3

naega da pomae onima, kojima je u jeziku potrebna.

Tako se uklanjati koje se javljaju i. kojih jo uvijek ima dosta.
Svojim snagama i snagama svojih suradnika nastojat oko usavrivanja
knjievnoga jezika i odabiranja u njemu onoga, to je najbolje, najljepe
i najpravilnije i to je postalo svojinom najboljih knjievnika
na hrvatskoj i srpskoj strani.
Urednitvo poziva sve, koji se zanimaju za pitanja, da svojim
prilozima i pitanjima potpomognu njegov rad.
o KULTURI
Petar Skok
1.
UREDNITVO
Kultura jezika je potreba. Ona je u vezi s ekonomskim,
kulturnim i socijalnim preobraajem.
U svagdanjem ivotu govori se o svim kulturama, materijal-
nim i duhovnim, samo o kulturi jez'itka nita ili veoma malo. A ipak je ova
kultura u najuoj V'ezL s raJZvitkom cj.Vlillizacije. Ona postoji od vremena,
kad se izraavanjie fiksirati! pismom.
kulturom mora se !baviti sva.tko, 'tiko se slui jezikom i pismom
t! izraava.njusvojih milsli. Na njoj radi koji u svom institutu trai
pogodoo izrae: ili termin za pojavu, Ikoju kao i pjesnik,
koji za svoj iH ralSpoloenje trai u adekvatan izraz, koji u
ritam prelijeva svoju misao, kao i novinar, koji kz:razom
da dljeluje na dnevnu masu svojih koji svojim stiJom stvara
miljenje vremerrskog momenta. Na njoj radi i koji
izrazom treba da pu!b1ici svoju temu interesamtnom, pa maJkar i ne
mislio na dbj,wljiva.njoe svoga predavanja, Ikao i n astavn iik , koji Jezikom
ima da djeluje na psiihiokiraJZvitalk om'latdine. kao uostalom i svaki
koji moral vodlit1:i u Jeziku o o kojoj i za koju govori.
Ukratlko, svako kuHurno dj e.J ovooj e, odnosilo se na kUilturu podstrojIke ili
naidstrojke, ne moe se zamisliti bez kulture j'ezik a.. I tako biSlffio mogli
redom IlJalbra.jaJU.
Zbog toga je potrebno raeloiti bitne principe Kulture, to je
i u 'se sastoji, od zavisi, Ikoji su uvjeti raJZviltika, kako se ona
4
II jezlcnom, iknji'evnom i razvHku. To se mora
danas, kad se naal zemlja naialZi, na prekretnici, naJ prije-
lazu iz sistema u
Nema sumnje, da in
l
diustrija>1izacija i elektrifikacija nae zemlje,
koja se provodi prema odredenim planovima, da urbanizacija naih
gradova i povezanost naih sela sa gradovima, kad se usavre elje-
vodeni E aJutdbusni putovi, kad se povisi standard ivota naih trudbe-
nika, seljaka :i, iZalZv<lJtiJ izvjesne promjene u naoj kulturi ,
(ak i u naem kaJo i knjievnom i raJzvitku.
l ne moe dial bude, Ikad se zna, da ekonomski i socijalni
djeluju na razvitak. Treba se samo sjetiti jednog zakona u razvitku
romanskih jezika. 'irenje vulgamoga latiniteta po rimskom
carstvu na tetu mnogobroJnih nelatinslkih jezika rezultat je u
velikoj mjeri koncentracije nastale putovima" ikoji, su spalj<lJ1i sve
rastrkane dijelove velike carevine sa sredi tem 'll Rimu.
Indust6jalizacija i njoj potreban sa,vrenilji promet, kao i savreniji
staJndal1d i:vota, koji mu biti posljedica, izazvat neminovno izvjesne
promjene u naem knjievnom jieziku, ako nita', a ono nov mate-
rijal, nove kako smo dosada vidjeh u kao to su pridjev
masovan, odatle glagolomasoviti, imenice udarnik i trudbenik, ili, da
navedem primjer iz pokreta za suzbijanJe analfaibetizma, glagol opismeniti
i t. d. Svakako izazvati velike promjene u razmjetaju i u unakrtavanju
naih (dijakkata), moda ba onako velike i onalko zamane i
zamrene promj:ene, kaiko ih je izazvala turska najezda na junoslavenske
zemlje, kada su !kretanja sa balik anskoga konti-
nenta dovela tokaiVske je'kalVce i i'kavce medu nae domoroce bkavce i
kajkavce.
