Slatke ezdesete je dugotrajan eksperimentalni istraivaki projekt koji istrauje skrivene teritorije revolucionarnog razdoblja 1960-ih, viene iz suvremenih

umjetnikih i teorijskih perspektiva. Kustoski i umjetniki fokus je na postideolokim drutvima [u postsovjetskim, istonoevropskim, bliskoistonim, zapadnim, srednjeazijskim i sjevernoafrikim zemljama, a u drugoj fazi u Kini i Latinskoj Americi] i na komparativnoj analizi i kontekstualizaciji povijesnih razvojnih procesa u umjetnosti, kulturi i drutvu 1960-ih i 70-ih, te na njihovim uincima na suvremene drutveno-politike i kulturalne situacije. Glavno teite je na jo nerasvijetljenom globalnom kulturalnom pomaku u 1960-ima i njegovim kasnijim uincima u zemljama koje su izostavljene iz povijesnih istraivanja tog revolucionarnog razdoblja. Opa percepcija razdoblja 1960-ih jo se povezuje sa zapadnom kulturom i s formalno fragmentiranim replikacijama tog procesa na periferijama i rubovima. Slatke ezdesete istiu, ponavljaju i iznova pripovijedaju jo skrivene geografije i drutva tog kulturalnog pomaka koji se u najnovije vrijeme ponovno otkriva kao glavni utjecaj na mlade umjetnike posvuda po svijetu. Suprotno danas prihvaenim velikim naracijama i povijesnim kanonima, Slatke ezdesete ne razmatraju procese 1960-ih kao erupciju vulkana i njegove sve slabije udarne valove i odjeke u ostalom svijetu nego kao odreeno ope drutvenokulturno, politiko i ekonomsko stanje koje se razvija u globalnom kontekstu i odreuje razvoj paralelnih moderniteta, povezanih s razvojem raznih radikalnih drutvenopolitikih i kulturalnih procesa u svim dijelovima svijeta.

12/2010.

3.&4.

Teslina 7 Zagreb

Galerija Nova

suorganizatori: tranzit.at & WHW u okviru Act 4 / 8. angajsko bijenale Radni jezk seminara je engleski

http://at.tranzit.org/en/sweet_sixties

Seminar su podrali: Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba Erste Foundation Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva angajski bijenale tranzit.at

PANEL 1 1720h

Petak 3/12/2010.

Subota 4/12/2010.
1112h

Socijalistiko samoupravljanje
Branko Dimitrijevi [Beograd] Vesna Kesi [Zagreb]Matko Metrovi [Zagreb]Ozren Pupovac [Zagreb/Berlin] Moderator: Dejan Kri / WHW

Javni intervju s Matkom Metroviem

vodi Sabina Sabolovi / WHW
Glavna tema intervjua bit e pokret i niz izloaba i dogaaja Nove tendencije, odravanih u Zagrebu od 1961. do 1973.

