Você está na página 1de 144

Predavanje 7

STRUKTURA ISTIH TVARI


I
PLINSKI ZAKONI
Struktura istih tvari
Agregatna stanja
VRSTO TEKUE PLINOVITO
Atomska struktura vrstih tvari
Veina istih tvari u vrstom je stanju kristaline prirode
Kristali imaju slijedee karakteristike:
- imaju odreen geometrijski oblik
- kutovi izmeu odgovarajuih ploha neke tvari su konstantni
i za tu tvar karakteristini
- kalanjem kristala nastaju takvi dijelovi koji imaju
karakteristine i konstante kutove za tu tvar
Geometrijski oblik kristala u vezi je sa njegovom
geometrijskom unutarnjom strukturom, tj. Vanjski
geometrijski oblik u vezi je s odreenim rasporedom njegovih
strukturnih jedinica (atoma, molekula).
Najmanji dio prostorne reetke, koji ponavljan u tri dimenzije
daje cijelu kristalnu reetku, naziva se jedinina ili
elementarna elija.
NaCl
a = b = c
= = = 90
o
Molekulska struktura vrstih tvari
Kristali u kojima su strukturne jedinice molekule molekulski
kristali (kristal I
2
)

atomi joda unutar molekule vezani su jakim meuatomskim
silama, dok su privlane sile meu molekulama mnogo
manje; zbog toga je i udaljenost meu molekulama u kristalu
joda relativno velika

zbog slabih privlanih sila molekule se zagrijavanjem kristala
oslobaaju kao ljubiaste pare, odnosno plin (sublimacija).
Sile koje veu molekule molekulskog kristala u kristalnoj
reetci nazivaju se van der Waalsove sile.

Meumolekulske sile mnogo su slabije od meuatomskih sila
i djeluju samo kada su molekule meusobno zbijene.

Povisi li se temperatura, molekule se snanije gibaju,
osciliraju na veem prostoru i meusobno se udaljuju.

Ako se kristal nalazi u zatvorenom prostoru, tada molekule
ispunjavaju taj prostor i uspostavlja se dinamika ravnotea.

Molekule koje se slobodno kreu udaraju u stjenku posude u
kojoj se nalaze, to se oituje kao tlak (tlak para ili tlak
plina).
Pojam temperature
Temperatura nekog sustava izraava intenzivnost gibanja
atoma i molekula koji se nalaze u tom sustavu i mjera je za
prosjenu kinetiku energiju gibanja molekula

Ako je mirovanje atoma i molekula u nekom sustavu
apsolutno, temperatura je nula (apsolutna ili termodinamika
nula).

Lord Kelvin - postavio temperaturnu skalu s apsolutnom
nulom
T = 0 K; t = -273,15
o
C
(t = T 273,15; T = 273,15 + t)
Priroda plina
Molekule plina su slobodne i kreu se prostorom koji je
mnogo vei od volumena svih prisutnih molekula.

Zbog toga su van der Waalsove sile izmeu molekula plina
vrlo male ili ak praktiki jednake nuli ako se plin nalazi pod
smanjenim tlakom.

Kada bi meumolekulske sile bile jednake 0 tada govorimo o
idealnom plinu.

Plin nema ni svoj volumen ni oblik, ve poprima oblik i
volumen posude u kojoj se nalazi

Povisi li se temperatura plina, molekule se bre kreu, jae
udaraju o stjenku posude, tj. porastom temperature raste tlak
plina (ako je volumen ostao stalan).
Priroda tekuine
Tekuina za razliku od plina, zauzima odreeni volumen ali
isto kao i plin nema odreeni oblik ve poprima oblik posude u
kojoj se nalazi
Volumen tekuine vei je od volumena vrste tvari iste mase
tj. tekuine imaju manju gustou od tvari u vrstom stanju, a
veu gustou od plinova.



Poveanjem tlaka se smanjuje volumen tekuine, ali je to
smanjivanje mnogo manje nego kod plinova.
Povienjem temperature raste volumen tekuine, ali opet u
mnogo manjoj mjeri nego kod plinova.
He H
2
O Au
/ g cm
-3

0,1876310
-3
1,00 19,3
Zagrijavanjem prelazi vrsta tvar na odreenoj temperaturi u
tekuinu (talite). Pri toj temperaturi su vrsta i tekua faza u
ravnotei.

Zagrijavanjem tekuine ona prelazi na odreenoj temperaturi i
tlaku u plinovito stanje (vrelite). Para je plinovito stanje tvari
koja je pri sobnoj temperaturi i normalnom tlaku u tekuem
agregatnom stanju.

Iznad tekuine uvijek se nalazi odreeni broj estica u
plinovitom stanju - tekuina ima tlak para. Tlak para uvijek
raste s porastom temperature. Tlak pare je pokazatelj
relativne jakosti meumolekulskih sila u tekuinama.
Vrelite je temperatura pri kojoj tlak para tekuine dostigne
vrijednost tlaka okoline. Znai, vrelite ovisi o vanjskom
(atmosferskom) tlaku plina. Normalno vrelite tekuine je
temperatura pri kojoj tlak para tekuine dostigne vrijednost
tlaka okoline od 101325 Pa.

