Aleksandar Dugin

GEOPOLITIKA JUGOSLOVENSKOG SUKOBA

Uvodni proslov: Aleksandar Dugin, ruski filozof, geopolitolog, ideolog i mistik. elnik "Meunarodnog Euroazijskog pokreta", politika tematika kojom se bavi je iroka, od euroazijstva, tradicionalizma, konzervativne-revolucije, do nacional-boljevizma. U ovom tekstu opisuje razliitu geopolitiku usmjerenost jugoslavenskih naroda i njihovu kulturnu razliitost, to je Jugoslaviju kao dravu, koja se nalazila na Balkanu gdje se sjeku utjecaji razliitih kultura, inilo umjetnom tvorevinom. Iako je Dugin definitivno pro-srpski nastrojen, krasi ga objektivnost i veoma dobro shvaa poziciju Hrvata. Poglavlje iz knjige "Osnove geopolitike", prijevod EuroazijskaHrvatska. Simbolizam Jugoslavije Ope je poznato, da je Jugoslavija onaj teritorij u Europi, na kojem poinju najtei i najraireniji europski sukobi. Barem je to bio sluaj u XX. stoljeu. Balkan je vorite na kom konvergiraju interesi svih glavnih europskih geopolitikih blokova i to je razlog zato sudbina balkanskih naroda simbolizira sudbinu europskih naroda. Jugoslavija je Europa u malom. Meu njezinim narodima mogu se tono pronai ekvivalenti velikih kontinentalnih sila. Srbi na Balkanu predstavljaju pravoslavnu Rusiju (=Euroaziju). Hrvati i Slovenci Srednju Europu (tj. Njemaku, Austriju, Italiju itd.). Muslimanski Albanci i Bonjaci ostatke Osmanskog carstva, a time, Tursku i islamski svijet u cjelini. I na kraju, Makedonci-izmijeani srpsko-bugarski etnos koji simbolizira Veliku Pravoslavnu Jugoslaviju (zasnovanu na objedinjavanju Srbije i Bugarske) koja se nije uspjela povijesno oblikovati i pored postojanja srpskobugarskih projekata poetkom prolog stoljea. Tri europske sile Openito gledano, moe se rei da je geopolitika karta Europe podijeljena na tri osnovne zone. Prva zona je Zapad. Zapad u prvom redu predstavlja Francusku i Portugal, a u irem smislu tu spadaju Engleska i prekoatlanske izvaneuropske SAD. Iako izmeu kontinentalnog Zapada (Francuske), otonog Zapada (Engleske) i prekooceanskog Zapada (Amerike) mogu postojati unutranje proturjenosti u odnosu na ostale geopolitike zone, Zapad najee nastupa kao jedinstvena geopolitika sila. Druga zona je Srednja Europa. Tu spadaju drave bive Svete Rimske Imperije Njemakih nacija, bive zemlje AustroUgarske, Njemaka, Italija itd. Srednjoj Europi je svojstveno geopolitiko sueljavanje, kako s europskim Zapadom, tako i sa Istokom. I konano, trea zona predstavlja Rusiju koja u Europi nastupa ne samo u svoje ime, nego i u ime svih euroazijskih naroda Istoka. Mogli bismo izdvojiti i etvrtu islamsku geopolitiku zonu- od zemalja Magreba do Pakistana i Filipina, no taj je blok izvanevropski, a osim toga njegov geopolitiki utjecaj u Europi u 20. stoljeu nije bio previe znaajan, mada je mogue da islamski svijet u budunosti postane vaan sastavni dio europske geopolitike, kao to je to bio tokom srednjeg vijeka. Tri europske geopolitike tvorevine stvaraju na kontinentu stalne zone napetosti, koje prolaze uvjetovanim i stalno promjenjivim granicama izmeu europskog Zapada i Srednje Europe (Mitteleuropa), s jedne strane, te izmeu Srednje Europe i Rusije-Euroazije s druge strane. Shematski se moe izdvojiti odreen broj geopolitikih saveza ili naprotiv sueljavanja, koji predstavljaju konstante europske meunarodne politike. Europski Zapad moe se sueliti sa Srednjom Europom, kao svojim najbliim susjedom na istoku. Spomenuta geopolitika tendencija najjasnije se izraavala u sueljavanju izmeu apsolutistike Francuske i imperijalne AustroUgarske. Kasnije se to sueljavanje izrazilo u brojnim francusko-njemakim sukobima. S druge strane, postoji i

