, tvoje pjesme jo su ive, Jer Smrt koja odnosi sve, njih odnijeti ne mo e.46 Na alost, proroanstvo o besmrtnosti slavuja nije se ostvarilo, pa do danas nije sauvan a ni jedna Heraklitova pjesma. U to je doba s otoka Rodosa mladi nadobudni pjesnik izrazito tankih nogu u Aleks andriju do ao uiti od velikoga Kalimaha. Ime mu je bilo Apolonije, a jedina mu je el ja bila napisati dugaki ep, emu se Kalimah gorljivo protivio. Usprkos tomu, Apolon ije je bio ustrajan i, premda mu je u to doba bilo samo osamnaest godina, dobio je dopu tenje da u Museionu proita svoje djelo. Kalimah je pred okupljenim slu atelji ma kritizirao i njega i njegovu epsku pjesmu Argonautika, nakon ega je uslijedila estoka rasprava. Apolonije je zbog drsko sti izbaen sa sveuili ta, a Kalimah je, i dalje bijesan zbog toga neugodnog dogaaja, napisao satirino djelo u kojemu se izruguje svme mladom suparniku i ismijava njeg ove noge. Apolonije je sa svojim prijateljima ubrzo uzvratio udarac. Njihova je e stoka bitka naru ila spokojno ozraje sveuili ta, koje e takvo ostati jo godinama. Nakon Kalimahove smrti Apolonije je ponovno pozvan u Aleksandriju s Rodosa i ubrzo pre uzeo du nost knji niara. Na Kalimahovu alost, Apolonijeva duga epska pjesma sauvana je do dana njih dana. Pje sma je vjerojatno napisana pod Homerovim utjecajem, a govori o putovanju lae Argo u potrazi za zlatnim runom, no tu prestaje svaka slinost s Homerom. Homerova je Troja bila Troja sa svim njezinim pojedinostima - kao i Aulida, otoje u Egejskom moru, Scila, Haribda i Itaka - dok Apolonijeva epska pjesma, unato tome to govori o stranim zemljama i barbarskim narodima, nikada zapravo nije iskoraila iz Aleksa ndrije pa je Jasonov junaki podvig gotovo potpuno izgubljen pod teretom Apolonije va pretjeranog stila. Ono to to djelo ipak ini vrijednim jest izmijenjen, ali ipak iscrpan opis Aleksandrije, njezina svjetonazora i ljepote. Najvei aleksandrijski pjesnik bio je Teokrit, koji je u poodmak-loj dobi stigao u Aleksandriju stigao preko otoja Kos (gdje se rodio) i Sicilije. U poetku se kanio kratko zadr ati na sveuili tu, no kulturni su ga izazovi grada toliko oarali da je u Aleksandriji ostao do kraja ivota. Poput Kalimaha i Apolonija, kroz svoju je poez iju provlaio ljubav i fantaziju, no, za razliku od svojih prethodnika, Teokrit je pisao sa arom i iskustvom kakvo njih dvojica nisu uspjeli stei; dok su njihove pj esme u aleksandrijskim kolama ubrzo postale obvezna lektira, njegove su bile svje e i pune ivota pa su u njima u ivali uglavnom slobodni duhovi Aleksandrije. Svako od tih djela zapoeo je istim rijeima: Ja, Teokrit, koji sam napisao ove idile, potjeem iz Sirakuze, iz naroda, kao sin Praksagore i glasovite Filine. Svojim je pjesmama naslikao izvrstan portret pastoralnog i intelektualnog ivota A

leksandrije, podrobno opisujui zrak i sunevu svjetlost, miris livade u rano proljee, pjev ptica, blejanje koza i ovaca t e ljubavne veze ena i mu karaca iz grke etvrti u blizini Serapisova hrama. Njegove su Idile Aleksandriji donijele novi ugled. Pjesme koje su u to doba nastajale u razvijenoj Aleksandriji doimaju se toliko v jerodostojnima i zbiljskima da ih se i danas mo e uti u salonima Pariza, Londona il i Rima. Svakom majstorski odabranom rijeju Teokrit o ivljava cijeli jedan grad iz n jegova pepela, pro imajui snagom i puninom ivota svaki ugao, svaku ulicu. Svjetionik na Farosu koji su stari povjesniari smatrali jednim od sedam svjetskih uda, usmjeravao je i privlaio trgovce i putnike u aleksandrijsku veliku luku. Iz jedne od najstarijih reprodukcija Thierschova djela, Grko-rimski muzej, Aleksandr ija. i 1 ! ! I 1 I 1 1 i i i i I i i i 1. Drvorez Andra Thveta iz njegove knjige Portreti i ivoti glasovitih ljudi (Pariz, 15 84. g.), prikazuje Euklida, oca geometrije, koji je djelovao u Aleksandriji, kak o radi na nizu likova. Knji nica Houghton, Sveuili te Harvard. Ovaj Thevetov drvorez prikazuje matematiara i izumitelja Arhi-meda u prouavanju pr oblema. Pokraj njegove ruke stoji maketa jednoga od njegovih ratnih strojeva. Kn ji nica Houghton, Sveuili te Harvard. Bio je to grad nadimaka. Kad bi koji du nosnik preuzeo slu bu ili kralj naslijedio e gipatsko prijestolje, smjesta bi dobio nadimak koji e ga pratiti cijeli ivot. Tako su Ptolemeja X zvali Napuhani, Ptolemej XI bio je Grahorica, Seleuk Trgovac usoljeno m ribom, a Vespazijan je bio poznat kao Sudoper. Ptolemej XII, zvan Svira, nadimak je s vremenom zaradio tako to je ispijao velike koliine vina i tijekom svoje vladavin e vrlo esto svirao frulu. Kad je Agripa, rimski guverner Sirije i vjeran prijatel j idova, na putu prema neizvjesnoj kruni, svratio u Alek-sandriju, idovi su rasko no odjenuli nekog nesretnika kojega su prona li na ulici, stavili mu papirnu krunu n a glavu i tap u ruke te ga proveli gradom, kliui mu kao idovskom kralju. Kad je Vesp azijan tra io od nekoga svog prijatelja da mu vrati malu pozajmicu od est obola, go mila je opet iza la na ulice i buno ismijala cara. Graani Aleksandrije dobro su se z abavljali izrugujui se carevima, to se nastavilo i za vladavine cara Karakale koje mu su se rugali zbog niska stasa i opona anja Aleksandra Velikoga. No, taj su se p ut namjerili na pogre nog ovjeka. Karakala im se osvetio tako to je rimskim legijama naredio da pohvataju sve mlade mu karce i ene u gradu i odvedu ih na vrh bre uljka R akotis, gdje su ih poklali kao ivotinje, a zatim spalili na zajednikoj lomai. Unato Karakalinoj okrutnosti, vragolasta aleksandrijska domi ljatost i dalje je za metu imala izgled i karakter svojih careva. Njihove buntovne politike pjesme irile su se carstvom i odzvanjale s usana graana osta lih gradova. Komedija i koji su na gradskim ulicama zabavljali iroke mase, otkrili su da su ale o carevima i ostalim predstavnicima vlasti osobito omiljene. Graani Aleksandrije potpuno su povr ni, nepostojani i ude za svakom glasinom. Buntovn i su, umi ljeni i prkosni - iako su, kao cjelina, imuni i napredni47, primijetio je car Hadrijan. Uz to to su se zabavljali na raun svojih vladara, graani Aleksandrije u ivali su u st arim predajama i kazali tu. Cijeli je grad ivio za uzbuenje, a u vrijeme svetkovine posveene Apisu (svetom biku), svi su graani slavili uz glazbu i konjske utrke. U s vakodnevnom su poslu bili vrlo stalo eni, ak i ozbiljni, no im bi u li u kazali te ili n a trkali te, poeli bi se pona ati kao opsjednuti i tada su bili toliko opijeni da nis u znali niti marili to govore i ine. Taj hedonizam i osjeaj prepu tanja ovladao je ak i enama i djecom, a nakon to bi prva mahnitost pro la, sve ulice i uliice nastavile b i vrvjeti ivotom. Stereotipni opisi iz tog vremena govore da su graani Aleksandrije bili zaokupljen

i vanjskim dojmom te da su bili tako imuni da su rasko no u svojih domova nadma ivali Ri mljane. Uz razmetanje bogatstvom, bili su toliko zaokupljeni kulinarskim vje tinam a da im je, osim hrane, malo toga bilo na umu. Prevrtljivi i podlo ni trenutnim em ocijama, bili su izrazito skloni izdajni tvu. Kad je rije o rodoljublju, politika i h nije zanimala ni u kojem obliku, osim kao mogunost neprestanog suprotstavljanja vlasti zbog beznaajnih sitnica, samo kako bi naru ili mir bunim ulinim prosvjedima. Pa ipak, premda je bila na glasu po bahatosti, Aleksandrija se odr avala zahvaljuj ui poduzetni tvu, a mnogi su se graani uspje no bavili trgovinom. Iako je bila poznata po trgovanju itom, u Ale-ksandriji su bili prisutni i mnogi drugi oblici trgovin e pa je tijekom vladavine Ptolemejevia bila na glasu kao najvee trgovako sredi te svi jeta. Ondje su se Istok i Zapad sastajali u prometnom empo-riju, a grad je ve bio poeo tra iti novi trgovaki put prema Indiji. Sveuili te je bilo na vrhuncu slave, a po zornost cijeloga svijeta bila na njegove glasovite filozofe, znanstvenike, uitelj e i uenjake. U tom je stadiju grad bio spreman prihvatiti jednoga od svojih najpoznatijih i n ajsposobnijih vladara. Roena u makedonskoj obitelji 69. godine p. n. e., Kleopatra je bila ki Ptolemeja X II (Sviraa), koji je kraljem Egipta postao 80. godine p. n. e. Za razliku od svog a oca, koji je u svakom pogledu bio slab i nesposoban vladar, Kleopatra je bila posljednja u dugom nizu okrutnih, ali rodoljubnih ena dinastije Ptolemejevia, opsj ednutih vla u. Sjajno je vladala stranim jezicima pa je u govoru s lakoom prelazila s jednoga jezika na drugi. Tuma joj je rijetko bio potreban budui da je veinu pitanj a rje avala sama razgovarajui s Etiopljanima, Trogloditima, idovima, Arapima, Sirijc ima, Medijcima i Partima. Iako se njezini prethodnici nisu zamarali uenjem koptskoga jezika, kojim je govor ila veina stanovnika Aleksandrije, Kleopatra ga je, zajedno s grkim, svladala vrlo rano. S Julijem Cezarom i Markom Antonijem bez pote koa je razgovarala na latinsko m. Govorilo se da je bila neodoljivo privlana. Svojim je izgledom te uvjerljivom rjeito u i karizmom oaravala i najtvrdokornije strane dr avnike. Njezin lik na noviima, zapisao je Plutarh, predouje enu istonomediteranskog izgleda tamnokosu, skladne grae i proporcija. Kao kraljica, odnosno, pripadnica povla teno g stale a, bila je pouena pravilima pona anja, gostoprimstvu i vje tini zavoenja. Unato t oj obuci, u njezinu su ivotu bila samo dva mu karca: Julije Cezar kojemu je rodila sina, i Marko Antonije s kojim je imala dvoje djece. Kleopatra je bila predana i bri na majka pa se borila da njezina djeca naslijede prijestolje i njezino golemo kraljevstvo. Pri ostvarenju tog cilja njezina je privlanost bila vrlo va no orue. T ako je postala Cezarovom suprugom i vladarkom Rimskoga carstva, ali i supruga Ma rka Antonija i kraljica Istonoga carstva. Iako je idovski povjesniar Jozefus o njoj tvrdio da je robinja svojih strasti48, njegovo prijateljstvo sa zloglasnim Nero-nom dovodi u pi tanje upravo njegovu udorednost. Uz jezinu nadarenost, Kleopatra imala i sklonost umjetnosti i znanosti. Uz pomo sv oga ljubavnika Antonija, u Aleksandriju je donijela glasovitu pergamsku knji nicu koja je obuhvaala gotovo 250 tisua rukopisa. Povrh toga, potpomagala je i financir ala rad velikih umjetnika i znanstvenika u Museionu, a Cezara je upoznala s pozn atim astronomom Sosigenom koji je nakon toga preuredio rimski kalendar i oslobod io ga potpune zbrke. Poput Cezara i Antonija, i Kleopatra je posjedovala iznimnu sposobnost upravljan ja vojskom, pa je bila posljednja koja je ozbiljno ugrozila vlast Rima na istoku . To nije uinila kao Egip-anka ve kao civilizirana Grkinja (svi su Ptolemejevii bili Grci, a ne Egipani), jer je duboko u srcu Rimljane smatrala barbarskim uljezima. Da je uspjela u svome naumu, utemeljila bi grko-rim-sko kraljevstvo te helenskim utjecajem pro ela cjelokupan rimski svijet, a Aleksandrija bi, umjesto Rima, post ala prijestolnicom toga golemog carstva. Bilo joj je deset godina kad je njezin otac, Ptolemej XII, 59. godine p. n. e. s vom narodu odobrio amnestiju. U to je doba Aleksandriju posjetio Diodor Sicilski i zabilje io dogaaj koji otkriva nesno ljivost izmeu graana Aleksandrije i Rimljana. P odloga toga nemilog dogaaja jest aleksandrijsko vjerovanje da e ubijanje make gradu donijeti katastrofu. Stojei jednoga dana na ulici, Diodor je opazio kako je rims ki vojnik, upravljajui koijom, pregazio maku i usmrtio je. Razjarena je gomila nasr

nula na njega, no vojnik je uspio pobjei kui, gdje je zasunom zatvorio vrata i pro zore. No, svjetina se okupila oko njegove kue i buno tra ila njegovu smrt, iako je m aku ubio posve sluajno. Diodor je svjedoio kako su do li glasnici samoga Ptolemeja i p reklinjali gomilu da po tedi ivot rimskoga vojnika. Ali, uzalud. Sljedeega je jutra neprepoznatljivo tijelo rimskoga vojnika le alo izudarano i slomljeno na praznoj u lici pred njegovom kuom.49 U dobi kada je Kleopatra bila najpodlo nija dojmovima, taj je nemio dogaaj s makom p obudio dugogodi nju nesno ljivost njezina naroda prema Rimljanima. Vjerojatno je i m nogo puta slu ala svoga oca kako govori o Cezaru i Pompeju. U to su se vrijeme njih dvojica nemilosrdno poigravali s Ptolemejem i Egiptom te gospodarski oslabili i osiroma il i zemlju. Kovanje novca je u to doba toliko obezvrijeeno da je svaki novi sadr avao m anje od treine srebra; budui daje Rim odbio slu beno priznati Sviraa na egipatskom prij estolju, teret nameta i poreza u Egiptu neprestano se poveavao. Odrastajui u nemirnom okru ju dvora svoga oca koji je poku avao sauvati uzvi ene obrede i privid neko slavne pro losti, Kleopatra je uvidjela da samo vrsta ruka mo e njezin n arod spasiti od sramote i propasti. K tomu, Svira je bio prilino nesiguran na prij estolju te se neprestano prepirao s polubraom i polusestrama koji su uporno zahti jevali prijestolje, ugro avajui njegovu dinastiju. Ptolemej je zakljuio kako je podm iivanje jedini nain da osigura svoje pravo na prijestolje. Stoga je 63. godine p. n. e., kada je moni Pompej krenuo na Judeju nakon niza uzastopnih pobjeda na isto ku, Ptolemej povukao jedan od rijetkih domi ljatih poteza te poslao Pompeju golemu zlatnu krunu i ak ponudio konjicu od osam tisua ljudi za njegov napad na Judejce. Potom je pozvao Pompeja da ga posjeti u Egiptu kako bi Egipanima pokazao svoju m o i utvrdio svoje pravo na prijestolje. Pompej je prihvatio mito, ali ga nije pos jetio. No, unato tome, Svira je bio uvjeren daje Pompej sada njegov za titnik te da ga, kao Rimljanin, vjerojatno nee napustiti u nevolji. U meuvremenu je Cezar, kojemu je uvijek nedostajalo novca, snovao kako e ucijeniti Ptolemeja nudei mu rimsko priznanje monarhije. Tih nemirnih vremena takav in nije bio neuobiajen. Rim je uistinu bio zaboravio to je po tenje. Onaj tko bi odbio mito nije se smatrao neasnim, ve osobnim neprijateljem.50 Budui da gaje Pompej zanemario, Ptolemej nije imao drugog izbora nego zatra iti od Rima slu benu potvrdu svoga kraljevskog naslova pa je krenuo u Rim kraljevskom laom krcatom mitom od est tisua talenata (otprilike etiri milijuna dolara). Kako je bio na rubu financijskog kraha, Julije Cezar je spremno prihvatio novac te predlo io Senatu odluku, kojom je Ptolemej bio priznat za kralja te prijatelja i saveznika rimskoga naroda. Naivno pretpostaviv i da Rimljanima mo e vjerovati, Svira se ushien vratio u Aleksandr iju. Egipat je potpuno bio u njegovoj vlasti. No, njegovu e radost uni titi nemio d ogaaj na Cipru. Ptolemejev mlai brat bio je kralj Cipra, posljednjega stranog teritorija neko boga tog kraljevstva Ptolemejevia. Budui da su upravo bili sklopili dogovor sa Sviraem, Rimljani se nisu osjeah obveznima zadr ati njegova brata na ciparskom prijestolju. Stoga su se pripremali zaposjesti otok, a kralj je, strahujui od do ivotnog progons tva i zatoeni tva, popio otrov i umro. Tijekom svoje kratke vladavine bio je nagomi lao znatno bogatstvo, vi e od sedam tisua talenata, koje su Rimljani zaplijenili i slavodobitno pokazali na Forumu. Bio je to alostan dan za egipatski narod jer je Cipar, koji je dugo bio sredi te grke kulture i riznica Ptolemejevia, bez prolijevan ja krvi pao u rimske ruke. Strahujui da e sljedei korak Rimljana biti potpuno pripo jenje Egipta, narod se pobunio protiv Sviraa i optu io ga ne samo zbog toga to nije uspio za tititi brata ve i, to je bilo jo gore, zato to je platio tako velik iznos ne bi li uvrstio svoje prijestolje, dok se njegov narod borio sa siroma tvom i glau. Us lijedila je opa pobuna pa je Svira morao pobjei iz Egipta i potra iti utoi te u Rimu, gr adu koji ga je izdao. Tijekom putovanja Sredozemnim morem doznao je da je Ka-ton, vojskovoa koji je osv ojio Cipar, u posjetu Rodosu. Svira je iskoristio tu priliku da posljednji put po ku a osigurati svoj polo aj pomou Katona, unato njegovoj umije anosti u bratovu smrt te preuzimanje vlasti na Cipru. Stoga je pozvao Katona da ga posjeti. Katonov je od govor bio kratak: Ako me Ptolemej eli vidjeti, neka doe ovamo. Kad se Ptolemej pojavio, Katon nije ak ni ustao. Pokazao mu je stolac, ponudio mu

da sjedne, a zatim mu savjetovao da ne ide u Rim, jer e ga prevariti kao i preth odni put. Rekao mu je i neka se vrati u svoju zemlju i pomiri se sa svojim narod om. Nakon to je dobro promislio o tom prijedlogu, Svira je ipak odluio nastaviti pu t Rima. Za Ptolemejeva izbivanja, njegova se ki Berenika IV proglasila kraljicom Egipta. Kleopatri je u to doba bilo tek jedanaest godina, a gospodarsko stanje u zemlji pogor avalo se. Napu tene su neko djelotvorne poljodjel ske metode zahvaljujui kojima se Egipat obogatio, a poljodjelci su, elei izbjei plaan je velikih nameta, ostavili svoja polja i krenuli uzvodno Nilom. Za Berenikine s u vladavine zlatni novii zamijenjeni srebrnima, a srebrni s vremenom zamijenjeni b akrenima. Roba koja je u Aleksandriju dolazila iz stranih zemalja, bila je za Eg ipane preskupa pa je neprodana stajala u emporiju. Propalo je i ono malo prehramb enih proizvoda to je pristiglo. Zemlja je, na rubu potpunoga sloma, bila zrela za anarhiju. U meuvremenu je Svira u Rimu pojaao svoje napore i svim silama nastojao uvjeriti va n e senatore i vladine slu benike da mu pomognu ostvariti rimsku potvrdu njegova pra va na prijestolje. Iznova se oslonio na golem iznos koji je ponudio kao mito, no , budui da je svoj novac potro io na prija nje mito Cezaru, bio je prisiljen obratiti se imunim rimskim zajmodavcima te im izdati zadu nice kojima je jamio da e novac vra titi kad zasjedne na prijestolje. Meu mnogima koji su od njega primili mito bio j e i Pompej. Svira je odsjeo u Pompejevoj rimskoj vili u blizini naselja Alban, a Pompej ga je uvjerio da e ga za tititi u toj neugodnoj situaciji. Graani Aleksandrije ubrzo su doznali to se dogaa u Rimu pa su, odluiv i sprijeiti povra tak omra enoga Sviraa na prijestolje, poslali u Rim izaslanstvo koje je predvodio f ilozof Dion. Stigav i u luku Puteoli u Napuljskom zaljevu, uspjeh su dobiti konai te u aleksandrijskom veleposlanstvu. No, prije no to su krenuli prema Rimu, Sviraevi su ih ubojice napali i veinu ubili. utnja pre ivjelih kupljena je mitom. Jedino je D ion uspio pobjei u Rim, ali je, nedugo nakon dolaska, otrovan prema Sviraevoj nare dbi. Uvelike zahvaljujui Pompejevim nastojanjima, rimski je Senat naposljetku zakljuio kako je za Rim najbolje da se Svira vrati na egipatsko prijestolje, ali je uvjet bio da Egipat ostane pod rimskom upravom i vla u. Povrh toga, Svira je tu uslugu mor ao skupo platiti: Rimu e pripasti ito koje mu je bilo oajniki potrebno, a sva unosna trgovina na dokovima Aleksandrije bit e pod rimskim nadzorom. Ptolemej e se na prijestolje vratiti preko lea egipatskog naroda. Svira se nije vratio izravno u Aleksandriju. Umjesto toga, nakratko je posjetio E fez, a Rim je istodobno potresao razoran dogaaj. Monumentalni Jupiterov kip na Al banskoj gori pogoen je gromom, a upla eni su Rimljani u Sibilinskim knjigamavi potr a ili proroansko obja njenje za tu nesreu. Odgovor je bio jasan: Ako egipatski kralj doe tra iti pomo, ne odbijajte njegovo prijateljstvo, ali mu nemojte pomoi ni silom, je r vas u suprotnom oekuju opasnosti i pote koe51. Je li mogue da je Svira podmitio i sibilsku proroicu? U svakom sluaju, Rimljanima je poruka bila sasvim jasna: vojno djelovanje u Egipt u ne dolazi u obzir. Sljedeih je dana u Senatu izbila rasprava te je naposljetku odlueno da se u Egipat po alje izaslanstvo koje e zatra iti od Berenike da odstupi s prijestolja. No, tko e ga predvoditi? Odmah su predlo eni Pompej i Kras. Kras je to pitanje uspio postavi ti izvan Senata, na javnom Forumu gdje je, unato otporu, sve uspio uvjeriti da Po mpej nije pravi ovjek za taj zadatak. No situaciju je u svoje ruke uzeo Ciceron i uspio pronai nain da zaobie sibilinsko proroanstvo koje je savjetovalo da se Sviraa vrati na prijestolje bez primjene sile. Odluio je da ni Pompej ni Cezar ni Kras n ee predvoditi izaslanstvo u Egipat. U meuvremenu su u Aleksandriji dogovorili brak izmeu Berenike i Arhelaja iz Kapado kije (u skladu s obiajima, nije se mogla udati za brata, jer je jo bio dijete). Ta kav brak nije odgovarao rimskim planovima. Tra ei razlog da napadnu Egipat, pokrenu li su vojsku pod izgovorom da Egipani dopu taju gusarima ploviti svojom obalom te t ako ote avaju plovidbu njihovih trgovakih brodova. Objavili su rat Arhelaju i Beren iki te su, pod vodstvom vojskovoe Aula Gabinija, postavili legije du pustinje, od Gaze do Peluzija, utvrde uz obalu, na istonom rubu pustinje. Rimskom je konjicom zapovijedao sjajan dvadesetsedmogodi nji asnik imenom Marko Antonije.

Peluzij je brzo pao, a put prema Egiptu otvoren, pa je Aulo Ga-binije osobno dop ratio Sviraa u Aleksandriju. Arhelaj je ubijen u manjem okr aju u predgrau, a Svira je odmah dao smaknuti Bereniku. Uvidjev i da je s ve izgubljeno, dvorski su se vojnici predali i pre li Rimljanima. Smru svoje sestre Berenike, Kleopatra je postala zakonitom prijestolonasljednicom . Marko Antonije u Aleksandriji se zadr ao vrlo kratko, no Kleopatra je svojom lje potom i inteligencijom vjerojatno na njega ostavila sna an dojam. Osvojila ga je i ljepota grada: odlina luka, iroke ulice, trijemovi, knji nica, Museion i svjetionik na Farosu koji je daleko na puinu bacao zraku jake svjedosti. Svira je napokon dobio priliku u ivati u ponovno steenoj kruni i, premda su u gradu neprestano vladali nemiri, prozvao se Novim Dionizijem te astio svoje goste vinom, glazbom i banenjem. Odluiv i primjereno zapoeti vladavinu, jednoga je zimskog dana up riliio veliku sveanu povorku u Dionizijevu ast. Gradskim su ulicama no eni mehaniki ki povi na golemim nosiljkama, iz velikih se posuda obilno toilo vino, a svima okupl jenima dijelile su se poslastice. Glumci i mno tvo ena pridru ili su se dr avnim du nosni cima koji su, odjeveni kao satiri, izveli priredbu koja je obuhvaala i prizor kak o se Dionizije pijan vraa iz Indije, lik Aleksandra Velikoga i golem pozlaeni falu s dug 54 metra, prekriven vrpcama i okrunjen zlatnom krunom. Jutarnja je zvijezd a najavila poetak, a veernja je oznaila zavr etak. Od jutra do mraka gradom je prolaz ilo 2000 volova okienih zlatom, 2400 pasa, irafe, indijske papige, slonovi, jedan gnu i nojevi koji su vukli kola te jedan divovski bijeli medvjed. Kip Korinta bio je na elu povorke ena koje su nosile imena Jonije i otoka. Ta je povorka bila jasn a aluzija na Korintski savez i zabrinutost Ptole-mejevia za slobodu Grke. Tisue rob ova vukle su kola i nosile nosiljke ulicama Aleksandrije. Svetkovina je trajala od zore do zalaska Sunca, a potom je uslijedilo slavlje koje je potrajalo do ran ih jutarnjih sati. U proljee 50. godine p. n. e., Svira je sastavio oporuku te jedan primjerak pohran io u kraljevskoj riznici u Aleksandriji, a drugi povjerio svojem za titniku Pompej u u Rimu. Oporukom je zahtijevao da egipatsko prijestolje zajedno naslijede njeg ova najstarija ki Kleopatra VII i njezin mlai brat Ptolemej XIII, koji joj je po oevoj smr ti trebao postati mu em. Svira je umro sljedee godine, a naslijedili su ga osamnaestogodi nja Kleopatra i nje zin desetogodi nji brat. U skladu s egipatskom tradicijom, slu beno su sklopili brak , a budui da je mladi Ptolemej bio maloljetan, dodijeljena su mu tri skrbnika koj i e se brinuti o njemu, jedan od njih bio je Ahila, vojni zapovjednik, drugi je b io grki uitelj Teodot, koji se trebao brinuti za naobrazbu mladoga kralja, a trei s krbnik bio je eunuh Potin, egipatski rizniar i ovjek neasne naravi. Njih su trojica uvidjeli da se, ele li uspjeti na svojim polo ajima, moraju zbli iti s djeakom-kralje m i naposljetku se rije iti Kleopatre. Godine 55. p. n. e., rimski guverner Sirije poslao je svoja dva sina u Aleksandr iju tra iti od vlasti dopu tenje da sve legije u gradu puste da pomognu njegovoj sir ijskoj vojsci koja je ratovala s Partima. Rimski su se vojnici pobunili protiv t oga. Veina njih lijepo se smjestila u Aleksandriji, gdje su na li ene i ljubavnice t e u ivali u svim blagodatima razvijenoga grada, pa nisu ni najmanje eljeli krenuti na sjever, preko beskrajnih planina pijeska i na neizdr ivoj vruini ratovati protiv neprijatelja kojega se Rim najvi e pla io i najvi e ga mrzio. estoke su se rasprave pr etvorile u pobunu koja je zavr ila ubojstvom sinova sirijskoga guvernera. Kleopatra je, elei uvrstiti svoj polo aj kod Rimljana, naredila da se svi pobunjenici smjesta uhite, a zatim predvodnike poslala u Siriju gdje e biti osueni i pogublje ni. Njezin se odluan stav nije svidio trojci koja je skrbila o njezinu bratu. Nas lutiv i da je pomolu jo jedna dvorska spletka, Kleopatri je bilo mudro pobjei iz zem lje i potra iti utoi te u Siriji, gdje je znala da je nedvojbeno oekuje dobar prijam k ad je onamo poslala pobunjenike i ubojice guvernerovih sinova. Za samo nekoliko godina ona se razvila u sposobnog vou. K tomu, pouke o spletkama, politikom potkup ljivanju, mitu i ubojstvima pomogle su joj dodatno razviti diplomatske sposobnos ti i ojaati karakter. A bila je i ljep a no ikad. Preko mora, u Pumu, tri su se monika, Cezar, Pompej i Kras, zavadila pa je svatko krenuo svojim putem. Zavidan Cezaru i Pompeju na njihovoj vojnoj slavi, Kras je

okupio veliku vojsku i krenuo prema Partiji, nadajui se da e se obogatiti bogatst vom Istoka. Ishod je bio katastrofalan. Vojska je pora ena u bitki kod Kare (Carrh ae), a Kras ubijen, pa su Cezar i Pompej ostali sami u borbi za vlast u Rimu. Prije bijega u Siriju, Kleopatra je slu beno primila Pompejeva starijeg sina Gaja na zahtjev njegova oca; Pompej je trebao hranu za vojsku koja se borila u silovi tom graanskom ratu s Cezarom. Gaju je u Aleksandriji iskazano gostoprimstvo kakvo prilii kralju, a Kleopatra mu je na odlasku obeala da e Pompejevim gladnim vojnici ma odmah poslati nekoliko trgovakih brodova krcatih itom. Kao i njezin otac, i Kle opatra je imala puno povjerenje u Pompeja, smatrajui ga egipatskim za titnikom. No, na njezinu nesreu, Pompej je pora en na boji tu kod Farsala u Tesaliji, odakle je po bjegao i napustio svoje uni tene snove i vojsku. Kleopatra je u Siriji doznala za poraz. Reeno joj je i da je Pompej sa suprugom K ornelijom krenuo u Egipat tra iti odgovarajuu uzvratnu uslugu za svoju pomo i za titu, te da e njegova velika galija pristati na Cipru, ugodnom sredozemnom raskri ju pov oljnih vjetrova. Pripremajui se za njegov posjet, Kleopatra je okupila vojsku u S iriji, spremna napasti Egipat i svrgnuti svojega brata. Egipatskim snagama, utab orenim u Peluziju, na granici Sirije i Egipta, zapovijedao je Ahila. Nedaleko je bila Kleopatra sa svojom vojskom pod punom ratnom spremom. Peluzijska se tvrava nalazila na niskom pustinjskom tlu i uzdizala nad morem. Bil a je to najistonija toka delte Nila, a le ala je na glavnom karavanskom putu izmeu Eg ipta i Sirije, gdje je inila azijski ulaz u kraljevstvo Ptolemejevia. Pompejeva je galija spustila sidro blizu pustoga rta zapadno od luice i dok je on ekao da ga P tolemejevi poslanici slu beno prime, izmeu trojice Ptolemejevih skrbnika - Ahile, T eodota i Potina - izbila je estoka rasprava kako primiti pora enog rimskog vojskovou, za kojega se prije tek nek og vremena inilo da e postati vladarom cijeloga Rimskog Sarstva. alosno je da su o s udbini Pompeja Velikog odluivali takvi ljudi, te da je Pompej, usidren uz obalu, bio prisiljen ekati odluku takvoga tribunala.52 Nakon duge rasprave, Teodot je ponudio konano rje enje: namamit e Pompeja na obalu, uhvatiti ga i tako onemoguiti Kleopatri da potra i njegovu pomo u bitki za povratak na egipatsko prijestolje. Jo je va nije da e njihov in protiv Pompeja obvezati pobjed nika Cezara, koji e potvrditi i osigurati vladavinu mladoga Ptolemeja. Bilo je primjereno da Pompeja doeka Ahila, zapovjednik egipatske vojske, a da bi doek bio uvjerljiviji, pratio ga je Septimije, rimski asnik koji je svojedobno slu i o pod Pompejem. Rimski centurion Salvije odvezao ih je u amcu kako bi Pompeja dop ratili na obalu, a kad su se pribli ili velikoj seleukovskoj galiji, Septimije je ustao i pozdravio Pompeja u skladu sa svojim vojnim inom. Potom ga je Ahila pozva o da ue u amac, objasniv i mu da je gaz galije predubok za ulazak u njihovu plitku l uku. Nedaleko uz obalu plovilo je mnogo egipatskih ratnih brodova, a pje ane pla e vr vjele su vojnicima. Pompejeva Supruga Kornelija odmah je posumnjala da ne to nije u redu te upozorila supruga da ne napu ta seleukovsku galiju, no, on je nije poslu a o. Uz pratnju osloboenika Filipa i roba Skita, Pompej je mirno si ao u amac, pogleda o Korneliju, rukom joj uputio topao pozdrav te izustio Sofoklove rijei: Onaj tko ulazi na tiraninova vrata, postaje rob makar dotad bio slobodan.53 Dok je amac klizio kroz vodu, koja je u to doba godine (potkraj rujna) bila zamuen a blatom iz Nila pri prvom naletu godi nje poplave, Pompej se osvrnuo i rekao Sept imiju: Mo da grije im, no, nisi li neko bio moj vojnik?54 Septimije je utke kimnuo. Pomp ej nije vi e ni ta pitao. Pogled mu je jo jednom skrenuo prema vojsci na obali, a zat im je otvorio knji icu i poeo itati. Kad je amac stigao na obalu, zatvorio je knjigu, ustao i pru io ruku kako bi uhvatio ruku osloboenoga roba Filipa, a Septimije je izvukao ma i zar inuo mu ga u lea. Ahila i Salvije brzo su izvukli maeve i nastavili napad. Pompej nije prozborio ni rije. Tiho stenjui, povukao je ogrta preko glave, pao u amac i umr o za nekoliko minuta. Kornelija je, promatrajui ubojstvo s palube seleukovske gal ije, bolno kriknula i, prije no to se onesvijestila, vidjela je kako su se ubojic e sagnuli nad tijelom te ponovno ustali, podignuv i u zrak odsjeenu glavu njezina s upruga. Strahujui za Kornelijin ivot i sigurnost posade, kapetan je naredio da se smjesta podigne sidro, pa se seleukovska galija otisnula prema puini prije no to s u egipatski brodovi bili spremni krenuti za njom. Ubojice su Pompeju odrubili glavu da bi imali opipljiv dokaz kad Cezar stigne u

Aleksandriju, no tijelo su ostavili u pijesku, potpuno golo i izudarano valovima . Kad su Ahil i njegovi suuesnici donijeli glavu u tabor mladoga Ptolemeja, oslob oeni rob Filip, koga su ubojice po tedjeli, vratio se na obalu te ekao na pustom mje stu sve dok nije bio siguran da su svi oti li u grad, a tada je kleknuo nad Pompej evo tijelo, oprao ga morskom vodom i omotao vlastitim ogrtaem. Na obali se iznena da pojavio ostarjeli rimski vojnik koji je neko slu io Pompeju i pomogao osloboeniku prikupiti naplavljeno drvo za lomau, a im su skupili dovoljno, polo ili su tijelo n a lomau i zapalili ga. Kratka, ali slavna vladavina Pompeja Velikog bila je okonana. Cijelo je Rimsko Ca rstvo pripalo Cezaru. Dok su Kleopatrina vojska i vojska mladoga Ptolemeja, sueljene blizu Peluzija, eka le odgovarajui trenutak za napad, Cezar je stigao u Aleksandriju i doznao za zvje rsko ubojstvo Pompeja. Nekoliko dana poslije, u Aleksandriju se iz Peluzija vrat io zaetnik urote Teodot, i dok je ponosno pokazivao Pompejevu glavu i pe-atnjak, C ezar je zaplakao. Teodot, koji je od Cezara nedvojbeno oekivao nagradu, smjesta j e otpu ten pa je bio prisiljen pobjei iz Egipta, nakon ega je godinama lutao Sirijom i Malom Azijom. Put ga je naposlje tku doveo u Rim gdje ga je jednoga dana prepoznao Marko Brut. Rimljani su ga za planiranje ubojstva slavnoga Pompeja kaznili tako to su ga osramoenog vukli gradsk im ulicama, a potom razapeli. Pompejev je pepeo sakupljen s obale kod Peluzija, a Cezar ga je poslao Pompejevo j udovici, koja ga je pokopala pokraj njegove vile kod Albana, iste one vile u k ojoj je Pompej pru io utoi te Kleopatrinu ocu Svirau. Cezar je nakon toga naredio da o dsjeena glava bude pokopana pokraj mora, u Nemezisinu etali tu uz istone zidine Aleks andrije, gdje mu je, u sjeni cedrova, podignuto bronano poprsje. Kad je Cezar ponudio za titu i pomo svim Pompejevim zatoenim sljedbenicima, graani Al eksandrije tome su se usprotivili, no, elei izbjei Teodotovu sudbinu, eunuh Potin i Ahila savjetovali su im da prihvate Cezarovu odredbu jer dobro znaju da e Cezar naposljetku napustiti Aleksandriju, a ako je i ne napusti, uvijek ga se mogu rij e iti kao to su se rije ili i Pompeja. Dok su Kleopatrina vojska i vojska mladoga Ptolemeja i dalje bile sueljene blizu Peluzija, Cezar je stigao u Aleksandriju i odmah se uselio u napu tenu kraljevsku palau, jednu od najljep ih aleksandrijskih graevina koju su krasile mramorne stube, stupovi i trijemovi, kieno pokustvo, prostrani vrtovi, cvijee i ivahni vodoskoci. Bi o je iscrpljen nakon dugotrajnih bitki graanskoga rata i pobjede nad Pompejem kod Farsala u sredi njoj Grkoj. Nakon Pompejeve smrti postao je glavnim predstavnikom Rima, a time i odgovoran za izvr enje Sviraeve oporuke. Cezar, koji je osvojio pola svijeta te bio najvei vojskovoa nakon Aleksandra Velikog, bio je u svojim ranim p edesetim godinama kad se nastanio u jednoj od kraljevskih palaa u Aleksandriji. B io je sposoban ratnik, mudar, vje t maevalac, odlian pliva i sjajan sporta . U bitkama s pokazao hrabrim i razboritim; i u mlaim su ga godinama smatrah vrsnim asnikom. U dvadeset i prvoj godini ve je, za spa avanje ivota vojniku pri juri u na Mitilenu, bio osvojio hrastov vijenac, jednu od najvi ih nagrada u Rimu. U aru bitke, gologlav j e iskoraio pred svoje ljude, ohrabrujui ih i 114 potiui vlastitom srano u; u istoj je bitki, vidjev i kako upla eni stjegono a bje i tra e e, vojnika okrenuo i suosjeajno mu napomenuo daje proma io smjer prema neprijatelju . No, njegov je karakter imao i drugu stranu. Otvoreno se govorilo, ne samo meu nep rijateljima, ve i meu njegovim vojnicima, koji su ga voljeli i po tovali, da u iva s m u kim ljubavnicima, te da je meu njima bio i Nikomed, kralj Bitinije, koji je zbog toga izvrgnut uvredama sa svih strana: Bitinija je imala to ta, pa i Cezarova ljubav nika! Usprkos tomu, Cezar je odr avao taj odnos, a kada je slavio svoju pobjedu nad Galima, vojnici su u pratnji njegovih kola podrugljivo pjevali: Cezar je pobijedio sve Gale, a Nikomed je pobijedio njega; Vidi Cezara kako slav i pobjedu, a gdje je Nikomed?55 Meutim, Cezar je u Rimu bio dobro poznat i kao enskar. Bio je neizbje an krivac za s vaki pomodni brakorazvodu, i unato dugom popisu ena koje se povezuju s njim, rimsk o dru tvo i cijela legija prevarenih mu eva dopustili su mu da neokrnjene reputacije do ivi sredovjenost. udo je da nije zavr io u nekoj mranoj uliici s bode om meu rebrima

avodio je ene mnogih prijatelja, meu kojima i Krasovu, Gabinijevu te Pompejevu Kor neliju, no, najveu je strast osjeao prema Serviliji, majci Marka Bruta (koji e post ati jednim od njegovih ubojica). tovi e, glasine su govorile da je Brutu bio otac. Tijekom duge proslave pobjede nad Galima, Cezarovi su legionari izvikivali stiho ve koji su svjedoili o njegovim seksualnim aktivnostima ak i izvan Rima: Kui dovodimo elavoga preljubnika, Rimljani, zakljuajte svoje ienel56 Cezar je bio jak i stasit ovjek svijetle puti, skladnih udova, okrugla lica i vat renih crnih oiju. Bio je dobra zdravlja, iako je u starijoj dobi patio od nesvjes tica i nonih mora. Tijekom bitaka pre ivio je dva napada padavice. Pomno je pazio n a svoj izgled, uvijek je bio pod i an i izbrijan, a upao je i suvi ne dlake iz nosa i o ko oiju. elavost mu je vrlo te ko padala pa je zbog toga svoje rijetke uvojke e ljao s tjemena prema elu. Od svih poasti koje mu je Senat bio dodijelio, najvi e je u ivao u poasti lovorova vijenca, koji je stalno nosi o. U odijevanju je bio vrlo izbirljiv i uvijek je nosio senatorsku tuniku dugih rukava, s resama koje su dopirale do zape a. Iako su ga njegovi vojnici ismijavali i otvoreno mu se izrugivali, ipak su mu se duboko divili. Za razliku od ostalih vojskovoa, on je bio prvi koji e preplivati rijeku, a na boji tu je bio neumoran pa je izazivao i nadma ivao i najmlae, najsna nije meu svojim vojnicima. Bio je vrstan jaha, a za hranu nije osobito mario pa je jeo vrlo umjereno. Svoje slobodno vrijeme gotovo je u potpunosti posveivao zbirci dr agoga kamenja kojom se slu io za osvajanje i zavoenje ena. Kad je stigao u Aleksandr iju, bio je u etvrtom braku. Njegova je supruga tada bila Kalpurnija, ki Kalpurnij a Pizona, koji je 58. godine p. n. e. slu io kao konzul. Uza sve svoje vrline, Cezara je obuzimala i velika strast prema slavi. Njegovoj poduzetnosti i ambiciji ( to se esto oitovalo kao krajnja umi ljenost i samopouzdanje) u povijesti nema premca. Te su se znaajke oitovale ve u njegovoj mladosti kad su g a zarobili gusari i odveli na otok Farmakusu, u blizini obale Male Azije i grada Mileta. Gusari su zahtijevali da za svoje osloboenje od Rima zatra i otkupninu od dvadeset talenata (nekoliko tisua dolara). Cezar se nasmijao i rekao da vrijedi m nogo vi e, barem pedeset talenata, to im je naposljetku i platio, ali im je prethod no obeao da e se jednoga dana vratiti na njihov otok i sve ih pogubiti. Dok je ekao da stigne otkupnina, svojevoljno se pridru io njihovim pijankama, no pritom im ni je dopustio da i na trenutak zaborave kako je on, premda njihov zarobljenik, i d alje iznad njih. Prekorijevao ih je zbog divljakog i neuljuenog pona anja, a kad je bilo vrijeme spavanju, zahtijevao je da budu tihi. Nedugo nakon to je osloboen, sk upio je omanju vojsku, kako je obeao, i vratio se na otok, opkolio gusare te nare dio da ih se razapne; no, u trenutku slabosti predomislio se i dao ih zaklati da ne bi trpjeli polaganu i bolnu smrt na kri u. Smjestiv i se u kraljevsku palau u Aleksandriji, Cezar je pozvao mladoga Ptolemeja da bi porazgovarali i prona li rje enje za njegovu dugu zavadu s Kleopatrom. Unato sa vjetnikovim 1 1 <c prosvjedima, Ptolemej je prihvatio poziv i smjesta krenuo u Aleksandriju, praen e unuhom Potinom. Do av i je opazio da kraljevsku palau uvaju rimski vojnici i da je gra d potpuno pod rimskom vla u. Na tom je sastanku Cezar od Ptolemeja zatra io velik izn os, tvrdei da je toliko posudio njegovu ocu Svirau kako bi se vratio na egipatsko prijestolje. Prije no to je otpratio goste, Cezar im je savjetovao da prekinu bit ku za prijestolje i sklope mir s Kleopatrom. Mladom je Ptolemeju jo preporuio da r aspusti vojsku i da se odmah povue s granice kod Peluzija. Eunuh Potin, koji se nije dao zapla iti Cezarovim savjetom, poslao je Ahili u Pelu zij urnu poruku u kojoj mu je naredio da s cijelom vojskom doe u Aleksandriju. Uvj eren da je napokon do ao na prag razrje enja zavade, Cezar je u meuvremenu poruio i Kl eopatri da doe u Aleksandriju. Kleopatra je tada jo jednom pokazala svoju odva nost i odluila poi na opasno putovanje kroz neprijateljski teritorij. Stoga se rano uju tro ukrcala na brod u udaljenom zaljevu pokraj peluzijske luke i krenula u Aleks andriju. Pristala je blizu otoka Farosa i priekala sumrak, kada je njezin vjerni sluga Apolodor amcem doplovio do galije i kradomice je odvezao do poznatog doka t ik pod visokim zidinama kraljevske palae. Ondje ju je umotao u tepih, vrsto ga sve zao uzetom i prebacio preko ramena. Stra ari su ga zaustavili nekoliko puta, no us pio je nastaviti put kazav i im da je sluga u palai i da obavlja va an zadatak. Kad j

e u ao u palau, stra ari su ga pratili kroz prostrane dvorane palae sve do Cezarovih o daja. Apolodor je priekao da se pojavi Cezar, a tada je pa ljivo polo io tepih na pod i razvezao u e; na Cezarovo veliko iznenaenje, iz tepiha je iskoila mala egipatska kraljica, ra upane kose i rumena lica. Njezina joj je domi ljatost odmah otvorila put do njegova srca. Cezar je bio upoznao nebrojene ene irom svijeta, ali takvu jo nij e susreo. Imajui na umu kakav je glas pratio Cezara, lako je zamisliti da su jo iste noi post ali ljubavnici - ona mo da i prvi put u ivotu, iako nije bila nevina u politikim spl etkama. Kao pripadnica obitelji Ptolemejevia, nije prezala ni od ega kako bi stigl a do svoga najvi eg cilja: egipatskoga prijestolja. Dogovoriv i pomirenje Kleopatre i mladoga Ptolemeja, Cezar je od svoga brijaa dozna o da eunuh Potin i Ahila snuju njegovo ubojstvo. Smjesta je sazvao rasko nu gozbu radi proslave pomirenje brata i sestre, a tijekom sveanosti Potina su uhvatili ri mski vojnici, odvukli ga van i ubili. Ahila je nekako uspio pobjei i vratiti se s vojoj vojsci. Uvidjev i da je rat neizbje an te da nekoliko tisua rimskih vojnika nij e dovoljno da se odupre napadu Ahiline vojske, Cezar je svoga prijatelja Mitrida ta poslao po vojsku u Siriji i Maloj Aziji, nadajui se da e napadom straga pobijed iti egipatsku vojsku utaborenu kod Peluzija. Da bi osigurao uspjeh svojega plana , Cezar je kao jamstvo u svojoj palai dr ao ne samo mladoga Ptolemeja, ve i njegovu sestru te njezina uitelja Ganamida. Meutim, njegov je plan ometen kad je Ahila bez upozorenja krenuo iz Peluzija u Aleksandriju. Kad je njegova vojska stigla u pr edgrae Aleksandrije, stanovni tvo ju je odu evljeno doekalo. Bio je to lo znak za Cezar a, koji se sada morao suoiti ne samo s pomahnitalom svjetinom, ve i s Anilinom voj skom od 20.000 pje aka i 2000 konjanika. Ptolemejeva je sestra za graane Aleksandrije iznenada postala junakinjom, to se Ah ili nije svidjelo budui da je bio odan mladom Ptolemeju. Znajui da Ahila nee promij eniti mi ljenje, Ptolemejeva ga je sestra dala pogubiti, nakon ega je zapovjednikom egipatske vojske i voom pobune protiv Cezara proglasila Ganamida. Rimske galije, u kojima je bila trideset i sedma legija iz Male Azije, stigle su do egipatske obale, ah zbog nepovoljnih vjetrova nisu mogle nastaviti prema Ale ksandriji. Na sidri tu pred Lokijem, egipatska je vojska bila dodatan problem za r imske brodove. Meutim, Cezarovi su vojnici u iznenadnom napadu zapalili egipatske brodove, a vatra se brzo irila uslijed jakog vjetra te progutala najvei dio brodo gradili ta, mnoge graevine u blizini palae te nekoliko tisua knjiga koje su bile u nj ima. Povjesniari su pogre no pretpostavili da je tada uni tena i velika aleksandrijsk a knji nica, no ona nije bila ni blizu brodogradili ta. Rimski povjesniar Lukijan zabilje io je da je Cezar, opkoljen u palai, naredio da se baklje umoe u katran i bace na egipatske brodove. Vatra se smjesta pro irila na snast i palube koje su bile premazane smolom. Progutan vatrom, prvi je egipatski brod poeo tonut i, a vatra se brzo irila prema ostalim brodovima. Plamen je zahvatio i kue najbli e dokovima, a njegovi su jezici parali nebo nad krovovima kua poput zvijezda repati ca. teta je bila najvea u podruju oko dokova, u brodogradili tima, radionicama i skladi tim a u kojima je bilo ito i knjige. U po aru je uni teno etrdesetak tisua knjiga. Nisu to bile knjige iz velike knji nice, ve knjige rauna i trgovaki spisi s podacima o robi i zvezenoj u Rim i ostale gradove irom svijeta. Kad se more napokon smirilo, uz otok Faros napokon su se pojavile rimske galije. Cezar im je po ao u susret i osobno ih dopratio u luku, nakon ega je odabrana jedi nica legionara pod njegovim zapovjedni tvom krenula zauzeti otok Kanili su napasti s mora i iz istone luke, a zatim zaokrenuti te zauzeti veliki heptastadij. Uspje n o su se iskrcali na Faros, a sjeverni dio hepta-stadija bio je brzo zauzet. Ceza r je osobno predvodio napad na ju ni dio heptastadija koji je gledao prema gradu, no nai ao je na neoekivani otpor te se ubrzo na ao opkoljen dvjema egipatskim jedinic ama koje su krenule u napad. U pomo je pozvao nekoliko galija i amaca te u ao u jeda n amac koji je bio toliko pretrpan pre ivjelima i ranjenima da se prevrnuo i potonu o, pa je Cezar bio prisiljen plivati gotovo dvije stotine metara do drugog amca. Te je veeri, u dru tvu Kleopatre i nekoliko asnika, utio tijekom veere, a zatim se pov ukao u svoju spavaonicu. Cezar nije samo podcijenio snagu egipatske vojske, ve je i u bitki za heptastadij izgubio mnogo mornara, 400 najboljih legionara i svoj najdra i grimizni pla t, znak vojskovoe.

