RUDARSKO-GEOLOKO-NAFTNI FAKULTET

SVEUILITA U ZAGREBU




ANALIZA HIDRODINAMIKIH MJERENJA


SKRIPTA




Prof. dr. sc. Marin ike







Zagreb
2010.
II
KAZALO
Stranica
NOMENKLATURA............................................................................... XII
UVOD..................................................................................................... 1
I. POGLAVLJE....................................................................................... 2
MODELI PROTJECANJA FLUIDA U LEITIMA NAFTE I PLINA...... 2
1.1. TRODIMENZIONALNI LINEARNI PROTOK.................................................................4
1.2. RADIJALNI PROTOK........................................................................................................8
1.2.1. Modeli s konstantnim protokom na unutarnjoj granici leita...................11
1.2.1.1. Neogranieno leite.....................................................................................11
1.2.1.2. Ogranieno leite sa zatvorenom vanjskom granicom......................16
1.2.1.3. Ogranieno leite s konstantnim tlakom na vanjskoj granici...........18
1.2.2. Neustaljeni, poluustaljeni i ustaljeni protok....................................................19
1.2.3. Pojednostavljena rjeenja jednadbe difuzije.................................................21
1.2.4. Odstupanja od idealnih modela..........................................................................25
1.2.4.1. Stlaivi fluid.....................................................................................................25
1.2.4.2. Dvofazni protok ..............................................................................................27
1.2.4.3. Leite promijenjene propusnosti u pribuotinskoj zoni ....................29
1.2.4.4. Promjenljiv protok..........................................................................................30
1.2.4.5. Vie buotina u leitu..................................................................................31
1.2.4.6. Utjecaj obujma buotine...............................................................................32
1.2.4.7. Turbulentni protok.........................................................................................40
III
1.3. PROTOK KROZ PUKOTINU - DVODIMENZIONALNI LINEARNI PROTOK........46
1.3.1. Model frakturirane buotine s konstantnim protokom na unutarnjoj
granici leita.................................................................................................................................50
1.3.1.1. Linearni protok u pukotini............................................................................52
2.3.1.2. Bilinearni protok.............................................................................................53
1.3.1.3. Linearni protok u leitu...............................................................................54
1.3.1.4. Pseudolinearni protok...................................................................................55
1.3.1.5. Pseudoradijalni protok..................................................................................56
1.3.2. Odstupanja od modela..........................................................................................60
1.4. PROTJECANJE FLUIDA U LEITU S HORIZONTALNOM BUOTINOM.........63
1.4.1. Model horizontalne buotine u ogranienom leitu s konstantnim
tlakom na vanjskoj i unutarnjoj granici leita......................................................................63
1.4.2. Model horizontalne buotine u leitu sa zatvorenom vanjskom
granicom.........................................................................................................................................69
1.4.3. Model horizontalne buotine u neogranienom leitu...............................73
1.4.3.1. Rani radijalni protok......................................................................................80
1.4.3.2. Rani linearni protok .......................................................................................84
1.4.3.3. Pseudoradijalni protok..................................................................................86
1.4.3.4. Kasni linearni protok.....................................................................................87
II. POGLAVLJE.................................................................................... 89
ANALIZA PROTJECANJA FLUIDA U LEITIMA NAFTE I PLINA... 89
2.1. ANALIZA NEUSTALJENOG RADIJALNOG PROTOKA..........................................89
2.1.1. Polulogaritamski prikaz tlaka u funkciji vremena..........................................89
2.1.2. Tipske krivulje.........................................................................................................95
IV
2.1.3. Derivacija tlaka........................................................................................................97
2.1.4. Hornerova analiza testa porasta tlaka.............................................................102
2.1.5. Analiza testa porasta tlaka uporabom tipskih krivulja................................107
2.2. ANALIZA TLAKA FRAKTURIRANE BUOTINE .....................................................113
2.2.1. Specijalizirane analize.........................................................................................123
2.3. ANALIZA TLAKA HORIZONTALNE BUOTINE.....................................................138
2.4. ANALIZA TLAKA FRAKTURIRANE HORIZONTALNE BUOTINE.....................152
2.5. ANALIZA POLUUSTALJENOG PROTOKA..............................................................156
2.5.1. Test za utvrivanje granica leita ..................................................................163
2.5.2. Test interferencije ................................................................................................172
BIBLIOGRAFIJA................................................................................ 176
V
POPIS SLIKA

Slika 1. Model trodimenzionalnog linearnog protoka.............. 4
Slika 2. Model radijalnog protoka ........................... 8
Slika 3. Neogranieno leite s buotinom u sreditu. ........... 11
Slika 4. Tipska krivulja za neogranieni radijalni sustav, konstantnog
protoka na unutarnjoj granici. ................................. 16
Slika 5. Tipske krivulje za ogranieni radijalni sustav sa zatvorenom
vanjskom granicom i konstantnim protokom na unutarnjoj granici. ...... 18
Slika 6. Tipske krivulje za ogranieni radijalni sustav, konstantnog tlaka
na vanjskoj granici i konstantnog protoka na unutarnjoj granici. ........ 19
Slika 7. Efekt skladitenja i naknadnog dotoka (Houz et al. 2008). . 32
Slika 8. Shematski prikaz buotine ispunjene kapljevinom i plinom, te
buotine ispunjene jednom fazom (kapljevinom ili plinom) (Lee 1982). ... 33
Slika 9. Bezdimenzionalni tlak za buotinu u neogranienom leitu, s
ukljuenim efektom skladitenja i skin efektom. (Agarwal et al. 1970)..... 37
Slika 10. Bezdimenzionalni tlak u funkciji bezdimenzionalne grupe t
D
/C
D

(Gringarten et al. 1979). ..................................... 39
Slika 11. Dva naina modeliranja ne-Darcyjevog protoka (Houz et al.
2008). .................................................. 42
Slika 12. Skin faktor u ovisnosti o protoku (Houz et al. 2008). ..... 43
Slika 13. Neogranieno leite, presjeeno vertikalnom pukotinom, s
buotinom u sreditu. ....................................... 46
Slika 14. Model protjecanja fluida kroz pukotinu. ............... 47
Slika 15. Jednodimenzionalni linearni model protjecanja fluida iz leita
u pukotinu. .............................................. 49
VI
Slika 16. Tipske krivulje za frakturiranu buotinu u neogranienom
leitu, s konstantnim protokom na unutarnjoj granici leita. .......... 51
Slika 17. Linearni protok u pukotini.......................... 52
Slika 18. Bilinearni protok. ............................... 54
Slika 19. Linearni protok u leitu........................... 55
Slika 20. Polulogaritamski prikaz tipskih krivulja za frakturiranu buotinu
u neogranienom leitu, s konstantnim protokom na unutarnjoj granici
leita. ................................................. 56
Slika 21. Odnos bezdimenzionalnog efektivnog radijusa buotine i
bezdimenzionalne vodljivosti vertikalne pukotine.................... 58
Slika 22. Pseudoradijalni protok. ........................... 59
Slika 23. Shema obujma crpljenja vertikalne i horizontalne buotine. 63
Slika 24. Podjela 3D problema u dva 2D problema (Joshi 1988). ... 64
Slika 25. Opi model protoka za proizvoljno orijentiranu horizontalnu
buotinu u leitu proizvoljnog oblika. ........................... 69
Slika 26. Vertikalni skin efekt u funkciji debljine leita. .......... 71
Slika 27. Skin efekt zbog vertikalne ekscentrinosti ............. 71
Slika 28. Model horizontalne buotine. ...................... 74
Slika 29. Bezdimenzionalni tlak u sreditu horizontalne buotine,
smjetene u vertikalnom sreditu neogranienog leita (Soliman 1998). . 76
Slika 30. Bezdimenzionalni tlak za buotinu s pukotinom neograniene
vodljivosti i jednolikog utoka, u neogranienom leitu. .............. 80
Slika 31. Geometrije radijalnog protoka. ..................... 81
Slika 32. Geometrije linearnog protoka. ...................... 84
Slika 33. Idealizirani proizvodni test. ........................ 91
Slika 34. Polulogaritamski prikaz tlaka u funkciji vremena. ........ 91
Slika 35. Stvarni proizvodni test. ........................... 93
VII
Slika 36. Polulogaritamski prikaz tlaka u funkciji vremena. ........ 93
Slika 37. Ilustracija derivacije tlaka (Houz et al. 2008). .......... 97
Slika 38. Tipske krivulje bezdimenzionalnog tlaka i njegove derivacije za
neogranieno leite s efektom skladitenja i skin efektom (Economides i
Nolte 2000). ............................................. 99
Slika 39. Proizvodni test: Log-Log dijagram razlike tlaka i njegove
derivacije. .............................................. 100
Slika 40. Primjena naela superpozicije na test porasta tlaka (Houz et
al. 2008)................................................ 103
Slika 41. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama tlaka i
njegove derivacije (Bourdet 1989). ............................ 108
Slika 42. Test porasta tlaka (primjer iz Bourdet et al. 1989). ...... 110
Slika 43. Hornerova analiza testa porasta tlaka................ 110
Slika 44. Analiza testa porasta tlaka s pomou tipskih krivulja. .... 111
Slika 45. Log-log dijagram mjerenih podataka plinske buotine. ... 115
Slika 46. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama. ...... 116
Slika 47. Tipske krivulje za pukotinu ograniene vodljivosti (Agarwal et
al. 1979)................................................ 118
Slika 48. Grafiki prikaz tlaka na razini leita za vrijeme proizvodnog
testa i testa porasta tlaka.................................... 119
Slika 49. Dijagnostiki log-log dijagrama porasta tlaka........... 119
Slika 50. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama. ...... 121
Slika 51. Bezdimenzionalni tlak i njegova derivacija za pukotinu
ograniene vodljivosti (Houz et al. 2008)........................ 122
Slika 52. Log-log dijagnostiki, Hornerovi i specijalizirani dijagrami za
najee sustave leita i buotine (Economides i Nolte 2000). ....... 128
VIII
Slika 53. Simulirani test porasta tlaka frakturirane buotine s niskom
vodljivou pukotine. ...................................... 130
Slika 54. Dijagnostiki log-log dijagram mjerenih (simuliranih) podataka
porasta tlaka............................................. 130
Slika 55. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama tlaka i
njegove derivacije. ........................................ 131
Slika 56. Identifikacija bilinearnog protoka. .................. 131
Slika 57. Razlika tlaka u funkciji etvrtog korijena superponiranog
vremena................................................ 133
Slika 58. Simulirani test porasta tlaka frakturirane buotine s visokom
vodljivou pukotine. ...................................... 135
Slika 59. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama i
identifikacija linearnog protoka................................ 135
Slika 60. Razlika tlaka u funkciji drugog korijena superponiranog
vremena................................................ 137
Slika 61. Geometrija horizontalne buotine (Houz et al. 2008). ... 139
Slika 62. Rani radijalni protok u leitu s horizontalnom buotinom
(Houz et al. 2008). ....................................... 140
Slika 63. Rani linearni protok u leitu s horizontalnom buotinom
(Houz et al. 2008): ....................................... 141
Slika 64. Radijalni protok u leitu s horizontalnom buotinom (Houz et
al. 2008)................................................ 143
Slika 65. Ponaanje tlaka i njegove derivacije za horizontalnu buotinu.
...................................................... 145
Slika 66. Analiza ranog radijalnog protoka. .................. 146
Slika 67. Dijagram tlaka u funkciji drugog korijena vremena. ...... 147
Slika 68. Analiza kasnog radijalnog protoka.................. 148
IX
Slika 69. Ponaanje tlaka i njegove derivacije za razliite duljine
horizontalnog dijela buotine. ................................ 149
Slika 70. Ponaanje tlaka i njegove derivacije za razliito smjeten
horizontalni dio buotine unutar leita. ......................... 150
Slika 71. Ponaanje tlaka i njegove derivacije horizontalne buotine u
leitu razliite vertikalne anizotropije. .......................... 151
Slika 72. Ponaanje tlaka i njegove derivacije horizontalne buotine u
leitu razliite horizontalne anizotropije. ........................ 151
Slika 73. Frakturirana horizontalna buotina (Houz et al. 2008). .. 152
Slika 74. Protok kroz pukotine, buotinu i oboje. .............. 153
Slika 75. Utjecaj skin faktora (oteenja pribuotinske zone) na
ponaanje tlaka frakturirane horizontalne buotine. ................ 154
Slika 76. Ponaanje tlaka horizontalne buotine s razliitim brojem
pukotina. ............................................... 155
Slika 77. X-Y prikaz dodatnog pada tlaka (plavo) zbog zatvorene
granice. ................................................ 161
Slika 78. Profil tlaka izmeu buotine i nepropusne granice. ...... 162
Slika 79. Buotina u blizini zatvorene granice. ................ 163
Slika 80. Test porasta tlaka za buotinu u blizini zatvorene granice
leita. ................................................ 167
Slika 81. Odreivanje sjecita pravaca MTR i LTR. ............ 168
Slika 82. Polulogaritamski prikaz proizvodnog testa buotine u blizini
linearne granice. ......................................... 169
Slika 83. Polulogaritamski prikaz testa porasta tlaka u buotini blizu
linearne granice. ......................................... 169
Slika 84. Log-log prikaz tlaka i derivacije za buotinu u blizini linearne
granice. ................................................ 170
X
Slika 85. Utjecaj udaljenosti linearne granice na ponaanje tlaka i
derivacije. .............................................. 171
Slika 86. Primjer meiranja stvarnih podataka................. 171
Slika 87. Promjene tlaka u testu interferencije................. 172
Slika 88. Podruje ispitivanja u testu interferencije. ............ 173
Slika 89. Bezdimenzionalni tlak za buotinu u neogranienom leitu -
rjeenje s pomou eksponencijalnog integrala (Earlougher 1977). ..... 174
Slika 90. Meiranje s tipskom krivuljom u testu interferencije. ..... 175
XI
POPIS TABLICA

Tablica 1. Faktori oblika za horizontalne i multilateralne buotine.... 72
Tablica 2. Osnovni podaci o idealiziranom proizvodnom testu i rezultati
analize s pomou polulogaritamskog prikaza tlaka. ................. 92
Tablica 3. Osnovni podaci o stvarnom proizvodnom testu i rezultati
analize s pomou polulogaritamskog prikaza tlaka. ................. 94
Tablica 4. Podaci o testu i rezultati meiranja s tipskim krivuljama. . 101
Tablica 5. Rezultati Hornerove analize. ..................... 111
Tablica 6. Rezultati analize s pomou tipskih krivulja............ 112
Tablica 7. Minimalno vrijeme potrebno za poetak neogranieno
djelujueg radijalnog protoka. ................................ 114
Tablica 8. Minimalno vrijeme potrebno za poetak pseudoradijalnog
protoka................................................. 118
Tablica 9. Rezultati analize s pomou tipskih krivulja............ 132
Tablica 10. Rezultati specijalizirane analize. ................. 133
Tablica 11. Rezultati analize s pomou tipskih krivulja. .......... 136
Tablica 12. Rezultati specijalizirane analize. ................. 137
Tablica 13. Faktori oblika za razliite oblike povrine crpljenja
(Earlougher 1977). ........................................ 159
Tablica 14. Faktori oblika za razliite oblike povrine crpljenja
(Earlougher 1977). ........................................ 160
XII

NOMENKLATURA

A m
2
- povrina
[ ]
3 3
m m B - obujamski koeficijent
3
C m Pa (

- konstanta skladitenja buotine
C
A
- faktor oblika povrine crpljenja buotine
C
D
- bezdimenzionalni koeficijent skladitenja buotine
C
fD
- bezdimenzionalna vodljivost pukotine
C
RD
- bezdimenzionalna vodljivost leita
c Pa
1
- stlaivost
3
D s m (

- koeficijent turbulentnog (ne-Darcyjevog) protoka
d m - promjer
g m s
2
- gravitacija
h m - efektivna debljina leita
h m
f
- visina pukotine
J J
0 1
, - Besselove funkcije
k m
2
- efektivna propusnost leine stijene za leini fluid
k m
f
2
- efektivna propusnost pukotine
L m - udaljenost buotine od linearne granice
L m - duljina horizontalne buotine
( )[ ] s Pa p m - funkcija pseudo-tlaka
p Pa - tlak
p Pa
b
- tlak zasienja
p
D
- bezdimenzionalni pad tlaka
p Pa
0
- standardni tlak
q m s
3
- obujamski protok
XIII
r m - radijus
r
D
- bezdimenzionalni radijus
r m
e
- radijus crpljenja buotine
r
eD
- bezdimenzionalni radijus crpljenja buotine
r m
w
- radijus buotine
r
wD
- bezdimenzionalni radijus buotine
r m
w
- efektivni radijus buotine
s - skin faktor
T K - temperatura
T K
0
- standardna temperatura
t s - vrijeme
t
D
- bezdimenzionalno vrijeme u funkciji radijusa buotine
t
DA
- bezdimenzionalno vrijeme u funkciji povrine crpljenja
buotine
[ ]
DL
t - bezdimenzionalno vrijeme u funkciji duljine horizontalne
buotine
t
Dxf
- bezdimenzionalno vrijeme u funkciji duljine pukotine
V m
3
- obujam
V m
p
3
- porni obujam
v m s - brzina
w m - irina pukotine
x m - udaljenost u smjeru osi x
x
D
- bezdimenzionalna udaljenost u smjeru osi x
x m
f
- poluduljina pukotine
Y Y
0 1
, - Besselove funkcije
y m - udaljenost u smjeru osi y
y
D
- bezdimenzionalna udaljenost u smjeru osi y
XIV
Z - faktor odstupanja realnog plina
z m - udaljenost u smjeru osi z
[ ]
D
z - bezdimenzionalna udaljenost u smjeru osi z
1
m

(

- faktor turbulencije
p Pa
s
- pad tlaka zbog skin-efekta
m s
2
- hidraulika difuzivnost

fD
- bezdimenzionalna hidraulika difuzivnost
rad - kut
Pa s - dinamika viskoznost
kg m
3
- obujamska masa, gustoa
[ ] s - vrijeme
dio - efektivna upljikavost leine stijene
[ ]
f
dio - efektivna upljikavost pukotine
Indeksi:
f - pukotina
i - poetni uvjeti
r - radijalno
t - ukupno
w - buotina
wf - dinamiki uvjeti u buotini
x - u smjeru osi x
y - u smjeru osi y
z - u smjeru osi z



UVOD






I. POGLAVLJE


MODELI PROTJECANJA FLUIDA U LEITIMA NAFTE I PLINA

Matematiki opis protjecanja fluida u poroznom mediju temelji se na
sljedeim fizikalnim zakonitostima (Matthews i Russell 1967):
zakonu ouvanja mase ili jednadbi kontinuiteta;
Darcyjevom zakonu;
jednadbi stanja.
U svim oblicima protjecanja (fluida, topline, elektriciteta), jedan od
najvanijih postulata jest naelo ouvanja (konzervacije). Ono jednostavno
znai da je neka fizikalna veliina konzervirana, tj. niti se stvara niti se
unitava. Kod protoka fluida u poroznom mediju najvanija veliina jest masa,
za koju jednadba kontinuiteta glasi:
maseni utok u element prostora minus maseni istok iz elementa
prostora jednako promjena mase u elementu prostora.
Darcyjev zakon izraava injenicu da je obujamski protok po jedinici
povrine poprjenog presjeka u nekoj toki uniformnog poroznog medija,
proporcionalan gradijentu potencijala u smjeru protoka. Zakon vrijedi za
laminarni protok, a matematiki je izraen kao:

k
v

= (1.1)
gdje je v obujamski protok po jedinici povrine, tj. brzina protjecanja,
potencijal, gradijent potencijala u smjeru protoka, viskoznost fluida, k
propusnost medija, te obujamska masa (gustoa) fluida. Negativni
predznak u gornjoj jednadbi oznaava da se protok zbiva u smjeru

3
smanjivanja potencijala. M. King Hubbert (1956) je definirao funkciju
potencijala kao (Amyx et al. 1960):

0
p
p
dp
gz

= +

(1.2)
gdje je z visina iznad odreene ravnine, a p
0
tlak na razini te ravnine.
Za protok u smjeru osi x, y i z , jednadba (1.1) ima sljedee oblike:

x
x
y
y
z
z
k
v
x
k
v
y
k
v
z

=

Stoga se, za protok u smjeru osi x, y i z , Darcyjev zakon moe pisati kao:

x
x
k p
v
x

= (1.3)

y
y
k
p
v
y

= (1.4)

z
z
k p
v g
z

| |
= +
|
\
(1.5)
Za radijalni protok, zanemarujui gravitaciju, Darcyjev zakon postaje:

r
r
k p
v
r

= (1.6)
Jednadba stanja definira ovisnost obujamske mase (gustoe) fluida
o tlaku p i temperaturi T. Stoga e za razliite vrsti fluida biti primijenjene
razliite jednadbe stanja. No, budui da se protjecanje fluida u leitu moe
smatrati izotermalnim procesom, jednadba stanja bit e ovisna samo o tlaku.






4

1.1. TRODIMENZIONALNI LINEARNI PROTOK

Element prostora (poroznog medija) prikazan je na slici Slika 1. Njegove
su dimenzije x, y i z, u koordinatnom sustavu x, y i z . Obujamske
komponente utoka fluida u element po jedinici povrine (brzine protjecanja), u
smjerovima x, y, z , oznaene su s v
x
, v
y
i v
z
. Stoga je maseni utok fluida u
element, u smjeru osi x, jednak umnoku obujamske mase fluida, , brzine
protjecanja, v
x
, i povrine poprjenog presjeka, y z , tj.

x
v y z
a maseni istok fluida iz elementa, u smjeru osi x, jednak je:
( )
x x
v v y z + (


Razlika ovih dvaju protoka (utok minus istok) predstavlja neto protok u smjeru
osi x:
( ) ( )
x x x x
v y z v v y z y z v + = (


Po istom naelu moe se odrediti neto protok u smjerovima osi y i z .

z
v
x
y
x

v + v
v
v +
z
y
x
v v v
x x
z z
y
y + y z
v ( )
)
)
(
(

Slika 1. Model trodimenzionalnog linearnog protoka


5
Budui da je masa fluida, sadrana unutar elementa, odreena
umnokom obujamske mase fluida, , upljikavosti elementa, , i obujma
elementa, x y z , promjena mase u vremenskom razmaku t jednaka je
razlici
| |
t t t
x y z x y z
+

Dakle, jednadba kontinuiteta za trodimenzionalni linearni protok moe se
pisati kao:
[ ( ) ( ) ( )] [ | | ]
x y z t t t
t y z v x z v x y v x y z
+
+ + = (1.7)
Dijeljenjem jednadbe s x y z t slijedi:

( )
( ) ( ) ( )
y
x z
v
v v
x y z t

=

(1.8)
Kako x y z t 0 0 0 0 , , , , diferencijalni oblik jednadbe kontinuiteta
glasi:
( ) ( ) ( ) ( )
x y z
v v v
x y z t



+ + = (1.9)
Kombiniranjem jednadbe kontinuiteta i Darcyjeva zakona, tj.
uvoenjem jednadbi (1.3), (1.4) i (1.5) u jednadbu (1.9), slijedi:
( )
y
x z
k
k k p p p
g
x x y y z z t

| | | | (
| |
+ + + =
| | | (
\
\ \
(1.10)
Konana diferencijalna jednadba, koja e slijediti iz jednadbe (1.10),
ovisi o jednadbi stanja za odreeni fluid. Stoga e daljnje razmatranje biti
ogranieno na izotermalni protok fluida male i konstantne stlaivosti, koja je
definirana kao relativna promjena obujma fluida po jedinici promjene tlaka, tj.:

1 V
c
V p

= (1.11)
S obzirom na definiciju gustoe, jednadbu (1.11) moe se pisati i u obliku:

1
c
p

= (1.12)
a njenim preureenjem i diferenciranjem po varijabli x, odnosno po vremenu,
t, slijedi:

6

p
c
x x

= (1.13)
odnosno:

p
c
t t

= (1.14)
Uvoenjem jednadbe stanja, dane jednadbom (1.13) odnosno
jednadbom (1.14) u jednadbu (1.10), pretpostavljajui da je propusnost
konstantna i izotropna, tj.
x y z
k k k k = = = , te da su upljikavost i viskoznost
takoer konstantne, a sila tea zanemariva, jednadbu (1.10) moe se
preurediti kako slijedi.
Sukladno pravilu diferenciranja umnoka, prema kojemu je:
( )
v u
uv u v
x x x

= +


prvi lan jednadbe (1.10), nakon izluivanja konstanti, moe se pisati kao:

2
2
k p k p p
x x x x x



| |
| |
= +
| |
\
\
(1.15)
Nakon uvrtavanja jednadbe (1.13) u jednadbu (1.15) ona glasi:

2
2
2
k p k p p
c
x x x x



(
| | | |
= +
(
| |
\ \
(

(1.16)
Analogno, drugi lan na lijevoj strani jednadbe (1.10) tada glasi:

2
2
2
k p k p p
c
y y y y



(
| | | |
= + (
| |
( \ \

(1.17)
a nakon zanemarivanja sile tee, slino glasi i trei lan:

2
2
2
k p k p p
c
z z z z



(
| | | |
= +
(
| |
\ \
(

(1.18)
Prema spomenutom pravilu diferenciranja umnoka, lan na desnoj strani
jednadbe (1.10) moe se pisati kao:
( )
t t t



= +

(1.19)
koji nakon uvrtavanja jednadbe (1.14) i uvaavanja pretpostavke da je
upljikavost konstantna, postaje:

7
( )
p
c
t t

(1.20)
Uvrtavanjem jednadbi (1.16), (1.17), (1.18) i (1.20) u jednadbu
(1.10) i njenim sreivanjem, ona poprima sljedei oblik:

2
2 2
2 2 2
2 2 2
p p p p p p c p
c
x y z x y z k t


(
| |
| | | |
+ + + + + = (
| | |
\ \
( \

(1.21)
Budui da je stlaivost mala, te ako se pretpostavi i male gradijente
tlaka tako da su njihovi kvadrati zanemarivi, konani oblik diferencijalne
jednadbe za trodimenzionalni linearni protok fluida u poroznom mediju svodi
se na:

2 2 2
2 2 2
p p p c p
x y z k t


+ + = (1.22)
Jednadbu (1.22) naziva se jednadbom difuzije, a konstantu
k
c
,
hidraulikom difuzivnou, koju se esto oznaava simbolom .



8
1.2. RADIJALNI PROTOK

Radijalni model protjecanja prikazan je na slici Slika 2. Protok je
jednodimenzionalan, horizontalan i radijalan, u smjeru suprotnom smjeru
radijusa, r . Maseni utok u element prostora jednak je umnoku obujamske
mase fluida, brzine protjecanja i povrine kroz koju protjee. Budui da je
povrina jednaka umnoku duljine krunog luka, odreenog radijusom r r + i
kutom , i visine elementa h , maseni utok je:
( )
r
v r r h +
Maseni istok iz elementa jednak je umnoku istih varijabli, s tim da je duljina
krunog luka odreena radijusom r , tj. maseni istok je dan izrazom:
( )
r r
v v rh + (


Razlika ovih dvaju protoka (utok minus istok) predstavlja neto protok u smjeru
radijusa, r:
( ) ( ) { } ( )
r r r r r
v r r h v v rh h v r v r + + = ( (



h
r
r +

+( +( +( +( vr vr )
vr


r

Slika 2. Model radijalnog protoka

9
Masa fluida u elementu prostora odreena je umnokom obujamske
mase fluida, upljikavosti i obujma elementa. Obujam elementa jednak je
umnoku povrine isjeka krunog vijenca, odreene radijusima r i r r + , te
kutom , i visine elementa h , tj. dan je izrazom:
( ) ( )
2
2 2
2
2 2
h
r r r h r r r

(
+ = +


Kad r 0, njegov kvadrat je zanemariv, pa sreivanjem gornje jednadbe i
njenim mnoenjem s , izraz za masu fluida u takvom elementu prostora
glasi:
hr r
Promjena mase fluida u elementu, u vremenskom razmaku t , jednaka je
razlici:
( ) | |
t t t
hr r hr r hr r
+
=
Stoga se jednadbu kontinuiteta za radijalni protok fluida moe pisati kao:
[ ( ) ] ( )
r r
t h v r v r hr r = (1.23)
odnosno, kao:

( ) ( ) 1
r
r
v r
v r
r r r t

(
=
(


(1.24)
Budui da r t 0 0 , , a

( ) ( )

v
r
v
r
r r
jer je promjena obujamskog
protoka negativna u smjeru poveanja radijusa, slijedi diferencijalni oblik
jednadbe kontinuiteta za radijalni protok:

1 ( )
( )
r
r v
r r t

= (1.25)
Kombiniranjem jednadbe kontinuiteta i Darcyjeva zakona, tj.
uvoenjem jednadbe (1.6) u jednadbu (1.25), slijedi:

( ) 1
r
k p
r
r r r t

| |
=
|
\
(1.26)
Analogno trodimenzionalnom modelu, pretpostavljajui malu i konstantnu
stlaivost, definiranu jednadbom (1.11), odnosno jednadbom (1.12), te

10
konstantnu propusnost (k k
r
= ), upljikavost i viskoznost, lijevu stranu
jednadbe (1.26) moe se pisati kao:

1 1 k p k p p
r r r
r r r r r r r r



( | | | |
= +
| | (
\ \
(1.27)
Nakon uvrtavanja jednadbe (1.13), s radijalnim koordinatama, u
jednadbu (1.27) ona glasi:

2
1 1 k p k p p
r r r c
r r r r r r r



(
| | | | | |
= +
(
| | |
\ \ \
(

(1.28)
lan na desnoj strani jednadbe (1.26) dan je jednadbom (1.20), pa
uvrtavanjem jednadbi (1.28) i (1.20) u jednadbu (1.26) i njenim
sreivanjem, ona postaje:

2
1 p p c p
r c
r r r r k t


| | | |
+ =
| |
\ \
(1.29)
Pretpostavimo li jo i mali gradijent tlaka, tako da je njegov kvadrat
zanemarivo mali, iz gornje jednadbe slijedi konani oblik jednadbe difuzije
za radijalni protok:

2
2
1 p p c p
r r r k t


+ = (1.30)
Rjeenja jednadbe difuzije ovise o definiciji poetnih i rubnih uvjeta. S
tim u svezi razvijene su dvije grupe rjeenja: rjeenja za konstantan protok i
rjeenja za konstantan tlak. Takoer, postoje rjeenja za ograniena i
neograniena leita, te leita s konstantnim tlakom na vanjskoj granici
leita. Rjeenja za konstantan protok standardno se primjenjuju u analizi
hidrodinamikih mjerenja. Pritom se najvie koristi rjeenje za neogranieno
leite (neustaljeni protok) a u odreenim sluajevima i druga dva rjeenja.





11
1.2.1. Modeli s konstantnim protokom na unutarnjoj granici leita
1.2.1.1. Neogranieno leite

Neogranieno cilindrino leite s buotinom u sreditu prikazano je na
slici Slika 3.

r
p
r s
r w
i
k
k
s
h
NEPROPUSNE
GRANICE
p wf

Slika 3. Neogranieno leite s buotinom u sreditu.
Poetni uvjet definira jednoliku rasprostranjenost leinog tlaka po
itavom leitu:
= = r t p t r p
i
0 , 0 , ) , ( .
Prvi rubni uvjet definira leite kao neogranieno:
0 , , ) , ( t r p t r p
i
.
Drugi rubni uvjet definira protok na unutarnjoj granici leita, tj. na radijusu
buotine r
w
, koji podlijee Darcyjevom zakonu:

2
r
w
qB k p
v
r h r

= = (1.31)
Dakle, drugi rubni uvjet definiran je kao:

12

p
r
qB
khr
t
r w
w
=
2
0 , > .
Rjeenje jednadbe difuzije za tlak kod radijusa r u vremenu t glasi
(van Everdingen i Hurst 1949):

2
1
( , )
2 2 4
i
qB cr
p r t p Ei
kh kt

( | |
=
( |
\
(1.32)
gdje je:
( )
u
x
e
Ei x du
u

=

(1.33)
nazvan eksponencijalni integral, koji za x < 0 01 . , tj. za veliko vrijeme, moe
biti aproksimiran s (Abramowitz i Stegun 1968):


1
( ) ln( ) ln Ei x x
x

| |
=
|
\
(1.34)
Ovdje je ln Eulerova konstanta i jednaka je 0,5772, pa je = 1,781. Dakle,
za
4
100
2
kt
cr
> jednadba (1.32) glasi:

2
1 4
( , ) ln
2 2
i
qB kt
p r t p
kh cr

= (1.35)
Za specifian sluaj kad je r r
w
= , jednadba (1.35) predstavlja rjeenje
dinamikog tlaka u buotini, p
wf
, u vremenu t , pa, nakon sreivanja konstanti
pod logaritmom, slijedi:

2
1
( ) ln 0, 80907
2 2
wf i
w
qB kt
p t p
kh cr

| |
= +
|
\
(1.36)
Prema definiciji skin faktora (van Everdingen i Hurst 1949) dodatni pad
tlaka zbog eventualno promijenjene propusnosti, k
s
, u radijusu r
s
, tj.

