Anais Nin Henry I June Dnevnik Ljubavi

Chia @bosnaunited.
net
Chia @bosnaunited.net
Anais Nin
HENRY I JUNE Dnevnik ljubavi (1931. -1932.)
Pariz, listopad 1931.
Moj brati Eduardo doao je juer u Louveciennes. Razgovarali smo est sati. Stigao je do istog zakljuka kao i ja: da mi treba stariji um, otac, mukarac jai od mene, netko tko e me voditi u ljubavi; sve ostalo je samo moja vlastita kreacija. Poriv za rastom i intenzivnim ivotom u meni toliko je snaan da mu se ne mogu oduprijeti. Radit u, voljeti svoga mua, ali u isto tako teiti za samoispunje-njem. Dok smo razgovarali, Eduardo je odjednom poeo drhtati, a zatim me uhvatio za ruku. Rekao je da sam njegova od samog poetka; da je meu nama oduvijek postojala prepreka: njegov strah od impotencije jer sam isprva u njemu pobudila idealnu ljubav. Trpio je zbog spoznaje da smo oboje u potrazi za iskustvom koje smo mogli dati jedno drugome. I meni se to inilo udnim. Mukarce koje sam eljela nisam mogla imati. Ali sam vrsto odluila da u proivjeti svako iskustvo kada mi se za to prui prilika. - Senzualnost je skrivena snaga u mome tijelu - rekla sam Eduardu. Jednoga e dana izai na povrinu, zdrava i snana. Samo ekaj. Ali zar nije skrivena prepreka meu nama bilo to to su njegov tip velike, prsate ene, teke na zemlji, a ja u uvijek biti djevica-prostitutka, perverzni aneo, dvolina i mrana ena-svetica. Cijeli tjedan Hugo je dolazio kui veoma kasno, a ja sam se drala veselo i bezbrino kao to sam sama sebi bila obeala. Tada se u petak zabrinuo i rekao: - Shvaa li da je sada dvadeset minuta do osam, da jako kasnim? Reci neto. I tada smo oboje prasnuli u smijeh. Nije mu se svidjela moja ravnodunost. S druge strane, kada se svaamo, nai su okraji sada ei i emotivniji. Postaju li nam emocije jae kada im dademo oduka? U naim pomirenjima ima oaja; u ljubavi i bijesu osjeam neku novu vrstu nasilja. Ostaje samo problem ljubomore. Ona je jedina prepreka do nae potpune slobode. Ne mogu niti razgovarati s njime o svojoj elji da odem u kabaret gdje bih mogla
plesati s profesionalnim plesaima. Huga sada nazivam svojim malim magnatom". Ima nov privatan ured veliine jednosobnog stana. Cijela zgrada banke velianstvena je i inspirativna. esto ga ekam u konferencijskoj dvorani, iji su zidovi oslikani prizorima New Yorka iz zraka i gdje
osjeam kako snaga velegrada dopire sve do ovamo. Vie ne kritiziram njegov posao jer ga to proturjeje ubija. Oboje smo prihvatili genija-bankara kao realnost, a umjetnika kao vrlo nejasnu mogunost. Pa ipak, psihologija koja se bavi znanstvenim razmiljanjem uspjeno je premostila jaz izmeu njegova bankarstva i moga pisanja. Takav most on moe prijei bez prevelikih potekoa. Istina je, kako Hugo kae, da ja svoja razmiljanja zapisujem u dnevnik, a on postaje svjestan boli koju mu mogu nanijeti tek kada se neto dogodi. Ja sam pak njegov dnevnik. On moe razmiljati samo naglas ili kroz mene. Tako u nedjelju ujutro poinje naglas razmiljati o istim stvarima koje ja zapisujem u dnevnik, o potrebi za orgijama, za ispunjenjem u drugim smjerovima. Njegova mu je potreba postala jasna usred vlastite reenice. Poelio je da moe otii na karneval. Bio je osupnut i iznenaen vlastitim rijeima -ba kao i ja, njegovom iznenadnom promjenom izraza lica, oputanjem usta, buenjem poriva koji nikada prije nisu u potpunosti izronili na povrinu. Intelektualno sam to oekivala, ali me ipak pogodilo. Osjetila sam otar sukob izmeu elje da mu pomognem prihvatiti vlastitu prirodu i potrebe da ouvam nau ljubav. Dok sam ga molila da mi oprosti zbog slabosti, glasno sam ridala. Bio je njean i bilo mu je strahovito ao - davao mi je luda obeanja koja nisam eljela prihvatiti. Kada sam iscrpila svoju bol, izili smo u vrt. Ponudila sam mu razne vrste rjeenja: jedno, da me pusti u Zurich na studij, da mu dadem privremenu slobodu. Bilo nam je sasvim jasno da nova iskustva ne moemo proivjeti zajedno. Ili drugo rjeenje, da mu dopustim jedno vrijeme ivjeti u Parizu, a ja bih ostala u Louveciennesu i rekla majci da on putuje. Sve to sam traila bilo je vrijeme i udaljenost meu nama koje bi mi pomoglo suoiti se sa ivotom u koji smo se uputali. Odbio je. Rekao je da u ovome trenutku ne bi mogao podnijeti moju odsutnost. Jednostavno smo pogrijeili; stigli smo predaleko, prebrzo. Stvorili smo probleme s kojima se fiziki ne moemo suoiti. Bio je iscrpljen, gotovo bolestan, kao i ja. Sada jedno vrijeme elimo uivati u novoj bliskosti, ivjeti potpuno u sadanjosti, odgoditi sve drugo. Jedno od drugoga traimo samo da budemo ponovno razumni, da prihvatimo same sebe i okolnosti naih ivota.
Pitala sam Eduarda:
- Je li elja za orgijama jedno od iskustava koje ovjek mora proivjeti? I kada to proivi, moe li krenuti dalje, bez povratka na iste stare elje? - Ne - rekao je. - ivot osloboenih nagona sastoji se od slojeva. Prvi sloj vodi do drugoga, drugi do treeg i tako dalje. Na kraju dovodi do abnormalnih uitaka. Ali nije mi znao rei kako da u tom procesu oslobaanja nagona Hugo i ja ouvamo svoju ljubav. Uitak koji dolazi od fizikih iskustava bez ljubavi, zavisi od trikova i perverzija. Abnormalni uici unitavaju ukus za normalne. Hugo i ja znali smo sve to. Sino dok smo razgovarali, zakleo se da ne eli nikoga osim mene. I ja sam zaljubljena u njega, i tako ostavljamo problem po strani. Ipak, i dalje postoji opasnost od tih iznenadnih poriva, u samoj naoj ljubavi.
Studeni
Nikada do sada nismo bili tako sretni ili tako oajni. Nae su svae divlje, strane, nasilne. Oboje bjesnimo do ludila; traimo smrt. Lice mi je izrovano suzama, ile na sljepooicama nabrekle. I lugu podrhtavaju usta. Jedan moj krik iznenada mi ga donosi u zagrljaj, i on jeca. Zatim me fiziki eli. Plaemo i ljubimo se i svravamo u isto vrijeme. U sljedeem trenutku sve to analiziramo i racionalno razgovaramo. Kao ivot Rusa u Idiotu. Histerija. U mirnijim razdobljima udimo se ekstravaganciji naih osjeaja. Dosada i mir zauvijek su iezli. Juer smo se usred svae zapitali. - to nam se to dogaa? Nikada si prije nismo govorili takve stvari. A Hugo je na to rekao: - Ovo je na medeni mjesec, a mi smo samo strahovito uzbueni. - Jesi li siguran? - pitam ga s nevjericom. - Moda se ne ini tako - rekao je smijui se - ali istina je. Preplavljeni smo osjeajima. Ne moemo odrati ravnoteu. Sedam godina zakanjeli, zreli medeni mjesec, pun straha od ivota. Izmeu svaa bolno smo sretni. Pakao i raj u jednom. U isto smo vrijeme slobodni i zarobljeni. Katkad nam se ini da je sada jedina mogua veza meu nama to usijanje, intenzitet kao meu ljubavnicima. Unutar sigurnosti i mira braka, nesvjesno smo stvorili strahovitu uzavrelost. Krug boli i uitaka proirujemo unutar kruga naega doma i nas samih. To je naa obrana od uljeza, od nepoznatog.
Prosinac
Upoznala sam Henrya Millera. Doao je na ruak s Richardom Osbornom, odvjetnikom koji me savjetovao oko ugovora za knjigu o D. H. Lawrenceu. Kada je iziao iz auta i krenuo prema vratima gdje sam ih ekala, ugledala sam mukarca koji mi se svidio. U svom je pisanju neobuzdan, muevan, animalan, velianstven. To je ovjek opijen ivotom, pomislila sam. Kao i ja. Usred ruka, dok smo ozbiljno razgovarali o knjigama, a Richard se bio upustio u dugu tiradu, Henry se poeo smijati. Rekao je: - Ne rugam ti se, Richarde, ali ne mogu si pomoi. Ni najmanje ne marim tko ima pravo. Previe sam sretan. U ovom trenutku strahovito sam sretan, zbog svih ovih boja oko mene, ovog vina. itav ovaj trenutak toliko je divan, divan! Smijao se gotovo do suza. Bio je pijan. I ja sam bila prilino pilana. Osjeala sam se toplo, omamljeno i sretno. Satima smo razgovarali. Henry je izgovorio najistinitije i najdubokoumnije stvari. Ima naviku govoriti hmmm dok se polako otiskuje na svoje introspektivno putovanje. Prije susreta s Henryjem, bila sam zaokupljena svojom knjigom o D. H. Lawrenceu. Izdava je bio Edward Titus, a suraivala sam s njegovim asistentom, Lawrenceom Drakeom. - Odakle ste? - pitao me na prvom sastanku. - Napola panjolka, napola Francuskinja. Ali odrasla sam u Americi. - Oito ste preivjeli presaivanje. inilo se da mi se podsmjehuje. Ali ja sam znala da ne misli tako. Baca se na posao strahovitim oduevljenjem i brzinom. Zahvalna sam mu zbog toga. Naziva me romantiarkom. Ljutim se: - Dosta mi je vlastitog romantizma! Ima zanimljivu glavu - ivi, jaki naglasci na crnim oima, crna kosa, tamna koa, senzualne nosnice i usta, dobar profil. Izgleda kao panjolac, ali je idov - Rus, govori mi. Zbunjuje me. ini mi se nezatien, ranjiv. Govorim oprezno. Kada me dovede k sebi da pregledam njegove rukopise, govori mi da ga zanimam. Ne razumijem zato - ini se vrlo iskusnim; zato bi ga zanimala poetnica? Razgovor nam je poput borbe maevima. Radimo, ne ba dobro. Ne vjerujem mu. Kada mi govori lijepe rijei, mislim da se poigrava mojim neiskustvom. Kada me zagrli, mislim da ga zabavlja preintenzivna i smijena enica. Kada postane agresivniji,
odvraam lice od dodira njegovih brkova. Ruke su mi hladne i vlane. Otvoreno mu kaem: - Ne bi smio koketirati sa enom bez iskustva. Moja ga ozbiljnost zabavlja. Kae mi: - Moda si tip ene koja ne moe povrijediti mukarca. Doivio je ponienja. Kada misli da sam mu rekla Ide mi na ivce", skae kao ugrizen. Ja ne govorim takve stvari. Neobuzdan je, veoma snaan, ali mi ne ide na ivce. Odgovaram na njegov etvrti ili peti poljubac. Poinjem se osjeati omamljenom. Zato ustajem i nesuvislo kaem: - Idem sad - za mene to ne moe biti bez ljubavi. Zadirkuje me. Grize me za ui i ljubi me, a meni se svia njegova estina. Baca me na kau, ali nekako uspijem pobjei. Svjesna sam njegove elje. Sviaju mi se njegova usta i iskusna snaga njegovih ruku, ali me njegova elja plai, odbija. Mislim da je to zato jer ga ne volim. Uzbuuje me, ali ga ne volim, ne elim. im postanem svjesna toga (njegova je elja uperena u mene poput maa), oslobaam se i odlazim, a da ga nisam ni na koji nain povrijedila. Mislim, dobro, htjela sam samo uitak bez osjeaja. Ali neto me zadrava. U meni je neto nedirnuto, netaknuto, neto to upravlja mnome. To neto treba dotai ako me se eli pokrenuti. Na podzemnoj eljeznici utonem u misli i izgubim se. Nekoliko dana kasnije nalazim se s Henryjem. Iekivala sam taj susret kao da e on neto razrijeiti, a tako je i bilo. Kada sam ga ugledala, pomislila sam, evo mukarca koga bih mogla voljeti. I nisam se bojala. Proitala sam Drakeov roman, i otkrila neoekivanog Drakea -stranca, bez korijena, fantastinog, erotinog. Realista, ogorenog realnou. Njegova me elja toga trenutka prestala odbijati. Izmeu nae dvije udnovatosti stvorila se tanka veza. Na njegovu matu odgovaram svojom. Njegov roman skriva neke njegove osjeaje. Kako znam? Nisu u dosljednosti s priom, ne sasvim. Ali postoje jer su dio njega. Ime Lawrence Drake takoer je lano. Dva su naina da me se osvoji: poljupcima ili matom. Ali, i tu postoji hijerarhija: sami poljupci ne pale. Sino sam razmiljala o tome, dok sam zatvarala Drakeovu knjigu. Znala sam da e mi trebati godine i godine da zaboravim Johna (Erskina) jer je on prvi probudio tajni izvor moga ivota. U samoj knjizi nema niega od Drakea, uvjerena sam u to. On mrzi dijelove koji se meni sviaju. Sve je napisano objektivno, svjesno, ak je i fantazija paljivo isplanirana.
Utvrujemo to na poetku mog sljedeeg posjeta. Vrlo dobro. Poinjem jasnije vidjeti stvari. Znam zato mu prvoga dana nisam vjerovala. Kretnje su mu liene svakog osjeaja ili mate. Motivirane su samom navikom ivljenja, grabljenja i analiziranja. On je skakavac. Uskoio je u moj ivot. Moj se osjeaj odbojnosti sve vie pojaava. Kada me pokua poljubiti, izbjegavam ga. U isto vrijeme, priznajem da poznaje tehniku ljubljenja bolje Od bilo koga. Nijedna kretnja ne promauje cilj, nijedan poljubac ne odlazi u prazno. Ruke su mu spretne. Budi moju znatielju za senzualnou. Oduvijek su me privlaili nepoznati uici. Kao i ja, Ima snano osjetilo njuha. Doputam da me udahne, a zatim mu u/maknem. Konano mirno legnem na kau, ali kada mu elja naraste, pokuam pobjei. Prekasno. Kaem mu istinu: enske stvari, ini se da ga to ne smeta: - Ne misli valjda da to elim mehaniki - postoje i drugi naini. Sjedne uspravno i otkrije svoj penis. Ne razumijem to eli. Trai da se spustim na koljena. Nudi ga mojim ustima. Ustajem kao da me oinuo biem. Bijesan je. Kaem mu: - Rekao si da postoje drugi naini. Upozorila sam te da nisam iskusna. - Nisam vjerovao. Jo uvijek ne vjerujem. Ne moe biti, s tim profinjenim licem i tom strasti. Igra se sa mnom. Sluam ga; u meni prevladava analitiar, uvijek na zadatku. Pripovijeda mi anegdote da mi pokae kako odbacujem ono to bi druge ene itekako cijenile. U glavi mu odgovaram: Ne zna ti to je senzualnost. Hugo i ja znamo. To je u nama, ne u tvojim perverzijama; u osjeaju, u strasti, u ljubavi." Nastavlja govoriti. Promatram ga svojim profinjenim" licem. Ne mrzi me jer koliko god me odbija, koliko god sam bijesna, spremna sam oprostiti. Kada vidim da sam ga uzbudila, ini mi se prirodnim dopustiti mu da mi izlije strast meu noge. Doputam mu to, iz samilosti. On to osjea. Druge bi ga ene uvrijedile, kae. Svjestan je moje samilosti za svoju smijenu, poniavajuu fiziku potrebu. Dugovala sam mu to; otkrio mi je novi svijet. Po prvi put otkrila sam abnormalno iskustvo na koje me Eduardo upozorio. Egzotika i senzualnost od sada za mene imaju sasvim drugo znaenje. Pogled mi nije bio poteen nijedne pojedinosti, jo uvijek se svega sjeam: Drake gleda svoju mokru maramicu, nudi mi runik, grije vodu na plinskome tednjaku. Hugu priam samo dio prie, isputam sam in, izvlaim znaenje za sebe i njega. On to prihvaa, kao neto zauvijek svreno. Vodimo sat strastvene ljubavi, bez
perverzija, bez neugodnog osjeaja koji slijedi. A kada je gotovo, nije gotovo, mirno leimo jedno drugome u zagrljaju, uljuljkani naom ljubavlju, njenou, senzualnou u kojoj sudjeluje cijelo bie. Henry je matovit, ima animalnu strast za ivotom, ogromnu mo
samoizraavanja; najistinskiji genij koga sam ikad poznavala. Nae doba ima potrebu za nasiljem" - pie on. On sam je nasilje.
Hugo mu se divi. U isto vrijeme zabrinut je. S pravom kae: - Ti se zaljubljuje u umove. Izgubit u te zbog Henrya. - Nee me izgubiti. Znam kako mi je zapaljiva mata. Ve sam odana Henrvjevim djelima, ali odvajam tijelo od uma. Uivam u njegovoj snazi, njegovoj runoj, destruktivnoj, neustraivoj, katarzinoj snazi. Ovoga trenutka mogla bih napisati knjigu o njegovu geniju. Gotovo svaka druga rije koju izgovori, stvara u meni elektrini naboj. Govori o Bunuelovu Zlatnom dobu, o Salavinu, Waldu Franku, Proustu, o filmu Plavi aneo, o ljudima, animalizmu, Parizu, francuskim prostitutkama, Amerikankama, Americi. On stupa i pred Joyceom. Ne priznaje formu. Pie kao to razmilja, istovremeno na vie razina, uz prividan nemar i kaos. Zavrila sam svoju novu knjigu, ali je nisam sasvim dotjerala. Hugo ju je u nedjelju proitao i bio oduevljen. Nadrealistika je, lirska. Henry kae da piem kao mukarac, strahovito jasno i saeto. Iznenadila ga je moja knjiga o Lawrenceu, iako ga ne voli. - Tako inteligentna knjiga. To je dovoljno. On zna da sam prerasla Lawrencea. U glavi ve Imam novu knjigu. Transponirala sam Drakeovu seksualnost u drugu vrstu intere-sa. Mukarci ne trebaju samo seksualnog primatelja. Trebaju nekoga tko e ih utjeiti, uspavati, razumjeti, pomoi, potaknuti, saslu-ati. inim sve to njeno i toplo, a on - pali lulu i ostavlja me na miru. Promatram ga kao da je bik. Osim toga, budui da je inteligentan, razumije da je enu popu i mene nemogue zavesti bez iluzija. Njega ne zanimaju iluzije. U redu. Malo se ljuti, ali ... iz toga e napraviti priu. Zabavlja ga kada mu kaem da znam da me ne voli. Mislio je da bi bilo doista djetinjasto od mene vjerovati da me voli.
- Pametna mala - kae. I ispria mi sve svoje nevolje. Opet pitanje: elimo li zabave, orgije? Hugo kae: - Definitivno ne. Ne eli riskirati. Bilo bi to forsiranje naeg temperamenta. Mi ne volimo zabave, ne pijemo, ne zavidimo Henryju na njegovu ivotu. Ali, ja se bunim: - Takve se stvari ne rade dok si trijezan, treba se napiti. Hugo se ne eli napiti. Ne elim ni ja. U svakom sluaju, neemo ii i traiti kurve ili mukarce. Ako nam se ipak prui prilika, proivjet emo ono to elimo. U meuvremenu, zadovoljni smo naim manje intenzivnim ivotom jer je ar, nakon oivljavanja Hugove strasti zbog moje veze s Johnom, naravno, ponovno splasnuo. Osim toga, ljubomoran je na Henrvja i Drakea - bio je oajan - ali sam ga uspjela razuvjeriti. Vidi da sam mudrija, da zapravo nikada vie ne elim glavom u zid. Doista vjerujem, da nisam pisac, stvaratelj, eksperimentator, mogla bih biti veoma vjerna ena. Visoko cijenim vjernost, ali moj temperament pripada piscu, a ne eni. Takva rascijepljenost moda se ini djetinjastom, ali je mogua. Ako oduzmemo pretjeran ar i eksploziju ideja, dobijemo enu koja voli savrenstvo. A vjernost je neka vrsta savrenstva. ini mi se glupom i neinteligentnom jer sa-da su mi na umu vei planovi. Savrenstvo je statino, a ja sam u punom pokretu. Vjerna je ena samo jedna faza, jedan trenutak, jedan oblik, jedno stanje. Mogla sam pronai mua koji bi me volio manje iskljuivo, ali to ne bi bio Hugo, a togod da Hugo jest, od ega god da se sastoji, ja ga volim. Nae se vrijednosti razlikuju. Za vjernost mu plaam svojom matom, svojim talentom. Nikada nisam bila zadovoljna naim raunima. Ali oni moraju ostati kakvi jesu. Veeras e doi kui i ja u ga promatrati. Profinjeniji je od bilo kojeg mukarca koje poznajem, gotovo savren. Dirljivo savren. Sati koje provodim u kavani jedino su vrijeme kada doista ivim, osim kada piem. Sve vie zamjeram na gluposti Hugova ivota u banci. Kada krenem kui, znam da se vraam bankaru. Smrdi na banku. Gadi mi se. Jadni Hugo. Nakon cijeloga poslijepodneva provedenog u razgovoru s Hen-ryjem, sve je u redu - volim tu kombinaciju intelekta i emotivnos-ti. Tako se lako zanese. Razgovarali smo, i nismo primijetili koliko je sati, dok se Hugo nije vratio kui, a tada smo zajedno
veerali. Henry je komentirao trbuastu zelenu bocu vina i lagano pitanje vlanih cjepanica u kaminu. Misli da dobro poznajem ivot jer sam pozirala slikarima. Stupanj moje naivnosti inio bi mu se nevjerojatnim. Kako sam se kasno probudila i uz kakvu galamu! Ma je li vano to Henry misli o meni? Uskoro e shvatiti kakva sam. Ima um karikaturista. Vidjet u se u karikaturi. Hugo s pravom kae da je za karikaturu potrebno mnogo mrnje. Henry i moja prijateljica Natasha (Trubetskoi) puni su mrnje. Ju nisam. Kod mene je sve ili oboavanje i strast ili pak samilost i razumijevanje. Rijetko kada mrzim, a tada ubojito. Na primjer, sada mrzim banku i sve s njome u vezi. Takoer mrzim holandsko slikarstvo, oralni seks, zabave i hladno kiovito vrijeme. Ali, mnogo se ee bavim ljubavlju. Potpuno sam zakupljena Henryjem, koji je nesiguran, kritian, iskren. Kada mu poklonim neto novca, to mi daje strahovito sebino zadovoljstvo. O emu razmiljam kada sjedim pored vatre? O tome da Henryju kupim gomilu karata za vlak; da mu kupim Alberti-ne Disparue1. Henry eli itati Albertine Disparue? Brzo, neu biti zadovoljna dok mu ne kupim tu knjigu. Prava sam glupaa. Nitko ne eli takve usluge, nitko osim Eduarda, a ak i on, u nekim trenuci-ma, vie voli potpunu ravnodunost. eljela bih dati Henryju dom, dobru hranu, prihod. Da sam bogata, ne bih dugo ostala bogata. Drake me vie ni najmanje ne zanima. Danas mi je laknulo ka-da nije doao. Henry me zanima, ali ne fiziki. Je li mogue da naposljetku mogu biti zadovoljna s Hugom? Pogodilo me kada je da-nas odlazio na put u Nizozemsku. Osjeala sam se starom, hladnom
Zapanjujue bijelo lice, plamene oi. June Mansfield, Henryje-va ena. Kad je iz tame vrta izila na svjetlo ulaznih vrata, po prvi puta sam ugledala najljepu enu na svijetu. Prije mnogo godina, kada sam pokuavala zamisliti pravu ljepotu, u glavi sam stvorila sliku upravo te ene. ak sam je zamiljala kao idovku. Ve dugo poznajem boju njezine koe, profil, zube. Njezina me ljepota potpuno preplavila. Dok sam sjedila pred njom, osjetila sam da bih za nju mogla uiniti bilo kakvu ludost, togod zatrai od mene. Henry je pored nje sasvim iezao. Ona je bila boja, sjaj, udnovatost.
Prezaokupljena je svojom ulogom u ivotu. Razlozi su mi poznati: njezina joj ljepota donosi drame i dogaaje. Ideje joj ne znae nita. U njoj sam ugledala karikaturu teatralne i dramatine osobe. Kostimi, stav, govor. Ona je fenomenalna glumica. Nita vie. Nisam joj uspjela otkriti sr. Sve to je Henry rekao o njoj bila je istina. Do kraja veeri bila sam poput mukarca, strahovito zaljubljena u njezino lice i tijelo, koje je toliko obeavalo, a mrzila sam ono ja koje su za nju stvorili drugi. Drugi osjeaju zbog nje; zbog nje drugi piu poeziju; drugi zbog nje mrze; drugi je, poput Henryja, vole usprkos samima sebi. June. Tu sam je no sanjala - bila je sasvim malena, veoma krhka, i ja sam je voljela. Voljela sam malenkost koja mi se pojavila u njezinu govoru: nesrazmjeran, povrijeeni ponos. Nedostaje joj jezgra sigurnosti, nezasitno udi za divljenjem. ivi u odrazu sebe u oima drugih. Ne usudi se biti ono to jest. June Mansfield ne postoji. Ona to zna. to je vie vole, to je vie svjesna te injenice. Svjesna je toga da postoji prekrasna ena, koju je sino moje neiskustvo potaklo na to da pokua prikriti dubinu svoga iskustva. Zapanjujue bijelo lice ponovno nestaje u tamu vrta. Pri odlasku pozira za mene. elim istrati i poljubiti njezinu fantastinu ljepotu, poljubiti je i rei: Odnesi sa sobom odraz mene, dio mene. Sanjala sam te, eljela da postoji. Uvijek e biti dio mog ivota. Ako te volim, to je sigurno zato jer smo jednom dijelile ista matanja, isto ludilo, istu pozornicu. Jedina sila koja vas dri zajedno je tvoja ljubav prema Henryju i zato ga voli. On ti nanosi bol, ali ti zajedno dri tijelo i duu. On je ujedinjuje. Prisiljava te u povremenu cjelovitost. Ja imam Huga." Poeljela sam je ponovno vidjeti. Mislila sam da bi se svidjela Hugu. inilo mi se tako prirodnim da se June mora svakome svidjeti. Priala sam Hugu o njoj. Nisam osjeala ljubomoru. Kada je ponovno izronila iz tame, inila se jo ljepom nego prije. Uz to se doimala iskrenijom. Rekla sam sama sebi: Ljudi su uvijek iskreniji uz Huga." Takoer sam mislila da je to zato jer je bila oputenija. Nisam znala to Hugo misli. Krenula je uz stepenice, ostaviti kaput u spavaoj sobi. Na sekundu je zastala na pola puta, gdje joj je svjetlo obasjalo lice na pozadini tirkizno-zelenog zida. Plava kosa, blijedo lice, demonski zakrivljene obrve, okrutan osmijeh uz razoruavajue jamice na obrazima. Perfidna, beskonano poeljna, privlaila me je k sebi kao smrt.
Dolje su Henry i June sklopili savez. Priali su nam o svojim svaama, prekidima, ratovima. Hugo, koji se ne osjea ugodno u prisutnosti emocija, pokuao je smijehom omekati otre rubove, izgladiti ruan, straan nesklad kako bi im podigao samopouzdanje. Spretan na rijeima i razuman poput Francuza, unitio je svaku mogunost drame. Meu njima je mogla buknuti estoka, neljudska, strana scena, ali Hugo nam nikada ne bi dopustio da to saznamo. Poto su bili otili, rekla sam mu da nam je time svima onemoguio da ivimo, dopustio ivom trenutku da proleti pored njega. Posramio se svoga optimizma, pokuaja da izgladi stvari. Razumio je. Obeao je da e upamtiti. Bez mene bi bio potpuno iskljuen iz drutva zbog svoje navike konvencionalnosti. Za veerom je bilo veselo. Henry i June bili su strahovito gladni. Potom smo otili u Grand Guignol". U autu smo June i ja sjedile jedna do druge i govorile u isti glas.
- Kada mi te Henry opisivao - rekla je - izostavio je najvanije dijelove. Nije te uope razumio. Znala je to istoga trenutka; razumjele smo jedna drugu, svaku pojedinost i nijansu. U kazalitu. Kako je teko zamijetiti Henryja dok ona sjedi pored njega, blistava, s licem poput maske. Stanka. Nas dvije elimo puiti, Henry i Hugo ne. Izlazimo zajedno, kakvu guvu izazivamo! Kaem joj: - Ti si jedina ena koje je ikada odgovorila na zahtjeve moje mate. Ona kae: - Dobro je da odlazim. Uskoro bi mi skinula masku. Pred enom sam bespomona. Ne znam kako se ponaati pred enom. Govori li istinu? Ne. U autu mi je priala o prijateljici Jean, kiparici i pjesnikinji. - Jean je imala predivno lice - a tada urno dodaje - ne govorim o obinoj eni. Jeanino lice - njezina je ljepota bila vie poput ljepote mukarca. Zastaje: - Jeanine ruke bile su predivne, tako gipke jer se bavila modeliranjem u glini. Prsti su joj se suavali prema vrhovima. Kakav t o bijes Izazivaju u meni Juneine pohvale Jeaninim ru-kama? Ljubomora? A njezino inzistiranje na tome da joj je ivot prepun mukaraca, da ne zna kako se ponaati pred enom. Lalji-vica! Kae mi, paljivo me promatrajui:
- Mislila sam ti da su ti oi plave. Neobine su i prelijepe, sive i zlatne, s tim dugim crnim trepavicama. Ti si najgracioznija ena koju sam ikada vidjela. U hodu ne dotie tlo. Razgovaramo o bojama koje volimo. Ona uvijek nosi crno i ljubiasto. Vraamo se na svoja mjesta. Stalno se obraa meni, ne Hugu. Pri izlasku iz kazalita uzimam je pod ruku. Stavlja svoju ruku preko moje; prsti nam se isprepliu. Kae: - Neku veer na Montparnasseu povrijedilo me kada sam ula da ti spominju ime. Ne elim da ti se jeftini mukarci povlae ivotom. Osjeam se prilino... zatitniki. U kavani primjeujem pepeo pod koom njezina lica. Raspadanje. Osjeam strahovitu tjeskobu. elim je zagrliti. Osjeam kako tone u smrt, elim ui u smrt i pratiti je, zagrliti. Umire mi pred oima. Umire njezina neodoljiva, mrana ljepota. Njezina udna, muka snaga. Ne razumijem to govori. Fasciniraju me njezine oi i usta, njezina bezbojna, loe naminkana usta. Osjea li da sam nepokretna i skamenjena, izgubljena u njoj? Pod laganim barunastim ogrtaem, drhti od hladnoe. - Hoe li prije odlaska ruati sa mnom? - pitam je. Drago joj je da odlazi. Henry je voli nesavreno i brutalno. Povrijedio joj je ponos udei za suprotnim od nje: runim, obinim, pasivnim enama. On ne moe izdrati njezin pozitivizam, njezinu snagu. Sada svim srcem mrzim Henryja. Mrzim mukarce koji se boje enske snage. Jean je zacijelo voljela njezinu snagu, njezinu razornu mo. Jer June je propast. Moja je snaga, kae mi Hugo kasnije kada otkrijem da mrzi June, blaga, neizravna, delikatna, lukava, kreativna, njena, enska. Njezina je kao u mukarca. Hugo kae da ima muki vrat, muki glas i grube ruke. Zar ne vidim? Ne, ne vidim, a i ne marim. Hugo priznaje da je ljubomoran. Zamrzili su se od prve minute. - Misli li ona da svojom enskom senzibilnou i njenou moe voljeti bilo to u tebi to ja ne volim? Istina. Hugo je uvijek bio beskonano njean prema meni, ali dok govori o June, ja razmiljam o naim isprepletenim prstima. Ona ne dotie isto seksualno sredite moga bia koje dotie mukarac. to je to ona, dakle, probudila u meni? eljela sam je
posjedovati kao da sam mukarac, ali sam isto tako eljela da me voli, tim oima, rukama, osjetilima, to moe samo ena. Meka i blaga penetracija. Mrzim Henryja jer se usudio povrijediti njezin ogroman i plitak ponos. Juneina nadmo pobuuje njegovu mrnju, ak osvetoljubivost. Promatra moju blagu, priprostu sluavku, Emiliju. Taj me njegov prijestup tjera da jo vie zavolim June. Volim je zbog onoga to se usuuje biti, zbog njezine beutnosti, okrutnosti, sebinosti, pokvarenosti, demonske destruktivnosti. Bez oklijevanja bi me mogla smrviti u prah. Ona je osobnost uveana do krajnjih granica. Oboavam njezinu sposobnost da nanese bol, i spremna sam joj se rtvovati. Neka zbroju sebe nadoda mene. Neka bude June uz dodatak svega to ja predstavljam.
June i ja nalazimo se u American Expressu". Znala sam da e kasniti, ali mi to nije bilo vano. Stigla sam prerano, bilo mi je gotovo muno od napetosti. Vidjet u je, na danjem svjetlu, kako izranja iz gomile. Je li to mogue? Bojala sam se da u ostati stajati tamo, kao to sam stajala na drugim mjestima i promatrala gomilu, znajui da se June nikada nee pojaviti jer je tek izdanak moje mate. Nisam mogla povjerovati da e stii tim ulicama, prijei taj i taj bulevar, izroniti iz aice sivih, bezlinih ljudi, uetati u to mjesto. Kakva radost, promatrati uurbanu gomilu i ugledati je kako, bljetava, nevjerojatna, koraa prema meni. Drim je za toplu ruku. Ide provjeriti potu. Zar ovjek u American Expressu" ne vidi to udo? Nitko nikada nije provjeravao potu poput nje. Je li ikada ijedna ena nosila pohabane cipele, iznoenu crnu haljinu, otrcan tamno-modri ogrta i stari ljubiasti eir kao to ih ona nosi? U njezinoj prisutnosti ne mogu jesti. Naizgled sam mirna, odravam varljivu orijentalnu mirnou. Ona pije i pui. Na neki je nain prilino luda, puna strahova i manija. Njezine bi, uglavnom nesvjesne rijei, psihoanalitiaru mnogo toga otkrile, ali ja ih ne mogu analizirati. To su uglavnom lai. Sadraj njezine mate za nju je stvarnost. Ali to to ona tako paljivo gradi? Velianje, uvrivanje i slavljenje vlastite osobnosti. Ona raste, okruena oigledom i sveobuhvatnom toplinom moga oboavanja. U isto vrijeme doima se destruktivnom i bespomonom. elim je zatititi. Dobra ala! Ja da titim onu ija je snaga beskonana? Njezina je snaga tako velika da zapravo vjerujem kada mi kae da ta destruktivnost nije namjerna. Je li pokuala i mene unititi? Ne, ali ula je u moj dom i ja sam bila spremna na svako trpljenje koje bi mi mogla nanijeti. Ako je u njoj bilo proraunatosti, do toga je dolo kasnije, kada je postala svjesna svoje moi i zapitala se kako bi je mogla upotrijebiti. Ne mislim da ta zlokobna mo ima odreen cilj. I sama je zbunjena njome. Sada je imam u sebi, kao nekoga koga treba aliti i tititi. Upletena je u perverzije i tragedije kojima nije dorasla. Konano sam joj nala slabu toku. ivot joj je prepun fantazija.
elim je silom spustiti na zemlju. elim biti nasilna prema njoj. Ja, koja sam sva u snovima, u polu-proivljenim iskustvima, vidim sebe opsjednutu bijesnom namjerom: elim zgrabiti Juneine neuhvatljive ruke, o, takvom silinom, odvesti je u hotelsku sobu, i ostvariti moj i njezin san, san koji je izbjegavala cijeloga ivota.
Napeta i iscrpljena nakon tri sata s June, otila sam sastati se s Eduardom. On je u njoj pronaao slabosti i poticao me da iskaem svoju snagu. U taksiju, dok mi je stiskala ruku, jedva sam mogla jasno razmiljati. Nisam se sramila svoga oboavanja, svoje poniznosti. Njezini pokreti nisu bili iskreni. Ne vjerujem da moe voljeti. Kae da eli zadrati ruiastu haljinu koju sam nosila one noi kada me je prvi put vidjela. Kad joj kaem da u joj je pokloniti za rastanak, kae da bi voljela i malo mog mirisa, za uspomenu. Uz to, treba cipele, arape, rukavice, rublje. Sentimentalnost? Romantika? Ako to doista misli... Zato sumnjati u nju? Vjerojatno je samo veoma osjetljiva, a preosjetljivi su ljudi lani kada drugi u njih sumnjaju; neodluni su. A tada ih drugi smatraju neiskrenima. Ipak, elim joj vjerovati. U isto vrijeme ne ini mi se toliko vanim voli li me. To nije njezina uloga. Toliko sam puna ljubavi za nju. A u isto vrijeme osjeam da umirem. Naa bi ljubav bila smrt. Zagrljaj fantazija. Kada Hugu pripovijedam Juneine prie, on kae da su vrlo jeftine. Ne znam. Demonski analitiar Eduardo ostaje kod nas dva dana, i tjera me da osvijestim krizu kroz koju prolazim. elim gledati June. elim promatrati njezino tijelo. Nisam se usudila gledati joj tijelo. Znam da je predivno. Eduardova me pitanja izluuju. Neumoljivo primjeuje kako sam se ponizila. Nisam se zadrala na uspjesima koji bi me mogli uzdii. Tjera me da se sjetim kako me otac tukao, kako je moja prva uspomena na njega ponienje. Nakon tifusne groznice govorio mi je da sam runa. Izgubila sam tijelo i uvojke. Od ega sam se sada razboljela? Od June. June i njezinih mranih drai. Drogirala se; voljela ene; kada pria prie, slui se policijskim jezikom. A ipak je zadrala tu nevjerojatnu, bezvremenu, toplu sentimentalnost: - Daj mi parfem koji sam udisala u tvojoj kui. Uspinjui se uzbrdo, prema tvojoj kui, bila sam u zanosu. Pitam Eduarda: - Misli li doista da sam lezbijka? Misli li da je to ozbiljno? Ili je to samo reakcija na moje iskustvo s Drakeom? Nije siguran.
Hugo zauzima odluan stav i kae kako smatra da je sve izvan nae ljubavi nevano - to su samo faze, strastvena znatielja. eli siguran ivot. Radujem to ga je pronaao. Kaem mu da ima pravo. Eduardo konano kae da nisam lezbijka jer ne mrzim mukarce - upravo suprotno. Sino u snu, eljela sam Eduarda, ne June. No prije toga, kada sam sanjala o June, bila sam na vrhu nebodera i trebala se spustiti niz proelje po vrlo uskim poarnim ljestva-ma. Bila sam uasnuta. Nisam mogla. U ponedjeljak je dola u Louveciennes. Poput Henryja, okrutno sam je upitala: -Jesi li ti lezbijka? Jesi li se suoila sa svojim porivima? Odgovorila mi je sasvim tiho: -Jean je bila previe mukobanjasta. Suoila sam se sa svojim osjeajima; potpuno sam ih svjesna, ali nikada nisam susrela nekoga s kime bih ih eljela proivjeti, sve do sada. A tada je skrenula temu: - Kako se divno odijeva. Ova haljina - ruiasta boja, njezina starinska punoa pri dnu, malena barunasta jakna, ipkasti ovratnik, ipka preko grudiju - kako savreno, apsolutno savreno. Svia mi se i kako se pokriva. Vrlo malo toga ostaje otkriveno, zapravo samo vrat. Svia mi se tvoje tirkizno prstenje i koralji. Ruke su joj se tresle; drhtala je. Zasramila sam se radi svoje brutalnosti. Bila sam strano nervozna. Rekla je kako mi je u restoranu poeljela vidjeti stopala, ali se nije usudila gledati. Rekla sam joj kako sam se bojala gledati njezino tijelo. Razgovarale smo u isprekidanim reenicama. Promatrala mi je stopala u sandalama i rekla da su predivna. Rekla sam: - Sviaju li ti se ove sandale? Odgovorila je da je oduvijek voljela sandale, i da ih je stalno nosila, sve dok nije postala presiromana. Rekla sam joj: - Hajdemo u moju sobu, probaj jedan drugi par. Sjedei na mom krevetu, obula je sandale. Bile su joj premalene. Vidjela sam da nosi pamune arape, i to me zaboljelo - vidjeti June u pamunim arapama. Pokazala sam joj svoj crni ogrta, za koji je rekla da je divan. Dala sam joj da ga isproba i pri tome ugledala ljepotu njezina tijela, u svoj njegovoj punoi i teini, i ono me potpuno obuzelo.
Nisam mogla razumjeti zato se osjea tako nelagodno, tako stidljivo, tako uplaeno. Rekla sam da u joj saiti slian ogrta. U jednom trenutku dotakla sam joj ruku. Izmakla je dodiru. Jesam li je prestraila? Moe li postojati netko osjetljiviji i prestraeniji od mene? Nisam mogla povjerovati. U tom trenutku nisam se bojala. Oajniki sam je eljela dodirnuti. Dolje na kauu, dekolte na haljini otvorio se i otkrio joj poprsje - eljela sam ga poljubiti. Bila sam nevjerojatno uzbuena i sva sam se tresla. Postala sam svjesna njezine osjetljivosti i straha od vlastitih osjeaja. Govorila je, ali sada sam znala da to ini kako bi izbjegla dublji, unutarnji govor - rijei koje nismo mogle izgovoriti. Sljedei dan ponovno smo se sastale u American Expressu". Dola je u krojenu odijelu za koje sam rekla da mi se svia. Rekla je da ne eli od mene nita osim parfema koji imam na sebi i moje maramice boje vina. Ali inzistirala sam na obeanju da mi dopusti da joj kupim sandale. Prvo sam je natjerala u toalet. Otvorila sam torbu i izvadila par prozirnih arapa. - Navuci ih - zamolila sam. Posluala me. U meuvremenu sam otvorila boicu parfema. - Stavi malo. Pored nas je stajala istaica i ekala napojnicu. Nisam obraala panju na nju. June je imala rupu na rukavu. Bila sam nevjerojatno sretna. June je bila ushiena. Govorile smo u jedan glas: - Sino sam te htjela nazvati. Htjela sam ti poslati telegram -rekla je June. eljela mi je rei da je na vlaku bila vrlo nesretna, i alila zbog svoje nespretnosti, nervoze, ispraznog razgovora. A toliko mi je toga eljela rei. Imale smo jednake strahove da emo razoarati jedna drugu. Tu je veer, kao drogirana, otila u kavanu, prepuna misli o meni. Glasovi drugih ljudi dopirali su do nje kao iz velike daljine. Bila je u zanosu. Nije mogla spavati. to sam joj to uinila? Uvijek je bila sigurna u sebe, vjeta u razgovoru, nije se dala lako smesti. Kada sam shvatila to mi je otkrila, gotovo sam poludjela od radosti. Dakle, voli me? June! U restoranu je sjedila pored mene, malena, plaha, nespretna, uspaniena. Neto bi rekla, a zatim me zamolila da joj oprostim na gluposti. Nisam to mogla podnijeti. Rekla sam joj: - Obje smo se izgubile, ali katkada najvie otkrijemo kada smo najmanje nalik sebi. Vie ne pokuavam misliti. Kada sam s tobom, ne mogu misliti. Ti si kao ja, eli
savren trenutak, ali nita to se predugo zamiljalo u stvarnosti ne moe biti savreno. Nijedna od nas ne moe jednostavno rei pravu stvar. Preplavljene smo osjeajima. Neka. To je tako divno, divno. Volim te, June. I ne znajui to bih jo rekla, na anku meu nama rairila sam maramicu boje vina koju je poeljela, svoje koraljne naunice, i tirkizni prsten koji mi je poklonio Hugo, i koji me boljelo dati, ali pred Juneinu ljepotu i poniznost bila sam spremna poloiti i krv. Otile smo u trgovinu cipelama. Runa ena koja nas je posluivala, mrzila je nas i nau oiglednu sreu. vrsto sam drala June za ruku. Izdavala sam naredbe prodavaici. Bila sam mukarac. Bila sam okrutna, otra, tvrdoglava. Kada su spomenule irinu Junei-nih stopala, prekorila sam ih. June nije razumjela njihov francuski, ali je mogla primijetiti njihovu zlobu. Rekla sam joj: - Kada su ljudi zlobni prema tebi, elim se pred tobom spustiti na koljena. Odabrale smo par sandala. Odbila je bilo to drugo, to ne simbolizira ili predstavlja mene. eli nositi sve to nosim ja, iako nikada prije nije eljela nikoga imitirati. Dok smo tijesno pripijene jedna uz drugu, rukom pod ruku, isprepletenih prstiju, zajedno hodale ulicama, nisam mogla govoriti. Hodale smo kroz svijet, kroz stvarnost, ravno u ekstazu. Kada je mirisala moju maramicu, udisala je mene. Kada sam zaogrnula njezinu ljepotu, posjedovala sam je. Rekla je: - eljela bih toliko toga raditi s tobom. S tobom bi puila opijum. June, koja ne prihvaa dar koji nema simbolino znaenje; June, koja sama pere rublje kako bi mogla kupiti boicu parfema; June, koju nije strah siromatva i bijede, i koju one ne dotiu, kao ni pijanstvo njezinih prijatelja; June, koja neumoljivo ocjenjuje, odabire i odbacuje ljude; koja zna da su njezine beskonane pripovijesti bijeg od stvarnosti; koja, skrivajui se za tim raskonim jezikom, postaje jo tajanstvenija. Potajno moja. Hugo poinje shvaati. Stvarnost postoji samo izmeu njega i mene, u naoj ljubavi. Sve su drugo sanje. Naa je ljubav zakljuena. Mogu biti vjerna. Te sam noi bila strahovito sretna. Moram je poljubiti, moram je poljubiti.
Da je htjela, juer bih bila sjela na pod, i naslonila joj glavu na koljena. Ali nije. Ipak, dok na kolodvoru ekamo vlak, trai moju ruku. Izgovaram joj ime. Stojimo pripijene jedna uz drugu, lica nam se gotovo dodiruju. Smijeim joj se dok vlak polako nestaje. Okreem se. ef stanice eli mi prodati sreke. Kupujem i vraam mu ih, poeljevi mu sreu na lutriji. Velikoduna sam prema drugima jer elim sve dati June, njoj kojoj se nita ne moe pokloniti. Kakvim se tajnim jezikom sluimo, polutonovima, nijansama, apstrakcijama, simbolima. Vraam se Hugu i Henrvju, ispunjena arom koji ih obojicu plai. Henry je uznemiren. Hugo je tuan. Kakva se to silna arolija dogaa izmeu mene i June kada smo zajedno? udo! udo! S June je mogue udo. Sino, nakon June, ispunjena njome, nisam mogla podnijeti da Hugo ita novine i govori o korporacijama i uspjenome danu na poslu. Razumio je - on razumije - ali nije mogao podijeliti, dokuiti moj ar. Zadirkivao me. Bio je duhovit. Bio je nevjerojatno drag i topao. Ali ja se nisam mogla vratiti. Leala sam na kauu, puila i mislila na June. Na kolodvoru sam se bila onesvijestila. Ovaj nas intenzitet obje unitava. Drago joj je da odlazi. Nije spremna prepustiti mu se kao ja. eli pobjei od onoga to joj ivot nudi. Ona se boji moje moi, a ja se njezinoj s radou preputam. Kada smo se danas na pola sata sastale kako bismo razgovarale o Henryjevoj budunosti, zamolila me da se brinem za njega i poklonila mi srebrnu narukvicu s majim okom, a ima tako malo osobnih stvari. Isprva sam odbila, a tada me obuzela radost to nosim njezinu narukvicu, dio nje. Nosim je poput simbola. Vrlo mi je dragocjena. Hugo je primijetio narukvicu i nije mu se svidjela. elio mi ju je skinuti, da se naali sa mnom. Dok mi je drobio prste, drala sam je svom snagom, doputala mu da mi nanosi bol.
June se bojala da bi me Henry mogao okrenuti protiv nje. ega se boji? Rekla sam joj: - Meu nama skriva se divna tajna. Stvorila sam sliku o tebi na temelju vlastita iskustva. Povjerenja. to mi znai Henrvjevo vienje?! Tada sam u banci sluajno susrela Henrvja. Vidjela sam da me mrzi i bila sam zapanjena. June je rekla da je bio nemiran i nervozan jer je ljubomoran na ene vie nego na mukarce. June, neizbjeno, sije ludilo. Henry, koji me smatrao rijetkom" osobom, sada me mrzi. Hugo, koji rijetko koga mrzi, mrzi nju. Danas mi je rekla da je, dok je s Henryjem razgovarala o meni, pokuala biti vrlo prirodna i izravna, kako ne bi pomislio nita neobino. Rekla mu je: - Anais je samo bilo dosadno u ivotu, pa se primila nas. To mi se inilo okrutnim. Bilo je to jedina runa reenica koju sam ula od nje. Hugo i ja potpuno se preputamo jedno drugome. Ne moemo jedno bez drugoga, ne podnosimo neslogu, rat, odvajanje, ne moemo sami u etnju, ne volimo putovati jedno bez drugoga. Predajemo se jedno drugome usprkos individualizmu, mrnji prema intimnosti. Naa je ljubav upila naa egocentrina ja. Naa je ljubav na ego. Ne mislim da su June i Henry to uspjeli postii jer su njihove individualnosti prejake. Zato su u ratu; ljubav je konflikt; moraju lagati jedno drugome, sumnjati jedno u drugo. June se eli vratiti u New York i napraviti neto dobro, biti lijepa za mene, zadovoljiti me. Boji se da e me razoarati. Ruale smo zajedno u blago osvijetljenu restoranu, ovijene barunastom bliskou. Skinule smo eire. Pile smo ampanjac. June je odbila sve slatko ili bez posebna okusa. Ona moe ivjeti na grejpu, ostrigama i ampanjcu. Govorile smo u napola-doreenim apstrakcijama koje su samo nama razumljive. Natjerala me da shvatim kako izmie svim Hen-ryjevim pokuajima da je logiki shvati, da je upozna. Sjedila je omamljena ampanjcem. Govorila je o haiu i njegovu utjecaju. Rekla sam: - Iskusila sam takva stanja i bez haia. Meni ne trebaju droge. Ja sve to nosim u sebi.
To ju je malo naljutilo. Nije znala da sam ja dosegla takva stanja i bez tetnog utjecaja na um. Moj um ne smije umrijeti jer ja sam pisac. Ja sam pjesnik koji mora vidjeti, ne samo pjesnik opijen Juneinom ljepotom. Njezinom krivnjom poela sam primjeivati nedosljednosti u njezinim priama, djetinjaste lai. Nedostatak koordinacije i logike ostavljao je praznine, i ja bih, slaui djelie u mozaik, stvarala vlastiti sud, od ega je ona u vjeitom strahu, od ega eli pobjei. Ona ivi bez logike. im netko pokua koordinirati June, June je izgubljena. Zacijelo je to mnogo puta doivjela. Ona je poput pijanca koji se odaje. Razgovarale smo o parfemima, njihovim sastojcima, kombinacijama, znaenjima. Ne razmiljajui, rekla je: - U subotu, kada sam odlazila od tebe, kupila sam parfem za Ray. (Ray je djevojka o kojoj mi je priala). U tome trenutku nisam razmiljala. Zapamtila sam samo ime parfema, koji je bio veoma skup. Nastavile smo razgovarati. Naroit uinak na nju imaju moje oi, kao to mene opinjava njezino lice. Rekla sam joj kako njezina narukvica stie moje moje zapee poput njezinih prstiju, koji me dre u barbarskome ropstvu. Ona eli moj ogrta oko svoga tijela. Nakon ruka izile smo u etnju. Morala je kupiti kartu za New York. Najprije smo se taksijem odvezle do njezina hotela. Pokazala mi je marionetu, Grofa Brugu, kojega je izradila Jean. Imao je ljubiastu kosu i ljubiaste kapke, oi prostitutke, Pulcinellov nos, objeena, pokvarena usta, suiave obraze, otru, agresivnu bradu, ruke ubojice, drvene noge; a nosio je panjolski sombrero i crnu barunastu jaknu. Bio je na pozornici. June ga je posjela na pod taksija. Nasmijala sam mu se. Ule smo u nekoliko parobrodnih agencija. June nije imala dovoljno novca ak ni za kartu treega razreda i pokuavala je dobiti popust. Promatrala sam je kako se naginje preko pulta, s licem u rukama, zavodljivo, a mukarci s druge strane pulta besramno su je prodirali oima. A ona je tako umiljata, uvjerljiva, privlana, smijei im se tako tajanstveno. Gledala sam je kako prosi. Grof Bruga cerio mi se u lice. Bila sam svjesna samo svoje ljubomore prema tim mukarcima, ne njezinoga poniavanja. Izile smo. Rekla sam June da u joj dati potreban novac, iako je to bilo mnogo vie no to sam joj mogla dati. Ule smo u drugu agenciju, a June jo nije ni zavrila s nekakvom ludom priom, a ve je prela na posao. Promatrala sam mukarca s druge strane pulta, koji je bio
sasvim izvan sebe, opinjen njezinim licem i mekim, podatnim nainom na koji je razgovarala s njime, platila i potpisala. Stajala sam pokraj nje i gledala ga kako je pita: - Hoete li sutra sa mnom na pie? June mu je stisnula ruku: - Tri sata? - Ne. est. - Smijeila mu se kao to se smijei meni. Dok smo odlazile, urno je objasnila: - Bio je vrlo koristan, usluan. Napravit e mi veliku uslugu. Nisam mogla rei ne. Ne namjeravam ii, ali nisam mogla rei ne. - Sada kada si rekla da ide, mora ii - rekla sam ljutito, ali mi se odmah smuila doslovnost i glupost te izjave. Uhvatila sam June pod ruku i gotovo zajecala: - Ne mogu to podnijeti. Ne mogu to podnijeti. Bila sam bijesna na neto neodreeno. Razmiljala sam o prostitutkama koje su iskrene jer u zamjenu za novac daju svoje tijelo. June nikada ne bi dala svoje tijelo. Ali zna prositi, kao to ja nikad ne bih; obeavati, to ja nikada ne bih, ako ne mislim dati. June! U mome snu nastala je pukotina. Bila je svjesna toga. Zato mi je zgrabila ruku i stisnula je na svoje tople grudi, i tako smo hodale, s mojom rukom na njezinim grudima. Nikada ne nosi nita
pod haljinom. Moda je to uinila nesvjesno, kao da umiruje bijesno dijete. Zatim je poela okoliati: - Zar bi ti vie voljela da sam tome ovjeku brutalno rekla ne? Katkad sam doista brutalna, zna, ali pred tobom ne mogu biti. Nisam mu htjela povrijediti osjeaje. Bio je veoma usluan. Budui da nisam znala to me razljutilo, nisam rekla nita. Nije bilo rijei o prihvaanju ili odbijanju pia. Iz kojeg razloga mora prihvatiti pomo tog ovjeka? Stalno mi se ponavljala njezina izjava: Bez obzira kako mi u ivotu loe ide, uvijek naem nekoga tko e me poastiti ampanjcem". Naravno. ena koja je gomilala dugove koje nije namjeravala platiti jer se kasnije hvalila svojom seksualnom istoom. Lovac na bogatstvo. Ponosna na nepovredivost svoga tijela, ali ne i toliko da se, oima prostitutke, ne bi mogla poniziti na pultu parobrodne agencije. Priala mi je o tome kako se ona i Henry svaaju oko novca kojim e kupiti maslac. Nemaju novca i...
- Nemate novca? - rekla sam. - Ali u subotu sam ti dala 400 franaka, Henryju i tebi za hranu. A danas je ponedjeljak. - Morali smo platiti neke dugove. Prvo sam pomislila da misli na hotelsku sobu. Tada sam se odjednom sjetila parfema koji je kotao 200 franaka. Zato mi nije rekla: ,,U subotu sam kupila parfem, rukavice i arape." Dok je govorila o dugovima koje su morali platiti, nije me gledala u oi. A tada sam se sjetila jo nekih njezinih rijei: Kau mi ljudi, i da imam cijelo bogatstvo, mogla bih ga potroiti za jedan dan, a nitko za to ne bi znao. Nikada ne mogu objasniti na to potroim novac." Bilo je to nalije Juneine fantazije. Hodale smo ulicama, ali ni mekoa njezinih grudi nije mogla ublaiti bol. Otila sam kui i potonula u Hugov zagrljaj. Rekla sam mu: - Vratila sam se. A on se veoma razveselio. Ali, juer oko etiri, dok sam je ekala u American Expressu", vratar mi je rekao: - Vaa je prijateljica jutros bila ovdje i oprostila se sa mnom kao da se nee vratiti. - Ali dogovorile smo se da se naemo ovdje. Da nikada vie ne vidim June kako mi prilazi - nemogue! Bilo je to kao smrt. Je li bilo vano to to sam mislila juer? Bila je nemoralna, neodgovorna - ali, to je njezina priroda. Ne elim se mijeati u njezinu ud. Moj je ponos u svezi novca aristokratski. Previe sam obzirna i ponosna. Ne bih promijenila nita u temelju i samom korijenu Juneina fantastina bia. Ona je bila bezobzirna. Ja sam bila sputano, etino bie, usprkos svoga amoralnog intelekta. Nisam mogla dopustiti da Henry gladuje. Potpuno sam je prihvatila. Ne elim se svaati s njome. Kada bi barem dola, da je vidim samo jo taj zadnji sat. Samo za nju ritualno sam se odjenula, u isti onaj kostim koji je stvarao jaz izmeu mene i drugih ljudi, simbol moje individualnosti koji je samo ona razumjela. Crni turban, stara ruiasta haljina s crnim ipkanim steznikom i ovratnikom, stari ruiast kaput s Medici ovratnikom. Dok sam hodala, stvarala sam guvu i bila sam usamljenija nego ikad jer je reakcija bila djelomino neprijateljska, podrugljiva. A tada se June ipak pojavila, sva u crnom barunu, crnom ogrtau i eiru s perjem, bljea no ikad, i nosila je grofa Brugu, kao to sam je zamolila. udo njezina lica i osmjeha, njezinih ozbiljnih oiju...
Odvela sam je u rusku kavanu. Rusi su pjevali o onome to smo mi osjeale. June se pitala jesu li doista izgarali u plamenu kao to se inilo iz njihovih glasova i zanosnog sviranja. Vjerojatno ne tako kao June i ja. ampanjac i kavijar s June. Bio je to jedini trenutak u mome ivotu kada sam doista znala to je ampanjac i to je kavijar. Oni su June, ruski glasovi i June. Okruuju nas runi, nematoviti, mrtvi ljudi. Slijepe smo za njih. Promatram June u crnom barunu. June koja juri u smrt. Henry ne moe juriti s njom jer se bori za ivot. Ali June i ja se ne
suzdravamo. Slijedim je. Osjeam ludu radost preputanja, odajui se raskalaenim matarijama, njezinim udnovatim iskustvima, igrama s grofom Bruga koji se klanja svijetu tunom vrbolikou svoje ljubiaste kose. Gotovo je. Na ulici, June sa aljenjem kae: - eljela sam te zagrliti i milovati. Pozivam joj taksi. Ona sjeda, spremna na odlazak, a ja stojim pored nje na stotinu muka. - elim te poljubiti - kaem. - I ja tebe - kae June i nudi svoja usta koja ljubim dugo, dugo. Poto je otila danima sam htjela samo spavati, ali sam se morala suoiti s jo neim - svojim odnosom s Henryjem. Pozvali smo ga u Louveciennes. eljela sam mu ponuditi mir i utjehu doma, ali, naravno, znala sam da emo razgovarati o June. Svoj nemir istresli smo u etnji i razgovoru. Oboje smo opsjednuti eljom da razotkrijemo June. Nije ljubomoran na mene jer je rekao da u njoj pobuujem divne osjeaje, da se June po prvi puta zbliila sa enom od vrijednosti. Kao da oekuje da u imati pozitivan utjecaj na nju. Kada je shvatio da razumijem June i da sam spremna biti iskrena s njim, otvoreno smo razgovarali. Ali u jednom trenutku sam zastala, oklijevajui, udei se svojoj nelojalnosti prema June. Tada je Henry primijetio da je istina, koja se u Juneinu sluaju mora zanemariti, ipak moda jedini temelj bilo kakvoj razmjeni meu nama. Oboje smo osjetili potrebu za saveznitvom umova, naih dviju razliitih vrsta logike, u pokuaju razumijevanja problema June. Henry je voli i zauvijek voli samo nju. Takoer je eli posjedovati kao lik, snanu, fiktivnu osobnost. U svojoj ljubavi za
nju on je morao toliko trpjeti da je ljubavnik naao utoite u piscu. Napisao je estoku i sjajnu knjigu o June i Jean. Razmatrao je temu lezbijstva. Kada je od mene uo rijei kojima se slui i June, bio je zapanjen jer mi vjeruje. Rekla sam: - Na kraju krajeva, ako postoji objanjenje tajne, onda je to: ljubav izmeu dvije ene utoite je i bijeg u harmoniju. U ljubavi izmeu ene i mukarca postoji stalan otpor i sukob. ene ne sude jedna drugu, nisu okrutne jedna prema drugoj, ne nalaze jedna na drugoj neto emu e se rugati. One se predaju sentimentalizmu, meusobnom razumijevanju, romantizmu. Priznajem da je takva ljubav smrt. Sino sam bila budna do jedan u noi i itala Henryjev roman Moloch, a on je itao moju knjigu. Njegova me knjiga oduevila, djelo pravoga knjievnog giganta. Nisam mu mogla objasniti kakav je dojam na mene ostavila. A gigant je tiho sjedio i itao moju beznaajnu knjigu s takvim razumijevanjem i oduevljenjem, govorio o mome vjetom, profinjenom, raskonom stilu, naglas uzvikivao pri odreenim odjeljcima, ali i davao kritike. Kakva je on sila! Dajem mu ono to mu June ne moe dati: iskrenost. Spremna sam priznati neto to visoko razvijen ego nikada ne bi priznao: da je June zastraujua i nadahnjujua osobnost u usporedbi s kojom je svaki drugi enski lik suhoparan. Rekla sam da bih voljela ivjeti njezinim ivotom, ali sam previe samilosna i savjesna. Ona moda unitava Henryja kao mukarca, ali Henry-pisac moe se vie obogatiti patnjom nego mirom. Ja, s druge strane, ne mogu unititi Hu-ga jer on nema nita drugo. Ali, kao i June imam sposobnost za istanane perverzije. Ljubav za samo jednog mukarca ili enu previe me ograniava. Moj e sukob biti vei od Juneina jer njoj nedostaje um koji bi joj drao ivot pod kontrolom. Za nju to ine drugi, a ona pobija sve to kau ili napiu. Moj je um vei od ostatka mene, neumoljiva savjest. Eduardo kae: - Posjeti psihoanalitiara. Ali to mi se ini prejednostavnim. elim sama otkriti neke stvari. Ne trebaju mi droge, umjetni poticaji. Ali upravo to elim iskusiti s June, prodrijeti u zlo koje me privlai. elim ivot, ali iskustva za kojima udim nisu mi dostupna jer u sebi nosim silu koja ih ponitava. Susreem June koja je gotovo prostitutka i ona postaje istom. Ta istoa izluuje Henryja, zastraujua istoa lica i bia, kakvu sam jednog poslijepodneva ugledala za uglom divana, prozirnu, nadnaravnu.