Ne to istonije, Mitridat je sa svojom vojskom ve bio osvojio peluzijsku tvravu te je napredovao niz Nil. Egipatska mu vojska kod Memfisa nije bila ravna, pa je Mitri dat nakon lake pobjede pre ao na zapadnu obalu Nila i krenuo prema Aleksandriji. K ad je mladi Ptolemej doznao da se Mitridat s vojskom pribli ava gradu, smjesta je poveo svoje jedinice na jug da bi mu se suprotstavio. ekajui da se egipatska vojska povue iz grada, Cezar je u palau ostavio malobrojnu st ra u i otplovio prema istoku, vjerojatno prema Peluziju, no, pod okriljem tame nje gove su galije promijenile smjer i kradomice uplovile natrag u zapadnu aleksandr ijsku luku, gdje se Cezar udru io s Mitridatovom vojskom. Zatim su zajedno krenuli na sjever, u napad na Egipane, koji su i dalje vjerovali da je Cezar oti ao iz Ale ksandrije. Prijevara je uspjela. U dvodnevnoj bitki koja je bjesnila na utvrenoj uzvisini iz meu movare i Nila, egipatska je vojska potpuno uni tena. Nekoliko pre ivjelih poku alo j e preko Nila pobjei u malim amcima, a meu njima i mladi Ptolemej, no kad je skoio u jedan od pretrpanih amaca, prevrnuo ga je i potopio te se utopio sa svima ostalim a. Njegovo je tijelo, kasnije pronaeno i prepoznato po zlatnom prsnom oklopu, dop remljeno u Ale-ksandriju i pokopano uz najvi e poasti. Sljedee je veeri Cezar trijumf alno u ao u grad. Nakon pet te kih mjeseci, aleksandrijski je rat napokon bio dovr en, a Cezar je bio spreman na egipatsko prijestolje postaviti kraljicu koja e uskoro roditi njegovo dijete. Nekoliko mjeseci poslije, poetkom proljea, Cezar i Kleopatra ukrcali su se na velia nstvenu lau i krenuli uz Nil. Kraljevska laa Ptolemejevia bila je dugaka 90 metara, i roka 13 metara, a iznad povr ine vode bila je visoka 18 metara. Pokretali su je br ojni redovi vesala, a na njoj su bile spavaonice, dvorane za primanja, oltari, o dmori ta, vrtovi te etali ta s trijemovima i kolonadama. Odmah za kraljevskom laom plo vile su galije i brodovi s namirnicama, a i nekoliko tisua rimskih vojnika da bi se sprijeio mogui poku aj ubojstva nove kraljice. Kraljevsku lau, koja je polako plov ila uz Nil, pratilo je ukupno etiristo brodova. Vijest o tom putovanju brzo se pr o irila Egiptom pa su se gomile ljudi okupljale na obje obale Nila kako bi vidjele taj prizor, jer su za njih na tom golemom brodu, kroz samo srce Egipta, putovali njihov bog Amon i bo ica Izida57. To iskazivanje rasko i i poistovjeivanje s egipatskim bo anstvima utemeljilo je Kleop atrinu vladavinu. Budui da se egipatskom narodu predstavila kao kraljica, pripisa ne su joj gotovo mistine moi koje e za titi narod i kraljevstvo. Graani Aleksandrije, Kleopatrina su sina, to je za njih bilo tipino, zlobno nazival i Cezarion (mali Cezar), no, pravo mu je ime bilo Ptolemej Cezar. Nedugo nakon s inova roenja, Cezarov najvei problem bio je brzo i trajno dokonanje neprestanih pob una na nemirnom istoku. Budui da su aleksandrijski idovi iskazali miroljubivost i nisu se pridru ili Egipanima u borbi protiv Rimljana, Cezar je njihovu brau u Judeji nagradio tako to ih je po tedio vojne slu be i plaanja poreza. Kada je Antipatera (ko ga su idovi veoma cijenili) postavio za prokuratora Judeje, Cezar je napustio tu zemlju i pridru io se svojim legijama blizu Zele, 640 kilometara sjeverno od Efeza , gdje je porazio Farnakovu vojsku. Nakon bitke je svome prijatelju Amantiju u R im poslao poruku sa slavnim rijeima: Veni, vidi, vici! Prije trijumfalnog povratka u Rim ekala ga je jo jedna bitka. Sljedeeg je travnja p orazio pompejsku vojsku kod Tapsa u sjevernoj Africi. Nakon bitke su pogubljena trojica neprijateljskih vojskovoa, a preostala dvojica, Scipion i Katon, poinila s u samoubojstvo. Stara garda Rimske republike do la je svom kraju, a put raanju novo g Rimskog carstva bio je otvoren. Pripremajui se za velianstvenu proslavu svojih pobjeda, Cezar je u Rim pozvao Kleo patru i njezina sina Cezariona, a u znak pristojnosti i njezina pre ivjelog brata, jedanaestogodi njeg Ptole-meja XIV, koji nije znaio stvarnu prijetnju njezinoj vla davini. Kleopatra je u Rim stigla sa sinom, praena cijelom svitom robova, eunuha, uvara i dvorjana. Cezar ju je odmah smjestio u svoju ladanjsku kuu na desnoj obali Tibera , otmjeno imanje s dvori tima, vrtovima, trijemovima i kipovima, dok je njegova za konita supruga ostala u kui u gradu. Cezar nije ni poku avao prikriti svoju vezu s Kleopatrom. Cijeli je Rim znao da, kao Ceza-rionov otac, ozbiljno razmi lja ozakon iti vezu s Kleopatrom kako bi zaeo kraljevsku lozu. Proslava je trajala etiri dana i bila je najvea i najskuplja koju je Rim ikada do iv

io. Kad se Cezar prvoga dana uspeo stubama Kapitola, iste one legije koje su zlobno pjevale o elavom preljub-niku proglasile s u ga pobjednikom nad Galima. Vrhunac duge proslave bilo je uprizorenje Vercinget oriksa (voe Gala) kako u lancima prolazi rimskim ulicama prema mjestu pogubljenja . U sklopu proslave, Cezar je iskoristio prigodu da hram, koji je sagradio o vlast itom tro ku, posveti Veneri Majci (Venus Gene-trix). Uz kip bo ice postavio je i zla tni kip koji je predstavljao Kleopatru, a poruka toga ina Rimljanima se nije svid jela: Kleopatra je utjelovljenje Izie, egipatske inaice Venere. Obje smo bo anskoga podrijetla! Povezivanje s Izidom nije bilo sluajno. Kleopatra se od rane mladosti voljela odi jevati kao bo ica Izida, a u ivala je kad bi je nazivali novom Izidom. Apulej, plato novski filozof i autor djela Zlatni magarac, opisao je jednu takvu zgodu, kada j oj je duga, gusta kosa padala niz vrat, a na glavi je nosila bogat vijenac od eg zotinog cvijea. Tik iznad njezinih obrva okrugao je disk blistao poput zrcala ili poput svijetle strane Mjeseca. Disk su podupirale zmije koje su se uzdizale s li jeve i desne strane njezina razdjeljka, a meu njima se nalazilo klasje ita. Njezin a kiena haljina bila je od najfinijeg lana - dijelom blje tavo bijela, dijelom uta p oput afrana, a dijelom plameno crvena. Porub s istkanim uzorkom cvijea i voa ljulja o se na povjetarcu. No, vi e od svega ostalog, Apulejev je pogled privukao njezin o grta od najcrnjeg sjajnog tkanja. Nosila ga je preko tijela, od desnog boka do li jevog ramena, gdje je bio privr en kopom nalik titu, te padao u bezbrojnim naborima sv e do ruba na kojemu su podrhtavale resice58. Ogrta je bio izvezen blistavim zvijez dama - ne samo na porubu, ve posvuda - a u sredini je sjao pun i sjajan mjesec. Drugoga dana, nakon to je proslava pobjede nad Galima privedena kraju, zapoela je rasko na i velianstvena proslava egipatske pobjede. Gradskim je ulicama no en kip bog a Nila, zajedno s maketom faroskog svjetionika, to je Rimljane trebalo podsjetiti na va nost Egipta u svijetu, te portreti pora enog Ahila i eunuha Potina. Slijedila je povorka afrikih ivotinja koje Rimu nisu bile poznate, osobito irafe. Ulicama gr ada u lancima je prolazila i Ar-sinoa (Kleopatrina pakosna sestra), koja je kasn ije pomilovana. Treeg je dana proslavljena Cezarova pobjeda nad Farnakom kod Ponta u Maloj Aziji, a gradom je no ena velika ploa s natpisom Veni, vidi, vici! Cezar je nakon proslave svoje vojnike nagradio velikodu nim darovima te pripremio gozbu s dvadeset tisua le a ljki, a upriliio je i gladijatorske i pomorske borbe. Kad se Cezar vratio zadai upravljanja carstvom i, to je jo va nije, izgradnji novih c esta i graevina u Rimu, Kleopatra je sa sinom u ivala u udobnosti ladanjske kue nad Tiberom, okru ena svojim slu kinjama, eunusima i dvorjanima. Rimljanima se to nije s vialo, a nisu bili osobito odu evljeni ni egipatskim no njama te nainom pona anja njezin e svite. U pismu koje je poslao svom prijatelju Atiku, Ciceron govori o daru koj i mu je Kleopatra obeala darovati za uslugu koju joj je uinio: Prezirem tu kraljicu i jamstvo njezinih obeanja. Ne mogu mirno podnijeti ni drskost njezina boravka u Cezarovoj transteverskoj vili. Ne elim imati posla s tom enom!59 Ne osvrui se na ogovaranja, Kleopatra je mudro izbjegavala svaki dodir s dru tvenim i votom Rima, koji se prostirao s druge strane rijeke. Zbog toga je, zatvorena u C ezarovoj vili, propustila vidjeti neke od najljep ih pojedinosti toga velianstvenog grada: Kapanje vode s akvadukta koji je prolazio preko gradskih vrata, odakle se protezala pra na i prljava Apijeva cesta, potkrovnice pokrivene crijepom, gdje su se golubovi dotjerivali kad bi ki a rominjala po krovovima, uske uliice prepune ku paca i kolica, plonike koji su odzvanjali jekom vojnikih izama, gostioniare koji su hodali uokolo nosei na glavama poslu avnike s toplim jelima, lonie s cvijeem koji su v isjeli s prozorskih daski, trgovine zatvorene kapcima, iznenadne uline tunjave, gr adsku tamu koja je treperila pod plamenom baklji, dok su ulicama prolazila otmje na gospoda i dame, vraajui se kuama s veere uz pratnju slugu i robova60. U usporedbi s Aleksandrijom, Rim je i dalje bio provincija. Cezar je, bolje od i koga, znao da se istinsko blago svijeta nalazi na istoku, kao to su to znali i Pa rti, najvei nepokoreni neprijatelji Rima. Rimljani nisu mogli zaboraviti poraz ko d Kare u Mezopotamiji, 53. godine p. n. e., kada je ubijen veliki vojskovoa Kras, a najvei dio njegove vojske stradao pod ki om strijela hitrih partskih konjanika. Cezar je elio kazniti Parte i uni titi ih jednom zauvijek. Njegovo golemo carstvo k

oje je obuhvaalo Galiju, panjolsku i velik dio Europe, ve je bilo nadma ilo carstvo A leksandra Velikog. A Aleksandar je bio progla en bogom, sinom Jupitera Amona. Otprilike u to doba prestaju zapisi o Kleopatrinu mlaem bratu Ptolemeju XIV. On j e poput sjene u ao u dogaaje koji su potresah svijet, a tako je iznenada i nestao. i dovski povjesniar Jozefus navodi da su ga ubili Kleopatra i Cezar, no ta optu ba ni kada nije dokazana. Djeak je najvjerojatnije umro od iznenadne bolesti. Unato smrti mladoga Ptolemeja, drama Cezarova povratka nastavila se. Bio je 15. d an mjeseca veljae, veliki rimski blagdan, odnosno, godi nja svetkovina Luperkalija. Luperk je u rimskim predajama poistovjeen s bogom prirode Panom. Pan Luperk pred stavljao je povratak proljea, rast biljaka, parenje ivotinja, raanje ljudi. Tom bi prigodom rtvovali kozu i psa, a potom su dva mlada aristokrata iz Luperkova reda izrezali ko e tih ivotinja u trake koje su se nazivale februa (odade potjee rije febr uar). Trei ulicama, trakama su kao bievima udarali svaku enu koja bi im se na la na pu tu, vjerujui da e iste godine ostati trudna. ene koje su eljele zatrudnjeti, silovit o su se borile za udarac februe. Za Luperkahja 44. godine p. n. e., Cezar je sjedio na zlatnom prijestolju u Foru mu, a Marko Antonije bio je zadu en za rezanje februe. Dotrav i u Forum, Antonije je Cezara pozdravio kao samog Luperka, a zatim pojurio prema njemu, popeo se na pod ij i poku ao na Cezarovu glavu staviti krunu. Cezarovi su sljedbenici, smje teni na kljunim mjestima u Forumu, poeli vikati i prekli-njati ga da je prihvati, znajui da e tako postati i kralj i imperator Rima. Nedvojbeno je da su taj in smislili Ceza r i Kleopatra uz Antonijevu pomo, ne bi li vidjeli kako e Rimljani reagirati na za misao da njima vladaju kralj Cezar i kraljica Kleopatra. No, Rimljanima je rije kralj bila mrska. Podsjeala ih je na dugu i te ku bitku koju su njihovi preci pretrpjeli da bi se rije ili etru anskih kraljeva. Unato klicanju nekih sljedbenika, Cezar je osjetio ope raspolo enje Foruma i smjesta vratio krunu Anton iju. Njegov je in popraen pljeskom, ali je Antonije, smatrajui da Cezar tek tobo e od bija njegovu ponudu, ustrajao i ponovno mu uruio krunu. Kad je gomila jo jednom iz razila svoje negodovanje, Cezar se pokorio njezinoj elji i odluno odbio krunu, nak on ega se prolomilo klicanje okupljenih. Skrivajui razoaranje, Cezar je naredio da se kruna postavi na lupiterov kip u Kapitalu, a zatim je naredio da se cijeli do gaaj zabilje i u slu benim spisima: Na dana nji je dan, prema elji naroda, Marko Antonije ponudio Cezaru kraljevsku krunu, no imperator ju je odbio prihvatiti61. Sljedeih je tjedana Cezar zapoeo pripreme za vojni pohod na istok, namjeravajui naj prije utemeljiti granice Carstva u Daciji (dana njoj Maarskoj i Rumunjskoj), a zati m krenuti na jug kroz Armeniju, i napasti Parte. Tijekom toga burnog razdoblja m obilizacije, potra io je savjet u sibilinskim knjigama, ije je proroanstvo nedvosmis leno govorilo da rat protiv Parta ne mo e zavr iti uspjehom ako Rimljane ne predvodi kralj62. Nije sigurno je li Cezar imao svoje prste u tom proroanstvu, no ako je posrijedi bila prijevara, sljedei je dogaaj zbog nje jo porazniji. Petnaesti o ujka, na martovs ke Ide, o sibilinskom se proroanstvu trebalo raspravljati u Senatu, kojemu je tre bao na razmatranje biti ponuen i prijedlog okrunjenja Cezara za kralja. U meuvreme nu se ve tjednima pripremala urota za Cezarovo ubojstvo, a pod pritiskom sibilins kog proroanstva i Cezarova planiranog napada na Partiju, urotnici su bili prisilj eni brzo djelovati. Kad bi se Cezar iz rata s Partima vratio kao pobjednik, ne b i mu bilo mogue uskratiti krunu. Skupina senatora, od kojih je svaki Cezaru zamjerao neki osoban ili politiki post upak, urotila se u namjeri da ga ubije. Voa urote bio je Gaj Kasije, koji je pod Pompejem slu io kao admiral. Kao gorljivi republikanac, nije podnosio diktatore i autokrate. Brut je bio posve drukiji. Njegov je ueni um izna ao moralno opravdanje z a taj in, a vjerojatno je imao jo jedan razlog da se rije i diktatora: na svakom se ulinom uglu aputalo da je Cezar bio u vezi s Brutovom majkom Servilijom i prije i poslije njegova roenja. Kru ile su glasine da je Brut Cezarov sin, iako se on smatrao zakonitim sinom Junija Bruta, rimskoga junaka iz rata protiv Etru ana. Unato tome, Cezar se prema Brutu pona ao kao prema sinu, to je b ilo vrlo znakovito. Posebno je naredio da Brut ne smije biti ozlijeen u bitki kod Farsala, te naredbu ponovio tijekom bijega pre ivjelih pompejskih vojnika. U Sena tu je Brut bio moralistiki cjepidlaka opsjednut naelima etike i pona anja, a svoje j e kolege senatore na tom pitanju napadao tijekom i izvan rasprava. Jednom su zgo

dom njegove primjedbe postale toliko neizdr ive da je Cezar bio prisiljen rei: Ne ra zumijem to taj mladi eli rei, ah, to god bilo posrijedi, on to gorljivo zastupa63. Ostali vodei urotnici bili su braa Kaska, Trebonije (kojemu je Cezar upravo bio po nudio mjesto prokonzula Azije), Tilije Cimber i Serv Galba. Svi su oni dugo bili Cezarovi sljedbenici i pouzdanici, no svaki je imao svoj razlog za sudjelovanje u uroti: velianje stare Republike, osobnu mr nju prema Cezaru ili sebinu elju za sla vom i ugledom. Te ko je shvatiti za to su se odluili na takav in. Cezara su viali svako dnevno, hinili su da dijele njegova mi ljenja, zamisli i planove za carstvo, a gra dili su ak i la na prijateljstva s njim. Budui da je 15. o ujka bio posljednji dan Cezarova boravka u Rimu prije no to s vojs kom krene na Partiju, ali i zbog toga to e to za njega biti prigoda da od Senata z atra i kraljevsku krunu kako bi osigurao pobjedu u skladu s proroanstvom sibilinskih knjiga, urotnici su odluili da e o ujske Ide biti dan njegova ubojstva. Ubojstvo e se dogoditi u Pompejevoj vijenici, u kojoj e zasjedati Senat. Plan je bio savr en. Cez ar e, znajui kako su se senatori zakleli da nee dopustiti da mu se naudi, u vijenicu ui nenaoru an i bez tjelesne stra e. Plutarh je zapisao da su dan prije ubojstva Bruta razdirale strepnje. Nije mogao jesti i ni s kim nije razgovarao. U snu se tako nemirno bacakao da ga je suprug a Porcija naposljetku upitala to ga mui, a on joj je, na rubu suza, otkrio sve poj edinosti urote, znajui da time ne ugro ava samo ivote suuesnika, ve u zloin mije a i vlastitu suprugu. Nekoliko dana prije Ida, Cezara je posjetio stari prorok po imenu Spurina i upoz orio ga da se uva tijekom o ujskih Ida. Zabilje eno je da je 14. o ujka primijeeno kako je mala ptica, nosei u kljunu lovorovu granicu, doletjela u Pompejevu vijenicu bje ei pred drugim pticama koje su je napale i naposljetku usmrtile. Iste noi, dok je Ce zar le ao uz Kalpurniju u svojoj gradskoj kui, sva su se vrata i prozori naglo otvo rili, kao pod naletom sna noga vjetra. U estini naleta, sa zida je uz glasan prasak pao obredni Marsov oklop, koji je bio darovan Cezaru. Kalpurnija je zajecala u snu, a kada ju je Cezar probudio, ispriala mu je da je sanjala kako ga ubijaju i preklinjala ga da ne izlazi iz kue. Ujutro su se njegovi savjetnici slo ili s Kalpurnijom i izriito mu savjetovali da o stane kod kue. Istodobno je Cezar primio poruku sveenika i augura kojom su ga upoz orili da su se rtvovanja toga dana pokazala zloslutnima. Svi su znakovi doista go vorili o nesretnom danu pa su Cezara trebali uvjeriti da se ne pribli ava Senatu. Kako je vrijeme odmicalo, a Cezar se nije pojavljivao, urotnici su se uznemirili . Brut se vjerojatno pitao nije li njegova supruga Porcija otkrila urotu kojoj p rijateljici, koja je mogla obavijestiti vladinog asnika, pa bi Cezar sa svojim le gionarima mogao opkoliti Pompejevu vijenicu i osvetiti se. Urotnici su u strahu o dluili k Cezaru poslati Decima Bruta Albina, koji mu je bio blizak i pouzdan prij atelj i koji je sljedee godine trebao primiti slu bu konzula. Stigav i u Cezarovu gra dsku kuu, Decim gaje na ao vrlo uznemirena. Cezar je oito bio povjerovao svim lo im pr edznacima i proroanstvima te je poslao po Antonija, kanei odgoditi posjet Senatu. Decim je ipak bio uporan i stao ga nagovarati da urno ode u Senat, podsjeajui ga na mnoge poslovne pojedinosti kojima se mora pozabaviti prije no to napusti Rim i k rene u Partiju, ali i da neizostavno mora osobno primiti poast eli li biti progla en kraljem. Time ga je uvjerio pa je Cezar pristao doi u Senat. Decim se zadovoljan vratio u Pompejevu vijenicu i obavijestio urotnike da Cezar s ti e. Urotnici su, kao i Decim, skrivali bode e pod ogrtaima. Dok su ga nosili gradskim ulicama, Cezar je primio jo jedno upozorenje staroga pr oroka Spurine, ali ga je odbacio i uz smijeh rekao: Vidi , martovske su Ide stigle!6 4 Na to je Spurina odgovorio: Jesu, ali nisu pro le. Ne to dalje u istoj ulici, neki s e ovjek probio kroz svjetinu i Cezaru u ruku stavio mali svitak koji je otkrivao sve pojedinosti urote. Cezar se oito nije potrudio ni otvoriti svitak. U Pompejevoj su vijenici sveenici jo jednom prinijeli rtvu, no znamenja su opet bila nepovoljna. Iznenada se meu senatorima pro irila vijest da je Brutova supruga Porc ija mrtva ili na umoru. (Zapravo se kod kue bila onesvijestila zbog napetosti.) T ada je senator Popilije Lenus apnuo Brutu i jednome od Kaska brae: elim vam sreu s va i m naumom, no, savjetujem vam da budete brzi, jer ljudi ve u kaju65. Kad je Cezar napokon u ao u zgradu, senatori su svi do jednoga ustali i zapljeskal i. Senat se upravo spremao prijei na pitanja Cezarova kraljevskog naslova i nadol

azeeg pohoda na Partiju, kad su urotnici, predvoeni Tilijem Cimbarom, opkolili Cez ara kako bi ga izdvojili od ostalih lanova Senata. Cimber je tada od Cezara zatra i o da pozove natrag njegova brata koji je bio u progonstvu. Cezar je to odbio. No , Cimber je ustrajao i polo io ruku na Cezarov ogrta, to je u Rimu bio znak ponizne zamolbe. Prije no to je Cezar uspio uzmaknuti, Cimber je s njegovih ramena strgnu o purpurni ogrta, to je bio znak ostalim urotnicima. Urotnici su se smjesta nagura li oko Cezara, koji je meu njima stajao u jednostavnoj rimskoj togi. Kaska, koji je stajao iza Cezara, prvi je zamahnuo prema njegovu vratu, ali je proma io i ubo ga u rame. Cezar se okrenuo, zgrabio Kasku za ruku i probo je svojom pisaljkom. Kaskin je brat tada ubo Cezara u lea, a Kasije mu je bode zabio u lice. Tada su na valili na njega kao opor divljih pasa udarajui ga bode ima u grudi, bedra i lea. Krvo e dnost i mahnitost toliko su ih ponijele da su se neki od njih ozlijedili. Ma ui na sve strane svojom pisaljkom, Cezar se oajniki borio za ivot pa je jo jednom uhvatio Kaskinu ruku, no, u njegovu tijelu vi e nije bilo snage. Nasloniv i se na kip starog a neprijatelja Pompeja, podignuo je pogled i prvi put ugledao kako mu Brut prila zi s bode om u ruci. Cezarove posljednje rijei, izgovorene na grkom jeziku, bile su upuene B rutu: Zar i ti, sine?66 S tim je rijeima pokrio glavu togom, kliznuo na pod i izdah nuo. Na njegovu su tijelu kasnije izbrojene dvadeset i tri rane, no bilo je toli ko okrvavljeno i razderano da ih je moglo biti i mnogo vi e. Urotnici nisu oekivali da e Rimljani osuditi Cezarovo ubojstvo. Tko e sada, jadikovao je narod, voditi na e legije protiv Parta? Tko e upravljati na im golemim carstvom ko je se prote e od daleke Galije do daleke Azije? Dok je grad kipio od bijesa, Cezarovo je tijelo pet dana le alo u sveanoj odori. Na pokon je odlueno da e pogreb biti 20. o ujka. Predveer se Antonije uputio u Forum i z atekao gomile ljudi kako oplakuju Cezarovu smrt i nariu uz tijelo, vojnike kako ti tovima udaraju o do, ene kako se udaraju u grudi i upaju kosu. Uzev i koplje jednome od vojnika, Antonije ga je zabio u okrvavljen purpurni ogrta koji je le ao pokraj mrtvoga tijela i podignuo ga visoko da ga svi vide, a zatim je, mirno priekav i da osvetniki krici utihnu, iz toge izvukao Cezarovu oporuku, odmotao je i poeo itati: Svakom graaninu Rima ostavljam po 300 sestercija; rimskom narodu ostavljam i svoj a golema imanja te vrtove s druge strane Tibera [gdje je boravila Kleopatra]. Tr i etvrtine preostale imovine ostavljam Oktavijanu, svojemu posvojenom sinu, a etvr tinu e podijeliti moji neaci Lucije Pinarije i Kvint Pedije. Nareujem i da Oktavija n bude moj slu beni nasljednik.67 O Kleopatri i njezinu sinu ni rijei. Pa ipak, ona je meu prvima doznala za njegovu smrt. Nepoznati je senator u vilu poslao glasnika s lo om vije u koja je za Kleopatr u bila bolna kao da su dvadeset i tri udarca bode om nanijela smrtne rane svim nje zinim planovima. Velianstveni plan za julijsko-ptolemejsku dinastiju nikad se nee ostvariti. Jo je gore bilo to to je Kleopatra sada strahovala za vlastiti i ivot svoga sina Cezariona. Antonijev posmrtni govor i itanje Cezarove oporuke izazvali su u narodu takav bij es da su graani poeli buno tra iti osvetu nad urotnicima. Netko se u gomili prisjetio uvredljivoga govora kojega je ovjek po imenu Cina protiv Cezara odr ao nedugo nako n njegova ubojstva, a kad je nekog istoimenog pjesnika njegov prijatelj oslovio imenom, svjetina ga je napala smatrajui ga jednim od urotnika. Tijelo mu je rastr gano i izga eno. Razjarena je gomila zgrabila klupe, stolove i sve raspolo ive drvene predmete te u sred Foruma podignula veliku lomau. Na nju su prostrli purpurne i zlatne prekrivae , a na vrh polo ili Cezarovo tijelo. Na lomau su baene baklje, a plamen se brzo razg o-rio u toploj proljetnoj noi osvjetljujui razjarena lica svjetine te zidove i stu pove obli njih graevina. Cezarovo je spaljeno tijelo nakon nekog vremena propalo u srce plamena, a prije no to je vatra zgasnula, svjetina je uzela u areno ugljevlje i pojurila zapaliti kue urotnika. Cezarova je oporuka zaprepastila Kleopatru. Dvojila je i predomi ljala se hoe li si na proglasiti zakonitim nasljednikom Cezarova prijestolja ili e u strahu pobjei iz zemlje. I tko je bio taj Oktavijan? Cezar u njezinoj nazonosti gotovo i nije gov orio o njemu. Tek je kasnije doznala da je Cezar tijekom panjolskog rata zavolio toga zagonetnog neaka. Iako je mladi bio oslabio zbog te ke bolesti, odluio je pridru i ti se Cezaru u panjolskoj. Cezar se divio njegovoj odanosti. Da bi sustigao rimsk

u vojsku, Oktavijan je pre ivio brodolom i putovanje kroz neprijateljska podruja, a kad je stigao, odva no se borio uz ujaka. Vijest o Cezarovoj smrti i njegovu imen ovanju za nasljednika rimskog prijestolja zatekla ga je na kolovanju u Apoloniji. Kleopatra, meutim, nije namjeravala tako lako odustati, smatrajui da e, uz Antonije vu potporu, njezin sin slu beno biti priznat kao Cezarovo dijete pa e Oktavijan zau vijek biti uklonjen s puta, budui da, prema zakonu, sin ima prednost nad neakom. I Antonije je znao da e izgubiti utjecaj u Rimu ako Oktavijan zasjedne na Cezarovo prijestolje. K tomu, kad bi pru io potporu 130 Kleopatri, svoje bi namjesni tvo zadr ao jo godinama, a mo da bi ak i zauzeo Cezarovo mj esto kao Kleopatrin suprug te se tako pomou posinka uspeo na prijestolje. Zbog toga je Antonije nagovorio Kleopatru da jo neko vrijeme ostane u Rimu. Nedug o zatim, uzeo je rije u Senatu i izjavio da je Cezar priznao maloga Cezariona za svojega zakonitog sina. Tu je tvrdnju smjesta opovrgnuo Opije, koji je bio sklon Oktavi-janu. Dok je Senat raspravljao o tom pitanju, Oktavijan, tada de-vetnaes togodi njak, ve je iz Apolonije bio krenuo u Rim ostvariti svoje pravo. Grad je odm ah stavio u stranu pitanje urotnika i podijelio se u dvije frakcije od kojih je jedna podupirala Oktavijana, a druga Antonijevu tvrdnju. Situacija se toliko zao t rila da je Antonije savjetovao Kleopatri da se sa sinom vrati u Aleksandriju i o ndje prieka da se sukob smiri. Nagovorio ju je i da pripremi vojsku te brodovlje kako bi mu pomogla u moguem sukobu s Oktavijanom. U pismu prijatelju Atiku iz Sinuese, rimski dr avnik i pisac Ciceron osvrnuo se na vijest da je Kleopatra napustila Rim nekoliko dana prije 15. travnja. Dok je sele ukovskom galijom plovila preko Sredozemnog mora, muile su je misli o pro lim dogaaji ma i o nesigurnoj budunosti. Izvjesno je, meutim, bilo da je Kleopatra odluila kako e Cezarova slavna osobnost uskr-snuti u njezinu siniu te da e Antonije odr ati svoju rije i njezin uzvi eni cilj braniti svojim ivotom. Poetkom listopada 43. godine p. n. e., propao je Oktavijanov plan da ubije Antoni ja. Da bi mu se osvetio, Antonije je poeo iriti glasine da je Cezar posvojio Oktav ijana iskljuivo zbog njihova homoseksualnog odnosa, na to je Oktavijan odgovorio o ptu ujui Antonija ne samo za izopaen odnos s Kurionom, mladim sinom imunoga Gaja Skri bonija Kuriona, ve je tvrdio i da je njihov odnos postao toliko ozlogla en da je ml adiev otac zabranio Antoniju da ue u njegovu kuu. Ipak, Oktavijan i Antonije nakratko su se pomiri li, uvelike zahvaljujui Ciceronovim nastojanjima. Unato tome, Antonije je Oktavija nu savjetovao da ne poku ava ostvariti pravo nasljedstva jer je premlad da bi preu zeo odgovornost upravljanja zemljom. Tijekom nesigurnog primirja, njih su dvojica dogovorno postali saveznici u potra zi za Kasijem i Brutom. Oktavijan je nedugo potom obolio pa je odlueno da e Antoni je sam preuzeti potragu za dvojicom urotnika. Takvo je neobino pona anje za Oktavij ana bilo tipino. esto je, ak i javno, bio ismijavan zbog svoje pla ljivosti. ak i nako n panjolskog rata u kojemu se borio uz ujaka, zarobljenici su, u povorci pred voj skovoama pobjednicima, s po tovanjem pozdravljali Antonija, a Oktavijana obasipali najru nijim pogrdama. Antonije je sa svojom jakom vojskom brzo pro ao kroz Grku i stigao do Male Azije. P otkraj ljeta 41. godine p. n. e. utemeljio je privremeni sto er u Tarzu, odakle je u Aleksandriju poslao asnika Delija kako bi pozvao Kleopatru da se sastane s nji m i da zajedno razmotre situaciju. Kleopatra je ve znala kakav je ovjek Antonije. Njegove je vrline i nedostatke osob no upoznala u Rimu, a glas o njemu pronosio se cijelim svijetom. Stanovnici Aleks andrije smatrali su ga sjajnim djeakom sposobnim osvojiti svijet, ali nesposobnim odoljeti bilo kojem obliku zadovoljstva. Mnogi su ga smatrali dobroudnim, utjelov ljenjem Bakha, no, za tisue pora enih bio je Pro diratelj kojega su se stra no bojali. Nedvojbeno je da je bio dojmljiva pojava: visok, skladno graen, mi iav poput gladija tora, s gustom kovravom kosom, bio je olienje Herakla od kojega je tvrdio da potjee njegova loza. elo mu je bilo iroko, nos orlovski, a usta i brada sna ni. Velikom sn agom izazivao je divljenje meu mu karcima, a enama je bio neodoljiv. Ciceron gaje pr ezirao te usporeivao s profesionalnim boksaem sna nih eljusti, monog vrata i irokog str ka. Kako bilo, Antonije je bio ljubazan ovjek koga su njegovi vojnici duboko cijen ili. Njihova se odanost temeljila na plemenitu podrijetlu njegove obitelji, njeg

ovoj rjeitosti, iskrenosti i otvorenosti, lakoi i m komuniciranja sa svima te dobroti koju je iskazivao posjeujui siroma ne i bijedne. N akon bitke obilazio bi atore i tje io ranjene, a pritom bi esto i zaplakao pa bi ran jenici, sa sjajem u oima, uhvatili njegove ruke i nazivali ga svojim carem i svoj im vojskovoom. Bio je na zlu glasu kao pijanica i enskar. Na poetku svoje vojne karijere putovao je Italijom s ljubavnicom, glumicom Citeris, praen cijelim nizom glazbenika, glum aca, glumica, konkubina i vlasnika javnih kua. U ivao je u svim stranama kazali ta u njegovim glumcima, glazbenicima, piscima i redateljima. Zbog rasko nog naina ivota neprestano je bio u dugovima, a kad je Pompejeva kua nakon njegove smrti ponuena na prodaju, Antonije ju je jednostavno preuzeo, uvjeren da Cezar nikad ne bi tra i o novac od svoga najodanijeg sljedbenika. Ali, prevario se. Cezar je odmah zahti jevao isplatu pa je Antonije bio prisiljen platiti. Za njegova boravka u kui mnog a su prvorazredna umjetnika djela uni tena ili darovana prigodom beskrajnih pijanki i banenja tijekom kojih su ak i robovi spavali pod Pompejevim purpurnim pokrivaima . Vrijednost kue pala je toliko daje Antonije ozbiljno razmi ljao o tome da je prod a, no u posljednji se trenutak predomislio strahujui od Cezarove reakcije. U ivao je pripremati smicalice, osobito svojoj supruzi Fulviji, eni koja nije bila roena da bi prela vunu i odr avala domainstvo i koja nije bila zadovoljna time da ob uzdava vlastitog supruga ve je bila spremna upravljati i glavnim zapovjednikom te mu ak zapovijedati. Da bi tako odluna ena bila sretna i zadovoljna, Antonije je pr ipremao djeake psine pa bi je, primjerice, znao zaskoiti iz mranog kutka kue, a potom bi poput djeteta u ivao u njezinu iznenaenju. Ne to prije no to se Cezar vratio iz pan jolske, kru ile su la ne glasine da je pora en i da se neprijatelj pribli ava Rimu. Anto nije je i tu prigodu iskoristio da se na ali sa enom. Preru iv i se u prljavog vojnika, do ao je kui i u ao tako to je sluge uvjerio da donosi urno pismo od Antonija koje mor a predati u Fulvijine ruke. Sluge su ga odveli uznemirenoj Fulviji koja je drhta vom rukom uzela pismo. Fulvija je tajanstvenog vojnika prigu enim glasom upitala j e li se njezinu suprugu dogodilo ne to stra no, no on nije odgovorio. Dok je uzrujano otvarala pismo, Antonije je izn enada strgnuo pohabani ogrta s ramena i povukao je u zagrljaj smijui se i ljubei je u vrat. Katkad bi u ivao lutati gradom preru en u slugu te kucati na vrata i prozore svojih prijatelja kako bi ih upla io. Iako su znali tko je, esto bi ga grdili i udarali. Kao Cezarov nasljednik, Antonije se nakanio obogatiti pa je, na nagovor Fulvije, koja je vjerojatno bila najbezobzirnija ena svoga vremena, uspio naslijediti ne samo sva Cezarova imanja i imovinu ve i njegova osobnog raunovou Faberija, uz iju je pomo krivotvorio isprave te ak nainio nove, navodno pronaene meu Cezarovim spisima. Njegovo je pljakanje postalo toliko oito da je bilo ope poznato kako se sve ono to j e pripadalo golemom Carstvu, mo e kupiti kod Antonija: naslovi, poasti, imanja, pa a k i gradovi. Rimljani se, zaudo, nisu zgra ali nad tim. Dok su prija nji imperatori i diktatori bili strahovito podmiujivi pa su na sve naine nastojali sakriti svoju pokvarenost, srdaan i iskren (zbog ega je bio omiljen u narodu i meu vojnicima) Ant onije nije ni poku avao sakriti svoja zlodjela. No, za razliku od Cezara, koji je takoer nagomilao veliko bogatstvo, Antonije nije bio sposoban upravljati carstvom i odr avati stabilnost Rima. Nije dopu tao da mu i ta kvari zadovoljstva; upravljanje carstvom za njega je bilo sporedno. Jednoga jutra u Rimu, Antonije je, jo mamuran od pijanevanja na vjenanju svoga prij atelja lakrdija a Hipije, primio poziv da odr i va an javni govor. Stojei na nesigurnim nogama, spremao se zapoeti govor kad ga je uhvatila munina pa je besramno povrati o pred gomilom okupljenih. Zbog takvih je ispada postao odbojan otmjenijim slojevima rimskog dru tva. Antonij e je najveim dijelom ivota izigravao lakrdija a, opijao se, tukao, jurio za enama, a svojim pona anjem i govorima iskazivao je sirovost. Povrh svega, osobito ga je pri vlaio sjaj pozornice. Bio je zaljubljen u glumicu Citeris, koja gaje pratila na m nogim slu benim putovanjima u razne krajeve zemlje. Tijekom tih putovanja podizani su golemi atori, a za cijelu su skupinu pripremane rasko ne gozbe. Nakon toga sve bi stanovnike grada zabavljali klaunovi, glazbenici, lakrdija i i lavovi koji su vukli koije. Antonije

se zbog svoje rasipnosti na ao u velikom dugu, no, na gubitku je bilo Carstvo. Riz nica je bila ispra njena kao nikad do tada pa je Ciceron, ne bi li spasio situacij u, odluio kako je pravi trenutak da se u Rim pozove Cezarova zakonitog nasljednik a. U proljee 44. godine p. n. e., Oktavijan je stigao u prijestolnicu, gdje ga je doe kao dobar znamen. Kad se gomila okupila na Forumu da bi ga pozdravila, oko Sunca je u oblacima nastao kolutast otvor, a njegove su zrake padale izravno na Oktav ijanovu glavu. Narod je to shvatio kao bo ansku poruku pa je rimskim ulicama odjek ivalo buno klicanje. No, Rimljani su, duboko u srcu, imali jo jedan razlog za tako srdaan doek: razuzdan i rasipan Antonije narodu nije isplatio novac koji mu je Ce zar oporuno ostavio, a Oktavijan mu je (poslu av i Ciceronov savjet) sveano obeao da e g a dobiti. Uslijedio je sveani prijam tijekom kojega je Antonije silovito izvrijeao Oktavijan a te se ak drznuo osramotiti ga aludirajui da je za Cezarova nasljednika imenovan samo zato to je bio njegov ljubavnik. Oktavijan je tu optu bu primio stoiki. Odnos A ntonija i Oktavijana od samoga je poetka bio napet. Plutarh je primijetio: Antonij e je u mnogim prigodama javno iskazao svoju nesklonost prema tom umi ljenom mladiu koji se nije drznuo polagati pravo samo na Cezarovo nasljedstvo, ve i na ogrta sla vnog imperatora. Nedugo nakon Cezarove smrti, Oktavijan je nekoliko puta poku ao za sjesti na Cezarov zlatni stolac. Prvi put mu je to zabranio puki tribun pa je ods tupio, to su okupljeni doekali pljeskom; drugom je zgodom, tijekom pogrebnih igara u Cezarovu ast, usprkos Antonijevoj izriitoj zabrani, Oktavijan jo jednom poku ao, a njegov je poku aj ponovno popraen pljeskom. Ciceron ga je pouio kako se treba ophoditi s javno u. Daj im igara, kruha i vina, po te di ih ratovanja i pobolj aj njihove ivote. To je sve to ele.68 Posljednjeg dana igara pojavio se jo jedan znamen koji je, uz svjetiosni kolut oko Sunca, za Rimljane bi o potvrda da su bogovi na Oktavijanovoj strani. Na nebu se pojavila zvijezda rep atica koja je progla ena Julijanskom zvijezdom te shvaena kao siguran znak da se Julije Cezar uistinu pridru io svojoj pretkinji V eneri meu besmrtnim bogovima te da pred rimskim narodom blagoslovi svoga posvojen og sina Oktavijana. Iznenadan obrat situacije za Antonija nije slutio na dobro. Usprkos tomu, nakon podu e rasprave i prijetnje graanskog rata, ujesen 41. godine p. n. e. pristao je n a drugo pomirenje. Prije no to su dvojica suparnika, i dalje nepovjerljivi jedan prema drugome, sjeli razgovarati, pretra eni su kako bi se ustanovilo posjeduju U oru je. Naposljetku je odlueno da se stvori trijumvirat koji e initi Antonije, Oktavi jan i Lepid, stari Cezarov prijatelj koji je slu io na visokom dvorskom polo aju nad zornika konju nice. Lepid je trebao biti posrednik izmeu Antonija i Oktavijana te i h sprijeiti da se zavade; njih su trojica trebali zajedno vladati Italijom. Antoniju i Lepidu su dodijeljeni vei dijelovi carstva, dok je Oktavijan dobio samo Af riku, Numidiju i otoke u Sredozemnom moru. Prvi cilj trijumvirata bila je odmazd a za Cezarovo ubojstvo. Pomirenje Antonija i Oktavijana osobito je potreslo Kleopatru. Oktavijan je potp uno istisnuo njezina sina Cezariona koga je pripremala za preuzimanje Cezarova p rijestolja, pa se mogla samo nadati da e Oktavijan poginuti u ratu koji se sprema o protiv urotnika. Kasije i Brut u Grkoj su ve bili okupili brojnu vojsku pa je tr ijumvirat, kojemu je novac za ratovanje bio oajniki potreban, otpoeo s nizom divljak ih ubojstava, najpodlijih i najgnusnijih u tom stoljeu. Stotinu senatora i vi e od dvije tisue imunih ljudi optu eno je za sudioni tvo u uroti, a njihova su imanja i imo vina zaplijenjeni. Oevi su izdavali sinove, a sinovi oeve. pijuni su irom Italije tr a ili osuene rtve i izruivali ih za velike nagrade. Meu njima je bio i Ciceron. Antoni je je bio gnjevan zbog njegovih govora u kojima ga je osuivao zbog sabla njivog pon a anja i neprimjerenog voenja dr avnih poslova. Iako je Ciceronu dugovao tako mnogo, Oktavijan je dopustio da taj moni i utjecajni Rimljanin bude ubijen, pretpostaviv i da mu, kao starac, vi e ne mo e biti od pomoi. Iskazav i iznimnu hrabrost, taj se filozof, govornik i mo da najvei latinski pisac u povijesti, sa smru susreo u bijegu. Njegovi su mu prijatelji organizirali bijeg b rodom iz Italije, no, dok su kola kojima je putovao prolazila kroz gradsko sredi te, Ciceron je podignuo glavu ispod pokrivaa, to je opazio centurion koji je stra ario uz jedna od gradskih vrata.

