Crkveno graditeljstvo

STARE CRKVE U ZALEU SPLITA I U IMOTSKOJ KRAJINI

Uvod
Ve je u prolom napisu najavljeno kako e ubudue ovi prikazi biti usmjereni prema ranokranskim, predromanikim i ranoromanikim crkvama na irokom podruju Dalmatinske zagore koje je bilo pomalo zanemareno tijekom opisa starih crkava ili njihovih ostataka uz obalu i na otocima od Dubrovnika do Splita i Trogira. Bilo je to dijelom i zbog elje da se cjelovito prikae taj neobian i donedavno slabo poznat prostor u zaleu Biokova, Mosora i Kozjaka, posebno i stoga to su tu sauvani neki najvrjedniji primjerci naega sakralnoga graditeljstva, osobito iz razdoblja najstarije hrvatske kneevine odnosno kraljevstva. Ipak prije prikaza ranokranskih, predromanikih i ranoromanikih crkava na prostoru koji obuhvaa tri dalmatinske upanije (Splitsko-dalmatinsku, ibensko-kninsku i Zadarsku) potrebno je predstaviti dvije crkve (jedne s neznatnim ostatcima, a druge u uporabi) koje se nalaze nadomak Splita blizu Klisa i na podruju Poljica. One nisu svrstane u prijanje prikaze zbog odreenih dvojbi vezanih uz pripadnost Dalmatinskoj zagori, ali ponajprije stoga to su tek nedavno temeljito istraene ili vrednovane pa ih nije bilo mogue ukljuiti u prijanje napise.
OLD CHURCHES IN HINTERLAND AREAS OF SPLIT AND IMOTSKI Some old churches, situated near Split, close to Klis and in Poljice, are presented. These churches have not been described in previous articles as latest reports on their study have become available only recently. This presentation is followed by description of remains of some churches situated in Imotski region (Imotska krajina), mostly along the old Roman road that used to link ancient towns of Salona and Narona. The examples depicted are the remains of a big three-nave basilica with two baptismal fonts in Zmijavci, the remains of an early-Christian and pre-Romanesque church discovered beneath the present-day cemetery in Proloac Donji, and the remains of many old churches built in the same area on the Crkvina locality in Cista Velika. In this area, churches were built and destroyed from the 5th to the 10th century when the local population moved closer to the road and to the present-day parish church. The notable feature of the old church architecture in Imotska krajina lies in its similarity with sacred buildings built at that time in the neighbouring areas of Bosnia and Herzegovina, which also formed part of the Roman province of Dalmatia.

Klapavice s june (desne) strane brze ceste Klis Dugopolje. O Crkvini u Klapavici trebalo je moda pisati kada su obraene crkve na istonom i sjeveroistonom rubu Salone (Gra-

evinar br.1./2008.), kao uostalom i o Klisu koji je kao utvreni prapovijesni prijevoj izmeu Kozjaka i Mosora svoju strateku i trgovaku ulogu snano razvio u kasnoj antici i u

Dvije crkve nadomak Splita Crkvina u Klapavicama pokraj Klisa

Arheoloko nalazite Crkvina (ili Crkvine koji se ne smije zamjenjivati s nedalekim lokalitetom u predjelu Rupotine) nalazi se dva kilometra sjeveroistono od Klisa u predjelu GRAEVINAR 60 (2008) 4

Stari tlocrt Crkvina u Klapavicama (prema Buriu)

359

Crkveno graditeljstvo ranom srednjem vijeku, posebno za bizantske vladavine. Pouzdano se zna da su sve te utvrde uvijek imale i sakralna zdanja, pa je vrlo vjerojatno da ih je bilo i u klikoj tvravi iako su neprekidne gradnje tijekom srednjeg vijeka u cijeloj utvrdi ponitile sve ranokranske tragove. Podnoje je tvrave s okolicom kao dio salonitanskog agera bilo gusto naseljeno i o tome svjedoe brojni arheoloki ostatci. Tako je svojedobno za radova na upnoj crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije pronaeno vie antikih i jedan ranokranski natpis, a u zidovima crkve i upne kue uoeni su i antiki ulomci. U podu je grobljanske crkve Sv. Katarine bio uzidan ulomak sarkofaga, a kropionica je preklesana iz baze antikog stupa. Neto junije od Klisa pronaeni su tragovi terma i jedna starokranska svjetiljka, a poloaj bi mogao odgovarati mjestu na kojemu je Ejnar Dyggve utvrdio tragove ranokranske crkve. Tada je otkrio dio zida i ulomak nadvratnika s natpisom i urezanim kriem, no natpis je toliko oteen da ga se ne moe proitati, ali je zbog nepreciznih naznaka i crkvi teko ui u trag [1]. Meutim oblinju je Crkvinu u Klapavicama jo 1906. istraivao don Frane Buli koji je utvrdio da je rije o sloenom arheolokom lokalitetu s nalazima iz antikoga, ranokranskoga i srednjovjekovnog razdoblja. Otkrivena je jedna izrazito longitudinalna crkva s polukrunom apsidom i svetitem poploenim kamenim ploama iz prijanje antike graevine. Bilo je sauvano postolje oltarne pregrade i podnoje oltara u apsidi, a pronaeno je i mnogo dekorativnih kamenih ulomaka. Uz juni se zid neposredno nadovezivao kompleks s vie prostorija razliite namjene. Na temelju brojnih vojnikih natpisa Buli je pretpostavio da se radi o ranokranskoj crkvi nastaloj preureivanjem ili dogradnjom prijanje vojne zgrade. Za pri360 gradnje s june strane pretpostavio je da se radilo o stambeno-gospodarskom sklopu, moguem boravku neke redovnike zajednice. Prema kamenoj je dekoraciji zakljuio da je crkva izgraena u 6. st. Vladimir Sokol samoinicijativno odnijeli manji broj pokretnih spomenika s ovog nalazita u Arheoloki muzej u Splitu. Od 2000. na ovom je mjestu odlagan otpad iz kamenoklesarskih radionica, pa je cijeli lo-

Crkvina u Klapavicama tijekom suvremenih istraivanja

Tijekom tih prvih istraivanja istraeno je 6 srednjovjekovnih grobova, a pronaena je i zanimljiva bronana ranokranska kadionica. U to su vrijeme zidovi djelomino bili sauvani i do pola metra, a potom su bili teko uoljivi. Valja jo rei da je tlocrt te izrazito produljene crkve posluio Dyggveu za njegovu usporednu analizu ranokranskih i predromanikih crkava, pa je crkva iz Klapavice izgledom usporedio s crkvom na Lopukoj glavici u Biskupiji pokraj Knina. U sedamdesetim su godinama prolog stoljea arheolozi Mate Zekan i

kalitet zatrpan s nekoliko stotina prostornih metara kamenog materijala. Iza crkvene apside bila je vea gomila nastala ienjem terena za oblinji vinograd. Poslije je dio te gomile uniten, a pritom je vjerojatno stradala i apsida koja je dodatno oteena velikim brijestom to je rastao u njezinu prostoru. Krajem 2005. cijeli je prostor, osim jedva vidljive cisterne za vodu na junome dijelu, bio potpuno zatrpan otpadom. Ipak poetkom 2006. pod nadzorom strunjaka i uz pomo mehanizacije raieno je nalazite i potom su obavljena revizijska istra-