Henry mi govori o Juneinoj krajnjoj vulgarnosti. Poznat mi je njezin nedostatak ponosa. Vulgarnost nam daje radost obeaiva-nja. Ali June nije demon. Demon koji je opsjeda sam je ivot, a njihov je snoaj tako estok jer je njezina prodrljivost za ivotom ogromna. Kuanje najgorih okusa. Nakon Henryjeva posjeta poinjem nervozno hodati po kui i govorim Hugu da me ostavi na miru. Poeli smo se nadvikivati: - Ti nisi zapravo bolesna, samo umorna. Ali Hugo, kao obino, razumije i pristaje. Kua me poinje guiti. Ne podnosim drutvo, ne mogu pisati, ne mogu se ak ni odmarati. U nedjelju smo Hugo i ja otili u etnju. Pronali smo vrlo velike, duboke zeje rupe. Zaigrano je hukao naeg psa Banqua da ruje po njima. Osjetila sam stranu tjeskobu, kao da sam se zavukla u rupu i poela se guiti. Sjetila sam se mnogih snova u kojima sam bila prisiljena puzati na trbuhu, poput zmije, kroz pretijesne tunele i otvore, svaki ui od prethodnog, sve dok moj strah ne bi narastao toliko da bih se probudila. Stajala sam pred zejom rupom i lju-tito vikala na Huga da prestane. Moj ga je bijes zbunio. Bila je to samo igra sa psom. Sada kada se osjeaj guenja tako jasno iskristalizirao, odluila sam otputovati. U noi, u Hugovu zagrljaju, poela sam se kolebati. Ali, bila sam sve pripremila, prilino nemarno, to ne nalikuje na mene. Nisam marila za izgled, odjeu. Otila sam u urbi. Pronai sebe. Pronai Huga u sebi. Sonloup, vicarska. Piem Hugu: .Vjeruj mi, kada govorim o proivljavanju svih nagona, elim se samo ispuhati. Postoje mnogi porivi koje ne treba proivljavati jer su pokvareni i odvratni. Henry nema pravo kada prezire D. H. Lawrencea jer se ovaj odbija baciti u nepotreban jad. Prvo to bi nam June i Henry napravili bilo bi da nas uvedu u siromatvo, glad, bijedu te tako s nama podijele svoje jade. To je najbjedniji nain uivanja u ivotu: dopustiti da te ibaju. Ali prevladavajui jad, mi stvaramo buduu neovisnost koju oni nikada nee upoznati. Kada ode iz banke, dragi, upoznat emo slobodu koju oni nisu nikada poznavali. Dosta mi je toga ruskog valjanja u jadu i emeru. Bol treba svladati, a ne valjati se u njemu. Dola sam ovamo pronai snagu i nalazim je. Borim se. Jutros sam promatrala mlade, visoke, tamne siluete skijaa u tekim izmama te njihov lagan, osvajaki hod,
poput naleta sile. Poraz je za mene samo jedna faza. Moram ga prevladati, ivjeti. Oprosti mi za patnju koju ti nanosim. Znaj barem, da ona nikada nee biti uzaludna." Leim u krevetu, pretvaram se da spavam. Ova tvrava mirnoe koju podiem protiv navale ideja, protiv groznice, kao da je od perja. Spavam u perju, a ideje me neumoljivo opsjedaju. elim razumijevati polako. I poinjem: June, ti koja zatire stvarnost. Tvoje lai za tebe nisu lai; one su uvjeti pod kojima eli ivjeti. Potrudila si se jae nego bilo tko od nas ivjeti u iluzijama. Kada si rekla svome muu da ti je majka mrtva, da nikada nisi poznavala oca, da si siroe, eljela si krenuti od niega, bez korijena, upustiti se u izmiljotine..." elim objasniti Junein kaos, ne mukim izravnim umom, ve lukavou i zaobilaznim putovima tipinima za enu. Henry je rekao: - June je imala suze u oima kada je govorila o tvojoj velikodunosti. A ja sam shvatila da je on upravo zbog toga voli. U njegovu romanu jasno se vidi da Juneina velikodunost nije bila usmjerena prema njemu - ona ga je stalno muila ve prema Jean jer je June bila opsjednuta Jean. A to radi Henryju? Poniava ga, izglauje, unitava mu zdravlje, mui ga - a on cvate; pie svoju knjigu. Svjesno nanositi bol, razumjeti njezinu nunost, meni je to nepodnoljivo. Ja nemam Juneinu hrabrost. Trudim se potedjeti Hu-ga svakog ponienja. Ne gaziti po njegovim osjeajima. Samo dvaput u ivotu moja je strast nadvladala samilost. Jedna od mojih tetaka nauila je naega kuhara spraviti nabujak od mrkve, a on je tome poduio nau slukinju Emiliju. Emilija ga servira u svim sveanim prilikama. Posluila ga je Henryju i June. Oni su ve bili opinjeni udnovatou Louveciennesa, bojama, mojom neobinom odjeom i stranim naglaskom, mirisom jasmina, otvorenim kaminima u kojima nisam palila cjepanice ve korijenje drvea koje je izgledalo poput udovinih prstiju. Nabujak je djelovao egzotino i oni su ga jeli kao to se jede kavijar. Jeli su i pire od krumpira, koji se zbog tuenih jaja doimao naroito prozranim. Henry koji je potpuni malograanin, poeo se osjeati nelagodno, kao da ga nismo dovoljno nahranili. Njegov je odrezak bio povelik i soan, ali uredno izrezan, i sigurna sam da on to nije prepoznao. June je bila u zanosu. Kada nas je Henry bolje upoznao, odvaio se pitati jedemo li uvijek tako, izraavajui zabrinutost za nae zdravlje. Tada smo mu ispriali podrijetlo nabujka i nasmijali se. June bi ga zauvijek umotala u veo tajni.
Jednoga jutra dok je Henry odsjedao kod nas, htjela sam mu, nakon dugog razdoblja gladovanja, neurednih obroka, loe kavanske hrane, prirediti prekrasan doruak. Sila sam dolje i upalila vatru u kaminu. Emilija je na zelenom posluavniku donijela vruu kavu, mlijeko koje se puilo, meko-kuhana jaja, fini kruh i kolaie te svje maslac. Henry je sjeo pored vatre za stol od lakirana drva. Sve to je mogao rei je da ezne za bistroom iza ugla, pocinanim pultom, mutnom zelenkastom kavom i mlijekom punim vrhnja. Nisam se uvrijedila. Pomislila sam da mu nedostaje odreena sposobnost uivanja u neobinosti, to je sve. Svaki put kada padnem u duboku potitenost, izvue me dobra kava na lakiranom posluav-niku pored kamina. Svaki puta izvuku me svilene arape i parfem. Rasko mi nije neophodna, ali jesu lijepe i dobre stvari. June je pripovjedaica. Stalno pripovijeda prie o svome ivotu koje su potpuno nedosljedne. Isprva sam ih pokuavala povezati u cjelinu, ali sam se ubrzo prepustila njezinu kaosu. U to vrijeme nisam znala da je svaka od njih, poput Albertinih pria Proustu, tajni klju nekom dogaaju u njezinu ivotu koji nije mogue objasniti. Mnoge su se od tih pria nale u Henryjevu romanu. Ona ne zazire od ponavljanja. Opijena je vlastitim romansama. Ponizno stojim pred tim fantastinim djetetom i predajem mu svoj um. U hotelu me sino budnom drao grozniav djeji pla, a moja su razmiljanja bila poput stroja u najveem pogonu. To me potpuno iscrpilo. Ujutro je ula udovino runa sobarica i otvorila aluzine. U hodniku je ovjek kojemu je grm crvene kose okruivao lice, istio tepihe. Telefonirala sam Hugu, molei ga da doe prije nego to je obeao. Njegova su pisma bila njena i tuna. Ali na telefonu je bio razuman: - Stiem odmah ukoliko si bolesna. Rekla sam: - Nema veze. U etvrtak dolazim kui. Ne mogu vie ostati. Nazvao je petnaest minuta kasnije, sada potpuno svjestan moje nevolje, i rekao da e doi u petak umjesto u subotu ujutro. Bila sam oajna zbog nenadane i strahovite potrebe za Hugom. Ona bi me natjerala na bilo to. Sjedila sam u krevetu i tresla se. Definitivno sam bolesna, pomislila sam. Um mi je otkazao. Uz strahovit sam napor napisala Hugu sabrano, jasno pismo da se ne brine. Bio mi je potreban jednak napor da se priberem kada sam stigla ovamo u vicarsku. Hugo je razumio. Napisao mi je: ... Kako dobro znam kojim plamenim arom ivi. Ve si proivjela mnoge ivote, od kojih si neke podijelila sa mnom - bogate, pune ivote od roenja do smrti - a u meuvremenu se jednostavno mora malo odmoriti.
Shvaa li koja si ti iva sila, govorei sasvim openito? Osjeam se poput stroja koji je izgubio motor. Ti predstavlja sve to je vitalno, ivo, to se kree, raste, leti..." June se snano protivi Henryjevoj otvorenoj senzualnosti. Njezina je mnogo zamrenija. Uz to, on za nju predstavlja dobrotu. Ona je se oajniki dri. Boji se da e se pokvariti. Svi su Henryjevi porivi dobri, ne u munom kranskom, ve u jednostavnom ljudskom smislu. ak i estina njegova pisanja nije udovina ili intelektualna, ve sasvim ljudska. Ali June nije ljudsko bie. Ona ima dva snana ljudska osjeaja: ljubav prema Henryju i strahovitu, nesebinu velikodunost. Sve je ostalo fantastino, perverzno, bezosjeajno. Kakve demonske raune vodi! Henry i ja sa strahopotovanjem promatramo njezinu udovinost koja nas obogauje snanije od suosjeanja, odmjerenih ljubavi, nesebinosti drugih ljudi. Ne elim je rastrgati u komadie kao to je to Henry uinio. Ja u je voljeti, obogatiti, uiniti besmrtnom. Henry mi alje oajno pismo iz Dijona. Dostojevski u Sibiru, samo to je Sibir daleko zanimljiviji, prema onome to pie jadni Henry. aljem mu telegram: Daj otkaz i vrati se kui u Versailles." I poaljem mu novac. Mislim na njega gotovo cijeli dan. Ali nikada ne bih dopustila Henryju da me dotakne. Trudim se pronai pravi razlog tome, ali nalazim ga samo u njegovu vlastitu jeziku - ne elim da mi se popia na glavu". June, jesi li ti doista sposobna za takve stvari? Ili su to Henryje-ve karikature tvojih elja? Jesi li doista napola potonula u takve is-tanane, mrane, strane osjeaje da se u usporedbi s njima Henryjevi bordeli ine gotovo smijenima? On rauna na moje razumijevanje jer i ja sam pisac. Ja to moram znati. Meni to mora biti jasno. Na njegovo iznenaenje, kaem mu: - To nije isto.
Postoji jedan svijet koji e za njega zauvijek ostati zatvoren -svijet mojih i Juneinih apstraktnih razgovora, naeg poljupca, nae ekstaze.
Duboko uznemiren, osjea da postoji dio tebe koji nije uspio dokuiti, sve to je izostavljeno iz romana. Izmie mu kroz prste! Bogatstvo Hugova bia. Njegova sposobnost ljubavi, pratanja, davanja, razumijevanja. Boe, koja sam ja sretnica. Sutra naveer ostat u kod kue. Gotovo je s hotelskim ivotom i samoom u noi.
Veljaa
Louveciennes. Stigla sam kui njenom i vatrenom ljubavniku. Sa sobom donosim Henryjeva bogata, teka pisma. Poput lavina. Na zid radne sobe zalijepila sam dvije stranice njegovih rijei, probranih tu i tamo, i panoramsku kartu njegova ivota za jo nenapisani roman. Prekrit u zidove njegovim rijeima. Bit e to la chambre des mots2. Hugo nalazi moje dnevnike o Johnu Erskinu. Dok me nema, ita ih uz bolnu znatielju. U njima nije bilo niega to nije znao, a ipak ga je boljelo. A ja bih sve to ponovno proivjela, da, i Hugo to zna. Dok me nije bilo, potraio je moje crno ipkasto rublje, poljubio ga, pronaao na njemu moj miris i udahnuo ga s tolikom radou. Na vlaku, na putu u vicarsku, doivjela sam zabavno iskustvo. Kako bih razuvjerila Huga, nisam naminkala oi, jedva sam se na-pudrala, lagano narumenila usne, a nokte nisam ni dotakla. Bila sam tako sretna u svome nemaru. Odjenula sam omiljenu staru barunastu haljinu, iako je bila poderana na laktovima. Osjeala sam se poput June. Moj psi Ruby sjedio je sa mnom te su moj crni kaput i barunasta jakna bili prekriveni njegovim bijelim dlakama. Neki Talijan, koji je tijekom cijelog putovanja pokuavao privui moju panju, u oaju mi je priao i ponudio mi etku. To me zabavilo i nasmijalo. Kada je etkanje bilo gotovo (a njegova etka puna bijelih dlaka), zahvalila sam mu se. Vrlo nervozno je upitao: - Hoete li sa mnom na kavu? Odbila sam, dok sam razmiljala: Kako bi tek bilo da sam naminkala oi!?" Hugo je rekao da je moje pismo Henryju veoma neodreeno. Zapoinjem tako otvoreno i iskreno. Doimam se poput Juneine suprotnosti, ali na kraju sam jednako tako neuhvatljiva. Misli da u Uznemiriti Henryja i na jedno mu vrijeme poremetiti stil - njegovu sirovu snagu, njegova pianja" i jebanja" meu kojima se osjea tako sigurnim. U pismu Henryju bila sam toliko zahvalna za njegovu punou i bogatstvo da sam mu eljela dati sve to mi je bilo na umu. Zapoinjem uz veliki zamah, otvoreno, ali kako se pribliavam konanom daru, daru moje June i mojih misli o njoj, sve se vie suzdravam. Uloila sam veliku dozu vjetine i lukavosti kako bih zadrala njegovu znatielju a sauvala ono to mi je dragocjeno. Sjedam pred pismo ili dnevnik sa eljom da budem potpuno iskrena, ali sam na kraju moda vea laljivica od sviju njih, vea i od June, i od Albertine jer djelujem tako iskreno.
Pravo mu je ime Heinrich - koliko mi se to vie svia! Nijemac je. Izgleda mi poput Slavena, ali u odnosu na ene pokazuje tipinu njemaku sentimentalnost i romantizam. Za njega seks znai ljubav. Njegova je morbidna mata njemaka. Voli runou. Ne smeta mu miris urina i kupusa. Voli psovke, dijalekt, prostitutke, razbojnike etvrti, prljavtinu, grubost. Pie mi pisma na pozadini odbaenih biljeaka - pedeset sinonima za rije pijan", podaci o otrovima, imena knjiga, dijelovi razgovora. Ili popisi poput ovoga - Posjetiti Cafe des Mariniers" na obali rijeke, pored mosta ,,Exposition" u blizini Champs Elyseesa -neka vrsta ribarskog prenoita. Jesti bouillabaisse u Caveau des Oubliettes Rouges". Le Paradise", Rue Pigalle - sumnjivo mjesto, depari, ulini razbojnici, itd. Bar Freda Paynea, Rue Pigalle 14 (pogledati umjetniku galeriju u prizemlju, sastajalite engleskih i amerikih striptizeta). Cafe de la Regence", Rue St Honore 261 (Napokon i Robespierre tamo su nekad igrali ah. Pogledati njihov stol). Henryjeva pisma daju mi neobian osjeaj obilja. Odgovaram na njih uz strahovitu radost, ali me zapanjuje njihova koliina. Ne stignem ni odgovoriti na jedno, on ve napie drugo. Komentari Prousta, razni opisi, raspoloenja, vlastita prolost, nezasitna seksualnost, nain na koji se trenutno uputa u akciju. Previe akcije za moj ukus. Neprobavljeno. Jasno da se udi Proustu. Nije udo da promatram njegov ivot uz spoznaju da moj nikada nee biti takav jer je usporen razmiljanjem. Henryju: Sino sam proitala tvoj roman. Neki su odlomci u njemu bili eblouissants4zapanjujue divni. Naroito opisi sna, opisi vesele noi s Valeskom, cijeli zadnji dio kada ivot s Blanche dosie vrhunac... Ostalo je jednolino, beivotno, vulgarno realistino, fotografski. Opet, neki drugi dijelovi - starija ljubavnica, Cora, ak i Naomi, nisu jo ni roene. Povrnost, nepromiljena urba. Tvoje pisanje moralo je drati korak s tvojim ivljenjem, a zbog svoje animalne vitalnosti ivio si previe... udno, ali sigurna sam da tono znam to bi trebalo izostaviti, jednako kao to si ti znao to bi trebalo izbaciti iz moje knjige. Mislim da bi roman trebalo malo proistiti. Ako mi dopusti..." Henryju: Molim te, Henry, shvati da se cijelim biem bunim protiv vlastita uma. Kada ivim, ivim prema impulsu, osjeaju, iskri. June to razumije. Dok smo luaki lutale Parizom, potpuno sam izgubila razum, ne primjeujui ljude, vrijeme, mjesto.
Izgubio se i kada sam po prvi put u hotelskoj sobi itala Dostojevskoga, smijala s e i plakala u isto vrijeme, i nisam mogla spavati i nisam znala gdje sam. Ali nakon toga, shvati me, strahovito se trudim ponovno ustati, ne valjati se u boli, nastaviti trpjeti ili gorjeti. Zato se borim? Zato jer se bojim da u postati June. Neto u meni opire se potpunom kaosu. S June elim doivjeti potpuno ludilo, ali isto tako elim biti sposobna poslije sve razumjeti, shvatiti to sam proivjela. Pita me proturjene, nemogue stvari. eli znati koje snove, porive i elje ima June. To nee nikada saznati, ne od nje. Ona ti to ne moe rei. Ali shvaa li koliku mi je radost priinjavalo dok sam govorila o naim osjeajima, na tome posebnom jeziku? Jer ja ne samo da ivim, proivljavam sve svoje fantazije, ja izlazim na zrak da shvatim. Zabljesnula sam June jer kada smo sjedile zajedno,
arolija trenutka nije me samo opila; proivljavala sam je svijeu pjesnika, ne psihoanalitiara koji ponavlja mrtve formule. S nae dvije mate ile smo do kraja. A ti udara glavom o zid naega svijeta i eli da ti skinemo sve velove. Sve te istanane, duboke, nejasne, mrane, raskone osjeaje eli uhvatiti u neto to si sposoban dokuiti. Ne trai to od Dostojevskog. Zahvaljuje Bogu to ivi u kaosu. Zato onda eli znati vie o June?" June nema svojih ideja, nema vlastitih fantazija. Njih joj daju drugi, oni koji nadahnjuju njezino bie. Hugo ljutito kae da je ona prazna, a ja puna kutija. Ali kome trebaju ideje, fantazije, sadraj, ako je kutija lijepa i inspirativna? Mene nadahnjuje June, prazna kutija. Razmiljanje o njoj usred dana uzdie me iznad obinog ivljenja. Otkada je poznajem svijet za mene nikada nije bio prazniji. June nudi divno, do bljedila uareno meso, kristalno zvonak glas, bezdane oi, omamljene pokrete, pojavu, tijelo, utjelovljenje svih naih matanja. to smo mi? Samo stvaratelji. Ona jest. Svaki varam. drugi sam dan mu primam svoj pismo stroj, od a Henryja. ja piem Odmah rukom. mu odgona
Dala
pisai
Mislim
njega no i dan. Sanjam o neobinom ivotu koji u jednoga dana proivjeti, koji e moda ispuniti neki drugi dnevnik. Sino, proitavi Hen-ryjev roman, nisam mogla zaspati. Bila je pono. Hugo je spavao. eljela sam ustati i otii u radnu sobu i pisati Henryju o njegovu prvu romanu. Ali bila bih probudila Huga. Trebalo je otvoriti dvoja kripava
vrata. Hugo je u krevet doao potpuno iscrpljen. Mirno sam leala i silila se da zaspim, dok su mi glavom poput tornada jurile reenice. Mislila sam da u ih se ujutro sjetiti. Ali nisam se mogla sjetiti ni polovice. Da Hugo nije morao ii na posao, mogla sam ga probuditi, a on je ujutro mogao dulje spavati. Njegov posao u banci kvari nam ivot. Moram ga izvui iz toga. I to me tjera da radim na svome romanu, da preraujem, to mrzim jer mi se u glavi ve kuha nova knjiga - knjiga o June. Sukob moje opsesije i odanosti Hugu postaje mi nepodnoljiv. Voljet u ga svim snagama, ali na svoj nain. Zar doista ne mogu rasti samo u jednome smjeru? Noas sam sretna jer je Henry ponovno ovdje. Dojam je uvijek isti: ispuni me teinom i estinom svoga pisanja, a zatim stie on sam, tako njean - tih glas, koji postaje jo tii, njeni pokreti, njene, fine bijele ruke - i ja se predajem njegovoj neumornoj znatielji i romantizmu prema enama. Henrvjev opis stana u Henry street (kamo je June dovela Jean da ivi s njima): Krevet raspremljen itav dan; uspinjanje na nj esto u cipelama; plahte u potpunom neredu. Prljave koulje umjesto runika. Rublje se rijetko kada iznosi van. Umivaonici zaepljeni od prljav-tine. Sue se pere u kadi koja je masna i ima crni rub. Kupaonica uvijek hladna poput zamrzivaa. Trganje namjetaja da bi se naloila pe. Zavjese vjeito navuene, prozori neoprani, grobna atmosfera. Pod neprestano prekriven gipsom, alatom, bojama, knjigama, opucima, smeem, uprljanim posuem, loncima. Jean po itav dan hoda uokolo u radnikim hlaama. June, uvijek polugola, tui se na hladnou." to sve to meni znai? Ono Juneino lice koje nikada neu upoznati. A ovo drugo, koje pripada meni, prepuno je arolije i bljeta-vila, ljepote i profinjenosti. Ove mi pojedinosti samo pokazuju dvostrukost svega, moju vlastitu dvolinost koja sada udi za ivotom u bijedi, za animalnou. Henryju: Kae: 'Gide ima um, Dostojevski ima ono drugo, a Dostojevski je ono to je doista vano.' Za tebe i mene najvii trenutak, najvea radost, nije kada prevladava razum, ve kada izgubimo pamet, a ja i ti gubimo je na isti nain, kroz ljubav. Izgubili smo pamet zbog June...
Reci mi neto. Ima osjeaj za mrane stvari. Matu ti privlae odreene mrane slike. Nisi li rekao Berthi da je ivot s June kao da za sobom vue truplo? Smetaju li ti doista Juneine neuroze i bolest ili samo proklinje ono to te zarobljava?" estoko se borim zadrati Henryja kojeg se ne elim odrei, ali isto tako zadrati svoj odnos s June, dragocjenom tajnom. Juer je u kavani iz mene izvukao dijelove prie. To me povrijedilo i razbjesnilo. Dola sam kui i napisala mu dugo, grozniavo pismo. Ako ga pokae June, izgubit u je. Henry me ne moe natjerati da je volim manje, ali me moe muiti time da je prikae manje stvarnom, manje nesebinom, dokazujui da June ne postoji, da je samo slika koju smo sami stvorili, Henry u svome umu, i ja u svojoj poeziji. Govorio je o utjecajima na nju. Utjecajima Jean, ene u New Yorku. Za mene je to bilo muenje. A tada je rekao: - Zbunjuje me. Nisam rekla nita. Zar e me zamrziti? Na poetku naeg susreta, bio je tako topao i pun zanimanja za mene. itavo mu je tijelo bilo svjesno moje prisutnosti. Znatieljno se sagnuo nad knjigu koju sam mu donijela. Oboje smo bili razdragani. Zaboravio je popiti kavu. Zarobljena sam izmeu Juneine ljepote i Henryjeva genija. Odana sam im oboje, svakome na svoj nain. Svakome od njih pripada jedan dio mene. June volim ludo, nerazumno. Henry mi daje ivot. June mi daje smrt. Moram odabrati, ali ne mogu. Dati Hen-ryju sve svoje osjeaje prema June za mene je isto kao predati mu tijelo i duu. Henryju: Moda nisi svjestan toga, ali danas si me prvi puta prepao i prenuo iz sna. Sve tvoje biljeke, sve tvoje prie o June nisu me uspjele povrijediti. Nita me nije moglo povrijediti, sve dok nisi dotakao izvor mog straha: June i Jeanin utjecaj. Kakav me strah obuzeo kad sam se sjetila njezinih rijei, i kroz nju osjetila koliko je ispunjena bogatstvom drugih, svih onih koji vole njezinu ljepotu. ak je i grofBruga Jeanina kreacija. Kada smo bile zajedno, June je rekla: 'Smisli to emo raditi zajedno.' Bila sam spremna dati joj sve to sam ikada smislila i stvorila, od svoga doma, odjee, nakita, do svoga pisanja, matarija, ivota. Radila bih samo za nju. Shvati me. Ja je oboavam. Ja je prihvaam u cjelini, ona mora biti. Bunim se samo kada June nema (kao to sam zapisala prve noi kada smo se upoznale). Nemoj mi rei
da, osim one fizike, June ne postoji. Nemoj mi to rei jer ti to mora znati. Ti si ivio s njom. Nikada do danas nisam se bojala onoga to e naa dva uma zajedno otkriti. Ali koji si ti otrov pronaao, moda upravo onaj koji )e i u tebi? Je li to i tvoj strah? Osjea li se progonjenim, ali i prevarenim kreacijama vlastita uma? Jesu li tvoje grube rijei sredstvo kojima se bori protiv straha od iluzije? Reci mi da ona nije samo lijepa slika. Katkad dok razgovaramo osjeam da pokuavamo dokuiti njezinu stvarnost. Ona je ak i za nas nestvarna, ak i za tebe koji si je posjedovao, i za mene koju je poljubila." Hugo ita jedan od mojih starih dnevnika, iz razdoblja Johna Erskina, Boulevard Suchet, i gotovo jeca od suuti za mene, shvaajui da sam ivjela u kui mrtvih. Nisam ga uspjela oivjeti, sve dok me nije zamalo izgubio zbog Johna i kroz samoubojstvo. Jo Henryjevih pisama, dijelovi knjige koju pie, citati, biljeke dok slua Debussyja i Ravela, na pozadini jelovnika malenih restorana u sumnjivim etvrtima. Bujica realizma. Previe, u odnosu na matu, koja se povlai. On svom djelu ne eli rtvovati ni trenutak ivota. Uvijek uri i pie o poslu, a na kraju ga zapravo nikada ne dotie, pie vie pisama nego knjiga, vie istrauje nego to zapravo utvara. Ipak, svia mi se stil njegove posljednje knjige - izleti, lanci asocijacija, sjeanja. Usvojio je Prousta, ali bez poezije i glazbe. Bila sam se spustila u opscenost, prljavtinu i njegov svijet sranja, pike, kurca, kopiladi, guzica, kurvi", a sada se ponovno uspinjem. Danas mi je simfonijski koncert potvrdio moje suzdrano raspoloenje. Jo jednom sam proputovala podruja realizma i otkrila da su suhoparna. Jo jednom sam se vratila poeziji. Piem June. ini mi se nemoguim. Ne pronalazim rijei. Moja mata estoko se napinje da je dosegne, moju sliku o njoj. A kada stignem kui, Emilija kae: - Pismo za Senoritu. Trim uz stepenice, nadajui se da je od Henryja. elim biti snana pjesnikinja, kao to su Henry i John snani u svome realizmu. elim ih napasti i unititi. Ono to me kod Henryja zbunjuje i privlai bljeskovi su mate, spoznaje i snova. Bjegunac. I njegove dubine. Zanemarimo njemakog realista, ovjeka koji zastupa sranje" kao to je rekao Wambly Bald, i dobit emo strastvenog imaista. Na trenutke moe izrei najosjeajnije ili najdublje stvari. Ali, njegova je blagost opasna jer kada pie, ne pie s ljubavlju, ve karikira, napada, ismijava. Mene bijes truje. Ja volim, volim, volim.
A opet, na trenutke se sjetim nekih njegovih rijei i odjednom osjetim kako se u meni budi senzualna ena, kao da je netko estoko miluje. S radou si ponavljam te rijei. U takvim trenucima moje pravo tijelo ivi punim ivotom. Juer sam provela napet, potresan dan s Eduardom koji je pokuao oivjeti prolost. On je bio prvi mukarac kojeg sam voljela. Bio je seksualno slab. Patila sam od njegove slabosti, sada to znam. Ta je bol davno pokopana. Kada smo se prije dvije godine opet susreli, ponovno je uskrsla. A zatim sam je ponovno pokopala. U sebi sam oduvijek imala muke elemente, znala tono to elim, ali sve do Johna Erskina nisu me privlaili snani mukarci; voljela sam slabe ili plahe, preosjetljive mukarce. Eduardova neodreenost, neodlunost, eterina ljubav i Hugova preplaena ljubav, prouzroile su mi mnogo muke i zbunjenosti. Djelovala sam njeno, a opet poput mukarca. Bilo bi mnogo enstvenije zadovoljiti se strau oboavatelja, ali ja sam inzistirala na vlastitu odabiru, na finoi prirode koju sam otkrivala u mukarcima slabijima od sebe. Zbog svoje izravnosti, kao ena sam duboko patila. Kao mukarac, bila bih zadovoljna s onime za ime sam udjela.
Hugo je sada snaan, ali bojim se da je prekasno. Mukarac u meni previe je napredovao. Sada, da Eduardo ak i eli ivjeti sa mnom (a juer je bio na mukama zbog impotentne ljubomore), to ne bi funkcioniralo jer sam ja kreativno mnogo jaa, a on to ne bi mogao podnijeti. Radost mukog usmjerenja svoga ivota otkrila sam udvarajui se June. Osim toga, otkrila sam stranu radost umiranja, raspadanja. Sino sam, sjedei s Hugom pored vatre, poela plakati - ena ponovno rascijepljena u mukarca-enu, koja moli za spas nekim udom, velikom ljudskom snagom pjesnika. Ali animalna snaga koja zadovoljava enu krije se u brutalnim mukarcima, u realistima poput Henryja, a od njega ne elim ljubav. Radije u krenuti u napad i slobodno, poput mukarca, odabrati svoju June. Ali moje e tijelo morati umrijeti jer ono je senzualno, ivo, a u ljubavi izmeu dvije ene nema ivota. Hugo me jo uvijek dri, svojim oboavanjem, svojom toplom ljudskom ljubavlju, svojom zrelou jer on je najstariji od sviju nas. elim pisati June tako sjajno da joj uope ne mogu pisati. Kakvo patetino, nedostojno pismo:
Ne mogu vjerovati da se vie nee pojaviti iz tame moga vrta. Katkada te ekam na mjestu gdje smo se nekada nalazile i oekujem da u opet osjetiti istu radost kada te ugledam kako izranja iz gomile i prilazi mi - ti, tako posebna i jedinstvena. Kada si otila, ova me kua poela guiti. Htjela sam biti sama sa tvojom slikom... Iznajmila sam malenu, klimavu garsonijeru u Parizu i svaki dan pokuavam pobjei tamo barem na nekoliko sati. Ali kakav je to drugi ivot koji elim ivjeti bez tebe? Katkad moram zamiljati da si tu, June. Imam osjeaj da elim biti ti. Nikada prije nisam eljela biti nitko drugi doli ja sama. Sada se elim stopiti s tobom, biti ti tako strahovito bliska, da moje vlastito ja sasvim nestane. Najsretnija sam u svojoj crnoj barunastoj haljini jer je stara i poderana na lak-tovima. Kada ti promatram lice, elim se prepustiti i podijeliti tvoju ludost, koju poput tajne nosim u sebi i koju vie ne mogu skrivati. Puna sam estoke, strane radosti. To je radost koju prihvaa onaj koji je prihvatio smrt i raspadanje, radost stranija i dublja od radosti ivljenja i stvaranja."
Oujak
Juer u Cafe de la Rotonde" Henry kae da mi je bio napisao pismo koje je poderao. Jer bilo je to ludo pismo. Ljubavno pismo. Primila sam to tiho, bez iznenaenja. Osjetila sam to. Meu nama je toliko topline. Ali duboko unutra, nije me dirnulo. Bojim se tog ovjeka kao da se u njemu moram suoiti sa svim stvarnostima koje me plae. Njegovo senzualno bie ima dubok utjecaj na mene. Njegova estina omotana njenou, njegova nagla ozbiljnost, teak, bogat um. Pomalo sam hipnotizirana. Promatram njegove fine bijele ruke, glavu koja se ini pretekom za tijelo, elo koje kao da e se raspui, glavu koja se trese, koja skriva toliko toga to volim i mrzim, to elim i ega se bojim. Ljubav za June me paralizira. Osjeam toplinu za toga ovjeka, koji moe biti dva razliita bia. eli me primiti za ruku, a ja se pravim da ne primjeujem. Naglo mu izmiem. elim da njegova ljubav umre. Ono o emu sam sanjala, elju upravo takvoga mukarca za mnom, sada odjednom odbacujem. Doao je trenutak da potonem u senzualnost, bez ljubavi ili drame, a ja to ne mogu. On toliko toga krivo razumije: moj osmijeh dok govori o June, koja se prvo estoko suprotstavlja njegovim idejama, a kasnije ih usvaja i izraava kao da su vlastite. - Dogaa se to svima nama - kae on, promatrajui me agresivno, kao da je moj osmijeh posprdan. Mislim da se eli svaati. Nakon estine, gorine, brutalnosti i okrutnosti koju je poznavao, moja ga blagost razdrauje. Nalazi da ja poput kameleona mijenjam boju u kavani, a vjerojatno je gubim kod kue. Ne uklapam se u njegov ivot. Njegov ivot-podzemlje, Carco, nasilje, okrutnost, udovino-st, lov na bogatstvo, razvrat. itam njegove biljeke pohlepno i uz jezu. U godinu dana polu-samoe, moja je mata nabujala preko svake mjere. Nou me, u groznici, opsjedaju Henryjeve rijei. Proganja me njegova nasilna, agresivna mukost. Osjeam nasilje nad svojim usnama, u svojoj utrobi. Zgnjeena na tlu pod mukarcem koji me posjeduje sve dok ne poelim kriknuti. U kavani Viking" Henry mi govori kako je otkrio moju pravu prirodu jedne veeri dok sam nekoliko minuta sama plesala rum-bu. Jo se sjea jednog odlomka iz mog romana i trai rukopis da ga ponovno proita. Govori da je to najljepi tekst koji je u zadnje vrijeme proitao. Govori o fantastinim elementima u meni - njegov prvi
dojam dok sam stajala na pragu - tako draesna" - a kasnije sjedila u velikom crnom naslonjau - poput kraljice". eli unititi iluziju" moje velike iskrenosti. Proitala sam mu to sam bila napisala pod utjecajem njegovih biljeki. Rekao je da mogu pisati na taj nain, s tolikim intenzitetom mate samo zato jer nisam proivjela ono o emu piem. Rekao je da proivljavanje ubija matu i intenzitet, kao to se to dogodilo njemu. Poruka Henryju u ljubiastoj tinti na srebrnu papiru: Ova e ena vjeno sjediti u visokom crnom naslonjau. Bit u jedina ena koju nikada nee imati. Pretjerano ivljenje pretee matu. Neemo ivjeti, samo emo pisati i razgovarati da napnemo jedra." Pisci vode ljubav sa svime to im moe posluiti svrsi. Henry se povodi za mojom vizijom, i pokuava biti suptilniji, postaje poetian. Rekao je da moe zamisliti June kako mu kae: Ne smeta mi to voli Anais jer ona je Anais." Imam utjecaj na njihovu matu. To je najvea mo. Vidjela sam da romantizam nadivljuje realizam. Mukarci esto zaboravljaju lijepe ene koje su posjedovali, zaboravljaju prostitutke, a sjeaju se prve ene koju su idealizirali, koju nisu mogli imati. Zauvijek ih zarobljava ena koja ih romantino uzbudi. U Eduardu vidim nepopustljivu udnju. Hugo se nikada nee oporaviti od mene. Henry nakon June vie nikada nee voljeti. Kada govorim o njoj, Henry kae: - Kako divno govori. - Moda da izbjegnem injenice. Govori mi upravo ono to sam ja prije nekoga vremena zapisala: podajem se ivotu, a zatim nalazim prekrasna objanjenja za svoje postupke. Slaem djelie u lijepo kreativno tkivo. - Ti i June elite me balzamirati - kaem. - To je zato to djeluje tako krhko. Sanjam o novoj vjernosti, uz stimulaciju drugih, matovitom ivljenju i tijelu samo za Huga. Laem. Toga dana u kavani, dok sam sjedila s Henryjem, gledala kako mu se tresu ruke i sluala njegove rijei, bila sam ganuta. Bila sam luda dok sam mu itala svoje biljeke, ali bio me izazvao; bila sam luda jer sam pila i odgovarala na njegova pitanja,
dok sam mu zurila ravno u lice kao to se nikada prije nisam usudila gledati ni u jednog mukarca. Nismo se dotakli. Oboje smo se naginjali nad ponorom. Govorio je o Hugovoj velikoj dobroti, ali on je djeak, djeak". Henryjev je um, naravno, stariji. I ja vjeno ekam Huga da me sus-tigne, ali katkad perfidno skaem naprijed, uz stariji um. Svoje tijelo pokuavam drati izvan svega toga. Ali, uhvaena sam. I zato kada doem kui, odlazim u radnu sobu i piem mu poruku. U meuvremenu itam njegovo ljubavno pismo po deseti ili petnaesti put. Iako ne vjerujem u njegovu ili svoju ljubav, opsjeda me sinonja nona mora. Opsjednuta sam. - Pazi - kae Hugo - da se ne zaplete u vlastite matarije. Ti u drugima pali iskre, puni ih svojim iluzijama, a kada zasjaju punim sjajem, ti u sve povjeruje. Hodamo po umi. On se igra s Banquom. Sjedi pored mene i ita. Intuicija mu kae: Budi ljubazan, budi njean, budi slijep." Sa mnom, to je najlukavija i najpametnija metoda. To je nain da me ne mui, da me se pridobije. A ja u svakom trenutku razmiljam o Henryju, kaotino, i bojim se njegova sljedeeg pisma. Sastala sam se s Henryjem u mranom, podzemnom Vikingu". Nije primio moju poruku. Donio mi je jo jedno ljubavno pismo. Gotovo uzvikuje: - Sada si obavijena velovima. Budi stvarna! Tvoje rijei, tvoje pismo, neki dan. Bila si stvarna. - Ja to poriem. Tada ponizno kae: - O, znao sam, znao sam da sam se previe drznuo s tobom. Ja sam seljak, Anais. Samo me kurve mogu cijeniti. To u meni izaziva rijei koje eli uti. Svaamo se. Prisjeamo se poetka: poeli smo s umom. -Jesmo, ali jesmo li? - kae Henry, drhtei. I odjednom se nagne i proguta me beskonanim poljupcem. Ne elim da poljubac prestane. Kae: - Doi u moju sobu. Kako je zaguljiv ovaj veo oko mene koji se Henry trudi rastrgati, moj strah od stvarnosti. Ulazimo u njegovu sobu. Ne osjeam tlo pod nogama, ali osjeam njegovo tijelo uz moje. Kae:
- Pogledaj tepih na stepenicama, sav je otrcan. Ali ja ne vidim, samo osjeam uspon. U ruci mu je moja poruka. - Proitaj - kaem, na dnu stepenica - i ja odlazim. Ali ipak ga slijedim. Njegovu sobu ne primjeujem. Kada me uzme u naruaj, tijelo mi se rastapa. Njenost njegovih ruku, neoekivan prodor, sve do sri, ali bez nasilja. Kakva udna, njena mo. On uzvikuje: - Sve je tako nestvarno, tako brzo. I vidim jednog drugog Henryja ili moda istog Henryja koji je onoga dana uetao u moj dom. Razgovaramo kao to smo eljeli razgovarati, tako lako, tako istinski. Leim na njegovu krevetu, pokrivena njegovim kaputom. On me promatra. - Oekivala si - vie brutalnosti? Rue se planine rijei, biljeaka, citata. Iznenaena sam. Ne poznajem ovoga ovjeka. Nismo se zaljubili u naa djela. Ali u to smo sada zaljubljeni? Ne mogu podnijeti sliku Juneina lica na kaminu. udno, ali ak i sa slike, ona nas oboje posjeduje. Piem Henryju lude poruke. Danas se ne moemo nai. Dan je prazan. Uhvaena sam u klopku. A on? to on osjea? Stjerana sam u kut, gubim se, um mi se koleba, svjesna sam samo osjetila. U nekim trenucima ne vjerujem u Henryjevu ljubav, osjeam da June dominira nad nama, govorim sama sebi: Ovoga jutra on e se probuditi i shvatiti da ne voli nikoga osim June." U drugim trenucima ludo vjerujem da emo proivjeti neto novo, Henry i ja, izvan Juneina svijeta. Kako mi je uspio nametnuti istinu? Upravo sam htjela pobjei iz zatvora svojih matarija, a on me odvodi u svoju sobu i tu proivljavamo san, ne stvarnost. Postavlja me gdje me eli postaviti. Miris tamjana. Oboavanje. Iluzija. A ostatak ivota ne postoji. U ovaj sat on stie s novom duom. Napitak za spavanje iz bajki. Leim s utrobom u plamenu, a on to jedva primjeuje. Nae su kretnje ljudske, ali u sobi je kletva. Juneino lice. Sjeam se, uz veliku bol, jedne od njegovih biljeaka: Najlui trenutak ivota - June, kako klei na cesti." Jesam li ljubomorna na Henryja ili na June?
eli me ponovno vidjeti. Dok ekam u naslonjau u njegovoj sobi, on klekne i ljubi me i udniji je od svih mojih misli. Dominira nada mnom svojim iskustvom. Dominira i mojim umom i time mi zatvara usta. ape mi to eli od moga tijela. Pokoravam mu se, a u meni se bude novi porivi. Osvojio me. Mukarac, toliko ljudski; a ja, odjednom besramno prirodna. Zapanjena sam injenicom da leim na njegovu eljeznom krevetu, u crnom rublju, pobijeenom i zgaenom. I moja je neprobojna tajnovitost na trenutak slomljena, od mukarca koji se naziva - posljednjim ovjekom na zemlji. Za nas pisati ne znai stvarati umjetnost, ve disati. Nakon naega prvog susreta iz sebe sam izdahnula nekoliko biljeaka, usklika prepoznavanja, sasvim ljudskih priznanja. Henry je jo uvijek bio zapanjen, a ja sam izdisala nepodnoljivu radost podavanja. Ali sljedei put nije bilo rijei. Moja je radost bila neopipljiva i zastraujua. Nabujala je u meni dok sam hodala ulicama. Ona mi izbija kroz pore, plamti arom. Ne mogu je skriti. Ja sam ena. Pokorena od mukarca. O, kakva je to radost kada ena pronae mukarca kojemu se moe podloiti, radost njezine enskosti koja raste u snanim rukama. Hugo me promatra dok sjedimo pored vatre. Govorim opijeno, briljantno. Kae: - Nikada nisi bila tako lijepa. Nikada nisam jae osjetio tvoju mo. Kakva je to nova samosvijest u tebi? eli me, ba kao onda poslije Johnova posjeta. U tom trenutku moja savjest umire. Hugo se naginje nada mnom, a ja instinktivno sluam Henrvjev apat. Obgrljujem Huga nogama, a on u zanosu usklikuje: - Draga, draga, to mi to radi? Izluuje me! Nikada prije nisam osjetio ovakvu radost! Varam ga, laem mu, ali svijet ne tone u sumpornu izmaglicu. Ludost pobjeuje. Vie ne mogu sastaviti djelie svojih mozaika. Samo plaem i smijem se. Hugo i ja odlazimo s koncerta poput ljubavnika, prema njegovim rijeima. Bilo je to dan nakon to smo si Henry i ja u Vikingu" priznali odreene osjeaje. Hugo je bio tako paljiv, tako njean. Za njega je bio praznik. Veerali smo na Montparnasseu. Smislila sam izliku da odem do prijateljice po Henryjevo prvo ljubavno pismo. Bilo mi je u biljenici. Razmiljala sam o njemu dok me Hugo pitao: - eli li ostrige? Veeras narui ostrige. Veeras je posebna no. Svaki put kad izlazim s tobom, osjeam kao da izvodim ljubavnicu. Ti si moja ljubavnica. Volim te vie no ikada prije.
elim itati Henryjevo pismo. Ispriavam se. Odlazim u toalet. itam pismo. Nije previe rjeito, ali me ganula sama injenica. Ne znam to jo osjeam. Vraam se za stol, uz vrtoglavicu. Ovdje smo se nali kada se Henry vratio iz Dijona i tu sam shvatila da sam sretna zbog njegova povratka. Jednom drugom prilikom Hugo i ja odlazimo u kazalite. Mislim na Henryja. Hugo to zna, i pokazuje istu staru njenu uznemirenost, elju da mi vjeruje. Razuvjeravam ga. On sam mi poruuje da u pola devet nazovem Henryja. I tako prije kazalita odlazimo u kavanu, a Hugo mi pomae pronai broj Henrvjeva ureda. alim se o tome to e uti. Henry i ja ne razgovaramo dugo: - Jesi li dobila moje pismo? -Jesam. - Jesi li dobio moju poruku? - Nisam. Nakon kazalita ne mogu spavati. Rano ujutro, Hugo ustaje i donosi mi lijek, tabletu za spavanje. - to nije u redu? - pita. - Kako se osjea? Nudi mi utoite Nudi mi utoite svog zagrljaja. Dok prvi put, u oku, izlazim iz Henryjeve sobe, teko mi je govoriti na uobiajen, ivahan nain. Hugo sjeda, vadi svoj dnevnik i mahnito pie o meni i umjetnosti" te kako je sve to ja radim u redu. Dok on ita, ja krvarim do smrti. Pred kraj poinjem jecati. Nije mu jasno zato. Sputam se pred njim na koljena. - to je milo moje, to je? Kaem mu neto grozno: - Ima li kakav predosjeaj? On to zbog svog povjerenja i sporih osjetila ne moe razumjeti. O n vjeruje da Henry kao pisac potie samo moju matu. I zato to u t o vjeruje, on sjeda i pie, da me osvoji svojim pisanjem. elim uzviknuti: Kakvo mladalako, gotovo djeje povjerenje! " Boe, stara sam, ja sam posljednja ena na svijetu. Svjesna sam udovinog paradoksa: dajui se drugima, uim vie voljeti Huga. ivei na taj nain, uvam nau ljubav od gorine i smrti.
Istina je da je to jedini nain na koji mogu ivjeti: u dva smjera. Trebam dva ivota. Ja sam dvostruko bie. Kada se naveer vraam Hugu, miru i toplini doma, vraam se ispunjena dubokim zadovoljstvom, kao da je to za mene jedino stanje. Hugu donosim cjelovitu enu, osloboenu svih opsjednutih" groznica, izlijeenu od otrova nemira i znatielje koja je nekada prijetila naem braku, izlijeenu iskustvom. Naa ljubav ivi jer ja ivim. Ja je njegujem i hranim. Ja sam joj vjerna na svoj nain, koji ne moe biti njegov nain. Ako ikada proita ove retke, mora mi vjerovati. Piem smireno, jasno, dok ekam na njega da se vrati kui, kao na odabrana, vjena ljubavnika. Henry pie biljeke o meni. Zapisuje sve to kaem. Oboje biljeimo, drugaijim osjetilima. ivot pisaca je poseban ivot. S ruiastom haljinom rairenom oko sebe, sjedim na njegovu krevetu, puim, a on me promatra i kae da me nikada nee odvesti u svoj ivot, na mjesta o kojima mi je govorio, da mi pristaju jedino raskoi Louveciennesa, da ih moram imati. - Ti ne bi mogla ivjeti drukije. Promatram njegovu bijednu sobu i uzvikujem: - Mislim da je to istina. Da me dovede u ovu sobu, morala bih krenuti iz poetka. Sljedei dan piem mu jednu od najtoplijih ljudskih poruka koje sam mu ikada napisala: bez intelekta, samo rijei o njegovu glasu, smijehu, rukama. On mi odgovara: Anais, veeras kad sam primio tvoju poruku bio sam potpuno zapanjen. Nita to u ikada izgovoriti ne moe se mjeriti s tim rijeima. Pobijedila si uutkala si me - barem to se tie izraavanja tih stvari rijeima. Nema pojma koliko se divim tvojoj sposobnosti da brzo upije i odmah izvrne znaenje, zaspe ga kopljima, zakuca u tlo, prodre mu do sri, opkoli ga svojim intelektom. To mi je iskustvo oduzelo dar govora, osjetio sam jedinstven zanos, navalu vitalnosti, a zatim klonulost, prazninu, uenje, nevjericu, sve, sve. Dok sam hodao kui, u lice mi je puhao proljetni vjetar - sve je postajalo tako meko i blago, zrak mi je lickao lice, nisam ga se mogao nadisati. I sve dok nisam primio tvoju poruku, bio sam u panici. Bojao sam se da e sve zanijekati. Ali dok sam itao - itao sam veoma sporo jer je svaka rije za mene bila otkrivenje - sjetio sam se tvog nasmijanog lica, tvoje nevine radosti, neto to sam uvijek traio u tebi, ali nikada nisam do kraja shvatio. Katkad bi tako zapoela u Louveciennesu, a zatim bi odjednom pobijedio um i ja bih ugledao ozbiljne, okrugle oi i stisnute usnice, to me je uvijek plailo.
Strahovito sam sretan jer me odrava cjelovitim - doputa mi da budem umjetnik, ali ne zanemaruje mukarca, ivotinju, gladnog, nezasitnog ljubavnika. Nijedna mi ena jo nije dala sve to mi je potrebno, a ti, ti pjeva tako veselo, tako hrabro, ak uz smijeh -da, ti me poziva da budem to jesam, da se upustim u bilo to. Oboavam te zbog toga. To je ono zbog ega si doista kraljica, iznimna ena. Kakva si ti ena! Razmiljam o tebi i smijem se - ne bojim se tvoje enstvenosti. Ni tvoje vatre. ivo se sjeam tvoje haljine, njezine boje i teksture, njezine raskone prozranosti upravo to bio bih te zamolio da odjene, da sam samo mogao predvidjeti taj trenutak. Vidi kako si osjetila to sam danas napisao - spominjem tvoje rijei o karikaturi, mrnji itd. Mogao bih ostati ovdje cijelu no i pisati ti. Stalno si mi pred oima, sputene glave i dugih trepavica na obrazima. Osjeam se vrlo ponizno. Ne znam zato si odabrala mene - to me udi. ini mi se da sam od samog trenutka kad si otvorila vrata svoga doma i uz smijeak mi pruila ruku, bio opinjen, bio tvoj. I June je to osjetila. Odmah je rekla da si zaljubljena u mene ili ja u tebe. Ali ja nisam znao da je to ljubav. Govorio sam o tebi oduevljeno, bez rezerve. A tada te je i June upoznala i zaljubila se u tebe. Henry se poigrava idejom svetosti. Razmiljam o glasu nalik na zvuk orgulja, o izrazima i ispovijedima koje ujem od njega. Razmiljam o njegovoj poniznosti pred boanskim, osjeaju boanskog. ak i kada sam najprirodnija, najenstvenija, kada ustajem iz kreveta da mu dodam cigaretu, posluim ga ampanjcem, poeljam kosu, odjenem se, ak i tada on kae: - Jo uvijek se s tobom ne osjeam prirodno. On ivi prilino tiho, na trenutke gotovo hladno. Nije prisutan u sadanjosti. Ali kasnije, dok pie, zagrije se i poinje dramatizirati i gorjeti. Svaamo se: on na svom jeziku, ja na svome. Nikada se ne sluim njegovim rijeima. Mislim da je moj proces biljeenja nesvjes-niji, instinktivniji. To se ne vidi izvana, ali ipak, nisam sigurna jer on je bio svjestan toga, teine mojih oiju. Neuhvatljivost moga uma nasuprot njegove neumoljive analize. Moja vjera u uda nasuprot njegovih tekih, realistinih biljeki. Radost, kada se doepa uda: Tvoje oi kao da oekuju uda." Hoe li ih on ostvariti? Pie li on biljeke poput ovih: Anais: zeleni ealj s vlasima crne kose. Neizbrisiv ru. Barbarska ogrlica. Lomna. Krhka.
Toga drugog poslijepodneva ekao me u kavani, a ja sam njega ekala u njegovoj sobi jer je dolo do nesporazuma. Sobar je istio njegovu sobu. Zamolio me da ekam u sobi preko puta hodnika, u majunoj, bijednoj sobici. Sjedila sam na priprostom, jadnom stolcu. Sobar mi je donio drugu stolicu prekrivenu crvenim pliem. - Ova e vam biti bolja - rekao je. Bila sam dirnuta. inilo mi se da mi to Henry nudi barunom prekrivenu stolicu. Bila sam sretna dok sam ekala. Tada sam se umorila i otila sjediti u Henryjevu sobu. Otvorila sam mapu s naslovom Biljeke iz Dijona". Na prvoj stranici bila je kopija pisma koje jo nisam primila. Kada je uao i kada sam rekla: Ne vjerujem u nau ljubav", zatvorio mi je usta. Toga dana osjetila sam poniznost pred njegovom snagom. Tijelo snano ili snanije od uma. Njegova pobjeda. Drao me u naruju s odreenim strahom. - Doima se tako krhkom. Bojim se da u te slomiti.
A ja sam se u njegovu krevetu doista osjeala malenom, nagom, sa zveckavim barbarskim nakitom oko vrata. Ali osjetio je snagu moje sri koja je buknula na njegov dodir. Sjeti se toga, Henry, dok dri moje prekrhko tijelo u svojim rukama, tijelo koje jedva osjea jer si toliko navikao na golema tjele-sa, ali osjea pokrete njegove radosti poput valove simfonije. Ne statina teina gline, ve ples u tvom zagrljaju. Nee me slomiti. Oblikuje me poput skulptora. Faun e se pretvoriti u enu. - Henry, kunem ti se, radujem me to ti mogu rei istinu. Jednoga dana, nakon jo jedne od naih pobjeda, odgovorit u na sva tvoja pitanja. - Da, znam, - rekao je Henry - siguran sam u to. Strpljivo ekam. Ja mogu ekati. Ono to mi se moglo initi smijenim samo me dirnulo svojom ljudskou: Henry je puzao u potrazi za mojom crnom svilenom podvezicom koja je pala iza kreveta. Njegovo strahopotovanje prema mojoj ogrlici od dvanaest franaka: - Kakve fine, dragocjene stvari nosi. Kada sam ga vidjela golog, inio mi se bespomonim i moja je njenost nabujala. Potom je klonuo, a ja sam postala ivahna. ak smo razgovarali o naem zanatu. - Volim - rekao je Henry - da mi je stol uredan prije nego to sjednem pisati. Oko mene samo biljeke, gomila biljeaka.
- Doista? - rekla sam uzbueno, kao da je to najzanimljivija reenica na svijetu. Na zanat. Uitak u razgovoru o tehnikama. Henry mislim da pati od napora za potpunom iskrenou o sebi i June, neumoljivom, bolno steenom iskrenou. Ipak, na trenutke si suzdran, kada osjeti da oskvrnjuje svete tajne, tajni ivot sebe i drugih. Na trenutke sam ti spremna pomoi zbog nae zajednike objektivne strasti za istinom. Ali, ona boli, Henry boli. U svome dnevniku pokuavam biti potpuno iskrena, dan za danom. U neku ruku ima pravo kada govori o mojoj iskrenosti. Ili barem tenji za njom, uz uobiajeno ljudsko ili ensko poricanje. Poricati nije enski ili muki ni la. Rije je o strahu od posvemanjeg unitenja. Ono to neumoljivo analiziramo, hoe li to nestati? Hoe li June umrijeti? Hoe li naa ljubav umrijeti, odjednom, trenutno, ako od nje napravi karikaturu? Henry, postoji opasnost od previe znanja. Ti ima strast za apsolutnim znanjem. Zato te ljudi mrze. Katkad mislim da u tvojoj nemilosrdnoj analizi June neto nedostaje, a to su tvoji osjeaji prema njoj, izvan ili usprkos same spoznaje. esto vidim kako jeca nad onime to uniti, kako eli stati i samo oboavati; i ti ustaje, ali tek na trenutak, a zatim se, poput kirurga, ponovno laa noa. to e kada otkrije sve to se ima znati o June? Istinu. Kakvom estinom traga za njome. Razara i trpi. Na neki udan nain nisam uz tebe, ja sam protiv tebe. Sueno nam je da zastupamo dvije razliite istine. Volim te i borim se protiv tebe. Kao i ti. Zbog toga smo jai, svaki pojedinano, snaniji zbog nae ljubavi i mrnje. Mrzim te kada karikira, proziva i razotkriva. elim ti odgovoriti, ne slabom ili glupom poezijom, ve udom snanim poput tvoje stvarnosti. elim se boriti protiv tvog kirurkog noa svim okultnim i magijskim silama na svijetu. elim se boriti protiv tebe, ali i podloiti ti se jer kao ena oboavam tvoju hrabrost, bol koju ona nanosi; sukob koji nosi u sebi, koji samo ja dobro shvaam; oboavam tvoju zastraujuu iskrenost, tvoju snagu. Ima pravo. Svijet treba karikirati, ali isto tako znam kako ti ljubi svoje karikature! Koliko je strasti u tebi! To je ono to osjeam u tebi. Ne osjeam uenjaka, istraivaa, promatraa. Kada sam s tobom, osjeam krv. Ovoga puta nee se probuditi iz zanosa naih susreta i otkriti samo smijene trenutke. Ne. Ovoga puta to nee uiniti jer dok ivimo zajedno, dok istrauje kako moj neizbrisivi ru preobraava oblik mojih usta, kako se iri poput krvave rane nakon
operacije (poljubio si me, i oblik mojih usana pretvorio se u akvarel, boje su se razlile); dok to ini, ja hvatam udo trenutka (udo, o udo mog leanja pod tobom) i donosim ti ga, izdiem ga oko tebe. Uzmi ga.
Dok me voli, osjeam se rastronom u svojim osjeajima. Ti su osjeaji tako snani, tako novi, Henry, ne izgubljeni u slinosti s drugim trenucima, toliko nai, tvoji, moji, moji i tvoji zajedno, ne bilo kojeg drugog mukarca ili ene. to moe biti dirljivije stvarno od tvoje sobe? eljezni krevet, tvrdi jastuci, jedna aa. A sve bljeti poput vatrometa na Dan nezavisnosti, zbog moje radosti, njene, uzburkane radosti utrobe koju si zapalio svojim plamenom. itava se soba ari od plamena koji si u mene natoio. Kao da e eksplodirati, kada sjednem na tvoj krevet pored tebe i kad razgovaramo. Ne ujem tvoje rijei: glas ti se odbija od mog tijela poput neke druge vrste milovanja, druge vrste penetracije. Nemam moi nad tvojim glasom. Ravno iz tebe ulazi u mene. Mogla bih zaepiti ui, ali taj bi glas ipak pronaao put do moje krvi i uzburkao je. Neosjetljiva sam na jednolian vizualni napad stvari. Vidim tvoju zelenosmeu koulju kako visi na kvaici. To je tvoja koulja i ja te vidim u njoj - u boji koju prezirem. Ali vidim tebe, a ne koulju. Neto u meni komea se dok je promatram, i to je sasvim sigurno tvoje ljudsko ja. To je vizija tvoga ljudskoga ja koja mi otkriva zapanjujuu delikatnost. To je tvoja zelenosmea koulja, a ti si ovjek koji je sada sredinja os moga svijeta. Okreem se oko bogatstva tvoga bia. - Doi k meni, prii blie. Obeavam da e biti divno. Odrava obeanje. Sluaj, ne vjerujem da samo ja osjeam da proivljavamo neto novo jer je to novo za mene. U tvojim djelima ne nalazim osjeaje koje mi pokazuje ili rijei koje mi govori. Kada itam tvoja djela, pitam se, koju li emo epizodu ponoviti. Ti nosi svoju viziju, ja svoju, i one se prepleiu. Ako na trenutke vidim svijet tvojim oima (ako su to Henryjeve kurve, ja ih volim), i ti e katkad vidjeti mojim. Henryju istraitelju nudim zagonetne odgovore. Dok sam se odijevala, uz smijeh sam komentirala svoje rublje, koje se svidjelo June. O, June, koja je uvijek naga pod haljinom. - panjolsko je - rekla sam. Henry je rekao:
- Kad to ve spominje, kako je June znala da nosi takvo rublje? Rekla sam: - Ne misli valjda da pokuavam sve prikazati bezazlenijim nego to jest, ali isto tako, ne postavljaj mi tako izravna pitanja jer na taj nain nikada nee doznati pravu istinu. On ne vidi ljepotu u poluznanju, poluposjedovanju, opasnom naginjanju preko ruba, bez posebnog klimaksa. Henry i June unitili su svaku logiku i cjelovitost mog ivota. To je dobro jer vie ne postoji obrazac. Sada sam iva. Ne trebaju mi obrasci. Ono to mi uvijek izmie muka je stvarnost. Kada mata i emocije prijeu normalne granice, ena je katkad opsjednuta osjeajima koje ne moe izraziti. elim posjedovati June. Poistovjeujem se s mukarcima koji u nju mogu prodrijeti. Ali ja sam tu bespomona. Mogu joj pruiti uitak svoje ljubavi, ali ne i savren snoaj. Kakva muka! A Henryjeva pisma: ... strahovito, strahovito iv, bolan, osjeam da te apsolutno trebam.... Ali moram te vidjeti: vidim te blistavu i divnu, a u isto vrijeme piem June i sav sam rastrgan, ali ti e razumjeti, ti mora razumjeti. Anais, ostani uz mene. Svuda si oko mene poput jasnog plamena. Anai's, zaboga, kad bi znala to sada osjeam! elim te bolje upoznati. Volim te. Volio sam te kada si dola i sjela na moj krevet cijelo to drugo poslijepodne bilo je poput tople izmaglice - i ponovno ujem kako izgovara moje ime - tim svojim udnim naglaskom. Izaziva u meni takvu mjeavinu osjeaja, ne znam kako da ti pristupim. Samo mi doi - blie, jo blie. Bit e divno, obeavam ti. Toliko volim tvoju iskrenost - gotovo poniznost. Nikada te ne bih mogao povrijediti. Noas sam pomislio kako sam se trebao oeniti enom poput tebe. Ili moda ljubav u poetku uvijek
potie na takve misli? Ne bojim se da e me povrijediti. Osjeam tvoju snagu, ali drukije vrste, neuhvadjivu. Ne, nee se slomiti. Izgovorio sam mnogo gluposti - o tvojoj krhkosti. Uvijek mi je pomalo neugodno. Ali ne toliko proli put. Jednoga dana to e potpuno nestati. Ima takav prekrasan smisao za humor - oboavam to u tebi. Uvijek te elim vidjeti kako se smije. To ti pristaje. Razmiljao sam o mjestima na koje bismo trebali otii zajedno - malena, opskurna mjesta, tu i tamo, u Parizu. Samo da mogu rei - ovdje sam bio s Anai's - ovdje smo jeli ili plesali ili se napili zajedno. Ah, katkad bih te elio vidjeti stvarno pijanu, kakva bi to bila ast! Gotovo se bojim to ti
predloiti - ali Anai's, kada razmiljam o tome kako se pripija uz mene, kako spremno iri noge i kako si mokra, Boe, izluuje i sama pomisao na to kakva bi bila kad bi odbacila sve maske. Juer sam mislio na tebe, kako prislanja svoja bedra uz mene dok stojimo, kako se soba trese, kako u tami padam na tebe i gubim svijest. Sav sam drhtao i stenjao od uitka. Razmiljam o tome kako e mi nepodnoljiv biti ovaj vikend ako te ne vidim. Ako treba, u nedjelju u doi u Versailles - bilo to - ali moram te vidjeti. Ne boj se da se prema meni mora odnositi hladno. Bit e mi dovoljno samo da stojim pored tebe, s oboavanjem te promatram. Volim te, to je sve." Hugo i ja smo u autu, vozimo se na elegantan izlazak. Ja pjevam, i ini se kao da svojim pjevanjem pokreem motor. Napinjem grudi i imitiram roucoulemenfi golubova. Kotrljam svoj francuski rrrrr. Hugo se smije. Kasnije izlazimo iz kazalita s markizom i mar-kizom, a oko nas se natiskuju kurve. Markiza stie usta. Mislim, to su Henryjeve kurve, i odnosim se prema njima toplo, prijateljski. Jedne veeri predlaem Hugu da zajedno odemo na predstavu", samo da vidimo. - Hoemo li? - kaem iako sam zapravo spremna proivjeti, a ne samo gledati. On je znatieljan, ushien: Da, da. Zovemo Henryja i pitamo ga za informacije. On predlae Rue Blondel 32. Na putu prema tamo Hugo se koleba, ali ja se smijem i ohrabrujem ga. Taksi nas ostavlja u uskoj uliici. Zaboravili smo broj. Ali nad jednim od ulaza spazim crvene brojke: 32. Osjeam da smo stali na odskonu dasku i skoili. Sada smo u igri. Sada smo netko drugi. Otvaram vrata. Stupam naprijed da se nagodim oko cijene. Ali vidim da to nije kua, ve kavana puna mukaraca i nagih ena. Vraam se po Huga i mi ulazimo. Galama. Zasljepljujua svjetla. Oko nas gomila ena, dozivaju nas, pokuavaju nam privui panju. Patronne6 nas vodi do stola. ene i dalje viu i namiguju. Moramo odabrati. Hugo se zapanjeno smijei. Pogledom prelazim preko njih. Odabirem vrlo upadljivu, debelu, grubu enu panjolska izgleda. Okreem se od bune gomile prema kraju reda te pozivam enu koja se nimalo nije potrudila privui nau panju. Sitna je, enstvena, gotovo srameljiva. Sada sjede pred nama. Malena je slatka i podatna. Razgovaramo, o, tako pristojno. Priamo o noktima. Komentiraju neobinu boju mog sedefastog laka za nokte. Pitam Huga da dobro
pogleda jesam li dobro odabrala. On kae da nisam mogla bolje. Promatramo ene kako pleu. Vidim samo mrlje, vrlo intenzivne. Promatram velika bedra, stranjice, objeene grudi, toliko tijela, sve odjednom. Oekivali smo da e se u predstavi" pojaviti mukarac. - Ne - kae patronne - ali e vas djevojke zabaviti. Vidjet ete sve. Ovo, dakle, nee biti Hugova no, ali on prihvaa sve. Pogaamo se oko cijene. ene se smijee. Pretpostavljam da je ovo moja no jer sam ih zamolila da mi pokau lezbijske scene. Meni je sve strano i novo, a njima tako poznato. Osjeam se lagodno samo zato to neto trebaju od mene, mogu za njih neto napraviti. Dat u im sve svoje cigarete. Da barem imam stotinu kutija. Da barem imam mnogo novca. Idemo gore. Volim promatrati ene kako hodaju gole. Soba je blago osvijetljena, a krevet nizak i irok. ene su vesele, peru se. Kako li se osjeaj mora istroiti nakon toliko automatizma. Promatramo kako velika ena na sebe privezuje penis, ruiastu stvaricu, karikaturu. Nonalantno, profesionalno zauzimaju poze. Arapska, panjolska, parika, ljubav kad se nema novca za hotelsku sobu, ljubav u taksiju, ljubav kada se jednom od partnera spava... Hugo i ja promatramo, smijui se njihovoj duhovitosti. Nismo nauili nita novo. Sve se doima nestvarnim, dok ne zatraim lezbij-ske poze. Malena to voli, vie od mukog pristupa. Velika ena otkriva mi tajno mjesto na enskome tijelu, izvor nove radosti, koji bih katkad osjetila, ali nikada u potpunosti - tu malenu jezgru na otvoru enskih usana, upravo ono to mukarac promauje. Gle, velika ena paluca jezikom. Malena zatvara oi, stenje i drhti od zanosa. Hugo i ja naginjemo se nad njih, obuzeti trenutkom ljepote na malenoj koja naim oima nudi svoje osvojeno, drhtavo tijelo. Hugo je uzbuen. Vie nisam ena; sada sam mukarac. Dodirujem sr Juneina bia. Postajem svjesna Hugovih emocija i kaem: - eli li je? Uzmi je. Kunem ti se da mi ne smeta, dragi. - Sada bih mogao svriti s bilo kime - odgovara on. Malena mirno lei. Zatim ustaju i ale se, i trenutak prolazi. elim li...? Otkopavaju mi jaknu; odbijam, ne elim nita.