Tekuine koje imaju vei tlak para imaju nie vrelite.
Ako su privlane sile meu esticama vrlo slabe (npr. I
2
) tada
tvar ima visok tlak para i sublimira.
p (pri 18
o
C) / kPa
t
v
/
o
C
H
5
C
2
OC
2
H
5
53,5 34,6
H
2
O 2,1 100
Fazni dijagram
Fazni dijagram prikazuje stanje
tvari pri nekoj temperaturi i tlaku.
pri tlaku od 101325 Pa ( 10-1
MPa) led se topi na 0
o
C i voda vrije
na 100
o
C
linija taljenja, linija vrenja i linija
sublimacije sastaju se u jednoj toki
koja se naziva trojna toka i pri toj
vrijednosti temperature i tlaku
koegzistiraju sve tri forme vode
pri dovoljno visokim tlakovima
voda se skrutnjava ak i na
temperaturama koje su dosta iznad
sobne temperature
na velikim visinama gdje je vanjski
tlak nii od 10-1 MPa voda vrije na
niim temperaturama

Fizikalno stanje sustava je funkcija tlaka i temperature

Meu tvarima u raznim agregacijskim stanjima mogui su
prijelazi, ali i uspostavljanje ravnotee meu pojedinim
stanjima.

Agregacijsko stanje tvari moe se promijeniti promjenom
tlaka ili temperature.
Privlane sile molekula koje se nalaze na povrini tekuine
nisu uravnoteene, jer na njih djeluju privlane sile koje ih
nastoje pokrenuti u unutranjost, odnosno sredite tekuine.
Zato na povrinu tekuine utjee sila koja ju nastoji smanjiti, a
naziva se povrinska napetost (H
2
O-tenzidi).
Posljedica povrinske napetosti su adhezija (privlane sile
izmeu razliitih molekula) i kohezija (privlane sile izmeu
slinih molekula)

Voda se penje uz staklo (H
2
O i SiO
2
) jer adhezija prevladava
koheziju, a Hg ne jer prevladavaju kohezijske sile (metalna
veza!). Kaemo da iva ne moi staklo. Na masnom staklu
voda se formira u kuglice.

Pranje deterdentima - smanjenje napetosti na granici faza
mast tekuina; molekule deterdenta zbog svoje grane
nakupljaju se na povrini i smanjuju povrinsku napetost
Plinski zakoni i jednadba stanja
idealnog plina
I dealan plin jedinke (atomi ili molekule) nemaju volumen, a
van der Waalsove sile izmeu njih ne postoje. Idealan plin se
ne moe pretvoriti u tekue ili vrsto stanje.

Plin koji nema takove osobine naziva se realan plin. On se
moe pretvoriti u tekue ili vrsto stanje u kojima su van der
Waalsove sile znatno vee.
Realni plin moe se ukapljiti u uvjetima izraenijeg djelovanja
intermolekulskih sila, a to su visok tlak i niska temperatura. Pri
tim uvjetima znatno se smanjuje kinetika energija estica
plinova.

Kada ne vladaju uvjeti niske temperature i visokog tlaka,
ponaanje realnog plina moe se aproksimirati s idealnim.

4 parametra odreuju plinsko stanje tvari: n, p, V i T.
Boyle-Mariotteov zakon
R. Boyle i E. Mariotte (1662. godine)
Volumen plina pri stalnoj temperaturi obratno se mijenja s
tlakom
p V = konst. (T, n = konst.)

p
1
V
1
= p
2
V
2
Charles-Gay-Lussacov zakon
J . A. Charles (1787 g.) i J . L. Gay-Lussac (1802.
godine)

I) Pri stalnom tlaku i stalnoj mnoini plina volumen
plina raste (ili pada) za 1/273,15 volumena pri 0
o
C,
kada temperatura poraste (ili pada) za 1
o
C.

p = konst (n = konst)
V/T = konst
V
1
/T
1
= V
2
/T
2


t
C
V V V
0
0 0
273
1
+ =
II) Tlak odreene koliine plina pri konstantnom volumenu
izravno je proporcionalan apsolutnoj temperaturi.

V = konst (n = konst)
p/T = konst
p
1
/T
1
= p
2
/T
2



t
C
p p p
0
273
1
0 0 + =
Jednadba stanja idealnog plina
- opa plinska jednadba

p V = n R T


- opa plinska konstanta

R = 8,314 J mol
-1
K
-1
= 8,314 Pa m
3
mol
-1
K
-1


volumen 1 mola plina pri normalnim okolnostima (standardni
uvjeti),
T
o
= 273,15 K i p
o
= 101325 Pa, naziva se molarni volumen
i izraunat pomou ope plinske jednadbe iznosi
22,4 dm3 mol-1.