Pronaeni krsni zdenac u Klapavicama

GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo ivanja koja su temeljito promijenila sve dosadanje spoznaje. Radove su obavljali djelatnici Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika pod vodstvom Hrvoja Gjuraina i tada je ustanovljeno da je zid apside potpuno uniten, da je sjeverni zid u jadnome stanju, a da je zapadni zid, uz koji se kako se pretpostavljalo nalazio narteks ili atrij, potpuno uniten. Nestali su i neki zidovi izmeu crkve i cisterne za vodu. Don Frane Buli istraio je priblino 300 m2 nalazita, a to je prema sadanjim spoznajama bio tek sjeveroistoni dio kompleksa. Naime na jugozapadnom je dijelu, odijeljenom velikom kamenom ogradom jer se radilo o granici posjeda, pronaena jo jedna crkva s narteksom i upisanom apsidom. Do nje je otkrivena cisterna s krstionicom i dvije pravokutne prostorije na jugozapadnoj strani, a sve su bile meusobno povezane. Zidovi cijeloga kompleksa bili su temeljeni na litici i graeni od poluobraenog i nepravilno klesanog kamena. Unutranjost je cijeloga sklopa bila obukana, a juna je crkva bila i oslikana. Ostaci su obukanih podova uoeni i u jugozapadnim prostorijama. Naeni su i dijelovi oltarne pregrade (vjerojatno iz najmanje dviju faza), stotinjak kamenih ulomaka liturgijskog pokustva kao i propovjedaonica s dosta novca (15 zlatnika, 3 srebrnjaka i vie od 300 rimskih novia), ulomci stakla, tegula, staklenih uljanica te manji dijelovi skulptura. Sve je to potvrdilo pretpostavku da je cijeli sklop graen tijekom 5. ili 6. st. i da je potom nasilno sruen. Istraeno je tridesetak grobova koji su uglavnom bili smjeteni unutar crkvenog kompleksa. Grob izmeu sjevernog luka apside june crkve i junog zida sjeverne crkve, koji je bio pokriven podnicom june crkve, vjerojatno se moe povezati s nastankom cijelog kompleksa. Istom vremenu pripada i presvoena grobnica i djeji grob u amfori koji su GRAEVINAR 60 (2008) 4 otkriveni ispred proelja june crkve. Ostali su grobovi nastali nakon ruenja crkve i pripadaju srednjem vijeku, a preostali koji su bili iznad grobnih raka vjerojatno povezani s dolaskom stanovnitva u bijegu pred Turcima u 16. st. Iako istraivanja jo nisu potpuno zavrena, moe se pretpostaviti da na lokalitetu nije bilo kontinuiranog ukapanja te da su se njime koristile manje kranske zajednice u 5. i 6. st., potom krajem 9. i poetkom 10. st. i na kraju u 16. st. No ini se da se crkva nepoznatih titulara u Crkvini u Klapavici prikljuila brojnim naim dvojnim bazilikama kojih u blizini ima dosta, poput oslikanih bazilika (Ad basilicas pictas) u Splitu te gradskih bazilika u Saloni, bazilika na Marusincu ili crkava Sv. Marije i Sv. Stjepana na Otoku [1], [2]. ak 16 crkava, istaknuti ili barem spomenuti ranokranske ili predromanike korijene neke od njih. Posebno se to odnosi na dvostruku crkvicu Sv. Stjepana i Sv. Antuna Opata na groblju Sustjepan u Jesenicama, gdje su jo 1949. pronaeni predromaniki i ranoromaniki tragovi i gdje su bili otkopani tragovi polukrune apside i jedne pomone prostorije. No ti su radovi bili izvedeni nestruno pa je teko iz nejasna crtea bilo to razabrati. Slian je sluaj i s navodnom crkvom Mutogras (Sv. Mojsije), takoer iz Jesenica, gdje na starost upuuje i titular. No na pretpostavljenoj dionici puta izmeu Salone i Narone u Srednjim Poljicima, osim rnovnice i Gata, raunalo se da bi predromanikih tragova moglo biti i u Tugarima i u Srinjinama, a posebno u tri crkve smjetene i skrivene na visokim obroncima izmeu Mosora i Makirine: Sv. Luka i Sv. Klement u Sitnom Gornjem i Sv. Luka u Dubravi. Te su ivopisne crkve i danas u uporabi i u meuvremenu su u vie navrata

Crkva Sv. Klementa u Sitnom Gornjem i Sv. Luke u Dubravi

Crkve u sastavu Poljike Republike bile su obraene u jednom nastavku (Graevinar 1./2007.) kao posebna

Crkva Sv. Klementa u Sitnom Gornjem

cjelina. Dodue i tada je bilo dvojbi treba li iz toga malog ali zaokruenog prostora, u kojemu ima ukupno

obnavljane i dograivane, ali se pretpostavljalo da su u poetku bile jednobrodne predromanike crkve iz 361

Crkveno graditeljstvo 11. st., to meutim nije nikada dokazano. Dvije su od tih crkava, od ukupno u 6 Poljicima, posveene Sv. Luki Evanelisti (oko 10. oko 90.), podrijetlom Grku i lijeniku koji se obratio na kranstvo. Osim jednog Evanelja po Luki napisao je na vjerojatnu romaniku osnovu najprije dobila otvoreni trijem na proelju (kakav imaju mnoge crkve u Poljicima), a potom u 15. st. osmerostrano svetite s kupolom. Neto je poslije i nadograena jednom nadlaom (galerijom), u koju se ulazi posebnim dio povean produljenjem svetita i bonih kapela, to se vjerojatno dogodilo u 18. st. i nakon odlaska Turaka kada je u Poljicima dolo do velike graevinske aktivnosti. Posljednja se preinaka zbila u 19. st. kada je obnovljena sjeveroistona kapela te proireni svi prozori i sjeverozapadna ulazna vrata. Nataa Jaki [4], iji rad nismo imali u rukama kada smo pisali o starim poljikim crkvama, tvrdi da je prvi i osnovni dio crkve izgraen jo u 11. stoljeu u vrijeme rane romanike, a to potkrepljuje injenicom da se nekako u to vrijeme Dubrava (u obliku Debri) prvi put spominje u povijesnim izvorima. Rije je o povelji iz 1078. kojom kralj Zvonimir daje pravo ispae Splianima na svojim kraljevskim dobrima: Gate, Tugare, Debri, Dalmoce, Volari i Kremene. No to je zaista vrlo slab dokaz jer tu ispravu mnogi dre krivotvorinom [5]. Inae se crkva Sv. Luke u upi Dubrava prvi put spominje tek u 17. st.
Crkva Sv. Luke u Dubravi

