PRIE OSHO Iz knjige BUNTOVNIK U jednoj umi u blizini grada ivjela su dva prosjaka.

Prirodno, oni su bili u neprijateljstvu u kojem su obino ljudi istih profesija - dva lijenika, dva profesora, dva sveca. Jedan od njih je bio slijep dok je drugi bio bez nogu, ali su oba bila suparniki nastrojena i itav dan bi se u gradu nadmetali. Jedne noi njihovu kolibu je zahvatila vatra koja se irila umom. Slijepi ovjek je mogao istrati vani, ali nije znao na koju stranu se vatra iri i gdje da bjei, a hromi ovjek je pak vidio sve ali nije mogao bjeati - vidio je samo kako mu se smrt priblava. Oba su zakljuili da su potrebni jedan drugome. Hromi je donio iznenada odluku: Slijepi moe trati, a ja mogu vidjeti kuda tri. Oba su u tom trenutku zaboraviti na svoja supatnitva. U takvom kritinom trenutku, kada su oba izloena opasnosti, nuno se zaboravlja na sva neprijateljstva. Sva su neprijateljstva u sutini glupost. Oni su stvorili veliku sintezu; dogovorili su se da slijepi ovjek iznese hromog na svojim leima vani i tako su mogli funkcionirati kao jedan ovjek. Tako su i spasili svoje ivote. Poto su spasili jedan drugoga tada su postali i prijatelji - po prvi put su odbacili svoja neprijateljstva.

Bilo je jedno pleme u Burmi, veoma malo pleme, ija itava povijesta ukazuje na ono o emu ja govorim. Tamo nije bilo poinjeno nijedno ubistvo, nijedno samoubistvo, silovanje, nikada nije dolo do tue. Razlog lei u tome to su oni prakticirali vjekovima neto nalik dubokoj psihoanalizi o kojoj Sigmund Frojd nije ni mogao znati. Svako bi jutro ispriao svoj san. Veina tih ljudi nije ni sanjala jer nisu imali represivan ivot; bez represija snovi ne mogu ni postojati. Ali ponekad netko usnije da je udario nekoga - to je malo pleme i svi se poznaju - tada bi taj otiao toj osobi sa darovima i cvijeem i traio oprotaj: Oprosti mi, ja sam te udario u snu.

Diogen, jedan od najmirnijih ljudi koje je svijet poznavao, upitao je Aleksandra Velikog koji je doao da ga vidi: Gdje ti ide? Mjesecima gledam kako vojska ovuda prolazi i pitam se u udu to je svrha svemu tome? A Aleksandar mu ree: Ja elim osvojiti svijet. Diogen ree: Slaem se, ti e osvojiti svijet, prihvaam - a to poslije? Aleksandar je bio malo zateen. Nitko ga nije to pitao, i jo na taj nain. Ali on ipak odgovori suzdrano: Onda u se opustiti. Diogen se potom poe jako smijati. itava dolina je odzvanjala njegovim smijehom u rano jutro. On pogleda svog psa. Imao je samo jednog druga, svog psa; oni su ivjeli zajedno, ivjeli su zajedno itavog ivota. On pogleda psa i ree: Jesi li uo ovo? Jesi li razumio? Aleksandar nije mogao vjerovati svojim oima da je pas klimnuo glavom u znak odobravanja. Aleksandar ree: Ja sam iznenaen. to on misli kada klimajui glavom potvtuje da razumije? Diogen ree: itava egzistencija shvata da ako ti stvarno eli da se opusti, tko te u tome sprijeava? emu gubljenje vremena u osvajanju svijeta? Ti si rekao ako bi elio da se opusti, da bue u miru, da bue meditativan, da bude u tiini, da uiva u jutarnjem suncu i svjeem zraku - prvo treba osvojiti svijet. No, tada e mir biti veoma teko ostvariv. to je sa nama siromanim koji ne mogu osvojiti ni najmanju stvar, koji ne mogu imati nita? Ali, ja sam ve oputen, ja sam u miru, ja uivam potpuno u ovom trenutku. A mi imamo sasvim dovoljno prostora za to. Tu je bila iroka obala uz rijeku. On ree zatim: Moe uzeti bilo koje mjesto ovdje, samo izaberi. Ovdje nije u pitanju osvajanje i predavanje. Ako eli ovo mjesto gdje ja sjedim, samo reci, ja se mogu malo pomai moe to uzeti. Ako eli mjesto mog psa, on e se pomjeriti, on je razuman, on nije samo obian pas. To je pas koji je iskusio mir. To je naa vera, nae prijateljstvo. naa ljubav, nae bratstvo. Ja ne elim biti sa masom naroda jer oni ne razumiju stvari. Ja volim mog psa, on je tako razuman. I pas se zaista pomjeri u stranu klimajui glavom kao da eli dobrodolicu: Moe zauzeti ovo mjesto. Aleksandar nikada prije nije bio u tako tekoj situaciji. Kako da izie iz toga? Diogenova logika je bila sasvim jasna. Ako eli mir, oputanje, onda poni odmah! Osvojiti itav svijet i nije potrebno da bi... nije ak neophodan bilo koji uvijet za to.

Mi radimo sve samo da uznemirimo sebe sa svojom pohlepom i lakoumnou, naom tenjom, naom udnjom za imati vie, naom neprekidnom ambicijom da smo u vrhu. A to ete potom raditi kada doete do vrha?

Lao Tzu, jedan autentian buntovnik, autentiniji od Gautam Bude i Mahavire - jer je on ostao u svjetovnim okvirima i borio se - ivio je prema unutarnjem svijetlu, borei se a ne bjeei. On je postao toliko mudar da ga je kralj pozvao da mu bude prvi ministar. Lao Tzu je lako odbio. Rekao mu je: To nee funkcionirati jer je nemogue da nas dvojica doemo do istih zakljuaka. Ti ivi u skladu sa idealima koje si naslijedio od svog oca a ja ivim prema vlastitoj svijesti. No, kralj je i dalje insistirao jer nije vidio da tu moe biti nekog problema. Jo prvog dana za njegove vlade bio je uhvaen jedan lopov. On je neto uzeo od jednog bogatog ovjeka koji je izjavio da je ovaj lopov. Lao Tzu je kaznio po est mjeseei zatvora obojicu. Bogata je rekao: to? Ja sam pokraden, ja sam rtva, a ti mene kanjava. Jesi li lud? Nije bilo primjera u povijesti da je pokradeni kanjavan a ne lopov. Lao Tzu je odgovorio na to: Zapravo, tebe bi trebalo kazniti vie godina, vie nego lopova ja sam bio previe milostiv jer si ti prigrabio sav novac grada. Misli li da novac pada sa neba? Tko je nainio ove ljude tako siromanim da moraju pribjegavati krai? Ti si za to odgovoran. Ovo bi bio moj sud u svakom sluaju krae. Obije osobe bi ile u zatvor. Tvoj prijestup je znatno dublji njegov prijestup je neznatan. On je siromaan a ti si odgovoran za to. Zato, ako on krade neto novca iz tvog trezora to nije neki veliki prijestup. Taj novac pripada mnogim siromanim ljudima od kojih si ga oteo. Ti si bivao sve bogatiji i bogatiji dok su ljudi oko tebe bili sve siromaniji i siromaniji. Bogata je mislio: Ovaj ovjek mora da je lud, sasvim lud. I ree mu: elim da dobijem priliku da vidim kralja. Bio je veoma bogat tako da je i kralj posuivao novac od njega. On je rekao kralju to se dogodilo. Rekao mu je: Ako ne ukloni ovog ovjeka iz suda bie iza reetaka kao i ja - jer ti zna odakle ti tvoje bogatstvo. Ako sam ja kriminalae, ti si jo vii. Kralj je sagledao situaciju, uoio je logiku te situacije. On je potom rekao Lao Tzuu: Moda si bio u pravu kada si rekao da e biti teko da nas dvoje doemo do zajednikog zakljuka. Smijenjen si sa svojeg poloaja.

Dogodilo se da je Agbar, jedan od velikih careva Indije, napravio predivni ribnjak. On je donio najljepe labudove iz visokih jezera Mansarovar u Himalajima gdje ive najljepi labudovi na svijetu. Napravio je tako prostrani ribnjak da su se labudovi u njemu mogli osjeati komotno. Taj ribnjak je bio skoro jezero, toliko veliko da su se labudovi osjeali sasvim slobodni. On bi stojao pored i promatrao cjelinu ribnjaka, a on je bio nainjen samo od istog bijelog mramora. Njegov ministar mu tada ree: Dobili smo obavjetenje da sutra stiu labudovi. Kao dobrodolicu mi emo im ribnjak ispuniti ne vodom ve mlijekom. Naravno, poslije emo napuniti vodu, ali za dobrodolicu neka bude mlijeko. Agbar je upitao: Dobro, ali odakle ete nabaviti toliko mlijeka? Ministar ree: To je lako. Mi samo treba da obavijestimo graane da se gradi prelijepi ribnjak i da se dovode predivni labudovi iz Himalaja te za njihovu dobrodolicu treba da napunimo ribnjak mlijekom. Stoga, svaki treba da donese vedricu mlijeka. Grad je bio velik i ako bi svako donio po vedricu mlijeka zasigurno bi se ribnjak napunio. A tko je taj koji se nee odazvati tom pozivu? Zapravo, to je bila i radost uveseliti cara sa dobrodolicom labudima iz Himalaja. Bila bi to rijetka predstava. Hindusi su uvijek vjerovali jednom predanju iako je to moda i mit - da labud ima takva mona svojstva da ako se pomijeaju voda i mlijeko da on moe samo da pije mlijeko a da potom ostane samo voda. Ako se voda i mlijeko pomijeaju nevjerovatno je da bi netko mogao da ih odvoji potom, no prialo se da laudovi imaju ta svojstva. To mora da je bilo mitoloko predanje ali je to ipak imalo velikog znaaja. Znailo bi da onaj tko moe da razdvoji nestvarno od stvarnog, smrtno od besmrtnog, svjetovno od drevnog, ovjek koji moe da odvoji san od budnosti... on je takoer bio poznat pod imenom paramhansa - veliki labud. Car je bio vooma sretan. Ali sutradan ih je ekalo veliko iznenaenje jer je ribnjak bio sasvim ispunjen vodom. Svi gradani su ovako razmiljali: Ako se uspe samo jedno vedro vode u ribnjaku mlijeka nee se primijetiti.Teba samo da poem malo ranije dok je jo mrak. Tako su svi doli neto ranije dok je jo bio mrak i sasuli svoju vedricu vode mislei da sipaju u mlijeko. No, nijedan gradanin nije sasuo vodu u mlijeko. Bila je to samo voda.

KNJIGA IVOT, LJUBAV SMIJEH Jedan fanatini kralj je imao predivan zlatni krevet: veoma skup, ukraen tisuama dijamanata. Kad god bi doao neki gost u palatu on bi mu nudio taj krevet za poinak. Ali, on je imao odreen stav: gost je morao biti po mjeri tog kreveta. Ako bi gost bio neto dui od kreveta tada bi kralj naredio da mu se noge skrate za toliko; dakle, krevet nije bio namijenjen ovjeku ve je ovjek sluio tom krevetu. A prava je rijetkost, gotovo nemogue, da se nae ovjek koji e biti po mjeri ve nainjenog kreveta. Prosjena osoba jo ne postoji, i zapamti: prosjena osoba je izmiljotina, a krevet je napravljen za prosjenu osobu. Kralj je bio matematiar - veoma je iskalkulirao tu stvar. On je prethodno izmjerio visinu svih graana njegovog grada, a potom je to podijelio njihovim brojem i tako dobio srednju, prosjenu visinu. Stoga, bilo tko da je bio gost bio je u nevolji. Ukoliko bi bio krai od kreveta kralj je imao hrvae koji bi gosta istezali do veliine kreveta.

Dva ucnika jednog velikog majstora etali su vrtom oko kue svog majstora. Njima je bilo doputeno da tuda etaju svaki dan, jutrom i naveer. Obojica su bili puai i htjeli su da pitaju majstora za dozvolu, pa su i odluili: Sigurno e odbiti, ali mi emo gu ipak pitati. To ne izgleda kao svetogre da puimo u vrtu. Mi neemo puiti u njegovoj kui. Sljedeeg dana su se ponovo sreli u vrtu. Jedan od njih je bio razljuen jer je ovaj drugi. puio i ree mu: to se dogodilo? Ja sam ga isto pitao ali je on kratko odbio i rekao ne. A ti pui? Zar nisi mogao ustrajati u njegovoj naredbi? On mu ree: Ali, on je meni rekao da! To je bilo nepravedno i prvi ree: Ja sada idem da ispitam odmah zato je meni rekao - ne, a tebi - da. Drugi ree: Saekaj trenutak. Reci mi ta si ga upitao? On ree: ta sam pitao? Pitao sam ga jednostavno: Da li mogu da puim dok meditiram? On je rekao Ne. i izgledao je vrlo ljut. Onaj drugi se: poe smijati govorei: Sada ja znam u emu je stvar. Ja sam pitao: Mogu li meditirati dok puim? On mi je rekao: Da.

Sufi mistik je bio veoma siromaan, odbaen, umoran od putovanja. Stigao je u jedno selo nou i nisu ga prihvatili. Selo je pripadalo ortodoksnom narodu, a kada su ortodoksni muhamedanci tu, tada je veoma teko da.ih nagovori. Oni ak nisu ni htjeli da mu prue utoite u gradu. No je bila hladna, a on je bio gladan, umoran i nedovoljno obuen. Sjedio je ispred grada pod drvetom. I njegovi uenici su sjedili tu sa velikom tugom, depresivni ak i ljuti. Tada se on poeo moliti i govoriti Bogu: Ti si divan, Ti mi daje uvijek to ja trebam. To je bilo previe. Jedan uenik ree: ekaj, ti ide malo predaleko, pogotovu noas. Te rijei su lane. Mi smo gladni, umorni, neobueni, a hladna no se sputala. Ima divljih zvijeri svuda okolo a mi smo istjerani iz grada, mi smo bez zaklona. Zato ti daje zahvalnost Bogu? to ti misli kada kae: Ti mi uvijek daje sve to trebam. Mistik tada ree: Da, ja u ponoviti to opet. Bog mi daje sve to trebam. Noas ja trebam bijedu, noas treba da budem odbaen, da buem gladan, da budem u opasnosti. Inae, zato bi mi on to dao? To mora da je potreba. To mora da je potrebno i zato treba da sam zahvalan. On tako divno gleda na moje potrebe. Divan je.

uo sam jednu priu o trojci kineskih mistika. Nitko nije znao njihova imena. Oni su bili poznati samo pod imenom Tri nasmijana sveca jer nisu nita drugo radili ve su se samo smijali. Oni su ili iz grada u grad i smijali se . . . oni bi stali negdje na trgu i smijali se iz punih plua... Sav narod sa trga bi se okupio oko njih. Svi bi doli, prodavaonice bi se zatvorile a kupci bi zaboravili zato su tu. Ova tri ovjeka su bila stvarno divna - smijali bi se a trbusi bi im se talasali.