2
s
qB
p s
kh

| |
=
|
\
(1.37)
gdje je
1 ln
s
s w
r k
s
k r
| |
=
|
\
(1.38)
moe se pribrojiti drugom lanu na desnoj strani jednadbe (1.36), pa ona
konano glasi:

13

2
1
( ) ln 0,80907
2 2
wf i
w
qB kt
p t p s
kh cr

( | |
= + +
( |
\
(1.39)
Promjenom prirodnog logaritma u logaritam po bazi 10, te uvoenjem ukupne
stlaivosti sustava, umjesto stlaivosti jedne faze fluida, slijedi praktino
rjeenje jednadbe (1.39) za analizu pada tlaka u proizvodnom testu:

2
( ) 1,151 log log 0, 351 0,87
2
wf i
t w
qB k
p t p t s
kh c r

| |
= + + +
|
\
(1.40)
Naime, iz jednadbe (1.40) slijedi da e dijagram dinamikog tlaka u
polulogaritamskom mjerilu (
wf
p u funkciji logt ) dati pravac:

2
( ) 1,151 log 0, 351 0,87 1,151 log
2 2
wf i
t w
qB k qB
p t p s t
kh c r kh


| |
= + +
|
\
(1.41)
iji je nagib definiran izrazom:
1,151
2
qB
m
kh

= (1.42)
a odrezak na ordinati izrazom:
( )
2
log 0 log 0, 351 0, 87
wf i
t w
k
p t p m s
c r
| |
= = + +
|
\
(1.43)
kad bude zadovoljena logaritamska aproksimacija eksponencijalnog integrala,
tj. u kasnijoj fazi. Tada se propusnost leita moe izraunati s pomou
nagiba pravca, tj. prema izrazu:
1,151
2
qB
k
hm

= (1.44)
a kombiniranjem s odreskom pravca:

2
( ) log 0, 351 0, 87 log
wf i
t w
k
p t p m s m t
c r
| |
= + +
|
\
(1.45)
slijedi izraz za raunanje skin faktora:

2
( )
1,151 log log 0, 351
i wf
t w
p p t
k
s t
m c r
| |
=
|
\
(1.46)
U praksi se jednadba (1.46) redovito koristi u obliku:

(1 )
2
1,151 log 3, 91
i wf h
t w
p p
k
s
m c r
| |
=
|
\
(1.47)

14
gdje je p
wf(1h)
tlak ekstrapoliran po pravcu nagiba m do t=1 h.
Svojstvo logaritma, prema kojemu je log log log ax a x = + , iskoriteno je
za razvijanje grafikih rjeenja jednadbe difuzije s pomou
bezdimenzionalnih varijabli (tipske krivulje). Naime, analizom jednadbi (1.35)
do (1.40), uoava se da je pad tlaka u leitu, p p p
i r t
=
,
, proporcionalan
nekoj konstanti i bezdimenzionalnoj varijabli, koju se moe nazvati
bezdimenzionalnim padom tlaka, p
D
, koji je pak funkcija bezdimenzionalne
varijable
kt
c r
t

2
, koju se moe nazvati bezdimenzionalnim vremenom, t
D
.
Tada jednadba (1.35) moe biti pisana kao:
( , )
2
i D
qB
p p r t p
kh

= (1.48)
s tim da se skin faktor moe jednostavno pribrojiti bezdimenzionalnom padu
tlaka, tj. umjesto p
D
, treba pisati p s
D
+ . Dakle, bezdimenzionalni pad tlaka
moe se definirati kao:

( ) 2
i
D
kh p p
p
qB

= (1.49)
a bezdimenzionalno vrijeme kao:

2 D
t
kt
t
c r
= (1.50)
to znai da su bezdimenzionalne varijable umnoak konstante, a, i stvarne
varijable, x, pa njihov logaritamski oblik glasi:
( )
2
log log log
D i
kh
p p p
qB

= + (1.51)

2
log log log
D
t
k
t t
c r
= + (1.52)
Odatle slijedi zakljuak da je bezdimenzionalna vrijednost jednaka
stvarnoj, s odreenim pomakom, to znai da log-log dijagram p
D
u funkciji t
D

mora izgledati identino log-log dijagramu p u funkciji t , ali s pomakom
jednakim prvom lanu na desnoj strani jednadbe (1.51), odnosno (1.52).
Izrazi li se i radijus u bezdimenzionalnoj formi:

15

D
w
r
r
r
= (1.53)
bezdimenzionalni oblik jednadbe difuzije za radijalni protok (jednadba
(1.30)) glasit e:

2
2
1
D D D
D D D D
p p p
r r r t


+ = (1.54)
Poetni i rubni uvjeti tada su definirani kako slijedi:
p t r
D D D
= = 0 0 0 , , < ,
p r t
D D D
0 0 , , > ,

p
r
t
D
D
r
D
D
=
=
1
1 0 , > ,
a rjeenje bezdimenzionalne jednadbe difuzije je (van Everdingen i Hurst
1949):

2
1
( , )
2 4
D
D D D
D
r
p t r Ei
t
| |
=
|
\
(1.55)
koje za
2 2
4 / 100 / 25
D D D D
t r t r ima sljedeu logaritamsku aproksimaciju:

2
1
( , ) ln 0, 80907
2
D
D D D
D
t
p t r
r
( | |
= +
( |
\
(1.56)
Za sluaj r r
w
= , r
D
= 1, jednadba (1.56) reducira se na:
( )
1
( ) ln 0, 80907
2
D D D
p t t = + (1.57)
gdje je s p t
D D
( ) oznaen bezdimenzionalni pad tlaka na unutarnjoj granici
leita, dakle u buotini, koji je jedini mjerljiv i stoga e u nastavku uvijek imati
isto znaenje. Takoer, t
D
podrazumijeva bezdimenzionalno vrijeme
temeljeno na radijusu buotine, r
w
, dok e u svim ostalim sluajevima biti
drukije oznaen. U polulogaritamskom koordinatnom sustavu, jednadba
(1.57) predstavlja pravac karakteristinog nagiba
1
1,151
2loge
= . Za t
D
< 0 01 .
priblino rjeenje bezdimenzionalnog pada tlaka dano je relacijom:
( ) 2 /
D D D
p t t (1.58)

16
dok je za t
D
< 1000 u literaturi taj odnos dan bilo tablino (van Everdingen i
Hurst 1949; Lee 1982) bilo grafiki (tipske krivulje, Earlougher 1977) (Slika 4).

tD
p
D
1.00E-02
1.00E-01
1.00E+ 00
1.00E+ 01
1.00E-04 1.00E-03 1.00E-02 1.00E-01 1.00E+ 00 1.00E+ 01 1.00E+ 02 1.00E+ 03

Slika 4. Tipska krivulja za neogranieni radijalni sustav, konstantnog protoka na
unutarnjoj granici.

U praksi je, meutim, vrlo brzo ispunjen uvjet logaritamske
aproksimacije eksponencijalnog integrala, pa se jednadbu (1.57) praktiki
moe koristiti bez ogranienja.

1.2.1.2. Ogranieno leite sa zatvorenom vanjskom granicom

Slika 3 moe predstavljati i ovaj sustav, ukoliko radijus r zamijenimo
odreenim radijusom crpljenja, r
e
, iji je bezdimenzionalni oblik definiran kao:

e
eD
w
r
r
r
= (1.59)
Poetni uvjet definiran je kao i u sluaju neogranienog leita:
p t r
D D D
= = 0 0 0 , , <

17
Prvi rubni uvjet definira vanjsku granicu leita kao zatvorenu, kroz koju nema
protoka:

p
r
t
D
D
r
D
eD
= 0 0 , > .
Drugi rubni uvjet definira unutarnju granicu leita, gdje je protok konstantan:

p
r
t
D
D
r
D
D
=
=
1
1 0 , > .
Uz pretpostavku da je r r
e w
>> , rjeenje Van Everdingena i Hursta (1949)
glasi:

( )
( ) ( )
2
2
1
2 2 2 2
1
1 1
2 3
( ) ln 2
4
n D
t
n eD
D
D D eD
n
eD n n eD n
e J r
t
p t r
r J r J

=
= + +
(

(1.60)
gdje je
n
rjeenje jednadbe:
( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1 1
0
n eD n n n eD
J r Y J Y r = (1.61)
a J
1
i Y
1
Besselove funkcije (Abramowitz i Stegun, 1968).
Jednadba (1.60) predstavlja egzaktno rjeenje. No, i ovdje postoje
aproksimativna rjeenja za odreena vremena i radijus crpljenja. Kao prvo,
ako je
2
0, 25
D eD
t r , leite se ponaa kao neogranieno, pa se za
2
25 0, 25
D eD
t r moe primijeniti jednadbu (1.57). Za t
D
>> beskonana
serija eksponencijala i Besselovih funkcija postaje zanemariva, pa se tada
jednadba (1.60) svodi na (Lee 1982):

2
2 3
( ) ln
4
D
D D eD
eD
t
p t r
r
= + (1.62)
Za
2
25 0, 25
D eD
t r , priblino rjeenje glasi:

( )
( )
4 4 2
2 2
2
2 0, 25 3 4 ln 2 1
( )
1
4 1
D eD eD eD eD
D D
eD
eD
t r r r r
p t
r
r
+

(1.63)
koje se za r
eD
2
1 >> svodi na jednadbu (1.62). Za sluajeve koji nisu
obuhvaeni ovim priblinim rjeenjima, tablini prikaz egzaktnih rjeenja dali
su sami autori (van Everdingen i Hurst 1949), a njihov grafiki prikaz dan je
na slici Slika 5 (za 1, 5 10
eD
r ). No, za praktinu uporabu dostatna je

18
jednadba (1.62), budui da su oba uvjeta za njenu primjenjivost gotovo
uvijek ispunjena.

tD
p
D
0.1
1
10
0.01 0.1 1 10 100
reD= 1.5
2
2.5
3
3.5
4
4.5
5
6
7
8
9
10

Slika 5. Tipske krivulje za ogranieni radijalni sustav sa zatvorenom vanjskom
granicom i konstantnim protokom na unutarnjoj granici.

1.2.1.3. Ogranieno leite s konstantnim tlakom na vanjskoj granici

Poetni i jedan od rubnih uvjeta definirani su kao i za dva prethodna
sluaja:
p t r
D D D
= = 0 0 0 , , < ,

p
r
t
D
D
r
D
D
=
=
1
1 0 , > .
Drugi rubni uvjet definira konstantan tlak na radijusu r
e
:
p t
D reD D
= 0 0 , > .
Egzaktno rjeenje Van Everdingena i Hursta glasi:

( )
( ) ( )
2
2
0
2 2 2
1
1 0
( ) ln 2
n D
t
n eD
D D eD
n
n n eD n eD
e J r
p t r
J r J r

=
=
(

(1.64)
gdje je
n
rjeenje jednadbe:

19
( ) ( ) ( ) ( )
1 0 1 0
0
n n eD n n eD
J Y r Y J r = (1.65)
a J
0
, J
1
, Y
0
i Y
1
Besselove funkcije.
No, ako je
2
0, 25
D eD
t r , leite se ponaa kao neogranieno, pa se za
2
100 0, 25
D eD
t r moe primijeniti jednadbu (1.57). Za t r
D eD
>
2
, beskonana
serija eksponencijala i Besselovih funkcija postaje zanemariva, pa se tada
jednadba (1.64) svodi na (Lee 1982):
ln
D eD
p r (1.66)
Tablini prikaz egzaktnih rjeenja dan je u literaturi (Lee 1982) a njihov
grafiki prikaz dan je na slici Slika 6.

tD
p
D
0.00E+ 00
1.00E+ 00
2.00E+ 00
3.00E+ 00
4.00E+ 00
5.00E+ 00
6.00E+ 00
7.00E+ 00
8.00E+ 00
9.00E+ 00
1.00E-02 1.00E-01 1.00E+ 00 1.00E+ 01 1.00E+ 02 1.00E+ 03 1.00E+ 04 1.00E+ 05 1.00E+ 06 1.00E+ 07 1.00E+ 08
reD= 1.5
2
2.5
3
3.5
4
6
8
10
15
20
25
30
40
60
80
100
200
300
400
600
1000
1400
2000
3000

Slika 6. Tipske krivulje za ogranieni radijalni sustav, konstantnog tlaka na vanjskoj
granici i konstantnog protoka na unutarnjoj granici.

1.2.2. Neustaljeni, poluustaljeni i ustaljeni protok

Kao to vidimo, rjeenja za tri prethodna hipotetska sluaja, u pojedinim
fazama, primjenjiva su na jednu te istu buotinu. Naime, u ranoj fazi
proizvodnje tlak se uvijek ponaa kao u neogranienom leitu. Taj period se

20
zove neustaljeni (prijelazni, prolazni, engl. transient) period, a moe ga se
opisati jednadbom (1.55), odnosno jednadbom (1.57). U kasnijoj fazi,
kad su dosegnute granice leita, ponaanje tlaka poinje odstupati od
ponaanja neogranienog leita. Ako se radi o leitu sa zatvorenom
vanjskom granicom, nakon
2
0, 25
D eD
t r = , primjenjiva je jednadba (1.62),
kada pad tlaka postaje linearna funkcija vremena. Diferenciranjem
dimenzionalnog oblika jednadbe (1.62), tj. jednadbe

( )
2
2
2 3
ln
4
i wf
e
t e w
kh p p
r kt
qB c r r

= +
po vremenu, slijedi:

2
wf
e t
p
qB
t r h c

= (1.67)
odnosno:

wf
p t
p
qB
t V c

= (1.68)
gdje je V
p
obujam pornog prostora. Dakle, promjena tlaka u jedinici vremena
inverzno je proporcionalna obujmu fluida u pornom prostoru. Ovakvo stanje
se obino naziva polustacionarnim ili poluustaljenim (engl. semi-steady state).
Prema naelu materijalnog uravnoteenja, promjena tlaka u leitu
( ) p p
i
, prouzroena crpljenjem odreenog obujma fluida ( ) qBt , dana je
izrazom:

2
( )
i
e t
qBt
p p t
r h c
= (1.69)
gdje je ( ) t p srednji leini tlak u vremenu t . Uvrtavanjem jednadbe
(1.69) u dimenzionalni oblik jednadbe (1.62) slijedi:

3
( ) ( ) ln
2 4
e
wf
w
r qB
p t p t
kh r

| |
=
|
\
(1.70)
Dakle, razlika izmeu srednjeg leinog tlaka i dinamikog tlaka na
unutarnjoj granici leita je konstantna za vrijeme polustacionarnog stanja.

21
U sluaju konstantnog tlaka na vanjskoj granici leita, umjesto
polustacionarnog, uslijedit e stacionarno stanje (engl. steady state). Budui
da se to moe dogoditi tek u kasnoj fazi, moe se primijeniti jednostavan oblik
jednadbe (1.64), tj. jednadbu (1.66).

1.2.3. Pojednostavljena rjeenja jednadbe difuzije

Za poluustaljeni radijalni protok, prvi rubni uvjet definira vanjsku granicu
kao zatvorenu, kroz koju nema protoka, tj. kod
e
r r = je:
0
p
r

(1.71)
Drugi rubni uvjet definira konstantan protok, pa vrijedi:
.
p
konst
t

(1.72)
Iz definicije stlaivosti, tj. iz jednadbe (1.11), preureenjem i diferenciranjem
po vremenu, slijedi:

t
p V
cV qB
t t

= =

(1.73)
odakle:

t
p qB
t cV

(1.74)
Budui da je obujam cilindrinog leita dan izrazom:

2
e
V r h = (1.75)
jednadba (1.74) postaje:

2
t e
p qB
t c r h

(1.76)
Uvoenjem gornje jednadbe u jednadbu difuzije za radijalni protok,
tj. u jednadbu (1.30), slijedi jednadba:

2
1
e
p qB
r
r r r r kh


| |
=
|
\
(1.77)
koja nakon integriranja od 0 do r glasi:

22

2
2
2
e
p qB r
r C
r r kh


= + (1.78)
Temeljem rubnog uvjeta danog jednadbom (1.71), tj. 0
e
r
p
r

, konstanta
C u gornjoj jednadbi jednaka je:

2
qB
C
kh

= (1.79)
pa jednadba (1.78) postaje:

2
1
2
e
p qB r
r kh r r


| |
=
|
\
(1.80)
Separiranjem varijabli i integriranjem gornjeg izraza u granicama od
radijusa buotine, r
w
, gdje je tlak p
wf
, do radijusa r, gdje je tlak p, tj.:

2
1
2
wf w
p r
e p r
qB r
dp dr
kh r r

| |
=
|
\

(1.81)
jednadba (1.80) konano glasi:

2 2
2 2
ln
2 2 2
w
wf
w e e
r qB r r
p p
kh r r r

| |
= +
|
\
(1.82)
Posljednji lan u zagradi na desnoj strani gornje jednadbe je vrlo mali u
usporedbi s ostalima i moe se zanemariti, pa ako je
e
r r = , ona tada glasi:

1
ln
2 2
e
e wf
w
r qB
p p
kh r

| |
=
|
\
(1.83)
Vrijednost tlaka na radijusu crpljenja, p
e
, u poluustaljenom protoku ne
koristi puno, jer ju je teko mjeriti. Stoga e biti korisniji izraz temeljen na
srednjem leinom tlaku, kojeg se moe definirati kao:

( )
2 2
e
w
r
r
e w
pdV
p
r r h
=

(1.84)
Diferenciranjem jednadbe (1.75) s obzirom na radijus, r, slijedi:
2 dV rh dr = (1.85)
pa ako u jednadbi (1.84) zanemarimo
2
w
r , ona tada glasi:

23

2
2
e
w
r
e r
p prdr
r
=

(1.86)
Tlak p, na bilo kojem radijusu r, slijedi iz jednadbe (1.82). Uvrstimo li
taj izraz (sa zanemarenim posljednjim lanom u zagradi) u jednadbu
(1.86), ona tada glasi:

2
2 2
2
ln
2 2
e
w
r
wf
e w e r
qB r r
p p rdr
r kh r r

| |
=
|
\

(1.87)
Integriranjem ove jednadbe i pojednostavljenjem, slijedi:
1


1
Postupak integriranja:
( )
2
2 2
2 2
2 2 2 2
3 3
2 2 2 2 4
2
ln
2 2
2 2
ln ln
2 2
2ln 2 1 2 1
ln ln ln
2
e
w
e e e
w w w
e e e e
w w w w
r
wf
e w e r
r r r
e w e e w e r r r
r r r r
w
w
e e e e e r r r r
qB r r
p p rdr
r kh r r
r r r r
rdr rdr rdr
r r r r r r
r
r r rdr r dr r rdr rdr r
r r r r r

| |
=
|
\
| |
| |
= |
|
|
\
\
(
= = (
(

e
w
r
r
dr

Prema Bronsteinu:
2
2
ln 1
ln
2 2
x
x xdx x
| |
=
|
\

2
2 2 2
2 2
2
2
2
2
2
2 2 ln 1
ln
2 2
ln ln 2 1 1
2 4 2 4
1 1
ln ln
2 2
1
ln (jer je 0)
2
e
e
w w
r
r
e e r r
e w
e w
e
w
e w
e
w
e
e
r
r rdr r
r r
r r
r r
r
r
r r
r
r
r
r
(
| |
= (
|
\
(

( | | | |
=
| | (
\ \
| |
=
|
\

2 2 2
2 2 2
2ln 2ln
ln 1 ln
2 2
e
w
r
w w e w w
w w
e e e r
r r r r r
rdr r r
r r r
| | | |
= =
| |
\ \

4 4 4
3
4 4 4
1 1 1 1
4 4 4 4 4
e
w
r
e w w
e e e r
r r r
r dr
r r r
| |
= =
|
\

24

3
ln
2 4
e
wf
w
r qB
p p
kh r

| |
=
|
\
(1.88)
esto se jednadbu (1.88) pie u obliku:

0, 472
ln
2
e
wf
w
r qB
p p
kh r

| |
=
|
\
(1.89)
budui da je ( ) ln 0, 472 0, 75 = , odnosno
0,75
0, 472 e

= .
Za ustaljeni radijalni protok, dostatno je primijeniti Darcyjev zakon na
radijalni protok fluida. Naime, prema Darcyevom zakonu, radijalna brzina
protjecanja definirana je jednadbom (1.6). Kako je brzina protjecanja na
nekom radijusu od sredita buotine definirana kao omjer obujamskog
protoka u leinim uvjetima, qB, i povrine cilindra odreene tim radijusom i
debljinom leita, 2 rh , moe se pisati:

2
qB k dp
v
rh dr
= = (1.90)
Separiranjem varijabli i integriranjem gornjeg izraza u granicama od
radijusa buotine, r
w
, gdje je tlak p
wf
, do radijusa crpljenja, r
e
, gdje je tlak p
e
, tj.:

2
e e
wf w
p r
p r
qB dr
dp
kh r

=

(1.91)
konana jednadba glasi:
ln
2
e
e wf
w
r qB
p p
kh r

= (1.92)



3
2 2 4
2ln 2 1
ln
2
1 1
ln ln
2 2 4
e e e
w w w
r r r
w
wf
e e e r r r
e w
r qB
p p r rdr rdr r dr
kh r r r
qB
r r
kh

| |
= |
|
\
| |
=
|
\


3
ln
2 4
e
wf
w
r qB
p p
kh r

| |
=
|
\



25
1.2.4. Odstupanja od idealnih modela

Jednadba difuzije za radijalni protok (jednadba (1.30)) i njena tri
prethodna rjeenja, temelje se na idealnim pretpostavkama o svojstvima
leita i leinog fluida. Konkretno, pretpostavlja se izotropno, homogeno,
horizontalno, vertikalno ogranieno, a lateralno neogranieno cilindrino
leite s buotinom u sreditu (Slika 3). Leite sadri neznatno stlaiv fluid
konstantne stlaivosti c i viskoznosti . Porozni medij ima propusnost k ,
upljikavost , debljinu h i poetni leini tlak p
i
. Svojstva leita su neovisna
o tlaku, a protok u leitu podlijee Darcyjevom zakonu. Gradijenti tlaka su
mali, a gravitacijski efekti zanemarivi. Meutim, stvarna svojstva leita i
leinog fluida odstupaju od pretpostavljenih, zbog ega je nuno idealne
modele prilagoditi stvarnim uvjetima. Neka od tih odstupanja opisana su u
nastavku.

1.2.4.1. Stlaivi fluid

Pretpostavka male i konstantne stlaivosti, koritena za izvod jednadbe
difuzije (jednadba (1.22) i (1.30)), prihvatljiva je za opis protoka nafte
kroz upljikavi medij, meutim ne i za protok plina. Da bi se izvelo jednadbu
difuzije za plin (stlaivi, kompresibilni fluid), potrebno je definirati jednadbu
stanja. No, kao prvu aproksimaciju, mogue je kombinirati rjeenje jednadbe
difuzije za naftu (jednadba (1.48)) i zakon realnog plina:
pV nRTZ = (1.93)
prema kojemu je srednja vrijednost obujamskog koeficijenta za plin, B , dana
kao:

0
0 0 0
/( ) / 2
2
/ ( )
i wf
i wf
nRTZ p p
p TZ
B
nRT p T p p
+
= =
+
(1.94)

26
Uvrtavanjem jednadbe (1.94) u jednadbu (1.48) slijedi priblino
rjeenje jednadbe difuzije za plin, za r r
w
= , odnosno za p r t p
w wf
( , ) = :
( )
2 2 0
0
i wf D
p q ZT
p p p s
T kh

= + (1.95)
odakle i definicija bezdimenzionalnog pada tlaka za plin:

2 2
0
0
( )
i wf
D
T kh p p
p
p q ZT

= (1.96)
Definicija bezdimenzionalnog vremena ista je kao i za naftu, osim to su
svojstva plina definirana pri srednjem tlaku, ( ) 2
wf i
p p + .
Bolje rjeenje slijedi ako se primijeni funkcija pseudo-tlaka, koja je
definirana kao ( Al-Hussainy et al. 1966):

0
( ) 2
p
p
p
m p dp
Z
=

(1.97)
gdje je p
0
neki referentni tlak, tj. standardni tlak. Tada se jednadbu difuzije
(jednadba (1.30)) moe pisati kao (Lee 1982; Economides i Nolte 1989):

2
( ) 1 ( ) ( )
t
c m p m p m p
r r r k t


+ = (1.98)
pa njeno rjeenje tada glasi:

0
0
( ) ( ) ( )
i wf D
p qT
m p m p p s
T kh
= + (1.99)
a bezdimenzionalni pad tlaka je definiran kao:

0
0
( ) ( )
i wf
D
T kh m p m p
p
p qT
(

= (1.100)
Definicija bezdimenzionalnog vremena ostaje ista, no svojstva plina
definirana su pri poetnim leinim uvjetima, tj.:

2
( )
D
t i w
kt
t
c r
= (1.101)
U jednadbi (1.99) skin faktor je oznaen sa s , to znai da on
ukljuuje i pseudoskin prouzroen turbulentnim protokom plina.



27
1.2.4.2. Dvofazni protok

Bezdimenzionalna rjeenja jednadbe difuzije za naftu, primjenjiva su i
na dvofazni protok, ako se adekvatno definira bezdimenzionalne varijable.
Naime, u sluaju p p
wf b
< , promjenljive veliine u jednadbi protoka su i
efektivna propusnost za naftu, k
o
, i viskoznost nafte,
o
, i obujamski
koeficijent za naftu, B
o
. Efektivnu propusnost za naftu moe se izraziti kao
produkt k k
ro
, gdje je k
ro
relativna propusnost za naftu. Kod p p
b
, k
ro
= 1, no
za p p
b
< , relativna propusnost za naftu je funkcija zasienja naftom, odnosno
plinom. Kako je zasienje naftom (plinom) funkcija tlaka, slijedi da je i
relativna propusnost funkcija tlaka. Budui da su i
o
i B
o
izravno ovisni o
tlaku, moe se, analogno plinu, formirati funkciju tlaka u obliku F p
k
B
ro
o o
( ) =

,
pa se za p
i
= p
b
bezdimenzionalni pad tlaka moe definirati kao:

2
i
wf
p
ro
D
o o p
k kh
p dp
q B

(1.102)
Za p p
b
< , F p ( ) se moe aproksimirati kao linearna funkcija tlaka
(Golan i Whitson 1985; Raghavan 1976), pa ako se
o
i B
o
definira kod
p p p
b i
= = , kad je k
ro
= 1, rjeenje integrala glasi:
2


( )
2 2
2
i
wf
p
i wf
ro
o o i o o p
i
p p
k
dp
B p B

(1.103)
pa e, dakle, adekvatna definicija bezdimenzionalnog pada tlaka glasiti:

2
Budui da tada jednadba pravca glasi:
( )
( )
( )
1
i ro
i o o i o o i
i i
F p k p p
F p p
p B p B p
| |
= = =
|
\

integriranjem slijedi:
( )
( ) ( ) ( )
2 2 2
2
1 1
2 2 2
i i
wf wf
p p
wf i wf
i
i o o i o o i o o p p
i i i
p p p
p
F p pdp
p B p B p B
| |
= = =
|
|
\



28

2 2
( )
( )
i wf
D
i o o i
kh p p
p
qp B

= (1.104)
Za sluaj p p p
wf b i
< < , aproksimativno rjeenje integrala u jednadbi
(1.102) glasi (Golan i Whitson 1985):
3


( ) ( )
2 2
2
i
wf
p
b wf
ro i b
o o o o b o o p
i i
p p
k p p
dp
B B p B

= +

(1.105)
to podrazumijeva ( ) . F p konst = za p p
b
. U stvarnosti je F p F p
b i
( ) ( ) > , pa bi
se produkt
o o
B u prvom lanu desne strane jednadbe (1.105) trebalo
definirati kod tlaka ( ) 2
b i
p p + , a u drugom lanu kod p
b
. No, razlika je
zanemariva, pa adekvatna definicija bezdimenzionalnog pada tlaka za sluaj
p p p
wf b i
< < glasi:

( )
2 2
2
2
b wf
D i b
o o b
i
p p
kh
p p p
q B p

| |
= +
|
|
\
(1.106)
Definicija bezdimenzionalnog vremena je ista kao i za naftu, s tim to su
svojstva nafte definirana pri poetnom tlaku, odnosno tlaku zasienja.




3
Interval integriranja moe se rastaviti:
i i b
wf b wf
p p p
ro ro ro
o o o o o o p p p
k k k
dp dp dp
B B B
= +


Pretpostavi li se ( ) . F p konst = za
b i
p p p , te ako se
o
i B
o
definira kod
i
p p = ,
kad je k
ro
= 1, rjeenje prvog integrala glasi:
( )
( )
1
i i
b b
p p
ro ro
i b
o o o o o o p p
i
i
k k
dp dp p p
B B B
| |
= =
|
\


Rjeenje drugog integrala je analogno onom za sluaj p p p
b i
= = , s tim da je
pretpostavljeno
b i
ro ro
o o o o
p p
k k
B B
| | | |
=
| |
\ \
:
( )
2
2
1
2 2
b b
wf wf
p p
wf
ro ro b
o o o o b b o o p p
i i
p
k k p p
dp dp
B B p p B
| |
| |
= =
|
|
|
\
\



29
1.2.4.3. Leite promijenjene propusnosti u pribuotinskoj zoni

Kao to je poznato, propusnost leine stijene u neposrednom okoliu
buotine moe biti promijenjena raznim zahvatima tijekom buenja i
opremanja buotine, kao i tijekom proizvodnje. Pribuotinska zona
promijenjene propusnosti, k
s
, omeena je radijusima r
w
i r
s
(Slika 3). Utjecaj
promijenjene propusnosti u toj zoni (skin efekt) ukljuen je u rjeenje
jednadbe difuzije (jednadba (1.39)) preko skin faktora, s, koji je definiran
kao uzronik dodatnog stacionarnog pada tlaka (van Everdingen i Hurst
1949):

2
s
qB
p s
kh

| |
=
|
\
(1.107)
Matematiki, skin faktor je bezdimenzionalan, no on odraava
propusnosti, k
s
, u radijusu r
s
, to slijedi iz jednadbe za stacionarni protok kroz
cilindar omeen radijusima r
s
i r
w
. Uzevi da je p
s
tlak na vanjskoj granici
cilindra, temeljem jednadbe stacionarnog protoka (jednadba (1.66)), za
sluaj k
s
= k imamo:

,
ln
2
s
wf ideal s
w
r qB
p p
kh r

= (1.108)
a za sluaj k
s
k :

,
ln
2
s
wf real s
s w
r qB
p p
k h r

= (1.109)
Razlika izmeu realnog i idealnog dinamikog tlaka je dodatni pad tlaka zbog
skin efekta:

, ,
1 1
ln
2
s
s wf ideal wf real
w s
r qB
p p p
h r k k

| |
= =
|
\
(1.110)
Preureenjem jednadbe (1.110) slijedi:
1 ln
2
s
s
s w
r qB k
p
kh k r

| |
=
|
\
(1.111)
pa kombiniranjem s jednadbom (1.107) slijedi jednadba skin faktora:

30
1 ln
s
s w
r k
s
k r
| |
=
|
\
(1.112)
Skin faktor se moe iskazati preko efektivnog radijusa buotine, r
w
, ako
se bezdimenzionalni pad tlaka za stacionarno stanje, s dodanim skin
faktorom, preuredi kako slijedi (Prats et al. 1962):
ln ln ln ln ln
s e e e e
s
w w w w
r r r r
s e
r r r e r

| | | |
+ = + = =
| |

\ \
(1.113)
Dakle, efektivni radijus buotine, r
w
, dan je izrazom:

s
w w
r r e

= (1.114)

1.2.4.4. Promjenljiv protok

Idealni modeli protjecanja podrazumijevaju konstantan protok.
Primjenom naela superpozicije u vremenu, ti modeli su prilagoeni i sluaju
promjenljivog protoka, ime je omoguena i analiza testa porasta tlaka, tj.
Hornerova metoda (Horner 1951).
Budui da je pad tlaka u leitu za sluaj konstantnog protoka dan
jednadbom:
( ) ( )
( , )
2
i D D
qB
p p p r t p t s
kh

= = + (1.115)
naelo superpozicije sugerira da e za dva protoka gornja jednadba glasiti
(Earlougher 1977; Economides i Nolte 1989):
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1 1
2
D D D
D
B
p q p t s q q p t t s
kh

(
= + + +

(1.116)
a za n protoka:

( ) ( ) ( ) 1 1
1
2
n
j j D j
D
j
B
p q q p t t s
kh

=
= +

(1.117)
gdje j=1, 2, ...n.



31
1.2.4.5. Vie buotina u leitu

Idealni modeli takoer podrazumijevaju leite s jednom buotinom,
koja proizvodi konstantnim protokom. Meutim, u praksi leite ima vie
buotina, koje proizvode razliitim protocima. Primjenom naela superpozicije
u prostoru, ta rjeenja su prilagoena i ovakvom sluaju. Naime, za ovu
svrhu, naelo superpozicije se moe postaviti ovako: Ukupni pad tlaka u bilo
kojoj toki u leitu, jednak je sumi padova tlaka u toj toki prouzroenim
protokom svake buotine u leitu.
Najjednostavnija ilustracija ovog naela je sluaj s vie od jedne
buotine u neogranienom leitu. Kao primjer, razmotrimo sluaj triju
buotina od kojih prva proizvodi protokom q
1
, druga protokom q
2
, a trea je
zatvorena (mjerna). Prema naelu superpozicije promjena tlaka na treoj
buotini, prouzroena proizvodnjom na druge dvije buotine, bit e jednaka
sumi promjena tlaka prouzroenih prvom i drugom buotinom, tj.:

3 3,1 3,2
p p p = + (1.118)
odnosno:
( ) ( )
3 1 1 2 2
, ,
2
D D D D D D
B
p q p t r q p t r
kh

( = +

(1.119)
gdje su r
D1
i r
D2
bezdimenzionalne udaljenosti prve i druge buotine od tree
(Earlougher 1977; Economides i Nolte 1989). Openito, za n buotina, gornja
jednadba e glasiti:
( ) ( )
1
, ,
2
n
j D D Dj
j
B
p t r q p t r
kh

=
=

(1.120)
gdje j=1, 2, ...n.
Ako trea buotina proizvodi protokom q
3
, sumi promjena tlaka
prouzroenih prvom i drugom buotinom treba dodati i promjenu tlaka
prouzroenu proizvodnjom te, tree buotine, ukljuujui i dodatni pad tlaka

32
prouzroen skin efektom te buotine. Dakle, ukupni pad tlaka na treoj
buotini bit e:
( ) ( ) ( )
{ }
3 1 1 2 2 3 3
, , , 1
2
D D D D D D D D D
B
p q p t r q p t r q p t r s
kh

( = + + = +

(1.121)
Treba naglasiti, da jednadba (1.121) ne ukljuuje skin faktor prve i
druge buotine, budui da skin faktor pojedine buotine utjee samo na tlak
unutar njezine zone promijenjene propusnosti i nema utjecaja na tlak ostalih
buotina, ako se one ne nalaze unutar te zone.