i Djela apostolska, a bio je i pratilac Sv. Pavla. Prema predaji propovijedao je u Dalmaciji, Italiji i Galiji te podnio mueniku smrt. Mnogo crkava posveenih tom svecu na ovom podruju vezuje se uz legendu da se njegovo tijelo na putu za Rim neko vrijeme uvalo upravo u Poljicima. Sv. Klement u Sitnome, posveen etvrtom papi Klementu I. ili Klementu Rimskom (90./92. oko101.) i mueniku za rimskoga cara Domicijana, jedna je od zanimljivijih poljikih crkava jer je bila opepoljika i zavjetno svetite, na iji su blagdan (23. studenoga) i u nedjelju nakon njega osim Poljiana dolazili i mnogi drugi vjernici, ak i iz Bosne, i molili za svoje zdravlje i za zdravlje svoje stoke. Prije osnivanja sjemenita u Prikom, ova je crkva bila kulturno arite poljike glagoljake pismenosti, a u njoj se pisao i prepisivao slavni Poljiki statut. Crkva je 362

stubama, vjerojatno da bi vie vjernika moglo pratiti obred [3]. Oblinja crkva Sv. Luke u Dubravi pomalo slii na Sv. Klementa, a ima zaista neobian tlocrt latinskog kria.

Glavno (zapadno) proelje crkve Sv. Luke

Vjerojatno je najprije izgraena jednobrodna bavasto presvoena crkva s apsidom, potom je na proelju dodan bavasto svoen trijem koji je ui i nii od broda, a najznaajnija se promjena zbila kada je, vjerojatno tijekom 15. i 16. st., izgraen sredinji dio s tri kapele. Taj je

Ipak autorica za svoju tezu istie i neke druge dokaze, ponajprije analizom graevinskih elemenata i stila graenja, iako istie da se radi o rustikalnoj sredini gdje je nemogue iskljuivo prouavanjem graevine precizno utvrditi vrijeme izgradnje. Vjeruje da je dananji brod crkve najprije bila iznutra ralanjena jednobrodna crkva s apsidalnim zavretkom na istoku. Uzduni su nosivi zidovi ralanjeni sa po dvije nie, od kojih je svaka svoena sa dva polukruna luka. Bavasti je svod svoen s tri pojasnice, kao to je to primjerice sluaj u crkvi Sv. Petra na Lopudu, a tako su s niama i pojasnicama svoene i oblinje crkve Sv. Mihovila u rnovnici i Sv. Jurja na Vrini, od kojih je ova posljednja sasvim sigurno graena u predromanikom razdoblju. Bavasto je svoena i oblinja crkva Sv. Klementa, ali ona za razliku od Sv. Luke u Dubravi nema pojasnica. Stoga bi bilo nuno obaviti odgovarajua arheoloka istraivanja koja GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo bi rasprila sve sumnje, posebno injenicu to je pod crkve znatno podignut u odnosu na okolni teren i to postoji mogunost da je crkva izgraena na moguim supstrukcijama (podgradama), kao to je to bio sluaj u crkvi Sv. Ciprijana u Gatima koja je izgraena na ostatcima ranokranske bazilike. O moguem sakralnom kontinuitetu ovog prostora svjedoe i okolne obredne gomile. No kako je rije o crkvi u kojoj se redovito obavlja liturgija, vrlo je teko izboriti se za bilo kakve istrane radove [4] koji bi razrijeili sve dvojbe. Neovisno o tome kako e zavriti ovaj zanimljiv pokuaj utvrivanja najstarijih dijelova jedne neobine crkve, valja svakako pohvaliti nastojanje autorice da u javnosti prikae jednu zaista neobinu crkvu, potpuno izdvojenu od svih prometnih tokova. Sv. Luka, ba kao i susjedni Sv. Klement osupnu posjetitelja svojom neobinom i rustinom ljepotom, osobito svojim sredinjim okruglim ili oktogonalnim sredinjim prostorom, za koji se vjeruje da je uzor imao u katedrali Sv. Duje u Splitu. Te bi crkve, bez obzira na svoje poetke, bile zaista pravi i nesvakidanji doivljaj za mnogobrojne turiste na nedalekoj obali, posebno kada bi bile uklopljene u bogatu i nesvakidanju poljiku tradiciju. goistok, dugo je 33 km i iroko 5 km, a obuhvaa 95 km2, od ega je neto manje od polovice u Hrvatskoj. Znaajka su ovoga podruja brojna kraka jezera te rijeka Vrljika koja esto plavi nia podruja polja. Ovo je podruje bilo naseljeno u neolitiku, a iz ilirskog su doba sauvane brojne gradine. Potom su Rimljani gradili nove ceste i putove od kojih je veina i danas u uporabi, a najvei je i najpoznatiji rimski grad bio municipij Novae na mjestu dananjih Runovia koji se navodno u obliku Rus-Novae (osnove dananjeg imena) prvi put spominje godine 184. za vladavine rimskoga cara Komoda

Stari tlocrt Crkvine u Bublinu u Zmijavcima (J. Mihulka)

Crkve u Imotskoj krajini Crkvina na Bublinu u Zmijavcima

Imotska krajina dio je Dalmatinske zagore izmeu Biokova i Bosne i Hercegovine, a omeena je bosanskohercegovakom granicom na sjeveroistoku, na jugu makarskim primorjem, a sa sjevera i zapada sinjskim i omikim podrujem. Zauzima prostor od priblino 600 km2 i moe se podijeliti na tri prirodne cjeline: prostor Biokova, krako podruje i Imotsko polje. Imotsko polje (koje se naziva i Imotsko-bekijsko) lei na nadmorskoj visini 248-268 m i prua se u smjeru sjeverozapad-juGRAEVINAR 60 (2008) 4

Novi tlocrt Crkvine u Zmijavcima

363

Crkveno graditeljstvo (180.-192.). U 9. st. cijelo je podruje bilo u sastavu Imotske upanije, dijelu hrvatske kneevine, koja se prvi put pod imenom Emota spominje u djelu Konnstantina VII: Porfirogeneta. lazi. Stoga nije udno da je fra Ivan Tonkovi (1851.-1911.), ondanji upnik u Podbablju (kojem su tada pripadali i Zmijavci), na lokalitetu Crkvina u Bublinu, na posjedu svoje obitelji i na vlastiti troak 1897. zapodvije apside i mnogo kamenih ulomaka koji su pripadali oltarnoj pregradi. Sve je nalaze pohranio u Franjevakom samostanu u Imotskom gdje se i danas nalaze. Za pronaene je graditeljske ostatke na terenu struni tlocrt izradio "gosp. J. Mikulka, obinski tehnik u Imotskom", a fra Tonkovi je istraivanje opisao u radu: Starokranska crkva pod gomilom "Dikovaa" u Zmijavcima upe Podbablja Imotskoga, u br. 22. iz 1899. zadarskoga Bulletina di archeologia e storia dalmata [6]. Na tragu ondanjih nacionalnih zanosa u pronalaenju brojnih starohrvatskih sakralnih spomenika i Tonkovi je zakljuio da njima pripada i imotsko nalazite i da je bazilika s dvije upisane apside izgraena u 9. ili 10. st., ali na ostatcima mnogo