Van der Waalsova jednadba stanja
Za realne plinove potrebito je izvriti ispravak ope plinske
jednadbe s obzirom da je mjereni volumen vei nego
volumen kojim raspolau molekule, a i zbog privlanih sila
meu molekulama mjereni tlak je neto manji.







van der Waalsove konstante a i b mogu se nai u literaturi i
karakteristine su za svaki plin.
( ) nRT bn V
V
an
p =
|
|
.
|

\
|
+
2
2
Parcijalni tlak komponenata plinske
smjese
J . Dalton (1801. g.)

Daltonov zakon parcijalnih tlakova u plinskoj smjesi svaka
vrsta molekula plina tlai kao kad bi bila sama, a ukupan je
tlak zbroj tlakova svakog pojedinog plina u smjesi.

p = p
1
+ p
2
+ .+ p
n
.
2
2 2 1
1
1
T
V p
T
V p
=
Predavanje 8



ENERGIJA I KEMIJSKE
PROMJENE
Pri kemijskoj i fizikalnoj promjeni uvijek dolazi do razmjene
energije izmeu promatranog sustava i okoline.

to je sustav?
Pod sustavom kemiar uvijek razumije reakcijsku posudu,
epruvetu, au ili tikvicu s reaktantima.

to je okolina?
Okolina moe biti zrak, ili aa s vodom u koju je uronjena
epruveta ili tikvica s reaktantima.

S obzirom na promjenu svoje unutarnje energije kemijske
reakcije mogu biti:
Reakcije koje zahtijevaju kontinuiran dotok energije nazivaju
se endotermne.

Primjer: razlaganje aluminijevog oksida na metalni Al i kisik,
razlaganje vode na vodik i kisik, ili stvaranje molekula eera
tijekom fotosinteze.
U takvim reakcijama, potencijalna energija produkata je vea
od potencijalne energije reaktanata. Kao rezultat toga, energija
se apsorbira u reakciji.

U endotermnim reakcijama, reaktanti zahtijevaju ne samo
poetni dotok energije da prevladaju barijeru aktivacijske
energije, ve kontinuirani dotok energije da bi se reakcija
odvijala.

Najpoznatije su egzotermne promjene gorenje drveta, ugljena,
zemnog plina i dr.

Pri egzotermnim promjenama, osim topline, energija se moe
oslobaati u obliku svjetlosti, elektrine energije ili rada.

Krijesnice i mnogobrojni svjetlei morski organizmi svjetlost
proizvode kemijskim reakcijama.

Energija koja se treba dovesti ili osloboditi u reakciji naziva se
sadraj topline reakcije, H ili entalpija.

Vrijednost H je razlika izmeu potencijalne energije
produkata i potencijalne energije reaktanata.

Prema dogovoru, entalpija ima pozitivnu vrijednost kod
endotermne reakcije, a negativnu vrijednost za egzotermnu
reakciju.

Svaka reakcija ima svoju karakteristinu energiju aktivacije i
toplinu reakcije.
Entalpija je FUNKCIJA STANJA. Njena promjena ne ovisi o
putu kojim se odvija promjena stanja sustava, nego samo o
poetnom i konanom stanju sustava.

Primijenjeno na kemijske reakcije:
Hessov zakon:
Promjena entalpije tijekom kemijske reakcije ne ovisi o putu
reakcije, tj. ona je ista bez obzira na to zbiva li se reakcija u
jednom stupnju ili u vie stupnjeva.
STANDARDNA ENTALPIJA NASTAJANJA,
f
H
o
Standardna molarna entalpija nastajanja neke tvari jednaka je
promjeni entalpije tijekom reakcije kojom nastaje 1 mol te
tvari iz elementarnih tvari u njihovom standardnom stanju.

C
grafit(s)
+ O
2(g)
CO
2(g)

f
H
o
(CO
2(g)
)
C
grafit(s)
+ 2 H
2(g)
+ 1/2 O
2(g)
CH
3
OH
(l)

f
H
o
(CH
3
OH
(l)
)

Standardno stanje elementarne tvari je ista elementarna tvar u
najstabilnijem obliku pri 25 C i 1 bar.

Standardne molarne entalpije nastajanja elemenatarnih tvari
jednake su nuli.
Na temelju tabeliranih vrijednosti
f
H
o
mogue je izraunati
promjenu entalpije tijekom kem. Reakcije (tzv. standardnu
reakcijsku entalpiju,
r
H
o
).
Promjena entalpije pri kemijskoj reakciji
aA + bB pP + rR
jednaka je

r
H
o
= [ p
f
H
o
(P) + r
f
H
o
(R)] - [a
f
H
o
(A) + b
f
H
o
(B)]

r
H
o
=
f
H
o
(produkata)
_

f
H
o
(reaktanata)


r
H
o
je jednak razlici izmeu sume standardnih entalpija
nastajanja PRODUKATA, pomnoenih s pripadajuim
stehiometrijskim koeficijentima, i sume standardnih entalpija
nastajanja REAKTANATA, pomnoenih s pripadajuim
stehiometrijskim koeficijentima.