1.2.4.6. Utjecaj obujma buotine

Efekt skladitenja u buotini (engl. Wellbore Storage Effect; Wellbore
Unloading) ili naknadni dotok (engl. Afterflow) je fenomen koji prouzrouje
promjenljivi protok nakon to zapone proizvodni test, odnosno omoguuje
protok i nakon to se buotinu zatvori za test porasta tlaka (slika Slika 7).
Dakle, buotina djeluje kao skladite odreenog obujma fluida.


Slika 7. Efekt skladitenja i naknadnog dotoka (Houz et al. 2008).


33
Razmotrimo zatvorenu naftnu buotinu u leitu jednoliko
rasporeenog leinog tlaka (Slika 8a). Leini tlak je u ravnotei s
hidrostatikim tlakom stupca kapljevine u buotini. Ako otvorimo buotinu na
povrini i iniciramo protok (npr. crpkom ili plinskim liftom), prva proizvedena
nafta (kapljevina) bit e ona koja je uskladitena u buotini, a poetni protok
iz leita bit e jednak nitici. Pri konstantnom protoku na povrini, q, s
vremenom e i protok na dnu buotine, q
sf
, postati jednak onom na povrini, a
obujam fluida uskladiten u buotini postat e konstantan.


Slika 8. Shematski prikaz buotine ispunjene kapljevinom i plinom, te buotine
ispunjene jednom fazom (kapljevinom ili plinom) (Lee 1982).

Sad se moe razviti matematiki odnos izmeu leinog protoka
(protoka na dnu buotine) i protoka na povrini (Lee 1982). Temeljem
ravnotee mase u buotini (zakona o ouvanju mase, jednadbe
kontinuiteta), uz uvjet konstantne gustoe, obujamski utok kapljevine u

34
buotinu je
sf
q B , istok kapljevine iz buotine je qB, a promjena obujma
kapljevine akumulirane u buotini je
wb
wb
dV dz
A
dt dt
= . Tada, pretpostavljajui
konstantnu povrinu poprjenog presjeka buotine, A
wb
, i konstantan
obujamski koeficijent, B, tj. isti i na dnu i na uu buotine, ravnotea postaje:

( )
wb sf
dz
A q q B
dt
= (1.122)
Za buotinu s tlakom na uu p
t
, tlak na dnu jednak je:

w t
p p gz = + (1.123)
gdje je gustoa kapljevine u buotini. Tada je:

( )
w t
d p p
dz
g
dt dt

= (1.124)
odnosno:

( )
w t
d p p dz
dt gdt

= (1.125)
Uvrsti li se jednadbu (1.125) u jednadbu (1.122), slijedi:

( )
( )
w t wb
sf
d p p A
q q B
g dt

= (1.126)
Definira li se konstantu skladitenja buotine (engl. Wellbore Storage
Constant), C, kao:

wb
A
C
g
= (1.127)
jednadbu (1.126) moe se pisati kao:

( )
w t
sf
d p p
C
q q
B dt

= + (1.128)
Ako je tlak na uu, p
t
, nepromjenljiv ili jednak nitici, gornja jednadba
postaje:

w
sf
dp C
q q
B dt
= + (1.129)
Da bi se razumjelo rjeenje protjecanja fluida u leitu koje ukljuuje
utjecaj skladitenja fluida u buotini, potrebno je uvesti bezdimenzionalne

35
varijable. Uzmimo da je protok na uu buotine u vremenu t=0 jednak q
i
, te
uvedimo definicije bezdimenzionalnog tlaka i bezdimenzionalnog vremena:

( ) 2
i w
D
i
kh p p
p
q B

= (1.130)

2 D
t w
kt
t
c r
= (1.131)
Iz jednadbe (1.130) slijedi:

2
i
w i D
q B
p p p
kh

= (1.132)
pa njenim diferenciranjem slijedi:

2
w i D
dp q B dp
dt kh dt

= (1.133)
Iz jednadbe (1.131), pak, slijedi:

2
t w
D
c r
t t
k

= (1.134)
odnosno:

2
t w
D
c r
dt dt
k

= (1.135)
Uvrstimo li jednadbu (1.135) u jednadbu (1.133), slijedi:

2 2
2 2
w i i D D
t w D t w D
dp q B q B dp dp k
dt kh c r dt h c r dt

= = (1.136)
Ako sada jednadbu (1.136) uvrstimo u jednadbu (1.129) imamo:

2
2
i D
sf
t w D
Cq dp
q q
h c r dt
= (1.137)
Definiramo li bezdimenzionalnu konstantu (koeficijent) skladitenja, C
D
, kao:

2
2
D
t w
C
C
h c r
= (1.138)
jednadbu (1.137) moemo pisati kao

D
sf i D
i D
dp q
q q C
q dt
| |
=
|
\
(1.139)
Za sluaj konstantnog protoka vrijedi ( )
i
q t q = , pa jednadba (1.139) postaje:
1
sf
D
D
D
q
dp
C
q dt
= (1.140)

36
Jednadba (1.140) je drugi rubni uvjet (tj. uvjet koji definira protok na
unutarnjoj granici leita) u jednadbi difuzije za sluaj konstantnog protoka
neznatno stlaivog fluida (kapljevine) s ukljuenim efektom skladitenja
(engl. Wellbore Storage Effect). Treba primijetiti da je za mali C
D
ili mali
dp
D
/dt
D
, q
sf
/q1, tj. efekt skladitenja je zanemariv.
Kao drugi primjer, razmotrimo buotinu ispunjenu jednofaznim fluidom
(kapljevinom ili plinom) koja proizvodi nekim protokom na povrini, q (Slika
8b). Uzmemo li da je obujam buotine koji komunicira s leitem V
wb
, a c
wb

stlaivost fluida u buotini (odreena pri buotinskim uvjetima) komponente
jednadbe kontinuiteta su: utok kapljevine u buotinu,
sf
q B , istok kapljevine iz
buotine, qB, te promjena obujma kapljevine akumulirane u buotini,
( )
wb wb w
V c dp dt . Tada ravnotea glasi:

( )
w
sf wb wb
dp
q q B V c
dt
= (1.141)
ili

wb wb w
sf
V c dp
q q
B dt
= + (1.142)
U ovom sluaju, konstantu skladitenja buotine, C, definirat emo kao:

wb wb
C c V = (1.143)
pa e jednadba (1.142) glasiti

w
sf
dp C
q q
B dt
= + (1.144)
Dakle, jednadba (1.144) je identina jednadbi (1.129), samo to je
konstanta skladitenja, C, drukije definirana. Meutim, treba imati na umu
znaajna pojednostavljenja u izvoenju gornje jednadbe. Kad se jednadbu
(1.144) primjenjuje na plinsku buotinu, c
wb
je stlaivost plina u buotini, a ona
je strogo funkcija tlaka (pojednostavljeno, 1
wb wb
c p = ). Dakle, konstanta
skladitenja za plinsku buotinu moe biti daleko od toga da bude
konstantna.

37
Poto su jednadbe (1.144) i (1.129) identine, jednadbe (1.139) i
(1.140) vrijede i za sluaj buotine ispunjene jednofaznim fluidom.
Jednadba difuzije za radijalni protok, s jednadbom (1.140) kao
unutarnjim rubnim uvjetom, te s neogranienim radijusom crpljenja, jednoliko
rasprostranjenim poetnim tlakom i promijenjenom propusnou u
pribuotinskoj zoni (karakteriziranom skin faktorom, s), rijeena je analitiki i
numeriki (Agarwal et al. 1970; Wattenbarger i Ramey 1970). Analitiko
rjeenje dano je u obliku tipskih krivulja na slici Slika 9.


Slika 9. Bezdimenzionalni tlak za buotinu u neogranienom leitu, s ukljuenim
efektom skladitenja i skin efektom. (Agarwal et al. 1970).

Iz slike se moe odrediti vrijednosti bezdimenzionalnog tlaka, p
D
, (pa
onda i stvarnog tlaka na dnu buotine, p
w
) za buotinu u leitu zadanih
vrijednosti t
D
, C
D
i s.

38
Meutim, dva svojstva ovog log-log dijagrama zahtijevaju posebnu
pozornost. U ranim vremenima, za dane vrijednosti C
D
i veinu vrijednosti s,
na dijagramu postoji pravac nagiba jednakog jedinici, tj. pravac lei pod
kutom od 45. Ovaj pravac se pojavljuje i traje dok god sva proizvodnja dolazi
iz buotine i nita ne dolazi iz leita. I jednadba (1.140) upuuje na takav
zakljuak. Naime, za 0
sf
q q = , ova jednadba postaje:
1 0
D
D
D
dp
C
dt
= (1.145)
odnosno

D D D
dt C dp = (1.146)
Integriranjem od 0
D
t = (gdje je 0
D
p = ) do t
D
i p
D
, rezultat je

D D D
C p t = (1.147)
pa logaritmiranjem obiju strana jednadbe slijedi
log log log
D D D
C p t + = (1.148)
Dakle, dok god je 0
sf
q = , teorija upuuje da e log-log dijagram p
D
u
funkciji t
D
imati nagib jednak jedinici. To takoer upuuje na zakljuak da
svaka toka na ovom pravcu (p
D
, t
D
) mora zadovoljiti uvjet
1
D D
D
C p
t
= (1.149)
Ovo zapaanje je od velike vanosti u analizi hidrodinamikih
ispitivanja. Naime, kad prestane utjecaj skladitenja u buotini (tj. kad je
sf
q q ), moe se oekivati da e rjeenje jednadbe protoka biti isto kao da i
nije bilo efekta skladitenja, tj. isto kao i za sluaj 0
D
C = . Kao to se vidi na
slici Slika 9, rjeenja za odreeni C
D
i za 0
D
C = moraju postati identina
nakon dostatnog proteka vremena. Jedno korisno empirijsko zapaanje je da
to vrijeme (nazvano konac poremeaja efektom skladitenja), t
wbs
, nastupa
priblino jedan i pol logaritamski ciklus nakon nestanka pravca nagiba
jednakog jedinici. Drugo korisno zapaanje je, da postoji odreena korelacija

39
izmeu tog vremena i parametara C
D
i s. Prema Agarwalu et al. (1970)
bezdimenzionalno vrijeme, kod kojeg prestaje poremeaj zbog efekta
skladitenja, odreeno je jednadbom:
( ) 60 3, 5
D D
t s C = + (1.150)
Unato znaaju tipskih krivulja danih na slici Slika 9, njihova mana je
velika slinost krivulja za razliite vrijednosti parametara C
D
i s, zbog ega
interpretacija esto nije jednoznana. Stoga su Gringarten et al. (1979)
preuredili rjeenje Agarwala et al. (1970) tako to su grupirali
bezdimenzionalne varijable. Tako su generirane tipske krivulje, prikazane na
slici Slika 10, gdje je analitiko rjeenje bezdimenzionalnog tlaka dano u
funkciji bezdimenzionalne grupe t
D
/C
D
Rezultirajue krivulje tada su
karakterizirane bezdimenzionalnom grupom C
D
e
2s
.


Slika 10. Bezdimenzionalni tlak u funkciji bezdimenzionalne grupe t
D
/C
D
(Gringarten et
al. 1979).


40
Za rana vremena, sve krivulje asimptotski se pribliavaju pravcu nagiba
jednakog jedinici, to korespondira s istim utjecajem skladitenja, danim,
prema jednadbi (1.147), izrazom:

D
D
D
t
p
C
= (1.151)
Kasnije, kad efekt skladitenja iezne, uspostavlja se konstantan protok na
dnu buotine karakteriziran pravcem u polulogaritamskom dijagramu,
sukladno rjeenju jednadbe difuzije za neogranieno leite s ukljuenim
skin faktorom i koeficijentom skladitenja, tj.:

( )
2
1 1
ln 0, 80907 ln 0, 80907 2
2 2
1
ln 0, 80907 ln
2
D
D D D
D
s D
D D
D
t
p t s C s
C
t
p C e
C
( | |
= + + = + +
( |
\
( | |
= + +
( |
\
(1.152)


1.2.4.7. Turbulentni protok

Kao to je poznato, jednadba difuzije je izvedena, izmeu ostalih, i
temeljem Darcyjevog zakona, koji podrazumijeva laminarni protok. Meutim,
postoje sluajevi, posebno u plinskim leitima, gdje je pretpostavka
Darcyjevog, tj. laminarnog protoka pogrjena. U dijelu leita, openito blie
buotini, brzina protjecanja moe biti takva da e se pojaviti turbulencija i
znaajno utjecati na ponaanje buotine. Stoga je nuno jednadbi protoka
dodati komponentu turbulencije tako, da se Darcyjev zakon, iskazan kao

dp
v
dr k

= (1.153)
zamijeni jednadbom drugog reda, kao to je Forchheimerova jednadba:

2
dp
v v
dr k

= + (1.154)

41
gdje je faktor turbulencije (Forchheimer 1901; Zeng 2008). Za buotinu koja
proizvodi konstantnim protokom u radijalnom sustavu, utjecaj ne-Darcyjevog
protoka (engl. Non-Darcy Flow) na ukupni gradijent tlaka moe se prosuditi
raunanjem omjera lana drugog reda i lana prvog reda iz jednadbe (1.154)
:

( )
( )
2
2 2
ne Darcy
Darcy
dp dr
v k qB k
qB DqB
dp dr v k hr hr

= = = = (1.155)
gdje je

2
w
k
D
hr

= (1.156)
nazvan koeficijentom turbulentnog (ne-Darcyjevog) protoka. Budui da je
umnoak DqB, po definiciji bezdimenzionalan, mjerna jedinica koeficijenta D
reciprona je jedinici protoka, pa glasi s/m
3
.
Postoje dva naina rjeavanja ovog problema:
Prvi je da se fokusiramo na uinak turbulentnog (ne-Darcyjevog)
protoka na proizvodnost buotine. To se u prolosti redovito
primjenjivalo, koristei tzv. skin faktor ovisan o protoku (engl. rate
dependent skin) kojeg se, kao komponentu ukupnog skina, dodavalo
normalnom rjeenju jednadbe difuzije.
Drugi nain je modeliranje turbulentnog protoka numerikim
integriranjem Forchheimerove jednadbe u model.
Dijagram na slici Slika 11 ilustrira ova dva naina modeliranja
turbulentnog (ne-Darcyjevog) protoka.


42

Slika 11. Dva naina modeliranja ne-Darcyjevog protoka (Houz et al. 2008).

U analitikom modelu, efekt ne-Darcyjevog protoka je simuliran
dodatnim skinom, koji je linearna funkcija protoka (Ramey 1965):

0 0
ds
s s q s Dq
dq
= + = + (1.157)
gdje je D nazvan (linearni) koeficijent ne-Darcyjevog protoka. Tada e
rjeenje jednadbe difuzije za naftu glasiti:
( )
0
2
i wf D
qB
p p p s Dq
kh

= + + (1.158)
a za plin:
( )
2 2 0
0
0
i wf D
p q ZT
p p p s Dq
T kh

= + + (1.159)
odnosno:

0
0
0
( ) ( ) ( )
i wf D
p qT
m p m p p s Dq
T kh
= + + (1.160)
U svrhu dobivanja ovisnosti skina o protoku, nuno je provesti
vieprotoni test i za svaki protok odrediti odgovarajui skin faktor. Dijagram
rezultirajuih skin faktora i odgovarajuih protoka (Slika 12) dat e skin faktor
bez turbulencije, s
0
, kao odrezak na ordinati i koeficijent D, kao nagib pravca.


43

Slika 12. Skin faktor u ovisnosti o protoku (Houz et al. 2008).

U numerikom modelu, (ne-linearni) efekt ne-Darcyjevog protoka
ukljuen je u jednadbu protoka preko vrijednosti (ne-linearnog) koeficijenta
ne-Darcyjevog protoka , koji se pojavljuje u Forchheimerovoj jednadbi, tj. u
jednadbi (1.154). Naime, nakon zamjene Darcyjeve jednadbe
Forchheimerovom, rjeenje jednadbe difuzije e biti:
za stacionarni protok nafte (Zeng 2008):
( )
1 1
ln
2 2
e
e wf
w w e
r qB qBk
p r p s
kh r h r r

(
| |
= + +
( |
(
\
(1.161)
( )
2 2
ln 1
2 2
e w
e wf
w e
r r qB q B
p r p s D
kh r kh r


| | | |
= + +
| |
\ \
(1.162)
za polustacionarni protok plina (Katz 1959; Bauk 2003; Ramey
1965):

2
0 0 2 2 2
2 2 2
0 0
3 1 1
ln
4 2
g a g
e
wf
w w e
p ZT p M ZT
r
p p s q q
T kh r T Rh r r


| | | |
= + +
| |
\ \
(1.163)
Koeficijent turbulentnog (ne-Darcyjevog) protoka, D, definiran je
jednadbom (1.156). Prema jednadbi stanja, gustoa plina je:

0
0
g
g
M p
RT
= (1.164)

44
pa je koeficijent turbulencije za plin dan izrazom:

0
0
0 0
2 2
g g
a
w w
k M p k
M p
D
hr RT RT hr


= = (1.165)
Tada jednadbu (1.163) moemo pisati kao:

0 0 2 2 2
0 0
3
ln 1
4
g g
e w
wf
w e
p ZT p ZTD
r r
p p s q q
T kh r T kh r


| | | |
= + +
| |
\ \
(1.166)
Faktor turbulencije, , koji u SI-u ima dimenziju 1/m, odreuje se s
pomou empirijskih korelacija, od kojih je jedna dana kao (Katz 1959; Bauk
2003; Ramey 1965):

( )
[ ]
( )
[ ]
9 9
3 4 3 4
5 4 5 4
5, 5 10 3, 21 10
"Oilfield Units" ; SI jedinice
g g
S k S k

= = (1.167)
a druga (Houz et al. 2008) kao:

( )
5,5
0,5
0, 05
1
w
S k

=
(

(1.168)
Jednadbe (1.162) i (1.166) moe se svesti na jednostavan kvadratni
oblik. Za naftu ona glasi:
( )
2
e wf
p r p aq bq = + (1.169)
gdje su parametri a i b definirani kao:
ln
2
e
w
r B
a s
kh r

| |
= +
|
\
(1.170)

2
1
2
w
e
r B
b D
kh r

| |
=
|
\
(1.171)
a njeno rjeenje je:

( ) ( )
2
4
2
e wf
a a b p r p
q
b
+ +
= (1.172)
Za plin kvadratna jednadba glasi:

2 2 2
wf
p p aq bq = + (1.173)
gdje su parametri a i b definirani kao:

0
0
3
ln
4
g
e
w
p ZT
r
a s
T kh r

| |
= +
|
\
(1.174)

45

0
0
1
g
w
p e
p ZTD
r
b
T kh r

| |
=
|
\
(1.175)
a njeno rjeenje je:

( )
2 2 2
4
2
wf
a a b p p
q
b
+ +
= (1.176)
Iz jednadbi (1.162) i (1.166) moglo bi se izvesti opa rjeenja (za sve
vrste protoka) pa bi za naftu opa jednadba mogla glasiti:
4

1
2
w
i wf D
e
r qB
p p p s DqB
kh r

(
| |
= + +
( |
(
\
(1.177)
a za plin:

0 2 2
0
1
g
w
i wf D
e
p q ZT
r
p p p s Dq
T kh r

(
| |
= + +
( |
(
\
(1.178)
Za neogranieno leite
e
r , pa je izraz u okrugloj zagradi jednak
jedinici.



4
Treba jo provjeriti u literaturi!

46
1.3. PROTOK KROZ PUKOTINU - DVODIMENZIONALNI LINEARNI
PROTOK
Idealizirani primjer frakturirane buotine prikazan je na slici Slika 13.
Dakle, radi se o izotropnom, homogenom, horizontalnom, vertikalno
ogranienom, a lateralno neogranienom leitu, koje sadri neznatno stlaiv
fluid konstantne stlaivosti c i viskoznosti . Porozni medij ima propusnost k ,
upljikavost , debljinu h i poetni leini tlak p
i
. Buotinu presijeca
simetrina, potpuno penetrirajua vertikalna pukotina (tj. h h
f
= ), poluduljine
x
f
, irine w, propusnosti k
f
, upljikavosti
f
i ukupne stlaivosti c
ft
. Svojstva
leita i pukotine su neovisna o tlaku, a protok u cijelom sustavu podlijee
Darcyjevom zakonu. Gradijenti tlaka su mali, gravitacijski efekti zanemarivi, a
fluid utjee u buotinu samo kroz pukotinu. Uz ove pretpostavke, protok fluida
moe biti opisan jednadbom difuzije u dvije dimenzije, s tim da se sustav
podijeli u dva protona podruja - pukotinu i leite (Cinco-Ley et al. 1978).

r
p
r w
i
k
h
NEPROPUSNE
GRANICE
p wf
h f
w
x f
PUKOTINA
k f

Slika 13. Neogranieno leite, presjeeno vertikalnom pukotinom, s buotinom u
sreditu.

47
Pukotinu se moe predstaviti trodimenzionalnim linearnim modelom
(Slika 1) u kojem nema protoka u smjeru osi z ( v v
z z
= = 0 0 , ), a dimenzije
modela su promijenjene tako da je y w z h = = , . Takav, dvodimenzionalni
protok prikazan je na slici Slika 14, gdje je buotina predstavljena plohom,
povrine wh .
x
y
x=0 x=-x
x=x
f
f
BUOTINA
w
vy
vx
(x,t)
(x,t)

Slika 14. Model protjecanja fluida kroz pukotinu.

Analogno trodimenzionalnom modelu, neto maseni protok fluida u
segmentu x, u smjeru osi x sada je jednak
( )
x
wh v
Maseni utok fluida u pukotinu u smjeru osi y odvija se kroz dvije stijenke
pukotine, ukupne povrine 2xh , brzinom v
y
, dok je izlaz jednak nitici, pa je
neto maseni protok jednak
2
y
xh v
Stoga, analogno trodimenzionalnom linearnom protoku, jednadba
kontinuiteta za dvodimenzionalni linearni protok, odnosno protok kroz
pukotinu, glasi:
( ) 2
x y f f
t t t
t wh v xh v xwh
+
(
( + =


(1.179)
Dijeljenjem jednadbe (1.179) s t xwh slijedi:

( ) ( ) 2
f y x
v v
x w t

+ =

(1.180)
a budui da x t 0 0 , , diferencijalni oblik jednadbe kontinuiteta za
protok kroz pukotinu glasi:

48
( ) ( )
2
y
x f
v
v
x w t

+ = (1.181)
Prema Darcyjevom zakonu, brzina protjecanja kroz pukotinu dana je
izrazom:

f f
x
k p
v
x

= (1.182)
gdje se p
f
odnosi na tlak u pukotini. Uvoenjem jednadbe (1.4) i (1.182)
u jednadbu (1.181) ona glasi:

( )
2
f f
f
k p
k p
x x w y t

| |
+ =
|

\
(1.183)
Analogno trodimenzionalnom i radijalnom modelu, uvaavajui jednadbe
(1.11) do (1.14) i pretpostavke o maloj stlaivosti fluida i malom
gradijentu tlaka, dolazimo do jednadbe difuzije za protok kroz pukotinu, koja
glasi:

2
2
2
f f ft f
f f
p c p
k p
x wk y k t

+ = (1.184)
Definira li se bezdimenzionalni pad tlaka u pukotini kao:

( )
2
i f
fD
kh p p
p
qB

= (1.185)
bezdimenzionalni pad tlaka u leitu kao:

( ) 2
i
rD
kh p p
p
qB

= (1.186)
bezdimenzionalno vrijeme kao:

2 f
Dx
t f
kt
t
c x
= (1.187)
bezdimenzionalnu vodljivost pukotine kao:

f
fD
f
k w
C
kx
= (1.188)
bezdimenzionalnu hidrauliku difuzivnost kao:

f t
fD
f ft
k c
k c

= (1.189)

49
bezdimenzionalne udaljenosti u smjeru osi x (uzdu pukotine) i u smjeru osi
y (okomito na stijenke pukotine), kao:

D
f
x
x
x
= (1.190)

D
f
y
y
x
= (1.191)
bezdimenzionalni oblik jednadbe difuzije za protok kroz pukotinu glasi:

2
2
0
2 1
f
D
fD fD
rD
D fD D fD Dx
y
p p
p
x C y t

=
+ = (1.192)
Protok fluida u leitu moe se opisati jednodimenzionalnim linearnim
modelom, u kojem fluid tee brzinom ( ) t x v
y
, okomito na pukotinu,
predstavljenu plohom visine h i duljine 2x
f
(Slika 15).

k, , , , , ct
x
y
x x f f
PUKOTINA (PLOHA) vy(x,t)

Slika 15. Jednodimenzionalni linearni model protjecanja fluida iz leita u pukotinu.

Analogno trodimenzionalnom modelu, jednadba kontinuiteta za
jednodimenzionalni linearni protok glasi:

( )
y
t t t
t xh v xh y
+
( =

(1.193)
odnosno:

( ) ( )
y
v
y t



= (1.194)
a jednadba difuzije:

50

2
2
t
c p p
y k t


= (1.195)
Uvoenjem bezdimenzionalnih varijabli definiranih u jednadbama
(1.186), (1.187), (1.190) i (1.191), slijedi bezdimenzionalni oblik
jednadbe difuzije za protok iz leita u pukotinu:

2
2
f
rD rD
D Dx
p p
y t


= (1.196)
Dvije parcijalne diferencijalne jednadbe (jednadbe (1.192) i (1.196))
meusobno su povezane rubnim uvjetima, a ovisno o definiciji poetnih i
rubnih uvjeta razvijeno je i nekoliko rjeenja.

1.3.1. Model frakturirane buotine s konstantnim protokom na unutarnjoj
granici leita

Za sustav frakturirane buotine u neogranienom leitu, koja proizvodi
konstantnim protokom, poetni i rubni uvjeti za jednadbu (1.192) definirani
su kako slijedi (u dimenzionalnoj i bezdimenzionalnoj formi) (Cinco-Ley et al.
1978):
( ) 1 0 , 0 , 0 ; 0 , 0 , , = = = =
D Dx fD f i f
x t p x x t p t x p
f
,

p
x
qB
wk h
t
p
x C
t
f
x
f
fD
D
x
fD
Dx
D
f
= =
= =
0 0
2
0 0 , ; , > > ,

p
x
t
p
x
t
f
x x
fD
D
x
Dx
f D
f
= =
= = 0 0 0 0
1
, ; , > > .
Dakle, poetni tlak u pukotini jednak je leinom tlaku, utok u buotinu
odvija se samo kroz pukotinu ukupne povrine 2wh, prema Darcyjevom
zakonu, dok kroz vrh pukotine nema utoka u pukotinu.
Za jednadbu (1.196) poetni i rubni uvjeti definirani su takoer u
dimenzionalnoj i bezdimenzionalnoj formi:
( ) = = = =
D Dx rD i
y t p y t p t y p
f
0 , 0 , 0 ; 0 , 0 , , ,

51
( ) 0 , ; 0 , 0 , ,
0

f
D
Dx fD
y
rD f
t p p t y p t y p = = =
=
,
( ) 0 , , 0 ; 0 , , ,
f
Dx D rD i
t y p t y p t y p .
Dvije jednadbe difuzije, meusobno povezane rubnim uvjetom
p p t
rD
y
fD Dx
D
f =
=
0
0 , > , rijeene su semianalitiki za tlak u pukotini, p
fD
,
odnosno za tlak u buotini, p
wD
, koji je jednak tlaku u pukotini kod x
D
= 0.
Pritom je bezdimenzionalni pad tlaka u buotini definiran kao:

( )
2
i wf
wD
kh p p
p
qB

= (1.197)
Rjeenja su dana tablino i grafiki, u obliku tipskih krivulja (Cinco-Ley
et al. 1978) (Slika 16).

tDxf
p
w
D
1.00E-02
1.00E-01
1.00E+ 00
1.00E+ 01
1.00E-03 1.00E-02 1.00E-01 1.00E+ 00 1.00E+ 01 1.00E+ 02 1.00E+ 03
CfD=0.63

2
10
20
100

Slika 16. Tipske krivulje za frakturiranu buotinu u neogranienom leitu, s
konstantnim protokom na unutarnjoj granici leita.

Priblina analitika rjeenja mogua su za pojedine vremenske
segmente, koje karakterizira odreeni oblik protjecanja (Cinco-Ley i
Samaniego-V. 1981). Takva su rjeenja korisna za verifikaciju numerikih
rjeenja, a predstavljaju i osnovicu za analizu pada tlaka u proizvodnom testu,
odnosno za analizu porasta tlaka.

52

1.3.1.1. Linearni protok u pukotini

Za vrlo kratko vrijeme, u kojem je glavnina utoka u buotinu posljedica
ekspanzije fluida u pukotini, ali protok jo nije razvijen po itavoj duljini
pukotine, pa ju se zbog toga moe smatrati beskonanom, rubni uvjet

p
x
t
fD
D
x
Dx
D
f
=
=
1
0 0 , > ,
moe biti zamijenjen rubnim uvjetom
p x t
fD D Dx
f
0 0 , , > .
Shematski je ovakav protok prikazan na slici Slika 17.

PUKOTINA
BUOTINA

Slika 17. Linearni protok u pukotini.

Priblino rjeenje za tlak u buotini, za kratko vrijeme, tada glasi:

2
( )
f f
wD Dx fD Dx
fD
p t t
C
= (1.198)
Kao to jednadba (1.198) indicira, log-log dijagram tlaka i vremena dat
e pravac nagiba jedne polovine. Takoer, dijagram tlaka u odnosu na drugi
korijen vremena daje pravac, iji nagib ovisi o karakteristikama frakture.
Trajanje ovog protoka odreeno je bezdimenzionalnim vremenom:

2
2
0, 01
f
fD
Dx
fD
C
t

(1.199)



53
2.3.1.2. Bilinearni protok

Uz rubne uvjete definirane za linearni protok u pukotini, za dugo vrijeme,
ili uz prvotno definirane poetne i rubne uvjete, za kratko vrijeme, rjeenje
jednadbi difuzije (jednadbe (1.192) i (1.196)) glasi:

( )
1
4
( )
5
2
4
f f
wD Dx Dx
fD
p t t
C

(1.200)
koje nakon uvrtavanja vrijednosti gama funkcije (Abarmowitz, Stegun 1968)
postaje:

1
4
2, 45
( )
f f
wD Dx Dx
fD
p t t
C
= (1.201)
Dakle, analogno linearnom protoku, log-log dijagram tlaka i vremena dat
e pravac nagiba jedne etvrtine, a dijagram tlaka u odnosu na etvrti korijen
vremena daje pravac nagiba 2, 45
fD
C . Trajanje ovog protoka odreeno je
bezdimenzionalnim vremenom, koje je funkcija vodljivosti pukotine:
- za C
fD
3:

2
0,1
f
Dx
fD
t
C
(1.202)
- za 1, 6 3
fD
C :

( )
1,53
0, 0205 1, 5
f
Dx fD
t C

(1.203)
- za 1, 6
fD
C :

4
4, 55
2, 5
f
Dx
fD
t
C

| |
|
|
\
(1.204)
Protok je nazvan bilinearnim jer se dva linearna protoka zbivaju
istodobno: linearni protok u pukotini i linearni protok u leitu (Slika 18).


54
PUKOTINA
BUOTINA

Slika 18. Bilinearni protok.

Takav oblik protoka postoji sve dok glavnina fluida, koji ulazi u buotinu,
dolazi iz leita, a da efekt vrha pukotine (granice) jo ne utjee na ponaanje
tlaka u buotini.

1.3.1.3. Linearni protok u leitu

Za dua bezdimenzionalna vremena, rjeenje jednadbi difuzije svodi se
na rjeenje za pukotinu neograniene vodljivosti (Gringarten et al. 1974):
( )
f f
wD Dx Dx
p t t = (1.205)
Dakle, kao i kod linearnog protoka u pukotini, log-log dijagram tlaka i
vremena dat e pravac nagiba jedne polovine, a dijagram tlaka u odnosu na
drugi korijen vremena daje pravac nagiba . Poetak ovog protoka odreen
je bezdimenzionalnim vremenom, koje je funkcija vodljivosti pukotine:

2
100
f
Dx
fD
t
C
= (1.206)
a njegov kraj je kod (Gringarten et al. 1975):
0, 016
f
Dx
t = (1.207)
iz ega slijedi da e se ovaj oblik protoka razviti samo u visokovodljivim
pukotinama (C
fD
> 100). Fizikalno, ovakav protok znai jednoliki utok u
pukotinu po itavoj njenoj duljini, a pad tlaka u pukotini je zanemariv (Slika
19).


55
BUOTINA PUKOTINA

Slika 19. Linearni protok u leitu.


1.3.1.4. Pseudolinearni protok

Rjeenje jednadbi difuzije za dugo vrijeme moe se proiriti i na nie
vodljivosti pukotine, pa tada ono glasi (Bennett et al. 1985; Cinco-Ley et al.
1989):
( )
3
f f
wD Dx Dx
fD
p t t
C

= + (1.208)
gdje drugi lan na desnoj strani jednadbe predstavlja dodatni pad tlaka zbog
ograniene vodljivosti pukotine. Ovim rjeenjem pomaknut je poetak
linearnog protoka na:

2
1
f
Dx
fD
t
C
= (1.209)
ime je znatno smanjen "prijelazni period" izmeu bilinearnog i linearnog
protoka. Asimptotskom ekspanzijom jednadbe (1.208), uz pogrjeku od
1%, mogue je eliminirati i preostali "prijelazni period" (Bennett, et al. 1985)
za koji se moe primijeniti sljedea jednadba:

1
3
0, 230
( ) 2, 501
f
f
Dx
wD Dx
fD fD
t
p t
C C
| |
= +
|
|
\
(1.210)



56
1.3.1.5. Pseudoradijalni protok

Tipske krivulje za frakturiranu buotinu u neogranienom leitu (Slika
16), odnosno semianalitiko rjeenje jednadbi difuzije za frakturiranu
buotinu u neogranienom leitu (jednadbe (1.192) i (1.196)), prikazano u
polulogaritamskom koordinatnom sustavu, izgleda kao na slici Slika 20.

tDxf
0.00E+00
1.00E+00
2.00E+00
3.00E+00
4.00E+00
5.00E+00
6.00E+00
1.00E-03 1.00E-02 1.00E-01 1.00E+00 1.00E+01 1.00E+02 1.00E+03
0.2

2
10

Slika 20. Polulogaritamski prikaz tipskih krivulja za frakturiranu buotinu u
neogranienom leitu, s konstantnim protokom na unutarnjoj granici leita.