Brz ubod maem i Ciceron je pao na ulicu. Centurion je tada uhvatio ruku kojom je Ciceron napisao svoje nlipike protiv Antonija i odsjekao je. Glave svih optu enih neprijatelja nosile su se trijumvirima na prepoznavanje, a kad je Antonijeva su pruga Fulvija na hrpi opazila omra enu Ciceronovu glavu, nagnula se i zabola dugu iglu kroz jezik koji se usudio grditi njezina supruga. Budui da je riznica sada bila prepuna novca, trijumviri su poeli okupljati vojsku kojom e uni titi ostatak republikanskih urotnika. Zbog Dolabele, najpodmuklijega meu onima koji su planirali Cezarovo ubojstvo, nisu morali brinuti. Kasije je njega i njegovu vojsku bio porazio u Siriji te ga natjerao na samoubojstvo. Kleopatra je isprva odluila poduprijeti Dolabelu unato tome to je bio jedan od Cezarovih ubo jica. No, etiri egipatske legije koje mu je poslala nisu stigle na vrijeme, pa je tako bila po teena poni enja. Prvoga listopada 42. godine p. n. e. Antonijeva je vojska u dvjema bitkama kod F ilipe u istonoj Makedoniji porazila vojske Kasija i Bruta. Kasije je ubijen u prv oj bitki, a preostale su jedinice pod vodstvom Bruta potpuno uni tene u drugom nap adu. Republikanski cilj vi e nije postojao. Brutu su savjetnici preporuili da pobje gne, no on je to odbio. Pobjei?, viknuo je. Da, pobjei moramo, ali no eni rukama, a ne nogama!69 Na to je uzeo svoj ma i ubio se. I tako je skonao najplemenitiji od svih R imljana. Shakespearove se rijei nekako ne doimaju uvjerljivima. Naposljetku, Brut je bio izdajica. Urotio se u nakani da ubije ovjeka koga se zakleo tititi i branit i, ovjeka koji ga je po tovao i volio, koji mu je spasio ivot u Farsalu i koji je na jvjerojatnije bio njegov otac. Nakon velianstvene pobjede kod Filipa, Antoniju je bilo sueno da zasjedne na Cezar ovo mjesto kao najmoniji vladar zapadnoga svijeta te da, kao takav, jednom zauvij ek potpuno porazi omra ene Parte. Kleopatra je, znajui za te dogaaje, poela ostvariva ti vlastite planove kako bi, sa svojim sinom Cezarionom, zavladala Istonim carstv om. Prije no to je krenuo u Malu Aziju, Antonije je sa svojom vojskom trijumfalno pro a o kroz Grku gdje su ga pozdravljali kao Cezara, Osvajaa, Herakla, Marsa te naslovo m koji mu se najvi e svidio, kao Novog Dioniza. U ivao je u tom ozraju obo avanja i pot puno se prepustio zadovoljstvima koja je pronalazio u vinu, hrani i enama. Tada s u mu bile etrdeset i dvije godine i bio je dvostruko stariji od Oktavijana koji j e, na svoj prepredeni nain, kod kue nenamedjivo stjecao snagu i naklonost naroda. Antonije je u Maloj Aziji neko vrijeme boravio u bogatom gradu Efezu u koji je u a o kao Novi Dioniz, praen mladim enama odjevenim poput bakantica te mladiima preru eni m u satire i faunove. Za razliku od Cezara koji je uvijek unaprijed planirao i b rinuo se da situaciju ostavi stabilnom, Antonije je ivio od trenutka do trenutka, svakodnevno okru en dru tvom koje su inili svirai, plesai, glumci i glumice, ongleri, a krobati i, dakako, prostitutke te kurtizane. U ljeto 41. godine p. n. e. napustio je Efez i stigao u stari grad Tarz, prijest olnicu Kilikije, smje tenu otprilike dvadeset kilometara iznad u a rijeke Kidnavn. I ondje je doekan kao Osvaja i Novi Dioniz. Pompej Veliki odredio je Tarz za prijest olnicu istone provincije, a budui da je taj grad bio administrativno sredi te, uvije k je bio optereen velikim porezima. Antonije je, meutim, tu situaciju doveo do kra jnosti i narodu nametnuo dvostruki porez, na to je jedan od njegovih poreznika pr imijetio: eli li porez ubirati dvaput godi nje, mora se pobrinuti da svaka godina done se dva ljeta i dvije jeseni za etvu. Antonije je sa svojim legijama titio Egipat, a budui da je osobno upoznao Kleopatr u, najprije u Aleksandriji, kamo je stigao kao mladi vojnik, a potom u Rimu, pri je Cezarova ubojstva, poslao je poruku u Aleksandriju, tra ei da se Kleopatra sasta ne s njim u Tarzu. Kleopatra je bila potpuno svjesna Antonijeve neu-mjerenosti i nezasitnog seksualnog teka i, premda je tvrdio da potjee od Herakla, znala je da je, koliko god moan i slavan, zapravo obian puanin, dok je ona u oima svojih egipatskih podanika bila utjelovljen je Izie. Zbog toga nije urila prihvatiti Antonijev poziv, ve ga je odluila pustiti d a eka sve dok sama ne odlui poi u Tarz. U meuvremenu su se veliki umovi njezina dvor a i Museiona posvetili pripremama kako bi njezin dolazak u Tarz bio velianstven d ogaaj. Shakespeare je, nadahnut Plutar-hom, slikovito opisao taj dogaaj: Barka, gdje ona sjeda e, kb sjajno prijestolje na vodi plamtjela je: krma bje e od z lata iskovana; jedra grimizna i tako puna mirisa da su ih lahori milovali od lju

bavi pjani; srebrna bjehu vesla, te po svirci frula uranjahu u vodu, tjerajuje pl juskanjem svojim da ih hitro slijedi i sama zaljubljena u te zaveslaje. A to se t ie njene osobe -Ta svaki opis siroma nim ini: Le ala je pod svojim baldahinom, tkanim od svile a protkanim zlatom, nadma uju i onu sliku Venerinu gdje ma ta samu prirodu n adma uje. S obje joj strane stajahu djeaci Ljupki ipunaki ko nasmije eni Kupidi, S raz nobojnim lepezama to da kom Kao da are njene nje ne obraze Koje rashladit hoe - tako ine Upravo ono to ra injuju.70 Kleopatrina kraljevska laa, praena za titnim i opskrbnim brodovima, doplovila je rij ekom Kidnom i usidrila se u prometnoj luci grada Tarza. Obavije ten o kraljiinu dol asku, Antonije je sjeo na prijestolje kod javnog tribunala na tr nici, pretpostavi v i da e ona sa svojim dvorjanima doi na obalu i izai pred njega. No, prevario se. Zn ajui da se Antonije ponosi naslovom Novog Dio-niza (koji je nosio i njezin otac), Kleopatra se narodu Male Azije nije predstavila kao utjelovljenje Izie, ve kao Venera roena iz valova. Cijeli je grad p o urio u luku vidjeti tu velianstvenu lau. Prizor ih je ostavio bez daha. Egipatska je kraljica le ala pod zlatnim baldahinom odjevena poput Venere, okru ena kupidima i slu kinjama odjevenim poput gracija i nereida. Bio je to pravi prizor pa je gomil a poela buno klicati kada je objavljeno: Afrodita je do la u ivati s Dionizom za dobro Azije! Prizor prelijepe kraljice, njezina velianstvenog broda i silne rasko i, uisti nu je uvjerio stanovnike toga grada u Maloj Aziji da Kleopatra nije smrtnica, ve istinska bo ica. Antonije je za to vrijeme mirno sjedio na svom prijestolju na tr ni ci, okru en stra arima i nekolicinom Rimljana. Ne to kasnije istoga dana, Antonije je Kleopatri poslao glasnika s pozivom na veeru . Ona je pristojno odbila poziv i uzvratila pozivom na veeru na kraljevskoj lai. A ntonije je u to vrijeme jako elio ui u savez s njom. Njegov odnos s Oktavijanom do a o je do prijelomne toke, pa je Antonije zakljuio da e mu savez s egipatskom kraljic om omoguiti prednost koja mu je potrebna da zauvijek uni ti svoga suparnika. U rask o i Aleksandrije, stasiti i po udni Antonije prvi je put upoznao ivot meu kulturnim mu k arcima i enama, a ta mu se nova uloga odmah svidjela. ak je bio i odbacio svoju ri msku no nju i odjenuo atensku no nju pravokutnog oblika te obuo bijele atenske sanda le. Budui daje dobro vladao grkim jezikom, mnogo je vremena provodio u knji nici i M useionu, a posjeivao je i najuenije ljude tog vremena. U Tarzu je znao da Kleopatra treba njega jednako kao to i on treba nju. Njoj je t ada bilo dvadeset i devet godina, a njezina tjelesna ljepota i intelektualne moi bile su na vrhuncu. Kao mlada udovica iji je prvi brak bio kratkoga vijeka, udjela j e za zadovoljavajuim brakom u kojemu nee pronai samo potporu sna nog supruga i strast venog ljubavnika, ve i, to je bilo jo va nije, uspostaviti vrstu vladavinu nad carstvo m kojim bi zajedno upravljali. Pamet i ljepota, razgovorljivost, glas i dr anje koji su oarali Cezara, osvojit e i Antonija kad stigne na kraljevsku lau koja je bila usidrena na gradskoj strani je zera. Slijedili su ga njegovi asnici i najvi i dostojanstvenici Tarza. Nakon slu beno g doeka i prijma, svi su si li u veliku blagovaonicu. Antonije je dobro poznavao brodove, no, to nije bio obian brod. Zidovi lae bili su prekriveni purpurnim tapiserijama izvezen im zlatnim nitima. Brojna velika zrcala odra avala su njihov sjaj preko cijele pro storije, dok se miomiris tamjana blago irio zrakom. Uokolo se nalazilo dvanaest i zvezenih le aljki za blagovanje. Pred svakom je le aljkom bio stol, a na njemu zlatn i pehar i srebrno posue ukra eno dragim kamenjem. Opaziv i tako rasko nu gozbu, Antonij e je izrazio divljenje, no, Kleopatra je, uz lagan pokret svoje aleksandrijske r uke, izrazila duboko aljenje zbog toga to nije bilo vremena da se uini vi e, a zatim je dodala: Ako se vrati sutra naveer, osobno u se pobrinuti da sve bude bolje pripre mljeno71. Okupljeni su tada iza li na gornji dio palube gdje su, iznad njihovih glava, visje le zapaljene svjetiljke. Na obali su tisue promatraa zadivljeno promatrale taj pri zor, uvjerene da njihova Venera blaguje s Dionizijem za dobrobit cijele Azije. K ad je gozba napokon privedena kraju, Kleopatra je Antoniju i gostima darovala sv e to se tom prigodom koristilo: le aljke, zlatne pehare, srebrno posue i tapiserije. Kao to je i obeala, Kleopatra je sljedee veeri za Antonija i ostale uzvanike priprem ila rasko nu gozbu koja je uistinu nadma ila sva njihova oekivanja. Gozba je zapoela j elima od morskih je eva, kamenica, dagnji, morskih kopita, drozdova sa parogama, to

vljene peradi, crno-bijelih morskih ireva, srneih rebara, svinjskih rebara, ljubias tih splavara, svinjskog vimena, ribljih pa teta, patki, kuhanih divljih pataka kr ul ja i zeetine. Slijedila su jela od paunova sa Samosa, lje tarki iz Frigije, dralova s Melosa, kozlia iz Ambrakije, tune iz Halkedona, jesetre s Rodosa, oraha s Tasos a i ireva iz panjolske. Tijekom dugog blagovanja, majstor gozbe mije ao je vino u ve likim peharima, koje su mlade djevojke u kienim odorama toile u a e gostiju to su le ali na le aljkama smje tenim uz tri strane stola. Prije no to su sjeli, svakom je gostu na glavu stavljen vjeni od cvijea. Potom su im kosu i tijela posuli cimetom i slatk im mirisima. Tijekom veere zabavljale su ih plesaice, glazbenici, glumci, akrobati , lakrdija i, patuljci i gladijatori. Antonije je na Kleopatrino gostoprimstvo pristojno odgovorio pozivom na gozbu na jednom od najbogatijih imanja u Tarzu, no, taj je poku aj, iznimno provincijalan u usporedbi s vrhunskom rasko i egipatske kraljice, bio priprosto nespretan. Usprk os tome, Antonije je armantno okrenuo neuspjeh na alu te nije ni poku avao prikriti svoje nedostatke u ulozi domaina, ime je stekao Kleopatrinu naklonost. Plutarh je primijetio: Tada je povjerovao da bi, uz tu enu kao suprugu te uz golemo egipatsko bogatstvo na raspolaganju, napokon mogao poraziti Oktavijana i postati najmoniji vladar svijeta. Tu su zimu Antonije i Kleopatra proveli u Aleksandriji u beskrajnim gozbama, pro slavama, pijankama i ljubovanju. Bilo bi te ko nabrojiti sve Antonijeve ludosti u A leksandriji.72 Doista, Antonije se aleksandrijskim duhom pro eo sna nije od samih sta novnika Aleksandrije, a, uz to to je prihvatio sve grke obiaje te nosio grku tuniku i atenske sandale, utemeljio je ekskluzivan klub nazvan Dru tvo nenadma ivih, kojemu je jedina svrha bila da lanovi, jedni za druge, prireuju najrasko nije gozbe i zaba ve. Antonije i Kleopatra osobito su se ponosili osmi ljanjem toga hedonistikog dru tv a. Kuhinje u kraljevskim palaama na Lokiju bile su spremne za pripremu gozbe u bi lo koje doba dana ili noi. Jednom je zgodom neki posjetitelj vidio kako se na ra nj evima okree osam divljih svinja pa je upitao kakva se to rasko na gozba sprema, na t o mu je kuhar sa smijehom odgovorio: Veeras imamo samo malo dru tvo, no, budui da nik ad ne znamo kada e pozvati po jelo, uvijek ih imamo nekoliko u pripremi kako bi s ve moglo biti zgotovljeno za nekoliko minuta73. Tijekom dugih zimskih dana Kleopatra je marljivo radila s Antonijem pouavajui ga s vim vidovima dvorskog ivota, a osobito politici i spletkama. Gladan znanja, Anton ije je bio odu evljen time to ga ta beskrajno inteligentna kraljica pretvara u posv e novu osobu. Ona je, dakako, za to imala svoje razloge. Bila je spremna upoznat i toga priprostog rimskog vojnika s tajnama otmjenog ivota u Aleksandriji, usmjer avati ga i ak mu laskati, no, zauzvrat je oekivala da e postati njegovom zakonitom kraljicom i suvladaricom golemoga Rimskog Carstva. Sudjelovala je i u njegovim smicalicama, jednom je zgodom Antonije, nakon dugotrajnog neuspje nog pecanja u luci, platio mjesnom roniocu da otpliva pod njegove tapove i na njegov e udice privrsti nekoliko velikih riba. Kleopatra se nije dala lako prevariti. Su tradan je ona drugom roniocu platila da ne to privrsti na Antonijevu udicu, a kad j e on iznenada osjetio teret velike ribe, nestrpljivo ju je izvukao te otkrio da je njegova lovina zapravo usoljena riba iz Crnog mora, glavna hrana aleksandrijs ke sirotinje za te kih zimskih mjeseci. Kad je Antonije otkrio smicalicu, Kleopatr a je prasnula u smijeh. Vojskovoo, zadirkivala ga je, tapove za pecanje ostavi drugim a. Tvoja je lovina u gradovima, provincijama i kraljevstvima.74 U meuvremenu su Antonijeva ena Fulvija i njegov brat Lucije u Italiji neuspje no vod ili bitku s Oktavijanom; na istoku je silovita partska vojska u la u Siriju i pogu bila guvernera kojega je Antonije tek bio postavio. Parti su potom krenuli na Ju deju i osvojili Jeruzalem, prisiljavajui Heroda da potra i utoi te u planinskoj utvrdi Masadi. Antoniju je pripisana krivnja za oba dogaaja. Zanemariv i Italiju, dopusti o je da Oktavijan stvori vrsto upori te za budue pothvate, a Sirija i Judeja, neko ja ke istone provincije carstva, sada su bile izgubljene. Kao ovjek koji se nakon pijanevanja probudio iz sna, Antonije se pribrao i uvidio da mora napustiti ljubavnicu i Aleksandri-ju, no do tada se njegov brat Lucijan ve bio predao Oktavijanu, a Fulvija je bila pobjegla na istok. Nakon tu nog rastanka s Kleopatrom, Antonije je krenuo na put, nakratko posjetiv i T ir, Cipar i Rodos, prije no to je napokon stigao u Atenu, gdje ga je Fulvija nest rpljivo oekivala. Ondje su, pod arkim atenskim suncem, jedno drugo naizmjence grih.

Ona mu je prigovarala to to ju je napustio zbog Kleopatre, a on je njoj prigovar ao neuspjeh bitke u Italiji. Nakon nekoliko dana provedenih u Ateni, Antonije je odluio smjesta krenuti u Italiju te se konano suoit i s Oktavijanom, koji je vrsto uspostavio vlast, budui da nije pridobio samo Itali ju, ve i Galiju te panjolsku. No, tu se uplela sudbina. Iscrpljena i slaba od dugo trajnih napora, Fulvija se te ko razboljela i umrla. Stigav i u Rim, Antonije je, kako je i priliilo njegovu slabom karakteru, svu krivn ju za neuspjeh u Italiji svalio na Fulviju i Oktavijanu ponudio pomirenje. elei iz bjei jo jedan graanski rat i imajui na umu svoju sestru Oktaviju koja je nedavno pos tala udovicom, Oktavijan je Antoniju predlo io da je o eni i tako zapeati njihov dogo vor, prema kojemu je Oktavijan trebao vladati zapadnim, a Antonije istonim dijelo m carstva. I tako je u kasnu jesen 40 godine p. n. e. Antonije stupio u slu beni b rak s mladom Oktavijom, koja je, prema rimskim povjesniarima, ljepotom i intelekt om nadma ivala i samu Kleopatru. Nije potrebno rei da su Rimljani, nestrpljivi da n apokon odlo e oru je i ponu ivjeti u miru nakon to su pretrpjeli dugotrajne graanske rat ove koji su bjesnjeli njihovom zemljom, tom braku odmah dah svoj blagoslov. Kleopatru, koja je dva tjedna prije toga rodila Antonijeve blizance, djeaka i dje vojicu - Aleksandra Heliosa i Kleopatru Selenu (Sunce i Mjesec) - taj je brak pot puno slomio. Bio je to te ak gubitak i za Egipat, koji je oekivao da e se, kao istona provincija, nai u sastavu Rimskoga Carstva. Kleopatru je osobito pogodila injenic a da je Oktavija bila mlada i prelijepa. Planovi koje je pomno pripremala od pos jeta Tarzu pa tijekom cijele zime u Aleksandriji, sada su se inili potpuno uni teni ma. Mogla se samo nadati da e Antonijev razuzdani nain ivota dovesti do razila enja s Oktavijom, a time i do zavade izmeu dvojice rimskih vojskovoa. Toga je bio svjest an i Oktavijan koji se, da bi uvrstio svoj polo aj, o enio Skribonijom, mnogo starijo m enom koja je za sobom ve imala dva mu a. Meutim, ona je takoer bila bliska roakinja S eksta Pompeja, pa je bilo oito da je taj brak za Oktavijana iskljuivo politiki pote z, budui da je Seksto bio posljednji sin Pompeja Velikog. Sljedee godine, dok je flota Seksta Pompeja bila usidrena, a Antonijeva i Oktavijanova vojska okupljene na obali, njih su trojica u Mizenu ko d Napulja postigla dogovor. U slavu toga dogaaja pripremala se velika gozba, a ka da je Antonije upitao gdje bi se trebala odr ati, Seksto Pompej je odgovorio, poka zujui na svoj admiralski brod sa est redova vesala: Ondje, jer to je jedina oevina k oja je Pompeju ostala75. Rekao je to kako bi prekorio Antonija, koji je ivio u kui njegova oca, Pompeja Vel ikog. Tada je Seksto usidrio brod blizu obale i nekom vrstom mosta povezao ga s kopnom Mizena kako bi gosti mogli prijei na palubu. Nakon toga je sve goste srdano doekao, a kad je zabava (praena mnogim grubim alama o Antoniju i Kleopatri) bila n a vrhuncu, gusarski voa Mena, jedan od gostiju, apnuo je Pompeju: to ka e na to da prer e em u ad pa da po-stane gospodar ne samo Sicilije i Sardinije, ve i cijeloga Rimskog Carstva?76 Razmisliv i na trenutak, Pompej je odgovorio: Mena, to si mogao uiniti bez prethodne obavijesti; sada moramo ostaviti stanje kakvo jest. Ne mogu pogaziti svoju rije. Pompej je svojim odgovorom iskazao estitost kakva se rijetko susretala u ta nemir na vremena, iako je bila primjerena sinu tako ugledna oca. A tako je i Antonija spasio od ubojstva. U rujnu 39. godine p. n. e., Oktavija je Antoniju rodila ker kojoj su dali ime An tonija i koja e postati bakom cara Nerona. Nedugo potom, Antonije je otplovio u G rku gdje je opet odsjeo u svojoj kui u Ateni te nastavio ivjeti ivotom kakav je u ivao u Aleksandriji. Ni Oktavija, kao ni Kleopatra, nije mogla sprijeiti njegovu nevj eru, osobito zbog toga to su ga te nje da opona a Herakla esto poticale da se hvali br ojnom djecom koju je napravio. Novi se Dioniz prepu tao tako neobuzdanim banenjima da je znao zaprepastiti i najvee hedoniste Atene. Nedvojbeno je da su dobre vijes ti s istoka znatno potaknule njegovu raskala e-nost. Pobunjeniki voa Bes porazio je Parte u dvije va ne bitke, a meu brojnim pogmulima bili su i kraljev sin te najspos obniji partski vojskovoa. Savez sklopljen u Mizenu ve se poeo raspadati. Pompejevo je brodovlje nastavilo pr ijeiti opskrbu, onemoguujui plovidbu brodovima s itom koje je bilo presudno za rimsk o gospodarstvo, a da bi to nadoknadio, Oktavijan je, siguran da e se naposljetku morati obraunati

s Pompejem, pokrenuo opse nu izgradnju vlastitih brodova. Budui da je njegov odnos s Pompejem bio na rubu zavade, Skribonija mu vi e nije bila od koristi; brak je ra zrije en, a Oktavijan se vezao za Liviju Druzilu, koja je bila izravan potomak sta re kue Klaudijevih. Iako joj je bilo samo devetnaest godina, ve je bila udana i po drugi put trudna sa svojim mu em Tiberijem Klaudijem Neronom. Oktavijana to nije omelo. Kao rimski trijumvir, naredio je da Livijin brak s Tiberijem bude smjesta razrije en, a zatim poni tio svoj brak sa Skribonijom, istoga dana kad mu je rodila ker. U sijenju 38. godine p. n. e. o enio se Livijom, a ona je tri mjeseca poslije rodila sina koga je Oktavijan poslao njezinu biv em suprugu. Cinini su Rimljani tad a poeli pjevati pjesme i stihove kojima su estitali Oktavijanu i Liviji na njihovu zaudnom uspjehu, odnosno, djetetu roenom nakon tri mjeseca trudnoe. Neprijeporno je da je Antonije, koji je zraio armom i ivotnom snagom, bio mnogo omi ljeniji od suhonjavog i bole ljivog Oktavijana. tovi e, Oktavijan je bio udljiv ovjek, mrzovoljan, hladnokrvno okrutan i podmuklo zao. Dao je muiti i pogubiti toliko mn ogo ljudi da su ga zbog toga zvali Krvnik. Bio je ukoen, a u javnosti uvijek suzd r an, no u privatnom se ivotu upu tao u raskala eno banenje, kockao i tra io dru tvo sirovi ljudi. Za njegove vladavine veini je rimskog naroda bio mrzak i sam pogled na nj ega. Kao potpuna suprotnost Antoniju, Oktavijan je vanj tinom bio neugledan. Bio je niz ak i nije osobito mario za svoj izgled. Njegova koziava put bila je blijeda i nez drava, a zubi poprilino istrunuli. Nikada nije bio dotjeran i ist, a bio je i pozn at po tome da ne podnosi kupanje. Ljeti je uvijek nosio e ir iroka oboda da bi glavu za titio od sunca, a zimi je nosio debelu togu, najmanje etiri tunike, ko ulju i rla nelski pojas dok su mu noge bile omotane metrima tople tkanine. Unato tim opsesiv nim mjerama predostro nosti, neprestano je bolovao od prehlada pa je uvijek kihao i ka ljao. Oktavijan je bio potpuna suprotnost Novom Dionizu koji je svoje sna no tijelo podv rgavao beskonanom opijanju i seksual14fi noj raskala enosti. Antonije je svjesno dopustio Kleopatri da potpuno ovlada njime i da od njega naini svoju tvorevinu. Pod njezinim je utjecajem postao stranac po put nje, odbaciv i rimsku odjeu i prihvativ i nain odijevanja koji nije bio u skladu s obiajima njegove zemlje. Nad njegovim se pona anjem, vi e od svih ostalih, zgra ao Okt avijan. Neka ga vi e nitko ne smatra graaninom Rima77, objavio je, ve Egipaninom. Vi e neemo zvati Antonijem, ve Serapisom. Odbacio je sve asne naslove svoje domovine i p ostao svira cimbala iz Kanopa. Takvim javnim osudama Oktavijan je elio svoga rimskog suparnika svesti na igraku z a ene. Naposljetku, nije mogue da onaj tko si dopu ta kraljevski rasko an ivot i veinu v remena provodi sa enama, misli ili postupa kao mu karac. No, umjesto da na kode Anton iju, te su ga zlobne glasine i optu be uinile jo omiljenijim u narodu. Zahvaljujui to me i spretno ostvarenoj pobjedi nad Partima, prvoj u rimskoj povijesti, dosegao je vrhunac popularnosti. U proljee 38. godine p. n. e., Oktavijanova se neiskusna i nedovoljno obuena flota sukobila s Pompejem i temeljito je pora ena. Oktavijana to nije obeshrabrilo i pr emda je pripremao drugi napad na Pompeja, znao je da je Antonije njegov istinski neprijatelj. Pripremajui se za napad, Oktavijan je pridobio sjajnog vojnog strat ega Agripu te najimunije i najutjecajnije ljude Rima, meu kojima su bili pjesnici Vergilije i Horacije. Antonije je, s druge strane, imao samo svoje konkubine, ong lere, zabavljae - i Kleopatru. U sijenju je mandat trijumvirata produ en na jo pet godina. An-tonijeva supruga Okta vija bila je presudno va na za sklapanje saveza izmeu te trojice suparnika jer, kol iko god bila oajna zbog opepoznate raskala enosti svojega mu a, bila je spremna sprijei ti svaki sukob izmeu Antonija i svoga brata. Oktavijan je, osramoen prvim porazom od Seksta Pompeja, odmah poeo graditi jo veu pomorsku silu, no, d a bi mu to po lo za rukom, morao je pristati na nepovoljan dogovor s Antonijem, pr ema kojemu mu je morao ustupiti 20.000 legionara za njegov drugi i mnogo opse niji pohod na Partiju, a zauzvrat bi od Antonija dobio 130 brodova. Za razliku od pr vog poraznog susreta s Neptunovim sinom (kako se Pompej oholo nazivao), Oktavijan je odluio da njihova druga bitka nee propasti zbog nedovoljne pripremljenosti pa j e cijelu godinu s Agripom marljivo radio na gradnji brodova i obuavanju posada za

konano sueljavanje s Pompejem. Agripine sposobnosti nisu bile ograniene na vojna pitanja. Iskazivao je i velike sposobnosti rukovoenja te planiranja. Znao je daje za pobjedu nad Pompejem prvi u vjet dobra luka, za tiena od oluja i od neprijatelja. Blizu obale istono od Mizena, na sjevernom dijelu Napuljskog zaljeva, dva su jezera, Lukrinsko i Avern-sko, meu sobno i s morem bila povezana kanalima. Ondje je, u potpunoj sigurnosti, sastavl jena nova flota. Osloboeni su robovi cijelu godinu pouavani veslanju te rukovanju novom napravom (koju je Agripa osobno izumio) pomou koje su vi ekrake kuke izbaciva ne katapultima kako bi se olak alo spajanje i ulazak na neprijateljske brodove. U vrijeme Oktavijanovih priprema za pomorsku bitku, Antonije je ve putovao prema istoku. Njegova ga je supruga Oktavija pratila sve do otoka Krfa, no ondje ju je Antonije poslao natrag, opravdavajui to njezinom novom trudnoom i injenicom da bi pomorsko putovanje moglo biti opasno za njezino zdravlje. Kad je Oktavijan uo za to, razbjesnio se. Smatrao je da mu Antonije tim inom govori: Vraam ti tvoju sestr u. Ne elim ni nju ni njezinu djecu. Stigav i u Antiohiju, Antonije je pozvao Kleopatru da se ondje sastane s njim. Njeg ova strast prema Kleopatri, zapisao je Plu-tarh, koju su svi (pa i Kleopatra) smat rali ugaslom, ponovno se raspirila pa je naposljetku, kao uporna, buntovna i neo buzdana du a o kojoj govori Platon, odbacio sve razborite savjete i poslao Fonteja Kapitona da je dovede u Siriju. Zimu 37. godine p. n. e., Antonije i Kleopatra proveli su u Anti148 ohiji. Bio je to kraljevski grad, odmah za Rimom i Aleksandrijom, a kao sirijska prijestolnica u svojim je kuama, graevinama i spomenicima uvala mnoga prvorazredna djela mozaike umjetnosti. Da bi stigla u grad koji je bio prilino daleko od obale , Kleopatra je sa svojim galijama najprije morala uploviti u nemirno more luke u Aleksandreti. Dok je koijom prolazila irokim gradskim trgom, primijetila je brojn e obeliske sa svake strane glavne ulice. Na rubovima predgraa Aleksandrete nai li s u na golem planinski lanac koji su trebali prijei da bi stigli u Antiohiju. U pod no ju planine Silpij ekali su ih brani s mazgama. Kleopatra je s pratnjom posjednuta na mazge i povorka je krenula prema srcu planina, predvoena branima koji su jahal i svoje mr ave konje, dok su njezini vojnici uvali zaelje od moguega napada pljaka a i r azbojnika. Aleksandreta je iza njihovih lea ve bila nestala s vidika. Put preko os unane visoravni bio je prekriven debelim slojem leda. Putovanje je postalo opasno za ivotinje, pa su ih brani oprezno vodili pokraj dubokih klanaca u kojima je led blistao poput golemih zrcala. Za sat vremena stigli su do malog planinskog sela koje se poput orlova gnijezda smjestilo na vrhu strme litice. Glinene kolibe st isnule su se uz uske terase rasporeene u simetrine stube radi za tite od vjetrova ko ji su ih ibali odozgo. Bilo je nepodno ljivo hladno. Brani su eljeli zastati, odmorit i se i zapaliti vatru, no, vojnici su im naredili da nastave put sve dok ne svla daju barem jo jedan obronak, pa su tako napokon stigli do vrha. Duboko ispod njih le ao je suncem izbijeljeni grad Antiohija. Prizor je bio upravo onakav kakvim ga je Kleopatra zami ljala - prostrana i iroka r avnica pru ala se uz tamne obale nabujala jezera, srebrnasta rijeka Oront vijugala je prema Maloj Aziji pod pozornim okom planine Kasija, jata bijelih ptica kru ila su nad krovovima prekrivenim crvenim crijepom, tanki repovi dima uzdizali su se iz tisua pei - a posvuda uokolo nadvijale su se planine. Nije mogla shvatiti za to su Rimljani, sve do Cezara, izra avali beskrajan prijezir prema Antiohiji. Bio je to uistinu sjajan grad, savr eno smje ten u podno ju golemih planina koje su titile plo dne doline, ume i slatkovodne potoke. Ondje su Antonije i Kleopatra proveli ostatak zime. U ivali su u beskrajnim gozbam a, kazali tu, kupkama i vodili ljubav; u proljee 36. godine p. n. e., Antonije je s Kleopatrom i svojim legijama krenuo u konanu bitku s Partima. Kleopatra se nadal a da e uz njega ostati tijekom cijelog pohoda, no stigla je tek do armenskog pogr aninog grada Zeugme gdje je shvatila da je trudna. Na Antonijev zahtjev, nevoljko je krenula u Aleksandriju polaganim i zamornim putem kroz Damask, preko Galilej skog jezera te rijekom Jordan do Jerihona, gdje se sastala s Herodom. idovski pov jesniar Jozefus, koji je pisao cijelo stoljee nakon toga kao pristrani tienik cara V espazijana, tvrdi da je ona poku ala zavesti Heroda, to je malo vjerojatno budui da je Kleopatra prezirala Heroda, a on je isto osjeao prema njoj, osobito nakon to jo

j je Antonije dodijelio najbolje dijelove Herodova teritorija: balzamove ume Jeri hona. Herodu ona i nije mogla biti osobito primamljiva dok je nosila Antonijevo dijete. Jednako je neuvjerljiva Jozefusova tvrdnja da je Herod planirao ubiti Kl eopatru, od ega su ga odgovorili njegovi savjetnici koji su ga preklinjali da ne uini ni ta nepromi ljeno, jer mu Antonije to ne bi oprostio. Povjesniar Apijan zabilje io je da je Kleopatra zapravo pristala Herodu iznajmiti t aj dio Judeje, koji joj je Antonije darovao, za dvije stotine talenata godi nje. H erod je time bio zadovoljan pa je Kleopatru i njezinu povorku otpratio sve do po graninog grada Peluzija, odakle se sigurno vratila u Aleksandriju, smjestila u kr aljevskoj palai i ekala roenje djeteta, sina koji e dobiti ime Ptolemej Filadelf. Neprijatelji Partije uvijek su tu zemlju napadah sa zapada, iz pustinje, no, Ant onije je odluio neoekivano napasti sa sjevera. Pohod je zahtijevao mnogo planiranj a i organizacije, sposobnosti koje su Antoniju nedostajale. Drugi veliki problem bila je potreba za tajnovito u i skrivanje vojske od 60.000 legionara, 10.000 konj anika te 30.000 vojnika iz istonih provincija. Za tom golemom vojskom i la je duga povorka oru ja za juri i bojnih strojeva, meu kojima i ovan za probijanje bedema dug 24 metra. Nedugo potom, Antonije je Kleopatri u Aleksandriju poeo slati glasnike preklinjui je da mu priskoi u pomo i donese novac kako bi isplatio svoje nezadovoljne vojnike. Kleopatrine su se nade u trenutku raspli nule. Oekivala je da e joj se Antonije svakog trenutka vratiti kao pobjednik iz bi tke s Partima te da je kroz Perziju otvorio put prema Indiji i istoku. Rimljani bi ga tada prihvatili kao svojeg junaka i pobjednika, a omra eni bi Oktavijan pao u zaborav. Iz Zeugme je Antonije krenuo prema Erzeroumskoj visoravni i obi ao svoju golemu vo jsku kojoj je brojnost porasla pristupanjem 13.000 konjanika i pje aka armenskog k ralja Artavazda i jake vojske pontskog kralja Polemona. Te ko oru je i raspolo iva voj ska krenuli su iz Armenije i Ponta, preko ravnice Araks prema Mediji, dok je Ant onijeva vojska krenula u Mediju izravnijim putem preko sjeverne Asirije. Vijest o pribli avanju takve sile nije uznemirila samo Parte; strah je zavladao i u sjevernoj Indiji, a strepnja se pro irila cijelom Azijom. Posvuda se smatralo da e Antonije trijumfalno proi kroz Perziju i, poput Aleksandra Velikog, naoru an doi u Indiju, gdje e ga s novcem i namirnicama doekati Kleopatrini brodovi, pristigli p omorskim trgovakim putem iz Egipta. Potkraj kolovoza Antonije je stigao u grad Praspu, prijestolnicu Medije Atropate ne, gdje je priekao svoje oru je za juri , bojne strojeve i pratee vojnike. Jedva da s e smjestio u Praspi, kad je primio vijest daje njegova druga vojska napadnuta i pora ena, da je sve njegovo oru je zaplijenjeno, da je armenski kralj s ostatkom voj ske pobjegao u svoju zemlju, a pontski kralj zarobljen. Usprkos tome, neustra ivi je Antonije odluio napasti Praspu, no, prije no to je krenuo u napad, u Praspu je stigla partska vojska, ohrabrena pobjedom nad armenskim i pontskim kraljem kod K are, te zapoela izazivati Antonijevu vojsku bez izravnog napada. Ta se taktika od ugovlaenja pokazala pogubnom. Antonije je bio suoen s moguno u ratovanja u vrijeme kad a e planinski prolazi Partije biti prekriveni snijegom. Njegova je vojska ve bila obeshrabrena i oajna, a njihove su naknade brzo nestajale. Oajan je Antonije poslao poruku partskom kralju zahtijevajui da mu vrati sve rimsk e zarobljenike, zajedno s orlovima (simbolima rimske vojske i juna tva) zarobljene u bitki kod Kare. Zauzvrat je obeao obustaviti opsadu i napustiti Partiju. Kralj je, odbiv i ponuene uvjete, odgovorio da pristaje jedino pustiti ga da se neo metano povue iz Partije, to je Antonije, nemajui drugog izbora, morao prihvatiti. N euspjeh poku aja vraanja zarobljenika znaio je veliki gubitak, a gubitak orlova bila je veliko poni enje jer da ih je uspio vratiti u Rim, cijeli bi pohod bio opravda n u oima javnosti. Parti nisu odr ali rije. Kad su iscrpljeni i izgladnjeli legionari pre li snijegom po krivenu planinu, nemilosrdno su ih napala silovita partska plemena koja su ih na svakom prolazu doekivala u zasjedi te ih ak slijedila na zaelju kako bi zarobila z aostale vojnike. Zbog velike hladnoe, nedostatka hrane i krajnje iscrpljenosti vo jske, broj zaostalih sve se vi e poveavao; uz tisue vojnika koji su na taj nain zarob ljeni ili ubijeni u svakodnevnim bitkama, mnogo ih je umrlo od hladnoe i izgladnj elosti. U jednom je razdoblju nesta ica bila tolika da je hljeb kruha vrijedio jed

nako koliko i ista te ina srebra. Rimski povjesniar Dio Kasije zapisao je kako je u to doba mnogo ljudi pojelo neki korijen koji se doimao jestivim, te poludjelo i umrlo. Onaj tko je jeo od toga korijena nije se sjeao niega na ovom svijetu, a bav io se samo pomicanjem velikog kamenja s jednog mjesta na drugo, to je inio gorljiv o i marljivo; tako su se u cijelom taboru mogli vidjeti samo ljudi koji su iz tl a iskopavali kamenje te ga prenosili s jednog mjesta na drugo, a na kraju bi pov raali i izdahnuli.78 Tijekom toga dugog i strahovito te kog puta, Antonije je iskazivao zaudnu hrabrost i izdr ljivost. Ne samo da je svaku te kou dijelio sa svojim ljudima, ve bi naveer, kad bi tabor prekrio mrkli mrak, odlazio od atora do atora, razgovarao s legionarima i poticao ih ohrabrujuim rijeima. ak ni najvei vojskovoe nisu meu svojim ljudima uspje li izazvati po tovanje koje su njegovi vojnici osjeali prema njemu kao svom voi, tak vu poslu nost i spremnost na sve te toliku odanost daje svatko - dobar ili lo , asnik ili obian vojnik - radije birao slavu i Antonijevu naklonost nego ivot i sigurnos t. Tomu je bilo mnogo razloga: Antonijevo plemenito podrijedo, njegova rjeitost, jednostavno pona anje, velikodu nost, nain ophoenja s vojnicima zbog kojega su mu i ra njeni i bolesni arko eljeli slu iti jednako kao i zdravi i jaki. Jednom su zgodom, za te kog putovanja prema Armeniji, oformili poznati testudo (ko rnjau) branei se od Parta koji su se u napad sjurili niz strm obronak. titono e su ok ru ili lak e naoru ane jedinice, a prvi je red kleknuo na jedno koljeno i dr ao tit pred sobom. Drugi je red dr ao titove iznad glava vojnika u prvom redu, jednako kao i tr ei. Ta je taktika bila vrlo dojmljiva, inila se poput krova na kui. Bila je osobito djelotvorna protiv strijela koje su, ne nanosei tetu, klizile s rimskih titova. Vidjev i da su Rimljani kleknuli na jedno koljeno, Parti su pomislili da su iscrpl jeni pa su zanemarili lukove i pribli ili se kopljima, a tada su Rimljani iznenada poskoili uz bojni pokli, uni tili neprijateljsku prethodnicu kopljima, a ostale nat jerali u bijeg. Nakon dvadeset i sedam dana hladnoe i gladi, tijekom kojih je Parte odbila ni man je ni vi e nego osamnaest puta, Antonijeva je vojska pre la rijeku Araks i u la u Arme niju. Antonije je obi ao svoje vojnike i uvidio da je izgubio mnogo legionara i ko njanika kojih je veina umrla od gladi ili bolesti, to ga je te ko pogodilo. Iako su Parte ostavili za sobom, Rimljani su se morali suoiti s te kom zimom i dugim putova njem kroz Armeniju do Sirije, to je donosilo nove te koe. Do trenutka kad su stigli na obalu, izgubili su jo osam tisua ljudi. Po ii su u zimski tabor u malom selu zvanom Bijelo Selo sjeverno od Sidona, gdje j e Antonije nestrpljivo i ekivao Kleopatrin dolazak. Zahvaljujui svojoj snazi i hrabr osti, uspio je odr ati borbenost svojih vojnika i zadr ati ih na okupu tijekom cijel og povlaenja iz Partije, no sada je bio toliko postien zbog svoga neuspjeha, tolik o nesretan pri pomisli na Kleopatrine prijekore zbog poraza, da je u oaju la nu utj ehu tra io u vinu i svakodnevno se opijao sve dok ne bi izgubio svijest. No, ak i t ada, usred opijanja, skoio bi od stola i odjurio na obalu pogledom pretra iti obzor je ne bi li opazio njezina jedra. Kad je Kleopatrina flota napokon opa ena s obale Bijelog Grada, Antonije i njegovi ljudi bili su u oajnom stanju, oronuli i zapu teni, odjeveni u dronjke. Dok je Antonije od Parta do ivio te ak poraz, Oktavijan je, uz pomo vojnog genija Agr ipe, upravo bio ostvario velianstvenu pobjedu u pomorskoj bitki protiv Seksta Pom peja. Bitka se odigrala u blizini Mile, uz obalu Sicilije. Suprotstavljene su fl ote bile brojano jednake, po tri stotine brodova na svakoj strani. Agripini su te k i brodovi osvajali Pompejeve jednog za drugim, a u bliskoj borbi koja je uslijed ila, Pompejeva je vojska pretrpjela te ke gubitke. Mnogi su mornari poku ali pobjei, ali ih je voda odnijela na nesigurnu vapnenaku obalu gdje su zarobljeni. Samo je sedamnaest brodova uspjelo pobjei, a kad su za li za Mesinski tjesnac, Pompej je ve bio napustio svoju vojsku, ukrcao se na jednu od galija i krenuo prema Aleksandr iji da bi se udru io s Antonijem. Jedinice koje je Pompej ostavio za sobom, predale su se Okta-vijanu koji sada ni je upravljao samo Italijom i zapadom, ve i Sicilijom te Sardinijom. Tijekom te kih tjedana u Aleksandriji, Kleopatra je davala sve od sebe kako bi o ivjela Antonijev duh i vratila mu nadu da e postati vladarom Rimskoga Carstva. Neprestano je poku a vala o ivjeti njegov klonuli duh podsjeajui ga da na svojoj strani ima nju, svoju dj ecu, Aleksandriju i mo da sve bogatstvo Istoka. Ostala je u njegovoj blizini dok j

e ponovno okupljao i naoru avao svoje legije, ponudila mu jaku egipatsku flotu i u vjerila ga da e se s vremenom vratiti u Partiju i ostvariti pobjedu koja mu je du go izmicala. Nakon kratkog boravka na otoku Mitileni, Sekst Pompej nastavio je put u Aleksand riju, nadajui se da e udru iti snage s Antonijem, no u meuvremenu je Antonije, doznav i da je Pompej potajno u dosluhu s Partima, odluio zarobiti ga i pogubiti. Naredbu je proveo Marko Titije, neak sirijskog guvernera, koji je Pompeja uhvatio u Frig iji, na obali Male Azije, te ga nedugo potom pogubio u Miletu. Taj in nije nai ao na odobravanje rimskog naroda koji je po tovao sina velikog Pompej a; Oktavijan ga je, meutim, doekao na posve drugi nain. Budui da je Antonije pogubio njegova najveeg neprijatelja, Oktavijan je u znak zahvalnosti naredio da se Anto nijevi kipovi podignu na Forumu. Povrh toga, Antoniju je dopustio i jednako prav o da u Hramu sloge sa svojom suprugom i obitelji prireuje gozbe, to se mo da doimalo kao neva na poast, no Oktavijan je prito m zapravo mislio na svoju sestru Okta-viju te je Antoniju, u osnovi, poruio: Ovdj e ti je mjesto, u Rimu, uz suprugu i obitelj -ne u Egiptu! Antonije, meutim, nije ni najmanje elio napustiti Kleopatru i Istok. Odluio je, vr e no ikada, da e te ak poraz izbrisati iz sjeanja i Partima uzvratiti udarac. Njegov je opsesivan poriv dodatno ojaao kad je u Aleksandriju iznenada stigao pontski kralj , kojega su Parti zarobili pri napadu na povorku oru ja, i kojega je medijski kral j cijelu zimu dr ao u zarobljeni tvu. Dugotrajan savez izmeu Medijaca i Parta napokon se raspao, pa je medijski kralj preko pontskoga kralja obavijestio Antonija da bi trebali sklopiti novi savez protiv zajednikog neprijatelja, Parta. Antonije je bio presretan, ali ne i Kleopatra. Za to je imala dva razloga: strahovala je da bi Antonije mogao pretrpjeti jo jedan poni avajui poraz, mo da konaan i najte i; a osim toga, eljela je da ostane s njom u Aleksandriji jer je upravo bila doznala da je lukavi politiar Oktavijan poslao svoju sestru u Atenu, gdje se trebala pridru iti A ntoniju. Za razliku od Cezara koji je rijetko dopu tao da njegove emocije zasmetaju politic i, Antonije je bio laka rtva Kleopatrine privlanosti. Ona je poela hiniti da umire od ljubavi prema njemu - dr ei dijetu da bi bila vitkija, gledajui ga irom otvorenih oiju punih ljubavi kad god bi se na ao u njezinoj blizini, a kad bi je napustio, kl onula bi ili se onesvijestila. esto se silno trudila da je vidi u suzama, koje bi brzo obrisala im bi ostala sama. Njezini prijatelji i dvorjani takoer su odigrali svoju ulogu istiui da se Oktavija za Antonija udala zbog politikih ciljeva svoga brata, dok je Kleopatra zbog ljuba vi odluila biti njegovom ljubavnicom. U svakom sluaju, Antonije je pohod na Parte odluio odgoditi do sljedeeg proljea. Vlastito ga je gorko iskustvo pouilo da jesen n ije vrijeme boravak na velikoj hladnoi i u dubokom snijegu planina Partije. Zakljuiv i da nema razloga ostati u Ateni, Oktavija se vratila u Rim i odmah sprijei la sve poku aje svoga brata da se okoristi time. Usprotivila se Oktavijanovu nareen ju i odbila je napustiti suprugovu kuu, a ak ga je i preklinjala da se ne osvre na Anto-nijevo pona anje prema njoj, tvrdei da bi bilo sramotno da dva svjetska vladara radi ene otponu graanski r at. Svoje je rijei potkrijepila djelima te nastavila ivjeti u svom domu ba kao da j e suprug s njom, skrbei ne samo za vlastitu djecu, ve i za djecu koju je Antoniju rodila Fulvija. Uz to je primala i sve prijatelje koje je Antonije poslao u prij estolnicu te im pomagala da ih primi i njezin brat. Nije, meutim, bila svjesna da svojim pona anjem nehotice nanosi tetu Antoniju, koji je meu Rimljanima bio sve omr a eniji,jer je grije io prema tako dobroj eni. Na povr ini se doimalo kao da je Kleopatra pobijedila, no, istinski je pobjednik b io Oktavijan. On je ve drugi put nadmudrio svoga suparnika i sada je bio u vrlo j akom polo aju. Antonije na to nije obraao pozornost. Napustiv i planove za napad na P arte, vratio se u Aleksandriju, a rimska su ogovarala likovala: Je li to ovjek koj i je tvrdio da potjee od Herakla? Je li to bog rata, taj jad od ovjeka koga je sme k ala i zarobila ena? Rimljani su Antonija i Kleopatru podrugljivo poistovjeivah s legendarnim Heraklom i Omfalom, lidijskom kraljicom koja je junaka tri godine dr ala u zarobljeni tvu tj erajui ga da u njezinoj palai obavlja enske poslove. Propercije, rimski pjesnik iz prvoga stoljea p. n. e., napisao je elegiju o toj temi, a a e iskopane kasnije u Ita