Ostatci Crkvine u Zmijavcima (pogled s jugozapada)

Kranstvo se u ovom prostoru vrlo rano proirilo i ima nekoliko arheolokih nalazita s ostatcima ranokranskih crkava. Najznaajniji su nalazi u naselju Zmijavci, na trokutastom zemljitu nazvanom Bublin koje se nalazi izmeu rijeke Vrljike, ceste to spaja Zmijavce i Runovie i glavice Dikovae. Po toj se ilirskoj gradini, na kojoj je bilo i jo ima mnogo steaka, dugo vremena pogreno nazivala i Crkvina na kojoj se nalazi ranokranska crkva. Zmijavci su inae i najmlaa upa (od 1982.) i najmlaa opina (od 1997.) nastala odvojanjem od opine Runovii. Povrina je opine 14 km2, a prema popisu iz 2001. ima 2130 stanovnika. Jedino se opinsko naselje Zmijavci nalazi u Imotskom polju, 8 km juno od Imotskoga. O vanosti su Bublina i Dikovae u prolosti govorili brojni sluajni na364

Ostaci apside starokranske crkve u Zmijavcima

eo arheoloka istraivanja. U tome je imao odreena iskustva kao kustos arheoloke zbirke Franjevake klasine gimnazije u Sinju pri istraivanju antikog Aequuma (itluk kod Sinja). Nakon dvije godine upornoga, temeljitoga i savjesnog posla (za to ga je za posjeta 1898.pohvalio i don Frane Buli), a uglavnom je radio sam, otkrio je baziliku s

starije crkve iz, kako je pretpostavio, 6. st. Iskapanja fra Ivana Tonkovia otkrila su iznimno zanimljivu graevinu neuobiajena tlocrta s bogatom i vanom, ali pomalo rustinom kamenom dekoracijom. Unato neuobiajenom izgledu bazilika je izgledom i skulpturom podsjeala na dvojnu baziliku koju je 1891. u BilimiiiGRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo ma pokraj Zenice pronaao arheolog i povjesniar iro Truhelka (1865.1942.), a takvih je nalaza u vremenu to je uslijedilo bilo mnogo u susjednoj Bosni i Hercegovini s kojom je, kako se ini, unutranjost Dalmacije tvorila zajedniki kulturni prostor. Tu se pojavio i problem datacije nalaza, i u Imotskom i u Bosni i Hercegovini, a prevladalo je stajalite da se radi o ranokranskim arheolokim nalazima. No bilo je i pokuaja, posebno nakon to je Dyggve usporedio tlocrt iz crkve u Bublinu s tlocrtom crkve Sv. Petra Starog u Zadru te uspio djelomino rekonstruirati jednu oltarnu pregradu s motivima starozavjetnog proroka Danijela s lavovima, da se i crkva i njezina skulptura smjeste u kasni srednji vijek (12. do 14. st.) [7]. Na temelju toga nisu izostali ni pokuaji da se skulptura i crkvena zdanja u kopnenoj Dalmaciji i Bosni i Hercegovini (ali i Dubrovniku i Makedoniji) pripiu srpskoj srednjovjekovnoj umjetnosti, u emu je osobito prednjaila Jovanka Maksimovi [6]. Tako su nalazi iz Crkvine u Zmijavcima, osim ve spomenutih problema s nazivom, nehotice potaknuli i mnoge nedoumice. Posebno i stoga to je 1917. na arheolokom nalazitu posaen vinograd (koji je dubokim iskopima znatno otetio nalazite) te to su se stalno pronalazili i drugi arheoloki ostatci koji su sreom ipak uglavnom zavrili u Franjevakom samostanu u Imotskom. No injenica je bila da je Tonkovieva dokumentacija bila nedostatna i da je vie pozornosti obraao opisu kamenih ostataka negoli graditeljskih tragovima za koje je izraen samo tlocrt, bez presjeka, kota i detalja, to u doba istraivanja nije bilo ni uobiajeno. I sam je tlocrt izazivao odreene dvojbe jer je raen zacrnjenim ravnim i punim linijama, a svi koji poznaju ranokransko crkveno graditeljstvo znaju da ni u centrima, poput Salone, ne postoje tako ravni i pravilni zidovi. A bilo je i sumnji, i javnih i privatnih, u kvalitetu istranih radova i je li uope otkopana cijela graevina. Stoga su 1981. poela revizijska istraivanja, a iskapanja su zbog nedostatka novca i imovinskog-pravih problema trajala do 1992. Istrane je radove vodio akademik Nenad Cambi, a sretna je okolnost bila u tome to se u radove ukljuila i arheologinja Snjeana Tonkovi iz Narodnog sveuilita u Imotskom. Njezin je doprinos bio znaajan i u strunom pogledu, a posebno u brizi o svim problemima vezanim uz terenska istraivanja, kao to su osiguravanje radnika, omoguavanje radova na privatnim terenima (meu ostalima i na vlastitom) i briga o praenju istraivanja. Glavna je orijentacija za iskapanja u prostoru bila velika kamena gomila od 3 m nabaenoga kamenog materijala antikoga podrijetla uz koju je s june strane bio stari vinograd, a uz gomilu se neto istonije nalazila vidljiva zidana apsida. Nakon uklanjanja kamene gomile pronaena je krstionica s krsnim zdencem u obliku kria koju Tonkovi nije iskapao, a to je ujedno pruilo mogunost da se razrijee svi problemi vezani uz namjenu i izgled graevine. Nakon istraivanja i kabinetskih prouavanja zakljueno je da se radi o trobrodnoj bazilici s dvije apside razliite veliine i trodijelnim narteksom (predvorjem), pa treba potpuno odbaciti pretpostavku o neobinom dvobrodnom planu, a sve su zabune bile uzrokovane nedovoljno dubokim otkapanjem iz 1897. Sjeverno od crkve otkriven je baptisterij s dvije prostorije i krinim zdencem, a u sjevernom je brodu crkve, uz zapadni zid, otkriven i manji okrugli plitki zdenac. Izmeu bazilike i krstionice bila je manja prostorija iz koje se ulazilo u baptisterij, a bazilika i krstionica nisu izravno spojeni ve je izmeu njih bio uski hodnik. Na istonoj je strani bio zid koji je crkvu titio od erozije zemlje s padine, a ujedno je potaknuo prijanje pretpostavke o upisanim apsidama. Zakljueno je da je crkva u cijelosti izgra365