Kao to se sa slike vidi, nakon odreenog vremena (t
Dx
f
> 3) sve krivulje
prelaze u paralelne pravce, tj. pravce jednakog nagiba, ali razliitih odrezaka
na ordinati, koji su funkcija vodljivosti pukotine, to se moe izraziti sljedeim
odnosom (Guppy 1987):

( )
1
( ) ln
2
f f
wD Dx Dx fD
p t t f C = + (1.211)
koji za C
fD
>10 glasi:

1
( ) ln 1,1
2
f f
wD Dx Dx
p t t = + (1.212)

57
Promjenom prirodnog logaritma u dekadski, jednadba (1.211)
postaje:

( )
1
( ) log
2log
f f
wD Dx Dx fD
p t t f C
e
= + (1.213)
Dakle, nagib pravca
1
1,151
2loge
= jednak je onom karakteristinom za
radijalni protok. Stoga, izjednaavanjem jednadbe (1.211) s jednadbom
za radijalni protok (jednadba (1.57)), ukljuivi i skin faktor, slijedi
jednadba:

( ) ( )
1 1
ln ln 0,80907
2 2
f
Dx fD D
t f C t s + = + + (1.214)
koja nakon sreivanja glasi:

( )
ln 0, 4045
f
fD
w
x
s f C
r
+ = (1.215)
Uvoenjem koncepta efektivnog radijusa buotine, =

r r e
w w
s
, u
bezdimenzionalnoj formi (Prats et al. 1962), = r r x
wD w f
/ , jednadbu (1.215)
moe se pisati kao:

( )
ln 0, 4045
wD fD
r f C = (1.216)
Koristei semianalitika rjeenja bezdimenzionalnog tlaka za t
Dx
f
> 3, te
jednadbe (1.211) i (1.216), konstruiran je dijagram (Slika 21), koji
omoguava koritenje radijalnog modela za frakturiranu buotinu (Cinco-Ley i
Samaniego-V 1981). Naime, za odreeni C
fD
oita se odnos r x
w f
/ , te
izrauna efektivni radijus buotine, r
w
, a odatle skin faktor:
ln
w
w
r
s
r
=

(1.217)
koji e uvijek biti negativan. Tada je bezdimenzionalni tlak dan jednadbom
za radijalni protok (jednadba (1.57)), s tim da se umjesto stvarnog radijusa
buotine koristi efektivni radijus ili se bezdimenzionalnom tlaku iz jednadbe
(1.57) pribraja (negativni) skin faktor iz jednadbe (1.217).


58
CfD
0.01
0.1
1
0.1 1 10 100 1000
rw'=0.25kfw/k
rw'=0.5xf

Slika 21. Odnos bezdimenzionalnog efektivnog radijusa buotine i bezdimenzionalne
vodljivosti vertikalne pukotine.

Kao to se iz slike Slika 21 vidi, za pukotine vee bezdimenzionalne
vodljivosti (C
fD
> 10), efektivni radijus buotine asimptotski se pribliava
vrijednosti 0, 5
w f
r x = , dakle direktno je proporcionalan duljini pukotine. Za
nie vrijednosti bezdimenzionalne vodljivosti (C
fD
< 1), efektivni radijus se
pribliava vrijednosti 0, 25
f
w
k w
r
k
= , to znai da glavnu ulogu ima vodljivost
pukotine, a ne njena duljina. Prvi sluaj najee se odnosi na leita manje
propusnosti, dok je drugi sluaj ei kod propusnijih leita.
Poetak pseudoradijalnog protoka je kod 2, 5
f
Dx
t = za manje vodljivosti
pukotine, do t
Dx
f
= 5 za velike vodljivosti, no manje rigorozna granica je
1, 5
f
Dx
t = , odnosno t
Dx
f
= 3. Daljnje ponaanje tlaka funkcija je
bezdimenzionalnog vremena temeljenog na efektivnom radijusu buotine:

2 w
Dr
t w
kt
t
c r

(1.218)
Ovisno o vrijednosti bezdimenzionalnog vremena, tlak moe biti opisan
jednadbom za neogranieno leite (jednadba (1.57)), ogranieno leite

59
(jednadba (1.62)) ili leite sa stalnim tlakom na vanjskoj granici (jednadba
(1.66)).
Fizikalno, uspostava pseudoradijalnog protoka znai svretak
transformacije pravokutnog oblika crpljenja (linearni protok), preko eliptinog
("prijelazni protok") u gotovo radijalni oblik (Slika 22). Naime, povrina
crpljenja frakturirane buotine nikad ne postaje potpuno kruna, no ona je
dostatno blizu krugu, da ju se, za praktine svrhe, takvom moe smatrati.
Tonije, jednadbe izvedene za radijalni protok moe se koristiti za
pseudoradijalni protok, uz zanemarivu pogrjeku.


BUOTINA PUKOTINA

Slika 22. Pseudoradijalni protok.






60
1.3.2. Odstupanja od modela

Pretpostavke na kojima se temelje rjeenja bezdimenzionalnog tlaka i
protoka esto ne odgovaraju stvarnosti. Takoer, slabo propusna leita, kao
najei kandidati za hidrauliko frakturiranje, nisu homogena i izotropna.
Takva odstupanja od modela obraena su u literaturi (Bennett et al. 1983;
Bennett et al. 1985; Bennett et al. 1986 a; Bennett et al. 1986 b; Camacho-V
et al. 1987; Gidley 1991; Guppy et al. 1981; Guppy 1987; Guppy 1988;
Rodriguez et al. 1992), a najvanija su ukratko dana u nastavku.
U sluaju kad je visina pukotine vea od debljine leita (h h
f
> )
primjenjiva su rjeenja dana za idealizirani model, ako se stvarnu
bezdimenzionalnu vodljivost pukotine, C
fD
, zamijeni prividnom, C
fD
,
definiranom kao (Bennett et al. 1986 b):

f
fD fD
h
C C
h
= (1.219)
Za razliku od modela, irina pukotine nije konstantna, ve je funkcija
duljine i visine pukotine. Kako i propusnost pukotine moe varirati i po duljini i
po visini pukotine, moemo govoriti o promjenljivoj vodljivosti pukotine. U
sluaju kad se vodljivost pukotine, k w
f
, jednoliko smanjuje od buotine
prema vrhu pukotine, rjeenja za bilinearni i linearni protok su primjenjiva, ako
se koristi prosjenu bezdimenzionalnu vodljivost, C
fD
, definiranu kao (Bennett
et al. 1983):

1
0
1
f
i i
x
n
f
fD D fD
i
f f
k w
C x C dx
x kx
=
= =

(1.220)
gdje je:

i
i
D
f
x
x
=

(1.221)

( )
i
f
i
fD
f
k w
C
kx
= (1.222)

61
za i n = 1 2 , ,... , gdje je n ukupan broj uzdunih segmenata pukotine,
i

duljina i -tog segmenta, te ( ) k w
f i
njegova vodljivost.
Ako istodobno razmatramo vertikalne i horizontalne promjene vodljivosti
pukotine, prosjena bezdimenzionalna vodljivost je definirana kao (Bennett et
al. 1986 b):

1 1
1
ij j
n k
fD fD ij f
i j
f f
C C h
h x
= =
=

(1.223)
gdje h
f
j
oznaava visinu sloja j pukotine,
ij
duljinu segmenta i u sloju
pukotine j , te C
fD
ij
njegovu bezdimenzionalnu vodljivost (analogno jednadbi
(1.222)).
Za vieslojna leita, gdje slojevi meusobno komuniciraju samo kroz
pukotinu, propusnost i umnoak upljikavosti i ukupne stlaivosti moraju
predstavljati srednje vrijednosti ponderirane debljinom sloja, definirane kao
(Bennett et al. 1986 a):

1
1
n
j j
j
k k h
h
=
=

(1.224)
odnosno:

1
1
j
n
t j t j
j
c c h
h

=
=

(1.225)
za j n = 1 2 , ,... , gdje je n ukupan broj slojeva, h
j
debljina sloja j , a k
j
,
j
i c
t
j

predstavljaju propusnost, upljikavost, odnosno ukupnu stlaivost tog sloja.
No, da bi se moglo koristiti rjeenja razvijena za jednoslojna leita,
bezdimenzionalno vrijeme, t
Dx
f
, treba zamijeniti izrazom t C
Dx RD
f
2
, gdje je C
RD

bezdimenzionalna vodljivost leita, definirana kao:

1
n
j j
RD
j
j
k h
C
kh

=
=

(1.226)
U jednadbi (1.226) predstavlja srednju hidrauliku difuzivnost, tj.
= k c
t
( ), a
j
hidrauliku difuzivnost sloja j .

62
U sluaju da slojevi meusobno ne komuniciraju niti kroz pukotinu,
dakle radi se o odvojenim pukotinama, koje su jo i nejednake duljine,
rjeenja za jednoslojno leite primjenjiva su ako se koristi ekvivalentnu
duljinu pukotine, x
f
, i ekvivalentnu vodljivost, k w
f
, definirane kao (Camacho-
V. et al. 1987):

1
j j
n
f RD f
j
x C x
=
=

(1.227)
odnosno:

2
1
1
j j
n
f f j j RD
j
k w k w h C
h
=
| |
=
|
\

(1.228)


63
1.4. PROTJECANJE FLUIDA U LEITU S HORIZONTALNOM
BUOTINOM
1.4.1. Model horizontalne buotine u ogranienom leitu s konstantnim
tlakom na vanjskoj i unutarnjoj granici leita
Slika 23 pokazuje da horizontalna buotina duljine L crpi elipsoid, dok
konvencionalna vertikalna buotina crpi uspravni cilindrini obujam. Obje ove
buotine crpe leite debljine h, ali su njihovi obujmovi crpljenja razliiti. Da bi
se matematiki izraunalo proizvodnju iz horizontalne buotine, treba najprije
rijeiti trodimenzionalnu (3D) jednadbu. Ako se pretpostavi konstantne
tlakove na granici crpljenja, p
e
, i u buotini, p
wf
, rjeenje treba dati distribuciju
tlaka unutar leita. Kad je jednom poznata distribucija tlaka, protok se moe
izraunati s pomou Darcyjevog zakona.


Slika 23. Shema obujma crpljenja vertikalne i horizontalne buotine.

64
Da bi se pojednostavnilo matematiko rjeenje, 3D problem je podijeljen
u dva dvodimenzionalna (2D) problema. Slika 24 pokazuje takvu podjelu
problema elipsoidalnog obujma crpljenja na utok fluida u horizontalnu
buotinu u horizontalnoj ravnini (presjek A-A) i utok fluida u horizontalnu
buotinu u vertikalnoj ravnini (presjek B-B) (Joshi 1988).


Slika 24. Podjela 3D problema u dva 2D problema (Joshi 1988).

Protok fluida u horizontalnoj ravnini, prema horizontalnoj buotini duljine
L, dan je jednadbom:

( )
( )
1
2
2
2
2
ln
2
H e wf
k h p p
q
a a L
B
L

=
(
+
(
(

(1.229)
gdje je a vea poluos elipse crpljenja (Slika 24). U izvodu ove jednadbe
koristilo se ekvivalentni radijus pretpostavljene krune povrine crpljenja, r
eH
,
brojano jednake povrini crpljenja elipse s poluosima a i b, pa vrijedi odnos:

eH
r ab = (1.230)
Osim toga, +L/2 i L/2 predstavljaju arita elipse crpljenja. Stoga, temeljem
svojstava elipse, slijedi:
( )
2
2
2 b a L = (1.231)
pa jednadba (1.230) glasi:

65
( )
1
2 4
1 2
eH
r a L a
(
=

(1.232)
Preureenjem jednadbe (1.232) (tj. rjeenjem kvadratne jednadbe) dobiva
se izraz za veu poluos elipse crpljenja u funkciji duljine horizontalnog dijela
buotine i ekvivalentnog radijusa crpljenja:

4
1 1
2 2 4 2
eH
r L
a
L
| |
= + +
|
\
(1.233)
Utok fluida po vertikalnoj ravnini u horizontalnu buotinu duljine L i visine
2r
w
, smjetenu na polovini debljine leita, h/2, dan je jednadbom za
stacionarni radijalni protok u kojoj je 2
e
r h = , tj. jednadbom:

( )
2
2
ln
2
H e wf
w
k L p p
q
h
B
r

=
| |
|
\
(1.234)
Otpor protjecanju definiran je kao omjer pada tlaka i protoka, pa zbrajanjem
otpora protjecanja u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini slijedi ukupni otpor
protjecanju, tj.:

( )
1 2
1 1
e wf
e wf
H
p p
p p
q q q
| |
= +
|
\
(1.235)
Uvrtavanjem jednadbi (1.229) i (1.234) u gornju jednadbu i njenim
sreivanjem, slijedi ukupni utok fluida u horizontalnu buotinu:

( )
( )
2
2
2
2
ln ln
2 2
H e wf
H
w
k h p p
q
a a L
h h
B
L L r

=
(
+
| |

(
+
` |
(
\


)
(1.236)
Jednadba (1.236) je valjana za L>h i ( ) 2 0, 9
eH
L r . Za sluaj kad
duljina horizontalnog dijela buotine znaajno nadilazi debljinu leita
( ( ) 1 L h ), drugi lan u nazivniku postaje vrlo mali u usporedbi s prvim
lanom. Osim toga, ako je radijus crpljenja velik u odnosu na duljina buotine,
pa je ( ) 2 1 L a , tada je, prema jednadbi (1.232),
eH
a r . Uvrtavanjem
ove pribline jednakosti u jednadbu (1.236), slijedi rjeenje identino

66
onom za vertikalnu pukotinu neograniene vodljivosti u pseudoradijalnom
protoku:

( )
2
ln
4
H e wf
H
eH
k h p p
q
r
B
L

=
| |
|
\
(1.237)
Naime, odnos duljine horizontalne buotine i poluduljine pukotine je
2
f
L x = , pa je 4 0, 5
f
L x = , a prema slici Slika 21, to je vrijednost efektivnog
radijusa buotine, r
w
', za pukotinu neograniene vodljivosti. Jednadba
(1.237) dat e isti rezultat kao i jednadba (1.236) ako je ( ) 6 L h . Dakle,
ako je ( ) 6 L h , proizvodnja horizontalne buotine moe se aproksimirati
proizvodnjom iz potpuno penetrirajue vertikalne pukotine. Ovaj zakljuak
potvruju slini nalazi u rjeenjima neustaljenog protoka kod testiranja
buotina.
Horizontalna propusnost, k
H
, ista je kao i ona koja se koristi u
jednadbama za vertikalne buotine. Indeks je dodan kako bi ju se razlikovalo
od vertikalne propusnosti, k
V
, koja je ukljuena u indeks anizotropije
horizontalne i vertikalne propusnosti, , definiran kao:

H
V
k
k
= (1.238)
Da bi se ukljuilo utjecaj anizotropije, jednadba (1.236) je modificirana
tako, da je debljina leita, h, zamijenjena izrazom
H V
h k k , a horizontalna
propusnost, k
H
, zamijenjena je efektivnom propusnou leita,
H V
k k
(Muskat 1937), pa ona tada glasi:

( )
( )
2
2
2
2
ln ln
2 2
H e wf
H
w
k h p p
q
a a L
h h
B
L L r

=
(
+
| |

(
+
` |
(
\


)
(1.239)
a valjana je za L h .

67
Jednadbe (1.236) i (1.239) podrazumijevaju da je horizontalna
buotina smjetena u sreditu leita u vertikalnoj ravnini, tj. na udaljenosti
h/2 od vrha (krovine) i dna (podine) leita. No, ako je buotina smjetena na
udaljenosti od sredine leita, ove jednadbe treba modificirati, tako da se
modificira protok u vertikalnoj ravnini, to se svodi na to, da se u drugom
logaritamskom izrazu u nazivniku, umjesto h/2 uvrsti izraz
( )
2
2
2
2
h
h

,
odnosno, umjesto h izraz
( )
2
2 2
2
4
h
h

. Tada e, uz uvjet ( ) 2 h , ove

jednadbe redom glasiti:

( )
( ) ( )
2
2 2 2
2
2
2
ln ln
2 2
H e wf
H
w
k h p p
q
a a L
h
h
B
L L hr

=
(
| |
+


(
| +
`
| (

\

)
(1.240)

( )
( ) ( )
2
2 2 2 2
2
2
2
ln ln
2 2
H e wf
H
w
k h p p
q
a a L
h
h
B
L L hr

=
(
| |
+


(
| +
`
| (

\

)
(1.241)
Za 0 = , u anizotropnom leitu, uinjena je neznatna modifikacija drugog
logaritamskog izraza u nazivniku jednadbe (1.239), pa ona tada glasi
(Economides 1991):

( )
( )
( )
2
2
2
2
ln ln
2 1
H e wf
H
w
k h p p
q
a a L
h h
B
L L r

=
(
+ (

(
+
` (
(
+


)
(1.242)
Konano, sve ove jednadbe podrazumijevaju da je skin faktor, s
H
,
jednak nitici. No, s obzirom na njegovu definiciju (jednadba (1.107)), skin
faktor, pomnoen s omjerom h L , moe se jednostavno pribrojiti dvama
lanovima u nazivniku gornjih jednadbi, pa opi oblik jednadbe protoka za
horizontalnu buotinu glasi (Soliman 1998):

68

( )
( ) ( )
2
2 2 2 2
2
2
2
ln ln
2 2
H e wf
H
H
w
k h p p
q
a a L
h
h
B s
L L hr

=
(
( | |
+


(
( | + +
`
| (
(

\


)
(1.243)
Za usporedbu proizvodnosti horizontalne buotine s vertikalnom, moe
se primijeniti koncept efektivnog radijusa buotine, r
w
', dan jednadbom
(1.114), a koji je primijenjen i na vertikalne frakturirane buotine. Temeljem
jednadbe (1.113), jednadba stacionarnog protoka u vertikalnoj buotini
sa skin faktorom dana je kao:

( )
2
ln
H e wf
V
eV
w
k h p p
q
r
B
r

(1.244)
Izjednaavanjem ove jednadbe s jednadbom (1.243), uzimajui
eH eV
r r = ,
moe se odrediti efektivni radijus vertikalne buotine sa skin faktorom 0
V
s = ,
koja e imati jednak indeks proizvodnosti kao i horizontalna buotina:

( )
( )
( )
2
2 2
2
2
2
1 1 2
1 4
H
eH
w h
L h
s
L
w
r L
r
h
a L a e
hr

=
(

(
+ (
(
+
(

(1.245)
Za sluaj izotropnog leita (=1) i buotinu smjetenu u sreditu leita (=0)
sa skin faktorom s
H
=0, jednadba (1.245) se reducira na:

( ) ( )
2
2
1 1 2 2
eH
w
h L
w
r L
r
a L a h r

=
(
( +

(

(1.246)
Za ranije navedene sluajeve, tj. za ( ) 1 L h i ( ) 2 1 L a , gornja jednadba
se dalje reducira na:
4
w
r L

= (1.247)
to je sukladno jednadbi (1.237).
S pomou efektivnog radijusa buotine moe se odrediti ukupni skin
faktor horizontalne buotine, koji slijedi iz jednadbe (1.114) kao:

69
ln
w
w
r
s
r
=

(1.248)
te omjer indeksa proizvodnosti horizontalne i vertikalne buotine kao:

( )
( )
ln
ln
eV w
H
V
eH w
r r
J
J
r r
=

(1.249)

1.4.2. Model horizontalne buotine u leitu sa zatvorenom vanjskom
granicom
Za polustacionarno stanje, razvijen je opi model protoka za proizvoljno
orijentiranu horizontalnu buotinu u anizotropnom leitu proizvoljnog oblika
(Economides 1996). Osnovni model na slici Slika 25 ima dimenzije leita x
e
,
y
e
i h, duljinu horizontalne buotine L i kut izmeu projekcije buotine na
horizontalnu ravninu i x
e
.

Slika 25. Opi model protoka za proizvoljno orijentiranu horizontalnu buotinu u leitu
proizvoljnog oblika.

Indeks proizvodnosti za polustacionarno stanje moe se pisati kao:

70

2
e
e wf
D
kx q
J
x p p
B p s
L

= =
| |
+
|
\

(1.250)
gdje je propusnost leita k uzeta kao izotropna, no kasnije e biti korigirana.
Suma s predstavlja sumu mehanikog skin faktora, skin faktora zbog
turbulencije i svih ostalih pseudoskin faktora. Bezdimenzionalni pad tlaka dan
je jednadbom:

4 2
e H e
D x
x C x
p s
h L
= + (1.251)
gdje je 3D problem rastavljen na jedan dvodimenzionalni izraz i jedan
jednodimenzionalni. Prvi izraz na desnoj strani jednadbe uzima u raun
utjecaj horizontalnog pozicioniranja, s C
H
kao faktorom oblika (Tablica 1).
Drugi izraz uzima u raun i debljinu leita i utjecaj vertikalne ekscentrinosti
u sluaju da buotina nije smjetena u sreditu leita u vertikalnoj ravnini.
Vertikalni skin efekt definiran je kao:
ln
2 6
x e
w
h h
s s
r L
= + (1.252)
gdje je skin efekt zbog vertikalne ekscentrinosti definiran kao:

2
2 2 1 1
ln sin
2 2
w w w
e
z z z h
s
L h h h

(
( | | | |
=
(
| | (
\ \
(

(1.253)
a z
w
predstavlja udaljenost horizontalnog dijela buotine od dna leita. Za
buotinu u vertikalnom sreditu, 2
w
z h = , pa je 0
e
s = .
Slika 26 prikazuje vrijednosti vertikalnog skin faktora u funkciji debljine
leita, za dva ekstremna sluaja duljine buotine. Kao to se vidi, utjecaj
duljine buotine nije znaaja. Na slici Slika 27 dane su vrijednosti skin faktora
zbog vertikalne ekscentrinosti, za nekoliko razina ekscentrinosti. Ovdje
treba napomenuti da su vrijednosti s
e
iste za simetrine ekscentrinosti, tj. iste
su i za 0,1
w
z h = i za 0, 9
w
z h = .
U svrhu koritenja jednadbe (1.251), serija faktora oblika za razliite
konfiguracije horizontalnih i multilateralnih buotina dana je u tablici Tablica 1.

71

Slika 26. Vertikalni skin efekt u funkciji debljine leita.


Slika 27. Skin efekt zbog vertikalne ekscentrinosti

72
Tablica 1. Faktori oblika za horizontalne i multilateralne buotine.


Jednadba (1.250) podrazumijeva izotropno leite s jednolikom
propusnou u svim smjerovima. Stoga je, u realnom, neizotropnom leitu,
stvarne parametre kao to su duljina i promjer buotine, te dimenzije leita,
nuno prilagoditi za uporabu u ovom opem modelu. Dakle, umjesto stvarnih
vrijednosti, u jednadbama (1.250) do (1.253) treba rabiti prilagoene
vrijednosti, koje su dane kako slijedi:
Duljina horizontalnog dijela buotine:

1 3
L L

= (1.254)
Radijus buotine:

2 3
1
1
2
w w
r r

| |

= +
|
\
(1.255)

73
Dimenzije leita:
; ;
y z x y
x z
k k k k
k k
x x y y z z
k k k
= = = (1.256)
Pritom su parametri i definirani kao:

2 2
; cos sin
x y
y
x
z x y
k k k
k
k k k
= = + (1.257)
dok je prosjena (izotropna) propusnost leita dana izrazom:

3
x y z
k k k k = (1.258)

1.4.3. Model horizontalne buotine u neogranienom leitu

Matematiki, protjecanje fluida u leitu prema horizontalnoj buotini
opisuje model trodimenzionalnog linearnog protoka, prikazan na slici Slika 1.
Jednadba difuzije za takav protok u izotropnom leitu (k k k konst
x y z
= = = .)
dana je jednadbom (1.22). Meutim, u sluaju horizontalne buotine,
prirodnu anizotropiju se ne smije zanemariti, pa e jednadba difuzije za
trodimenzionalni linearni protok u anizotropnom leitu (
x y z
k k k ) glasiti:

2 2 2
2 2 2 x y z t
p p p p
k k k c
x y z t

+ + = (1.259)
Na slici Slika 28 prikazan je trodimenzionalni model prilagoen leitu s
horizontalnom buotinom. U ovom modelu horizontalni dio buotine ima
duljinu L i radijus r
w
, izbuen je paralelno osi x, na udaljenosti z
w
od dna
leita, a njegovo sredite je u ishoditu koordinatnog sustava (x=0, y=0, z=0).
Leite je u obliku kvadra, debljine (visine) h, duljine 2y
e
i irine 2x
e
, a vrijedi
odnos 2
e
L x . S obzirom da je leite anizotropno, ekvivalentna horizontalna
propusnost je definirana kao
H x y
k k k = , a vertikalna kao
V z
k k = .


74

Slika 28. Model horizontalne buotine.

Jednadba (1.259) rijeena je za neogranieno leite, koristei
prethodno razvijena rjeenja za hidrauliki frakturirane buotine s pukotinom
neograniene vodljivosti ili jednolikog strujanja (jednolikog utoka, fluksa; engl.
uniform flux) (Clonts i Ramey 1986; Soliman 1998). Pritom su koritene
sljedee definicije bezdimenzionalnih parametara:
bezdimenzionalni pad tlaka:

( ) 2
H i
D
k h p p
p
qB

= (1.260)
bezdimenzionalno vrijeme:

( )
2
2
H
DL
t
k t
t
c L
= (1.261)
bezdimenzionalna duljina horizontalne buotine:

2
V
D
H
k L
L
h k
= (1.262)
bezdimenzionalne udaljenosti u smjeru osi x, u smjeru osi y i u smjeru
osi z :

75

2
H
D
x
k x
x
L k
= (1.263)

2
H
D
y
k y
y
L k
= (1.264)

D
z
z
h
= (1.265)
bezdimenzionalna vertikalna ekscentrinost buotine:

w
wD
z
z
h
= (1.266)
bezdimenzionalni radijus buotine:

2
w
wD
r
r
L
= (1.267)
S takvim definicijama bezdimenzionalnih varijabli, analitiko rjeenje
jednadbe difuzije za horizontalnu buotinu u neogranienom leitu glasi:

( )
( ) ( ) ( )
0
2
2 2 2
1
, , , , , erf erf
4 2 2
exp 1 2 exp cos cos
4
D
t
H V D H V D H
D D D D wD D D
V
D
D D wD
n
k k x k k x k
p x y z z L t
k
y d
n L n z n z

=
( | | | |
+
= + ( | |
| |
(
\ \
| | (
+
|
(
\

(1.268)
U gornjoj jednadbi, ( ) erf x je funkcija pogrjeke (engl. error function),
definirana kao:
( )
2
0
2
erf
x
u
x e du

(1.269)
Osim za neke specifine sluajeve, analitiko rjeenje dano jednadbom
(1.268) ne moe se iskazati poznatim funkcijama, pa su pojedina rjeenja
dana tablino i u obliku tipskih krivulja (Clonts i Ramey 1986). Jedno od tih
rjeenja u obliku tipskih krivulja prikazano je na slici Slika 29. Na slici je dan
bezdimenzionalni tlak u sreditu buotine, na radijusu, r
w
, tj. dan je
( ) 0, , 0
wD D D wD D
p x y r z = = = za razliite bezdimenzionalne duljine buotine, L
D
,
u funkciji bezdimenzionalnog vremena, t
D
. Krivulje su dane za buotinu u

76
sreditu leita (z
wD
=0,5) i za konstantan bezdimenzionalni radijus buotine
(r
wD
=10
-4
).


Slika 29. Bezdimenzionalni tlak u sreditu horizontalne buotine, smjetene u
vertikalnom sreditu neogranienog leita (Soliman 1998).

Priblina analitika rjeenja jednadbe difuzije mogua su za dva
specifina sluaja: za vrlo kratko vrijeme i za dugo vrijeme. Za kratko vrijeme,
jednadba (1.268) se svodi na (Clonts i Ramey 1986):
( )
2 2
1
, , Ei
4 4
D D
D D D D
D D
z y
p y z t
L t
(
=
(

(1.270)
Oblik ove jednadbe je identian izrazu za radijalni protok (jednadba
(1.55)), to indicira da je rani protok prema horizontalnoj buotini radijalan.
Za 0
D
z = i
D wD
y r = , jednadba (1.270) postaje:
( )
2
1
Ei
4 4
wD
wD D
D D
r
p t
L t
(
=
(

(1.271)

77
i predstavlja bezdimenzionalni tlak u horizontalnoj buotini, na radijusu r
w
, u
bilo kojoj toki uzdu buotine. Budui da tlak nije funkcija x
D
, ovo je rjeenje i
za buotinu jednolikog utoka i za buotinu neograniene vodljivosti.
Za dugo vrijeme, priblino rjeenje jednadbe difuzije moe se
pojednostavljeno prikazati kao (Clonts i Ramey 1986):
( )
1
ln
2
D
wD D tD
tD
t
p t p
t
= + (1.272)
gdje je
tD
p bezdimenzionalni tlak odreen jednadbom (1.268) za vrijeme
tD
t .
Dakle, bezdimenzionalni tlak u kasnom vremenu, jednak je sumi konstante i
funkcije vremena
1
ln
2
D
t , to indicira uspostavu pseudoradijalnog protoka
nakon postizanja bezdimenzionalnog vremena t
tD
.
Na slici Slika 29 prikazana je i krivulja bezdimenzionalnog tlaka za
vertikalnu pukotinu neograniene vodljivosti, koja se poklapa s krivuljom za
horizontalnu buotinu kad
D
L , to upuuje na slinost rjeenja za
pojedine specifine sluajeve. Temeljem te slinosti, neka priblina rjeenja
za vertikalnu pukotinu moraju biti primjenjiva i za horizontalnu buotinu, to se
moe matematiki dokazati. Naime, jednadbu (1.268) moe se smatrati
opim rjeenjem za buotinu presjeenu vertikalnom pukotinom
neograniene vodljivosti ili jednolikog utoka. Kad bezdimenzionalna duljina
buotine tei beskonanosti (
D
L ), suma u jednadbi (u Fourierovoj seriji)
tei nitici. Fizikalno znaenje neogranieno velike duljine buotine je da
vertikalna komponenta protoka postaje zanemariva. Matematiki, to dalje
znai da se moe uzeti 1
H V
k k = , pa se jednadba (1.268) svodi na:
( )
0
1 1
, , erf erf exp
4 4 2 2
D
t
D D D
D D D D
x x y d
p x y t


( + | | | | | |
= +
( | | |
\ \ \

(1.273)
Jednadba (1.273) identina je opem izrazu za vertikalnu pukotinu
jednolikog utoka, kojeg su objavili Gringarten et al. (1974). Stoga se neka
specifina rjeenja za vertikalnu pukotinu mogu izravno primijeniti i na

78
horizontalnu buotinu. Tako e izraz za bezdimenzionalni tlak uzdu
vertikalne pukotine (y
D
=0) ujedno biti i bezdimenzionalni tlak uzdu
horizontalne buotine (y
D
=0, z
D
=0) i glasit e:
( )
0
1 1
, erf erf
4 2 2
D
t
D D
D D D
x x d
p x t


( + | | | |
= +
( | |
\ \

(1.274)
to nakon integriranja postaje:

( )
( ) ( )
2 2
1 1 1
, erf erf
2 2 2
1 1 1 1
Ei Ei
4 4 4 4
D D
D D D D
D D
D D D D
D D
x x
p x t t
t t
x x x x
t t

( | | | |
+
= + ( | |
| |
(
\ \
( (
+ +
( (
( (

(1.275)
Funkcija pogrjeke, ( ) erf x , definirana je jednadbom (1.269), a
eksponencijalni integral, ( ) Ei x , jednadbom (1.33), dok su njihove vrijednosti
tablino dane u matematikim prirunicima.
I sva daljnja rjeenja za vertikalnu pukotinu primjenjiva su na
horizontalnu buotinu, uz uvaavanje razlika u definiciji bezdimenzionalnih
varijabli. Pukotina jednolikog utoka predstavlja prvu aproksimaciju ponaanja
vertikalno frakturirane buotine. Fluid utjee u pukotinu jednolikim protokom
po jedinici povrine stijenki pukotine (tj. istom brzinom) zbog ega postoji pad
tlaka u pukotini. Stoga e bezdimenzionalni pad tlaka u buotini, tj. kod 0
D
x =
biti (Gringarten et al. 1974; Earlougher 1977):
( )
1 1 1
erf Ei
2 4 2
wD D D
D D
p t t
t t

| |
(
= |
(
|

\
(1.276)
Za 0,1
D
t gornja jednadba se svodi na jednadbu (1.205) (uz
napomenu da su bezdimenzionalna vremena jednaka iako su drukije
oznaena, jer je 2
f
x L = ), a to je jednadba za linearni protok u leitu.
Za 10
D
t jednadba (1.276) postaje:
( ) ( )
1
ln 2, 80907
2
wD D D
p t t = + (1.277)
to opet indicira uspostavljanje pseudoradijalnog protoka u kasnom periodu.