Polazite panela je drutveni, politiki i kulturalni ivot u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji u 1960-ima, iz perspektive socijalistikog samoupravljanja, u vrijeme kad je jugoslavenski model socijalistikog samoupravljanja ostvario znatan ekonomski razvoj i ljevica ga je potovala kao alternativu i etatistikim i kapitalistikim drutvima. I s drutvenog i s ekonomskog gledita, samoupravljanje u Jugoslaviji vidjelo se kao temelj za odumiranje drave i prijelaznu fazu prema komunistikom drutvu, Vardan Azatyan [Erevan] Abdellah Karroum prekidom i s planskom staljinistikom ekonomijom i s liberalnim kapitalizmom. S jedne strane, tako su nastale [Rabat] elimir Koevi [Zagreb] razne hibridne forme ekonomskog organiziranja koje Moderatorica: Ivet urlin/WHW su omoguivale izravnu demokraciju na niim razinama proizvodnje. S druge strane, istodobno ukljuenje Panel razmatra razne institucijske i organizacijske elemenata planske ekonomije, to se manifestiralo okvire i modele u kojima su djelovali modernistiki i partijskom kontrolom, i trine ekonomije (posebno kao neoavangardni pokreti te kako oni odjekuju u sadanjosti. posljedice liberalizacije jugoslavenskog trita nakon 1965.) Raspravljat e o primjerima kao to su postavljanje stvorilo je dobok jaz izmeu proklamiranih i ostvarenih avangardnih i neoavangardnih pokreta u odnosu prema ideala socijalizma. nacionalnoj emancipaciji u Armeniji, o reprezentacijama Iako e 1960-e godine kulminirati otporom crvenoj afrikoga kontinenta u procesu dezintegracije sustava buroaziji, novim tehnokratskim elitama koje su stekle modernizma i o domiljatim uvidima o njegovim vezama zamah nakon ekonomskih reformi 1965., to je desetljee s kolonijalizmom, te o meunarodnom pokretu Nove jakog ekonomskog rasta, ozbiljno posveeno gradnji tendencije, iji su kompleksni odnosi prema idejama samoupravljanja, a pitanja modernizma i modernizacije jo univerzalne emancipacije, potencijalu i znaenju nisu bila potisnuta nacionalnim politikim pokretima koji umjetnikog djelovanja i pojmu autonomije umjetnosti su obiljeili ekonomsku stagnaciju 1970-ih. shvaene u okviru samodovoljnosti, disciplinarnog Panel raspravlja o odnosima izmeu samoupravljanja i zatvaranja, profesionalne podjele rada itd., generacijama obrazovanja, o stvaranju jugoslavenskog konzumerizma, utjecali na to kako se raspravlja o modernizmu i njegovim o neunitivim kliejima o umjetnicima disidentima, o transformacijama u Jugoslaviji. Iako su Nove tendencije poloaju ena u okviru proglaene jednakosti spolova, o kljune za razumijevanje dananjeg institucijskog odnosa proturjejima svojstvenim razumijevanju klasne borbe u unutar umjetnosti, kao i za oblike suvremenog kulturalnog jugoslavenskom samoupravljanju. Iako je panel usmjeren aktivizma i samoorganizacije, njihova vanost na lokalnoj na Jugoslaviju, model jugoslavenskog samoupravljanja razini tek se odnedavno institucionalizira, pri emu se u shvaa se kao studija sluaja koja ini pozadinu za iru debatama o centru i periferiji, o umjetnikoj slobodi i raspravu o modelima samoorganizacije umjetnika shvaanjima kreativnosti esto pogreno razumiju njihove i o politizaciji neoavangardnih pokreta. Razmatra meunarodne i emancipacijske tenje. se diskreditirano naslijee socijalistike alternative Prijedlog je da se dinamika, kao i povijesne i dananje modernizmu, ne kao primjer nostalgije niti kao orientationocjene modernistikih i neoavangardnih pokreta, sagledaju training za zbunjene postkomunistike radnike u kulturi iz perspektive koja nadilazi gledite prie o uspjehu koji se moraju snalaziti u prostoru izmeu uzajamno konceptualnih praksa koja prevladava na Zapadu te da se podranih zahtjeva etnonacionalizma i neoliberalizma, umjesto toga razmotre njihova drutvena angairanost nego kao pitanje to bi mogao biti njezin istinski i veze sa irim kulturalnim i drutvenim pokretima. to alternativan i emancipacijski sadraj.. bi spoznaje o naslijeu Novih tendencija mogle imati zajedniko s istraivanjima susreta hippe-pokreta i kasnih beatnika u Maroku 1960-ih, ili s razumijevanjem kulturalnih i politikih sila na djelu na sovjetskim periferijama krajem razdoblja poputanja i poetkom Brenjevljeve vladavine, ili s perspektivom koja gleda ire od nacionalistikog i postkolonijalnog okvira i uobiajene odbojnosti prema socijalistikom projektu modernizacije..