Nisam bila u stanju dotai ih. Samo minuta ljepote - malena ena sc nadima, rukama miluje glavu druge ene. Taj jedan jedini tre-nutak uzburkao mi je krv jednom drugom eljom. Da sam bila malo luda... ali soba nam se inila prljavom. Izlazimo. Vrtoglavica. Radost. Ushienost. Odlazimo na ples u Bal Negre". Jedan je strah prevladan. Hu-go je osloboen. Razumjeli smo meusobne osjeaje. Zajedno. Ru-ku pod ruku. Meusobna velikodunost. Nisam bila ljubomorna na malenu koju je Hugo poelio. Ali Hugo je mislio: to da je tamo bio mukarac..." Dakle, jo uvijek ne znamo. Znamo samo da je veer divno protekla. Poklonila sam Hugu djeli radosti koji me ispunjao. A kada smo se vratili kui, oboavao je moje tijelo jer je bilo ljepe od onih koje je vidio tu veer. Zajedno smo potonuli u senzualnost, u nova otkria. Ubijali smo prikaze. Otila sam u Viking" na sastanak s Eduardom. Povjeravamo se jedno drugome: pripovijeda mi o eni u svom pensionu, ja njemu o Henryju. Sjedimo uz priguena svjetla. Eduardo se boji da e nestati iz mog ivota. - Ne - govorim mu - u meni ima dovoljno mjesta za sve. Volim Huga, vie nego ikada, volim Henryja i June, volim i tebe, ako eli. Nasmijeio se. - Proitat u ti Henrvjeva pisma - rekla sam jer se zabrinuo za mene zbog moje mate (mislio je da Henry moda ne postoji). Ali, dok sam mu ih itala, zaustavio me. Nije to mogao podnijeti. Govori mi o psihoanalizi koja mu otkriva kako me voli, kako me sada vidi. Henrvjeva ljubav oko mene stvara aureolu. Vrlo sigurna u sebe, sjedim pred Eduardovom plahou. Promatram ga dok mi se pribliava, trai prisnost, dodir moje ruke, mog koljena. Gledam kako postaje mukarac. Jednom davno, za ovaj trenutak bila bih dala sve, ali sada je to daleko iza mene. - Prije odlaska - kae - elim... I poinje me ljubiti. - To je Eduardo - mrmljam, popustljivo. Poljubac je divan. Napola sam dirnuta, napola osvojena. Ali on ne ide dalje. elio je polumjeru. Dobio ju je. Odlazimo. Uzimamo taksi. Preplavljen je radou jer me dodirnuo. - Nemogue - uzvikuje. - Napokon! Ali to vie znai meni nego tebi. Istina. Dirnuta sam samo zato jer sam navikla udjeti za tim prelijepim usnama.
Gle to sam napravila! Prizor Eduardovih muka. Moj lijepi Eduardo, Keats i Shelley, poezija i afrani - tolike sam sate provela zurei u njegove prozirne zelene oi i u njima nalazila odraze mukaraca i kurvi. Trinaest su se godina njegovo lice, um i mata okretali prema meni, ali mu je tijelo bilo mrtvo. Njegovo je tijelo sada ivo. Uzdie moje ime: - Kada u te vidjeti? Sutra? Sutra te moram vidjeti. Poljupci na oi, na vrat. Svijet kao da se preokrenuo naglavake. Sutra e sve to nestati, mislim ja. Ali sutra jer sjedim i ne oekujem nita, Eduardova se ludost vraa i ja po prvi put osjeam sudbinsku, neizbjenu potrebu psiholokog razrjeenja. U punom sunevu sjaju hodamo do hotela, veselo se uspinjemo stepenicama, ulazimo u utu sobu. Molim ga da navue zastore. Umorni smo od snova, matanja, tragedije, knjievnosti. Dolje na recepciji, on plaa sobu. Kaem eni: - Trideset franaka nam je previe. Moemo li sljedei put dobiti popust? Vani na ulici, prasnemo u smijeh - sljedei put! Dogodilo se udo. Hodamo, razgaljeni. Strano smo gladni. Odlazimo do ,Vikinga" i prodiremo etiri velika sendvia (nekada nisam mogla gutati u Eduardovoj prisutnosti). - Koliko ti dugujem! - uzvikuje. A u srcu mu odgovaram: Koliko tek ja dugujem Henrvju!" Danas se ne mogu oteti osjeaju da jedan dio mene stoji po strani, promatra kako ivim i udi se. Baena u ivot bez iskustva, naivna, osjeam da me neto spasilo. Konano se osjeam doraslom ivotu. Poput prizora u iznimnom komadu. Henry me vodio. Ne. ekao me. Promatrao me. Ja sam se kretala, ja sam djelovala. inila sam neoekivane stvari, iznenadila samu sebe - u trenutku, primjeuje Henry, kada sam sjela na rub kreveta. Stajala sam pred ogledalom i eljala kosu. On je leao u krevetu i rekao: -Jo uvijek se s tobom ne osjeam lagodno. Impulzivno, naglo, prila sam krevetu, sjela do njega, unijela mu se u lice. S ramena mi je skliznuo kaput i naramenice kombinea, a u cijelom tom pokretu, u
rijeima koje sam izgovorila, bilo je neega tako prirodno mekog, podatnog, ljudskog, da je ostao bez rijei. Osjeam da, kada mi Henry govori ili pie, trai neki drugi jezik. Kao da izbjegava rijei koje mu prve dolaze na usne i trai druge, suptilnije. Katkad osjeam da sam ga uvela u neki zamren svijet, neku novu zemlju, ali on ne hoda kao John, gazei tekim korakom, ve uz svijest koju sam u njemu osjetila od prvoga dana. Ulazi u Proustove simfonije, Gideove insinuacije, u Cockteauove opijumske zagonetke, Valeryjeve tiine; ulazi u sugestivnost, prostore, iluminacije Rimbauda. A ja kroim s njim. Noas ga volim zbog predivnog naina na koji mi je poklonio svijet. Na tome putu, ne mogu i ne smijem se slomiti. Neu zamoliti Huga ni za jednu slobodnu veer. Zbog toga u Henryju izazivam nove i duboke osjeaje. - Je li ti drago - pita Eduardo - to on eli pisati i raditi, je li ti drago da je ushien, a ne uniten? -Da. - Prava kunja doi e kada te obuzme elja da svoju mo nad mukarcima iskoristi na destruktivan i okrutan nain. Hoe li taj trenutak ikada doi? Govorim Hugu o svom izmiljenom" dnevniku opsjednute ene, to u njemu samo potvruje miljenje da je sve osim nae ljubavi izmiljotina. - Ali kako zna da doista ne postoji takav dnevnik? Kako zna da ti ne laem? - Moda mi lae - kae. - Sada ti je um doista elastian. - Daj mi neto stvarno protiv ega se mogu boriti - kae mi. -Moja mata to samo oteava. Dajem mu svoja pisma June, i on u njima nalazi olakanje. Najbolje su lai poluistine. Dajem mu poluistine. Nedjelja. Hugo odlazi igrati golf. Odijevam se ritualno, i usporeujem radost odijevanja za Henryja s tugom koju osjeam dok to inim za idiotske bankare i kraljeve telefonskih kompanija. Potom malena, mrana, otrcana sobica, poput duboke nie. Odjednom, bogatstvo Henryjeva glasa i usta. Osjeaj potapanja u vrelu krv. A on, obuzet mojom toplinom i vlanou. Spora penetracija, s prekidima i obratima, daem od uitka. Nemam rijei; sve mi je novo.
Kada sam prvi put vodila ljubav s Henrvjem, shvatila sam zastraujuu injenicu da je Hugo seksualno prevelik za mene i da je zato moj uitak uvijek bio pomijean s boli. Je li to bila vjena tajna mog nezadovoljstva? Tresem se dok ovo piem. Ne elim o tome razmiljati, o utjecaju te injenice na moj ivot, na moju glad. Moja glad nije abnormalna. S Henryjem sam zadovoljna. Dosiemo vrhunac, razgovaramo, jedemo i pijemo, a prije odlaska on me ponovno uzima. Nikada nisam poznavala takvo obilje. To vie nije Henry; a ja sam samo ena. Gubim osjeaj rascijepljenosti. Vraam se Hugu smirena i radosna; on to primjeuje. Kae: - Nikada nisam bio tako sretan s tobom. Kao da sam ga prestala prodirati, zahtijevati od njega. Nije udo da sam ponizna pred svojim divom, Henryjem. I on je ponizan preda mnom. - Vidi, Anais, nikada prije nisam volio enu s umom. Sve su mi druge ene bile podreene. Tebe smatram sebi ravnom. I on je, ini se, ispunjen radou koju nikada nije osjetio s June. To poslijepodne u Henryjevoj hotelskoj sobi bilo je poput uarene pei. Prije toga poznavala sam samo uarenost uma i mate; sada to dolazi od krvi. Sveta potpunost. Omamljena izlazim u bla-gu proljetnu veer, i mislim: Sada bih bila spremna umrijeti." Henry je probudio moje prave nagone i sada se vie ne osjeam nelagodno, izgladnjelo, nezgrapno u svome svijetu. Otkrila sam kamo pripadam. Volim ga, ali nisam slijepa na proturjeja u nama koji e kasnije dovesti do naeg rastanka. Osjeam samo sadanjost. Sadanji je trenutak tako bogat i silan. Kako Henry kae: Sve je dobro, dobro." Deset i trideset je. Hugo je otiao na veeru, a ja ga ekam. On se tjei pozivajui se na moj razum. Misli da moj um uvijek ima kontrolu. Ne zna za kakve sam ludosti sposobna. Sauvat u tu priu za budunost, kada bude stariji, kada i on oslobodi svoje nagone. Ako mu sada kaem istinu o sebi, to ga moe samo unititi. Njegov je razvoj prirodno sporiji. Sa etrdeset godina znat e to ja sada znam. Osjetit e i usvojiti znanje, a u meuvremenu nee trpjeti. Uvijek se brinem za Huga, kao da mi je dijete. To je zato jer njega najvie volim. Da je barem deset godina stariji. Henry me proli puta upitao:
- Jesam li manje brutalan, manje strastven nego to si oekivala? Je li te moda moje pisanje navelo da oekuje vie? Bila sam osupnuta. Podsjetila sam ga na to kako su prve rijei koju sam zapisala nakon naega susreta bile: Sruile su se planine rijei, knjievnost je iezla." Smatrala sam da je to poetak stvarnih osjeaja te da je estoka senzualnost njegova pisanja jedno, a naa senzualnost drugo. Stvarnost. ak ni Henry, koji ivi pustolovnim nainom ivota, nema previe samopouzdanja. Nije udo da njenim duama poput Eduarda i mene, ono nedostaje do traginog stupnja. Pri naem zadnjem susretu, pokuali smo odrati nau krhku samosvijest. Eduardo i ja pokuali smo popraviti kvar koji smo nenamjerno uinili, skrenuti i ispraviti tijek udne sudbine. Spavali smo zajedno samo zato jer smo to trebali uiniti na samom poetku. Moja prijateljica Natasha grdi me zbog mog idiotskog ponaanja. - Kakve zavjese za Henryja? Kakve cipele za June? A ti? A ti? Ona ne razumije kako sam razmaena. Henry mi daje cio svijet. June mi daje ludilo. Boe, kako sam zahvalna to sam pronala dva bia koja mogu voljeti, koja su prema meni velikoduna na nain koji ne mogu objasniti Natashi. Mogu li joj objasniti da mi je Henry dao svoje akvarele, a June svoju jedinu narukvicu? I vie od toga. U Vikingu" Eduardu kaem njeno, rijeima lakim poput lep-tirovih krila, da ne bismo smjeli nastaviti, da osjeam kako to iskustvo ne bi trebali produavati; bilo je to samo eprkanje po prolosti. Bilo je divno, ali meu nama nema krvne polarnosti. Eduardo je u dubokoj boli. Njegov temeljni strah da me ne moe zadrati sada se ostvaruje. Zato nisam priekala dok nije sasvim ozdravio? Ozdravio? to to znai? Zrelost, mukost, cjelovitost, sposobnost da me osvoji? Ve sam ionako znala da me ne moe osvojiti, nikada. Tajim to od njega. O, koju samilost izaziva u meni njegova divna glava, pognuta, na mukama. Izmeu nas sada stoji Henry. Preklinje me: - Doi u moju sobu, samo jo jednom, da budemo sami zajedno. Imaj povjerenja u moje osjeaje. Kaem: - Ne smijemo. Sauvajmo trenutak koji smo podijelili. Ne elim ii. Zle slutnje. Ali on eli raistiti stvari. Naa je soba bila siva i hladna. Padala je kia. Pokuavala sam se boriti s oajanjem koje me obuzelo. Ako sam ikada u ivotu glumila, bilo je to danas. Nisam
bila uzbuena, ali nisam to htjela priznati. Tada je on osjetio moje nezadovoljstvo i proivjeli smo stranice iz Lawrenceovih knjiga. Po prvi puta sam ih potpuno razumjela, moda bolje i od samog autora jer on opisao samo mukareve osjeaje. A to osjea Eduardo? Osjea za mene vie nego za bilo koju enu; sa mnom se najvie pribliio osjeaju cjelovitosti, mukosti. Nisam ga mogla zgaziti. Nastavila sam njenim rijeima: - Ne forsiraj ivot. Neka se stvari polako razviju. Ne pati. Ali on sada zna.
Bilo je to za mene poput none more. Cijelo mi je bie oajniki vapilo za Henryjem. Danas sam otila k njemu. Bio je s prijateljem, Fredom Perlesom, njenim, finim ovjekom poetskih oiju. Fred mi je drag, ali blii mi je Henry, tako blizak da nisam mogla podnijeti pogled na nj. Sjedili smo u kuhinji njihova novog stana na Clichyju. Henry je blistao. Kada sam, nakon dugog razgovora, rekla da moram ii, Henry me odveo u svoju sobu i poeo ljubiti, a Fred je bio tako blizu. Fred, aristokrat i osjetljiv ovjek, zacijelo je bio povrijeen. - Ne mogu te pustiti - rekao je Henry. - Zatvorit emo vrata. Prepustila sam se trenutku uz divlji zanos. Mislim da gubim razum jer progone me osjeaji koje Henry budi u meni, opsjedaju me svakom trenutku i ja ga sve vie i vie elim. Dolazim kui. Hugo ita novine. Njenost, skromnost, bezboj-nost svega. Ali ja imam Henryja i mislim na lude rijei koje je uzvikivao dok je svravao. Razmiljam o tome kako nikada do sad nisam bila tako prirodna, nikada jo nisam iivjela svoje prave porive. Danas nisam marila hoe li Fred vidjeti moju ludost. eljela sam se suoiti sa svijetom, objaviti svijetu: ,yolim Henryja!" Ne znam zato mu toliko vjerujem, zato mu noas elim dati sve - istinu, svoj dnevnik, svoj ivot. ak sam poeljela da June iznenada najavi svoj dolazak, da osjetim bol to gubim Henryja. Otila sam na masau. Maserka je bila malena i lijepa. Nosila je kupai kostim. Dok se naginjala nada mnom, vidjela sam joj grudi, malene ali pune. Osjetila sam njezine ruke po cijelome tijelu, njezina usta blizu mojih. U jednom trenutku moja se glava nala u blizini njezinih nogu. Htjela sam ih poljubiti. Bila sam ludo uzbuena. Odjednom sam postala svjesna frustracije svoje elje. Ono to sam mogla, nije mi se inilo dovoljnim. Da je poljubim? Osjeala sam da nije lezbijka. Mogla bi me poniziti.
Trenutak je proao. Ali kakvo pola ure torture! Kakve muke zbog elje da budem mukarac! Zapanjila sam samu sebe, svjesna prirode svojih osjeaja za June. A tek juer kritizirala sam porok koji Hugo i ja nazivamo kolektivnom, neosobnom, neselektivnom seksualnou, to sada potpuno razumijem. Henryju: Poeli su progoni - svi su povrijeeni, ranjeni, to branim (D. H.) Lawrencea. Tuno me gledaju. S nestrpljenjem oekujem dan kada u moi braniti tvoje djelo, kao to si ti branio Bunuela. Drago mi je da pred Fredom nisam pocrvenjela. Toga dana doivjela sam vrhunac svoje ljubavi prema tebi, Henry. eljela sam uz-viknuti: Danas volim Henryja!" Moda bi vie volio sam se ponaala nonalantno, ne znam. Pii mi. Trebam tvoja pisma, kao ljudsku potvrdu stvarnosti. Jedan znanac eli me prestraiti. Kada govorim O tebi, kae: On te ne cijeni." Ima krivo. Henryju: udno je, Henry. Nekada, im bih s raznih mjesta stigla kui, odmah bih sjela i poela pisati dnevnik. Sada elim pisati tebi, razgovarati s tobom. Nai su sastanci tako neprirodni - kao i rastanci, kada te, kao noas, oajniki elim vidjeti. Natuknula sam Hugu da bismo sutra naveer mogli izii s tobom, ali on za to ne eli ni uti. Volim kada kae: Sve to se dogaa, dobro je." Ja kaem - Sve to se dogaa divno je. Za mene je sve simfonija, toliko me uzbuuje sam ivot. Boe, Henry, samo u tebi pronala sam isti nabujali entuzijazam, istu ivu uzavrelu krv, veliko obilje. Nekada sam bila gotovo uvjerena da neto nije u redu sa mnom. inilo se da svi drugi imaju konice. A kada osjetim kojim arom gori nae uzbuenje za ivotom, pone mi se vrtjeti u glavi. to emo, Henry, kada Hugo ode u Lyon? Danas sam poeljela da sam u tvom stanu i da ivam zavjese dok razgovaramo. Misli li da smo sretni zajedno jer osjeamo da imamo neki cilj, dok si s June imao osjeaj da te vodi u sve dublji mrak, misteriju, zamrenost?" Nalazim se s Henryjem na sivom kolodvoru, uz trenutnu divlju uzbuenost, a u njemu prepoznajem jednake osjeaje. Govori mi kako je bio jedva u stanju hodati do kolodvora, obuzet udnjom prema meni. Odbijam otii u njegov stan jer je tamo Fred, i
predlaem Hotel Anjou", gdje me odveo Eduardo. Vidim sumnju u njegovim oima, i uivam u tome. Odlazimo u hotel. eli da razgovaram s enom na recepciji. Traim sobu broj tri. Ona kae: - Trideset franaka. Ja kaem: - Dat ete nam za dvadeset pet. I uzimam klju s pulta. Uspinjemo se stepenicama. Henry me zaustavlja na pola puta i ljubi me. U sobi smo. Uz topao smijeh kae: - Anais, ti si vrag. Ne odgovaram mu. Toliko je uzbuen da nemam vremena ni razodjenuti se. I sada zapinjem, zbog neiskustva, zaslijepljena estinom i div-Ijatvom tih sati. Sjeam se samo Henryjeve poude, njegove energije, njegova otkria moje stranjice, za koje nalazi da je predivna -i, oh, tekueg meda, grevitih provala radosti, sati i sati snoaja. Ravnopravnost! Ponori za kojima sam udjela, mrak, kraj, razrjeenje. Sr moga bia dotie tijelo koje nadvladava moje, pobjeuje moje, koje takvom estinom svojim plamenim jezikom prodire u moje. On uzvikuje: - Reci mi, reci mi, to osjea. Ali ne mogu. Krv mi je u glavi, u oima. Zatomljujem rijei. elim ispustiti divlji krik, bez rijei, neartikuliran, bez smisla, iz najprimitivnijeg korijena svoga bia - razliti ga iz utrobe poput meda. Suze i radost, ostavljaju me bez rijei; svladana sam, uutkana. Boe, proivjela sam takav dan, takve sate enske podlonosti, toliko sam se davala, od mene nita nije preostalo. Ali laem. Uljepavam. Rijei mi nisu dovoljno duboke, estoke. Skrivaju pravu istinu. Neu stati dok ne ispripovijedam svoj silazak u senzualnost, koji je bio jednako toliko mraan, toliko prekrasan, toliko divlji, kao to su trenuci mog mistinog stvaranja bili blistavi, ekstatini, prepuni ushienja. Prije naeg susreta toga dana, pisao mi je: Mogu rei samo to da sam lud za tobom. Pokuao sam ti napisati pismo, ali nisam mogao.
Nestrpljivo ekam da te ponovno vidim. Utorak je tako daleko. Ali ne samo utorak pitam se kada e ostati prespavati, kada u te imati na dulje vrijeme. Kakve muke, kada te mogu vidjeti na samo nekoliko sati, a onda te moram pustiti da ode. Kad te vidim, sve to sam htio rei nestaje. Vrijeme je tako dragocjeno, a rijei tako nevane.
Ali ti me ini tako sretnim jer s tobom mogu razgovarati. Volim tvoju bistrinu, tvoje pripreme na bijeg, tvoje noge, koje se poput eljezne ake zatvaraju oko mene, toplinu meu tvojim bedrima. Da, Anais, elim ti skinuti masku. Previe sam pristojan s tobom. elim te promatrati dugo i udno, podii ti haljinu, milovati te, prouavati te. Zna li da sam te jedva imao prilike gledati? Na tebi je jo uvijek previe svetosti. Ne znam kako da ti kaem to osjeam. ivim u stalnom iekivanju. Doe k meni i vrijeme proleti kao u snu. Samo kada ode, postajem potpuno svjestan tvoje prisutnosti. Ali tada je prekasno, Umrtvljuje me. Pokuavam zamisliti tvoj ivot u Louveciennesu, ali ne mogu. Tvoja knjiga? I to mi se ini nestvarnim. Samo kada si tu, kada te gledam, slika postaje jasnija. Ali nestane tako brzo, ne znam i to da mislim. Da, jasno vidim Pukinovu legendu. Vidim te na prijestolju - dragulji oko vrata, sandale na nogama, veliko prstenje na rukama, obojeni nokti, udan panjolski glas, kako ivi nekakvu la, la koja zapravo nije la ve bajka. Malo sam pijan, Anais. Kaem sam sebi: Ovo je prva ena s kojom mogu biti potpuno iskren." Sjeam
SE
kad
si mi rekla: Mogao bi me prevariti, a ja to ne bih znala." Kada sam hodam bulevarima i razmiljam o tome, ne mogu te prevariti - a elio bih. Mislim da ti ne bih mogao biti u potpunosti vjeran -to nije u mojoj prirodi. Previe volim ene ili ivot - ne znam tono koje od toga. Ali smijeh, Anais... Volim sluati tvoj smijeh. Ti si jedina ena koja ima osjeaj za veselost, mudru toleranciju - ne, vie od toga, ini mi se da me potie da te prevarim. Zato te volim. A to tebe potie na to - ljubav? O, divno je voljeti, a u isto vrijeme biti slo-bodan. Ne znam to da oekujem od tebe, vjerojatno neko udo. Od tebe u zahtijevati sve - ak i nemogue jer ti me na to potie. Doista si snana. Volim ak i tvoju prijevaru, izdaju. Djeluje mi aristokratski. (Zvui li ta rije udno iz mojih usta?) Da, Anais, razmiljao sam kako bih te mogao prevariti, ali ne mogu. elim te. elim te skinuti, malo te vulgarizirati - ah, ne znam to govorim. Malo sam pijan jer ti nisi tu. Htio bih da mogu pljes-nuti rukama, i eto Anais! elim te posjedovati, iskoristiti, jebati te, nauiti te svemu i svaemu. Ne, ne cijenim te - Boe sauvaj! Moda te elim malo poniziti - zato, zato? Zato ne kleknem pred tebe i samo te oboavam? Ne mogu, volim te uz smijeh. Svia li ti se to? Draga Anais, ja imam toliko lica. Sada vidi samo dobre strane -ili me barem navodi da u to vjerujem. elim te barem na jedan cijeli dan. elim s tobom ii svuda - posjedovati te. Ne zna kako sam nezasitan. Ili kakva hulja. I kako sebian! Uz tebe se ponaam pristojno. Ali, upozoravam te, nisam aneo. Mislim da sam uglavnom malo pijan. Volim te. Sada idem u krevet - prenaporno mi je ostati budan.
Nezasitan sam. Trait u od tebe nemogue stvari. Ne znam to. Ti e mi vjerojatno rei. Bra si od mene. Volim tvoju piku, Anais - izluuje me. A tek kako izgovara moje ime! Boe, nestvarno je. Sluaj, jako sam pijan. Boli me to sam ovdje sam. Trebam te. Mogu li ti sve rei? Mogu, zar ne? Doi brzo i poevi me. Svri sa mnom. Obgrli me nogama. Utopli me." inilo mi se kao da itam njegove potpuno nesvjesne osjeaje. Kao da me sav ivot grli tim rijeima. Osjetila sam ogroman izazov da se prepustim oboavanju ivota i eljela sam se podati svemu ivotu, koji je Henry. Kakve nove senzacije budi u meni, kakve nove muke, nove strahove i nove hrabrosti! Nakon naeg dana ne stie pismo od njega. Osjetio je strahovito olakanje, zadovoljstvo, iscrpljenost, ba kao i ja. A zatim? Juer je doao u Louveciennes. Novi Henry ili, Henry nasluen iza onoga ve poznatog, Henry izvan onoga to je napisao, izvan sveg knjievnog znanja, moj Henry, ovjek kojega sada strahovito volim, previe, opasno.
Doimao se tako ozbiljnim. Primio je pismo od June, napisano olovkom, nepravilnim, djejim rukopisom, ludo, dirljivo, jednostavno, usklici njezine ljubavi prema njemu. Takvo pismo brie sve. Osjetila sam da je doao trenutak da oslobodim svoju June, da mu je poklonim - jer - rekla sam mu - to e te natjerati da je jo vie voli. To je ona predivna June. U nekim drugim trenucima, osjeala sam da bi se mogao nasmijati mome portretu, narugati se mojoj naivnosti. Danas znam da nee. Proitala sam mu sve to sam o June zapisala u svoj dnevnik. to mu se dogaa? Duboko je dirnut, rastrgan. Vjeruje mi: - Tako sam ja trebao pisati o June. Ona druga je nepotpuna, povrna. Ti je ima, Anais. Ali ekaj malo. On iz svog djela izostavlja njenost, ostavlja samo mrnju, nasilje. Ja sam samo umetnula ono to je nedostajalo. Ali to nije bilo zbog nedostatka osjeaja, znanja ili razumijevanja (kako June misli), ve samo zato jer mu je to bilo tee izraziti. Do sada je njegovo pisanje uvijek izrastalo iz nasilja, udarci bi ga natjerali u pla i kletve. A sada sjedi tu uz mene, i ja mu se u potpunosti povjeravam, dubokom Henryju, koji razumije i osjea. Osvojen je. Kae:
- Takva je ljubav divna, Anais. Ne mrzim je i ne prezirem. Vidim to dajete jedna drugoj. Vidim to tako jasno. itaj, itaj - za mene je ovo otkrie. itam i drhtim u isto vrijeme, sve do naeg poljupca. On to dobro razumije. Odjednom kae: - Anais, upravo sam shvatio da je u usporedbi s ovime ono to ti ja dajem sirovo i bijedno. Shvaam da kad se June vrati... Prekidam ga: - Ne zna to mi daje! Nije to ni sirovo ni bijedno! Danas, na primjer... Guim se od prezamrenih osjeaja. elim mu rei koliko mi daje. Mui nas isti strah. Kaem - Sada vidi lijepu June - Ne, mrzim je! - Mrzi je? - Da, mrzim je - kae Henry - jer iz tvojih biljeaka vidim da smo mi njezine budale, da je i tebe zavarala, da njezine lai imaju koban, destruktivan cilj. Podmukle su, namjera im je iskriviti moj lik u tvojim oima i tvoj u mojim. Ako se June vrati, natjerat e nas da se zamrzimo. Toga se bojim. - Meu nama postoji neto, Henry, veza koju June ne moe u potpunosti shvatiti ili dokuiti. -Um. - Zato e nas mrziti, da, i borit e se svim svojim sredstvima. - A njezina su sredstva lai - kae on. Oboje smo bili tako bolno svjesni njezine moi nad nama, tih novih niti koje su nas vezale zajedno. Rekla sam: - Kad bih imala sredstva da ti pomognem vratiti June, bi li mi to dopustio? Henry se lecnuo, i iznenada nagnuo prema meni: -Ah, ne pitaj me takva pitanja, Anais, ne pitaj. Jednoga dana razgovarali smo o njegovu pisanju. - Moda ne bi mogao pisati ovdje u Louveciennesu - rekla sam. Previe je mirno, nita te ne potie. - Bilo bi to samo drukije pisanje - rekao je. Mislio je na Prous-ta, koji ga progoni svojom obradom Albertinina lika.
Kako smo daleko od njegova pijana pisma. Juer je bio tako drag, tako cjelovit. Kako je upijao moje rijei! June mu se rijetko povjeravala. Hoe li se okrenuti i zanijekati sve svoje osjeaje? Zadirkivala sam ga: - Moda to to sam napisala nije istina, o June, o meni. Moda je licemjerno. - Ne, ne! - Znao je. Stvarne strasti, stvarne ljubavi, stvarni porivi. - Po prvi puta vidio sam neku ljepotu u svemu tome - rekao je Henry. Bojim se da nisam bila dovoljno istinita. Zapanjena sam Hen-ryjevim osjeajima. - Zar ja nisam Idiot? - pitam. - Ne, ti vidi, ti samo vidi vie - kae Henry. - to ti vidi, doista postoji. Da razmilja on dok govori. esto ponavlja istu reenicu, kako bi si dao vremena za razmiljanje. Fascinira me to to se dogaa pod tim nabreklim elom. Rasko jezika Dostojevskoga oboje nas je oslobodila. On je za Henryja bio znaajan pisac. Sada, kada ivimo istim arom, na istoj temperaturi, istom neumjerenou, blaeno sam sretna. To je ivot, razgovor, to su osjeaji koji mi pripadaju. Sada slobodno diem. Kod kue sam. Ja sam ja. Nakon Henryja, nalazim se s Eduardom: - elim te, Anais! Daj mi jo jednu priliku! Pripada mi. Koliko sam danas patio jer znam da si bila s Henryjem. Nikada prije nisam poznavao ljubomoru; sada je toliko jaka da me ubija. Lice mu je zastraujue blijedo. Uvijek se smijei, kao i ja. Sada nije u stanju. Nisam navikla zadavati bol, pogotovo Eduardu. To me uznemiruje. Ali, duboko unutra, potpuno sam hladna. Sjedim i promatram Eduardovo od boli iskrivljeno lice i doista ne osjeam nita osim samilosti. - Poi sa mnom. - Ne. - Sluim se svim izlikama koje ga nee povrijediti. Kaem mu sve osim da volim Henryja. Konano pobjeujem. Doputam mu da me taksijem otprati do kolodvora gdje se nalazim s Hugom. Doputam mu da me poljubi. Obeavam da u se u ponedjeljak nai s njime. Slaba sam. Ali ne elim mu unesreiti ivot, osakatiti ga, liiti ga novosteenog samopouzdanja. Za to je preivjelo dovoljno moje stare ljubavi prema njemu. Upozorila sam ga na to da ga mogu unititi, iako mrzim razaranje te da sam pronala mukarca kojeg ne mogu slomiti i da je on pravi ovjek za mene. Pokuala sam ga natjerati da me zamrzi. Ali on je rekao:
- elim te, Anais. A horoskop kae da smo komplementarni znakovi. Vano je odgovoriti na izazov ivota. June i Henry odgovaraju mu bez zadrke, kao i ja. Hugo je tuplji, apatiniji. Danas je iziao iz svoje tuposti i doao do nekih zakljuaka u svezi Opsjednute. Natjerala sam ga da svoja razmiljanja stavi na papir, bila su tako sjajna. Njegovi su najbolji trenuci vrlo duboki. On predstavlja istinu. On je atov, sposoban za ljubav i vjernost. to sam onda ja? Tog petka, kada sam leala u zagrljaju trojice mukaraca, to sam bila ja? Eduardu: Sluaj me, cousin cherf, piem ti u vlaku, idem kui. Tresem se od boli zbog onoga jutros. Dan mi se inio tako tekim da nisam mogla disati... Bio si divan, pun akcije, ivota, emocija, snage. Moja je tragedija u tome da si ti na vrhuncu kada te najvie volim, ali ne senzualno, ne senzualno. Sudbina nam je odredila da se nikada ne susretnemo s jednakim osjeajima. U ovome trenutku, Henry posjeduje moje tijelo. Cousin cheri, danas sam zadnji puta pokuala usmjeriti svoj ivot prema jednom idealu. Ideal mi je bio ekati na tebe cijeli ivot, ali ekala sam predugo i sada ivim prema svojim nagonima, a tijek me nosi prema Henryju. Oprosti mi. Ne radi se o tome da ti nema snage zadrati me. eli li rei da me prije nisi volio jer sam bila manje poeljna? Ne. Bilo bi krivo rei da ti nema snage, jednako kao i to da sam se ja promijenila. ivot nije racionalan; samo je lud i pun boli. Danas nisam vidjela Henryja, niti u ga vidjeti sutra. Ova dva dana poklonit u uspomeni na nae sate. Budi fatalist, da, kao to sam i ja danas, ali nemoj se zamarati tekim ili gorkim mislima, kao to da sam se s tobom poigrala radi tatine. Oh, Eduardo, querido, prihvaam bol koja dolazi, ne iz takvih motiva, ve iz stvarnih izvora - stvarnu bol, zbog izdaje ivota, od koje oboje trpimo, ali na drukije naine
Ne trai zato i zato - u ljubavi ne postoji zato i zato, tu nema razuma, objanjenja, nema rjeenja." Dola sam kui i bacila se na kau, teko diui. Jutros sam se nala s Eduardom, kao to me bio zamolio. Proveo je dva dana obuzet ljubomorom na Henryja, shvaajui da je on, premda narcisoidan, konano opsjednut nekim drugim:
- Kako je dobro izai iz sebe! Dva sam dana neprestano mislio na tebe, loe spavao, sanjao da sam te jako udario, o, tako jako da ti je otpala glava i da sam je uokolo nosio u naruju. Anais, imat u te cijeli dan. Obeala si. Cijeli dan. elim istrati iz kavane. Kaem mu to. Njegovo preklinjanje, njenost, strast, u meni nejasno bude staru ljubav i samilost, ljubav iz Richmond Hilla9, sa svim onim neodreenim oekivanjima, istom starom navikom razmiljanja: naravno da elim Eduarda. Bojim se da se ponovno ne povue u narcizam jer ne moe podnijeti bol: - Oh, Anais, oboavam ti i same kosti! Lagano sam, sasvim lagano, uzbuena, ali najvie od svega elim pobjei od njega. Ne znam zato, ali pokoravam mu se i slijedim ga. Osjetila sam se povrijeenom dok sam itala Albertine Dispa-rue jer je podcrtana Henryjevom olovkom, a Albertine je June. Pratim svaki trag njegove ljubomore, sumnje, njenosti, kajanja, strahova, strasti i napada me gorua ljubomora prema June. Na trenutak ova ljubav, koja je bila tako uravnoteena izmeu Henrvja i June da nisam mogla osjetiti nikakvu ljubomoru, ova ljubav sada je jaa prema Henryju i to me mui i strai. Ipak, sino sam sanjala June. Iznenada se vratila. Zatvorile smo se u sobu. Hugo, Henry i drugi ljudi, ekali su da se odjenemo i zajedno veeramo. eljela sam June. Preklinjala sam je da se svue. Dio po dio, otkrivala sam njezino tijelo, uz usklike divljenja, ali u nonoj mori vidjela sam i njegove nedostatke, udne deformacije. Ipak, inila se vrlo poeljnom. Preklinjala sam je da joj pogledam meu noge. Rairila ih je i podigla, a ja sam ugledala meso gusto prekriveno otrim crnim dlakama, kao u mukarca, ali sam vrak bio je snjenobijel. Ono to me prestravilo bile su njezine grozniave kretnje, usne su se brzo otvarale i zatvarale, poput usta zlatnih ribica u akvariju. Samo sam je promatrala, uz istovremeno divljenje i odbojnost, a tada sam se bacila na nju i rekla: - Daj da ti tamo stavim jezik. Dopustila mi je, ali nije se inila zadovoljnom dok sam je draila jezikom. Doimala se hladnom i nemirnom. Odjednom je sjela, odgurnula me i nagnula se nad mene, a dok je leala na meni, osjetila sam kako me dodiruje penisom. Upitala sam je, a ona je slavodobitno odgovorila:
- Da, imam maloga, zar ti nije drago? - Ali kako ga skriva od Henryja? - pitala sam. Nasmijeila se izdajnikim smijekom. U cijelom snu vladao je veliki nered, sve su kretnje bile uzaludne, sve je bilo prekasno, svi su ekali, nemirni i poraeni. Pa ipak, ljubomorna sam na sve patnje koje Henry proivljava s njom. Osjeam da se udaljavam od sve mudrosti i svega razumijevanja, da se moji nagoni oglaavaju glasnom rikom, poput zvijeri u dungli. Patim kada se sjetim ona dva dana s Henryjem u hotelu ,,Anjou". Dva poslijepodneva zauvijek urezana na mome tijelu i umu. Kada sam se juer, nakon susreta s Eduardom, vratila kui, potraila sam utoite u Hugovu zagrljaju. Bila sam zabrinuta za Eduar-da i eznula za Henryjem, ali sam istovremeno, leei u Hugovu zagrljaju i ljubei mu usta i vrat, pronala osjeaj toliko sladak i dubok, da se inilo da pobjeuje svu tamu i prljavtinu ivota. Osjeala sam se poput gubavca, a Hugova je mo bila toliko velika, da me istoga trenutka mogao iscijeliti poljupcem. Sino sam ga voljela is-krenou koja nadmauje sve vrhunce za kojima udim u svojoj groznici. Proust pie da je srea neto u emu nema groznice. Sino sam iskusila sreu i prepoznala je, i mogu sa sigurnou rei da mi ju je samo Hugo dao, i da se ona ne moe mjeriti s uzletima mog usplamtjelog tijela i uma. Sada, dok proivljavam najbogatije razdoblje svoga ivota, ponovno me naputa zdravlje. Svi mi lijenici kau isto: nema bolesti, sve je u redu, samo sveopa iscrpljenost, niska otpornost. Srce jedva kuca, hladno mi je, lako se umaram. Danas sam preumorna za Henryja. Kakav dragocjen trenutak, s Fredom, u kuhinji na Clichyu. Jeli su doruak u dva sata. Knjige nabacane na hrpu, neke mi oni posuuju na itanje, druge sam ja donijela njima. Potom sami u Henryjevoj sobi. On zatvara vrata, i na se razgovor rastapa u milovanja, u brzo, estoko jebanje do sri. Razgovor o Proustu potie Henryjevu ispovijest: - Ako elim biti potpuno iskren prema sebi, volim biti daleko od June. Tada u njoj najvie uivam. Kada je ovdje postajem morbidan, potiten, oajan. S tobom - ti si svjetlo. Zasien sam iskustvima i boli. Moda te muim. Ne znam. Muim li te? Ne mogu na to tono odgovoriti, iako mi je jasno da je on meni nije svjetlo, ve tama. A zato? Zbog poriva koje je probudio u meni? Prepala me rije zasien". inilo se da je u mene ulio prvu kap otrova. Protiv njegove zasienosti, borim se svojom strahovitom svjeinom, novou u sebi, koja daje intenzitet onome to njemu moe biti od manje vrijednosti. Ta prva kap otrova, prolivena tako sluajno, uinila mi se kao
predskazanje smrti. Ne znam kroz koju e pukotinu naa ljubav odjednom iscuriti i nestati. Henry, danas alim za trenucima koji mi nedostaju, kao tvoji razgovori s Fredom do zore, kada si rjeit, sjajan, estok ili ushien. A tuna sam i zato to si sino propustio divan trenutak sa mnom. Sjedila sam pored vatre i govorila kao rijetko kada, to je oduevilo Huga. Osjeala sam se nevjerojatno, strahovito bogatom, tresla iz rukava prie i ideje koje bi te sigurno zabavile. Govorila sam o laima, o razliitim vrstama lai, posebnim laima koje govorim iz posebnih razloga, da si uljepam ivot. Jednom kada je Eduardo bio previe analitian, ispriala sam mu priu o svom izmiljenom ruskom ljubavniku. Bio je opinjen. I time sam mu predoila neophodnost ludosti, bogatstvo emocija koje mu nedostaje jer njemu su emocije slaba strana. Kada sam u tekoj nevolji, zbunjena i izgubljena, izmiljam poznanstvo s mudrim starcem s kojim vodim duge razgovore. Svima priam o njemu, kako izgleda, to je rekao, kakav utjecaj ima na mene (netko na koga se mogu na trenutak osloniti), i do kraja dana osjeam se osnaenom zbog poznanstva s mudracem, zadovoljna jednako kao da je sve to istina. Takoer izmiljam prijatelje, kada me oni stvarni ne zadovoljavaju. Kako uivam u svojim iskustvima! Kako me ispunjavaju; nadopunjuju. Ukraavanje. Danas sam se nala s Fredom, i dok smo zajedno hodali prema Trinite, iza kinog oblaka izilo je sunce i zaslijepilo nas. Poela sam citirati dijelove iz njegove knjige o sunanom jutru na trnici, to ga je dirnulo. Rekao mi je da pozitivno utjeem na Henrvja, da mu dajem ono to mu June ne moe dati. Ali priznaje da je Henry potpuno u Juneinoj moi kada je ona ovdje. June je jaa. Poinjem voljeti Henrvja vie nego June. Fred se udi kako Henry istovremeno moe voljeti dvije ene. - On je velik ovjek - kae. - U njemu ima toliko mjesta, toliko ljubavi. Da te ja volim, ne bih mogao voljeti nijednu drugu enu. A ja sam mislila: Ja sam kao Henry. Mogu voljeti i Huga i Henryja i June." Henry, ja razumijem tvoju istovremenu ljubav prema meni i June. Jedna ne iskljuuje drugu. June to moda ne osjea, a ni ti zacijelo nisi razumio kako June moe u isto vrijeme voljeti tebe i Jean. Ne, ti si od nje traio odabir. Proivjet emo sve to moemo dati jedno drugome. Prije Ju-neina povratka, spavat emo zajedno koliko god moemo. Naa je srea u opasnosti, da, ali emo je progutati brzo, temeljito. Zahvalna sam za svaki dan te sree.
Pismo June: Jutros sam se probudila s dubokom i oajnom eljom za tobom. Sanjala sam udne snove. Na trenutke si malena, meka i podatna u mojim rukama, a na trenutke snana, dominantna, voa. U isto si vrijeme poput nonog leptira i nepobjediva. June, to si ti? Znam da si napisala Henryju ljubavno pismo i ja sam zbog toga patila. Pronala sam barem jednu radost, a to je da s Henryjem sada mogu otvoreno razgovarati o tebi. Govorila sam mu o tebi jer sam znala da e te tako jo vie zavoljeti. Dala sam mu svoju June, tvoj portret, koji sam napisala dok smo bile zajedno... Sada mogu rei Henryju: 'Volim June', a on se ne buni protiv naih osjeaja, ne gnua se. Dirnut je. A ti, June? to znai to to mi ne pie?... Zar sam ja tebi samo san, a ne stvarna i topla Anais? Ispunjavaju li te sada nove ljubavi, nove ekstaze, novi poticaji? Znam da ne voli pisati. Ne traim duga pisma, samo nekoliko rijei, o onome to osjea. Poeli li ikada ponovno se nai u mojoj kui, u mojoj sobi ili si zaalila to smo se toliko zanijele? Poeli li ikada ponovno proivjeti te sate, na drugaiji nain, s vie povjerenja? June, ne usuujem se sve ti napisati, kao da osjeam da e opet pobjei niz stepenice, kao onoga dana. aljem ti svoju knjigu o Lawrenceu i ogrta. Volim te, June, a samo ti zna kako bolno, kako oajno. Zna da nitko nikada niime ne moe naruiti moju ljubav. Cijelu sam te primila u sebe. Ne mora se bojati da u ti skinuti masku, elim te samo te voljeti." Fredu: eli li biti dobar prema meni, ne govori vie protiv June. Danas sam shvatila da zbog toga to govori meni u korist, jo dublje urezujem June u koru svoga bia. Zna li kako sam to shvatila? Juer sam te sluala, sjea li se, s nekom vrstom zahvalnosti. Nisam rekla mnogo u Juneinu korist. Ali jutros sam napisala June ljubavno pismo, dirnuta nesebinim zatitnikim porivima, kao da se kanjavam za to to sam sluala hvalu o sebi, koja je umanjivala Juneinu vrijednost. Znam da Henry osjea isto i postupa na isti nain. Ali razumijem sve to si rekao i osjetio, i ono to jesi, i zato te neizmjerno volim." Eduardo kae dr. Allendyu, svome psihoanalitiaru: - Ne znam je li me Anais voljela ili ne, je li o svojim osjeajima zavaravala mene ili sebe. - Voljela vas je - kae Allendy. - Vidim to po tome to je zaokupljena vama. - Ali vi je ne poznajete - kae Eduardo. - Ne poznajete stupanj njezine suuti za druge, njezinu sposobnost rtvovanja. Eduardo kae:
- to se dogodilo, Anais? Kakav si to predosjeaj imala u trenutku kad si traila da te pustim? to si to shvatila? - Upravo ono to sam ti napisala - kako je vano da me osvoji, da ti dadem samopouzdanje koje ti nedostaje, kako se u nama probudila stara ljubav, koju smo krivo razumjeli... - Oh, kako sam neuhvatljiva. Zbog toga on, da bi se zatitio, racionalizira ovako: - Znai, i ti si imala osjeaj incesta. Kako je bijedno njegovo krhko samopouzdanje (ako sam osvojio Anais, osvojio sam sve). Djelovala sam u cilju zadovoljavanja njegovih potreba. Nisam sluala svoje nagone, svoju apsolutnu sigurnost u to da elim samo Henryja. Ali kada pomislim da sam dobro uinila i bila potpuno pravedna, ini se da sam uinila zlo, na suptilan, podmukao nain. Natuknula sam Eduardu sumnju u njegovu strast, zaetu i umjetno potaknutu psihoanalizom. Znanstveno eprkanje po emocijama. Po prvi puta protivim se analizi. Moda je pomogla Eduardu proivjeti svoju strast, ali ga zapravo nije uinila nimalo jaim. Osjeam da je to neto kratkorono, neto bolno istisnuto, tanka sr iscijeena iz biljaka. Uoavam slinost izmeu Henryja i mene u meuljudskim odnosima. Oboje smo sposobni trpjeti za ljubav, naivni smo, elimo vjerovati u June, spremno ustajemo u njezinu obranu od mrnje drugih. On govori o tome kako bi je volio istui, ali se ne usuuje. To je samo ispunjenje elje, da zagospodari onime to u stvarnosti dominira njime. U Bubu de Montparnasse" pie da se ena pokorava
mukarcu koji je tue jer je on poput snane vlade koja je isto tako moe zatititi. Ali u Henryjevu sluaju bilo bi to uzaludno jer on nije tip zatitnika. On sam treba zatitu. June je za njega radila poput mukarca te stoga moe rei: - Voljela sam ga kao dijete. Da, to umanjuje njezinu strast. Dopustio joj je da osjeti vlastitu snagu. I sada to vie nita ne moe promijeniti, to je urezano u njihovu svijest. Henry e cijeloga ivota dokazivati svoju mukost unitavanjem i mrnjom u svom djelu; a svaki puta kada se pojavi June, pognut e glavu. Sada ga pokree samo mrnja. - ivot je gadan, gadan! - uzvikuje. Tim rijeima me ljubi i budi, mene koja sam spavala stotinu godina, a oko kreveta su mi visjele halucinacije, poput zavjesa od pauine. Ali, mukarac koji se naginje nad
moj krevet je njean. I ne pie o takvim trenucima. ak se i ne trudi skinuti pauinu. Kako e me uvjeriti da je svijet gadan? -Ja nisam aneo. Vidjela si samo moje dobre strane, ali ekaj... Sanjala sam kako itam Henryju sve ovo, sve to sam napisala o njemu. I tada se nasmijem jer ujem ga kako kae: - Kako udno; zato je u tebi toliko zahvalnosti? Nisam znala zato dok nisam proitala to je Fred napisao o Henryju: Jadni Henry, ba te alim. Nema zahvalnosti u sebi jer nema ljubavi. Da bi mogao biti zahvalan, mora prvo nauiti voljeti." Zaboljele su me Fredove rijei, povrh mojih o Henryjevoj mrnji. Vjerujem li u njih ili ne? Objanjavaju li one duboku zapanje-nost koju sam osjetila dok sam itala njegov roman, zbog estine napada na Beatrice, njegovu prvu enu? U isto vrijeme mislila sam da imam krivo, da se ljudi moraju svaati i mrziti se i da je mrnja dobra. Uzela sam ljubav zdravo za gotovo; ljubav moe ukljuivati mrnju. Stalno pravim omake u govoru i pred Hugom Henryja nazivam Johnom. Meu njima nema nikakve slinosti i ne mogu razumjeli njihovu povezanost u svome umu. - Sluaj - kaem Henryju - ne isputaj me iz svoje knjige iz nekakvih obzira. Ukljui me. Vidjet emo to e se dogoditi. Oekujem mnogo. - Ali u meuvremenu - kae Henry - Fred je o tebi napisao tri divne stranice. Oduevljeno govori o tebi, oboava te. Ljubomoran sam na te tri stranice. Da sam ih barem ja napisao. - I hoe - kaem samopouzdano. - Na primjer, tvoje ruke. Nisam ih nikada primijetio. Fred im pridaje toliko vanosti. Daj da ih promotrim. Jesu li doista tako lijepe? Da, doista. Smijem se. - Ti vjerojatno vie cijeni neke druge stvari. - to to? - Na primjer, toplinu. Smijeim se, ali Henryjeve rijei otvaraju toliko sitnih rezova: - Kada Fred slua kako priam o June, kae da te ne volim. Ali, ne eli me pustiti. Doziva me u svojim pismima. Pouda njegovih ruku, milovanja, jebanja. Kad je uz mene, kae da nas nikakva koliina razmiljanja (Proustove, Fredove ili moje rijei) nee sprijeiti da ivimo. A to je ivljenje? Trenutak kada on pozvoni na Natashina vrata (ona je na putu i dala mi je
svoj stan na raspolaganje) i odmah me poeli. Kada mi kae da nije uope razmiljao o kurvama. Ja sam toliko idiotski pravedna i odana June u svakoj rijei koju izgovorim o njoj. Kako se mogu zavaravati o stupnju Henryjeve ljubavi kada razumijem i dijelim njegove osjeaje prema June? Spava mi u naruju, stopljeni smo zajedno, njegov je penis jo uvijek u meni. To je trenutak pravog mira, trenutak sigurnosti. Otvaram oi, ali ne razmiljam. Jedna ruka mi je na njegovoj sijedoj kosi. Druga mu grli nogu. - O, Anai's, - rekao je - tako si vrua, tako vrua da ne mogu ekati. Moram svriti u tebe brzo, brzo. Je li vano na koji se nain nekoga voli? Je li doista neophodno da se voli apsolutno ili jako? Bi li Fred rekao da ja znam voljeti jer volim druge vie nego sebe? Ili Hugo, koji tri puta odlazi pred mene na kolodvor jer sam propustila tri vlaka? Ili Fred, na svoj neodreen, poetski, njean nain? Ili ja volim najvie kada kaem Hen-ryju Nije tono da destruktivni ljudi uvijek donose razaranje. June te nije do kraja unitila. Sr tebe je pisac. A pisac ivi. - Henry, reci Fredu da sutra idemo po zavjese. - Idem i ja - kae Henry, odjednom ljubomoran. - Ali zna da se Fred eli nai sa mnom, razgovarati sa mnom. - Henryjeva me ljubomora veseli. - Reci mu da je sastanak na istome mjestu kao proli put. - Oko etiri sata. - Ne, u tri. inilo mi se da proli puta nismo imali dovoljno vremena. Henryjevo je lice nedokuivo. Nijednim znakom ne odaje kako se osjea. Postoje prijelazi, da, kada je uzbuen i zapjenjen ili ozbiljan i skroman ili pozoran i zamiljen. Plave su mu oi analitine, kao u znanstvenika ili vlane od emocija. Kada su vlane, dirnuta sam do nonih prstiju jer me to podsjea na priu iz njegova djetinjstva. Roditelji su ga (otac mu je bio kroja) znali voditi na svoje nedjeljne izlaske, u posjete. Vukli bi dijete za sobom itav dan i kasno naveer. Sjedili bi po kuama prijatelja, igrali karte i puili. Od gustog dima Henryja bi pekle oi. Poloili bi ga u krevet u susjednoj sobi, s mokrim runicima preko upaljenih oiju. A sada su mu oi umorne od lektoriranja u izdavakoj kui i ja bih ga htjela toga osloboditi, a ne mogu. Prole noi nisam mogla spavati. Zamiljala sam da sam opet s Henryjem u Natashinu stanu. eljela sam ponovno proivjeti trenutak kada je stojei prodro u
mene. Pouio me kako da ga obgrlim nogama. Takvi su mi poloaji toliko strani da me zapanjuju. Potom mi je u osjetila navrla strahovita radost jer je u meni oslobodio novu vrstu elje. - Anais, osjeam te, tvoja vruina dopire mi sve do nonih prstiju.
I njemu je to poput groma. Uvijek je zapanjen mojom vlano-u i toplinom. Ipak, esto me titi, gui, pasivna enska uloga. Umjesto da ekam na njegovo zadovoljstvo, voljela bih ga sama postii, sasvim se osloboditi. Je li to ono to me vue u lezbijstvo? Bojim se toga. Da li tako postupaju ene? Prilazi li June Henryju kad ga poeli? Uspinje li se na njega? eka li ga? On vodi moje neiskusne ruke. Biti s njim je poput umskog poara. Na mome tijelu nova su mjesta uzbuena i gore. Zapaljiv je. Ostavljam ga u neutaivoj groznici. Stojim pred otvorenim prozorom svoje sobe i duboko udiem sunev sjaj, snjene pahulje, afrane, jaglace, gukanje golubova, urlikanje ptica, itave procesije laganih vjetrova i svjeih mirisa, poput latica njene boje neba, sivkasto-smee tonove starih vorna-tih stabala, uspravne mlade grane, mokru smeu zemlju, iupano korijenje. Sve je tako ukusno da mi se usta rastvaraju, a u njima osjeam Henryjev jezik i udiem mu dah, dok mi on spava u naruju. Oekujem Freda, ali na sastanak dolazi Henry. Fred radi. irom otvorenih oiju promatram Henryja, ovjeka koji je juer spavao u mojim rukama i kroz glavu mi prolaze ledene misli. Promatram njegov prljavi eir i rupu na kaputu. Neki dan bi me to dirnulo, ali danas shvaam da je to samonametnuto siromatvo, proraunato, namjerno, iz prezira za buroaziju koja oprezno dri novanik. Sjajno govori o Samuelu Putmanu i Eugenu Jolasu te o svom, mom i Fredovu pisanju. Ali tada ga omamljuje Pernod i pripovijeda mi kako je sino poslije posla sjedio s Fredom u kavani i razgovarao s kurvama. Govori mi kako ga je Fred mrko gledao jer je taj dan bio sa mnom i ne bi smio razgovarati s tim enama; a osim toga, bile su rune. -Ali, Fred ima krivo - kaem ja, na Henryjevo iznenaenje. Kurve me nadopunjuju. Razumijem olakanje koje mukarac osjea kada ide k eni bez zahtjeva na njegove emocije ili osjeaje A Henry dodaje: - A i ne moram im pisati pisma! Dok se smijem, on shvaa da ga u potpunosti razumijem. ak razumijem i to da voli tip Renoirovih tjelesa. Voila. Ali i dalje podravam sliku uvrijeenog Freda koji me oboava. A Henry kae: - Bila je to moja najvea nevjera prema tebi.
Nisam sigurna elim li Henryjevu vjernost jer poinjem shvaati da me sama rije ljubav" danas umara. Ljubav ili ne ljubav. Fred kae da me Henry ne voli. Razumijem potrebu za oslobaanjem od komplikacija, i ja je elim za sebe, ali ene ne mogu postii takvo stanje. ene su romantine. Pretpostavimo da ne elim Henryjevu ljubav. Pretpostavimo da mu kaem: - Sluaj, odrasli smo. Dosta mi je fantazija i emocija. Ne spomi-nji ljubav. Hajdemo samo razgovarati koliko god hoemo i jebati se samo kad hoemo. Ostavi ljubav po strani. Svi su tako ozbiljni. U ovome trenutku osjeam se starom, cininom. Dosta mi je i zahtjeva. Danas se na sat vremena osjeam nesentimentalnom. U jednom trenutku mogu unititi itavu legendu, od poetka do kraja, unititi sve, osim temelja, a to su moja strast prema June i oboavanje Huga. Moda moj intelekt sa mnom zbija ale. Je li to osjeaj stvarnosti? Gdje su jueranji i jutronji osjeaji? A moj predosjeaj da u se, umjesto s Fredom, nai s Henryjem? I kakve sve to veze ima s injenicom da je Henry bio pijan, i da sam mu ja, nesvjesno, itala o njegovoj moi da me slomi". Naravno, nije razumio, plivajui u sumpornoj izmaglici Pernoda". Ta me lakrdija pogodila. Pitala sam ga: - Kakav je Fred kad je pijan? - Veseo, da, ali uvijek pomalo preziran prema kurvama. One to osjeaju. - Dok si ti opet previe prijateljski raspoloen? - Da, ja s njima razgovaram kao koija. To me nije razveselilo. Iznutra sam se osjeala hladnom i praznom. Jednom sam se naalila kako u mu jednoga dana poslati telegram s rijeima: .Vie se nikada neemo sresti jer me ne voli." Dok sam stizala kui, mislila sam, sutra se neemo nai. Ili barem, vie nikada neemo zajedno lei. Sutra u rei Henryju da se ne trudi oko ljubavi. Ali, sve drugo? Hugo kae da mi je noas lice u plamenu. Ne mogu zauzdati osmijeh. Trebali bismo imati zabavu. Henry mi je unitio ozbiljnost. Nije mogla preivjeti njegova promjenjiva raspoloenja, od prosjaka do boga, od satira do pjesnika, od luaka do realista.
Kada me napada, moje prokleto razumijevanje spreava me da zajecam ili uzvratim udarac. Ne mogu se boriti protiv onoga to razumijem, poput Henryja i kurvi. to razumijem, u isto vrijeme prihvaam. Henry je takav svijet za sebe da me ne bi iznenadilo kad bi htio ukrasti, ubiti, silovati. Do sad sve razumijem. Juer sam po prvi put ugledala zlobnog Henryja. Doao je vie kako bi povrijedio Freda, nego vidio mene. Slavodobitno je rekao: - Fred radi. Zacijelo je bijesan. Nisam eljela birati zavjese bez Freda, ali Henry je inzistirao. Ne znam jesam li to samo umislila, ali uinilo mi se da je uivao u svojoj bezosjeajnosti. - Isto tako uivam u zlu... - rekao je Stavrogin. Za mene, taj je uitak nepoznat. U tijeku svog susreta s Fredom, planirala sam Henryju poslati telegram s rijeima: ,yolim te." Umjesto toga, sada sam se eljela nai s Fredom i ublaiti bol. Zapanjilo me Henryjevo naslaivanje. Rekao je: - Nekada sam znao posuivati novac od jednog ovjeka, a zatim bi potroio polovicu iznosa da mu poaljem telegram. Kada iz pijane izmaglice izrone takve prie, u oku mu vidim traak zloe, potajno uivanje u okrutnosti. June, koja kupuje parfem za Jean dok Henry gladuje ili u svom kovegu skriva bocu starog madeira vina, dok Henry i njegovi prijatelji, bez novia u depu, oajniki trae to bi popili. Ono to me zapanjuje nije sam in, ve zadovoljstvo koje ga prati. Henry ima poriv za muenjem Freda. June u tome ide mnogo dalje od njega, ini to otvoreno, kao kad se rve s Jean u kui Henryjevih roditelja. Ta ih ljubav za okrutnou neraskidivo vee. Oboje bi uivali u tome da me ponize, unite.
Osjeam svoju prolost poput nepodnoljiva tereta, poput kletve; ona je izvor svakog mog pokreta, svake izgovorene rijei. U odreenim trenucima prolost me nadvlada, i Henry se povlai u nes-tvarnost. Okrui me strahovita hladnoa, neprirodna istoa, i potpuno se iskljuim iz vanjskoga svijeta. Danas sam jeune fille^ iz Richmond Hilla, koja za stolom od bjelokosti pie ni o emu. Nemam straha od Boga, a ipak me nou budnom dri strah, strah od avla. Budui da vjerujem u avla, moram vjerovati u Boga. A budui da mi se zlo gadi, zacijelo sam svetica.