Tada bi to bivala jedna vrsta infekcije tako da su se i drugi poinjali smijati. Sada se smijao sav trg. Oni bi tako promijenili atmosveru na trgu. I ako bi im netko rekao: Kaite nam neto? Oni bi samo odmahnuli: Mi nemamo to da govorimo. Mi se samo smijemo i tako vam mijenjamo kvalitet ivota. A svega nekoliko trenutaka ranije to je bilo dosta tuno mjesto gdje je svijet samo mislio o novcu - jurili svuda za novcem, pohlepni; novac je bio jedini milje naokolo. Iznenada, ta tri luckasta ovjeka su dola i poela su se smijati mijenjajui kvalitet ivljenja itavog grada. Sada vie nitko nije bio muterija. Sada su oni zaboravili da su tu doli da kupuju robu. Nitko vie nije mario za pohlepu. Oni su se samo smijali, plesali oko te trojice luaka. Na par trenutaka novi svijet se ukazao. Oni su putovali uzdu Kine, iz mjesta u mjesto, iz sela u selo, samo pomaui ljudima da se smiju. Tuni ljudi, ljutiti, pohlepni ljudi, ljubomorni ljudi: svi su se poeli smijati sa njima. Mnogi su nali klju - tako se moe preporoditi. No, u jednom selu se dogodilo da je jedan od njih umro. Seljani su se okupili i rekli: Sada e biti nevolje. Sada emo da vidimo kako e se smijati. Njihov prijatelj je umro: oni bi morali naricati. Ali kada su doli, ona dvojica su plesali, smijali se i slavili smrt. Tada su seljani rekli: Ovo je stvarno previe. Ovo je neutivo. Kada ovjek umre neumjesno je smijati se i plesati. Na to su im oni odgovorili: Vi ne znate to se dogodilo. Sva trojica smo mislili tko e prvi umrijeti. Ovaj ovjek je pobijedio; mi smo izgubili. itav ivot smo se smijali sa njime. Sada mu mi aljemo poslednji pozdrav - a moe li to biti neto drugo? Mi treba da se smijemo, da se veselimo, mi treba da.slavimo. Ovo je jedini oprotaj od ovjeka koji se itavog ivota smijao. I ako se mi ne bismo smijali, tada bi se on smijao nama i rekao: Vi, budale, opet ste upali u zamku. Mi i ne vidimo da je on mrtav. Kako moe smijeh zamrijeti, kako ivot moe umrijeti? Smijeh je vjean, ivot je vjean, slavlje se nastavlja. Glumac se mijenja, ali drama ostaje. Valovi se mijenjaju, ali ocean ostaje. Ti se smije, pa prestane, a potom se netko drugi smije smijeh se nastavlja. Egzisfencija se nastavlja, to je kontinuitet; ne postoji ni jednog trenutka prekida u tome. No, seljani to ne shvataju i ne mogu uestvovati u smijehu danas. Tada i tijelo mora biti spaljeno i seljaci bi rekli: Mi emo ga okupati u ime rituala. Ali su njegova dva prijatelja rekla: Ne, na prijatelj je rekao da se ne sprema nikakav ritual i da se ne kupa njegovo tijelo, te da ostane u istoj odjei u kojoj je bio. Rekao je da ga samo spustimo u vatru ovakvog kakav je. Mi moramo slijditi negove instrukcije. I tada se dogodi veliki dogaaj. Kada je tijelo stavljeno u plamen, taj starac je napravio poslednji trik. On je prijc smrti sakrio ispod svojih haljina mnoge stvarice koje izazivaju vatromet. Tako je iznenada stvorio diwali. Tada se sve selo poelo smijati. Njegova dva luckasta prijatelja su plesala, a potom je i cijelo selo prihvatilo ples. To nije bila smrt, to je bio novi ivot.

Jedan zen-majstor po imenu Lin Ci je umirao. Tisue uenika se okupilo da uju poslednju propovijed, ali Lin i je samo leao - veseo, nasmijan, ne izgovanajui ni jednu rije. Vidjevi da e on umrijcti a da nee izgovoriti nijednu rije, netko je opomenuo Lin ija. To je bio jedan stari prijatelj, takoer majstor. On nije bio uenik Lin ija i zbog toga ga je mogao osloviti: Lin i, da nisi moda zaboravio na svoje poslednju rijei? Uvijek sam govorio da nema dobru memoriju. Ti umire... nisi li zaboravio? Lin i ree: Samo osluni. Na krovu su dvije vjeverice skakutale, kriale. Kako je divno, i potom izdahnu. Na trenutak, kada, je rekao da oslunu, bila je apsolutna tiina. Svi su mislili da on eli da kae neto veliko, ali to su se samo dvije vjeverice na krovu svaale, kriale, trkarale. . . On se nasmijao i izdahnuo. No, on je ipak dao svoju poslednju poruku: ne inite stvari malim i velikim, trivijalnim i vanm. Sve je vano. U tom trenutku Lin iova smrt je bila vana isto toliko koliko i skakutanje i krianje dvije vjeverice na krovu njegove kue, nema nikakve razlike u tome.

U Japanu, veliki mistik Hotei je jo zvan Nasmijani Buda. On je bio jedan od najvoljenijih mistika Japana a nikada nije izgovorio ni jednu rije. Kako je postao prosvijetljen, poeo se smijati i ako bi ga netko pitao: Zato se smije? on bi odgovorio smijui se:. On se tako kretao od sela do sela i smijao se. Narod bi se okupljao i on bi se smijao. I polako bi njegov smijeh postajao infektivan - netko u masi bi se poeo smijati, a potom jo poneko da bi na kraju itava masa naroda bila u smijehu; smijali su se zbog... Zbog ega su se oni smijali? Svi su znali da je to luckasto, da je taj ovjek udak, ali su se smijali i pitali zato se oni smiju. No, ipak su se i dalje svi smijali i bili zabrinuti ta e drugi misliti o njima. Nije bilo nekog razloga za smijeh. Ali su ljudi uvijek ipak ekali Hoteja jer se nikada u svom ivotu nisu potpuno tako smijali, sa takvim intenzitetom da su

otkrivali da je poslije takvog smijeha svako njihovo ulo bilo jasnije, istije. Njihove oi su mogle gledati bolje, njihovo itavo bie je postalo svjetlije kao da je neki teret nestao. Ljudi bi pitali Hoteja: Hoe li se vratiti ponovo, a on bi otiao smijui se u drugo selo. Njegov itav ivot; za skoro etrdeset i pet godina otkada se prosvijetlio, on je inio samo jednu stvar a to je bilo smijanje. To je bila njegova poruka, evanelje, njegovi spisi.

IZ KNJIGE JEDNO ZRNO ZAZELENI ZEMLJU To me podsjetilo na hinduskog vidovnjaka Upanishada - naravno on je bio samouk i takozvani - koji je bio poznat kao Gadiwan Raikva, jer je putovao u kolima koja je vukao vol. Raikva mu je bilo ime, a gadiwan znai ovjek koji posjeduje vola i kola. I on je bio na sajmu i nadmetao se da kupi prekrasnu enu, no doao je kralj - i naravno da nije mogao pobijediti kralja. Podizao je cijenu koliko je mogao jer hinduski vidovnjaci nisu siromani ljudi; imali su mnogo ena, i mnogo zemlje koju su obraivali njihovi uenici da bi platili naukovanje. Skupili su mnogo novca i troili ga na kupnju ena. Gadiwan Raikva bio je najpoznatiji meu samoukim, takozvanim svetim ljudima. Koji je to svetac spreman kupiti ljudsko bie kao imovinu? Ali poto je bio poraen i kralj je dao vie novaca za enu, bio je jako bijesan - svi su mu ljudi govorili Nemoj biti bijesan, nemoj biti pohlepan. No on je ekao priliku za osvetu - a ovi su mu ljudi govorili Zaboravi osvetoljubivost, budi ljubazan, budi suosjeajan, ljubi svoje neprijatelje. Nakon mnogo godina, kralju koji je kupio enu dosadilo je njegovo kraljevstvo i bogatstva i gomila ena, i zaelio je spokoj i mir duha. Zaboravivi nezgodu koja se desila prije dvadeset godina, kralj je otiao Gadiwan Rakviu da bi naao mir duha, a sa sobom je ponio mnogo novaca, dijamanata, smaragda, rubina, kao poklon svetom ovjeku. Poveo je i svojeg prvog ministra. Dotaknuo je noge Gadiwan Raikve i ponudio mu mnogo novaca. Ali Gadiwan Raikva je jo uvijek kipio od bijesa. Dvadeset godina nije nita promijenilo, vatra je jo uvijek gorila. Odgurnuo je kralja i rekao Gubi se, i uzmi svoj novac! Kralj nije mogao vjerovati. Pitao je prvog ministra to se desilo? Zato se ovjek ponaa tako bijesno? Mislio sam da je on sveti ovjek. Ministar je rekao On je sveti ovjek, ali vi se ne sjeate... Prije dvadeset godina oboje ste se nadmetali za enu, i vi ste ga pobijedili. Dovedite tu enu i ponudite nju svetom ovjeku i on e vam dati mir i spokoj duha. Spokoj duha, kaj god! I kralj je doveo enu, a Gadiwan Raikva ju je prihvatio i pristao uvesti kralja u mir i spokoj duha. ovjek koji je dvadeset godina izgarao ekajui osvetu, da li je sposoban ikome dati mir i spokoj duha? On nita ne zna o duhu ili spokoju!

Kao to krani imaju trojstvo, Hindusi imaju trimurti, tri lica Boga. Prvo lice je Brahma, koji je stvorio svijet. On ima samo jedan hram u cijeloj Indiji, jer tko mari za njega? - on je svoje napravio, i nitko ne zna kamo je otiao. Drugo lice Boga je Vishnu, koji ima tisue hramova, jer on odrava ono to je Brahma stvorio. Naravno, ako ga moete nagovoriti svojim molitvama i ritualima, to e vam biti veliki blagoslov. On stalno odrava svijet do trenutka kada ga Shiva unitava. Shiva je Bog razaratelj. Kako se dogodilo da Shivu predstavlja faliki simbol? Jednog jutra, Brahma i Vishnu su raspravljali o neemu, i nisu mogli doi do zakljuka, barem su tako mislili, Bolje da idemo Shivi. Moda nam on moe pomoi da doemo do zakljuka. I tako su otili Shivi rano u jutro. Amerikanci ne bi trebali misliti da samo oni voe ljubav ujutro. Milijune godina prije, Shiva je vodio ljubav sa Parvati ujutro - a vrata su bila otvorena. Brahma i Vishnu nisu mogli zamisliti da je to vrijeme za voenje ljubavi - ali Shiva je udan bog, hipi bog, On uzima marihuanu, on uzima opijum, pije alkohol. Nema ni jedne droge o kojoj on nije ovisan. Naravno da nema osjeaj za vrijeme, da li je no ili dan, ili da li su vrata otvorena ili zatvorena. I tako su Brahma i Vishnu uli i nisu mogli vjerovati svojim oima, ja njih zovem pohotnima. Da su bili imalo pristojniji otili bi van iz kue, no oni su tamo ostali est sati, jer je taj ovisnik o drogi, Shiva; nastavljao i nastavljao, i nije znao prestati. Njega nije smetalo to ova dvojica obilaze, i gledaju to on radi. To su hinduski pohotni bogovi! I kada je nakon est sati doao k sebi i prepoznao ovu dvojicu, oni su ga proklinjali. Trebali

su prokleti sebe, jer su uli u neiju privatnost. Videi da vodi ljubav, trebali su izai van i priekati tamo. No oni su obilazili, promatrali i uivali: to je pohota. Neete pronai drugi primjer takve boanske pohote. Trebali su prokleti sebe, no radije su prokleli Shivu - jer smo ovdje prostajali est sati a ti nas nisi primijetio, nego si nastavio voditi ljubav. To je tako nekulturno da te proklinjemo, pa e na svijetu biti poznat po svojim genitalijama. To je razlog za shivalinge koje vidite svugdje u zemlji.

Imali su vrlo poznatog astrologa - bio je to astrolog kralja Rajasthana. Ja sam boravio kod kralja. On je pozvao astrologa, jer ja nisam imao natalni horoskop. Astrolog je rekao: Nema problema. itati u iz dlana. Kralj mi je rekao: To je vrlo skup ovjek, no ja u ga platiti, ne brini. Ja sam rekao: Ne. Putsti mene. Ne mijeaj se, samo budi tiho. On je dobivao po tisuu rupija za jedno itanje. On je obavio itanje i tada je ekao na tisuu rupija. Ja sam rekao: Ti si veliki ovjek za proricanje. Ti sve zna, ali ne zna da ti ja neu platiti! On je rekao: to? Ja sam rekao: Da, gubio si vrijeme. Ti mora platiti meni. On je rekao: To je previe. Ako mi ne eli platiti, u redu, idem. Ali ti trai da ja platim...? Ja sam rekao: Ti si drao moju ruku. Ja ne dozvoljavam da svatko dri moju ruku. Govorio si gluposti i tratio moje vrijeme. Rekao sam kralju Rajasthana: Reci tom ovjeku da ovdje treba staviti tisui rupija. Kralj je rekao: On je siromani brahman. Ja u ti dati tisutt rupija. Ja sam rekao: Nije vano. Jer novac je novac...ti ovdje stavi tisuu rupija. Kralj je morao dati tisuu rupija. Ja sam mu ih vratio, rekao sam: Trenutno ih ne trebam. Ako mi jednom zatrebaju - dati e mi ih uz kamate. Ti si pozvao tog glupana i rekao mi 'On je veliki astrolog mojeg kraljevstva... Ali religija lae na sve mogue naine, iskoritavajui ljude na sve mogue naine. Dok religija ne umre, istinska izvorna religioznost ne moe biti roena.