PANEL 2 1215h

Politizirane forme neoavangarde

PANEL 3 1720h

Reorganiziranje urbanog prostora u kolektivnom modalitetu

Dafne Berc & Maroje Mrdulja [Zagreb]Tony Chakar [Bejrut]Omar Nagati [Kairo] Moderator: Georg Schllhammer / tranzit.at
Veliki metropolis gotovo ni u jednoj novoindustrijaliziranoj zemlji nije jedinstven, ujedinjen grad nego su to zapravo dva razliita grada, fiziki supostavljena, ali arhitektonski i drutveno posebna. Ti dvojni gradovi obino su naslijee iz kolonijalne prolosti. Janet Abu-Lughod, 1965. U 1960-ima su se mnogi gradovi socijalistikog i dekolonijaliziranog svijeta morali suoiti s promjenom autorecepcije urbanosti i vladanja. Taj pomak uglavnom s kolonijalnog na postkolonijalno esto je znaio i nov opseg drave, koja je poela predstavljati cijelo stanovnitvo, a ne samo imperijalne interese. Glavnu ulogu u tom pomaku igrao je urbanizam. To je bilo simboliki izraeno ponudom reprezentacijskih struktura i subvencionirane stanogradnje, kao i infrastrukture koja bi zadovoljila te nove zahtjeve. Uz postojee prostorne nejednakosti, glavni gradovi novih neovisnih drava bili su suoeni s dodatnim simbolikim proturjejima u gradu. Arhitektura i urbanizam, bilo da su skromnih ili grandioznih razmjera, svjesno su bili miljeni tako da izraavaju kulturalnu, kao i politiku vlast. Promiljati vlastitu puku kulturu, reprezentacijske prostore i naine oznaavanja nije bio samo dugoroan projekt nego i je zbog suparnikih regionalnih, etnikih, jezinih i drugih napetosti esto bio i nastavak kolonijalnih obrazaca koji su opstali u gradovima s niskim kapitalom, a brzom urbanizacijom. Prestine zgrade u hibridno modernistikom stilu signalizirale bi nezavisnost zemlje, a stanogradnja koja je trebala nalikovati evropskim gradovima signalizirala bi njezinu ekonomsku snagu. A ipak, oblikovanje i higijeniziranje velikog internacionalnog grada nije bilo, a ne moe ni biti jednostavno. Usprkos onome to je slubena ideologija esto proklamirala, nov teritorijalni koncept esto nije uspijevao proizvesti dovoljno sinergijske uinke kako bi pokrenuo samoodriv razvoj. Prestini projekti esto su ostajali nametljive geste ija simbolika integracijska snaga nije bila dovoljna da trajno osigura legitimnost tog urbanizma. Nerjeiva proturjenost izmeu imaginarnog prostora dramatizacije moi i stvarnog prostora svakodnevnog ivota na slian je nain pridonijela produljenju drutvene podjele. Slino tome, stanovnici su oblikovali kulturu neformalne ekonomije i ilegalnoga grada, ali nisu je oni odabrali. Ta dva trenda nova odgovornost vlade u pitanjima arhitekture i urbanizma i neplanirano irenje neformalnoga grada esto su bili pokretake snage razvoja arhitektonskih i urbanih krajolika u desetljeima nakog nezavisnosti. I jedan i drugi morali su artikulirati svoju vlastitu viziju oblika grada. Panel propituje jo postojeu analizu tih razvojnih procesa putem dualnih kategorija tradicionalno / moderno, staro / novo i tei pokazati da drutvene i prostorne podjele u gradu nisu bile ni priblino tako jasne kao to se predstavljalo. Zapravo je bilo nabijene meupovezanosti izmeu dvaju modaliteta i prostora. Novo, postkolonijalno razrjeenje ponudilo je mogunosti za samoorganiziranje i kretanje izmeu kultura i prostora, uz stvaranje novih identiteta, identificiranje s novim i stvaranje izvornih modaliteta.