Henry sauvaj me od blaenstva, od strahote statine savrenosti. Strovali me u pakao. Jueranji susret s Eduardom iznio je na vidjelo moju mentalnu hladnou. Sluam njegova objanjenja mojih osjeaja. Zvui veoma uvjerljivo. Odjednom se hladim prema Henryju jer sam bila svjedokom njegove okrutnosti prema Fredu. Okrutnost je oduvijek bila najvei sukob mog ivota. Kao dijete, bila sam svjedokom okrutnosti oeve okrutnosti prema majci i sadistikog kanjavanja mene i moje brae. Kad bi mi se roditelji svaali, suut za majku dosegla bi stupanj histerije, to bi me kasnije paraliziralo. Odrasla sam nesposobna za okrutnost, gotovo do granica bespomonosti. Primijetivi jedan aspekt toga u Henryju, poela sam uoavati i druge njegove okrutne postupke. Osim toga, Fred je u meni pobudio rezerviranost, punei me sjeanjima iz djetinjstva, koje Eduar-do opisuje kao retrogresiju, vraanje u stanje djetinjstva, to me moe sprijeiti od napredovanja u zreliji ivot. eljela sam se nekome povjeriti, ak sam poeljela mentora. Eduardo je rekao da je stigao trenutak da krenem na analizu. Oduvijek je to elio. Mogao bi mi pomoi razgovorima, ali samo dr. Al-Iendy moe mi biti mentor, otac (Eduardo me voli zadirkivati u svezi oinskih likova). Zato sam onda, umjesto toga, inzistirala da mi Eduardo bude analitiar? To je samo odgaanje stvarnog zadatka. - Moda ti se volim diviti - rekla sam. - Umjesto onog drugog odnosa, koji ne eli? Razgovor mi se inio nekako osobito djelotvornim. Ve sam pjevala. Hugo je bio na poslovnoj veeri. Eduardo je nastavio analizirati. Izgledao je posebno zgodan. U tijeku veere, itavo sam vrijeme bila pod utjecajem njegova ela i oiju, profila, usta, lukava izraza lica - introvert koji uiva u svojim tajnama. Kasnije, kada me poelio, tu sam veliku ljepotu primila u sebe kao to se udie zrak ili guta pahulja snijega ili upija zraka sunca. Moj ga je smijeh oslobodio ozbiljnosti. Govorila sam mu o privlanosti njegova lica i zelenih oiju. eljela sam ga i uzela ga, kao povremenog ljubavnika. Ali loeg analitiara, zadirkivala sam ga jer spava s pacijenticama. Dok sam trala gore poeljati kosu, znala sam da u sljedei dan otrati k Henryju. On se s mojim utvarama bori tako da me pritisne uz zid svoje sobe i ljubi, da mi ape to danas eli od moga tijela, koje pokrete, koje stavove. Pokoravam mu se i uivam u njemu do ludila. U trku pred sobom ruimo sve utvare. Sada znam zato ga volim. ak je i Fred, prije odlaska, djelovao manje tragino, i ja sam priznala Henryju
da od njega ne elim savrenu ljubav, da znam kako je on umoran od toga, jednako kao i ja. Rekla sam mu da sam osjetila nastup mudrosti i humora, i da nita ne moe zaustaviti na odnos, sve dok sami ne poelimo prestati voditi ljubav. Po prvi put mislim da razumijem to je uitak. I drago mi je da sam se sino toliko smijala, a jutros pjevala, i zatim nezaustavljivo krenula prema Henryju. (Eduardo je jo uvijek bio tu kada sam otila, nosei sa sobom zamotuljak s Henryjevim zavjesama.) Prije toga, moj brat Joaquin i Eduardo su u mojoj prisutnosti razgovarali o Henryju (Joaquin je proitao moj dnevnik). Obojica smatraju da je Henry razorna sila koja je odabrala mene, najkreativ-niju silu, da na njoj iskua svoju mo; da sam potpala pod aroban utjecaj tona knjievnosti (istina je da volim knjievnost) te da u biti spaena - ne sjeam se kako, ali nekako usprkos samoj sebi. I dok sam tamo leala, radosno sam se smijeila jer sam ve bila odluila da u danas imati svoga Henryja.
Na prvoj stranici prelijepog ljubiasto ukorienog dnevnika koji mi je uz posvetu poklonio Eduardo, ve sam napisala Henryjevo ime. Za mene ne postoji dr. Allendy. Ni paralizirajua analiza. Samo ivljenje.
Travanj
Kada Henry preko telefona uje Hugov divan, zvuan, odan, ganutljiv glas, bijesan je na nemoral ena, svih ena, ena poput mene. On sam prakticira svaku vrstu nevjere, ali enska nevjera strahovito ga pogaa. A mene strahovito uznemirava kada je u takvu raspoloenju jer osjeam da sam vjerna vezi izmeu Huga i mene. To ne moe promijeniti ili umanjiti nita to proivljavam izvan kruga nae ljubavi. Naprotiv, volim ga vie jer ga volim bez licemjerja. Ali to me proturjeje ipak duboko mui. Prezirem se to nisam savrenija ili slinija Hugu, ali to je samo druga strana moga bia. Henry bi razumio kada bih ga napustila iz obzira prema Hugu, ali bilo bi to licemjerno od mene. Jedno je ipak sigurno; ako jednoga dana budem prisiljena odabrati izmeu Huga i Henryja, bez oklijevanja u odabrati Huga. Sloboda koju sam si poklonila u Hugovo ime, samo poveava bogatstvo i snagu moje ljubavi prema njemu. Nemoral, ili sloenija vrsta moralnosti, za cilj ima apsolutnu vjernost, a zanemaruje onu neposrednu i doslovnu. S Henrvjem dijelim bijes, ne radi nesavrenosti ena, ve pokvarenosti samoga ivota koju ova knjiga objavljuje snanije od svih Henryjevih psovki. Henry je juer prijetio da e me totalno napiti, to mu je uspjelo samo kada sam proitala Fredova pisma Celini. Na razgovor prekida se i raspruje na sve strane, poput kaleidoskopa. Kada Henry ode u kuhinju, Fred i ja razgovaramo kao da smo dobacili most od tvrave do tvrave i nema toga to nas moe zadrati. Poput bujice rijei jure preko mosta koji je obino zatvoren, ak zahrao od ljubavi prema samoi. A zatim, tu je Henry u neprestanom dodiru sa svijetom, kao da zauvijek sjedi na elu gigantske gozbe. Sjedei nepokretno u majunoj kuhinji, nas troje gotovo se dodirujemo. Henry se pomakao da mi stavi ruku na rame i poljubi me, a Fred nije elio gledati poljubac. Sjedila sam pognuta pod dvije vrste ljubavi. Henry sa svojom toplinom, glasom, rukama, us-t i m a i Fred sa svojim osjeajima, koji dodiruju osjetljiviju zonu. I dok me Henry ljubio, eljela sam rukom dotai Freda i zadrati obje ljubavi. Henry je prtao od velikodunosti: - Frede, poklanjam ti Anais. Vidi kakav sam. elim da svi vole Anais. Ona je divna. - Predivna - rekao je Fred. - Ne zasluuje je. - Ti si osa - uzviknuo je Henry, povrijeeni div.
- Osim toga - rekao je Fred - nisi mi ti poklonio Anais. Ja imam svoju vlastitu Anais, drugaiju od tvoje. Uzeo sam je bez pitanja. Ostani cijelu no, Anais. Trebamo te. - Da, da - vikao je Henry. Sjedim poput idola, a Fred kritizira diva jer me div ne oboava. - K vragu, Anais - kae Henry - ne oboavam te, ali te volim. Osjeam da ti mogu dati koliko i, na primjer, Eduardo. Ne mogu te povrijediti. Kada te vidim kako sjedi tamo, sva krhka i lomna, znam da te ne mogu povrijediti. - Ne elim oboavanje - kae idol. - Ti mi daje... to to mi ti daje bolje je od oboavanja. Fredu se trese ruka dok mi nudi au vina. Vino uzbuuje sredite moga tijela, koje podrhtava. Henry na trenutak izlazi. Fred i ja utimo. Fred kae: - Ne, ne volim velike gozbe. Volim veere poput ove, u dvoje ili troje. Sada tonemo jo dublje u tiinu, osjeam na sebi njezinu teinu. Henry se vraa i moli Freda da nas ostavi same. im je za nama zatvorio vrata, Henry i ja jedno drugome kusamo meso. Zajedno padamo u na divlji svijet. Grize me. Lomi mi kosti. Tjera me da legnem irom otvorenih nogu i prodire u mene. elje su nam podivljale. Tijela su nam u gru - O, Anais - kae - ne znam kako si to nauila, ali zna se jebati, zna to dobro. Nikada ti to prije nisam rekao, tako snano, ali sluaj me sada, ludo te volim. Ima me, ima me. Lud sam za tobom. A tada, jedna moja rije budi u njemu naglu sumnju. - Ovo nije samo eva, zar ne? Ti me voli? Moja prva la. Usta nam se dodiruju, dah preplee; ja s njegovim mokrim, vruim kurcem u sebi kaem da ga volim.
Ali znam da to nije istina. Njegovo tijelo uzbuuje moje, odgovara na moje. Kada mislim na njega, poelim rairiti noge. Sada mi, duboko usnuo, spava u naruju. Sluam zvuke harmonike. Nedjeljna veer na Clichyju. Razmiljam o Bubu de Montparnasse", hotelskim sobama, nainu na koji mi Henry podie noge, kako mi oboava stranjice. U ovome trenutku ja nisam ja, ja sam skitnica. Harmonika mi nadima duu, ispunjava me Henryjeva bijela krv. On dubokim snom spava u mojim rukama i ja ga ne volim.
Mislim da sam, dok smo sjedili u tiini, rekla Fredu da ne volim Henryja. Rekla sam mu da vie volim njegovu vlastitu viziju, njegove halucinacije. Henry je nadaren za jebanje, psovke, preuveliavanje i oivljavanje, unitavanje i nanoenje patnje. Divim se tom demonu u njemu, neunitivu idealistu, mazohistu koji je naao nain da si nanese bol jer pati od vlastite izdaje, vlastite grubosti. Dira me kada je ponizan pred neime kao to je moj dom. - Znam da sam seljak i da se ne znam ponaati u takvoj kui, pa se pretvaram da je prezirem, a zapravo je oboavam. Volim ljepotu i profinjenost tvoje kue. Kada uem, unutra je tako toplo, kao da me u naruaj prima boica Demetra i ja sam zaaran. Dok me Hugo vozi kui, kae: - Sino sam bio budan i razmiljao o ljubavi koja je vea i ljepa od jebanja. Jer nekoliko je dana bio bolestan i nismo vodili ljubav, ve samo spavali jedno drugome u naruju. Osjeala sam kao da e se moja krhka ljuska rasprsnuti. Osjetila sam kako su mi grudi teke i pune. Ali nisam bila tuna. Razmiljala sam ovako: Dragi, veeras sam toliko bogata, ali to je i za tebe. Nije sve to samo za mene. Sada ti laem svaki dan, ah vidi, radosti koje primam dajem i tebi. to vie primam u sebe, to je vea moja ljubav prema tebi. to si vie uskraujem, to sam siromanija za tebe, dragi moj. Nema tu tragedije, ako me moe slijediti u toj jednadbi. Postoje oitije jednadbe. Kao na primjer: 'Volim te i zato se odriem svijeta i ivota'. Pred sobom bi imao opaticu, zatrovanu potrebama i zahtjevima koje ne moe zadovoljiti i koji bi te na kraju unitili. Ali, vidi me veeras. Zajedno se vozimo kui. Iskusila sam zadovoljstvo. Ali time ne iskljuujem tebe. Doi u moje otvoreno tijelo i osjeti ga. Ja nosim ivot. I ti to zna. Ne moe vidjeti me nagu i ne poeljeti me. Moje ti tijelo izgleda nevino i sasvim tvoje. Moe me ljubiti gdje me je Henry grizao i tamo pronai uitak. Naa je ljubav nepromjenjiva. Samo te spoznaja moe povrijediti. Moda sam demon jer tako lako prelazim iz Henryjeva naruja u tvoje, ali doslovna vjernost za mene nema nikakva znaenja. Ne mogu ivjeti prema tom naelu. Tragedija je u tome da ivimo tako blizu jedno drugome, a ti to ne moe saznati; da su takve tajne mogue, da zna samo ono to ti elim rei, da na mome tijelu nema tragova onoga to proivljavam. Ali i la je ivljenje, barem ova moja vrsta lai."
Fredova me prisutnost ograniava, kao da vlastitim oima promatram svoje irenje u sfere kojih bih se trebala odrei. S Fredom bih mogla proivjeti neto profinjeno i zamreno. Ali ne elim ivjeti sa sobom. Ja bjeim od sebe. Pa ipak, otkrivanjem svoje senzualnosti ne iskrivljavam svoju pravu prirodu. Henry odgovara na onu snagu u meni na koju nitko prije nije uspio odgovoriti. Njegova je seksualna vitalnost u skladu s mojom. Kada sam poela uzimati satove plesa, udila sam za Henryjem. Henryja sam isto tako, pogreno, traila u Johnu. Moje misli, poput elastine vrpce, napete su do krajnjih znaenja. S Henryjem se ne mogu voditi duboki razgovori. On nije Proust koji zastajkuje i razvlai. On je u pokretu. On ivi u naletima. Uivam u Henryju, u naletima. Nakon takvoga jednog naleta, mogu cijeli dan sjediti i polako upravljati svojim brodom niz rijeku osjeaja kojima se on tako rasipniki razbacuje. Eduardo kae da se nikada nikome nisam u potpunosti predala, ali to mi se ini nemoguim, kada vidim kako se predajem Hugovoj plemenitosti i savrenstvu, Henryjevoj senzualnosti, Eduar-dovoj ljepoti. Neku veer na koncertu, skamenjena sam stajala pred njim. Navikao je ne smijeiti se, to i ja moram nauiti. Privlai me sama boja njegove koe. Zlatna bljedoa panjolca, ali i trag ruiastoga sjevernjakog sjaja pod tamnom koom. A boja njegovih oiju, ta promjenjiva, nepodnoljivo hladna zelena. Obeavajua usta i nosnice. Ali opet imam osjeaj da Eduardo i ja hodamo po svijetu, udarajui glavama jedno u drugo. Samo se nae glave susreu i udaraju jedna u drugu. Ne elim nita drugo. Volim njegov um; on je poput bogatog svetita u kojem se neprestano odvija sa-mopromatranje i analiza. Doima se apatinim jer oslukuje svoje nesvjesno i, poput Lawrencea, ne moe uvijek objasniti zato. Henry je primijetio neto to ni Hugo ni Eduardo ne bi primijetili. Dok sam leala na krevetu, rekao je: - Ti uvijek pozira, na gotovo orijentalan nain. Dok me jebe od mene zahtijeva snane rijei i ja mu ih ne mogu dati. Ne mogu mu rei to osjeam. Ui me novim pokretima, produenjima, varijacijama. Eduardo me neki dan pitao bih li voljela krenuti Juneinim putem: spustiti se u potpunu bezobzirnost, la (prvenstveno samoj sebi), iskriviti vlastitu narav kako bih odstranila sve prepreke, poput moje nesposobnosti za okrutnost. Juer, u samom gru senzualne radosti, nisam mogla ugristi Henryja kako je poelio.
Eduardo se boji mog dnevnika. Boji se osude i nerazumijevanja. Taj je strah priznao svome analitiaru. Svjesna sam svega to izostavljam - svih praznina, naroito snova, halucinacija. Takoer, izostavljam lai, oajniku potrebu za ukraavanjem. Ne zapisujem ih. Dnevnik je stoga la. Ono to izostavljam iz dnevnika takoer nestaje i iz uma. U trenutku pisanja poseem za ljepotom. Ostalo rasprujem, iz dnevnika, iz tijela. eljela bih se, poput detektiva, vratiti i skupiti sve to sam odbacila. Na primjer, Hugovo strahovito, boanstveno povjerenje. Razmiljam o onome to je mogao primijetiti. Onoga dana kad sam se vratila iz Henryjeve sobe i oprala se, mogao je vidjeti nekoliko kapljica vode na podu; mrlje na rublju; maramice s tragovima rua. Mogao je posumnjati u moje rijei: - Zato ne pokua svriti dvaput? (kao Henry) - u moju pretjeranu iscrpljenost, podonjake? Drim svoj dnevnik u tajnosti, ali koliko sam puta pisala u nj dok sam, pored vatre, sjedila do njegovih nogu, a on mi nije pokuavao itati preko ramena. Kad ga je Eduardo natjerao da legne, zatvori oi i reagira na rijei - ljubav, maka, snijeg, ljubomora - reakcije su mu bile nevjerojatno spore i nejasne. Jedino je ljubomora izazvala trenutnu reakciju. Kao da odbija registrirati, shvatiti. To je dobro. To je njegova samoobrana. Ona je temelj udne slobode koju imam, usprkos njegovoj snanoj ljubomori. On ne eli vidjeti. To u meni izaziva takvu samilost da me na trenutke izluuje. eljela bih da me kazni, tue, zatvori. Tada bih odahnula. Nalazim se s dr. Allendyjem, razgovaramo o Eduardu. Vidim zgodnog, zdravog mukarca, s jasnim, inteligentnim, prorokim oima. Moj um je u stanju pripravnosti, u oekivanju da e izgovoriti neku dogmu ili formulu. elim da se to dogodi, jer e u tom sluaju on biti samo jo jedan mukarac na koga se ne mogu osloniti i tada u se morati nastaviti otkrivati sama. Prvo smo razgovarali o Eduardu, o njegovoj novosteenoj snazi. Allendyju je bilo drago da sam primijetila veliku razliku. Ali sada dolazimo do najteih tema. - Jeste li znali - pitao je Allendy - da ste vi najvanija ena u Eduardovu ivotu? Eduardo je opsjednut vama. Vi ste njegova slika. Vidi vas kao majku, sestru, nedostinu enu. Da vas osvoji, znailo bi to pobjedu nad samim sobom, nad vlastitim neurozama. - Da, znam. elim da se izlijei. Ne elim ga liiti novosteene samosvijesti, govorei mu da ga ne volim senzualno.
- Kako ga volite? - Oduvijek sam ga voljela u idealnom smislu. Jo uvijek ga volim, ali ne senzualno. Postoji drugi mukarac, animalniji, koji me snano privlai. Pripovijedam mu o Henryju. Iznenauje ga nain na koji dijelim svoju ljubav. Pita me koji su moji pravi osjeaji u svezi iskustva s Eduardom. - Bila sam potpuno pasivna - rekla sam. - Nisam osjeala nikakvo zadovoljstvo. Bojim se da bi on to mogao primijetiti i kriviti sebe. Bilo bi to gore od svega, gore nego da mu sada kaem: Sluaj, volim Henryja, i zato ne mogu voljeti tebe." Jer, ako se ovako nastavi, to e prerasti u natjecanje, kao da sam dopustila suparnitvo i usporedbu, a zatim ga ostavila. To mi se ini opasnijim. Ali opet - pitam ga, smijui se znaju li mukarci pruaju li eni uitak ili ne? Dr. Allendv takoer se smije: - Osamdeset posto nikada ne sazna - kae on. - Neki su mukarci osjetljiviji, ali velika je veina tata i ele vjerovati da zadovoljavaju. Mnogo ih zapravo ne zna. (Sjetila sam se Henryjeva pitanja u hotelu: Zadovoljavam li te?") Tada kaem: - Umjesto nastavka ove seksualne komedije, ne bi li bilo bolje rei mu da sam bolesna, neurotina, da neto nije u redu sa mnom? - A naravno, moda i jeste - kae Allendv. - Neto je udno u nainu kako dijelite svoju ljubav. Kao da vam nedostaje samopouzdanja. Sada je dotakao osjetljivu toku. Prije nekoliko minuta nainio je pogreku, kada je govorio o podjeli izmeu animalne i idealne ljubavi. Doao je do banalnog zakljuka da sam u pubertetu moda bila svjedokom nekog brutalnog aspekta ljubavi, to me odbilo, i zato sam se okrenula prema eterinome. Ali sada se pribliava istini: nedostatak samopouzdanja. Moj otac nije elio djevojicu. Govorio mi je da sam runa. Kada bih neto napisala ili nacrtala, nije vjerovao da je to moj rad. Ne sjeam se da me ikada pomilovao ili pohvalio, osim kada sam, s devet godina, zamalo umrla. Uvijek scene, tunjava, pogled njegovih okrutnih plavih oiju na meni. Sjeam se neprirodnog zadovoljstva koje sam osjetila kada sam ovdje u Parizu primila oevo pismo, koje je zapoinjalo rijeima: Ma jolie. Od njega nisam dobila ljubav. Patila sam zajedno s majkom. Sjeam se dolaska na praznike u Archachon, nakon moje bolesti. Na licu mu se vidjelo da nas ne eli. to je bilo namijenjeno majci, ja sam osjeala i za sebe. Ipak, osjetila sam histerinu tugu kada nas je napustio. eznula sam za njime tijekom svih kolskih dana u New Yorku. Uvijek sam se bojala njegove tvrdoe i hladnoe. Ali, u Parizu sam ga se ipak odrekla. Sada sam ja bila otra i nesentimentalna.
- I tako ste se - kae Allendy - povukli u sebe i postali neovisni. Umjesto da se u potpunosti s povjerenjem dadete samo jednoj osobi, vi traite nekoliko ljubavi. ak traite okrutnost od starijih ljudi, kao da ne moete uivati u ljubavi bez boli. A niste sigurni... - Samo u ljubav mojega mua. - Ali vi trebate vie od toga. - Uvijek njegovu, i uvijek starijeg ovjeka. Zapanjila me injenica da narueno i uniteno djeje samopouzdanje moe imati takve posljedice na sa ivot. U mojoj je psihi zauvijek ostao urezan nedostatak oeve ljubavi i osjeaj naputenosti. Zato to nisu mogle izbrisati sve ljubavi koje sam otada pobudila? Eduardo je elio da razgovaram s dr. Allendyjem kako bi mi to pomoglo u pisanju. I ja to elim, ali prema vlastitim uvjetima. To jest, otii u k njemu s vremena na vrijeme, to e mi dati priliku da usvojim materijal i steknem motivaciju za pisanje, a istovremeno e me uiniti manje zavisnom. Ali juer, kada je rekao: Doimate se vrlo uravnoteeno i ne vjerujem da me trebate", odjednom sam osjetila veliki oaj to sam opet ostavljena sama. Rad me stabilizira, svoje patnje kanaliziram u kreativnost, ali kao to se sada povjeravam dnevniku, voljela bih se povjeriti ljudskome biu. U mojim odnosima, uvijek je neto zabranjeno. S Eduardom ne mogu razgovarati o Henryju. Mogu razgovarati samo o svojoj bolesti. S Henryjem ne mogu razgovarati o analizi. On nije analitiar, ve epski pisac, nesvjesni Dostojevski. S Fredom mogu biti nadrealna, ali ne i ena koja je napisala studiju o Lawrenceu. Allendy je rekao: - U svemu ovome, divno ste postupili prema Eduardu, kao malo koja ena jer, ene openito doivljavaju mukarce kao neprijatelje i drago im je kada ih mogu poniziti ili unititi. Joaquin kae da je pri itanju mog dnevnika postao svjestan injenice da mi Henry daje neto vie od istog senzualnog iskustva; da zadovoljava neke moje potrebe koje Hugo nije uspio zadovoljiti. Ipak, jo uvijek misli da se u Henryju potpuno gubim, da se po-dajem iskustvima koja ne odgovaraju mojoj pravoj prirodi. Allendy je takoer natuknuo da, prema svojoj pravoj naravi, ne bih smjela voljeti Henryja i da je stoga potrebno ukloniti uzrok moje ljubavi prema njemu. Ovdje se estoko okreem protiv znanosti i osjeam veliku odanost svojim nagonima.
Psihoanaliza me moe prisiliti na veu iskrenost. Ve sam prepoznala neke svoje osjeaje, poput straha od povrijeenosti. Kada Henry nazove, osjetljiva sam na svaku nijansu njegova glasa. Ako je zauzet u uredu, ako je prisutan netko drugi ili ako djeluje nehajno, odmah padam u oaj. Jutros se Henry probudio i rekao sam sebi: Dovraga sa svim enama-anelima ili piscima!" Kae da mi je od nedjelje napisao dva pisma koja me ekaju u Natashinu stanu i ja sam tako ushiena. Prezirem vlastitu preosjetljivost koja zahtijeva toliko ohrabre-nja, ali koja mi takoer omoguava da budem svjesna osjetljivosti drugih. Hugova velika ljubav trebala bi mi dati samopouzdanje, a moja stalna udnja za ljubavlju i razumijevanjem zacijelo je nenormalna. Moda pokuavam stei samopouzdanje pokuajem osvajanja starijih mukaraca. Ili moda svjesno izazivam patnju? to osjeam kada na sebi osjetim pogled Henryjevih prilino hladnih plavih oiju? (Moj je otac imao ledeno plave oi). elim da se rastope od elje za mnom. Sada izmeu Freda i mene postoji velika napetost; ne moemo podnijeti meusobne poglede. Napisao je o meni neto tako tono, (ako pronicavo, da sam osjetila napad na najskrivenije predjele svoga bia. Njegov me tekst o Henryju takoer prestraio, kao da se previe pribliio mojim vlastitim strahovima i sumnjama. Pie na gotovo okultan nain. Nakon itanja njegovih stranica jedva sam mogla govoriti. A on je itao moj dnevnik. Rekao je: - Ne bi mi smjela dopustiti da to itam, Anais. Pitala sam ga zato. Doimao se zapanjenim. Pognuo je glavu, usta su mu podrhtavala. Izgledao je kao moj duh. Zato je zapanjen? Je li prepoznao slinost? On je dio mene. Moe razumjeti sav moj ivot. Stavila bih sve svoje dnevnike u njegove ruke. Ne bojim ga se. Tako je njean prema meni. Henry mi govori divne stvari, u smirenom, mudrom raspoloenju. Dok mu leim u naruju, kae mi: - Volim te. A ja odvraam: - Ne vjerujem ti. Shvaa da sam u dijabolinom raspoloenju. Inzistira na svom pitanju: - Voli li me?
A ja mu nejasno odgovaram. Kada smo senzualno povezani, ne mogu vjerovati da smo bliski samo fiziki. Kada se probudim iz groznice i mi tiho razgovaramo, iznenauje me da tako ozbiljno govori o ljubavi. - Kada si u nedjelju otila, malo sam odspavao, a zatim iziao u etnju. Bio sam tako sretan, Anais, sretniji no ikad. Shvatio sam stranu istinu - ne elim da se June vrati. Trebam te strahovito - apsolutno. U odreenim trenucima ak osjeam da bi se June trebala vratiti i razoarati me, da vie ne marim za nju, i bilo bi mi gotovo drago. U nedjelju naveer elio sam joj poslati telegram da je vie ne elim. Ali moja mi otroumnost ne doputa da mu povjerujem. I on zna jer dodaje: - Slab sam u Juneinim rukama, Anais. Ako se pri njezinu povratku budem ponaao upravo kako ona eli, ne smije misliti da sam te razoarao ili izdao. Ovo me iznenauje jer nakon to sam isprva karakteristinom estinom pojurila u strast, a zatim osjetila nestabilnost, tragediju situacije, ini mi se da sam se povukla i pokuala umanjiti vanost naega odnosa. Svoj kapacitet za tragediju iscrpila sam s Johnom
Erskinom. Tada sam patila do krajnjih granica. Ne znam mogu li ikada ponovno toliko patiti, a vjerujem da i Henry ima sline osjeaje. elim duboko, bez razmiljanja, uivati u sadanjem trenutku. Henry koji se poudno naginje nada mnom, Henryjev jezik meu mojim nogama, Henryjeva estoka, raskona posesivnost. - Ti si jedina ena kojoj mogu biti vjeran. elim te zatititi. Kada ugledam Juneinu fotografiju u Henryjevoj sobi, mrzim je jer u ovome trenutku volim Henryja. Mrzim June, ali isto tako znam da sam i ja u njezinoj moi i da kada se vrati... - Ono to osjeam s tobom, a ne s June, to je da smo izvan ljubavi prijatelji. June i ja nismo prijatelji. Nemogue je pobjei od vlastite prirode, iako je Henry juer rekao: - U tvojoj dobroti postoje nedostaci. Nedostaci. Kakvo olakanje. Pukotine. Mogu pobjei kroz njih. Nekakva me perverzija tjera iz uloge koju sam prisiljena igrati. Uvijek zamiljam neku drugu ulogu. Ne poznajem statinost. Tresem se kada Henry eli itati moj dnevnik. Znam da sumnja da ga neprestano varam. Voljela bih, ali ne mogu. Otkada sam s njim, prakticiram instinktivnu vjernost kurve: osim njega, nitko me ne moe zadovoljiti. Najvie se bojim da me Hugo ne poeli isti dan, a to se esto dogaa. Sino je bio strastven,
ushien - a ja, posluna i prijetvorna. Glumila sam zadovoljstvo. On je mislio da je ta no bila neto posebno. Njegov je uitak bio ogroman. Kada se ini da sam obuzeta udnjom za svim moguim senzualnim uicima, mislim li doista tako? Ako me na ulici privue neka ena ili mukarac s kojim pleem, hou li doista biti u stanju zadovoljiti svoju elju? Postoji li elja? Sljedei put kad me obuzme takav osjeaj, neu mu se odupirati. Moram saznati. Noas se predajem udnji za Henryjem. elim ga, ali elim i June. June je ta koja e me unititi, oteti mi Henryja, mrziti me. elim biti u Henryjevu naruju. elim da me June tamo nae: bit e to njezina jedina patnja. Nakon toga e Henry patiti od njezine ruke. elim joj pisati i zamoliti da se vrati jer je volim jer joj elim dati Henrvja, kao najvei dar koji joj mogu dati. Hugo me svake noi svlai kao da nam je prvi put, a ja za njega svaki put nova ena. Moji su osjeaji u kaosu koji ne mogu raistiti, urediti. Snovi mi ne govore nita, osim da se bojim da u se ponovno natjerati do ruba samoubojstva. Teko je nekoga izlijeiti samo ljubavlju i ivljenjem jer bih ja na taj nain ve bila izlijeena. Hugo me katkada iscjeljuje. Danas smo izili u etnju poljima, pod trenjevim stablima, sjedili na travi, na suncu, razgovarali poput mladih ljubavnika. Henry me takoer iscjeljuje, uzima me u svoje vitalne, divovske ruke. I tako se katkad uvjerim da mi je dobro. Hugo je otiao na put, i poljubio me tako oajno i tuno. Okruena sam njegovim tragovima, stvaricama koje pjevaju o njegovim navikama, njegovim nedostacima, njegovoj boanskoj dobroti - pismo koje je zaboravio poslati, njegovo iznoeno rublje (nikada ne eli kupiti nita za sebe), popis stvari koje mora obaviti, loptica za golf - to me podsjetilo na ono to je juer rekao: - ak ni golf mi nije zadovoljstvo jer radije provodim vrijeme s tobom. Sve je u opisu njegova prokleta posla - etkica za zube, otvorena staklenka briljantina, napola popuena cigareta, njegovo odijelo, cipele. Tek to sam ga na odlasku poljubila, a zelena se vrata za njime zatvorila, rekla sam Emiliji: - Operi mi ruiastu haljinu i ipkasto rublje. Na nekoliko dana idem u posjet prijateljici.
Juer sam bila tako dobra prema Eduardu, narastao je barem dvije stope. A istu veer eljela sam se rastopiti u Hugovu tijelu, biti zarobljena u njegovu naruju, u njegovoj dobroti. U takvim trenucima strast i groznica ine mi se nevanim. Ne mogu podnijeti Hugovu ljubomoru, ali on je siguran u moju ljubav. Kae: - Nikada te nisam toliko volio, nikada nisam bio tako sretan s tobom. Ti si moj ivot.
A ja znam da ga volim koliko god je to mogue, da sam zauvijek njegova. Pa ipak, tri sam dana zamiljala ivot s Henryjem na Clichyju. Kaem Hugu: - Molim te, svaki dan mi poalji telegram. Ali ja moda neu biti kod kue da ga proitam. Pobjegla sam. Moja pidama, ealj, puder, parfem u Henryje-voj su sobi. Zapanjuje me Henryjeva dubina. U ritmu hodamo do trga Clichy. On me potie da budem svjesna ulice, ljudi, stvarnosti. Hodam poput mjeseara, a on udie miris ulice, promatra, njegove su oi irom otvorene. Pokazuje mi kurvu s drvenom nogom pored Gaumont Palace". Ne zna kako je to ivjeti u svijetu u kojemu je ovjek sam sebi jedina individua, kao to to znamo Eduardo i ja. Sjedimo u nekoliko kavana i razgovaramo o ivotu i smrti, u Lawrenceovu smislu. Henry kae: - Da je Lawrence poivio... Da, znam kraj njegove reenice. Voljela bih ga. I on bi volio mene. Henry zamilja promjenjiv izgled moje pisae sobe. Johnove fotografije i Johnove knjige. Lawrenceove fotografije i Lawrenceove knjige. Henryjevi akvareli i Henryjevi rukopisi. Na trenutak, Henry i ja sjedimo i cinino razmatramo smijene slike naih ivota. Eduardo je rekao da u Henryjevu pisanju ili ivljenju ne postoji obrazac. Tono. Da postoji, bio bi analitiar. Da je analitiar, ne bi bio takva iva, kaotina sila. Kada Henryju priam o Johnu Erskinu, zapanjuje ga moje svetogre. John, ovjek kojeg je Hugo oboavao. Tiho kaem: - Moda se ini svetogrdnim, pa ipak, kako prirodno: u Johnu sam voljela upravo ono to ga je vezalo s Hugom.
U dva sata ujutro sjedili smo s Fredom u kuhinji na Clichyju, jeli, pili, i strano mnogo puili. Henry je morao ustati i isprati oi hladnom vodom, osjetljive oi njemakog djeaia. Nisam to mogla podnijeti i rekla sam: - Henry, pijmo za kraj tvoga posla u novinama. Nikada to vie nee raditi. Ja tako kaem. Ovo je, izgleda, pogodilo Freda. Potonuo je u crne misli. Oprostili smo se. Otila sam u Henryjevu sobu. Uivali smo jedno u drugome, u svlaenju, razgovoru, odlaganju odjee na stolac. Henry se divio mojoj svilenoj crvenoj pidami koja je djelovala tako udno u skromnoj sobi na grubom pokrivau. Sljedei dan otkrili smo da Fred nije spavao kod kue. - Ne uzimaj ga previe ozbiljno - rekao je Henry. U pet poslijepodne dorukovali smo zajedno. Zatim sam saila sive zavjese, a Henry je uvrstio kuke na koje emo ih objesiti. Kasnije je Henry skuhao obilnu veeru; pili smo Anjou, i bili smo vrlo veseli. Rano ujutro otila sam natrag u Louveciennes. Kada sam se ponovno vratila na Clichy, Fred je bio kod kue, i bio je veoma tuan. Jeli smo veeru u tiini, i bila sam utuena. Da me razveseli, Fred je odbacio svoje raspoloenje i uskliknuo: - Hajdemo nekamo; hajdemo u Louveciennes! Idemo. Osjeam kako me uljuljkuje arolija vlastitog doma. Svi zajedno sjedimo pored vatre. Ovo je trenutak kada kua odie svim svojim arima, a vatra oputa ivce. Mogu sjediti potpuno mirna, kao dio oslikana zida. Dirnuta sam njihovim oboavanjem i ljubavlju. Gubim osjeaj za tajanstvenost. Otvaram eljezne kutije i pokazujem im svoje rane dnevnike. Fred grabi prvu knjigu i poinje plakati i smijati se. Henryju dajem crveni dnevnik, sav o njemu, neto to jo nikome nisam dopustila. itam mu preko ramena. Henry i ja stojimo na visokom peronu i ekamo vlak. Kia je isprala drvee. Zemlja izlijeva svoje sokove, poput ene koju je mukarac izorao i oplodio. Tijela nam se privlae blie. U tom trenutku nisam razmiljala o tome kako smo jednom, slino tome, June i ja stajale pripijene jedna uz drugu. Danas o tome razmiljam jer me juer po prvi put povrijedio, iako sam bila spremna na njegov sarkazam i podsmijeh
Poznavala sam njegovu strast za pronalaenjem slabosti u drugima, iz svega to je napisao o June. itali smo moj crveni dnevnik. Doao je do reenice gdje je Fred izjavio da sam lijepa. - Vidi - kae Henry. - Fred misli da si lijepa. Ja to ne mislim. Ja mislim da si strano armantna, to da. Sjedila sam pored njega. Zapanjeno sam ga pogledala, a zatim naglo zarila glavu u jastuk i zaplakala. Kada mi je stavio ruku na lice i osjetio suze, bio je zapanjen. - O, Anais, nikada ne bih pomislio da bi ti to moglo ita znaiti. Sada se mrzim to sam to tako okrutno rekao. Ali sjeti se da sam ti rekao da ne mislim ni da je June lijepa. Najmonije ene nisu uvijek bile najljepe. Ali da sam mislio da u te rasplakati, da bi to bio u stanju! Ti si zadnja osoba na svijetu kojoj bih elio nanijeti bol. Sada je sjedio preda mnom, a ja sam bila potonula u jastuke, raupane kose, oiju punih suza. U tom trenutku sjetila sam se to su o meni mislili slikari, i rekla mu to. A zatim sam ga odjednom oamarila. Ogrebla sam ga kao maka, rekao je. Nakon toga, za njega zabavnog dogaaja, osjetili smo udnu bliskost. Na vlaku sam ga zadirkivala jer mi je govorio da je pri naem prvom susretu mislio kako sam lijepa, ali je poeo misliti drukije jer je Fred toliko in-zistirao na tome; ali i zbog June. Rekla sam mu: - Kakav lo ukus ima! Ali sve divne stvari koje je izrekao o mome dnevniku sada su izblijedjele. Moje se samopouzdanje poljuljalo. Nisu me izlijeile ni misli o tome kako je ljepota relativna stvar, i da svaki ovjek na nju drukije odgovara. Nije normalno biti tako povrijeen. Ipak, prihvatila sam svoju bol, i rekla: - Podnijet u to. Zaboravit u sve, neu mariti. - Nekoliko sati bila sam veoma hrabra, sve dok se te noi nismo poeli svlaili i Henry je rekao: - elim gledati kako se svlai. Nikada za to nisam imao priliku. Sjela sam na njegov krevet, i obuzeo me osjeaj stidljivosti. Napravila sam neto da mu odvuem panju, i skliznula u krevet. eljela sam zaplakati. Samo nekoliko trenutaka prije toga, rekao je: - Imam osjeaj da sam veoma ruan ovjek. Nikada se ne elim gledati u ogledalu. A ja sam rekla neto neodreeno i lijepo. Rekla sam mu to volim na njemu. Nisam mu rekla: - Ovih dana trebam Eduardovu ljepotu kao nikada prije. Sljedei dan, u tri i trideset, bila sam u Allendyjevoj ordinaciji i oajniki ga trebala.
Otila sam k Henryju i pronala ga u poslu. Doekao me uz radostan poljubac. Radili smo zajedno. Sjedila sam za stolom do njegova, pregledavajui dijelove koje u umetnuti u svoju knjigu. Bila sam ispunjena snagom njegova pisanja. Zatim smo ogladnjeli, a ja sam ponudila da u skuhati veeru: - Daj da se malo igram ene genija. Otila sam u kuhinju u svojoj velianstvenoj ruiastoj haljini. Henryjev mi glas podie raspoloenje. Razmiljam o njemu kako govori: - Kada piem o tebi, morat u pisati o anelu. Ne mogu te staviti u krevet. - Ali ja se ne ponaam poput anela. Zna to. - Znam, da, znam. Ovih si me dana potpuno iscrpila. Ti si seksualni aneo, ali si svejedno aneo. Nee me zavarati tvoja senzualnost. - Kaznit u te za to - kaem. - Od sada u se ponaati poput anela. Dva sata kasnije, Fred odlazi na posao, a Henry me ljubi u kuhinji. elim glumiti nedodirljivost, ali se topim od samog poljupca u vrat. Odbijam ga, ali on mi gura ruke meu noge. Nasre na mene poput bika. Kada kasnije mirno leimo, jo uvijek ga volim, njegove ake, zapea, vrat, usta, toplinu njegova tijela i nagle uzlete njegova uma. Poslije sjedimo, jedemo i razgovaramo o June i Dostojev-skom, dok vani kukuriu pijetlovi. Za mene je najvea pobjeda u tome da Henry i ja moemo sjediti i razgovarati o svojoj ljubavi za June, o njezinim velianstvenim trenucima. Najljepi su dugi, mirni sati s Henryjem. Dok sjedi nad svojim poslom, pada u zamiljenu tiinu, a katkad se nasmije sebi u bradu. U njemu ima elemenata vrtnog patuljka, satira i njemakog uenjaka. Na elu su mu tvrde kvrge, koje izgledaju kao da e se rasprsnuti. Tijelo mu se odjednom ini krhko, zgureno. Dok ga promatram kako sjedi, osjeam da mu, kao to mu vidim tijelo, mogu vidjeti um, koji je poput labirinta, plodan, osjetljiv. Ispunjena sam oboavanjem svega to sadri njegova glava, impulsa koji se pojavljuju u naletima. Lei u krevetu, tijela svijena oko mog, s rukom na mojim grudima. U krugu svoje samoe znam da sam pronala trenutak apsolutne ljubavi. Njegova veliina napunja mi rane i zacjeljuje ih, usli-ava elje. On spava. Kako ga volim! Osjeam se poput rijeke koja se razlila.
- Anais, kada sam sino stigao kui, inilo mi se da si ovdje jer sam osjetio tvoj miris. Nedostajala si mi. Shvatio sam da ti, dok si jo bila uz mene, nisam rekao kako je divno kada si tu. Nikad ti ne govorim takve stvari. Pogledaj, ovdje je ladica puna tvojih stvari -arapa. elim da svoj miris ostavi svuda po kui. Mislim da me voli njeno, sentimentalno. June u njemu pobuuje strast. Ja sam tu da mu prebirem po mislima, razmiljanjima, sjeanjima, ispovijestima. Stojim uz Henryja pisca, a on mi daje svoju drugu ljubav. Sama u Louveceinnesu, jo uvijek osjeam trag njegova tijela na meni. elim da nam je danas zadnji dan. Uvijek elim da nam najintenzivniji trenutak bude zadnji. June se moe vratiti i otpuhati nas poput pjeane oluje. Henryja e muiti, a mene hipnotizirati. Henryjeve rijei ostat e zapisane u mom dnevniku. Primam ih poput dragulja, tamjana i miomirisa. Henryjeve rijei padaju, a ja ih hvatam tako briljivo da zaboravljam govoriti. Ja sam rob koji ga hladi paunovim perjem. Govori o Bogu, Dostojevskom i vjetini Fredova pisanja. Povlai razliku izmeu te vjetne i svoga vlastitog,dramatinog, senzacionalnog, potentnog stila. S poniznou moe rei: - Fred ima finesu koja meni nedostaje, erudiciju, kvalitetu jednog Anatolea Francea. A ja kaem: - Ali zar ne vidi, on nema strasti, ba kao ni France. Ti je ima! S tom milju, dok hodamo bulevarom, elim poljubiti ovjeka ija strast poput lave provaljuje i tee preko hladna intelektualna svijeta. elim se odrei svoga ivota, doma, sigurnosti, pisanja i ivjeti s njim, raditi za njega, biti mu prostitutka, bilo to, ak mu dopustiti da mi zada sudbonosni udarac. Kasno u no govori mi o knjizi koju nisam proitala - Planina snova Arthura Machena. A ja ga sluam svom duom. Njeno mi kae: - Obraam ti se gotovo poput oca. U tom trenutku svjesna sam da sam polu-ena, polu-dijete. U dijelu mene skriva se dijete koje je potrebno zapanjiti, poduiti, usmjeriti. Dok sluam Henrvja, postajem dijete, a on postaje otac. Ponovno se pojavljuje neizbrisiva slika obrazovanog oca, knjievnika, a ena se smanjuje. Sjeam se i drugih reenica, na primjer: - Ne bih te mogao povrijediti, ne tebe.
Sjeam se njegove neobine njenosti prema meni, njegovog zatitnikog ponaanja. Osjeam se izdanom. Opijena udom Hen-ryjeva djela, ponovno postajem dijete. Mogu zamisliti jednoga drugog ovjeka kako kae: - Ne mogu voditi ljubav s tobom. Ti nisi ena. Ti si dijete. Budim se iz snova potpune senzualnosti. A tada u bijesu elim dominirati, raditi kao mukarac, izdravati Henryja, objaviti mu knjigu. Vie nego ikad elim jebati i biti jebana, nametnuti se kao senzualna ena. Jedan dan Henry kae: - Sluaj, vjerujem da bi ti mogla imati deset ljubavnika i sve ih zadovoljiti. Nezasitna si. A drugi dan: - Tvoja me senzualnost ne moe zavarati. Vidio je dijete! Prepuna sam mrnje, bijesa. Bjeim iz Clichyja i mislim da svoju tajnu odnosim sa sobom. Nadam se da ju Henry nije predobro shvatio. Osjeam neobinu analizu njegovih oiju. Iskradam mu se iz kreveta i bjeim dok on spava. urim kui i padam u san, dugo, duboko. Moram uguiti to dijete u sebi. Sutra u se nai s Hen-ryjem, suoiti se s njime, biti ena. Prije bi ta epizoda ostala nejasna, beznaajna. Sada je, zbog psihoanalize, prepuna znaenja. Zbog analize osjeam kao da masturbiram umjesto da vodim ljubav. Biti s Henryjem znai ivjeti, bujati, ak i patiti. Ne volim biti s Allendyjem i suhim prstima istraivati tajne svoga tijela. Kada se samo dotaknem straha od okrutnosti prema Eduardu, on kae to i ja: -Ali ljudi izvlae korist iz svojih slabosti. One mogu dobro posluiti svrsi. I ja sam to inila. Ipak, ne vidim nikakve koristi od svog djetinjastog divljenja starijim mukarcima, svog oboavanja Johna i Henryja. U tome ne vidim nita drugo do onemoguavanja razvoja, odricanja od vlastite osobnosti. Kao to Henry kae: - Tako je lijepo gledati te dok spava. Poput lutke, ostaje leati kamo te se stavi. ak ni u snu ne zauzima previe prostora. Allendy me izaziva pitanjima: - Kako ste se osjeali pri naem prvom razgovoru? - Osjeala sam da vas trebam. Nisam htjela sama razmiljati o svom ivotu. - Oca ste voljeli odano, nenormalno i mrzili seksualni razlog zbog kojeg vas je napustio. To je u vama moglo stvoriti odreeni mraan osjeaj prema seksu. Taj vam se osjeaj podsvjesno namee u prizoru s Johnom. Vi ste ga u neku ruku eljeli kastrirati.
- A zato sam onda, kad se to dogodilo, bila tako nesretna, tako oajna, i zato sam ga dvije godine ludo voljela?
- Moda ste ga vie voljeli zbog onoga to se dogodilo. - Ali sam ga od tada prezirala zbog nedostatka impulzivne strasti. - Dvojaka potreba za dominacijom nad mukarcem. Potreba za pokoravanjem, ali i superiornou. Stvarno ste ga voljeli upravo zato jer nije dominirao vama jer ste mu bili nadmoniji u strasti. - Netono jer sada sam pronala mukarca koji me pokorio i strahovito sam sretna. Allendy mi postavlja pitanja o Henryju. Konano zapaa da dominiram nad njime u drutvenom smislu. Takoer primjeuje da sam se postavila u situaciju gdje mi je suparnica ena za koju znam da e ga pokoriti, i tako za sebe traim bol. Osim toga, da sam voljela mukarce slabije od sebe i zbog toga patila. U isto vrijeme ekstremno se bojim boli i to me tjera da dijelim svoju ljubav na vie osoba, tako da svaka slui kao utoite od druge. Podvojenost. elim voljeti snanijeg mukarca, a ne mogu. Kae da imam osjeaj manje vrijednosti zbog svoje fizike krhkosti u djetinjstvu. inilo mi se da mukarci vole samo zdrave, debele ene. Eduardo mi je govorio o debelim Kubankama. Hugova prva simpatija bila je debela djevojka. Svi su komentirali moju mravost, a moja je majka citirala panjolsku poslovicu Kosti su za pse". Kada sam otila u Havanu, sumnjala sam da mogu zadovoljiti mukarce jer sam bila premrava. Ova se tema nastavlja gotovo sve do trenutka kada me Henry povrijedio divei se Natashinu tijelu jer mu se inilo raskonim. Allendy: - Znate li da osjeaj seksualne inferiornosti katkad nastaje zbog spoznaje vlastite frigidnosti? - Istina je da sam bila prilino nezainteresirana za seks do svoje osamnaeste ili devetnaeste, pa ak i tada, bila sam strahovito romantina, ali ne doista seksualno osvijetena. Ali kasnije! - A da sam frigidna, bih li tada bila toliko zaokupljena seksom? -Jo i kako. Tiina. Razmiljam o tome kako, uz sve strahovite radosti koje mi je Henry pruio, jo uvijek nisam doivjela pravi orgazam.
ini se da moja reakcija ne vodi do pravog vrhunca, ve se rasprava, ra-siplje, u gru bez odreenog sredita. Katkada bih doivjela vrhunac s Hugom ili prilikom masturbacije, ali moda je to zato jer Hugo voli da skupim noge, a Henry me tjera da ih toliko rairim. Ali to neu rei Allendyju. Iz mojih snova probire stalnu elju za kanjavanjem, poniava-njem ili naputanjem. Sanjam o okrutnom Hugu, straljivom Eduardu, impotentnom Johnu. - To dolazi od osjeaja krivnje jer ste previe voljeli oca. Nakon toga, siguran sam da ste mnogo vie voljeli majku. - Istina je. Strano sam je voljela. - A sada traite kaznu. I uivate u patnji, koja vas podsjea na onu koju ste proivjeli s ocem. U jednom od vaih snova, vi mrzite mukarca koji silom prodire u vas. Osjeam se potitenom, njegova mi pitanja zadiru u tkivo. Strahovito ga trebam. Ali analiza ne pomae. Bol ivljenja nije nita u usporedbi s boli koju mi nanosi ova minuta analize. Allendy trai da se opustim i kaem mu o emu razmiljam. Ali moje su misli analiza mog ivota. Allendy: - Poistovjeujete se sa mnom, pokuavate obavljati moj posao. Niste li oduvijek imali potrebu nadmaiti mukarce u njihovu poslu? Poniziti ih svojim uspjehom? - Nikako. Stalno pomaem mukarcima u njihovu radu, rtvujem se za njih. Potiem ih, divim im se, pljeem im. Ne, Allendy nema pravo. Kae: - Moda ste jedna od onih ena koja je mukarcima prijateljica, a ne neprijatelj. - Vie od toga. Moj prvi san nije bio postati genijem, ve udati se za genija i sluiti mu. Kada sam pisala knjigu o Lawrenceu, eljela sam Eduardovu suradnju na njoj. ak i sada znam da je on mogao napisati bolju knjigu, ali ja sam joj dala energiju, poticaj. Allendy: - Znate li za Dijanin kompleks, kompleks ene koja mukarcima zavidi na seksualnoj moi. - Osjetila sam to, da, seksualno. eljela bih da sam mogla posjedovati June i druge lijepe ene. Allendv odustaje od nekih tema, kao da osjea moju osjetljivost. Svaki put kada se dotakne mog nedostatka samopouzdanja, ja patim. Patim kada se dotakne moje seksualne potencije, zdravlja ili osjeaja samoe jer ne postoji mukarac na svijetu kome bih se mogla u potpunosti povjeriti.
Leim na leima i osjeam nastup boli, oaja. Allendv me povrijedio. Plaem. Plaem od sramote, od samosaaljenja. Osjeam se slabom. Ne elim da vidi moje suze i odvraam glavu. Zatim se diem i suoavam s njime. Oi su mu veoma blage. elim da misli kako sam mu nadmona. elim da mi se divi. Svia mi se kada kae: - Mnogo ste propatili. Nakon odlaska osjeam se kao u snu, oputeno, toplo, kao da sam stigla iz etnje po fantastinim krajolicima. Eduardo kae da sam poput kvoke koja sjedi na jajima. Allendy: - Zato ste se proli put toliko uznemirili? - Osjeala sam da su neke stvari koje ste rekli bile istinite. eljela bih jednostavno razgovarati s njime o danima koje sam provela s Henryjem. Nakon Henrvja analiza mi je uvijek mrska. Poinjem uz poslunost, ali osjeam kako u meni raste otpor. Priznajem Allendyju da ga ne mrzim, ali da sam, na svoj enski nain, uivala u tome to me uspio rasplakati: - Dokazali ste da ste jai od mene. Volim to. Ipak, kako vrijeme protjee, osjeam da otkriva potekoe koje bih lako mogla zanemariti, da ponovno budi moje strahove i sumnje. Zato ga mrzim. Dok ita moje snove, primjeuje da su napisani s vie muke izravnosti. Sada u meni istrauje muke elemente. Volim li Henryja jer se poistovjeujem s njime, s njegovom ljubavlju i posjedovanjem June? Ne, to je krivo. Razmiljam o noi kada me
Henry pouio kako da sjednem na njega, i kako mi se to nije svidjelo. Bila sam sretnija kada sam pasivno leala pod njim. Razmiljam 0 svojoj nesigurnosti sa enama, o ulozi koju elim igrati. U mom snu June ima penis. U isto vrijeme, priznajem Allendyju, zamiljala sam da bih kao lezbijka mogla ivjeti slobodnije jer bi mogla odabrati svoju ljubavnicu, tititi je, raditi za nju, voljeti njezinu ljepotu, dok bi ona mene voljela kao mukarca, radi mog talenta, uspjeha, karaktera. (Sjetila sam se Stephena u Izvoru samoe, koji nije bio lijep, koji je nosio na sebi oiljak iz rata, a Mary ga je ipak voljela.) To bi bilo olakanje jer vie ne bih trpjela zbog nedostatka samopouzdanja u svoje enske moi. To bi eliminiralo sve moje brige oko ljepote, zdravlja ili seksualne potencije. To bi mi dalo samopouzdanje jer bi sve zavisilo od mog talenta, inventivnosti, umjetnosti, u koje vjerujem.
U isto vrijeme shvaam da me Henry voli i radi toga, i da sam se navikla na to. Henry takoer pridaje manju vanost mojim fizikim arima. Mogla bih se izlijeiti samom hrabrou da nastavim ivjeti. Mogla bih sama sebe iscijeliti. Vas zapravo i ne trebam, AlIendy! Kad god me zamoli da zatvorim oi, opustim se i govorim, pokuavam sama provesti svoju analizu. Kaem sama sebi: On mi otkriva malo toga to ne znam." Ali to nije istina jer mi je objasnio ide-ju krivnje. Odjednom sam razumjela zato smo Henry i ja oboje pisali ljubavna pisma June, dok smo se zaljubljivali jedno u drugo. Takoer mi je objasnio ideju kazne. Vodim Huga u Rue Blondel i potiem ga na nevjeru da bih kaznila sebe za vlastitu. Veliam June da bih se kaznila jer sam je iznevjerila. Izbjegavam njegova daljnja pitanja. On tapka u mraku. Ne moe pronai nita odreeno. Postavlja mnoge hipoteze. eli otkriti to mislim o njemu, a ja mu govorim kako me zanimaju njegove knjige. Uz osjeaj obijesti, postajem svjesna kako on oekuje da se ponem zanimati za njega, a ja se ne volim igrati kada znam da je rije o igri. Ali moje je zanimanje iskreno. Takoer mu kaem da mi vie nije vano to misli o meni. I da je to moja pobjeda nad samom sobom. Osjeam ponienje kada mu priznam svoje sumnje u njega. Zato ga danas mrzim. Kada sam stajala pred njim, spremajui se za odlazak, pomislila sam: ,,U ovom trenutku imam manje samopouzdanja nego ikad. Ovo je nepodnoljivo." S kakvom se radou sljedei dan podajem Henryju. Kua je u dubokom snu. Psi su utihnuli. Osjeam teinu samoe. Voljela bih biti u Henryjevu stanu i brisati njegovo oprano sue. Vidim mu otkopan prsluk, pretijesno, iznoeno odijelo koje je dobio na dar. Vidim njegov izlizani rever pod koji volim sakriti ruku, kravatu koju prstima dodirujem dok razgovaramo. Vidim plavu kosu na njegovu vratu. Vidim mu izraz lica dok iznosi smee, potajno, napola posramljeno. Stidi se i svoje urednosti, koja ga tjera da pere sue, posprema kuhinju. Kae: -June se na to bunila, govorila je da to nije romantino. Iz Henryjevih biljeki, prisjeam se kraljevskog nereda koji je ona odravala. Ne znam to bih rekla. Podvojena sam: ena koja se ponaa poput Henryja i ena koja sanja biti poput June. Neka nejasna njenost privlai me k Henryju dok tako ozbiljan pere sue. Ne mogu ga zadirkivati. Pomaem mu. Ali moja je mata izvan kuhinje. Volim tu kuhinju samo zato to je u njoj Henry. ak sam poeljela da Hugo mnogo
dulje ostane na putu, da mogu ivjeti na Clichyju. Danas sam po prvi put poeljela takvo neto. - Ovako - kae Henry. - Prenaglasio sam Juneinu okrutnost i zlou jer me zanimalo zlo. U tome i jest nevolja; na svijetu ne postoji doista zla osoba. June zapravo nije zla. Fred ima pravo. Ona to oajniki pokuava biti. Rekla mi je to prve noi kad smo se upoznali. eljela je da je smatram fatalnom enom. Zlo me nadahnjuje i zaokuplja, kao i Dostojevskog. rtve koje je June inila za Henryja. Jesu li to doista bile rtve ili je to inila kako bi uzdigla sebe? Pitam se. Njezine rtve nisu tajne. One su razmetljive, da. Dramatine. Ja inim potajne rtve, velike ili male. Ali drae su mi Juneina prostitucija, lov na bogatstvo, komedije. U meuvremenu, Henry moe skapavati od gladi. Ona e mu sluiti nepouzdano i fantastino ili uope nee. Na njezin poticaj, Henry je napustio posao. eljela je raditi za njega. (Potajno sam zamiljala prostituciju, a sluenje Henryju bila bi samo izlika.) Tako je June nala velianstveno opravdanje. inila bi herojske rtve za Henryja. I sve je to pridonijelo njezinoj osobnosti. Kaem Henryju: - Zato tako estoko osuuje njezine nedostatke? I zato manje pie o njezinoj velianstvenosti? - To je ono to i June kae. Uvijek ponavlja: Zaboravlja ovo, zaboravlja ono. Pamti samo loe stvari." Istina je, Anais, da dobrotu uzimam zdravo za gotovo. Oekujem da su svi dobri. Zlo me fascinira. Sjeam se bijednog pokuaja preivljavanja jedne od svojih fantazija. Jednog poslijepodneva vratila sam se Henryju, poto me bio zadirkivao, obijestan poput avola. Rekla sam mu da sljedeu veer izlazim sa enom. Na kolodvoru St Lazare" vidjela sam kurvu s kojom sam toliko eljela razgovarati i zamiljala kako izlazim s njom. Sada, banuvi natrag u Henryjev stan, kako bi to June uinila, mogla sam prouzroiti zanimljiv dogaaj, o kojemu bi Henry kasnije volio sluati. Ali sam odmah shvatila da je zaokupljen pisanjem, u ozbiljnu raspoloenju, da sam ga uznemirila. Nadao se da u sjesti uz njega i pomoi mu organizirati knjigu. Moje je raspoloenje ishlapjelo. Osjeala sam se skrueno. June bi prekinula pisanje, gurnula Henryja u novo iskustvo, odgodila njegovo probavljanje, zasjala sjajem Sudbine u pokretu i Henry bi je prokleo, a zatim rekao: June je zanimljiv lik". I tako sam otila kui u Louveciennes i zaspala. A sljedei dan, Henry me pita: - to si radila sino?
Voljela bih da da sam mu imala to rei. Drim se zagonetno. On misli kako e o tome kasnije itati u mom dnevniku. Pitam se kako li se osjeao kada je u cijelosti proitao moj crveni dnevnik. Dok je itao, nije mnogo govorio, samo bi katkad zat-resao glavom ili se nasmijao. Rekao je da sam strahovito iskrena, da su moji opisi senzualnih osjeaja nevjerojatno snani. Nisam birala
rijei. Njega sam dobro ocrtala, laskavo, ali tono. Sve to sam rekla o June bilo je istina. Oekivao je moju aferu s Eduardom. Seksualno ga je uzbudio moj san o June i neke druge stranice. - Naravno - rekao je. - Ti si narcisoidna. To je raison d'etre dnevnika. Pisanje dnevnika je bolest. Ali je u redu. Veoma je zanimljivo. Ovo je najzanimljiviji dnevnik koji sam ikada itao. Ne poznajem nijednu enu koja pie tako iskreno. Bunila sam se jer sam mislila da je narcisoidan onaj tko voli samo sebe, a inilo mi se... - Ipak, bio je to narcizam - rekao je Henry. Ali, osjetila sam njegovo divljenje. Ljubomorno me zadirkivao zbog Freda, da se boji kako u mu se podati iz samilosti kao to sam se podala Eduardu. Ljubio me dok je to govorio. Hugo se vraa kui, poput mladog sina. Osjeam se starom, ali sam njena i radosna. Potpuno iscrpljena, odmaram se na postelji puti. Sve to odnosim od Henryja golemo je. Spavam jer sam prepuna senzacija. Spavam jer jedan sat s Hen-ryjem vrijedi pet godina mog ivota, a jedna reenica, jedno milovanje odgovara oekivanjima stotinu noi. Kada ujem kako se smije, kaem: - ula sam Rabelaisa. I gutam njegov smijeh kao kruh i vino. Umjesto da proklinje, on buja, prekriva sva mjesta koja je propustio u svojim senzacionalnim eskapadama s June. Odmara se od muenja, otrova, drame, ludila. I kae, u tonu koji nikada prije nisam ula, kao da mi to eli urezati u pamenje: - Volim te. U njegovu naruju padam u san; zaboravljamo dovriti zapoeto spajanje naih tijela. On spava s prstima umoenima u med. Ovako zaspati... Izgleda da sam pronala kraj boli.
Hodam ulicama mirnim korakom. Postoje samo dvije ene na svijetu: June i ja. Anais: - Danas vas iskreno mrzim. Protiv vas sam. Allendy: - Ali zato? - Osjeam da ste mi oduzeli ono malo samopouzdanja to sam imala. Osjeala sam se ponienom jer sam vam se ispovjedila, a tako se rijetko ispovijedam -Je li vas strah da ete biti manje voljeni? - Da, svakako. Oko sebe stvaram oklop. elim biti voljena. Govorim mu o svom djetinjastom ponaanju, divljenju prema Henryju. Kako sam se bojala da bi ga to moglo liiti senzualnosti. Allendy: - Naprotiv, mukarac voli osjeaj vanosti koji mu pridajete. Odmah sam pomislila da bi me mogao voljeti manje. Allendyja zapanjuje stupanj mog nesamopouzdanja. -Jednome analitiaru, to je, naravno, sasvim jasno, ak i sudei prema vaem izgledu. - Mom izgledu? - Da. Odmah sam uoio vae zavodljive pokrete i dranje. Samo ljudi koji su nesigurni ponaaju se zavodljivo. Na to smo se nasmijali. Ispriala sam mu kako sam zamiljala oca na svojem plesnom recitalu u Parizu, iako je bilo dokazano da je u to vrijeme bio u St Jean de Luzu. To me okiralo. - eljeli ste da bude tamo. eljeli ste ga odueviti. U isto vrijeme, bilo vas je strah. Ali, budui da ste od djetinjstva neuspjeno pokuavali zavesti oca, razvili ste snaan osjeaj krivnje. elite zab-ljesnuti fiziki, ali kada u tome uspijete, neto vas zaustavlja. Kaete mi da od tada niste plesali. - Ne. ak sam imala snaan otpor prema tome. A i radi slabog zdravlja - Ne sumnjam u to da biste se odrekli i vlastitog uspjeha u pisanju, kako biste se kaznili. Druge nadarene ene, iako rune, ipak su zadovoljne, samopouzdane, velianstvene, a ja, talentirana i privlana, kako kae Allendy, plaem jer ne izgledam kao June i ne pobuujem strast.