ovjek je prodavao Gandhi kape. Posebno u vrijeme , izbora u Indiji, Gandhi kape su se mnogo traile. Svatko eli pokazati da je Gandhijac. Gandhi kapa je kao zastava, pokazuje svima da Ja sam Gandhijac. Glasajte za mene. ovjek je radio Gandhi kape za vrijeme izbora, i iao je od trga do trga prodavajui kape. Bio je to dobar posao. Za kapama je bila velika potranja. Jedan dan, bio je jako umoran pri povratku kui. On sam je nosio Gandhi kapu, a u torbi imao je jo mnogo kapa. Razmiljao je da ode na jo jedan trg, no bio je tako umoran da je zaspao pod ogromnim bodhi drvetom, istim drvetom pod kojim je Buddha postao prosvijetljen... Zato to drvo zovu bodhi drvo. Nazvano je po Buddhi. Bodhi znai prosvijetljenje. To je udno drvo medu drveem; moe narasti tako ogromno kako elite. Nakon nekog vremena njegove grane postanu tako teke da padnu dolje. Jer je njihova teina tako velika, da bi se zatitile grane poalju u zemlju novo korijenje. Kada novo korijenje dosegne zemlju, one imaju novu potporu. I svaka grana i dalje alje novo korijenje, tako da ima ogromnih bodhi stabala. Jedno postoji u Adyaru u glavnom sjeditu svjetskog teozofskog pokreta. Ono je tako veliko da pod njim moe sjediti deset tisua ljudi. Teozofisti su obiavali imati sastanke pod bodhi drvetom. ovjek nije pogledao na drvo, no bilo je puno majmuna. Bio je tako umoran, stavio je torbu pored sebe i zaspao. Majmuni su promatrali. Nisu mogli odoliti iskuenju imati Gandhi kapu. Prili su blie i ustanovili da ovjek duboko spava, pa su otvorili torbu. Svaki je majmun dobio jednu kapu, samo je jedan majmun preostao. Kada se ovjek odmorio, pogledao je uokolo. Torba mu je bila prazna, i nije vidio nikoga. Tada su se majmuni stali cerekati. Pogledao je gore. Rekao je: O Boe! Toliko Gandhijaca! A to sada? Tada se iznenada sjetio da su majmuni imitatori. Pa je skinuo svoju kapu i bacio ju. Svi su majmuni skinuli kape i bacili ih. Pokupio je kape i otiao kui. Slijedee godine u vrijeme izbora bio je bolestan. Pripremio je kape pa je rekao svom sinu da ide na trgove: No ne zaboravi jednu stvar. Na putu se nalazi ogromno bodhi drvo koje je puno majmuna. A sjena mu je tako svjea...nakon kilometara hoda, eljan si odmora. Pa u ti rei moje iskustvo, jer e inae imati problema. Ako ti se to dogodi, zapamti, ne brini: majmuni su imitatori. Ako eli zaspati, spavaj. Ako ti majmuni uzmu kape, neka malo uivaju. Kada se probudi,

ne brini, samo baci svoju kapu i oni e baciti svoje. Pokupi kape i poi kui. Djeak je rekao: To je dobro. U stvari veselio se uivanju u tom velikom trenutku. Prije nego je otiao na trg - otac se odmarao kada je iao natrag - djeak je pomislio: Zato da se ne odmorim sada i onda idem na trg? I tako je sa punom torbom, zaspao. Majmuni su sili i kada se probudio svi su nosili kape. Djeak je pogledao gore. Oni su se cerekali. Djeak je znao trik: bacio je svoju kapu. Ni jedan majmun nije bacio svoju kapu; naprotiv, jedan majmun koji nije imao kapu siao je, uzeo djeakovu kapu i vratio se gore. Nije samo djeaku njegov otac rekao, i majmunima su njihovi oevi rekli: Ako se takva stvar dogodi, ne dajte se zavarati.

Jedan veliki kralj, Prasenjita, suvremenik Gautama Buddhe, doao je po prvi puta posjetiti Gautama Buddhu. Njegova ena bila je laik-uenik Gautama Buddhe dugo vremena prije nego se udala za Prasenjitu. Bila je ker veeg kralja. I tako kada je Gautama Buddha doao u glavni grad kraljevstva Prasenjite, ena je rekla svome muu: Ne izgleda dobro da kada ovjek kao Gautama Buddha doe u tvoj glavni grad da mu ti ne zaeli dobrodolicu. Ja idem. Sigurno e pitati za tebe. to da mu kaem? Mu je kratko razmiljao i rekao: Dobro, idem i ja. Ali kako dolazim prvi puta elio bih mu dati neki poklon. Imam jedan jako veliki dijamant; ak su i carevi ljubomorni zbog tog dijamanta. Buddha ga mora cijeniti, pa u ga zato ponijeti. ena se poela smijati. Rekla je: Bolje ponesi lopoev cvijet iz naeg velikog jezerca umjesto dijamanta. Buddhi je lopoev cvijet ljepi. to da uini sa dijamantom? On e mu biti nepotreban teret. On je rekao: Ponijeti u oboje pa da vidimo tko e pobijediti. Tako je on doao u svojoj zlatnoj koiji u Buddhinu komunu, gdje je deset tisua redovnika sjedilo oko njega. Upravo prije nego je Buddha otpoeo svoje jutarnje razgovore, kraljeva zlatna koija je stala, pa je ekao da kralj ue. Kralj je doao pred njega, i prvo ponudio Buddhi dijamant. Buddha je rekao: Odbaci! Prasenjita je bilo teko odbaciti njegov dijamant - to je bio njegov ivot! - ali ne odbaciti ga bilo je takoer teko. Pred deset tisua ljudi Buddha je to rekao - ti si ponudio dijamant pa ti on vie ne pripada. On je oklijevao. Buddha je rekao: Odbaci! Tako je odbacio dijamant, nevoljko, i drugom rukom ponudio lopoev cvijet. Buddha je rekao: Odbaci! Prasenjita je pomislio: Je li taj ovjek lud? Odbacio je lopoev cvijet, i Buddha je rekao: Zar ne slua? Odbaci! On je rekao: Obje su mi ruke prazna. to sada hoe da odbacim? U tom trenutku, jedan od najstarijih Buddhinih uenika, Sariputra, je rekao: Ti ne razumije. Buddha ne kae da odbaci dijamant, ili cvijet. On kae ' Odbaci svoju personalnost. Odbaci to da si kralj. Odbaci tu masku, budi samo ovjek, jer kroz masku meni je nemogue da ti se pribliim.' On nikada o tome nije razmiljao. Ali velika tiina i deset tisua ljudi... i on je spontano pao Buddhi pred noge. Buddha je rekao: To sam ti govorio: odbaci. Sada sjedni. Budi samo ovjek. Ovdje nitko nije car i nitko nije prosjak. Ovdje je svatko svoje ja. Budi svoj. To da si car moe ti se oduzeti. Jednom e netko pokoriti tvoje kraljevstvo i ti e biti prosjak. Tvoje carevanje nije tvoj bitni dio. To moe biti ukradeno, to moe biti pokoreno, moe biti uniteno. Bolje da ti to sam odbaci to je muevnije - i samo ostani izvorno bie.

KNJIGA NEBESKO SJEME Jednom se desilo: Muhamedanski mistik Farid ivio je u jednom malom selu u blizini Delhija, a veliki imperator Akbar bio je njegov sljedbenik. Akbar mt je esto navraao, a Farid je bio obian fakir, i to jedan od najsiromanijih. Kada je jednom prilikom Akbar navraao do Farida, seljaci su se obratili svom fakiru: Akbar ti dolazi u posjetu; trai neto u nae ime. Potrebna nam je makar neka kola, ili bolnica Dovoljno je da pomisli, i imperator e ti izai u susret, jer on ti osobno dolazi kao gost. A selo je bilo strano siromano, neobrazovano, bez iega. Nije bilo ni kole ni bolnice, pa je Farid rekao: Dobro, pitati u ga, ali ja nisam ba naroito uspjean u traenju, jer ne sjeam se

kada sam posljednji put nekom neto traio. Ali, ako vi zahtijevate, pitati u. I tako je otiao u Delhi... Negdje oko jutra dospio je pred palau. Svi su znali da je Akbar Faridov sljedbenik, pa su ga propustili. A imperator je bio u hramu napravio je za sebe mali hram u kome je vrio svoje vjerske obaveze - i molio je, bio je u nekoj molitvi, pa Farid nije imao namjeru prekinuti ga. Ionako je odluio da ga pita kada ovaj zavri s onim to je zapoeo. Akbar uope nije bio svjestan da se Farid nalazi iza njega, te je pred sam kraj molitve zamolio Boga: Molim te, svemoni Boe, neka moje carstvo bude bar malo vee. Neka se proiri, i neka se bogatstvo moje makar malo uvea. Kao gromom oinut, Farid nije doekao ni da Akbar zavri s molitvom, ve se odmah uputio prema izlazu. Akbar ga je u posljednjem trenutku primijetio, i poto je molitva bila gotova, potrao je ka njemu sa rijeima: U emu je stvar? kada si doao, i zato sada bez objanjenja ide? Doao sam da velikog imperatora zamolim za neto, ali ovdje sam naao samo jo jednog prosjaka - i zato je moja molba potpuno izlina. I ako i ti prosi od Boga, zato ga i ja ne bih izravno molio? to e mi posrednik? Akbare moj, mislio sam da si veliki car, ali sam se grdno prevario.

Jednom je Ananda upitao Buddhu... prolazili su kroz neku umu, suho im je lie krckalo pod nogama, vjetar je puhao, a njih su dvojica malo izmakli ispred ostalih uenika. Kada je osjetio da su na pristojnoj udaljenosti do drugih, Ananda ga upita: Oduvijek sam elio znati samo jednu stvar: jesi li nam razotkrio sve to si ostvario? Ili neto jo uvijek skriva samo za sebe? Buddha mu je mimo odgovorio: Ja nemam pesnicu, ve otvorenu aku. Pogledaj ovu umu sva je otkrivena, izloena. Ja sam joj slian, jer Buddha ne stee aku u pesnicu. Zatim je uzeo par suhih listova i sklopio aku. Sada mi je aka zatvorena, i ti ne moe vidjeti lie u njoj. Ljudi koji osjeaju pohlepu u odnosu na vlastito znanje - oni koji ne ele dijeliti, odvajaju se od ume i postaju kao pesnice. Zatim je otvorio aku i lie se opet rasulo po zemlji: Ali Buddhina aka je potpuno otvorena, i ja sam sve razotkrio. I ako osjeate da je neto jo uvijek skriveno, to je zbog vae pesnice, a ne moje otvorene ake.

Jednom sam uo: neki naunik bio je na pragu velikog otkria: kada bi pronaao samo jo jedan klju, znao bi kako da napravi dijamante. Sve su mu tajne bile razotkrivene, osim te jedne, jedne jedine. Radio je strahovito puno, upinjao se iz sve snage, ali do konanog razrjeenja kao da nije mogao doi. Tad mu je netko iz njegovog drutva predloio: Zato rasipa ivot bez potrebe? uo sam da na Tibetu postoji ena koja zna sve tajne u vezi dijamanata. Poto ima sve odgovore, zato ne bi pokuao da pronai tu enu i da joj jednostavno postavi pitanje koje te toliko interesira? Ovdje samo gubi vrijeme. I ovjek je na kraju posluao... Bilo je teko pronai onu premudru enu; trebalo mu je nekoliko godina traganja, nekoliko puta ivot mu je visio na koncu, ali, bilo kako bilo, ipak ju je pronaao. Jednog jutra zakucao je na njena vrata. Mudra ena mu je otvorila vrata, a naunik je bio zapanjen - ona ne samo da je bila neto najplemenitije i najljepe to je on ikada vidio svojim oima, ve je itava njena pojava bila pozivajua, i kao da joj je iz oiju dolazio onaj zavodniki poziv: Prii blie, jo blie, jo blie. Rekla mu je: Dobro je da si napokon stigao. Moj mu trenutno nije kod kue, i ovo je pravilo: moe me pitati samo jedno pitanje, i ja u na njega dati toan odgovor. Zapamti, moe mi postaviti samo jedno pitanje; na svako drugo nee dobiti odgovor. Kada ti se vraa mu? uspeo je promucati zalueni naunik.

Kada je kralj Ebrahim doao do svog Majstora, ovaj ga je upitao: Jesi li spreman prihvatiti sve to ti budem rekao? Spreman sam na sve, odgovori kralj. Zato sam i doao - to god ti kae ja u uiniti. Majstor ga je pogledao i rekao: Dobro, neka ti bude. Skini sa sebe svu odjeu. Uenicima koji su stajali u blizini poelo je da biva pomalo nelagodno. Ebrahim je bio veliki kralj, i to je bilo stvarno nepotrebno. Isti zahtjev nikome nije postavio - zato je onda ovaj uvjet postavio ba jednom kralju?

Zbog toga mu je jedan od uenika doapnuo na uho: Zar to ipak nije previe? Istu stvar niste ni od koga traili! Ne obazirui se na sve to, Majstor je nastavio po starom: ... a kada se skine, uzmi ovu moju papuu u ruku, izai s njom na ulicu i, dok bude optravao grad, udaraj se papuom po glavi! Ebrahim ga je posluao bez prigovora. Potpuno nag, istrao je na ulice svog grada - glavnog grada - udarajui se papuom iz sve snage po glavi. Kae se da se vratio apsolutno probuen.

Lav je doao do tigra i postavio mu pitanje: Tko je glavna zvjerka u praumi? Tigar mu odgovori: Pa, naravno, gazda, ti si glavni - to je svima dobro poznato! Poslije toga, svratio je i do medvjeda, zgrabio ga i unio mu se u lice: Je li, deko, tko je glavni? Nema potrebe, ree medvjed drhtei od straha, ak ni da se pita - ti si kralj svih ivotinja! Kada je to isto pitanje postavio slonu, slon ga je dohvatio surlom za grivu, par puta ga tresnuo o zemlju i bacio s gaenjem. Otresajui prainu, lav mu se energino obrati: Zna to - ako ve ne zna odgovor, onda nema smisla da se tako ponaa.

Jednom se dogodilo: Zen Majstor je ivio na nekom brdu koje se nalazilo na par kilometara od grada. Lopov se uuljao u njegovu kolibu; ba je bila no punog mjeseca. Majstor je bio duboko zabrinut, jer nije imao to dati tom lopovu - samo jedan pokriva koji mu je bio prebaen preko ramena - i sada, to da se radi? Kod vrata, odmah tu do njih, ostavio je pokriva, i sam se sakrio u jednom uglu. im je uao, lopov se osvrnuo na sve strane - i zaista, nije bilo niega. Poraen, osujeen neuspjehom, ve se okrenuo da izae, jer mraku nije ni vidio pokriva kraj sebe. I onda, odjednom, pravo i svog ugla, shvativi da e ovaj uskoro otii, Majstor je povikao: Ali ekaj malo! ekaj! Pa uzmi bar ovaj pokriva. Preao si toliki put, i sada nije lijepo da se iz moje kolibe vrati praznih ruku. Sljedei put kada bude dolazio, obvesti me da sredim neke stvari. Ja jesam siromah ali neto u dobaviti kako bi mogao da krade kao ovjek. Saali se sada na mene... hajde, molim te, uzmi ovaj pokriva - ne odbijaj me Lopov jednostavno nije mogao vjerovati vlastitim uima. to se to deava? Mislei i premiljajui - jer Majstor je postupio kao nitko do tada, njegovo ponaanje stvarno je bilo zapanjujue lopov je na kraj ipak uzeo pokriva i istrao u hladnu no. Majstor je te noi napisao pjesmu. Sjedei kraj prozora - ledena no pun Mjesec visoko na nebu - i rijei su krenule: Kakav predivan Mjesec - kada bih mogao da ga poklonim jednom lopovu! Majstor je plakao, iznutra osjeajui kako se lopov, sam u mrkloj noi udaljava, neznano kuda. Poslije je saznao da su ga uhvatili. Bilo je nekoliko optubi protiv njega - a i Majstorov pokriva takoer je naen. Taj pokriva su svi znali, jer Majstor je bio nadaleko poznat. Zbog toga su ga pozvali na sud, i tuilac mu je samo rekao: Ti treba rei tek jednu jedinu rije - da je ovaj lopov ukrao iz tvoje kolibe to i to; samo reci da, to je sve Ali on nije lopov, uzviknuo je Majstor, i od mene nije ukrao nita. Ja ga dobro poznajem. Jednom me je posjetio, ali, naravno, nita nije odnio. Ja sam mu poklonio pokriva, i jo uvijek negdje, duboko u sebi, osjeam krivicu, jer nita drugo nisam imao da mu poklonim. A pokriva je toliko star da ne vrijedi ni prebijene pare. Kaem vam da je ovjek dobar - prihvatio je pokriva. I ne samo da ga je prihvatio ak sam u njegovom srcu osjetio neizmjernu zahvalnost.