teoretska mogunost francusko-njemakog geopolitikog saveza. Znaajno je da Zapad katkad u borbi protiv Srednje Europe moe ulaziti u savez sa europskim Istokom (Rusijom-Euroazijom), dok u drugim sluajevima upravo Rusija postaje glavni geopolitiki protivnik kako Zapada tako i Srednje Europe. Srednja Europa, prije svega Njemaka, takoer se sa svojim istonim susjedom moe nalaziti u stanju konfrontacije (to uvijek, neposredno ili posredno koristi europski Zapad), pa tako i u stanju saveza ( to uvijek predstavlja opasnost po Zapad). I najzad, geopolitika opredjeljenja Rusije u europskoj politici mogu se ogledati kako u antinjemakom kljuu (Francuska, Engleska, pa ak i SAD u takvom sluaju postaju saveznici), kao i u antizapadnom kada je neminovan njemako-ruski savez. To su, po vrlo gruboj procjeni, glavni geopolitiki imbenici ueuropskoj politici. Njih je apsolutno neophodno uzeti u obzir pri analizi balkanskog problema, jer se sve tri tendencije sudaraju u jugoslavenskom sukobu, stvarajui potencijalnu prijetnju velikog europskog rata. Pozicija Hrvata Hrvati (kao i Slovenci) tradicionalno su ulazili u sastav Austro-Ugarske i predstavljali etnos potpuno integriran u katoliki sektor germanske Srednje Europe. Njihova prirodna geopolitika sudbina vezana je za taj europski blok. Stoga, gravitiranje Hrvata i Slovenaca ka Njemakoj nije proizvod oportunistike samovolje, ve slijed logike povijesnog bia tih naroda. Raspad Austro-Ugarske monarhije i stvaranje Jugoslavije bili su rezultat dugotrajne borbe europskog Zapada protiv Srednje Europe i upravo to objanjava pragmatinu podrku Srba Francuzima (Opcija: Sa zapadom protiv Istone i Srednje Europe). Oni Hrvati koji su pozdravilistvaranje Jugoslavije, bili su, u odreenom smislu, protivgeopolitike i vjerske tradicije, a to nije bilo sluajno, jer je veina od njih kroz masonske institucije bila usmjerena na "Grand Orient de France" i njezine geopolitike projekte, usmjerene na trijumf zapadnih sila u Europi. Pri stvaranju Jugoslavije, kao i u odnosu snaga tokom Prvog svjetskog rata, moe se pratiti prevlast zapadne struje koja je sile Istoka, kako Srbiju, tako i veliku Rusiju, uspjeno koristila u borbi protiv Srednje Europe. Hrvati su prilikom stvaranja Jugoslavije postali prve rtve takve politike, pa ne udi to su kasnije Nijemce doekali kao oslobodioce (kao uostalom, i ukrajinski katolici unijati, zbog pritisaka na zonu srednjeeuropskog utjecaja). No, podrka silama Zapada, Francuskoj od strane Srba (usput, ova podrka ide u prvom redu kroz masonske kanale), bila je veoma dvosmislena, poto su i sami Srbi postajali taoci geopolitikog entiteta na Balkanu, ija se cjelovitost mogla odravati samo nasilnom kontrolom. U aktualnoj krizi istonog bloka (itave zone utjecaja Rusije) integracijske sile u Jugoslaviji su oslabile, pa Hrvati i Slovenci nisu oklijevali sa izjavom o svojoj geopolitikoj inorodnosti u odnosu na srpsku Jugoslaviju dvojako shvaenu- i kao umjetnu tvorevinu Zapada i kao