Tvornica i grad olkupJj aj u stanovnike raznih nar j a. Ova simbioza
mora da se u niy.elizaciji i unakrtavanj'll koliko se
mogu da odre, aJ koliko ne mognu, kola ih knjievnoga j a ika
istisnuti iz upotrebe, a moe, prirodno, da dade i do unakrtavanja
knj'ievnoga jezilka s raznim naim
II .
Na kulturi osniva se knjievni i jezik
Red Je, priJe svega, da sebi na se osnivala naa
dosadanja kultura?
Da se odlgovorb na ovo pitanje, treba n<lJjpnije znati , da u
duhovnom razvitku jedinoga naroda kultura u stvaranju
5
jezika, koji stoji iznad di,jale!kata i 'koji je sposoban da bude
sredstvo sa pripadnicima raznih dijallekata. Taj zakon razvitka
bio je poznat u SrednJem vijeku Danteu, koji Je toskansko. upravo
firentinsko smatrao uzvienijim od svih ostalih tal\i<janskih
nazvavi ga vo/gare illustre, aulico, prema ondanjim ekonomskim (fe-udal-
nim) j socijalnim pogledima, kad su samo dvor feudaJnog-ll1 gospodara ili
grad, organiziran u mogli biti uzor ispralVnog i dobrog govora,
kald je samo dvorsko :Hi gradsko drutvo moglo da da prednost izvjesnom
diljalektu nad drugim.
U 19. stvara se i na sppskoj i na hrvatskOj st ratni knjievni
jezik (= 'Koine). Tada je na'e juno Jekavsko kod Hrvata, a. kod
Srba ekavsko postalo ono DanJteovo volgare illustre, auJico, t. j .
ni j'ezik iznad naih ostalih kodi Hrvata iznad kaj)kav-
skoga i koja su jlo davno prije stvaranja dananJeg
Jmjievnoga jezika imaJla ptsanu knjievnost, cl! kod Srba iznad! umjetnoga
ruS!koslavenskoga crkvenog jeziIka i ostalih.
Izvor naeg dananjeg knjievnog dijalekta bio je dakle
demokratski, ne kao u HaJUji, gdje j,le izvor !knjievnog Jezika buroaJSki.
dijaJlekat v,isoko ralZvijenog grada, ili u FrancuSkoj, gdje je izvor ari'Sto-
Juatski, jezik dvora i od njega ovisnih pairiskiIh salona.
Naa pobije,dila je z'bog dva razloga
(prestia) :
l. z:bog ug-leda jezika. Vukovih na,rodrtih pjesama u vezi s jezi!kom
bogate kn.iievnosti i 2. zbog utjecaja Vukova rada na j)eziIcu
l njegove 'borbe za knjievrui jezik kod Srba. Tome se pridruilo !kao trecl
na'stojanje hrva!tSkog ilidzrna, da se jezika do bratstva
i jedinstva juno lavenskim narodima.
To su razlozi, zbog kojih Je juno jekavSko uzdignuto kao
l;redstvo jeziika iznad hrvatskoga kajikavskoga i

radovi na hl"Vatskoj stra!Oi u 19. i 20. nose na
sebi Jezika, Hrvatski iz god.
1901., pravo hrvatsko je izdanje Vukova Srpskoga s dopu-
nom iz Vulkovih i djela i sa neto primjera iz Dubrov-
i i,z Hrvatskih narodnih pjesama Matice Hl"VatSlke.
Gramatika i stilistika hrvatsko!! jJi ;ezika (u 2. i:z
je !kodifikacija VUlkova jezika'.
Ali alko se promotri ekonomski razvi,tika, koji odgovara periodu
naeg kulturnog razvitka u dQba ilirizma i II doba Vukove reforme knji'ev-
6
noga jezika, v.idimo, da je to doba nae seoske i ma.logradske proizvodnje
(produkdje). Prema tome Vukov voka!bular odgova,ra.o je, sa
svojim turcizrnima, potrebama sela i maologa grada balkanskoga
tipa (palanke). On je izraaj sredIine ovakva ekonomskoga
stadija.
Ove linije dralo se i sve nale na!stojan}e oko kulture jezika,
od 19. do danas. Govedartina Vukova! tipa u jezilku i
sUlu bila jie ideal kulture veoma dugo vremena.
je, da tako moe ostati, jer se i knjievni jezik nuno mora
faJzvijati, i to usporedo s kulturnim, ekonomskim, i socijalnim
.r azvitkom onoga drutva, ikojemu slui kao redstvo iznad

Danas se moe pouzct'ano 'kazati, da je i na hrvat koj i na srpskoj
strani knjievni jezilk (koine), kao i ni (langue par1ee), koliko se
na njemu osniva, znatno prerastao i odnosno
ostavivi ih 'ka,o provincij alizme iza sebe. D3JI1a,nji na
knjievni ne poklapa se vie s odredenim Dobio je
tl knj ievnom izraaju Za!greba odnosno Beograda i ne moe se vie kao
pravilo postavljaJtk Pii onaJko; kako narod govori , nego Pii onako,
kako ddbri pisci piu. to je dana's tome tako, razlog lei u
kulturnom i ekonom kom razvitku naih glavnih kulturnih sredita.
