Kantova filozofija u djelu Kritika moi suenja

Drutvo je svakodnevno obasipano dogaajima koji nam postavljaju pitanja o pravu, pravednosti i valjanosti nae vanjske politike, moralnim pitanjima poput tehnolokih istraivanja u medicini i genetici itd. Sa moralnim pitanjima susreemo se u svakom aspektu naeg ivota, te nam postavljaju izazove u naoj ivotnoj svakodnevnici. Nadalje, ljudi prakticiraju meusobnu komunikaciju i ophoenje sa svim objektima oko sebe bazirajui ih na vlastitim prosudbama. Moralnost i nemoralnost nekog djela nailazi na poklonike stava podjednako meu ljudima, ovisno o iskustvu, prosudbi i vlastitim naelima. Podjednako tome, neki predmet bi jednoj osobi predstavljao ljepotu i ugodu, dok bi kod nekog drugog izazivao posve suprotan uinak. Suoavanje i tumaenje ovakvih problema esto nas ostavlja zbunjenima, bez istinskog i jedinstvenog odgovora.

Tijekom vremena filozofi i filozofija su ponudili razliite pristupe rjeavanja pitanja prosudbe, morala i etike. Vrlo vaan pristup objanjenju etike ima korijene u djelima Immanuela Kanta i drugih slinih stajalita. Tu se navodi vana uloga pojedinca da promilja i bira za sebe. Kant je bio i ostao jedan od najutjecajnijih filozofa sa vanim utjecajem na modernu filozofiju, kao i na drutvo u cjelini. Taj njemaki mislilac osamnaestog stoljea zapoeo je svoju seriju kritika sa djelom Kritika istog uma. Moralom kao subjektom poinje se baviti u Kritici praktinog uma. U svojim djelima govori o ideji i mislima, koji se ne

usklauju sa vanjskim svijetom, ve naprotiv, svijet se moe spoznati samo u onoj mjeri koliko se moe prikloniti vlastitoj strukturi svijesti i misli. Za Kantovo shvaanje morala potrebni su vjera u boga, sloboda i besmrtnost, iako se ti aspekti ne mogu dokazati niti znanstvenim putem niti uz pomo metafizike. Filozofi skloni Rightovoj teoriji istiu da ono to ljude odvaja od ivotinja i beivotnih predmeta jest njihovo dostojanstvo bazirano na mogunosti slobodne volje i slobodnog izbora. Taj izbor koji ne sputava nae ivote je nae osnovno pravo, te je osnovno moralno pravo uvaavati ga kako za sebe, tako i za sve ljude ovoga svijeta. Prema tome, ljudi nisu objekti za manipulaciju i krenje je ljudskog dostojanstva upotrebljavati ih na naine koji nisu u skladu sa njihovim slobodnim izborom. Kantova kritika bavi se slobodnom voljom, moutim ima tekoa iz razloga to je u ne mogunosti dokazati postojanje iste. Njegov kasniji rad, Kritika moi suenja, spominje sve te aspekte pokuavajui rijeiti neka pitanja zapoeta u ranijim kritikama.

Immanuel Kant je napisao mnogo djela iz podruja filozofije, no Kritika moi suenja smatra se jednim od njegovih najboljih. Djelo Kritika moi suenja je trea i posljednja u nizu njegovih kritika. U Kritici moi suenja Kant pokriva raznu temtsku problematiku. Estetika je postala centralnom temom tog djela iako je knjiga podjeljena na dva kljuna podruja prosudbe, tj. suenja; Kritiku estetike moi suenja i Kritiku teleologijske moi suenja.

Kritika estetike moi suenja U Kritici estetike moi suenja Kant objanjava da su etiri vrste promiljenog suenja jedino mogue. Te etiri prosudbene mogunosti prema Kantu su; ugodno, lijepo, uzvieno i dobro. Kompleksna rasprava estetike moi suenja ima nekoliko vanih koraka. U prvoj knjizi, Analitici lijepoga, zapoinje sa analizom etiri vane i zasebne osobine prosudbe ukusa. Te osobine ukljuuju zadovoljstvo koje nije iz interesa, no univerzalno i potrebno, te usmjereno u formu objekta bez konceptualnog odreenja njegove svrhe. Kao posljedicu takve analize Kant zakljuuje da 'sposobnost ukusa' nije zasebna sposobnost, niti pasivni odnos spram objekta. Sposobnost ukusa ukljuuje sloeni meuodnos i razumjevanje.

Ugodno i dobro Osjetilna prosudba meu etiri navedene prema Kantovu miljenju je 'ugodno'. U mnogim ivotnim situacijama sa kojima se susreemo svakoga dana upotrebljavamo takvu vrst prosudbe. inimo iskaze o raznovrsnim predmetima u vezi kojim stvaramo 'prosudbe ugode', npr. ova slika je dobra ili ovo jelo je ukusno. Iz drugog kuta, 'dobro' je prosudba povezana sa etikom i moralom. Prema autoru 'dobro' ima suodnos sa moralnim principima, te prema takvoj poziciji odgovara moralnim zakonima moralnog ili nemoralnog. 'Dobro' je mnogo objektivnije od 'ugodnog' koje je vie podlono subjektivnosti. U stvari 'ugodno' i 'dobro' ine razliite, odnosno suprotne krajeve spektra prema Kantovoj filozofiji. Preostale dvije prosudbene snage 'lijepo' i uzvieno' nalaze se izmeu dviju gore navedenih ekstremnih krajeva prosudbe.