predstrau Istoka u Srednjoj Europi. Dakle, Hrvati na geopolitikoj razini zastupaju princip da Srednja Europa ostane ono to jeste, nezavisna, samostalna i teritorijalno objedinjena europska regija. Ipak, treba primijetiti da ideja pretvaranja Hrvatske u samostalnu etniko homogenu patuljastu balkansku Dravu-Naciju (Etat-Nation) po francuskom modelu, ve unaprijed minira geopolitiko jedinstvo srednjoeuropskog prostora, koji skladno moe postojati samo kao elastian, ali cjelovit subjekt, a ne kao egoistiki konglomerat egoistikih mikrodrava. To znai da e geopolitika tenja Hrvata biti punovrijedna u sluaju njene transnacionalne usmjerenosti, a to pretpostavlja miroljubivo rjeavanje problema srpske manjine u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalizam, prelazei iz geopolitike u izrazito etniku ravan, gubi svoju opravdanost i mijenja predznak. Pozicija Srba Geopolitika perspektiva Srba ima jasno pro-ruski, euroazijski karakter. Polazei od vjerskog i etnikog faktora, Srbija zapravo predstavlja geopolitiki produetak Rusije na jugu Europe. Sudbina Srba i sudbina Rusa na geopolitikoj razini jest jedna te ista sudbina. Stoga je za Srbiju neophodno, kako bi se vratila izvoritima svoje europske misije, da se okrene prema Istoku, k Euroaziji, da shvati smisao i ciljeve ruske geopolitike. Pri tome, ne naivni i umjetni panslavizam, iji je neuspjeh savreno pokazao ruski filozof Konstantin Leontjev, nego projekt Velike Euroazije sa Rusijom kao osovinom svojevrsnog ekumensko-kontinentalnog pravoslavnog neobizantizama, trebao bi biti zvijezda

vodilja istinske srpske geopolitike. Samo u ovom sluaju Srbi e se vratiti vlastitim korijenima i prestati biti marioneta u rukama atlantista koji ih koriste samo za borbu protiv Srednje Europe i njemakog svijeta. U geopolitikoj povijesti Europe moemo pratiti jednu stalnu tendenciju, koja ukoliko se razjasni, moe nam pomoi u odgovoru na pitanje to za Srbiju predstavlja pozitivno rjeenje. Tendencija je sljedea: savez Istoka sa Srednjom Europom protiv Zapada uvijek je koristan i za jednu i za drugu stranu. Isto, kao to je kontinentalnom Zapadu, odnosno Francuskoj, koristan savez sa Srednjom Europom, tj. Njemakom protiv otonog i prekooceanskog Zapada (anglosaksonski svijet). Rijeju, davanje prednosti geopolitikom Istoku praktino je uvijek korisno ne samome Istoku, nego i zapadnom uesniku tog saveza. I obrnuto, geopolitiki savez s prioritetom zapadne tendencije (Francuska, Engleska i SAD protiv Njemake; Francuska sa Njemakom protiv Rusije itd.) vezuje vorove sve vie i vie europskih sukoba i ratova. S obzirom na ova razmatranja, moemo rei da se geopolitika orijentacija Srbije treba za vodiljom ugledati ka bugarskoj geopolitici, koja gotovo uvijek kombinira rusofiliju s germanofilijom, te stvara prostor politike stabilnosti i harmonije u junoj Europi, koja bi postupno mogla otvoriti pristup Srednjoj Europi k muslimanskom jugu, a time stati na kraj dominaciji atlantistikog zapada u toj regiji. tovie, Srbija treba priznati svu dvosmislenost one podrke koju joj je ranije pruao Zapad i ija cijena se lijepo danas ogleda u antisrpskim sankcijama zapadnih zemalja. Samo e geopolitiko sjedinjavanje sa drugim pravoslavnim istono europskim narodima, prije svega s bugarskim, u jedinstveni proruski i istovremeno prema