Prikaz knjige

Ante Been: Znanstveni sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja

UVOD
U ovom seminarskom radu prikazat u knjigu "Znanstveni sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja", autora Ante Beena. Djelo je prirunik koji slui otvaranju nekih bitnijih pitanja dotine metodike, unutar povijesnog razdoblja koje je, kako navodi i sam autor, "obiljeeno raspadanjem mnogih ustaljenih predodbi, shvaanja, tokova i sistema koji u jugoslavenskom drutvu, pa i u obrazovanju i znanosti, uporno traju"1 .

Been, Ante, Znanstveni sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, kolske novine, Zagreb: 1989., str. 5

SADRAJ PRIRUNIKA

Prirunik je podijeljen u 8 funkcionalnih poglavlja: I. O prirodi metodikog znanja: U uvodnom poglavlju otvaraju se pitanja o znanstvenosti metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, kao fenomena koji je iskrsnuo unutar preplitanja pedagogije i znanosti o knjievnosti i odreen je specifinim determinantama odgojno-obrazovnog procesa u drutvu, te pitanja o praktinom ukljuivanju ove metodike u postojei sustav znanosti.

II. Znanstvena predmetnost metodike knjievnog odgoja i obrazovanja Autor daje inventuru sadraja metodikih monografija i razliitih zbornika kojom pokazuje to se sve konkretno smatra znanstvenom predmetnou metodike, te je zakljuuje trima elementima: praktinim aspektima, teorijskim aspektima i drutveno-institucionalnom organiziranou metodike.

III. Praktini aspekti metodike knjievnog odgoja i obrazovanja U ovom poglavlju knjievnost se gleda sa praktinog aspekta nastavnog predmeta, koji je kao takav sredinje podruje strunog i znanstvenog interesa metodiara, a da za njega vrijedi opi didaktiki shematizam. Promatraju se konstitutivni elementi predmeta knjievnosti: sadraj knjievnoumjetnikog odgoja i obrazovanja, planiranje i programiranje nastave knjievnosti, struktura nastavnog procesa u nastavi, spoznajna i psiholoka osnova, metode i metodiki sistemi, te organizacija nastave knjievnosti. Unutar razrade ovih konstitutivnih elemenata donose se problemi sadraja nastave knjievnosti i kriteriji prema kojima se nastavni sadraj odabire, a to je zaokrueno podjelom na dvije glavne komponente: knjievnoumjetniku i knjievnoznanstvenu. U planiranju i programiranju nastave od iznimnog je znaenja prethodna valorizacija (pedagokopsiholoka, knjievnoteorijska i sl.). Donosi se i novija povijest programa knjievnosti. Unutar potpoglavlja o strukturi i toku nastavnog procesa autor prepoznaje vanost 3

kibernetikog pristupa metodici u slubi naina na koji se pritom mijenja tradicionalna didaktika struktura nastavnog procesa. O spoznajnoj i psih. osnovi nastave knjievnosti istie se injenica kako tradicionalni marksistiki pristup obradi sadraja (promatranje-miljenjepraksa) nije primjenjiv na nastavu knjievnosti, te da se rezultati spoznajno-psiholokih istraivanja trebaju primjenjivati unutar kolskih stupnjeva, jer se time pravilno pristupa uenikovom emocionalno-interesnom djelovanju koje i jest specifinost nastave knjievnosti kao racionalno-emocionalnog podruja. Autor navodi novije metode i metodike sustave kojima se provodi specijalizacije metodike knjievnosti, te spominje i vanost organizacije nastave, dijelei je na vanjsku i unutranju, koja posjeduje odreene elemente (mjesto, uvjeti, nain rada, itd.) Zatim se govori o nastavi knjievnosti u obrazovanju odraslih; bilingvalnih uenika, te za uenike s potekoma u psihofizikom razvoju. Ova potpoglavlja tek ovla otvaraju pitanja o specifinijim nastavama knjievnosti, a odgovori se obeavaju u daljnjoj literaturi koja je naznaena u samom tekstu. Donose se i izvori (sredstva) u nastavi knjievnosti: primarni (izvorni tekstovi, metodiki opremljeni tekstovi), sekundarni (radio, TV, film, itd.), te razliita pomagala, ija se svrha unutar nastave kratko opisuje.Raspravlja se o vezama nastave knjievnosti sa nastavom jezika, ostalih umjetnosti i ostalih predmeta: istie se najvea povezanost nastave jezika i knjievnosti, a ostale veze se raspravljaju kao evidentne iz konkretnog knjievnog sadraja razdoblja povijesti, i sl. Autor raspravlja o potrebi uvoenja korelacijsko-integracijskog sustava u kole, jer trenutna predmetna rascjepkanost teti jedinstvenosti i cjelovitosti ukupne uenikove spoznaje. Nadalje se raspravlja o uenikovoj ulozi i sposobnosti u nastavi, a u poglavlju u ulozi nastavnika istie se kako se metodici u kolovanju nastavnika ne ostavlja dovoljno mjesta, to rezultira smanjenim odgojem uenikove linosti i sposobnosti. Govori o suvremenom nastavniku, koji e razvijati tzv. pedagoki eros2. Vrednovanje rada i uspjeha uenika i nastavnika navodi se kao vrlo sloen problem i detaljnije se razrauje. IV. Teorijski aspekti metodike knjievnog odgoja i obrazovanja