Jednom se desilo da je Buddha pukim sluajem bio otrovan. Neki siromaak ga je pozvao na veeru. Oko etiri sata izjutra naao se ispod drveta pod kojim je Buddha spavao - ekao ga je danima, i napokon ga je pronaao. im je otvorio oi, siromaak mu je rekao: Prihvati moj poziv! ekao sam te mjesecima, pripremao sam se za tebe tko zna koliko vremena. Ja jesam siromaan, ali je moja elja da doe u moju kolibu velika - i zato, budi moj gost. Buddha mu je obeao da e obavezno doi. Poslije nekoliko minuta, taman kada je siromaak otiao potpuno sretan, pjevajui i poskakujui, ispred Buddhinog drveta zaustavila se kraljevska koija. Kralj je izaao, poklonio se Buddhi i saopio mu svoju molbu: Molim te da doe u moju palau kao gost, jer ja te pozivam...

Teko, ree mu Buddha, moji e uenici prihvatiti tvoj poziv, ali ja stvarno ne se mogu na njega odazvati jer jedan je ovjek bio ba par minuta ispred tebe. On me je prvi pozvao, i zato u prvo morati biti njegov gost. Kralj je, nakon tih rijei, pokuao na sve naine da promjeni Buddhinu odluku: Pa taj ovjek je siromaan da siromaniji ne moe biti. to bi on mogao da ti da za jelo? Njegova djeca gladuju, jer siromaak nema dovoljno hrane ak ni za sebe. Stvar nije u tome, odgovori mu Buddha. Poto me je pozvao, morati u se odazvati. I tako je Buddha ostao pri svom. A to je siromaak uinio? U Biharu i ostalim siromanim dijelovima Indije ljudi skupljaju raznorazne stvari za vrijeme kine sezone. Ljudi skupljaju gotovo sve to nikne iz zemlje. Jedna vrsta cvijeta, kukarmura se zove, i podsjea na bijeli kiobran, iznikla je ba u to vrijeme. Ljudi to skupe, osue, i uvaju itave godine. To je jedino povre koje su u stanju nabaviti, ali je problem u tome to je taj cvijet ponekad otrovan. ovjek je sakupio nekoliko cvjetova kukarmure, osuio ih, pripremio, i kada je poeo jesti, Buddha je primijetio da je jelo veoma gorko - samim tim, i potpuno otrovno. Ali, to je bilo jedino pripremljeno jelo, i ako bi Buddha skrenuo pozornost na ukus jela, jadni ovjek bi se osjeao pogoenim, jer on stvarno nije imao nita drugo. Zbog toga je Buddha nastavio da jede, i niim nije pokazao da je jelo uasno gorko, smrtonosno. ovjek je u sebi jednostavno plesao od sree. Kada se Buddha oprostio od njega, otrov je poeo djelovati. Doktor koji ga je pregledao mogao je samo konstatirati jednu stvar: Ovo je veoma teak sluaj. Otrov je odavno uao u krv i sada je nemogue ispraviti situaciju - smrt je potpuno izvjesna. Prvu stvar koju je Buddha uinio nakon toga je: skupio je sve svoje uenike i mirno im saopio: Onaj ovjek je neto posebno - prvu hranu dobio sam od majke, a posljednji obrok od njega - u neku ruku, on je veoma slian mojoj majci. Zato je moja elja da ga potujete, jer on je stvarno rijedak ovjek. Jednom u tisuu godina na Zemlji se inkarnira bie Buddhine veliine, i samo dvoje ljudi imaju rijetku priliku: prva je majka koja pomae Buddhi da doe na ovaj svijet, a posljednji je ovjek koji mu pomae da ode sa ovoga svijeta. Zbog svega toga, idite i proirite radosnu vest - slavite ovjeka koji je moja posljednja pomo - on je neto posebno! Uenici su bili silno uznemireni, jer je njihova prva namjera bila da ovjeka rastave od ivota, da ga ubiju. Kada su svi uenici otili, Ananda je iz oaja saopio Buddhi: To to nam govori za nas je stvarno previe. Potovati ovjeka koji te je otrovao!? Pa on je ubica! Zato nam nemoj govoriti da ga slavimo. Zato nam uope govori takve stvari? Ja znam; ree Buddha drhtavim glasom, da biste ga vi ubili kada bili vam to dozvolio zbog toga vam i kaem da ga slavite. Idite do njega i potujte ga koliko moete. Rijetka je prilika da se Buddhi pripremi njegov posljednji obrok. U Buddhu ulazi otrov, iz Buddhe izlazi ljubav. To je ista alkemija: osjetio je suosjeanje prema ovjeku koji ga je gotovo ubio. ak i ako mu se otrov pripremi, ljubav e se iznjedriti iz njega.

Jednom se desilo ankaracharyji: izjutra je u Gangesu obavljao ritual proienja - bio je u Benaresu - i mislio je, kao to svaki brahmanski tip uma moe misliti, kako e ga rijeka uiniti istijim iznutra. Kada se vraao s rijeke jedan undra, pripadnik kaste nedodirljivih, sluajno ga je dodirnuo. Sankaracharya se strahovito razljutio: to si to uradio? Sada u se morati opet proistiti u rijeci - ti si me ukaljao svojim dodirom! Pria se nastavlja i kae da mu je undra odgovorio: Onda su svi tvoji Gangesi potpuno besmislene i beskorisne. Moj dodir je jai i od svete rijeke - jer ti kae da sam te ukaljao jednim jedinim dodirom. To samo upuuje na jedan jedini zakljuak: ja sam utjecajniji od Gangesa, zar ne? Zatim je nastavio: I koji si ti tip znalca? Jer, ja sam uo kako pria da u svakom postoji jedno te isto. Zato mi dopusti da te upitam: zar je mogue da te je moj dodir ukaljao - jer to znai da moje tijelo ima sposobnost da dotakne tvoju duu. Ali, ti tvrdi da je tjelesnost iluzija, samo jedan san, a kako moe san dotaknuti stvarnost? Kako jedna iluzija moe ukaljati ono to jeste? Ono to ne postoji da ukalja ono to postoji - stvarno zapanjujue. Ali, ako tvrdi da te ja nisam ukaljao tijelom nego svojom duom - jer samo dua moe dodirnuti duu - ja onda nisam Brahman, Apsolut. Ako ipak jeste, hajde reci mi to te je to ukaljalo? Kae se da je ankaracharyja pao pred njegove noge, i da je zapanjen promucao: Sve do sada sam samo priao o onom jednom i jedinom, ali sve je to bila samo uplja filozofija. Ti si me

uputio na pravi put sada me stvarno nitko i stvarno nita, ne moe ukaljati. Sada sve potpuno razumijem: jedno postoji, samo jedno jedino jeste. Ono to je u meni nalazi se i u tebi a sve to ti jesi, i ja jesam.

Valmiki je bio dakoit, ubica, i ivio je od ubistava i pljake. Desilo mu se probuenje - na kraju - u jednom jedinom trenutku. Neki mudrac je prolazio umom, i Valmiki ga je iz zasjede zaskoio. to e sada da mi uradi?, upita ga mudrac bez trunke straha. Valmiki mu ree da e mu uzeti sve to ima. Ako to moe uiniti, nasmija se mudrac, ja u onda biti veoma sretan, jer ono to posjedujem je neto potpuno unutranje - zbog toga iz sve snage pozdravljam tvoju odluku da me orobi. Valmiki nije mogao to shvatiti. Ne razumijem, ree. Mene zanimaju samo vanjske stvari. Ali takve stvari ti uope nee moi pomoi, s poluosmjehom mu ree mudrac. A i da te pitam: zato ti uope radi sve to? Zbog porodice: majke, ene, djece - oni e gladovati ako prekinem ovaj posao. To je inae sve to znam raditi. Kada je uo Valmikijev odgovor, mudrac mu predloi: Zna to ti mene zavei za drvo, a ti se lijepo vrati kui i upitaj svoju majku, svoju enu i potomstvo, samo jednu stvar: da li su spremni da na ravne asti podjele kaznu za ono to ti ini u njihovo ime? Kada doe sudnji dan pitaj ih slobodno - jesu li u stanju da ravnopravno podjele svaki tvoj grijeh? Jer, ti sve to ini zbog njih, kako kae. Po prvi put u svom ivotu Valmiki se duboko zamislio: Moda s zaista u pravu. Odoh ja provjeriti kako stoje stvari. Kada je doao kui, u njoj je prvo nabasao na enu. Kada joj je postavio pitanje, ona se gotovo zapanjila: Ja da dijelim tvoje zloine? Zbog ega? Ja nisam uinila nikakvo zlo. Ti si odgovoran za svako svoje djelo - nitko drugi ne moe s tobom podijeliti krivicu. Majka je rekla: Zato bili ja ispatala zbog tvojih nastranosti? Ja sam te rodila i tvoja je dunost da me hrani i da se brine za mene. Mene ne zanima na koji nain ti dolazi do sredstava za ivot, ali je tvoja odgovornost, tebe kao sina da se brine o svojoj majci. Djeca su bila istog miljenja. Nitko nije bio spreman da s Valmikijem podjeli njegove zloine na ravne asti. U prvom trenutku bio je zbunjen, ali kada se malo pribrao, vratio se do onog mudraca, elom dotakao njegova stopala, i skrueno zamolio: Molim te, daj mi ono unutranje bogatstvo o kojem si mi govorio, jer me vanjske stvari ne zanimaju vie. Dopusti mi da budem razbojnik unutranjeg svijeta, zbog toga to sam maloas shvatio da sam sam, i da je svako moje djelo samo moja odgovornost - nitko ne eli da sa mnom podjeli ono to inim. Roen sam usamljen, umrijeti u sam, te je sve to radim iskljuivo moja osobna odgovornost. Zato je krajnje vrijeme da se zaputim ka unutra i pronaem tko sam. S glupostima je svreno!

Neki je ovjek bio potpuno lud, i zavjetovao se da e poubijati tisuu ljudi - ni manje ni vie jer se drutvo nije lijepo ponaalo prema njemu. Zbog toga je odluio osvetiti se i da radi odmazde usmrti barem tisuu ljudi. Takoer je odluio da svakom mrtvacu odsjee po jedan prst - kako bi napravio brojanicu od tisuu ljudskih prstiju. Zbog te njegove elje ljudi su ga prozvali Angulimala: ovjek koji nosi brojanicu od ljudskih prstiju. Ubio je devet stotina devedeset i devet ljudi. Nitko nije imao hrabrosti da proe kroz oblast koju je nastanjivao Angulimala. im bi netko dojavio da se ludi ubica spustio u grad, saobraaj bi se automatski zaustavljao. Zbog toga je njemu bilo vrlo teko nai onog jednog preostalog ovjeka - a samo mu je jedan bio potreban. Kada je Buddha prolazio kroz oblinju umu, ljudi iz grada su ga presreli uspanieni: Nemoj dalje! Ne idi dalje, molimo te. Angulimala je u blizini, onaj ludi ubica. On ne razmilja puno - samo ubija. Njemu nije ni vano tko ste vi; potreban mu je samo va prst. I zato nemojte tim putem kroz umu. Krenite kojim god elite, ali tuda nemojte ni za ivu glavu! Ako ja ne proem ovuda, ree im Buddha, tko e onda proi? A poto on eka na jednog ovjeka, ja u otii. A taj je Angulimala zaista skoro ispunio svoj zavjet - bio je energian ovjek, i itavo drutvo drhtalo je u strahu pred njim. Kraljevi namjesnici su ga se plaili, i generali - jedan ovjek oduzeo je stotinama ljudi ivot - i vlada i zakonodavci i policija. Svi su bili nemoni da uine neto kako bi zaustavili Angulimalu. Ali, Buddha se obratio prestraenim ljudima: I on je ovjek, pa me, samim