Srednjoj Europi prijateljski nastrojen blok, stvoriti na Balkanu zonu stabilnosti i izbaciti iz upotrebe sramotan termin balkanizacija. Ba kao i u sluaju Hrvatske, ideja iste srpske Drave-Nacije takoer nee rijeiti nijedan problem, ako ta srpska drava od Jugoslavije, koju su stvorili masoni, preuzme njenu germanofobiju i usmjerenost na Zapad. Pozicija jugoslavenskih muslimana Jugoslavenski muslimani u Bosni i Albanci predstavljaju islamski, otomanski geopolitiki faktor u Europi. Treba napomenuti da Turska, iji je utjecaj na jugoslavenske muslimanima najvei, u Europi predstavlja izraz krajnje zapadnih, atlantistikih stremljenja. Ako zapad, koji je pokuao iskoristiti europski istok (Rusiju) protiv Srednje Europe, nije sposoban u potpunosti potisnuti nezavisnu geopolitiku samo-manifestaciju te kontinentalne regije i esta sukobljavanja, s ekspanzijom Rusije-Euroazije (ili kroz rusko-njemaki savez, ili direktno kroz varavski pakt), to ini svjetovna pseudo-islamska Turska koja je postala pouzdan alat u rukama atlantista. I ire, atlantistiki utjecaj na geopolitiku islamskih drava iznimno je velik. Stoga, anti-srpska politika jugoslavenskih muslimana ini taj sukob vie globalnim kontinentalnim sukobom izmeu Sjeverne Euroazije (Rusije i njezinog geopolitikog podruja) i Juga (npp.Turske i islamskog svijeta). Pri tome je vano napomenuti, da taj sukob proturjei interesima samog Juga, te tako takoer postaje alat u rukama atlantista, kao to je to i sukob euroazijskog istoka (zastupljenog od strane Srba) protiv Srednje Europe (zastupljene od Austro-Ugarske i prije svega Hrvata). Jedino logino rjeenje za jugoslavenske muslimane i Albance bilo bi okretanje ka Iranu, kao jedinoj zemlji ija se geopolitika fokusira na neovisnosti, samostalnosti ikontinentalnoj harmoniji, u skladu s vlastitom logikom, bez obzira na interese atlantista u regiji. Okreui se Iranu,jugoslavenski muslimani moi e pronai pravu geopolitikuperspektivu radikalno anti-zapadne orijentacije, kontinentalni i tradicionalni Iran potencijalni je saveznik svih europskih blokova istone orijentacije, od Rusije-Euroazije do Srednje Europe. tovie, orijentacija istonoeuropskih velikih prostora na Iran, mogla bi dramatino promijeniti situaciju u islamskom svijetu i otro smanjiti postojei ameriki utjecaj, od ega bi koristi imali ne samo Europljani, ve i osloboeni islamski narodi od gospodarske i vojne diktature atlantista. Samo s takvom orijentacijom jugoslavenskih muslimana njihova geopolitika prisutnost u Europi bit e harmonina, logina i mirna. Prvi stupanj: preusmjeravanje muslimana sa Turske na Iran; Drugi: jaanje geopolitikog saveza Srednje Europe sa Iranom i islamskim svijetom u cjelini. I trei: geopolitika euroazijska alijansa Istoka i Srednje Europe. Sva tri spomenuta stupnja mogu se odvijati paralelno, svaki na svojoj razini. Vano je istai da se problem