liji, prikazivale su tu legendu: Herakla, odjevena u grku ensku haljinu, kako se v ozi na kolima koja vuku kentauri, a slu kinje mu nad glavom dr e suncobran. Jedna sl u kinja ma e lepezom, dok mu druge pru aju tradicionalne simbole kuanice: vreteno i klu pko vune. Da bi poruka bila jo jasnija, Omfala upravlja kolima, ogrnuta lavljom k o om i sa ljemom na glavi. U lijevoj ruci dr i Heraklovu toljagu, a desnom je posegnu la prema junakovu velikom peharu za vino. Okrutne rimske ale duboko su pogodile Antonija pa je iznova utonuo u te ku depresij u iz koje ga je Kleopatra bila ve izvukla. Zavr ne mjesece 35. godine p. n. e. prov eli su mirno u Aleksandriji u ivajui u kazali tu, veerama i kockanju. Za razliku od sv oje prve zime u Aleksandriji, Antonije se ovaj put nije prepu tao opijanju i banenj u. U proljee je napokon krenuo u pohod i premda je bio objavio da mu je cilj Partija , zapravo se bio odluio za mnogo lak i cilj: kraljevstvo Armenije. Stoga je svoju v ojsku poveo u Armeniju i zarobio kralja Artavazda. Njegova je vojska opljakala, u ni tila i oskvrnula stare hramove, otopila zlatne i srebrne kipove bogova te poisti la kraljevsku riznicu. Ta pobjeda nije bila osobito vrijedna, no Antoniju je u t om trenutku oajniki bio potreban uspjeh koji e ga ohrabriti. U meuvremenu su Rimljani oekivali da se vrati u prijestolnicu i osvajanje Armenije proslavi na uobiajeno rasko an nain: otvorenim gozbama, pukim zabavama, igrama i pre dstavama. Oktavija je takoer i ekivala njegov povratak, nadajui se da e napokon zauvij ek odbaciti Kleopatru te nastaviti ivjeti s njom i djecom. No Antonije se nije namjeravao vratiti u Rim. Te je jeseni odluio da svoju pobjed u nee proslaviti u Rimu, nego u Aleksandriji, to se u povijesti Rima jo nije dogodi lo. Samo je Senat, provjeriv i sve zabilje ke o bitki, imao pravo proglasiti trijumf , najvi u poast koju je Rim mogao dati pojedincu. injenica da je Antonije sam sebi d odijelio tu poast, i to je jo gore, odr avanje proslave u prijestolnici strane zemlje , bila je najvea uvreda Rimu, njegovim stanovnicima i cijelom narodu. Antonije je toga bio potpuno svjestan, no nije ga odvratilo od njegove zamisli. Znao je da najvee bogatstvo Carstva valja tra iti na istoku, a ne u Galiji, nepoznatoj Britani ji niti u mineralima bogatoj panjolskoj. Zemlje istoka bile su bogate zlatom, sre brom, dragim kamenjem, lanom i tkaninom za jedra, tirskim bojama, staklom i papi rusom; i, to je jo va nije, njihove su obrazovne ustanove bile mnogo bolje od bilo k oje u Italiji. Aleksandrija je imala jo jednu prednost pred Rimom: iz Aleksandrij e se, nakon prevaljenih 960 odnosno 1280 kilometara, moglo stii u Antiohiju ili T arz, dok je Rim od tih velikih sredi ta bio udaljen tri puta vi e. Ju ni je Peloponez, preko Krete, Aleksandriji bio mnogo bli e no Rimu preko Brindizija. Iz Egipta se, kopnom ili morem, moglo mnogo br e stii do Efeza i ostalih gradova Male Azije. K tomu, Aleksandriji su bili bli i R odos, Liki-ja, Bitinija, Galacija, Pamfilija, Kilikija, Kapadokija, Pont, Armeni ja, Kreta, Cipar i mnoge druge velike i va ne zemlje. Oktavijan je srd bu naroda prema Antoniju tako to je lukavo isticao nerimski znaaj I stoka, odnosno, njegove prineve, vladare i kraljeve, a predvodi ih kraljica koju s lijedi poput psa odani Antonije, Rimljanin koji je potpuno izgubio dostojanstvo79 . Unato tom negativnom raspolo enju, Antonije je prkosno proslavio svoju pobjedu. Pov orku je predvodila jedinica rimskih legionara koji su na titovima nosili veliko s lovo C, za koje neki tvrde da je oznaavalo Kleopatru, a drugi smatraju da je pred stavljalo Cezara, to je za Rimljane u svakom sluaju bila uvreda jer je samo Oktavi jan, kao Cezarov oporuni nasljednik, imao pravo nositi njegovo ime. Ako je, s dru ge strane, slovo oznaavalo Kleopatru, bilo je nezamislivo da rimski legionari nos e inicijal strane vladarke, kao da ne slu e Rimu nego njoj. Za rimskim vojnicima slijedile su odabrane jedinice egipatske vojske, savezniki v ojnici i vojnici zemalja u sastavu Rimskog carstva, zatim zarobljeni armenski vo jnici, a s njima i Artavazd u zlatnim lancima, praen suprugom i djecom. Za njima je i la uobiajena povorka kola krcatih ratnim plijenom: zaplijenjenim simbolima asti , amblemima i armenskim blagom. Zatim su slijedili poslanici raznih vazalskih gr adova Istoka, a svaki je u rukama nosio zlatnu krunu namijenjenu Antoniju. Na zaelju je i ao sam pobjednik u kienoj koiji, ali ne u odori rimskog vojskovoe, ve od jeven kao Dioniz, s tirsom ( tapom s vrhom koplja i borovim e erom na drugom kraju) i br ljanovim vijencem. Povorka je pro la glavnim ulicama Aleksandrije kako bi to vi e s

tanovnika mogla u ivati u rasko i koju su Antonije i njegova kraljica pripremili nji ma i cijelom Egiptu. Povorka je krenula od kraljevskih palaa na Lociju te sveano p ro la kroz Forum, zatim glavnim, Kanopskim putem, pokraj Panovog bre uljka, sve dok naposljetku nije stigla do serapeja, velebnoga hrama posveenog glavnom bogu Aleksandrije, Serapisu. Serapis je postao grki bog Aleksandrije, a njegov veliki kip, zlatne glave i s draguljima na mjestu oiju koji su blistali i zamraenog sveti ta, isticao se kao jedna od najveih gradskih dragocjenosti. ekajui da povorka stigne d0 uzvisine pred serapejem, Kleopatra je bila okru ena dvor janina i aleksandrijskim velikodostojnicima. Sjedila je na zlatnom prijestolju, a sa svake joj je strane stajao Serapisov sveenik, te su tako ekali da Antonije st igne do hrama. Si av i s kola, Antonije ju je pozdravio, a potom u ao u hram i prinio r tvu Serapisu, bogu koji mu je darovao pobjedu. Tim je inom namjerno uvrijedio Rim , svoju domovinu i bogove rimskoga naroda. Obiaj je bio da se svi kraljevski zarobljenici pogube, no Kleopatra je bila blaga prema Artavazdu, koji je odbio kleknuti pred njom u znak po tovanja te ju je jedn ostavno oslovio imenom. Artavazdovo plemenito dr anje cijenili su i Antonije i Kle opatra, pa je zbog toga po teen zajedno sa svojom obitelji, a prema njemu su se ak i pona ali s po tovanjem. Kleopatra je nedvojbeno bila svjesna da Artavazd nije barba rski kralj nego vrlo profinjen ovjek, pjesnik i dramatiar; a Antonije je (za razli ku od Oktavijana Krvnika) rijetko bio okrutan ili osvetoljubiv. Za sve stanovnike Aleksandrije prireena je obilna gozba, a kasnije toga poslijepo dneva, proslava se nastavila u gimnaziju, nedaleko od grobnice Aleksandra Veliko ga. Na srebrnom podiju, podignutom u sredi tu stadiona, postavljena su dva zlatna prijestolja, a oko njih etiri manja. Antonije i Kleopatra sjeli su na velika prij estolja, dok su etiri mala bila namijenjena trinaestogodi njem Cezarionu,Antonijevi m blizancima (Aleksandru Heliosu i Kleopatri Seleni) te malom, dvogodi njem Ptolem eju Filadelfu, takoer Antonijevu djetetu. Sjedei poput Dioniza i Izie, Antonije i K leopatra cijelom su svijetu davali do znanja da Istonim carstvom nee vladati Rim n ego e se njime upravljati iz Aleksandrije, te da se njih dvoje smatraju jedinim v ladarima istone polovice carstva. U nazonosti gradskih dostojanstvenika, vojske i velike gomile stanovnika Aleksand rije, Antonije je odr ao govor, a Kleopatra je progla ena kraljicom Egipta, Cipra, Libije i ju nog dijela Sirije. Cezarion je im enovan suvladarom tih podruja, a dodijeljen mu je i naslov kralja nad kraljevima. Cezarion je bio slika i prilika svojega oca Cezara i mo da bi postao velik vladar cijelog rimskog svijeta. Neobino je to je Antonije Cezarovu i Kleopatrinu sinu dod ijelio tako uzvi en naslov, no, potrebno je imati na umu da je taj cijeli dogaaj bi o tek politiki potez te ostvarenje pomno osmi ljenih planova da se Oktavija-nu oduz me najbogatiji dio Carstva. Cezarion je ponosno sjedio u rimskoj odori, no Anton ijevi su djeaci nosili no nje onih zemalja kojima su jednoga dana trebali upravljat i. Tako je Aleksandar Helios bio dotjeran u perzijskom stilu kakav se nosio u Ar meniji i Mediji: na sebi je imao hlae, lepr avu tuniku preko tunike s rukavima, a n a glavi je nosio tijaru s koje je (poput arapskog bur-nusa) visio platneni pokro v i padao mu preko vrata. Njegov mlai brat (Ptolemej Filadelf) bio je odjeven u m akedonsku no nju - s makedonskim izmama, purpurnim ogrtaem i makedonskom kapom opasa nom dijademom. S politikog stajali ta, najva niji dio sveanosti bilo je Antoni-jevo predavanje poasti Cezarovu sinu, kojemu je dao prednost pred djecom koju je sam imao s Kleopatrom. Tim je inom jasno rekao da je Oktavijan tek uzurpator, te da je to dijete od Ceza rove krvi i mesa zakoniti nasljednik cijelog Zapadnog, kao i Istonog carstva80. No, Kleopatra je zapravo dobila najvi e, jer to je uistinu bio najva niji dan njezin a ivota. Toga dana nije samo potvrena kao kraljica Istonog carstva, ve je sada bila i javno priznata kao supruga kralja Antonija i majka njegove djece. Za Rimljane je ocean ostao izvor straha prije no zanesenosti.81 Od vremena bitaka s Kartagom, Rimljani su legionarsku slu bu smatrali asnom du no u, dok je slu ba na moru b ila tek neizbje no zlo. Zbog toga je najvei dio rimske pomorske sile dolazio iz Rodosa i Pergam a (va nih pomorskih dr ava Rima). Mornari su dolazili i iz Sirije i Libanona. U bitk ama kod Mizena i Ravene, meu pomorskim snagama nije bilo rimskih dr avljana sve do vladavine cara Karakale.

U Kleopatrino se doba Sredozemnim morem u pravilu putovalo brodovima na vesla te velikim jedrenjacima, od kojih su neki te ili i do tisuu tona. Meu njima su bili i egipatski brodovi za prijevoz itarica koji su redovito plovili izmeu Aleksandrije i Italije. Kleopatra ih je poznavala sve, najmanje trideset razliitih vrsta, jer ih je promatrala dok je s prozora kraljevske palae na rtu Lokiju gledala prema lu ci. Ondje su bile barides, veliki egipatski teretni brodovi; camarae, mali otvor eni brodovi koji su mogli primiti otprilike dvadeset i pet ljudi; celoces, brzi kuteri koji su slu ili za preno enje poruka meu brodovima; cercuri ratne galije s oto ka Krfa; i corbitas, veliki rimski brodovi koji su gotovo potpuno ovisili o jedr ima. Zabilje eno je da je jedan od njih nosio ak esto putnika. Iz Sirije i Fenikije dolazili su teretni gauloi (veliki brodovi), a sa Sredozemnog mora pristizali su lembi mali, brzi ratni brodovi koji, za razliku od ratnih galija, na pramcu nis u imali kljun. Lagani i jako brzi brodovi koji su se koristili za izvianje i tajn e aktivnosti bili su poznati kao speculatoriae ( pijuni). Njihova su jedra i u ad bi li obojeni u plavo, boju morske vode; ak je i vosak, kojim se premazivao trup, bi o sline boje, a vojnici i mornari na palubi bili su odjeveni u odjeu modre boje. Glavni ratni brod bio je birema (bireme) koju su pokretala dva reda vesala. Taj se brod vrlo malo promijenio otkako je usavr en tijekom velike bitke kod Salamine u Grkoj. Nakratko ga je zasjenila trirema s tri reda vesala, no birema se pokazal a jednako brzom, ali spretnijom za upravljanje. Neki Kleopatrini brodovi bili su namijenjeni tek pukoj rasko i, no ratni brodovi, s iskusnom grkom posadom, kojima je namjeravala pomoi ostvarenju Antonijeva cilja, bili su daleko bolji od svih osta lih. Bile su to velike, masivne, drvene bireme opremljene borbenim utvrdama s ko jih se neprijatelja moglo gaati strijelama i drugim projektilima, a pomou katapult a moglo se izbacivati kukeda bi se zadr ao neprijateljski brod. Nakon pomorske pobjede nad Sekstom Pompejem, Agripa je odluio izgraditi lak u vrstu ratnog broda. Nazvan liburna, prema pokrajini u Iliriji na Jadranskom moru, taj je brod tijekom stoljea usavr avan pod vodstvom mjesnih brodograditelja koji su bi li poznati kao vje ti pomorci i navigatori. Iako su imah dva reda vesala, njihove osnovne svrhe bile su brzina i spretnost upravljanja veslima ili jedrima. Na nem irnom Jadranskom moru, gdje bura (sjeverni vjetar) katkad mo e dosei brzinu od sto v orova, liburna je neosporno bio najbolji ratni brod svih vremena. Kao i sve bire me, na pramcu je imao dug podvodni kljun za probijanje otvora na neprijateljskim brodovima. Zahvaljujui velikom jedru kvadratnog oblika, brod je dosezao brzinu o d est vorova ih vi e, omoguujui veslaima da predahnu od svoga te kog zadatka. Veina pom kih putovanja u to se doba obavljala izmeu proljea i jeseni. Tijekom zime 32. godine p. n. e. Kleopatrina je ratna flota obnovljena i priprem ljena za bitku. Oktavijanova se vojska kvalitetom doimala mnogo nadmonijom od Ant onijeve. Brojano su bile otprilike jednake, iako Oktavijanove jedinice nisu pretr pjele poraz koji je Antonije do ivio s Partima. Veina Oktavijanovih vojnika bili su roeni Rimljani, dok se Antonije, s iznimkom nekoliko rimskih legija, morao zadov oljiti mije anom vojskom iz stranih provincija i pripojenih dr ava. Ta su dvojica, koja su se spremala zapodjenuti bitku, u privatnom ivotu bili posv e razliiti. Unato opijanju i lakrdijama, Antonije je bio poznat kao obazriv i susr edjiv, do krajnosti velikodu an ovjek. Za razliku od njega, Oktavijan je bio podmuk ao i prepreden, uvijek tajnovit. Obojica su bih seksualno razuzdani, no Oktavija n se upu tao u nebrojene odnose, a esto bi slao sluge da mu na rimskim ulicama pron au enu koja e mu ugoditi. Ako bi mu se svidjele, znao je u svoju spavaonicu odvesti ak i supruge svojih prijatelja sa zajednike veere. Sljedeeg su proljea Antonije i Kleopatra po li u Efez, jedan od najslavnijih grkih gr adova na obali Male Azije. Nakon vi e-mjesene pripreme te okupljanja vojske i flote , Antonije je bio spreman suoiti se s Oktavijanom. Kleopatra se u Efezu osjeala ka o kod kue. Bo ica za titnica grada bila je Artemida koju su dugo tovali u Aziji, a zav ladala je i gotovo cijelim Sredozemljem. Sve dok nije izgorjelo, njezino je svet i te, artemizij sa stupovima visokim osamnaest metara, bilo meu udima staroga svijet a, zajedno s dva egipatska uda, piramidama i svjetionikom na Farosu. Mogunost Anto nijeva poraza doimala se malo vjerojatnom. Na raspolaganju je imao sve blago Ist oka, a kraljica najbogatije zemlje svijeta bila je njegova supruga. Povrh toga, imao je najbolje mornare od Egipta do Male Azije te sva brodogradili ta Grke. Imao je i 50.000 rimskih legionara te 80.000 pje aka i konjanika iz istonih provincija.

Na obli njem otoku Kosu i u najva nijim lukama Male Azije gradili su se i novi brodo vi. Kleopatra mu je ustupila svoju veliku egipatsku flotu i mnogo novca kojim e k upiti itarice, odjeu i oru je. Dobrovoljno je ulo ila sve svoje bogatstvo, znajui da je nadolazea bitka izmeu Antonija i Oktavijana zapravo rat izmeu Istoka i Zapada; izm eu Rima koji je bezobzirno izrabljivao svoje provincije i pripojene dr ave, i Aleks andrije koja je postala sredi tem helenistike kulture i civilizacije. Rimski povjesniar Dio Kasije vjerovao je daje istinski povod rata izmeu Antonija i Oktavijana bilo Antonijevo priznavanje mladoga Cezariona kao zakonitog nasljedn ika Julija Cezara. U konanoj bitki protiv Oktavijana, na Antonijevoj su strani bi li najbogatiji i najmoniji vladari istoka, meu kojima i kraljevi Ka-padokije, Cili cije, Paflagonije i Ponta, kralj Amint iz Galicije, kralj Mitridat iz Komagene, kraljevi Sadal i Rematal iz Trakije te kralj Bogud iz Mauretanije. Svi su oni, p obunjeni protiv nametnute rimske vlasti, po urili stati na Antonijevu stranu, a za hvaljujui njegovoj vezi s Kleopatrom, bili su uvjereni da e se na Istoku roditi no va sila koja e im naposljetku omoguiti vlast nad cijelim svijetom. Uz mone vladare s istoka, Antonije je imao i potporu etiri stotine senatora iz Rima, koji su ga s matrali Cezarionovim za titnikom. tovi e, u Rimu se duboko vjerovalo da spis kojim se Oktavijan potvruje kao Cezarov nasljednik, nije Cezarova posljednja oporuka, nego da je kasnije sastavio drugu oporuku u Ce-zarionovu korist. Prema tome, Antonij e se, u oima Rima, borio za ispunjenje Cezarovih elja i svrgavanje uzurpatora Okta vijana. Tijekom cijele 32. godine p. n. e. Oktavijan je dopu tao Antoni-ju da zauzme vrst p olo aj u Maloj Aziji, a ak ga je i poticao da povue prvi potez. No, Antonije jo nije bio spreman. Morao je okupiti sna nu vojsku iz mnogih zemalja za to je trebalo povea ti flotu da bi vojnici imali ime stii na boji te. To je znailo nove odgode. Usprkos t ome, Antonije i Kleopatra bili su tako uvjereni u pobjedu da su odluili kako je p ravi trenutak za veliku sveanost; tako su krenuli na otok Samos. Nakon to je svim kraljevima, vladarima, tetrarsima, narodima i gradovima izmeu Sir ije, jezera Mareotis, Armenije i Ilirije nareeno da po alju ili dopreme svoju ratnu opremu, na Samosu su pozvani nastupiti Antonijevi prijatelji zabavljai: glumci, glumice, glazbenici, lakrdija i i lude. Dok je najvei dio svijeta trpio oskudice i bolesti, taj je otok u Egejskom moru odzvanjao glazbom svirala i harfi. Kazali ta su bila prepuna, a korovi su se nadmetali. Svaki je grad poznatoga svijeta posla o po jednog rtvenog vola, a kraljevi su se meu sobom nadmetali u zabavi i darovima . Potkraj svibnja, Antonije i Kleopatra su sa svojim zdru enim vojskama napokon otpl ovili prema Ateni, gdje su takoer veinu vremena posveivali zabavi i sportu. Antonij e i Kleopatra prireivali su brojne gozbe tijekom kojih je Antonije esto pretjeriva o i pona ao se nedostojanstveno. U jednoj sveanoj prigodi izazvao je poprilino negod ovanje kada je, usred obroka, pri ao Kleopatri i poeo joj masirati stopala, to su in ae uvijek iskljuivo obavljali robovi. Potpuno svjesna da je Oktavija svojom ljepotom i inteligencijom osvojila Atenjan e, Kleopatra je nastojala to prije stei naklonost svih va nih stanovnika grada, a ka da joj je to po lo za rukom, saopila je Antoniju kako je do lo vrijeme da svojoj supr uzi po alje slu beno pismo o razvodu. No Antonije, koji je to uo ve mnogo puta, nije b io siguran da se eli potpuno razii s Oktavijanom. A posjetili su ga i zabrinuti pr ijatelji iz Rima i rekli 1 A mu da e svojim neobazrivim pona anjem prema Oktaviji, koja je svojom strpljivo u i odg ovorno u osvojila Rimljane, odbiti mnogo svojih prista a u Italiji te da e na taj nain jasno pokazati svoju podreenost Kleopatri. U mlaim bi se danima Antonije s tim iza zovom suoio posve drukije i mnogo bezbri nije, no sada je mo njegove volje oslabila u slijed opijanja i ljubovanja. Uz to, kako mu je bilo gotovo pedeset godina, a Kl eopatri samo trideset i osam, sve je vi e ovisio o njoj na svim podrujima. U to su vrijeme u Rim stigla dva prebjega iz Antonijeve vojske (Titije i Planko) koji su se zavadili s Kleopatrom i odmah poeli iriti glasine o Antoniju. Planko j e na iroko govorio kako je Antonije toliko podlegao Kleopatrinim arima da je zahtij evao da je Efe ani pozdrave kao kraljicu, a tada ga je ona prisilila da joj daruje (za knji nicu u Aleksandriji) cijelu pergamsku knji nicu u kojoj je bilo vi e od 200. 000 svezaka. Titije se nije dao nadma iti pa je Oktavijana obavijestio o sadr aju An

tonijeve oporuke. Taj su spis, prema obiaju, uvale vestalke koje su, simbolizirajui krepost, jamile da Antonijevu oporuku nitko nee taknuti sve do njegove smrti. Str ahujui da bi to moglo utjecati na Senat i rimski narod, Oktavijan je vestalkama p oslao poruku kojom je zatra io da mu predaju oporuku, to su one odbile tvrdei da im to nije dopu teno. U napadu bijesa Oktavijan je osobno do ao k vestalkama i oteo im oporuku, a potom je glasno proitao pred cijelim Senatom. Senatori su isprva prosv jedovali tvrdei da je Oktavijan nezakonito prisvojio oporuku te da ne bi bilo pra vedno smatrati Antonija odgovornim za njegove posmrtne postupke dok je jo iv. Sadr aj oporuke zaprepastio je senatore. Antonije nije samo potvrdio donacije Istonog carstva nego i zakonito Cezario-novo pravo da, kao Cezarov nasljednik, vlada ci jelim carstvom. Sljedea je stavka oporuke potpuno okrenula senatore protiv Antoni ja: ako umre, njegovo tijelo treba u sveanoj povorci pronijeti kroz Forum, a zati m ga brodom otpremiti Kleopatri i pokopati u mauzoleju u Aleksandriji, pokraj Al eksandra Velikoga. Senat je potpuno shvatio dublji smisao. Rim je, naposljetku, bio prijestolnica i trebao je biti primjereno mjesto za pokapanje svojih junaka i uglednih graana, a Antonije je svojom oporukom napustio plemenitu tradic iju, elei biti pokopan kao Ptolemejevi, u istonom suparnikom gradu. Antonije je odluio priekati da Oktavijan napadne njega, uglavnom zato to je bio dub oko uvjeren da e njegova golema flota uni titi Oktavijanove snage prije no to se isk rcaju na grku obalu. Smatrao je da e Oktavijanova vojska (i cijela Italija) biti u ni tena u jo jednom ratu, no u Grkoj i Maloj Aziji to gotovo i nee initi razliku. Dok e Italija gladovati, Egipat e sam proizvoditi dovoljno p enice za prehranu cijele An tonijeve vojske. Egipat e redovito plaati vojnike, dok Oktavijan nije znao gdje e p ronai novac. Uvjeren da nee biti prisiljen ulaziti u veu bitku na kopnu, Antonije j e smatrao da mo e bez brige ostaviti etiri legije u Ki-reni, druge etiri u Egiptu i tri u Siriji. Njegovu je vojska u Grkoj inilo 100.000 pje aka i 12.000 konjanika. U kasnu jesen, Antonije i Kleopatra krenuli su s cijelom vojskom iz Atene i uput ili se u zimski tabor u Patrasu, na ulazu u Korintski zaljev na ahajskoj strani, otprilike 320 kilometara od talijanske obale. Flota je u meuvremenu poslana na s jever, u Ambrakijski zaljev, veliku prirodnu luku s uskim ulazom; stra e su postav ljene na Korkiri (dana nji Krf), otprilike 110 kilometara od talijanske obale. Pod pritiskom nemirne vojske te ote ane dobave hrane i potrep tina za zimu, Oktavija n je Antoniju poslao poruku tra ei od njega da ne odgaa bitku, ve da odmah doe u Itali ju i izae na boji te. ak je i obeao da ga nee ometati pri iskrcavanju te da e zapodjenu ti bitku tek kad Antonije bude potpuno spreman suprotstaviti mu se punom snagom. Antonije je odgovorio izat-zovom Oktavijanu da izae na dvoboj. Oktavijan je taj izazov odbio, nakon ega ga je Antonije pozvao da svoju vojsku dovede na ravnicu k od Farsala (gdje su se sedamnaest godina prije suoili Julije Cezar i Pompej Veliki) te da ondje zapodjenu bitku. Oktavijan je odbio i tu ponudu, pa su dvije goleme vojske tako ponovno odlo ile oru je i zurile jedna u d rugu preko Jonskog mora. Antonija i Kleopatru u Patrasu je zatekla vijest da je Oktavijan, u sklopu slu ben og prino enja rtve bogovima prije poetka rata, uinio i obred koji se izvodi prije nap ada na stranog neprijatelja. Iza ao je pred Belonin hram na Marsovu polju, odjeven u odoru fecijala, bacio koplje i tako objavio rat protiv stranog neprijatelja. Tijekom zimskih mjeseci, Antonijeva se flota u Ambrakijskom zaljevu, suoila s mno gim pote koama. Zalihe su iscrpljene, a bolest i glad odnijele su gotovo treinu robo va veslaa i mornara. Da bi popunio njihova mjesta, Antonije je svojim asnicima nar edio da u slu bu uzmu svakog ovjeka koga se doepaju. Tako su hvatali seljake, poljod jelske radnike, eteoce, orae, vodie magaraca pa ak i putnike namjernike te ih bacali u brodove, no unato tomu nije ih bilo dovoljno, a veina nije bila sposobna za bit ku. Obavije ten o toj promjeni situacije, Oktavijan je naredio da dio njegove flote na padne Antonija na ju noj obali Grke. Ta je vojska osvojila grad Metonu i doimalo se kao da tra i pogodno mjesto za iskrcavanje ostatka vojske. Antonije je smjesta st igao i pripremio se za obranu obale od oekivanog napada, a dok je njegova pozorno st bila usmjerena na to podruje, Oktavijan je iz Brindizija i Tarenta neopazice k liznuo preko mora te stigao na Korkiru, a odande na kopno te kroz Epir do Ambrak ijskog zaljeva i tako zaprijetio Antonijevoj floti koja se, sa slabo pripremljen

om posadom, nalazila u luci. Antonije je urno krenuo na sjever i u o ujku 31. godine p. n. e. stigao do ju nog rta Akcija. Gotovo istodobno Oktavijan je stigao do sjevernog rta na suprotnoj stra ni. Antonije je brzo rasporedio brodove u bojne redove i na njih postavio svoje najbolje legionare, ime je prisilio Oktavijana da napusti svaku pomisao da odmah otpone bitku. Tako je Antonije dobio na vremenu i smjestio se na ju nom rtu Akcija, gdje je okupio golem tabor; ondje mu se za nekoliko dana pridru ila Kleopatra. Kleopatra se javno pokazala im je sa svojim slugama i prinevima stigla u tabor. Bi la je, vi e no ikad, odluna ostati uz Antonija, biti nazona Oktavijanovu porazu te s pobjednikom vojskom otploviti u Rim, gdje e je ekati kraljiino prijestolje. Dok su tjedni pretjecali, a obje su nemirne vojske i dalje bile utaborene na suprotstav ljenim polo ajima na ulazu u luku Akcija, Oktavijanov sposobni vojskovoa Agripa pov eo je manji dio vojske ju no od Ambrakijskog zaljeva i osvojio istaknuti otok Levk as, koji je nadzirao cijelo ju no podruje. Time nije samo opkolio Antonijevu flotu nego mu i potpuno onemoguio dopremu opskrbe za vojsku. Odjeu, hranu, oru je i pojaanj a trebalo je s juga dopremati uskim putevima i kr evitim planinskim stazama. Nesta i ca je produbila tjeskobu i patnje utaborenih vojnika te otvorila put proricatelj ima i vidovnjacima koji su se bogatili zastra ujuim proroanstvima: iz Atene je stigl a vijest da se glasoviti kip Dioniza, s kojim se Antonije poistovjeivao, sru io na tlo tijekom silovite oluje; grom je gotovo istodobno u Patrasu pogodio hram juna ka Herakla, Antonijeva navodnog pretka. Antonije se, kao i njegova vojska, uznemirio zbog tih nepovoljnih predznaka. Da bi prekinuo neizvjesno i ekivanje, odluio je s cijelom flotom zaobii rt Akcija, uni tit i Oktavijanove brodove i krenuti prema Rimu, ostavljajui za sobom najvei dio vojsk e. Oktavijan e, bez flote i suoen s Antonijevom vojskom koja e i dalje dr ati okolno podruje, zbog gladi biti prisiljen na predaju. Nedvojbeno je da je taj plan osmislila Kleopatra, jer Antonije nije bio popmorac , ve vojnik. Ljeto je ve bilo u punom jeku. Vrelo je sunce pr ilo zaljev, a rojevi k omaraca navalili su u obli nje movare. Zapoelo je masovno dezertiranje: najprije su u Oktavijanov tabor pre li Galaani sa svojim zapovjednikom. Zatim je Antonija napus tio i na Oktavijanovu stranu pre ao Domicije Ahe-nobarb. Ahenobarb je, zajedno s v einom ostalih kraljeva i vladara istoka, izrazio sna no protivljenje Kleopatrinoj u lozi u bitki pa je ak oti ao tako daleko da je Antoniju rekao kako je Kleopatrina n azonost pogubna za ostvarenje njegova cilja. Razapet izmeu svoje ljubavi prema Kle opatri i po tovanja prema prijateljima i sljedbenicima te prisiljen s Oktavijanom igrati igru i ekivanja, Antonije se ponovno predao neobuzdanom opijanju. Vino je, u sprezi s ljetnim vruinama te trzavicama izmeu Kleopatre i njegovih osta lih savjetnika, dovelo do estokih svaa s kraljicom. Kanidije, zapovjednik njegovih kopnenih jedinica, savjetovao je Antoniju da Kleopatru po alje u Egipat, a Antoni je je neko vrijeme ozbiljno razmi ljao o toj mogunosti. Kasnije je kru ila pria da je tijekom tih munih tjedana Antonije vjerovao kako se Kleopatra sprema otrovati ga, pa je poeo toliko sumnjati u nju da hranu ili pie ne bi dirnuo ako ih prije ne bi ku ao osueni zloinac. uv i od prijatelja da Antonije vjeruje kako ga planira ubiti, Kl eopatra mu je odluila pripremiti pouku koju nikad nee zaboraviti. Jedne je veeri nakon jela napunila svoju a u iz istog pehara vina i kojega je i on p io, a kad je otpila malo vina, a u je, kao znak pomirenja, pru ila Antoniju. On ju je po udno prinio ustima i upravo je usnama trebao dotaknuti ono mjesto na kojemu su trenutak prije bile kraljiine usne, kada je ona skinula cvjetni vijenac sa svoje glave i uronila ga u vino. Antonije je ponovno podignuo a u, no, Kleopatra ju je i znenada izbila iz njegove ruke i rekla mu da je vino otrovano. On joj je sa smij ehom odgovorio da je pogrije ila jer je i sama upravo bila popila iz te a e. Kleopatr a mu je mirno odgovorila da je vijenac koji je uronila u vino, otrovan te da mu je na taj nain eljela pokazati koliko su njegov strahovi neosnovani. Plutarh je za pisao: Vidi , rekla je, mogla sam te ubiti u bilo kojem trenutku82: Koliko god Kleopatra bila oajna zbog oitog izopaenja Antonijeva karaktera i sve vee nesno ljivosti prema njoj, bila je potpuno svjesna da joj je potreban; bez njega n e bi mogla ostvariti svoj cilj i ui u Rim sa sinom Cezarionom. tovi e, rimski je nar od nikad ne bi prihvatio kao kraljicu ako je ne bi pratio pobjednik Antonije sa svojim legijama. Bilo je kasno ljeto i Antonijeva je vojska ve etiri mjeseca bila opkoljena. Zadovo

ljan igrom ekanja i pazei da se previ e ne pribli i, Oktavijan je utvrdio polo aj nekoli ko kilometara izvan ulaza u Ambrakijski zaljev te poeo graditi zid prema obali Jo nskog mora kako bi sprijeio mogunost da Antonije omete istovar opreme i hrane iz R ima. Strahujui od nadolazee zime, Antonije je brzo sazvao ratno vijee te je odlueno (uvelike zahvaljujui Kleopatrinu zahtjevu) da se flota odvoji, isplovi iz zaljeva i napadne Oktavijanovu flotu na otvoreno m moru. Toj su se zamisli odluno suprotstavili asnici i vojnici tvrdei kako nisu pr evalili sav taj put da bi se borili na puini. Neka Antonije odustane od Kleopatrin e zamisli o pomorskoj bitci, prosvjedovali su asnici, i naredi kraljici da se sa sv ojim brodovima smjesta vrati u svoju zemlju.83 Bili su potpuno svjesni da je Kleopatra bila pokreta toga rata. Ona je osigurala novac, a Oktavijan je rat objavio upravo protiv nje. Vojskom nije upravljao Anto nije nego je vrhovna vlast bila u njezinim rukama; a svaki je senator, svaki vaz alski kralj i svaki vojskovoa bio gnjevan na nju, osobito zbog toga to je bila ena. Kleopatra, dakako, nije obraala pozornost na te prosvjede, kao ni tvrdoglavi Anto nije, pa se situacija naglo pogor avala. Nakon nekoliko svaa uslijedila su nova dez ertiranja. Jedan rimski senator i jedan plemenski voa iz Arabije uhvaeni su i dove deni natrag u Antonijev tabor, gdje su pred svim vojnicima pogubljeni kako bi se sprijeila daljnja dezertiranja. No, ak ih ni to nije moglo zaustaviti. Uslijedile su nove kraljevske izdaje: na Oktavijanovu su stranu pre li Amint i Delotar. S dr uge strane, doimalo se kao da Antonijeva pomorska sila nije od osobite koristi t e da je uvijek prespora, pa bi najmudrije postupio da je pozornost posvetio svoj oj vojsci. Kanidije ga je uvjeravao da more prepusti Oktavijanu, koji je tijekom sicilijanskog rata stekao poprilino znanje o pomorskim pitanjima. Bilo bi daleko najbolje da je Antonije, iskusan u kopnenim bitkama, iskoristio svoje brojne le gionare, umjesto da ih je rasporedio po floti i tako rascjepkao njihovu snagu. Antonije je toga bio potpuno svjestan, no, ruke su mu bile vezane. Nekoliko je p uta bezuspje no poku ao namamiti Oktavi-jana u kopnenu bitku; a nije se uspio odupri jeti ni Kleopatrinim uvjerljivim nagovorima. Prevladalo je njezino mi ljenje da bi rat trebalo zakljuiti brodovima pa je donesena odluka o pripremi za pomorski nap ad. Potom su izdane zapovijedi da se brodske posade sastave od legionara te da s e neiskoristivi brodovi zapale. U posljednjem poku aju da Antonija odgovori od Kleopatrina plana, pri ao mu je jedan prekaljeni centurion i, pokazujui mnoge o iljke koje je zadobio slu ei mu, uzviknuo: Vojskovoo, pogledaj ove o iljke! Za to si sada odluio pouzda i se u bijedne trupce umjesto u na e maeve? Neka se Egipani i Feniani bore na moru, a nama daj kopno gdje znamo zauzeti polo aj i boriti se te pobijediti ili umrijeti!8 4 Dvadeset i osmoga kolovoza na brodove se ukrcalo dvadeset tisua legionara i dvije tisue strijelaca, pripremajui se za bitku sutradan. Njihovi su brodovi bili mnogo vei od Oktavijanovih, a neki su imali ak deset redova vesala. S takvom pomorskom silom i desecima tisua legionara na kopnu uistinu se doimalo da je pobjeda Antoni ju nadohvat ruke. Meutim, more je sutradan bilo jako nemirno te je bitku valjalo odgoditi. Oluja je bjesnila pa su svi planovi za probijanje Oktavijanove opsade morali biti odgoeni za sljedea etiri dana, koja su za Antonijevu vojsku bila toliko muna da su dvojica istaknutih vojskovoa pre la u Oktavijanove redove i povela sa so bom tisue vojnika. Delije, jedan od prebjeglih vojskovoa, otkrio je Oktavijanu Kle opatrin plan napada pa se Oktavijan smjesta pripremio za bitku i na ratne brodov e ukrcao osam legija i pet pretorijanskih divizija. Oluja se 1. rujna napokon smirila, a Antonije je naveer obilazio brodove, potiui i ohrabrujui svoje ljude za bitku. Sljedeeg se jutra nebo ra istilo i more je bilo mirn o. Zauuje to nisu isplovili samo Kleopatrini brodovi, ve su se na puinu otisnuli i sv i Antonijevi brodovi s jarbolima, oblicama i snastima na palubi. Tako pretrpav i s voje brodove, Antonije se doveo u vrlo nepovoljan polo aj. Antonije je za to imao kratko, ali neuvjerljivo obja njenje: kad su ga zapovjednic i brodova zamolili da im dopusti ostaviti jedra, naredio im je da ih stave na pa lubu, govorei da ne eli da mu pobjegne ijedan neprijatelj. To je bilo besmisleno. Tada nje pomorske bitke u potpunosti su ovisile o sposobnosti veslaa da dovedu brod ove na boji te. Nitko se nije borio pod jedrima. O ishodu bitke odluivali su kljuno vi galija i legionari koji su prelazili na neprijateljske brodove.

Drugi argument koji podupire teoriju bijega bila je injenica da je Antonije napokon odluio raskinuti sve veze s Kleopatrom pa je tajno naredio da se sve njezino osobno blago utovari na palube prije no to flota isplovi. lanovi p osade, koji su nosili kraljiinu imovinu na brodove, nedvojbeno su znali za jo jedn u, ovaj put mnogo ozbiljniju svau izmeu njih dvoje. Toga su se jutra razi li uz mnog o gnjeva i srd be. Kleopatra je Antoniju rekla koliko mu zamjera njegovu naredbu d a otputuje u Egipat te je dodala da mu vi e ne vjeruje, optu ujui ga da je napustio n ju i Cezariona i nazvala ga kukavicom i izdajnikom. U silovitom gnjevu, vikala je da ga sa zadovoljstvom ostavlja, jer se potpuno izopaio i da se nada da ga vi e ni kad nee vidjeti.85 Tako su se rastali i ukrcali na svoje admiralske brodove. Antonije je bio vidlji vo pogoen njezinim rijeima. Njegova djeaka priroda, nagla i sklona brzom pokajanju, nije mogla podnijeti tako bolan trenutak sa enom kojoj je bio istinski odan, a do k je odlazio u bitku, razdirala ga je elja da zatra i njezin oprost. Kao to je Pluta rh zapisao, izjedala gaje pomisao da se s njom rastao u gnjevu i, ve pomalo pijan og, pomisao o izvjesnoj samoi natjerala ga je u suze. Bitka je zapoela pokretom Antonijeva lijevog krila. Agripa ga je odmah doekao desn im krilom, a s pribli avanjem ostalim An-tonijevih brodova zapoeo je opi napad. Kada su se dvojica neprijatelja napokon suoila u bitki, nije do lo do probijanja trupov a kljunom ili napada jednog broda na drugi jer Antonijevi brodovi, zbog velikog tereta, nisu mogli razviti brzinu potrebnu za uspje an napad. S druge strane, Okta vijanovi se brodovi nisu usudili napasti s pramca, jer su Antonijevi bili dobro za tieni i opremljeni bronanim iljcima; trup nisu poku avali probiti ni sa strane, jer su brodovi bili izgraeni od golemih kvadratnih trupaca, povezanih eljezom, pa bi t ako nedvojbeno razbili vlastite pramce. Bitka je umnogome nalikovala kopnenoj, j er je svaki Antonijev brod u svakom trenutku bio okru en s tri ili etiri Oktavijano va broda, s kojih su vojnici napadali kopljima, sulicama, motkama i mnogim vatre nim napravama. Na vrlo maloj udaljenosti, Kleopatra je sa svoje galije promatrala taj u asan priz or. Strahove koji su je muili proteklih nekoliko tjedana o suprugovim namjerama za njezin polo aj i polo aj njezina sina Cezario na, sada je zamijenio mnogo jai strah da e Antonije poginuti. Njezin gnjev zbog nj egove prevrtijivosti, prezir prema sve veoj slabosti njegova karaktera i njezine sumnje u njegovu sposobnost da predvodi svoju vojsku izazvane njegovom sve veom n eumjereno u u navikama, slili su se u jednu zastra ujuu i posve izvjesnu mogunost njego va poraza i propasti. I to je bilo jo gore, rekao joj je da se vrati u Egipat, nar edio joj je da nakon bitke otplovi sa svojom flotom. No, ona se nee povui u mete u trenutka pobjede niti e u Aleksandriju donijeti vijesti o svom trijumfu. Umjesto toga udaljit e se od prizora potpunog uni tenja svojih sn ova i bijegom se osloboditi ovjeka koji vi e nije bio borac za njezina prava nego j e postao odbojan teret. Kasno popodne sa sjevera je, od Puma prema Aleksandriji, zapuhao jak vjetar. Mor e se uzburkalo, a siloviti su valovi udarah 0 trup kraljiina admiralskog broda. Dok joj je vjetar ibao lice, uvidjela je da je njezino povlaenje neizbje no. Antonije joj je naredio da ode; vi e nije imala razlog a ostati. Njega e u sljedeih sat vremena zarobiti ih ubiti, a zarobili bi i nju i poslije proveli ulicama Kapitola. Smjesta je naredila da se o povlaenju obavijesti njezine raspr ene brodove te je, d igav i jedra, pro la izmeu zaraenih brodova 1 otplovila niz vjetar, praena svojom o teenom flotom. Antonije je sa svojeg admiral skog broda jasno vidio kako odlazi i taj ga je prizor ispunio kajanjem i oajanjem . Proteklih se nekoliko tjedana potpuno oslanjao na nju, a ona je, ak i u njegovi m najgorim trenucima bila uz njega kako bi ga tje ila i savjetovala. Iznenada mu n jegova vojska i flota vi e nisu bili va ni. Vi e nije bilo nade u pobjedu. Bio je suoen sa sramotom i propa u i to prije pobjegne iz u asa poraza, to su mu vei izgledi da e os tati iv. U tom je trenutku Antonije cijelom svijetu pokazao da ga vi e ne pokreu misli i mot ivi zapovjednika. im je opazio kako se Kleopatrini brodovi udaljavaju, napustio j e sve ljude koji su se borili te za njega bili spremni dati svoj ivot, i krenuo z a njom.

<3\ss&9 Pre av i s admiralskog broda na lak u i br u galiju, Antonije je brzo sustigao egipatsku flotu. Pribli io se Kleopatrinu admiral-skom brodu, a potom su ga primili na palu bu, no, Kleopatru nije vidio, niti je ona vidjela njega. Oti ao je na pramac gdje je sam u ti ini sjedio, obuhvativ i glavu dlanovima. Kleopatra je nekoliko sati ostala u svojoj odaji odbijajui ga primiti i razgovara ti s njim. Kad se smrailo, straga se zaulo udaranje vesala nekoliko galija, a tada se iz mraka pojavio trup broda. Povici i mete s puine prenuli su Antonija, koji s e na trenutak ponadao da mu nadolazei brodovi donose poruku iz Akcija i da se bit ka okrenula u njegovu korist. Pre av i na krmu broda, povikao je preko mranog mora: Tko to slijedi Antonija? Sna an je glas odvratio kroz tamu: Ja sam Euriklo, sin Laharov, dolazim osvetiti oevu smrt86. Lahar je potjecao iz jedne od najplemenitijih obitelji Maniota s Peloponeza, a A ntonije ga je dao za navodnu pljaku kazniti odrubljivanjem glave. Gnjevan na Anto nija, Euriklo je o vlastitom tro ku opremio galiju i zavjetovao se da e osvetiti sv oga oca, a dok je stajao na palubi, spreman baciti koplje na Antonija, njegova j e galija naletjela na jedan egipatski brod, koji je plovio blizu admiralskog bro da, i od udarca se prevrnula. U tami i mete u Kleopatrin je brod uspio umaknuti. Antonije je na pramcu sjedio jo dugo nakon to je opasnost pro la i odatle se nije mi cao puna tri dana. Satima je sjedio zagledan u more, prekri enih ruku, uma izgublj enog u oaju. Zbog vlastite je nepromi ljenosti izgubio sve, a sa sobom je ponio i s ve Kleopatrine nade te sve njezino bogatstvo. Iznenauje to tada nije prekinuo svoj i vot, jer njegov je oaj bio vrijedan sa aljenja.87 Kad su napokon stigli do Tenara (mitolo kog ulaza u Had), najju nije toke grkog poluot oka, Karmija, Ira i ostale Kleopatrine slu kinje nagovorile su kraljicu da Antonij a pozove u svoju odaju pa su, nakon mnogo uvjeravanja, Antonije i Kleopatra pris tali razgovarati, a kasnije i veerati te lei zajedno. Dok je kraljiin admiralski brod bio usidren u Tenaru, u luku je doplovilo nekolik o brodova s pre ivjelima iz Akcija, koji su Antonija obavijestili da je njegova fl ota potpuno uni tena, da je vi e od 5000 njegovih ljudi ubijeno, ali da se njegova v ojska jo vrsto dr i i da se nije predala. Njegov je klonuli duh na trenutak o ivio. Bj egunce su Antonije i Kleopatra nagradili velikim novanim iznosom te brojnim zlatn im i srebrnim posudama i a ama; Antonije je upravitelju svojega posjeda u Korintu n apisao pismo kojim mu nareuje da se brine za njih do kraja rata. Pora eni su asnici to isprva odbili, no Antonije je zahtijevao da prime darove i ohrabrio ih po eljev i im sreu i zdravlje. Egipatska se flota napokon otisnula na puinu i, uputiv i se prema egipatskoj obali, stigla u Paretonij, pusto mjesto otprilike 250 kilometara zapadno od Aleksandri je, gdje se nalazila manja rimska posada. Kleopatra je nastavila put prema Aleks andriji, a Antonije je odluio skrivati se nekoliko tjedana u Paretoniju. Mjesto j e bilo turobno, a rujanska je sparina u njemu izazivala poti te-nost. Valovi koji su usporeno udarali o spr enu obalu, neumoljivo su ga, poput zvona, podsjeali na up ravo pro ivljene trenutke njegova ivota. Tijekom tih dugih, munih dana, lutao je pla om uz pratnju dvojice prijatelja: Arist okrata, grkog retoricara, i Lucilija, rimskog vojnika koji je, borei se kod Filipa na neprijateljskoj strani, junaki sprijeio Brutovo zarobljavanje, a Antonije ga j e pomilovao nagraujui ga tako za hrabrost. Tijekom Antonijeva boravka u Paretoniju, u luicu je uplovio jedan od njegovih rat nih brodova i donio mu traginu vijest iz Akcija: o teeni se ostatak njegove flote, n akon njegova odlaska, nastavio boriti do zalaska sunca, a tada se vratio u Ambra kijski zaljev. Sljedeeg su ih dana pozvali u Oktavijanov tabor i tra ili od njih da se predaju zajedno s cijelom vojskom, no, nitko od njih nije povjerovao da je A ntonije pobjegao pa su zbog toga odbili Oktavijanovu ponudu. Sljedeeg je dana nek oliko vazalskih kraljeva odlo ilo oru je, a za tjedan dana Kanidije je napustio svoj e jedinice i pobjegao - dio njegovih jedinica razbje ao se po Makedoniji, a ostata k se predao 9. rujna, zajedno s flotom. Oktavijan je tada slavljeniki doplovio u Pirej, gdje su mu se predali svi grki gradovi osim Kor inta. Uslijedio je opi pokolj, a graani su irom Grke nastojali spasiti svoje ivote ob asipajui Oktavijana poastima, podi ui mu kipove i slavei njegovo ime. Nedugo potom Antonije je primio glasnika iz Rima koji ga je obavijestio da su le