Pokuavam mu to objasniti. Postavila sam se u najgori mogui poloaj jer volim Henrvja i dijelim ga s June koja mi je najvea suparnica. Izlaem se konanom smrtnome udarcu jer sam sigurna da e Henry odabrati June (kao to bih je ja odabrala da sam mukarac). Takoer znam da June, ako se vrati, ne bi izabrala mene, ve Henryja. Na ovaj ili onaj nain, mogu samo izgubiti. A ja se toj opasnosti svjesno izlaem. Sve me gura u to. (Allendy mi kae da je to mazohizam). Opet traim bol. Da se sada vlastitom voljom odreknem Henrvja, bilo bi to samo zato da bih manje patila. U sebi osjeam dva poriva: jedan mazohistiki i pomiren sa sudbinom te drugi koji trai izlaz. udim pronai mukarca koji bi me spasio od Henrvja i ove situacije. Allendv slua i zbrinuto razmilja o tome. Jedne veeri u Henryjevoj kuhinji - on i ja sami - razgovaramo do iscrpljenosti. Dotie temu moga crvenog dnevnika, ukazuje mi na pogreke, a tada mi kae: - Zna li to me zbunjuje? Kada pie o Hugu, pie krasne stvari, ali u isto vrijeme nisi uvjerljiva. Ne navodi razloge svoga divljenja ili ljubavi. Zvui previe nategnuto. To me odmah uznemirilo, kao da me ispituje Allendv. - Nije na meni da te ispitujem, Anais - nastavlja Henry - ali sluaj, sada ne govorim osobno. Meni je Hugo drag. Mislim da je dobar ovjek. Ali samo pokuavam razumjeti tvoj ivot. Mislim da si se udala za njega dok ti se karakter jo nije sasvim formirao, ili radi majke ili brata. - Ne, ne radi toga. Voljela sam ga. Radi majke i brata bila bih se udala u Havani, u visoko, bogato drutvo, a to nisam mogla. - Toga dana kada smo Hugo i ja izili u etnju, pokuao sam ga dokuiti. Istina je, da sam u Louveciennesu vidio samo njega, doao bih jednom, rekao: - Evo pristojnog ovjeka - i zaboravio cijelu priu. - Hugo je neartikuliran - rekla sam. - Treba vremena da ga se upozna. A cijelo vrijeme moje staro, potajno, ogromno nezadovoljstvo buja poput otrova i ja govorim gluposti o tome kako ga banka zatupljuje i kako je drugaiji na odmoru. Henry psuje: - Ali, ti si mu tako oito nadmona. Uvijek ta mrska reenica - i od Johna. - Samo u inteligenciji - kaem ja. - U svemu - kae Henry. - Sluaj, Anais, odgovori mi. To nije samo rtva. Ti nisi stvarno sretna, zar ne? Katkad bi eljela pobjei od Huga?
Ne mogu mu odgovoriti. Pognem glavu i plaem. Henry mi prilazi i stoji pored mene. - ivot mi je u neredu - kaem. - Pokuava me natjerati da ti priznam neto to ne elim priznati ni sama sebi, kao to vidi u dnevniku. Osjetio si koliko elim voljeti Huga i na koji nain. Progone me vizije onoga to je moglo biti, na primjer, ovdje s tobom. Kako sam bila zadovoljna, Henry. - Sa mnom bi - kae Henry - procvala tako brzo da bi uskoro iscrpila sve to ti mogu dati i krenula prema nekom drugom. Ne postoje granice onome to bi tvoj ivot mogao biti. Vidio sam kako pliva u oceanu strasti, u velikom ivotu. Sluaj, da netko drugi postupa kao ti, smatrao bih ga nerazumnim, ali kada je rije o tebi, sve je potpuno u redu. Ovaj dnevnik, na primjer, toliko je bogat, strahovito bogat. Kae da je moj ivot bogat, ali on je samo pun doivljaja, dogaaja, iskustava, ljudi. Ono to je doista bogato, to su ove stranice, na tako malo materijala. - Ali pomisli samo, to bih tek napravila s vie materijala - kaem ja. - Sjeti se to si rekao o mom romanu, da je njegova tema (vjernost) anakronizam. To me povrijedilo. Bilo je to poput kritike mog ivota. Ipak, nisam u stanju poiniti zloin, a povrijediti Huga bio bi zloin. Osim toga, on me voli kao to me nitko nikada nije volio. - Nikome drugom nisi dala pravu priliku. Prisjeam se toga dok Hugo radi u vrtu. Dok sam s njim, ini mi se da ivim u stanju svijesti u kojem sam bila sa dvadeset godina. Je
li to njegova krivnja, ta mladost naega zajednikog ivota? Boe, mogu li o Hugu pitati ono to Henry pita o June? On je nju ispunio. Jesam li ja ispunila Huga? Ljudi mi govore da u njemu nema niega osim mene. Dira me njegova neobina sposobnost da se potpuno izgubi u ljubavi. Sino je ak govorio kako je nesposoban druiti se s drugim ljudima, da sam ja jedina osoba s kojom je blizak, sretan. Jutros u vrtu bio je presretan. elio me pored sebe. Dao mi je ljubav. I to jo? Ja u njemu volim prolost. Ali sve je drugo iezlo. Poto sam Henryju bila otkrila neke stvari o svom ivotu, postala sam oajna. Kao zloinac, kao da sam bila u zatvoru - sada sam konano slobodna i spremna na poten i teak rad. Ali, im ljudi otkriju moju prolost, nee mi dati posla, u oekivanju da se ponovno ponem ponaati kao kriminalac.
Svreno je sa mnom, s mojim rtvovanjima i samilou, s onime to me zarobljava. Poinjem ispoetka. elim strast i uitak i galamu i pijanstvo i sve zlo. Ali moja se prolost neumoljivo otkriva, poput tetovae. Moram stvoriti novu ljusku, isprobati nove kostime. Dok u autu ekam Huga, piem na kutiji cigareta (na stranjoj strani Sultanes ima dovoljno ruiastog prostora). Hugo je otkrio da nisam otila do vrtlara u zbog vrta, do zidara zbog pukotina u bazenu, nisam sredila raune, propustila sam probu za veernju haljinu, prekinula svu rutinu. Jednu veer zove Natasha. Trebala sam provesti no u njezinu stanu. Pita me: - to si radila ovih deset dana? Ne mogu joj odgovoriti jer e me Hugo uti. - Zato te zove Natasha? - pita on. Kasnije u krevetu, Hugo ita. Dok mu piem gotovo pred nosom, ne moe ni zamisliti da bi to moglo biti tako izdajniki. Nikada nisam o njemu gore mislila.. Dok smo danas radili u vrtu, inilo mi se da sam ponovno u Richmond Hillu, u svom svijetu knjiga i ekstaza, dok Hugo prolazi pored moje kue, s nadom da e me ugledati. Mon Dieu, danas sam na trenutak ponovno bila zaljubljena u njega, duom i tijelom djevice tih naih mladih dana. Dio mene je strahovito odrastao, a drugi dio i dalje se dri svoje mladenake ljubavi, uspomene. A sada, odrasla ena gola lei u ogromnom krevetu, gleda kako se njezina mladenaka ljubav nadnosi nad nju i ne eli ga. Od razgovora s Henryjem, kada sam mu priznala vie nego to sam ikada priznala sama sebi, ivot mi se promijenio i iskrivio. Do tada nejasan i bezimeni nemir postao je nepodnoljivo jasan. Udara u samo sredite najsavrenije, najpostojanije strukture mog braka. Kada se to potrese, sav se moj ivot rui. Moja ljubav prema Hugu postala je bratska. Gotovo sa strahom promatram tu promjenu, koja nije nagla, ve polako izranja na povrinu. Dugo sam zatvarala oi pred svim znakovima. Iznad svega sam se bojala priznati da ne elim Hugovu strast. Raunala sam na lakou s kojom mogu raspodijeliti svoje tijelo. Ali, to nije tono. Nikada nije bilo. Kada sam jurila prema Henryju, sve je bilo za Henryja. Bojim se jer sam shvatila pravi stupanj svog zatoenitva. Hugo me izolirao, poticao moju ljubav za samoom. Sada alim za svim onim godinama kada mi nije davao nita osim svoje ljubavi, a ja sam se za sve drugo okrenula prema sebi. Izgladnjele, opasne godine.
Trebala bih smrskati cijeli svoj ivot, a ne mogu. Moj ivot nije vaniji od Hugova, a Henry me ne treba jer ima June. Ali to god je u meni izraslo izvan Huga, narast e jo i vie.
Svibanj
Nikada kao noas nisam tako jasno vidjela da je moje pisanje dnevnika porok, bolest. Dola sam kui u sedam i trideset, potpuno iscrpljena nakon velianstvene noi s Henryjem i tri sata s Eduardom. Nisam imala snage ponovno otii k Henryju. Veerala sam, sneno puila. Otila sam u spavau sobu, osjetila kako se zatvaram, padam u sebe. Izvadila sam dnevnik iz njegova posljednjeg skrovita pod toaletnim stoliem, i bacila ga na krevet. Osjeala sam se kao pua opijuma koji priprema lulu. Dnevnik, dio mene, takoer je podijeljen, dvojak. Kamo je nestala moja strahovita iscrpljenost? Katkad prestanem pisati i osjeam duboko mrtvilo. A tada me neki demonski osjeaj tjera dalje. Povjeravam se Allendyju. Opirno mu pripovijedam o svom djetinjstvu, iz ranih dnevnika citiram znakovite reenice o ocu - sada tako jasne - moju strast za njim. Takoer i osjeaj krivnje; osjeala sam da ne zasluujem nita. Razgovarali smo o financijama i rekla sam mu da me cijena naih susreta spreava u tome da mu dolazim ee. On nije samo spustio cijenu na polovicu, ve mi je ponudio da dio toga platim radei za njega. Polaskana sam. Razgovaramo o fizikim injenicama. Premrava sam. Nekoliko kilograma vie povealo bi mi samopouzdanje. Hoe li Allendy psiholokom tretmanu dodati lijekove? Priznajem da moj strah da imam premalene grudi moda dolazi od toga to u sebi imam muke elemente. Zato je moje tijelo moda napola adolescentno. Allendy: - Jesu li posve nerazvijene? -Ne. Dok razgovor zapinje, kaem mu: - Vi ste lijenik; pokazat u vam ih. Pokazujem mu grudi. On se smije mojim strahovima. - Savreno su enstvene - kae on - malene, ali lijepo oblikovane. Ali nekoliko kilograma vie, svakako. Ali kako je nesrazmjerna moja samokritinost! Primijetio je neprirodnost moje osobnosti. Kao da sam ovijena velovima, izmaglicom. Meni to nije nikakva novost, ali nisam znala da je to tako oito. Na primjer, moja dva glasa, koja se u zadnje vrijeme jasno istiu: jedan je, prema Fredu, glas djeteta prije Prve priesti, stidljiv, bezglasan. Drugi je samopouzdan, dublji. Taj drugi se pojavljuje kada sam puna samopouzdanja.
Allendy misli da sam za sebe stvorila potpuno umjetnu osobnost, kao neku vrstu oklopa. Skrivam se. Izgradila sam zavodljivu, ugodnu, veselu masku, iza koje skria moje pravo ja. Zamolila sam ga da mi pomogne u fizikom smislu. Je li to bilo iskreno, pokazivanje grudi? Jesam li eljela na njemu iskuati svoj arm? Zar mi nije drago da je bio pun pohvala? Da je pokazao vie zanimanja za mene? Lijei li me Allendy ili Henry? Henryjeva nova ljubav dri me u stanju blaenstva kakvo nikada dosad nisam poznavala. Isprva se elio suzdrati. Nije mi se elio prepustiti na milost i nemilost. Nije elio dodati svoje ime popisu mojih ljubavnika. Nije elio da to postane ozbiljno. A sada! eli mi biti mu, imati me cijelo vrijeme; pie pisma djetetu koje sam bila s jedanaest godina, koje ga je duboko dirnulo. eli me tititi i davati mi. - Nikada nisam mislio da tako krhko bie moe imati toliku mo. Jesam li ti ikada rekao da nisi lijepa? Kako sam to mogao rei? Divna si, prekrasna! Kada me ljubi, vie se ne suzdravam. Sada ga mogu gristi dok leimo u krevetu. - Prodiremo se, poput dvoje divljaka - rekao je. Izgubila sam strah od pokazivanja svoga golog tijela. On voli mene. Smijemo se mom debljanju. Tjera me da promijenim frizuru jer mu se ne svia moj strogi panjolski stil. Zabacujem je prema natrag i visoko iznad uiju. Osjeam kao da vijori na vjetru. Djelujem mlae. Ne pokuavam biti fatalna ena. To je besmisleno. Osjeam da me voli zbog mene same, moga unutarnjeg ja, zbog svake rijei koju napiem, zbog moje stidljivosti, moje tuge, mojih borbi, mojih nedostataka, moje krhkosti. I ja njega volim na isti nain. Ne mogu ga ak ni mrziti kad juri za drugim enama. Usprkos ljubavi prema meni, eli upoznati Natashu i Monu Paivu, plesaicu. Ima avolsku znatielju prema ljudima. Nikada nisam poznavala ovjeka takve irine, s toliko lica. Provesti ovakav ljetni dan i no s Henryjem - ne traim nita vie. Henry mi pokazuje prve stranice svoje nove knjige. Usvojio je moj roman i na njega napisao fantastinu parodiju, potaknut djelomice ljubomorom i bijesom jer neko jutro dok sam odlazila, Fred me pozvao u svoju sobu i htio me poljubiti. Nisam mu dopustila, ali Henry je zauo tiinu i zamislio prizor moje nevjere. Te su me stranice ushitile - savrenost, finesa, otrina, fantastian ton. Na tim stranicama ima poezije, skrivene njenosti. U sebi je nainio poseban kutak za mene.
Oekivao je da napiem barem deset stranica o noi koju smo proveli razgovarajui do zore. Ali neto se dogodilo eni s biljenicom. Stigla sam kui i potonula u uivanje u Henryju kao u topli ljetni dan. Dnevnik je manje vaan. Sve je manje vano od Henryja. Da nema June, dala bih sve da mogu ivjeti s njim. Volim sva njegova lica: Henry koji vrlo pomno ureuje moj roman, uz nevjerojatno zanimanje, sarkazam, divljenje i s potpunim razumijevanjem; Henry bez samopouzdanja, tako neobino skroman; Henry, demon koji vodi ljubav sa mnom i pie dijaboline retke; Henry koji od Freda skriva svoje osjeaje i iskazuje mi strahovitu njenost. Sino u krevetu, u polusnu je promrmljao: - Predivna si, nijedan mukarac nije dovoljno dobar za tebe. Natjerao me da budem iskrenija prema sebi. A tada mi kae: - Toliko mi daje, a ja tebi nita. I njemu nedostaje samopouzdanja. Ne osjea se ugodno u odreenim drutvenim situacijama, ako su i najmanje otmjene. Nije siguran u moju ljubav. Vjeruje da sam izrazito senzualna i da ga lako mogu ostaviti zbog nekoga drugog ili treeg. Smijem se tome. Da, naravno da bih voljela voditi ljubav pet puta na dan, ali moram biti zaljubljena. To je zasigurno velika smetnja. A u odreenom trenutku mogu biti zaljubljena samo u jednog mukarca. - elim da se kod mene zaustavi - kae Henry. - Volim to to nisi promiskuitetna. Bio sam strahovito zabrinut kad si pokazala zanimanje za Montparnasse. I pone me ljubiti. - Ima me, Anais. Katkad me miluje na zaigran, gotovo djetinjast nain. Nosom mi trlja nos ili mi vae trepavice ili mi palcem ocrtava oblik lica. I tada vidim neku vrstu patuljastog, malog Henryja, tako njenog. Fred vjeruje da mi Henry nanosi strahovitu bol. Ali Henry me vie ne moe povrijediti. ak ni njegova nevjera ne moe me povrijediti. Osim toga, ne trebam vie toliko njenosti. Uz njega sam ovrsnula. Kada otkrijem da ne voli moj miris jer je previe blag, isprva sam pomalo uvrijeena. Fred voli Mitsouko, ali Henry vie voli trpke, snane mirise. On uvijek zahtijeva samosvijest, potenciju. Kao kad me moli da promijenim frizuru jer voli divlji vjetar u kosi. Odgovorila sam na njegovu rije divlji", kao da je to bilo neto to mi je nedostajalo. Divlja kosa. Njegove snane etvrtaste ruke mrse mi kosu. Moja kosa mu je u ustima dok spavamo
zajedno. Kada sklopim ruke iza glave, podiui kosu u grkome stilu, on uzvikuje - To mi se svia! Na Clichyju osjeam se kao kod kue. Hugo mi nije potreban. Njemu donosim samo iscrpljenost poslije besanih noi, radostan umor. Rano ujutro, dok se iskradam iz Henryjeva stana, radnici Clichyja ve su budni. Odnosim sa sobom svoj crveni dnevnik, ali to je samo navika jer s njime ne odnosim tajne; Henry je proitao sve moje dnevnike (osim ovoga). Isto tako odnosim nekoliko stranica Fredove knjige, delikatne poput akvarela, i nekoliko stranica Henryjeve knjige koja je poput vulkana. Iezao je stari obrazac moga ivota. Lebdi oko mene u komadiima. Iz svega ovoga dogodit e se velike svari. Osjeam vrenje. Vlak koji me odnosi kui u Lou-veciennes trese reenice u mome umu poput kutije ibica.
Moje se pisanje dnevnika prekida jer su to moji razgovori sa samom sobom. Sada me u tome stalno prekida Henryjev glas, njegova ruka na mome koljenu. Louveciennes je poput izrezbarene, pozlaene, laticama obloene kutije, koja u sebi skriva mnoge dragocjenosti; kronje tek propupalog lia, cvijee, uredne puteljke, imena cvijea na tapovima, staro drvee, drevni brljan, imelu. Ispunit u ga Henryjem. Hodam uzbrdo, prisjeajui ga se ozbiljnog, povuenog, kako promatra plesae. Zvonim na zvono, razmiljajui o jednom od njegovih duhovitih ispravaka moje knjige. U sobi skidam sa sebe uprljano rublje. Sjeam se njegovih reenica, koje me nou ispunjaju uitkom. U ustima mi je jo uvijek okus njegova penisa. Ui mi gore od njegovih ugriza. elim ispuniti svijet Henryjem, njegovim dijabolinim biljekama, plagijatima, iskrivljavanjima, karikaturama, besmislicama, laima, dubokoumnim mislima. I dnevnik e biti ispunjen Henryjem. Ipak, rekla sam mu da je ubio dnevnik. Zadirkivao me zbog njega, a ja sam tek bila otkrila uitak vegetiranja. Nakon veere, leala sam u krevetu, u zguvanoj i uprljanoj ruiastoj haljini. Dnevnik je bio bolest. Bila sam izlijeena. Tri dana nisam pisala. Nisam pisala ak ni o naoj ludoj noi, kada smo usred razgovora zauli cvrkut ptica, pogledali kroz kuhinjski prozor i ugledali zoru. Propustila sam toliko zora. Nije mi bilo stalo ni do ega, osim da leim uz Hen-ryja. Nema vie pisanja dnevnika. Zadirkivanje prestaje. - O, ne, bila bi to teta - kae on. Dnevnik ne smije umrijeti. Nedostajao bi mi. Nije umro. Kad nije ovdje da ga milujem i grizem, ne mogu pronai nijedan drugi nain da volim svog Henryja, osim da njime punim stranice dnevnika. Kada sam ga to
rano jutro ostavila, jo je spavao. Toliko sam ga eljela poljubiti. Dok sam tiho pripremala svoj crni koveg, obuzeo me oaj. Hugo e stii kui za etiri sata. Henry je rekao da je u mome romanu bilo zanimljivo primijeni i razliku izmeu one Anais koja razgovara s Hugom i one koja razgovara s Johnom. S Hugom sam se ponaala mladalaki, naivno, gotovo pobono. S Johnom pokazujem zrelost i spretnost. Sada se dogaa isto. Hugu dajem idealistina objanjenja svojih postupaka jer to je ono za ime on udi. Henryju dajem sasvim suprotno. Henry kae da nakon itanja moje knjige nikada vie ne moe biti posve siguran u mene. Njegova svjetovnost pomae mu uhvatiti svako nesvjesno otkrie, svaku aluziju. Osjeam da bi knjiga povrijedila Huga, dok Henry osjea da sam ga zapravo uveliala. A to je istina. Henry mi je ak pomogao izbaciti nekoliko odlomaka koji bi oslabili Hugov karakter. Ali vie nikada neu pisati o Hugu jer ono to piem za njega i o njemu licemjerno je i mladalaki. Piem o njemu kao to se pie o Bogu iz tradicionalne religioznosti. Njegove su mi vrline dragocjene, ali me ne nadahnjuju. Sve je to sada gotovo. Uz stalan napor za slavljenjem svoje ljubavi prema Hugu, odbacujem i posljednje ostatke svoje nezrelosti. Sjeam se poslijepodneva kada je Henry stigao u Louvecien-nes, poto je bio proitao moj djeji dnevnik, oekujui da e pronai djevojicu od jedanaest godina. Jo uvijek je bio duboko dirnut njegovim stranicama. Ali moja je obijest smijehom odagnala dijete i uskoro je bio estoko uzbuen, govorio ludosti i divlje me jebao. eljela sam pobjedu nad djetetom. Odbila sam postati sentimentalna, vratiti se u prolost. Bilo je to poput dvoboja. ena u meni bila je snana. A Henry kae da je bio u zanosu dok me promatrao. Rekla sam mu da ga ne elim za mua (ne znam zato). Smijala sam se njegovoj strasti. Ali im je otiao, htjela sam ga vratiti i estoko poeviti. Njegova njemaka ozbiljnost i sentimentalnost dirnu-le su me vie nego to sam to htjela pokazati. Heinrich! Kako sam uivala u njegovim ljubomornim pitanjima, cininim sumnjama, znatielji. Njemu pripadaju ulice Pariza, kavane i kurve. Pripada mu moderno pisanje; on pie bolje od svih. Pripada mu svaka sila, od naleta vjetra od revolucije. Volim i njegovu nesavrenost, njegovo pronalaenje nedostataka u drugima, njegovu demonsku naviku proturjeja. Ali je li to vano, budui da se tako dobro razumijemo, da on ne moe ni zamisliti da se oko bilo ega ozbiljno svaamo? Kada razmiljam o njemu kako govori o June, vidim veoma povrijeenog ovjeka. Taj ovjek u mojim rukama nije opasan jer me treba. ak kae:
- udno, Anais, ali s tobom se osjeam oputeno, veina ena ini mukarca napetim i usiljenim. A ja upravo zbog toga dajem najbolje od sebe. Dajem mu osjeaj potpune intimnosti, kao da sam mu ena. Na krevetu pored mene lei Hugo, a ja jo uvijek piem o Henryju. Nepodnoljiva mi je pomisao na to da Henry sam sjedi u kuhinji na Clichyju. Pa ipak, Hugo je ovih dana odrastao. Zajedno se smijemo tome. Sada kada smo oboje osloboeni od strahova, ivimo jednostavnim ivotom. Bio je na putu s kolegom iz banke, jednostavnim, veselim ovjekom. Zajedno su pili, izmjenjivali nepristojne prie i plesali po kabaretima. Hugo se konano poeo druiti s mukarcima. Svidjelo mu se. Kaem mu: - Idi, putuj. Oboje to trebamo. To je ono to ne moemo proivjeti zajedno, to ne moemo dati jedno drugome. Razmiljam o tome kako Fred promatra Henryjev nedostatak dobrog ukusa: pali ibicu o petu cipele, stavlja sol na pate de foie gras, pije kriva vina, jede kiseli kupus. A meni se sve to svia. Juer je primio telegram od June: Nedostaje mi. Moram doi k tebi, vrlo uskoro". - A Henry je bijesan: - Ne elim da doe. Mene e muiti, a tebe povrijediti, Anais. Volim te. Ne elim te izgubiti. im si neki dan otila, nedostajala si mi. Nedostajala" nije prava rije udim za tobom. elim se oeniti tobom. Ti si mi dragocjena, posebna. Sada te vidim cijelu. Vidim lice djeteta, plesaicu, senzualnu enu. Uinila si me sretnim. Strahovito sretnim. Svravamo zajedno uz oajanje i ludi zanos. U takvoj sam ekstazi da poinjem plakati. elim se stopiti s njime. - Ovo nisam ja - kae on. - To je neto to si ti stvorila, iz svog vlastitog divnog ja. Natjeram ga da prizna da ga volim zbog njega samog, Henryja kojega dobro poznajem. Ali svjesna sam i Juneine moi nad nama. Kaem mu:
- June nada mnom ima mo, ali tebe volim. Tu postoji razlika. Vidi li je? - I ja tebe volim na taj nain - kae on. -I ti ima mo, ali drukije vrste. - Bojim se da e nas June razdvojiti, ne samo fiziki, ve potpuno. - Ne predaj se June - kae Henry. - uvaj svoj divni um. Budi snana. - To bih i ja mogla rei tebi - odgovaram. - Ali znam da ti sav tvoj um nee biti ni od kakve koristi.
- Ovoga puta bit e drukije. Opasnost. Razgovarali smo. Tako smo tihi. Fred ulazi u sobu. Planiramo kako da, prije odlaska na odmor, provedem nekoliko dana s Henryjem. Fred odlazi. Henry me ponovno ljubi. Boe, kakvi poljupci. Kada mislim na njih, ne mogu spavati. Leimo vrlo blizu jedno drugome. Henry kae da se svijam oko njega poput make. Ljubim mu vrat. Kada mu kroz rastvorenu koulju vidim grlo, gubim dar govora, obuzima me strahovita udnja. Promuklim glasom triput mu apem u uho: - Volim te - takvim tonom da se prestraio. - Volim te toliko da ti ak elim dati druge ene! Danas ne mogu raditi jer jueranji osjeaji prijete da e me zaskoiti odnekud iz mekoe vrta. Svuda su oko mene, u zraku, u mirisima, u suncu, na meni, poput odjee koju nosim. Previe je voljeti ovako. U svakome trenutku elim ga blizu sebe - ne, vie od toga, u sebi. Mrzim June, a ipak, tu je njezina ljepota. June i ja stopile smo se u jedno. Henry mora imati obje. I ja elim oboje. A June? June eli sve; jer to zahtijeva njezina ljepota. June, uzmi mi sve osim Henryja. Ostavi mi Henryja. Ti ga ne treba. Ti ga ne voli kao to ga ja danas volim. Ti moe voljeti mnoge mukarce. Ja u voljeti samo nekoliko njih. Henry mi je poseban. Henryju dajem hrabrost da nadjaa i zadivi June. Puni se snagom moje ljubavi. Svakoga dana kaem da ga ne mogu voljeti vie, a opet u sebi nalazim sve vie ljubavi za njega. Heinrich, kao i uvijek prebrzo, zavrio se jo jedan divan dan s tobom. Jo uvijek sam prepuna ljubavi. Voljela sam te dok si juer sjedio u sobi, a svjetlo ti je padalo na sivo-plavu kosu, i topla ti se krv nazirala kroz nordijsku put. Otvorena usta, tako senzualna. Rastvorena koulja. U etvrtastim rukama dri oevo pismo. Razmiljam o tvom djetinjstvu na ulici; ozbiljnim, ali senzualnim, pubertetskim godinama; mnogim knjigama. Dobro zna kako krojai poput Arapa sjede nad svojim poslom. Nauio si skrojiti par hlaa kad ti je bilo pet godina. Napisao si svoju prvu knjigu za vrijeme dvotjednih kolskih praznika. Na klaviru si svirao jazz uz koji su odrasli plesali. Katkad bi te poslali po oca, koji je pio u baru. Mogao si se provui ispod vrata, bio si tako malen. Vukao si ga za kaput. Pio si pivo. Grozi se ljubiti enama ruke. Ruga se tome. Tako dobro izgleda u svojim iznoenim odijelim. Sada ti poznajem tijelo. Znam za kakve si vragolije sposoban. Za mene si drugaiji od onoga to sam itala u tvome
djelu ili ula o tebi od June ili tvojih prijatelja. Svi govore o tvojoj bunosti i snazi. Ali ja sam ula i osjetila tvoju njenost. Kada govorim o tebi, moram posuivati rijei iz drugih jezika. Na svome vlastitom, mislim na: ardiente, sal-vaje, hombre. elim biti s tobom gdje god bio. Leati pored tebe, ak i ako spava. Henry, ljubi mi trepavice, prstima mi pokrij kapke. Ugrizi me za uho. Podigni mi kosu. Nauila sam te otkopati takvom brzinom. Sav mi je u ustima, siem ga. Tvoji prsti. Vruina. Divlji zanos. Krici zadovoljstva. Za svaki prodor tvog tijela u moje. Svaki ubod radosti. Vrtnja u spirali. Dotaknuta sr. Utroba sie, unutra, van, otvoreno, zatvoreno. Usne drae, zmijski jezici palucaju. O, prsnue - rasprio se krvno zrnce. Raspadanje.
Nas troje sjedimo na kauu, promatramo kartu Europe. Henry me pita: - Deblja li se jo uvijek? - Da, stalno. - O, Anais, nemoj se udebljati - kae Fred. - Meni se svia kakva jesi. Henry se smije. - Ali Henry voli velika tijela, poput Renoirovih kupaica - kaem ja. - Tono - kae Henry. - Ali ja volim mravost. Volim djevianske grudi. -Ja bih zapravo trebala voljeti tebe, Frede. Ovo je pogreka. Henry se ne smije. Prepoznajem njegov ljubomorni izraz lica, ali Fred i ja nastavljamo ga bockati. - Frede, nakon nekoliko dana s Henryjem, provest u dva dana u hotelu s tobom, tako da poslije tamo mogu odvesti Henryja. On voli kad ga vodim u hotele gdje sam ve bila. Dva dana. - Doruak u krevetu. Parfem Mitsouko. Otmjeni hotel. Dobro? Henry kasnije kae: - U redu je aliti se, ali, Anais, ne mui me. Ljubomoran sam, uasno sam ljubomoran. elim se nasmijati jer sam ve gotovo zaboravila na tijela Renoirovih kupaica i djevianske grudi. Kada Henry nazove, osjeam mu glas u svojim venama. elim da govori u mene. Jedem, udiem Henryja. Henry je sunce. Njegova me ruka grli oko struka. Cafe de la Place Clichy". Pono. Zamolila sam Henrvja da mi napie neto u dnevnik. Napisao je: Zamiljam da sam sada veoma slavna osoba i da sam na potpis dobio vlastitu knjigu. Zato piem ukoenom rukom, pomalo pompozno. Bonjour,
Papa! Ne, ne mogu ti sada pisati u dnevnik, Anais. Jednoga dana e mi ga posuditi, s nekoliko praznih stranica pri kraju - i ja u sastaviti indeks -dijabolini indeks. Heinrich. Place Clichy. U ovoj knjizi nita nije sveto, osim tebe." Da ga potaknem, rekla sam: - Nema niega svetog u toj knjizi i ti po njoj moe pisati kako god hoe, postrance ili naopako. Nosio je beretku i izgledao kao da mu je trideset godina. Sino je Hugo otiao na poslovnu veeru, a ja sam shvatila da u blagu ljetnu no mogu otii k Henryju. Poeljela sam kriknuti. Sama u taksiju, pjevala sam i njihala se u radosnom ritmu, mrmljajui: - Henry, Henry. Noge sam vrsto stisnula, ne doputajui navalu njegove krvi. Kada sam stigla k njemu, Henry je primijetio moje raspoloenje. Teklo mi je iz lica i tijela. Vrua bijela krv. Henry me jebe. Nema druge rijei. Njegovi su poljupci poput kie. Gutam njegovo sjeme. Poljupcem mi brie spermu s usana. Njuim svoj med na njegovim ustima. Odlazim k Allendyju u stanju strahovite ushienosti. Prvo mu govorim o lanku koji piem za njega, koji smatram obeshrabruju-e tekim. Govori mi o jednostavnijim metodama. Zatim mu govorim o snu u kojem sam ga zamolila da doe na Joaquinov klavirski koncert jer sam ga tamo trebala. U snu je stajao u prolazu i nadvisivao sve ostale ljude. itanje njegovih knjiga znatno ga je uzdiglo u mojoj ocjeni. Pitala sam ga bi li doista doao na koncert. Znala sam da je strahovito zauzet, ali ipak je pristao. Ispriala sam mu svoje snove o vodi i kraljevskom balu. Rekao je da vlanost simbolizira oplodnju, a ljubav kralja simbolizira osvajanje moga oca kroz druge mukarce. Na trenutak je pomislio da sam sasvim zdrava i da ga zapravo ne trebam. Rekla sam mu da ne mogu vjerovati da psihoanaliza djeluje tako brzo. Naveliko sam hval i l a njezin uinak. Njegovo ponaanje prema meni takoer me obradovalo. Ponovno sam primijetila ljepotu njegovih keltskih oiju. Tada je majstorski proanalizirao moj brak, od nasumce skupljenih komadia. - Ali - kae Allendy - sada dolazi ispit potpune zrelosti: strast. Oblikovali ste Huga poput majke, kao da vam je dijete. On vie ne moe probuditi vau strast. On vas poznaje tako intimno da e se i njegova strast vjerojatno takoer okrenuti prema nekome drugom. Zajedno ste proli kroz razliite faze, ali sada se razdvajate. Vi ste ve
iskusili strast s nekim drugim. Njenost, razumijevanje i strast obino nisu povezani. Pa, ipak, njenost i razumijevanje tako su rijetki. - Ali su nezreli - kaem. - Strast je tako mona. Allendv se tuno nasmijao. Tada sam rekla: - ini mi se da bi se ova analiza mogla primijeniti i na Eduar-dove osjeaje. - Ne. Eduardo vas doista voli, a vjerujem da i vi njega volite. Allendv nema pravo. Kada sam otila od njega, jo uvijek vedra i hrabra, razgovarala sam s Eduardom. - Sluaj, dragi - rekla sam. - Mislim da se doista volimo, ali bratski. Ne moemo jedno bez drugoga jer meu nama je toliko razumijevanja. Da smo u braku, bio bi to brak poput onoga izmeu Huga i mene. Ti bi radio, razvijao se, bio sretan. Tako smo njeni i paljivi jedno prema drugome. Ali elimo i strast. No, ja tebe ne mogu gledati kao druge mukarce. Ti prema meni ne moe osjeati strast kao za neku drugu enu iju duu ne poznaje. Vjeruj mi, imam pravo. Nemoj se vrijeati. Osjeam ti se bliskom. Treba me. Trebamo jedno drugo. Nai emo strast negdje drugdje. Eduardo shvaa da dijelom imam pravo. U kavani sjedimo vrlo blizu jedno drugome. Hodamo vrlo blizu jedno drugome. Napola smo tuni, napola radosni. Toplo je. On udie moj parfem. Promatram njegovo prelijepo lice. elimo se. Ali to je samo privid. To je samo zato to smo tako mladi i ljeto je i hodamo tijelom uz tijelo. Hugo dolazi po mene, Eduardo i ja se ljubimo, i to je sve. Na Joaquinovu koncertu Eduardo sjedi pored mene, tako lijep. Moj ljubavnik Henry sjedi negdje daleko, gdje ga ne mogu vidjeti. Kada za vrijeme stanke svi ustanemo, vidim Allendyja kako stoji u prolazu. Pogledi nam se susreu. Dira me tuga, ozbiljnost u njegovim oima. Dok se kreem makastim pokretima, znam da zavodim i Allendyja i Eduarda i Henryja i druge. Tu je i zgodan, vatreni talijanski violinist. Tu je i moj otac, koji se mijenja za sjedalo da bi sjedio ispred mene. Tu je i jedan panjolski slikar. Sloj fizikog samopouzdanja, sloj stidljive zavodljivosti, sloj djetinjastog oaja jer je majka napravila scenu kad je vidjela da otac stie na koncert. Jadni Joaquin bio je sav uzrujan i nervozan, ali svirao je velianstveno. Henry je bio prestravljen u toj guvi. Snano sam mu stisnula ruku. inio se stranim i udaljenim. S ocem sam se suoila velianstveno mirna, poput statue. Osjetila sam da se u meni jo uvijek skriva uplaeno dijete. Allendy je nadvisivao gomilu. eljela sam, kao u snu, krenuti prema njemu i stati pored njega. Moe li mi uliti snagu? Ne. I on sam je katkad slab. Svatko ima svoje strahove, sumnje. Ja nosim slojeve
osjeaja, senzacija. Teki lame na golome tijelu. Milovanje barunastog ogrtaa. Teina punih rukava. Hipno-tiki sjaj svjetala. Svjesna sam svog usporenog hoda, ruku koje stiu moje. Eduardo je opijen. Mojim rijeima, mojim parfemom {Narcis-se Noir). Kada se susreo s Henryjem, uspravio se, ponosan, divan. U autu, njegova noga trai moju. Joaquin me pokriva svojim ogrtaem. Dok ulazim u Cafe du Rond Point", svi me gledaju. Vidim da sam ih sve zavarala. Sakrila sam svoje slabije ja. Hugo se ponaa oinski, zatitniki. Plaa ampanjac. udim za I lenryjem, koji bi mogao razbiti sve slojeve koji me gue, razbiti oklop koljke, ukoene u strahu od svijeta. Rekla sam Henryju: - Iskusio si mnoge strasti, ali nikada nisi upoznao bliskost, intimnost, razumijevanje sa enom. - To je istina - rekao je. - ena je za mene uvijek bila neprijatelj, ruitelj, otimatelj, a ne bie s kojim mogu ivjeti blisko i biti sretan. Poinjem uviati dragocjenost onoga to Henry i ja osjeamo jedno za drugo, onoga to je dao meni, a ne June. Poinjem shvaati Allendyjev zamiljeni osmijeh kada sam s omalovaavanjem govorila o njenoj ljubavi, prijateljstvu. Ali on ne zna da ja moram popuniti neispunjene dijelove svog ivota, da moram doivjeti to sam dosad propustila, upotpuniti sebe i vlastitu priu. Ali ne mogu uivati u seksualnosti radi nje same, neovisno o osjeajima. Prirodno sam vjerna mukarcu koji me posjeduje. Sada je to potpuna vjernost Henryju. Danas sam pokuala uivati u Hu-gu, da ga zadovoljim, ali nisam mogla. Morala sam se pretvarati. Da danas na svijetu ne postoji June, mogla bih upoznati kraj svome nemiru. Jedno jutro probudila sam se sva u suzama. Henry mi je rekao: - Doista ne uivam u tvome tijelu. Ne volim te zbog tvog tijela. Tuga tog trenutka ponovno mi se vraa. Ipak, zadnji put kada smo bili zajedno, u zanosu je govorio o ljepoti mojih nogu, i o tome kako sam dobra u krevetu. Jadna ja! I Hugo i Henry vole gledati moje lice dok vodimo ljubav. Ali za Huga moje je lice sada maska. Allendy je na koncertu rekao Hugu da sam veoma zanimljiv pacijent, da reagiram velikom osjetljivou i brzinom. Da sam gotovo izlijeena. Ali tu sam veer ponovno
imala osjeaj da elim zadiviti Allendyja sakriti neki tajni dio sebe. Uvijek mora postojati neka tajna. Od Henryja skrivam injenicu da rijetko kada doivljavam potpuno seksualno zadovoljstvo jer on voli da jako rairim noge, a ja ih moram skupiti. Ne elim umanjiti njegovo zadovoljstvo. Osim toga, moj je uitak nekako raspren, manje intenzivan, ali traje dulje od orgazma. Henry mi je poslije koncerta napisao pismo. Sino sam ga sakrila pod jastuk. Anais, bio sam opinjen tvojom ljepotom! Izgubio sam glavu, osjeao se tako bijedno. Bio sam slijep, slijep, govorio sam sam sebi. Stajala si tamo poput kraljevne. Bila si Infantal inilo se da sam te potpuno razoarao. to nije bilo u redu? Jesam li izgledaoglupo? Vjerojatno jesam. Htio sam se spustiti na koljena i poljubiti rub tvoje haljine. Pokazala si mi toliko lica, Anais - sada jo i ovo! -kao da dokazuje svoju protejsku raznolikost. Zna li to mi je rekao Fraenkel? Rekao mi je: 'Nisam oekivao takvu ljepotu. Kako moe ena takve enstvenosti, takve ljepote, napisati knjigu (o D. H. Lawrenceu)'? O, kako mi je to bilo drago uti! Pramen kose ponad tijare, blistave oi, prekrasna linija ramena, i ti rukavi koje oboavam, kraljevski, firentinski, dijabolini! Nisam vidio nita ispod struka. Bio sam previe uzbuen da stanem sa strane i dobro te prouim. Kako sam te elio zauvijek nekamo odvesti. Pobjei s In-fantom - o, bogovi! Grozniavo sam ti traio oca. Mislim da sam ga vidio. Prepoznao sam ga po kosi. Strana kosa, strano lice, strana obitelj. Nagovjetaj genija. O, da, Anais, sve uzimam mirno - jer ti pripada drugome svijetu. Ne vidim u sebi nita to bi moglo izazvati tvoje zanimanje. Tvoju ljubav? To mi se sada ini nestvarnim. To je neka boanska ala, neka okrutna igra koju sa mnom igra .
.... elim te." Rekla sam Allendyju: - Danas me nemojte analizirati. Razgovarajmo o vama. Zanimaju me vae knjige. Razgovarajmo o smrti. Allendy pristaje. Razgovaramo o Joaquinovu koncertu. Rekao je da moj otac izgleda kao mladi. Henry ga je podsjetio na nekoga slavnoga njemakog slikara previe je mekan, moda dvolian? Podsvjesni homoseksualac? Iznenaena sam.
Moj je lanak dobar, kae Allendy, ali zato ne elim analizu? im poinjem ovisiti o njemu, elim zadobiti njegovo povjerenje, analizirati ga, pronai slabosti u njemu, pokuati ga pokoriti jer sam i sama bila pokorena. Ima pravo. - Ali - bunim se - ini mi se da je to znak samilosti. - Da, kae on - jer tako postupate prema svima koje volite. Da, usprkos elje za pokornou, inim sve da ih pokorim. Tada se u meni budi njenost, a strast umire. A Henry? Prerano je rei. Allendy kae da, iako se inilo da u Henryju traim dominaciju, okrutnost i brutalnost (pronala sam ih u njegovu pisanju), moj prvi dojam bio je da se u tom mukarcu skriva njenost. Iako sam bila iznenaena kada se Henry pokazao tako njenim, tako obzirnim, sada mi je zapravo drago. Opet sam pobijedila. Okrutnost prema Hugu. Juer nisam eljela da se vrati kui. Osjeala sam strahovito neprijateljstvo. Bilo je to vrlo oito. Naveer su Henry i njegov prijatelj Fraenkel bili ovdje. Prekinula sam Huga dok je naglas itao, neto predugako, monotono, a jednom sam tako otro promijenila temu razgovora da je Fraenkel primijetio. Ali Fraenkelu se svia Hugo, ima o njemu visoko miljenje. U jednom trenutku Hugo je odloio neke knjige i rukopise na pod. Kasnije je pomakao stolac i sjeo na njih, a Henryjev se rukopis naao tono pod nogom stolca. To me uznemirilo. Konano sam ustala i njeno ga podigla. Bilo je smijeno kada je Fraenkel govorio kako Henry zvuno i dugo spava. Objeenjaki sam pogledala Henryja i rekla: - Je li to stvarno tako? Doista? Moj je Henry poput velikog medvjeda, sluao maloga zgurenog Fraenkela kako objanjava zamrene apstraktne ideje. Fraenkelu su ideje strast. Kako kae Henry Fraenkel jest ideja. Prije godinu dana takve bi me ideje strahovito razveselile. Ali Henry mi je neto uinio, Henry mukarac. Usporeujem svoje osjeaje s osjeajima lady Chatterley prema Mellorsu. Ne mogu ak ni razmiljati o Henryjevu djelu ili o njemu samom bez komeanja u utrobi. Danas smo imali vremena samo za poljupce, a i oni sami su me uspjeli rastopiti. Hugo mi govori da ga neki unutarnji osjeaj uvjerava da izmeu Henryja i mene nema niega. Sino kada sam pod jastuk skrivala Henryjevo pismo, pitala sam se hoe li papir zautati, hoe li to Hugo uti i hoe li proitati pismo dok ja spavam.
Poduzimam velike rizike, uz veliku radost. elim podnijeti velike rtve za svoju ljubav. Moj mu, Louveciennes, moj lijepi ivot - sve za Henryja.
Allendy kae: - Potpuno se predajte jednoj osobi. Zavisite. Oslonite se. Imajte povjerenja. Ne bojte se boli. Mislim da sam to postigla s Henryjem. Ipak, jo uvijek se osjeam usamljenom i rascijepljenom. Sino me ostavio na kolodvoru St Lazare". Na vlaku sam poela pisati, u pokuaju da mravljom brzinom olovke dosegnem skok od sedam milja svoga ivota. Mravlje rijei jurile su naprijed - natrag, nosei mrvice, tako teke mrvice, vee od samih mrava. - Ima li dovoljno cvjetne tinte? - pitao je Henry. Umjesto tinte, trebala bih pisati parfemom, Narcisse Noireom, Mitsoukom, jasminom, kozjom krvi. Mogla bih ispisati divne rijei koje bi odisale nonim mirisom enskoga meda i muke bijele krvi. Louveciennes! Stanica. eka me Hugo. Retrogresija. Povratak u prolost: vlak prema Long Beachu. Hugo u odijelu za golf. Uzbuuju me njegove noge ispruene pored mojih. Donijela sam mu jod jer ga je iznenada zabolio zub. Na sebi imam haljinu od organdija, ukruenu i svjeu, i eir, s trenjama koje vise pod velikim, mekim obodom. Nedjeljna guva je uarena, opaljena suncem, raupana, runa. Vraam se ispunjena svojim prvim poljupcem. Ponovno u vlaku - ovoga puta nalazim se s Henryjem. Kada ovako putujem, sa svojom olovkom i dnevnikom, osjeam se neobino sigurnom. Promatram rupu na rukavici i zakrpu na arapi. Sve je to zato jer Henry mora jesti. A ja sam sretna jer mu mogu dati sigurnost, hranu. U nekim trenucima, kada se zagledam u njegove nedokuive plave oi, obuzme me nalet takve divlje sree da se nakon toga osjeam posve praznom. Trebala sam provesti cijelo poslijepodne s Eduardom. Zapoeli smo obilnim rukom u Rotisserie de la Reine Pedaque", gdje ovjek lako ogladni. Zloban psihoanalitiki razgovor. Svjee jagode. Eduardo se zagrijava, topi, obuzima ga elja. Zato kaem:
- Hajdemo u kino. Znam to bismo mogli pogledati. Uporan je. Ali u meni vie nema samilosti ni slabosti. I ja sam tvrdoglava. Eduardo, kojemu je na umu hotel Anjou". Ja, s Hen-ryjevom krvi u venama. Ali tijekom ruka, razmiljam o tome kako bih ovamo voljela dovesti Henryja. Nahraniti ga iz ovih ogromnih zdjela za gozbe, kao iz bajke. Eduardo je veoma bijesan, ali ima leden izraz lica. Kae: - Odvest u te do kolodvora St Lazare". Moe stii na vlak u dva i dvadeset pet. Ali u est imam sastanak s Henryjem. Jedno vrijeme hodamo zajedno, a zatim se, oboje bijesni, odvajamo uz jedva nekoliko rijei. Vidim ga kako hoda, besciljno i oajno. Prelazim ulicu i ulazim u Printemps". Odlazim do pulta s laniima, narukvicama i naunicama, koji me uvijek zasljepljuju. Stojim tamo fascinirana poput uroenika. Sjaj. Ametist. Tirkiz. Ruiasta koljka. Irsko zelena. Voljela bih biti gola i prekriti se hladnim kristalnim nakitom. Nakitom i parfemom. Ugledam dvije veoma iroke glatke eline narukvice. Lisice. Rob sam narukvica. Uskoro su mi privrene oko zapea. Plaam. Kupujem ru, puder, lak za nokte. Ne mislim na Eduarda. Odlazim k frizeru, gdje mogu sjediti mirna i smrznuta. Piem s rukama zarobljenim u eliku. Potom Henryjevo ispitivanje. Odbijam odgovarati. Utiem se enskim trikovima. uvam tajnu svoje vjernosti. Rukom pod ruku hodamo ulicama Pariza. Opasan sat. Danas sam ve iskusila udno zadovoljstvo nanosei bol Eduardu. Sada elim ostati s Henryjem i povrijediti Huga. Ne mogu podnijeti to to sama odlazim kui, a Henry sam ide na Clichy. Mui me elja koju ne mogu zadovoljiti. On je sada taj koji se boji moje ludosti. Allendy me danas nemilosrdno napada pitanjima. Ne mogu mu pobjei. Kada pokuam promijeniti temu, odgovara mi, ali se uskoro vraa na teme koje elim izbjei. Zbunjuje ga ono to mu govorim o Eduardu, o svojoj elji da isti dan budem okrutna prema Hugu, i o narukvicama. U ovom trenutku oito dajem prednost Henryju. Ali Allendy kree od pretpostavke da volim Eduarda i sigurno e se izgubiti. U isto vrijeme, prilino jasno uoava moj sukob izmeu elje za pokoravanjem i za pokornou Traila sam dominaciju nad Henryjem i on sada seksualno dominira, ali me zavaralo njegovo pisanje i njegovo ogromno iskustvo. Allendy nije razumio znaenje narukvica. Kae da sam kupila dvije, u suprotnosti s osjeajem zadovoljstva to sam povrijedila Eduarda i Huga. im sam postigla okrutnost, inim pokoru. Jedna narukvica za Huga, druga za Eduarda.
Ne vjerujem u to. Odabrala sam dvije narukvice uz osjeaj potpunog pokoravanja Henryju, i u znak oslobaanja od njenosti koja me vee za Huga i Eduarda. Kada sam ih pokazala Henryju, ispruila sam zajedno obje ruke, kao da na njima imam lisice. Allendy propituje onaj trenutak kada sam na koncertu pomislila da je tuan i zabrinut. to sam zapravo zamiljala? Jesu li to financijske brige, problemi na poslu, emocionalne potekoe? - Emocionalne - brzo sam rekla. - to ste mislili o mojoj eni? - Primijetila sam da nije lijepa, i bilo mi je drago. Takoer sam pitala vau sluavku je li vaa ena uredila kuu jer mi se svia kako je namjetena. Mislim da sam se usporeivala s njome. ao mi je to sam rekla da nije lijepa. - To nije strano zloesto od vas, ako je to sve to ste pomislili. - Ali sam se na no koncerta sama osjeala vrlo lijepom. - Doista ste bili en beaute. Je li to sve? -Da. - Ponovno proivljavate svoje djetinjstvo. Poistovjeujete moju suprugu, kojoj je etrdeset godina, sa svojom majkom i pitate se moete li od nje ponovno preoteti ljubav svoga oca (ili mene). Moja supruga predstavlja vau majku i zato vam se ne svia. Kao dijete zacijelo ste bili veoma ljubomorni na majku. Naveliko govori o enskoj potrebi za pokoravanjem, o radosti koju, vjeruje, jo ne poznajem, radosti potpunog predavanja. Prije svega fizikog jer me Henry tako duboko uzbudio. Poinjem pronalaziti nedostatke u njegovim formulama, smetaju me njegove brze klasifikacije mojih snova i ideja. Kada uti, sama analiziram vlastite postupke i osjeaje. Naravno, moe rei da pokuavam pronai nedostatke i na njemu, kako bih ga uinila sebi ravnim jer je zadobio moje povjerenje u odnosu na njegovu enu. U ovome trenutku osjeam da je mnogo snaniji od mene i elim to nadoknaditi nekakvom neovisnom analizom o narukvicama. Zato se dijelom pokoravam, a dijelom bunim. Allendy naglaava podvojenost mojih elja. Takoer osjea da se pribliava seksualnom kljuu mojih neuroza. I ja imam takav osjeaj - ini mi se poput spretnog detektiva. Da iskuam Huga, jednom ili dvaput spomenula sam mu ideju slobodne veeri moda jednom tjedno, kada moemo izai odvojeno. Razumije se da on, radi nejasnog osjeaja ljubomore, u izlascima s Henryjem ne nalazi zadovoljstvo.
Konano se slaemo da ja odem u kino s Henryjem i Fredom, a on e izai s Eduardom. Eduardo u zadnji tren javlja da ne moe ii. Nudim odgodu svog izlaska. Hugo za to ne eli ni uti. Kae da je ionako htio izai i da je to dobro za oboje. Rekao je to prirodnim tonom. Ne mogu sa sigurnou rei je li potajno bio povrijeen mojim zahtjevom za neovisnou. On tvrdi da nije. Nije vano. Osjeam da e postupno sasvim dobro iskoristiti vlastitu slobodu. - Misli li da sloboda znai jednostavno to da kreemo svatko na svoju stranu? - sa zebnjom me pita. Ne poriem to. Sigurna sam da sam ga prerasla u seksualnom smislu, a ako u meni sada ima ljubomore, to nije zbog fizike strasti, ve iste posesivnosti. A budui da mu ne dajem svoje tijelo u potpunosti, ima pravo na slobodu, pa i vie od toga. Bilo bi dobro da negdje pronae iste radosti koje sam ja pronala s Henryjem. Ako je ono to Allendy kae tono, oboje moramo pronai strast izvan nae ljubavi. Prirodno, to me stoji mnogo napora. Mogla bih sauvati Huga samo za sebe. Ideja slobode nije mu jo pala na pamet. Ja sam je predloila. Natasha bi me nazvala budalom. to da radim sa svojom sreom? Kako da je sauvam, sakrijem, zakopam nekamo gdje je nikada neu izgubiti? elim se spustiti na koljena i pustiti da pada po meni poput kie, skupiti je u ipku i svilu te je ponovno stisnuti uza se. Henry i ja potpuno odjeveni leimo pod grubim pokrivaem na njegovu krevetu. On govori o vlastitoj dubokoj radosti: - Noas te ne mogu pustiti, Anais, elim te cijelu no. Osjeam da pripada meni. Ali kasnije, dok u kavani sjedimo pripijeni jedno uz drugo, ok-riva mi svoje nepovjerenje, svoje sumnje. Crveni ga je dnevnik rastuio. U njemu je itao o senzualnoj moi koju ima nada mnom. -Je li to sve, je li to sve? - eli znati. Je li on meni samo to? Ako je tako, to e uskoro prestati, poput prolazne zaslijepljenosti. Seksualna elja. On eli moju ljubav. Treba mu sigurnost moje ljubavi. Kaem mu da ga volim otkad sam s njim provela onih nekoliko dana na Clichyju: - U poetku, da, vjerojatno je bilo sasvim senzualno. Ali sada vie nije. ini mi se da ga ne mogu voljeti vie. Moja je ljubav jednaka mojoj elji, a moja je elja ogromna. Svaki sat proveden u njegovu naruju moe biti i posljednji. Predajem se svojoj elji uz divlju mahnitost. U svakom trenutku, prije naeg sljedeeg susreta, June se moe vratiti. Kako June voli Henryja? Koliko, kako dobro? - pitam se, na mukama. Zabavlja me kada Henry iznenauje ljude svojom njenou i stidljivou. I ja sam se klanjala brutalnosti njegova pisanja, ali moj je Henry ranjiv, osjetljiv. Kako sada
ponizno trai da ga Hugo zavoli, kako mu je drago kada je Hugo ljubazan prema njemu. Hugo je sino otiao u kino, uivao u novome iskustvu, plesao u kabaretu s djevojkom iz Martiniquea. Kada je zauo glazbu, osjetio je enju za mnom, kao da smo veoma daleko, i doao kui prepun udnje. Nakon mekog, lakog Henryjeva ulaska u moje tijelo, strahovito mi je teko podnijeti Huga. U takvim trenucima osjeam da u poludjeti i sve mu otkriti.
Henry nad umivaonikom ima sliku Mone Paive, plesaice, dvije slike June, jednu moju, i nekoliko svojih akvarela. Poklanjam mu limenu kutiju za pisma i rukopise, a s unutarnje strane poklopca on lijepi program Joaquinova koncerta. Na vrata lijepi biljeke iz panjolske. Reem vrh svoje pudrijere - N'aimez que Moi, Caron, Rue de la Paix. On ga sprema u dep svog prsluka. Tamo nosi i jednu od mojih maramica boje vina. Sino je rekao: - Toliko sam bogat jer imam tebe. Osjeam da e meu nama uvijek postojati neto, da e tu uvijek biti promjena i novosti. Jo je rekao: - Bit emo uvijek povezani, bez obzira na to s kime smo trenutno u vezi. Na tu mi se pomisao skupilo srce i osjetila sam potrebu da mu dotaknem odijelo, ruku, da znam da je tu i, barem privremeno, moj. Lebdim, uivam u sjeanjima na Henryja - izraz njegova lica u odreenim trenucima, objeenjaka usta, pomalo promukao zvuk njegova glasa, vrst, etvrtast stisak ruke, njegov lik u Hugovu odbaenu zelenom kaputu, njegov smijeh u kinu. Svaki njegov pokret odjekuje mi u tijelu. Nije vii od mene. Usta su nam na istoj razini. Kada je uzbuen, trlja ruke, ponavlja rijei, trese glavom poput medvjeda. Kada je zadubljen u posao, na licu mu je ozbiljan, svetaki izraz. U guvi, uvijek naslutim njegovu prisutnost prije nego to ga ugledam. Danas sam uz veliku radost shvatila do kojeg je stupnja Henry naruio moju staru ozbiljnost, svojim knjievnim alama, ludim manifestima, proturjejima, promjenama raspoloenja, svojim grotesknim humorom. Zbog svojih stalnih napora da razumijem druge, doivljavam se kao smijenu osobu. uli smo da je Richard Osborn poludio.
- Hura! - rekao je Henry. - Hajdemo ga posjetiti. Ali, prije svega, popijmo neto. To je rijedak, velianstven dogaaj, ne dogaa se svaki dan. Nadam se da je doista lud. Isprva sam bila pomalo uznemirena, ali sam ubrzo prihvatila tu vrstu humora i traila jo. Henry me nauio igrati se. Igrala sam se i prije, na svoj nain, laganim, profinjenim humorom, ali njegova je duhovitost strastvena i svidjela mi se do stupnja histerije. Kao onoga jutra kad nas je zora uhvatila u razgovoru. Pali smo na krevet, iscrpljeni, a on je jo uvijek, kao u deliriju, govorio o cjedilu grekom baenom u zahod, o crnom ipkastom rublju i koraljima, itd, od ega je kasnije napravio nenadmanu parodiju mog romana. Neku no razgovarali smo o trikovima kojima se slui knjievnost - eliminacijom svega nevanog dobivamo koncentriranu dozu ivota. Rekla sam, gotovo uza zgraanje: - To je prijevara i uzrok mnogih razoaranja. Ljudi itaju knjige i oekuju da ivot bude upravo tako intenzivan i pun zanimljivosti. A to, naravno, nije tako. U ivotu postoje mnogi dosadni trenuci, a i oni su prirodni. I ti, u svome pisanju, igra na isti trik. Oekivala sam da e svi nai razgovori biti grozniavi, puni znaenja. Oekivala sam da e uvijek biti opijen, uvijek u zanosu. Kada smo nekoliko dana zajedno ivjeli, upali smo u dubok, tih, prirodan ritam. - Je si li se razoarala? - Bilo je to sasvim drukije od onoga to sam oekivala, da, manje senzacionalno, ali bila sam zadovoljna. Nestao je poput Seine miran ritam iz doba moje adolescencije. Pa ipak, kada Henry i ja sjedimo zajedno u Cafe de la Place Clic-hy", uivamo u dubokim negrozniavim tijekovima svoje ljubavi. June mu daje groznicu. Ali to je samo povrna groznica. Prava, neizbrisiva groznica lei u njegovu pisanju. Kada sam proitala njegovu posljednju knjigu, bila sam gotovo skamenjena od divljenja. Pokuavam razmiljati o tome, da mu kaem kakav je uinak imala na mene, a ne mogu. Previe je ogromno, previe snano. Sve je tako slatko izmeu Huga i mene. Velika njenost, a s moje strane mnogo lai o mojim pravim osjeajima. Neku veer bila sam dirnuta njegovim ponaanjem i pokuala mu vratiti istom mjerom, pruajui mu veliko zadovoljstvo u krevetu. Strai me nain na koji razmiljam o Henryju: opsesija. Moram pokuati rairiti svoje misli. Kada Henry i ja razgovaramo o June, razmiljam o njoj samo kao o liku koji oboavam. Kao ena, ona je prijetnja mom jedinom velikom blagu i ja je vie ne mogu
voljeti. Kad bi June barem umrla - esto o tome razmiljam - kad bi barem umrla. Ili, kad bi barem prestala voljeti Henryja, ali to ona nee. Henryjeva ljubav joj je utoite kojem se uvijek vraa. Kad god odem u Henryjev stan i on pie pismo June ili prerauje odlomak o njoj u svojoj knjizi ili oznaava dijelove koji joj odgovaraju u Proustu ili Gideu (on je nalazi svugdje), obuzme me nepodnoljiv strah: on je ponovno njezin. Ali svaki put iznenaeno gledam kako ostavlja knjigu ili pismo, i u potpunosti se posveuje meni, s velikom ljubavlju i udnjom. Posljednja kunja, Junein telegram, duboko me razuvjerio. Ali svaki put kad razgovaramo o njoj, osjeam istu strahovitu tjeskobu. Ovo ne moe potrajati. Neu se suprotstavljati dogaajima. Onog trenutka kada se June vrati, odriem se Henryja. Ali to nije tako jednostavno. Ne mogu se odrei bliskosti s Henryjem kao na tim stranicama, samo zato da bih izbjegla bol. Allendy je danas bio nadovjek. Nikada neu biti u stanju opisati na razgovor. Tijekom cijeloga razgovora pokazao je toliko intuicije, toliko emocije. Do zadnje reenice bio je toliko ljudski, tako istinit. Stigla sam samopouzdana i hrabra, razmiljajui: elim da mi se Allendy divi, ali samo radi mog pravog ja." Moj prvi napor za potpunom iskrenou. Prvo mu govorim kako sam se posramila zbog onoga to sam proli put rekla o njegovoj eni. On se nasmijao i rekao da je zaboravio na to. Pita: - Brine li vas to drugo?
- Nita posebno, ali bih vas eljela upitati nije li moja snana senzualna opsesija reakcija protiv previe introspekcije? itala sam Samuela Putnama koji pie da je najbri izlaz iz introspekcije oboavanje tijela, to vodi seksualnom intenzitetu. Ne mogu se tono sjetiti njegova odgovora, ali osjetila sam povezanost rijei opsesija" i neobuzdana potraga za zadovoljstvom". emu taj napor? Zato nezadovoljstvo? Osjeam neodoljivu potrebu da mu ispriam svoju najveu tajnu: u seksualnom inu ne doivljavam uvijek orgazam. Pogodio je to od prvoga dana. Govorila sam o seksu na grub, otvoren, prkosan nain. Nije odgovarao mojoj osobnosti. Bio je umjetan. Otkrivao je nesigurnost. - Ali vi znate to je orgazam?
- O, da, vrlo dobro, iz vremena kada sam ga doivljavala, i to naroito prilikom masturbacije. - Kada ste masturbirali? -Jednom, jedno ljeto, u St Jean de Luz. Bila sam nezadovoljna i imala snaan seksualni poriv. Bilo mi je neugodno priznati da sam jednom, kada sam dva dana bila sama, masturbirala etiri ili pet puta dnevno; osim toga esto na praznicima u vicarskoj i u Nici. - Zato samo jednom? Svaka ena to ini, i to veoma esto. - Vjerujem da to nije u redu, ni moralno ni fiziki. Nakon toga upala bih u duboku potitenost i strahovito bih se stidjela. - To su gluposti. Masturbacija nije fiziki tetna. tetan je samo osjeaj krivnje koji pritom osjeamo. - Bojala sam se da e to umanjiti moju mentalnu snagu i zdravlje te da u moralno propasti. Ovdje dodajem druge pojedinosti, koje on mirno slua, pokuavajui ih povezati. Govorim mu stvari koje nikada nisam ni sama sebi u potpunosti priznala, koje nisam zapisala u dnevnik, stvari koje sam eljela zaboraviti. Allendy slae djelie u cjelinu i govori o mojoj djelominoj frigidnosti. Otkriva i to da ja to doivljavam kao slabost i uvjerena sam da je to zbog moje krhke grae. On se smije. Pripisuje to psihikom uzroku, snanom osjeaju krivnje. ezdeset posto ena osjea isto to i ja, a nikada to ne priznaju. Najvanije od svega je to, kae Al-lendy, kad bih barem znala kako to malo znai mukarcima i kako toga uope nisu svjesni. Ono to ja nazivam slabou, on uvijek pretvara u neto prirodno ili neto ija se kletva moe lako otkloniti. Odmah osjeam veliko olakanje i gubim strah i tajnovitost. Govorim mu o June, o svojoj elji da budem femme fatale, o svojoj okrutnosti prema Hugu i Eduardu te o svom iznenaenju to me poslije jednako ili jo vie vole. Takoer razgovaramo o mom iskrenom, hrabrom govoru o seksu, o tome kako izvrem svoju istinsku uroenu skromnost i silim se na besramnost. (Henry kae da ne voli da mu priam proste prie jer mi to ne pristaje.) - Puna sam proturjenosti - kaem, uz snaan osjeaj tjeskobe koji Allendy stvara u meni, koji je jednim dijelom olakanje, zbog svoje tonosti, a dijelom tuga bez nekog posebnog razloga, osjeaj da su me razotkrili.
