Sveuilite J. J.

Strossmayera u Osijeku Uiteljski fakultet Preddiplomski sveuilini studij ranoga i predkolskog odgoja i obrazovanja

Agresivnost
Seminarski rad iz kolegija: Pedagogija djece s posebnim potrebama

Karmen Ruevi Osijek, svibanj 2012.

SADRAJ 1. Uvod ................................................................................................................................3 2. Oblici i nain izraavanja agresije...................................................................................4 3. Spolne razlike u agresivnosti...........................................................................................5 4. Dobne razlike ..................................................................................................................5 5.TEORIJE AGRESIVNOSTI.............................................................................................6 5.1. Instinktivistike teorije agresivnosti.........................................................................6 5.2. Teorije koje agresiju objanjavaju reakcijom na odreenu situaciju........................6 5.3. Teorije socijalnog uenja ........................................................................................7 5.4. Teorije kognitivnog uenja.......................................................................................7 5.5. Bioloke teorije.........................................................................................................7 6. Faktori koji djeluju na pojavu agresivne reakcije............................................................8 6.1. Emocionalno motivacijski faktori..........................................................................8 6.2. Kognitivno informacijski faktori...........................................................................8 6.3. Socijalni faktori.........................................................................................................9 6.4. Situacijski faktori......................................................................................................9 7. Nasilje na televiziji.......................................................................................................9 8. Obiteljski odnosi..........................................................................................................9 Zakljuak...........................................................................................................................10 Literatura............................................................................................................................11

1. Uvod
Agresivnost je rije latinskog porijekla, a dolazi od rijei ad to znai prema ili ka , te rijei garadus, a to oznaava korak.U prijevodu agresija bi znaila kretanje naprijed. Rije agressio poprimila je znaenje napada, jer je u ratovima kretanje naprijed znailo je napad. Odnosno agresija je ovjekovu namjeru da se drugoj osobi nanese teta, bilo da je u pitanju fizika ili psihika. Agresija se javlja u vrlo ranoj dobi pojedinca, pri prvom kontaktu i interakciji djeteta s drugim osobama, bilo da se radi o drugoj djeci ili roditeljima. Kako se taj oblik socijalnog ponaanja razvija prilino rano u djetinjstvu, velik je dio istraivanja usmjeren upravo na djeju agresivnost i njezin razvoj iji su uzroci poprilino sloeni. Kako je problem nasilja teko kontrolirati i lijeiti kasnije, jako je bitno uoiti na vrijeme potencijalne oblike poremeenog ponaanja i sprijeiti njegov daljnji razvoj. Tu znaajnu ulogu ima pravodobna pedagoka intervencija, ali i suradnja roditelja sa kolom da bi borba protiv agresije uistinu bila uspjena.

2. Oblici i nain izraavanja agresije

Postoji nekoliko razliitih kriterija prema kojima moemo podijeliti agresivno ponaanje, kao to su npr. uzroci agresivnog ponaanja, naini njegova izraavanja, ciljevi i ishodi agresivnosti itd Prema obliku agresiju moemo podijeliti i na instrumentalnu i neprijateljsku agresiju. Instrumentalna agresija oznaava oblik agresije koji se koristi s ciljem dobivanja neeg to elimo, dok je cilj neprijateljske agresije nanoenje boli i ozljeda drugima. Cilj instrumentalne agresije najee nije agresivan ali je agresija instrument za postizanje tog cilja. Neprijateljska agresija je nerijetko osvetnika kao odgovor na tuu agresiju. S obzirom na koga je usmjerena, agresivnost moemo podijeliti na izravnu i neizravnu (pomaknutu). Izravna agresivnost je usmjerena na cilj koji je na neki nain agresivnost izazvao, dok je pomaknuta agresivnost usmjerena na zamjenski cilj jer je prvotni cilj iz nekog razloga nedostupan ili se bojimo sankcija i nepoeljnih posljedica koje bi mogle uslijediti ako na njega usmjerimo agresiju. Osim prema obliku agresiju moemo podijeliti i prema nainu izraavanja. S obzirom na tu podjelu agresivnost moe biti izraena verbalno ili fiziki. Nadalje razlikujemo proaktivnu i reaktivnu agresivnost. Reaktivna agresivnost je ponaanje koje se javlja kao reakcija na odreene situacijske uvijete, kao to su prijetnje i provokacije, a praena je promjenama na fiziolokom i emocionalnom planu. Proaktivna agresivnost jest namjeno ponaanje izazvano anticipacijom poeljnog cilja te je kontrolirano uglavnom vanjskim potkrepljenjima(npr. dijete koje je u koli agresivno esto moe biti uzor drugima te se svi ele s njim druiti i to njega potie na daljnju agresivnost).