VARDAN AZATYAN (Erevan) je asistent na na katedri za povijest i teoriju umjetnosti na Erevanskoj dravnoj akademiji likovnih umjetnosti u Armeniji. Bio je gostujui profesor na sveuilitu Columbia i gostujui predava na Nizozemskom institutu za umjetnost. U novije vrijeme objavljivao je lanke u Oxford Art Journal, Human Affairs, Springerin, The Internationaler. lan je Meunarodne organizacije likovnih kritiara i uredio je (s Malcolmom Milesom) knjigu Cultural Memory (University of Plymouth Press, 2010.). Na armenski je preveo glavna djela Davida Humea i Georgea Berkeleyja. DAFNE BERC (Zagreb) je arhitektica; trenutano dovrava doktorsku disertaciju Mediterranean Species na Universitat Politcnica de Catalunya u Barceloni. Zavrila je postdiplomski studij na Berlage Institute u Nizozemskoj i studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje predaje na Odsjeku za urbanizam, prostorno planiranje i parkovnu arhitekturu. S Lucianom Basaurijem je 2007. osnovala ANALOG, organizaciju za arhitektonski dizajn i istraivanja. TONY CHAKAR (Beirut) je arhitekt i pisac, roen u Beirutu 1968. Neki njegovi radovi: A Retroactive Monument for a Chimerical City (1999.); All That Is Solid Melts Into Air (2000.); Four Cotton Underwear for Tony: Ashkal Alwan, TownHouse Gallery, Kairo, prikazan i u mnogim evropskim gradovima kao dio Contemporary Arab Representations, projekta koji kurira Catherine David (2001-02.) te na izlobi Closer u Beirut Art Centre (2009.); Rouwaysset, a Modern Vernacular (s Naji Assi): Contemporary Arab Representations, na Sharjah Biennial i u Sao Paolu (2001-03.); Beirut, the Impossible Portrait: Venecijansko bijenale (2003.); The Eyeless Map: Ashkal Alwan, Beirut (2003.); My Neck is Thinner than a Hair (2004.), predavanje/ performance s Walidom Raadom i Bilalom Khebizom, prikazano na raznim lokacijama diljem svijeta; A Window to the World (2005.); Various Small Fires (2007.): The Royal College of Art, London; Memorial to the Iraq War (2007.): ICA, London; Yesterdays Man (2007.): drama-performance s Rabihom Mrouom i Tiagom Rodriguesom, prikazana u nekoliko europskih gradova; The Eighth Day (2008-2010.): trajni projekt u obliku predavanja/performancea. Pie za evropske likovne asopise i predaje povijest umjetnosti i povijest arhitekture na Acadmie Libanaise des Beaux Arts (ALBA). BRANISLAV DIMITRIJEVI (Beograd) je predava povijesti i teorije umjetnosti, pisac i kustos. Vii je predava na koli za umjetnost i dizajn u Beogradu i vanjski kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Beogradu. S Branislavom Andjelkovi i Branimirom Stojanoviem bio je suosniva i koordinator kole za povijest i teoriju slika, nezavisnog obrazovnog projekta u Beogradu (19992003.). Objavljuje eseje o suvremenoj umjetnosti i teoriji umjetnosti, filma i vizualne kulture, i uredio je niz publikacija i izlobenih kataloga, ukljuujui i On Normality: Art in Serbia 1989-2001 (MSU, Beograd, 2005.). Meu njegovim kustoskim projektima su: Murder1 (CKZD, Beograd,

1997.), Konverzacija (MSU, Beograd, 2001.), Situated Self: Confused Compassionate, Conflictual (Muzej grada Helsinkija; MSU, Beograd, 2005.), Americans in Belgrade: Two exhibitions and Postwar Modernism (MSU, Beograd, 2006.), Breaking Step Displacement, Compassion and Humour in recent Art from Britain (MSU, Beograd, 2007.), FAQ Serbia (ACF, New York, 2010.). Bio je kustos jugoslavenskoog / srpskog paviljona na Venecijanskom bijenalu 2003. i 2009. Magistrirao je povijest i teoriju umjetnosti na University of Kent (Engleska) i trenutano radi na doktorskoj disertaciji Potroaka kultura u socijalistikoj Jugoslaviji na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. ABDELLAH KARROUM (Rabat) radi kao nezavisni istraiva umjetnosti, izdava i kustos. Osniva je i umjetniki direktor nekoliko umjetnikih projekata: Lappartement 22, eksperimentalnog prostora za susrete, izlobe i smjetaj umjetnika, utemeljnog 2002. u Rabatu, u Maroku; Le Bout Du Monde, umjetnikih ekspedicija koje se poduzimaju od 2000., i umjetnikih publikacija ditions horschamps koje se objavljuju od 1999.; Radioapartment22, i Art, Technology and Ecology, laboratorija u procesu na filmskoj koli ESAV u Marakeu. Kurirao je brojne meunarodne izlobe, ukljuujui Muse dart contemporain de Bordeaux, DAKART Biennial for African Contemporary Art (2006.), Gwangju Biennale (2008.), 3rd AiM International Biennale (2009.), u Palazzo Riso Museum (2010.), a u najnovije vrijeme u Amanu, u Darat al-Funun (2010.). Karroum je bio lan irija za Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu. lan je i Umjetnikog vijea Fondacije princa Pierrea od Monaca za Meunarodnu nagradu za suvremenu umjetnost. VESNA KESI (Zagreb) je novinarka, aktivistica, istraivaica, a prije svega perceptivna sudionica bez stroge specijalizacije. Kao slua 60-ih godina, te kao studentica psihologije i sociologije na Sveuilitu u Zagrebu 70-ih, svjedoila je mnogima i sudjelovala u nekima od drutvenih i kulturnih inicijativa i pokreta od studentskih pokreta 1968.do raanja jugoslavenskog/ih feminiz(a) ma krajem 70-ih prve meunarodne feministike konferencije u Beogradu Drug-ca ena. U 80-ima bila je groupie slovenskog umjetnikog pokreta NSK/Laibach/Sestre Scipiona Nasice i jedna od prvih jugoslavenskih novinarki u mainstream medijima (Start) koje su zastupale taj fenomen izvan Slovenije. U 90-im godinama Vesna je napustila nacionalistike medije i pridruila se inicijativama civilnog drutva koje su se zalagale za mir i protivile nacionalistikim interpretacijama rata i tranzicije, primjenjujui rodnu perspektivu i komunikaciju preko granica. Godine 2000. magistrirala je liberalne studije na New School for Social Research. Danas, kao slobodna spisateljica, aktivistica i organizatorica, uglavnom se bavi memorijom. ELIMIR KOEVI (Zagreb) je povjesniar umjetnosti. Mnogo godina vodio je Galeriju Studentskog centra u Zagrebu, a od 1980. do 2004. bio je vii kustos i savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Programski je savjetnik Fotogalerije Lang u Zagrebu. 1993/94. bio je sa-