tim, i on treba. Moram rizikovati - ili e on ubiti mene, ili u ja ubiti njega - u jednom drugom smislu. To je ono to svaki Buddha radi: rizikuje, ide na sve ili nita. ak i oni uenici to su govorili da e ga slijediti u stopu poeli su da drhture - jer je itava zamisao poela da poprima opasna obiljeja! U trenutku kada je Buddha bio u podnoju brda na ijem se vrhu nalazio Angulimala, ni jedan jedini uenik nije preostao s njim - bio je potpuno sam. Neustraivi uenici netragom su iezli. Angulimala je spazio budu jo iz daljine, i ovjek mu se uinio krajnje bezazlen, nevin, slian detetu, tako da je ak i suludi ubica osjetio iskreno suoseanje prema njemu. Angulimala je pomislio: Ovaj ovjek je izgleda sasvim nesvjestan injenice da sam u blizini - jer nitko zdrav i itav se ne bi usudio ovdje zakoraiti. Buddha je izgledao tako lijepo i isto, da je ak i jedan okorjeli zloinac pomislio u sebi: Ne bi bilo dobro ubiti ovog ovjeka. Njega u pustiti ivjeti - ionako u nai nekog drugog za zamjenu. Kada mu se Buddha pribliio, Angulimala mu ree: Stani! Vrati se lijepo odakle si doao - ni koraka dalje! Ne znam da li si upoznat s tim, ali ja sam Angulimala, ubica koji je ubio devet stotina devedeset i devet puta u itavom svom ivotu. To to vidi oko mog vrata su ljudski prsti. Potreban mi je samo jedan jedini prst da bih zavrio brojanicu do kraja - a i da bih time ispunio zavjet. ak i da sada moja majka naie, ne bih se dvoumio - prst je prst, makar i od majke. Zbog toga ti ponavljam: ne prilazi mi. Veoma sam opasan, i ne vjerujem ni u kakvu duhovnost, religiju, to ti ja znam. Mene je ba briga tko si ti. Moe biti monah, svetac, no mene zanima samo prst i nita vie - tvoj prst, prst nekog drugog, meni je sasvim svejedno. Zato mi se ne pribliavaj, inae, gotov si, ozbiljno ti kaem. Stani! Ali Buddha je nastavio da mu se pribliava, ne usporavajui. Ovaj ovjek je ili lud ili potpuno gluh, pomisli Angulimala. Ama stani ve jednom , razdera se on na Buddhu. Zaustavi se! Ja sam se, ree mu Buddha spokojno, odavno zaustavio - ti si taj koji se kree. Moji su pokreti prestali istog trenutka kada su motivi iezli. Ja nemam nijedan cilj, i poto sam sve ostvario, zato bih se kretao? Ti si onaj koji se kree, i zato ti ponavljam - TI stani! Angulimala je jednostavno bio zblenut, ali je poslije par sekundi poeo se grohotom smijati. Pa ti si stvarno izgubljen sluaj, ree mu on, iskreno zapanjen. Ja evo ovdje sjedim, ne miem se ni za centimetar, i ti, koji grabi krupnim koracima MENI kae da se zaustavim. Jo mi kae da si stao odavno. Pa ti si stvarno nevjerojatan. Koji si ti ovjek - jesi li lud ili glup, zaista mi nije jasno. Kada mu je priao sasvim blizu, Buddha mu ree: uo sam da ti je potreban samo jedan jedini prst, i, to se mene tie, poto sam zavrio sve to treba, meni je ovo tijelo beskorisno. Kada umrem ljudi e ga spaliti, no onda nikom nee moi da koristi. Ti moe upotrijebiti moje tijelo kako bi ispunio zavjet; slobodno mi odsjeci prst. Doao sam iskljuivo s tim ciljem kod tebe, jer je ovo moda posljednja ansa mog tijela da nekom bude korisno. Ljudi e ga ionako uskoro spaliti. O emu to govori?, zaudi se Angulimala. Pa ja sam bio ubijeen da sam ja jedini luak na ovom brdu - i nemoj se praviti mnogo pametan, jer sam zaista opasan, i mogu te ubiti ale radi. Neuznemiren, Buddha ga mirno zamoli: Prije no to me ubije, ja te iskreno molim da mi ispuni posljednju elju. Uzmi ma u svoje ruke, i odsjeci granu s ovog drveta. Istog trenutka, ma je bio u Angulamalinim rukama, i grana je sa treskom pala na zemlju. Jo samo jednu stvar te moli, dodao je Buddha na brzinu. Sada tu istu granu opet vrati na drvo. Sada mi je savreno jasno, podie ubica svoje ruke, da si potpuno lud - ja sam u stanju rastaviti, ali ne i sastaviti. Tada se Buddha grohotom nasmijao: Kada moe samo unitavati ali ne i stvarati, onda tvoje razaranje nije neto naroito. To mogu i mala djeca - nikakve hrabrosti nema u tome. I obino dijete je u stanju da otfikari granu s drveta, ali je mudrac potreban da bi se ona vratila na staro mjesto. A ako nisi u stanju da jednu granicu vrati na stablo, zato se onda hvali svojim ubistvima? Jesi ti ikada razmiljao o tome? Kao omamljen Budinim rijeima, Angulimala je sklopio oi, i grozniavim glasom zamolio: Vodi me! Bio je skoro probuen onim to je uo. Ve sljedeeg dana postao je bikhu, sveti prosjak. Poeo je prositi kao i svaki budistiki monah, ali kada god bi se spustio u grad, sve su prodavaonice bile zatvorene, kapci sputeni na prozorima kua, a na ulicama ne bi bilo ni ive due. Ljudi su se u strahu doaptavali: Tom ovjeku se ne moe vjerovati ak ni kada dolazi s prosjakom inijom. Angulimala je gotovo gladovao, jer nitko se nije usuivao da mu ponudi milostinju. Ljudi bi stajali na terasama i odozgora

bi bacali kamenje. Teko da se u gradu mogla nai porodica koju Angulimala nije prorijedio, i zato su svi bili razjareni. Kada su ga jednom skoro ubili kamenjem Buddha, je proao pored njega. Angulimala je leao u krvi, i tijelo mu je bilo u ranama. Kako se osjea?, upita ga Buddha. S njim je bilo i nekoliko njegovih uenika. Tako sam ti zahvalan, promuca Angulimala otvorivi oi. Njihov kamen dopire samo do tijela, ali ne i do mene - a ja sam ivio toliko godina a da nikada nisam spoznao tu prostu injenicu. Buddha se tada obrati najbliim sljedbenicima: Angulimala je probuen, postao je Bramin, poznavalac.

Jednom se zbio sljedei dogaaj u ivotu kralja Ebrahima... Jedne noi, probudila ga je buka s vrha palae - netko se etao po krovu - pa je kralj oprezno upitao: to se to zbiva tamo gore? Tko je to? Nepoznati mu je tihim glasom dobacio: Nemoj brinuti, samo ti spavaj - izgubio sam kamilu, i sve to elim je da je ponovo naem. ovjek kae da je izgubio kamilu - i to na krovu carske palae?! Ebrahim se nasmijao ovjekovom objanjenju: Ma silazi dolje, budalo jedna! Kada si uo da se kamila izgubila na krovu, i to na krovu kraljevskog dvorca! Idi ti lijepo kui i trai svoju kamilu po normalnim mjestima! Meutim, kada se vratio u krevet, kralj nije mogao ni oka sklopiti, jer je bio ovjek koji duboko razmilja, pa mu je u se glavi poela raati sljedea ideja: Moda onaj nepoznati ovjek uope nije lud, jer moda su njegove rijei simboline. Glas mu je bio tako ubjedljiv Nemoj brinuti, samo ti spavaj - bilo je neke nepoznate tiine i snage u njegovom glasu. Ebrahim je shvatio da glas sigurno nije pripadao luaku. Palo mu je na pamet: Kada mi je rekao da mu se kamila izgubila na krovu, on kao da je time elio da mi ukae na neto, jer boja glasa bila mu je u tom trenutku tako meka i prodorna... Sutra ujutro narediti u da se taj ovjek pronae! Moram vidjeti tko je to - da li Boanski ili onaj obian luak, i da li je na krovu bio iz ludila ili da bi mi prenio nekakvu poruku. itave noi kralj se prevrtao po krevetu. im je svanulo, naredio je dvorjanima da pronau takvog i takvog ovjeka sa takvim i takvim glasom. Glavni grad je bio ispreturan, cigla na cigli vie nije stajala, ali od ovjeka ni traga ni glasa - jer kako ete samo po glasu pronai ivo bie? Teko, jako teko. Tog istog dana; meutim, ba negdje oko podne, neki siromani fakir se pojavio ispred ulaza u palau, i zapovjednikim glasom obratio se straaru: Pusti me da uem, jer bih elio par dana ostati u ovom prenoitu. Hajde, daj mi da bar jedno tjedan dana ivim u ovom saraju. To nije saraj, ree mu straar, i ja stvarno ne znam odakle ti ta ideja da je ovo prenoite pa ovo je kraljevo prebivalite, njegova palaa. Ma jok, odmahnu fakir rukom pa ja jako dobro znam da je rije o prenoitu: ljudi dolaze i odlaze. Nije to niija rezidencija, i zato me pusti da malo popriam s carem, jer on je, izgleda, vrlo naivna budala. Kraljeva reakcija bila je strana; razljutio se kada je uo te rijei, ali ga je ipak pozvao da ue. Kada su ga straari sproveli do Ebrahimove odaje, car se nije mogao suzdrati: A sada mi lijepo reci - to ti to govori? Kada sam prije par godina bio u ovoj palai, u njoj se nalazio neki drugi ovjek, a on je bio slian tebi, jer je i on smatrao da se nalazi u vlastitoj rezidenciji. Moe misliti! Ne budi glup, ree mu car, a i ne ponaaj se na tako nekulturan nain - onaj ovjek kog si sreo bio je moj otac koji je sada mrtav. Pusti me da zavrim, zamoli ga fakir. Kada sam bio prvi put, nije te bilo. Sada si tu, ali da zna jo neto: kada doem trei put, tebe vie nee biti. Netko deseti e sjediti na tvom mjestu - moda e to biti tvoj sin koji e nadmeno tvrditi: Ovo je moja rezidencija! Ali koja je ovo rezidencija? Ljudi dolaze i odlaze - prenoite kao i svako drugo! Tek nakon ovih rijei, Ebrahim je prepoznao glas! Znai, ree car radosno, onaj luak to je izgubio kamilu na mom krovu - to si bio ti, zar ne? Fakir je slegnuo ramenima: Da, ja sam onaj luak to trai kamilu gdje joj nije mjesto, ali ti si jo vei luak od mene - jer ako sebe trai u odjei koju nosi, onda si gori od mene koji trai kamilu po krovovima! Istog trenutka, potpuno iznenaen onim to je uo, Ebrahim ustade s prestolja, i u prolazu doviknu fakiru: Ti, ako hoe, ostaj koliko ti je volja u ovom prenoitu, ali ja odoh. Sjedio sam tu kao posljednja budala samo zato to sam vjerovao da je to moja rezidencija, moj dom, kuica-

slobodica. No, sada mi je jasno, i zato elim nai ono mjesto koje je sasvim moje - ako ve nisam zakasnio. Tog istog dana, Ebrahim - kralj pretvorio se u Ebrahima mistika. Kada je postao poznat irom zemlje kao ovjek koji je savreno probuen, svi su mogli vidjeti ga kako se eta po mjestima udaljenim od njegovog vlastitog glavnog grada! Jednom mu se u tom istom gradu nalazila palaa bio je u njoj sve dok nije shvatio da je ivio u prenoitu. Ebrahim je nastavio ivjeti po usamljenim mjestima i kada god bi ga ljudi sreli i pitali gdje je grad, on bi ih zbunjivao svojim odgovorom. rije basti znai grad, mjesto u kojem prebivaju ljudi. Kada god bi ga pitali gdje se on nalazi, bivi car im je rukom pokazivao na groblje: Samo idite ravno, i doi ete do onog to je istinski basti do mjesta u kojem ljudi prebivaju. Ljudi bi ga posluali, ali obavezno su se vraali razjareni od bijesa: Pa kakav si ti to ovjek? Lijepo smo te pitali da nam pokae gdje je grad, a ti si nas poslao na groblje - u emu je stvar, objasni nam. Ebrahim bi im odgovorio kroz smijeh: Ah, izgleda da mi rijeima dajemo potpuno razliito znaenje - jer groblje je ovjekova prava rezidencija; kada u njega ue, iz njega ne izlazi. To je pravi basti: nema kratkih zadravanja, nema mijenjanja adrese, nema ulaska pa izlaska. Nismo se razumjeli. Vi, po svemu sudei, traite da vam pokaem predgrae groblja - eno vam ga tamo! - i oprostite na nesporazumu. Neije vrijeme dolo je danas, neije e sutra doi, neije prekosutra ili tko zna kada, ali svako je u tom gradu, tom predgrau groblja, i svako eka da iz pred-bastija dospije u basti. Vi me pitate za mjesto u kojem ljudi prebivaju? To je groblje, marghar, zar ne? Izvan njega su samo oni koji ekaju smrt, a tu unutra je smrt sama, jer nieg drugog nema osim smrti.

U rano jutro, neki sannyasin stajao je sam na vrhu brda. Nije se pomjerao, a tri prolaznika su ga ugledala tokom jutarnje etnje. im su ga primijetili, odmah su stvorili razliite teorije - zbog ega se sannyasin nalazi ba na vrhu brda? Jedan je izjavio: Poznajem tog monaha. Njegova krava ponekad odluta - mora da mu je i ovoga jutra pobjegla, pa je ovjek poao da je trai. Drugi je imao drugaije miljenje: Ali, ovjek izgleda nita ne trai. Oi su mu gotovo fiksirane, uope se ne pomjera. Siguran sam da ne trai nita, jer ovjek koji je neto izgubio ne stoji tako mimo. Ja mislim da je poao u etnju s prijateljem, ali je prijatelj neto zaostao, pa ga monah ljubazno eka. Trei je opet imao svoje miljenje: Ne smatram da se o tome radi, jer kada prijatelj zaostane, ovjek se okree i gleda da li se pribliava. Ali, ovaj monah nijednom nije pogledao iza sebe - to nije poloaj ovjeka koji eka. Na kraju krajeva, meni izgleda da on ini netko pobono djelo - ili se moli Bogu, ili meditira. Prolaznici su bili toliko uzbueni objanjenjima, i poto vie nisu mogli izdrati, odluili su da odu do monaha i da ga ljudski upitaju to to on radi sam, na vrhu brda. Bilo im je teko da se uspnu na brdo, no poslije dosta napora, uspjeli su u svojoj namjeri. Kada su doli do vrha, onaj prvi prolaznik nije mogao a da ga ne upita: Izvini to te pitam, ali vie ne mogu odlagati - da li si izgubio kravu? Poznato mi je da ti se ona izgubi s vremena na vrijeme, a kada neto nestane, ovjek mora krenuti u potragu. Monah je otvorio oi i odgovorio: Poto nita ne posjedujem, nita ne gubim. Pogreio si - ja ne traim kravu. im je ovoga udostojio odgovora, opet je sklopio oi. Onda sam ja zasigurno u pravu, uzviknu pobjedonosno onaj drugi. Ti vjerojatno eka prijatelja koji je malo zaostao. Nemam ni prijatelje ni neprijatelje - koga onda da ekam? Potpuno sam sam - ne ekam nikoga, jer nikoga nemam. Ponavljam vam da sam potpuno sam. Sada je potpuno izvjesno da je samo moje miljenje bilo ispravno, nije izdrao trei prolaznik. Trea mogunost ne postoji - ti zasigurno meditira! ovjek se nasmijao i rekao: Ti si najlui od svih. Ja niti imam kome da se molim, niti imam neki objekt koji moram ostvariti. Kako da meditiram kada mi nedostaje objekt meditacije? Kada su to uli, sva tri poznanika prasnula su u smijeh, ali kada su se smirili, morali su upitati: Pa to onda radi? Nita, odgovori im monah. Samo stojim. Ne inim ama ba nita

Jednom se dogodilo: Kineski Majstor je imao uenika Amerikanca, i kada je ovaj trebao da se vrati u svoju zemlju, Majstor mu je dao na poklon jednu predivnu drvenu kutijicu: Ali, rekao je na kraju svom ueniku, pod jednim uvjetom; ak i ako ovu kutijicu da nekom drugom, odreene uvjete mora potovati. Obeaj mi! Jer, i ja sam jednom ispunio to isto - a to nije nova stvar; rije je o neem veoma drevnom, o obiaju koji se prenosi sa generacije na generaciju. Ispuniti u sve to se od mene trai - ree spremno uenik. Bila je to stvarno prelijepa kutija, izuzetno vrijedna i vrlo stara, i uenik je zato obeao: Bez obzira na uvjete, odrati u obeanje... Uvjet je u sutini veoma jednostavan: mora ovu kutiju drati u svojoj kui okrenutu istonoj strani svijeta. Tako se od pamtivijeka radilo s njom, i bilo bi mudro da i ti potuje tradiciju. Ne postoji problem, ree uenik. Uiniti u sve to kaete. Ali kada je postavio kutiju na odreeno mjesto - na istonu stranu svijeta - shvatio je da se ona uope ne uklapa. itava soba poela je izgledati krajnje apsurdno. Zbog toga je odluio da sve stvari u sobi podredi Majstorovom poklonu. Ali, ni to nije pomoglo - sada je itava kua izgledala smijena. Na kraju je bio primoran izmijeniti itavu kuu od vrha do dna - ali odjednom, vrt je bila nekako suvian. Na kraju je uenik bio apsolutno iscrpljen, pa je posljednjom snagom napisao Majstoru pismo: Ona kutija je veoma opasna, jer da bi se uklopila morao sam promijeniti i kuu i okunicu, ali nita ne vrijedi. Sada izgleda, moram prijei na mijenjanje susjedstva...