3. Spolne razlike u agresivnosti

Mnoga istraivanja pokazuje da od najranijeg djetinjstva postoje spolne razlike u razvoju i iskazivanju agresivnog ponaanja. Takve razlike se mogu primijetiti ve u drugoj godini ivota kada djeaci pokazuju puno vie agresivnog ponaanja nego djevojice a s daljnjim razvojem, kad djeca vie stupaju u interakciju s vrnjacima, te razlike postaju sve vee. Istraivanja pokazuju da djeaci izraavaju puno veu verbalnu i fiziku agresivnost, ali se djeaci i djevojice ne razlikuju po agresiji u samoobrani. Takoer je utvreno kako djevojice znaajno vie nego djeaci koriste indirektnu agresivnost, kako djeaci znaajno vie no djevojice koriste direktnu fiziku agresivnost, a kako nisu pronaene razlike u koritenju direktne verbalne agresivnosti.

4. Dobne razlike
Sklonost agresivnom ponaanju poinje se stabilizirati jo u ranom djetinjstvu (izmeu 2. i 4.god.). U najranijoj dobi prevladava instrumentalna, direktna i fizika agresivnost. Oblici agresivnog ponaanja u djetinjstvu e se smanjiti i ustupit e mjesto verbalnoj, direktnoj i indirektnoj agresiji koja prevladava u kolskom razdoblju. Ako dijete ne naui nove naine ponaanja u kolskom razdoblju (dolazi do smanjenja ukupne koliine agresivnog ponaanja emu pridonose razvoj samoregulacije, inhibicije agresivnosti, kognitivni razvoj i razvoj socijalnih vjetina), a okolina ga podrava u agresiji, povremeno agresivno ponaanje e postati stalni obrazac u njegovom ivotu.

5.TEORIJE AGRESIVNOSTI
Teorije o agresiji moemo podijeliti u 5 skupina, a to su: 1. Instinktivistike teorije agresivnosti 2. Situacijske teorije agresivnosti 3. Teorije agresivnosti kao nauenog ponaanja 4. Kognitivne teorije agresivnosti 5. Bioloke i fizioloke teorije agresivnosti

5.1. Instinktivistike teorije agresivnosti

Zagovornici ove teorije agresivno ponaanje shvaaju kao rezultat instinkta koji smatraju razmjerno stabilnim biolokim pokretaem. No iako je temeljna ideja jednaka unutar ove teorije postoje tri struje te svaka pokuava na svoj nain objasniti pojavu agresivnosti.Sigmund Freud zagovaratelj je psihoanalitike struje te je smatraoda je ljudsko ponaanje uvjetovano dvama osnovnim instinktima eros , odnosno, nagon ivota te thanatos , nagon smrti. Ti su instinkti potpuno suprotstavljeni i izmeu njih se vodi konstantna borba za prevlast. Prevlast thanatosa rezultira tenjom za samounitenjem ili autoagresijom dok prevlast erosa ima posljedicu usmjeravanje agresivnosti prema drugim osobama. E. Fromman je zagovaratelj etoloke teorije te agresivnost objanjava kao eksploziju koja se dogaa neovisno o vanjskim poticajima i to zbog akumuliranja energije u neuralnim sreditima.

5.2. Teorije koje agresiju objanjavaju reakcijom na odreenu situaciju

Prema ovoj teoriji, frustracija uvijek izaziva emocije koje uz prisutnost situacijskih uvjeta utjeu na pojavu agresivnih znakova te dovode do agresije. No druga uz to jedna od teorija je i da agresivno ponaanje ne mora biti posljedica frustracije nego moe biti i naueno

5.3. Teorije socijalnog uenja

Predstavnici ovih teorija vjeruju da se agresivnost ui na dva na ina posredno, odnosno, oponaanjem agresivnog modela te neposrednim potkrjepljenjem, pri kojem se neki oblici agresivnog ponaanja nagrauju. Najznaajniji predstavnik ove teorije je Bandura koji dokazuje da se agresivno ponaanje ne ui samo potkrepljenjem ni osobnom aktivnou, ve i na temelju promatranja drugih osoba. Takvu vrstu uenja Bandura naziva vikarijanskim uenjem.

5.4. Teorije kognitivnog uenja

Dodge (1986.) i Huesman (1988.), kao predstavnici ove teorije, prikazali su modele odvijanja agresivne reakcije, no nisu objasnili uzroke njene pojave. Prema njihovom uenju strah je najea emocionalna reakcija na bilo koju vrstu prijetnja ili opasnosti , a uobiajena reakcija na pojavu straha je bijeg ili agresivnost. Pojedinac sam izabire jednu od tih dviju reakcija, pri emu izbor ovisi o njegovim intelektualnim procesima u kombinaciji s emocijama.

5.5. Bioloke teorije

Bioloka teorija objanjava agresivnost kao rezultat djelovanja odreenih bioloko-fiziolokih struktura ili rezultat neuklapanja u kolsku zajednicu. Prema ovoj teoriji, uzrok agresivnog uenikovog ponaanja moe biti i neraspoloen i mrzovoljan uitelj te nemogunost dokazivanja ili pak nemogunost napretka i uspjeha. Na agresivnost mogu utjecati jo i genetika, mehanizmi u mozgu (Podraivanje odreenih hipotalamikih podruja i podruja srednjeg mozga moe izazvati napadako ponaanje.), te hormoni (istraivanja su pokazala da je agresivnost povezana s vikom mukog spolnog hormona testosterona).