Glavni krsni zdenac u Zmijavcima

GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo ena u 5. st. i da je, kako se ini, potpuno i nasilno sruena u 7. st. te da potom vie nikada nije obnavljana. Istraivanja su dokazala da je sva pronaena skulptura vrlo slina crkvenoj ranokranskoj plastici na podruju Bosne i Hercegovine. U njezinoj su izradi uoena dva stila, jedan kolovani, a drugi rustini. Mogue je da su bila ak etiri pluteja u oltarnoj pregradi, a neobino je da su dva rustina bila s biblijskim temama, a kolovana s vegetabilnom dekoracijom. U Bublinu je na Dikovai izvorno bilo ilirsko naselje koje se poslije, nakon to je izgraena rimska cesta, spustilo do nje. Novo je rimsko naselje vjerojatno bilo u sastavu oblinjega rimskog naselja Novae (o tome svjedoi i mnoina u nazivu). Vjerojatno se radilo o iskljuivo vojnikom naselju jer nije utvrena nikakva civilna urbana organizacija, iako bi istraivanja valjalo proiriti i na susjedne estice, to je tijekom istraivanja bilo nemogue zbog vlasnikih odnosa. Ostatci su bazilike konzervirani na temelju analiza i revizijskih istraivanja, a takav je prikaz pouzdan na tlocrtnoj razini, dok je ostali dio graevine potpuno nepoznat [6]. Ipak valja dodati kako su nedavno djelatnici Muzeja hrvatskih arheolokih starina u Splitu, uoi izgradnje tvornikog pogona Did d.o.o. (koji uglavnom proizvodi kade za kupaonice) u arheolokoj zoni Bublin-Dikovaa temeljito istraili i geodetski snimili ranokranski kompleks te prapovijesnu gomilu, gdje su izmeu ostalog nacrtani i uspravljeni prije pomicani steci. povrina 85,6 km2) u kojoj su jo: Gornji Proloac, Postranje, Riice i umet. Zaseoci Donjeg Preloca (Postranja, Sridnje selo, Buljanije i Lug) niu se od Prolokog blata do Opaca, jednog od izvorita rijeke Vrljike, glavnog vodotoka ija je ukupna duljina 70 km, a na svom putu pet puta mijenja ime. Najprije je Vrljika, pa Matica i nakon to uvire pitke vode i stoga je jedno od najpogodnijih obitavalita na podruju Imotske krajine, a Proloac Donji istie se svojom napuenou te gospodarskim i komunalnim sadrajima. Ujedno je bogat i brojnim materijalnim ostatcima iz bogate prolosti, to ga svrstava meu najzanimljivija arheoloka nalazita u jadranskome zaleu.

Kapelica na groblju Sv. Mihovila u Postranju u Prolocu Donjem prije poetka istranih radova

u ponor ajnovac u hercegovakom dijelu polja izvire u Pe Mlinima gdje postaje Tihaljina, Mlada i Trebiat, ovisno o teritoriju kroz koji protjee. Vrljika je u izvorinom dijelu (do naselja Kamenmost) zatiena od 1971. jer je stanite posebne endemske mekouste pastrve. Podruje Proloca je bogato poljoprivrednim povrinama i zalihama

Mjesno groblje Sv. Mihovila smjeteno je u podruju Postranja, juno od dananje upne crkve Sv. Mihovila, izgraene 1898. prema projektu znamenitog arhitekta i istraivaa nacionalne graditeljske batine irila Ivekovia. Kako u gusto naseljenom podruju nema mogunosti irenja groblja, umjesto pronalaenja nove lokacije za suvremeno groblje mjetani su raskopavali najstariji dio grob-

Arheoloki ostatci u Postranju na groblju u Prolocu Donjem

Proloac se nalazi zapadno od Imotskoga na sjeverozapadnoj strani Imotsko-bekijskog polja, a nazvan je prema kanjonu potoka Suvaja koji ga je prolomio (proloio) uvirui u polje. Proloac Donji najvee je naselje opine Proloac (4510 stanovnika, 366

Tlocrt groblja Sv. Mihovila s naznakama istraenih dijelova (zacrnjeno)

GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo lja vrijednosti kojega nisu pravodobno uoili ni mjetani ni strunjaci, pa su stoga potpuno uniteni mnogi vrijedni spomenici na mjestu gdje se pokojnici, kako je utvreno, ukapaju ve gotovo dva tisuljea. Poetkom sedamdesetih godina 20. st., pri kopanju rake za jednu suvremenu grobnicu juno od grobljanske kapele, pronaeni su ulomci ukraeni predromanikim pleterom i palmetom (stiliziranim palminim liem). To su uz dio pluteja uzidanog u apsidu crkve Sv. Stjepana u Gorici (u hercegovakom dijelu Imotskoga polja) i pilastra s urezanim trostrukim pleterom iz imotske tvrave Topane bili prvi takvi nalazi na podruju srednjovjekovne upanije Imote. Nekoliko godina poslije, takoer pri kopanju nove grobnice, otkriven je sarkofag od muljike (mekanoga ukastog lapora), a 1983. pronaen je ukraeni sljemenjak steka u temeljima stare crkve Sv. Mihovila, to je potvrdilo svojedobno priopenje upnika fra Mate Gnjea don Frani Buliu. No arheoloka su istraivanja potaknuta tek kada su pronaeni ostatci apside i temelja graevine na kojoj je poetkom 20 st. podignuta grobljanska kapelica. Izmeu 1986. i 1992. obavljena su istraivanja kojima su rukovodile Magdalena Dragievi iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika iz Splita i Snjeana Tonkovi iz Narodnog sveuilita u Imotskom. Istraen je prostor oko kapelice i ispred njezina proelja popunjen gusto rasporeenim srednjovjekovnim i suvremenim grobovima u vie razina i tada su otkriveni mnogi arheoloki ostatci, a potvrena je i pretpostavka o postojanju predromanike crkve. Istraivanja su pod vodstvom Ljubomira Gudelja nastavljena 1986. i dovrena u proljee 1998. godine, ali i objelodanjena otkria nisu, naalost, zaustavila daljnje unitavanje starina. Ukupno je istraeno 500 m2, u to su ukljueni unutranjost kapelice i staze izmeu suvremenih grobnica, ali granice arheolokog nalazita nisu do kraja utvrene, a pretpostavlja se da bi istraivanja trebalo nastaviti i izvan grobljanske ograde. Pronaeni su ostatci antike graevine, ranokranske i predromanike crkve, ak 158 grobova, te vie pokretnih nalaza iz raznoraznih razdoblja. Kao jedino mjesto za trajno memoriranje izabrana je unutranjost kapelice, a ostatak krsnog zdenca pokriven je drvenim vratima, dok je jedini pokretni nalaz rekonstruirana natpisna ploa sa stare crkve Sv. Mihovila. Nadgrobni kameni krievi i dva steka 367