Termokemijska jednadba sadri:

- informacije o reaktantima i produktima
- oznaku agregacijskog stanja reaktanata i produkata
- podatak o reakcijskoj entalpiji

CH
4(g)
+ 2 O
2(g)
CO
2(g)
+ 2 H
2
O
(l)

r
H
o
= -890 kJ/mol
Termokemijske jednadbe
Promjena entalpije pri faznim
prijelazima
vrsto tekue
energija se troi na svladavanje
meuestinih
interakcija (privlaenje iona u krist.
reetki)
energija se oslobaa zbog jaih
meuestinih
interakcija u kristalnoj reetki
nego u talini
Taljenje H > 0
Kristalizacija H < 0
tekue plinovito
energija se troi na svladavanje
meuestinih
interakcija u otopini i prevoenje
molekula u plinsku fazu
energija se oslobaa zbog jaih
meuestinih
interakcija u tekuini nego u
plinskoj fazi
Isparavanje H > 0
Kondenzacija H < 0
to su meuestine interakcije u kondenziranoj fazi
(tekuina, kristal) jae, to je proces taljenja, odn. Isparavanja
vie endoterman, a proces kondenzacije, odn. Kristalizacije
vie egzoterman.

Entalpije isparavanja (Hisp.):

H
isp
.(Ar) = 6,3 kJ/mol
H
isp
.(CH
4
) = 9,2 kJ/mol
H
isp
.(C
2
H
6
) = 15,5 kJ/mol
H
isp
.(C
2
H
5
OH) = 39,3 kJ/mol
H
isp
.(H
2
O) = 40,8 kJ/mol
SPONTANOST KEMIJSKIH
PROCESA
Za kemijski proces koji se odvija sam od sebe, bez vanjskog
utjecaja, kaemo da je SPONTAN.
Spontan je npr. proces otapanja cinka u kiselinama:
Zn
(s)
+ 2 H
+
(aq)
+ SO
4
2-
(aq)
Zn
2+
(aq)
+ SO
4
2-
(aq)
+ H
2(g)

Proces raspada amonijaka na N
2
i H
2
nije spontan pri sobnom
tlaku i temperaturi:
2 NH
3(g)
N
2(g)
+ 3 H
2(g)

to odreuje spontanost kemijskog procesa?
Spontanost kemijskog procesa moe se odrediti na temelju
promjene Gibbsove (slobodne) energije (G).
Gibbsova energija je termodinamika funkcija definirana sa:

G = H - TS
H ... entalpija
T ... temperatura
S ... Entropija

Entropija je termodinamika funkcija koju je najlake opisati
kao mjeru neureenosti sustava. to je sustav manje ureen,
vea mu je entropija.

Na primjer, plin je manje ureen od tekuine (estice plina se
kaotinije gibaju nego estice u tekuini), pa prilikom
isparavanja tekuine entropija raste.
Prilikom odvijanja nekog procesa
A B

promjena Gibbsove energije dana je sa:
G = H TS

Spontanost procesa odreuje predznak G:

ako je G < 0, proces je SPONTAN

ako je G > 0, proces NIJE SPONTAN (odnosno, spontan je u
obrnutom smjeru, B A)

ako je G = 0, proces se nalazi u stanju RAVNOTEE
Egzotermne spontane reakcije pokree veliki prirast entropije
koju stvaraju u okolini.
Endotermne spontane reakcije pokree veliki prirast entropije
koju stvaraju u sustavu
Predavanje 9




KEMIJSKA KINETIKA
gr. kinetiks = onaj koji se stavlja u gibanje

Kako nastaje kemijska reakcija?
reaktanti produkti
pregrupacija atoma
kidanje postojeih kemijskih veza
nastajanje novih kemijskih veza
ako su u (l) ili (g) stanju estice se kaotino gibaju i sudaraju
da bi dolo do uspjenog sudara estice moraju zadovoljiti
dva uvjeta:
1. Pri sudaru moraju biti pravilno orijentirane

2. Moraju imati minimalnu koliinu kinetike energije koja se
zove energija aktivacije (E
a
)










E
reak
E
a

Brzina kemijske reakcije
brzina = fizikalna veliina koja opisuje koliki je put s prelo
neko tijelo u jedinici vremena t.
prosjena brzina v prikazana je omjerom:
v = s/t
kemijska kinetika
prouava vremenski tijek moguih reakcija
v kemijske reakcije iskazuje se kao prirast (promjena)
mnoinske koncentracije u odreenom vremenskom intervalu
za neku reakciju A
2
+ B
2
2AB prosjenu brzinu reakcije
moemo iskazati:



Brzina prirasta koncentracije reaktanta je negativna vrijednost
jer se koncentracija napredovanjem reakcije smanjuje, a brzina
prirasta produkta je pozitivna vrijednost jer njegova
koncentracija napredovanjem reakcije raste.
to utjee na brzinu kemijskih reakcija
agregatno stanje reaktanata
ukupna povrina reaktanata
koncentracija reaktanata
temperatura
katalizatori
vrsta estica

Agregatno stanje
izmeu vrstih soli ioni
moraju zamijeniti mjesta u
kristalnoj reetki

mijeanjem otopina trenutno
nastaje ivin(II) jodid zbog
vee pokretljivosti iona u
otopini od one u vrstom
stanju


Ukupna povrina reaktanata
brzina reakcije je to vea to
je ukupna povrina
reaktanata u vrstom stanju
vea poveava se broj
uspjenih sudara
Koncentracija reaktanata
broj sudara vei reakcija bra
Utjecaj temperature
Ako se reakcijska smjesa ugrije, vie e estica imati
energiju jednaku ili veu od energije aktivacije pa e
brzina reakcije biti vea.
Utjecaj katalizatora
smanjuje se energija
aktivacije, broj uspjenih
sudara estica je vei
pa je vea i brzina reakcije








katalizator kratkotrajno reagira s jednim od reaktanata
stvarajui nestabilni kompleks koji onda reagira s drugim
reaktantom pa ponovno nastaje katalizator koji iz reakcije
izlazi nepromijenjen
u tehnolokim procesima katalizatori imaju odluujuu ulogu:
u proizvodnji 90% svih produkata sudjeluju katalizatori (npr.
sumporne kiseline, amonijaka, margarina, plastinih masa,
benzina, boja)
oni smanjuju potronju energije pa su vani za gospodarstvo


sudjeluju u reakcijama ivih organizama
svaki proces u organizmu zbiva se uz sudjelovanje barem
jednog specifinog enzima (po principu klju brava)


Vanost katalize
enzimi ili biokatalizatori
Inhibitori
ili negativni katalizatori su tvari koje poveavaju energiju
aktivacije pa tako usporavaju reakciju.
takoer vani u tehnolokim procesima (npr. inhibitori
korozije metala
inhibitori u lijekovima (protiv visokog krvnog tlaka,
tahikardije)

Utjecaj vrste estica
Ioni su uvijek bri u
reakcijama od atoma ili
molekula
Najsporije su reakcije
velikih molekula kod kojih
reagiraju samo odreeni
dijelovi molekule. Kod
organskih molekula mnogi
su sudari neuspjeni iako
estice imaju dovoljnu
energiju.
RAVNOTEA KEMIJSKE
REAKCIJE
od posebne je vanosti u povratnim ili reverzibilnim
reakcijama koje napreduju u oba smjera
npr. sinteza jodovodika

Reakcija je povratna ili reverzibilna pa se uspostavlja kemijska
ravnotea






U ravnotenom stanju sve su tvari prisutne i imaju odreene
ravnotene koncentracije koje se razlikuju od poetnih
koncentracija

nA + mB pC + qD

| | | |
| | | |
| | | | | | | |
| | | |
| | | |
m n
q p
q p m n
q p
m n
B A
D C
k
k
D C k B A k
v v
D C k v
B A k v
=
=
=
=
=
2
1
2 1
2 1
2 2
1 1
stanje dinamike
ravnotee
= K
c
(koncentracijska konstanta
ravnotee)
Konstanta ravnotee
ima pri odreenoj temperaturi konstantnu vrijednost
za ravnoteu u reakcijama plinova
prema opoj plinskoj jednadbi tlak je proporcionalan
koncentraciji plina


( ) ( )
( ) ( ) B p A p
D p C p
K
m n
q p
p
=
Konstanta ravnotee moe se izraziti i preko koliinskih udjela
komponenata u reakcijskoj smjesi

) ( ) (
) ( ) (
B x A x
D x C x
K
m n
q p
x
=
vrijednost konstante
od 10
-2
do 10
2
estice reaktanata i produkata prisutni u
znaajnoj koliini

manja od 10
-2
pomak ravnotee prema reaktantima

vea od 10
2
pomak ravnotee prema produktima

Na pomak ravnotee utjee:

promjena koncentracije
promjena temperature
promjena tlaka


Ako se promijeni jedan od
uvjeta u kojima se sustav
nalazi u stanju kemijske
ravnotee, pomak ravnotee
bit e u smjeru one reakcije
koja tei da se suprotstavi toj
promjeni i da se uspostave
prethodni uvjeti.

H.L. Le Chatelier
(1850-1936)
Utjecaj koncentracije
s poveanjem koncentracije reaktanata ili smanjivanjem
koncentracije produkata, poloaj ravnotee pomie se u smjeru
stvaranja produkata (i obratno).