gije, koje je ostavio u sjevernoj Africi, pre le na Oktavijanovu stranu. Antonije je u oaju svim silama nastojao skupiti hrabrosti da se ubije, no, obuzdala su ga dvojica vjernih prijatelja koji su ga nagovorili da smjesta otplovi u Aleksandri ju i potra i utjehu u Kleopatrinu zagrljaju. Za razliku od oajnog Antonija, Kleopatra je jo bila odluna spasiti svoje planove za sebe i sina Cezariona. Ve je drugi put u ivotu igrala na najvi i ulog i izgubila. N o, nije izgubila ustrajnost i hrabrost. Znala je (vjerojatno ve du e vrijeme) da je Antonije bijedan pijanac. S njim je imala troje djece i vjerovala je da on ima najvee izglede naslijediti Rimsko Carstvo te s njom utemeljiti grko-rimsku dinasti ju koja e vladati svijetom. No, te su nade raspr ene kod Akcija. Tada je potpuno iz gubila vjeru u Antonija kao vou i nadala se da e se, poput svih pora enih vojskovoa t oga vremena, baciti na svoj ma i ubiti se. Antonije je u Aleksandriji utonuo u jo dublji oaj. Lijepa sjeanja na prvi posjet Al eksandriji u koju je stigao kao konjiki asnik, na toplu aleksandrijsku zimu koju j e proveo s Kleopatrom i na njihove zajednike planove za konanu pobjedu nad Oktavij anom, sada su produbila njegov oaj i prouzroila potpun tjelesni i mentalni slom. N apustio je grad i prijatelje i sagradio si kuu u blizini Farosa, na gatu koji je posebno u tu svrhu sagradio uz vodu. Ondje je, daleko od ljudi, ivio tri mjeseca, opona ajui primjer Timona Atenjanina koga su njegovi prijatelji iznevjerili i zlos tavljali pa se povukao od cijeloga svijeta. To je mjesto prikladno nazvao Timonij i ondje ostao u svojem jadu sve dok ga Kleopatra nije nagovorila da prekine s besmislenim pustinja tvom. Ona je cijeli ivot bila borac i sjajan voa, gu ila je pobune i sukobljene frakcije k ako bi narodu jasno dala do znanja da ona, kraljica Kleopatra i utjelovljena Izi da, potomak Ptolemejevia, i dalje vrsto vlada svojom zemljom; i premda se u tom tr enutku sve doimalo izgubljenim, ipak je odluila da bi, o ivjev i Antonijev duh i mora l, mogla postii kakav dogovor s pobjednikom Oktavijanom i tako mo da osigurati egip atsko prijestolje svome sinu Cezarionu. Stoga je ponovno okupljeno Dru tvo nenadma ivih, no, pod novim imenom: Dru tvo onih ko ji umiru zajedno. Kleopatra se nije bojala smrti. Jo kao dijete, upoznala ju je u njezinim razliitim oblicima. Njezin zlatni grad Aleksandrija najavljivao ju je s prvim sunevim zrakama koje su milovale Suneva vrata do mranih sjenki zalaska sunca kod Mjeseevih vrata. Gdje god bi se na la, ne to bi je podsjetilo na smrt: mauzolej u kojem je pokopan Aleksandar Veliki, nebrojene grobnice, serapej, piramide i ob elisci. Cijeli je Egipat zapravo poznavao smrt i ak se za nju pripremao, a ako je se Antonije bojao, morala je o ivjeti njegov duh kako bi se s posljednjim neprija teljem suoio onako kao to se cijeloga ivota suoavao s bezbrojnim neprijateljima. Stoga se proraunato i promi ljeno upustila u pripremu za vlastitu smrt. Prema obiaju egipatskih vladara, Kleopatra je izgradila veleban mauzolej u kojemu e biti poko pani njezini ostaci, a potom je poela isku avati razne naine samoubojstva jer je bil a odluila da, za razliku od svoje sestre, nee pora ena i u lancima hodati u povorci proslave rimskoga Trijumfa. I tako je poela prikupljati razne vrste smrtonosnih o trova te ih isku avati na osuenicima na smrt ne bi li ustanovila jesu li bezbolni. Primijetila je da otrovi brzog djelovanja donose bolniju smrt, dok bla i otrovi ni su bili dovoljno brzi pa je stoga Kleopatra sa svojim lijenicima obavljala pokuse na ivotinjama. Na kraju je otkrila da ugriz jedne egipatske zmije otrovnice izaz iva spokojan san, bez greva i boli, a um ostaje blago opu ten, iako se rtvu ne mo e pr obuditi ni o ivjeti. Paradoksalno je da se, unato pomnom planiranju vjenoga poinka, Kleopatra i dalje svim silama borila za ivot i sigurnost svoje djece. Okta vijanu je poslala izaslanika predla ui da e sii s egipatskoga prijestolja ako on dopu sti da ga naslijedi Cezarion. Istodobno je Antonije ponizno iznio vlastiti zahtj ev tra ei da mu bude dopu teno ivjeti kao obinom graaninu, ako ne u Timo-niju u Aleksand riji, tada u Ateni. Oktavijan nije odgovorio na Antonijevu molbu ve je Kleopatru obavijestio da e joj biti iskazane sve poasti ako otjera Antonija iz svojeg kraljevstva ili ga pogubi. I dalje odana Antoniju, Kleopatra je odbila Oktavijanovu ponudu. Tada je Oktavi jan, nadajui se da e ih konano zavaditi, na aleksandrijski dvor poslao Tirsa, vrlo naoita ovjeka, da s kraljicom obavi tajne razgovore. Kleopatra gaje pristojno prim ila, no Antonije, koji nije bio pozvan na te razgovore, u gnjevu ga je dao i ibati

i poslao Oktavijanu. An-tonijevo pona anje nije uzrujalo Kleopatru, jer je duboko u sebi eljela dobiti na vremenu. Dala je sve od sebe kako Antonije ne bi imao ra zloga za pritu bu ili sumnju, proraunato mu udvarala i, premda je svoj roendan prosl avila skromno, kako je priliilo situaciji, Antonijev je roendan proslavljen krajnj e rasko no i sveano. Mnogi su na gozbu do li siroma ni, a napustili je bogati. Oktavijan je u to doba bio u Maloj Aziji i pripremao se za konani napad. Upozoren a o njegovim planovima, Kleopatra je, strahujui za sigurnost svoga sina, poslala Cezariona i njegova uitelja iz Aleksandrije. Nilom su na jug otputovali sve do Ko pro-sa, a odatle su namjeravali prijei pustinju i stii do luke Berenike, egipatsko g sredi ta trgovine s Arabijom i Indijom. Kleopatra je i dalje njegovala slaba nu na du da bi Antonije mogao poraziti Oktavijana u konanoj bitci, a tada bi Cezariona mogla pozvati natrag u Aleksandriju. Ako Antonije izgubi, Cezarion e morati nasta viti put prema Arabiji ili Indiji, gdje bi bio primljen kao sin kraljice Kleopat re te sposoban ostvariti svoje planove za budunost. U svibnju 30. godine p. n. e. Oktavijan je iz male Azije u ao u Siriju, gdje su mu se predale sve tamo nje legije. Judejski kralj Herod ve je bio napustio Antonija, a nakon to je Oktavijanov vojskovoa Gal zarobio vojnu utvrdu Paretonij na zapadnoj egi1 7Q patskoj granici, put prema Aleksandriji bio je otvoren, a grad je bio ugro en s ob je strane. Oekujui najgore, Kleopatra je u svoj mauzolej dala prenijeti sve svoje kraljevsko blago: zlato, srebro, smaragde, bisere, ebanovinu i bjelokost. Posvud a su postavljene i velike koliine zapaljivih tvari, jer Kleopatra nije mogla dopu stiti da prastare dragocjenosti Ptolemejevia padnu u ruke tog skorojevia Oktavijan a. Bila je sigurna i da Cezariona vi e nikada nee vidjeti. Preostalo joj je samo um rijeti primjereno kraljici. Vojna utvrda Peluzij na istonom rukavu Nila brzo je pala u Oktavijanove ruke. Iak o su Plutarh i povjesniar Dio Kasije smatrali da se Kleopatra okrenula protiv Ant onija i predala Peluzij Oktavijanu, ta je pretpostavka neuvjerljiva. to bi dobila dopustiv i Oktavijanu da slobodno ue u Egipat? Ve je bila odbila Oktavijanovu ponud u da otjera ili pogubi Antonija, a i sina je zbog opreza poslala iz Aleksandrije . Njezine temeljite pripreme za smrt otkrivaju da je znala kako je kraj blizu. Antonije je tu te ku situaciju uinio jo te om. Budui da su mu uzastopne nesree uni tile e, optu io je Kleopatru da ga je izdala dogovoriv i predaju sa zapovjednikom utvrde u Peluziju, nadajui se da e se tako pomiriti s Oktavijanom. Ona je tu optu bu odbaci la te je, ne bi li dokazala da govori istinu, dala uhvatiti Seleukovu suprugu i djecu te ih predala Antoniju, kako bi ih mogao pogubiti ako se doka e da je sa Sel eukom imala bilo kakav tajni dogovor. Antonijeve sumnje nisu uti ane. U oaju je iznova, kao i u Akciju, poku ao cijeli suko b s Oktavijanom svesti na razinu ho-merovskih bitaka trojanskog rata, pa je nepr ijatelja opet pozvao na dvoboj, to je Oktavijan, dakako, odbio. Kada mu to nije p o lo za rukom, Antonije je Oktavijanu ponovno poslao izaslanika Eufonija, koga je pratio njegov mladi sin Antil, s golemim novanim iznosom kojim je elio odobrovolji ti Oktavijana i zapoeti ostvarivati planove za pomirenje. Oktavijan je zadr ao nova c, ali nije obratio pozornost na molbe koje je u ime svojega oca izricao mladi A ntil, te ih je gnjevno poslao natrag u Aleksandriju. Kleopatra je bila zaprepa ten a kad je ula da je Antonije spao tako nisko i poku ao neprijatelja potkupiti zlatom , njezinim zlatom. 1 "7q Oktavijanove su jedinice u noi 1. kolovoza silovito u le u Alek-sandriju. U zvijezd ama osvijetljenom gradu zavladala je ti ina, a utihnuli su i vjetar i more. Toga j e dana, ali i noi, grad bio vrlo tih, a svi su se bojali najgorega. Iznenada se z aula glasna glazba, milozvuan sklad mnogih glazbala praen povicima velikog broja lj udi. Zauli su se glasni bakovski povici plesaa koji su, odjeveni kao satiri, odjur ili u tamu. Isprva se doimalo, zapisao je Dio Ka-sije, kao da gomila razuzdanih sla vljenika napu ta grad prolazei kroz sredi te Aleksandrije prema Mjeseevim vratima, uz koja su se utaborile Oktavijanove legije. Zatim je opet naglo zavladala tjeskobn a ti ina, a svjedocima se inilo kao da je Antonija naposljetku napustio bog s kojim se uvijek poistovjeivao i kojemu je bio najprivr eniji. U zoru sljedeega dana Antonije je svoje vojnike izveo kroz istona vrata grada i ok

upio ih na uzvisini izmeu zidina i hipodroma, odakle se pru ao pogled na more. Odat ie je mogao vidjeti kako njegova flota isplovljava iz velike luke prema Oktavija novim brodovima, koji su se, u bojnim redovima, nalazili nekoliko kilometara ist ono od grada. Na njegovo razoaranje, aleksandrijski brodovi nisu ni poku ali napasti neprijatelja, kako im je naredio. Umjesto toga, veslima su pozdravili Oktavijan ovu flotu te se, primiv i isti pozdrav kao odgovor, udru ili s neprijateljem i zaplo vili s njime prema velikoj luci. Antonije se oajan okrenuo na svojem povi enom motri tu i opazio kako cijela njegova k onjica galopira prema Oktavijanovim redovima. Kako mu je ostalo samo pje a tvo, uvid io je da nije ravan neprijatelju i pobjegao natrag u grad, viui iz sveg glasa da g a svi uju: Izdala me! Kleopatra me izdala!88 Dojurio je u palau praen zbunjenim asnici ma i, udarajui se po elu, proklinjao enu koja ga je radi vlastite koristi izruila u ruke neprijatelju. Strahujui da bi je mogao pokositi maem, Kleopatra je sa svoi on jim slu kinjama Irom i Karmijom pobjegla kroz prazne dvorane i hodnike palae, pro la kroz opustjelo dvori te i stigla u mauzolej pokraj Izidina hrama. Kad su u le, spust ile su zasune na masivnim vratima, a dvije su se slu kinje privinule uz Kleopatru, nariui i oplakujui njezinu sudbinu. No, ona nije eljela sudjelovati u tome. Prekori v i ih, poslala je Antoniju glasnika s vije u da se ubila, nadajui se da e tako i njega potaknuti na samoubojstvo. Glasnik je Antonija zatekao u palai, gdje je jo uvijek bjesnio zbog dezertiranja s voje flote i konjice te rigao gnjev zbog Kleopat-rine izdaje. Naposljetku je pot puno pojmio situaciju i uvidio da gnjevu i sumnji vi e nema mjesta. Antonije, viknuo je, emu daljnje odgaanje? Sudbina ti je oduzela jedino za to si jo elio ivjeti.89 S je rijeima odjurio u svoju spavaonicu i odbacio oklop. Toga je dana svojeg slugu Erosa prisilio da mu sveano obea kako e ga ubiti ako sve bude izgubljeno, a rob je, prema uputi, izvukao ma kao da namjerava uiniti ono to j e obeao, no, umjesto toga naglo se okrenuo, zarinuo o tricu u svoje grudi i sru io se mrtav, na to se Antonije sagnuo nad njega i grubo viknuo: Dobro si to uinio, Erose ! Dobro si to uinio! Pokazao si svomu gospodaru kako e uiniti ono to ti nisi imao sr ca uiniti90. Tada je podignuo ma, zarinuo ga u svoje grudi odozdo, ispod prsnog ko a, i sru io se na krevet. U velikim je mukama preklinjao egipatske sluge koji su se okupili oko njega da m u prikrate patnje, a oni su, uvidjev i da nije mrtav, u strahu pobjegli iz odaje. Jedan od slugu prenio je vijest Kleopatri, a za nekoliko je trenutaka k Antoniju stigao Kleopatrin tajnik Diomed i obavijestio ga da se kraljica jo nije ubila te da eli da joj donesu njegovo tijelo. Antonije je u smrtnom hropcu urno naredio slugama da ga odnesu Kleopatri. Sluge s u ga podigli, polo ili na improvizirana nosila i po urili prema mauzoleju, na ijim se vratima ve bila okupila gomila ljudi. Gledajui kroz prozor, Kleopatra je opazila kako joj sluge donose supruga, no, pla ila se da bi je neki od njih, oekujui nagradu , mogli oteti im uu u njezinu utvrdu i ivu je izruiti Oktavijanu. A te ko bi otvorila i zasune na vratima koje je, u panici, uspjela ugurati duboko u le i ta. Antonije je ispod njezina prozora le ao na tiu, stenjui i pre-klinjui je da mu dopus ti umrijeti u njezinu naruju. Kleopatra je tada mahnito spustila u ad i konopce te ga, uz pomo dviju slu kinja, jedinih kojima je dopustila ui u mauzolej, povukla k se bi. Za Kleopatru i okupljene ljude bio je uistinu tu an prizor vidjeti okrvavljeno g Antonija kako se, umirui, dr i za u ad s ono malo snage to je uspio smoi. enama nije bilo nimalo lako povui Kleopatrina smrtno ranjenog supruga, no, uz pomo Antonijevih slugu koji su donijeli ljestve i pomogli im, napokon su uspjele i uv ukle ga kroz prozor, a potom ga odnijele na krevet. Uz bolne krikove, Kleopatra je plakala, nazivala Antonija svojim gospodarom, svojim suprugom i svojim vladar om, te istodobno poku avala zaustaviti krv koja je istjecala iz njegove rane. Antonije se odmah osvijestio, i, u posljednjem neustra ivom poku aju da ostane vjera n svojem idolu Dionizu, ali i u elji da uti a Kleopatrino bolno naricanje, zamolio je slu kinju da mu donese vina, mo da zbog toga to je bio edan, a mo da je time elio ubrz ati smrt. Posljednja mu je elja bila da ga Kleopatra ne sa alijeva. Umro je u njezinu naruju, dok se zlatna aleksandrijska svjetlost slijevala kroz pr ozor, a vjetar s mora kovitlao pra inu na mramornom podu91.

Oktavijan je u Aleksandriju slu beno u ao netom prije zalaska sunca, kad su sve mram orne graevine i hramovi, Museion, se-rapej, hipodrom i palae na rtu Lokiju poprima li rubinski crvenu boju. Na zaprepa tenje graana, uz pobjednika je na njegovim koli ma stajao aleksandrijski filozof Arej. Oktavijan je narodu zapravo elio pokazati da je civiliziran i plemenit ovjek, a ne okrutni vojni diktator. Kad se popeo za govornicu da bi im se obratio, svi su okupljeni pali na koljena, no, on im je za povjedio da ustanu uvjeravajui ih da stanovnike Aleksandrije nipo to ne smatra odgovornima z a rat. Oktavijanovo se dobronamjerno raspolo enje promijenilo onog trenutka kad je u ao u p alau i zauzeo odaje u kojima je Kleopatra sebe i Antonija dotjerivala prema likov ima Izie i Dio-nizija, i u kojima je legla s Julijem Cezarom te rodila njegova si na Cezariona. Oktavijan je smjesta poslao jedinicu vojnika da uhvate Cezariona p rije no to pobjegne iz Berenike. Primiv i vijest od Teodora, uitelja Antonijeva najs tarijeg sina Antila, da se mladi skriva u hramu koji je Kleopatra podigla Juliju Cezaru, Oktavijan je naredio da ga ubiju. Antila su odmah odvukli od oltara, izv eli ga pred hram i odrubili mu glavu. U borbi i mete u Teodor je nekako uspio ukra sti vrlo dragocjen kamen koji je Antil na laniu nosio oko vrata, a kada je Oktavij an doznao za krau, naredio je da se uitelja razapne. Pogubljeni su i brojni Kleopa trini dvorjani, zajedno s njezinim najvjernijim sljedbenicima. Filozof Arej goto vo da i nije trebao podsjetiti Oktavijana da jedan Cezar previ e ne sluti na dobro92 , ne dok njegovi konjanici jure pustinjom tra ei Cezarova jedinog sina. Ostalu je A ntonijevu djecu kanio po tedjeti, odvesti ih u Rim i odgajati kao vlastitu. U meuvremenu je Antonijevo tijelo pripremano za pokop i, premda su mumifikaciju u Aleksandriji jo uvijek obavljali i Grci i Egipani, tijelo nitko nije ni poku ao bal zamirati. Rimski su asnici i strani vladari iz po tovanja prema mrtvom vojskovoi zah tijevali da pokop bude obavljen o njihovu tro ku, ali je Oktavijan, po tujui Kleopatr ine elje, naredio da se provedu samo njezine zapovijedi. Tako je Antonije pokopan rasko no, uz sve kraljevske poasti, u grobnici koju mu je Kleopatra pripremila nedaleko od svoga mauzoleja. Slijedila ga je do njegove gro bnice, kao tragina i dirljiva sitna pojava okru ena narikaama, a dok su sveenici pali li tamjan i jednolino izgovarali svoje molitve, kraljiine su krhke ruke nemilosrdn o udarale o njezine grudi dok je zazivala Antonijevo ime. Kleopatra se nakon pokopa u vruici vratila u svoje odaje u mauzoleju. Neprestani udarci u grudi prouzroili su gnojenje i upalu. U deliriju je neprekidno vikala: Neu sudjelovati u njegovu trijumfu. Nikada !93 Odbijala je svaku hranu i opetovano preklinjala svojega lijenika Olimpa, koji je sada, zajedno s dvjema pouzdanim slu kinjama, Irom i Karmijom, neprestano bio uz n ju, da joj dopusti umrijeti i tiho napustiti ovaj svijet. Oktavijan je uo za njez inu slabost i iznova je upozorio da nee biti blag prema njezinoj djeci ako se ona ne potrudi pre ivjeti. Ta je prijetnja bila djelotvorna. Majinski ju je nagon pota knuo da se bori za ivot pa je bez pogovora uzimala lijekove i stimulanse koje joj je davao lijenik Olimp. Dvadeset i osmoga kolovoza, dok je le ala na slamnatom krevetu u gornjoj odaji mau zoleja, dojurili su njezini sluge i rekli da joj je Oktavijan do ao odati poast. Bi o je to neoekivan posjet pa je kad je do ao iskoila iz kreveta odjevena samo u tanku haljinu, i bacila mu se pod noge, ra upane kose i izobliena lica, drhtava glasa, oij u upalih i tamnih. Na njezinim su se grudima isticali tragovi udaraca kojima se obasipala. Pa ipak, usprkos svemu, njezina ljepota i snaga karaktera ostale su d ojmljive kao to su uvijek bile. Oktavijan joj je milosrdno pomogao lei na krevet te sjeo pokraj nje. Kasniji rims ki povjesniari tvrdili su daje Kleopatra ak i u tom trenutku poku ala zavesti Oktavi jana, no, pred njim je bila bolesna i oslabjela ena. Antonije je bio tek prema io p edesetu kada se ubio, a njoj je bilo trideset i devet godina pa je, prema egipat skim mjerilima, bila starica. Tada je Kleopatra ustala i donijela Oktavijanu nekoliko pisama koja joj je napis ao Julije Cezar. Dobro zna , rekla je, koliko sam znaila tvojem ocu; i nedvojbeno zna a me je on okrunio za kraljicu Egipta. Evo, molim te, proitaj ova pisma. Tvoj mi ih je otac vlastoruno napisao94.

Oktavijan je, dakako, bio poa en njezinim rijeima. O Juliju Cezaru je uvijek govorio kao o svojem ocu, a ak se i sam nazivao Cezarom. Vrativ i se u krevet, Kleopatra je p ristala potpuno se predati u njegove ruke ako prema njoj bude milostiv, a potom mu je, bez zadr ke, ponudila sve svoje blago i imovinu. Odmah su poslali po njezin a glavnog upravitelja i naredili mu da sastavi popis sveg njezinog nakita i drag ocjenosti koje su se, s ostalim spisima, nalazile u drugoj prostoriji njezina mauzoleja. Upravitelj je pregledao po pis i, elei se dodvoriti novom gospodaru budui da se odanost Kleopatri vi e nije ispl atila, otkrio da su neki predmeti ispu teni s popisa te da ih kraljica namjerno sk riva radi vlastite koristi. uv i to, Kleopatra je iskoila s kreveta, uhvatila upravitelja za kosu, protresla ga i silovito ga pljusnula. Ne mogav i zadr ati smijeh, Oktavijan ju je obuzdao i odveo natrag u krevet. Njezin lijenik Olimp zabilje io je pojedinosti toga alosnog dogaaja : Uistinu, vrlo je te ko drhtavim se glasom obratila Kleopatra svome posjetitelju, to me je, u trenutku kad si me ti poastio svojim posjetom i vidio me u ovakvu stanju, jedan od mojih sluga optu io za zadr avanje nekih enskih sitnica - kojima nisam eljela uljep ati svoju bijednu pojavu, u to mo e biti siguran, ve sam eljela imati poneku sit nicu koju u darovati tvojoj sestri Oktaviji i tvojoj supruzi Liviji kako bih se, uz njihov zagovor, donekle na la u tvojoj milosti. ak i u tom bijednom stanju, Kleopatra je iskazala slatkorjeivost i diplomatsku spo sobnost. Meutim, nije se dala zavarati Oktavijanovim obeanjem blagosti. Njegove su joj rijei i nain pona anja otkrivali da je namjerava izlo iti u Rimu te da nema namje ru dopustiti da njezin sin Cezarion preuzme njezino prijestolje. Dakako, istoga je dana u mauzolej stigao glasnik i obavijestio je da je Oktavijan, uvidjev i da s e potpuno oporavila od bolesti, odluio odmah je odvesti u Rim zajedno s njezino d voje djece. Kad je rije o Cezariono, Oktavijan je, uvelike zahvaljujui savjetu svo jega aleksandrijskog prijatelja i filozofa Areja, bio vrsto uvjeren da nije mudro ostaviti na slobodi onoga tko tvrdi da je zakoniti nasljednik velikog Julija Ce zara, pa je stoga naredio da se Cezariona to prije pogubi. Ta je uznemirujua vijest, zajedno sa zastra ujuom mi lju o Oktavijanovu Trijumfu u Rim u, gdje e ona i djeca biti glavne zanimljivosti, potaknula Kleopatru da prekine s voj ivot. U lancima bi je vodili do Kapitola, ba kao to je i njezina sestra Arsinoa , pred njezinim oima, hodala u povorci u trijumfu Julija Cezara. Duboko potresena i odlunija no ikada prekinuti vlastiti ivot, Kleopatra je Oktavij anu poslala poruku tra ei dopu tenje da posjeti Antonijev grob. Dobiv i dopu tenje, sljed eeg je jutra, 29. kolovoza, u nosiljci dopremljena do grobnice, praena svojim slu ki njama i lijenikom Olimpom. Bacila se na Antonijev nadgrobni spomenik i strastveno ga ljubila, zaboraviv i sve njihove svae u elji da se s njime susretne na drugom sv ijetu. Zatim je ustala, polo ila cvjetne vijence na grob, u la u nosiljku i vratila se u Mauzolej, gdje je otkrila da je Oktavijan opljakao njezine odaje i odnio sve njezino blago, ak i njezin najdra i nakit i sve dragocjenosti. Nakon nekog se vrem ena smirila, naredila da joj se pripremi kupka, a nakon to su je slu kinje okupala, namirisale i pomno isplele kosu, odjenula se u slu benu odoru egipatske kraljice i bo ice Izie, a zatim je legla na le aljku uz rasko nu veeru. Nakon svega toga napisala je Oktavijanu pismo, tra ei da je pokopaju u Antonijevoj grobnici. im je pismo posl ala, naredila je da svi osim Ire i Karmije moraju napustiti mauzolej. Sva su vra ta tada urno zatvorena, a stra ari su zauzeli svoja mjesta ispred mauzoleja. Za nekoliko je trenutaka neki seljak, nosei veliku ko aru smokava, zatra io da mu dop uste ui u Mauzolej, tvrdei da donosi voe na kraljiin zahtjev. Stra ari su na brzinu pr egledali ko aru, podi ui listove kojima je voe bilo pokriveno, te primijetili kako su smokve lijepe, na to se seljak nasmijao i ponudio im da uzmu koju, to su stra ari od bili. Nakon nekoliko glasnih udaraca vrata su se otvorila, a sluga je uzeo ko aru sa smokvama i odnio je Kleopatri, koja je uskliknula: Dakle, stigla je!95 Oktavijan je u meuvremenu primio njezinu poruku i smjesta shvatio to se dogodilo. Najprije je pomislio sam poi u mauzolej, no, predomislio se i poslao nekoliko asni ka da poku aju sprijeiti Kleopatrino samoubojstvo. Kad su stigli, otkrili su da str a ari ne znaju ni ta o nadolazeem dogaaju. Brzo su probili vrata, pojurili u gornju od aju i zatekli mrtvu Kleopatru opru enu na zlatnom krevetu, odjevenu u grku odoru, s kraljevskom dijademom Pto-lemejevia koja se nakrivila na njezinu elu. Uz njezine

noge, Ira je na tlu takoer ispustila zadnji dah, a Karmija se ljuljala uz krevet, poku avajui namjestiti kraljiinu krunu. Jedan od rimskih asnika gnjevno je viknuo: Lij epo ste to uinile, Karmijo!96 Da, odgovorila je Karmija, okreui blijedo lice prema asniku, uistinu lijepo, kako i do likuje kraljici koja je potomak duge loze kraljeva. S tim se posljednjim rijeima Karmija sru ila na pod pokraj Ire i svoje mrtve kralji ce. Egipatska zmija, skrivena u ko ari meu li em, nije pronaena, iako je jedan od stra ar a izjavio da je vidio zmijski trag koji je pijeskom vodio od mauzoleja prema mor u. Nije poznato kako su Ira i Karmija umrle, no, u Egiptu je u to doba bilo mnog o otrova koji su se lako mogli sakriti u e ljevima i nakitu. Oktavijan je naredio da se kraljicu, sa svim poastima, pokopa uz Antonija, te, ne gubei vrijeme, prionuo rje avanju problema s Cezarionom tako to mu je u Bereniku po slao poruku da mu nee nauditi ako se vrati u Aleksandriju. Cezarionov uitelj Ro-do n savjetovao je mladiu da vjeruje Oktavijanu, pa se Cezarion na njegov savjet vra tio u Aleksandriju gdje je smjesta pogubljen. Posljednji od egipatske vladarske obitelji Ptolemejevia, sin i jedini zakoniti na sljednik Julija Cezara, vi e nije bio prepreka Oktavijanovu konanom cilju ostvarenj a vrhovne vlasti u Rimu. Ostala Kleopatrina djeca, Ptolemej i Kleopatra Selena, dopremljena su u Rim, a glasnici su poslani u Mediju da bi uhvatili Aleksandra H eliosa te i njega doveli u Rim. Tako je Kleopatra u la u legendu. Povijest ju je, osobito rimska, ocrnila kao besr amnu enu, podmuklu zavodnicu spremnu na svaku prijevaru i izdaju, iako je zapravo bila iznimno hrabra i politiki inteligentna ena. Od svoje osamnaeste godine pa sv e do smrti borila se za oslobaanje svoga naroda od rimske vlasti, a uz to je, kao predana majka, svim silama nastojala osigurati egipatsku krunu sinu svojega prv og ljubavnika Julija Cezara. Kao i Aleksandar Veliki, i ona je zaslu ila biti poko pana u tom velianstvenom gradu. Sljedeih je stoljea Kleopatrina smrt osvajala ma tu mnogih kreativnih umova, a osobi to Shakespearea: Kleopatra: Dajte mi haljinu, stavite mi krunu. Besmrtnu e nju ja u sebi nosim. Sok egipatske loze nee vi e Vla iti ovu usnu. Br e, br e, najdra a Ira. ini mi se da ujem kako Antonije zove. Vidim ga kako ustaje da hvali moj gordi in. ujem ga da se ruga Cezarovoj srei, kakvu bozi ljudima daju da bi opravdali kasniji gnjev. Moj mu u, evo me! Nek sada pravo na taj naslov doka e odva nost moja! ja sam zrak i vatra; ostala svoja poela prepu tam ni em ivotu. Jeste 1' gotove? Doite onda, posljednju toplinu odnesite sa mojih usana. Karmijo dobra, zbogom; Ira, dugi zbogom! {Ljubi ih. Ira pada, umire.) Zar ja imam u ustima zmiju? Ti pada ? Kad se ti i narav mo ete ovako blago rastati, tad smrt je ko ljubavniki u tip, koji boli al po eljan je. Ti le i bez rijei? Ovako odlaze, ti ka e svijetu da nije vrijedan niti opro taja. Karmija: Rastvori se, o te ki oblae, i spusti ki u pa da mogu rei da plau sami bogovi. Kleopatra: Posramila me ovim. Ako se ona prva sastane sa lijepo nakovranim Antonijem, po eljet e je on, potro it na nju poljubac to bi meni bio nebo.

Hajde, smrtonosno stvorenje! {Zmiji koju stavlja na grudi.) 1 OQ Zubima o trim u mahu razve i taj zamr eni vor ivota. Bijedni otrovni stvore, daj najedi se, i obavi to brzo! O da mo e govoriti, da ujem kako zove velikog Cezara Budalo nadmudrena! Karmija: O istona zvijezdo! Kleopatra: Mir! Mir! Zar ne vidi Dijete na mojim prsima to sisa dok dojilju svoju ne uspava? Karmija: O pukni, srce! Kleopatra: Blago kao melem, Meko kao zrak, i nje no, nje no. 0 Antonije! Daj, i tebe da uzmem. {Drugu zmiju stavlja na ruku.) Za to da jo ostaje m -{Umire.) Karmija: - na ovom bijednom svijetu? Sretan ti bio put. Sad se hvastaj, smrti, jer u tvom zagrljaju poiva ljubavnica n eprispodobiva! Zaklopite se, paperjasti prozori! -{Zatvara Kleopatri oi.) 1 zlatno sunce nikad nee vi e gledati oi ovako kraljevske! Nahero ti je kruna; popra vit u je, A onda plandovati {Ulete stra ari.) Prvi stra ar: Gdje je kraljica? Karmija: Govori tiho da je ne prob udi . Prvi stra ar: Cezar je poslao -Karmija: Presporog glasnika. {Stavlja na sebe zmiju.) O hajde brzo, djeluj. Ve te pomalo osjeam. Prvi stra ar: Ovamo ljudi! Tu nije sve u redu. Prevaren je Cezar. Drugi stra ar: Pozovi Dolabelu, njeg je Cezar Zadu io za ovo. Prvi stra ar: to se tu zbiva, Karmijo? Je 1 se tako radi? Karmija: Da, tako se radi i tako dolikuje jednoj kraljici to potomak je duge loze kraljevske. Ah, vojnice! (Umire.) (antonije i Kleopatra, peti in, drugi prizor) Kleopatrinu slavu opjevao je rimski pjesnik Horacije: Uistinu joj je dra a bila uzvi ena smrt; nije se, kao ena, pla ila bode a niti je, hitajui preko mora, napustila Egipat radi dalekih obala. Promatrajui opusto enu palau, s blagim je osmijehom i sigurnom rukom prihvatila ljutu zmiju, sve dok njezine vene nisu potpuno upile smrtonosan otrov; a tada je, odlunija i strastvenija no ikada, izdahnula. Zar bi ona uveliala uznosi ti trijumf, svrgnuta, predvoena prostim Liburnima? Kleopatra nikada! (ode, 1,21.) Kleopatrine nade u spa avanje aleksandrijskog kraljevstva uni tene su kada su Julija Cezara (desno) ubili Brut i drugi lanovi Senata. Muzeji Vatikana. Stasit, ali slab prema zadovoljstvima, Marko Antonije naposljetku je uni tio i Kle opatrino bogatstvo te njezine izglede da svoje golemo kraljevstvo obrani od Okta vijanove vojske. Kao i Kleopatra, i Marko Antonije poinio je samoubojstvo u Aleks andriji. Muzeji Vatikana. Kralj Filip Makedonski i njegova supruga Olimpija na ovoj skulpturi od bjelokost i zasjenjuju svoga sinia Aleksandra, no upravo e Aleksandar svojim osvajanjima i ut emeljenjem velianstvenog grada proslaviti tu obitelj. Solunski muzej, Grka. w i i i i I i 1 i i

I i i i i i i i i i i ! ! ! ! ! i ! i. ETVRTI DIO Du a grada 1 .1 Stasit, ali slab prema zadovoljstvima, Marko Antonije naposljetku je uni tio i Kle opatrino bogatstvo te njezine izglede da svoje golemo kraljevstvo obrani od Okta vijanove vojske. Kao i Kleopatra, i Marko Antonije poinio je samoubojstvo u Aleks andriji. Muzeji Vatikana. Kralj Filip Makedonski i njegova supruga Olimpija na ovoj skulpturi od bjelokost i zasjenjuju svoga sinia Aleksandra, no upravo e Aleksandar svojim osvajanjima i ut emeljenjem velianstvenog grada proslaviti tu obitelj. Solunski muzej, Grka. I i i i I ! i i i i i i i i i i ! i i ! i i 1 1 I. "i I ETVRTI DIO Du a grada I .1 Za vrijeme rimske vladavine (30. g. p. n. e. - 311. g. n. e.) Aleksandrija je is kazala zadivljujuu sposobnost da se oporavi od potpune propasti. Upravo kad se do imalo da je neko velianstvenom gradu Ptolemejevia, sputanom unutar uskih granica ti pine rimske provincije i na rubu gubitka vlastitog identiteta, sueno pasti u zabor av, Aleksandrija je krenula put otkrivanja drugog kraljevstva - kraljevstva duha . Zadivljujue je da se njezino raznoliko puanstvo istodobno usredotoilo na vjeru, odl uno pronai rje enje za mnogo ozbiljniji problem od onoga koji je postavljala rimska okupacija: postojanje Boga i Njegov odnos s ovjekom. Nedugo nakon utemeljenja, u Aleksandriju su poeli dolaziti idovi, a njihovi su se obiaji i jezik stopili s novim grkim svijetom. Za vjerske potrebe idova bilo je pot rebno prevesti hebrejske svete spise, a legenda govori da je Ptolemej Filadelf z atvorio sedamdeset rabina u sedamdeset koliba na otoku Farosu, iz kojih su oni i stodobno iza li sa sedamdeset istovjetnih grkih prijevoda Staroga zavjeta: glasovit om Septuagintom. Aleksandrijski su se idovi znatno razlikovali od konzervativnih idova u Jeruzalemu , i premda su i jedni i drugi tovali Jahvu, aleksandrijski ga idovi nisu lako prih vaali kao svoga Boga. Njima je mudrost bila mnogo va nija od tovanja. Jedan je takav aleksandrijski idov bio nepoznati autor apokrifne knjige pod naslovom Salomonova mudrost. Knjiga je napisana na grkom jeziku te otkriva mnogo ne samo o stoikoj, epikurej-skoj i platonovskoj filozofiji, ve i o e gipatskim obredima. Taj je tajanstveni pisac rije io problem Boga i ovjeka na uisti nu nov, ali ipak aleksandrijski nain: uvoenjem posrednika izmeu Jahve i ovjeka, koje

ga je nazvao Sophia, ili Mudrost. Mudrost pokree jae od bilo kojeg pokreta; ona svojom istoom pro ima sve. Budui da je je dna, ona je svemogua pa u svim nara tajima ulazi u posveene du e, inei ih bliskima Bogu, prorocima. Ljep a je od Sunca i svih zvijezda; ako je usporedimo sa Sunevom svjetl o u, ona je nadma uje. Jer, nakon svjetlosti dolazi no, a ludost ne mo e nadvladati mudr ost.97 idovska kola u Aleksandriji dostigla je vrhunac slave za Filona Judejskog, koji je ondje ivio tijekom prvih godina kr anstva kad je u gradu vladao kulturni i filozofs ki ivot Rimskog Carstva. Iako roen u sveenikoj tradiciji, Filon nije poznavao hebrej ski jezik, pa je, poput veine aleksandrijskih idova, opa vjerska znanja usvajao put em Septuaginte, grkog prijevoda Staroga zavjeta. Nekoliko nara taja njegovih predak a bilo je vrlo imuno. Otac mu je bio rimskog dr avljanstva, a brat Aleksandar dr ao j e u Aleksandriji visok dr avni polo aj alabarha ( to znai da je Rimljanima odgovoran za prikupljanje poreza), i mogue je da je upravo on bio Aleksandar od velikosveenike l oze kojega sveti Pavao spominje u Djelima apostolskim. Aleksandar je nedvojbeno bio najistaknutiji aleksandrijski idov te uistinu jedan od najbogatijih ljudi staroga svijeta. Takvo bogatstvo gotovo da i nije bilo mog ue stei u jednom nara taju, osobito bogatstvo koje je bilo vrsto vezano za politiku i dru tvo. Kad se Herod Agripa poetkom svoje vladavine na ao u financijskim neprilikam a, Aleksandar mu je posudio dvjesto tisua drah-mi jer se divio strastvenom duhu A gripine supruge Cipre. Koliko god se taj iznos doimao velikim, bio je to tek dje li Aleksandrova bogatstva. Herodu je jo jednom priskoio u pomo preuzev i ukupne tro kove srebrnih i zlatnih ploica koje su krasile devet vrata obnovljenog jeruzalemskog hrama. Njegov sin Marko o e1 Qfi nio se Berenikom, Herodovom keri. Drugi sin, Tiberije Julije Aleksandar, napustio je svoju vjeru zbog politike karijere, kojom je nadma io oevu. Klaudije ga je najpr ije imenovao za epistratega Egipta, a 46. godine za prokuratora Palestine. Za Ne ronove je vladavine postao egipatskim prefektom. Tijekom jedne pobune bio je odg ovoran za napad rimskih legija na idovske pobunjenike, kojih je poginulo vi e od 50 .000. Odigrao je i kljunu ulogu u Vespazijanovu usponu na vlast, a za velike opsade i u ni tenja Jeruzalema djelovao je pod Titovim zapovjedni tvom. Kip Tiberija Julija Ale ksandra u Rimu je godinama stajao na istaknutom mjestu. No, njegov se brat Filon nije zanimao za pitanja vlasti. Kao ovjek uen u grkom jezi ku, filozofiji, geometriji, poeziji i glazbi, potpuno se posvetio duhovnim i kul turnim pitanjima. Bio je tipian stanovnik Aleksandrije pa se nikada nije oslanjao na doslovna znaenja, tra ei skrivena i alegorijska tumaenja. Sam je rekao: Neko sam, posvetiv i se filozofiji te promi ljanju svijeta i njegovih dijelova, doseg nuo umno zadovoljstvo koje je uistinu bilo prelijepo, po eljno i bla eno; jer, ivio s am u neprestanom jedinstvu sa svetim izrekama i uenjima u kojima sam po udno i neza sitno u ivao. Nije mi do la ni jedna prizemna ili svjetovna misao; nisam ni puzao za slavom, bogatstvom ili tjelesnim zadovoljstvima, ve se doimalo kao da, u du evnom zanosu, neprestano stremim visinama i pridru ujem se Suncu, Mjesecu, nebeskom svod u i svemiru u njihovu kru nom gibanju.98 Unato neizbje nom duhovnom usamljeni tvu i posveenosti uzvi enim pitanjima, Filon nije m ogao pobjei od svijeta koji ga je okru ivao. Kada je car Gaj Kaligula u svojem ludi lu otpoeo pogrom koji je prijetio uni tenjem svih aleksandrijskih idova, Filon je, k ao ugledan i cijenjen ueni idov, platonist i pi-tagorejac, imenovan za vou diplomats zaslanstva koje se otputilo u Rim tra iti od cara pravednost i milost. Usprkos vjerskom i filozofskom aru, Filon je ipak bio stanovnik Aleksandrije te s toga neprestano u dodiru s bogatim gradskim ivotom budui da je odlazio u kazali te, na igre, proslave, svetkovine i sportska nadmetanja. Volio je akanje i hrvanje; njegovo znanje o treniranj u i prehrani bilo je osnovano i znanstveno utemeljeno. Znao je da dobar boksa mor a biti u vrhunskoj tjelesnoj kondiciji, da se ne smije oslanjati iskljuivo na svo je vje tine te da sportski treneri od sporta a moraju izriito zahtijevati da hranu te meljito vau. esto je posjeivao utrke koija te ih ivopisno bilje io. Opisao je zgodu kad se nekoliko gledatelja toliko zanijelo da su sru ili ogradu i sjurili se na stazu, gdje su po

ginuli pod konjskim stampedom. Opazio je i izljeve strasti gledatelja prigodom i zvoenja jedne Euripidove drame, kada je glumac izgovarao poticajan hvalospjev slo bodi. Imao je istanan glazbeni sluh, a u svojim je navikama bio umjeren. Kada god bi bi o pozvan na gozbu, morao se dobro uvati - ponijeti razum sa sobom kako je sam objas nio - jer bi u suprotnom ovjek lako postao robom ari hrane i vina99. Po tovao je novac , ali ga nije obo avao. Njegova je supruga bila istog mi ljenja. U dru tvenim su je pr igodama i na sveanim veerama esto znali prekoriti to ne nosi uobiajene zlatne ukrase tipine za imune ene toga doba. Filonu je godio njezin odgovor: Suprugove su vrline en i dovoljan ukras. Bilo je posve neprimjereno da ovjek grkog filozofskog podrijetla izra ava nisko mi lje nje o enama. Meutim, dok su Platon i stoici izriito nagla avali ensku jednakost s mu kar cima, Filon je vjerovao da ih treba dr ati u unutarnjim prostorijama kue te ih pu tat i van samo pod strogim nadzorom i u najpogodnijim okolnostima. Iako su njegove p rimjedbe odra avale opa dru tvena ogranienja tog vremena, Filon je svoje stavove razvi o do krajnosti. U prirodi, smatrao je, mu karci imaju prednost pred enama. ensko je nep otpuno i podreeno, pa ne pripada kategoriji aktivnoga ve pasivnoga.100 Iako se Filon vrlo divio Fintiji, sljedbenici pitagorejske filozofije, s njom se razi ao zbog njezine izjave: ena mo e i treba posjedovati vrline uma i tijela jednake onima to ih posjeduje mu karac101 Filon je za spolne odnose izriito tvrdio da bi trebali biti doputeni iskljuivo u svrhu raanja. Mu karci tra e zadovoljstvo kad se pare sa svojim supruga ma, ali ne zbog toga da bi zaeli djecu i produ ili vrstu. U svojoj iskljuivoj te nji z adovoljstvu, oni su nalik svinjama i jarcima. Ako je ena neplodna, od nje se treb a zakonski rastati budui da sno aj s njom ne mo e dovesti do raanja djeteta.102 ena je i mala pravo rastati se od supruga jedino ako je on la no svjedoio kako je, nakon to j u je o enio, ustanovio da nije djevica. Nakon takve la ne optu be mu karac je gubio svak o pravo na rastavu ako bi ona odluila nastaviti ivjeti s njim, no, ena je bila slob odna napustiti ga ako je to eljela. Unato duboko ukorijenjenom seksizmu, Filonova je ostav tina va na zbog drugih razloga . Budui da se ve u mladosti posvetio prouavanju i promi ljanju, s vremenom je stvorio mnogo djela, od kojih su veina tumaenja Biblije. ila diskurzivne alegorije provlai se kroz sva njegova djela, a u mnogima su i cijela poglavlja posveena mistinom tum aenju. U svakom sluaju, Filon je bio vjeran Mojsijevu zakonu, vjerujui daje svaka r ije grkog teksta Starog zavjeta bo anski nadahnuta i ispravna. esto se znao satima bo riti s jednom rijeju, tra ei joj dublje, ale-gorijsko znaenje. Dobro je poznavao grki jezik pa je glatko citirao dramatiare, pjesnike, povjesniare i filozofe. Katkad bi bio rastrgan izmeu idovskog i grkog. Te su se dvije tradicij e u njegovu umu toliko sjedinile da je itao Platona mislei da ita Mojsija, a itajui M oj-sija, mislio da ita Platona. Usprkos svemu, bio je idov i nikada to nije presta o biti. Njegova idovska pobo nost utjecala je na njegovu ljubav i divljenje prema s vemu grkom. Mojsijevim svetkovinama i zakonima pridavao je duhovno znaenje i oprav davao ih, pripisujui im uzvi enu etiku kakvu su prihvatili Grci. Za Filona je Tora izgubila svoj idovski karakter te postala mistino sredstvo preno enja grke misli. Uda ljiv i se od judaizma, bilo je prirodno da e prihvatiti pogansku zamisao spasenja: oslobaanje duha iz tijela te njegov povratak Bogu, svom najvi em izvoru. Filon je tvrdio da je Tora na neki nain utjecala na grke filozofe, a u poku aju doka zivanja te pretpostavke znatno se oslanjao na alegorijska tumaenja. Nije to bilo ni ta novo. Alegorijska metoda tumaenja Biblije primjenjivala se mnogo prije rabinskih kola u Palestini. Primjenj ujui tu metodu, Filon je od najjednostavnijih priica iz Petoknji ja izveo neka od na jdubokoumnijih filozofskih uenja. Svoje uenje o Bogu zapoinje idejom da je Bog zapr avo Bie li eno svake znaajke. Pretpostaviti bilo kakvo svojstvo Boga znailo bi svesti Ga na ogranieno postojanje, a to je postavilo problem: iskljuivalo je mogunost bil o kakvog aktivnog odnosa Boga sa svijetom i ovjeanstvom. Da bi razrije io taj proble m, Filon je, vodei se za Platonom i zakljuiv i da bi potpuno savr enstvo Boga uistinu bilo naru eno bilo kakvim izravnim dodirom s nesavr enim, ogranienim biima, ponudio mo gunost povezivanja Boga i svijeta beskrajnim mno tvom bo anskih Ideja, ijim se promi lja njem ostvaruje aktivan odnos Boga i svijeta. Kao i Platon prije njega, te je ide je nazvao Bo jim mislima, zakljuiv i da uistinu postoje i da su roene prije stvaranja

ogranienog svijeta. Ali, za razliku od Platona, Filon je te ideje odredio kao Sil e koje neuoblienu materiju dovode u stanje reda te predstavljaju posrednike Bo jeg djelovanja u svijetu. Ta modifikacija Platonovih ideja umnogome proizlazi iz sto ikih utjecaja, to je osobito vidljivo iz injenice da Filon te ideje naziva Logosom, a za stoike je Bog bio Logos, razum koji djeluje u svijetu. Filon je, istodobno, Ideje poistovjetio s grkim demonima i idovskim anelima, Bo jim s lugama i glasnicima pomou kojih On komunicira s ogranienim svijetom. Filonovo uenje o ovjeku velikim je dijelom izvedeno iz Platonove filozofije. ovjeka je smatrao dualistikim po prirodi, s vi im i ni im podrijetiom. Od istih du a koje nast anjuju eter, one najbli e Zemlji privuene su osjetilnim biima pa silaze u njihova ti jela. Te su du e ovjekova bo anska strana. No, s druge strane, ovjek je osjetilno bie p a stoga u sebi nosi i izvor zla, to tijelo ini tamnicom, lijesom i grobom du e koja te i ponovnom uzdizanju k Bogu. Stoici u toj toki prepu taju ovjeka njegovim sposobnos tima, no, Filon ga usmjerava prema milosrdnoj Bo joj pomoi, pa se stoga uistinu mud ri i kreposni ljudi ak i u ovom ivotu, uz Bo ju pomo, uzdi u iznad zemaljskog postojanj a. Gdje je moje tijelo bilo prije no to sam se rodio i kamo e otii kad umrem? I u to se pretvorilo ovo jastvo? Gdje je novoroene koje sam neko bio, djeai, momi, mladi adole nt, mladi, momak, odrastao ovjek, mu karac? Odakle je du a do la i kamo e otii? Mo emo li rediti bit njezine naravi? I kada smo je stekli? Prije roenja? Ali, tada nismo po stojali. Nakon smrti? Ali, tada neemo postojati.103 Prema Filonovu mi ljenju, preostao je jo jedan korak: potpuno oslobaanje od tijela i povratak du e njezinu prvobitnom stanju. Budui da je potekla od Boga, k Njemu se m ora ponovno uzdii. Meutim, prirodna smrt donosi to ispunjenje samo onima koji su z a ivota na Zemlji bili slobodni od svake vezanosti za osjetilno. Svi ostali nakon smrti moraju prijei u drugo tijelo i, premda to Filon nije izriito spomenuo, selj enje du a uistinu je je neizbje no slijedilo iz njegovih filozofskih premisa. Filon se osobito isticao u podruju alegorije. Aleksandrija je za Rimljane bila pr edmet zgra anja. Ni jedan dan nije pro ao bez nekog nemira, politikog ili dru tvenog. R imljani su u veini sluajeva, potpuno svjesni da su njezini stanovnici stoljeima pre lazili iz ruku jednog osvajaa u ruke drugog, mudro okretali glavu pu tajui da se zad jevice i svae s vremenom razviju svojim prirodnim tijekom. No, taj pristup nije d jelovao ako je problem bio vjerske prirode, a osobito ako su bili umije ani idovi. Veina ostalih naroda pod rimskim jarmom spremno je prihvaala zamisao da je Venera isto to i Astarta, da je Afrodita Izida, da je Apolon Oziris, no, za idove je i sa m prijedlog poistovjeenja Jahve sa Zeusom znaio bitku do smrti. Vrue pitanje asimil acije i sudjelovanja u rimskom nainu ivota podvrgnuto je najvi im ku njama za Filonova ivota. Unato tome to nije odobravao svae i pobune, smatrao je da mu je du nost umiriv ati idovsko stanovni tvo Aleksandrije te istodobno obuzdavati vlastiti gnjev koji j e osjeao pri pomisli na sudjelovanje u bilo kojem obliku poganskog bogoslu ja, kako je to zahtijevao car Gaj. Zbog toga je odluio otputovati u Rim i osobno se suoiti s Gajem. Bila je to te ka i opasna misija, no, Filon ju je dostojanstveno ostvari o. TA1 U svom vlastitom svjedoanstvu pod naslovom U poslanstvu Gaju, Filon, koji je bio starac kad se otputio u Rim, iznosi zapanjujue pojedinosti o progonima idova. Riml jani su, naposljetku, bili fa isti. Nisu imali ustavnog pokria za totalitarnu vlast , pa su mo ostvarivali ubojstvima i graanskim ratovima. Od svakog pokorenog naroda zahtijevali su potpunu podreenost i pravodobno plaanje pretjeranih poreza. U svak om kutku njihova golemog Carstva idovski je narod bio stalna bolna toka. Rimska og orenost prema idovima dosegla je vrhunac tijekom Tiberije-ve vladavine (42. g. p. n. e. - 37. g. n. e.). Sejan, najutjecajniji Rimljanin na Tiberijevu dvoru, zapoe o je s mjerama kojima je cilj bio uni tenje cijele rase, a nakon Tiberijeve smrti, Gaj je gorljivo elio ostvariti Sejanov plan. Gaj je iznimno inatljiv prema svima, a osobito prema idovima. Duboko nas mrzi, a u mnogim je gradovima, te osobito u Aleksandriji, zaposjeo sinagoge i ispunio ih vlastitim slikama i kipovima. Hram u Jeruzalemu, koji je do tada bio netaknut t e su ga dr ali vrijednim uvanja od svakog oskvrnua, Gaj je poku ao promijeniti i preur editi u vlastito sveti te koje bi bilo posveeno Gaju, novom oito vonju Zeusa.m Filon je, bolje od bilo kojeg drugog idova tog vremena, znao da bi bilo mnogo gor