Nekog bolesnika pregledao je psihijatar koji je bio dosta ekscentrian - ba kao i svi psihijatri. Nakon gotovo tri godine psihoanaliza, ovjek se obratio svom prijatelju: Psihoanalitiaru je moda gore nego meni, jer ja priam ve tolike godine, a on nikada ne kae ni rije - za sve ovo vrijeme nikada nije rekao ni ne tu da - samo sjedi u svojoj fotelji i klima glavom. Sada sam stvarno zabrinut, jer ne znam to da radim. Ja priam i priam i priam, psihoanalitiar slua, i u tome je prolo tri godine nae suradnje. Ja vie stvarno ne znam to da radim dalje. Prijatelj mu ree: Pa, zato onda ne prestane? Bolesnik je to zaista i elio, ali, ipak, nije bio u stanju. Meutim, poslije izvjesnog vremena, psihoanalitiar je umro. To je bila kap koja je prevrila mjeru. Zbog toga je ovjek opet otiao kod svog prijatelja: Moji problemi su se sada udvostruili. Prvo je problem bio u tome to je psihoanalitiar utio - nikada nije prozborio ni ne ni da . Niti me je prihvaao niti me odbijao, tako da nisam mogao odrediti - jesam li na pravom putu - na putu izljeenja - ili sam i dalje bolestan kao to sam i bio. Sada, kada je napustio ovaj svijet, problem je jo vei: to sada da radim? Nemoj uope brinuti, pokuao ga je prijatelj utjeiti. Ti samo nastavi priati, jer on ti ionako nije odgovarao - u emu je razlika? Odgovarao nije, priznao je ovjek, ali je sluao!

Marija Magdalena, sa svog prozora, posmatra Isusa koji sjedi u bati pod nekim drvetom. ovjek je prelijep, no kao da njegova ljepota ima u sebi neto nezemaljsko - kao da je oko njega obavijena nevidljiva aura koja ga titi od tuih pogleda. Marija Magdalena bila je najuvenija prostitutka, pa su i kraljevi uobiavali da, s vremena na vrijeme, zakucaju na njena vrata. Meutim, njen pogled bio je usmjeren ka Isusu. Ona ga je viala stalno u nekoj svjetlosti, i premda je bio obuen kao odrpanac, njoj je izgledao privlaniji od svih drugih. Jednom prilikom, Magdalena je naredila slugama da odu do Isusa i da ga zamole da je posjeti. Sluge su odmah krenule kako bi izvrile nareenje, ali, za divno udo, Isus je odbio. Samo im je rekao: Ja sam ovdje, i nastaviti u sjediti pod kronjom ovog drveta. Tako je, na kraju, Marija Magdalena morala osobno otii do njega - jednostavno nije vjerovala da postoji ovjek koji moe odbiti njen poziv. Kada mu je prila, opet ga je pozvala: Doi u moju kuu i budi gost koliko hoe. Ja sam, odgovori joj Isus, odavno uao u tvoju kuu, odavno sam gost. Sada nema nikakve potrebe da poem za tobom. Magdalena nije mogla razumjeti njegove rijei, pa mu je rekla: Mora doi, i nemoj me vie odbijati - nitko nikada nije odbio moj poziv. Zar mi ne moe ni toliko uiniti? Prihvati moj poziv, doi kod mene na veeru, i ostani ako hoe, itave noi. Ja sam te prihvatio, ree joj Isus mirnim glasom, i zapamti: oni koji kau da su te prihvatili ne govore istinu. Svi koji su govorili da te vole, lagali su. I kaem ti: jedino te ja mogu voljeti.

Izgovorivi te rei, Isus se malo odmorio, i poslije nekoliko trenutaka, otiao je svojim putem - u kuu Marije Magdalene nijednom nije uao. to joj je Isus rekao? Samo jednu stvar: Jedino te ja mogu voljeti. Oni koji neprestano ponavljaju da te vole nisu u stanju voljeti, jer ljubav nije djelo, nego kvaliteta bia, stanje svijesti.

Neki mladi doao je kod Sokrata, velikog filozofa, postavljajui pitanje na koje nije mogao nai zadovoljavajui odgovor: Reci mi, molim te - da li se trebam oeniti ili da svoj vijek provedem kao usamljenik? I zaista, mladi je to pitanje postavio pravom ovjeku! - jer je poznato da se Sokrat silno napatio u braku. Imao je enu, Ksantipa joj je bilo ime, i Ksantipa je bila poznata kao najopasnija ena u itavoj historiji ljudskog roda. I injenica je da je Sokrat u tom braku bio pravi velikomuenik: ona je radila sve mogue i nemogue stvari, vladala je na ovaj ili onaj nain - pa ak ga je gaala stvarima koje bi joj se u trenutku bijesa nale pri ruci. Jednom mu je prilikom sasula vreli aj u lice, i Sokrat je ostao ispeen do kraja ivota. Dakle, mladi nije mogao nai strunijeg ovjeka po pitanju braka i meuljudskih odnosa. On je zaista znao sve u vezi toga. Sokrat mu je odgovorio: Zna to, sine moj. ovjek bi se u svakom sluaju, morao oeniti. Drugim rijeima, ti bi morao sklopiti brak zaista. Ako ti ena bude dobra, biti e sretan, a ako bude loa postati e filozof. Uglavnom, imati e koristi i u jednom i u drugom sluaju.

kralj Jajati je umirao - imao je skoro stotinu godina. Kada je Smrt dola da ga odvede, on joj ree: Zar nije mogue da, umjesto mene, uzme nekog od mojih sinova? - jer ja se jo uvijek nisam naivio, bio sam prezauzet poslovima u kraljevini. Potpuno sam zaboravio na mogunost da u morati umrijeti. Vjeruj mi, jo uvijek nisam ivio - zaista je okrutno ako me sada odvede, jer onda su sve moje prilike ugaene. Sluio sam ljudima, vladao sam za njihovu dobrobit, i stvarno nije poteno da umrem ba sada. Zbog toga, red je da se smiluje. Smrt mu ree: to se mene osobno tie, sve je u redu. Ali, morao bi priupitati i svoju djecu. Kralj nije imao drugog izbora - a ionako je imao na stotine sinova. Upitao je najstarijeg, ali, kao to se zna, to je ovjek stariji to je lukaviji, pa se zbog toga najstariji sin nije sloio s oevim prijedlogom. Dodue, sasluao ga je paljivo, ali nije pristao na takvu vrstu razmjene. Kada je njegov najmlai sin - deko koji je imao samo esnaest godina - uo elju svog oca, bez razmiljanja je rekao: Ja pristajem. ak je i Smrt osjetila saaljenje prema tom djeaku, jer ako starac od preko sto godina nije ivio, to onda kazati za djeaka koji nije uzrastao ni do punoljetstva? Zbog toga se Smrt obratila djeaku: Ti nema pojma to radi - jo uvijek si naivan i mlad. Tvojih devedeset i devetoro brae nisu odgovorili na oev prijedlog. Neki od njih imaju sada ve sedamdeset, sedamdeset i pet godina. I oni su starci, i uskoro e umrijeti; to je pitanje dana ili mjeseca. Zbog ega si se ti rtvovao? I to ba ti, koji si najmlai! Djeak ree: Ako moj otac nije ivio - a bio je u ivotu toliko dugo - kako se ja mogu nadati da u ikada ivjeti? itava stvar izgleda mi beznadena i potpuno besmislena. Dovoljno mi je da shvatim da mom ocu nije pomogao ni itav ljudski vijek. Pa, ak i da ivim vie od sto godina, ne ini mi se da u zaista moi proivjeti svoje dane u potpunosti. Mora postojati i neki drugi nain ivljenja, jer izgleda da se kroz ivot ne moe ivjeti. I, tko zna, moda e smrt biti ivotnija ak i od samog ivota. Zbog svega toga, dopusti mi, molim te, da umrem umjesto oca. To je ono do ega svaki sannyasin treba doi: Ako ne mogu ivjeti kroz ego, onda u proivjeti svoj ivot kroz njegovu smrt. I tako je Smrt morala preuzeti djeaka, a kralj je mogao ivjeti jo itav vijek. Kada je Smrt dola po njega, bio je skoro iznenaen: Kada prije? Tko bi rekao da je ve prolo stotinu godina? Mislio sam da je taj period veoma dug, i zbog toga se nisam mnogo zabrinjavao. Ja se jo uvijek nisam naivio. Pokuavao sam, dodue, i planirao, takoer, i sada je sve spremno - taman sam poeo ivjeti, a evo tebe opet. Zaista si dola prije vremena. I ista se stvar dogodila desetak puta: umjesto oca, smrt je uzimala sinove, tako da je kralj imao vremena koliko god hoe. Kada je napunio tisuu godim, Smrt je dola i upitala ga neposredno: Ima li sada neku novu ideju? Da li da opet uzmem jednog od tvojih sinova? Ne, vie ne, ree kralj. Sada znam koliko je vrijeme nevano. Ne radi se o vremenu, nego o umu. Stalno sam upadao u iste zamke, i tako sam se navikao da upropatavam i svoj ivot i svoje bie. Sada sve te stvari - ivoti sami o sebi - ne mogu mi pomoi.

Jajati je neke stvari zapisao, da bi pomogao buduim generacijama koje se jo uvijek nadaju: Mada sam ivio preko tisuu godina, nisam mogao zaista ivjeti - i to samo zbog uma. On je uvijek bio upuen na budunost, te sam stoga stalno iznova bio prisiljavan proputati sadanjost. A to je ivot ako ne ovdje i sada?

Jednom se desilo u Buddhinom ivotu: prolazio je kroz neko selo trideset, etrdeset puta, i jedan ovjek je elio sluati njegova predavanja, ali bi uvijek bio okupiran neim drugim: ili mu je ena ba tada bila bolesna, ili je bila trudna, ili je pak u to vrijeme imao goste u kui, ili neke poslovne probleme. Buddha bi dolazio i ekao, ali taj se ovjek nije pojavljivao na predavanjima. Trideset godina je taj ovjek proputao priliku, i kada je Buddha sljedei put svratio u selo, onaj ovjek je taman iao otvoriti svoj duan, kada je uo da je Buddha na samrti. Odjednom, postao je svjestan to je sve propustio ni zbog ega. Sada je iznenada imao vremena na pretek, ali to mu nije moglo pomoi. Potrao je da stigne na predavanje, jer Buddha je bio otprilike dvadesetak kilometara daleko. Negdje pred suton uspio je stii. Naiao je ba u trenutku kada se Buddha odmarao. uo ga je kako pita najblie uenike: Ako netko ima neto pitati... Ali, nitko nije imao snage da kae jednu jedinu rije - svi su plakali u tiini, i tek nakon odreenog vremena netko se pribrao i rekao: Dovoljno ste nam rekli, a mi jo uvijek nismo shvatili smisao vaih rijei. Zbog toga, ni sada ne znamo to pitati. I tako je Buddha morao da im tri puta ponovi jednu istu stvar, jer to je bio njegov stari obiaj, zbog toga to je dobro znao da su ljudi nagluhi, i da im istu priliku treba pruiti po tisuu puta. Zaista je svaku stvar ponavljao po tri puta, i to samo zbog toga da bi ga ljudi mogli uti kako treba. Poto je toga puta uinio istu stvar, a pitanja nije bilo, Buddha se povukao. Otiao je iza nekog drveta i sjeo ispod njega, odmarajui se. Sklopio je oi, i poeo se polako rastapati u Univerzalnom. U tom trenutku pristigao je onaj ovjek - bio je sav zadihan, znojan, iscrpljen. Kada je malo povratio svijest, upitao je: Gdje je Buddha? Moram ga neto pitati. ekao sam trideset godina; trideset godina sam odlagao ovaj susret, ali sada ga moram pitati. Uenici su mu rekli: Malo si zakasnio. Buddha je mnogo puta prolazio kroz tvoje selo, i znamo da je uvijek pitao za tebe, ali ti nikada nisi mogao odvojiti toliko vremena da doe i saslua ga. Poznato nam je da je Buddha proao barem trideset puta kroz tvoje selo - ak je nekoliko puta bio u neposrednoj blizini tvoje kue - bilo je dovoljno uiniti nekoliko sitnih koraka i bio bi u prvim redovima. Buddha nikada nije propustio priliku da pita za tebe: A gdje je onaj biznismen - da li je doao ovoga puta? Uvijek smo odgovarali isto ne, ne i ne. ak je bilo sluajeva kada su monasi dolazili pred tvoja vrata, kada su te zvali da doe, ali ti bi obavezno odgovarao: Ovaj put zaista ne mogu doi, jer je poela sezona. Drugi put si rekao da ti je ena zatrudnjela, i da stvarno nisi u stanju staviti je samu. Trei put imao si neke vane goste, pa si zbog toga morao ostati u kui. Sada si napokon naao neto malo slobodnog vremena, ali mi ti lijepo kaemo: Doao si isuvie kasno. Meutim, kraj ove prie govori o najveem moguem suosjeanju koje ovjek moe pokazati prema drugom ljudskom biu. Kae se da je Buddha prekinuo svoju posljednju meditaciju, ustao, priao onom ovjeku i rekao uenicima: Moda je ovaj ovjek grijeio, ali to ne ponitava trajnost mog poziva. Moda je zaista prekasno stigao, ali ja sam jo uvijek iv. Zbog toga, pustite ga, neka pita to god hoe. Ja sam ga ekao, odlagao sam svoje iseznue, jer sam se nadao da e ipak odvojiti neto malo slobodnog vremena. Kada je uo da u napustiti ovo tijelo, ipak je doao. Neka pita!

Neki bijednik dobio je od vlade pedeset tisua rupija, jer mu se desila nesrea dok je putovao vlakom. Kosti su mu bile prelomljene na nekoliko mjesta, zadobio je frakturu lubanje, no i pored svega bio je neizmjerno sretan zbog onih pedeset tisua rupija. Iao je gradom i svima se hvalio: Ha! Ba sam ja jedan sretan ovjek. Od drave sam dobio pedeset tisua rupija, dok je moja ena dobila dvadeset i pet tisua. to?, zaudio se jedan njegov prijatelj. Pa, zar je i tvoja ena stradala u toj nesrei? Zar se i njoj neto dogodilo? Ma, nije, nasmijao se bijednik. No u trenutku nesree, ja sam zadrao prisustvo uma: vidio sam da nije povrijeena, ali sam je uspio iz sve snage zviznuti pesnicom po zubima - i tako je ona uspjela u ime odtete dobiti dvadeset i pet tisua rupija.