malog balkanskog naroda ne moe rijeiti bez najozbiljnijih i globalnih geopolitikih preobraaja. Pri tome nikada ne treba zaboraviti da svi svjetski ratovi poinju upravo od lokalnih sukoba malih razmjera, ali kolosalnog simbolinog znaaja. Pozicija Makedonaca Makedonski problem ima korene upravo u neprirodnosti Jugoslavije, koja je realno postojala i predstavljala dravu junih Slavena samo po imenu. Makedonci, predstavljaju meuetnos izmeu Srba i Bugara i ispovijedaju Pravoslavlje, stoga bi trebali ui, kao prirodna komponenta u pravu Jugoslaviju sainjenu od Srbije i Bugarske. Postojanje dvije slavenske drave jakobinskog tipa, umjesto jedne federalne, imperijalne, slavenske drave euroazijskog opredjeljenja, dovelo je do toga da se mali makedonski narod naao na granici izmeu dvaju politikih regija s vrlo razliitim politikim obiljejima. Istodobno je sloen sluaj da u dananjoj Bugarskoj raste jakobinski nacionalizam; nije jednom dolo do meusobnog sukoba pravoslavnih balkanskih drava i ometanja formiranja jedinstvene prave neobizantske geopolitike. Od poetka je u ovom procesu sudjelovao i atlantistiki lobi ( i katoliki i engleski), koji se osjea i u suvremenoj Bugarskoj u razliitim oblicima. U sutini zapadna taktika ostala je ista kao i na poetku stoljea. Sruivi Austro-Ugarsku, Zapad nije dozvolio stvaranje krupne slavenske zajednice igrajui na kartu balkanskih nacionalizama: grkog, srpskog, bugarskog, rumunjskog itd. Danas, iste te geopolitike sile Zapada ponovo nanose dvostruki udarac Srednjoj Europi i jugoslavenskom jedinstvu izazivajui hrvatski separatizam na Zapadu i makedonski na Istoku. U sluaju Makedonije, kao i u svim drugim balkanskim sukobima, izlaz se moe nai samo kroz globalni, internacionalni proces organizacije europskih Velikih Prostora, a ne putem pravolinijskog separatizma i stvaranja patuljastih pseudodrava. Pristupanje Makedonije Bugarskoj ni na koji nain ne rjeava problem, ve samo priprema novi, ovaj puta uistinu meunarodni i meuslavenski sukob. Prioriteti jugoslavenskog rata Duboko simbolian i vrlo znaajan, jugoslavenski sukob zahtijevao je od svake europske politike i geopolitike sile da se orijentira i oznai svoja opredjeljenja po tom pitanju. Ne radi samo o sentimentalnoj, vjerskoj, historijskoj, etnikoj ili politikoj naklonosti ovih ili onih ljudi, naroda i drava. Radi se o budunosti Europe, o budunosti Euroazije. Pristalice Srednje Europe i germanofili su od poetka zauzeli prohrvatski stav. Njihov izbor zasnivao se na analizi geopolitikih razloga stvaranja Jugoslavije, na odbacivanju masonske politike Francuske u Srednjoj Evropi, na shvaanju potrebe obnavljanja jedinstvenog srednjoeuropskog prostora po zavretku ere Jalte tokom kog je Europa bila umjetno podijeljena na dva, umjesto tri geopolitika bloka. Time se objanjava i prisustvo velikog broja europskih nacional-revolucionara meu Hrvatima. Meutim, logika pretpostavljanja Srednje Europe nije raunala na jedan veoma vaan faktor. Naime, osim instrumentalizirane uloge geopolitikog Istoka u ostvarivanju planova Zapada protiv Srednje Europe, postoji, i uvijek je postojala korjenita i dubinska euroazijska geopolitika tog Velikog Prostora, geopolitika Pravoslavne Rusije, koja je potaknuta vlastitim kontinentalnim interesima, a u daljoj perspektivi novom Svetom alijansom. Kada su u tijeku meusobnog sukoba izmeu Hrvata i Srba u potpunosti probuene svijesti, kada je krv srpskog naroda iz nesvjesnihdubina podigla drevne geopolitike, nacionalne i duhovnearhetipove, tada je aktualna postala ideja Velike Srbije,Duhovne Srbije, jugoslavenska instrumentalna misija je zavrena, a na njezino mjesto je stupila velika euroazijska ideja, ideja Istoka. S druge strane, dok su se Srbi borili sa Srednjom Europom, olienom u Hrvatima, atlantisti od Pariza do New Yorka aplaudirali su Federativnoj Jugoslaviji ili bar osuivali Hrvate za nacionalizam i faizam. Meutim, im su Srbi preli izvjesnu granicu i njihova je borba poprimila karakter borbe protiv ideje Zapada, protiv atlantizma, Srbija je oznaena