Utjecaj temperature
Utjecaj tlaka
poveanje ukupnog tlaka u reakcijskoj smjesi uzrokuje pomak
ravnotee u smjeru koji dovodi do smanjenja ukupnog broja
molekula

Sinteza amonijaka
tzv. Haber-Boschov postupak
N
2
(g) + 3 H
2
(g) 2NH
3
(g)

Predavanje 10



KISELINE, BAZE I SOLI
Kiseline

Kemijski su kiseline tvari koje tijekom neke kemijske reakcije
mogu otpustiti proton.
Kiseline su donori protona.


hortenzija cvjeta plavim cvjetovima u
kiselim tlima (to je tlo kiselije, cvjetovi
su plavlji


u neutralnim tlima
hortenzija cvjeta
ruiastim cvjetovima


Limunska kiselina, C
6
H
8
O
7
Vinska kiselina, C
4
O
6
H
6

Jabuna kiselina, C
4
H
6
O
5

Mravlja kiselina, HCOOH
Anorganske kiseline
vane u kemijskoj industriji (sumporna i klorovodina).
Kiseline koje sadre kisik nastaju reakcijom nemetalnog
oksida s vodom
SO
3
+ H
2
O H
2
SO
4
N
2
O
5
+ H
2
O 2HNO
3
CO
2
+ H
2
O H
2
CO
3
P
4
O
10
+ H
2
O 4H
3
PO
4
Kiseline bez kisika
dobivaju se na drugi nain.
pr. reakcijom natrijeva klorida s konc. sumpornom kiselinom
oslobaa se plin klorovodik




2NaCl + H
2
SO
4
2HCl + Na
2
SO
4
otapanjem klorovodika u vodi nastaje klorovodina kiselina

molekule klorovodika predaju protone molekulama vode

Klorovodina kiselina
je jaka monoprotonska kiselina koja u vodi potpuno disocira.
Sumporna kiselina je diprotonska kiselina koja u vodi disocira
u dva stupnja.
Fosforna kiselina
je triprotonska kiselina koja disocira u tri stupnja

Ugljina kiselina
nastaje otapanjem CO
2
u vodi. To je slaba kiselina, slabo
disocira u vodi pa je ravnotea reakcije pomaknuta na stranu
molekulskog oblika kiseline.

Baze
su tvari koje tijekom kemijske reakcije mogu primiti proton.
To su akceptori protona.
Vodene otopine baza zovu se luine.
Hidroksidi
su spojevi koji sadre hidroksidni ion
Metalni oksidi (baze)
s vodom daju hidrokside
Molekula baze da bi mogla primiti proton, mora imati
slobodan elektronski par
U otopini je ravnotea reakcije pomaknuta ulijevo, prema
reaktantima, to znai da mali broj molekula amonijaka reagira
s vodom, pri emu nastaju amonijevi i hidroksidni ioni.
dakle, vodena otopina amonijaka je slaba luina
Kiselina i baza uvijek se javljaju u paru
to je tzv. konjugirani (pripadajui) par
pri svakom prijelazu protona nastaju dva konjugirana para
kiselina i baza
aA + bB cC + dD
Za vodu onda vrijedi:
H
2
O + H
2
O H
3
O
+
+ OH
-

pa e konstanta ravnotee biti:
Ionski produkt K
w
bit e:
ili
| || |
+
= OH H K
W
Za destiliranu vodu pri 25C
koncentracija obaju iona je jednaka i iznosi svega 1,0 10
-7

mol dm
-3

dakle, ionski produkt Kw iznosi:
Kw = c(H
3
O
+
) c(OH
-
)
= 1,0 10
-7
mol dm
-3
1,0 10
-7
mol dm
-3

= 1,0 10
-14
mol
2
dm
-6

Budui da je umnoak koncentracije oksonijevih (vodikovih)i
hidroksidnih iona u svim vodenim otopinama pri odreenoj
temperaturi konstantan, ako je poznata kncentracija jednih,
mogue je izraunati koncentraciju drugih iona.



pH
je mjera kiselosti otopina.
Umjesto kompliciranog izraavanja koncentracije vodikovih
iona s pomou
potencija (10
-7
)
ili decimalnih brojeva (0,0000007)
uveden je negativni logaritam mnoinske koncentracije
vodikovih (oksonijevih) iona.
U istoj vodi pri sobnoj temperaturi
koncentracija obaju iona je jednaka, iznosi 1,0 10
-7
mol dm
-3
.
dakle otopina je neutralna.
To znai da je pH 7
U kiselim otopinama su koncentracije vodikovih iona vee od
1,0 10
-7
mol dm
-3
, znai da je pH manji od 7
U bazinim otopinama konc. vodiokovih iona manja je od
koncentracije hidroksidnih pa je pH vei od 7