79
Pukotina neograniene vodljivosti ima neogranienu propusnost i,
stoga, jednoliki tlak uzdu cijele pukotine (tj. nema pada tlaka u pukotini).
Dokazano je, da bezdimenzionalni pad tlaka u buotini, tj. kod 0
D
x = , za ovaj
sluaj takoer slijedi iz jednadbe (1.275), ako se uvrsti vrijednost
0, 732
D
x = (Gringarten et al. 1974; Earlougher 1977; Clonts i Ramey 1986),
pa ona tada glasi:

( )
1 0, 866 0,134
erf erf
2
0, 750 0, 018
0, 433Ei 0, 067Ei
4
D D D
D D
D D
p t t
t t
t t

( | | | |
= + ( | |
| |
(
\ \
( (

( (

(1.278)
Za 10
D
t jednadba (1.278) postaje:
( ) ( )
1
ln 2, 2
2
wD D D
p t t = + (1.279)
a za 0, 01
D
t i ova se jednadba svodi na jednadbu (1.205). Dakle, i u
sluaju neograniene vodljivosti pukotine, pa tako i buotine, pojavljuje se u
odreenom razdoblju i linearni i pseudoradijalni protok.
Na slici Slika 30 prikazan je bezdimenzionalni tlak u funkciji
bezdimenzionalnog vremena, izraunat prema jednadbama (1.276) i (1.278)
. (Na apscisi je zapravo
f
Dx
t , definiran jednadbom (1.187), pa
( )
2 2
D w f
t r x
predstavlja transformaciju
D
t , definiranog jednadbom (1.50) u
f
Dx
t .) Na
krivuljama je oznaen svretak linearnog protoka, koji je u log-log dijagramu
karakteriziran pravcem nagiba .
Jednadba (1.259) rijeena je i za ogranieno leite (Babu i Odeh
1989. a, 1989. b). Rjeenje sadri neustaljeni (transient) i ustaljeni protok, a
neustaljeni protok indicira mogue pojavljivanje etiri reima protjecanja.
Osim ve spomenuta tri, mogue je pojavljivanje i kasnog linearnog protoka.
Dakle, mogui su redom, rani radijalni protok, rani linearni, kasni
pseudoradijalni i kasni linearni protok (Odeh i Babu 1990). Svaki od ovih

80
protoka detaljnije je opisan u nastavku, a njihovo priblino trajanje naznaeno
je na slici Slika 29 (Soliman 1998).


Slika 30. Bezdimenzionalni tlak za buotinu s pukotinom neograniene vodljivosti i
jednolikog utoka, u neogranienom leitu.

1.4.3.1. Rani radijalni protok

Ovaj se protok pojavljuje vrlo rano. im se buotinu otvori za
proizvodnju ili ju se zatvori za porast tlaka, oblik protjecanja oko buotine je
radijalan u vertikalnoj ravnini. Na slici Slika 31 prikazane su razliite
geometrije buotina kod kojih se javlja radijalni ili pseudoradijalni protok. Rani
radijalni protok oko horizontalne buotine (Slika 31-c) slian je protoku
vertikalne, potpuno penetrirajue buotine, u neogranienom leitu (Slika
31-b). Drugim rijeima, horizontalna buotina se ponaa kao vertikalna u
leitu debljine jednake duljini horizontalne buotine, tj. h = L.

81


Slika 31. Geometrije radijalnog protoka.

Rani radijalni protok traje relativno kratko, osim ako je debljina leita
razmjerno velika, odnosno, ako je horizontalni dio buotine znaajnije udaljen
od gornje i donje granice. Meutim, tada radijalni protok moe poremetiti
obino zanemareni utjecaj gravitacije. Znaajnije razlike vertikalne i
horizontalne propusnosti takoer mogu iskriviti radijalne karakteristike ovog
perioda protjecanja, mijenjajui oblik protjecanja u eliptini. Stoga, za razliku
od vertikalne buotine, gdje se uzima istu propusnosti u svim smjerovima u
horizontalnoj ravnini, za radijalni protok u horizontalnoj buotini treba uzeti
prosjenu propusnost u vertikalnoj ravnini, tj.
y V
k k k = .
Dakle, uzevi da je h L = i
y V
k k k = , dinamiki tlak u horizontalnoj
buotini, koja proizvodi konstantnim protokom, za vrijeme ranog radijalnog
protoka, dan je jednadbom (1.39), koja sada glasi:

2
1
( ) ln 0.80907
2 2
y V
wf i
t w y V
k k t
qB
p t p s
c r k k L

( | |
( | = + +
|
(
\
(1.280)
Analogno vertikalnoj buotini, iz jednadbe (1.280) slijedi praktino rjeenje
za analizu pada tlaka u proizvodnom testu:

2
( ) 1.151 log log 0.351 0.87
2
y V
wf i
t w y V
k k
qB
p t p t s
c r k k L

| |
| = + + +
|
\
(1.281)

82
Naime, polulogaritamski prikaz dinamikog tlaka u funkciji vremena (
wf
p u
funkciji logt ) dat e pravac nagiba 1.151
2
y V
qB
m
k k L

= , pa se tada moe
izraunati ekvivalentna propusnost u vertikalnoj ravnini oko horizontalne
buotine:
1.151
2
y V
qB
k k
Lm

= (1.282)
te skin faktor:

(1 )
2
1.151 log 3.91
y V i wf h
t w
k k p p
s
m c r
| |

| =
|
\
(1.283)
Ako se pretpostavi da je leite izotropno u horizontalnoj ravnini
(
x y H
k k k = = ), tada propusnost izraunata jednadbom (1.282) predstavlja
efektivnu propusnost,
H V
k k .
Trajanje ranog radijalnog protoka odreeno je vremenom potrebnim da
se dosegne najblia granica, to moe biti gornja ili donja granica leita
(krovina ili podina) ili, pak, vrh buotine. Osim u sluaju vrlo ogranienog
leita, najblia granica je krovina ili podina leita. U tom sluaju, vrijeme
trajanja ranog radijalnog protoka odreeno je bliom granicom, pa je za
2
w
z h dano jednadbom:

2
2
w t
V
z c
t
k

= (1.284)
a za 2
w
z h jednadbom:

( )
2
2
w t
V
h z c
t
k

= (1.285)
s pogrjekom od 2% (Odeh i Babu 1990). Trajanje ranog radijalnog protoka
glede utjecaja vrha buotine, s pogrjekom od 5%, odreeno je jednadbom:

2
30
t
x
L c
t
k

= (1.286)
Jednadba (1.280) slijedi i iz jednadbe (1.271), koja za
2
25
D wD
t r
ima sljedeu logaritamsku aproksimaciju:

83
( )
2
1
ln 0, 80907
4
D
wD D
D wD
t
p t
L r
( | |
= +
( |
\
(1.287)
Ako se u gornju jednadbu uvrsti bezdimenzionalne varijable onako kako su
definirane jednadbama (1.260) do (1.267), uz zamjenu srednje horizontalne
propusnosti u bezdimenzionalnom vremenu srednjom propusnou u
vertikalnoj ravnini okomitoj na smjer buotine, te doda skin faktor, dobit emo
jednadbu (1.280). Tada iz uvjeta za primjenu logaritamske aproksimacije,
2
25
D wD
t r , slijedi i vrijeme nakon kojeg se moe primijeniti jednadbu
(1.280):

2
25
t w
V H
c r
t
k k

(1.288)
Takoer, iz uvjeta primjenjivosti rjeenja jednadbe difuzije za neogranieno
leite, koji pak slijedi iz jednadbe (1.55), a glasi
2
4 1
D D
r t , odnosno
2
0.25
D D
t r , moe se odrediti vrijeme dosezanja blie, gornje ili donje granice
leita. Iz definicije bezdimenzionalnog vremena (jednadba (1.50)), u kojem
je
V
k k = , a
w
r r = , te iz definicije bezdimenzionalnog radijusa (jednadba
(1.53)) u kojem je radijus odreen bliom granicom, tj. za 2
w
z h je
w
r z = , a
za 2
w
z h je
w
r h z = slijedi:

2
4
w t
V
z c
t
k

= (1.289)
odnosno:

( )
2
4
w t
V
h z c
t
k

= (1.290)
Dakle, jednadbe (1.289) i (1.290) daju upola krae vrijeme nego
jednadbe (1.284) i (1.285), to je jednostavno posljedica rigoroznijih uvjeta,
odnosno vee tonosti.




84
1.4.3.2. Rani linearni protok
Ako je horizontalni dio buotine dostatno dug u usporedbi s debljinom
leita, gornja i donja granica leita e utjecati na ponaanje tlaka, dok e
utjecaj vrha buotine biti zanemariv. U tom sluaju, moe se pojaviti linearni
protok, kod kojeg je glavnina pada tlaka u horizontalnom smjeru i fluid se giba
linearno prema buotini. Minimalni uvjet za postojanje linearnog protoka u
leitu s horizontalnom buotinom definiran je kao (Odeh i Babu 1990):
( ) 3, 33
y
w
V
k
L h z
k
(1.291)
Na slici Slika 32 prikazane su razliite geometrije buotina kod kojih se
javlja linearni protok. Rani linearni protok prema horizontalnoj buotini (Slika
31-b) slian je protoku prema vertikalnoj pukotini neograniene vodljivosti, u
neogranienom leitu (Slika 32-a), ali s nepotpunom penetracijom po debljini
leita. Drugim rijeima, horizontalna buotina se ponaa kao frakturirana
vertikalna, s visinom pukotine manjom od debljine leita, tj. h
f
< h.


Slika 32. Geometrije linearnog protoka.

Kako je ve reeno, bezdimenzionalni tlak za vrijeme linearnog protoka
u leitu, definiran je jednadbom (1.205), koju za horizontalnu buotinu
moemo pisati kao:
( )
wD D D
p t t = (1.292)
Nakon uvrtavanja jednadbi (1.260) i (1.261) u gornju jednadbu, ona glasi:
( )
( )
2
2
2
H
i wf
H
t
k t qB
p p t
k h
c L

= (1.293)

85
Dodatni pad tlaka zbog skin efekta, definiran jednadbom (1.107), moe
se prilagoditi horizontalnoj buotini analogno jednadbi (1.280), tj. uzevi da
je h L = i
y V
k k k = . Pritom mehanikom skin faktoru, s, prouzroenom
smanjenjem propusnosti oko horizontalne buotine, treba pribrojiti i pseudo-
skin, s
z
, prouzroen nepotpunim raskrivanjem leita po njegovoj debljini, pa
je dodatni pad tlaka definiran kao:
( )
2
s z
y V
qB
p s s
k k L

= + (1.294)
Pribroji li se jednadbu (1.294) jednadbi (1.293). ona postaje:
( )
( )
( )
2
2 2 2
H
i wf z
H y V t
k t qB qB
p p t s s
k h k k L c L


= + + (1.295)
pa nakon sreivanja, uvaavajui da je
H y
k k = , ona konano glasi:
( ) ( )
2
i wf z
t y y V
qB t h
p p t s s
Lh c k k k

(
( = + +
(

(1.296)
Pseudo-skin faktor zbog nepotpunog raskrivanja leita definiran je
jednadbom (Odeh i Babu, 1990):
ln ln sin
2
y
w
z
w V
k
z h
s
r k h

| |
( | |
= |
| (
|
\
\
(1.297)
Poetak linearnog protoka odreen je vremenom dosezanja gornje i
donje granice leita, a definiran je jednadbama (1.284) i (1.285). Svretak
ranog linearnog protoka odreuje vrijeme kod kojeg utjecaj vrha buotine
postaje znaajan, a priblino je definiran jednadbom (Odeh i Babu, 1990):

2
25
t
x
L c
t
k

= (1.298)
Meutim, prema uvjetu za primjenu jednadbe (1.205) danom jednadbom
(1.207) to je vrijeme deset puta krae. No, ako se prihvati manje rigorozan
uvjet, prema kojemu se jednadba (1.276) transformira u jednadbu (1.205),
tj. 0,1
D
t , vrijeme svretka linearnog protoka samo je upola krae od onog
odreenog jednadbom (1.298). U sluaju da je vrijeme svretka linearnog

86
protoka manje od vremena njegovog poetka, jasno je da se linearni protok
ne e razviti.

1.4.3.3. Pseudoradijalni protok
Ovaj se oblik protoka javlja kad se poremeaj tlaka u leitu odmakne
dostatno daleko od buotine da se ona doima kao toka prema kojoj se
leini fluid giba radijalno u horizontalnoj ravnini. Ovaj period je analogan
pseudoradijalnom protoku u vertikalnoj frakturiranoj buotini (Slika 31-d i e).
Slino, vrijeme postizanja ovog reima protjecanja u slabo propusnim
leitima moe biti vrlo dugo. Minimalni uvjet za uspostavljanje
pseudoradijalnog protoka u leitu s horizontalnom buotinom definiran je
kao 2 0, 45
e
L x (Odeh i Babu 1990).
Bezdimenzionalni tlak za vrijeme pseudoradijalnog protoka u leitu,
definiran je jednadbom (1.277), koja nakon uvrtavanja jednadbi (1.260) i
(1.261) glasi:
( )
( )
2
1
ln 2, 80907
2 2
2
H
i wf
H
t
k t qB
p p t
k h
c L

| |
= + |
|
\
(1.299)
Dodatni pad tlaka zbog skin efekta, definiran jednadbom (1.294), moe se
pribrojiti, pa jednadba (1.299) postaje:
( )
( )
( )
2
1
ln 2,80907
2 2 2 2
H
i wf z
H y V t
k t qB qB
p p t s s
k h k k L c L


| |
= + + + |
|
\
(1.300)
Analogno ranom radijalnom protoku, iz jednadbe (1.300) slijedi praktino
rjeenje za analizu pada tlaka u proizvodnom testu:
( ) ( )
2
1,151 log log 1, 822
2 2
H
i wf z
H t y V
k qB qB
p p t t s s
k h c L k k L


| |
= + + + +
|
\
(1.301)

87
Naime, polulogaritamski prikaz dinamikog tlaka u funkciji vremena (
wf
p u
funkciji logt ) dat e pravac nagiba 1,151
2
h
qB
m
k h

= , pa se tada moe
izraunati ekvivalentna propusnost u horizontalnoj ravnini:
1,151
2
H
qB
k
hm

= (1.302)
Ekstrapolacijom tog pravca do t=1 h moe se izraunati ukupni skin faktor:

(1 )
2
1.151
log 5, 378
i wf h
v H
z
x t
p p
k k L
s s
h k m c L
| |
+ =
|
\
(1.303)
a pseudoskin faktor se rauna prema jednadbi (1.297).
Prema uvjetu za primjenu jednadbe (1.277), 10
D
t , poetak
pseudoradijalnog protoka dan je jednadbom:

2
2, 5
t
x
L c
t
k

= (1.304)
Meutim, prema Odehu i Babuu (1990), to je vrijeme viestruko krae:

2
2, 5
t
x
L c
t
k

= (1.305)
Kraj ovog protoka je onda kad se oituje utjecaj jedne od lateralnih granica
leita, tj. granica u smjeru osi x:

( )
2
2
3, 75
e t
x
x L c
t
k

= (1.306)
ili granica u smjeru osi y:

2
0, 5675
e t
y
y c
t
k

= (1.307)
kojegod je manje.

1.4.3.4. Kasni linearni protok
Ovaj protok se pojavljuje kad je leite izduljeno u smjeru okomitom na
horizontalnu buotinu, tj. u y smjeru. Nakon dostatno dugog vremena
proizvodnje, granice leita u vertikalnom smjeru i u smjeru horizontalne

88
buotine (x smjer) poinju djelovati, pa je protok u ova dva smjera u biti
poluustaljen. Stoga je protok u smjeru okomitom na smjer buotine linearan.
Analogno ranom linearnom protoku, pad tlaka u leitu je dan
jednadbom (1.293), s tim da L postaje 2x
e
. Dodatni pad tlaka zbog skin
efekta definiran je jednadbom (1.294), u kojoj takoer L postaje 2x
e
, zbog
ega se skin faktorima dodaje i pseudo-skin s
x
, prouzroen nepotpunom
penetracije buotine po cijeloj irini leita (L<2x
e
). Dakle, pad tlaka u leitu
za vrijeme kasnog linearnog protoka dan je jednadbom:
( ) ( )
2 4
i wf z x
e t H y V e
qB t qB
p p t s s s
x h c k k k x


= + + + (1.308)
Prema Odehu i Babuu (1990), vrijeme pojavljivanja ovog protoka
odreeno je jednadbom:

( )
2
2
1, 5
e t
x
x L c
t
k

= (1.309)
ili:

( )
2
2
w t
V
h z c
t
k

= (1.310)
kojegod je vee.






89

II. POGLAVLJE

ANALIZA PROTJECANJA FLUIDA U LEITIMA NAFTE I PLINA

2.1. ANALIZA NEUSTALJENOG RADIJALNOG PROTOKA
2.1.1. Polulogaritamski prikaz tlaka u funkciji vremena
Neustaljeno (prolazno, prijelazno) stanje protjecanja opisano je
modelom neogranienog leita s konstantnim protokom na unutarnjoj
granici, prikazanim u prvom poglavlju (odlomak 1.2.1.1.), a koji glasi:

2
1
( ) ln 0,80907
2 2
wf i
w
qB kt
p t p s
kh cr

( | |
= + +
( |
\
(2.1)
Ako se prirodni logaritam u gornjoj jednadbi zamijeni logaritmom po bazi 10:

2
1 1
( ) log 0, 80907
2 2 log
wf i
w
qB kt
p t p s
kh e cr

( | |
= + +
( |
\
(2.2)
i jednadbu preuredi, slijedi praktino rjeenje za analizu pada tlaka u
proizvodnom testu:

2
( ) 1,151 log log 0, 351 0,87
2
wf i
t w
qB k
p t p t s
kh c r

| |
= + + +
|
\
(2.3)
Naime, iz ovog rjeenja slijedi da e dijagram dinamikog tlaka u
polulogaritamskom mjerilu (p
wf
u funkciji logt) dati pravac:

2
( ) 1,151 log 0, 351 0,87 1,151 log
2 2
wf i
t w
qB k qB
p t p s t
kh c r kh


| |
= + +
|
\
(2.4)
iji je nagib definiran izrazom:
1,151
2
qB
m
kh

= (2.5)
a odrezak na ordinati izrazom:
( )
2
log 0 log 0, 351 0, 87
wf i
t w
k
p t p m s
c r
| |
= = + +
|
\
(2.6)
Tada se s pomou nagiba pravca moe izraunati propusnost leita:

90
1,151
2
qB
k
hm

= (2.7)
a kombiniranjem s odreskom pravca:

2
( ) log 0, 351 0, 87 log
wf i
t w
k
p t p m s m t
c r
| |
= + +
|
\
(2.8)
i skin faktor:

2
( )
1,151 log log 0, 351
i wf
t w
p p t
k
s t
m c r
| |
=
|
\
(2.9)
U praksi se gornja jednadba redovito koristi u obliku:

(1 )
2
1,151 log 3, 91
i wf h
t w
p p
k
s
m c r
| |
=
|
\
(2.10)
gdje je p
wf(1h)
tlak ekstrapoliran po pravcu nagiba m do t=1 h.
Primjer idealiziranog proizvodnog testa, dobivenog simulacijom,
zanemarujui efekt skladitenja (C=0) prikazan je na slici Slika 33, a njegov
polulogaritamski prikaz dan je na slici Slika 34. Osnovni podaci o
proizvodnom testu i rezultati analize s pomou polulogaritamskog prikaza
tlaka, dani su u tablici Tablica 2.
Kao to se vidi na slici Slika 34, veina podataka se poklapa s
polulogaritamskim pravcem nagiba m = 0,547454 bar (Slope u tablici Tablica
2) s pomou kojeg je, prema jednadbi (2.7) izraunata propusnost leita (k
= 12,6 md = 12,610
-3
m
2
). Podaci odstupaju od polulogaritamskog pravca u
samom poetku, dok jo nije zadovoljen uvjet logaritamske aproksimacije
eksponencijalnog integrala, tj. dok je
2
25
t w
c r
t
k

. Na slici je takoer oznaen

tlak ekstrapoliran po pravcu nagiba m do t=1 h, p
wf(1h)
=79,109 bar (u tablici
P@1 hr, koji se u ovom sluaju poklapa i s mjerenim tlakom) s pomou
kojeg je, prema jednadbi (2.10) izraunat skin faktor s=12. Temeljem
definicije skin faktora, dodatni pad tlaka je izraunat prema jednadbi
2
s
qB
p s
kh

= i iznosi p
s
=5,68962 bar (u tablici Delta P Skin).

91

Slika 33. Idealizirani proizvodni test.


Slika 34. Polulogaritamski prikaz tlaka u funkciji vremena.
-3 -2 -1 0 1
78
78.5
79
79.5
80
80.5
Semi-Log plot: p [bara] vs Superposition time
78
80
82
84
86
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
0
2
4
History plot (Pressure [bara], Liquid Rate [m3/D] vs Time [hr])

92
Tablica 2. Osnovni podaci o idealiziranom proizvodnom testu i rezultati analize s
pomou polulogaritamskog prikaza tlaka.
Name Value Name Value
Test Design
production #1

Semilog Line (Test
Design production #1)

Rate 5.24658 m3/D From 29.76 hr
Rate change 5.24658 m3/D To 90.24 hr
Pi 86.5292 bara Slope 0.547454 bar
Selected Model P@1hr 79.109 bara
Model Option Standard Model k.h 238 md.m
Well Storage + Skin k 12.6 md
Reservoir Homogeneous Skin 12
Boundary Infinite Delta P Skin 5.68962 bar

Primjer stvarnog proizvodnog testa prikazan je na slici Slika 35, a
njegov polulogaritamski prikaz dan je na slici Slika 36. Osnovni podaci o tom
proizvodnom testu i rezultati analize s pomou polulogaritamskog prikaza
tlaka, dani su u tablici Tablica 3.
Kao to se vidi na slici Slika 36, samo nekoliko zadnjih mjerenih
podataka poklapa se s polulogaritamskim pravcem nagiba m = 0,693416 bar, s
pomou kojeg je izraunata propusnost leita (k = 9,93 md = 9,9310
-3
m
2
).
Glavnina podataka odstupa od polulogaritamskog pravca, to treba pripisati
efektu skladitenja u buotini, sukladno tumaenju, prethodno danom u
odlomku 1.2.3.6. pod naslovom Utjecaj obujma buotine.

93

Slika 35. Stvarni proizvodni test.


Slika 36. Polulogaritamski prikaz tlaka u funkciji vremena.
-0.4 -0.2 0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 1.6 1.8
78
80
82
84
86
Semi-Log plot: p [bara] vs Superposition time
78
80
82
84
86
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
0
2
4
History plot (Pressure [bara], Liquid Rate [m3/D] vs Time [hr])

94
Tablica 3. Osnovni podaci o stvarnom proizvodnom testu i rezultati analize s pomou
polulogaritamskog prikaza tlaka.
Name Value Name Value
Pressures 1
production #1

Semilog Line
(Pressures 1
production #1)

Rate 5.24658 m3/D From 36 hr
Rate change 5.24658 m3/D To 72 hr
Pi 86.5292 bara Slope 0.693416 bar
Selected Model P@1hr 79.4101 bara
Model Option Standard Model k.h 188 md.m
Well Storage + Skin k 9.93 md
Reservoir Homogeneous Skin 8.3
Boundary Infinite Delta P Skin 4.9977 bar

Na slici je takoer oznaen tlak ekstrapoliran po pravcu nagiba m do
t=1 h, p
wf(1h)
=79,4101 bar (koji se u ovom sluaju ne poklapa s mjerenim tlakom)
s pomou kojeg je izraunat skin faktor s=8,3 pa onda i dodatni pad tlaka
p
s
=4,9977 bar.






95
2.1.2. Tipske krivulje
Tipske krivulje su grafika rjeenja jednadbe difuzije temeljene na
bezdimenzionalnim varijablama. Rjeenja su univerzalna, a razlikuju se samo
definicije bezdimenzionalnih varijabli, ovisno o vrsti fluida u protjecanju. Sve
definicije bezdimenzionalnih varijabli dane su u prvom poglavlju (odlomci
1.2.1.1., 1.2.4.1., 1.2.4.2. i 1.2.4.6.). Za naftu (nestlaivi fluid)
bezdimenzionalne varijable tlaka, vremena i radijusa definirane su kao:

( ) 2
i
D
kh p p
p
qB

= (2.11)

2 D
t w
kt
t
c r
= (2.12)

D
w
r
r
r
= (2.13)
Bezdimenzionalni oblik jednadbe difuzije za radijalni protok glasi:

2
2
1
D D D
D D D D
p p p
r r r t


+ = (2.14)
a njeno rjeenje za neogranieno leite s konstantnim protokom na
unutarnjoj granici je:

2
1
( , )
2 4
D
D D D
D
r
p r t Ei
t
| |
=
|
\
(2.15)
koje za
2 2
4 100 25
D D D D
t r t r ima sljedeu logaritamsku aproksimaciju:

2
1
( , ) ln 0,80907
2
D
D D D
D
t
p r t
r
| |
= +
|
\
(2.16)
Za r
D
=1 i uz dodatak skin faktora, jednadba (2.16) postaje:
( )
1
( ) ln 0, 80907
2
D D D
p t t s = + + (2.17)
Najjednostavnija tipska krivulja za radijalni protok je ona koja slijedi iz
jednadbe (2.15), budui da ona zanemaruje efekt skladitenja ( 0
D
C = ) i skin
efekt ( 0 s = ). Za 1
D
r = i za vrijednosti bezdimenzionalnog vremena 1000
D
t ,
takva tipska krivulja je prikazana na slici Slika 4. Rjeenje jednadbe difuzije
koje ukljuuje efekt skladitenja i skin efekt, dano je u obliku tipskih krivulja na

96
slici Slika 9. Isto je rjeenje dano tipskim krivuljama na slici Slika 10, gdje je
bezdimenzionalni tlak u funkciji bezdimenzionalne grupe t
D
/C
D
, a krivulje su
karakterizirane bezdimenzionalnom grupom C
D
e
2s
.
Nain koritenja tipskih krivulja u analizi hidrodinamikih mjerenja svodi
se na preklapanje (meiranje) mjerenih podataka s tipskim krivuljama i
odreivanje podudarnih toaka (engl. Match Points) s pomou kojih se mogu
izraunati pojedini parametri leita i buotine. Postupak meiranja je
sljedei:
1. Mjerene podatke unijeti u log-log dijagram razlike tlaka, p, u funkciji
vremena, t. Pritom je razlika tlaka razliito definirana za naftu i plin:
Nafta:
i wf
p p p =
Plin:
2 2 2
i wf
p p p = ili ( ) ( ) ( )
i wf
m p m p m p = .
2. Preklopiti mjerene podatke s tipskim krivuljama i odabrati toke
preklapanja, (p
D
)
M
i (p)
M
, te (t
D
/C
D
)
M
i (t)
M
, kao i grupu C
D
e
2s
.
3. S pomou toaka preklapanja, iz definicija bezdimenzionalnih varijabli
izraunati karakteristike leita i buotine:
Propusnost za naftu:
( )
( ) 2
D
M
M
qB p
k
h p

Propusnost za plin:
( )
0
2
0
( )
D
M
M
p q ZT p
k
T h p

ili
( )
[ ]
0
0
( )
D
M
M
p qT p
k
T h m p
=

Bezdimenzionalni koeficijent skladitenja:
( )
( )
2
M
D
t w D D
M
k t
C
c r t C
=
4. Iz preklopljenih krivulja i odabrane grupe C
D
e
2s
izraunati skin faktor:

2
2
1
ln ln 2 ln
2
s
s D
D D
D
C e
C e C s s
C
= + =

97
Tipske krivulje se koriste i u modernim softverima, ali na neto drukiji
nain. Naime, bezdimenzionalna rjeenja jednadbe difuzije (tipske krivulje)
softver konvertira u realne varijable, primjenjuje naelo superpozicije i
generira analitiki model, koji zatim meira s mjerenim podacima. Postupkom
regresije, generirani model se korigira i usklauje sa stvarnim podacima, te se
konano odreuje podudarne toke, s pomou kojih se raunaju pojedini
parametri, kao i u sluaju runog meiranja.
Primjeri koritenja tipskih krivulja i softvera u analizi hidrodinamikih
mjerenja bit e dani u nastavku.

2.1.3. Derivacija tlaka
Derivacija tlaka je log-log prikaz nagiba iz polulogaritamskog prikaza
bezdimenzionalnog tlaka u funkciji bezdimenzionalnog vremena kad je
vremenska skala dana prirodnim logaritmom (Bourdet et al. 1983; Bourdet et
al. 1989) (Slika 37).


Slika 37. Ilustracija derivacije tlaka (Houz et al. 2008).


98
Naime, kad se bezdimenzionalni tlak, p
D
, diferencira po prirodnom
logaritmu bezdimenzionalne grupe t
D
/C
D
, tada je:
5


( )
( )
( )
( )
ln
D D
D D D D D
D D D D
dp dp
t C t C p
d t C d t C
= =
(

(2.18)
gdje je p'
D
derivacija bezdimenzionalnog tlaka po bezdimenzionalnoj grupi
t
D
/C
D
. Za vrijeme trajanja efekta skladitenja, odnos bezdimenzionalnog tlaka
prema bezdimenzionalnom vremenu i bezdimenzionalnom koeficijentu
skladitenja dan je jednadbom (1.151), pa je derivacija bezdimenzionalnog
tlaka po bezdimenzionalnoj grupi t
D
/C
D
:

( )
1
D
D
D D
dp
p
d t C
= = (2.19)
Kombiniranjem ove jednadbe s jednadbom (2.18) slijedi derivacija
bezdimenzionalnog tlaka, p
D
, po prirodnom logaritmu bezdimenzionalne
grupe t
D
/C
D
:
( )
D D D D D
t C p t C = (2.20)
Dakle, u ranim vremenima sve derivacije tlaka ponaaju se identino, tj.
u log-log dijagramu krivulje se asimptotski pribliavaju pravcu nagiba
jednakog jedinici, posve isto kao i krivulje bezdimenzionalnog tlaka (Slika 38).

5
Derivacija logaritamske funkcije:
( )
( )
( )
ln
d f x
d f x
f x
(

( =

; ( )
( ) 1
ln
d x
d x
x x
= = (



99

Slika 38. Tipske krivulje bezdimenzionalnog tlaka i njegove derivacije za neogranieno
leite s efektom skladitenja i skin efektom (Economides i Nolte 2000).

Kad se, pak, dosegne neogranieno djelujui radijalni protok (engl.
Infinit-Acting Radial Flow) tj. prijelazni (prolazni) ili transient, ponaanje tlaka
je opisano jednadbom (1.152). Tada je polulogaritamski nagib konstantan,
pa derivacija bezdimenzionalnog tlaka po bezdimenzionalnoj grupi t
D
/C
D
glasi:

( )
0, 5
D
D
D D D D
dp
p
d t C t C
= = (2.21)
Kombiniranjem jednadbe (2.21) s jednadbom (2.18) slijedi derivacija
bezdimenzionalnog tlaka, p
D
, po prirodnom logaritmu bezdimenzionalne
grupe t
D
/C
D
:
( ) 0, 5
D D D
t C p = (2.22)
to znai da se sve krivulje derivacije tlaka pribliavaju drugoj asimptoti,
s konstantnom vrijednou jednakom 0,5 (Slika 38).
Izmeu ove dvije asimptote, ovisno o bezdimenzionalnoj grupi C
D
e
2s
,
svaka krivulja pokazuje specifian oblik, puno vie izraen nego to to

100
pokazuje sama krivulja tlaka. Stoga je derivacija tlaka mona dijagnostika
metoda, koja na istom log-log dijagramu kombinira tipske krivulje i
specijalizirane analize kao to je npr. polulogaritamska.
Na slici Slika 39 prikazan je log-log dijagram razlike tlaka i njegove
derivacije, realnog proizvodnog testa danog na slici Slika 35 i tablici Tablica 3.


Slika 39. Proizvodni test: Log-Log dijagram razlike tlaka i njegove derivacije.

Podaci o testu i rezultati meiranja s tipskim krivuljama, dani su u
tablici Tablica 4. Treba napomenuti da pojmovi u tablici TMatch i PMatch
oznaavaju toke meiranja prikazane kao omjer t
D
/C
D
i t, tj. ((t
D
/C
D
)/t)
M
,
odnosno omjer p
D
i p , tj. (p
D
/p)
M
.



0.01 0.1 1 10 100
0.1
1
10
Log-Log plot: dp and dp' [bar] vs dt [hr]

101
Tablica 4. Podaci o testu i rezultati meiranja s tipskim krivuljama.
Name Value Name Value
Pressures 1
production #1
Results
Rate 5.24658 m3/D TMatch 3.05 [hr]**-1
Rate change 5.24658 m3/D PMatch 2.1 [bara]**-1
P@dt=0 86.5292 bara C 0.158 m3/bar
Pi 86.5292 bara Skin 12
Selected Model Delta P Skin 5.68789 bar
Model Option Standard Model Pi 86.5292 bara
Well Storage + Skin k.h 238 md.m
Reservoir Homogeneous k 12.6 md
Boundary Infinite Rinv 67.9 m

Postupak meiranja s tipskim krivuljama s derivacijom slian je onom
bez derivacije:
1. U log-log dijagram unijeti mjerene podatke, tj.:
Razliku tlaka,
i wf
p p p = (
2 2 2
i wf
p p p = ili
( ) ( ) ( )
i wf
m p m p m p = ) u funkciji vremena, t.
Derivaciju tlaka, p u funkciji t:
( ) ln
d p d p
p t
d t d t

= =


2. Dio mjerenih podataka s konstantnom derivacijom, preklopiti s
asimptotom tipske krivulje konstantne vrijednosti 0,5. Time je
meiran p
D
i p, odnosno njihov odnos, (p
D
/p)
M
.

102
3. Dijagram s mjerenim podacima pomicati horizontalno, uzdu ove
asimptote dok se rani dio podataka tlaka i derivacije ne preklopi s
asimptotom nagiba jednakog jedinici. Time je meiran t
D
/C
D
i t,
odnosno njihov odnos ((t
D
/C
D
)/t)
M
.
4. Izravnim oitanjem odrediti koja se krivulja bezdimenzionalne grupe
C
D
e
2s
, najbolje poklapa s mjerenim podacima izmeu dvije
asimptote.
5. S pomou toaka preklapanja, iz definicija bezdimenzionalnih
varijabli izraunati karakteristike leita i buotine, kao i u sluaju
tipskih krivulja bez derivacije.