Ibidem, str. 80

Ovo veliko poglavlje autor otvara upitom o epistemolokim osnovama metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, koje izvodi iz ope epistemologije nauka o ovjeku, a vodi se za Jeanom Piagetom (Epistemologija nauka o ovjeku), a toke koje proizlaze tiu se tendencija znanstvene eksplikativnosti predmetra, historijskih tendencija, zatim tendencija tonog omeivanja problem i izbora metoda prouavanja, to autor podrobnije objanjava, a zakljuuje na znanstvenost metodike njezinim vrstim objektom: postojeim knjievnim odgojem i obrazovanjem. Nadalje se govori o razliitim teorijama tijekom razvoja znanosti o knjievnosti razlikuju se prema osnovnom izvoritu i usmjerenju: 1)koncepcije koje proizlaze iz filozofskih sistema i teorija 2)koncepcije ije je izvorite u lingvistikim uenjima 3)konceprcije nastale iz psiholokih pristupa knjievnosti 4)kibernetiki zasnovane metoke koncepcije 5)autonomne knjievno-teorijske koncepcije 6)zagrebaka knjievnometodika kola Kratko se objanjavaju navedeni smjerovi, i navode se razdoblja unutar nastave knjievnosti tijekom kojih su se provodili. Osim toga, u ovom poglavlju raspravlja se i o principima i zakonima metodike nastave knjievnosti, te se navodi uenje metodiara: V. A. Nikoljskog, R. Dimitrijevia, V. Poljaka. Daje se i detaljna klasifikacija disciplina unutar metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, po razliitim kriterijima (stupanj odgojno-obrazovnog procesa, vrsta odgojno-obrazovnog programa, vrsta knjievnoumjetnikog teksta, itd.). Iza kratkog pregleda povijesti metodike, raspravlja se o vrstama istraivanja, i to na temelju podjele sa nekoliko kriterija (karakter spoznaje, nain promatranja, vremenska usmjerenosti, porijeklo metodologije), te o ciljevima i o zadacima metodike, a i knjievnog odgoja i obrazovanja uope, s naglaskom vidno stavljenim na ope ciljeve razvoja drutva, ire i kvalitetnije jezino i umjetniko obrazovanje.

V. Metodika u sustavu znanosti

U ovom poglavlju, autor si daje za zadatak uspjeno smjestiti metodiku u znanstveni sustav. Pie o razliitom definiranju znanosti uope, zatim provjerava mogunost usustavljanja knjievnosti pomou ustaljenih definicija, provjerava njezinu predmetnost, itd. (Zakljuci saeti na str. 135). Raspravlja se i o mjestu metodike u znanosti uzimajui u obzir dvostrukost njezina karaktera (teorijska, primjenjena znanost). Odnos metodike s drugim znanostima promatra se kroz 4 kategorije: supstratne znanosti koje daju polazita za metodiku, korelacijske znanosti koje ukljuuju ire aspekte knjievnosti i umjetnosti, odgoja itd., pomone znanosti ije znanstvene metode pomau u razrjeavanju pojedinih metodikih pitanja, te metodike pojedinih podruja. Zatim se poblie promatraju implikacije odnosa metodike i: znanosti o knjievnosti, pedagogije, psihologije, kao znanosti iz 1. skupine, pa filozofije, sociologije, lingvistike, kibernetike (koja se uzima kao vrlo zanimljivo podruje s obradom vie teorija) kao znanosti iz 2. skupine, te nekoliko disciplina iz 3. skupine (antropologija, povijest, kulturologija, itd.). Naznauju se i veze s uim metodikama iz srodnih podruja (jezik s knjievnou, te srodnih znanstvenih predmeta).