Indikatori
su tvari (najee slabe organske kiseline ili baze), iji je
molekulski oblik u otopini drukije obojen od ionskog oblika

metiloran bromtimolplavo fenolftalein
Lunata otopina
Kisela otopina
Soli
su ionski spojevi kristalne grae
njihov kation potjee od baze a anion od kiseline.
Veina minerala u prirodi dolazi u obliku soli: karbonati,
silikati, kloridi, sulfati
imaju visoka talita
u vrstom stanju izolatori
u vodenim otopinama elektroliti

Dobivanje soli:
1. metal + nemetal sol
Pb + I
2
PbI
2

olovov(II)-jodid
2. metal + kiselina sol + vodik
Zn + H
2
SO
4
ZnSO
4
+ H
2
cinkov-sulfat
3. bazini oksid + kiselina sol + voda
CuO + 2HNO
3
Cu(NO
3
)
2
+ H
2
O
bakrov(II)-nitrat
4. kiseli oksid + baza sol + voda
CO
2
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ H
2
O
kalcijev karbonat
5. kiselina + baza sol + voda
HCl + NaOH NaCl + H
2
O
natrijev klorid
6. sol
1
+ sol
2
sol
3
+ sol
4
tzv. reakcija dvostruke izmjene
Pb(NO
3
)
2
+ 2NaI PbI
2
+ 2NaNO
3

olovov(II)jodid

Hidratne soli
su soli koje uz svaku formulsku jedinicu sadre i odreen broj
molekula vode.
CuSO
4
5H
2
O - modra galica
ZnSO
4
7H
2
O bijela galica
FeSO
4
7H
2
O zelena galica
MgSO
4
7H
2
O gorka sol

Neutralizacija
je reakcija izmeu kiselina i baza.
Njihovim mijeanjem nastaje neutralna otopina.
kiselo lunato neutralno
Diprotonske kiseline
neutraliziraju se s dva mola luine
a triprotonske kiseline s tri mola luine
Zbirne reakcije:
H
2
SO
4
+ 2NaOH Na
2
SO
4
+ 2H
2
O
H
3
PO
4
+ 3NaOH Na
3
PO
4
+ 3H
2
O
Hidroliza soli
je reakcija iona soli slabih baza ili slabih kiselina s
molekulama vode.
primjer 1: vodena otopina natrijeva nitrata sadri natrijeve i
nitratne ione:




oba potjeu iz jake baze/kiseline pa potpuno disociraju u vodi.
pH neutralan


primjer 2: soli s ionima jake baze i slabe
kiseline
vodena otopina natrijeva karbonata:


natrijevi ioni ostaju nepromijenjeni
no karbonatni ion (koji potjee od slabe ugljine kiseline)
reagira s molekulom vode i od nje prima proton



pH bazian
primjer 3: soli s ionima slabe baze i jake
kiseline
vodena otopina amonijeva klorida


kloridni anion je kiselinski ostatak jake kiseline koja potpuno
disocira
no, amonijev kation potjee od slabe baze pa e reagirati s
vodom


pH kiseli
primjer 4: soli s ionima slabe baze i slabe
kiseline
vodena otopina amonijeva acetata


oba e iona reagirati s vodom, a pH e ovisiti o konstanti
ionizacije odgovarajue kiseline i baze
u sluaju amonijeva acetata konstante ionizacije CH
3
COOH i
NH
4
OH su jednake pa e pH biti neutralan.
Puferi
su otopine slabih baza i njihovih soli ili slabih kiselina i
njihovih soli
imaju sposobnost odravanja nepromijenjene pH-vrijednosti
otopine i nakon dodavanja odreene koliine neke jake
kiseline ili jake baze.
Acetatni pufer
= otopina octene kiseline i natrijevog acetata
octena kiselina je slaba kiselina i u vodi neznatno disocira:

Natrijev acetat je jaki elektrolit u vodi potpuno disocira:



zbog jake disocijacije natrijeva acetata znatno se povea
koncentracija acetatnih iona u otopini. Oni sprjeavaju
ionizaciju octene kiseline (Le Chatelierov princip), to uzrokuje
smanjenje koncentracije H+ iona (i time poveanje pH).
Dodatkom jake kiseline u otopinudolazi do sljedee reakcije:




Acetatni ion je jaka konjugirana baza slabe octene kiseline.
On u reakciji s jakom kiselinom daje slabo disociranu octenu
kiselinu
pH ostaje priblino ista
Dodatkom jake luine reakcija je sljedea:




Poveala se koncentracija acetatnog iona koji su i inae
prisutni uslijed disocijacije natrijeva acetata
pH ostaje nepromijenjen
Predavanje 11



ELEKTROKEMIJSKE
REAKCIJE
Elektrokemijski procesi kemijska energija se pretvara u elektrinu ili
prolaz elektrine struje uzrokuje kemijsku reakciju

svi elektrokemijski procesi su redoks-procesi

svi kemijski procesi koji su izvor elektrine struje GALVANSKI
LANCI

U elektroliznim lancima ili elektrolizerima odvija se suprotan proces
elektrina energija omoguava kemijsku reakciju dolazi do
elektrolize