Na dvoru jednog imperatora nije bilo lude - kralj je imao mudraca, ali dvorsku budalu nije mogao nai. Zbog toga to se osjeao njegov nedostatak, ovaj je odluio da ga po svaku cijenu pronau. I tako su glasnici krenuli u potragu za savrenom ludom. Teko je nai savrenog mudraca, ali nai savrenu ludu - to je jednostavno nemogue. Ali, savrenstvo je predivno, bez obzira na oblik, ak i savrena luda posjeduje kvalitetu koja se ne moe mjeriti s kvalitetama drugih ljudi. Ako elite shvatiti to je to savrena luda, samo proitajte Idiota Fjodora M. Dostojevskog. Poslije danononog traganja - koje je potrajalo - savrena luda je pronaena. Meutim, kralj ga je ipak htio provjeriti. U tu svrhu, napravio je jedan test. Kralj mu ree: Evo, ovo je tvoj zadatak - ima sedam dana da dovri posao, Napravi mi listu od deset najveih budala mog kraljevstva, Na prvom mjestu neka bude ime onoga koga smatra najluim, i tako redom: deset imena. Poslije tjedan dana, kralj je presreo ludu i upitao je: to je bilo? Jesi li dovrio listu? Jesam, odgovori luda. Kralj je jednostavno uzdrhtao od radoznalosti. Pa, to eka? - reci mi - tko je na prvom mjestu te tvoje uvene liste? Ti! , ree mu luda ne trepnuvi. Kralj je bio iskreno zbunjen. Ja? Zato ja? Mora mi dati neko objanjenje... Zbog ega si moje ime stavio na listu? - i to na prvom mjestu? Dvorska luda poe natenane: Samo polako... Evo, ba juer sam saznao da si jednom ministru dao milijun rupija, i poslao ga u prekomorsku zemlju da ti nakupuje bisere, dijamante i ostalo drago kamenje. A ja ti lijepo kaem, tog ovjeka nikad vie nee imali prilike vidjeti. Vjerovao si mu naslijepo. Kaem ti - nema vee budale od tebe. Samo idioti mogu vjerovati kao ti. Dobro, ree kralj. Ali, reci mi, molim te - to e biti ako se moj ministar ipak vrati? to li e onda biti sa tvojom listom? Pa, nita, ree luda. Onda u izbrisati tvoje ime sa liste, i umjesto tebe, proglasiti emo tvog ministra za najveu budalu kraljevstva.

Imperator je imao tri sina. Sva trojica bila su mudra, talentirana i jaka, i kralju je bilo teko odluiti se - kome od njih e ostaviti kraljevstvo. Kralj je svakoga dana bivao sve stariji, ali zaista mu je bilo teko bilo kojeg sina proglasiti za novog vladara. Da stvar bude gora i sloenija, sva trojica bila su istovjetna u gotovo svakom smislu. Poto vie nije mogao raunati u ispravnost svoje procjene, pozvao je dvorskog mudraca da on presudi umjesto njega. Mudrac je razmislio, sve lijepo isplanirao, i na kraju predloio kralju da on ode bilo gdje na hodoae, i da se tamo zadri barem godinu dana. U skladu s mudraevim prijedlogom, kralj je pozvao sinove. Svima je podijelio odreenu koliinu sjemena, i dok je to inio, govorio je: Ovo je sjeme od najljepeg cvijea na svijetu, i zato vas molim da uvate ovo sjeme kao da vam od toga sam ivot zavisi. Kada se vratim s hodoaa, elim da me izvijestite o onom to ste uinili sa sjemenjem. Rekavi im ono to je elio, kralj se spremio za put, i spokojan, otiao u daleku zemlju. Nakon jedne godine, vratio se u svoje kraljevstvo. Prvi sin, najstariji - a poto je bio najstariji, bio je najiskusniji u okvirima ovoga svijeta, lukav i spretan u proraunima - rijeio je da je najmudrije da sjeme sauva na taj nain to ga je zakljuao u sef, jer je znao da e ga otac prvo upitati to je uradio sa onim sjemenkama koje mu je dao prije no to je otiao na put. Zbog toga je sjeme spakovao u sef, a klju je stalno nosio sa sobom - znao je da njegova budunost zavisi od toga to e se dogoditi sa sjemenom. Drugi sin je razmiljao: Sjeme se mora sauvati, ali ako ga stavim pod klju - kao to je to uradio najstariji brat - moda e sjeme propasti, te kada otac doe, rei e: To vie nije ono isto sjeme koje sam ti dao prije godinu dana - sada je sjeme iskvareno, a sve to se pokvari postaje beskorisno. Moram smisliti neto drugo. I tako je drugi sin otiao na trnicu i prodao sjemenke - na njima je zaradio mnogo novca, jer sjeme je zaista bilo vrijedno, od nekog izuzetno rijetkog drvea. Razmiljao je: Ovo je stvarno najbolji nain. Sauvati u novac, i kada se otac vrati, ja u otrati na trnicu i kupiti netko drugo sjeme. Kako bi mogao uoiti neku razliku? Dau mu to novo sjeme, i to ono koje je svee, mlado, puno snage - zato bih lupao glavu u vezi onog sjemena koje se lako moe iskvariti. I, na kraju krajeva, tko u stvari zna kada e se on tono vratiti s tog njegovog hodoaa - moda e doi prekosutra, a moda nee ni za pet godina. Zbog ega da se zabrinjavam sve to vrijeme? I tako je sin prodao sjemenje i uvao novac do oevog povratka.

Trei sin je drugaije mislio: Dano mi je sjeme - mora da u tome postoji netko skriveno znaenje. Bio je to najmlai sin, jo uvijek neiskusan u ovom svijetu prevaranata i laova. Pod sjemenom se podrazumijeva rast, mislio je, jer sama rije znai rast. Sjeme, dakle, nije cilj, nego samo most. Preko njega, ostvaruje se neto. Sve dok ne pusti mladice, sjeme je beznaajno, zbog toga to ono ne moe biti cilj sam po sebi - sjeme je zasigurno tek prolazna faza. Razmiljajui tako, mladi je otiao u dvorite i posadio sjeme. Nakon tono godinu dana, otac se vratio sa hodoaa. Prvo je upitao najstarijeg sina to se u meuvremenu dogodilo sa sjemenjem. Najmlai ga je unitio, odgovori mu on, i nije u stanju vratiti ti isto ono sjeme koje si mu dao. A i kako bi mogao? Sada je ono sjeme procvjetalo - vrt mu je pun cvijea. A i onaj drugi nije bio mnogo pametniji, zbog toga to mu je palo na pamet da sjeme proda, pa kada se ti vrati, mislio je on, lijepo e otii na trnicu i kupiti isto ono sjeme koje je jednom prodao... Eto, sada je garantirano na trnici - zbog toga i te nije doao doekati. Drugi sin je ovako poeo: Sjeme mog najstarijeg brata sada je potpuno beskorisno, jer se iskvarilo od dugog ekanja. Sjeme mu je sada mrtvo, i povratka nema - ne moe ga oiviti. Onaj mlai je bio jo gluplji, zbog toga to se sjeme moralo sauvati - bukvalno sauvati se, a on to nije uinio. Ja pobjeujem. Ali najmlai imperatorov sin uope nije bio zainteresiran za nekakve pobjede. Njega je zanimala samo jedna stvar: sauvati sjemenje koje mu je otac ostavio u amanet. A sjeme je, mislio je on, samo prolazna faza... Ono nije i ne moe biti cilj, neto konano. Jedini nain da se ono istinski sauva je da mu se dozvoli da prirodno raste, jer sjeme najbolje zna kako preivjeti. Uskoro e se pojaviti novi cvijetovi, nove, radosnije boje, a sjeme e se umnogostruiti, da se mnoi samo od sebe - onako kako to ono najbolje zna. Sin je bio sretan samo zbog toga to je vjerovao da e otac blagonaklono prihvatiti njegovu ideju. Sasluavi svu trojicu, otac prvo ree najstarijem: Ti si ubjedljivo najgluplji - kako si mogao i pomisliti da e eljezo i brava sauvati sjeme? Ako ga uva, ubija ga. Sjeme se moe odrati u ivotu samo ako mu dopusti umrijeti na prirodan nain. Na taj nain, sjeme e se preporoditi onako kako najbolje zna. Drugom sinu imperator je rekao: Tvoja ideja neto je pametnija od ideje mog najstarijeg sina, jer si shvatio to e se dogoditi sa sjemenom ako mu ne dopusti slobodu umrijeti e bez preporoda. Ali, broj sjemenki se na taj tvoj nain ne moe promijeniti. Ako se jedno sjeme posadi u zemlju, za nekoliko mjeseci dobiva na tisue sjemenki. Ti si uradio mudriju stvar od najstarijeg sina, ali, naalost, ni ti nisi shvatio u emu se nalazi smisao ove igre. Tada je otac upitao i treeg sina: A ti, to si ti uinio? Ja sam uradio neto to nema veze s postupcima moje brae, ree najmlai. Nisam elio sauvati sjeme pod kljuem, a ideja da ga prodam nije mi se inila najpoeljnijom. Sjeme se moe sauvati samo ako se ostavi u zemlju. Vie nemam ono sjeme koje si mi dao, ali sada imam tisuustruko vie sjemena. Ne mogu ti vratiti istu koliinu, ali moe uzeti koliko god hoe sjemenja. i si shvatio! , bio je oduevljen otac. Zbog toga, ti e biti kralj, jer jedini nain da se sjeme sauva je da mu se dozvoli da se samo prirodno, spontano - razvija.

Prelazei put, jedna aba je upala u brazdu, i koliko god da se trudila da iz nje izae, jednostavno nije mogla. ak su joj i prijatelji pomogli, ali nita nije vrijedilo. aba je ve upala u istinski oaj, i gotovo da se pomirila sa svojom uasnom sudbinom. Sljedeeg jutra, prijatelji su krenuli vidjeti to se deava, iako su znali da je s njom svreno. Kada su doli do one brazde, vidjeli su da se aba uspjela iskobeljati iz nje. to se dogodilo? Kako si uspela iskoiti? Izgledalo je nemogue, ali ti si ipak uspela; daj reci nam, kako ti je to polo za rukom? Vrlo lako, ree aba vedrim glasom. Kada ste vi otili, naiao je jedan kamion, i tada sam se zaista morala potruditi iz sve snage.

IZ KNJIGE SAVRENI PUT Sadhu, traga, jednom je stajao na breuljku. Bilo je rano ujutro i sunce je poinjalo sjati. Neki prijatelji su etali. Vidjeli su sadhua kako sam stoji. Pitali su jedan drugoga : " to taj sadhu moe ovdje raditi?" Jedan od njih je rekao: " Moda se njegova krava esto izgubi u dungli i on stoji na breuljku traei ju." Drugi se prijatelji nisu sloili. Trei je rekao: " Iz naina kako stoji, ne

izgleda da neto trai. Prije izgleda kao da nekoga eka, moda prijatelja koji ga je tamo pratio i negdje je zaostao za njim." Ali drugi se prijatelji nisu niti s time sloili. etvrti je rekao: " On niti ne trai nekoga niti ne eka nekoga. On je zaokupljen promatranjem Boga." Nisu se mogli sloiti pa su pristupili sadhuu da razjasne situaciju. Prvi je pitao:" Trai li svoju izgubljenu kravu?" Sadhu je odgovorio: "Ne". Drugi je pitao: " Onda eka nekoga?" Na to je odgovorio :"Ne". Trei je pitao: " Promatra li Boga?" Ponovo je sadhu odgovorio negativno. Sva trojica bili su zaueni. Zajedno su upitali: "Onda to ovdje radi?" Sadhu je odgovorio : "Ne radim nita. Samo stojim. Samo postojim."

Jedne noi odreeni sadhu je zaelio zbogom drugom sadhuu koji je bio njegov gost, kada je ovaj posljednji rekao: No je vrlo tamna. Kako da vidim otii? Domain je upalio svjetiljku i dao ju svojem gostu. Ali dok je gost silazio stepenicama domain je ugasio svjetiljku. Mjesto je bilo ponovo obavijeno tamom. Tada je domain rekao: Moja svjetiljka ti nee moi osvijetliti put. Zato mora imati svoju vlastitu svjetiljku. Gost je razumio sadhuov savjet i to razumijevanje je postalo takva svjetiljka na putu njegovog vlastitog ivota koja se vie nikada nije mogla ponovo ugasiti.

NASRUDIN Iz knjige BUNTOVNIK On je bio nekonformist, temefjito reakcionaran, jedan sasvim negirajui um. Ako bi njegov otac rekao da poe desno budite sigurni da e on otii lijevo. Ubzo je otac bio svjestan toga i tada vie nije bilo problema. Ako bi elio da njegov sin poe desno on bi mu rekao da ide lijevo i on bi otiao desno. On je bio neposluan, bio je nekonformista ali je bio i nesvjestan injenice da je manipuliran, usmjeravan, kontroliran i da zapravo radi samo ono to trai njegov otac od njega. Malo po malo i on je postao svjestan toga. U emu je stvar? Prije je moj otac bio veoma ljut ako ga ne bih posluao. Ja sam nastavio raditipo svome ali on vie ne guna. Ubrzo potom onje otkrio tu strategiju. Kada su jednom njih dvojica prelazili rijeku na magarcu na kojem je bila utovarena jedna vrea eera prijetila je opasnost da se ta vrea naginjui se na desno srui u vodu. Otac je bio pozadi i znao je ako kae da pomakne vreu na lijevo da e njegov udni sin to odmah pomjeriti na desno i vrea e tako pasti u rijeku i itav e eer biti uniten. Zato e on i povikao: Nasrudine, pomakni vreu u desno, nadajui se da e on po staroj praksi uiniti suprotno. No ovoga puta Nasrudin je djelovao ispravo i pomaknuo vreu u desno pa je vrea pala u rijeku. Otac je tada upitao u uenju: toj e sada, zar vie nisi neposluan? On mu je odgovorio: Odsada u odluivati u trenutku hou li biti neposluan ili ne. Nee vie imati odreenu filozofiju ve u se ponaati ovisno od situacije jer si bio do sada lukav prema meni, varao si me. Ti si me usmjeravao u tom pravcu da sam morao biti neposluan. Od danas pa nadalje mora biti svjestan jer ja mogu biti posluan a mogu biti i neposluan. Od danas ja vie neu biti usmjeravan, kontroliran, neu vie biti u tvojim rukama.

IZ KNJIGE NEBESKO SJEME Mula Nasrudin je doao kod poznatog psihijatra s jednim problemom: Molim vas, pomozite, jako sam uznemiren. Svake noi ponavlja mi se isti san: stojim na vratima, i ne samo da stojim nego ih guram iz sve snage, guram ih bez prestanka, ne prestajem s guranjem, inim samo to, guram ih bezumno, neprekidno. Svakoga jutra se budim iscrpljen, mrtav umoran. Na vratima stoji neka rije, a ja guram li guram, i tom guranju ne sagledavam kraj. Psihijatar je unosio u biljenicu svaku Nasrudinovu rije. Nakon gotovo itavog sata prianja o guranju, psihijatar nije mogao izdrati: A recite mi, Nasrudine, to to pie na tim vratima? Vuci. Pa ako na vratima pie Vuci, onda nemojte gurati kao sumanuti! Ako inite takvu glupost, san e se ponavljati do u beskraj, i gurati ete vjeno.