vjetnik Bijenala u Sao Paolu. Predsjednik jugoslavenskog poglavlja AICA 1989-91., predsjednik ICOM-a Hrvatska 1996.2002. i lan upravnog odbora ICOM/CIMAM (1998-2004.). lan AICA International, ICOM-a, CIMAM-a i IKT-a. Objavio je devet knjiga o suvremenoj umjetnosti i vie od 500 lanaka, eseja i izlobenih kataloga u domovini i inozemstvu (Austrija, Njemaka, Danska, SAD, Maarska, Meksiko, eka, Nizozemska, Slovaka, Ukrajina, Estonija, vedska, Slovenija). OMAR NAGATI (Kairo) je arhitekt i urbanist, i nezavisni istraiva kritikog urbanizma. Diplomirao je na Kairskom sveuilitu, studirao i predavao na University of British Columbia i University of California Berkeley, posebno se usmjerivi na neformalni urbanizam. Nagati prihvaa interdisciplinarni pristup pitanjima urbane povijesti i dizajna te nudi komparativnu analizu procesa urbanizacije u zemljama u razvoju. Bavi se raznim pokretima koji istrauju i propituju taj pristup u odnosu prema izgraenoj okolini. Danas usmjerava svoja istraivanja na jezgru Kaira, koja se podvrgava procesima obnove. Nagati povremeno predaje urbanizam na Sveuilitu modernih znanosti i umjetnosti, ukljuujui zajednike radionice s meunarodnim sveuilitima i istraivakim institutima. Tematika urbanog studija obuhvaa razvoj gradske periferije, reciklirajui urbanizam, obnovu gradskog centra, otoke na Nilu, neformalne etvrti i povrat javnog prostora. Nagati je predstavljao svoja istraivanja o Kairu u nekoliko gradova u Evropi i Sjevernoj Americi, ukljuujui Veneciju (2006.), Be (2007.), Kopenhagen (2007.), Kairo (2009.), Berlin (2010.) i Harvard (2010.). MATKO METROVI (Zagreb) diplomirao je povijest umjetnosti i kulture na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Od kolovoza 1969. do srpnja 1970. kao stipendist IREX-a pohaao je Columbia University, New York; UCLA, Los Angeles; MIT, Cambridge (Centar za napredna vizualna istraivanja); Pennsylvania University, Philadelphia (Annenberg School of Communication). Doktorsku disertaciju obranio je 1978. na Sveuilitu u Zagrebu. Bivi je profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Usmjeren je interdisciplinarno i danas je vii istraiva na zagrebakom Ekonomskom institutu, gdje je pokrenuo istraivaki projekt Kulturalni kapital i razvojna strategija Hrvatske, a u novije vrijeme Povijesni prostor, drutveno vrijeme i postmoderna kapitalizacija. Pet godina (1987-1992.) bio je direktor Instituta za hrvatsku kulturu. Njegovo zanimanje za tehnologiju i informatiku potjee jo od djelovanja u Hrvatskom sociolokom drutvu i u Meunarodnoj asocijaciji istraivaa masovne kulture (IAMCR) u 70-ima. Kad je bio savjetnik ravnatelja Radiotelevizije Zagreb, pokuao je uvesti najnapredniji profesionalni i teorijski know-how na podruju javnog informiranja. U 60-ima je bio u potpunosti predan tada osnovanom Centru za industrijski dizajn. Tada je bio blizak i ICSID-u (Meunarodnom vijeu drutava za industrijski dizajn). Ve je bio stekao ugled meu avangardnim umjetnicima i znanstvenicima kao organizator meunarodnog pokreta Nove tendencije. Bio je jedan od urednika dvojezinog