Vodii elektrine struje
- vodii I reda: metali, legure, grafit - struju provode ELEKTRONI
- vodii II reda: elektroliti (otopine ionskih spojeva) - struju provode
IONI


ELEKTROLITIKA DISOCIJACIJA
rastavljanje molekula na ione uslijed djelovanja molekula
vode, te u vodenoj otopini nastaju hidratizirani ioni
HCl + H
2
O H
3
O
+
+ Cl
-
NH
3
+ H
2
O NH
4
+
+ OH
-

NaCl Na
+
+ Cl
-
H
2
O
Elektroliza - kemijske promjene na elektrodama izazvane
prolaskom elektrine struje kroz vodene otopine ili taline
elektrolita
Elektroliza taline NaCl
Oksidacijsko
sredstvo

anoda je elektroda
na kojoj se provodi
oksidacija
Redukcijsko
sredstvo

katoda je elektroda
na kojoj se provodi
redukcija
2 Na
+
+ 2Cl
-
2 Na + Cl
2
Elektroliza vodene otopine NaCl
H
2
Cl
2

Katoda (-): Redukcijski proces

Na
+
+ e
-
Na 2 H
2
O + 2e
-
H
2
+ 2 OH
-

- lake se reducira voda (vodik) nego Na
+
- jedini produkt na katodi je plinoviti vodik

Anoda (+): Oksidacijski proces

2 Cl
-
Cl
2
+ 2 e
-

- na anodi dolazi do stvaranja plinovitog (elementarnog) klora
Sumarna reakcija elektrolize vodene otopine NaCl je sljedeca:

2NaCl
(aq)
+ 2H
2
O
(l)
2Na
+
(aq)
+ 2OH
-
(aq)
+ H
2(g)
+ Cl
2(g)
Elektroliza vode
- ista voda nije elektrolit
- dodatak razrijeene kiseline poveava vodljivost
2H
2
O 2H
2(g)
+ O
2(g)

Galvanski lanci
ako se Zn tapi uroni u otopinu u kojoj ima cinkovih iona,
atomi cinka ce nastojati otpustiti elektrone i prijei u otopinu
kao ioni, a ioni u otopini nastojat ce primiti elektrone i
istaloiti se na tapiu u obliku elementarnog cinka

Analogno se dogaa kad se Cu tapi uroni u otopinu svojih
iona

Sposobnost metala da se oksidira i da u obliku iona odlazi u
otopinu izraava se pojmom ELEKTRODNOG
POTENCIJALA.
Na metalu ostaje viak elektrona, pa se on u odnosu na otopinu
nabije negativno
Konano se uspostavi ravnotea izmeu metala i iona u otopini

Zbog prijelaza iona u otopinu elektroda ima odreeni
potencijal, koji ovisi o vrsti metala, afinitetu iona i temperaturi
SI jedinica potencijala je VOLT (V)
cink se lake oksidira nego bakar, jer im je elektrodni
potencijal razliit

to se vidi po tome to se tapi cinka uronjen u otopinu CuSO
4

presvue slojem bakra, ali ako se tapi bakra uroni u otopinu
ZnSO
4
, cink se nee izluiti na povrinu bakrenog tapia
Standardna vodikova elektroda
elektroda koja dogovorno ima elektrodni potencijal nula, pri
svim temperaturama je tzv. STANDARDNA VODIKOVA
ELEKTRODA
Druga elektroda kojoj
se odreuje elektrodni
potencijal je metal
uronjen u otopinu
svojih iona.
Apsolutni elektrodni potencijal (E
0
) - uspostavlja se izmeu
metala i njegovih iona u otopini mnoinske koncentracije 1
mol/dm
3

mjeri se prema standardnoj vodikovoj elektrodi kojoj je
dogovorno E
0
= 0,00 V

E
0
(H
2
/2H
+
) = 0,00 V
Primjer 1: Metal kojem se odreuje E
0
je Zn u otopini Zn
2+

iona
Zn Zn
2+
+ 2e
-
2H
+
+ 2e
-
H
2
E
0
(Zn/Zn
2+
) = - 0,763 V oita se na galvanometru


Primjer 2: Ako je bakar u otopini Cu
2+
iona vezan vodikovom
elektrodom, dolazi do suprotnog procesa
Cu
2+
+ 2e
-
Cu
H
2
2H
+
+ 2e
-
E
0
(Cu/Cu
2+
) = + 0,337 V
Metali negativnijeg potencijala imaju veu tendenciju
prelaenja u ionski oblik (oksidiraju se)

Elementi poredani prema vrijednost elektrodnog potencijala
predstavljaju elektrokemijski red napetosti

Iz tih se podataka (tablino prikazanih vrijednosti elektrodnog
potencijala) moe izraunati razlika potencijala izmeu
pojedinih metala