6. Faktori koji djeluju na pojavu agresivne reakcije

Postoje etiri skupine faktora koji utjeu na pojavu agresivnog ponaanja, a razliite teorije agresivnosti naglaavaju razliit doprinos pojedinih faktora u odreenju agresije.

6.1. Emocionalno motivacijski faktori

Istraivanja pokazuju da je odnos izmeu emocionalnog uzbuenja i motivacije za agresijom bioloki programiran, ili da barem postoje bioloke predispozicije za razvoj izravnog odnosa izmeu emocije (srdbe) i motivacije za agresijom.

6.2. Kognitivno informacijski faktori

Postoje 3 skupine kognitivnih faktora koji sudjeluju u lancu agresivne reakcije, a to su : a) Interpretacija provocirajue situacije . (Ukoliko neku situaciju pojedinac ne percipira kao provocirajuu, ona nee dovesti do agresije.) b) Interpretacija nastalog emocionalnog uzbuenja i pronalaenje moguih odgovora (sto emocionalno uzbuenje moe u razliitim okolnostima biti "prepoznato" kao razliita emocija, a upravo o tom "prepoznavanju" ovisi daljnje ponaanje) c) Procjena posljedica agresivnog ponaanja ( Ako se posljedice procijene kao negativne i velike, agresivnost se smanjuje, ali ako se procijene kao zanemarive ili bezopasne, ve uz slabu agresivnu motivaciju dolazi do agresivnog reagiranja).

6.3. Socijalni faktori

Jako je vano kako osoba percepcira provokatora. Ako ga smatra simpatinim, prijateljskim ili pak opasnim manja je vjerojatnost od agresije dok ako tu osobu vidi kao agresivnu osobu i ono e biti agresivno.Na tu percepciju uvelike utjeu i ponaanja drugih s kojima se usporeujemo.

6.4. Situacijski faktori

Ukoliko u situaciji u kojoj je agresivna motivacija izazvana provocirajuom situacijom postoji mogunost realizacije nekog cilja, onda e doi do pojaavanja agresivne motivacije tj. do vee vjerojatnosti agresivne reakcije .

7. Nasilje na televiziji
Gledajui nasilje na televiziji djeca mogu nauiti i nove oblike agresije jer djeca veoma esto oponaaju postupke koje vide. Osim to mogu nauiti nove oblike agresije ujedno postaji i tolerantniji na agresiju te ih ona manje smeta. Istraivanja su pokazala da agresivnija djeca vie gledaju emisije sa agresivnim sadrajima, te da djeaci ee gledaju agresivne emisije od djevojica.

8. Obiteljski odnosi
Agresivnost djeteta esto proizlazi iz odnosa sa obitelji. Roditelji agresivne djece neposlunost ee rjeavaju tjelesnim kanjavanjem. U takvim obiteljima ciljevi se ne postiu suradnjom nego silom.Neka djeca koja i odrastaju u nasilnom okruenju ne pokazuju nasilne oblike ponaanja.

Zakljuak
Agresivnost je svuda oko nas, te smo nerijetko i mi sami agresivni a da moda to tako i ne percipiramo ili pak odbija priznati istino o svome ponaanju. Jedinstvene teorije o agresivnosti jo nema no zna se da je agresivnost oblik ponaanja koji se pojavljuje ve u vrlo ranoj dobi. Iako mnogi psiholozi agresivnost prikazuju kao uroeno i instinktivno ponaanje moje miljenje je da u najveoj mjeri na djetetovo ponaanje utjee upravo uenje, odnosno rol model. ako je dijete izloeno agresiji u obitelji i okolini te vidi da njegovi blinji ciljeve postiu agresivnim ponaanjem smatram da e i dijete samo usvojiti te obrasce ponaanja. Kao to je ve navedeno ovo ponaanje se razvija ve u najranijoj dobi te je vano dovoljno rano intervenirati. Dijete treba poticati na samokontrolu te nenasilno rjeavanje sukoba, a ne rei da je to neto uroeno i da se na to ne moe utjecati.

Literatura

Buko, V. Knezovi, D. (2007.): Percipirano roditeljsko ponaanje i razliiti aspekti agresivnoga ponaanja djece osnovnokolske dobi: Odgojne znanosti: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 91-106 Milain, A., Vrani, T., Buljubai Kuzmanovi V.: Ispitivanje uestalosti verbalne agresije: ivot i kola, br. 22 (2/2009.), god. 55., str. od 116. do 141.

Vasta, R., Heith, M., Miller, S.A. (1998). Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko Vlahinsky, J. (2001). Agresivnost i sociometrijski status djece osnovnokolske dobi. Diplomski rad, FF, Zagreb uul, M. (1989). Agresivno ponaanje Psihologijska analiza. Radna zajednica Republike konferencije Saveza socijalistike omladine Hrvatske, Zagreb