Tlocrt ranokranskih ostataka na groblju Sv. Mihovila

upna crkva Sv. Mihovila graena 1898. prema projektu irila Ivekovia

GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo premjeteni su na livadu juno od upne crkve, a svi su pokretni nalazi postali dijelom muzejskog inventara. Graditeljska je aktivnost zapoela odmah nakon uspostave rimske vladavine u ovim krajevima, ali skromni sauvani ostatci razliitih rimskih graevina nisu dovoljni za rekonstrukciju njihova tlocrta i izgleda. Ipak geometrijski pravilan raster svjedoi da se radi o veem graevinskom kompleksu, vjerojatno naselju nepoznata naziva i veliine koje se vjerojatno prostiralo s obje strane potoka Suvaje. Ujedno otkrie brojnih rimskih grobova svjedoi o tome da je pronaeno kultno i grobljansko podruje ija je namjena, usprkos brojnim razaranjima potaknutim religijskim i etnikim promjenama, ostala ista sve do danas. Najvrjedniji pokretni spomenik iz rimskoga razdoblja, uz reljef boice Dijane (autora magistra Maksimina, najstarijega potpisanog skulptora na naim prostorima) svakako je dvostrano ukraena kamena mitraika ikona, vjerojatno iz 2. st., koja je sluila za zatvaranje jedne kasnoantike grobnice. Kao to je poznato, Mitra je bio indoiransko boanstvo koje je simboliziralo zadanu vjeru, ugovor (to ime i znai na sanskrtu) i svjetlost. Njegov se kult bio znatno proirio meu rimskim vojnicima u Maloj Aziji, a poslije i u cijelom carstvu. ak je bio proglaen i dravnim bogom u liku Nepobjedivog Sunca. Sredinji je mitraistiki nauk uenje o rtvi i otkupljenju, prikazan u rtvi tauroktonije (Mitra obredno kolje svetog bika), a to je i sadraj jedne strane proloke ikone. Vjeruje se da je i slavljenje Boia 25. prosinca uvjetovano upravo datumom kada se slavilo roenje boga Sunca. Valja dodati da je dvostrana mitraistika ikona jedna od malobrojnih takvih spomenika pronaenih na europskom tlu. U 5. st. na ostatcima poruenih antikih graevina podignuta je ranokr368 Teko je odrediti kada je sruen i potom naputen starokranski kompleks u Prolocu Donjem, ali se prvo razaranje moe povezati s gotskim, a drugo poetkom 7. st. s avarskim i slavenskim prodorima. Ostatci zidova i podnica tada su zasuti uruenim materijalom to ih je i sauvalo do nedavnoga otkrivanja. Uoi podizanja predromanike starohrvatske crkve, a to je bilo krajem 9. ili poetkom 10. st., razina je terena podignuta za priblino metar u odnosu na okolno zemljite. Ta je jednobrodna pravokutna crkva s polukrunom niom na istoku izgraena nad temeljima sruenoga ranokranskog baptisterija. Od proelja do vanjskog tjemena apside bila je duga 9,5 m, a iroka izmeu 5,1 i 5,2 m, to znai da je uz debljinu zidova od 50 cm unutranjosti bila duga 8,5 m, a iroka izmeu 3,6 i 3,7 m. Dubina je polukrune apside iznosila 2,2 m, a irina 2,1 m. Vrijeme je gradnje odreeno posredno na temelju Mitraistika ikona iz Proloca Donjeg s prikazom tauroktonije mnogobrojnih grobova Zanimljivo jest da je cijeli kompleks koje se oko crkve formiralo nad pobio jednom djelomino razoren i da ruenim ranokranskim graevinasu sve graevine ponovno obnovljema, ali i ulomcima predromanikone u istim gabaritima. To se zakljuga crkvenog namjetaja, koji meuuje prema razliito obukanim potim ne otkrivaju dimenzije oltarne dovima postavljenima jedan iznad pregrade. Oko crkve bilo je mnogo drugoga, s tim to su u mlai sloj grobova i iz kasnoga srednjovjekovbili ugraeni prepoznatljivi dijelovi nog razdoblja. Nakon razaranja sredrazbijenoga ranokranskog namjenjovjekovne crkve, groblje se proitaja. rilo i unutar njezinih zidina. Tijekom obnove uz junu je crkvu Arheoloka su istraivanja dopunila dograen baptisterij. To je bila spoznaje i o staroj crkvi Sv. Mihovijednobrodna prostorija s polukrula koja se nalazila na pola puta izmeu nom apsidom i krsnim zdencem grobljanske bazilike i dananje upsmjetenim ispod poda. No na temene crkve, a za koju su sasvim razumlju skromnih ostataka nije mogue ljivo bili uporabljeni kamen i spoliji rekonstruirati njegov izgled, iako se s ruevina ranokranskih i srednjozna da je bio obzidan tegulama i zavjekovnih graevina. Bila je podigtien vodonepropusnom bukom. anska sakralna graevina na povrini veoj od 500 m2. Na sjevernoj je strani bila crkva pravokutnog tlocrta podijeljena nizom zidanih pilona pravokutne osnove. Graevini smjetenoj junije mnogo je tee odrediti dimenzije i veze s ostalim dijelovima kompleksa. Ipak naziru se dijelovi upisane polukrune apside i zapadnog proelja, pa se vjerojatno i tu radi o sklopu s dvije crkve. Jo se junije naziru ostatci vie prostorija neodreene namjene i cisterna ili bunar za prikupljanje kinice. GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo nuta uoi osloboenja Imotske krajine od Turaka, zbog dotrajalosti je naputena krajem 19. st., a sasvim poruena, unato prosvjedu mjetana, sredinom 20. st. Nova je crkva, uz novanu potporu Carevinskog vijea, izgraena krajem 19. st., a grobljansku je kapelicu dao izgraditi fra Mate Gnje 1912. godine [7], [8], [9]. Valja dodati da je neto istonije, Na temelju ve spominjanoga pilastra s urezanim trostrukim pleterom moe se pretpostaviti da je jedna predromanika crkva postojala i u Imotskom, najveem naselju Imotske krajine koje se oblikovalo podno kamene hridi iznad Modroga jezera, a kojega spominje i Konstantin Porfirogenet kao utvreno sredite istoimene srednjovjekovne upanije. vijesnim tumulima formirana srednjovjekovna groblja obiljeena skupinama steaka. Prometno je znaenje ovoga podruja osobito istaknuto sredinom 1. st. kada je iz Salone preko Trilja prema Naroni izgraen kolnik Rimskog puta. Time je potaknuta gradnja stambenih, gospodarskih i drugih graevina. Od Trilja prema Imotskom polju rimski je put tekao prema dananjim Ugrinama, Budimirima i Biorinama, a na podruju Ciste Velike prekriven je asfaltnim kolnikom pa ga se ne moe uoiti. Makadamska je cesta bila stoljeima jedna od najvanijih prometnica u zaleu dalmatinske obale i postala je nezaobilaznim dijelom krajolika. Uostalom ovjekovjeena je i u nazivima naselja Cista Velika i Cista Provo kao ikavska inaica rijei cesta. Crkvine se nalaze usred krke visoravni, dvjestotinjak metara juno od crkve Sv. Jakova i magistralne prometnice, a zapadno od ceste to vodi do zaselka Mandaria. Na kamenoj zaravni, blago povienoj od okolnih oranica, nalaze se ostatci sloenoga kompleksa profanih antikih te ranokranskih i ranosrednjovjekovnih sakralnih graevina koje su okruene pripadajuim grobljima.