VI. Metodoloki sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja Ovdje se obrauje metodoloki sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja na temelju tvrdnje da se predmetnost ove metodike konstituira na supstratu trostrukog porijekla: knjievna umjetnost (znanost o knjievnosti), odgojno-obrazovni proces (pedagogija) i uenik (psihologija)3. Metodoloko se razmatranje obrauje u 3 dijela: 1)opi metodoloki pristup u kojem se objanjavaju dva glavna smjera u drutvenim znanostima pozitivizam (uz kritiku njegova reduciranog tumaenja drutva), te dijalektiki marksizam (kao izraz revolucionarne svijesti4 koji autor vidi kao osloboenje od tehnicizma pozitivizma) 2)ope i posebne metode metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, koje se promatraju u svojoj biti izvuene iz filozofskih okvira, a podijeljene su na: filozofske (dijalektika itd.), ope znanstvene (eksperimentalna itd.), posebne metode (analiza i sinteza, indukcija i dedukcija itd.) te posebne metode metodike knjievnog odgoja i obrazovanja (istie se kako dosad nisu pronaene neke sasvim specifine metode).
3 4

Ibidem, str. 166 Ibidem, str. 168

3)znanstveno-spoznajni proces u metodici knjievnog odgoja i obrazovanja. Uz izricanje temeljnog cilja spoznaje metodike- upoznavanje stvarnosti knjievnog odgoja i obrazovanja, autor o ovom procesu raspravlja preko: temeljne etape znanstvenog istraivanja postavljanja razliitih znanstvenih problema, nakon ega se utvruju i sreuju injenice, zatim se daje znanstveno objanjenje (teorija, sustav, provjeravanje), a spominje i metodiko znanstveno otkrie kao novo znanje steeno prethodno obrazloenim putem.

VII. Drutveni poloaj i organizacija metodike knjievnog odgoja i obrazovanja Ovdje se raspravlja o drutvenom poloaju i organizaciji metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, njezinom utjecaju u znanstvenom ivotu i drutvu uope, s obzirom na specifinost njene predmetnosti i djelovanja. Raspravljaju se i scijentometriki elementi provjere tog poloaja, utjecaja i vanosti (broj objavljenih radova, ekonomska efikasnost znanosti itd.)

VIII. Zakljuna razmatranja U nekoliko dijelova, autor saima ciljeve i razmatranja knjige, s naglaskom na izricanje znanstvenosti metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, ponavljajui osnovne otvorene epistemoloke probleme odnosa metodike, didaktike i pedagogije, te upozoravajui na problem nedovoljne vanosti poloaja ove metodike s obzirom na mjesto knjievnosti u nastavnim programima.

ZAKLJUAK
"Znanstveni sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja" je prirunik koji u svojih osam poglavlja razrauje glavne toke metodike knjievnog odgoja i obrazovanja. Glavna interesna podruja tiu se utvrivanja znanstvenog karaktera ove metodike, te usustavljanja kvalitetnog metodolokog sustava i uporabljivih metoda. Autor vrlo dobro objanjava poloaj metodike u openitom sustavu znanosti, njezinu predmetnost stvaran svijet nastave knjievnog znanja, na temelju kojeg uvruje definiranje objekta prouavanja, a samim time i naine i vrste istraivanja. Ipak, unato dobroj podlozi za znanstveno polazite ove metodike, autor u odreenim poglavljima naputa problematiku; primjerice, unutar III. poglavlja (o praktinim aspektima metodike), otvara pitanja nastave za odrasle, nastave za bilingvalne uenike i uenike sa potekoama u razvoju, pa umjesto obrazlaganja, samo navodi popis autora koji su se bavili navedenom problematikom. Takoer, unutar poglavlja umee due ili krae povijesne preglede odreenog podruja, no bez neke vidljive svrhe: poglavlje tome ne slui, a niti je to jedan od ciljeva knjige. Smatram da je autor izvrsno pristupio obrazlaganju svojih ciljeva, koje i sam navodi u zakljunim razmatranjima (predmetnost metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, ciljevi same metodike, njeno smjetanje u postojei sustav znanosti, razvijanje metodolokog sustava te drutveni poloaj i organizacija metodike nastave knjievnosti, te epistemoloki problemi doticanja ove metodike sa didaktikom i pedagogijom), meutim, odreena poglavlja nepotrebno iri otvaranjem pitanja koja ne obrazlae i na koja ne nudi kvalitetne odgovore, ve se bez uplitanja poziva na niz drugih autora i njihovih djela. No, unato tim manjkavostima, Beenova knjiga moe posluiti kao izvrstan prirunik prilikom poetnih razmatranja prirode metodike knjievnog odgoja i obrazovanja i njenog metodolokog sustava te, naravno, kao djelo koje svjedoi o metodolokim zakljucima unutar 8

vlastitog povijesnog razdoblja, a sa suvremenijeg stajalita.

LITERATURA
Been, Ante, Znanstveni sustav metodike knjievnog odgoja i obrazovanja, kolske novine, Zagreb: 1989.