2.1.4. Hornerova analiza testa porasta tlaka
Dosad opisane analize odnose se na proizvodni (protoni) test.
Meutim, u proizvodnom testu je teko odravati konstantan protok, pa se
nakon njega provodi test porasta tlaka, zatvaranjem buotine na uu i
mjerenjem porasta tlaka na dnu. Primjenom naela superpozicije, analizu
proizvodnog testa moe se prilagoditi testu porasta tlaka.
Test porasta tlaka moe se tretirati kao test s dva protoka: protok q,
koji stvarno traje do t
p
, uzimamo kao da traje i nakon t
p
, ali istodobno poinje
protok -q (pa je rezultanta 0) i traje do t (kao i protok q) (Slika 40).


103

Slika 40. Primjena naela superpozicije na test porasta tlaka (Houz et al. 2008).

Pad tlaka zbog protoka q u vremenu t jednak je:
( )
1
2
D D
qB
p p t
kh

= (2.23)
a porast tlaka zbog protoka -q u vremenu t-t
p
jednak je:

( )
2
2
D p
D
qB
p p t t
kh

= (2.24)
Ukupni pad tlaka jednak je sumi p
1
+ p
2
:
( ) ( ) ( )
2
D D D p
D
qB
p p t p t t
kh

= (2.25)
Prema standardnim oznakama (Slika 40), t=t
p
+t, t=t-t
p
, p=p
i
-p(t)=p
i
-p
ws
, pa
iz jednadbe (2.25) slijedi:

( ) ( )
( )
2
i ws D p D
D
D
qB
p p p t t p t
kh

= + (2.26)
Za neogranieno leite, prema jednadbi (2.17), moemo pisati:

( ) ( )
1
ln 0, 80907
2
D p p
D D
p t t t t
(
+ = + +

(2.27)
( )
1
( ) ln 0,80907
2
D D
D
p t t ( = +

(2.28)

104
Supstitucijom jednadbi (2.27) i (2.28) u jednadbu (2.26) slijedi:

( ) ( )
1
ln ln
2 2
i ws p
D
D
qB
p p t t t
kh

(
= +

(2.29)
a nakon uvoenja definicije bezdimenzionalnog vremena iz jednadbe (2.12)
u jednadbu (2.29) i sreivanja, ona konano glasi:

1
ln
2 2
p
ws i
t t
qB
p p
kh t

+
=

(2.30)
Zamjenom prirodnog logaritma logaritmom po bazi 10, slijedi oblik
jednadbe pogodan za analizu testa porasta tlaka:
1,151 log
2
p
ws i
t t
qB
p p
kh t

+
=

(2.31)
a to je poznata Hornerova jednadba (Horner 1951).
Naime, analogno proizvodnom testu, Hornerova jednadba ukazuje da
e dijagram porasta tlaka u polulogaritamskom mjerilu (
ws
p u funkciji
( )
log
p
t t t
(
+

) dati pravac nagiba 1,151 2 m qB kh = , tj.:
log
p
ws i
t t
p p m
t
+
=

(2.32)
gdje je stvarno vrijeme zamijenjeno tzv. Hornerovim vremenom, (t
p
+t)/t. Za
( ) ( )
log 0
p
t t t + = , tj. za
( )
1
p
t t t + = ili kad t , jednadba (2.32)
postaje:

ws i
p p p

= = (2.33)
gdje je s p
*
oznaen tzv. ekstrapolirani leini tlak, koji u sluaju kratkotrajne
proizvodnje odgovara poetnom leinom tlaku. Stoga se i porast tlaka moe
analizirati na isti nain kao i proizvodni test. S pomou nagiba pravca moe
se izraunati propusnost leita prema jednadbi:
1,151
2
qB
k
hm

= (2.34)
dok se skin faktor rauna prema jednadbi:

( 1 ) ( 0)
2
1,151 log 3, 91
ws t h wf t
t w
p p
k
s
m c r
= =
| |
=
|
\
(2.35)

105
u kojoj je p
ws(t=1h)
dobiven ekstrapolacijom pravca nagiba m do vremena t=1
h, tj. do odgovarajueg Hornerovog vremena, a p
wf(t=0)
posljednja toka
dinamikog tlaka.
Ovdje treba napomenuti da se, zbog primjene naela superpozicije, skin
faktor, s, ne pojavljuje u opoj jednadbi porasta tlaka, jednadbi (2.26), zbog
ega ga nema ni u Hornerovoj jednadbi (jednadbe (2.30) do (2.32)). To
znai da skin faktor ne utjee na Hornerov dijagram. Meutim, on stvarno
utjee na oblik krivulje porasta tlaka jednako kao i na krivulju pada tlaka u
proizvodnom testu, pa tako i na dinamiki tlak prije zatvaranja buotine za
test porasta tlaka. Stoga se vrijednost skin faktora moe odrediti iz razlike
dinamikog tlaka neposredno prije zatvaranja buotine za porast tlaka i
statikog tlaka neposredno nakon toga. Dakle, jednadba (2.35) slijedi iz
jednadbe (2.1), koja daje tlak prije zatvaranja buotine, i jednadbe (2.30),
koja daje tlak nakon zatvaranja buotine. Kombiniranjem ovih dviju jednadbi,
slijedi:
( )
2
1 1
( ) ln 0, 80907 ln
2 2 2 2
p p
wf p ws
w
kt t t
qB qB
p t s p t
kh cr kh t


( + | |
+ + + = +
( |

\
(2.36)
( )
( )
( )
( )
2
2
2
1 1
( ) ln ln 0, 80907
2 2 2 2
1
( ) ln ln 0, 80907
2 2
1
( ) ln 0, 80907
2 2
p p
ws wf p
w
p p
ws wf p
w
p w
ws wf p
p
t t kt
qB qB
p t p t s
kh t kh cr
t t kt
qB
p t p t s
kh t cr
t t cr
qB
p t p t
kh tkt

( + | |
= + + +
( |

\
( + | |
=
( |

\
| |
+
| =

\
s
(
(
|
(

(2.37)
Za mali t u usporedbi s
p
t , moemo uzeti
( )
1
p p
t t t + = , pa gornja
jednadba glasi:
( )
2
1
( ) ln 0,80907
2 2
w
ws wf p
cr qB
p t p t s
kh tk

( | |
=
( |

\
(2.38)
Zamjenom
p
t s 0 t = i eliminacijom negativnog predznaka slijedi:

106
( )
2
1
( 0) ln 0, 80907
2 2
ws wf
w
qB tk
p t p t s
kh cr

( | |
= = + +
( |
\
(2.39)
a zamjenom prirodnog logaritma dekadskim i sreivanjem, gornja jednadba
postaje:

( )
( )
( )
2
2
2
1 1
( 0) log 0, 80907
2 2 log
1
( 0) log 0, 351
2 2log
( 0) 1,151 log 0, 351 0,87
2
ws wf
w
ws wf
w
ws wf
w
qB tk
p t p t s
kh e cr
qB tk
p t p t s
kh e cr
qB tk
p t p t s
kh cr

( | |
= = + +
( |
\
( | |
= = + +
( |
\
| |
= = + +
|
\
(2.40)
Analogno jednadbi (2.32) moemo pisati:
( )
2
( 0) log 0, 351 0, 87
ws wf
w
tk
p t p t m s
cr
| |
= = + +
|
\
(2.41)
odakle slijedi jednadba za skin faktor:

( )
2
( 0)
1,151 log 0, 351
ws wf
w
p t p t
tk
s
m cr
= | |

=
|
\
(2.42)
Uzme li se 1 h 3600 s t = = , odnosno log3600 3, 556 = , te
t
c c = , gornja
jednadba se svodi na jednadbu (2.35).
Temeljem iznesenog, moe se zakljuiti da test porasta tlaka ima dvije
prednosti pred proizvodnim testom:
Oba se testa temelje na konstantnom protoku. No, dok je to teko
ostvariti kod proizvodnog testa, kod testa porasta tlaka protok je
stvarno konstantan, tj. jednak je nitici. Oscilacije protoka prije
zatvaranja buotine za porast, moe se izgladiti definiranjem
ekvivalentnog proizvodnog vremena kao:

p
p
posljednji
N
t
q

= (2.43)
gdje je N
p
kumulativna proizvodnja, a q
posljednji
protok neposredno prije
zatvaranja buotine za mjerenje porasta tlaka. Moe se dokazati da je

107
jednadba (2.43) razumna aproksimacija, utemeljena na naelu
superpozicije.
Poetni leini tlak, p
i
, potreban za analizu proizvodnog testa
(jednadba (2.10)) rijetko je pouzdano poznat, posebno u novim
leitima. Za analizu testa porasta tlaka, ne samo da nije potrebno
poznavati poetni leini tlak, ve se tom analizom moe i odrediti
njegova vrijednost (jednadba (2.33)).

2.1.5. Analiza testa porasta tlaka uporabom tipskih krivulja
Tipske krivulje su primjenjive i za analizu porasta tlak, ako se umjesto
stvarnog vremena koristi modificirano Hornerovo vrijeme, poznato kao
ekvivalentno vrijeme (Agarwal 1980):

p
e
p
t t
t
t t

=
+
(2.44)
Tada se u log-log dijagram unosi mjerene podatke, tj. razliku tlaka,
( ) ( ) 0
ws wf
p p t p t = = (za plin: ( ) ( )
2 2 2
0
ws wf
p p t p t = = ili
( )
( )
( )
( )
( )
0 ws t wf t
m p m p m p
=
= ) i derivaciju tlaka, p, u funkciji modificiranog
Hornerovog vremena, t
e
. Derivacija tlaka, p, tada je dana u odnosu na
prirodni logaritam ekvivalentnog vremena:

( )
( )
ln
p p
p p
d p d p
p t t t t
d t
d t t t t

( = = +

(
+

(2.45)
Meutim, treba primijetiti da je ekvivalentno vrijeme valjano samo ako je,
prije zatvaranja buotine za porast tlaka, bio dosegnut neogranieno-
djelujui radijalni protok.
Primjer meiranja testa porasta tlaka s tipskim krivuljama prikazan je
na slici Slika 41 (Bourdet 1989).


108

Slika 41. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama tlaka i njegove derivacije
(Bourdet 1989).

Podaci o leitu i buotini dani su kako slijedi:
Dnevna proizvodnja nafte, q=27,66 m
3
/d=3,210
-4
m
3
/s;
Efektivna debljina leita, h=32,6 m;
Dinamika viskoznost nafte: =2,510
-3
Pas;
Obujamski koeficijent nafte: B
o
=1,06 m
3
/m
3
;
Radijus buotine: r
w
=0,088 m;
upljikavost leine stijene: =0,25;
Ukupna stlaivost leita: c
t
=6,0910
-10
Pa
-1
;
Oitane su sljedee toke preklapanja (Match Points) i odabrana
odgovarajua krivulja:
(p
D
/p)
M
= 2,610
-6
Pa
-1
;

109
((t
D
/C
D
)/t
e
)
M
= 14,8 h
-1
= 4,1 10
-3
s
-1
;
C
D
e
2s
=410
9

Temeljem oitanih vrijednosti i ulaznih parametara, izraunati su parametri
leita i buotine, kako slijedi:
Propusnost leita:

4 3
6 14 2
3 2
3, 2 10 1, 06 2, 5 10
2, 6 10 1, 077 10 m
2 2 32, 6
10, 77 10 m
D
M
p qB
k
h p
k

| |
= = =
|

\
=

Bezdimenzionalni koeficijent skladitenja:

( ) ( )
2
14
3 10 2 3
1, 077 10
0, 25 2, 5 10 6, 09 10 0, 088 4,1 10
891
D
t w D D e
M
D
D
k
C
c r t C t
C
C

=

=

Skin faktor:

2 9
1 1 4 10
ln ln 7, 66
2 2 891
s
D
D
C e
s
C

= = =
Konstanta skladitenja:
2
10 2 7 3
3
2
2 32, 6 0, 25 6, 09 10 0, 088 891 2,15 10 m /Pa
C=0,0215 m /bar
t w D
C h c r C
C

=
= =

Isti primjer analiziran je s pomou softvera SAPHIR. Na slici Slika 42
prikazani su mjereni podaci u realnom vremenu, a Slika 43 je
polulogaritamski prikaz porasta tlaka u funkciji Hornerovog vremena. Rezultati
Hornerove analize dani su u tablici Tablica 5. Meiranje mjerenih podataka s
tipskim krivuljama prikazano je na slici Slika 44, a rezultati meiranja dani su
u tablici Tablica 6.

110
0
20
40
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
0
10
20
History plot (Pressure [bara], Liquid rate [m3/D] vs Time [hr])

Slika 42. Test porasta tlaka (primjer iz Bourdet et al. 1989).

0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5 4 4.5
0
10
20
30
40
50
Slope -5.16411bara
Intercept 54.4466bara
P@1hr 48.1826bara
k.h 305md.m
k 0.00923m2
Skin 5.71
Horner plot: p [bar] vs log(tp+dt)-log(dt)

Slika 43. Hornerova analiza testa porasta tlaka.


111
Tablica 5. Rezultati Hornerove analize.
Primjer-Bourdet build-up
p vs Log(dt)
Slope -5.16411 bar
Intercept 54.4466 bara
P@1hr 48.1826 bara
k.h 305 md.m
k 0.00923 m2
Skin 5.71 --


1E-3 0.01 0.1 1 10
0.1
1
10
ModelOption StandardModel
Well Vertical
Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
TMatch 18.4[hr]-1
PMatch 0.329[bara]-1
C 0.0219m3/ bar
TotalSkin 11.2
k.h,total 450md.m
k,average 0.0136m2
Pi 53.9916bara
C 0.0219m3/ bar
Skin 11.2
Pi 53.9916bara
k.h 450md.m
k 0.0136m2
Rinv 108m
Test.Vol. 1.88729MMB
DeltaP(TotalSkin) 34.0734bara
DeltaPRatio(TotalSkin) 0.639313Fraction
Log-Log plot: p-p@dt=0 and derivative [bar] vs dt [hr]

Slika 44. Analiza testa porasta tlaka s pomou tipskih krivulja.


112
Tablica 6. Rezultati analize s pomou tipskih krivulja.
Selected Model
Model Option Standard Model
Well Vertical
Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
Main Model Parameters
TMatch 18.4 [hr]-1
PMatch 0.329 [bara]-1
C 0.0219 m3/bar
Total Skin 11.2 --
k.h, total 450 md.m
k, average 0.0136 m2
Pi 53.9916 bara
Model Parameters
Derived & Secondary
Parameters

Rinv 108 m
Test. Vol. 310
5
m
3
Delta P (Total Skin) 34.0734 bar


113

2.2. ANALIZA TLAKA FRAKTURIRANE BUOTINE

Budui da su kandidati za hidrauliko frakturiranje uglavnom
nekonvencionalna, slabo propusna leita, standardna i poeljna metoda za
analizu neogranieno djelujueg radijalnog protoka obino ne e biti
primjenjive, niti u fazi prethodnog ispitivanja leita (engl. pre-frac testing) niti
u fazi ispitivanja frakturirane buotine (engl. post-frac testing).
Slabo propusna leita po definiciji imaju male propusnosti, obino
manje od 110
-3
m
2
, a esto manje od 0,110
-3
m
2
. Sukladno analizi efekta
skladitenja temeljem tipskih krivulja na slici Slika 9, prema kojoj se konac
poremeaja efektom skladitenja moe oekivati jedan i pol logaritamski
ciklus nakon prestanka efekta skladitenja, u slabo propusnim leitima
vrijeme uspostave neogranieno djelujueg radijalnog protoka moe biti vrlo
dugo. To vrijeme je dano jednadbom (1.150) koja, nakon uvrtavanja
definicija bezdimenzionalnih varijabli i sreivanja, uz pretpostavku da je skin
faktor jednak nitici, glasi:

30 C
t
kh

= (2.46)
Dakle, vrijeme poetka pravocrtnog ponaanja tlaka u polulogaritamskom
mjerilu, odreeno je svojstvima buotine, leita i leinog fluida. Uzevi neke
tipine vrijednosti varijabli, kao to su C = 0,25 m
3
/bar, h = 30 m i = 0,0210
-3

Pas (plin), minimalno vrijeme za poetak pravocrtnog ponaanja tlaka u
polulogaritamskom mjerilu, za razliite propusnosti, bit e kako je dano u
tablici Tablica 7.




114
Tablica 7. Minimalno vrijeme potrebno za poetak neogranieno djelujueg radijalnog
protoka.
k, 10
-3
m
2
100 10 1 0,1 0,01
t, sati 0,044 0,44 4,4 44 440

Kao to se vidi iz gornje tablice, u leitima koja su kandidati za
frakturiranje (k < 110
-3
m
2
) za poetak polulogaritamskog pravca treba
neobino puno vremena. S obzirom da je jo potreban barem jedan
logaritamski ciklus mjerenja za pouzdano utvrivanje nagiba pravca, ukupno
trajanje testa treba biti najmanje deset puta dulje. Konano, poto je u
izvoenju jednadbe (2.46) zanemaren skin faktor, vremena izraunata tom
jednadbom su minimalno potrebna. Stoga, ova analiza sugerira da su za
veinu slabo propusnih leita, mjerenja dostatnog trajanja za razvoj
polulogaritamskog pravca nepraktina i skupa. To dalje indicira da je
meiranje s tipskim krivuljama jedina prihvatljiva metoda analize.
Preporuljive tipske krivulje za ovu svrhu su one koje su generirali
Gringarten et al. (1979, Slika 10) dopunjene derivacijom tlaka (Bourdet et al.
1983, Slika 38). Njihova primjena objanjena je na sljedeem primjeru.
Slika 45 je dijagnostiki log-log dijagram porasta tlaka plinske buotine
prije frakturiranja. Na slici je prikazana razlika funkcije pseudo-tlaka, m(p), u
funkciji vremena porasta tlaka, t.

115

Slika 45. Log-log dijagram mjerenih podataka plinske buotine.

Podaci o leitu i buotini dani su kako slijedi:
Dnevna proizvodnja plina, q=8700 m
3
/d=0,1 m
3
/s;
Efektivna debljina leita, h=23,5 m;
Dinamika viskoznost plina: =0,02810
-3
Pas;
Radijus buotine: r
w
=0,076 m;
upljikavost leine stijene: =0,05;
Ukupna stlaivost leita: c
t
=210
-8
Pa
-1
;
Leina temperatura: T=196,7 C.
Na slici Slika 46 prikazano je preklapanje (meiranje) mjerenih
podataka u funkciji ekvivalentnog vremena s tipskim krivuljama.


116

Slika 46. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama.



Oitane su sljedee toke preklapanja (Match Points) i odabrana
odgovarajua krivulja:
p
D
= 7,210
-1
i m(p) = 10
8
psi
2
/cP = 4,75610
18
Pa
2
/(Pas);
t
D
/C
D
= 1,4 i t
e
= 1 h = 3600 s;
C
D
e
2s
= 10
8

Temeljem oitanih vrijednosti i ulaznih parametara, izraunati su
parametri leita i buotine, kako slijedi:
Propusnost leita:
( )
[ ]
5 1
0 17 2
18
0
3 2
1, 01325 10 0,1 469,85 7, 2 10
3, 39 10 m
( ) 288,15 23, 5 4, 756 10
0, 0339 10 m
D
M
M
p qT p
k
T h m p
k

= = =

=


117
Bezdimenzionalni koeficijent skladitenja:

( )
( )
17
2 3 8 2
3, 39 10 3600
539
0, 05 0, 028 10 2 10 0, 076 1, 4
M
D
t w D D
M
k t
C
c r t C

= = =


Skin faktor:

2 8
1 1 10
ln ln 6, 07
2 2 539
s
D
D
C e
s
C
= = =
Konstanta skladitenja:
2 8 2 7 3
2 3
2 2 23, 5 0, 05 2 10 0, 076 539 4, 6 10 m /Pa
C=4, 6 10 m /bar
t w D
C h c r C

= = =

Prema matematikom modelu frakturirane buotine, opisanom u
prvom poglavlju (odlomak 1.3.1.5.) pseudoradijalni protok frakturirane
buotine razvit e se tek kad bezdimenzionalno vrijeme dosegne vrijednost
t
Dxf
3. To znai da se tek nakon tog vremena moe oekivati uspostava
neogranieno djelujueg radijalnog protoka, kad je mogue primijeniti
standardnu analizu za radijalni protok, tj. metodu polulogaritamskog prikaza
tlaka za proizvodni test, odnosno Hornerovu analizu za porast tlaka. S
obzirom na definiciju bezdimenzionalnog vremena za frakturiranu buotinu,
t
Dxf
, stvarno vrijeme potrebno za uspostavu pseudoradijalnog protoka moe
se izraunati s pomou izraza:

2
3
t f
c x
t
k

= (2.47)
Dakle, vrijeme uspostave pseudoradijalnog protoka odreeno je
svojstvima leita i leinog fluida, te duljinom pukotine. Uzevi neke tipine
vrijednosti varijabli, kao to su = 10%, = 0,0210
-3
Pas (plin), c
t
= 2,5 10
-8

Pa (plinsko leite) i x
f
= 100 m, minimalno vrijeme za poetak
pseudoradijalnog protoka, za razliite propusnosti, bit e kako je dano u
tablici Tablica 8.


118
Tablica 8. Minimalno vrijeme potrebno za poetak pseudoradijalnog protoka.
k, 10
-3
m
2
100 10 1 0,1 0,01
t, dana 0,174 1,74 17,38 173,75 1737,5

Stoga i ovdje treba zakljuiti da je analiza s pomou tipskih krivulja
praktiki jedini izbor. Pritom je preporuljivo koristiti tipske krivulje Agarwala et
al. (1979) koje su ustvari proirenje rjeenja jednadbe difuzije za frakturiranu
buotinu, a koje su izloili Cinco-Ley et al. (1978) (Slika 47).


Slika 47. Tipske krivulje za pukotinu ograniene vodljivosti (Agarwal et al. 1979).

Primjer cjelovitog testa frakturirane buotine prikazan je grafiki na slici
Slika 48. Proizvodni test (protok) je trajao 67 sati, nakon ega je buotina bila
zatvorena za mjerenje porasta tlaka u trajanju od 122 sata.

119

Slika 48. Grafiki prikaz tlaka na razini leita za vrijeme proizvodnog testa i testa
porasta tlaka.
Dijagnostiki log-log dijagrama porasta tlaka prikazan je na slici Slika
49. Na slici je prikazana razlika funkcije pseudo-tlaka, m(p), u funkciji
vremena porasta tlaka, t. Oito je da podaci izmeu prvog i pedesetog sata
lee na pravcu nagiba , to jasno ukazuje na bilinearni protok, odnosno na
postojanje pukotine ograniene vodljivosti. Stoga analizu treba uiniti
meiranjem mjerenih podataka s tipskim krivuljama danim na slici Slika 47.

Slika 49. Dijagnostiki log-log dijagrama porasta tlaka.

120
Podaci, nuni za analizu, dani su kako slijedi:
Dnevna proizvodnja plina, q=95 000 m
3
/d=1,1 m
3
/s;
Efektivna debljina leita, h=14 m;
Propusnost leine stijene: k=0,13710
-3
m
2
;
Dinamika viskoznost plina: =0,02810
-3
Pas;
upljikavost leine stijene: =0,1;
Ukupna stlaivost leita: c
t
=210
-8
Pa
-1
;
Leina temperatura: T=100 C.
Poto su mjereni podaci dobiveni testom porasta tlaka, prije samog
meiranja nuno je stvarno vrijeme na slici Slika 49, t, zamijeniti
ekvivalentnim vremenom, t
e
, definiranim jednadbom (2.44). Nadalje,
budui da je propusnost leita dobivena testom prije frakturiranja, toke
preklapanja dimenzionalnog i bezdimenzionalnog tlaka moe se unaprijed
izraunati s pomou definicije bezdimenzionalnog tlaka. Za odabranu
vrijednost m(p) = 10
8
psi
2
/cP = 4,75610
18
Pa
2
/(Pas) odgovarajui
bezdimenzionalni tlak e biti:

( )
[ ]
16 18
0 1
5
0
( )
1, 37 10 288,15 14 4, 756 10
1, 91 10
1, 01325 10 1,1 388,15
M
D
M
kT h m p
p
p qT

= = =


Time je obavljeno vertikalno meiranje, pa preostaje meirati samo
vremena, t
Dxf
i t
e
, te odabrati odgovarajuu krivulju bezdimenzionalne
vodljivosti, C
fD
. Na slici Slika 50 prikazano je takvo preklapanje (meiranje).


121

Slika 50. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama.

Oitane su sljedee toke preklapanja (Match Points) i odabrana
odgovarajua krivulja:
t
Dxf
= 3,210
-3
i t
e
= 10 h = 36 000 s;
C
fD
= 10
Iz definicije bezdimenzionalnog vremena, danog jednadbom
2 Dxf
t f
kt
t
c x
= , moe se izraunati poluduljina pukotine:
-16
3 8 3
1, 37 10 36000
166 m
0,1 0, 028 10 2 10 3, 2 10
e
f
t Dxf
M
t k
x
c t

| |

= = =
|
|

\

a iz definicije bezdimenzionalne vodljivosti pukotine, dane jednadbom
f f
fD
f
k w
C
kx
= , moe se izraunati stvarna vodljivost pukotine:
( )
16 13 2 3 2
10 1, 37 10 166 2, 273 10 m m 227, 3 10 m m
f f fD f
M
k w C kx

= = = =


122
U sluaju da propusnost leita nije odreena (ili nije pouzdano
odreena) prije frakturiranja, postupak meiranja ne e biti tako jednostavan,
jer e biti nuno i vertikalno meiranje, pa rezultati meiranja esto ne e biti
jednoznani. Stoga su tipske krivulje dopunjene derivacijom tlaka, na isti
nain kao i u sluaju radijalnog protoka. Primjer tipskih krivulja s derivacijom
tlaka dan je na slici Slika 51. Kao to se vidi na slici, u ranim vremenima
derivacije tlaka su paralelne s odgovarajuim bezdimenzionalnim tlakom
(parovi bezdimenzionalnog tlaka i njegove derivacije oznaeni su istom
bojom) da bi se s primicanjem neogranieno djelujuem radijalnom protoku
sve derivacije tlaka asimptotski pribliile konstantnoj vrijednosti (0,5)
karakteristinoj za radijalni protok.


Slika 51. Bezdimenzionalni tlak i njegova derivacija za pukotinu ograniene vodljivosti
(Houz et al. 2008).





123
2.2.1. Specijalizirane analize
Kako je ve pokazano, vrijeme dosezanja pseudoradijalnog protoka, a
time i vrijeme stabilizacije derivacije na vrijednosti 0,5 obino je predugo za
praktine testove (Tablica 8) pa analizu treba usmjeriti na rana vremena. Na
tipskoj krivulji prikazanoj na slici Slika 47 posebno je oznaeno podruje
bilinearnog protoka, opisanog u prvom poglavlju, koji zapoinje vrlo rano i
traje relativno dugo. Samo u sluaju visoke vodljivosti pukotine, bilinearni
protok traje kratko, ali nakon njega nastupa linearni protok, koji traje do t
Dxf
=
1,610
-2
, to je priblino 200 puta krae od vremena uspostavljanja
pseudoradijalnog protoka. Dakle, razvoj i bilinearnog i linearnog protoka moe
se oekivati unutar uobiajenog vremena trajanja bilo proizvodnog testa, bilo
testa porasta tlaka. S obzirom da postoje priblina analitika rjeenja
jednadbe difuzije za pojedine oblike protjecanja (Cinco-Ley i Samaniego-V.
1981) moe ih se iskoristiti za analizu pada tlaka u proizvodnom testu,
odnosno za analizu porasta tlaka. Takve specijalizirane analize razvijene su
upravo za bilinearni i linearni protok.
Za bilinearni protok, analitiko rjeenje za bezdimenzionalni tlak u
buotini je dano jednadbom (1.201) i glasi:

1
4
2, 45
f
wD Dx
fD
p t
C
= (2.48)
Uvrsti li se definicije bezdimenzionalnih varijabli, gornja jednadba glasi:

( )
1 4
2
2
2, 45 i wf
t f f
f
kh p p
kt
qB c x k w
kx

| |
=
|
|
\
(2.49)
Nakon sreivanja, jednadbu (2.49) moe se pisati kao:

1 2
1 4
4
2, 45 1 1
2
i wf
f t
qB
p p t
h k w c k

| |
| |
=
|
|
|
\
\
(2.50)
ili openito kao:

124

4 4
i wf
p p m t p m t = = (2.51)
Dakle, Kartezijev dijagram razlike tlaka, p, u odnosu na etvrti korijen razlike
vremena, t, daje pravac, koji prolazi kroz ishodite i ima nagib:

1 2
1 4
2, 45 1 1
2
f t
qB
m
h k w c k

| |
| |
=
|
|
|
\
\
(2.52)
S pomou nagiba pravca, m, odreenog na dijagramu, moe se izraunati
vodljivosti pukotine iz preureene jednadbe (2.52), tj.:

2
2, 45 1
2
f
t
qB
k w
hm c k

| |
=
|
\
(2.53)
Jednadba (2.53) vrijedi za naftu, budui da je za njezin izvod iz
jednadbe (2.48) uzeta definicija bezdimenzionalnog tlaka za naftu.
Analognim postupkom, temeljem definicija bezdimenzionalnog tlaka za plin,
slijede izrazi za raunanje vodljivosti pukotine za plinska leita. Za sluaj kad
se definicija bezdimenzionalnog tlaka temelji na razlici kvadrata tlakova, pa je
nagib pravca odreen izrazom
2 4
m p t = , odgovarajui izraz za vodljivost
pukotine je:

2
0
0
2, 45 1
f
t
p q ZT
k w
T hm c k

| |
=
|
\
(2.54)
a kad se temelji na funkciji pseudotlaka, i nagib pravca je odreen izrazom
( )
4
m m p t = , odgovarajui izraz za vodljivost pukotine je:

2
0
0
2, 45 1
f
t
p qT
k w
T hm c k
| |
=
|
\
(2.55)
Analogno jednadbi (2.18) derivacija tlaka je:

( ) ln
d p d p
p t
d t d t

= =

(2.56)
Uvrsti li se jednadbu (2.51) u jednadbu (2.56) slijedi:

4
3 4
1
4 4
d p m
p t t m t
d t t

= = =

(2.57)
Dakle, na log-log dijagramu tlaka i derivacije tlaka u funkciji vremena,
bilinearni protok je karakteriziran paralelnim pravcima iji je nagib jednak .

125
Derivacija je manja od samog tlaka za faktor 4 na linearnoj skali. To svojstvo
moe se uoiti i na slici Slika 51 u ranim vremenima, za sluajeve manje
vodljivosti pukotine.
Za linearni protok, analitiko rjeenje jednadbe difuzije jednako je
rjeenju za pukotinu neograniene vodljivosti i glasi:

f
wD Dx
p t = (2.58)
Uvrsti li se definicije bezdimenzionalnih varijabli, gornja jednadba glasi:

( )
2
2
i wf
t f
kh p p
kt
qB c x

= (2.59)
Nakon sreivanja slijedi:

2
i wf
f t
qB
p p t
x h k c

= (2.60)
ili openito:

i wf
p p m t p m t = = (2.61)
Dakle, Kartezijev dijagram razlike tlaka, p, u odnosu na drugi korijen razlike
vremena, t, daje pravac, koji prolazi kroz ishodite i ima nagib:

2
f t
qB
m
x h k c

= (2.62)
Odatle slijedi izraz za izraunavanje poluduljina pukotine, temeljem nagiba
pravca utvrenog s pomou Kartezijevog dijagram razlike tlaka, p, u odnosu
na drugi korijen razlike vremena, t:

2
f
t
qB
x
hm k c

= (2.63)
I ovdje valja napomenuti da jednadba (2.63) vrijedi za naftu, dok e
za plin odgovarajua jednadba glasiti:

0
0
f
t
p qZT
x
T hm k c

= (2.64)
kad je nagib pravca odreen izrazom
2
m p t = , ili:

126

0
0
1
f
t
p qT
x
T hm k c
= (2.65)
kad je nagib pravca odreen izrazom ( ) m m p t = .
Derivacija tlaka je dana jednadbom (2.56) pa kad se u nju uvrsti
jednadbu (2.61) slijedi:

1
2 2
d p m
p t t m t
d t t

= = =

(2.66)
Dakle, na log-log dijagramu tlaka i derivacije tlaka u funkciji vremena, linearni
protok je karakteriziran paralelnim pravcima iji je nagib jednak . Derivacija
je manja od samog tlaka za faktor 2 na linearnoj skali.
Budui da je u prethodnom primjeru, analiziranom meiranjem s
tipskim krivuljama, dijagnostikim log-log dijagramom (Slika 49) utvreno da
podaci izmeu prvog i pedesetog sata lee na pravcu nagiba , to ukazuje
na postojanje bilinearnog protoka, moe se provesti specijaliziranu analizu i
provjeriti rezultate meiranja. Temeljem podataka prikazanih na log-log
dijagramu, moe se izraunati nagib pravca u Kartezijevu dijagramu razlike
funkcije pseudotlaka, m(p), u odnosu na etvrti korijen razlike ekvivalentnog
vremena, t
e
. U tu svrhu dostatno je odabrati bilo koju toku koja lei na
pravcu nagiba , npr. t = 10 sati i odgovarajui m(p) = 110
8
psi
2
/cP =
4,75610
18
Pa
2
/(Pas). Prema jednadbi (2.44), ekvivalentno vrijeme iznosi:

67 10
8, 7 h 31325 s
67 10
p
e
p
t t
t
t t

= = = =
+ +

pa je, sukladno jednadbi (2.51) nagib pravca jednak:

( )
18
17 5 4
4 4
4, 756 10
3, 575 10 Pa/s
31325
m p
m
t

= = =

Tada iz jednadbe (2.55) slijedi vodljivost pukotine:

127
2
0
0
2
5
17 3 8 16
13 2 3 2
2, 45 1
2, 45 1, 01325 10 1,1 388,15 1
288,15 14 3, 575 10 0,1 0, 028 10 2 10 1, 37 10
1, 9759 10 m m 197, 59 10 m m
f
t
p qT
k w
T hm c k

| |
= =
|
\
| |
= =
|

\
= =
Bezdimenzionalna vodljivost tada iznosi:

13
16
1, 9759 10
8, 7
1, 37 10 166
f f
fD
f
k w
C
kx

= = =


Dakle, izraunate vrijednosti vodljivosti pukotine su neto nie od onih
dobivenih meiranjem s tipskim krivuljama i moe ih se smatrati pouzdanijim.
Na slici Slika 52 sumirani su log-log dijagnostiki, Hornerovi i
specijalizirani dijagrami za najee sustave leita i buotine, meu kojima
su i upravo opisani za pukotinu neograniene vodljivosti (C) i za pukotinu
ograniene vodljivosti (D). Sustav neogranieno djelujueg radijalnog protoka
(A) takoer je ve opisan, dok e sustav linearne granice (E) i zatvorenog
leita (F) biti opisan u nastavku.
Kako i samo ime kae, log-log dijagnostiki dijagrami slue za
dijagnosticiranje vrste protoka i odabir odgovarajueg modela za analizu s
pomou tipskih krivulja, te za odabir podruja na koje se moe primijeniti
Hornerova analiza ili neka od specijaliziranih analiza.