kao najvea prepreka ostvarenju ideje Novog svjetskog poretka i protiv nje su uslijedile stroge politike i ekonomske sankcije. Na kraju, da bi se napravio konaan izbor, mora se imati na umu geopolitiki zakon po kome je kontinentalni sklad realan samo uz prioritet Istoka, uz izbor Azije kao pozitivnog opredjeljenja, poto ak i sama pozitivna ideja Srednje Evrope u sluaju da se suprotstavi Rusiji-Euroaziji postaje negativna i pogubna, a to se jasno izrazilo u traginoj greci Hitlera, koji je zapoeo anti-istonu, anti-rusku ekspanziju, to je na kraju ispalo povoljno samo za zapadni, atlantistiki blok. Shodno tome, u jugoslavenskom sukobu geopolitiku prednost morao je imati srpski inilac, ali u onoj mjeri u kojoj Srbi slijede euroazijsku, prorusku geopolitiku struju koja tei stvaranju monog i elastinog junoslavenskog bloka, svjesnog vanosti srednje Europe, koji bi doprinio uspostavljanju germansko-ruske alijanse protiv Zapada. Srpska germanofobija u kombinaciji s masonskom frankofilijom, kakvim god ona izgovorima bila prekrivena, nikad nee biti u mogunosti dati osnove za pozitivnorjeenje jugoslavenskog problema. Drugim rijeima najvei prioritet treba dati srpskim tradicionalistima, ukorijenjenim u pravoslavnoj vjeri, svjesnima svoje duhovne slavenske batine usmjerene na stvaranje nove harmonine geopolitike proruske strukture s jasnom protu-zapadnom i protu-atlantskom orijentacijom. S druge strane, treba se paljivo odnositi prema zahtjevima Hrvata i na njihovu gravitaciju k Srednjoj Europi, jer ukoliko bi se kod njih pojavile anti-atlantistike tenje, oni bi u perspektivi mogli postati pozitivna unutareuropska snaga. Bosanski inilac u preusmjeravanju muslimana sa Turske na Iran takoer treba uzeti u obzir, jer bi na tom temelju zapoela nova europska politika u islamskom svijetu, direktno suprotna ekonomskom i vojnom imperijalizmu SAD-a u islamskim zemljama. Najzad Makedonci, koji trebaju umjesto jabuke razdora meu junim pravoslavnim Slavenima, postati zaetak srpsko-bugarskog objedinjavanja, prvi korak ka stvaranju istinske Velike Jugoslavije. Do spomenutih zakljuaka dovodi nepristrana analiza jugoslavenskog problema. Naravno, teko je sauvati zdrav razum u uasu bratoubilakog rata, kada potoci krvi u srcima bude samo gnjev i elju za osvetom. No, ponekad samo hladnokrvna razumna analiza, koja uzima u obzir povijesne korijene i geopolitike zakonitosti, moe ponuditi pravo rjeenje iz bezizlaznog bratoubilakog rata, dok emocionalna solidarnost sa jednom stranom samo produbljuje stanje krvavog komara. Razumna i hladna analiza jasno pokazuje da istinski neprijatelj, pravi pokreta itavog meuslavenskog sukoba, ostaje u sjenci, opredjeljujui se da izdaleka posmatra kako jedan narod unitava drugi, zatvarajui na dugi niz godina mogunost saveza i bratskog mira, ruei Velike Prostore najmonijeg, no trenutno podijeljenog kontinenta. Pravi inicijator jugoslavenskog pokolja su atlantistike sile Zapada rukovoene principom: U neprijateljskom taboru treba jedne podbadati protiv drugih