Dio iskopina na izvoru Opaac u Prolocu Donjem

pokraj izvorita Opaac rijeke Vrljike, istraivan okoli polusruene zavjetne Gospine crkvice, izgraene 1719., dvije godine nakon izgona Turaka, kojoj tradicionalno hodoasti okolno stanovnitvo. Dosad je utvreno da je crkvica izgraena na starijoj sakralnoj graevini iz 14. st. koja je vjerojatno bila u okviru franjevakog samostana. Sjevernije od crkve i pokraj rijenog korita pronaeni su masivni zidovi, najvjerojatnije stare fortifikacijske graevine zvjezdastog tlocrta, vjerojatno iz 4.-6. st. Nisu meutim pronaeni nikakvi ni materijalni ni drugi tragovi neke sakralne graevine iz ranokranskog ili predromanikog razdoblja, ali istrani radovi nisu jo u cijelosti zavreni [7], [11]. GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkvine u Cisti Velikoj

Crkvine se nalaze u Cisti Velikoj, Crkvine je uime drutva Biha prvi istraivao don Lovre Kati 1936. gonajveem naselju opine Cista Prodine i otkrio ostatke temelja dviju vo koja se sa 107,5 km2 prostire na sjeverozapadnom rubu Imotske krajine i ima 3542 stanovnika (ostala su naselja Arano, Biorine, Dobranje i Svib). Taj je prostor bio vrlo dobro naseljen ve u prapovijesti, a o tome svjedoe mnogobrojne gradine, posebno najvea koja se nalazi iznad upne crkve Sv. Jakova u Cisti Velikoj. esto su nad prapo- Tlocrt Crkvina u Cisti Velikoj 369

Crkveno graditeljstvo zadrati do konanog naputanja. Nakon djelominog i potpunog razaranja na istom su poloaju podizane manje zgrade koje su dimenzijama i oblicima bile prilagoavane vremenu i mogunostima njihovih graditelja. Sve su promjene uoljive na ostatcima u Crkvini i stoga je ovo nalazite jedinstveno po proimanju razliitih kulturno-povijenih slojeva, osobito izvan gradskih sredita. Najstarija i prva meu sakralnim graevina bila je prostrana bazilika na sjevernoj strani kompleksa koja se pruala u smjeru sjeverozapadjugoistok jer se prilagoavala temeljima graevine na kojoj je izgraena. Njezini su skromno sauvani temelji bili iroki pedesetak centimetara, ali su o nekad potpuno izgraenoj graevini svjedoili manji sauvani dijelovi plonika, obukane podnice i ostatci fresaka u apsidi. Graevina je od proelja do tjemena apside bila duga 27 m, a glavni je crkveni brod, irok 7,2 m, bio na jugoistoku produen polukrunom niom irokom 7,5 m, a dubokom

Pogled iz zraka na Crkvine u Cisti Velikoj

crkava, grobove i ulomke kamenog namjetaja koje je nedugo potom zasuo zemljom i zatrpao, a o tome izvijestio tek 1952. Revizijska istraivanja pod vodstvom akademika Cambija trajala su od 1992., a od 2000. brigu o nalazitu preuzima Muzej hrvatskih arheolokih starina iz Splita. Izmeu 1992. i 2002. istraeno je priblino 800 m2 povrine toga sloenog kompleksa. Na temeljima profanih antikih graevina u vie su navrata podizane i ruene ranokranske i predromanike crkve. U istom su sklopu otkrivene dvije antike cisterne za prikupljanje kinice i krsni zdenac ranokranskog baptisterija. Svi ti ostatci vrlo slikovito oznaavaju sve promjene u tim krajevima tijekom nemirnih stoljea kasne antike i ranog srednjeg vijeka, a ujedno podupiru postojanje kasnoantike putne postaje Trono u dananjoj Cisti Velikoj. Nakon vie radikalnih preinaka koje su bile obiljeene postupnom degradacijom, ivot je na Crkvinama zamro u ranome srednjem vijeku, vjerojatno u 10 st. Vjerski se ivot preselio blie prometnici i nadomak sadanje upne crkve gdje su pokapanja zabiljeena ve tijekom kasnoga srednjeg vijeka. Vaan razlog za izbor poloaja Crkvine kao mjesta za gradnju profanih 370

i sakralnih graevina bila je blizina lokve, prirodnog skupljalita kinice u udolini na istonoj strani nalazita. Pokraj njih su tada nainjene dvije cisterne za kinicu, a sve je zidano domaim kamenom, mortom i rustinom tehnikom kakva se generacijama i poslije primjenjivala na tom podruju. Ipak svojim se sloenim tlocrtom, preciznijom obradom i

Crkvine u Cisti Velikoj (u pozadini crkva Sv. Jakova)

slaganjem kamenih blokova izdvaja troapsidalna (trikonhalna) crkva u junom dijelu kompleksa. Vjerojatno su najkasnije sredinom 5 st. Crkvine dobile sakralno-sepulkralnu (grobljansku) namjenu koju e

4,5 m Zbog tog je raspona zid apside ojaan zrakasto postavljenim kontraforima. Juno od crkve bilo je prislonjeno vie zateenih i prilagoenih prostorija, izmeu ostalih i ona s krsnim bazenom. GRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkveno graditeljstvo Nakon razaranja unutar nje je izgraena manja bazilika (14,7 x 10 m) koja je bonim zidovima bila oslonjena na temelje poruene. Istoj su cjelini pripadali sjeverna jednobrodna bazilika (dimenzija 6,7 x 2,6 m), pravokutno predvorje i vie prostorija na junoj strani. Uz proelje manje bazilike naknadno je pridodan narteks (dimenzija 9 x 5 m) izduen u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Nakon razaranja mlae bazilike, na junoj je strani kompleksa podignuta trikonhalna crkva. Njezin je prezbiterij bio povien i uglavnom je zauzimao unutranjost sredinje apside. Boni su zidovi i proelje potpuno razoreni pa je teko odrediti dimenzije, ukupnu povrinu i tlocrt ostalih prostorija. Nedvojbeno se radi o graevini iz 6. st., graenoj prema istonjakim uzorima. Dvije kapelice, poznate jo iz izvjea L. Katia, najmlae su graevine podignute na Crkvini. One su skromnih dimenzija i jednostavnog tlocrta. Sjeverna jednobrodna pravokutnog tlocrta (8 x 5,2) podignuta je unutar razorenih bazilika, a njezina je apsida prezidana uz unutranju apsidu poruene bazilike. Unutar trikonhalne crkve zateeni su ostatci crkvice pravokutnog tlocrta (9,2 x 3,4 m), njezina je potkovasta apsida suena u odnosu na unutranjost, a rustini su zidovi oslonjeni na obukanu podnicu troapsidalne crkve. Istraeni su i brojni ranokranski i srednjovjekovni grobovi, a pokapanje je prestalo najvjerojatnije krajem 9. st. nakon to je razorena sjeverna ranosrednjovjekovna crkva. Veina je kamenih ulomaka razliitih dijelova ranokranskog namjetaja bila izraena od muljike, a tek rijetko od domaeg vapnenca. Iako iz razliitih graevina, povezuje ih priprost nain izrade koji je blizak kasnoantikim klesarima koji su djelovali na srednjobosanskom i zapadnohercegovakom te okolnom imotGRAEVINAR 60 (2008) 4