e dopustiti Gaju da oskvrne hram kipovima i poganskim bogoslu jem, nego da ga potp uno sru i i uni ti: Jer, uz uni tenje hrama potpuno je opravdano strahovati da e Gaj nar editi da se ukine i ope ime cijeloga na eg naroda. Kad bi se to dogodilo, nestali b ismo. Ali asna smrt u obrani na ih zakona drugi je oblik ivota. Filonove rijei u sebi nose osnovni duh judaizma, duh koji ga je stoljeima odr ao net aknutim unato neprestanim klevetanjima i progonima. Filon je ivio i umro u Aleksan driji, gradu koji je volio i po tovao. Bio je plodan pisac, a njegov ivot i djelo o tkrivaju da je uistinu bio idov te da nije elio biti bilo to drugo, jer idovska filo zofija, ili spoznavanje Boga te svega ljudskoga i bo anskoga kao to stoji u Mojsije vim spisima, za njega je bila istinska i najvi a mudrost. esto godina prije, Platon je pouavao da je svijet nesavr ena kopija savr enog univerzu ma, i premda je pouavao jo mnogo toga, novi platonisti iz Aleksandrije prihvatili su upravo to uenje i doveli ga do uzvi enih i mistinih spoznajama. Prvu kolu neoplatonista u Aleksandriji utemeljio je Amonije Saka (oko 175 - 250. n. e.), koji je zapoeo kao nosa na dokovima i kr anin, ali je i zanimanje i vjeru nap ustio zbog prouavanja Platona. O njegovim se uenjima zna vrlo malo, no iz njegove su kole iza li mnogi poznati uenici, meu kojima je najistaknutiji Plotin. Plotina nisu mogli shvatiti ni njegovi najbli i prijatelji. Nikad nije otkrio nadn evak svoga roenja jer nije elio da njegovi prijatelji tu prigodu slave rtvama i goz bama. No, to je jo va nije, stidio se injenice da je ogranien u smrtnom tijelu. Jednom je primijetio: Silazak moje du e u ovo mrsko tijelo toliko je nesretan i u asan dogaa j da o njemu ne elim razgovarati105. elei biti ovjek univerzuma, nevezan za vrijeme i mjesto, gnu ao se svakog razgovora o rasi, roditeljima ili domovini. I u djetinjs tvu je bio svojeglav. Iako je ve i ao u kolu, sve do osme godine imao je naviku tra it i od dadilje da obna i dojke kako bi mogao sisati. S tim je prestao tek nakon to mu je otac rekao da je prava mala napast i da bi se trebao stidjeti. Plotin je u Aleksandriju stigao dok je taj grad jo u ivao kulturnu slavu i ugled. V oditelj tamo nje izvrsne filozofske kole bio je Amonije Saka, ija se slava tako brzo irila svijetom da su uenici dolazili sa svih strana kako bi uili od njega. No, Amo nije je bio zahtjevan pa je svake godine izabrao tek nekoliko uenika i tra io od nj ih da tijekom kolovanja nose filozofski ogrta te u tajnosti dr e sve to su nauili. Plo tin je bio odu evljen Amonijem. To je ovjek koga oduvijek tra im106, kasnije je zapisao . U to su doba Amonijevi uenici bili i Longin te Origen, a s Origenom je Plotin raz vio trajno prijateljstvo. Nakon predavanja, odlazili su na duge etnje heptastadij em i raspravljali o Platonu, ini Sokratu i Kristu. Vrijeme im nije znailo mnogo. Njihovi su se umovi toliko sna no p ovezali da su znali razgovarati do ranih jutarnjih sati. Origen je bio briljanta n uenjak, a u osamnaestoj je godini naslijedio Klementa na mjestu dekana aleksand rijske, na iroko cijenjene, teolo ke kole. Budui da ih je povezivao Platon, njih su se dvojica odmah slo ila, a njihovu pomnom promi ljanju nije promaknula ni jedna tema. U Aleksandriji su se tada svi - kr ani, pogani i idovi - prepu tali fatalizmu. Varalice su znali dugo i znalaki zuriti u zvi jezde te naivnim u ima podrobno proricati nadolazee dogaaje; prodavai horoskopa staja li su na svakom ulinom uglu; gatari su vodili uspje an posao. Plotin je, dakako, sv e to prezirao. Smatrao je da zvijezde nisu uzronici dogaaja u ljudskim ivotima ve da ih tek najavljuju. Kako bismo uope mogli rei da zvijezde odreuju tijek na eg ivota kad je to ve potvreno? Jesmo li se usudili priznati da postoji druga sila koja djeluj e protiv one koja je ve odreena? Origen je ve kao dijete bio strunjak za alegoriju. Za njega stablo nisu bile tek g rane i li e, ve stvaranje - ivot koji se raa u proljee i umire u jesenjoj rasko i. Jo j a nije da ovjek nije postavljen na zemlju kako bi zurio u etiri zida univerzuma. Svak i bi trenutak trebao pa ljivo uzeti u ruke, usporediti ga s ostalim trenucima, sa zemljom i nebom, planetima, zvije ima - otkriti njegovo drugo mogue znaenje, drugu sv rhu ili cilj. Zavr iv i kolovanje kod Amonija Sake, Plotin je otputovao u Perziju kako bi sudjelova o u vojnom pohodu, no, njegov je istinski motiv bila elja za upoznavanjem perzijs ke i indijske filozofije. Njegovi su planovi gotovo zavr ili katastrofalno, jer je zamalo bio osloboen sramote posjedovanja smrtnoga tijela. Pobjegao je i stigao u

Rim gdje je ostao do smrti. Ondje je utemeljio vlastitu filozofsku kolu te u etrd eset i devetoj godini zapoeo pisati svoje glasovite Eneade. Plotin je, poput Amon ija Sake i Origena, bio neoplatonist, no njegove su ga misli kao mistika, odvodi le mnogo dalje, u neotkrivene duhovne i filozofske svjetove: Bog Stvoritelj nije bio jedan ve troje. Meutim, Plotin ne govori o kr anskom trojstvu. Vjerovao je da sm o, kao ljudi, sputani osjeajima razoaranja koji proizlaze iskljuivo iz tijela i njegovih strasti. Dokle god je um zatoe n u takvom materijalnom tijelu, nu no je podvrgnut zlu i patnji. Tako tijelo posta je grobnicom uma. No svijet je mnogo vea grobnica, a budui da um arko eli pobjei iz t og zatoeni tva, to mu ne uspijeva, napetost je neizbje na posljedica. Ta napetost izmeu postojanja uma u materijalnom svijetu i njegove duboke udnje za vjenim, nalik je o vjeku uronjenom u blato od glave do pete, ime je njegova izvorna ljepota naru ena r u noom. Da bi ponovno postao lijep, ovjek se mora proistiti postupnim uzdizanjem svog a uma Odavde do Ondje - od ni e razine na koju je njegov um si ao, do vi e razine: ost varenja njegove duhovne sudbine. Prvobitan uzrok Univerzuma za Plotina je Jedno. Ono je Agathon, koji nadilazi svako bivanje, a budui da je izvor ivota, susljedno tome mora biti iznad materijalnog, kao i iznad duhovnog. Ono je apsolutno Jedno i apsolutno Dobro. Zbog toga Ono nije ni u kakvoj vezi s pojavnim svijetom. Stv aranje svemira poteklo je iz Jednoga kao to se voda izlijeva iz izvora. To je izl ijevanje stvorilo drugu fazu postupka stvaranja: svijet jasnih misli, koji je, s am po sebi, stvorio treu fazu: fazu uma. Sve to poimamo osjetilima, dolazi iz tog uma. On stvara ivotinje, stabla, kamenje, oceane, izraelske proroke, grke i rimske bogove. Plotin je, dakle, Stvoritelja vidio kao Dobro, Bo ansko i Um: Tri u Jedno m. Ne samo to sve proizlazi iz Njega, ve Mu se sve te i i vratiti. No, mo e li napaeno i slabo ovjeanstvo uistinu ostvariti taj cilj? Plotin je, dakako, govorio o duhovnom putovanju iji cilj nije mogue ostvariti ispraznim uzimanjem Bog a u usta i tovanjem kostiju svetaca i muenika. Ako ovjek eli biti iskren u svojoj pot razi za vjenim istinama, mora se povui u vlastiti um i prepoznati svoju ljepotu, d jelovati kao kipar koji kani nainiti kip klesanjem, izglaivanjem i dubokim ureziva njem sve dok ne oblikuje lice. Kad uvidi da je sam savr eno djelo, da je njegovo b ie obavijeno istoom, da ni ta ne mo e poljuljati njegovu unutarnju snagu - kad prepozna da je i sam savr enstvo - tada mora nainiti jo jedan korak Ako njegov vid nije pomue n iskvareno u - ako je potpun i sna an, ako mu je um lijep, ist - Plotin je vjerovao d a e ovjek opaziti prizor kakav ovjek jo nije vidio: opazit e sebe kao Boga! Platon je bio taj koji je prvi pouavao da je materijalni svijet nesavr ena kopija p ojmljivoga, a dok su proroci obeavali da bi ovjek jednom mogao vidjeti Boga, Ploti n je pak tvrdio da bi ovjek mogao biti Bog. Mnogi su njegove teorije smatrali meus obno proturjenima: grkom filozofijom i istonjakim misticizmom zainjenima mrvicama kr an kih dogmi te hebrejske teozofije. Plotinove teorije nisu odgovorile ni na jedan vrlo va an problem, osobito za stanovnike Aleksandrije: postojanje zla. Plotin je na to spremno odgovorio da svi mi prije ili kasnije moramo spoznati da je zlo za pravo izostanak dobra. Siroma tvo, bolest i zloin ne mogu uznemiriti kreposna ovjeka . tovi e, rat izmeu ivotinja i ljudi nije potpuno zao, jer se i ivotinje i ljudi mno e t ako brzo da bi nestali kad ne bi uni tavali jedni druge. ak i najiskvareniji imaju svoje mjestu u svemiru, jer u drami univerzuma i dobro i zlo imaju svoje uloge. ov jeanstvo mora prestati promatrati ovaj svijet, rekao je, kao maleni kutak Zemlje st voren iskljuivo radi sebe samoga. Svijet je neizmjeran i prepun umova koji se meus obno natjeu i koji su nu no zli, jer su vezani za svoja tijela. Da bi stekli uzvi eni vid, ti se umovi naposljetku moraju osloboditi svih materijalnih vezanosti. Plotin je tijekom cijeloga ivota odbijao jesti meso. esto je patio od bolesti crij eva, no nije se pristajao podvrgnuti klistiranju. Izbjegavao je i kupanje, umjes to kojega se sam svakodnevno masirao kod kue. Njegov blizak prijatelj, lijenik Ame lije Gentilijan, jednom mu je predlo io da pozira slikaru koji e nainiti njegov port ret. Plotin se razbjesnio. Nije li dovoljno to to moram nositi lik u koji me je pr iroda zatoila da ne moram za sobom ostavljati trajniji odraz tog lika, kao da je to ne to istinski vrijedno promatranja? Plotin je godinama uzimao uenike ali, u skladu sa svojim obeanjem Amoniju, ni ta nij e pisao. Budui da je svoje uenike poticao postavljati pitanja, tijek pouavanja bio je zbrkan pa je veinom dovodio do beskonanog i besmislenog brbljanja. Usprkos tome , Plotin je, kao ugledan filozof, privlaio gomile ljudi na svoja predavanja, meu k

ojima i lanove Senata. Na predavanja su sa supruzima dolazile i mnoge ene. esto su dovodile i svoju djecu te ih povjeravale Plotinu, uvjerene da e im biti pobo an i b ogobojazan skrbnik. Neke su mu obitelji za odgoj svoje djece prepisivale cijela imanja i svu imovinu. Tako je njegova kua bila prepuna mladia i djevojaka ijem se ko lovanju Plotin predavao ozbiljno i promi ljeno. ak je i nazoio procjenama njihovih i movina kad bi ih izvodili izvr itelji oporuka te ih je uvijek smatrao tonima. Iako je svoje uenike titio od te koa i briga svakodnevnog ivota, nikada nije napustio svoju ljubav prema filozofiji i akademskom ivotu. Pa ipak, imao je i neprijatelje. Jedan od njih, Olimpije iz Alek-sandrije, takoer biv i Amonijev uenik, zbog zavisti je zauzeo nadmoan stav nad Plotinom. Njegovi su napadi uskoro dosegnuli toku poku aja zazivanja zlih ari na Plotina, no, kad je Olim pije uvidio da mu se napadi vraaju, odustao je tvrdei da je Plotinova du a toliko mona da je sposobna za titi se od svih oblika zla. Zahvaljujui svojoj velikoj mistinoj moi , Plotin je na odreeni nain bio upoznat s Olimpijevim okrutnim naumom. Uistinu, od roenja je posjedovao ne to vi e od ostalih ljudi. Kad se njegov pouzdani prijatelj A melije okrenuo vjeri i postao nepodno ljivo opsjednut obredima, poku ao je Plotina p ovesti sa sobom na pobo no sudjelovanje u bo anskoj gozbi u hramu Novog Mjeseca, no, Plotin se tome izriito usprotivio. Bogovi bi trebali doi k meni, a ne ja k njima.10 7 Plotin je ak i u starosti posjedovao izvanrednu sposobnost usredotoenja i prodiran ja u misli drugih ljudi. Kad je nekoj uglednoj udovici, koja je ivjela u njegovoj kui, ukradena vrijedna ogrlica, okupio je sve robove. Svakoga je pomno promotrio , a zatim je, pokazujui na jednoga od njih, rekao: Ovaj je lopov108. ovjek je isprva uporno poricao, no, naposljetku je priznao i vratio ono to je ukrao. Plotin je posjedovao i dar predvianja budunosti djece koja su ivjela s njim: primje rice, njegov miljenik Polemon ivjet e vrlo kratko. Tako je uistinu i bilo. Drugom prilikom, kad je njegov prijatelj Porfirije razmi ljao o samoubojstvu, Plotin ga j e neoekivano posjetio i rekao mu da ta udnja za smru ne proizlazi iz razumne odluke ve iz poremeaja te mu je savjetovao da poe na odmor. Porfirije gaje poslu ao i otputovao sa Sicilije te vi e nije pomislio na s amoubojstvo. Galijen, koji je 253. godine poeo vladati zajedno s Valerijanom te samostalno vla dao od 260. do 268. godine, toliko je duboko cijenio i tovao Plotina da je u Kamp aniji utemeljio gradsku zajednicu filozofa te ih pozvao da se ondje nastane i ive u skladu s Platonovim zakonima. Plotin je isprva ozbiljno razmi ljao o tom pozivu , no, sprijeili su ga zavist i zloba njegovih protivnika. Kad je napokon poeo pisati, bio je slab i vrlo star. Nikada nije mogao podnijeti da dvaput proita svoje djelo, a ak mu je i jedno itanje bilo previ e. Dok je pisao, n ije pazio na oblikovanje i izgled slova, nije ispravno rastavljao slogove niti j e obraao pozornost na pravilno pisanje rijei. Zanimale su ga samo misli i ideje. D a ih Porfirije nije pa ljivo uredio, Eneade i ostala Plotinova djela bila bi potpu no neitka. Zahvaljujui Porfiriju koji ga je poticao i koji nije bio samo njegova desna ruka, ve i njegov vid, Plotin je nastavio pisati do kraja ivota. Mnogi su mu uitelji i f ilozofi neprestano pisali tra ei primjerke njegovih djela. Meu njima je bio i Longin , kojega je Plotin smatrao uenjakom, ali nipo to filozofom. Pi ui Ameliju na Siciliju, Longin ga je preklinjao da doe u Fenikiju i sa sobom ponese sva Plotinova djela. Iako je bio iznimno strog kritiar koji je sva djela svojih ostalih suvremenika p odvrgavao temeljitom pregledu, Longin je promi ljeno hvalio i Plotina i Amelija. U predgovoru svojoj knjizi O svr etku: Longin odgovara Plotinu i Ameliju, otkrio je kako je isprva prezirao Plotina priznajui da je taj prezir proiza ao iz pogre ne pro cjene Plotinovih rukopisa koje je dobio od Amelija. Oito je da nije bio shvatio P lotinov neuobiajeni nain izra avanja pa je to naknadno elio ispraviti. Plotin je Aleksandriju volio i cijenio vi e od bilo kojeg drugog grada. Taj je gra d neprestano bio u njegovim mislima, a osobito sretni dani koje je proveo s Amon ijem akom. U Aleksandriju se vi e nee vratiti. Koliko god mu ta zamisao bila odbojna , ljetopis-ci su uspjeli ustanoviti tone nadnevke njegova roenja i smrti. Prema nj egovu lijeniku Eustohiju, Plotinu je bilo ezdeset i pet godina kad je preminuo u R imu, potkraj druge godine Klaudijeve

vladavine. Odbrojiv i od vremena njegove smrti ezdeset i pet godina unatrag, ljetop isci su zakljuili da je roen u jedanaestoj godini Severove vladavine, odnosno, 204 . godine. Klement iz Aleksandrije nije bio pustinjak. ivio je u sredi tu grada, dru io se s nje govim stanovnicima, poznavao najuenije ljude i sve ih volio u Kristu. Meutim, znao je da do tih ljudi mo e doprijeti iskljuivo na profinjen i inteligentan nain; u sup rotnom, nikad ne bi prihvatili njegova uenja. Tako je razvio jedinstvenu zamisao da ih u kr anstvo uvede kroz iroka vrata grke filozofije, a osobito Platonove. Klementovoj mudrosti nema ravne jer je on prvi svoje vrste: prvi je svim srcem p rihvatio nov i opasan poziv da kr anstvo prenese uenjacima i graanima velikoga svjets kog grada.109 Roen u Ateni, Klement je bio uen poganin nesumnjivo upoznat s misterijima poganstv a. Putovao je svijetom, od jedne filozofske kole do druge tra ei jedno istinsko uenje , jednoga istinskog uitelja. Naposljetku ga je prona ao u Pantenu iz Aleksandrije, S icilijanskoj peli, koga je Klement nazivao svojim posljednjim uiteljem u vremenu i p rvim u moi. U Aleksandriji je Klement prihvatio kr anstvo i s vremenom utemeljio kolu. Zahvaljuj ui dobrom poznavanju grke kulture, svojoj filozofiji, gradskom duhu i jednostavnos ti, u svoju je kolu kr anske filozofije primao sve do ljake. To nije bilo teolo ko uili te pa nije bilo osobito privlano katekumenima koji su tra ili kr tenje, za razliku od o brazovanih pogana, intelektualaca, umjetnika, pjesnika, znanstvenika, odvjetnika , poduzetnika ili vladinih slu benika koje je zanimalo novo uenje. Njima Klement ni je upuivao puku apologiju, ve im je prenosio kr ansku filozofiju ivota i pripremao ih za do ivljaj kr anstva na najdubljoj razini. U svojim uenjima i djelima Klement nipo to nije poku avao smjestiti Platona i Bibliju na istu razinu. Kod Klementa nema ni trunke kompromis a. On dobro poznaje razliku izmeu otkrivenja i metafizike, a poznati su mu i siro ma tvo te ispraznost filozofije koja ne obuhvaa religijsko vjerovanje.110 Jedno od triju Klementovih sauvanih djela - Protreptika, ili Opomena Grcima (koja se bavila buenjem poganske du e) - donosi i primjerenu, o tru kritiku zastarjelih bo gova: ZEUS JE MRTAV Zeus vi e nije zmija, labud, orao niti ljubavnik. Ne leti kao bog, ne naganja djeake, ne ljubi i ne ratuje; pa ipak, sada je mnogo divnijih ena Ijupkijih od Lede, zavodljivijih od Semele. Gdje je, dakle, taj orao ? Gdje je taj labud? Gdje je Zeus? Istrunuoje zajedno sa svojim krilima; Nedvojbeno se nije pokajao zato stoje ljubio, a nije razvio suzdr anost. Mit je razotkriven; Leda je mrtva. A vi tra ite Zeusa? Ne tra ite na nebu, ve na Zemlji. Kreani, na ijem otoku le i, oni e vam rei o njemu. Poslu ajte Kalimaha: Kreani su ti, Bo e, podignuli grobnicu. Jer Zeus je, poput Lede, mrtav. Mrtav kao labud, mrtav kao orao, mrtav kao ljubavnik i mrtav kao zmija!1" Klement je kr anstvo smatrao jedinom istinskom filozofijom. Stari su filozofi putem svojih uenja nastojali ostvariti plemenitiji i kreposniji ivot, to je ujedno bio i cilj kr anstva; no Klement je smatrao da je glavna razlika u tome to su grki filozof i postizali samo bljeskove istine, samo njezine djelie, dok je kr anstvo otkrilo aps olutnu i savr enu istinu. Sve faze svjetske povijesti bile su tek pripreme za potp uno otkrivenje. Klement je kao najva nije isticao da Bo ja ljubav prema ovjeku nije ograniena iskljuivo na Hebreje te da je tova nje nebeskih tijela ovjeku pru eno u njegovoj ranoj fazi kako bi se mogao uzdignuti iz promi ljanja tih uzvi enih tijela do tovanja samoga Stvoritelja. Grka je filozofij a, kao uitelj ili paidagogos, Grke savr eno pripremila za ovu novu vjeru. Klement, u biti, nije bio posve siguran u svojoj tvrdnji o tome kako je Platon s tekao svoju mudrost ili svoje djelie Razuma. Pretpostavljao je da potjeu izravno o d Boga, kao i sve dobro, ali je bio sklon i mi ljenju da je Platon mnoge svoje naj

bolje misli posudio od hebrejskih proroka, a isto je tvrdio i o mudrostima ostal ih filozofa. Klement je Oca smatrao Apsolutom filozofa, dok je Sin bio Bo ji Razum i Mudrost. Osim toga, vjerovao je da se Bo ji Sin uistinu utjelovio, iako o Njemu govori gotovo neizostavno kao o Rijei, a Njegovoj ljudskoj prirodi pridaje vrlo malu vrijednost. Klement je duboko vjerovao da se kr anin mora pona ati kao onaj koji ima, ali nema. S vijet mora prihvatiti kao dobar Bo ji dar, ali ostati nevezan za njega kao hodoasni k i gost. Kr anka treba biti skromno odjevena, to ne znai da e biti neuredna i prljava ; sredstva za uljep avanje dopu tena su joj samo ako je udana za poganina, jer su jo j u tom sluaju potrebna da bi ga zadr ala. Obojena i la na kosa ne bi trebala biti do pu tena, a kupke valja smatrati luksuzom i u njima u ivati umjereno. Kompromisi sa s vijetom u obliku vojne slu be ne bi smjeli biti dopu teni, a istinski bi kr anin trebao izbjegavati prisege. Umjerena tjelovje ba i sport blagotvorni su za tjelesno zdra vlje, no, tim se aktivnostima ne bi trebalo baviti radi osobne slave. Ribarenje je, s druge strane, posve primjereno dobrom kr aninu budui da ima apostolsku povijes t. Kompromis s erotikom poganskog dru tva nije dopu ten, a kr anin treba izbjegavati i plesnu glazbu koja pobuuje senzualnost. Od kr ana se oekuje da e se, pri odabiru peat-n jaka, odluiti za znak koji odgovara njegovu uvjerenju - poput goluba, ribe, broda ili sidra - a nipo to za simbole koji oznaavaju idolopoklonstvo, erotsku strast il i pie. I naposljetku, kr anski je ivot neprestana borba sa strastima koje vuku prema dolje, a uenik se mora nauiti uzdizati putem umjerenosti aristotelovske ?l i etike kako bi postigao apatheiu (izostanak strasti) stoika, spokojan mir tihog to vanja, odnosno, ivot neprekidne radosti u molitvi. Klement je bio uen i obrazovan ovjek koji je u kr anstvu prona ao najbolje to ivot mo e uditi, te vjersko stajali te s kojega je mogue promatrati i prouavati tada nju uenost. Bio je laiki uitelj kr anske filozofije i pouzdana osoba kojom se Aleksandrija ponosi la. Njegov karakter i osobno postignue bili su odgovor na tvrdnju poganskog filoz ofa Celza koji je isticao da kr anstvo i helenistiku tradiciju nije mogue pomiriti. Klement je o tome rekao: Stari zavjet i grka filozofija smjernice su koje ovjeka do vode do Krista, te kao takvi, ine pritoke velike rijeke kr anstva. ovjeku je zamisao Boga usaena u trenutku Stvaranja te udahnuta Adamu. ovjek stoga pripada Bogu i stv oren je za promi ljanje Boga, a time se razlikuje od ivotinje.112 Klement je mnogo dugovao stoicima. Osim njegove kritike stoikog odobravanja samou bojstva te tvrdnje da je milosre emocionalna slabost koju mudar ovjek mora prevlad ati, otvoreno je prihvaao glavninu stoikog uenja. Kr anin, koji je pozvan ovim svijeto m putovati s malo prtljage te posjedovati kao da ne posjeduje, mogao bi otkriti da ima mnogo toga zajednikoga sa stoikom, za iju je sreu bila potrebna samo unutarn ja moralna istoa. S tog je stajali ta Klement svoju kr ansku etiku svjesno dopunio stoik im i platonovskim uenjem. Kao i mnogi filozofi prije njega, dr ao je da je etiki ide al Platonova to dubljeg poistovjeenja s Bogom znaenjem istovjetan stoikom idealu ivot a u skladu s prirodom. Klement, stoga, nije ostvario veliki pomak poistovjeujui pl atonovska i stoika etika uenja s kr anskim uenjem prema kojemu se ovjek mora prilagodit svrsi svoga Stvoritelja, a mjera njegova otklanjanja od te svrhe jest grijeh. Pl aton, Aristotel i stoici bili su mudri i o troumni ljudi koji su mnoge istine za s ebe otkrili voeni dobronamjernom rukom Bo je providnosti. Zanijekati da je ta filoz ofija Bo ji dar znai zanijekati Providnost i predod bu Boga u stvorenom svijetu.113 S druge strane, Klement je odbacio platonovsko uenje prema kojemu Sunce, Mjesec i zvijezde posjeduju bo ansku du u, ->i -> odgovornu za njihovo savr eno ureeno gibanje, te da su zapravo bogovi. Za njega su zvijezde bile sile koje su ispunjavale zapovijed svoga Stvoritelja, a osnovna im je zadaa oznaavanje protjecanja vremena, dok su kometi, munje i slina nebeska uda b ili isto fizike pojave koje valja tumaiti iskljuivo naturalistiki. Klementova seksualna etika svoje nadahnue takoer u velikoj mjeri duguje stoicima, koji su opravdanost braka povezali sa strogim osuivanjem prepu tanja zadovoljstvima i neprirodnih postupaka kao to su pobaaj i homoseksualna nastranost. Klement je, ka o i stoici, izriito tvrdio da se ovjek nipo to ne bi trebao stidjeti svoga tijela. B rak je predodredio Bog, koji je nainio mu ko i ensko, znajui to ini114. Raanje djece bilo tek puka obveza prema dru tvu, ve i vlastito sudjelovanje u Stvoriteljevu djel

u. Iako bi neki mogli biti pozvani na celibat zbog svoje posveenosti uzvi enom duhovno m ivotu, pogre no je smatrati celibat kao stanje koje je samo po sebi bli e Bogu od b raka, kao da spolni odnos podrazumijeva moralnu iskvarenost. tovi e, Klement je sma trao da o enjen ovjek ima mnogo veu mogunost postii svetost od ovjeka koji ivi u celiba u budui da je svakodnevno suoen s pote koama koje mu donose ena, djeca i kuanske odgovo rnosti. Vino je dobar Bo ji dar koji treba primati sa zahvalno u, no, pijanstvo je odbojno i pogre no. Povremeno umjereno ispijanje a e ili dvije vina na sveanoj veeri nije samo do pu teno, osobito starijim ljudima ija je krv rjea i hladnija, ve ga preporuuju utjecaj ne linosti poput Platona, Krista u Kani i svetog Pavla koji je Timoteja opomenuo da popije malo vina radi eluca. Cijelu Klementovu filozofiju morala mogue je sa eti u njegovo vrsto uvjerenje da je Krist bio istinski filozof i uitelj koji je vodio i odgajao svoje uenike u svakom vidu kr anskog ivota. Bez lui toga uenja ovjek gotovo da i nije ni ta vi e od peradi koj e tovi u mraku da bi zavr ila pod mesarskim no em, a njegov je ivot beznaajan. No, u K ristu sve o ivljuje pa i najjednostavniji, najobiniji zadatak poprima duhovnu i nad naravnu dimenziju. Klement je najbolji primjer moi aleksandrijskog duha. Zahvaljujui njegovim nastojanjima, kr anstvo je osloboeno slijepog vjerovanja i praznovjer ja te pojaano novom vezom s jakom filozofskom tradicijom. Tijekom Severovih progo na napustio je voljenu Aleksandriju i otputovao u Kapadokiju kako bi se nastanio kod biv eg uenika Aleksandra koji je upravo bio zareen za biskupa. Kad je Aleksanda r pozvan u jeruzalemsku nadbiskupiju, Klement je po ao s njim, a nedugo potom vrat io se u Atenu gdje je spokojno ivio sve do smrti. Klementov je rad nastavio njegov najistaknutiji uenik Origen, najneobiniji i najpu stolovniji meu prvim crkvenim oima, koji je, poput Klementa, vjerovao da je kr anstvo naslijedilo pro lost te da tumai budunost. Origen je bio najugledniji i najutjecajn iji teolog stare Crkve, a kao otac teologije, stvorio je vrst sustav dogmi i post avio temelje uenoj kritici Starog i Novog zavjeta. Da bi to postigao, znatno se o slanjao na djela Justina, Tacijana, Pantena i Klementa, koji su kr anstvu eljeli pro nai intelektualni izraz i filozofski temelj. Nastojei pomiriti znanost i kr ansku vje ru, filozofiju i evanelje, Origen je uinio mnogo vi e od drugih da bi stari svijet o svojio kr anskom vjerom. Roen je u Aleksandriji i ve je kao djeak iskazivao iznimnu darovitost. Njegov otac Leonida, uitelj grkoga, pru io mu je izvrsnu naobrazbu, a od majke idovke, s kojom je esto pjevao psalme, primio je temeljito znanje hebrejskoga. Bio je najstariji od sedam sinova, a kao mladi je u aleksandrijskoj koli pohaao predavanja Pantena i Kl ementa. Do sedamnaeste je godine stekao takvu slavu da je njegov otac bio poznat kao Leonida, otac Origenov. Njegovo puno ime bilo je Origen Adamantije, a zbog iznimne snage i sna noga tijela nazivali su ga i Tvrdi. U devetoj godini Severove vladavine (202. g.), njegov je otac, odbiv i zanijekati Krista, odvuen iz kue i odveden u Cezarij. Dok su se njegov a majka i estero brae uurili u strahu, Origen je izriito zahtijevao da prati svojega oca na putu mueni tva, a shvativ i da on misli ozbiljno, njegova je majka uzela njegove sandale i sakrila ih. No, Origen se nije dao smesti. Trei bosonog za vojnicima koj i su tukli njegova oca, vikao je i preklinjao ga da se zbog njih ne odrekne vjer e. Dok je sunce zalazilo nad nekropolom, Origen je promatrao kako njegovu ocu od rubljuju glavu. Kad se gomila razi la, pro ao je kroz labirint stupova i u ao u unutar nju prostoriju serapeja, gdje su gorjeli redovi baklji. Na podu je vidio dvije v elike hrpe mrtvih: njihove su glave inile jednu, a tijela drugu hrpu. Kao to je bio obiaj, rimske su vlasti zaplijenile svu Leonidovu imovinu i ostavile obitelj bez iega. Zahvaljujui posredovanju prijatelja, Origen je ostao u Aleksand riji i za ivot zaraivao pouavanjem i prepisivanjem rukopisa. Kratko ga je vrijeme i zdr avala ugledna ena Paula, no kad je Klement napustio polo aj dekana teolo ke kole, Or igen je, tada osamnaestogodi njak, izabran za njegova nasljednika. kola je bila pod strogom nadle no u biskupa Demetrija s kojim e se Origen mnogo puta sukobiti. U to se doba Origen odluio kastrirati zbog duhovnih razloga. Dok je u Aleksandriji obavljao posao pouavanja, uinio je ne to ime je sna no dokazao sv

oj nezreo i mladenaki um, ali i vjeru u samokontrolu. Izreku: Postoje eunusi koji su sami sebe uinili takvima zbog kraljevstva nebeskog shvatio je previ e, krajnje do slovno ... elei ispuniti Spasiteljevu izreku, ali i sprijeiti sve sumnje nevjernika (jer je, kao mladi, o bo anskim pitanjima raspravljao sa enama jednako kao i s mu kar cima), po urio je ostvariti Spasiteljeve rijei. (euzebije, povijest crkve, VIII, 1-8) Druga teorija navodi da se Origen nije kastrirao, ah je pokrenuo te glasine kako bi prikrio svoju homoseksualnost. Bio je optu en i da uzima egzotine droge s Istok a; u suprotnom bi poludio nastojei ostati u celibatu meu gomilom prelijepih mladih ena koje su u velikom broju dolazile na njegova predavanja. Usprkos svemu, gotov o svi u Aleksandriji, pa ak i njegovi biv i uenici u udaljenim zakucima Carstva, vje rovali su da je Origen poinio taj nepromiljeni in, iako je on to odbio priznati. Kako bilo, Origen je zapoeo sa zahtjevnim p rogramom posta i intenzivne tjelovje be ne bi li izbjegao neuglednost i debljinu znakove to odaju eunuha. Pouavanje je u meuvremenu teklo glatko. Origen je pouavao grku gramatiku, prirodne z nanosti, filozofiju te tumaio Bibliju. Uenike je podijelio u dvije skupine. Sam je uzeo naprednije, dok je Heraklo, s kojim se upoznao na Klementovim predavanjima , uzeo poetnike. Uz te obveze, Origen se posvetio i temeljitom prouavanju Platona, stoika i pitagorejaca. ivio je asketski; ravnao se prema izrekama iz Propovijedi na Gori te praktinim napucima stoika. U proljee 215. godine Origen je doznao da se Klement nastanio u Ateni pa je svomu cijenjenom uitelju poslao pismo. Kao to je esto inio dok je bio Klementov uenik, Ori gen mu je iskreno pisao o svojim teolo kim stajali tima. Iako ga je biskup Demetrije dr ao zaposlenim u koli, Origen je ipak prona ao vremena za nekoliko putovanja, od kojih ga je posljednje odvelo u Arabiju, kamo je otput ovao na zahtjev arapskog princa koji je putem glasnika zamolio biskupa Demetrija da Origenu dopusti posjetiti njegovu zemlju i odr ati niz filozofskih predavanja u njegovoj nazonosti. Ondje je Origen imao sreu upoznati Hipolita, rimskog uenjaka i filozofa. Vrativ i se u Aleksandriju, ponovno se posvetio prouavanjima. Zakljuio je da su Otac i Sin dva zasebna duha, dvije biti, dva bia. Krist ne bi trebao biti predmetom na jvi eg tovanja, niti bi molitvu trebalo upuivati Njemu, ve bi je trebalo upuivati samo Bogu univerzuma, kojemu se molio i sam Krist.115 Stoga je Origen Krista znatno u daljio od Oca te zakljuio da je bogohulno ak i pretpostaviti jednakost ili jedinst vo Oca i bilo kojeg drugog bia. Nadalje, Origen se nije mogao oteti mi ljenju da su sva bia obdarena razumom te da su stvorena mnogo prije stvaranja materijalnoga svijeta. Isprva su ta bia bila ist e inteligencije koje su isijavale ljubav prema svome Tvorcu, no, budui da su bile potpuno slobodne, morale su posjedovati i sposobnost za vrlinu i za porok. Opre djeljenjem za jednu od tih dviju mogunosti, udaljile su se od Tvorca, pa je njihova prvobitna ljubav za Njega oslabjela. S vremenom s u svedene na razliite razine bivanja pa su u le u tijela zvijezda, gdje su dobile z adatak rasvjetljivanja i uljep avanja univerzuma. Origen je smatrao da e se sva bia vratiti kreposti i srei bez prethodne vatrene ku nj e o kojoj je govorio sjevernoafriki teolog Tertulijan. Jedina vatra koja mo e spali ti poronost za Origena je bila vatra savjesti. Njihova e ih vlastita savjest opomi njati na njihove grijehe. Tako e svi biti ka njeni, no, njihovim e patnjama doi kraj, jer e se svako ivo bie nakon smrti vratiti istoi i ljubavi. U to je doba imuni Rimljanin imenom Ambrozije postao Origenov pokrovitelj, pa je Origen, zahvaljujui njegovim naporima uspio napisati velik broj opse nih djela. Jed nom je procijenjeno da je napisao vi e od nekoliko tisua djela. Tko meu nama, pitao je zadivljeni Jeronim, mo e napisati sve to je Origen napisao?116 Ambrozije je Origenu osigurao sedam pisara. Pisari su godinama svakodnevno radil i zapisujui prema njegovim brzim diktatima, a zatim su tekstove predavali etrnaest orici krasopisaca koji su ih prepisivali. Isprva je Origen odbijao raditi u takv im uvjetima, no Ambrozije nije popu tao: Od danas e pisati, zabilje iti sve na papirusu. Tako e sprijeiti pogre no navoenje svo ijei i napade neznalica. Ah, ja nisam pisac ve uitelj, prosvjedovao je Origen.

Ambrozije je bio neumoljiv. Neu ti dopustiti da ti ivot proe u jalovim nastojanjima. Posjeduje gomile bilje ki za predavanja. Vidio sam ih vlastitim oima: razmatranja o filozofiji, poeziji, etici, logici i Bibliji. to posti e time da ih utuvljuje iz jed ne glave u drugu? Zabilje i ih u knjigama i zauvijek e ostati zapamene."7 Ambrozije e sve do svoje smrti ostati Origenov poslodavac. Iako se posvetio pisanju , Origen je na mjestu dekana teolo ke kole ostao dvadeset i osam godina, s prekidim a za putovanja iz uenjakih ili teolo kih razloga. U Rimu je poslu ao Hipolitovu propovijed Slava na emu Bogu i Spasitelju, a zatim je ponovno otputovao u Arabiju, g dje je visoki rimski slu benik elio uti njegova predavanja. Nakon toga je po ao u Anti ohiju na vrlo laskav poziv Julije Mameje, majke cara Aleksandra Severa. Sedamdeset i pet godina prije Origenova roenja kr anstvo je toliko poljuljala knjiga poganskog filozofa Celsusa Istinita rije, da je zaprijetila potpunim gu enjem nove vjere. Nitko od ranih apologeta, meu kojima su bili Justin, Irenej, Polikarp i I gnacije, nije ni poku ao odgovoriti na Celzove optu be pa se deseujeima doimalo da je kr anstvu sueno spasti na beznaajnu sektu straha i praznovjerja posveenu samo siroma ni ma i neobrazovanima. Odluiv i da je vrijeme za opovrgavanje Celzovih optu bi, Origen je napisao svoje vjerojatno najva nije djelo koje je sauvano u cijelosti. Djelo je primjereno naslovljeno Protiv Ceha. Polovica knjige posveena je iscrpnom razmatra nju Celzovih stajali ta koja je Origen, neuobiajeno iskreno, izlo io itatelju bez prev i e iskrivljavanja. Celzo se, prije svega, obraao idovima koji su se preobratili na novu vjeru. Nije mogao shvatiti kakvo ih je to ludilo spopalo da su napustili za kone svojih predaka i prihvatili ludu koja je sebe nazivala Mesijom. Za to rimski i grki svijet nije prepoznao Mesiju? Ni njegovi sljedbenici nisu bili uvjereni; u suprotnom ga ne bi izdali i napustili. Ako nije mogao uvjeriti one koji su ga s vakodnevno viali i razgovarali s njim, kako bi mogao uvjeriti sljedee nara taje? to s e tie njegova uskrsnua, isto bi se moglo rei i za mnoge varalice. Zamobs1* je rekao Skitima da se vratio iz mrtvih. Isto je i Pitagora rekao Talijanima. Rampsin je tvrdio da je u paklu kockao s Ceresom, pa je ak i pokazao zlatni rupi koji mu je Ce res darovala. Orfej, Protesilaj, Heraklo i Tezej takoer su prema predajama umrli i ponovno o ivjeli. I tko je vidio va ega Mesiju nakon uskrsnua? rugao se Celzo idovskim preobraenicima. Hi terina ena na glasu kao bludnica i neki njegovi dru benici koji su ga sanjali i koje je obmanuo njihov vlastiti zanos? Cijeli je svijet svjedoio njegovoj smrti, ali je samo nekoliko prijatelja svjedoilo njegovu uskrsnuu.118 Celzo u svojoj pogrdi nastavlja napadati osobu i karakter Mesije govorei da je roen u malom idovskom selu i da mu je majka bila sirota koja je zaraiv ala predenjem. Njezin se suprug Josip rastao od nje, jer je poinila preljub s voj nikom po imenu Pantera, ali je nije napustio. Kad je dijete roeno, odveli su ga u Egipat gdje je s vremenom svladao vje tinu iscjeljivanja. Nedugo potom vratio se u Palestinu te se poeo nazivati Bogom. Pria o njegovu bo anskom podrijetlu, rugao se C elzo, preuzeta je iz mita o Da-naji. Tko je vidio goluba kako silazi nad njega u rijeci Jordan? Tko je uo glas koji gaje proglasio Bo jim Sinom?119 Celzo je priznao da je Mesija mo da i mogao lijeiti bolesne, mrtve vraati u ivot te n ahraniti mno tvo s nekoliko hljebova, no nisu li to bili uobiajeni trikovi egipatski h arobnjaka, koji su ih za nekoliko obola svakodnevno izvodili na tr nicama? I oni su istjerivali avle, lijeili bolesne, zazivali du e mrtvih, stvarali veere, prekrival i stolove pliticama i postizali privid onoga to nije. Njih ne nazivamo Bo jim Sinov ima. To su lupe i i skitnice! Prema Celzu, sljedbenici novoga Mesije bili su lopov, provalnik, trova te pljaka i h ramova i grobova. Je li tra io estite ljude koji su od kolijevke nepokolebljivo ost ali kreposni? Za to su kod njega prednost imali gre nici? Nije li i tada bilo ope poz nato da osobe sklone zlu posjeduju toliko duboko ukorijenjene navike da se ne mo gu promijeniti te da ih ne mo e spasiti ni kazna ni blagost? Nadalje, Bog nikad ne bi si ao na Zemlju kako bi sudio ovjeanstvu. Za to bi On to uinio ? On je ve sve znao. Vjean red Njegova univerzuma nije potrebno osuivati ili isprav ljati. On je potpuno savr en i potpuno bla en. Napusti li to Svoje stanje da bi kao o vjek si ao meu ljude, mora prijei iz bla enstva u nesavr enost, iz dobra u zlo. Promjena je mogua jedino u smrtnosti; Bog se ne mo e promijeniti i ostati isti. Ne mo e ni hi niti da se promijenio, iako je ostao nepromijenjen, jer bi tada bio opsjenar.120 Celzo je idovske obraenike usporedio s mravima koji gmi u iz mravinjaka, abama koje s

jede oko bare ili gomilom crva na hrpici balege, koji tvrde da su Bo je tajne otkr ivene samo njima: Tko ste vi da biste zahtijevali takve povlastice? Povijest vas poznaje kao kolon iju pobunjenih egipatskih robova koji su se nastanili u jednom kutku Palestine. U svojim priama o vlastitom narodu tvrdite da je Bog vlastitim rukama nainio ovjeka i udahnuo mu ivot. Zatim ga je uspavao, uzeo mu jedno rebro i od njega nainio enu. Kad ih je tako stvorio, izdao im je stanovite zapovijedi a zmija ih je nagovori la da ih prekr e. Bio je tu i potop te udesna arka u kojoj su okupljena sva iva bia, a golub i gavran bili su glasnici. Slijedi povijest va ih patrijarha: djeca jedinc i, bratske svae, majinske spletke, pria o Lotu i njegovim kerima, to je mnogo gore od Tijestove gozbe, momi odlazi u Egipat gdje tumai san i postaje vladarom ... i tako se nastavlja.121 Celzo je, za razliku od Euripida, tvrdio da su, prema novoj vjeri, no i dan ovjeko vi sluge. Ali za to no i dan ovjeku slu e vi e nego mravima kojima no donosi san, a dan h ranu? Je U ovjek gospodar ivotinjama zato to ih hvata i pro dire? Nije U istina da i i votinje jednako proganjaju ljude i pro diru ih? Je li ljudima odreen vi i polo aj samo zato to ive u gradovima i ravnaju se prema zakonima? Tako ive mravi i pele. I oni im aju svoje vladare, svoje ratove, svoje pobjede, svoje zarobljene neprijatelje. I oni imaju gradove, podjelu rada, kaznene zakone, pokapali ta za mrtve. Celzo je izriito tvrdio da svijet ovjeku jednako pripada kao i lavu, orlu i delfin u. Jedno stvoreno bie nije nimalo bolje od drugoga, jer su svi tek dijelovi velik e i savr ene cjeline o kojoj neprestano skrbi njezin Stvoritelj. On je ne zaboravl ja niti je ne napu ta kad postane iskvarena. Nikad se ne ljuti na nju; nikad joj n e prijeti uni tenjem. Okomiv i se ponovno na idove, Celzo je ismijao krutost njihovih tradicija, osobito njihovo uvjerenje da jedini posjeduju bo ansko znanje te odbijanje neistog openja s ostatkom svijeta. Uistinu, njihove dogme vezane za Boga na nebesima nisu nimalo jedinstvene, jer su i Perzijanci na vrhovima brda prinosili rtvu Disu, odnosno, n ebeskom svodu. Bilo je posve neva no je li tom biu ime Dis, Najvi i, Zeus, Adonai, Sa baot ili Amon. Kad je rije o njihovim obredima, idovi bi trebali biti svjesni da su se Egipani i Kalhiani obrezivali prije njih. Egipani takoer nisu jeli svinjsko meso kao ni meso mnogih ivotinja; pitago-rejci uope nisu jeli meso122. Bog je posredstvom Mojsija idovima obeao blagostanje i vlast na zemlji. Zapovjedio im je da uni te svoje neprijatelje ne tedei ni staro ni mlado. ak im je i zaprijetio uni tenjem ako Ga ne poslu aju. Pa ipak, njihov je la ni Mesija osuivao bogatstvo, osui vao je zemaljsku vlast, pouavao ih da za hranu i odjeu ne mare ni ta vi e no za gavran e i poljske ljiljane, te ih je ak pozivao da, primiv i pljusku, okrenu drugi obraz. Ili je Mojsije bio u krivu, ili je Mesija bio la an. Na kraju je Celzo upozorio idovske preobraenike da sanjaju o zami ljenom svijetu, na lik Elizijskim poljanama, u kojemu su sve zagonetke rije ene, sve zlo iskorijenjen o, a Bog se oituje u Svojoj punoj slavi. No, ta Mesijina obeanja, podsjetio je Cel zo, nisu rijei razuma, ve rijei tijela. Boga bi mogli vidjeti samo ako bi zatvorili oi tijela i otvorili oi uma, a u potrazi za dodatnim dokazima trebah bi izbjegava ti varalice i opsjenare koji su obeavah da e im pokazati duhove: Odbacite svoje isprazne iluzije, svoje arobne formule, svojeg lava i Vodozemca, s vojeg Boga-magarca i uvare nebeskih vrata u ije ime dopu tate da vas proganjaju i na badaju na kolce. Nije li Platon rekao da Arhitekta i Oca univerzuma nije lako pr onai? Ako vam je potrebno novo uenje, prihvatite barem neko slavno ime koje bolje odgovara uzvi enosti bo anske prirode od va eg besramnog Mesije. Ako vam Heraklo i Esk ulap nisu dovoljno dobri, tu je Orfej. I on je umro nasilnom smru. Tu je i Anaksa rh koji je osramoen i pretuen do smrti. Samo udarajte, vikao je svojim muiteljima. Ana ksarhovo tijelo mo ete pretui, ali, njega ne!'2J Celzove su zavr ne rijei zasjekle duboko u srca idova. Drsko vjerujete da ste Bo ji izabrani narod, pa ipak nemate ni lakat zemlje koji b iste mogli nazvati svojim. Proganjaju vas, a sigurni ste samo dok se skrivate. A ko vas pronau, pogube vas.'24 Origen je imao na umu sve te argumente prije no to je odluio odgovoriti na Celzove optu be. Ako je kr anstvo uistinu poteklo od Boga, za to bi se trebalo pla iti jednoga ov jeka? Kakvu bi tetu vremenom mogle nanijeti Celzove rijei? Nije li ostarjeli idovsk