III.
kultura i problem dananjeg knjievnog jezika
U vezi stalkvim r3Jzvitlkom treba 'Promatrati i na te'l{1silkografski
problem, se postaJVio osn'\.lltkom Jugoslaven-ke akademije znanosti
i umj etnosti.
Vukov jezik i jezik htvatlskih i'liraca., ovaj po ljednji dodue s
historijskom natruhorn, koliko se zooosio za velikih
izraz je doista demokrart:skih tendencija u tome, to i Vuk i ilirci
Pii onaiko, kako govori narod proklamiraju za lingvi ideal jezik
i'rdkih seoskih maJS3i. Ali je ova demokracija u isto vrijeme
dboJena i jl3kom !bojom (aHure) time, to e zanosi jezikom
narodne pjesme. Ona je diiktirala i Vuikove nazore o
Da je ta>ko, vid!i se i po planu zal izbor pi aca za
hrvatskoga ili srpskoga jezika, to ga ivda!je Jugoslavenska akademija.
Prema zami,sli od pilSaca 19. udoe u nj samo Vukove
narodne pjesme, njegov i jo neki piSCi, za koje jie mislio da piu
7
na\rodnim t. j. jezi.kom seoskih namdnih masa, kao i
dr. Dopustio je jo neke doprinose iz jezlika istih seo&kih masa" to su ih
.zabiljeili pojedini narodnoga blaga za taj
Kako se avim nije ni izdaleka moglo :i,scrp1Sti sve boga:tstvo
vokabulara naih irokih seaskih masa, i,zrada posebnih
srpskih i hrvatskih ostaje i poslije Vukova i Akadeinijsikog
zadatak rada abiju alkademija, i Juga lavenske u
Zagrebu i Srpske u Beogradu, i pored anog zacijelo neZ'i1ail:noga materijala
iz pisaca 19. to ga donosi veliki Akademijin
zasnovan uglavnom na hbstorijSkom pri'ncipu., t. ji. na }eziku pisaca prije
Vukove reforme.
Za su kulturu dijaJ.e!ktoloki rj'etnici od v'elllke vanosti. Iz njih
lingvisti crpsti ne samo materija:! ZaJ jezika, kako se
u srporutanim kreadjama narodnih masaJ, nego il obalVjetenja o
tenjama naeg razvitka. U njima i pjesnici i romanopisci kao
i svi drugi pisci potraiti zgodne izr3JZe za svoje poil:rebe. Imadlt.l dakle
i i svrhu, sve to u daljem one
'kulture, 'kojoj poloie temelje reforma i hrvatski ilirci
Kako se iz ovog razlalganja vidi, ni Vukov ni AkademijlS:ki nijesu
r.ijesili problem rjei!nika naega knjievnog i govora, kalkav
bi odgovarao dananjem razvitiku, a kakav je elio pokojni
Vuk i dalli su samo norme za gramatiku i najnunij'i leksi-
kon knjievnog jeziika osnovanog na pravom narodnom govortJ. Oni nijesu
mogli da dadu vokabular potreban naem razvitku od tridesetih i
godina prologa do danas. Zbog toga se postavlja zal d an al n ju
kulturu jeziIka teko pitanje, 'kalkatV nam .treba danas knjiievnog l
.i'ezl
l
ka, to mora da u nj Ikalkvi primjlen Imaju da se
navode za potvrdu pojedinih to se ima da kao
provinojalizam, to kao arhaizam, a 'to kao nezgOdan neologizam, to
se uzeti od stranih !bez kojih se ne moe zamisliti dananji kulturni
govor I t. d. Nema sumnje, da se Vukov ne moe zabaciti. Iz nj-ega
se jo dugo svalId na pisac morati dobrom narodnom govoru, ali
njega treba Neke promjene izveli su popu
nivi ga jezikom prij!evodom Svetoga p.isma, i 1:. d., zatim daiVi
objanjenja o tvorbi i nada, ve sinonimilku. Ali jo uvijek ostade
balast koje se danas vie ne 'govore, kao Thru pr. veoma' ibrojni turcizmi.