- Da, i sve dok se ne ponete ponaati posve prirodno, prema vlastitoj naravi, neete biti sretni. Femme fatale pobuuje strast mukaraca, izluuje ih i mui, oni je ele posjedovati, ak i ubiti, ali to nikada nije istinska ljubav. Vi ste ve otkrili da ste doivjeli iskrenu ljubav. Sada ste takoer otkrili da Huga i Eduarda uzbuuje okrutnost te da vas jo vie ele. Zbog toga elite igrati igru koja u stvarnosti ne odgovara vaoj naravi. - Uvijek sam prezirala takve igre. Od mukarca nikada nisam uspjela sakriti da ga volim. - Ali kaete mi da vas duboka ljubav ne zadovoljava. udite za davanjem i primanjem snanijeg uzbuenja. Shvaam vas, ali to je samo faza. Katkad moete igrati igru kako biste pojaali strast, ali jedino duboka ljubav odgovara vaem pravom ja i samo e vas ona zadovoljiti. to se vie ponaate u skladu s vaim pravim ja, to ste blie ispunjenju svojih pravih potreba. Jo uvijek imate uasan strah da e vas povrijediti; to pokazuje va zamiljeni sadizam. Toliko vas je strah da vas ne povrijede, da elite preuzeti vodstvo i prvi nanijeti bol. Ali ne sumnjam u to da ete se na kraju pomiriti s vaim pravim ja. To su njegove rijei, grubo prenesene i samo napola zapamene. Obuzeo me osjeaj da Allendy u meni oputa bezbrojne napetosti, da me oslobaa. Njegov je glas bio tako pun njenosti i suosjeanja. Nije ni zavrio, a ja sam ve jecala. Bila sam mu strahovito zahvalna. eljela sam mu rei da mu se divim. Konano sam mu to i rekla. utio je dok sam jecala, a zatim me njeno upitao: - Nisam rekao nita to bi vas povrijedilo, zar ne? eljela bih zadnje stranice prekriti usklicima jueranje radosti. Pljuskovi poljubaca od Henryja. Udarci njegova tijela o moje dok sam se svijala u luk da se bolje spojim s njim. Da je danas morao birati izmeu June i mene, kae mi, odrekao bi se June. Moe nas zamisliti u braku i kako zajedno uivamo u ivotu. - Ne - kaem ja, napola zadirkujui, napola ozbiljno. - June je jedina. Ja te samo inim veim i jaim za June. Napola istina; ne postoji odabir. - Previe si skromna, Anais. Jo ne shvaa to si mi dala. June je lako zamjenjiva. Ono to mi ona daje, mogu zaboraviti uz druge ene. Ali ti si posebna. Poslije tebe mogu imati tisuu ena, ali nijedna te ne moe zamijeniti. Sluam ga. Ushien je, zato prevuveliava, ali to je tako divno. Da, znam, na trenutak, Juneina jedinstvenost i moja. U ovome asu, ravnotea pretee u moju korist.
Gledam svoj odraz u Henryje-vim oima, i to vidim? Mladu djevojku s dnevnikom koja svojoj brai pripovijeda prie, koja jeca bez razloga, pie poeziju - enu s kojom moe razgovarati.
Lipanj
Sino smo Henry i ja otili u kino. Kada je pria postala previe tragina, potresna, zgrabio me za ruku i vrsto smo prepleli prste. Svakim stiskom ruke dijelila sam njegovu reakciju na priu. Ljubili smo se u taksiju, na putu prema mjestu gdje nas je ekao Hugo. Nisam se mogla rastati od njega. Izgubila sam glavu. Otila sam s njime na Clichy. Prodro je u mene tako potpuno da sam ga jo uvijek osjeala uz sebe, ak i kada sam stigla kui u Louveciennes i zaspala u Hugovim rukama. Cijelu no pored mene je bio Henry. U svojim snovima, savila sam tijelo oko njega. Ujutro sam se nala tijesno isprepletena s Hugom, i trebalo mi je dugo vremena da otkrijem da to nije Henry. Hugo vjeruje da sam no prije toga bila prepuna ljubavi, ali ja sam voljela Henryja, ljubila Henryja. Budui da je Allendy je u potpunosti zadobio moje povjerenje, bila sam spremna vrlo otvoreno razgovarati o frigidnosti. Priznajem, kad sam pronala zadovoljstvo u seksualnom odnosu s Hen-iyjem, bojala sam se da ne zatrudnim i mislila sam da ne bih smjela preesto doivljavati orgazam. Ali prije nekoliko mjeseci jedan ruski doktor rekao mi je da to nije lako mogue, zapravo, da bih se, hou li dijete, morala podvrgnuti operaciji. Dakle, to je eliminiralo strah od trudnoe. Allendy je rekao da sama injenica da se u sedam godina svoga branog ivota nisam pokuala razuvjeriti, dokazuje da tome nisam pridavala nikakvu vanost te da sam to koristila samo kao ispriku da se prilikom snoaja sasvim ne prepustim uitku. Kada je taj strah nestao, mogla sam paljivije ispitati pravu prirodu svojih osjeaja. Izrazila sam uznemirenost u svezi onoga to je on nazvao prisilna enska pasivnost. Ipak, moda dva od tri puta, ostala bih pasivna i oekivala svu aktivnost od mukarca, kao da nisam htjela biti odgovorna za svoj uitak. - To je zato da biste ublaili osjeaj krivnje - rekao je Allendy. -Odbijate biti aktivni i osjeate se manje krivom ako je partner aktivan. Nakon prolog razgovora s Allendyjem osjetila sam promjenu. Postala sam aktivnija s Henryjem. On je to primijetio i rekao: - Svia mi se kako me sada jebe. A ja sam osjetila veliki uitak. Ono to me u Henryjevim priama najvie zapanjuje u odnosu na June njezina je agresivnost, nain na koji razgovara s njim, preuzima inicijativu u seksu. Svaki puta kad bih pokuala biti agresivna, to bi me uznemirilo i zastidjela bih se. Povremeno
doivljavam odreenu psihiku paralizu, pomalo slinu Eduardovoj, ali je ona ozbiljnija u mukaraca. Allendy me prisilio da priznam da od posljednje analize imam potpuno povjerenje u njega i da mi je postao veoma drag. Dakle, sve je dobro jer to je neophodno za uspjeh analize. Pri kraju naeg razgovora, nije me vie mogao uvrijediti govorei o frigidnosti. ak sam se smijala. Primijetio je i to da se sada odijevam jednostavnije. Ne osjeam toliko potrebu za noenjem originalne odjee. Sada bih gotovo bila u stanju nositi obina krojena odijela. Odjea je za mene oduvijek bila vanjski znak skrivenog nedostatka samopouzdanja. Nesigurna u svoju ljepotu, rekao je Allendy, kreirala bih upadljivu odjeu, kako bih se istakla meu drugim enama. - Ali - rekla sam, smijui se - ako postanem sretna i banalna, umjetnost odijevanja, koja duguje svoje postojanje iskljuivo osjeaju manje vrijednosti, bit e smrtno ugroena. Patoloki temelji stvaranja! to e biti sa stvaranjem, ako postanem normalna? Ili u samo dobiti na snazi, da potpunije proivim svoje nagone? Vjerojatno u razviti drukije i zanimljivije bolesti. Allendy kae da je vano da dorastem ivotu. Moja je srea u neizvjesnosti, svaki dogaaj zavisi od Juneina sljedeeg poteza. U meuvremenu ekam. Moram zapoeti novi dnevnik i zato me obuzima praznovjerni strah. Ovaj je tako pun Henryja. Ako na prvu stranicu novoga dnevnika moram napisati: Stigla je June", znat u da sam izgubila mog Henryja. Bit u ostavljena sama sa svojom malom ljubiasto ukorienom knjigom radosti, i to je sve, tako brzo napisanom, brzo proivljenom. Ljubav pojednostavljuje ivljenje. Zapanjena sam to me ushi-uje i sam pogled na Henryja dok prilazi stolu u kavani gdje ga ekam ili dok otvara vrata kue. Nijedno pismo, ak ni pohvala moje knjige, ne moe me uzbuditi kao poruka od njega. Kada je pijan, postaje sentimentalan, na tako ljudski, jednostavan nain. Poinje zamiljati na zajedniki ivot, mene kao svoju enu: - Najljepa si kada zasue rukave i radi za mene. Mogli bismo biti tako sretni. Zanemarila bi svoje pisanje! O, njemaki mu. Na ovo se nasmijem. Tako znai, ja zanemarujem svoje pisanje, i postajem ena genija. To je, uz ostalo, i bila moja elja, ali bez kuanskih poslova. Nikada se ne bih mogla udati za njega. O, ne. Znam da ga oduevljava sloboda koju
mu dajem, ali je izrazito ljubomoran, i ne bi mi dopustio da i ja tako slobodno postupam. Ipak, kada vidim kako ga moja ljubav ini tako djetinje sretnim, ne elim igrati igru u kojoj u ga uznemiriti, varati, muiti. ak ne elim previe bolno probuditi njegovu ljubomoru. Fredova je nesvjesna uloga trovanje moje sree. Ukazuje mi na nedostatke Henryjeve ljubavi. Ne zasluujem polu-ljubav, kae on. Ja zasluujem iznimne stvari. Do vraga, Henryjeva polu-ljubav vrijedi mi vie od potpune ljubavi tisue mukaraca. Na trenutak sam pokuala zamisliti svijet bez Henryja. Zaklela sam se da u onoga dana kad izgubim Henryja, ubiti svoju ranjivost, sposobnost za pravu ljubav, odbaciti sve svoje osjeaje u korist najraskalaenijih orgija. Nakon Henryja vie ne elim ljubav. Samo jebanje s jedne strane, samou i rad s druge. Nema vie boli. Zbog tisue obveza nisam vidjela Henryja pet dana. Nisam to vie mogla podnijeti. Zamolila sam ga da se, izmeu obveza, sastanemo na sat vremena. Jedno smo vrijeme razgovarali, a zatim otili u najbliu hotelsku sobu. Kakva duboka potreba za njim! Sve je dobro jedino kada sam u njegovu naruju. Nakon jednog sata s njim mogu nastaviti svoj dan, raditi stvari koje ne elim, nalaziti se s ljudima koji me ne zanimaju. Hotelska soba za mene ima implikacije skrivene, kratkotrajne strasti. Moda je moju glad za Henryjem povealo to to ga dugo nisam vidjela. esto uitkom masturbiram, bez naknadnog kajanja ili gaenja. Po prvi put znam to znai jesti. Udebljala sam se dva kilograma. Postajem neobuzdano gladna, a hrana koju jedem daje mi dugotrajno zadovoljstvo. Nikada prije nisam jela na tako duboko puten nain. Sada imam samo tri elje: jesti, spavati i voditi ljubav. Uzbuuju me kabareti. elim sluati glasnu glazbu, promatrati lica, doticati tijelom druga tijela, piti vatreni Benedictine15. Lijepe ene i zgodni mukarci bude u meni estoke elje. elim plesati. elim droge. elim upoznati perverzne ljude, biti intimna s njima. Nikada ne gledam naivna lica. elim zagristi u ivot, eksplodirati od njega. Henry mi to ne daje. Ja sam probudila njegovu ljubav. Dovraga i njegova ljubav! Moe me jebati kao nitko drugi, ali ja elim vie od toga. Idem u pakao, pakao, pakao. Luda sam, luda, luda. Danas sam svoje raspoloenje, ili ono to sam od njega mogla zadrati, prenijela Henryju jer mi se inilo da se razlijeva poput lave. Rastuila sam kad sam ga ugledala tako tihog, ozbiljnog, njenog, nedovoljno ludog. Ne, nije lud kao to je ludo njegovo pisanje. June je ta koja Henryja pali rijeima. U njegovu naruju na sat vremena
zaboravljam svoju groznicu. Kad bismo barem mogli biti sami nekoliko dana. eli da s njim odem u panjolsku. Hoe li on tamo odbaciti svoju njenost i poludjeti? Hoe li uvijek biti isto? Nikada ne sreemo nekoga s istim stanjem svijesti, u istoj fazi, u istome raspoloenju, nikada. Svi mi sjedimo na klackalicama. Od ega je Henry umoran, ja samo za tim gladujem, novom, svjeom, estokom gladi. Ono to on eli od mene, nisam mu raspoloena dati. Kakav nesklad ritmova. Henry, ljubavi moja, ne elim vie sluati o anelima, duama, ljubavi. Bez dubokoumnih misli, molim te. Jedan sat s Henryjem. On kae: -Anais, oduevljava me. Budi u meni najudnije osjeaje. Kada sam zadnji put odlazio od tebe, oboavao sam te. Sjedimo na rubu njegova kreveta. Stavljam mu glavu na rame. On mi ljubi kosu. Uskoro leimo jedno do drugoga. Prodire u mene,ali mu se penis odjednom prestaje micati i postaje mekan. Uz osmijeh mu kaem: - Danas se ne eli jebati. On kae: - Nije to. To je zato to sam ovih dana esto razmiljao kako starim i kako jednoga dana... - Ti si lud, Henry. Star, u etrdesetoj! Ti, koji u takvim trenucima nikada ne razmilja. Pa ti e jebati i u stotoj. - Ovo je tako poniavajue - kae Henry povrijeen, zapanjen. Samo na trenutak razmiljam o njegovu ponienju, strahovima. - Prirodno je - kaem ja. - Dogaa se i enama, samo u ena se to ne vidi! One to mogu sakriti. Zar ti se to nikada prije nije dogodilo? - Samo kada nisam elio svoju prvu ljubavnicu, Paulinu. Ali tebe oajniki elim. Strahovito se bojim da te ne izgubim. Juer sam se brinuo poput ene. Kako dugo e me voljeti? Hoe li me se zasititi? Ljubim ga. - Vidi, sada me ljubi kao da sam dijete. Primjeujem da se stidi. Svim snagama nastojim se ponaati prirodno. On zamilja da e odsada biti impotentan. Dok ga tjeim, prikrivam poetak vlastitih strahova i svoj vlastiti oaj. - Moda - kaem - uvijek kad doem k tebi, misli da me mora jebati, da se ne bih razoarala.
To ga pogaa kao najistinitije objanjenje. Priznaje. I ja sam protiv naih neprirodnih sastanaka. Ne moemo se nalaziti samo kad se poelimo. To je loe. Vie ga elim kad nije tu. Molim ga da to ne shvati ozbiljno. Uvjeravam ga. On obeava da e tu no izai, na istu predstavu na koju ja moram ii s ljudima iz banke. Ali poslije, u taksiju, vraaju se moji vlastiti nesrazmjerni strahovi. Henry me voli, ali ne senzualno, ne senzualno. Te iste veeri, doao je na predstavu i sjedio na balkonu. Osjetila sam njegovu prisutnost. Pogledala sam prema njemu, tako njeno. Ali guila me teina vlastitog raspoloenja. Za mene je sve bilo gotovo. Za mene je sve gotovo kad izgubim povjerenje. Pa ipak... Henry je doao kui i napisao mi ljubavno pismo. Sljedei dan sam mu telefonirala i rekla: - Ako ti se ne radi, doi u Louveciennes. Odmah je doao. Bio je njean i uzeo me. Oboje smo to trebali, ali me nije uspjelo ugrijati, oivjeti. inilo mi se da vodimo ljubav samo kako bismo se razuvjerili. Koja olovna teina na meni, na mome tijelu. Proveli smo zajedno samo jedan sat. Otpratila sam ga na kolodvor. Dok sam se vraala, ponovno sam itala njegovo pismo. inilo mi se neiskrenim. Knjievnost. injenice mi govore jedno, nagoni drugo. Ali jesu li ti nagoni samo moji stari neurotini strahovi? udno, danas sam zaboravila na svoj sastanak s Allendyjem i nisam ga nazvala. Strahovito ga trebam, pa ipak, elim se boriti sama, uhvatiti se u kotac sa ivotom. Henry mi pie pismo, dolazi k meni, ini se da me voli, razgovara sa mnom. Prazno. Osjeam se poput instrumenta koji je prestao registrirati. Sutra ga ne elim vidjeti. Neki dan sam ga ponovno pitala: - Hoe li da poaljem novac June da moe doi ili da ga dam tebi za put u panjolsku? Odbio je. Poinjem naveliko razmiljati o June. Iezla je moja slika opasnog, senzualnog, dinaminog Henryja. Na sve naine pokuavam je povratiti. Vidim ga poniznog, plaljivog, bez samopouzdanja. Kada sam mu neki dan obijesno rekla: - Nikada me vie nee imati, odgovorio je: - Kanjava me.
Shvaam da je njegova nesigurnost jednaka mojoj, jadni moj Henry. On isto toliko eli dokazati kako lijepo moe voditi ljubav i dokazati svoju potenciju, kao to ja elim znati da potiem potenciju. Ipak, bila sam hrabra. Kad se odigrao taj prizor, tako nepodnoljivo slian onome s Johnom, nisam pokazala ni zabrinutost niti iznenaenje. Ostala sam mu u naruju, tiho se smijala i govorila. Rekla sam:
- Ljubav kvari jebanje. Ali to je prije svega bilo pretvaranje. Moja je patnja otvorila put prema istinskom samootkrivenju. Usprkos svemu tome, stavila sam na kocku svoj brak i sreu kako bih mogla spavati s Henryjevim pismom pod rukom, pod jastukom. Odlazim k Henryju bez radosti. Bojim se susreta s tim njenim Henryjem, previe slinim meni. Sjeam se da sam od prvog dana oekivala da e on preuzeti vodstvo, u razgovoru, akciji, u svemu. Gorko sam razmiljala o Juneinoj velianstvenoj svojeglavosti, poduzetnosti, tiraniji. Pomislila sam, nisu snane ene te koje mukarce ine slabima, ve slabi mukarci ine ene previe monima. Stajala sam pred Henryjem podlona poput prave latinske ene, spremna na osvajanje. Dopustio je da ja njega osvojim. Bio je u stalnom strahu da me ne razoara. Preuveliao je moja oekivanja. Brinuo se o tome kako u ga dugo i koliko jako voljeti. Dopustio je da nam se u sreu uplete previe razmiljanja. Henry, ti voli svoje kurvice jer si im nadmoan. Odbio si pronai enu na vlastitoj razini. Bio si iznenaen koliko te mogu voljeli bez suda, oboavati te kako te nijedna kurva nikada nije oboavala. Nije li ti, dakle, bilo drae da te oboavam ja? I ne ini li te to daleko nadmonijim? Usteu li se svi mukarci pred teom vrstom ljubavi? Za Henryja sve je kao i prije. Nije primijetio moje oklijevanje kada je predloio da odemo u hotel Cronstadt". Na se sat inio bogatim kao i uvijek i bio je pun oboavanja. Ali imala sam osjeaj da se silim na voenje ljubavi. Moda me samo prestraio. Oekivala sam da e ponovno biti impotentan. Nestalo je moje ludo samopouzdanje. Njenost. Prokleta njenost. Povratila sam svoju sreu, ali bila je to hladna srea. Osjeala sam se hladnom, dalekom. Napili smo se i postali vrlo veseli. Ali ja sam razmiljala o June.
Vonja kui nakon dosta vina - s vrhova ulinih svjetiljki prti vatromet u ast Dana neovisnosti. Gutam asfalt uz riku dungle, gutam kue slijepih oiju s trepavicama od geranija, gutam telegrafske stupove i messages telephoniques, make lutalice, stabla, brda, mostove... Svoj nadrealistiki komad poslala sam Henryju, dodajui: - Zaboravila sam ti rei volim te. Kada se ujutro probudim, koristim se svojim umom u pokuaju da otkrijem nove naine na koje u te cijeniti. Kada se June vrati, ona e te voljeti vie jer sam te ja voljela. Dodajem nove listove na vrh tvoje ve prebogate glave. Osjeam potrebu da mu kaem da ga volim jer ne vjerujem u to. Zato je Henry za mene postao mali Henry, gotovo dijete? Sada razumijem Juneine rijei na odlasku: ,Volim Henryja kao vlastito dijete". Henry koji je nekada bio ogromna prijetnja, straitelj. To ne moe biti! Kabaret Rumba". Hugo i ja pleemo. Toliko je vii od mene da mi je lice pod njegovom bradom, stisnuto uz njegova prsa. Neki neobino zgodan panjolac (profesionalni plesa) promatra me poput hipnotiara. Smijei mi se preko glave svoje partnerice. Odgovaram na njegov osmijeh, zurim mu u oi. Upijam njihovu poruku. Odgovaram uz istu mjeavinu senzualnog uivanja i zabave. Na licu mu se lagano ocrtava osmijeh. vrsto priljubljena uz Huga, osjeam strahovito zadovoljstvo u komunikaciji s tim ovjekom. Dok mu se smijeim, planiram kako u se vratiti se na to mjesto i plesati s njime. Osjeam strahovitu znatielju. Zurim u njega, zamiljam ga golog. I on promatra mene, istim uskim animalnim oima. Osjeaj podvojenosti oslobaa u meni podmukli otrov. Otrov se iri cijelim putem kui. Sada shvaam kako sam se na trenutak poigrala osjeajima za koje sam mislila da su previe sveti. Sljedei tjedan neu izai sa svojim tihim muem, Henryjem, nai u se sa panjolcem. I sa enama - elim ene. Ali mukobanjaste lezbijke iz kabareta Le Fetiche" nimalo me ne zanimaju. Sada razumijem znaenje karanfila u Carmeninim ustima. U rukama sam nosila granicu naranina cvijeta. Bijele latice doticale mi usne. Poput enske koe. Usne su ih njeno stiskale, lagano se otvarale i zatvarale oko njih. Meki poljupci latica. Zagrizala sam u bijele cvjetove. Zalogaj mirisne svilenkaste koe. Carmenina puna usta ljube karanfil; a ja, Carmen.
teta to je Henry dobar prema meni, teta to je dobar ovjek. Postaje svjestan lagane promjene u meni. Da, kae on, moda se na prvi pogled doimam poput djeteta, ali kada sam gola u krevetu, tako sam enstvena. Neki dan Joaquin je neoekivano siao dolje u salon da me upita neku trivijalnu stvar, a Henry i ja smo se ljubili. Na Henryjevu licu to se dobro vidjelo i bilo mu je neugodno. Mene to nije smetalo i nisam osjeala sram. Zamjerila sam Joaquinu to nas je prekinuo i rekla Henryju: - Pravo mu budi kada ulazi gdje ne smije. Ako Henry shvati da postajem besramna, snana, sigurna u svoje postupke, da odbijam tui utjecaj, ako prepozna pravi tijek mog ivota u ovome trenutku, hoe li se promijeniti prema meni? Ne. On ima svoje potrebe, treba enu u meni koja je njena, stidljiva, dobra, nesposobna povrijediti ili prevariti ga. Umjesto toga, svaki dan sam sve slinija June. Poinjem je eljeti, bolje je upoznati, vie je voljeti. Sada shvaam da je svaki zanimljiv korak u njihovu ivotu napravila June. Bez nje, on je tihi promatra, ne sudionik. Henry i ja smo dobra kombinacija za drutvo, ali ne i za ivot. Oekivala sam da e tih prvih nekoliko dana (ili noi) na Clichyju biti senzacionalno. Iznenadila sam se kada smo upali u duboke, tihe razgovore, bez previe akcije. Oekivala sam scene iz Dostojevskog, a pronala njenog Nijemca koji nije mogao podnijeti da sue ostane neoprano. Pronala sam mua, a ne tekog i temperamentnog ljubavnika. Henry isprva nije znao kako da me zabavi. June bi znala. Ipak, tada sam bila sretna i duboko zadovoljna jer sam ga voljela. Samo ovih zadnjih nekoliko dana opet osjeam stari nemir. Predloila sam Henryju izlazak, ali bila sam razoarana kada je odbio odvesti me na egzotina mjesta. Zadovoljio se kinom i sjedenjem u kavani. Isto tako odbio je upoznati me sa svojim raskalaenim prijateljima (da me zatiti). Kada nije preuzeo vodstvo, poela sam predlagati kamo da idemo. Jedne noi s kolodvora St Lazare" otili smo u kino, a zatim u kavanu. U taksiju, na putu prema mjestu gdje sam se trebala nai s Hugom, Henry me poeo ljubiti i ja sam se pripila uz njega. Nai su poljupci postajali sve grozniaviji i rekla sam: - Reci vozau da nas vozi u Bois". Bila sam opijena trenutkom. Ali Henry se prepao. Podsjetio me je na to koliko je sati, na Huga. Kako bi sve bilo drukije s June! S tugom sam otila od njega. U Henryju nema niega ludog, osim njegova grozniava pisanja.
Trudim se ivjeti u vanjskom svijetu, idem k frizeru, u kupovinu, govorim sama sebi: Ne smijem potonuti, moram se boriti". Trebam Allendyja, ali do srijede ne mogu se nai s njime. elim se nai i s Henryjem, ali sada ne mogu raunati na njegovu snagu. Onoga prvog dana u Vikingu" rekao je: -Ja sam slab ovjek. Nisam mu vjerovala. Ne volim slabe mukarce. Osjeam njenost, da. Ali, Boe moj, u samo nekoliko dana uspio je unititi moju strast. to se dogodilo? Trenutak kada je posumnjao u svoju potenciju bio je samo poetak. Je li to bilo zato to je njegova seksualna mo za mene bila jedina privlana sila? Je li to bilo jedino zbog ega me zanimao? Jesam li se ja promijenila? Do veeri sam poela osjeati da moje razoaranje nije vano. elim mu pomoi. Sretna sam to je zavrio svoju knjigu, i to sam mu dala osjeaj sigurnosti i zadovoljstva. Volim ga na drukiji nain, ali ga volim. Henry mi je dragocjen kakav god bio. Topim se pri pogledu na njegovo iznoeno odijelo. Zaspao je dok sam se odijevala za slubenu veeru. Kasnije je uao u moju sobu i promatrao kako dodajem posljednje detalje. Divio se mojoj zelenoj orijentalnoj haljini.
Rekao je da se kreem poput kraljevne. Prozor moje sobe otvarao je pogled na raskoan vrt. To ga je podsjetilo na inscenaciju Peleja i Melisande. Legao je na kau. Na trenutak sam sjela do njega i zagrlila ga. Rekla sam: - Treba ti novo odijelo - pitajui se kako u nabaviti novac za nj. Nisam mogla podnijeti pogled na njegove otrcane rukave. U vlaku sjedimo vrlo blizu. Kae: - Zna, Anais, tako sam spor da ne shvaam da u te izgubiti im stignemo u Pariz. Nekih dvadesetak minuta kasnije, sam u hodati ulicama i odjednom u bolno osjeati da te vie nema i da mi nedostaje. A u pismu mi je rekao: Veselim se danima (Hugo odlazi u London) koje u mirno provesti s tobom, upijati te, biti ti mu. Oboavam ti biti mu. Uvijek u ti biti mu, htjela ti to ili ne". Na veeri sam se zbog svoje sree ponaala prirodno. U svojim sam mislima leala u travi s Henryjem; iroko sam se smijeila tim jadnim obinim ljudima za stolom. Svi
su oni neto osjetili - ak i ene: eljele su znati gdje kupujem odjeu. ene uvijek misle, ako imaju moje cipele, moju haljinu, moju frizuru, moju minku, da e sve to funkcionirati na isti nain. Ne shvaaju da su za to potrebne vjetije ari. Ne znaju da ja nisam lijepa, ali se u odreenim trenucima doimam takvom. - panjolska - rekao je moj partner za veerom - je najljepa zemlja na svijetu, gdje su ene doista ene! A ja sam mislila, da barem Henry moe okusiti ovu ribu. I vino. Ali i Hugo je neto osjetio. Prije veere trebali smo se nai na kolodvoru St Lazare". Henry je trebao doi u Louveciennes da mi pomogne oko romana. Kada smo Henry i ja zajedno stigli na kolodvor, Hugo nije bio sretan. Poeo je brzo, otro govoriti o Osbornu, udu od djeteta. Jadni Hugo, a ja sam jo uvijek osjeala miris trave u umi. Tako sam lako hodala uz njega. A gdje je bio Henry? Jesam li mu ve nedostajala? Osjetljivi Henry koji se boji da ga ljudi ne vole, da ga preziru, da Hugo sve zna ili da u ga se stidjeti pred drugim ljudima. Koji ne shvaa zato ga volim. Zbog mene zaboravlja
ponienja i none more. Njegova mrava koljena pod iznoenim odijelom bude moje zatitnike porive. Postoji veliki Henry ije je pisanje estoko, besramno, brutalno i koji je strastven sa enama, a postoji i mali Henry koji me treba. Za malog Henryja oduzimam sebi od usta, tedim svaki novi. Sada ne mogu vjerovati da sam ga se ikada bojala. Henry, ovjek od iskustva, pustolov. Boji se pasa, zmija u vrtu, ljudi koji nisu le peuple. U nekim trenucima u njemu vidim Lawrencea, samo to je on zdrav i strastven. Sino sam htjela rei svome partneru za veerom: - Znate, Henry je tako strastven. Nisam otila na svoj zadnji sastanak s Allendyjem. Poela sam zavisiti o njemu, biti mu zahvalna. Zato sam tjedan dana prestala dolaziti, pita on. Da opet stanem na vlastite noge, da se pokuam boriti sama, da se povratim, da ne ovisim ni o kome. Zato? Bojim se da me ne povrijede. Strah da e mi on postati neophodan i da e se, kada se moje lijeenje zavri, na odnos zavriti i da u ga izgubiti. Podsjea me da je dio izljeenja u tome da postanem neovisna. Ali budui da mu ne vjerujem, pokazala sam da sam jo uvijek bolesna. Polako e mi pokazati kako da stanem na vlastite noge. - Kad biste me se sada odrekli, patio bih kao lijenik jer vas nisam uspio izlijeiti, ali i osobno jer ste mi zanimljivi. Vidite, na neki nain, ja trebam vas isto tako kao to vi
trebate mene. Povrijedili biste me kad bi prestali dolaziti. Pokuajte razumjeti da u svim odnosima postoji meuovisnost. Ne bojte se ovisnosti. Isto je s pitanjem dominacije. Ne pokuavajte naruiti ravnoteu. U seksualnom inu mukarac mora biti napada. Kasnije moe postati poput djeteta, zavisiti o eni i trebati je poput majke. Vi u svojoj biti niste dominantni, jedino u samoobrani - protiv boli, protiv straha od naputanja, koji vas stalno podsjea na to kako vas je otac napustio -pokuavate osvajati, dominirati. Vidim da svoju mo ne rabite u zle ili okrutne svrhe, ve da biste sami sebi dokazali njezin uinak. Pokorili ste svoga mua, Eduarda, a sada i Henryja. Ne elite slabe mukarce, ali niste zadovoljni sve dok ne postanu slabi u vaim rukama. Oprez odbacite svoj obrambeni stav, odbacite, iznad svega, svoje strahove. Prepustite se.
Henry mi pie nepromiljeno pismo o maloj devetnaestogodinjoj Paulette koju je Fred doveo na Clichy da ivi s njim. Henry se veseli jer ona obavlja kuanske poslove i potie Freda da je oeni jer je divna. Ove rijei arile su mi se u meso poput noa. Zamislila sam kako se Henry igra s Paulette dok je Fred na poslu. O, znam ja mog Henryja. Povukla sam se u sebe poput pua, nisam htjela pisati u dnevnik, odbijala sam misliti, ali moram to izbaciti iz sebe. Ako je ovo ljubomora, ne smijem je nikada vie prouzroiti Hugu ili bilo kome drugome. Paulette, na Clichyju; Paulette, koja moe raditi za Henryja; jesti s njime, provoditi veeri s njime, dok je Fred na poslu. Ljetna veer. Henry i ja jedemo u malom restoranu, iroko otvorenom na ulicu. Dio smo ulice. Vino koje mi tee niz grlo tee niz mnogo drugih grla. Osjeam toplinu dana poput muke ruke na grudima. Obavija ulicu i restoran. Vino nas spaja u jedno, Henryja i mene, restoran i ulicu i svijet. Povici i smijeh studenata koji se pripremaju za karneval. Odjeveni u barbarske kostime, crveno obojene koe, okieni perjem, slijevaju se iz autobusa i kola. Henry kae: - Noas ti elim raditi sve. elim te poloiti na ovaj stol i jebati te pred svima. Lud sam za tobom, Anais. Lud sam za tobom. Poslije veere idemo u hotel Anjou". Nauit u te novim stvarima. A tada, osjetivi naglu potrebu za ispovijedanjem, zapoinje: - One veeri kad sam te, prilino pijan, ostavio u Louvecienne-su, usred veere, moe li vjerovati, prila mi je neka djevojka i sjela do mene. Bila je obina prostitutka. Usred restorana stavio sam joj ruku pod suknju. Otiao sam s njom u hotel, mislei na tebe cijelo vrijeme, mrzei se, prisjeajui se naeg poslijepodneva. Bio sam tako
zadovoljan. Bio sam prepun misli, a kada je doao trenutak, nisam je mogao pojebati. Bila je puna prezira. Mislila je da sam impotentan. Dao sam joj dvadeset franaka i sjeam se da mi je bilo drago da nije bilo vie jer je to bio tvoj novac. Moe li to razumjeti, Anais? Pokuavam odrati pogled, mehaniki kaem da razumijem, ali sam zapanjena, povrijeena, toliko da se rijeima ne moe opisati. A on osjea potrebu da nastavi: - Samo jo jedna stvar. Sada ti moram rei jo samo jedno i onda je to sve. Jedne veeri Osborn je tek dobio plau i odveo me u kabaret. Poeli smo plesati, a zatim odveli dvije djevojke kui na Clichyju. Dok smo sjedili u kuhinji, zatraile su novac. Traile su visoku cijenu. Ja sam elio da odu, ali je Osborn platio koliko su traile i ostale su. Jedna je bila akrobatska plesaica i pokazivala nam neke od svojih trikova, gola, samo s papuama na nogama. Tada je u tri ujutro, Fred stigao kui, bijesan to smo se posluili njegovim krevetom, strgao posteljinu i gurnuo mi je u lice: Da, da, a tada kae da voli Anais!" I volim te, Anais. ak mislim da bi ti moda perverzno uivala da si me vidjela. Sada sam sputam glavu i osjeam kako mi nadolaze suze. Ali nastavljam govoriti da razumijem. Henry je pijan. Vidi da sam povrijeena. Ali pokuavam odagnati taj osjeaj. Promatram ga. Tlo podrhtava. Povici i smijeh studenata na ulici. U hotelu Anjou" leimo poput lezbijki, siemo se. Ponovno sati i sati strasti. Crvena svjetla hotelskog znaka sjaje u sobu. Toplina nas podie. - Anais - kae Henry - ima prekrasnu stranjicu. Ruke, prodiranje prstima, svravanje. Uim od Henryja kako se igrati mukim tijelom, kako ga uzbuditi, kako izraziti vlastitu elju. Odmaramo se. Prolazi veliki autobus pun studenata. Skaem i trim do prozora. Henry spava. Voljela bih pridruiti im se, kuati sve. Henry se budi. Zabavlja ga to me vidi golu na prozoru. Ponovno se igramo. Mislim, moda je Hugo na karnevalu. Kad sam mu dala slobodu, znam da je planirao ii. Hugo je na zabavi, s nekom enom u naruju, a ja u hotelskoj sobi s Henryjem, dok crveno svjetlo prodire kroz prozor, u ljetnu no ispunjenu povicima i smijehom studenata. Dvaput sam gola otrala do prozora. Sve je to sada san. Dok se dogaalo, u tijelu mi je bio osjeaj kao prije proloma oblaka. Tijelo mi se sjea vruine i groznice Henryjevih milovanja. Pria. Moram je
napisati stotinu puta. Ali sada mi nanosi bol. U samoobrani, morat u se rastati od Henrvja. Ne mogu ovo podnijeti. Ja ostajem vjerna, dok Henry bezbrino plovi od jedne do druge ene. Danas sam se na trenutak smekala: nije vano. Neka mu budu njegove jeftine kurvice, ako ga to ini sretnim. Osjetila sam golemo olakanje, kao da sam rastvorila aku i iz nje ispustila osjeaje. Ali uskoro potom ponovno sam se stisnula. elja za osvetom, udnom osvetom. Podajem se Hugu s takvim osjeajima protiv Henryja da doivljavam golemo fiziko zadovoljstvo. Moja prva nevjera Henryju. Koje podmukle sile djeluju na senzualno bie. Sitna uvreda, trenutak mrnje, i u potpunosti se preputam Hugu, uz divlji uitak, kao to sam uivala u Henryju. Ne podnosim ljubomoru. Moram je unititi, postii ravnoteu. Za svaku od Henryjevih kurvi, osvetit u mu se na mnogo straniji nain. esto je govorio da sam od nas dvoje ja u neku ruku spremna poiniti mnogo bezbonije zloine. Iza moje opijenosti uvijek postoji odreena svijest, dovoljna da odbijem odgovoriti na Henryjeva pitanja i sumnje. Ne pokuavam ga uiniti ljubomornim, ali ne priznajem niti svoju glupavu vjernost. Potpuno povjerenje nije mogue. Povjeriti se nekome znai staviti se u neije ruke i trpjeti. O, kako u ga sutra kazniti! Ve se radujem Hugovu povratku iz Londona. Dopustit u mu da me dugo ljubi i u naruju odnese do kraja vrta, meu naranine grmove. Dok je Hugo bio na putu, i dalje sam se sastajala s Henryjem, nosei sa sobom pidamu, ealj i etkicu za zube, ali uvijek spremna na bijeg. Putam ga da govori. - Paulette i Fred - kae on - tako su slatki zajedno. Ne znam kako e to zavriti. Mlaa je nego to smo mislili. Isprva smo se bojali da bi njezini roditelji mogli Fredu praviti probleme. Zamolio me da se naveer brinem za nju. Odveo sam je u kino, ali zapravo mi je dosadna. Tako je mlada. Nemamo si to rei. Ljubomorna je na tebe. Proitala je to je Fred napisao o tebi: Danas svi oekujemo boicu...". Smijem se i govorim mu o emu sam bila razmiljala. Na licu mu vidim nezanimanje za Paulette, iako priznaje da po prvi put ne osjea nikakvo zanimanje za neku enu. - Paulette nije nita - kae. - Napisao sam to pismo s oduevljenjem jer sam uivao u njihovu aru, sudjelovao u njemu. Ovo postaje tema zadirkivanja. Bilo mi je muno otii na Clic-hy i upoznati se s Paulette. Bojala sam je se i htjela sam joj donijeti dar jer je ona strana, nova osoba u naem ivotu na Clichyju, koja tamo ivi onako kako bih ja voljela ivjeti.
Paulette je samo dijete, mrava i bez draesti, ali privremeno privlana jer ju je Fred upravo uinio enom i jer je zaljubljena. Henry i ja na trenutak smo uivali u njihovu djetinjastu gugutanju, a tada nam ih je bilo dosta, pa smo se ostatak vremena koje sam provela na Clichyju skrivali od njih. Jedne noi Henryja je bolio trbuh. Brinula sam se za njega kao za Huga - vrui runici, masaa. Leao je na krevetu, pokazujui predivan bijeli trbuh. Malo je odspavao i probudio se izlijeen. Zajedno smo itali. Nae je spajanje bilo velianstveno. Zaspala sam mu u naruju. Ujutro me probudio poljupcima, mrmljajui neto o mom izrazu lica. Henryjevo drugo lice, koje jednoga dana moe sve ovo zanijekati, na trenutak mi je nemogue zamisliti. Upravo prije toga, posjetila sam Allendyja, i jasno pokazala ret-rogresiju. Vratila sam mu gumeno zatitno sredstvo, koje mi je bio savjetovao da nosim. Objanjenje: htjela sam mu pokazati da sam u pokajnikom raspoloenju zbog svog raskalaenog ivota. Osjeam se krivom jer Joaquin imao napad slijepog crijeva.
Tada sam priznala da mi se ne sviaju odreene tehnike u seksualnim igrama kao to je oralni seks, to inim samo da bi zadovoljila Henryja. U svezi s time, sjetila sam se kako nekoliko dana prije poetka veze s Henryjem nisam mogla gutati hranu. Imala sam osjeaj munine. Budui da su hrana i seksualnost u odreenoj vezi, Allendv vjeruje da sam na taj nain pokazivala nesvjesni otpor prema seksualnosti. Isto tako, otpor se mnogo snanije vraa kada neki dogaaj ponovno probudi moj osjeaj krivnje. Shvatila sam da mi je ivot ponovno stao. Plakala sam. Ali moda sam upravo zbog tog razgovora s Allendyjem bila sposobna nastaviti, otii Henryju, pobijediti svoju ljubomoru na Paulette. Kada kaem da mi je teko dati zaslugu psihoanalizi za svoje razliite pobjede, vjerujem da je to znak mog ponosa i neovisnosti i spremna sam vjerovati da je to zbog Henryjeve velike ljudskosti ili mojih vlastitih napora. Eduardo istie kako brzo zaboravljam pravi izvor svog novog samopouzdanja i kako je to samopouzdanje (koje mi daje Allendv) razlog mog povjerenja u vlastite snage. Ukratko, jo ne znam dovoljno o psihoanalizi da shvatim da sve dugujem Allendyju. Nisam si dopustila o njemu sentimentalno razmiljati. Zapravo, drago mi je da ga ne volim. Trebam ga, da, i divim mu se, ali bez senzualnosti. Imam osjeaj da ekam
kada u ga uznemiriti. Uivam kada priznaje da je prvoga dana kad smo se upoznali bio u strahu od mene ili kada govori o mojim senzualnim draima. Svijest o tome da je transfer umjetno stimulirana emocija, izaziva u meni vie nepovjerenja nego ikad prije. Ako sumnjam u stvarne iskaze ljubavi, koliko tek vie sumnjam u ove mentalno pobuene osjeaje. Allendv govori o tome kako sam pronala svoj pravi ritam. On je to zakljuio iz jednog mog estoko vizualnog sna. Koliko moe zakljuiti iz prouavanja mog sluaja, ja sam u osnovi egzotina Kubanka, armantna, jednostavna, ista. Sve je ostalo knjievnost, intelekt. Nema niega loeg u igranju uloga, osim da ih ne smijem shvaati doslovno. Ali ja se uivljavam i idem do kraja. A tada postajem nemirna i nesretna. Allendy takoer vjeruje da je moje zanimanje za perverzije samo poza. Davno prije tih njegovih rijei, sjetila sam se da sam bila najzdravija i najsretnija u vicarskoj, gdje sam ivjela osloboena od svih vanjskih uloga. Mislim li da sam zanimljiva u eiriu, lepravoj haljini, s jedva neto minke na licu, kao u vicarskoj? Ne. Ali zanimljiva sam si u ruskoj ubari! Nemam povjerenja u svoje temeljne vrijednosti. U ovom trenutku pomalo se poinjem protiviti. Ako otkriem neurotinih korijena psihoanaliza uniti svu plemenitost osobnih motiva i umjetnosti, to je onda zamjena za to? to bih ja bila bez svojih ukrasa, kostima, osobnosti? Snaniji pisac? Allendy kae da moram poeti ivjeti iskrenije i prirodnije. Ne smijem prelaziti granice vlastite prirode, stvarati nesklad, odstupanja, izmiljati uloge (kao to to June ini) jer to za mene znai patnju. ekam Allendyja u ekaonici. Iz ordinacije ujem enski glas. Osjeam ljubomoru. Smeta me to jer ih ujem kako se smiju. Osim toga, on po prvi put kasni. A ja mu donosim osjeajno bogat san -po prvi put dopustila sam si da o njemu razmiljam fiziki, kao o ljubavniku. Moda mu ne bih smjela ispriati svoj san. To bi znailo da mu dajem previe, dok on... Kada se Allendy konano pojavi, sve moje sumnje nestaju. Ispriam mu svoj sam. On to shvaa kao napredak. Nekoliko mjeseci ranije bila bih se povukla. Drago mu je zbog topline koja se sada pojavila u naem odnosu. Ali mi pokazuje kako moj san otkriva da moja srea dolazi vie od toga to on zanemaruje druge, kako bi svu panju mogao pokloniti meni, nego zbog same te panje.
- Ponovno smo doli do osjetljive toke. Vaa nesigurnost, potreba za iskljuivom ljubavlju. U svim vaim snovima postoji i velika posesivnost. Nije dobro biti posesivan u ljubavi, a to potjee od nedostatka samopouzdanja. Kada vas netko razumije i voli, vi ste pretjerano zahvalni.
Allendy se uvijek ponovno vraa na iskrenost. On nalazi da svoju ljubomoru i bijes potiskujem, a zatim ih usmjeravam na sebe. Kae da te osjeaje moram izraziti, kako bi ih se rijeila. Prakticiram lanu dobrotu, a zapravo nisam dobra. Silim se biti velikoduna, opratati. - Neko vrijeme - kae Allendy - pokuajte otvoreno pokazivati svoj bijes. Iz ovog prijedloga nastaju zastraujui rezultati. Nalazim da na povrinu izlaze tisue zamjerki Henryju - zbog njegova olakog shvaanja mojih rtvi, njegove nerazumne obrane svega to je napadnuto, zbog njegove pohvale obinim, prostim enama, njegovog straha od inteligentnih ena, njegovih pogrdnih rijei protiv June, velianstvenog bia. Probudila sam se uz osjeaj da me u tijeku naeg susreta Allendy htio poljubiti. Dan se inio savren za to, raskoan, tropski dan. Nevoljko i tuno rastala sam se od njega. Kada sam stigla i rekla mu da vie neu dolaziti, zanemario je analizu i samo smo razgovarali. Promatrala sam njegov nos i pitala se bi li takav mukarac mogao biti senzualan. Bila sam svjesna kako zauzimam svoje uobiajene poze. Ali, osjeala sam veliku paniku. Pri kraju razgovora uhvatio me za ruke. Izmakla sam mu. Odjenula sam ogrta i stavila eir na glavu. Pri odlasku, nagnuo se prema meni i rekao: - Embrassez moi. Jasno se istiu dva dojma: jedan, poeljela sam da me vrsto zgrabi i poljubi bez pitanja, i drugi, poljubac je bio prekratak i sasvim edan. Potom sam se htjela vratiti po drugi. inilo mi se da smo bili previe plahi i da smo se mogli bolje poljubiti. Toga dana bio je izrazito zgodan, sjajan, sanjiv, zanimljiv i tako vrst. Pravi div. Nakon Allendyjeva poljupca bila sam vrlo sretna. U isto vrijeme, bila sam svjesna da mi i samo usputan Henryjev poljubac moe do temelja potresti itavo tijelo. Danas sam to vrlo dobro shvatila, kad sam ga nakon pet dana ponovno vidjela. Kakvo spajanje tijela! Na je susret poput plamena u visokoj pei. Ipak, dan za danom, sve vi-
e shvaam da on uzbuuje samo moje tijelo. Moji najbolji trenuci s Henryjem su u krevetu.
Srpanj
Ali kad je u ponedjeljak Hugo otputovao u London, odmah sam odjurila k Henryju. Dvije noi ekstaze. Jo uvijek nosim tragove njegovih ugriza, a sino je bio tako mahnit da me boljelo. U stankama smo vodili duboke razgovore. Ljubomoran je. Odveo me na Montparnasse, a pored mene je sjedio zgodan Maar i otvoreno mi se nabacivao. Henry je kasnije rekao da bi me elio drati pod kljuem, i da sam stvorena za intimnost. Kada me promatrao na Montparnasseu, osjeao je da sam pre-mekana i njena za gomilu; elio me zatititi, sakriti me. Dvoumio se ne bi li se odrekao June. Sa mnom se osjea cjelovitim i zna da ga volim na bolji nain. Nou leimo budni i razgovaramo o tome, ali ja znam da on ne moe i ne smije razmiljati o tome da se odrekne June, svoje strasti. Na njegovu mjestu, ja je se ne bih odrekla. June i ja ne zamjenjujemo jedna drugu; mi se nadopunjujemo. Henryju smo potrebne obje. June ga potie, a ja sam mu utoite. S June je upoznao oaj, uz mene sklad. Sve mu to govorim dok ga vrlo vrsto drim u naruju. S druge strane, ja imam Huga. Ne bih ga se odrekla zbog Hen-ryja. Ono to Henryju ne mogu rei je to da je on prvenstveno fiziki tip i da mu je zato potrebna June. Takav mukarac pobuuje senzualnu ljubav. I ja ga volim senzualno. Na kraju krajeva, naa veza ne moe potrajati. Sueno mu je da me izgubi. Ono to mu ja dajem, bilo bi previe za nekog manje senzualnog mukarca. Ali ne i za Henryja. Nou leimo budni, razgovaramo i, iako ga moje ruke vrsto grle, moja ga se glava ve odrie. Preklinje me da tijekom ljeta ne poduzimamo nikakve rizike; jo uvijek me ljubi, poslije grevitog voenja ljubavi koje je bilo, kao to on kae, kao da se termometar pokvario. Pokorila sam onoga kog je bilo najtee pokoriti. Ali takoer sam svjesna granica svoje moi, i znam da mukarci imaju zahtjeve koje moemo ispuniti samo June i ja zajedno. Sada to prihvaam uz tuno ushienje. Henry me voli; o, ja sam njegova ljubav. Dobila sam od njega sve to se moe dobiti, najskrivenije tajne njegova bia; takve rijei, takve osjeaje, takve poglede, takva milovanja; sve to gori plamenom samo za mene. Osjeam kako ga uljuljkuje moja njenost, kako od moje ljubavi postaje ushien, strastven, posesivan, ljubomoran. Zavolio me, ali ne tjelesno, ve poput vizije. ega se najbolje sjea od svih naih zajednikih trenutaka? Onoga poslijepodneva kada je leao na kauu moje sobe dok sam se odijevala za veeru, u svoju tamnozelenu orijentalnu haljinu, stavljajui parfem; njega je obuzeo osjeaj da ivi u bajci, s velom izmeu njega i mene, kraljevne! Toga se sjea dok leim topla u njegovu naruju. Iluzije i snovi. Krv koju izlijeva u mene uz radosno stenjanje, ugrizi u moje meso, moj miris na njegovim prstima, sve to nestaje pred arolijom bajke.
- Ti si dijete - kae on, napola zbunjen, a u isto vrijeme - Doista se zna jebati. Gdje si to samo nauila, gdje? A ipak, kad me usporeuje s Paulette, koja je doista dijete, primjeuje zavodljivost mojih pokreta, zrelost mog izraza, um koji voli. - Mi smo jedno, Anais. Trebam te. Ne elim da se June vrati. Kada ovjek poznaje brutalnost izmeu Henryja i June, udno je vidjeti ga kako reagira na moj i najmanji znak dosade ili umora. Razvio je novu mo opaanja i novu vrstu njenosti. Kada govori o tome da nisam dovoljno vrsta, zadirkujem ga da sam oekivala dobiti to od njega, da sam se nadala sukobiti s njime, suoiti se s ismijavanjem, brutalnou, nauiti se boriti, uzvratiti udarac i govoriti glasnije, ali da mi je on potpunosti propustio dati to iskustvo. Razoruala sam Bubua koji je od mene trebao napraviti vrstu enu. ak me i ne kritizira. Sa mnom se brzo odrie svojih naglih sudova, na primjer, da je Paulette divna. Strpljenjem i njenou uspostavljam ravnoteu u mukarcu koji je sav pun reakcija, oscilacija, suprotnosti. Kada se divi brzini i spretnosti mojih prstiju, bilo da reem ribu ili mu namjetam kravatu, razmiljam o Lawrenceu, tako razdraljivom, ogorenom i nervoznom, i ini mi se da sviram isti is-trument. Jo uvijek osjeam njegove poljupce na dlanovima svojih ruku i, jer sam natopljena divnim mirisima, ne elim se oprati. Hugo e za nekoliko sati stii kui, a ivot e se nastaviti u proturjejima. Pitam se kako li u dugo udjeti za senzualnim ovjekom? Prije nego to utone u san, kae mi: - Sluaj, nisam pijan, i nisam sentimentalan, ali kaem ti da si najdivnija ena na svijetu. Kad kaem da ga volim senzualno, to nije sasvim tono; volim ga na mnogo drugih naina - kada se smije u kinu ili kad vrlo tiho razgovaramo u kuhinji; volim njegovu skromnost, osjetljivost, onu sr gorine i bijesa u njemu. Htio je napisati June okrutno pismo, puno optubi. U tom trenutku donijela sam mu dokument koji opravdava sve njezine postupke. Kao da je podigao ruku da je udari, a ja sam ga zaustavila. Sada znam da je June ovisnica o drogama. Nala sam opise u knjizi koja potvruje ono to sam samo nejasno slutila. Henry je ostao zapanjen. Njega je tako lako prevariti. June je stalno govorila o drogama, poput kriminalca koji se vraa na mjesto zloina. Imala je potrebu vjeno spominjati tu temu, a u isto je vrijeme estoko pobijala da je ikada probala droge (moda dvaput ili triput). Henry je polako poeo sastavljati djelie u cjelinu. Kada sam vidjela njegov oaj, prestraila sam se.
- Ne smije biti previe siguran u ono to kaem. Katkad prebrzo zakljuujem. Ali osjeala sam da imam pravo. Tada sam jedini put od njega ula neki etiki sud, sud o nagonu za samounitenjem. Rekao je da uzimanje droga ukazuje na nedostatke u karakteru. To je uinilo njihov odnos beznadnim. Kad me poeo ispitivati koliko ga June voli, usporeujui njezinu ljubav s mojom, osjetila sam prema njemu strahovitu samilost. Branila sam je, govorei kako ga ona voli na svoj nain, koji je neljudski i fantastian. Ali istina je da ga ja ne bih ostavila samog. Istina je, kako on kae, da ona iznad svega voli samu sebe. Ali ta ju je ljubav uinila sjajnim likom. Henryja katkad zapanjuje moje divljenje prema June. Sino je rekao:
- U poetku si strano eljela da se June vrati. Imam li pravo ako kaem da to sad ne eli? -Da. A priznala sam mu i druge stvari, iako nikada nisam odgovorila na pitanja o mojim ljubavnicima. Jednom me tako estoko stisnuo uz sebe i rekao: - Reci da me nisi prevarila, to bi me strahovito povrijedilo, reci mi! Rekla sam da nisam. Odala sam mu svoju tajnu. Znala sam da ne smijem, a ipak nisam bila sposobna za bilo to drugo. Dovesti mukarca u oaj moe biti uitak; ali mnogo veim uitkom inilo mi se leati u Henryjevim rukama i potpuno mu se predati, osjetiti njegovo tijelo kako se oputa i vidjeti ga kako tone u san sa svojom sreom. Sljedeeg jutra uvijek mogu ponovno podii svoj enski oklop, ponovno pokrenuti nepotreban i mrzak rat. Na danjem svjetlu mogu mu dati malo tjeskobe, ljubomore, straha jer on to treba, Henry, vjeiti Mu. Uivao je u svojim patnjama uz June, iako voli olakanje patnji koje dobiva od mene. Vodili smo zabavan razgovor o svojim poecima. elio me poljubiti onoga dana kad smo prvi put bili sami, kada smo etali umom i razgovarali o June. - Ali priznaj da je na poetku za tebe sve bila samo igra - rekla sam. - Ne na samom poetku. U Dijonu, da, imao sam okrutne, hladne namjere, da te iskoristim. Ali onoga dana kad sam se vratio u Pariz i zagledao se u tvoje oi - o, Anais,
taj pogled u tvojim oima u restoranu, kada sam se vratio. To me osvojilo. Ali prestraio me tvoj ivot, tvoja ozbiljnost, tvoje podrijetlo. Ja bih to vrlo polako, da ti nisi... Sada kad razmiljam o tome, smijem se - onome to sam mu proitala iz crvenog dnevnika: o snu, o njegovu pisanju. Ja sam razbila oklop jer sam oajniki eljela da me upozna. A kakvo je to njemu bilo iznenaenje, kae mi. Slijedila sam svoje porive, izazovno, hrabro. Je li to bilo zato to sam bre shvaala, i znala da Henry i ja... Ili je to bila ista naivnost? Priznajemo jedno drugome svoje najsmjenije sumnje. Zamiljala sam kako Henry govori June: Ne, ne volim Anais. Postupio sam kao ti, da vidim to moe napraviti za mene". A on je zamiljao kako u ja za nekoliko mjeseci o njemu govoriti s prezirom. Sjedimo u kuhinji razmjenjujui te dijaboline izdanke svojih prebujnih umova koje e jedan dodir u trenutku raspriti. U pidami sam. I lenryjeva ruka klie mi oko ramena i mi se smijemo, pitajui se to e na kraju biti istina. Mui me suprotnost izmeu Hugove i Henryjeve senzualnosti. Bi li Hugo mogao biti senzualniji? S njime sve traje tako kratko. On misli da je fenomen jer me poevio est noi za redom, ali brzim ubodnim kretnjama. ak i nakon zadnjih greva, Henryjeva je njenost prodornija, trajnija. Njegovi mali mekani poljupci, poput kie ostaju na mome tijelu, gotovo jednako dugo kao i njegova divlja milovanja. - Je si li ti ikada suha? - zadirkuje me. Priznajem da Hugo mora koristiti vazelin. Tada shvaam puno znaenje tog priznanja i zapanjena sam. Sino u snu dotakla sam Hugov penis kao to sam nauila dodirivati Henryjev. Milovala sam ga i stiskala akom. U polusnu sam mislila da je to Henry. Kada se Hugo uzbudio i popeo se na mene, potpuno sam se razbudila, duboko razoarana. elja mi je odmah splasnula. Volim Huga bez strasti, ali i njenost je snana veza. Nikada ga neu ostaviti, sve dok sam mu potrebna. Vjerujem da e strast prema Henryju ubrzo ugasnuti. Za mukarce koji nisu primarno fiziki, poput Huga, Eduarda, pa ak i Allendya, ja sam prototip prave ene. Henry moe bez mene. Ali neobino je vidjeti kako sam ga promijenila, kako je postao cjelovit, kako sada rijetko napada vjetrenjae i bez razmiljanja psuje sve i svakoga. Ja sam ta koja ne mogu ivjeti bez Henryja. I ja sam se promijenila. Osjeam nemir, odvanost, pustolovni duh. Da budem potpuno iskrena, potajno se nadam da u sresti nekog drugog i nastaviti ivjeti kako sada ivim,
senzualno. Obuzimaju me eroti-ka matanja. Ne elim samou, introspekciju, rad. elim uitak. Ovih se dana bavim povrnim stvarima. Prinosim rtve boici ljepote, nadajui se da e me obasuti darovima. Radim na sjajnoj koi i kosi, dobrom zdravlju. Istina, zbog Henryja nemam nove odjee, ali to nije vano. Obojila sam, promijenila i prerasporedila stvari. U ponedjeljak idem na rizinu operaciju koja e zauvijek izmijeniti smijean nagib mog nosa. Nakon noi provedene zajedno, Henry i ja nismo se mogli razdvojiti. Obeala sam da u doi kui u nedjelju i provesti veer s Eduardom. Ali Henry je rekao da ide sa mnom u Louveciennes, to god bilo. Nikad neu zaboraviti tu no i taj dan. Posluga je bila vani; kua je bila samo naa. Henry ju je istraivao i pritom strahovito uivao. Kad se bacio na na veliki mekani krevet, preplavila ga je njegova rasko. Pridruila sam mu se i on je brzo, gladno, prodro u mene. Razgovarali smo, zajedno itali, plesali, sluali gitarsku glazbu s ploa. itao je dijelove mog ljubiastog dnevnika. Osjetio je bajkovito ozraje Louveciennesa, a i ja sam poela osjeati aroliju u kojoj je Henry bio iznimno bie, svetac, velianstveni majstor rijei, briljantan um. Zapanjena sam njegovom osjeajnou. Plakao je dok me promatrao kako sluam ploe; odbio je nastaviti s itanjem dnevnika, uznemiren preintimnim otkriima; on, Henry, kojemu nita nije sveto. U etiri sata stigao je Eduardo i mi smo ga pustili da zvoni. Henry je u tome uivao, ali ja nisam. - Previe si meka srca - rekao je, dodajui - sada znam kako e se osjeati kad mene stavi u istu situaciju. Henry i ja leimo u krevetu, Eduardo zvoni na vrata, odlazi, zatim ponovno pokuava pola sata kasnije. U pola jedan u ponedjeljak Henry me naputa, mislei da te noi odlazim na odmor. U dva sata ve sam bila u klinici. Zapanjilo me to da sam tamo sasvim sama i da idem na veliku rizinu operaciju lica. Legla sam na operacijski stol svjesna svakog pokreta kirurga. U isto sam vrijeme bila mirna i prestraena. O tome nisam nikome govorila. Obuzeo me silan osjeaj samoe, a s njime sam osjetila sigurnost koja mi dolazi u svim velikim trenucima. To me izvuklo. U sluaju da operacija ne uspije i lice mi bude unakaeno, planirala sam ak sasvim nestati, nikada ponovno ne vidjeti drage ljude. Zatim je nastupio trenutak kada sam u ogledalu ugledala svoj nos, podliven krvlju i ravan - grki! Potom povoji, nateenost, bolna no, snovi. Hoe li moje nosnice ikad ponovno zadrhtati?
Ujutro mi sestra donosi papir za pisanje sa znakom klinike. To mi daje ideju. Drhtavom rukom piem Eduardu da sam otila na selo, uzela kokain i da su me odveli u bolnicu jer se nisam mogla probuditi. Poigravala sam se tom idejom i kikotala dok sam pisala. Da si ivot uinim zanimljivijim. Oponaala sam knjievnost, koja je samo obmana. Ono to zamiljamo je ono to zapravo elimo. Kako bi bilo, da sam taj dan i no provela u Louveciennesu sama s June, da smo imale kokaina? Kod kue sam. Progoni me udo onih sati s Henryjem i zakanjeli strah od klinike. Nos mi je nateen, ali lijep. Odgaam vidjeti Allendyja, sve dok ne budem u pristojnu stanju. Govori mi da je vidio Eduarda koji je vrlo nesretan. elim da i Allendy povjeruje u priu o kokainu. Krevet je obasjan sunevim svjetlom, ali ne osjeam se krivom jer je Henry tamo spavao. Sve mi se ini prirodnim. Kua je uredna. Koveg je spreman, eka me pri ulazu. U torbi imam neto austrijskog novca i kartu za Innsbruck. Dan nakon naeg razgovora, koji je trebao sve rijeiti, Henry je bio oajan. Odluili smo ne pobjei zajedno. Tuno sam mu rekla: - Uskoro e me izgubiti jer me ne voli dovoljno. Ali nismo jo stigli do toga.
Kako moja strast raste, tako se poveava i moja njenost prema Hugu. to veu udaljenost stvaram izmeu naa dva tijela, to mi se neobinijima ine njegova savrenost i dobrota, to je jaa moja zahvalnost i to sam svjesnija da on, od sviju nas, zna najbolje voljeti. Dok putujem i ja sjedim sama, ne osjeam povezanost s njim, ne zamiljam se pored njega, ne elim ga pored sebe. Ali, on mi je dao najdragocjeniji od sviju darova, i kada razmiljam o njemu, vidim neobino velikoduna, topla ovjeka koji me spasio od oaja, samoubojstva i ludila. Ludilo. Bilo bi mi lako ponovno se vratiti u raspoloenje koje sam osjetila na brodu prema New Yorku kada sam se eljela utopiti. U svom izmiljenom pismu Eduardu, rekla sam: - Drago mi je da sam pobjegla iz pakla na dvadeset etiri sata snova. Tako sam i mislila. Moja elja za drogama temelji se na ogromnoj elji za unitenjem svijesti. Kada sam neki dan otila od Henryja, tako sam duboko znala da ga naputam, da sam se lako mogla okrenuti vozau i rei mu da me vozi ravno u Seinu.