i mudrac Gamaliel iza ao pred Vijee u Jeruzalemu kada je Petru i ostalim apostolima prijetilo pogubljenje, i nije li rekao: Izraelski narode, suzdr i se. Pusti ih, je r ako su njihova uenja od ovjeka, propast e. Ali, ako su od Boga, ne mo ete ih opovrg avati da se ne biste suprotstavili Bogu!125 Usprkos tomu, njegov poslodavac Ambrozije zahtijevao je od njega da napi e knjigu kojom e odgovoriti na Celzove napade. Origen se tome isprva protivio, no nakon du e g nagovaranja napokon se uhvatio tog posla. U svojoj je knjizi opse no rastumaio inj enicu da dokaz istinitosti bilo koje vjere nije svjedoenje jedne ili vi e osoba koj e su vidjele ili smatraju da su vidjele naznaku nadnaravne prisutnosti. Istinski dokaz jest snaga kojom vjera izlazi na kraj s moralnom bole u i uzdi e ovjeka iz prep u tanja zadovoljstvima na kreposnije razine. Nova je vjera u tome uspjela bolje od bilo kojeg dotada njeg vjerovanja ili filozofskog sustava. Origen je istaknuo da su: ... najvi a grka misaona dostignua puke teorije, jer i dalje podr avaju stara vjerovan ja, i dalje potiu rtvovanje pijevca Eskulapu. Njihovi su prelijepi silogizmi pokoj eg uenika mo da i preobratili u filozofa, no jednostavne rijei Biblije preobratile s u mno tva, inei od kukavice junaka, a od pokvarenjaka estitog ovjeka. Za razliku od Gr ka, idovi nikada nisu nalazili zadovoljstvo iskljuivo u igrama, kazali tu ih konjski m utrkama. Njihove ene nikada nisu prodavale svoju ljepotu, a od najranijih su go dina pouavani bla enstvu duhovnih istina. Oni su oduvijek vjerovali u besmrtnost du e i uistinu su mudriji od filozofa koji se, nakon svojih najuenijih izreka, nepres tano vraaju tovanju idola i demona.126 Dugo nakon to je napisao djelo Protiv Ceha, Origena su proganjah strahovi od neus pjeha i poraza. Celzo je vjerojatno bio u pravu kad je rekao da je Biblija odraz grke tradicije, da je zamisao Sotone potekla od Ferikida, da je pria o Babilonu ukradena iz Aloide, te da je kr an ska zamisao raja prvi put iznesena u Platonovom svijetu Ideja. No, kasniji su se teolozi slo ili da je Origen iznio sna ne argumente protiv Celza te da je tom knjig om stekao nenaru ivi ugled i slavu. Sljedee je godine Origen napustio Aleksandriju i otputovao u Jeruzalem, posjetiti svoga prijatelja Aleksandra. Njegov pokrovitelj Ambrozije bio je poslovno otput ovao u Rim, a budui da Origen nije imao novca za dugo putovanje u Palestinu, slo io se da e hraniti i napajati mazge, podizati atore te pomoi pripremati obroke za kar avanu koja je kretala u Antiohiju. Pro av i Gazu, napustio je karavanu i krenuo na i stok, sam preko pustinje. Nakon tri dana stigao je do malog sela. Prenoio je u staji prepunoj balege te kre nuo u zoru, prije no to se itko probudio. Primijetio je da su, kao i u Gazi, radi za tite od zlih duhova na vratima svih kua pribijene lubanje deva. U sumrak je sti gao u grad Marisu, gdje je, pokraj malog bademova luga, prona ao izvor. Bademi su visjeli s grana pa je Origen utolio glad, nakon ega se sjetio daje upravo u Maris i idovski Bog zgromio tisue etiopskih uljeza. Ujutro je svoju naprtnjau napunio bad emima, a zatim je na izvoru napunio mje ine za vodu. Do podneva je bio u Eleute-ro polisu, a u suton je stajao na uzvisini iznad Terebintske doline, u kojoj je Dav id ubio Golijata. Cijeli sljedei dan mukotrpno se kretao preko spr enih bre uljaka i gorueg pijeska, dok su gavrani letjeli iznad njega i budno ga dr ali na oku. No je bila strahovito hla dna. Sljedeeg se jutra probudio gladan i obamro od boli, no, ponovno je krenuo na put, pogleda uprtog prema istoku. Kad mu se uinilo da je svijet tek veliki trupa c na jezeru, koji se silovito i besmisleno okree pod njegovim stopalima, pred oima mu se otvorio velianstven prizor: nad njim se uzdizala zlatna uzvisina na kojoj je stajao Bo ji natpis - Jeruzalem. U Palestini su ga biskupi Aleksandar i Teoktist toplo primili i pobrinuli se da odr i nekoliko javnih predavanja u crkvi u Cezareji. U to doba na istoku, a osobit o u Maloj Aziji, nije bilo neuobiajeno da se laik, s biskupovim dopu tenjem, obrati ljudima u crkvi. No, u Aleksandriji je taj obiaj bio ukinut, a kad je biskup Dem etrije uo za to, izrazio je svoje negodovanje i pozvao Origena da se odmah vrati u Aleksandriju. Za taj je drastian postupak imao jo jedan razlog: Origenu je sve v i e zavidio na slavi i ugledu. Dogaaj u Cezareji doveo je do otvorenog sukoba. Origen je situaciju uskoro dodatn o pogor ao, jer su ga dva prijatelja biskupa iz Palestine zaredila za sveenika, to j

e Demetrije shvatio kao povredu njegovih iskljuivih biskupskih prava u Aleksandri ji. Smjesta je sazvao koncil na kojemu je odlueno da se Origen protjera iz njegov e voljene Aleksandrije. No, ak ni to nije ubla ilo Demetrijevo nezadovoljstvo. Sazv ao je i drugi koncil, sastavljen iskljuivo od biskupa koji su odluili da se Origen a smjesta svrgne sa sveenikog polo aja. S tom su odlukom upoznate i sve strane crkve . Demetrije je svoj postupak poku ao opravdati Origenovom samokastracijom i njegovim neprihvatijivim uenjima. Meutim, ekskomunikacija nikada nije slu beno nareena budui d a se svrgavanje na polo aj laika doimalo dovoljnim. Presudu su potvrdile neke stra ne crkve, a osobito rimska. ak se i Heraklas, Origenov biv i prijatelj te uitelj u a leksandrijskoj koli, okrenuo protiv njega, pa je, zahvaljujui tome, nakon Demetrij eve smrti, izabran za aleksandrijskog biskupa. Origen nije elio izazivati sablazan pa se, po tujui odluku koncila, nije vi e vratio u voljenu Aleksandriju. Nastaniv i se u Cezareji, nastavio je pisati, ali je, bez p omoi pisara i krasopisaca, pisao znatno sporije. U Cezareji je utemeljio i kolu ko ja je ugledom uskoro dostigla kolu u Aleksandriji. Zaneseni su uenici sjedili do n jegovih nogu, a sustavne pouke koje je prenosio u svim granama znanja postale su poznate irom svijeta. No, njegove su aktivnosti ponovno prekidala brojna putovanja: u Atenu, Numidiju te dva putovanja u Arabiju, gdje je bio pozvan opovrgnuti kristologiju biv ega ueni ka Berila, biskupa Bostre, koji je prihvatio Kristovu bo ansku prirodu, ali Mu je nastojao oduzeti ljudskost. Srdano ga pozdraviv i, Origen je upitao Berila: Ti eli potpuno odbaciti Kristovu ljudsku prirodu? Da, odgovorio je Beri! Njegovo trplj nje i smrt? Da. Ali, to nakon toga preostaje? Upravo ono to je imao od samoga poetka, Njegova bo anska priroda. Ali, ako Krist nije ljudske prirode, rekao je Origen, tada ga ja uope ne zanimam. Ja ne mogu opona ati Boga. Nitko to ne mo e. Meutim, kreposna u ovjeka slijediti i na kra j svijeta.127 Budui da je ve bio u vezi s dvorom cara Aleksandra Severa, Origen je uspostavio ve zu s carem Filipom Arapskim i caricom Seve-rom. U svim je ivotnim situacijama sauv ao smirenost, duboko zanimanje za znanost te neumornu strast prema pouavanju. Godine 250. zatekao se u Tiru, a tijekom progona koje je otpoeo rimski car Decije (201 - 251), uhvaen je, baen u tamnicu i muen. Nekako je ipak uspio pre ivjeti. Stra a ri su njegovo ukoeno tijelo svako jutro odvlaili van i bievali debelim bievima. Poto m bi mu oko vrata stavili eljezni ovratnik te istezali stopala na spravi za muenje koja je od njega zamalo nainila bogalja. Tada bi se na mahove vraao u djetinjstvo i zami ljao kako Ka-nopskim putem ide prema svome mueni tvu, dok mu tisue ljudi kliu. Kad bi za ao duboko u ta sanjarenja, stra ari bi ga poeli jo e e muiti. Sjeajui se Plo rijei, nastojao je sam sebe uvjeriti da trpljenje ima svoju vrijednost, da bri e v rijeme sve dok cijeli eoni ne otpadnu kao mrtvo li e sa stabla. Iz zatoeni tva ga je oslobodila Decijeva smrt. Iz tamnice je kolima prevezen u kuu t irskog sveenika Focija, takoer zatoenog u istoj tamnici. Focijeva mu je supruga pre vijala rane i hranila ga pa je uskoro, uz pomo tapa, mogao hodati sve do agore. Na kon mjesec dana epao je uz obalu, svaki dan po sto metara, nastojei sebi i svijetu dokazati da ga nikad nee obilje iti izdajniki znakovi eunuha. Jednog mu je jutra biv i uenik donio poruku. Dionizije je upravo bio naslijedio Her akla na mjestu aleksandrijskog biskupa. Origen je pismo uzeo sa sobom i polako k renuo na bolnu etnju uz more. Nije pre ao ni pedeset metara kad je osjetio sna no pro badanje u grudima. Spustiv i se na koljena, priekao je da bol prestane, no, pritisa k u grudima bio je nepodno ljiv. Zahvatio je malo morske vode i pljusnuo je po lic u. Poku ao je ustati, ali nije imao snage. U ruci je jo uvijek vrsto dr ao Dionizijevo pismo. S velikim ga je naporom pribli io oima i proitao: Dionizije Origenu: Voljeni uitelju, iskreno elim da se vrati u Aleksandriju, gdje se tvoje ime opet iz govara s po tovanjem i divljenjem. Poderao je poruku na komadie i promatrao kako ih more odnosi. Ponovno je poku ao us tati, ali bez uspjeha. U oaju je poeo razmi ljati o Tiru. Taj se grad, izgraen na oto ku koji je s kopnom bio povezan dugim nasipom, nije mnogo razlikovao od Aleksand

rije. Ali, ipak, nije bio jednak; nebo je bilo onei eno velikim oblacima purpurnog d ima koji su ispu tale dvije tirske radionice boja. Origen je umro 253. godine, godinu prije svoje sedamdesete. Uz golem drugi opus, dvadeset je godina posvetio iskljuivo Heksapli i Tetrapli. U tim impozantnim knj igama usporedio je hebrejski tekst Staroga zavjeta s raznim grkim prijevodima, po drobno razmotrio njihov odnos te poku ao pronai temelj za toniju inaicu Septuaginte. Svojim je tumaenjem obuhvatio i Stari i Novi zavjet. Razmatranje Biblije podijeli o je u tumaenja, propovijedi i komentare. Vrlo mali dio njegovih djela sauvan je u grkom izvorniku, dok je latinski prijevod pre ivio u prilino mnogo primjeraka. Najv a nije su propovijedi o Jeremiji, Mojsi-jevim knjigama, Jo ui i Luki te komentari Ev anelja po Mateju, Evanelja po Ivanu i Pavlove Poslanice Rimljanima. Origen je gramatiki tono i kritiki o troumno povezao alegorijsku metodu tumaenja s log inim zakljukom svoga poimanja biblijskog nadahnua. Uoio je trostruki smisao Biblije: gramatiko-povijesni, moralni i pneumatolo ki. Naposljetku, ustanovio je osnovni su stav alegorijskog tumaenja koji se 226 primjenjuje i danas i time svete spise uinio neiscrpnim izvorom filozofske i dogm atine mudrosti, ali i potaknuo prouavatelja da svaki odabrani odlomak protumai na s voj nain. Od njegovih dogmatinih djela samo je jedno sauvano u cijelosti: O prvim naelima. To je djelo prvi znanstveno-dogmatini poku aj zadovoljavanja zahtjeva stare Crkve. Sa dr aj je izveden iskljuivo iz Biblije te oblikovan u teorijski teolo ki sustav. Orige n u njemu raspravlja o Bogu, ovjeku, Zemlji i njezinim stvorenjima, zlu, du i, slob odnoj volji i spasenju. Svako od tih podruja sadr i, iako ne sveobuhvatno, pregled kr anskog shvaanja svijeta s razliitih stajali ta i s razliitim sadr ajima. Suprotstavljanja koja su Origena proganjala tijekom cijeloga ivota, postala su na kon njegove smrti jo silovitija. Naj e i je bio napad biskupa Epifanija u etvrtom stolj eu. Bilo je i mnogo drugih koje je ohrabrio Jeronim kad se, pod utjecajem javnoga mnijenja, okrenuo protiv svoga, neko cijenjenog uitelja. Kritiari se nisu toliko usredotoili na odnos vjere i znanja kako ga je odredio Ori gen ve na izdvojene teorije poput njegovih uenja o prethodnom postojanju du a, o Kri stovu tijelu i du i, o uskrsnuu tijela te o konanom povratku kojim e sve du e biti spa en e, pa ak i avolja, jer Bog je Bog ljubavi koji nikad ne bi ni jedno Svoje stvorenje osudio na vjeno prokletstvo128. S tipinom aleksandrijskom sigurno u, Origen je tvrdio i da je Krist, nakon razapinja nja, nastavio Svoj zadatak spasenja u pla-netnom sustavu, poev i s Venerom. Do estog su se stoljea prepirke razvile u otvorenu borbu pa je zbog Origenova plem enitog imena prolivena krv. Za vladavine cara Justinijana, peti ekumenski koncil , odr an 553. godine u Carigradu, anatemizirao je Origena, a nedugo zatim zapoelo j e sustavno tra enje i uni tavanje svih njegovih djela. Gubitak je bio nemjerljiv. Sr eom, sauvani su latinski prijevodi koje su nainili Hilarion, Jeronim i Rufin iz Akv ileje. Origenov je grob pokraj tirske katedrale i u srednjem vijeku bio oznaen za posjet itelje. Zanimljivo je koliko je dugo njegovo ime opstalo u ru evinama toga starog grada. Libanonci i danas s po tovanjem pokazuju mjesto gdje je navodno pokopan. <?V3&L> U slobodoumnom je aleksandrijskom dru tvu bilo lako stvoriti nova mi ljenja, pa ak i radikalna vjerovanja o postojanju Boga i Njegovu odnosu s ovjekom. Hilarion, bisk up Poitiersa, u etvrtom je stoljeu zapisao: alosno je, ali i opasno da je meu ljudima onoliko vjerovanja koliko i mi ljenja, ono liko uenja koliko i sklonosti, onoliko izvora bogohuljenja koliko je i gre nika meu nama; budui da vjerovanja proizvoljno stvaramo, proizvoljno ih i tumaimo. Koncili su, jedan za drugim, odbacivali, prihvaali i opravdavali homou-siju. Djelomina ih potpuna slinost Oca i Sina predmet je spora u ovim nesretnim vremenima. Svake god ine, ak svakog mjeseca, stvaramo nova vjerovanja kako bismo opisali nepojmljive m isterije. Kajemo se zbog onoga to smo uinili, branimo one koji se pokaju, anatemiz iramo one koje branimo. Osuujemo tua uenja u sebi ili vlastita uenja u drugima; tako se meusobno razdiremo i uni tavamo jedni druge.129 Jedno je takvo uenje znatno poljuljalo nestabilnu ranu Crkvu i umalo je uni tilo. O smislio ga je mladi akon po imenu Arije. Neki tvrde da je roen u Libiji, a neki mj

estom njegova roenja smatraju Aleksandriju, gdje je ivio do smrti. Bio je visok, naoit, inteligentan, uglaen i ozbiljan, ali i nepokolebljivo samosvj estan te svadljiv. Ve kao mladog sveenika, aleksandrijski biskup Petar dvaput ga j e ekskomunicirao jer je branio raskolnika Melicija. Neandar je u svojim crkvenim bilje kama naveo da je Arije bio o trouman i vje t u raspravama, ali mu je nedostajal a dubina, intelekt mu je bio ogranien te nije posjedovao intuitivnu sposobnost. Arije je bio uenik Lukijana iz Antiohije, koji je bio sklon slobodnom gramatikom i racionalistikom tumaenju Biblije, za razliku od alegorijske i duhovne metode alek sandrijske kole. Njegovo najva nije djelo pod naslovom Thalia (Gozba) koje je napis ao dok je boravio kod Euzebija iz Nikomedije, obrana je njegovih vjerovanja, a pisano je jednostavno i na zabavan nain - napola u poeziji , napola u prozi - te prete no kienirn stilom. Njegovo je uenje o bo anskoj prirodi Krista i njegovu odnosu s Ocem izazvalo jedan od naj e ih i najdugotrajnijih sukoba u povijesti Crkve. Iako je rasprava dovela do n iza sukoba koji su potresali Rimsko Carstvo tijekom etvrtoga stoljea, naposljetku je iznjedrila dublje spoznaje te simboliko odreenje uenja o Kristovoj bo anskoj priro di. To nipo to nije bila neplodna verbalna bitka za grku jotu, jer je uistinu prodr la u samo srce kr anske vjere: Arije je smatrao da je Krist podreen Bogu Ocu, da je stvoreno bie i da se u svakom smislu razlikuje od Oca. Zbog toga na tr nicama Aleksandrije, na ulicama i u brijanicama, glavna tema razgov ora nije bila politika nego pitanje Sinove podreenosti Ocu. Zbog Arijevih je uenja esto dolazilo do estokih ispada, prolijevanja krvi, pa ak i ubojstava. Arije je iz riito tvrdio da je Otac jedini Bog. On je jedini nestvoren, vjean, mudar, dobar i nepromjenjiv. Od ovjeka ga razdvaja beskonaan jaz i meu njima ne mo e biti istinskoga dodira. Bog nije stvorio svijet izravno, ve pomou posrednika, Logosa, kojega je s tvorio radi stvaranja svijeta. Bo ji je Sin postojao prije vremena i svijeta te pr ije svih ivih bia - kao bie izmeu Boga i svijeta, savr eni odraz Oca - izvr itelj Njegov ih nauma, Stvoritelj svijeta materije i duha. Krist je bio stvoreno bie, prvo bie koje je Bog stvorio i pomou kojega je stvorio sva druga bia. On nije stvoren iz Oev a duha, ve ni iz ega. Bio je, prema tome, vjean i nije bilo vremena kad On nije pos tojao. Nije bio ni nepromjenjiv, ve podlo an promjenjivoj sudbini stvorenoga bia. Si n nije potpuno poznavao Oca pa Ga stoga nije mogao ni potpuno otkriti. On se u b iti razlikovao od Oca. Svoje je uenje Arije potkrijepio odlomcima iz same Biblije kao to je, primjerice: O tac je iznad mene, iako su ostali odlomci, koji su izravno ili neizravno govorili o Kristovoj bo anskoj prirodi i njegovoj jednakosti s Ocem, opovrgavali njegovu t vrdnju. K tomu, prema Bibliji je zamisao stvorenog Stvoritelja, koji je postojao prije svijeta, ali je ipak i sam poeo postojati, u biti proturjena i neodr iva. Izm eu Stvoritelja i stvorenoga ne mo e biti posrednika; vremena nije moglo biti prije svijeta budui da je vrijeme samo po sebi dio svijeta. A ako je i Sin stvoreno bie, ovjek je ipak ostao odvojen od Boga, jer ni jedno stvoreno bie ne mo e otkupiti ostala bia i ujediniti ih s Bogom. Ako Krist ne posjeduje bo ansku prirodu, ni ovjek ne mo e posjedovati djeli bo anske prirode pa ga se , stoga, ne mo e ni nazivati Bo jim djetetom. Arije je, meutim, zakljuio da Sin, koliko god nadma uje ostala stvorena bia, ipak ost aje stvoreno bie. Kad je aleksandrijski biskup Aleksandar javno izrekao: Bog je vj ean, kao i Njegov Sin, Arije je njegove rijei smatrao bogohuljenjem. Crkveni je pov jesniar Teodoret smatrao da je Arije to izjavio jer je bio ogoren to je Aleksandar, umjesto njega, imenovan za aleksand-rijskog biskupa, te da se njegov heretiki sta v mo e pripisati nezadovoljstvu i zavisti. Kako bilo, sukob je vrio godinama te se nastavio i za Konstan-tinove vladavine. Konstantin je isprva bio ravnodu an prema tom sukobu, no, kad je uvidio da mu izmie nadzoru, sukobljenim je stranama uputio poslanicu pomirenja u kojoj je podrijet lo krivovjerja pripisao beznaajnom i nejasnom pitanju vezanom za nepojmljiv smisa o zakona. Istodobno je izrazio aljenje zbog injenice da je kr anski narod, kojega pov ezuje isti Bog, ista vjera i isto bogoslu je, podijeljen takvim beznaajnim razlikam a, pa je aleksandrijske sveenike ozbiljno uputio na primjer grkih filozofa koji su mogli raspravljati ne gubei nadzor nad svojim emocijama. Konstantinov je poku aj t rebao djelotvorno smiriti sukob, no narod je toliko sna no i silovito zastupao svo je mi ljenje da na njegovu poslanicu uope nije obraao pozornost.

Arije je takoer imao vojsku sljedbenika, ak i izvan Aleksand-rije. Mnogi su od nji h, sada biskupi, bili njegovi nekada nji kolski kolege u Lukijanovoj koli u Antiohij i, te nisu namjeravali dopustiti Ariju da poklekne bez borbe. Arije se pismeno o bratio Euzebiju iz Nikomedije te zatra io njegovu pomo, a pismo je zavr io rijeima: Ima j na umu na u nevolju, ti vjerni prijatelju iz Lukijanove kole. Uslijedila su ekskomuniciranja i uzvratna ekskomuniciranja, a vijest o svakom po jedinom stizala je do cara Konstantina koji je, kao iskljuivi vladar u jedinstvenoj Katolikoj crkvi vidio najbolji nain da sprijei r aspad svoga golemog carstva; uvidio je i kako takve dogmatske prepirke mogu biti opasne za jedinstvo Crkve. Zbog toga mu nije preostalo ni ta drugo osim dono enja z ajednike odluke. Ona je donesena na prvom ekumenskom koncilu odr anom 325. godine u Nikeji (Niceji). Nakon mnogih preokreta u raspravi, napokon je odlueno (protiv A rija) da je Sin bitno jedno (homousija) s Ocem te da treba odbaciti svaku pomisa o o tome da je stvoren ili ak podreen. Konstantin je prihvatio odluku koncila i odluio podr ati je. Arije je odbio potpisa ti Nicejsko vjerovanje pa je jo jednom ekskomuniciran i protjeran u Iliriju. Euze bije iz Nikomedije, koji je prihvatio odluku koncila, ali ne i njegove anateme, protjeran je u Galiju. Biskup Aleksandar, koji je prethodno protjeran, sada se k ao pobjednik vratio u Aleksandriju uz pratnju svojega borbenog mladog akona Atana zija. Godine 330. Arije je pozvan iz progonstva, a na ulicama Alek-sandrije ponovno su izbile estoke pobune. Na Konstantinov izriit zahtjev, biskup Aleksandar nevoljko je pristao primiti ga jo jednom u okrilje Crkve. Dok je odlazio na pripreme za pr imanje, Arija je pratila gomila sljedbenika koji su ga uvali, a njihova je povork a, prolazei gradskim sredi tem, privlaila pozornost ljudi. Kad su stigli do mjesta z vanog Konstantinov forum na kojemu su se uzdizali stupovi od portira, Arija su u hvatili grevi u trbuhu. Marljivi crkveni povjesniar Sokrat (380 - 450. g.) zabilje i o je taj dogaaj tipino ivopisno: ... obuzeo ga je u as, proiza ao iz svijesti o vlastitoj izopaenosti, praen silovitim opu tanjem crijeva. Pritisnut nu dom, raspitao se za obli nji zahod, na to su ga urno up utili iza Konstantinova foruma. Uskoro ga je uhvatila slabost, a crijeva su mu i zbila iz tijela zajedno s fekalijama, emu je uslijedilo obilno krvarenje i propad anje tankog crijeva; s izljevom krvi iza li su i komadii slezene te jetre pa je umr o gotovo istoga trenutka.130 Graani Aleksandrije dugo su izbjegavah mjesto na kojemu je Arije umro, sve dok je dan njegov bogati sljedbenik nije kupio to zemlji te i na njemu sagradio kuu koja e trajno podsjeati na Arijevu munu smrt. Biskup Aleksandar umro je pet mjeseci nakon povratka s Ni-cejskog koncila, a 8. veljae 326. godine novi biskup Atanazije odluio je nastaviti Aleksandrovu bitku pr otiv Arijeva krivovjerja. Upravo je bio navr io trideset i tri godine. Za razliku od Arija, bio je bole ljivo mr av, slab i neugledan. Usprkos tomu, ve je kao djeak isk azivao izuzetno samopouzdanje koje je esto graniilo s prijevremenom zrelo u, o emu gov ori i sljedei dogaaj. Jednoga je dana biskup Aleksandar pogledao kroz prozor svoje kue pokraj mora i op azio da se skupina djeaka na pla i zabavlja opona anjem crkvenog obreda. Promatrajui n eko vrijeme, pomislio je kako se njihova igra previ e pribli ava svetinjama pa je dj eake pozvao k sebi i razgovarao s njima u nazonosti nekoliko sveenika. Oni su potvr dili da je djeak po imenu Atanazije igrao ulogu biskupa te krstio nekoliko svojih prijatelja koji do tada nisu bili kr teni. Posavjetovav i se sa sveenicima, Aleksand ar je odluio priznati kr tenja pravomonima te pohvaliti ne samo djeaka-biskupa nego i ostale djeake koji su igrali ulogu ministranata. U svojim ranim dvadesetim godinama Atanazije je postao Aleksandrov akon i nastani o se u njegovoj kui slu ei mu kao dru- benik i tajnik Taj mu je polo aj donosio velike p rednosti. Polo aj koji je Aleksandar dr ao kao nasljednik svetoga Marka i evaneoske s tolice, bio je drugi po redu u kr anskoj hijerarhiji i, premda se izrazi nadbiskup i p atrijarh jo nisu rabili, biskupi su esto nazivani naslovom pape (ili tovanog oca). N jihova mo u crkvama Egipta, Libije i pentapohsa bila je, prema tada njim obiajima, m onarhijska i protezala se nad stotinjak biskupija koje su po tovale njihove odluke jednako kao to su odluke Rimske biskupije bile po tovane u Italiji. Zbog toga je b liskost s papom Aleksandrom za Atanazija bila visoka ast, a ivot s njime kao s oce

m, pod krovom onoga koji je omiljen zbog svoga ljubaznog karaktera, pru io mu je najbolje mogunosti za napredovanje na crkvenom podruju. Od djetinjstva je ivio u gradu koji je bio tr nica za razmjenu teorija i filozofija, u kojemu su se sukobl javali pripadnici raznih naroda, i u kojemu su razliite filozofske struje tekle u sporedo. Upoznao je sve oblike poganstva Istoka, osobito Egipta, gdje je Oziris oplakivan svake godine i gdje su se jo tovali Izida, Apis i Nil. Upoznao je judaizam u njeg ovu najtvrdokornijem i najna-medjivijem obliku koji je vladao u dvjema od pet al eksandrijskih etvrti, a nedvojbeno je uo i odjeke Plotinova, Klementova i Ori-geno va neoplatonizma. Vrlo je vjerojatno i da se pridru io mani-hejcima, a prouavajui gr amatiku te retoriku, ve je zarana upoznao Homera i Aristotela. Zahvaljujui o troumno j sposobnosti logikog rasuivanja, bio je sklon razmatrati teorije poput pantei-zma i materijalizma. Tako je postao gorljivi prista a teorije koja je ideju povezival a sa Stvoriteljem, te aktivni sudionik u potrazi za dokazom instinktivne e nje du e z a besmrtno u. Sulpicije Sever, kr anski pisac roen u Akvitaniji (oko 363 - 425), primij etio je da je Atanazije, uz ostalo, poeo prouavati i rimsko pravo, no bilo je oito daje sve to bilo podreeno najvi em cilju da postane pisar koji zapisuje iskljuivo na dahnue iz Kraljevstva nebeskog. Kr anska je teologija bila sredi nja i do ivotna tema Atana-zijeva promi ljanja, a njegov i su joj prethodnici postavili vrste temelje. Atanazije je izbliza upoznao pogans ke progone, osobito one koje je provodio Maksimin II; a kao etrnaestogodi njeg djeak a pouavali su ga i nadahnjivali uitelji koji e svoja vjerovanja uskoro zapeatiti krv lju. ak i nakon progona neprestano se suoavao s dokazima estine bitke koju je kr anstv o i dalje bilo prisiljeno voditi. Aleksandrijsko izrugivanje, koje je za Hadri-j ana bilo osobito bolno, sada je bilo usmjereno prema vjeri koja je propovijedala Utjelovljenje Kristovo i Kri i iji su sljedbenici nedavno ubijeni. Kao teolog, Atanazije je imao posve jasnu predod bu o tome to je ispravno, a kao po litiar znao je kako se to dobro mo e promicati. Prve su godine njegova biskupovanja bile mirne, no, polako su se javljali sukobi i proturjeja koja e ga kasnije prati ti. Nicejski koncil nipo to nije rije io problem Arijeva uenja pa je njegov prijatelj Euzebije iz Nikomedije, koji je vrlo brzo ponovno stekao utj ecaj na cara Konstantina, uspio ishoditi odluku da se Arijevo ime ponovno primi u crkvenu zajednicu. Atanazije se pobunio protiv toga, ali, budui da mu car nije bio osobito sklon, njegovi su ga protivnici mogli slobodno napadati i optu ivati g a za okrutnost i arobnja tvo. Jedna od ozbiljnijih optu aba bila je da je Atanazije n ezakonito dao pogubiti Arsenija, melitijanskog biskupa u Tebaidi. Atanazije se uspio osloboditi tih optu aba, no, mr nja njegovih neprijatelja nikad s e nije sti ala pa mu je u ljeto 335. godine nareeno da se neizostavno pojavi u Tiru , pred koncilom koji je sazvan upravo radi ocjene njegova pona anja. Naslutiv i da j e koncil spreman osuditi ga, pobjegao je u Konstantinopol kako bi se osobno po ali o caru. Car ga je isprva odbio primiti, no, njegova je upornost nagraena carevim pristankom da se Atanazijevi tu itelji osobno suoe s njim u Konstantinovoj nazonosti . Sukladno toj odluci, voe tirskoga koncila, meu kojima su se najvi e isticali Euzebij e iz Nikomedije i njegov imenjak iz Ceza-reje, pozvani su u Konstantinopol, gdje su, umjesto ponavljanja starih optu aba, iznijeli mnogo djelotvorniju, politiku op tu bu te izjavili kako je Atanazije prijetio da e zaustaviti brodove koji su iz Ale ksandrije u Konstantinopol dopremali p enicu. Konstantin je povjerovao svjedoenju t u itelja, odbio dopustiti Atanaziju mogunost da se obrani i protjerao ga u Treves u Galiji. Prvo Ata-nazijevo progonstvo trajalo je godinu i pol, jer mu je 337. go dine, nakon Konstantinove smrti i dolaska Konstantina II na vlast, bilo dopu teno vratiti se u Aleksandriju. U grad je stigao 23. studenoga, a o tom je dogaaju zapisao: Gomile su me dolazile vidjeti, crkve su odzvanjale rado u, posvuda su prino ene rtve zahvalnice, a sveenici s u govorili kako im je to najsretniji dan u ivotu131. Sveopa je radost bila kratka vijeka. Arijev nepopustljivi prijatelj Euzebije iz N ikomedije jo je jednom dokazao svoj moan utjecaj na dvoru te ponovno podignuo star e optu be protiv Atanazija. Dodatna optu ba teretila ga je da je utjecao na odluke k oncila. Osamnaestoga svibnja 339. godine egipatski mu je egzarh

predoio carsku naredbu kojom je svrgnut s mjesta biskupa, na koje je imenovan Gre gorije iz Kapadokije. Sljedeeg je dana Atanazije, nakon burnih dogaaja, pobjegao, a etiri dana poslije, Gregorije je, uz pomo vojske, postavljen na mjesto biskupa. Atanazije je smjesta otputovao u Rim da bi svoj sluaj iznio pred zapadnom Crkvom. U jesen 340. godine u Rimu je sazvan sabor, a veliko je vijee Atanazija proglasi lo nedu nim, no ta mu odluka nije odmah koristila. tovi e, taj drzak in zapadnih bisku pa jo je vi e razjario Arijeve sljedbenike u Aleksandriji, a kad je cara Konstantin a II naslijedio Konstans, Atanaziju je dopu teno vratiti se u Aleksandriju. Odu evlje ne gomile, zapisao je Grgur Nazijanski u svojem hvalospjevu Atanaziju, ponovno su se slijevale poput drugog Nila kako bi ga doekale kad se pribli i gradu. est godina koje je Atanazije proveo na Zapadu bile su ispunjene aktivnostima, a u to je vrijeme proputovao Italiju i Galiju te stigao ak do Belgije. Gdje god se n a ao, izriito je zagovarao Nicejsko vjerovanje, a svojom je osobno u i arom ostavljao t ako sna an dojam, da su vjernici svih tih zemalja bili gotovo spremni dati ivot ne samo za pravovjerje, ve i za Atanazija. Nakon Konstansove smrti, Konstancije je postao jedini vladar Istoka i Zapada, a uz pomo svojih, vi e prepredenih nego o troumnih savjetnika, nastojao je sve biskupe ujediniti u jednoj vjeroispovijedi. Meutim, njegovi su se napori izjalovili pa je odluio pribjei sili. Moja je volja vama smjernica, izjavio je u ljeto 355. godine b iskupima koji su se u Milanu okupili zbog njegove odluke o provoenju sile. Njegov i naj e i protivnici, Liberije iz Rima, Hilarin iz Poitiersa i kordopski biskup Hosije , osueni su na progonstvo. Uskoro je uslijedilo nekoliko neuspje nih poku aja protjer ivanja Atanazija, koje je sprijeila iskljuivo potpora naroda. Meutim, u noi 8. veljae , dok je Atanazije predvodio vigilijux, vojnici i oru nici provalili su u katedral u svetoga Teona. Atanazije je taj dogaaj opisao u svojoj raspravi pod naslovom Pr otiv Ari-jevih sljedbenika: Sjedio sam na svom stolcu, a akon se upravo pripremao proitati psalam na koji su vjernici trebali odgovoriti: 'Jer Njegova je milost vj ena! Taj je sveani trenutak prekinut i nastala je panika132. Te noi, kad su sirijski vojnici upali u crkvu svetoga Teona, Atanazije je sjedio na svojem stolcu te spokojno i dostojanstveno ekao smrt. Kad su krici i galama pr ekinuli bogoslu je, u svojim je upla enim vjernicima pobudio pouzdanje u vjeru izgov oriv i jedan od psalama o Davidu, koji je slavio pobjedu izraelskog Boga nad egipa tskim tiraninom. Vrata su se naglo otvorila, a strijele su obasule vjernike. Pog inulo ih je mnogo. Vojnici su s isukanim maevima banuli u sveti te, a sjaj njihovih oklopa odra avao se u svetim svjetiljkama koje su gorjele oko oltara. Atanazije j e plemenito odbio ustati sa svoga biskupskog stolca sve dok preostali vjernici s igurno ne izau iz crkve. U mete u i pod okriljem tame uspio je pobjei i pronai utoi te u udaljenom samostanu u p redgrau Aleksandrije. Oduvijek je podr avao asketizam i redovni tvo, a tijekom biskup ske slu be odr avao je blisko prijateljstvo s Antunom Pustinjakom i Paho-mijem, utem eljiteljem samostana. Zbog toga su ga redovnici toplo primili i pru ili mu utoi te u kojemu je pisao i razmi ljao. Atanazije je vrijeme progonstva iskoristio za pisanj e dugih estokih kritika, u kojima je branio svoje stajali te, te dviju rasprava: ivo t Antunov i Govori protiv Arijevih sljedbenika. Nekoliko mjeseci kasnije Konstancija je na carskom prijestolju naslijedio Julija n koji je, ravnodu an prema crkvenim nesuglasicama, dopustio da se svi protjerani biskupi vrate iz progonstva. Na zadovoljstvo naroda, Atanazije je u veljai 362. g odine ponovno zasjeo na aleksandrijsku biskupsku stolicu. Biskupskim je du nostima pristupio s novim arom, no prije no to je uspio okupiti svo je biskupe, Arijevi su ga sljedbenici svrgnuli i etvrti put. Kad su se vjernici p laui okupili oko njega, Atanazije ih je utje io: Razvedrite se. To je tek oblak; proi e Njegovo se predvianje pokazalo tonim jer je nekoliko tjedana poslije Julijanovom k ratkom o ivljavanju poganstva do ao kraj. Poetkom rujna 363. godine Atanazije je pono vno otputovao u Rim, potaknut pismom koje mu je poslao Jovijan. Novi je car pohv alio njegovu odanost kr anstvu te ga potaknuo da nastavi raditi dobro kao prije. U Aleksandriju se vratio 20. veljae 364. godine, no mirovanje je i ovaj put bilo kr atko. U proljee 365. godine, nakon Valensova uspona na prijestolje, opet se na ao u nevolji i bio prisiljen pot ra iti sigurnost i sakriti se od progonitelja. I to je potrajalo samo nekoliko mje seci. U veljai 366. godine jo je jednom preuzeo svoju biskupsku du nost i spokojno j

e obavljao sve dok se nije povukao s biskupskoga polo aja, kada je ponovno otputov ao u pustinju i ivio u zajednici redovnika koji su mu vjerno slu ili kao uvari, tajn ici i glasnici. Do kraja ivota dosljedno je proganjao krivovjerje. esto se vraao u Aleksandriju kako bi nadgledao crkvena pitanja, no, uvijek u potpunoj tajnosti b udui da su njegovi sljedbenici strahovali za njegov ivot. Jednom se skrivao u praznom vodospremniku i iz njega iza ao neposredno prije nego t o ga je izdala neka robinja. Njegova predanost cehbatu isku ana je dok se skrivao u kui djevice kojoj je bilo samo dvadeset godina i koja je u cijelom gradu bila p oznata po iznimnoj ljepoti. Ona je, kao starica, tu priu ispriala rimskom piscu Pa ladiju iz etvrtoga stoljea prisjeajui se kako se iznenadila opaziv i nadbiskupa u iroko j svakida njoj odjei. Dogegav i se do nje, priznao joj je da ga je nebeska mudrost up utila potra iti skloni te kod nje te ga uvjerila da e pod njezinim krovom biti sigura n. Ona ga je, kao pobo na djevojka, sakrila na najboljem mjestu te nikome nije otk rila da u svojoj spavaonici pru a utoi te bjeguncu. Djevojka mu je za njegova boravka pribavljala knjige i ostale potrep tine, prala m u noge, vodila njegovu korespondenciju te skrivala od sumnjiavih oiju blizak i usam ljeniki odnos izmeu sveca iji je karakter zahtijevao potpuno neokaljanu istou, i ene i e su ari mogle pobuditi i najopasnije emocije133 Posljednje dane ivota Atanazije je proveo u relativnom miru, a 2. svibnja 373. go dine, nakon to je jednoga od svojih sveenika posvetio za svoga nasljednika, spokoj no je preminuo u svojoj kui pokraj mora. Njegov je trud velikodu no nagraen. Crkva j e njegovo mi ljenje o Kristovoj prirodi prihvatila kao konano te ga, u znak zahvaln osti, priznala za crkvenog oca i proglasila ga svecem. U Aleksandriji je, u slav u njegova imena, sagraena velika crkva sjeverno od Kanopskog puta, u sjeni Velike knji nice. 6m5 Otprilike dvadeset godina poslije, djelovala je Hipatija, ki poznatoga aleksandri jskog matematiara Teona. Njezino je ime izvedeno iz grke rijei hypatos koja znai najv i i ili najvei. Ve se zarana upoznala s oevim uenjima, meu kojima i filozofijom i mat kom na sveuili tu. Bila je sjajna uenica, a kasnije je ocu pomagala pri pisanju opse n ih djela o Euklidu i Porfiriju. e-tiristote godine poslije Krista, nakon dugoga r azdoblja predavanja na sveuili tu, postala je predstojnicom odjela za neoplatonistik e studije. Uenici sa svih strana svijeta natjecali su se za pohaanje njezinih pred avanja. Uz prodornu inteligenciju, isticala se i postala poznata po svojoj rjeito sti i iznimnoj ljepoti. Iako je napisala brojne komentare o geometriji i Ptolemejevom astronomskom pravi lu, ta je djela uni tio patrijarh iril*1 sa svojom vojskom fanatinih redovnika. Nasl ovi tih djela - te divljenje koje je Sinezije izrazio u svojim pismima - otkriva ju da je njezin rad najveim dijelom bio usredotoen na astronomiju i matematiku. Si nezije se ak posavjetovao s njom o pitanjima astrolaba i hidroskopa. U filozofski m nazorima, prihvatila je intelektualnu za razliku od mistine strane neoplatonizm a, a bila je i sljedbenica Plotina te Porfirija. Vjeruje se da je Hipatijino ubojstvo posljedica sukoba u koji su bili umije ani ido vi. Iako je bio kr anin, rimski prefekt Orest okupio je skupinu sljedbenika meu koji ma nisu bili samo kr ani i visoki vladini slu benici ve i ugledni idovski gradski voe, o d kojih su mnogi bili Hipatijini uenici. Na suprotnoj strani bio je patrijarh iril i njegovi vjerni prista e, ukljuujui i ortodoksne vjernike te stotine nitrijskih re dovnika koji su bili pod njegovom nadle no u. U Aleksandriji su Hipatiju svi voljeli i visoko cijenili. Obasipana je mnogim gr aanskim poastima, a dr ali su je i jednim od stupova aleksandrijskog dru tva. irila su, s druge strane, prezirali i ismijavali od dana kada je izabran za patrijarha. Z avidan Hipatiji na slavi, poeo je iriti glasine i zlobne la i kojima ju je predstavljao kao vje ticu koja raspola e arobnjakim i crnomagijskim moima. Njegova je propagand a bila dovoljna da uvjeri mnoge sklone praznovjerju. iril je sa svojim sljedbenic ima tvrdio da je prva rtva njezina aranja bio prefekt Orest, koji je skratio svoje svakodnevne kr anske molitve, a esto su ga viali u njezinu dru tvu, zajedno s mnogim a leksandrijskim idovima. irilov napad na nekr ane zapoeo je s novacijancima, malom bezazlenom sektom koja se n ije isticala izazivanjem nevolja. Otjerao ih je iz grada, zatvorio njihova sveti t a, zaplijenio im imovinu i ekskomunicirao njihovoga biskupa. Sve to bez ikakva oi

tog razloga. Zatim se usredotoio na idove. Iskoristiv i pona anje stanovitih pojedinaca od kojih su neki odlazili u kazali te umjesto da svetkuju Sabat, iril je u kazali te poslao uhod e kako bi ih motrili, to je razgnjevilo gomilu. Orest je poku ao ubla iti napetost, a li bez uspjeha. Da bi situacija bila jo gora, idovi su optu ili Oresta da irilovim do u nicima dopu ta da ih uhode i izazivaju nevolju. iril je pozvao idovske voe da se prestanu suprotstavljati i ismijavati aleksandrijs ke kr ane, to je idove dodatno razbjesnilo. Da bi se osvetili, idovi su poeli provaljiv ati u domove kr ana i napadati ih iz zasjede. Jedne su veeri idovi trali gradskim ulic ama viui daje crkva svetoga Aleksandra u plamenu. Kr ani su po urili spasiti crkvu, no kad su stigli do nje, idovi su ih napali i mnoge poubijali. Ta podvala i brojna u bojstva razbjesnili su irila koji je tada poslao vojsku svojih prista a u idovsku etv rt, gdje su opljakali sinagoge, zapalili idovske kue i mnoge od njih otjerali iz Al eksandrije. Orest je podignuo glas protiv pljaka kih pohoda sveenstva, no odmah je u utkan. Dok je s malom vojnom postrojbom prolazio gradskim ulicama, gomila od petsto nitrijski h redovnika zaustavila je njegovu koiju. Orest se poku ao obratiti tvrdei da je kr anin , no njegove su rijei doekane salvom kamenja, od kojih je nekoliko bacio fanatini r edovnik po imenu Amonije. Kamenje je pogodilo metu i Orest je onesvije ten pao na ulicu. Nekoliko hrabrih stanovnika Aleksandrije pojurilo mu je u pomo, a zatim su uhvatili redovnika Amonija i na smrt ga pretukli. 15(1 Kad je Orest s vojnicima napustio to mjesto, iril je naredio da se Amonijevo tije lo podigne i u sveanoj povorci prenese u katedralu. Amonijevo je ime promijenjeno u Taumazije (udesni), a njegova je grobnica ukra ena znakovljem muenika. Hipatija je cijeli ivot provela u Aleksandriji. Njezina su dubokoumna uenja o Plat onovoj i Aristotelovoj filozofiji postala poznata u cijelom svijetu, a nedvojben o je da je njezino blisko prijateljstvo s rimskim prefektom Orestom potaknulo pa trijarha irila na zakljuak da ona svoj utjecaj na graansku vlast iskori tava za potko pavanje polo aja crkve u Aleksandriji. irilovo su mi ljenje prihvatili i sveenici pa su jednoga dana tijekom korizme izvukl i Hipatiju iz njezine koije, svukli je i odvukli u katedralu, gdje ju je izmasakr irao mladi ita imenom Petar i fanatina gomila kr anskih redovnika. Potom su meso s nje zinih kostiju ostrugali slomljenim ploicama te njezine udove bacili u vatru. Usprkos zvjerskom ubojstvu, Hipatijina je pria nadahnula prepriavanja i velianja nj ezine iznimne ljepote, zadivljujue inteligencije i snage karaktera. Platonovski f ilozof Damaskije, roen 450. godine u Aleksandriji, zabilje io je sluaj mladog zaljub ljenog uenika koji nije shvaao njezine rijei. Govorei o Plotinovu poimanju ljepote, Hipatija je svoj komentar izrazila ovako: Kad mu karac opazi ljepotu u enskom tijelu, ne smije je nastojati osvojiti po udom ve mora uvidjeti da je njezina ljepota tek odraz istinske ljepote. Ponirui u najvee d ubine svoje ivotinjske prirode, on ne promi lja istinsku bit ljepote, ve se u svom s ljepilu zapravo udru uje s nestvarnim sjenama Hada. (damaskije, fragment 102., str. 77, redak 15-17. [Zintzen]) Pojmiv i ljepotu, uenik joj je pri ao nakon predavanja i izjavio joj ljubav. Hipatija je stoiki smireno posegnula u svoju torbu, izvukla iz nje aleksandrijsku inaicu h igijenskog ulo ka i rekla mladiu: Ti voli ovo. Zapravo ne voli ljepotu. Iako se njezin odgovor doima grubim, Hipatija je uspje no preusmjerila mladieve mis li s puti na unutarnju dimenziju ljepote. Poput Plotina, i Hipatija je svoje ueni ke pouavala da sama mudrost nije dovoljna da bi se postiglo savr enstvo. Puko znanje uronjeno je u smr tnost, a ljepotu opa a samo ljudskim oima. Budui da je Konstantin Veliki slu beno proglasio kr anstvo obvezatnom vjerom Carstva, i ril je sa svojom skupinom redovnika preuzeo zadau napadanja i uni tenja svega pogan skoga. Prva je rtva bio velebni Serapisov hram. Dvije godine poslije, sru en je gla vni aleksandrijski hram. Njegovo je ru enje znailo jo vei gubitak od ru enja serapeja, budui da je pritom uni tena i njegova knji nica u kojoj su se svici uvali stoljeima. Vrhunac uni tavanja svega poganskoga bilo je Hipatijino ubojstvo, a s njom je umro i grki duh, duh iste one Grke koja je otkrila istinu i ljepotu i koja je, u osobi Aleksandra Velikoga, stvorila Aleksandriju.