128

Slika 52. Log-log dijagnostiki, Hornerovi i specijalizirani dijagrami za najee sustave
leita i buotine (Economides i Nolte 2000).


129
Primjer testa porasta tlaka, koji je analiziran u odlomku 2.1.5. s
pomou softvera SAPHIR (Slika 42, Slika 43 i Slika 44) iskoriten je i za
analizu tlaka frakturirane buotine s pomou istog softvera. U tu svrhu je
simuliran test porasta tlaka u istoj buotini uz pretpostavku da je ona
frakturirana. Pritom su koriteni isti podaci o leitu i buotini, a pridodani su
podaci o pukotini za dva sluaja: sluaj niske (ograniene) vodljivosti pukotine
i sluaj visoke (neograniene) vodljivosti.
Za sluaj niske vodljivosti pukotine uzeti su sljedei podaci:
Poluduljina pukotine, x
f
= 50 m;
Vodljivost pukotine, k
f
w = 1500 m
2
m.
Simuliran je test porasta tlaka s istim vremenima trajanja protoka i
mjerenja porasta tlaka, a rezultat simulacije prikazan je na slici Slika 53. Na
slici Slika 54 prikazan je dijagnostiki log-log dijagram razlike tlaka i njegove
derivacije, s naznaenim asimptotama efekta skladitenja (pravac nagiba
jednakog jedinici) i stabilizacije derivacije (pravac konstantne vrijednosti na
tipskoj krivulji, tj. vrijednosti 0,5). Na sljedeoj slici (Slika 55) ovaj log-log
dijagram je meiran s tipskim krivuljama, a rezultati meiranja su prikazani i u
okviru slike i u tablici Tablica 9.
Budui da su analizirani simulirani podaci, meiranje je savreno, a
rezultati meiranja su jednaki simuliranim podacima. Iznimka je jedino
vodljivost pukotine (Fc u tablici) odreena s pomou nagiba pravca od ,
identificiranog na slici Slika 56, kao bilinearni protok. Kako se identificirano
podruje ne poklapa savreno s pravcem nagiba , razumljivo je ovo
odstupanje od stvarne vrijednosti.

130
50
52
54
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
0
10
20
History plot (Pressure [bara], Liquid Rate [m3/D] vs Time [hr])

Slika 53. Simulirani test porasta tlaka frakturirane buotine s niskom vodljivou
pukotine.

1E-4 1E-3 0.01 0.1 1 10 100
0.01
0.1
1
10
Log-Log plot: p-p@dt=0 and derivative [bar] vs dt [hr]

Slika 54. Dijagnostiki log-log dijagram mjerenih (simuliranih) podataka porasta
tlaka.

131
1E-5 1E-4 1E-3 0.01 0.1 1 10
0.01
0.1
1
10
ModelOption StandardModel
Well Fracture-Finiteconductivity
Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
TMatch 0.0515[hr]-1
PMatch 0.329[bara]-1
C 0.0219m3/ bar
TotalSkin -5.1
k.h,total 450md.m
k,average 0.0136m2
Pi 53.9916bara
C 0.0219m3/ bar
Skin 0
GeometricalSkin -5.1
Xf 50m
Fc 1500md.m
Pi 53.9916bara
k.h 450md.m
k 0.0136m2
Rinv 108m
Test.Vol. 1.88691MMB
DeltaP(TotalSkin) -15.489bara
DeltaPRatio(TotalSkin) -3.57341Fraction
Log-Log plot: p-p@dt=0 and derivative [bar] vs dt [hr]

Slika 55. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama tlaka i njegove derivacije.

1E-5 1E-4 1E-3 0.01 0.1 1 10
0.01
0.1
1
10
ModelOption StandardModel
Well Fracture-Finiteconductivity
Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
TMatch 0.0515[hr]-1
PMatch 0.329[bara]-1
C 0.0219m3/ bar
TotalSkin -5.1
k.h,total 450md.m
k,average 0.0136m2
Pi 53.9916bara
C 0.0219m3/ bar
Skin 0
GeometricalSkin -5.1
Xf 50m
Fc 1500md.m
Pi 53.9916bara
k.h 450md.m
k 0.0136m2
Rinv 108m
Test.Vol. 1.88691MMB
DeltaP(TotalSkin) -15.489bara
DeltaPRatio(TotalSkin) -3.57341Fraction
Fc 1635.16md.m
Log-Log plot: p-p@dt=0 and derivative [bar] vs dt [hr]

Slika 56. Identifikacija bilinearnog protoka.


132
Tablica 9. Rezultati analize s pomou tipskih krivulja.
Selected Model
Model Option Standard Model
Well Fracture - Finite
conductivity

Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
Main Model Parameters
TMatch 0.0515 [hr]-1
PMatch 0.329 [bara]-1
C 0.0219 m3/bar
Total Skin -5.1 --
k.h, total 450 md.m
k, average 0.0136 m2
Pi 53.9916 bara
Model Parameters
Well & Wellbore
parameters (Tested well)

C 0.0219 m3/bar
Skin 0 --
Geometrical Skin -5.1 --
Xf 50 m
Fc 1500 md.m
Reservoir & Boundary
parameters

Pi 53.9916 bara
k.h 450 md.m
k 0.0136 m2
Derived & Secondary
Parameters

Rinv 108 m
Test. Vol. 1.88691 MMB
Delta P (Total Skin) -15.489 bar
Delta P Ratio (Total Skin) -3.57341 Fraction
Line: Slope 1/4 - fracture
Fc 1635.16 md.m


Specijaliziranom analizom s pomou prikaza razlike tlaka u funkciji
etvrtog korijena superponiranog (ekvivalentnog) vremena (Slika 57)
dobivena je nia vrijednost od stvarne (Tablica 10) no sve su to dostatno
bliske vrijednosti.


133
-1.8 -1.6 -1.4 -1.2 -1 -0.8 -0.6 -0.4
0
1
2
3
4
Slope 2.61414bara/ [hr**0.25]
Intercept 4.90477bara
P@1hr 51.3236bara
r(k).kf.w 15500
IfK= 0.0136m2
IfXf= 50m
Fcd 1.84
Fc 1270md.m
Flexible plot: p-p@dt=0 [bar] vs MR Sup[dt**0.25] [hr**0.25]

Slika 57. Razlika tlaka u funkciji etvrtog korijena superponiranog vremena.

Tablica 10. Rezultati specijalizirane analize.
Line #1 (Test Design 1
build-up #1)

dp vs dt**0.25
Slope 2.61414 bara/[hr**0.25]
Intercept 4.90477 bara
P@1hr 51.3236 bara
r(k).kf.w 15500 --
If K = 0.0136 m2
If Xf = 50 m
Fcd 1.84 --
Fc 1270 md.m

Konanu provjeru moe se uiniti raunski s pomou prethodno danih
jednadbi. U tu svrhu odabrana je toka koja lei na pravcu nagiba : t =
0,991 sati i odgovarajui p = 2,252 bar = 2,25210
5
Pa. Prema jednadbi (2.44),
ekvivalentno vrijeme iznosi:

15, 33 0, 991
0, 931 h 3351 s
15, 33 0, 991
p
e
p
t t
t
t t

= = = =
+ +


134
pa je, sukladno jednadbi (2.51) nagib pravca jednak:
5
4 1 4
4 4
2, 252 10
2, 9599 10 Pa/s
33351
p
m
t

= = =

a prema jednadbi (2.53) vodljivost pukotine iznosi:
2
2
4 3
4 3 10 14
12 2 3 2
2, 45 1
2
2, 45 3, 2 10 1, 06 2, 5 10 1
2 32, 6 2, 9599 10 0, 25 2, 5 10 6, 09 10 1, 36 10
1, 632 10 m m 1632 10 m m
f
t
qB
k w
hm c k

| |
= =
|
\
| |
= =
|

\
= =

Dakle, dobivena je gotovo ista vrijednost kao i ona dana u tablici Tablica 9.
Bezdimenzionalna vodljivost tada iznosi:
12
14
1, 632 10
2, 4
1, 36 10 50
f f
fD
f
k w
C
kx

= = =


to potvruje da se radi o relativno niskoj vodljivosti pukotine.
Za sluaj visoke vodljivosti pukotine uzeti su sljedei podaci:
Poluduljina pukotine, x
f
= 50 m;
Vodljivost pukotine, k
f
w = 50 000 m
2
m.
Simulirani test porasta tlaka za ovaj sluaj prikazan je na slici Slika 58.
Naoko, ne razlikuje se bitno od onog za sluaj niske vodljivosti (Slika 53).
Meutim, dijagnostiki log-log dijagram razlike tlaka i njegove derivacije,
meiran s tipskim krivuljama (Slika 59) ukazuje na znaajnu razliku u
ponaanju tlaka, to potvruje i identificirani linearni protok, karakteriziran
nagibom pravca od na istoj slici. Rezultati meiranja s tipskim krivuljama, te
poluduljina pukotine (Xf) odreena s pomou nagiba pravca od prikazani
su i u okviru slike Slika 59 i u tablici Tablica 11.


135
51
52
53
54
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
0
10
20
History plot (Pressure [bara], Liquid Rate [m3/D] vs Time [hr])

Slika 58. Simulirani test porasta tlaka frakturirane buotine s visokom vodljivou
pukotine.

1E-5 1E-4 1E-3 0.01 0.1 1 10
0.01
0.1
1
10
ModelOption StandardModel
Well Fracture-Finiteconductivity
Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
TMatch 0.0515[hr]-1
PMatch 0.329[bara]-1
C 0.0219m3/ bar
TotalSkin -5.61
k.h,total 450md.m
k,average 0.0136m2
Pi 53.9916bara
C 0.0219m3/ bar
Skin 0
GeometricalSkin -5.61
Xf 50m
Fc 50000md.m
Pi 53.9916bara
k.h 450md.m
k 0.0136m2
Rinv 108m
Test.Vol. 1.88691MMB
DeltaP(TotalSkin) -17.0369bara
DeltaPRatio(TotalSkin) -5.88553Fraction
Xf 47.2m
Log-Log plot: p-p@dt=0 and derivative [bar] vs dt [hr]

Slika 59. Meiranje mjerenih podataka s tipskim krivuljama i identifikacija linearnog
protoka.

136
Tablica 11. Rezultati analize s pomou tipskih krivulja.
Selected Model
Model Option Standard Model
Well Fracture - Finite
conductivity

Reservoir Homogeneous
Boundary Infinite
Main Model Parameters
TMatch 0.0515 [hr]-1
PMatch 0.329 [bara]-1
C 0.0219 m3/bar
Total Skin -5.61 --
k.h, total 450 md.m
k, average 0.0136 m2
Pi 53.9916 bara
Model Parameters
Well & Wellbore
parameters (Tested well)

C 0.0219 m3/bar
Skin 0 --
Geometrical Skin -5.61 --
Xf 50 m
Fc 50000 md.m
Reservoir & Boundary
parameters

Pi 53.9916 bara
k.h 450 md.m
k 0.0136 m2
Derived & Secondary
Parameters

Rinv 108 m
Test. Vol. 1.88691 MMB
Delta P (Total Skin) -17.0369 bar
Delta P Ratio (Total Skin) -5.88553 Fraction
Line: Slope 1/2 - fracture
Xf 47.2 m

Specijaliziranom analizom s pomou prikaza razlike tlaka u funkciji
drugog korijena superponiranog (ekvivalentnog) vremena (Slika 60) dobivena
je neznatno via vrijednost poluduljine pukotine od stvarne (Tablica 12).


137
-4 -3.6 -3.2 -2.8 -2.4 -2 -1.6
0
1
2
Slope 1.20678bara/ [hr**0.5]
Intercept 4.7522bara
P@1hr 51.5992bara
k.Xf.Xf 3.82E+5
IfK= 0.0136m2
->Xf(1/ 2length) 50.7m
IfK= 0.0136m2
->W(width) 101m
Flexible plot 3: p-p@dt=0 [bar] vs MR Sup[sqrt(dt)] [hr**0.5]

Slika 60. Razlika tlaka u funkciji drugog korijena superponiranog vremena.

Tablica 12. Rezultati specijalizirane analize.
Line #1 (Test Design 2
build-up #1)

dp vs dt**0.5
Slope 1.20678 bara/[hr**0.5]
Intercept 4.7522 bara
P@1hr 51.5992 bara
Linear flow: fracture
k.Xf.Xf 3.82E+5 --
If K = 0.0136 m2
-> Xf(1/2 length) 50.7 m

Konana provjera uinjena je raunski s pomou prethodno danih
jednadbi. U tu svrhu odabrana je toka koja lei na pravcu nagiba : t =
0,0198 sati i odgovarajui p = 0,1864 bar = 1,86410
4
Pa. Prema jednadbi
(2.44), ekvivalentno vrijeme iznosi:
15, 33 0, 0198
0, 0197 h 71, 09 s
15, 33 0, 0198
p
e
p
t t
t
t t

= = = =
+ +


138
pa je, sukladno jednadbi (2.61) nagib pravca jednak:
4
3 1 2
1,864 10
2, 210 10 Pa/s
71, 09
p
m
t

= = =

Tada iz jednadbe (2.63) slijedi duljina pukotine:
4 3
3 14 10
3, 2 10 1, 06 2, 5 10
46,13 m
2 2 32, 6 2, 21 10 1, 36 10 0, 25 6, 09 10
f
t
qB
x
hm k c

= = =

Dakle, dobivena je vrijednost nia od stvarne, bliska onoj odreenoj s
pomou nagiba pravca od , identificiranog na slici Slika 59, kao linearni
protok. I ovdje se identificirano podruje ne poklapa savreno s pravcem
nagiba , pa zato i ovo odstupanje od stvarne vrijednosti.


2.3. ANALIZA TLAKA HORIZONTALNE BUOTINE

Glavna pretpostavka za analizu tlaka horizontalne buotine je da je
ona potpuno horizontalna i smjetena u isto tako potpuno horizontalnom,
homogenom leitu, jednolike debljine, h. Za poetak, uzmimo da je leite
izotropno u horizontalnoj ravnini, tj. da je horizontalna propusnost u svim
smjerovima ista,
r H x y
k k k k = = ,ali da postoji vertikalna anizotropija, tj. da je
vertikalna propusnost razliita od horizontalne,
z V H
k k k = (Slika 61).
Pogled prema kraju horizontalne buotine ekvivalentan je pogledu
prema dnu vertikalne buotine. Prvi reim protjecanja nakon svretka efekta
skladitenja u vertikalnoj buotini je radijalni protok, pa je isto tako i u
horizontalnoj buotini. Meutim, zbog anizotropije, protok oko horizontalne
buotine nije krunog oblika, ve eliptinog, jer e difuzija sporije napredovati
u vertikalnom smjeru. Samo ako bi leite bilo potpuno izotropno u svim
smjerovima, difuzija oko horizontalne buotine bila bi potpuno radijalna. Kad
jednom difuzija dosegne gornju i donju granicu, protok postaje linearan,

139
ekvivalentno geometriji paralelnih rasjeda kod vertikalne buotine (ako je
geometrijski skin negativan). No, kako je duljina horizontalne buotine
ograniena, i trajanje linearnog protoka je ogranieno. Konano, kad se
difuzija protegne dostatno daleko od buotine da duljina horizontalnog dijela
buotine (koji komunicira s leitem) postane irelevantna, protok ponovno
postaje radijalan, ekvivalentno normalnom radijalnom protoku u vertikalnoj
buotini.


Slika 61. Geometrija horizontalne buotine (Houz et al. 2008).

Matematiki modeli protjecanja u takvoj geometriji izvedeni su u prvom
poglavlju. Prvi oblik (reim) protoka, esto maskiran efektom skladitenja, je
rani radijalni protok, a opisan je u odlomku 1.4.3.1. (Slika 62).

140

Slika 62. Rani radijalni protok u leitu s horizontalnom buotinom (Houz et al. 2008).

U stvarnosti, prosjena (srednja) propusnost kombinira vertikalnu i
radijalnu (horizontalnu) komponentu s horizontalnom anizotropijom. No, ako
ignoriramo horizontalnu anizotropiju, prosjena propusnost je kombinacija
vertikalne i horizontalne propusnosti. Duljinu horizontalnog dijela buotine
koja komunicira s leitem, h
w
=L, u takvom, radijalnom modelu moemo
smatrati debljinom leita. Stoga se u analizi tlaka proizvodnog testa moe
primijeniti jednadbu (1.282) za raunanje ekvivalentne propusnosti u
vertikalnoj ravnini,
y V
k k i jednadbu (1.283) za raunanje skin faktora, s.
Pritom se m odreuje iz polulogaritamskog prikaza dinamikog tlaka (ili razlike
leinog i dinamikog tlaka) u funkciji vremena (p
wf
u funkciji logt ili
( )
i wf
p p p = u funkciji logt ).
Primjenom naela superpozicije u vremenu, analogno radijalnom
protjecanju u sluaju vertikalne buotine (odlomak 2.1.4.) analizu proizvodnog
testa moe se prilagoditi testu porasta tlaka. U tom sluaju, temeljem
jednadbe (1.280), jednadba za analizu testa porasta tlaka, tj. Hornerova
jednadba, glasi:
1,151 log
2
p
ws i
y V
t t
qB
p p
t k k L

+
=

(2.67)

141
To znai da e dijagram porasta tlaka (ili razlike porasta tlaka i dinamikog
tlaka neposredno prije zatvaranja buotine za mjerenje porasta tlaka) u
polulogaritamskom mjerilu (
ws
p ili
( )
( )
0 ws wf t
p p p
=
= u funkciji
( )
log
p
t t t
(
+

) dati pravac nagiba 1,151 2
y V
m qB k k L = , pa se
propusnost u vertikalnoj ravnini,
y V
k k , moe izraunati prema istoj
jednadbi kao i u proizvodnom testu, tj. prema jednadbi (1.282).
Kao i u sluaju vertikalne buotine, zbog primjene superpozicije, skin
faktor se ne pojavljuje u gornjoj Hornerovoj jednadbi. Stoga, analogno
vertikalnoj buotini, skin faktor se moe odrediti kombiniranjem jednadbi
(1.281) i (2.67), odakle slijedi konani izraz za raunanje skin faktora:

( )
( 0) 1
2
1,151 log 3, 91
wf t y V ws t h
t w
p p k k
s
m c r
= =
| |

| =
|
\
(2.68)
Nakon ranog radijalnog, sljedei oblik (reim) protjecanja bit e rani
linearni protok izmeu gornje i donje granice, tj. izmeu krovine i podine
leita (Slika 63).


Slika 63. Rani linearni protok u leitu s horizontalnom buotinom (Houz et al. 2008):

Analitiko rjeenje jednadbe difuzije za linearni protok prema
horizontalnoj buotini dano je jednadbom (1.296), koju se moe pisati i kao:
( )
2
z
y V
qB
p m t s s
k k L

= + + (2.69)

142
to znai da Kartezijev dijagram dinamikog tlaka (ili razlike leinog i
dinamikog tlaka) u odnosu na drugi korijen vremena daje pravac, koji ima
nagib:

t y
qB
m
Lh c k

= (2.70)
i odrezak na ordinati:
( ) ( ) 0
2
z
y V
qB
p t s s
k k L

= = + (2.71)
S pomou jednadbe (2.70) i utvrenog nagiba pravca, m, moe se izraunati
k
y
. Ekstrapolacijom pravca do t=0 i oitavanjem ( ) 0 p t = , te kombiniranjem
jednadbi (2.71) i (1.297) moe se izraunati obje komponente skin faktora, s
i s
z
.
I ovdje se, primjenom superpozicije u vremenu, analizu proizvodnog
testa moe prilagoditi testu porasta tlaka. Temeljem jednadbe (1.296)
jednadba za analizu testa porasta tlaka tada glasi:

( ) ws i p
t y
qB
p p t t t
Lh c k

= + (2.72)
Dakle, dijagram porasta tlaka ili razlike porasta tlaka i dinamikog tlaka
neposredno prije zatvaranja buotine za mjerenje porasta tlaka, tj.
ws
p ili
( )
( )
0 ws wf t
p p p
=
= u funkciji
( ) p
t t t + , dati e pravac nagiba danog
jednadbom (2.70), pa se s pomou iste jednadbe moe se izraunati
propusnost k
y
. Kombiniranjem jednadbi (1.296) i (2.72) slijedi izraz za
raunanje ukupnog skin faktora:
( )
( ) ( )
( )
0
2
y V
z p p ws t wf t
k k L
s s p p m t t t t
qB

=
(
+ = +

(2.73)
gdje je
( ) ws t
p

tlak ekstrapoliran po pravcu do t . Daljnjim kombiniranjem s

jednadbom (1.297) moe se razluiti obje komponente skin faktora.
Derivacija tlaka za vrijeme ranog linearnog protoka jednaka je kao i u
sluaju frakturirane buotine i dana je jednadbom (2.66). To znai da je, na

143
log-log dijagramu tlaka i derivacije tlaka u funkciji vremena, rani linearni
protok karakteriziran paralelnim pravcima iji je nagib jednak .
Sljedei reim protjecanja je pseudoradijalni ili kasni radijalni
protok, ekvivalentan onom u vertikalnoj buotini (Slika 64), gdje druga
stabilizacija derivacije tlaka (Final IARF na slici Slika 65) predstavlja
uobiajeni kh, ako se leite smatra izotropnim u horizontalnoj ravnini, tj.
( )
H
kasni
kh k h = . Stoga se u analizi tlaka proizvodnog testa moe primijeniti
jednadbu (1.302) za raunanje propusnosti u horizontalnoj ravnini (ili
umnoka
H
k h, ako je h nepoznat) i jednadbu (1.303) za raunanje ukupnog
skin faktora,
z
s s + . Pritom se, kao i kod ranog radijalnog protoka, m odreuje
iz polulogaritamskog prikaza dinamikog tlaka (ili razlike leinog i
dinamikog tlaka) u funkciji vremena (p
wf
u funkciji logt ili
( )
i wf
p p p = u
funkciji logt ).


Slika 64. Radijalni protok u leitu s horizontalnom buotinom (Houz et al. 2008).

Primjenom superpozicije u vremenu, temeljem jednadbe (1.301),
izvedena je Hornerova jednadba za analizu testa porasta tlaka:
1,151 log
2
p
ws i
H
t t
qB
p p
k h t

+
=

(2.74)
Dakle, dijagram porasta tlaka (ili razlike porasta tlaka i dinamikog tlaka
neposredno prije zatvaranja buotine za mjerenje porasta tlaka) u
polulogaritamskom mjerilu (
ws
p ili
( )
( )
0 ws wf t
p p p
=
= u funkciji
( )
log
p
t t t
(
+

) dati e pravac nagiba 1,151 2
H
m qB k h = , pa se

144
horizontalna propusnost moe izraunati prema istoj jednadbi kao i u
proizvodnom testu, tj. prema jednadbi (1.302).
Analogno prethodnim oblicima protjecanja, izraz za raunanje ukupnog
skin faktora za vrijeme pseudoradijalnog protoka slijedi iz kombinacije
jednadbi (1.301) i (2.74):

( )
( 0) 1
2
1,151
log 5, 378
wf t ws t h
v H
z
x t
p p
k k L
s s
h k m c L
= =
| |
+ =
|
|
\
(2.75)
Kao konani oblik protjecanja prema horizontalnoj buotini, moe se
pojaviti kasni linearni protok, opisan u odlomku 1.4.4.4. Pad tlaka u leitu
tada je dan jednadbom (1.308), koju se moe pisati i kao:
( )
4
z x
y V e
qB
p m t s s s
k k x

= + + + (2.76)
Dakle, isto kao i kod ranog linearnog protoka, Kartezijev dijagram dinamikog
tlaka (ili razlike leinog i dinamikog tlaka) u odnosu na drugi korijen
vremena daje pravac, koji ima nagib:

2
e t H
qB
m
x h c k

= (2.77)
i odrezak na ordinati:
( ) ( ) 0
4
z x
y V e
qB
p t s s s
k k x

= = + + (2.78)
S pomou jednadbe (2.77) i utvrenog nagiba pravca, m, moe se
izraunati k
H
. Ekstrapolacijom pravca do t=0 i oitavanjem ( ) 0 p t = , s
pomou jednadbe (2.78) moe se izraunati ukupni skin faktor,
z x
s s s + + .
Primjenom superpozicije u vremenu, temeljem jednadbe (1.308),
jednadba za analizu testa porasta tlaka glasi:

( )
2
ws i p
e t H
qB
p p t t t
x h c k

= + (2.79)
pa dijagram porasta tlaka ili razlike porasta tlaka i dinamikog tlaka
neposredno prije zatvaranja buotine za mjerenje porasta tlaka, tj.
ws
p ili

145
( )
( )
0 ws wf t
p p p
=
= u funkciji
( ) p
t t t + , daje pravac nagiba danog
jednadbom (2.77), s pomou koje se moe izraunati propusnost k
H
.
Kombiniranjem jednadbi (1.308) i (2.79) slijedi izraz za raunanje ukupnog
skin faktora:
( )
( ) ( )
( )
0
4
y V e
z x p p ws t wf t
k k x
s s s p p m t t t t
qB

=
(
+ + = +

(2.80)
gdje je
( ) ws t
p

tlak ekstrapoliran po pravcu do t . Ekstrapolacijom tlaka po

pravcu do 0 t = , gornja jednadba se svodi na jednadbu (2.78).
Dijagnostiki log-log dijagram na slici Slika 65 ilustrira tipino
ponaanje horizontalne buotine, ija je duljina horizontalnog dijela 1200 m, a
debljina leita je 10 m. Leite je izotropno u horizontalnoj ravnini, a odnos
V H
k k jednak je 0,01. Mala vrijednost efekta skladitenja omoguila je da se
uoi razvoj ranog radijalnog protoka.


Slika 65. Ponaanje tlaka i njegove derivacije za horizontalnu buotinu.

Na slici Slika 66 dijagnosticiran je rani radijalni protok, kao prva
stabilizacija derivacije tlaka, te rani linearni protok koji slijedi nakon toga, a

146
karakterizira ga derivacija tlaka iji je nagib jednak . Kao to je prethodno
opisano, specijalizirane analize tlaka moe se raditi na svakom od
spomenutih oblika protjecanja. Polulogaritamska (Hornerova) analiza moe
se raditi ili na ranom ili na kasnom radijalnom protoku, no moe se primijeniti i
postupak meiranja s tipskim krivuljama. Analizom ranog radijalnog protoka,
bilo polulogaritamskom bilo meiranjem s tipskim krivuljam, izraunata
propusnost predstavljat e ekvivalentnu propusnost u vertikalnoj ravnini,
okomitoj na smjer horizontalnog dijela buotine,
y V
k k , a izraunati skin
faktor bit e stvarni mehaniki skin prouzroen promjenom propusnosti u
pribuotinskoj zoni, s ).


Slika 66. Analiza ranog radijalnog protoka.

Rani linearni protok koji zatim slijedi, moe se analizirati s pomou
prikaza tlaka u funkciji drugog korijena vremena i odreivanja nagiba pravca
na koji pada prikazani tlak (Slika 67).


147

Slika 67. Dijagram tlaka u funkciji drugog korijena vremena.

Nagiba pravca, m, definiran je jednadbom (2.70), s pomou koje se
moe izraunati horizontalnu propusnost u smjeru okomitom na horizontalni
dio buotine. No, uzme li se da je
y y V
k k k = , iz te jednadbe se moe
izraunati efektivnu debljinu leita, h.
Na slici Slika 68 dijagnosticiran je kasni radijalni protok, kao druga
stabilizacija derivacije tlaka. Njegovom analizom, bilo polulogaritamskom bilo
uporabom tipskih krivulja, moe se izraunati uobiajeni kh za radijalni
protok prema vertikalnoj buotini, tj. umnoak prosjene horizontalne
propusnosti i efektivne debljine leita,
H x y
k h h k k = , a odatle i
H x y
k k k = .
Uzevi da je
y H
k k = , prethodni linearni protok moe se analizirati tako da se
iz jednadbe (2.70) izrauna duljina buotine koja komunicira s leitem, L.


148

Slika 68. Analiza kasnog radijalnog protoka


Na sljedeih nekoliko slika prikazani su dijagnostiki dijagrami
odreenih specifinih sluajeva horizontalne buotine.
U leitima bez plinske kape i podinske vode, horizontalni dio buotine
se nastoji smjestiti u sredite leita izmeu gornje i donje granice, u kojem
sluaju difuzija dosee gornju i donju granicu istodobno, pa je prijelaz iz
radijalnog u linearni protok dostatno uoljiv. Slika 69 ilustrira takav sluaj s
promjenljivom duljinom horizontalnog dijela buotine.


149

Slika 69. Ponaanje tlaka i njegove derivacije za razliite duljine horizontalnog dijela
buotine.

Ako je, pak, buotina smjetena blie gornjoj ili donjoj granici, pojavit
e se dvostruka prva stabilizacija derivacije tlaka, kao i u sluaj rasjeda kod
vertikalne buotine, prije nego to se uspostavi linearni protok. Slika 70
ilustrira takav sluaj za leite debljine 100 ft (30,5 m).


150

Slika 70. Ponaanje tlaka i njegove derivacije za razliito smjeten horizontalni dio
buotine unutar leita.

Slika 71 ilustrira ponaanje tlaka i njegove derivacije u horizontalnoj
buotini duljine 300 m u leitu debljine 30 m. Leite je izotropno u
horizontalnoj ravnini, a k
V
/k
H
varira od 0,4 do 0,001. Efekt skladitenja je
zanemaren, kako bi se bolje uoio razvoj ranog radijalnog protoka.
Slika 72 ilustrira ponaanje tlaka i njegove derivacije u horizontalnoj
buotini duljine 900 m. Leite je anizotropno, vertikalno, k
V
/k
H
= 0,01, i
horizontalno, gdje k
x
/k
y
varira od 10 do 0,1. Slika jasno pokazuje da je
najdjelotvornija konfiguracija horizontalne buotine ona koja okomito sijee
smjer najvee propusnosti, tj. sluaj k
x
/k
y
= 0,1.


151

Slika 71. Ponaanje tlaka i njegove derivacije horizontalne buotine u leitu razliite
vertikalne anizotropije.


Slika 72. Ponaanje tlaka i njegove derivacije horizontalne buotine u leitu razliite
horizontalne anizotropije.



152
2.4. ANALIZA TLAKA FRAKTURIRANE HORIZONTALNE BUOTINE

Kad leite ima sustav prirodnih paralelnih vertikalnih pukotina, jedno
od rjeenja za optimalizaciju proizvodnosti je izbuiti horizontalnu buotinu,
okomito na smjer pruanja pukotina, te ih tako dovesti u meusobnu
komunikaciju. Ovakav proizvodni sustav takoer moe biti rezultat
hidraulikog frakturiranja (Slika 73).


Slika 73. Frakturirana horizontalna buotina (Houz et al. 2008).

Postojanje prirodnih ili hidrauliki stvorenih pukotina logino je vrlo
esto povezano s malom primarnom propusnou leita (malom
propusnou matriksa), zbog ega je udio same buotine u crpljenju fluida
zanemariv u odnosu na udio pukotina. Posljedino, indeks proizvodnosti e
biti manje osjetljiv na svojstva buotine (i pribuotinske zone) nego na
svojstva pukotina, to je ilustrirano na slici Slika 74.

153
Slika 74 prikazuje ponaanje tlaka za tri razliite konfiguracije: protok
samo kroz pukotine, protok (utok) samo kroz stjenke buotine i ukupni protok
kroz pukotine i stjenke buotine. To jasno pokazuje da je udio same buotine
(razlika izmeu crvenih i plavih krivulja) zanemariv.


Slika 74. Protok kroz pukotine, buotinu i oboje.

Dakle, na ponaanje tlaka frakturirane horizontalne buotine
dominantno utjeu svojstva pukotine, kao to su duljina i vodljivost pukotina,
te njihov broj. Slika 75 prikazuje etiri sluaja s dva uvjeta za pukotinu i dva
uvjeta za oteenje pribuotinske zone.

154

Slika 75. Utjecaj skin faktora (oteenja pribuotinske zone) na ponaanje tlaka
frakturirane horizontalne buotine.