Putem mora[ se daJje unosed u nj iz dobrih
dananjih pi,saca i ih i jezgroviUm pTiinj.erimru ii '
narodnoga govora: il iz djela pisaca. Za ta!kaJV posao tr'elba
plan. .
8
IV.
Kultura jez.ika i veliki pisci
Stvaraoci kulture bili su, jesu jo i sada i bit u
ve1iki pisci.
Nije dosta za kulturu, da se, prednostima, to ih
neko u zaj'ednici postigne nad drugim iste
zajednice, kao to je u srj)' ko-hrvatskom postiglo Juno
jekaJV9ko nad drugim hrvatskim literamim nard
skim b kajkavskim, ili u HarJ:i'ji (= firentinsko) nad
ostalim talijanskim, u pam'iji ikastilijaf1lsiko nad ostalim panjoirskim, u.
FrancusKoj nekadanje pokrajine Ile de france, u kojoj je Paris,
nad ostalim sjevernofrancuskim i junofrancuskim, velim: do ta samo
jedno usvojeno za formaciju :kulturnoga knjievnoga jeziIka, koji
je kulturna pojruva par exce1'lence, su potre'bni i veliki priznati
koj'i tom usvojenom daju ivot, 'izraaj.
Izraz se velikih pisaca zJbog svoje imitira i u daljim tvorevinama
talko iivljava, da se moe stvoriti odredeni pravac II razvitku knjievnoga
jezika. Takvi veliki pisci bi,li su II Italiji veliki na s Danteom,
koji su dali ostvarenja veHke vrijednosti u toskanskom
grada Firence, u prunijli Cervantes, ll. Framcuskoj salona Luj::l
XIV. i t. d.
Djela pisaca, kojih jezik ipak trna jak lokalni kolorit, z'bog'
jake povezanosti sa suvremenim knjievnim stvar,anJem u nijesu
mogla sluiti Ikao izraz duha onoga vremena, kruda su Vuk i ilirci polagali
temelje naem d'ananj rem knjievnom Vukove nairodne pjesme, sve
alko se naa romall1tika za njih u velikoj mjeri oduevljrava1a, ipak po svojoj
prirodi niJesu mogla odgavarati socija,lnim potrebama vremena Vukova i
Zbog toga, osim pi aca i nawdn:h pjesama Vukovih,
nije bilO ueora onoga 'knjievnoga koje je Vukovom i
Gajevom reformom dobi'lo stUlpanj knjievnoga To j,e bi'o na.
nedostatak u prvom knjievnoga rallvojal u 19.
Knjievnici na tom se i daju knjievnom
razvoju i Ikod Hrvruta 1 kod Srba poslij;e njihove reforme.
Zbog toga se i knjievni stilavi ralzvijaju u dva nala 'knjievna
sredita. Stva'ra se, oesto prema francuSkim uzorima, poseban beogradski
stil, kojemu se kod Hrvata malo pribliio Mato" a kod Hrvata
stil, u ikoJem i'sprva nikako nije moglo do jezika, do
iz'bjegavanja provincijamama.
I te su danas i na hrvaJt'skoj st rani ima veomfl'
novijilh pisaca, 'kao to su na pr. Nazor, Krlea, Kolar ..
9
Cesarec, KJ1klec i t. d., mogu slui'ti potrebama kulture. Mogu
se u koli. Na amallizi njihovih moe se vjebati
a 'to j-e glavno, imaju svoju publiku i imLtatore,
literarnu ikapelu. Oni mogu da dadu pratvac razvitku
knjievnom.
Sve, to je ovdje amo u crtama, imat da istrai
utvrdi u detaljima naa novija knjievna povijest. Ovaj kratki nije
mjesto za to. On samo da skrene panju na istinu u
knjievnoj povij-esti, od Ikolike li su vanosti vel:iki pisci za razvitaik knjiev-
noga jezika i kolika je, prema tome, odgo'vornost pisaca u pogledu dobroga
knjievnoga jezika i !kulture.
VeJi.ki pisac je za razvi'taK vanijii od ikoje akademije. Najbolji
j'e primjer za to razvitak trancu:Skoga knjievnoga jezika. On nikako nije
tvorevina FrancuSke akademije, o novane od Rkhelieua, niti njezim'at
koji je imao ikodifkirati dobre, t. j. od uzusa
i FrancuSku kulturu stvorie veliki pisci od
Renesanse do danas. Tako nije samo u Francusko}, nego u svim jezicima,
u koj'ima se iznad dijalelkata razvie knjievni jezici.
Ne treba milsIiti, da ja u ovom govorim protiIv dijalekata, r da ih
pi ci moraju potisnuti posve u zaborav.