Ono to sam izmislila za Eduarda, jednog e se dana i dogoditi. Kako u dugo biti u stanju podnositi svijest ivljenja, ovisi o mom radu. Rad mi je oduvijek bio jedina vrsta toka. Dnevnik je proizvod moje bolesti, njezino prenaglaavanje i preuveliavanje. Kada piem, govorim o olakanju. Moda je tako, ali pisanjem istovremeno urezujem svoju bol, tetoviram je na svojoj koi. Henry misli da dnevnik postaje vaan samo kad zapisujem istinu, kao pojedinosti o mojim prijevarama. ini mi se da slijedim samo najoitiju nit. Mogue je u isto vrijeme poput telegrafskih ica potegnuti tri ili etiri niti, a kad bih ih sve pratila do izvora, otkrila bih takvu mjeavinu nevinosti i prijetvornosti, velikodunosti i proraunatosti, straha i hrabrosti. Ne mogu izrei cijelu istinu jednostavno zato jer bih u isto vrijeme morala pisati etiri dnevnika. esto bih se morala vraati istim putem zbog svoje potrebe za uljepavanjem. Hotel Achenseehof" u Tirolu. Sino u krevetu oajniki sam ispruila ruku i poeljela dodirnuti uvijek ivog, senzualnog Henrvja. Bilo mi je ao kad je priznao da mi je bio napisao strastveno pismo iz Dijona, a zatim ga unitio jer je u mom pismu proitao neke aluzije na svoju hiperseksualnost, to nije bio prigovor, ali je on to tako shvatio. O, da mogu spavati dok nisam opet cijela, da se mogu probuditi slobodna i lagana! Uznemiruje me pomisao na mnoga pisma koja moram napisati. ak i Henrvju aljem samo kratku poruku. Planine, teki oblaci, magle, pokrivai, a ja leim mirno poput puha. Nos normalan. Skrivam dnevnik u pe, s pepelom. Probudila sam se i napisala Henryju pismo. Sjetila sam se svog sna: stigla je June. Dola me vidjeti prije Henrvja, koji je opet izgledao mrk i ravnoduan, kao u drugim snovima. Spavala sam. Probudila me poljupcem, ali mi je odmah poela govoriti kako se razoarala u meni i kritizirati moj izgled. Kada mi je rekla da mi je nos predebeo, objasnila sam joj da je to zbog operacije. Tada sam odmah zaalila jer sam shvatila da e rei Henryju. Rekla sam joj da dobro shvaam da je ona ljepa od mene. Zatraila me da je masturbiram. Bila sam tako vjeta, i osjeala kao da to inim samoj sebi. Bila je zahvalna za uitak i otila zahvaljujui mi se. - Sada idem vidjeti Henrvja - rekla je. Pismo Henryju: Sino sam se pitala to bi me najskuplje stajalo, kako bih ti mogla pokazati koliko te volim; i sjetila sam se da bih ti mogla poslati novac koji e potroiti
na enu. Mislila sam na malu Crnkinju. Svia mi se jer mogu osjetiti kako se u nju pretapa moja vlastita njenost. Molim te ne idi previe jeftino, preobinim enama. A poslije mi ne govori o tome jer sigurna sam da si to ve uinio. elim vjerovati da sam ti to ja poklonila." U isto vrijeme, s kojom radou ovdje primam Huga. U voenju ljubavi s njime pronalazim ogroman uitak, gotovo divlji zanos. Na ovakvom mjestu Henry mi nekako ne nedostaje jer Henry ne ide zajedno s planinama, jezerima, zdravljem, samoom, snom. Ovdje pobjeuje Hugo sa svojim prekrasnim nogama u tirolskim kratkim hlaama. Ovdje se odmaram uz njega, a ivot u Parizu s Henryjem ini mi se poput sna. Hugo i ja njeno se alimo i zadirkujemo. Tjedan dana daleko od mene ini ga zrelijim. Ne vjerujem da moemo sazrijeti zajedno. Zajedno smo njeni, slabi, mladi. Previe ovisimo jedno o drugome. ivimo zajedno u svom nestvarnom svijetu. U vanjskom svijetu, kae Hugo, moemo ivjeti samo zato jer imamo ovaj na, kojemu se uvijek vraamo. Uznemirio ga je moj savreni nos: -Ali volio sam tvoj smijeni nos. Ne svia mi se ova promjena. Konano, uspjela sam ga uvjeriti u estetski napredak. Pitam se to e Henry rei. Na neki nain bojim se njegova pisma. Donijet e mi groznicu. Vratila sam se sigurnom utoitu Hugove odanosti. Odmaram se na njegovim velikim dlakavim grudima. Katkad mi bude pomalo dosadno i postanem nestrpljiva, ali to ne pokazujem. Zajedno se veselimo malim stvarima. Ljudi, kao i uvijek, misle da smo na medenom mjesecu. Sada se pitam ostajem li u Hugovu svijetu zato jer nemam hrabrosti potpuno se odvaiti i krenuti u nepoznato ili zato jer jo nikoga nisam voljela toliko da bih se eljela odrei svog ivota s Hugom? Da on umre, ne bih otila k Henryju; to mi je jasno. Osjeam veliko zadovoljstvo kad dobijem dugo Henryjevo pismo. Shvaam da su mi on i June uinili Dostojevskog ivim i stranim. U nekim se trenucima topim od zahvalnosti pri pomisli na to to mi je Henry dao, samo zato jer je takav kakav jest; u drugima oajavam zbog osloboenih poriva koji ga ine tako loim prijateljem. Sjeam se da je pokazao vie povrijeenog ponosa nego ljubavi, kad mi je te noi u Selectu" onaj Maar pokuao zavui ruku pod haljinu. - Zar je mislio da sam budala?
Kad je pijan, spreman je na sve. Sada je obrijao glavu poput zatvorenika, u samoponienju. Njegova ljubav prema June je samo-kanjavanje. Na kraju krajeva, sve to znam je to da me oplodio na vie naina i da u imati malo ljubavnika zanimljivih poput Henryja. I dok ponovno zapoinjemo na razgovor pismima - ludim, veselim, slobodnim pismima - osjeam fiziku, tupu bol zbog njegove odsutnosti. Danas mi se ini da e Henry dugo ostati dio mog ivota, iako e mi ljubavnik biti moda samo nekoliko mjeseci. Dira me njegova slika, njegova teka otvorena usta. Brzo poinjem razmiljati o svjetiljci koja bi bila bolja za njegove oi, poinjem se brinuti za njegov odmor. Strahovito me raduje da je u zadnja dva mjeseca zavrio preraivanje svoje druge knjige, da je tako energian i produktivan. A to mi nedostaje? Njegov glas, njegove ruke, njegovo tijelo, njegova njenost, njegova mrzovolja, njegova dobrota i njegova zloa. Kae on: -June nikada nije mogla otkriti jesam li svetac ili vrag. Ni ja ne znam. Istovremeno, u sebi pronalazim mnogo ljubavi za Huga. udim se tome to se ponaamo kao ljubavnici - kad proklinjemo odvojene krevete te trpei veliku neudobnost, spavamo zajedno u premalenom krevetu; kad se pri stolu za veerom drimo za ruke; kad se ljubimo na brodu. Lako je voljeti, a za to postoje toliki naini. Kad upitam Henryja to ga je zaustavilo u itanju mog ljubiastog dnevnika, on odgovara - Ne znam ni ja zato sam prestao itati na odreenom mjestu. Moe biti sigurna da mi je ao. Mogu samo rei da je to bila neka neosobna tuga, zbog toga to stvari zavravaju loe, ali ne radi zla ili zlobe, ve zbog neke vrste prirodne neizbjenosti. ak se i najdrae i najsvetije ine tako iluzornim, nestabilnim i prolaznim. Da zamijenimo X za odreeni lik, bilo bi isto. Zapravo, vjerojatno sam tu zamiljao sebe. Nitko ne moe ne aliti nad unitenjem idealnog braka". Ali ja vie ne plaem. Iscrpila sam sve svoje obzire. Hugo ima najljepu narav na svijetu i ja ga volim, ali takoer volim i druge mukarce. On lei samo lakat od mene dok ovo piem, ali osjeam se nevino. ivim u njegovu kraljevstvu. Mir. Jednostavnost. Noas smo razgovarali o zlui shvatila sam da je on potpuno siguran u mene. Ne moe ak ni zamisliti da ja... a meni
je to tako lako. Je li on neviniji od mene? Ili netko ima toliko povjerenja samo zato jer je njegovo ja tako cjelovito, iskreno? to vie itam Dostojevskog, vie se udim Henryju i June; pitam se nisu li oni moda imitacija knjige. Prepoznajem iste reenice, isto pretjerivanje u izraavanju, gotovo iste postupke. Jesu li oni knjievni duhovi? Imaju li vlastite due? Sjeam se trenutka kad sam si dopustila zamjeriti Henryju zbog nekih sitnica. Bilo je to nekoliko dana poto mi je bio rekao da je bio s kurvama. Trebali smo se sastati kod Fraenkela kako bismo razgovarali o mogunosti objavljivanja njegove knjige. Bila sam veoma tvrda i cinina. Zamjerila sam mu to me doivljava kao enu bankara koja e proteirati pisca. Zamjerila sam mu zbog svoje strahovite tjeskobe, besanih noi, razmiljanja o nainima kako da mu pomognem. Odjednom mi se uinio poput parazita, strahovito pohlepna egoista. Prije njegova dolaska razgovarala sam s Fraenkelom, rekla mu da je to nemogue i zato. Fraenkel je osjeao toliku samilost za Henryja; ja nisam. Tada se pojavio Henry. Bio se tako paljivo odjenuo za mene, pokazivao mi svoje novo odijelo, novi eir i koulju. Bio je svjee obrijan. Ne znam zato me to razbjesnilo. Nisam ga toplo doekala. Nastavila sam razgovarati o Fraenkelovu radu. Henry je osjetio da neto nije u redu i pitao: - Jesam li stigao prerano? Naposljetku je spomenuo nau veeru. Rekla sam da ne mogu ii. Hugo nije otiao u London kao to sam oekivala. Morala sam uhvatiti vlak kui u sedam i trideset. Promatrala sam Henryjevo lice. Kad sam vidjela da je strahovito razoaran, osjetila sam zadovoljstvo. Ostavila sam ih. Ali odmah potom postala sam strahovito nesretna. Sva se moja njenost vratila. Bilo me strah da sam ga povrijedila. Napisala sam
mu poruku. Sljedei dan Hugo je otiao, a ja sam odmah otila k njemu. Tu smo no doivjeli takvo zadovoljstvo, da je, tonui u san, uskliknuo: - Ovo je raj!
Kolovoz
Kada itam Henryjeva arka ljubavna pisma, ona me ne diraju. Nisam nestrpljiva da mu se vratim. Njegovi nedostaci sada su mi u prvom planu. Moda sam se jednostavno vratila Hugu. Ne znam. Svjesna sam strahovite udaljenosti meu nama. I teko mi je pisati s ljubavlju. Osjeam se neiskrenom. Zaobilazim temu. Piem manje nego to bih trebala. Moram se siliti da uope neto napiem. Sto se dogodilo? Hugo je iznenaen jer sam tako nemirna. Puim, ustajem, hodam uokolo. Ne podnosim vlastito drutvo. Jo nisam nauila zamijeniti introspekciju razmiljanjem. Mogu, na primjer, meditirati o Spengleru, ali nakon deset minuta ponovno prodirem samu sebe. Kao to Gide kae, introspekcija iskrivljava sve. Moda me ona udaljava od Henryja. Trebaju mi njegov glas i njegova milovanja. Pie mi prekrasno pismo o naim zadnjim danima na Clichyju, kako me eli, kako je izgubljen bez mene. Pa ipak, u Hugovoj prisutnosti ne mogu ga eljeti. Paralizira me Hugov smijeh, Hugova odanost. Konano mu piem, aludirajui na sve to. Ali im sam poslala pismo, preplavljuju me umjetno prigueni osjeaji. Piem mu ludu poruku. Sljedeeg jutra primam od njega beskrajno pismo. Uzbuuje me i sam dodir papira. Kad se vrati, priredit u ti knjievno-jebaku svetkovinu - a to znai jebanje i razgovor, razgovor i jebanje. Anais, otvorit u ti samu utrobu. Boe mi oprosti ako ovo pismo netko grekom otvori. Ne mogu si pomoi. elim te. Volim te. Ti si mi kruh i voda, cijeli prokleti pogon. Leati na tebi je jedno, ali pribliiti ti se drugo. Osjeam ti se blizak, mi smo jedno, ti si moja, priznao to tko ili ne. Svaki dan proveden u ekanju na tebe je muenje. Brojim dane polako, bolno. Ali vrati mi se im stigne. Trebam te. Boe, elim te vidjeti u Louveciennesu, u tom zlatnom svjetlu s prozora, u tvojoj nilskozelenoj haljini, blijeda lica, smrznute bljedoe kao na no koncerta. Volim te onakvu kakva jesi. Volim tvoja bedra, njihovu zlatnu bljedou, krivulju tvoje stranjice, tvoju toplinu, tvoje sokove. Anais, toliko te volim, toliko jako! Poinje mi se petljati jezik. Sjedim ovdje i piem uz strahovitu erekciju. Osjeam tvoja meka usta kako se zatvaraju nada mnom, tvoju nogu kako me vrsto stie, vidim te opet ovdje u kuhinji, kako podie haljinu i sjeda na mene te kako stolac skae po kuhinjskom podu, tump, tump, tump." Odgovaram mu u istome tonu, prilaem svoju ludu poruku, aljem telegram. O, ne, ne mogu se suprotstaviti Henryjevu napadu.
Hugo ita. Saginjem se i izlijevam na njega svu svoju bolno pokajniku ljubav. Hugo dae: - Kunem se da nikada nisam pronaao takvu radost kao s tobom. Ti si mi sve. Provodim besanu no, uz neizdrivu bol, i razmiljam o Jungo-vim mudrim rijeima: - Neka se stvari dogode. Sljedei dan polako se spremam, matajui o Henryju. On mi je kruh i voda. Kako sam mogla, ak i na nekoliko dana, odvratiti se od njega? Kada se Hugo barem ne bi tako smijao, poput djeteta, kada njegove tople, dlakave ruke ne bi stalno posezale za mnom, kada se ne bi naginjao da crnom kotskom terijeru dade okolade, kada ne bi to fino isklesano lice okretao prema meni i govorio: - Makice, voli li me? U meuvremenu, Henry mi ponovno uskae u tijelo. Osjeam njegov mlaz, njegovo nabijanje i prodiranje. Ponedjeljak naveer neizdrivo je daleko. Duljina njegovih pisama, dvadeset, trideset stranica, simbol je njegove veliine. ibaju me bujice njegovih rijei. elim biti samo ena. Ne pisati knjige, izravno se suoavati s ivotom, ve ivjeti putem knjievne transfuzije krvi. Stajati iza Henryja, hraniti ga. Odmarati se od samopotovanja i stvaranja. Planinari. Dim. aj. Pivo. Radio. Glava mi se odvaja od tijela i lebdi u zraku, u dimu tirolskih lula. Promatram ablje oi, kosu poput slame, usta poput otvorenih lisnica, svinjske nosove, glave poput
biljarskih kugli, majmunske ruke s dlanovima boje unke. Poinjem se smijati, kao da sam pijana, i sluim se Henryjevim rijeima: ti bokca", jebo te" itd. Hugo se ljuti. Tiha sam i hladna. Glava mi se vraa na mjesto. Poinjem plakati. Hugo, koji se pokuavao prilagoditi mojoj veselosti, sada primjeuje naglu promjenu i zbunjen je. Sve vie osjeam ovu udovino iskrivljenu stvarnost. Prije puta u Austriju provela sam dan u Parizu. No prije toga nisam mogla spavati, pa sam unajmila sobu da se odmorim, malenu tavansku sobicu s mansardnim prozorima. Dok sam tamo leala, imala sam osjeaj da prekidam sve veze, da se odvajam od svih voljenih osoba, temeljito i potpuno. Sjeala sam se Hugova posljednjeg pogleda s vlaka, Joaquinova
blijedog lica i bratskog poljupca, Henryjeva zadnjeg mlijenog poljupca, njegovih zadnjih rijei - Je li sada sve u redu? - to kae kada mu je neugodno, a eli rei neto dublje. Oprostila sam se od svih njih, kao to sam se nekad u djetinjstvu, oprostila od svoje bake u Barceloni. Mogla sam umrijeti u hotelskoj sobici, liena svih svojih ljubavi i imovine, neupisana u knjigu gostiju. Pa ipak, znala sam, ako nekoliko dana ostanem u toj sobi, ivei od novca koji mi je Hugo dao za put, za mene bi zapoeo jedan sasvim novi ivot. Iz tog me raspoloenja prenuo, ne toliko strah od smrti, ve strah od tog novog ivota. Iskoila sam iz kreveta i pobjegla iz sobe, koja se oko mene poela stezati poput mree, zarobljavati mi matu, nagrizati sjeanje, da sam u pet minuta mogla zaboraviti tko sam i koga volim. Bila je to soba broj trideset pet, iz koje sam se sljedeeg jutra mogla probuditi kao kurva ili luakinja ili, jo gore - moda potpuno ista kao prije. Zadovoljna sam dananjim danom, pa se zabavljam zamiljajui tugu. to bih osjeala da Henry umre i da u nekom kutku Pariza zaujem harmoniku koju sam sluala na Clichyju? Ali tada sam eljela trpjeti. Ostajem uz Henryja iz istog razloga kao i June. A Allendy? Ponovno trebam pomo, svakako. Pariz. Nije mi bila potrebna niija pomo. Bilo je dovoljno samo ponovno vidjeti Henryja na kolodvoru, poljubiti ga, jesti s njime, a izmeu poljubaca sluati ga kako govori. eljela sam ga uiniti ljubomornim, ali sam previe vjerna, pa sam proeprkala po prolosti i izmislila priu. Napisala sam lano pismo Johna Erskina, poderala ga i ponovno slijepila komadie. Kada je Henry stigao u Louveciennes, vatra je upravo gutala ostatak Johnovih pisama. Kasnije te veeri pokazala sam mu komadi koji je, navodno, izbjegao unitenju jer sam ga umetnula u dnevnik. Henry je bio tako ljubomoran, da je na drugoj stranici nove knjige morao napisati otru kritiku Johnova djela. Djetinjaste igre. Ali u meuvremenu sam vjerna poput roba - osjeajima, mislima, tijelom. Moj se nedostatak prolosti sada ini dobrim. Sauvao je moj ar. Dola sam k Henryju kao djevica, svjea, netaknuta, puna povjerenja, eljna. Henry i ja smo jedno, leimo spojeni etiri dana. Ne tijelima, ve plamenom. Boe, daj mi da nekome zahvalim. Ne postoji jaa droga. Takav mukarac. Upio je moj ivot u svoje tijelo, a ja njegov u svoje. Ovo je apoteoza mog ivota. Henry, Louveciennes,
samoa, ljetna vrelina, drhtavi mirisi, pjevajui povjetarac, a u nama, oluje i prekrasne tiine. Prvo sam odjenula svoj Maja kostim - cvijee, nakit, minka, okrutnost, sjaj. Bila sam bijesna, puna mrnje. No prije toga stigla sam iz Austrije i spavali smo u hotelskoj sobi. Mislila sam da me prevario. On se kune da nije. Nije vano. Mrzila sam ga jer ga volim kao to nikoga nikada nisam voljela. Dok ulazi, stojim na vratima s rukama na bokovima. Promatram ga iz svojega divljeg ja. Henry mi prilazi, zasljepljen i ne prepoznaje me, sve dok ne prie sasvim blizu a ja se nasmijeim i obratim mu se. Ne moe vjerovati. Misli da sam poludjela. Prije nego to se sasvim osvijesti, vodim ga u svoju sobu. Na reetki kamina je velika Johnova fotografija i njegova pisma. Gore u plamenu. Smijeim se. Henry sjeda na kau. - Strai me, Anais - kae on. - Tako si drukija, tako udna. Tako dramatina. Sjedam na pod meu njegova koljena. - Mrzim te, Henry. Ta pria o (Osbornovoj djevojci) Jeanne... lagao si mi. On mi odgovara tako njeno da mu vjerujem. A i da mu ne vjerujem, nije vano. Sve prijevare na svijetu nisu vane. John je spaljen. Sadanjost je velianstvena. Henry trai da se skinem. Svlaim sve osim svoje crne mantille. Trai da je zadrim na sebi i legne na krevet, promatrajui me. Stojim pred ogledalom, odbacujui karanfile, naunice. On kroz ipku promatra moje tijelo. Sljedei dan trim po kui kuhajui. Odjednom volim kuhati, za Henryja. Kuham bogato, uz beskonanu panju. Uivam gledati kako jede, jesti s njime. Sjedimo u vrtu u pidamama, opijeni zrakom, uz milovanje grana koje se njiu na povjetarcu, pjesmu ptica, umiljate psima koji nam lickaju ruke. Henryjeva elja je stalno prisutna. Izorana sam, otvorena. Nou - knjige, razgovor, strast. Dok u mene ulijeva strast, osjeam da postajem lijepa. Pokazujem mu stotinu lica. On me promatra. Sve to dosie vrhunac jutros prije mog odlaska, kada promatra moje opaljeno lice, teko, senzualno, maursko. Sino je divljala oluja. Tua veliine oblutaka. Kronje poput pobjenjelih valova. Henry sjedi u naslonjau i pita: - Hoemo li sada itati Spenglera? Sjedi i prede poput make. Zijeva poput tigra, isputa praum-ske krike zadovoljstva. Glas mu vibrira u trbuhu. Prislanjam glavu i sluam, zvuk poput orgulja.
Leim na krevetu. Na sebi imam ipkastu haljinu, a ispod nje nita drugo jer me voli promatrati. - Sada - kae - izgleda kao Ingresova odaliska. Ne podnosim prostor meu nama. Sjedam na pod. Miluje mi kosu. Na oi mi sputa krilate poljupce. Sav je njean, paljiv.
To poslijepodne senzualnost je ve bila iscrpljena. Ali pogled mu se ponovno sputa i jo jednom mi pokazuje koplje svoje elje. I sam je iznenaen: - Volim te; nisam ni mislio na evu. Ali i sam tvoj dodir... Sjedam mu na koljena. Uputamo se u opijenost sisanja. Dugo, dugo, samo jezici, zatvorene oi. Zatim penis i poputanje mesnatih zidova, grabljenje, otvaranje, nabijanje. Valjamo se na podu, sve dok ja to vie ne mogu izdrati. Legnem mirno, odbijam ga. Ali kada mi pomogne skinuti haljinu i zgrabi me odostraga, otvaram mu se, sva uspaljena. Potom zaspim, izgubljena, bez snova. - Kada je rije o senzualnosti - kae Henry - ti si gotovo jaa od June. Jer ona je moda divna ivotinja dok je drim u naruju, ali nakon toga, nita. Hladna je, ak tvrda. Tebi seksualnost natapa um, tee ti u glavu. Sve o emu razmilja toplo je. Stalno si topla. Jedino to ima tijelo djevojice. Ali koju mo ima zadrati iluziju! Zna kako se mukarci osjeaju nakon to su posjedovali enu. ele je izbaciti iz kreveta. S tobom uzbuenje i dalje traje. Nikad mi te nije dosta. elim se oeniti s tobom i vratiti se u New York. Razgovaramo o June. Smijem se njegovim pokuajima da u svojoj glavi prekine s njom. Sada smo dvoje protiv nje, dvoje u skladu, u ljubavi, duboko stopljeni, a ona je ipak jaa. Znam to bolje od njega. Toliko toga je izrekao protiv nje, a u moju korist. Ali ja se smijeim, uz mudrost duboko ukorijenjenu u sumnji. Ne elim vie od onoga to mi je bilo dano ovih nekoliko dana, sati tako bogatih da ih ne moe iscrpsti cio ivot pun sjeanja. - Ovo nije obian vrt - kae Henry o Louveciennesu. - Tajanstven je, znakovit. U jednoj kineskoj knjizi spominje se nebeski vrt, kraljevstvo izmeu neba i zemlje: to je to. U zraku se osjea radosna vjerojatnost objavljivanja njegove knjige Rakova obratnica. Kada sam sama, ujem ga kako govori. Poput Lawrenceove zmije, njegovo razmiljanje stie duboko iz crijeva zemlje. Netko ga je usporedio s umjetnikom poznatim pod nadimkom pikoslikar".
Sad mi je toliko jasniji. Prema odreenim enama pokazuje grubost i tvrdou; prema drugima, naivni romantizam. June mu se isprva inila poput anela iz plesne dvorane, a on joj je ponudio ludo povjerenje (June tvrdi da je u devet godina imala samo dva ljubavnika i on joj je dosad vjerovao). Sada ga vidim kao ovjeka kojega moe porobiti udo, mukarca koji e o eni povjerovati u bilo to. Vidim ga kako ga ene zavode (to je vrijedilo za sve njegove ozbiljne veze). ene koje poduzimaju inicijativu u seksualnom odnosu. One noi kad su se prvi put sreli, June je bila ta koja mu je stavila glavu na rame i ponudila mu usta na poljubac. Njegova je tvrdoa samo vanjska. Ali poput svih njenih ljudi, u nekim trenucima moe biti najvea hulja, potaknut vlastitom slabou koja ga ini kukavicom. On ostavlja enu na najokrutniji nain jer se ne moe suoiti s time da prekida vezu. I njegova senzualnost upravlja postupcima najpodlije naravi. Samo onaj tko razumije estinu njegovih poriva, moe povjerovati da moe biti tako bezosjeajan. Njegov ivot poput bujice juri naprijed takvom brzinom da, kao to je rekao o June, samo aneli ili avli mogu s njime drati korak. Nismo se vidjeli tri dana. Kako neprirodno. Stekli smo male navike, zajedniko spavanje, zajedniko buenje, pjevanje u kupaonici, prilagoavanje jednog drugome. Tako gladujem za malo intimnosti. A on? Imam snaan osjeaj ivota koji je nezamisliv Hugu ili Eduardu. Grudi su mi nabrekle. Pri voenju ljubavi, noge su mi sada irom rairene, a ne skupljene kao prije. Uivam u sisanju do tog stupnja da gotovo svravam. Konano sam eliminirala svoje djetinjasto ja. Huga odbijam od sebe, a time mu jo vie raspirujem elju i strah da me ne izgubi. Cinina sam, zadirkujem ga, skreem mu pozornost na druge ene. U meni nema mjesta za tugu ili aljenje. Mukarci me gledaju, i ja gledam njih, uz otvorenost cijeloga bia. Nema vie velova. elim mnogo ljubavnika. Sada sam nezasitna. Kada plaem, tugu elim otjerati jebanjem.
U vrelo ljetno poslijepodne Henry dolazi u Louveciennes i po-valjuje me na stol, a zatim na crni tepih. Sjeda na rub mog kreveta i djeluje preobraeno. ovjek sav rasut, lako zanesen, sada se sabire u razgovor o svojoj knjizi. U ovome asu on je div. Sjedam i divim mu se. Trenutak prije, crven od pia, rasipao je svoje bogatstvo. Predivno je promatrati toku kristalizacije. Polako se prilagoavam njegovu raspoloenju. Mogla
bih se jebati cijelo poslijepodne. Ali mi se strahovito svia prijelaz u duboke razgovore. Nai su razgovori divni, meuinovi, ne dvoboji, ve brza meusobna prosvjet-ljenja. Ja oblikujem njegove potencijalne misli. On obogauje moje. Ja ga potpaljujem. On me tjera da teem. Meu nama je uvijek pokret. On posee za mnom. Dri me u akama poput plijena. Leimo, slaemo u red njegove ideje, odluujemo o mjestima realistinih dogaaja u njegovim romanima. Njegova knjiga u meni buja poput vlastite. Fascinira me aktivnost njegove glave iznenaenja, znatielja, oduevljenje, amoralnost, osjeajnost, lupetine. Jako mi se svidjelo njegovo zadnje pismo: Ne misli da u ikada vie biti normalan. Budimo nerazumni. Ono u Louveciennesu bio je brak, ne moe to zanijekati. Kada sam otiao, odnio sam dio tebe sa sobom; hodam kao da plivam u oceanu krvi, tvoje andaluzijske krvi, proiene i otrovne. Sve to inim, govorim i mislim, ponovno se vraa na na brak. Vidio sam te kao gospodaricu kue, Maurkinju s tekim licem, crnkinju s bijelim tijelom, s oima po cijelom tijelu, enu, enu, enu. Kako u i dalje ivjeti daleko od tebe - ovi su prekidi smrt. Kako ti se inilo kad se Hugo vratio? Jesam li jo uvijek bio tamo? Ne mogu zamisliti da se s njime ponaa kao sa mnom. Skupljene noge. Krhkost. Slatko izdajniko pokoravanje. Ptija poslunost. Sa mnom si postala ena. To me gotovo prestravilo. Tebi nije samo trideset godina - radije tisuu. Sada sam kod kue, u meni jo uvijek tinja strast poput vrue vinske pare. To vie nije strast za tvojim tijelom, ve potpuna, pro-dirua glad za tobom. itao sam u novinama o samoubojstvima, ubojstvima i sve sam potpuno razumio. Osjeam se ubilaki, samoubilaki. Jo uvijek ujem kako pjeva u kuhinji... neku vrstu neharmonine, monotone kubanske alopojke. Znam da si sretna u kuhinji; veera koju si tada skuhala bila najbolja veera koju smo ikada jeli zajedno. Znam si se opekla i nisi se poalila. Dok sam sjedio u blagovaonici, osjetio sam straan mir i radost, sluao kako se kree po kuhinji, u haljini boice Indre, ukraene s tisuu oiju. Anais, prije sam samo mislio da te volim, ali to nije bilo nita prema sigurnosti koju sada osjeam. Je li sve bilo tako divno jer je bilo kratko i ukradeno? Jesmo li glumili jedno pred drugim, jedno drugome? Jesam li ja bio manje ja ili vie ja, a ti vie ili manje ti? Je li ludost vjerovati da se ovo moe nastaviti? Kada i gdje bi zapoeli dosadni trenuci? Toliko te prouavam da otkrijem skrivene nedostatke, slabe toke, opasne zone. Ne nalazim ih - niti jednu! To znai da sam zaljubljen i slijep, slijep, slijep. O, kad bih barem zauvijek mogao biti slijep!
Zamiljam te kako svira ploe - Hugove ploe: Parlez moi cl'amour. Dvostruki ivot, dvostruki ukus, dvostruka radost i oaj. Kako li si izrovana, opustoena, izorana time. Znam sve to, ali ne mogu uiniti nita da to sprijeim. Doista bih elio da sam ja taj koji trpi. Znam da su ti oi sada irom otvorene. Postoje neke stvari u koje nikada vie nee vjerovati, neke kretnje koje nikada vie nee ponoviti, neke tuge, neke slutnje koje nikada vie nee osjetiti. U tvojoj njenosti i okrutnosti postoji neka vrsta zloinakog ara. Ni aljenje ni osveta, ni tuga ni krivnja. Proivljava sve, a nema niega to bi te moglo spasiti od ponora, osim ogromne nade, vjere i radosti da si to iskusila te da sve to moe ponoviti. Dok grmi i sijeva, leim na krevetu i sanjam divlje snove. U Se-villi smo, zatim u Fezu te u Capriju, i na koncu, u Havani. Stalno smo na putu, ali tu su uvijek pisai stroj i knjige, a tvoje je tijelo uvijek blizu, i pogled tvojih oiju nikad se ne mijenja. Ljudi govore da emo biti bijedni, da emo zaaliti, ali mi smo sretni, uvijek se smijemo, pjevamo. Govorimo panjolski, francuski, arapski i turski. Sva su nam vrata otvorena, a put nam posipaju cvijeem. Kaem da je to ludi san - ali to je san koji elim ostvariti. ivot i knjievnost u jednom; ljubav, pokreta; ti, sa svojom kameleonskom duom, daje mi tisuu ljubavi, uvijek usidrena bez obzira na oluje, uvijek kod kue, gdje god bili. Svakog jutra nastavljamo gdje smo stali. Uskrsnue nakon uskrsnua. Ti gradi karijeru, ivi bogatim raznolikim ivotom za kojim udi; a to vie uspijeva u tome, to me vie eli, treba. Glas ti postaje grublji, dublji, oi crnje, krv gua, tijelo punije. Raskona servilnost i tiranska potreba. Okrutnija si nego prije -svjesno, namjerno okrutna. Nezasitan uitak iskustva..." Ironija je u tome da doivljavam svoje najdublje iskustvo u ivotu upravo kada ne udim za dubinom, ve za uicima. Prodire me senzualnost. Na duboko i ozbiljno gledam s manje ara, a Henryja oduevljavaju dubine, dubine koje u ljubavi jo nije proivio. Je li to vrhunac? Kad bi se barem June sada vratila, i ostavila Henryju i meni taj okus vrhunca koji nikada vie neemo dosei, nikada premaiti. Henry je rekao: - elim ostaviti oiljak na licu svijeta. Piem mu to mislim o njegovoj knjizi. Zatim: Nikada vie nee biti mrak jer u nama je uvijek pokret, obnova, iznenaenje. Nikada nisam upoznala stagnaciju. ak ni introspekcija nije bila mirno iskustvo... Ako je tako, pomisli samo to sam pronala u tebi, koji si zlatni rudnik. Henry, volim te uz spoznaju, znanje o tebi, koje te u cijelosti
obuhvaa, ne samo ljubavlju svoga tijela, ve i snagom svoga uma i mate. Volim te toliko da se June moe vratiti, naa ljubav moe biti unitena, a ipak nita ne moe razdvojiti spajanje koje se dogodilo... Danas razmiljam o onome to si rekao: 'elim ostaviti oiljak na licu svijeta'. Pomoi u ti u tome. Ja elim ostaviti enstveni oiljak." Danas bih slijedila Henryja i na kraj svijeta. U tome me spreava samo to to smo oboje bez prebijene pare. Trenutak lucidnosti: Henry pati od nedostatka osjeaja (ne nedostatka strasti ili emocija), to odaje njegov naglasak na jebanju i razgovoru. Kada govori o drugim enama, prisjea se samo nedostataka, senzualnih obiljeja ili svaa. Ostalo ili nije prisutno ili se tek nasluuje. Ne znam jo. Ali osjeaji sputavaju. Henryja ne treba oboavati kao ljudsko bie, ve kao udovinog genija. Moda je meka srca, ali u vrlo openitom smislu. Pauletti je iz velikodunosti poklonio par arapa koje sam ostavila u njegovoj ladici, moj najbolji par, a ja sam nosila pokrpane arape, da mogu utedjeti, kako bih mu mogla kupovati darove. Novac koji sam mu poslala iz Austrije, za enu, potroio je na ploe za mene. A iz Osbornove ostavtine njegovoj djevojci ukrao je, nakon odlaska u Ameriku, petsto franaka. Mom psu daje polovicu svog odreska, ali zadrava sitni koji mu uzvraa taksist. Zapanjuje me ta iznenadna bezosjeajnost, koju sam primijetila i kod June, i oekujem da u od nje trpjeti, iako se Henry kune da sa mnom nikada ne bi mogao tako postupati. A do sada je sa mnom postupao s najveom njenou. Ne oklijeva izgovoriti okrutne istine potpuno je svjestan mojih nedostataka -a ipak podlijee mojoj aroliji, njenosti. Zato mu toliko vjerujem, zato nemam straha od njega? Moda je to isto tako krivo, kao i Hu-govo povjerenje u mene. udim za Henryjem, samo za Henryjem. elim ivjeti s njim, biti slobodna s njim, trpjeti s njim. Progone me reenice iz njegovih pisama. Ali ipak me mue sumnje o naoj ljubavi. Bojim se svoje neobuzdanosti. Sve je u opasnosti. Sve to sam stvorila. Henryja pisca slijedim svojom knjievnom duom, ulazim u njegove osjeaje dok luta ulicama, sudjelujem u njegovoj znatielji, dijelim njegove elje, njegove kurve, mislim njegove misli. U nama je sve vjenano. Henry ne lae mi; ti si sve to osjeam da jesi. Ne varaj me. Moja je ljubav previe nova, previe apsolutna, previe duboka.
Dok smo se Hugo i ja noas sputali s vrha brda, promatrala sam Pariz u uarenoj izmaglici. Pariz. Henry. Nisam razmiljala o njemu kao o mukarcu, ve kao o ivotu. Perfidno kaem Hugu: - Strahovito je vrue. to kae da pozovemo u posjetu Freda, Henryja i Paulette? Rekla sam to zato jer sam jutros primila prve stranice Henryje-ve nove knjige, velianstvene, zapanjujue stranice. Trenutno pie svoje najbolje stvari, grozniavo ali suvislo. Svaka rije sada pogaa u metu. Mukarac u njemu je cjelovit, snaan, kao nikada prije. elim nekoliko sati udisati njegovu prisutnost, nahraniti ga, umiriti ga, ispuniti ga tim tekim dahom zemlje i stabala koji mu uzburka-va krv. Boe, kao da svaki trenutak ivim u orgazmu, s kratkim prekidima izmeu skokova u smrt. elim da Henry zna: sposobna sam pokoriti ljubomornu pose-sivnost ene u korist strastvene odanosti piscu. Osjeam ponosno sluenje. U njegovu pisanju je sjaj, sjaj koji preobraava sve ega se dotakne. Sino su Henry i Hugo hvalili jedan drugoga, divili se jedan drugome. Hugova je velikodunost cvjetala. Zato sam ga u spavaoj sobi dobro nagradila. U vrtu za dorukom, itao je Henryjeve posljednje stranice. Strahovito se oduevio. Iskoristila sam to i predloila da Henryju, velikom piscu, irom otvorimo vrata svoga doma. Drei me za ruku, vaui moje rijei razuvjerenja: ,,Henry me zanima kao pisac, to je sve", pristao je na sve to elim. Pratim ga do vrata. Zadovoljan je mojom ljubavlju, a ja sam zapanjena vlastitim laima, glumom. Iz pakla Henryjeva posjeta nisam izila neopeena. Razvoj tih dvaju dana bio je zamren. Upravo kada sam se, prema njegovim vlastitim rijeima, poela ponaati poput June, sposobna za oboavanje i odanost, ali i za najveu bezosjeajnost, kako bih postigla to eli", upao je u sentimentalno raspoloenje. Bilo je to nakon Hugova odlaska na posao. Henry je rekao: - On je tako osjeajan, takvog ovjeka ne smijemo povrijediti. To je u meni izazvalo oluju. Ustala sam od stola i otila u svoju sobu. Slijedio me i gledao kako plaem i bilo mu je drago to plaem, to pokazujem da nisam bezosjeajna. Ali ja sam postala napeta, otrovna.
Kada se tu veer Hugo vratio, Henry ga je ponovno poeo paljivo sluati, govoriti njegovim jezikom, razgovarati ozbiljno, o tekim temama. Sjedili smo u vrtu.
Razgovor je isprva bio isprekidan, a tada je Henry poeo postavljati pitanja o psihologiji. (U jednom trenutku u tijeku dana, vjerojatno iz ljubomore prema June, rekla sam neto to je probudilo Henryjevu ljubomoru prema Allendyju). Sve to sam proitala prethodne godine, svi moji razgovori s Allendyjem, moja vlastita razmiljanja na tu temu, sve je poteklo iz mene, uz zapanjujuu energiju i jasnou. Odjednom me Henry zaustavio me i rekao: - Ne vjerujem u Allendyjeve ideje ili tvoja razmiljanja, Anais. Vidio sam ga samo jednom. On je bezosjeajan, senzualan, apatian ovjek, sa zalihom fanatizma za oima. A ti - ti mi stvari izlae tako lijepo i jasno - tako kristalno jasno - da se sve ini jednostavnim i tonim. Tako si strahovito dosjetljiva, tako pametna. Ne vjerujem tvojoj pameti. Stvara divne obrasce, sve je na svome mjestu, sve djeluje uvjerljivo i jasno, previe jasno. A u meuvremenu, gdje si ti u svemu tome? Ne pliva na jasnoj povrini svojih ideja, ve si potonula u mnogo mranije dubine. Kada ovjek pomisli da ti je uhvatio sve misli, samo zamilja da si se iscrpla u toj jasnoi. Ali u tebi je mnogo slojeva bezdana si, nedokuiva. Tvoja je jasnoa varljiva. Pobuuje u meni najvie zbunjenosti, sumnje, nemira od sviju mislilaca. Bio je ovo plan njegova napada, izloen uz neobinu razdra-ljivost i estinu. Hugo je tiho dodao: - Osjea da ti daje uredan obrazac, a tada sklizne iz sebe i nasmije ti se u lice. - Tono - rekao je Henry. Nasmijala sam se. Shvatila sam da je konaan zbroj njegovih kritika bio laskav i bila sam sretna to sam ga uspjela izazvati i zbuniti, ali tada sam osjetila gorinu zbog pomisli da se odjednom okrenuo protiv mene. Da, rat je neizbjean. On i Hugo nastavili su razgovarati, dok sam ja prikupljala snagu. Sve mi je to bilo previe neoekivano. Zbunilo me i Henryjevo divljenje prema Hugu, nakon svega to je rekao o njemu. Sjeam se kako sam razmiljala, gledaj kako su se sada dva spora uma, sumorni Nijemac i bezbojni kot, nali u solidarnosti protiv moje brzine i dosjetljivosti. Dobro, bit u jo bra i jo podmuk-lija. Henry se poistovjeuje s Hugom, muem, kao to se ja poistovjeujem s June. June i ja bismo ih s uitkom bievale do krvi. Kakva no! Kako da zaspim, zatrovana, teka od suza, s bijesom koji u meni jo uvijek tinja. Hajde, Henry, samo ali Huga jer u ga prevariti stotinu puta. Prevarila bih i najveeg i najboljeg ovjeka na svijetu. Ideja vjernosti je lakrdija. Sjeti se to sam te noas nauila: psihologija pokuava ponovno uspostaviti temelje ivljenja, ne na
idealima, ve na iskrenosti prema samome sebi. Udri, udri, to jae moe. Ja u ti vratiti. Otila sam spavati puna mrnje i ljubavi prema Henryju. Hugo me kasnije milovanjima probudio i pokuao voditi ljubav sa mnom. U polusnu, bezosjeajno sam ga odgurnula od sebe. Kasnije sam smislila izliku. Ujutro sam se probudila teka, razdraljiva. Henry je sjedio u vrtu. Ostao je kako bi mogao razgovarati sa mnom. Brinuo se zbog prole noi. Samo sam sluala. Rekao mi je da je postupio na svoj uobiajeni nain. Govorio je i inio ono to nije mislio. - Nisi tako mislio? - ponovila sam. Da, previe se zanio pretvarajui se da me ne voli. Nije se ni izdaleka divio Hugu kao to se inilo. Istina je da ga je oborila s nogu moja tirada. elio me je zagrliti. Nikada prije nije vidio da tako prodirem do same sri problema. Veina mog razmiljanja njemu je poput stenografije. Borio se protiv osjeaja divljenja i ljubomore prema Allendyju, kao i protiv perverzne mrnje prema osobi koja mu moe rei neto novo. Otvorila sam mu nove svjetove. Uinilo mi se da moda glumi, za jednom komedijom slijedi druga; da se sada, iz nekog razloga, sa mnom poigrava. Rekla sam mu to. Tiho je rekao:
- Neka mi Bog pomogne, Anais, nikada ti ne laem. Ne mogu ti pomoi ako mi ne vjeruje. Ovo je objanjenje zvualo neuvjerljivo. Kakva potreba za pretvaranjem (da me ne voli)? Ja sam se trebala pobrinuti da Hugo nita ne nasluti. A nije li moda istina bila u tome to on uiva u tekoama, da je na proli tjedan interpenetracije, sklada, povjerenja, u njemu sada izazvao uobiajenu perverznu udnju za neskladom? - Ne, Anais, ne elim rat. Ali izgubio sam samopouzdanje. Rekla si da Allendy... O, Allendy. Dakle, povrijedila sam ga, izazvala. Nadahnula ga ljubomorom. Rekla sam - Neu ti odgovoriti i tako te liiti zadovoljstva koje nalazi u ljubomori. Tada je rekao neto to me dirnulo. Poeo je: - Svaki mukarac eli (to mukarac eli!) vjerovati da ga ena moe voljeti toliko da je ne zanima nitko drugi. Znam da je to nemogue. Znam da svaka radost sa sobom nosi vlastitu tragediju. Tada bismo ponovno mogli dosei otvorenost? Kad bih ja bila vjerna? - Sluaj - rekla sam mu nespretno - ono to mukarac eli, ja sam ti ve dala, uz apsolutnost koju ne moe ni zamisliti.
- To je divno - rekao je, veoma njeno, osupnut. Na je prvi dvoboj zavrio. U svemu tome bilo je mnogo ludosti, vie u objanjenjima nego u njegovim poetnim postupcima. Je li to doista bila ljubomorna scena ili prvi izraz njegove nestabilnosti u ljudskim odnosima, njegove neuraunljivosti? Konano sam pronala narav sloeniju od svoje. Moda smo jedno drugome postali zanimljiviji, ali nautrb povjerenja. Bilo mu je drago da je uo kako, poput instrumenta, sviram cijeli svoj repertoar tonova. U ljudskome smislu neto sam izgubila. Moda povjerenje. Umjesto da mu se slijepo otvorim, u pomo dozivam pamet. Kasnije, kada se rasplae dok mi pripovijeda kako mu otac gladuje, sjedim nepokretna i ne osjeam samilost. Dala bih sve da saznam je li ocu poslao neto od novca koji sam mu dala, otkidajui sebi od usta. Sve to elim znati je: moe li mi lagati? Ja sam sposobna u isto vrijeme voljeti ga i varati. Vidim kako se umatam u lai, koje kao da mi ne prodiru u duu, kao da zapravo nisu dio mene. One su poput kostima. Kada sam voljela Henryja, kao ta etiri dana, voljela sam ga golim tijelom koje je odbacilo sve kostime i zaboravilo lai. Moda s Henryjem nije tako. Ali, u svemu tome, ljubav podrhtava poput koplja u pjeanoj dini. Lai, naravno, stvaraju ludilo. U trenutku kad stupam u pilju svojih lai, sputam se u mrak. Nisam imala vremena zapisivati lai. Sada elim zapoeti. Vjerojatno ih nisam eljela priznati. Ako je cjelovitost nemogua piscu koji je more duhovne protoplazme, sposoban tei u svim smjerovima, prodrijeti sve to mu se nae na putu, iscuriti kroz svaku pukotinu, ispuniti svaki oblik", kao to je Aldous Huxley rekao u svom Kontrapunktu, mogua je barem istina ili, u najmanju ruku, iskrenost o neiskrenosti. Istina je, kako Allendy kae, da ono to moj um stvori kao fikciju, ja obogaujem stvarnim osjeajem, a zatim se, u najboljoj vjeri, zanosim vlastitim izmiljotinama. Nazvao me le plus sympat-hique od svih laaca. Da, ja sam najplemenitija od svih licemjera. Moji motivi, otkriva psihoanaliza, sadre najmanji stupanj zlobe. Ja ne doputam da moj ljubavnik spava u krevetu moga mua zato da bih nekoga povrijedila. To je zato jer nemam osjeaja za svetost. Da je Henry bio hrabriji, mogla sam Hugu dati napitak za spavanje i umjesto toga spavati s njim. Bojao se ukrasti mi makar i poljubac. Tek kada je Hugo otiao, bacio me na brljanovo lie u dnu vrta.
Jednom sam provela etiri dana sa strastvenim ljudskim ljubavnikom. Toga me dana jebao kanibal. Leala sam izdiui ljudske osjeaje i u tome sam trenutku znala da on nije ovjek. On je pisac umotan u ljudskost, ali to je samo maska. Moj sinonji govor o iskrenosti, o meuzavisnosti, o uspostavljanju povjerenja to ne postiemo ak ni s voljenim biima, pogodio je u cilj. Moda sam se uzalud trudila sauvati velianstvenost ona etiri dana s Henryjem. Moda, poput Prousta, nisam sposobna za pokret. Odabirem toku u prostoru i okreem se oko nje, kao to sam se dvije godine vrtjela oko Johna. Henryjeva putanja je pak neprestano nabijanje ekiem kako bi se izazvale iskre, bez obzira na bol koju to prouzrokuje. Kasnije sam ga pitala: - Kada se tvoj osjeaj za June vrati, hoe li on, barem na trenutak, promijeniti na odnos? Hoe li se naa veza prekinuti? Teku li tvoji osjeaji natrag prema izvoru ljubavi ili u oba smjera? Henry je rekao da je to dvostruki tijek. Da u glavi nosi pismo za June, s rijeima: - elim da se vrati, ali mora znati da volim Anais. Mora to prihvatiti. Izluuje me sve vee udaljavanje Hugova i mog tijela. Njegovo mi je stalno milovanje nepodnoljivo. Do sada sam se mogla psihiki pripremiti, pronai njeno zadovoljstvo u njegovoj blizini. Ali danas kao da ivim sa strancem. Mrzim kad sjedne do mene, stavi mi ruku na bedro ili grudi. Jutros kad me dotakao, ljutito sam odskoila. Bio je strahovito zapanjen. Ne podnosim njegovu elju. elim pobjei. Moje je tijelo za njega mrtvo. Kakav e mi od sada biti ivot? Kako u se i dalje pretvarati? Izlike su mi tako uzaludne, tako jadne - slabo zdravlje, loe raspoloenje. Prozirne lai. Povrijedit u ga. Kako udim za slobodom! Tijekom poslijepodnevna odmora Hugo me pokuao ponovno posjedovati. Zatvorila sam oi i prepustila se, ali bez uitka. Ako je tono da sam ove godine doivjela nove vrhunce radosti, tono je i to da nikada nisam dosegla tako mrane dubine. Noas se bojim same sebe. Ove bih minute mogla napustiti Huga i postati skitnica. Mogla bih prodavati svoje tijelo, uzimati droge, umrijeti u putenim uicima. Rekla sam Hugu, koji se hvalio da je malo pijan: - Dobro, reci mi neto o sebi to ne znam, reci mi neto novo.Zar mi nema to ispovjediti? Zar ne bi mogao izmisliti neto?
Nije me razumio. Nije shvatio ni kada sam odskoila od njega. Blaeno povjerenje. Da mu se tako smijem u lice, iskoritavam ga. Zato nisi mudriji, manje naivan? Zato ne uzvrati udarac, zato u tebi nema nimalo perverzije, strasti, komedije, okrutnosti? Danas sam u tijeku rada na mom romanu, postala svjesna da sam Henryju dala mnoge od svojih ideja o June i da ih je on iskoristio. Osjeala sam se pokradenom, i on to zna jer mi pie da se osjea poput lopova. to je meni preostalo? Da piem kao ena i samo kao ena. Radila sam cijelo jutro, a jo sam se uvijek osjeala bogatom. Ono to Henry trai od mene nepodnoljivo je. Ne samo da moram cvasti na poluljubavi, ve istovremeno moram hraniti njegovu viziju June i njegovu knjigu. Kako do mene stie svaka nova stranica, u kojoj postaje sve pravedniji prema njoj, vidim da posuuje moju viziju. Sigurna sam da se ni od jedne ene nije zahtijevalo vie. Henry to ne bi traio od primitivne June. On moju hrabrost iskuava do krajnjih granica. Kako da pobjegnem iz ove none more? Henry me vidio u asu moje prve slabosti, prvog nastupa ljubomore; primijetio je i uivao u tome. Jer sam ena koja razumije, od mene se trai da razumijem sve, prihvatim sve. Zauzvrat traim svoje. elim milijun dana poput ona etiri dana s Henryjem i imat u ih, pa makar i bez njega. Vratit u Henryja i June jedno drugome, oprati ruke od svih nadljudskih uloga. ovjek nikada ne naui trpjeti manje, ve samo lake izbjegavati bol. Poinjem razmiljati o Allendyju kao utoitu. Njegove su ideje u pozadini mnogih mojih postupaka. On me nauio da me moe razumjeti vie mukaraca, da je slabost slijepo se drati nekoga, da je patnja nepotrebna. Mislim da su se moji osjeaji za njega iskristalizirali one noi u vrtu, kada ga je Henry pokuao opisati. Govorio je o njemu kao o senzualnom ovjeku. ivo se sjeam kako je izgledao na dan naeg zadnjeg susreta. Bila sam previe ispunjena Henryjem da to zapazim. Neki dan napisala sam Allendyju vrlo zahvalno pismo i priloila odlomak iz jednog od Henryjevih pisama. Logiki se uklapalo s onime o emu sam pisala i prualo dokaz o tome to je, psihoanalitiki, mogao smatrati uspjenim djelom. Ali, zapravo, nadala sam se da u ga uiniti ljubomornim. Ono to sam pronala u Henryju jedinstveno je; ne moe se ponoviti. Ali treba doivjeti i druga iskustva. Ipak, noas sam smiljala kako bih mogla popraviti njegovu najnoviju knjigu, kako ga obodriti, ohrabriti.
Ali i ja sam uz njega ovrsnula i sada osjeam dovoljno snage za ivot bez njega, ako tako mora biti. Nisam vie rob kletve iz djetinjstva. Mit da sam htjela ponovno proivjeti tragediju svoga djetinjstva sada je uniten. elim cjelovitu i ravnopravnu ljubav. Pobjei u od Henryja koliko god aktivno mogu. Juer je doao k meni. Ozbiljan, umoran Henry. Morao je doi, rekao je. Nije spavao nekoliko noi, pisao je knjigu. Zaboravila sam sve svoje jade. Henry je umoran. On i njegova knjiga trebaju panju i njegu. - to eli, Henry? Samo reci. Lezi na moj kau. Evo vina. Da, to je moja radna soba. Ne ljubi me jo. Jest emo u vrtu. Da, imam ti mnogo toga za rei, ali sve mora ekati. Namjerno odgaam sve to bi moglo poremetiti disanje tvoje knjige. Sve moe ekati. A tada Henry, blijed, strastven, vrlo modrih oiju, kae: - Doao sam ti rei da sam u tijeku rada na svojoj knjizi shvatio sam da je izmeu mene i June sve umrlo prije tri ili etiri godine. To to smo zajedno preivjeli zadnji put kad je bila ovdje, bilo je samo automatsko nastavljanje, navika, produenje jednoga zaleta koji je teko zaustaviti. Naravno, bilo je to zastraujue iskustvo, ogromna promjena. Zato sada o tome mogu tako grozniavo pisati. Ali to to sada piem je labui pjev. Mora razlikovati pievu evokaciju prolosti od njegovih sadanjih osjeaja. Kaem ti, volim te. elim da, uz bilo kakvu izliku, na nekoliko mjeseci ode sa mnom u panjolsku. Sanjam o tome da radimo zajedno. elim te blizu sebe. Dok se stvari ne rijee na taj nain da se mogu u potpunosti brinuti za tebe. Ti i June ste ene takvih osobnosti da ne moete cvasti na dosadnoj svakodnevici, na tekoama. To nije va element. Obje ste previe vane. Neu to traiti od tebe. Sjedila sam kao omamljena. - Naravno - dodao je - sve sam to morao proivjeti, ali upravo zbog toga, sada sam gotov s time i mogu iskusiti novu vrstu ljubavi. Osjeam se jaim od June, ali ako se June vrati, stvari se opet mogu pokrenuti radi neke vrste sudbinske neizbjenosti. Sada elim da me spasi od June. Ne elim da me ponovno smrvi, ponizi, uniti. elim prekinuti s njome. Grozim se njezina povratka, unitenja moga djela. Razmiljao sam o tome kako sam zaokupio sve tvoje vrijeme i panju, muio te brigama, ak te i povrijedio; kako se na tebe slijevaju i nevolje drugih ljudi; kako se od tebe trai rjeavanje problema, pomo. A u meuvremenu, tu je tvoje pisanje, dublje i bolje od svih, za koje nitko ne mari i u kome ti nitko ne pomae. To me nasmijalo:
- Ali, Henry, ti mari, a uostalom, ja mogu ekati. Ti si taj koji kasni i treba ti dati priliku da nadoknadi izgubljeno vrijeme. Govorila sam mu o oluji kroz koju sam prolazila zadnjih nekoliko dana. Osjetila sam se poput osuenika na smrt koji je odjednom puten na slobodu. Nije mi se inilo vanim hoe li mi June uzeti Henryja. U ovome trenutku, on i ja bili smo neraskidivo vjenani. Spajanje tijela koje je zatim uslijedilo, bilo je gotovo nevano - po prvi put, samo simbol, gesta. Spajanje tako brzo, da se inilo da se odvija u svemiru, a tijelo ga slijedi usporenim kretnjama. Napisala sam trideset stranica o June. Toliko intenzivne i matovite, to su moje dosad najbolje napisane stranice. Dobro je vidjeti kako svi moji laboratorijski pokusi kulminiraju u takvom lirskom izljevu. Sino sam se odlino zabavljala u Grand Guignolu": na crnom barunastom kauu grevito se izvijala ena obuzeta strau. Poudna ena skida pidamu. Osjetila sam strahovito seksualno uzbuenje. Hugo i ja posjetili smo jednu drugu kuu, gdje su ene bile runije od onih u 32 Rue Blondel. Soba je bila obloena zrcalima. Dvije po dvije, ene su se kretale poput krda pasivnih ivotinja, i okretale se uz glazbu s gramofona. Prije toga, bila sam uzbuena velikim oekivanjima. Kada su ule, nisam mogla vjerovati kako su rune. U mojoj glavi jo uvijek se odvijao ples nage ene, predivna razbludna orgija. Kad sam vidjela objeene grudi s velikim smeim konatim bradavicama, plavkaste noge, debele mjeine, krezube osmjehe i tu surovu masu mesa koja se poput drvenih konja beivotno okree na vrtuljku, moje je uzbuenje iezlo. ak ni samilost. Samo hladno promatranje. Opet gledamo monotone poze, a izmeu njih, na najneoekivanijim mjestima, ene se ljube, bez strasti, aseksualno. Bokovi, ulubljene stranjice, tajnovita tama meu nogama - sve izloeno tako besmisleno, da je meni i Hugu trebalo dva dana da odvojimo povezanost moga tijela, mojih nogu, mojih grudi od te trupe ivotinja koje su se vrtjele u krugu. eljela bih im se na jednu no pridruiti, uetati gola s njima u sobu, pojaviti se sa svojom aureolom iluzija oko glave te promatrati reakciju mukaraca i ena u publici. Okrutnost prema Eduardu. Kad vidim da ima razraen plan intelektualne dominacije nad svojom boli, sjednem na kau pored njega i dajem mu da ita Henryjev
tekst koji mu se nimalo ne svia. Kae da odgajam malog diva. Vidim kako promatra moje agresivne grudi. Vidim kako mu lice postaje blijedo i on juri na prvi vlak. Danas sam skoro izgubila razum udei za Henryjem. Ne mogu preivjeti ni tri dana bez njega. Radosna u stranome ropstvu. O, da sam barem mukarac, da se mogu zadovoljiti tako lako, ne previe izbirljivo. Okolinim putovima vratila sam se Allendyjevoj jednostavnoj tvrdnji da ljubav iskljuuje strast, a strast iskljuuje ljubav. Hugova i moja ljubav okrenula se k strasti jedino u naim oajnikim svaama nakon povratka iz New Yorka, a June je Henryju na isti nain pruila maksimum strasti. Ja bih mu mogla dati maksimum ljubavi. Ali odbijam to jer mi se u ovome trenutku strast ini vrednijom. Moda sam sada slijepa za dublje vrijednosti. Neki dan prilikom pomirenja s Henryjem, postojala je opasnost da se zaljubim. Nisam ga smjela samo uiniti ljubomornim na Allendyja, trebala sam ga i prevariti s Al-lendyjem. To bi nau ljubav podiglo do strasti. Kad pie meni ili o meni, Henry mijenja ak i vokabular; ton mu postaje manje razmetljiv, dublji. Ja se tome protivim jer i sama sam uzbuena do mahnitosti. Sada me ne moe zadovoljiti nita manje od strasti. Ipak, ne smijem se povoditi za svojim ludostima. Allendy me strai strahom od postupaka s predumiljajem. Moji me porivi ponovno odvode k ljubavi. Nakon dugog vikenda Henry javlja da se ne moemo vidjeti sve do srijede. Oekivala sam ga cijeli dan. Rekla sam mu da ga ne mogu vidjeti do etvrtka, da radim za Allendyja. eljela sam ga povrijediti. A kada sam spomenula nae planove za panjolsku, rekao je: - Pod ovim okolnostima, bolje je ne ii. Tada sam shvatila da sam mu bila samo utjeha zbog gubitka June. Volio me samo da si pomogne ivjeti, samo zbog sree koju sam mu mogla pruiti. ak je i put u panjolsku isplanirao kako bi se spasio od June, a ne da bude sa mnom. im se Allendy vrati, podat u mu se. Hugo ita mojih trideset stranica o June i uzvikuje da su dobre. Ponovno se pitam je li on samo napola iv ili tek neartikuliran. Postavljam mu to pitanje i vidim da sam ga povrijedila. Prisjeam se njegove neobine reenice: - Ako je to tvoje pravo ja, veoma je okrutno. Da. Afirmacija tog mog drugog ja, poetak je June, jo jednog vulkana. Nekoliko stoljea spavala sam dubokim snom, a sada sam odjednom eruptirala bez upozorenja
. U meni se, potiskivanjem strahovito prodrljivog ega, polako nakupljala neiscrpna koliina okrutnosti. Henry e takoer trpjeti. Danas sam ga pozvala k sebi. Doao je odmah, na svome biciklu, njean i zabrinut. Dala sam mu da proita moje dugo pismo u kojem je bilo sve to sam zapisala u dnevnik. Nije se bunio. Smijao se, pomalo tuno. Tada je sjeo na kau, potpuno obuzet strahom od spoznaje kako se lako sve moe sruiti. ekala sam, zbunjena njegovim razmiljanjem. Konano se prenuo i rekao: -Ja sam samo ono to zamilja da jesam. Ne znam to smo si jo rekli. Shvatila sam dosege i granice Henryjeve ljubavi. Protiv svoje volje opsjednut je June, kao i ja, a prema meni osjea duboku ljubav, kao i ja prema njemu. Rekao mi je, na mukama: - Moram znati to ti eli. Odgovorila sam mu: - Samo to da budemo blizu. Kada znam da je meu nama sve u redu, mogu podnijeti svoj ivot. Rekao je: - Shvatio sam da praznici u panjolskoj na nekoliko mjeseci nisu rjeenje. Znam da se nakon toga nikada vie ne bi vratila Hugu. Ne bih te pustio da mu se vrati. Odgovorila sam: - A ja zbog Huga ne mogu zamisliti nita osim praznika. Pogledali smo se i shvatili koliku cijenu svatko od nas plaa za svoju slabost: on, rob strasti, a ja, sluga samilosti. Dani koji su slijedili za tim bili su posebni, blistavi. Razgovor i strast, rad i strast. Ono to moram sauvati, zadrati toplo oko srca, to su nai sati provedeni u sobi u potkrovlju. Henry se nije mogao rastati od mene. Proveli smo zajedno dva dana koji su kulminirali u takvoj eksploziji seksualnog ludila da sam ostala gorjeti jo dugo poslije. Prestala sam se brinuti. Samo leim i volim ga, a od njega dobivam ljubav koja moe zadovoljiti cijelo moje postojanje. Mucam kada mu spomenem ime. Svakog dana on je novi ovjek, s novim dubinama i novim senzibilnostima.