Moe se zakljuiti da je utjecaj skina zanemariv u sluaju visoko
vodljive pukotine (ute i zelene krivulje), a da u sluaju male vodljivosti skin
ima utjecaja samo u ranom periodu (plave i crvene krivulje). Dakle, to je
vea vodljivost pukotine, to je manji utjecaj skin faktora.
Tipino ponaanje tlaka frakturirane horizontalne buotine jest, da se
nakon efekta skladitenja, zbog postojanja pukotine, razvije linearni ili
bilinearni protok, karakteriziran nagibom ili . Nakon toga moe uslijediti
rani radijalni protok u vertikalnoj ravnini okomitoj na horizontalni dio
buotine, koji korespondira s prosjenom propusnou
v r
k k k = . Ovaj
protok je praktiki maskiran na slikama Slika 74 i Slika 75. Nakon dosezanja
gornje i donje granice leita, razvit e se linearni protok s nagibom tlaka i
derivacije od , kao i u sluaju nefrakturirane horizontalne buotine, pa nije
lako razluiti radi li se o utjecaju pukotine ili same horizontalne buotine. U
kasnijem periodu uslijedit e stabilizacija derivacije, to korespondira s

155
kasnim radijalnim protokom u horizontalnoj ravnini i odraava uobiajeni
kh.
Analiza ranog linearnog ili bilinearnog protoka je ista kao i za
frakturiranu vertikalnu buotinu, pa se prema jednadbi (2.63) moe
izraunati duljinu pukotine, a prema jednadbi (2.53) njenu vodljivost.
Meutim, izraunata duljina pukotine moe biti zbroj duljina vie pukotina, o
ijem broju nije mogue nita zakljuiti (Slika 76).


Slika 76. Ponaanje tlaka horizontalne buotine s razliitim brojem pukotina.

Naime, kako pokazuje Slika 76, dvije pukotine duljine 500 ft (152,4 m)
rezultiraju slinim ponaanjem tlaka kao i etiri pukotine duljine 250 ft (76,2
m) ili osam pukotina od 125 ft (38,1 m). Jedino rjeenje je dobiti takvu
informaciju iz nekog drugog izvora.



156
2.5. ANALIZA POLUUSTALJENOG PROTOKA

U veini hidrodinamikih mjerenja, poetno ponaanje tlaka je pod
utjecajem tzv. buotinskih efekata, efekta skladitenja i skin efekta. Zatim, u
veini sluajeva slijedi srednji period (engl. Medium Transient Region - MTR)
i/ili kasni period (engl. Late Transient Region - LTR) u kojemu dominira tzv.
neogranieno djelujui radijalni protok (engl. Infinite Acting Radial Flow -
IARF), karakteriziran stabilizacijom derivacije tlaka, u kojem je mogue
odrediti karakteristike leita, kao to su propusnost, k, mobilnost, k/, skin
faktor, te sveukupnu proizvodnost buotine. U veini testova, analize
zavravaju ovdje i IARF je konano detektirano ponaanje tlaka.
Meutim, ako je leite malo, a test traje dostatno dugo, mogue je
uoiti i utjecaj granica leita za vrijeme testa. To se moe dogoditi sluajno,
planirano u testu utvrivanja granica leita ili neizbjeno u sluaju dugotrajne
proizvodnje. Utjecaj granica leita na ponaanje dinamikog tlaka oituje se
kao poluustaljeno (polustacionarno) stanje protjecanja, opisano modelom
ogranienog leita sa zatvorenom vanjskom granicom, prikazanim u prvom
poglavlju (odlomci 1.2.1.2. i 1.2.2.). Prikazani model pretpostavlja
koncentrino smjetenu buotinu u cilindrinom leitu. Opi oblik jednadbe
za bilo koji (nesimetrini) oblik leita i bilo koji smjetaj buotine unutar
njega, te za bilo koje vrijeme osim vrlo ranog, glasi (Matthews i Russell,
1967):
2
1
( ) ln 4 ln 0,80907 2
2 2
i wf
t t t w
qB kt kt kt A
p p t F s
kh c A c A c A r

( | |
= + + + +
( |
\
(2.81)
gdje je A povrina crpljenja, a
t
kt
F
c A
| |
|
\
funkcija vremena, ovisna o obliku
leita, dana kao:

157

*
4
t
kt p p
F
q
c A
kh

| |
=
|
\
(2.82)
koja za poluustaljeno stanje protjecanja glasi:
ln
A
t t
C kt kt
F
c A c A
| |
=
|
\
(2.83)
Ovdje je C
A
konstanta ovisna o obliku leita, ije su vrijednosti dane u
tablicama, za razliite oblike povrine crpljenja i razliiti raspored buotina
(Tablica 13 i Tablica 14). Uvrsti li se jednadbu (2.83) u jednadbu (2.81),
opa jednadba za polustacionarno stanje e glasiti:

2
1
( ) 2 ln 0,80907
2 2
i wf
t A w
qB kt A
p p t s
kh c A C r

( | |
= + + +
( |
\
(2.84)
koja, kad u nju uvrstimo jednadbu (1.69), postaje:

2
1
( ) ( ) ln 0,80907
2 2
wf
A w
qB A
p t p t s
kh C r

( | |
= + +
( |
\
(2.85)
Definiramo li bezdimenzionalno vrijeme s pomou povrine umjesto
radijusa crpljenja, tj. kao:

DA
t
kt
t
c A
= (2.86)
jednadba (2.84) u bezdimenzionalnom obliku e glasiti:

2
1
2 ln 0, 80907
2
D DA
A w
A
p t s
C r

| |
= + + +
|
\
(2.87)
Kao i u sluaju cilindrinog leita, i za bilo koji oblik leita postoji
period neustaljenog protoka, za koji se moe primijeniti model neogranienog
leita. Budui da za cilindrini oblik leita vrijedi odnos:

2
2 D eD DA DA
w
A
t r t t
r
= = (2.88)
jednadbu (2.17) moe se transformirati kao:

2
1
( ) ln ln 0, 80907
2
D D DA
w
A
p t t s
r
| |
= + + +
|
\
(2.89)

158
pa ona tada vrijedi i za nesimetrina leita, uz uvjete ekvivalentne onima za
cilindrini oblik leita, tj. ako je
2
25
DA w
t r A i manji od vrijednosti navedenih
u zadnjem stupcu tablica Tablica 13 i Tablica 14, za pojedine oblike leita i
smjetaj buotina unutar njih. Jednadba za poluustaljeni protok, tj.
jednadba (2.87), primjenjiva je kad je
DA
t vei od vrijednosti navedenih u
predzadnjem stupcu tablica Tablica 13 i Tablica 14, za pojedine oblike leita
i smjetaj buotina unutar njih.



159
Tablica 13. Faktori oblika za razliite oblike povrine crpljenja (Earlougher 1977).


160
Tablica 14. Faktori oblika za razliite oblike povrine crpljenja (Earlougher 1977).


161
Granicu se moe definirati kao povrinu smjetenu na odreenoj
udaljenosti od buotine, gdje se zbiva promjena protonih svojstava leita.
Tipini utjecaj granice prikazan je na slici Slika 77, gdje je za primjer uzet
jedan nepropusni rasjed, dakle granica kroz koju nema protoka (zatvorena
granica).


Slika 77. X-Y prikaz dodatnog pada tlaka (plavo) zbog zatvorene granice.

Slika 77 prikazuje toke kod kojih je pad tlaka dosegao odreenu
vrijednost (npr. 1 bar) kod razliitih vremena (1, 2, 3, 4). Crveni krugovi
predstavljaju utjecaj same proizvodnje buotine ako je smjetena u
neogranienom leitu. Plavi krugovi predstavljaju dodatni pad tlaka zbog
utjecaja granice, u istim vremenima. Fizikalno, to znai da proizvodnja
buotine stvara pad tlaka oko buotine koji prodire u leite. Dok god je
utjecaj granice zanemariv, ovo prodiranje (difuzija) e biti radijalno i radijus
dosega (crveni krugovi) e biti proporcionalan drugom korijenu vremena.
Kad je prisutna granica, iza nje nema podravanja tlaka, pa e se
pojaviti dodatni pad tlaka u odnosu na onaj u neogranienom leitu. Ovaj

162
dodatni pad tlaka (plavi krugovi) utjecat e na profil tlaka i takoer e prodirati
kroz leite prema buotini. U trenutku kad amplituda ovog dodatnog pada
tlaka bude zabiljeena na manometru u buotini, bit e detektirana granica.
Ovo e se dogoditi samo ako je test trajao dostatno dugo i ako je manometar
dostatno osjetljiv da registrira signal.
Derivacija tlaka odstupa od IARF u trenutku kad utjecaj najblie
granice postane uoljiv. Derivacija tada poprima oblik ovisno o tipu i obliku
granice, tipu testa (proizvodni test ili porast tlaka) i u nekim sluajevima o
proizvodnoj povijesti.
Vertikalni presjek profila tlaka od buotine do nepropusne granice,
prikazan je na slici Slika 78. Znakom oznaena je ploha koja predstavlja
lateralnu granicu leita. Na ovakvom modelu temelji se test za utvrivanje
granica leita (engl. Reservoir Limits Test).


Slika 78. Profil tlaka izmeu buotine i nepropusne granice.







163
2.5.1. Test za utvrivanje granica leita
Primjenom naela superpozicije u prostoru moe se simulirati
ponaanje tlaka u ogranienom leitu. Razmotrimo sluaj prikazan na
slikama Slika 77 i Slika 78. Oznaimo li udaljenost buotine od zatvorene
granice kao L, problem moemo predstaviti slikom Slika 79.


Slika 79. Buotina u blizini zatvorene granice.

Naime, matematiki, ovaj problem je identian problemu buotine na
udaljenosti 2L od zamiljene zrcalno simetrine buotine, tj. buotine koja ima
istu proizvodnu povijest kao i stvarna buotina. Razlog zbog kojeg ovaj sustav
dviju buotina simulira ponaanje buotine u blizini granice jest to to crta
ekvidistance izmeu dviju buotina predstavlja zatvorenu granicu, tj. uzdu
ove crte gradijent tlaka jednak je nitici, to znai da ne moe biti protoka.
Dakle, ovo je jednostavno problem dviju buotina u neogranienom leitu,
kojeg slijedom jednadbi (1.120) i (1.121), opisuje jednadba:
( ) ( )
{ }
, , 1
2
i wf D D D D D D
qB
p p p t r p t r s
kh

( = + = +

(2.90)

164
gdje je 2
D w
r L r = bezdimenzionalna udaljenost izmeu stvarne i zamiljene
buotine. Uvrstimo li jednadbu (2.16), odnosno (2.17) u gornju jednadbu,
slijedi jednadba:
( )
2
1 1
ln 0,80907 ln 0,80907
2 2 2
D
i wf D
D
t qB
p p t s
kh r

| |
(
= + + + +
` |
(
\ )
(2.91)
koja nakon sreivanja glasi:
ln 0, 80907
2
D
i wf
D
t qB
p p s
kh r

| |
= + +
|
\
(2.92)
Temeljem naela superpozicije u vremenu, iz jednadbe (2.92)
moemo razviti jednadbu za porast tlaka. Analogno jednadbama (2.23) do
(2.29), moemo pisati:

( ) ( ) ln ln
2
i ws p
D
D
qB
p p t t t
kh

(
= +

(2.93)
pa analogno jednadbama (2.30) i (2.31) imamo:
ln
2
p
ws i
t t
qB
p p
kh t

+
=

(2.94)
odnosno:
2, 3026 log
2
p
ws i
t t
qB
p p
kh t

+
=

(2.95)
Usporedimo li jednadbu (2.95) s jednadbom (2.31), moemo
zakljuiti da e u sluaju buotine, kojoj se s jedne strane nalazi zatvorena
granica, nagib pravocrtnog dijela tlaka biti dvostruko vei od nagiba za sluaj
neogranienog leita. Meutim, vrijeme potrebno za udvostruenje nagiba
moe biti vrlo dugo. Naime, za izvoenje jednadbi (2.92) i (2.95) koritena je
jednadba (2.16), tj. logaritamska aproksimacija eksponencijalnog integrala,
koja je valjana za sluaj
2
25
D D
t r . I dok je u sluaju 1
D
r = ovaj uvjet
zadovoljen relativno brzo, u sluaju 2
D w
r L r = to moe potrajati. Stvarno
vrijeme potrebno za zadovoljenje ovog uvjeta moe se odrediti tako da
umjesto bezdimenzionalnih varijabli uvrstimo njihove definicije, tj. iz
jednadbe:

165

2
4
25
t
c L
t
k

(2.96)
Dakle, za velike vrijednosti L i/ili male vrijednosti k, vrijeme zatvaranja
buotine potrebno za valjanost logaritamske aproksimacije moe biti znatno
due nego to je uobiajeno trajanje testa porasta tlaka. Stoga, nije nuno
ekati na udvostruenje nagiba u testu porasta tlaka, ve se moe nai
alternativno rjeenje za utvrivanje udaljenosti granice od buotine. U tu
svrhu, u jednadbi (2.90), logaritamsku aproksimaciju eksponencijalnog
integrala primijenit emo samo za 1
D
r = , pa e ona tada glasiti:
( )
2
1 1
ln 0, 80907
2 2 4 2
D
i wf D
D
r qB
p p Ei t s
kh t

| |
(
= + + +
` |
(
\ )
(2.97)
Analogno jednadbama (2.23) do (2.29), iz jednadbe (2.97) moemo
razviti jednadbu za porast tlaka:
( )
( )
( ) ( )
2 2
1 1
2 2 2 2 4 4
1 1
ln 0, 80907 ln 0, 80907
2 2 2 2
D D
i ws
p D
D
p
D
D
r r qB qB
p p Ei Ei
kh kh t t t
qB qB
t t s t s
kh kh





(

(

( = + +
( ` `
+ (
(
)
)

(
( + + + + + +
` `


) )
(2.98)
koju moemo preurediti tako da glasi:

( ) ( )
( )
( )
2 2
1
ln ln
2 2
1
2 2 4 4
i ws p
D
D
D D
p D
D
qB
p p t t t
kh
r r qB
Ei Ei
kh t t t

(
= +


(
(

(
( `
+ (
(


)
(2.99)
Uz pretpostavku da je
p
t t , odnosno da je
p p
t t t + , nakon uvoenja
definicija bezdimenzionalnih varijabli i sreivanja, gornja jednadba glasi:

2 2
1 1
ln
2 2 2 2
p
t t
i ws
p
t t
c L c L qB qB
p p Ei Ei
kh t kh kt k t


( | | + | |
= ( |
|
|

( \
\

(2.100)
a nakon zamjene prirodnog logaritma decimalnim, moemo je pisati u obliku:
2 2
1 1
1,151 log
2 2 2 2
p
t t
i ws
p
t t
c L c L qB qB
p p Ei Ei
kh t kt kh k t


( | | + | |
= + ( |
|
|

( \
\

(2.101)


166
Razlozi za ureenje jednadbe u ovom obliku su sljedei:
1. Prvi lan jednadbe (2.101) odreuje poloaj crte tzv. srednjeg
vremena, MTR. Budui da je Ei funkcija konstantna, ona utjee
samo na poloaj MTR crte, ali ne i na njezin nagib.
2. Za poetni period porasta tlaka, tj. za relativno kratki t, drugi
lan jednadbe (2.101) je zanemariv. Fizikalno, to znai da
radijus promjene tlaka u leitu jo nije dosegao zatvorenu
granicu, a matematiki, da tzv. kasni period porasta tlaka, LTR,
jo nije zapoeo.
Ova zapaanja sugeriraju metodu za analizu ovakvog testa porasta
tlaka (Slika 80):
1. Unijeti mjerene podatke u polulogaritamski dijagram, tj. unijeti
mjereni tlak, p
ws
, u funkciji logaritma Hornerovog vremena,
( ) ( )
log
p
t t t + .
2. Odrediti pravocrtni dio porasta tlaka u srednjem periodu, MTR,
koji odgovara pravocrtnom dijelu porasta tlaka u neogranienom
leitu.
3. Ekstrapolirati MTR u LTR, i oitati razliku izmeu mjerenog i
ekstrapoliranog tlaka,
*
ws ws MT
p p p =
4. Iz drugog lana jednadbe (2.101) izraunati udaljenost
buotine od granice, L.


167

Slika 80. Test porasta tlaka za buotinu u blizini zatvorene granice leita.

Postupak raunanja je takav da se za odreeni t i odgovarajui p
ws
*

postavi jednadba:

2
*
1
2 2
t
ws
c L qB
p Ei
kh k t

| |
=
|

\
(2.102)
iz koje slijedi:

2
*
4
t
ws
c L kh
Ei p
k t qB

| |
=
|

\
(2.103)
Sve varijable na desnoj strani jednadbe (2.103) su poznate, pa se
moe izraunati vrijednost eksponencijalnog integrala grupe varijabli
2
t
c L k t , te iz matematikih tablica odrediti vrijednost te grupe varijabli i s
pomou nje izraunati jedinu nepoznanicu, L. Ovakav raun treba uiniti za
nekoliko vrijednosti t. Ako izraunate vrijednosti sustavno rastu ili se
smanjuju s vremenom, to je stroga indikacija da ovaj model ne opisuje leite
adekvatno, tj. da se buotina ne ponaa kao da se nalazi u leitu jednolike
debljine i upljikavosti, puno blie jednoj granici od ostalih.

168
U sluaju da je test porasta tlaka trajao dostatno dugo da se nagib
pravocrtnog dijela porasta mogao udvostruiti, odreivanje udaljenosti izmeu
buotine i granice je lake. Naime, iz polulogaritamskog prikaza tlaka u
funkciji Hornerovog vremena odredi se t
x
kod kojeg se sijeku pravci MTR i
LTR (Slika 81).


Slika 81. Odreivanje sjecita pravaca MTR i LTR.

Tada se udaljenost buotine od granice moe izraunati prema jednadbi
(Gray, 1965):
0, 744
x
t
k t
L
c

= (2.104)
Primjer polulogaritamske analize proizvodnog testa prikazan je na slici
Slika 82. Poetni neogranieno djelujui radijalni protok (IARF) karakteriziran
je pravcem (bijela crta) iz ijeg nagiba slijedi kh, odnosno k i ukupni skin
faktor. Sjecite s drugim pravcem (crvena crta), dvostrukog nagiba, odreuje
vrijeme t
x
, pa iz jednadbe (2.104) slijedi udaljenost granice od buotine.


169

Slika 82. Polulogaritamski prikaz proizvodnog testa buotine u blizini linearne granice.

Primjer testa porasta tlaka prikazan je na slici Slika 83, gdje je
promjena tlaka dana u funkciji Hornerovog vremena, kao i na slici Slika 81.


Slika 83. Polulogaritamski prikaz testa porasta tlaka u buotini blizu linearne granice.


170
Kod log-log analize, najprije se meira prvi dio podataka koji odgovara
neogranieno djelujuem leitu, odnosno stabiliziranoj derivaciji, kako bi se
odredilo kh, efekt skladitenja i skin efekt. Nakon toga se meira drugi dio
kako bi se odredilo udaljenost granice (Slika 84).


Slika 84. Log-log prikaz tlaka i derivacije za buotinu u blizini linearne granice.

Slika 85 prikazuje osjetljivost tlaka i derivacije na udaljenost granice.
Prikazani su primjeri od 100 do 10000 ft, tj. 30,5 m, 91,5 m, 305 m, 915 m i
3050 m. Ako je udaljenost premala, IARF ne e imati dostatno vremena
razviti se prije nego to se detektira granica. Tako npr. za udaljenost granice
od 30,5 m (zelena krivulja) derivacija izgleda kao i za neogranieno
homogeno leite s vrijednou kh upola manjom od stvarne.


171

Slika 85. Utjecaj udaljenosti linearne granice na ponaanje tlaka i derivacije.

U praksi se rijetko susree potpuno udvostruenje nagiba, no zbog
svoje jednostavnosti, taj model treba iskuati i kad postoji samo indikacija
blizine granice. Slika 86 prikazuje takav primjer.


Slika 86. Primjer meiranja stvarnih podataka.


172
2.5.2. Test interferencije
Test interferencije ima dva glavna cilja: utvrditi postoji li hidrodinamika
komunikacija izmeu dviju ili vie buotina, te ako postoji, omoguiti procjenu
propusnosti, k, i umnoka upljikavosti i ukupne stlaivosti, c
t
, leita u
podruju testiranih buotina. Test se provodi tako da se proizvodi ili utiskuje
fluid barem na jednoj buotini (aktivna buotina), a istodobno se promatra
(mjeri) promjena tlaka na barem jednoj zatvorenoj buotini (opaajua
buotina). Slika 87 prikazuje tipian program testa, s jednom aktivnom i
jednom opaajuom buotinom.


Slika 87. Promjene tlaka u testu interferencije.

Kao to slika prikazuje, aktivna buotina zapoinje proizvoditi iz leita
jednolikog tlaka, p
i
, u vremenu t=0. Promjena tlak u opaajuoj buotini, na
udaljenosti r, poinje se uoavati nakon odreenog vremenskog pomaka, to
je u svezi s vremenom potrebnim za dosezanje odreenog radijusa
istraivanja aktivne buotine, r
i
, koji je definiran jednadbom:

173
2
i
t
kt
r
c
= (2.105)
Ova jednadba slijedi iz uvjeta primjenjivosti rjeenja jednadbe difuzije za
neogranieno leite, tj. iz jednadbi (2.15) i (2.16), a taj uvjet je
2
4 1
D D
r t ,
odnosno
2
0.25
D D
t r . Naravno, tlak na aktivnoj buotini poinje padati odmah.
Veliina i brzina promjene tlaka na opaajuoj buotini ovise o svojstvima
leita i leinog fluida u podruju oko aktivne i opaajue buotine. Tonije,
to su svojstva unutar povrine koju omeuje pravokutnik s duljinama stranica
2r
i
i 2r
i
+r (Slika 88).


Slika 88. Podruje ispitivanja u testu interferencije.

U neogranienom, homogenom, izotropnom leitu, rjeenje
jednadbe difuzije dano jednadbom (2.15) opisuje promjenu tlaka u
opaajuoj buotini u funkciji vremena. U dimenzionalnom obliku, ta
jednadba glasi:

2
4 4
t
i r
c r qB
p p Ei
kh kt

| |
=
|
\
(2.106)
gdje je p
r
tlak u leitu kod radijusa r, tj. u opaajuoj buotini. Dakle, pad
tlaka u opaajuoj buotini zbog proizvodnje q u aktivnoj buotini iz leita s
jednolikim poetnim tlakom p
i
, dan je rjeenjem s pomou Ei funkcije, jer

174
logaritamska aproksimacija ovdje nije primjenjiva. Pritom se pretpostavlja da
skin faktor aktivne buotine ne utjee na pad tlaka u opaajuoj buotini.
Takoer, efekt skladitenja u objema buotinama je zanemaren. Meutim, u
nekim sluajevima, obje ove pretpostavke mogu prouzroiti pogrjeke u
analizi testa.
Prikladna tehnika za analizu testa interferencije je uporaba tipskih
krivulja. Slika 89 je upravo ta tipska krivulja, odreena jednadbom (2.15),
gdje je bezdimenzionalni tlak, p
D
, prikazan u funkciji bezdimenzionalne grupe
varijabli t
D
/r
D
2
.


Slika 89. Bezdimenzionalni tlak za buotinu u neogranienom leitu - rjeenje s
pomou eksponencijalnog integrala (Earlougher 1977).

Analiza testa interferencije meiranjem s tipskom krivuljom moe se
opisati u nekoliko sljedeih koraka (Slika 90):

175
1. Pad tlaka u opaajuoj buotini,
i r
p p p = , ucrtati u log-log
dijagram u funkciji vremena trajanja testa, t.
2. Ucrtane podatke testa preklopiti s tipskom krivuljom i odabrati
toke preklapanja, (p
D
)
M
i p
M
, te (t
D
/r
D
2
)
M
i t
M
.
3. S pomou toaka preklapanja, iz definicija bezdimenzionalnih
varijabli izraunati karakteristike leita u testiranom podruju:
a. Propusnost:
( )
2
D
M
M
qB p
k
h p

b. Umnoak upljikavosti i stlaivosti:
( )
2 2
M
t
D D
M
kt
c
r t r

=

Slika 90. Meiranje s tipskom krivuljom u testu interferencije.

Analiza testa interferencije s pomou tipske krivulje je pouzdana, ako
su zadovoljeni uvjeti r
D
> 20 i t
D
/r
D
2
> 0,5.

176

BIBLIOGRAFIJA

Abramowitz, M., Stegun, I.A. 1968. Handbook of Mathematical
Functions. Dover Publications, Inc., New York.
Agarwal, R.G., Al-Hussainy, R., Ramey Jr., H.J. 1970. An Investigation
of Wellbore Storage and Skin Effect in Unsteady Liquid Flow: I. Analytical
Treatment, SPEJ (September 1970) 279-290. SPE 2466-PA.
Agarwal, R.G., Carter, R.D., Pollock, C.B. 1979. Evaluation and
Performance Prediction of Low-Permeability Gas Wells Stimulated by
Massive Hydraulic Fracturing, JPT (March 1979) 362-372.
Agarwal, R.G. 1980. A New Method to account for Producing Time
Effect When Drawdown Type Curves are Used to Analyze Pressure Buildup
and Other Test Data. SPE 9289. SPE Annual Technical Conference and
Exhibition, Dallas, Sept. 21-24.
Al-Hussainy, R., Ramey Jr., H.J., Crawford, P.B. 1966. The Flow of Real
Gases Through Porous Media. JPT (May, 1966) 624-636.
Amyx, J.W., Bass, Jr., D.M., Whiting, R.L. 1960. Petroleum Reservoir
Engineering. McGraw-Hill Book Co., New York, Toronto, London.
Babu, D.K., Odeh, A.S. 1989. Productivity of a Horizontal Well. SPERE
(November, 1989) 417-421.
Babu, D.K., Odeh, A.S. 1989. Productivity of a Horizontal Well:
Appendices A and B. paper SPE 18334.
Bauk, A. 2003. Podzemno skladitenje plina. INA-Naftaplin.
Bennett, C.O., Rosato, N.D., Reynolds, A.C., Raghavan, R. 1983
Influence of Fracture Heterogeneity and Wing Length on Response of
Vertically Fractured Wells. SPEJ (April, 1983) 219-230.

177
Bennett, C.O., Camacho-V., R.G., Reynolds, A.C., Raghavan, R. 1985.
Approximate Solutions for Fractured Wells Producing Layered Reservoirs.
SPEJ (October, 1985) 729-742.
Bennett, C.O., Raghavan, R., Reynolds, A.C. 1986. Analysis of Finite-
Conductivity Fractures Intercepting Multilayer Commingled Reservoirs.
SPEFE (June, 1986) 259-274.
Bennett, C.O., Reynolds, A.C., Raghavan, R., Elbel, J.L. 1986.
Performance of Finite-Conductivity, Vertically Fractured Wells in Single-Layer
Reservoirs. SPEFE (August, 1986) 399-412.
Bourdet, D., Whittle, T.M., Douglas, A.A., Pirard, Y.M. 1983. A New Set
of Type Curves Simplifies Well Test Analysis. World Oil (May 1983) 95-106.
Bourdet, D., Ayoub, J.A., Pirard, Y.M. 1989. Use of Pressure Derivative
in Well-Test Interpretation. SPEFE, June 1989. 293-302.
Camacho-V., R.G., Raghavan, R., Reynolds, A.C. 1987. Response of
Wells Producing Layered Reservoirs: Unequal Fracture Length. SPEFE
(March, 1987) 9-28.
Cinco-Ley, H., Samaniego-V., F., Dominguez-A., N. 1978. Transient
Pressure Behavior for a Well With a Finite-Conductivity Vertical Fracture.
SPEJ (August, 1978) 253-264.
Cinco-Ley, H., Samaniego-V., F. 1981. Transient Pressure Analysis for
Fractured Wells. JPT (September, 1981) 1749-1766.
Cinco-Ley, H., Samaniego-V., F., Rodriguez, F. 1989. Application of the
Pseudolinear-Flow Model to the Pressure-Transient Analysis of Fractured
Wells. SPEFE (September, 1989) 438-444.
Clonts, M.D., Ramey, H.J., Jr. 1986. Pressure Transient Analysis for
Wells with Horizontal Drainholes. California Regional Meeting of SPE,
Oakland, CA, April 2-4, 1986. paper SPE 15116.

178
ike, M. 1995. Mogunost poveanja pridobivih zaliha ugljikovodika
primjenom postupka hidraulikog frakturiranja. Disertacija, RGN fakultet
Sveuilita u Zagrebu.
Earlougher, Jr. R.C. 1977. Advances in Well Test Analysis. Monograph
Volume 5, Henry L. Doherty Series, Society of Petroleum Engineers of AIME,
New York, Dallas.
Economides, M.J,. Nolte, K.G. 1989. Reservoir Stimulation, 2
nd
edition.
Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey.
Economides, M.J,. Nolte, K.G. 2000. Reservoir Stimulation, 3rd edition.
John Wiley & Sons, Ltd, Chiechester, England.
Economides, M.J., Deimbacher, F.X, Brand, C.W., Heinemann, Z.E.
1991. Comprehensive Simulation of Horizontal-Well Performance. SPEFE
(December, 1991) 418-426.
Economides, M.J., Brand, C.W. and Frick, T.P. 1996. Well
Configurations in Anisotropic Reservoirs. SPEFE (December, 1996) 257262.
Forchheimer, P. 1901. Wasserbewegung durch Boden. ZVDI 45: 1781.
Gidley, J.L. 1991. A Method for Correcting Dimensionless Fracture
Conductivity for Non-Darcy Flow Effects. SPEPE (November, 1991) 391-394.
Golan, M., Whitson, C.H. 1985. Well Performance. NTH, Trondheim,
Norway.
Gray, K.E. 1965. Approximating Well-to-Fault Distance From Pressure
Build-Up Tests. JPT (July 1965) 761-767.
Gringarten, A.C., Ramey, H.J., Jr., Raghavan, R. 1974. Unsteady-State
Pressure Distribution Created by a Well With a Single Infinite-Conductivity
Vertical Fracture. SPEJ (August, 1974) 347-360.
Gringarten, A.C., Ramey Jr., H.J., Raghavan, R. 1975. Applied Pressure
Analysis for Fractured Wells. JPT (July, 1975) 887-892.

179
Gringarten, A.C., Bourdet, D.P., Landel, P.A., Kniazeff, V.J. 1979. A
Comparison Between Different Skin and Wellbore Storage Type Curves for
Early-Time Transient Analysis. SPE 8205. SPE Annual Technical Conference
and Exhibition, Las Vegas, Sept. 23-26.
Guppy, K.H. 1987. Analysis of Fractured Wells Producing at High Flow
rates Using Late-Time Data. SPEFE (December, 1987) 555-559.
Guppy, K.H., Cinco-Ley, H., Ramey Jr., H.J. 1981. Effect of Non-Darcy
Flow on the Constant-Pressure Production of Fractured Wells. SPEJ (June,
1981) 390-400.
Guppy, K.H., Kumar, S., Kagawan, V.D. 1988. Pressure Transient
Analysis for Fractured Wells Producing at Constant Pressure. SPEFE (March,
1988) 169-178.
Horner, D.R. 1951. Pressure Build-Up in Wells. Third World Petroleum
Congress, The Hague. Sec. II. 503-523.
Houz, O., Viturat, D., Fjaere, O.S. 2008. Dynamic Flow Analysis -
v4.10.01. KAPPA Engineering, Sophia Antipolis, France.
Hubbert, M. King, 1956. Darcys Law and the Field Equations of the
Flow of Underground Fluids. Transactions, AIME, 207, 222-239.
Joshi, S.D. 1988. Augmentation of Well Productivity With Slant and
Horizontal Wells. JPT (June 1988) 729-739.
Katz, D.L. 1959. Handbook of Natural Gas Engineering. McGrow-Hill
Book Company, INC, New York, 655.
Lee, W.J. 1982. Well Testing, SPE Textbook Series Vol. 1, 1
st
edition.
Society of Petroleum Engineers of AIME, New York, Dallas.
Matthews, C.S., Russell, D.G. 1967. Pressure Buildup and Flow Tests in
Wells. Monograph Volume 1, Henry L. Doherty Series, Society of Petroleum
Engineers of AIME, New York, Dallas.

180
Muskat, M. 1937. The flow of Homogeneous Fluids Through a Porous
Media. McGraw-Hill Book Co., Inc., New York.
Odeh, A.S., Babu, D.K. 1990. Transient Flow Behavior of Horizontal
Wells: Pressure Drawdown and Buildup Analysis. SPEFE (March, 1990) 7-
15.
Prats, M., Hazebroek, P., Strickler, W.R. 1962. Effect of Vertical
Fractures on Reservoir Behavior - Compressible Fluid Case. SPEJ (June,
1962) 87-94.
Raghavan, R. 1976. Well Test Analysis: Well Producing by Solution-
Gas Drive. JPT (August, 1976) 196-208; Transactions of AIME, 261.
Ramey, H.J. Jr. 1965. Non-Darcy flow and Wellbore Storage Effects in
Pressure Build-Up and Drawdown of Gas wells. JPT (February 1965) 223-
233. SPE-1058-PA.
Rodriguez, F., Cinco-Ley, H., Samaniego-V., F. 1992. Evaluation of
Fracture Asymmetry of Finite-Conductivity Fractured Wells. SPEPE (May,
1992) 233-239.
Soliman, M.Y. 1998. Stimulation and Reservoir Engineering Aspects of
Horizontal Wells. Halliburton, Duncan, OK, USA.
van Everdingen, A.F., Hurst, W. 1949. The Application of the Laplace
Transformation to Flow Problems in Reservoirs. Petroleum Transactions,
AIME (1949) 186, 305-324.
Wattenbarger, R.A., Ramey Jr., H.J. 1970. An Investigation of Wellbore
Storage and Skin Effect in Unsteady Liquid Flow: II. Finite Difference
Treatment, SPEJ September 1970. 291-296. SPE 2467-PA.
Zeng, F., Zhao, G. 2008. Semianalytical Model for Reservoirs With
Forchheimers Non-Darcy Flow. SPEREE 11 (4): 280-291. SPE-100540-PA-
P.