Lingvistika dodue ukazuje na da knjievni jezici, koji i
sami vuku svoje podrijetlo iz zbog toga, to su postali
ni jezik, to su jezici dravne administracije, to se na njima pie,
to su postali, da se posluim francu kim izrazom, langues de
civilisation, potiskuju lli svakoj zajednici sve ostale dijalekte.
jlezi:k, zvan koine, poti nuo je sve dijalekte, tako da
se dananji novograki dijalekti ne razvie iz nego iz jezika
zvanog koine Aleksandra Velilkoga. Dalnanji francuski knjievni jezi
l
\;:
potilsnuo je sjevernofrancuSke i junofrancuske dijalekte na periferiju.
Dananja francuska ivotare. Takva udbina i naa
Suzbijanje analfafbetizma u is.to vrijeme irenje knjievnoga
jezika. kolSka dJU,nost, vojna l'llba, kao i indUtstriializacija,
ni.ies.u pogodne za rae;vi.ianje dijalekata. Sve $lU to !Sredstva' 'knji-
evnoga jezika, vagdje, pa i 'kod nas.
Ali ovi vani u modernom lingvi tiakom razvitku ipaik ne i klju-
od utjecaja na razvitak knjievnoga jezika 'i ku}ture.
Kalkva lijepa iz Ikojega na'ega puna izraajnosti, alko Je
upotrebi dobar pisac, 'bez sumnje, u knjievni jezk Neke nae
moderne pjesni1(e (kao Marina Matu Balotu, i t. d.)
vidjeli smo, da se rado dijalektu u svojem tvaranju; i to
.: uspjtehom. (Svrit se.)
10
NETO O JEZIKU U NAOJ VERSIFIKACIJI
Stjepan
se jezik sva1g1dlje, bio u prozi ,illi u stihovima, razlikuje
od norme, ne samo svojim stilom nego i gdjekojim grama-
osdbi/n.ama, od kojlih se neke opravdall/ajll radi potreba stiha t. zvo
slobodom. Potvrdia za to ima dosta i u naoj narodnoj i
umjetnoj poeziji.
'Poznata odstup'aIIlja od! govom u naim narodnim p'je-smama
kao na pr. m i j e al n j e ikarvsKoga ,Hi eJkaJVskoga ilZgovora sijekavskim.
u istoj pJesmi (ispor. u :;ve Je grijeh, sV'e su djlela prika, 'bez
kajanjla nema oprosnika - radi sroka); dl II l j e n j e kratkoga jata (iispor.
dade, bijeati stalde); g e n i t i v n i ob I i k mjesto akuzativnoga
(u. primJerima kao: pa potre perna buzdovana; i u dode:
dOOa, da idem u groba); vo k a t i v mjesto nominativa (ll primj-enima kao:
vino pij e Marko); upotreba d e m i n II t i v a bez dIeminu-
tivnog (u primjerima kao: bojak bili 'tri biljela dana); upotreba
f II t u r a I. (kao II primjeru: aiko li ih ne ne ni izvest
devojke, 2, 147; v. Gram. i stil.
2
, 610. b) i dr. skupio je i prikazao
II Metrika narodnih nailh pjesama (u Radu Jugoslall/.,
akademije, knj. 168. i 170. god. 1907.).
Svojom IOOodom istaikao se osobito ruski pjeSil1ik Maja-
kovski (1893-1930): on je II svojim pjesmama jezilk taiko mijesiO'
i kao to radi kupar 'svoje tij-esto. Tako je-
radio i na u Juditi radi svojih srokova.
Primjera slobodle moe se i II naih novijih pjesnika;
tako na pr. u koji je i kao znalac jezika i maj stor stih31
odvojio od svojih Sllvr'emenih pjesnickih dmgova, tithove:
1
N3i groblju dj,ece tv.oje strahovit lave (mjesto lav) spava. Heronej ski lav, 80.
Pregni samo! Tvrde si dlane,
Gord: muu, iI (radi ritma mje to u srcu zbori
Isus Hri stos ... Radniku, 16.
Tiho mrije (mjesto mre) groblje
Staro kao baka II dno kuta. Groblje na umo ru, 164.
U ,i:
Prohujali su vjekovjl vjekova,
Boanstva' mroe . . , Triptih, 176.
No tu mroe ne stoji ni po kakvoj slobodi, jer je Ipje nitk mogao
uzeti i pravilan aorisni oblUk mrijee (upravo mr'jee); obl iik mroe
1 Citiramo po izdanju: Silvije Strahimir Pjesme, novi izbor ... Zagreb"
izvaJl1redno izdanje Matice Hrvatske 1926.