Danas mi je dao svoju fotografiju. Bilo je udno tako jasno vidjeti puna usta, ivotinjski nos, blijede faustovske oi - tu mjeavinu njenosti i animalnosti, grubosti i osjeajnosti. Osjeam da sam voljela najizuzetnijeg mukarca naega doba. Veinu ivota provela sam u dugom, dugom ekanju, koje sam obogaivala kako sam najbolje znala, iekujui ogromne dogaaje koji me sada tako duboko ispunjavaju da sam sva izvan sebe. Sada razumijem strani nemir, tragini osjeaj neuspjeha, duboko nezadovoljstvo. Bilo je to ekanje. Ovo je doba irenja, trenutak istinskog ivota. Sve je dosad bila samo priprema. Trideset godina tjeskobnog iekivanja. Ovo su dani za koje sam ivjela. A biti svjesna toga, tako potpuno svjesna, gotovo mi je ljudski nepodnoljivo! Ljudska bia ne mogu podnijeti spoznaju budunosti. Za mene je poznavanje sadanjosti jednako tako zapanjujue. Biti tako strahovito bogat i znati to! Sino mi je Hugo poloio glavu na koljena. Dok sam ga njeno promatrala, rekla sam sama sebi: Kako bih mu ikada mogla rei da ga vie ne volim?" A osim toga, shvaam da nisam potpuno zaokupljena Henryjem, da me zanima i Allendy te da me sino sentimentalno uzbudila Eduardova prisutnost. Istina je da sam muiava, sa senzualnim interesima u mnogo smjerova. U etvrtak se nalazim s Allendyjem. Vrlo se radujem naem sastanku. U mati sam s njime izila u ruski restoran, a on me posjetio ovdje u Louveciennesu. Henry moe biti ljubomoran na Allendyja. A sam me Allendy oslobodio osjeaja krivnje. Henryja zbunjuju moje nove stranice. Ima li tu iega osim ukrasa, pitao je, osim lijepog jezika? Uznemirilo me to nije razumio. Poela sam mu objanjavati. Tada je rekao, kao i svi drugi: - U tom sluaju, trebala bi nam dati neki znak, dovesti nas do znaenja; ovako smo baeni u udnovatost neoekivanog. Ovo se mora itati stotinu puta. - Tko e to itati stotinu puta? - rekla sam tuno. Tada sam pomislila na Uliksa i studije koje ga prate. Ali Henry, sa svojom karakteristinom temeljitou, nije elio stati na tome. Hodao je uokolo i bjesnio o tome da moram postati ovjena i ispriati ljudsku priu. Ovdje se suoavam s problemom koji me prati cijeloga ivota. eljela sam nastaviti tim apstraktnim, intenzivnim stilom, ali moe li to itko podnijeti? Hugo ga je, neintelektualno, shvatio kao poeziju; Eduardo kao simbolizam. Ali za mene je u tim zlatom i svilom protkanim reenicama bilo mnogo vie znaenja.
to sam vie govorila o svojim idejama, to se Henry vie uzbuivao, dok nije poeo vikati da moram nastaviti u istome tonu, da radim neto sasvim jedinstveno. Bit e potrebno mnogo truda da me se deifrira. Uvijek je znao da u napraviti neto jedinstveno. Osim toga, rekao je, ja to dugujem svijetu. Ako ne napravim neto dobro, treba me objesiti; nakon to sam nahranila njegovo djelo cijelim ivotom pisanja dnevnika, i, poput iscijeene narane, ostala ostavljena s koticama i korama. Stajao je pored prozora i govorio: - Kako da se sada vratim na Clichy? Kao da se vraam u zatvor. Ovo je mjesto gdje ovjek moe rasti, iriti se, ii u dubinu. Kako volim ovu samou. Kako je bogata. A ja sam stajala pripijena uz njega, i govorila mu: - Ostani, ostani. Kada je tu, Louveciennes je za mene bogat, iv. Tijelo i um stalno mi vibriraju. Obogauje me ne samo kao enu, ve i kao pisca, mislioca, itatelja. Moja ljubav stvara ozraje u kojem on blista. Zaaran je i ne moe otii, sve dok Fred ne javi da ljudi pitaju za njega i da ima pote koju treba proitati. Kako su iznimni ti nai tijekovi misli, uz proturjenost tema, suprotnosti, ali i temeljni sklad. On nema povjerenja u moju brzinu, usporava moj ritam, a ja se bacam u njegovu kreativnost kao u riznicu bez dna. Na je rad povezan, meuovisan, vjenan. Moj rad ena je njegovu radu. Henry esto stane usred moje spavae sobe i kae: - Osjeam da sam ti ja ovdje mu. Hugo je samo armantni mladi kojega oboje veoma volimo. Sve vie shvaam da je njegov ivot s June bio opasna, razorna avantura. Shvaam to kada me moli da ga spasim od June. Kada poinje govoriti o tome kako bi negdje volio iznajmiti kuu poput Louveciennesa, kaem mu: - Kad ti izae knjiga, poslat e po June i sve to ostvariti. On se tuno nasmijei i kae da to nije ono to eli. Znam to ili, zapravo, znam da eli ivot s June poput Hugova i moga. Henry je sino bio umoran i na trenutak se inio manje poudnim, manje divljim, to je u meni izazvao takvu navalu njenosti, da sam pred Hugom i majkom gotovo krenula prema njemu da ga zagrlim, da ga zamolim da legne na na veliki mekani krevet i odmori se. Kako sam se eljela brinuti za njega. Dok je govorio o ljubavi dviju ena u filmu Jeunes filles en uniforme, gotovo se rasplakao. Tada je, pred majkom, rekao:
- Moram razgovarati s tobom na nekoliko minuta. Ispravio sam ti rukopis. Otili smo dolje i sjeli na moj krevet. Bila sam tako dirnuta njegovim radom. Poeli smo se ljubiti. Jezici, ruke, vlanost. Grizla sam prste da ne kriknem. Otila sam gore, jo uvijek sva drhtava, i razgovarala s majkom. Henry je krenuo za mnom, poput sveca, umilna glasa. A ja sam ga osjeala u sebi sve do nonih prstiju. Hugo svira i pjeva kao nekad u Richmond Hillu, nespretno, zastajkujui. Prsti mu nisu vjeti, a glas mu podrhtava. Tuga koju osjeam dok ga sluam, pokazuje mi kako su njegove pjesme i um ljatost za mene ostale u dalekoj prolosti koja je sa sadanjou povezana samo kontinuitetom sjeanja i Huga i mene zajedno dre samo sjeanja; zapisana u mojim dnevnicima. O, kad bih barem mogla krenuti naprijed, bez ove mree koja me sputava.
Rujan
Gledam u Allendyjevo lice novosteenom snagom, vidim kako se njegove intenzivno plave fanatine oi rastapaju, a kada me moli da se uskoro vratim, u glasu mu ujem udnju. Ljubimo se toplije nego proli put. Na putu do mog potpunog podavanja Allendyju jo uvijek stoji Henry, ali zloa u meni je snanija. Dok hodam ulicama grada, u mati ponavljam na poljubac, uzdignute glave, usta otvorenih za kuanje novoga pia. Cijelu veer uz mene ostaju njegove oi, usta i hrapavost njegove brade. Eduarda muim ljubomorom, pobuujui divljenje mladoga kubanskog lijenika ije se oi zadravaju na obrisima moga tijela. Otili smo na ples, Hugo, Eduardo i ja. Eduardo me eli ponovno pridobiti, pokvariti mi veselje. Hladan je, odsutan, zloban. Tijekom plesa, suprotstavlja se pokretima moga tijela, izmie dodiru obraza, ostaje hladan na predenje u uho. Ubija mi radost svojim ljubomornim bijesom, a kada u tome uspije, nesretan je. Vidim kako mu se napinju vene na sljepooicama. Veer zavrava rijeima: - to si mi radila prije nekoliko mjeseci! Allendy istie da se s Henryjem podajem estokoj okrutnosti ivota. Bol je za mene postala najvea radost. Za svakim krikom radosti u Henryjevu naruju, slijedi bi pokore: June i Hugo, Hugo i June. Allendy sada takvim arom govori protiv Henryja, ali ja znam da to nije samo razmatranje mog plana za samounitenjem, ve ga na to potie vlastita ljubomora. Na kraju analize vidim da je duboko uznemiren. Bila sam namjerno preuveliavala. Henry je najnjeniji, najobzirniji mukarac na svijetu, njeniji i od mene, iako izvana oboje djelujemo poput muitelja i amoralista. Ali ja uivam u Al-lendyjevoj brizi. Opasna je ta mo koju njeguje u meni, opasnija i od moje nekadanje plahosti. On me sada mora tititi mudrou svoje analize i snagom svojih ruku i usta. Ne vjerujem da su mukarci ikada u jednoj eni imali takvog prijatelja i takvog potencijalnog neprijatelja. Puna sam neiscrpne ljubavi za Huga, Eduarda, Henryja i Allendyja. Sino je Eduardova ljubomora bila i moja ljubomora, moja bol. Pratim ga u kratku etnju, da, kako kae, razbistri glavu. Oi su mi bile prazne, ruke hladne. Tako dobro poznajem bol da je ne mogu nanijeti. Kasnije, kod kue, Hugo se gotovo bacio na mene, a ja sam pasivno rairila noge, poput prostitutke, prazna, bezosjeajna. Ipak, znam da je njegova ljubav za mene velikoduna i nesebina.
Juer sam rekla Allendvju da bih s Henryjem voljela opasno ivjeti, ui u mraniji, opasniji svijet; poput June, herojski podnositi ogromne rtve, znajui dobro da, ovako krhka, lako mogu zavriti u sanatoriju. Allendy je rekao: - Vi volite Henryja iz pretjerane zahvalnosti jer vas je uinio enom. Previe ste zahvalni za ljubav koju vam daje. Ali ona vam s pravom pripada. Sjeam se bogohulnih priesti iz djetinjstva kada sam umjesto tijela Kristova primala svoga oca. Zatvarala bih oi i, proeta trncima ogromne sree, gutala bijeli kruh, primala ga u sebe, prieivala se njime, u zbunjenosti religioznog zanosa i incestuozne strasti. Sve je bilo za njega. eljela sam mu poslati svoj dnevnik. Majka me od toga odgovorila jer se putem mogao izgubiti. Licemjerje u mom sputenom pogledu, potajni nastupi suza u noi, poudna tajna opsjednutost njime. Ono ega se u ovome trenutku najbolje sjeam nije njenost ili oinska zatita, ve estina, animalna energija, koju sam otkrila i u sebi, slinost temperamenta koju sam prepoznala nevinom djejom intuicijom. Vulkanska glad za ivotom - to je ono ega se sjeam i u emu jo uvijek sudjelujem, potajno se divei senzualnoj moi koja automatski negira vrijednosti moje majke. Ostala sam ena koja voli incest. Jo uvijek svetim religioznim arom poinjem najincestuoznije zloine. Najpokvarenija sam od sviju ena jer u svom incestu traim finou, pratnju lijepih molitava, glazbe, kako bih sve uvjerila u istou svoje due. S licem Mado-ne, jo uvijek gutam Boga i spermu, a orgazam mi nalikuje vrhuncu mistinog zanosa. Mukarci koje volim sviaju se Hugu, a ja im doputam da se prema meni ponaaju poput brae. Eduardo svoju ljubav povjerava Allendvju. Allendy e mi biti ljubavnik. Sada aljem Allendyju Huga, da ga poui kako da za sreu ne bude tako ovisan o meni. Kada svoje djetinjstvo rtvujem majci, kada poklanjam sve to imam, kada pomaem, razumijem, sluim - inim pokoru za strane zloine - udne, podmukle radosti, kao ljubav prema Eduardu, svojoj vlastitoj krvi; prema Johnu, Hugovu duhovnom ocu; prema June, Henryjevoj eni; prema Henryju, Juneinu muu; prema Allendvju, Eduardovu duhovnom ocu, koji je sada i Hugov vodi. Sada mi samo preostaje samo otii vlastitom ocu i s njime u potpunosti proivjeti iskustvo nae senzualne istovjetnosti, s njegovih usta uti prostote, brutalnost koju nikada nisam uobliila, ali koju volim kod Henryja.
Jesam li tako hipnotizirana, fascinirana zlom jer ga nemam u sebi? Ili se najvee zlo skriva u meni samoj? Moja je analiza stvarno zavrila kad me Allendy proli put poljubio i kada sam osjetila poetak naega osobnog odnosa. Strahovito sam uivala u njegovu poljupcu, a sat kasnije ve sam bila u Henryjevu naruju. Henry je spavao u mojoj radnoj sobi, a ja sam sjedila nekoliko koraka dalje i pisala o Allendyjevu poljupcu. Svidjela mi se Allendyjeva veliina, njegova usta i njegova ruka na mome grlu. Henry me poslije ekao na kolodvoru. Znam da volim Henryja, a to s Allendyjem samo je koketiranje, ugodna igra koju tek uim igrati. Allendy kae da bih voljela Huga malo protresti, kao u aferi s Johnom, ali to nisam u stanju, pa ga radije aljem u Allendyjeve ruke. Da ga probudim kroz bol. Tu su moje granice, moj neuspjeh. A osim toga, potajno se bojim istraiti Hugova ogranienja. Strah me je da u pronai samo zalihu dubokih osjeaja i nita vie. Koliko je u njemu uma, koliko mate, senzualnosti? Moe li to ikada zaivjeti ili u morati nastaviti svoj put od jednog do drugog mukarca? Sada kada sam krenula, bojim se. Kamo idem?
Shvaam to mi se ne svia kod Allendyja - odreena konven-cionalnost, konzervativnost; on je bie svjetla, a ja volim tragine mukarce tekih dua, jednako kao to Henry voli romantine ene. Danas je Allendy pokuao zanemariti injenicu da sam zdrava. eli da ga trebam. Njegova je analiza bila manje savrena jer sad u njoj postoji osobni element. Vidim kako se njegova objektivnost rui. udim se to tako snano privlaim ovjeka koji zna sve najgore o meni. Ja sam njegova kreacija. Henry ita Hugov dnevnik i nalazi da je ogranien. Poinje sumjati da sam i ja bila ograniena kad sam se udala za njega. Kada je to rekao, donijela sam mu svoj dnevnik iz tog razdoblja, kad mi je bilo devetnaest godina. Poela sam mu itati iz njega. Bio je zapanjen, ali i radostan. Htio je itati i roman koji sam napisala u dvadeset prvoj. Hugo je bio na putu, a Henry i ja smo ovdje pet dana zajedno ivjeli. Nijednom nismo otili u Pariz; radili smo, itali, etali. Jedno poslijepodne pozvala sam Eduarda da nam se pridrui. Razgovarajui o astrologiji, vodili su potajni dvoboj rijeima.
Henry je rekao Eduardu da je on mrtva, fiksna zvijezda, a ja planeta u stalnom pokretu. Eduardo je ostao pribran, nadmoan u svojoj hladnoi, mudrosti i ljubaznosti. Henry je postao zbunjen, izgubljen. Eduardo je u isto vrijeme djelovao faunski i lukav. Henry je bio germanski i spor, nudei mi beskrajno dirljive osmjehe. Bilo mi je drago da je Henry u Louveciennesu - topao, njean, ljudski Henry. Bio je u tako skruenom, bespomonom raspoloenju. Sjedili smo u vrtu. Rekao je da eli da ga tu pokopaju, da nikada ne mora otii, da se pretvori u medvjeda koji bi mi ulazio kroz prozor spavae sobe dok vodim ljubav. Postao je dijete, uljuljkan mojom njenou. Nikada ga nisam vidjela tako malenog i krhkog. U njemu postoji udno proturjeje: kada je pijan - crven je u licu, borben, destruktivan, senzualan, sav od nagona, ovjek ija animalna vitalnost privlai i pokorava ene; kada je trijezan - sjedi pred enom i ita joj iz knjiga, razgovara s njome u gotovo religioznom tonu, postaje melankolian, blijed, svetac. Kakva zapanjujua promjena! Moe sjediti u vrtu kao njeni Eduardo od prije petnaest godina, a samo nekoliko sati poslije, dok se previjamo od uitka, estoko me gristi i izgovarati najsramnije prostote. Ali Hugovim povratkom u srce mi navire velika njenost. elim mu pruiti radost, silim se na to, i poinjem iskreno odgovarati na njegovu strast. Jedne veeri, dok smo Henry i ja leali na kauu u mojoj radnoj sobi, na Hugovoj gitari pukla je ica, ona najdublja, zvuna poput njegova glasa. Prestraila sam se, zbog slutnje kona-nosti koju ne elim. U ponedjeljak sam otila k Allendyu i odbila analizu jer sam rekla da sam mu poela lagati. I tako smo sjedili i razgovarali, a on je postao svjestan mog neprijateljstva. Na samom poetku izmakla sam njegovu poljupcu. Osjeala sam da pokuava unititi moj odnos s Henryjem; stvarao je pukotine u njemu. Zamjerila sam mu na njegovoj dominaciji, na njegovom snanom utjecaju na mene. Mudro mi je odgovorio. Odjednom sam mu se opet eljela pokoriti. Rekla sam da sam spremna za analizu, da mu vie neu lagati, da sam preuveliala opasnosti svog bijega s Henryjem samo da vidim koliko mu je stalo do mene. Njegove me udne plave oi fasciniraju. Ustala sam i hodala na svoj uobiajeni nain, s rukama podignutim iza glave. On je rairio ruke. Ima veliko, ogromno tijelo, poput Johnova. Dri me tako vrsto kao da e me uguiti. Usta mu nisu putena poput Henryjevih i mi se ne razumijemo. Ali ostajem mu u naruju. On kae - Nauit u te kako se igrati, ne doivljavati ljubav tako tragino, ne
plaati za nju tako visoku cijenu. Od svega pravi preveliku dramu. Ovo e biti ugodno. Tako strano udim za tobom. - Mrska mudrost. O, kako ga mrzim. Dok govori, saginjem glavu i smijem se. On me trese, eli znati to mislim. Zapravo elim plakati. Teila sam ovoj vrsti odnosa, a sada je imam. Allendy je siguran u sebe, moan, ali ipak sam ga uznemirila. Prvo sam ga navela da me zavoli, a zatim ga izdala. Ako je to radost, ne elim je. Svjestan je moje reakcije. - Ovo ti je dosadno? - Samo me njegovo tijelo fascinira. On mi je nepoznanica. Eduardo, kojem sam sve ovo ispriala, kae mi da mu je drago to se okreem prema Allendyju. Obojica mrze Henryja. Ipak, noas elim Henryja, moju ljubav, moga mua, kog u uskoro prevariti s isto toliko tuge kao kad sam prevarila Huga. elim voljeti potpuno, biti vjerna. Uivam u tijeku svoje ljubavi prema Henryju. Pa ipak, proganjaju me dijaboline sile izvan svih tijekova. Allendy strahovito pomae i osnauje Huga. Postaje mu drag jer u njemu postoji odreeni element homoseksualnosti. Allendy je sada avao - boanstvo koje nadzire sve nae ivote. Sino sam u razgovoru s Hugom primijetila Allendyjev mudri utjecaj. Smijala sam se kao luda kada mi je ispriao kako mu je Allendy rekao da meni treba jak mukarac koji e nada mnom dominirati. Hugo je odgovorio: - Da, ali to je lako. Anais je Latinka i tako je pokorna. Allendy se tome zacijelo nasmijao. Nakon toga Hugo stie kui i baca se na mene novom estinom, a ja uivam, o kako uivam! ini mi se da sam u ovom trenutku sretna s trojicom prekrasnih mukaraca i sasvim sposobna voljeti svu trojicu. Vjerojatno me samo obziri spreavaju od toga da uivam u njima. Da je Allendy barem malo silovitiji. On se pokorava eni. Voli moju agresivnost u naim seksualnim igrama. Njegovo je prvo seksualno iskustvo bilo pasivno. Bilo mu je esnaest godina kad ga je zavela starija ena. Vratila sam mu se s velikim nestrpljenjem. Drhtala sam, as od hladnoe, as od groznice. Zanemarili smo analizu. Razgovarali smo o Eduardu, Hugu, astrologiji. Molila sam ga da me posjeti, ali on osjea da to ne bi bilo umjesno zbog Hugove analize. Nasmijali smo se na njihov razgovor o dominaciji. Svia mi se kako me miluje.
To nisu Henryjevi bestidni pokreti, a ipak osjeam mukarca iji je planetarni simbol bik. Svia mi se kad se stojei ljubimo, a ja se osjeam sitnom u njegovu naruju. Poznaje me bolje nego to ja poznajem njega. Zbunjuje me njegova zagonetnost. Rekla sam da mu slijepo vjerujem da bismo trebali pustiti da se stvari dogode. Odbila sam analizu. Razumio je. Od njegove kue otila sam u kavanu na uglu, gdje sam se trebala nai s Henryjem. Prije posjeta Allendyju, razgovarala sam s Eduardom. U osam i trideset dogovorila sam se s Hugom. Kada sam vidjela Henryja, uinio mi se dalekim. Mrzila sam svoju muiavost. Sada moram uvati tajne i od Henryja, a ni Allendyju vie ne mogu povjeriti sve jer smo sada mukarac i ena i meu nama buja strast. Izgubila sam oca! Ne mogu mu rei da jo uvijek volim Henryja. Da pokuam biti sasvim iskrena s Henryjem? Noas dok piem, Hugo svira gitaru i privlai me k sebi novom estinom, probuenom pod utjecajem analize. Obilno zapisuje u svoj dnevnik, govori opirno i, konano, zanimljivo. Eduardo ne vjeruje u ono to mu povjeravam o Allendyju. Misli da smo to isplanirali kako bi ga spasili, pobuujui njegovu ljubomoru - Eduardo, moje drago patoloko dijete, koga u na neki nain zauvijek voljeti. Zajedno smo sretni jedino kada se vraamo u maginu sferu ljepote. On je iz sjeanja izbrisao nae seksualne susrete, ali ne i osjeaj povrijeenosti. Sanja o tome kako u mu se jednoga dana vratiti na koljenima, a on e me kazniti i natjerati me da trpim jer sam mu se pred nosom ljubakala s Henryjem. Slijepo, bijesno, bori se protiv mene, zamjera mi zbog one veeri kada smo otili na ples, zbog mog pokuaja da ga prisilim na ivot. Njegova je ljubomora oita Allendyju pokazuje poruku u kojoj mu piem da ga volim i da u ga uvijek voljeti, na neki udan, mistian nain. Jurim Allendyju po pomo jer sam svoju navodnu udnju za Eduardom pokazala samo zato da bih otklonila uvrijeenost koju nije mogao podnijeti. eljela sam da on ima zadnju rije, da osjea kao da je on odbacio mene jer sam mislila da e mu to uliti samopouzdanje. Ali kada mi Allendy otkriva svoju strahovito njenu, za-titniku ljubav, ja se bunim. On eli odgoditi nau intimnost u korist analize koju osjea da jo uvijek trebam. Odbijajui analizu, pokazujem upravo ono u to sumnja: da su mi potrebni dramatini, strastveni dokazi ljubavi, a ne njenost i zatita. Osjetio je da
elim njegovu ljubav kao trofej, ne zbog njega samoga. Ipak, im sam napisala ove rijei, znam da nisu potpuno istinite. Odlazim od njega potpuno slomljena. A svoju pravu ljubav, Henryja, danas doekujem uz ogromnu radost i strastveno spajanje. Kako plamtimo! Shvaam da mogu u potpunosti voljeti samo kada imam dovoljno samopouzdanja. Sigurna sam u Henryjevu ljubav i zato mu se potpuno predajem. Tada mi Henry kae jer je bio ljubomoran i zabrinut, da je itao o histerinim enama koje u isto vrijeme mogu duboko voljeti dvojicu ili trojicu mukaraca. Jesam li i ja jedna od njih? Jedini doseg psihoanalize je u tome to pomae ljudima bolje uvidjeti vlastite nevolje. Meni je pomogla stei jasniji i strasniji uvid u sve opasnosti na mom putu. Nije me nauila smijati se. Noas sjedim u mranom raspoloenju, kao nekada u djetinjstvu. Samo Henry, najivlji od sviju ljudi, moe me uiniti strahovito sretnom. Danas sam imala velianstvenu scenu s Allendyjem. Donijela sam mu dvije stranice objanjenja", koja su ga isprva zbunila. Naglasila sam dva trenutka koji su me natjerali da se povuem od njega. Prvi, kada je rekao: ,,A to e biti s jadnim Hugom kada se prestanem suzdravati? Ako sazna da sam ga izdao, izljeenje e biti nemogue". Obziri. Kao i Johnovi obziri. Nepodnoljivi su mi jer sam od njih previe trpjela. Zato volim Henryjevu i Juneinu bezobzirnost. Oni uspostavljaju ravnoteu koja me oslobaa. Ali, kako Allendy istie, ravnoteu ne treba traiti u odnosima s drugima; ona mora postojati u meni samoj. Morala bih se u dovoljnoj mjeri osloboditi od obzira kako me ne bi zanosila beskrupuloznost drugih. Druga prituba - Allendyjeva velika njenost, pobuena itanjem moga djejeg dnevnika. Mrzim svaki iskaz njenosti jer me podsjea na Eduardovu i Hugovu njenost prema meni koja me gotovo unitila. Na ovo se Allendy razbjesni jer je krivo protumaio moje rijei. Jesam li ga usporeivala s Eduardom i Hugom? Ali, iako sam plakala, bila sam dovoljno prisebna i rekla mu kako sam svjesna da je moja reakcija iskrivila pravi pojam njenosti, da u njemu nema slabosti, ve je to radi moje abnormalne udnje za agre-sivnou i razuvjeravanjem. Tada je govorio njeno, objanjavajui kako rjeenje nije u odvajanju erotskog od sentimentalnog, da bez obzira na moja neuspjena iskustva u ljubavi prije Henryja, nikada neu biti sretna u iskljuivo erotskoj vezi. Isprva je lutao u labirintu mojih navoda. eljela sam ga zbuniti kako bih izbjegla pravu istinu. Na moje veliko iznenaenje, odjednom je odbacio sve to sam govorila i rekao:
- Proli put jer sam govorio o Hugu i svome radu, imali ste dojam da vas volim manje. I odmah ste se povukli od mene kako ne biste trpjeli. Otvrdnuli ste. Ovdje se ponavlja vaa tragedija iz djetinjstva. Da ste kao dijete bili prisiljeni shvatiti da je va otac morao ivjeti vlastiti ivot, da vas je morao napustiti, da vas je unato tome volio, ne biste toliko patili. I to se uvijek ponavlja. Ako je Hugo previe zaposlen u banci, osjeate da vas zanemaruje. Ako ja govorim o poslu, povrijeeni ste. Vjerujte, duboko grijeite. Volim vas dublje i istinitije od onoga to traite. Osjetio sam da jo uvijek trebate analizu, da niste sasvim zdravi. vrsto sam odluio da se moja privlanost prema vama ne smije uplesti u moju brigu o vama. Da sam ludo nestrpljiv da vas posjedujem, uskoro biste shvatili kakav vam bijedan dar poklanjam. Ja elim vie od toga. elim razrijeiti taj sukob u vama koji vam nanosi toliko boli. - Ne moete za mene vie nita uiniti - rekla sam. - Otkada sam poela ovisiti o vama, osjeam se slabijom nego ikad prije. Razoarala sam vas jer sam se ponaala neurotino u trenutku kada sam trebala priznati mudrost vaega vodstva. Nikada vie ne elim doi k vama. Osjeam da moram otii, raditi, ivjeti i zaboraviti na sve ovo. - To nije rjeenje. Ovoga puta morate se zajedno sa mnom suoiti sa svime. Pomoi u vam. Na trenutak ostavite po strani sve osobne elje, i u potpunosti se odrecite sumnje. To vam uvijek kvari sreu. Ako moete prihvatiti ono to vam govorim - da vas volim, da moramo ekati, da morate razumjeti moj odnos s Hugom i Eduardom, da moram dovriti svoj profesionalni zadatak i izlijeiti vas, prije nego to se upustim u bilo kakva zadovoljstva u naoj osobnoj vezi - tada moemo zauvijek pobijediti vau reakciju. Govorio je tako arko, tako pravedno. Sjedila sam zavaljena u naslonja, tiho plaui, i shvatila da ima pravo. Bila sam rastrgana od boli, ne samo zbog napora da ga osvojim, ve i zbog nakupljene gorine zbog svih mojih nesretnih veza. Kada sam otila od njega, osjeala sam se omamljenom. U vlaku sam gotovo zaspala. Henryju: Sjea li se kada sam ti govorila da se strahovito protivim Allendyju i analizi? Natjerao me da dosegnem toku u kojoj je, uz veliki logiki napor, uspio razrijeiti moj kaos, uspostaviti obrazac. Bila sam bijesna jer sam mislila da me eli svrstati u jedan od tih temeljnih obrazaca. Za mene je sve postalo pitanje naruavanja obrasca. Krenula sam u to s najdomiljatijim laima, najrazraenijim tehnikom glume u svom ivotu. Sluila sam se svim svojim darom za analizu i logiku, to ga, priznao je, imam u velikoj mjeri,
svojom sposobnou jasnog objanjavanja. Kao to sam ti natuknula, nisam oklijevala poigravati se njegovim osobnim osjeajima; upotrijebila sam sve svoje moi da stvorim dramu, izbjegnem njegovoj teoriji i prikaem sve mnogo zamrenijm nego to jest; bacala mu velove u lice. Lagala sam i lagala, paljivije i proraunatije od June, svom snagom svog uma. Voljela bih da ti mogu rei kako i zato... u svakom sluaju, time nisam nimalo ugrozila nau ljubav: bila je to borba umova u kojoj sam strahovito uivala. I zna to? Allendv nas je pobijedio, Allendv je pronaao istinu, sve je pravilno protumaio, otkrio lai, projedrio (neu rei veselo) kroz sve moje mukotrpne napore i danas konano ponovno dokazao istinu tih prokletih temeljnih obrazaca koji objanjavaju ponaanje svih ljudskih bia. Kaem ti: nikada ne bih dopustila June da ode k njemu jer bi June jednostavno prestala postojati jer je June cijela sainjena od izdanaka neuroza. Bilo bi zloin objasniti je... Sutra u otii k Allendyu i mi emo zapoeti neku novu dramu ili u ja zapoeti neku novu dramu, nekom lai ili reenicom, dramu neke druge naravi, borbu da objasnim, to je samo po sebi duboko dramatino (nisu li nai razgovori o June katkad jednako dramatini kao i dogaaji o kojima razgovaramo?). Nalazim da ne znam u to vjerovati, da jo nisam odluila ini li analiza nae postojanje manje sloenim i manje dramatinim ili je li to najlukaviji, najpodliji, najvelianstveniji nain da se drame uine jo stranijim, luim... Sve to znam je da drama ni u kojem sluaju nije mrtva u takozvanom laboratoriju. Ovo je strastvena igra, poput tvog ivota s June. A kada vidim kako se analist sam zapleo u struje, tada sam spremna povjerovati u sveopu prisutnost drame..." Pismo Henryju otkriva mu moje lai, potrebne lai, koje za svrhu imaju podizanje samopouzdanja.
Listopad
Provela sam no s mojim voljenim. Traim samo da se ne vrati u Ameriku k June, to mu otkriva koliko mi je stalo. A on trai da se zakunem: bez obzira to se dogodilo kada se June vrati, moram vjerovati u njega i njegovu ljubav. To mi nije lako, ali me Allendy nauio vjerovati, i zato pristajem. Zatim me pita: - Da danas imam sredstva i zatraim da zauvijek poe sa mnom, bi li to uinila? - Ne bih mogla, zbog Huga i June. Ali da nema njih, otila bih s tobom, ak i kad ne bismo imali sredstava. Iznenaen je: - Katkad se pitam je li tebi sve ovo bila igra. Ali pogled na moje lice ga dirne i on zauti. No jasnog, mirnog razgovora, kada je senzualnost gotovo suvina. Allendy nadzire moj ivot. Hipnotizirao me u stanje povjerljivog transa. eli me uljuljkati sreom, eli da se odmaram na njegovoj ljubavi. Odluujemo da za Hugovo dobro (Hugo je postao ljubomoran na njega), ne dolazim k njemu deset ili dvanaest dana. To e ujedno biti ispit mog samopouzdanja. Odjednom moja grozniava elja za njim poinje poputati, prihvaam njegovu plemenitost, ozbiljnost, njegovo samortvovanje, njegovu brigu za moju sreu, i osjeam se poniznom. Ponizna sam jer on vjeruje da ga volim, a ja osjeam da mu laem. Boli me kad pomislim da mogu lagati tome velikom, iskrenom ovjeku. Pitam se zna li bolje od mene koga volim ili sam ga uspjela zavarati kao i sve ostale. 1921, dok sam se jo uvijek dopisivala s Eduardom, ve sam bila zaljubljena u Huga. Kad bi Hugo znao da me, dok smo u Havani izmjenjivali ljubavna pisma, ludo uzbuivao Ramiro Collazo. Kad bi Henry znao da nalazim uitak u Allendyjevim poljupcima i kad bi Allendy znao kako arko elim ivjeti s Henryjem. Allendy vjeruje da moj ivot s Henryjem, moj boemski ivot, nije istinski, stvaran ili trajan, a ja znam da tamo pripadam. Kae: - Proivjeli ste raznovrsna iskustva, ali osjeam da ste ostali isti. To su samo prolazne zanimljivosti, glad za doivljajima. Iz svakog iskustva izaem neokaljana. Svi vjeruju u moju iskrenost i istou, ak i Henry. Allendy eli da svoju ljubav prema Henryju shvatim kao knjievni ili dramatini izlet, a ljubav prema njemu kao izraz svog pravog ja, a ja opet vjerujem da je sve upravo obrnuto. Henry me ima cijelu, glavom i tijelom; Allendy je moje iskustvo".
S naega novog radija stalno dopire glazba. Hugo slua radio, dok blaeno razmatra korist od Allendvjeve pomoi. Na stranome jeziku govori glas iz Budimpete. Razmiljam o svojim laima Allendyju i pitam se zato mu laem. Na primjer, jesam li pokazala pretjeranu zabrinutost zbog Henryjevih problema s oima? to bi se dogodilo s njim, kad bi postao slijep poput Joycea? Kaem sama sebi: Moram se odrei svega, otii ivjeti s njime, brinuti se za njega". Kada Allendyju govorim o svome strahu, preuveliavam opasnost u kojoj se Henry nalazi. Lai su znak slabosti. ini mi se da nemam hrabrosti Allendyju otvoreno rei da ga ne volim, pa mu umjesto toga, elim pokazati to sam u stanju napraviti za Henryja. Poslijepodne s Henryjem. Govori mi da je na razgovor neku no bio najdublji i najintimniji do sada, da ga je promijenio, dao mu snage. - Pobjei od June, sada osjeam, nije rjeenje. Uvijek sam bjeao od ena. Danas osjeam da se elim suoiti s June i problemom koji ona predstavlja. elim iskuati svoju snagu. Anais, ti si me razmazila, i sada se ne mogu zadovoljiti brakom koji se temelji iskljuivo na strasti. Ono to si mi ti dala, nikada nisam ni pomislio da bih mogao pronai sa enom. Kako razgovaramo i radimo zajedno, kako mi se prilagoava, kako pristajemo jedno drugome, kao ruka i rukavica. S tobom sam pronaao sebe. ivio sam s Fredom i sluao ga, ali nita to je on rekao nije me pogodilo, sve dok s tobom nisam proivio tih nekoliko dana dok je Hugo bio na putu. Prepoznao sam tvoj skriveni utjecaj. Jedva sam ga osjetio, ali odjednom shvaam njegov puni doseg. Zbog tebe je sve sjelo na svoje mjesto.
Rekla sam: - Prihvatit u June kao razorni tornado, dok naa ljubav ostaje duboko ukorijenjena. - O, kad bi ti to mogla! Zna li da se najvie bojim da bi se ti mogla okrenuti protiv June, a ja bih bio uhvaen izmeu vas dvije. Ne mogao napraviti nita za tebe jer bi me June paralizirala svojom estinom. Kada bi me barem mogla razumjeti i ekati. June moda jest tornado, ali jednom zauvijek moram zauzeti stav protiv onoga to ona predstavlja. Moram je pobijediti. Bit e to najvea bitka mog ivota. - Razumjet u. Ne elim ti oteati situaciju.
Ovakav nas razgovor do kraja poslijepodneva jo vie obogauje, jo vie poveava nau udnju za pisanjem, ivljenjem. Kada legnemo zajedno, u takvoj sam groznici da ne mogu doekati sjedinjenje. Kasnije, obuzeti nemirom, sjedimo pri mutnom svjetlu akvarija koji se prelijeva u duginim bojama. Henry ustaje i pone hodati po sobi. - Ne mogu ii, Anais. Moram ostati ovdje. Ja sam tvoj mu. elim se priviti uz njega, drati, zarobiti ga. - Ako ostanem makar jo jednu minutu - nastavlja on - napravit u neto ludo. - Idi brzo - kaem. - Ne mogu to podnijeti. Dok silazimo niz stepenice, iz kuhinje dopiru mirisi veere. Pri-tiem mu dlanove uz svoje obraze: - Ostani, Henry, ostani. - Ono to vi elite - kae Allendy - manje je vrijedno od onoga to ste pronali. Zbog njega, noas ak razumijem kako me John volio na svoj poseban nain. Vjerujem u Henryjevu ljubav. Vjerujem i to da e me Henry zauvijek voljeti, ak i ako June pobijedi. Dovodim se u strahovito iskuenje da suoim June i Henryja, da joj dopustim da nas oboje mui, da je volim, da osvojim i njezinu i Henryjevu ljubav. Hrabrost koju mi daje Allendy planiram upotrijebiti u veim shemama samomuenja i samounitenja. Nije udo da Henry i ja tresemo glavama nad naom slinou: oboje mrzimo sreu. Hugo govori o svom posjetu Allendyju. Otkriva mu da je ljubav za njega sada poput gladi, da osjea elju da me prodere, zagrize u mene (konano!). Da je to i uinio. Allendy se od srca nasmije i pita: - J e li joj se to svidjelo? - udno - rekao je Hugo - ali ini se da jest. Na to se Allendy jo jae nasmijao. To je, iz nekog udnog razloga, pobudilo Hugovu ljubomoru. Imao je dojam da Allendy uiva u takvim razgovorima te da bi me i sam rado gricnuo. Sada sam ja ta koja se luaki smije. Hugo nastavlja u ozbiljnom tonu:
- Ta psihoanaliza je strana stvar, ali mora biti jo strasnije kad su osjeaji u pitanju. to bi bilo, na primjer, da se Allendy pone zanimati za tebe? Tu postanem tako histerina da se Hugo gotovo razbjesni: - to ti je tako smijeno? - Tvoja pamet - kaem. - Psihoanaliza ti je oito u glavu utuvila nove i zabavne ideje. Shvaam da je to s Allendyjem samo koketiranje, s tek pomalo osjeaja. elim ga natjerati da trpi, zbuniti ga, pruiti mu avanturu! Roen u obitelji pomoraca, ovaj velik, zdrav ovjek sada je zarobljen u svojoj pilji obloenoj knjigama. Volim ga promatrati kako stoji na vratima kue, oiju sjajnih poput modrog mora koje oplakuje obale Mallorce. - Krenimo sada iz sna prema van... Kada sam prvi puta ula te Jungove rijei, odmah su mi zapalile matu. Iskoristila sam tu ideju na svojim stranicama o June. Danas dok sam Henryju ponavljala iste rijei, snano su ga se dojmile. Zbog mene je poeo zapisivati svoje snove, a zatim i dogaaje koji su im prethodili i asocijacije. Kakvo poslijepodne! U Henryjevu stanu bilo je tako hladno da smo otili u krevet kako bismo se zagrijali. Zatim razgovor, planine rukopisa, brda knjiga i potoci vina. (Dok ovo piem, Hugo mi prilazi, saginje se i ljubi me. Imam dovoljno vremena tek da okrenem novu stranicu). U velikoj sam groznici, mahnito tresem reetke svoje tamnice. Kada sam u osam i trideset morala poi, Henry se tuno nasmijeio. Sada shvaa da njegova samodestruktivnost potie od toga to nije bio svjestan svoje velike vrijednosti. Hou li imati vremena da ga smjestim na njegovo prijestolje? - Je li ti dovoljno toplo? pita me, dok me zaogre kaputom. Neku no bio se spotakao o neto u mranoj ulici jer su mu slabe oi zaslijepila svjetla automobila. Opasnost. U isto vrijeme vodim Huga Allendyju, koji ga spaava ne samo u ljudskom smislu, ve u njemu budi oduevljenje za psihologiju, to ga ini zanimljivim. Dok promatram Henryja kako govori, ponovno shvaam da na njemu najvie volim senzualnost. elim u nju dublje prodrijeti, valjati se u njoj, proivjeti je jednako duboko kao on i June. Osjeam to uz neku vrstu oaja, potajne zamjerke, kao da me Hugo i Allendy, pa ak i Henry ele zaustaviti, a ja znam da samu sebe zaustavljam. Strahovito sam zaljubljena u Henryja, zato je onda u meni oslabio nemir, groznica, znatielja? Prtim od energije, od elje za dugim putovanjima (elim ii na Bali), a sino, tijekom koncerta, osjeala sam se kao Mary Rose u Barryjevu komadu: za posjeta
nekom otoku ona zauje glazbu, odlazi i - nestaje na dvadeset godina. Osjetila sam da bih poput mjeseara mogla ietati iz kue, i, kao onda u hotelskoj sobi, potpuno zaboraviti na sve svoje veze, zapoeti novi ivot. Svakoga dana pred mene se postavlja sve vie zahtjeva koji me liavaju slobode za kojom udim. Hugovi poveani zahtjevi za mojim tijelom, Allendyjevi zahtjevi za onim najplemenitijim u meni, zahtjevi Henryjeve ljubavi koja me ini pokornom i vjernom enom - sve to nasuprot pustolovnog duha kojeg se neprestano moram odricati i sublimirati. Kada sam najdublje ukorijenjena, osjeam najluu elju da se iskorijenim. Hugovo itanje Allendyjevih knjiga uvjerilo ga je da ja ne volim Allendvja, niti on mene. Rije je jednostavno o meusobnoj privlanosti koja se rodila iz analize, intimnosti, odreenih snanih tijekova samilosti. S Henryjem provodim jedan sat u kavani. On ita moj dnevnik iz 1920., kad mi je bilo sedamnaest godina, i jeca nad njim. itao je o razdoblju kada mi Eduardo nije pisao jer je prolazio kroz homoseksualno iskustvo. Henry je rekao da mi je htio napisati pismo za svaki dan mog razoaranja, odgovoriti na sva moja oekivanja, nadoknaditi svaki uskraeni dar. Odgovorila sam da mi upravo to on ini. Kasnije je napisao tekst o mojoj ljubavi u sedamnaestoj: Ona uzvikuje: cijelo mi srce pjeva od enje za ljubavlju. - Zaljubljena je u ljubav, ali ne kao obian adolescent, ne kao djevojka od sedamnaest godina, ve kao umjetnik u zaetku, ona koja e svijet oploditi svojom ljubavlju, ona koja e uzrokovati patnje i ratove jer previe voli... U rukama obinog pojedinca dnevnik je samo utoite, bijeg od stvarnosti, zrcalo jo jednog Narcisa, ali Anais odbija potonuti u taj kalup..." ovjek koji ovo razumije, koji je napisao ove retke, jednim udarcem prihvaa izazov moje ljubavi i razbija ideju narcizma. Leala sam na kauu i po stoti put ponovno iitavala Henryje-vo pismo, uz strahovit uitak, kao da on lei na meni, posjeduje me. Vie nemam straha od previe ljubavi. Sino nakon boce vina, Henry je govorio o tome kako mu je sa enama uvijek bilo teko prijei s njenosti na voenje ljubavi. Ili bi samo razgovarali ili bi se bacio na njih i potpuno podivljao. Prvo seksualno iskustvo doivio je u javnoj kui sa esnaest godina te uhvatio spolnu bolest. Nakon
toga dola je starija ena koju se nije usudio dotai. Iznenadilo ga je kad se to dogodilo i obeao si je: nikad vie. Ali dogodilo se, i on se bojao da nije bilo u redu. Mnogo je puta uz datume zapisao pojedinosti svojih osvajanja. Mahnita fizika strast, igre, vratolomije, tunjave. Govorio mi je o svom razgovoru s kurvama neku no. Bio je u kavani i itao Keyserlinga. Prila mu je neka ena i on ju je odbio jer je bila neprivlana. Ali joj je dopustio da sjedne i razgovara s njime. - Teko mi je privui mukarce, ali kad me upoznaju, shvaaju da sam bolja od mnogih kurvi jer uivam u seksu. Sada ti elim staviti ruku u gae, izvaditi ga i popuiti. Henryja se dojmila izravnost njezinih rijei, vizija koju je ostavila za sobom, ali je pobjegao od nje. Nije mogao razumjeti zato je tako snano reagirao, kada je samo trenutak prije bio u nekom drugom svijetu, a ak mu se nije ni svidjela. On voli agresivnost u ena. - Je li to slabost? - pita. Nisam znala odgovoriti, ali i ja sam morala nauiti biti agresivna, kako bih ga zadovoljila. Nakon te prie, dok je sav uzbuen i crven u licu plesao preda mnom, ilustrirajui svoju ludost (kako je enu ugrizao za stranjicu), odjednom se zamislio i zautio, a izraz lica mu se potpuno promijenio. - Prerastao sam sve to - rekao je. A ja, koja sam pljeskala njegovoj predstavi, bila sam u iskuenju da mu kaem: - Ja to nisam prerasla. Ja jo moram poludjeti. Promatram Hugovo izmueno lice (razdoblje trpljenja i ljubomore u analizi) i to me potie na velike izljeve njenosti. A Henry kae: - Kada se vjenamo, povest emo Emiliju s sobom. Dok se penjemo stubama prema mojoj pilji", gura mi ruke meu noge. Ponovno jurim u Junein kaos. elim June, a ne Allendyjevu mudrost, ak ni Henryjevu elju za agresivnou. elim erotizam, te vlane snove koje sanjam noima, jo etiri onakva ljetna dana s Henryjem kada me stalno bacao na krevet, tepih ili brljan. elim se valjati u seksualnosti sve dok je, poput Henryja, ne prerastem ili je se ne zasitim.
Stiem na Clichy na veeru, pijana i u groznici. Henry je bio pisao o mome djelu. Posljednja stranica jo mu je u pisaem stroju. itam te iznimne retke: Bilo bi previe drsko od mene poeljeti promijeniti njezin jezik. Iako nije engleski, to je ipak jezik, i to ga vie itamo, to nam se ini vitalnijim i potrebnijim. Krenje zakona jezika odgovara krenju pravila misli i osjeaja. Ovo djelo nije moglo biti napisano na jeziku kojim se moe posluiti svaki vjet pisac... to je iznad svega jezik moderniteta, jezik ivaca, represije, zaa-hurenih misli, nesvjesnih procesa, slika ne sasvim odvojenih od sadraja snova; to je jezik neurotinih, perverznih, 'proaranih bakrenom patinom' , kako Gautier opisao jezik dekadencije... Frustrira me to to ne mogu otkriti kome duguje svoj stil - ne mogu se sjetiti nikoga tko bi ti bio imalo slian. Podsjea me jedino na samu sebe..." Obradovala sam se jer mi se inilo da je Henry napisao muki pandan mome djelu. Opijena vinom, sjela sam s njime za kuhinjski stol i promucala: - Predivno si to napisao! Jo smo se vie napili, a zatim u grozniavom zanosu vodili ljubav. Kasnije u taksiju, uzima mi ruku kao da smo mladi ljubavnici. Dolazim kui s dvije njegove reenice urezane u pamenje: prti od ivota" i prezasiena seksom". Dat u mu na rjeavanje vee i stranije zagonetke od Juneinih lai!
U naem odnosu postoji i ljudskost i udovinost. udovini element je nae pisanje, naa knjievna imaginacija. Naa je ljubav ljudska. Osjeam kad mu je hladno, zabrinuta sam za njegov vid. Nabavljam mu oale, posebnu svjetiljku, pokrivae. Ali kad razgovaramo i piemo, dogaa se sjajan preobraaj, gdje sve uzdiemo, preuveliavamo, uveavamo, bojimo. Postoje paklene radosti poznate samo piscima. Njegov miiavi stil hrve se i opi s mojim pozlaenim. Ali kada ga dotaknem, dogaa se ljudsko udo. On je ovjek za kog bih ribala podove, inila najponiavajue i najvelian-stvenije stvari. On razmilja o naem braku, koji se, predosjeam, nikada nee dogoditi, ali on je jedini mukarac za kog bih se udala. Zajedno smo vei. Nakon Henryja nikada vie neu doivjeti ovakvu polarnost. Budunost bez njega mi je u potpunom mraku. Ne mogu je ak ni zamisliti. Allendy priznaje Hugu da u mojim knjievnim prijateljstvima postoji opasnost jer se poput djeteta poigravam iskustvom te svoje igre shvaam ozbiljno, a knjievne me
pustolovine odnose u sfere kojima ne pripadam. Veliki, suosjeajni Allendv i vjerni, ljubomorni Hugo, brinu se nad djetetom koje ima tako opasnu potrebu za ljubavlju. Allendv ne shvaa ozbiljno moju knjievno-stvaralaku stranu, a ja njemu zamjeram to to pojednostavljuje moju narav u istu enu. Svoju viziju odbija zamagliti mojom matom. Divna je ta potpuna iskrenost mukaraca poput Allendyja i Hu-ga, ali mi nije zanimljiva. Ona me ne fascinira kao Henryjeva neiskrenost, dramatiziranje, knjievne eskapade, eksperimenti, nepodoptine. Kada Henry i ja leimo jedno drugome u naruju, sve igre prestaju jer na trenutak pronalazimo temeljnu cjelovitost. Kada se ponovno latimo posla, u svoje ivote nataemo matu. Vjerujemo u ivljenje, ne samo kao ljudskih bia, ve stvaratelja, pustolova. Allendy odbacuje moju zamrenu, opasnu, erotsku stranu, a Henry upravo za njom posee i na nju odgovara, dopunjava je i proiruje. Allendy ima pravo kad govori o mojoj velikoj potrebi za ljubavlju. Ne mogu ivjeti bez ljubavi. Ljubav je u samom korijenu moga bia. On to govori kako bi umanjio Hugovu goruu ljubomoru, a vjerojatno i da ublai vlastite sumnje. Njegova je strast zatitnika, suosjeajna i, dok on naglaava moju krhkost i naivnost, ja nekim dubljim instinktom odabirem mukarca koji potie moju snagu, koji mi postavlja ogromne zahtjeve, koji ne sumnja u moju hrabrost ili ilavost, koji ne vjeruje u moju naivnost ili nevinost, koji ima hrabrosti postupati sa mnom kao sa enom.
Sino je stigla June
Nazvao je Fred i javio vijest. Bila sam zapanjena, iako sam esto zamiljala taj prizor. Tijekom cijeloga dana bila sam svjesna da je June na Clichyju. Guila sam se nad pisanjem i hranom, prisjeajui se Henryjevih rijei: - ekaj me. Ali ekanje mi je nepodnoljivo. Gutam velike koliine tableta za spavanje. Skaem svaki put kad zazvoni telefon. Zovem Allen-dyja. Ponaam se poput utopljenika. Juer i danas me nazvao Henry, ozbiljan, zbunjen: - June je dola u pristojnom raspoloenju. Ponaa se normalno i razumno. Razoruan je. Hoe li to potrajati? Kako e dugo June ostati? to da ja radim? Ne mogu ekati ovdje, u ovoj sobi, suoena sa svojim pisanjem. Odlazim spavati uz bol koja me gui. im se ujutro probudim, ponovno mi se poput kamena spusti na potiljak. Hugova je ljubav u ovome trenutku zastraujua, nadljudska. I Allendyjeva. Bore se za mene. Kao dijete, zamalo sam umrla kako bih pridobila oevu ljubav, a sada iz istog razloga psihiki umirem, muim i teroriziram voljene osobe, kako bih privukla njihovu panju. Ta me spoznaja oinula poput bia. Borim se da si pomognem. Ne smijem odustati od Henryja samo zato to je June razumna. Ipak, moram ga se odrei barem na jedno vrijeme, a kako bih to postigla, moram nekako ispuniti golemu prazninu koju u mome ivotu ostavlja njegova odsutnost. Nazvala me June, a na zvuk njezina glasa nisam osjetila ni bol, ni radost, nita od uzbuenja koje sam oekivala. Sutra naveer stie u Louveciennes. Hugo me odvezao k Allendyju. Planirala sam put u London, gdje bih mogla upoznati nove ljude i pronai spas, mentalnu ravnoteu. Do trenutka kada sam stigla k Allendyju, ve sam se mogla kontrolirati. Bio je sretan jer me spasio od mazohizma. Zamislio je kraj moje podlonosti Henryju i June. Dok mi je neprestano ljubio ruke, govorio je rjeito i ljudski. Ljubomorni Allendy protiv Henryja. Tako je lukav. Rekla sam mu da razlog Henryjeve ogromne potrebe za enom lei u tome to je on pravi, stopostotni mukarac; slava budi poganskim bogovima da u njemu nema nimalo enskosti. Ali Allendy je odgovorio da upravo seksualno zreo mukarac posjeduje enske kvalitete njenosti i intuicije. Pravi mukarac ima snane zatitnike porive koji
Henryju nedostaju. Allendy je mudrac, osim kada je rije o Henryju. On, veliki analitiar, tako je ljubomoran da je ludo izjavio kako je Henry moda njemaki pijun. eli da se oslobodim potrebe za ljubavlju, kako bih ga mogla voljeti zbog njega samog. Ne eli da mu padnem u zagrljaj zbog oajnike potrebe za ljubavlju. Ne eli iskoristiti svoj utjecaj da me posjeduje, a mogao bi. eli da prvo stanem na vlastite noge. Rekao je da Henry crpi snagu iz ljubavi koju mu ja dajem, da nikada vie u ivotu nee dobiti tako dragocjen dar, da se to dogodilo samo zato jer ja nemam razvijen osjeaj vlastite vrijednosti. Nadao se, za moje dobro, da je ta veza gotova. Prihvatila sam svu njegovu racionalnost. Vjerujem Allendyu, a i privlai me. (Naroito danas, kada sam uoila senzualnu modulaciju usta, to otkriva potencijalnu strastvenost). Ali ispod povrine, osjeala sam, kao i druge ene, snanu zatitniku ljubav prema Henryju - to je manje savren, to ga vie moram voljeti. Ojaala sam. Telefoniram Eduardu da mu pomognem, da ga podrim. Odustajem od puta u London. Ne treba mi. Mogu se suoiti s Henryjem i June. Nestao je vor boli koji me guio. Ne moram se oslanjati na povrne promjene, na nove prijatelje. Sve je to samo estoka samoobrana od gubitka ljubavnika kojega nikada neu zaboraviti. to e biti s njegovim radom, njegovom sreom? to e mu June napraviti? Moja ljubav, Henry, koga sam ispunila snagom i samospoznajom; moje dijete, moja kreacija, njean i podatan u enskim rukama. Allendy kae da on vie nikada nee iskusiti ljubav poput moje, ali ja znam da u uvijek biti tu za njega, da u onoga dana kada ga June povrijedi, biti tu da ga ponovno volim. Pono. June. June i ludilo. June i ja stojimo na kolodvoru i ljubimo se dok pored nas jure vlakovi. Opratam se od nje. Ovijam ruku oko njezina struka. Ona drhti: - Anais, tako sam sretna s tobom. Nudi mi usta na poljubac Tijekom nae zajednike veeri govorila je o Henryju, o njegovoj knjizi, o sebi. Bila je iskrena ili sam ja najvea budala koja je ikada postojala. Mogu samo vjerovati u nau ekstazu. Ne elim znati, elim je samo voljeti. Bojim se samo da e joj Henry pokazati moje pismo i povrijediti je, unititi je. Usporedila me s uiteljicom u Jeunes filles en uniforme, a sebe s Manuelom, uenicom prepunom oboavanja. Uiteljica je imala divne oi, pune samilosti, ali bila je
snana. Zato June zamilja da sam ja snana, a ona strastveno dijete, omiljena uenica? eli zatitu, utoite od boli, od ivota koji je za nju previe straan. U meni vidi netaknutu sliku sebe. Zato mi pripovijeda cijelu priu o sebi i Henryju, njezino nalije. Voljela je i vjerovala Henryju dok je nije prevario. Ne samo da ju je varao s drugim enama, ve joj je iskrivio osobnost. Stvorio je od nje okrutnu osobu, a ona to nije bila, ranjavajui njeno najnjenije, najslabije ja. Osjetila je nedostatak samopouzdanja, ogromnu potrebu za ljubavlju, vjernosti. Nala je utoite u Jean, u Jeaninoj odanosti, vjeri, razumijevanju. A sada je oko sebe podigla obrambeni zid lai kojima se eli zatititi. eli se zatititi od Henryja, stvoriti novo ja koje je njemu nedokuivo, koje ne moe povrijediti. Crpi snagu iz moje vjere, moje ljubavi. - Henry nije dovoljno matovit - kae ona. - On je neiskren. Nije ni dovoljno jednostavan. On me nainio kompliciranom, oduzeo mi ivotnu snagu, unitio me. On je stvorio izmiljeni lik koji ga mui, kojega moe mrziti; za stvaranje mu je potrebna mrnja drugih kojom sam sebe biuje. Ne vjerujem u njega kao pisca. Naravno, ima i ljudskih trenutaka, ali je prevarant. On je sve ono za to mene optuuje. Laljiv je, neiskren, lakrdija, glumac. On trai drame i udovinost. Ne eli jednostavnost. On je intelektualac. Trai jednostavnost, a zatim je poinje iskrivljavati, izmiljati udovita. Sve je to lano, lano. Zapanjena sam. Osjeam novu istinu. Ne kolebam se izmeu Henrya i June, izmeu njihovih proturjenih verzija samih sebe, ve izmeu dviju istina vidim jasnou. Vjerujem u Henryjevu ljudskost, iako sam potpuno svjesna i knjievnog udovita. Vjerujem u June, iako sam svjesna i njezine nevine razorne moi i njezinih komedija. Isprva se eljela boriti protiv mene. Bojala se da vjerujem u Henryjevu verziju prie. eljela je otii u London, a ne u Pariz, i pozvati me da se tamo sastanemo. Na prvi pogled mojih oiju ponovno mi je povjerovala. Sino je govorila prekrasno, suvislo. Prikazala je Henryjeve slabosti u okrutnom svjetlu. Unitila je njegovu iskrenost, cjelovitost. Unitila je moje zatitnike porive prema njemu. Prema njezinim rijeima, nita nisam postigla. - Henry se samo pravi da razumije, a zatim kree u napad, unitavanje. Upoznat u istinu samo kroz vlastito iskustvo s njima. Nije li Henry sa mnom bio ovjeniji, a June iskrenija? Ja, koja sudjelujem u obje naravi, hou li uspjeti unititi njihove poze, dosei njihova prava bia?
Allendy mi je oduzeo moj opijum; natjerao me da budem razumna i normalna, i sada okrutno trpim od gubitka svog matovitog ivota. I June je postala normalna. Vie nije histerina ni zbunjena. Kada sam danas shvatila tu promjenu u njoj, bila sam oajna. Henryju sada daje ono to je od nje elio mentalnu ravnoteu, ljudskost. Oni sada mogu razgovarati. Promijenila sam ga, smekala, i on je sada bolje razumije. Zatim smo zajedno sjele, dotiui se koljenima, i gledale jedna u drugu. Jedina preostala ludost je ta groznica meu nama. Kaemo: - Hajdemo biti razumne dok smo s Henryjem, ali zajedno emo biti lude. Ulazim u kaos Henryja i June i nalazim da postaju jasniji sami sebi i jedno drugome. A ja? Ja trpim od ludosti koju ostavljaju za sobom. Skupljam za njima njihove zamrene konce, lai, komplikacije. Ponovno ih proivljavam u mati. Vidim kako June Henryju ponovno oduzima samopouzdanje, kako ga zbunjuje. Unitava mu knjigu. Kroz svoju ljubav prema meni, eli odstraniti moj utjecaj na Henryja. eli mi ga preoteti, kako bi mogla ponovno dominirati njime, samo da bi ga osiromaila i osakatila; zbog toga e me ak i voljeti. Odgovara ga od objavljivanja knjige putevima koje sam mu ja bila otvorila. Zamjera mu to je izgubio vjeru u njezinu sposobnost da mu pomogne. Vidim kako se sada koristi mojim sredstvima -smirenou, razumom kako bi postigla isto razaranje. U taksiju joj leim u naruju. Dri me vrsto uz sebe i kae: - Ti mi daje ivot, daje mi ono to mi je Henry uzeo. ujem se kako joj odgovaram grozniavim rijeima. Prizor u taksiju - koljeno uz koljeno, isprepleteni prsti, obraz uz obraz - i dalje se nastavlja, iako smo svjesne svog temeljnog neprijateljstva. Nae su namjere suprotne. Ipak, ne mogu napraviti nita za Henryja. Dok je ona tu, on je previe slab, kao to je slab u mojim rukama. Dok joj govorim da je volim, razmiljam o tome kako da spasim Henryja, koji je sada dijete, a ne vie ljubavnik jer ga je njegova slabost uinila ga djetetom. Moje se tijelo sjea mukarca koji je umro. Ali kakvu divnu igru igramo nas troje! Tko je demon? Tko je laac? Tko je ljudsko bie? Tko je najpametniji? Tko je najsnaniji? Tko najvie voli? Jesmo li mi tri ogromna ega koja se bore za dominaciju ili za ljubav ili oboje? Osjeam se zatitniki prema njima. Hranim ih, radim za njih, rtvujem se za njih. Moram im dati ivot jer se
meusobno unitavaju. Kada u pono hodam do kolodvora da otpratim June, Henry se brine, a June kae: - Bojim se tvoje savrenosti, tvoje pronicljivosti. Pritom mi se gnijezdi u naruju, da se napravi malena. A zatim, prelijepo pismo od Henryja, najiskrenije do sada, zbog svoje jednostavnosti: Anais, zahvaljujui tebi ovoga puta nisam zgaen... Ne gubi vjeru u mene, preklinjem te. Volim te vie no ikad, iskreno, iskreno. Mrzim to ti moram napisati ono to ti elim ispriati o prve dvije noi s June, ali kada te vidim i ispriam ti, shvatit e apsolutnu iskrenost mojih rijei. Istovremeno, udno je, ali ne svaam se s June. Kao da imam vie strpljenja, vie razumijevanja i samilosti nego ikad prije... Strano mi nedostaje, i Boe mi pomozi, razmiljam o tebi u trenucima kada nijedan zdrav, normalan mukarac ne bi smio... I molim te, najdraa Anais, ne govori okrutne stvari kao tada preko telefona - da si sretna zbog mene. to to znai? Ja nisam sretan, ali nisam ni strano nesretan; obuzima me tuan, melankolian osjeaj koji ne mogu sasvim dobro objasniti. elim te. Ako me sada napusti, izgubljen sam. Mora mi vjerovati, bez obzira kako se to tekim na trenutke moe initi. Pita me o putu u Englesku - Anais, to da kaem? to bih ja volio? Otii tamo s tobom - biti zauvijek s tobom. Govorim ti ovo sada, kada mi se June vratila u svom najboljem izdanju, kada bi vie no ikad trebalo biti nade, ako je nada ono to elim. Ali kao s tobom i Hugom, vidim da je sve dolo prekasno. Ja sam krenuo dalje. A sada, bez sumnje, jedno vrijeme moram s njom ivjeti neku tunu lijepu la, a strahovito me boli to u time povrijediti tebe.
A moda e ti u June pronai vie nego ikada, to bi bilo u redu; moda e mene zamrziti ili prezirati, ali to ja tu mogu? Uzmi June kakva jest - moda ti mnogo znai ali ne daj joj da stane meu nas. Ono to si vas dvije moete dati nije moja briga. Volim te, samo se sjeti toga. I molim te nemoj me kanjavati bjeanjem."
Sino sam plakala. Plakala sam jer je proces u kome sam postala ena bio bolan. Plakala sam jer vie nisam bila dijete koje moe slijepo vjerovati. Plakala sam jer su mi se oi otvorile za stvarnost za Henryjevu sebinost, Juneinu ljubav prema moi, moju nezasitnu kreativnost koja se mora baviti drugima i nikada
nije sama sebi dovoljna. Plakala sam jer vie ne mogu vjerovati, a ja volim vjerovati. Iako ne vjerujem, jo uvijek mogu strastveno voljeti. To znai voljeti ljudski. Plakala sam jer od sada u plakati manje. Plakala sam jer sam izgubila bol, a jo se nisam navikla na njezinu odsutnost. I tako mi danas dolazi Henry, a sutra izlazim s June.
Chiarissima
www.bosnaunited.net

Anais Nin Henry I June Dnevnik Ljubavi

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Anais Nin Henry I June Dnevnik Ljubavi

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Chia @bosnaunited.

HENRY I JUNE Dnevnik ljubavi (1931. -1932.)

Pariz, listopad 1931.

Pitala sam Eduarda:

Sino je stigla June

Você também pode gostar