Crkvine u Cisti Velikoj (pogled sa zapada)

skom i sinjskom podruju. Materijalom i kvalitetom izrade izdvajaju se dva mramorna kapitela postolja i fragmenti oltarne menze. U zavrnim su istraivanjima juno, istono i sjeverno od graevnog kompleksa istraeni svi okolni prostori te time utvrene granice arheolokog nalazita. Izvan sakralnih graevina otkriveno je jo mnogo ranokranskih i ranosrednjovjekovnih grobova, iji se broj tako popeo na 57. Istraivanja na Crkvini zapoela su uz suglasnost vlasnika vie parcela, a zbog svoje je vanosti lokalitet na kraju svrstan meu kulturna dobra. Od poetka se istraivanja nastojalo urediti arheoloki park na otvorenom pa su svi radovi prema tome usmjeravani. Prikupljena su zemlja i kamen uredno odlagani i potom uporabljeni za zatrpavanje istraenih sonda, konzervaciju graditeljskih ostataka i ureenje gotovo 200 m ogradnih suhozida. Uklonjeno je i divlje odlagalite s istone strane i izgraen novi pristupni put. Zateeni su zidovi privremeno sanirani kao i podovi u nekim prostorijama, a osjetljive zidne i obukane povrine zatiene nasipom ljunka. Preostale su istraene povrine zatrpane, a u udubini na istonom dijelu nainjena je kosturnica za pohranu ostataka pokojnika iz istraenih grobova, a

svi su pokretni nalazi preneseni u Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu [12], [13]. Tako je dostojno ureeno i predstavljeno jedno izuzetno i slojevito arheoloko nalazite. teta je ipak to prilazi novom arheolokom parku nadomak vrlo prometne ceste nisu odgovarajue oznaeni pa su tako ne neki nain uskraeni moguim posjetiteljima. Takoer je teta to taj arheoloki park nije obiljeen nikakvim prikladnim napisom. Zakljuak U ovom su napisu prikazani naizgled meusobno nepovezani sadraji jer su uz neke lokalitete nadomak Splita cjelovito prikazani svi pronaeni ranokranski i predromaniki sadraji u udaljenoj Imotskoj krajini. To je uinjeno stoga to su nadomak Splita obavljena neka nova istraivanja koja nisu bila dostupna kada su se pisali prijanji prikazi, a ujedno se htjelo na jednom mjestu objediniti sve predromanike i starokranske sadraje jedne cjelovite regije kao to je to Imotska krajina. I njihovi su sadraji meusobno vrlo razliiti. I dok Crkvina u Klapavicama gotovo u cijelosti pripada ranokranskom salonitanskom krugu, crkva Sv. Luke u Dubravi pripada ranoromanikom razdoblju i jedina 371

Crkveno graditeljstvo je dandanas u funkciji, iako je temeljito preureena. Crkve su u Imotskoj krajini sauvane samo u ostatcima, a rustinim su stilom vrlo sline crkvama kakve su se gradile u susjednoj Bosni i Hercegovini te ostalim kopnenim dijelovima Dalmacije. Zanimljivo jest da meu crkvama u Imotskoj krajini ima razmjerno mnogo ranokranskih crkava, ali vrlo malo predromanikih, ak i romanikih, to nije sluaj u drugim dijelovima kontinentalne Dalmacije. Koji su tome razlozi vjerojatno bi trebalo posebno istraiti. Pripremili: Kreimir Regan, Branko Nadilo IZVORI
[1] Migoti, B.: Ranokranska topografija na podruju izmeu Krke i Cetine, JAZU, Zagreb, 1990. [2] Gjurain, G.: Klis - Klapavice Crkvina: istraivanja tijekom godine 2006., Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, 38. (2006.), br. 3., str. 99-103 Jaki, N.: Crkva sv. Klementa, sv. Luke u Sitnom Gornjem i sv. Luke u Dubravi arhitektonsko-povijesna analiza, Prostor, 12. (2003.), 2. (28.), str. 262 Jaki, N.: Crkva sv. Luke u Dubravi pokraj Splita, Prostor, 14. (2006.), br. 1 (31.), str. 20-33 Kati, L.. Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine, Starohrvatska prosvjeta, III. (1956.), 5., str. 135-177 Cambi, N.; Gamulin, A.; Tonkovi, S.: Starokranska bazilika u Zmijavcima, Zbornik Kai, Poglavarstvo Opine, upski ured Svih svetih, Split Zmijavci, 1999. Nikolajevi, I.: Figurativni reljefi iz Dikovae i Zenice pokuaj jedne komparacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1961./1962.), 43.-44., str. 181-190 [8] Grabovac, V.. Proloac kroz prostor i vrijeme, ogranak Matice hrvatska u Imotskom, Proloac, 1995. Gudelj, Lj.: Od svetita Mitre do crkve Sv. Mihovila: rezultati istraivanja u Prolocu Donjem-Postranju (1986.1987. godine), Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2006.

[9]

[3]

[4]

[5]

[10] Gudelj, Lj.: Proloac Donji izvjee o istraivanjima lokaliteta kod crkve Sv. Mihovila u Postranju, Starohrvatska prosvjeta, III. (2000.), 27., str. 129-145 [11] Tonkovi, S.: Sustavno iskopavanje na lokalitetu Opaac u Prolocu, Hrvatski arheoloki godinjak, (2004.), 1., str. 232-234 [12] Mari, D.; Gudelj, Lj.; Lozo, M.: Crkvine, Cista Velika izvjee o arheolokim istraivanjima 1992.1999. godine, Starohrvatska prosvjeta, III. (2000.), 27., str. 115-128 [13] Gudelj, Lj.: Revizijsko iskopavanje na lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj, Hrvatski arheoloki godinjak, (2004.), 1., str. 216-218

[6]

[7]

372

GRAEVINAR 60 (2008) 4