Lijepo i uzvieno 'Lijepo i 'uzvieno' u kantovoj kritici zauzimaju poziciju meu 'subjektivnim prosudbama'. Na taj nain sugerira se prisutnost subjektivnosti, odnosno unoenja osobnog, te iskljuivanje pripadanju ili priklanjanju apsolutnom. Veina ljudi donosi svoj sud o bilo kojem predmetu, bez obzira bilo to lijepo ili uzvieno, sa ve predodreenom milju slaganja sa ostalima i njihovim sudovima. Meutim, netko drugi se moe ili ne mora sloiti sa takvim sudom. Dakle, kada netko donese prosudbu o neemu da je lijepo tada ta stvar moe ali i ne mora imati bilo kakvu praktinu svrhu. Kao to vidimo u svakodnevnom ivotu, mnogo toga to se smatra lijepim zaista ne mora imati karakteristike neega sa praktinom primjenom. Jedinstvenosti estetskog iskustva pridonose susretanje moi zapaanja i mate sa samim razumjevanjem. Estetska prosudba takoer tvrdi da je lijepa stvar povezana sa osjeajem zadovoljstva, te da je to zadovoljstvo univerzalno. Ta univerzalnost je dakako puki subjektivni temelj naih misaonih procesa, daleko od stvarne i krute objektivnosti.

Sud o 'uzvienom' ima korjene u znaenju i razumjevanju straha, jer prema Kantu neto uzvieno ne mora biti neto to razumijemo. Sam taj predloak nerazumljivosti uzburkava osjeaje i unosi strah u uzvieno. Dakle prema tome ljudi donose svoje vienje lijepog ili uzvienog prema vlastitom iskustvu i prosudbi. No, ne spominje se samo sposobnost uma pomou kojeg se donosi sud, ve se nastavljajui se na to, spominje sposobnost genija preko kojeg se moe stvarati bilo to lijepo ili uzvieno. Takoer uz koncepte lijepog i uzvienog, Kant pokuava rijeiti

probleme svojih ranijih djela o slobodnoj volji. Ovdje Kant govori o nouminalnom kao eksternom faktoru koji kontrolira slobodnu volju. I taj noumenonski red definira koncepte lijepog i uzvienog.

Kritika teleologijske moi suenja Teleologija se bavi svrhovitou i konanou prirode i ovjeka. Kada bismo ralanili rije teleologija, komponenta koja dolazi iz grkog jezika telos znai kraj. Kao to samo znaenje sugerira, Kant se ovdje bavi prosudbom s aspekta kraja. Da bi to bolje objasnio svoj koncept, autor koristi primjer samog ovjeka. Objanjava kako djelovi ljudskog tijela postoje radi cjeline i cjelina radi njenih djelova. Djelovi i cjelina su u meusobnom meuodnosu. Na taj nain obanjava uzrone fenomene i uzrone veze. S tog gledita ovjek se moe promatrati kao konaan zavretak, te sva iva bia postoje u svrhu konanog zavretka, odnosno ovjeka. Tu superiornu i konanu poziciju ovjek je zasluio zbog jedinstvenosti, svojeg posjedovanja razuma.

Mnogi su se filozofi poput Aristotela takoer bavili teleologijom i slinim problemima. Aristotel je uvidio razliku meu dobrim i istinitim, koje je smatrao neovisnim jednim od drugog. Sa njegova stanovita 'znati' je imalo svje vidove u teoretskim znanostima dok je 'initi' povezano sa praktinim aspektima. Teorija se bavi onime to je bazirano na zbilji i iskustvu, dok su djela ljudski aspekti. Meutim ne postoje egzaktni principi koji nam apsolutno mogu definirati moralne standarde i moralne vrijednosti bilo koje ovjekove radnje ili djela. Prema Aristotelu, ovjekova prava vrijednost oituje se njegovim djelima,

tj. kako postupa ili ne postupa u odeenim situacijama. Nadalje, dri da se ovjekovi postupci mogu prosuivati pomoi odreenog 'mjerila besprijekornosti' koje on naziva 'dobro'.

Kritika moi suenja je remek-djelo Immanuela Kanta u kojem pokuava nainiti vezu izmeu estetike i moralne prosudbe. U svojoj kritici kree se ka tome da pronae moralnu dimenziju uzvienog i lijepog. Takoer namee svoje ideje o umjetnosti i smaatra ljepotu kao kljunom komponentom. O odreenim djelovima svojeg rada stavlja ljepotu na superiornu poziciju naspram umjetnosti iz pozicije svrhovitosti. Pokazuje da su priroda i prirodna ljepota kompatibilne sa moralno 'dobrim', te da su ljudski moralni zakoni u skladu sa prirodnim. Kantovo djelo komprimira umjetnost, ljepotu, moral i etiku. Njegova serija kritika sa ovom posljednjom kao najvanijom pokrenula je rasprave u filozofskim sferama o estetici i teleologiji. Njegove ideje zapoinju sa reflektivnom prosudbom i nastavljaju se na koncept genija, te nadasve na taj koncept i njegovu vanost u nastajanju umjetnosti. Za mnoge kljune koncepte moderne filozofije unutar etike i estetike, te njihovo razumjevanje zasigurno je zasluan i Immanuel Kant.

Literatura:

1. Kant, Immanuel Kritika moi suenja (preveo Viktor D. Sonnenfeld), Zagreb; Naprijed, 1976 2. Grli, Danko Estetika II , Zagreb; Naprijed, 1976