Vladajui egipatski redovnici imali su jo jedan cilj: postali su pokretakom silom no voga nacionalnog pokreta. Domoljublje je prije toga bilo rijetka pojava, no, pod okriljem vjere, etnike su strasti bujale toliko sna no da su uskoro izmaknule nadz oru. iril sa svojim redovnicima nije ubio Hipatiju samo zbog toga to je izra avala p oganska stajali ta koja nisu bila izriito kr anska ve i zbog toga to su je smatrali stra nkinjom. Egiptom je zavladala nesno ljivost prema Grcima, a njezin je plamen poeo g utati i kozmopolitski grad Aleksandriju, to je dovelo do potpune izmjene jezika i obiaja. Egipani su se u tom razdoblju poeli nazivati Koptima, a cijela je zemlja p rihvatila novi slu beni jezik. Iako je pismo bilo grko, njegov je korijen bio egipa tski, kao i est hijero-glifskih slova. Pokoji bi novi car poku ao pomiriti suprotstavljene vjerske skupine, ak ponuditi ob jema teolo ke ustupke, no osnovna je razlika meu njima bila rasna, to je onemoguavalo uspostavu trajnoga mira. Stoga je Carstvo u Aleksandriji zadr alo samo malobrojnu grku vojsku, a kad su stigli Arapi, prilino su lako osvojili grad. 241 Mozaik iz Aleksandrova sarkofaga (oko 320. g. p. n. e.) prikazuje zamah kojim je stvoreno Aleksandrovo carstvo te panini bijeg kralja Darija iz bitke kod Isa (33 3. g. p. n. e.). Car Konstantin, kojega ova skulptura iz etvrtoga stoljea prikazuje na konju, njego vao je viziju koja je obuhvaala postupno irenje kr anstva i procvat kulturne misli u Aleksandriji. Muzeji Vatikana. 242 1 1 1 i i ! i i ! 1 i ! i 1 ! 1 ! ! ! ! i i ! ! ! 1 i i I 1 i 1 ! i 1 ! i i i i i i i i : i i 1 i ! i i i ! i 1 i peti dio Smrt gr ada i m ilozofske i vjerske nesuglasice nastavile su potresati aleksandrijsko dru tvo jo dugo nakon Arijeve i Atanazijeve smrti. .x. Dok su monofiziti tvrdili da Krist ima samo jednu prirodu i, premda nisu por icali Kristovo utjelovljenje te su duboko vjerovali da je Njegova bo anska priroda potpuno pro ela njegovu ljudskost, monoteliti su u li u dublju raspravu i, iako su se s jedne strane slagali s monofizitskim stavom o Kristovoj jednostrukoj prirod i, dodali su da On posjeduje i samo jednu, bo ansku volju. Ortodoksno stajali te i d alje podrazumijeva da Krist nije imao samo bo ansku i ljudsku prirodu ve i da je im ao dvije volje, bo ansku i ljudsku, koje su djelovale u bliskom suglasju. Usprkos napetostima proiza lim iz aleksandrijske mje avine kultura, grad je bio sklo n prihvatiti svaki novi sustav koji bi u ao na njegova vrata - vjeru Hebreja, Plat onovu filozofiju, kr ansku vjeru - i na svakom je ostavio neizbrisiv peat. Usprkos t ome, do sedmog stoljea poslije Krista, materijalno propadanje koje je zahvatilo g rad, uskoro se pretvorilo u dublje, duhovno propadanje. Iako su zauzeli najvei di o Egipta, Arapi su izbjegavali Aleksandriju jer je njezin kozmopolitski i kultur ni ugled za njih znaio iskvarenost i napast. Unato pre utnom izbjegavanju, neki su arapski putnici ipak odluili posjetiti Aleksan driju. Jedan od njih bio je anonimni Ara-pin koji je u devetom stoljeu zapisao: Grad je nou sav bijel i sjajan, jednako kao i danju. Zbog zidova i plonika nainjeni h od bijelog mramora, ljudi nose crnu odjeu i upravo je blje tavilo mramora razlog zbog kojega redovnici nose crno. Zato je nou neugodno izlaziti, budui da bi kroja m ogao uvesti konac u iglu i bez svjetiljke. U grad nitko ne ulazi bez pokrivala z a oi.134 Stoljea su prolazila, a u Aleksandriju su nastavile pristizati gomile najuglednij ih svjetskih uenjaka, znanstvenika, teologa, pisaca i filozofa. Grad je i dalje s tajao uz bok Ateni i Rimu, a povremeno bi ih ak i nadma ivao kao kulturno, politiko i intelektualno sredi te. No, san utemeljitelja razorit e car Heraklije (575 - 642) koji je osvojio carsko prijestolje u Konstantinopolu te namjeravao Egipat bez o tpora prepustiti Perzijancima. Heraklije je odluio dokrajiti vjerske sukobe koji su potresali Egipat od pojave kr an stva te je, ne bi li jednom zauvijek rije io taj muni problem, monoteletizam progla sio slu benom vjerom i zadu io Cirusa da, kao patrijarh i carski zastupnik, provede

progla eno. To je bila nepopravljiva pogre ka; jer Cirus je bio najgori ovjek za taj posao. U Aleksandriju je do ao 631. godine i, ne zamarajui se poku avanjem pomirenja zaraenih frakcija, otpoeo progon Kopta te ak poku ao ubiti koptskoga patrijarha. Car Heraklije nije znao to se dogaa u Egiptu jer mu Cirus u svojim porukama nije o tkrio istinu. Heraklije je prethodno bio okupio grku vojnu posadu u Aleksandriji, a drugu u blizini Memfisa, u utvrdi nazvanoj Babilon. Nekoliko je vojnih jedini ca bilo raspr eno i oko delte Nila. Stanovnici Aleksandrije zakipili su od bijesa: Heraklije nije obraao pozornost na njihove probleme, a posredstvom Cirusa dodatn o je ote ao stanje inei grad otvorenim za napade Perzijanaca. Budui da Perzijanci nisu imali ratno brodovlje, doimalo se da je grad siguran bar em od napada s mora, a utvrene su zidine pru ale jednaku kopnenu sigurnost. Iz zapa dne je luke polazio kanal koji je obilazio Aleksandriju i prolazio ispod mosta n a Ka-nopskom putu. Perzijanci nisu znali da je kanal bhzu luke neza tien sve dok ih o tome nije obavijestio strani uenik imenom Petar. Smjesta je odabrano dvanaest najboljih vojnika koji su, preru eni u ribare, amcem i z luke u li u kanal, pro li Kanopskim putem i otvorili Mjeseeva vrata perzijskoj vojs ci. Pod vladavinom Perzijanaca, stanovnici Aleksandrije zadr ali su veinu svojih uobiaje nih prava. Heraklije, koji do tada nije bio poduzeo ni ta protiv uljeza, iznenada je pokazao zanimanje te krenuo u napad na perzijsku vojsku u Aziji i uni tio je. E gipat je ponovno bio slobodan, ali ne zadugo. Na Istoku se pojavila mnogo vea opasnost. Cirus se nije potrudio ni uzeti je u ob zir, a kamoli suoiti se s njom. to je jo gore, car Heraklije nije Egiptu u pomo posl ao ni jedan jedini brod. On zapravo nije predvidio prijetnju muhamedanstva (kasn ije poznatoga kao islam). Pod arapsku su vlast najprije potpale Sirija i Sveta Z emlja, a 641. godine, deset godina nakon smrti proroka Muhameda, zemlju je osvoj ila vojska od 4000 konjanika pod zapovjedni tvom arapskog vojskovoe Amrua, koji nij e bio samo sjajan vojni genij, ve i domi ljat i inteligentan ovjek. Kad nije predvod io vojsku u bitku, sjedio je u svom atoru i pisao poeziju. Amru je u Egipat u ao obalnim putem, a zatim je brzo napredovao Nilom, zauzeo cars ku utvrdu Heliopol te osvojio utvrdu Babilon u kojoj se skrivao Cirus. Kad je kr an stvo izgubilo svoje nesigurno upori te na egipatskom du, Cirus je iskazao vlastitu slabost nepromi ljeno dogovoriv i primirje s vojskovoom Amruom. Arapima je prepustio ostatak Egipta, osim Aleksandrije, to je bio njegov posljednji, oajniki poku aj da z a titi preostale kr ane u Aleksandriji. Grad barem neko vrijeme nije bio u opasnosti. S juga je bio utvren i za tien neprobo jnim zidinama, a Arapi nisu imali brodovlje za napad s mora. Iako je arapskom vo jskovoi nedostajalo topni tvo, taj je nedostatak potpuno nadoknaivala njegova konjic a. Arapi su naposljetku Aleksandriji odluili prii s jugoistoka. Patrijarh Cirus ve je bio stigao iz utvrde Babilon i u Cezariju je predvodio liturgiju. Vojska cara He raklija ve se bila povukla iz grada i vratila u Konstantinopol ostaviv i Aleksandri ju neza tienom. Vojskovoa Amru u ao je u grad kroz Suneva vrata. Njegova je vojska otpoela uobiajeno p ljakanje i pusto enje, no, nije uni tila nijednu graevinu. tovi e, govorilo se da su ih s e duboko dojmile mramorne kolonade koje su se protezale s obje strane Ka-nopskog puta i Ulice Some. Divili su se i Serapisovu hramu, Ceza-riju, Museionu i knji ni ci, sveuili tu i dvama golemim obeliscima koji su se, pokraj Antirodosa, uzdizali i znad velike luke, mauzoleju Aleksandra Velikoga i, dakako, faroskom svjetioniku. Vojskovoa Amru bio je milostiv prema stanovnicima. Oni koji su eljeli napustiti gr ad, dobili su njegovo dopu tenje, a oni koji su odluili ostati, mogli su zadr ati svo ju vjeru i bogoslu je dok god plaaju danak. Potom je kalifu Omaru u Kairo (novo ime za Memfis), s prikrivenim ponosom, poslao sljedeu poruku: Zauzeo sam grad s 4000 palaa, 4000 kupelji, 400 kazali ta, 1200 voarnica i 40.000 idova koji plaaju danak135. Kalifa se to nije dojmilo. Brzo kimnuv i glasniku, nagradio ga je hljebom kruha, b oicom maslinova ulja i nekoliko datulja. Arapi gotovo tisuu godina nee uvidjeti vrijednost svoga dobitka, osim to e priznati da im je Alah podario golem i moan grad. Za njih nije bilo osobito va no to to je Al eksandrija stoljeima bila nenadma ena, to ju je stvorio genij grke mudrosti i to je bi la intelektualna kolijevka kr anstva.

Krivnju za uni tenje velike aleksandrijske knji nice povijest u potpunosti pripisuje Arapima, iako su mnoge vrijedne svitke ve bili uni tili isti oni fanatini redovnici koji su ubili Hipatiju. Dosljedna samoj sebi, Aleksandrija nikad nije mogla pristati na potpunu podreenos t bilo komu i bilo emu. Zahvaljujui netaknutoj carskoj floti, s vremenom se pobuni la protiv arapske vladavine pa je vojskovoa Amru ponovno poslan u Aleksandriju da ugu io pobune. Uslijedio je opi pokolj, a ono to je preostalo od knji nice, prema Amr uovoj je naredbi potpuno uni teno. Neprocjenjivo vrijedni rukopisi i svici papirusa odvezeni su i upotrijebljeni kao gorivo za grijanje svih kupelji u gradu. Engleski povjesniar Edward Gibbon zapisa o je da je voda u tisuu kupelji na taj nain grijana est mjeseci. Za potpalu su slu il i rukopisi na palminu li u. U to je doba jedan arapski eik posjetio cara Heraklija u Kon-stantinopolu i predl o io mu da prihvati novu vjeru koja osvaja istok, i zvao je islamom, odnosno, mirom. Heraklije je ljubazno otpratio i eika i njegovu zamisao. eik je tada poslao preds tavnike carskom zastupniku u Aleksandriji, koji je takoer postupio ljubazno te mu bez okoli anja poslao darove: magarca, mazgu, vreu zlatnika, nekoliko mjehova puni h maslaca i meda te dvije prelijepe aleksandrijske djevojke, od kojih e jedna pos tati eiko-vom najdra om konkubinom. U meuvremenu je novi patrijarh Ivan tjednima poku avao sprijeiti Amrua da uni ti nepro cjenjivo vrijedne svitke u glavnoj knji nici. Njih su dvojica odavna bili dobri pr ijatelji, no, tek je nedavno, za osvajanja Sirije, Amru pozvao Ivana u svoje sje di te te mu postavio mnogo pitanja o Bibliji. Je li, primjerice, Krist upravljao s vijetom kao Bog, ak i dok je bio u Marijinoj utrobi? U tim su raspravama u ivali i Amru i patrijarh pa bi ih esto vodili dugo u no. Amru je, kao musliman, duboko tova o Bibliju, ali je patrijarhu strogo napomenuo da se nigdje u Petoknji ju, ak ni usp ut, ne spbminje Sveto Trojstvo: Bog nema djece, glatko je izjavio. Da ima sina, ja bih ga prvi tovao. Molim te, nemo j mi govoriti da je u Bogu Sveto Trojstvo. On je jedan i samo jedan!136 Prema kr anskom piscu Bar-Hebreju (1226 - 1286) patrijarh je naposljetku uspio vojs kovoi postaviti pitanje koje se nije usudio postaviti tijekom njihovih svakodnevn ih razgovora: Zapeatio si sva skladi ta u Aleksandriji i s pravom raspola- e svom robom u na em gradu. Tome ne prigovaram, no neke stvari ne koriste ni tebi ni tvojim vojnicima pa bih te zamolio da ih ostavi ovdje.137 O emu tono govori ? pitao je Amru. O knjigama u glavnoj knji nici. Mora shvatiti da je Ptole-mej Filadelf, naslijediv i e gipatsko prijestolje, poeo te iti znanju i postao prilino uen ovjek Knjige je tra io pos vuda, bez obzira na tro ak, a prodavaima i skupljaima knjiga nudio je najbolje uvjet e kako bi ih uvjerio da svoje blago donesu ovamo. Uskoro je prikupljeno oko pede set i etiri tisue knjiga, no, Ptolemej se na tome nije zaustavio. Znao je da posto je jo mnoge va ne knjige u svim krajevima svijeta: u Indiji, Perziji, Gruziji, Arme niji, Babilonu i Judeji. Svome je posredniku Demetriju naredio da ih pronae pod s vaku cijenu. Tako je inio sve do svoje smrti. Te su vrijedne knjige stoljeima kras ile na u knji nicu pa te stoga preklinjemo da ih ne uni ti . Amrua je patrijarhova iskrena molba dirnula pa je, nakon du e utnje, odgovorio: Kad je rije o knjigama, ne mogu poduzeti ni ta bez kalifova dopu tenja. Mogu mu pisati i obavijestiti ga o svemu va nome to si mi upravo ispriao. Kalifov je odgovor stigao nakon mnogih tjedana: Sadr aji tih knjiga mogu biti u skladu s uenjima Kurana ili suprotni. Ako su u sklad u s Kuranom, knjige su beskorisne, jer je Kuran sam po sebi dovoljan; ako je nji hov sadr aj suprotan uenjima Kurana, opasne su i potrebno ih je uni titi. Spa eno je tek nekoliko Euklidovih i Ptolemejevih rukopisa te neprocjenjivo vrijed na Papova rasprava u kojoj je autor usporedio, analizirao i procijenio najpoznat ija djela tih matematiara. Propa u knji nice Aleksandrija je izgubila du u. Proi e jo st ea prije no to ta ustanova ponovno pone djelovati, tek kao sjena nekada nje slave. Nakon arapskog osvajanja, za materijalnim je propadanjem Aleksandrije uskoro je uslijedilo duhovno. Amru se sa svojim Arapima instinktivno klonio Aleksandrije t e je novo, vlastito kulturno sredi te utemeljio u Kairu. Tisuljetno razdoblje izmeu arapskoga i Napoleonova osvajanja Egipta mnogo je vi e obilje ila geografija nego po

litika. Da se Aleksandar Veliki vratio u bilo kojem trenutku toga razdoblja, ne bi prepoznao grad koji je utemeljio. Najvea se promjena dogodila u dvanaestom sto ljeu, kada se Kanopsko u e Nila napunilo muljem te onemoguilo pritjecanje slatke vode u jezero Mareotis koje je zbog toga postalo neplov-no. Tako je Aleksandrija pot puno odsjeena od cijelog rijenog sustava Egipta, a trgovanje vi e nije bilo lako kao prije, ime je usporen razvoj grada kao trgovakog i kulturnog sredi ta. Znatno se pr omijenio i oblik grada: heptastadij, koji je Ptolemej izgradio da bi kopno povez ao s otokom Farosom, potpuno je zapu ten. S vremenom se pretvorio u iroku prevlaku na kojoj se nakupljalo toliko mnogo rijenog mulja i blata da je otok Faros naposl ijetku spojen s kopnom te postao dana nji Ras-el-Tin. Iako su Arapi zapustili Aleksandriju, nastavili su joj se diviti pa su je ak i po ku ali prilagoditi svojim potrebama, preureujui veliku crkvu svetoga Teona u velebnu d amiju Tisuu stupova, a katedralu svetoga Atanazija u Atarinsku d amiju. Trea d amija, posveena proroku Danijelu, sagraena je upravo na mjestu na kojemu se nalazio mauz olej. No, Cezarij, Museion, faroski svjetionik i palae Ptolemejevia le ali su u ru evi nama. Jednako kao i gradske zidine. Iako su Arapi 828. godine podigli nove zidin e, bile su tako kratke (obuhvaale su tek dio staroga grada) da su jasno oitovale p ropadanje grada i njegova stanovni tva. Predaje ka u da su, nedugo nakon to su izgraene nove zidine, Mleani iz Aleksandrije u krali pravo tijelo svetoga Marka, sakriv i ga u bavu usoljene svinjetine kako bi od vratili pozornost muslimanskih stra ara na pristani tu. Za stanovnike Aleksandrije bi o je to neprocjenjiv gubitak, no, Veneciji je donio veliko zadovoljstvo. Potkraj arapske vladavine, mameluki je sultan Kait-beg na ru evinama faroskog svjet ionika podignuo veliku utvrdu koja i danas nosi njegovo ime. Utvrda nije izgraena u poku aju obnavljanja grada, ve radi obrane od sve jae turske pomorske sile. Meutim , pokazala se beskorisnom, jer su Turci 1517. godine osvojili Egipat, ime je otpoe lo jo jedno tu no poglavlje u povijesti Aleksandrije. Pod turskom se vladavinom broj stanovnika u gradu nastavio smanjivati, a na prev laci koja je neko inila heptastadij, izniklo je novo naselje poznato kao Turska etv rt, koje i danas postoji. Posrijedi je tek nekoliko tro nih kuica rasutih izmeu dotra jalih, ru evnih d amija, zabilje io je 1577. godine engleski kapetan John Foxe. Kada su ga turski gusari uhvatili i zarobili zajedno s njegovom posadom, kapetan Foxe j e uz pomo jednoga susretiji-voga panjolca organizirao pobunu i uspio ponovno zapos jesti vlastiti brod. Pod jakom paljbom turskih topova s Kait-begove utvrde, Foxe je uspio bez o teenja isploviti iz istone luke i otisnuti se na Sredozemno more. Posjetiv i Aleksandriju 1610. godine, engleski je pisac George Sandys sa aljenjem o pisao propadanje grada: Takva je bila ta kraljica gradova i metropola kojoj nije preostalo ni ta osim ru evi na; a ti bijedni svjedoci njezinih nekada njih ljepota otkrivaju da vrijeme odnosi gradove jednako kao i ljude. Brojne su planine izrasle iz ru evina, koje kr ani nee o svojiti kako ne bi previ e temeljito razgledah grad u kojemu se esto mo e pronai (osob ito nakon pljuskova) drago kamenje i medalje na kojima su njihovi bogovi i ljudi izrezbareni toliko savr eno da se dana nje rezbarije doimaju kao bijedne i blijede krivotvorine. Pogovor Prvoga srpnja 1798. godine, 4000 stanovnika Aleksandrije primijetilo je da je lu ka prepuna ratnih brodova. Posada se cijele noi iskrcavala, a do sljedeeg je jutra 5000 francuskih vojnika pod Napoleonovim zapovjedni tvom zauzelo Aleksand-riju. B io je to tek manji dio velike vojske koja je u Egipat stigla pod izgovorom pomoi Turcima u gu enju egipatskih pobuna. Napoleon je u to doba bio general, a Egipat i osobito Aleksandrija oarali su ga toliko da se u svojim bitkama s Englezima zami l jao kao Aleksandar Veliki koji osvaja egzotina istona carstva, nastojei ostvariti i ste snove koje su sanjali Cezar i Marko Antonije. Napoleon se nije zadr ao u Aleksandriji. Ostaviv i admirala Bruevsa da rasporedi flo tu to sigurnije, s lordom Nelsonom za petama, poveo je svoju vojsku u Kairo i pob ijedio u bitki kod piramida. U meuvremenu je Bruevs poku ao premjestiti svoju flotu u zapadnu luku, no, ulaz je bio uzak, a voda plitka, pa su manji transportni br odovi mogli proi, no ulaz u liku bio je onemoguen velikim ratnim brodovima. Bruevs je nestrpljivo okrenuo flotu prema drugom sidri tu u zaljevu Aboukir, no Nelson j e opazio pokrete francuskih brodova te ih neoekivano napao i uni tio. Taj poznati o

kr aj, bitka na Nilu, za Napoleona je bio koban, jer je, unato osvajanju Kaira potp uno izgubio nadzor nad morem. Zbog toga njegovoj pobjednikoj vojsci na kopnu nije pristizalo pojaanje i hrana, pa su vojnici podlijegali bolestima i gladi. 953 Turska je tu priliku iskoristila da bi objavila rat Francuskoj pa se, uz pomo Nel sonove pobjednike flote, brojna turska vojska u srpnju 1799. godine iskrcala u Ab oukiru. Napoleon je svoju vojsku poveo u velianstvenu pobjedu, no, gubitak flote raspr io je njegov grandiozni san o osvajanju Istoka pa je, poput Marka Antonija, napustio svoju vojsku i pobjegao kui. U o ujku 1801. godine u Aboukir se iskrcao sir Ralph Aber-crombie s kontingentom o d 1500 ljudi. Njegov cilj nije bio osvajanje Egipta ve je namjeravao prisiliti pr eostalu francusku vojsku da napusti taj prostor. Dr ei se obale, krenuo je na zapad prema Aleksandriji te stigao sve do Manduraha, gdje mu je lijevo krilo bilo za tie no jezerom Aboukir. Francuske su ga jedinice napale s boka kod Ramleha blizu Mar eotisa, nekada njeg jezera koje je potpuno presu ilo, zbog ega je Abercrombiejeva voj ska pretrpjela velike gubitke. Abercrombie je pogoen hicem iz mu kete pa je morao n apustiti svoj polo aj zapovjednika. Britanski su ga mornari odnijeli u amac, no, pr eminuo je prije no to su stigli do bolnikog broda. Njegov nasljednik, general Hutchinson djelovao je brzo i, prema savjetu svojih s trojara, probio prokop koji je jezero Aboukir odvajao od jezera Mareotis. Na odu e vljenje britanskih vojnika, slana je voda pristizala u bujicama pa su tisue jutar a za nekoliko dana poplavljene, a Aleksandrija odsjeena od ostatka Egipta. Ne to ka snije te godine, u Maraboutu, zapadno od Aleksandrije iskrcala se druga britansk a sila pa su se Francuzi, uhvaeni izmeu dvije vatre, bili prisiljeni predati se. B ritanci su bili susretijivi te su im dopustili da Egipat napuste sa svim ratnim poastima. Ostvariv i svoj cilj, Britanci su Egipat ostavili Turcima. Danas je Aleksandrija s ostatkom Egipta povezana mnogo tje nje no ikada u pro losti. No, stari su utjecaji i dalje prisutni, a onaj najstariji, helenistiki ideal Ale ksandra Velikoga, Aleksandrija i dalje uva. E. M. Forster je 1922. godine zapisao: Njezina je budunost trgovakog grada neizvjesna; ni Sostratov Faros, ni Teokritove Idile, ni Plotinove Eneade nee biti nadmaene. Samo klima, samo sjeverac i more ostaju isti kakvi su bili kada se prije tri tisue godina na Faros iskrcao prvi posjetitelj Menelaj; zvije e Berenikine kose nou j o blista jednako sjajno kao i u vrijeme kada je zaokupljalo pozornost astronoma K ono-na.138 Aleksandrija je trpjela. Putnici koji gradu prilaze zrakoplovima ili brodovima es to budu zapanjeni propadanjem te legendarne, neko slavne metropole. Dosada nja su i skapanja otkrila mnogo o bogatoj povijesti toga grada, no dvije suprotstavljene sile koje djeluju u dana njoj Aleksandriji i na njezinoj obali, onemoguuju daljnje poku aje o ivljavanja pro losti: izgradnja dana njeg grada i erozija morske obale. Budui da se nove zgrade nalaze ili izgrauju na potencijalnim arheolo kim nalazi tima, gotov o nije mogue pronai mjesto za iskapanje. Ostala su nalazi ta potopljena ili izlo ena p otapanju Sredozemnog mora, to ronilakim ekspedicijama ote ava pronala enje aleksandrij skih ostataka u zamuljenim vodama. Ipak, nara tajima koji su upoznali, voljeli i ivjeli u tom gradu, onima koji su po li na intelektualno hodoa e da bi upili alek-sandrijsku mudrost, ak i onima koji e jedno ga dana promatrati neponovljive starine iskopane iz egipatskog pijeska ili izron jene iz Sredozemnog mora, posve je jasno da je utjecaj Aleksandrije dalekose an. P oput dosega carstva Aleksandra Velikoga u doba njegova vrhunca, Aleksandrija nij e samo pomogla odrediti dana nju politiku geografiju, ve je i iznjedrila irok raspon zapadne misli, od filozofije do vjere i naina na koji Zapad sam sebe poima u tije ku svjetske povijesti. 255 Bibliografija Glavni izvori iz starine Apijan. Rimska povijest (Roman History). Pisano na grkome; engleski prijevod H. W hite. London: Bohns Classical Library, 1899. Arijan, Aleksandrov pohod (Anabasis of Alexander). Pisano na grkome; engleski pri jevod Rooke. London, 1812.

Diodor Sicilski, Library of History. Cambridge: Loeb Classical Library, 1939 Euzebije, Church History, in Migne, Patrologia Graeca. Paris, 1856. Plutarh. Usporedni ivoti. Drydenov prijevod Parallel Lives, revidirao Arthur Hugh Clough. Boston, 1897. Drugi izvori iz starine Aristofan, Aristotel, Atenej, Julije Cezar, Ciceron, Dio Kasije, Euripid, The Gr eek Anthology (Grka antologija), He-rodot, Homer, Jerome, Klement, Marko Aurelije , Origen, Ovidije, Pauzanije, Platon, Plinije, Plotin, Polibije, Stra-bon, tukid id. Suvremeni izvori Balanos, Demetrios. Patrologia (na grkome). Atena, 1930. Bentwich, N. Philo Judaeus of Alexandria. Philadelphia: Jewish Publication Socie ty, 1910. Bernhardy, G. Eratosthenes. Berlin, 1822. Bigg, C The Christian Platonists of Alexandria. London: Oxford University Press, 1886. Bradford, E. Cleopatra. London: Hodder & Stoughton, 1971. Cavafy, C. P. Pjesme (na grkome). Atena, 1950. Chadwick, Henry. Early Christian Thought and the Classical Tradition: Studies in Justin, Clement, and Origen. London: Oxford University Press, 1966. deLubac, Henri, Origen on First Principles. London, 1936. Dindorf, Karl Wilhelm (1802-1883) bio je klasiar i profesor povijesti knji evnosti na sveuili tu u Leipzigu. Kasnije je uredio vi e knjiga o Ateneju te grkim dramatiarima i pjesnicima, to je sve spojio u svoje Poetae Scenici Graeci (1880). Moj je cita t iz njegova djela Sophocles. Dzielska, Maria. Hypatia of Alexandria. Cambridge, Mass.: Harvard University Pre ss, 1995. Forster, E. M. Alexandria: A History and a Guide. London: M. Hagg, 1938. Fraser, P. M. Ptolemaic Alexandria. London: Clarendon Press, 1972. Gibbon, Edward. The History of the Decline and Fall of the Roman Empire. London, 1862. Gorringe, H. Egyptian Obelisks. New York Privately printed, 1882. Heath, T. L. Aristarchus of Samos. London: Oxford University Press, 1913. Library of the Greek Fathers (na grkome, Bibliothiki Ellinon Pate-ron). Vols. 9 a nd 10. Athens, 1956. Merton, Thomas. Clement of Alexandria. Verona, 1962. Migne, Patrologia Graeca. P aris, 1856. r- r Milne-Edwards, Henry (1800-1885), Natural History (Histoire Naturelle]. Paris, 1 837. Origen. Protiv Celza u: Migne, Patrologia Graeca. Vol. XI. Paris, 1856-1864. Pearson, L. The Lost Histories of Alexander the Great. Historia, 1960. Plotin (Plotinus). The Enneads. Preveo Thomas Taylor. London: Bohn's Classical L ibrary, 1895. Rufus, Quintus Curtius (Kvint Kurcije Ruf). History of Alexander. Translated by P. Pratt. London, 1821. Smith, T. Euclid, His Life and System. Edinburgh: T. Clarke, 1902. Tarn, Sir William W Alexander the Great. London: Cambridge University Press, 194 8. Thevet, Andre. Portraits and Lives of Illustrious Men. Paris, 1584. Volkmann, H. Cleopatra. Prijevod: T. J. Cadoux. London, 1958. Vrettos, Theodore. Origen. New York, 1978. Weigall, Arthur. The Life and Times of Cleopatra. London, 1914. Bilje ke 'Odiseja,IV,335-399 2DiodorSicilski,XVII,52 3Arijan,VII,23 4AhilejTacije,V,2 5Strabon,VIII,23 6 Hegezij a iz Magnezije, iz Plutarha, IV, 161 7 Aristoksen iz Tarenta, Elementi sklada, od ega su sauvane tri

nepotpune knjige, iz Plutarha, IV, 161 8Arijan, IV, 10.1 9ibid.,12 10Diodor Sicilski,XVII, 76 11 Sofoklo, iz Dindorfa, 712 12Plutarh,IV,175 13ibid.,169 l4ibid. 15Arijan,VII,2 16Plutarh,IV,175 17 Diodor Sicilski, XVII, 93:4 18ibid. 18:2 19 Plutam, IV, 179 20 ibid 21 ibid. 22 ibid, 185 23Arijan,VII,13.3 24 ibid. 25Arijan, 111,18 26 Diodor Sicilski, XVII, 92:1 27Plutarh,IV,195 28 ibid., 200 29 ibid, 201 30 Arijan, VII, 30; Tarn, II, 325 31F. Jacoby Rhein. Mus. (1903.), 461 32 Arijan, VII, 30; Tarn, II, 325 33 Herod, Papyrus Ms. British Museum (135); Milne, Catalogue 96,66 34 Milne, 66 35 A. Hamilton, Roman Journals of Ferdinand Gregorovius (London, 1907.) 36 Aulo Gelije, Noctes Atticae 37 Navod Euklidova odgovora kralju Ptolemeju koji je sauvao Proklo, glavni predstavnik kasnijih neoplatonista 38 Ciceron, Tusc. Disp. V.C. 23 39 Greek Anthology, VII, epigram 78. ^Strabon.XVII.e 41 ibid., 31 42 Ptolemej, Almagest, IV, 9 43 R. H. Major, Select Letters of Christopher Columbus (London, 1847.) ^Plutarh.V^S-137 45 Forster, Aleksandrija, 33 46 William Cory, Ionica (London: Smith, Elder & Co., 1858.), 7 47 Iz pisma koje je 134. godine napisao Hadrijan, uzeto iz Plutarha, V.170 48 Jozefus, Against Apion, II, 56 - 58 49DiodorSicilski,I,83:1-9 5(,Theodor Mommsen, iz Bradforda, 35-36 51 ibid., 40 52Plutarh,IV,149 53 Sofoklo, iz izgubljene i nepoznate drame, Frag. Incert. 54, u: Dindorf,711 54Plutarh,IV,149 55 Bradford, 65 56 ibid. 57 ibid., 81 58 ibid, 12 59 Ciceron, Pismo Atiku, VII, 11 60 J. W. Mackail, u: Bradford, 103 61 Ciceron, Filipike, II, 14 62 ibid, 24 63DioKasije,XLIV,10 "Plutarh, IV, 320 65DioKasije,XLIV,18 66 ibid, 19 67Plutarh,IV,325 68 Ciceron, Filipike, VII, 7

69Apijan,II,17 70 Shakespeare, Antonije i Kleopatra, drugi in, trei prizor 196 -209 71 Sokrat s Rodosa, Civil War (Graanski rat), 3. knjiga 72Plutarh,V,180 73Plinije,LX,58(177- 122) 963 74Plutarh,V,182 75 ibid, 185 76 ibid. 77ibid.5186-189 78DioKasije:XLIX,33 79 ibid., 150 80 Bradford, 201 81 ibid., 203 82 Svetoniije, iz Plutarha, V, 213. 83 ibid., 217 84DioKasije,I,25 85Plutarh,V,217 86 ibid, 220 87 ibid., 220 88DioKasije,LI,2 89Plutarh,V.228 90 ibid, 230 91 Bradford, 259 92 Parodija na Homerove rijei Nije mnogovlae dobro, (Ilijada, 11,204) 93Plutarh,V,236 94 ibid., 235 95 Volkmann, 193., Dio Kasije, LI, 16 96DioKasije,LI,16 97Forster, 66 98 Filon, O nepromjenljivosti Boga (On tje Unchangeableness of God), Loeb Classical Library, III, 1-6 99 ibid., 7 100 Filon, O posebnim zakonima (On the Special Laws), VII, 283 101 ibid., 301 02 ibid., 302 03 Filon, On the cherubim, II, 75 104 Filon, U poslanstvu Gaju (Embassy to Gaius),X, 346 105 Porfirije, Plotinus, Loeb Classical Library, 1,9 06 ibid., 9 107 ibid. 108 ibid., 37 109 Merton, Clement of Alexandria, 6 110 ibid., 9 1,1 ibid., 19 ll2Chadwick,43 113 ibid., 43 114 ibid., 59 115 Henri de Lubac, Origen on First Principles (Origen o prvim naelima), IV, 313 116 Jeronim, Epistie, 33.4 117Vrettos, Origen, 206 118 Origen, The True Word, iz Migne: Patrologia graeca, XI, 641 119 Library of the Greek Fathers, IX, 121:38 120 ibid., 127:32 - 40 121 ibid, 256:30 122 ibid., 194:34- 195 123 ibid., 247:41 124 ibid., 289:20 125 Djela apostolska, V, 35 126 Migne: Patrologia graeca, XI, 1187 127Vrettos: Origen, 289 128 Origen, On First Principles, II, 10 129 Hilarion iz Poitiersa, iz Gibbona, 1,684 - 690 130 Sokrat, Ecclesiastical History, 1,26 131 Atanazije, Defense of his Flight (Obrana njegova bijega), I 132 Atanazije,Against the Arians, 81 133Gibbon,II,810 134 Forster, 85 135 Luciano Canfora, The Vanished Library (Nestala knji nica) (Berkeley: Universit y of California Press, 1989.), 83 136 ibid., 86

137 ibid., 87-90 138 Forster, 103 - 104 Urednike opaske 1 Taj mjesec je pokrivao razdoblje izmeu sredine svibnja i sredine lipnja. "Mjesec pomonika, trei mjesec atenskoga kalendara mAcanthus, biljka primog, esta u mediteranskim i maloazijskim krajevima, est motiv na kapitelima. 1V Mitolo ki kralj Egipta vGalenos na grkom jeziku znai miran, spokojan. Vl Zbirka proroanskih zapisa, poznata i kao Sibilinska proroanstva. vu Latinski Cydnus, prenijelo bi se kao Kidno ili Kidna. Danas se zove Tarz. Antonije i Kleopatra, Nakladni zavod Matice rirvatske, Zagreb, 1987., preveo Antun oljan. ^Zamobds, najvi i bog Daana, spominje se u Herodotovim tekstovima. x Vigilija je veernja molitva ili misa uoi blagdana. " iril Aleksandrijski (o. 376 - 444), ne onaj na Konstantin iril. Kazalo A Agathon 205 Agripa 13,101,148,162,172,196 Ahilej 26,29,42,43,261 Ahilej Tacije 26,261 Aleksandar Sever 225 Aleksandar Veliki 7,9,13,23,45, 177, 187,251 Aleksandrija 7,11,13-16,21-27, 51,71-76, 79-82, 101-104, 120-121, 140-142, 157-1 61, 177-183, 201-209, 230-234, 246-251,153-255, 265 Almagest 82,262 Aloida 223 Amasis 56,64 Ambrozije 217,222,223 Amijan Marcelin 54 Amon 33 AmonijeSaka 203,208 Amru 247,248,249,250 Anakreont 71 Anaksarh 221 Anaksimandar 78 Andronik s Rodosa 59 Antonije, Marko Antonije 13,48, 103,108-109,124-148,150160,162-183,188-189,192, 253,263,266 Apel 13,28 Apelikont iz Teosa 59 Apijan 13,150,257,263 Apis 13, 32,1 02, 233 Apolonije iz Perga 71 Arej 182, 183 Arhimed 13,66,67,68,69,72,73 Arijan 13,24,43,48,257,261,262 Arije 13,228,229,230 ,231 Aristarh sa Samosa 68 Aristoksen 28 Aristotel 14,24, 29, 30, 31,56,57, 58, 63,65, 66,212,257 Armenija 158 Artavazd 158,159 Artemida 14,163 Atal 31 Atanazije 14,232,233,234,235, 236,237,266 Atena 28,41,55,56,60,63,65,73, 144,145,155,164,178,209, 216,246 Atenej 59,257 AuloGelije 58,262 Aurelijan 48 B Bar-Hebrej 249 Berila, biskup Bostre 224 Biblija 217,229,249 Bruhij 24,60 Brut 14,114,125-128,136,191 Bukefal 29,34,41 c Celsus 218 Celzo 84,90,218-222 Cezar 14,21,48,103,105,108,111, 113-128,130,131,133-136, 183,184,189,190,253,257 Cezarion 121,160,178,185, 187 Ciceron 14,68,108,123,131,132, 135-137, 257, 262, 263 iril 238,239,240,241,266 D Damaskije 240 Darije 14,33,35-37,40,41,79 Decije 225 Deinokrat 8,24

Delfi 32,33,39 Demetrije 59,216,224 Demetrije Falerej 59 Demosten 24,57,86 Diodor ,Sicilski 7, 30, 77-79,104, 257, 261-263 Diogen Laertije 58,59 Dionizije 77,109,226 Dio Kasije 152,163,179,1 80,257, 263,264 E Efez 27,138,163 Efip 44 Egipat 8,24,32,62,65,78,80,81, 106-108, 111,138,144, 166, 172,173, 177,179,190,2 19, 220,246,247, 251,253,254 Eratosten 14, 73, 74, 75, 76, 77, 80 Erazistrat 14,88,89,90,91 Eshil 70 Eskulap 221 Etiopija 78 Eudem s Rodosa 58 Eudoks iz Knida 65 Euklid 14,56,63,64,84 Euklid iz Megare 63 Eumen 44,45 Euripid 44, 56, 57,198,220, 257 Euzebije iz Nikomedije 228,231, 234,257 F Faros 7,8,23,26,51,53,119,251, 254,255 Fenicija 35 Ferdinand Gregorovius 55,262 Fidija 56 Filip 29 Filip II 27 Filoksen 37 Filonik iz Tesalije 29 Filon Judejski 196 Fintija 198 Frigija 35 G GajKaligula 197 Galen 15,60,84,91,92,93,94 Galijen 208 Gimnazij 21 Gordij 35 Grci 25, 222 Gregorije iz Kapadokije 235 H Hadrijan 48,92,102,263 Halikarnas 35 Hefestion 42 Hegezije iz Magnezije 27 Herak lije 246,247,249 Heraklo 45,216,218,221 Herkul 29 ^ /* c\ Herod 150 Herodot 15,56,61,62,63,257 Herofil 15,84,88,89,90,91 Heroneja 31 Hesiod 70 Hijer on 67 Hilarin, biskup Poitiersa 228 Hipatija 15,238,240 Hipokrat iz Hiosa 63 Hipolit 21 6 Homer 7,15,63,71,233,257 Horacije 147,190 I Ignacije 218 Ilijad 29,56,71 Indija 42,102,151,178,250 Irenej 218 Ivan Tzetzes 61 Izida 122,177,201,233 J

Jeronim 217,227,265 Jovijan 236 Jozefus 25,103,124,150,263 Justin 214,218,258 Justinijan 227 K Kairo 53,250 Kaligula 25 Kalimah 15,95,96 Kalisten 33 Kartaga 21 Katon 106,121 K ilikija 35,138,158 Klaudije 25,69,72,81,91,197 Klement 204,210,214 Klement iz Al eksandrije 209 Kleomen 24 Kleopatra 15,103-105,109-111, 117,120-124,129-132, 137-150,154-156,159-164, 166190,192, 263, 266 Konon 66, 255 Konstancije 235 Konstantin 15,230,231,234,241, 242,266 Konstantin Veliki 15,241 Kras 108, 111,124 Krist 204,209,213,216,225,227 , 229, 230, 245, 249 Ksenofont 56 L Leohar 39 Lepid 136 Libija 62 Lidija 35 Lizip 15,28,39 Longin 203,208 Lukijan 119 Lukijan iz Antiohije 228 Lukijan iz Samozate 57 M Makedonija 8,31 Maksimin II 233 Marko Aurelije 93,257 Memnon 35 Mida 35 Milet 35 ,61 Mojsije 199,221 Museion 9,21,22-24,55,109,182 N Neandar 228 Neho 62,79 Nelej iz Skepse 59 Nikobul 44 Nikokrat sa Cipra 56 Nil 8,26, 62,78,111,179,235,251 o Oktavija 144,155 Oktavijan 129-132,135-136,143148,154-158,160-171,178179,182-187 Olimpija 27,207 Omfal 156 Orest 57,238,239,240 Orfej 218,221 Origen 16,203,204,214-218,222227, 257-259, 265 Oziris 201,233 P Palestina 200,224 Panej 23 Panten 214 Panten iz Aleksandrije 209 Parmenion 28, 33, 36,40, 43,45 Patroklo 42 Perzija 32,33,38, 151,204 Perzijanci 8,36,37,40,41 Pindar 70 Pizistrat 56 Platon 56,57,63,148,198,200, 203,204,206,211,212, 221, 257 Plinije 22,76,257,263 Plotin 203, 204, 205, 206,207,208, 257,259 Plutarh 8, 29, 35, 37, 38,41,42,43, 89,103,126,135,142,148, 169,172,179, 257, 26 1,262, 263, 264 Polikarp 218 Polikrat sa Sarnosa 56 Pompej 16,107-108,111-114,138, 145, 148,154,167 Pont 158 Porfirije 238 Propercije 156 Protesilaj 218 Ptolemej 16,24,47,52,60,69-73, 81-84,104-108,110,117, 119-121,150,187,195, 262 Ptolemejevii 16, 23, 60, 71,104

Ptolemej Euerget 95 Ptolemej Filadelf 51, 52, 55,60,70, 150,160,195, 250 Ptolemej Fiskon 70 Ptolemej Soter 24,47,51,55,64, 84 Ptolemej XII (Svira), 103 R Rakotis 7,21,24,33, 101 Rim 21,54,59,92-93,105-108,110, 114,119,121,124,127,131, 135,144,152,155,157,159 , 165,168,169,183,185,187, 197, 201,202, 204, 223,235, 236 Rodos 22,76,143,158 Roksana 39 s Samos 57,164,258 Sard 35 Scipion 121 Seksto Pompej 144,148,154 Seleuk 88,89,101 Septuaginta 21,195,196, 226 Serapej 21 Serapis 159 Serapisov hram 54, 241 Shakespeare 139,263 Sinezije 238 Sirakuza 66, 67,96 Sirija 47,110,111,143,148,178 Siwa 7,8,22,33 Sofoklo 30,70,261,263 Sosigen 104 Sostrat 51 Stagira 30 Strabon 22,27,59,60,75,80,81, 257, 261,262 Sula 59 Sulpicije Sever 233 T Tacijan 214 Tales 61,63 Teofil 40 Teofrast 28,58,59 Teofrast s Lezbosa 58 Teokrit 16,96,97 Teon 64,235,236,238,251 Tertulijan 91,217 Tezej 218 Trakija 29,31 Troja 75,76 Tukidid 57,257 V Vercingetoriks 122 Vergilije 147 Vespazijan 48,101 z Zoroaster 60 Zidovi 25,101,121,201,220,238 idovi, progonjeni 202 IZVORI, Trojanska 64, 10000 ZAGREB, Tel.: 01 / 611 -2576; 611 -7714; Tel/Fax.: 01/ 611 -2576 e-po ta: izvori@izvori.com www.izvori.com NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NA IH IZDANJA IZVORI Olimpija 27,207 Omfal 156 Orest 57,238,239,240 Orfej 218,221 Origen 16, 203,204, 214-218,222227,257-259, 265 Oziris 201,233 P Palestina 200,224 Panej 23 Panten 214 Panten iz Aleksandrije 209 Parmenion 28, 33, 36,40,43, 45 Patroklo 42 Perzija 32,33,38,151,204 Perzijanci 8,36,37,40,41 Pindar 70 Pizistrat 56 Platon 56, 57, 63,148,198,200, 203, 204, 206,211,212,221, 257 Plinije 22,76,257,263 Plotin 203,204, 205,206,207,208, 257, 259 Plutarh 8,29,35,37,38,41,42,43, 89,103,126,135,142,148, 169,172,179, 257, 261,26 2, 263, 264 Polikarp 218 Polikrat sa Samosa 56 Pompej 16,107-108,111-114,138, 145,148,154,167

Pont 158 Porfirije 238 Propercije 156 Protesilaj 218 Ptolemej 16,24,47,52,60,69-73, 81-84, 104-108,110,117, 119-121,150,187,195,262 Ptolemejevii 16,23,60,71,104 Ptolemej Euerget 95 Ptolemej Filadelf 51, 52, 55,60,70, 150,160,195, 250 Ptolemej Fiskon 70 Ptolemej Soter 24,47,51,55,64, 84 Ptolemej XII (Svira), 103 R Rakotis 7,21,24,33,101 Rim 21,54,59,92-93,105-108,110, 114,119,121,124,127,131, 135,144,152,155,157,159 , 165,168, 169,183,185,187, 197, 201,202, 204,223,235, 236 Rodos 22,76,143,158 Roksana 39 s Samos 57,164,258 Sard 35 Scipion 121 Seksto Pompej 144,148,154 Seleuk 88,89,101 Septuaginta 21,195,196, 226 Serapej 21 Serapis 159 Serapisov hram 54,241 Shakespeare 139,263 Sinezije 238 Sirakuza 66, 67,96 Sirija 47,110,111,143,148,178 Siwa 7,8,22,33 Sofoklo 30,70,261,263 Sosigen 104 Sostrat 51 Stagira 30 Strabon 22,27,59,60,75,80,81, 257,261,262 Sula 59 Sulpicije Sever 233 T Tacijan 214 Tales 61,63 Teofil 40 Teofrast 28,58,59 Teofrast s Lezbosa 58 Teokrit 16,96,97 Teon 64,235,236,238,251 Tertulijan 91,217 Tezej 218 Trakija 29,31 Troja 75,76 Tukidid 57,257 V Vercingetoriks 122 Vergilije 147 Vespazijan 48,101 z Zoroaster 60 idovi 25,101,121,201,220,238 Zidovi, progonjeni 202 1 IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB, Tel.: 01/ 611-2576; 611-7714; Tel/Fax.: 01/ 611-2576 e-po ta: izvori@izvori.com www.izvori.com NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NA IH IZDANJA IZVORI T71 Bilje ka o piscu Theodore Vrettos je studirao na Grkoj teolo koj koli Svetoga Kri a, Sveuili tu Tufts i Ha rvardu. Predavao je na Sveuili tu Northwestern, Dr avnom uili tu Massachusettsa u Salemu i na uili tu Simmons, a danas se posvetio iskljuivo pisanju. ivi sa suprugom u Massa chusettsu u Sjedinjenim Dr avama. ini Knji nica Zelina 540018100