i ni u kom sluaju dozvoliti jedinstvo, savez i bratsko ujedinjenje. To bi trebalo biti jasno svim sudionicima kompleksnog jugoslavenskog rata za Europu, tako da on ne postane konani rat protiv Europe. Srbija je Rusija Vanost jugoslavenskih dogaaja je u tome, to na primjeru male balkanske drave, kao da se prenosi scenarij gigantskog kontinentalnog rata, koji moe izbiti i u Rusiji. Sve geopolitike sile ukljuene u balkanski sukob imaju svoje analogije i u Rusiji, ali u mnogo veoj mjeri i prostoru. Hrvati i Slovenci, koji nastoje ui u Srednju Europu, imaju za svoj geopolitiki sinonim Ukrajince, iako srodnost potonjih s Velikorusima ne datira od nekoliko desetljea, ve nekoliko stoljea, a konfesionalne tenzije, osim ukrajinskih unijata i katolika ne postoje. Bilo kako bilo, sudei prema odreenim tendencijama, neke snage u Kijevu poinju biti optereene ruskih istokom i streme pribliavanju europskom prostoru, ekonomski kontroliranim od strane Njemake. Rusi i druge nacionalnosti koje ive u Ukrajini mogu postati taoci srednje-europske politike tih republika, i u tom sluaju njihova sudbina e biti slina sudbini Srba u Hrvatskoj.

Ova usporedba, izmeu ostalog, pokazuje da se u geopolitikim i diplomatskim odnosima s Ukrajinom i Bjelorusijom, Rusija treba voditi svojim fundamentalnim razumijevanjem problema Srednje Europe, tj. prije svega Njemake. Da budem realan, ovom pitanju ne treba prilaziti s patetinim sloganom Jedinstvo krvi brae Slavena (kakvo je to jedinstvo moe se vidjeti na primjeru srpsko-hrvatskog masakra), a dubokim logikim analizama rusko-njemakih odnosa, kako Ukrajina, tako i Poljska ne predstavljaju neovisne politike entitete, ve samo pogranino podruje dvaju velikih prostora Euroazije, Rusije i Srednje Europe. Ne smijemo zaboraviti da je sukob u pograninom prostoru vrlo koristan drugim geopolitikim silama zapada. Pa ne udi to je anglo-saksonska diplomacija uvijek smatra sva podruja od baltikih drava do Rumunjske sanitarnim pojasom, zatitom zapada (a posebice anglo-saksonskog svijeta) od krajnje neugodnog rusko-njemakog saveza. Srpsko-muslimanski sukob analogan je moguem rusko-muslimanskom sukobu u Srednjoj Aziji i na Kavkazu, a vano je napomenuti, to i u tom sluaju muslimanske republike koje su ulazile u sastav SSSR-a, ine zonu konkurentnog geopolitikog utjecaja Turske i Irana. Kao i u sluaju jugoslavenskih muslimana, ova usporedba pokazuje, da republike usmjerene na Iran, imaju vee anse prii k geopolitikoj harmoniji s osnovnim ruskim blokom euroazijskog kontinenta. Nasuprot tome, geopolitiki faktor Turske, trenutno obavlja ulogu dirigenta atlantske politike u toj regiji, s nunom vezom s dramatinim i konfliktnim situacijama. Na primjer Jugoslavije je vidljivo, to prijeti Rusiji u sluajuslinog tijeka dogaaja, kao i injenica, da se ti dogaajizapravo odvijaju u istom duhu, u to danas vie nitko ne sumnja. Sva razlika je samo u brzini, koja je vea, te u manjem prostranstvu i manje naroda. Da se u gigantskoj Rusiji ne bi dopustilo Jugoslaviju, udovinu po opsegu i posljedicama krvavog rata, potrebno je unaprijed odgovoriti na temeljne geopolitike probleme, odrediti rusku kontinentalnu strategiju, koja bi se trebala rukovoditi znanjem ruske politike tradicije i shvaati osnovne geopolitike zadae Rusije-Euroazije, geografske osi povijesti.