asopisa BIT-International (Zagreb, 1968/72.) a sudjelovao je i u ureivanju asopisa Journal of Communication (Philadelphia, 1974/80.). Objavio je nekoliko knjiga; meu njima su Teorija dizajna i problemi okoline (1980.), Svijet, svijest i zavisnost (1983.), Roba i sloboda (1995.), Vrijeme zbilje (2002.), Rasprenje smisla (2008.). MAROJE MRDULJA (Zagreb) je kritiar arhitekture i dizajna, autor nekoliko knjiga, ukljuujui Testing Reality Contemporary Croatian Architecture (s Vedranom Mimicom i Andrijom Rusanom) i Dizajn i nezavisna kultura (s Deom Vidovi). Urednik je asopisa Oris za arhitekturu i kulturu i kurirao je nekoliko izloaba. Najvie se zanima za suvremene arhitektonske i dizajnerske prakse te za povijest suvremene arhitekture u jugoistonoj Evropi. S Vladimirom Kuliem 2009. osnovao je dugoronu suradniku platformu Nedovrene modernizacije koja istrauje arhitekturu i urbane fenomene u regiji bive Jugoslavije od 2. svjetskog rata do danas. Radi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu kao ravnatelj istraivake knjinice. OZREN PUPOVAC (Zagreb / Berlin) je filozof i drutveni teoretiar; uglavnom ivi u Berlinu. Studirao je u Zagrebu, Varavi i Londonu. Bio je istraiva u Jan van Eyck Academie u Maastrichtu i Institutu za kulturalna istraivanja u Berlinu. Objavljivao je o marksistikoj filozofiji i (post)jugoslavenskom politikom kontekstu, i prevodio djela Badioua, Rancirea i Althussera. Njegov rad usmjerava se na suvremenu francusku misao, njemaki idealizam, marksizam i pitanje subjekta. Od 2008. s Brunom Besanom vodi istraivaku platformu Versus Laboratory. GEORG SCHLLHAMMER (Be) je urednik, kustos i glavni urednik asopisa Springerin Hefte fr Gegenwartskunst, Be, kojemu je bio jedan od suosnivaa 1995. Od 2005. do 2007. bio je glavni urednik asopisa documenta 12. Od 1988. do 1994. bio je urednik za vizualne umjetnosti u novinama Der Standard. Osim toga, Schllhammer vodi tranzit.at, s Hedwig Saxenhuber je umjetniki direktor ViennaFaira, vodi istraivaku grupu Paralelni moderniteti arhitektura na marginama sovjetskog carstva (Frankfurt / Berlin), direktor je projekta Sweet 60s, suosniva meunarodne istraivake grupe Poslijeratne avangarde (Ljubljana, Barcelona, Be). Uz te inicijative, trenutano priprema catalogue raisonne i retrospektivu poljskih umjetnika Kwie Kulik (za BWA Wroclaw i Muzej moderne umjetnosti u Varavi). Surauje s istraivakim i izlobenim projektom Former West (Utrecht, Eindhoven, Madrid i Varava) kao istraiva. lan je odbora Kontakta, umjetnike zbirke Erste Bank i Erste Foundation u Beu; radi u umjetnikom odboru festivala Steirischer Herbst u Grazu i kao dopisni lan Vienna Secession. Mnogo objavljuje o suvremenoj umjetnosti, arhitekturi i teoriji uglavnom o tematici i pitanjima urbane i kulturalne transformacije , s naglaskom na Srednjoj i Istonoj Evropi, Zapadnoj i Srednjoj Aziji i Kavkazu dri govore i predavanja u velikim i malim umjetnikim institucijama, na akademijama, sveuilitima i u samoorganiziranim prostorima u centrima i na periferijama raznih umjetnikih svjetova.