Mula Nasrudinova ena itala je Muli nekakav lanak protiv puenja, u kome je pisalo kako su naunici i svi silni strunjaci dokazali kako se puenjem stvara dobra podloga za rak, tuberkulozu i mnoge druge bolesti. Nasrudin ju je netko vrijeme sluao, ali kada vie nije mogao izdrati, razderao se na nju: Ma prekini s tim glupostima, molim te. Sve je to besmisleno, i, ja ti kaem, nastaviti u puiti sve dok ne umrem! U redu obrati mu se ena hladnokrvno, radi kako hoe. Ali, otkud moe znat da e onda prestati. Kako moe biti siguran da e; kada umre, prestati puiti?

Jedne noi Mula Nasrudin se stvarno kasno vraao kui; mora da je bilo oko tri sata. Zakucao je na vrata, a ena je bila nevjerojatno bijesna. Opazivi u kom je stanju, Nasrudin je uzviknuo: Saekaj, saekaj, molim te! Prvo mi daj jedno pet minuta vremena da ti objasnim u emu je stvar, a onda poni divljati. Bio sam u posjeti kod svog bolesnog prijatelja. ena mu odgovori: Ah, to je tako dirljiva pria. A reci mi, molim te, kako se zove taj tvoj bolesni prijatelj'? Nasrudin je mislio i mislio i mislio, i onda je, konano, trijumfalno uzviknuo: Pa, bio je tako ozbiljno bolestan da nije mogao ni rei!

Mula Nasrudin je uhvaen i izveden na sud, a kada je izlazio iz zgrade, rekao je prijatelju: Bilo je stvarno teko: sud me prvo osudio na pedeset rupija, jer sam poljubio neku strankinju na putu. Zbog toga me je sudac kaznio sa samo pedeset rupija, ali kada je vidio tu enu, traio me je jo toliko novca, jer je zakljuio da sam bio mrtav pijan! Zbog toga to ta ena gotovo da i nije bila ena; njena runoa bila je zastraujua, i sudac je shvatio da je nitko trijezan ne bi napastvovao!

Jednom je Mula Nasrudin traio posao, i u molbi je spomenuo mnoge svoje kvalifikacije. Napisao je:. Prvo sam radio na fakultetu; poslije mi je ponueno mjesto potpredsjednika u nacionalnoj banci. Odbio sam, jer me novac uope ne zanima. Ja sam jedan astan ovjek, nema ni trunke pohlepe u meni, i koliko god da mi date, ja sam zadovoljan - za plau me ba briga. A ja inae oboavam raditi - tjedno mogu raditi ezdeset i pet sati. Kada je nadzornik proitao molbu, nije mogao suspregnuti iznenaenje: Pa pobogu ovjee, imate li vi makar jednu slabost? Samo jednu, odgovori Nasrudin. Mnogo laem.

Prijatelj Mula Nasrudina bio je nezamislivo bogat, a kada god se netko obogati, on poeli da se vrati starim prijateljima, u svoje rodno mjesto - da pokae kako su se stvari promijenile. Zbog toga je taj bogata doao u selo iz glavnog grada. Na samoj stanici sreo je Nasrudina: Prijatelju moj, ne znam da li zna, ali ja sam uspio u ivotu. Postao sam tako bogat - ti to ne moe ni zamisliti! Trenutno imam kuu sa pet stotina soba. Ma kakvi kua, to je dvorac, kraljevska palaa! Ma nije to nita, ree mu Mula Nasrudin, ja znam barem nekoliko ljudi sa tolikim bogatstvom, sa svim tim sobama i slinim stvarima. Bogata se ipak nije dao zbuniti: Ali ja imam i dva igralita za golf sa po osamnaest rupa, tri olimpijska bazena, itave ume - kvadratne kilometre zelenila! Ni to nije nita, pravio se Nasrudin nevjet. Poznajem se sa ljudima koji imaju isto. U kui?, podie bogata obrve. Sluaj - ti si moda zgrnuo velike pare ali ni ja nisam tako lo: ja imam magarce, mnogo konja, svinje, bivole, krave, pilie... Bogata je poeo da se smije: Pa, Nasrudine, ti zna dobro da mnogi ljudi imaju svu tu stoku! U kui?

Tri starca su sjedila na nekoj klupi, priajui svaki o svojim problemima - jer o emu bi stari ljudi i mogli priati ako ne o vlastitoj bijedi? Jedan od njih, koji je imao sedamdeset i tri godine rekao je: Moj sluh poputa sve vie, iz dana u dan. Ljudi moraju da mi se deru na uho, no ak i tada, ini mi se, ne ujem ba najjasnije.

Drugi, od svojih osamdesetak i kusur godina, mogao je samo, uz uzdah, dodati: Meni su oi sve slabije i slabije - to je jo gore, im mi se da vie ne mogu vidjeti koja je ena plavua, a koja crvenokosa. Na kraju je na red doao i Mula Nasrudin, koji je tada imao devedeset i pet godina. Reci nam, Nasrudine, zapitae ga ona dvojica, u emu je tvoj problem? Moja je nevolja, otpoe Nasrudin, dublja od vaih. Ba mi se to desilo prole noi: ja i ena imali smo lijepu veeru, popili smo dosta vina, pa sam se ja, nakon toga, zavalio u sofu i malo pridrijemao. Poslije jedno pola sata, uoio sam daje moja ena otila u krevet. Odmah sam dojurio do nje, i prije no to sam uskoio, doviknuo sam joj: Hajde eno, napravi mi malo mjesta, da se malo zabavimo. ena mi je, sva iznenaena rekla: to? Pa uradili smo to prije manje od deset minuta! Uzdahnuvi, Mula Nasrudin se pljesnuo po koljenu i tuno pogledao u svoje prijatelje: Kao to vidite, prijatelji dragi, moje je pamenje sve slabije i slabije!

Kada je Mula Nasrudin umro, zakucao je na nebeska vrata. Sveti Petar mu je otvorio, dobro ga osmotrio, i na kraju rekao: Kako je to mogue? Ja danas nikoga ne oekujem, jer na listi ekanja ne pie nijedno ime. Danas nitko ne treba pristii. I kako si... Ba si me iznenadio - daj reci mi kako si uope doao ovamo? Kai mi glasno i jasno svoje ime! Hajde polako, slovo po slovo, a ja u jo jednom provjeriti. I tako je Nasrudin morao ponoviti: M-u-1-a N-a-s-r-u-d-i-n. Sveti Petar je otiao provjeravati, ali zaista, toga dana nije oekivao nijedno ljudsko bie. Kada je napokon provjerio, Petar se vratio i rekao Nasrudinu: Stvarno, nije mi jasno... mi ne samo da te nismo oekivali danas, nego ak ni za deset godina. Nego, reci ti meni jednu stvar kako se zove tvoj doktor?

negdje oko ponoi Mula Nasrudinovu enu uhvatila je neizdriva glad, pa se obukla i krenula u potragu za hranom. Meutim, nije bilo niega osim pseih biskvita. Mislila je i premiljala, ali na kraju nije mogla izdrati - i pojela je prvi biskvit. Za divno udo, hrana za pse mnogo joj se dopala, pa je sljedeeg jutra poslala Nasrudina u kupovinu. Kada je od Nasrudina uo to ovaj naruuje, mjesni prodava bio je zapanjen: Komija, to to radi? Ja znam da je tvoj pas zaista mali to e njemu tolika hrana? Nije to za psa, ree mu Nasrudin. To je za moju enu. E, u tom sluaju, uzdahnu trgovac, ja sam primoran da te upozorim - psea hrana je iskljuivo za pse. Ako tvoja ena bude jela ove biskvite uskoro e biti mrtva - jer je hrana koju psi jedu otrovna za ljude. I stvarno, ena je umrla poslije otprilike est mjeseci. Jednoga dana, Mula Nasrudin je otiao do trgovca i rekao mu to mu se dogodilo sa enom. Pa, ja sam te na vrijeme upozorio, ree mu ovaj. Rekao sam da e ona hrana za pse prije ili kasnije ubiti tvoju enu. Nju nisu ubili biskviti, odgovori mu Nasrudin, nego tranje za automobilima.

Jednoga dana, Mula Nasrudin je poao u etnju, a u ruci je imao tap koji je u svakom sluaju bio prevelik. Kada ga je prijatelj spazio, posavjetovao ga je: Nasrudine, zato ne odsijee jedno dvadeset centimetara s donjeg kraja tapa? To nee puno pomoi, odgovori mu Nasrudin, jer tap je dugaak sa ovog drugog kraja.

Jednoga jutra, Mula Nasrudin je etao po trnici sasvim utuen. Prijatelj koji ga je vidio takvog, nije mogao da povjeruje svoj im oima: Prijatelju moj, to se to dogodilo? - Nikada te nisam vidio u takvom stanju. Ne pitaj me, molim te, ree mu Nasrudin. Tako sam tuan da mi doe da crknem od plaa i jada. Prijatelj je bio uporan: Ali, u emu je stvar? Znam te decenijima, ali u takvom stanju nikada te nisam vidio. Bio si u najteim ivotnim situacijama, ali tako depresivan zaista nikad nisi bio. to ti se desilo, reci mi? Prije dva tjedna, poe Mula da objanjava drhtavim glasom, umro mi je ujak i ostavio mi je neto malo vie od sto tisua dolara.

Pa, jesi li ti poludio, Nasrudine? zaudi se ovaj. Ako ti je ujak ostavio tolike pare, morao bi biti sretan, a ne da se tu ubija od depresije? Da, tako bi trebalo biti, ali prole nedjelje i moj drugi ujak je preminuo, i ostavio mi je dvije stotine tisua dolara. Pa, ti si onda potpuno poludio! - Nasrudinov prijatelj je stvarno bio kao gromom oinut. Trebao bi da skae od radosti, da slavi, jer sada zaista nema razloga da se presamiuje od oaja. Stvarno bi morao da si sretan najsretniji ovjek u gradu! Znam, ree Nasrudin, ali ja vie nemam nijednog ujaka - to je ono to me rastuuje!

Mula Nasrudin je bio veliki uitelj, i kada je umro, njegova dva najblia uenika izvrila su samoubistvo - jer, mislili su: to emo bez uitelja na ovome svijetu? Tako se, eto, desilo, da njih trojica zajedno prou kroz nebeske dveri. Kada su bili pred kapijom, Nasrudin se okrenuo i rekao onoj dvojici: Pogledajte! To je ono to sam vam bio obeao - a ja uvijek ispunim svoje obeanje. Doli smo u raj! Kada su uli, vodi im je objasnio kako stoje stvari: Vi ete ovdje ivjeti itavu vjenost, i kakva god da vam je potreba, samo mi recite, i ona e odmah biti ispunjena. Nasrudin je sa divljenjem sasluao te rijei, pa se opet obratio uenicima: Kao to vidite, va uitelj se uvijek dri svojih obeanja. Njihovo ushienje trajalo je sedam dana, jer im bi neto poeljeli, eljena stvar se misteriozno pojavljivala pred njima. Sve njihove udnje sa kojima su se druili hiljadama ivota bile su ispunjene u tih tjedan dana - jer tu nije postojao ni najmanji napor, ili pak vremenski jaz. Ali, ve sedmog dana sva trojica su poela osjeati kako tu neto nije u redu, jer, poto su sve dobivali maltene odmah, nije bilo nikakvog uivanja. I kada god nema razmaka izmeu elje i njenog ispunjenja dolazi do stanja zasienosti - zbog toga svi bogatai umiru od dosade. Siromaak jo i moe uivati u neemu, ali buruj teko, stvarno teko. Pogledajte kraljeve: jednostavno su otuni, dosada ih razjeda, jer im je sve dostupno. Dakle, vidimo da je dostupnost mnogo vei problem od siromatva jer siromah barem moe da se nada. Ve nakon sedam dana Nasrudin i njegovi uenici bili su potpuno zasieni, jer su uivali sa najljepim enama, pili su najskuplja vina, oblaili najfiniju odjeu i jeli najprobraniju hranu. Sve u svemu, ivjeli su kao carevi. Ali - to dalje? Nakon samo tjedan dana, Nasrudin je potraio vodia: Znate to, mi bismo eljeli da malo otvorite prozore kako bismo bacili pogled na Zemlju. Ali zato?, vodi se iznenadio. Pa, samo zbog toga da bismo povratili privlanost svim ovim divnim stvarima, jer pogled na Zemlju preporodio bi snagu naih elja. Vodi im je usliao i tu molbu, pa su njih trojica sa uivanjem posmatrali jadne ljude koji se mue za svaku koricu kruha - i, pomou kontrasta, oivjeli su vlastitu enju za malim ivotnim radostima. Meutim, ta njihova radost potrajala je samo sedam dana, i ve nakon druge sedmice, dosada je poela da ih nagriza. Bilo im je muno sve ono to su radili, a ponovni pogled na Zemlju vie nije mogao da im produbi otupljenu otricu ula. Tako je Nasrudin morao da po drugi put potrai vodia. Kada ga je ugledao, odmah je poeo: Moda e te moj prijedlog zapanjiti, ali naa elja sastoji se iz sljedeeg: voljeli bismo da nam omogui da malo bacimo pogled na pakao, jer Zemlja nam vie ne pomae. Zbog toga te najljepe molimo: raskrili nam rajske prozore, da makar za tren zavirimo u pakao i povratimo ljubav prema uicima. Vodi je, u poetku zauen, poeo se grohotom smijati: Pa, to vi mislite - gdje se nalazite? Mula Nasrudin i njegovi uenici bili su usred pakla.

Jednom su sudili Mula Nasrudinu, i kada je uao u sudnicu, pogledao malo okolo sebe: dvanaest ena je sjedilo u poroti! Istog trenutka, Nasrudin je pred suca pao na koljena: Priznajem! Sve priznajem! Ja nisam u stanju ni u to ubijediti ni onu jednu enu koju imam u kui... a sada ovdje dvanaest ena? Nevjerojatno! Poinio sam sve zloine koje mi pripisujete. Eto, sve priznajem nema potrebe da porota odluuje.

Mula Nasrudin je imao velike probleme, jer se zaduio kod mnogih ljudi, a novca nije imao da vrati dug. Poto nije znao kako da se izvue, upitao je svog advokata za savjet, a ovaj mu je

predloio da proiri vest da je umro. Na taj nain, svi e misliti da je s tim gotovo, a on e se moi preseliti u drugi grad i poeti ivot ispoetka, a zelenai mu vie ne bi stvarali nevolje. Nasrudin ga je posluao, i tako je sahrana poela. Nalazio se u kovegu, i na ispraaj su doli i gotovo svi ljudi kojima je dugovao silan novac. Jedan od zelenaa se oprostio od njega, i drugi mu je poelio sretan put, isto je bilo i s treim, etvrtim, i sve tako do osmog. Meutim, deveti je, izvlaei pitolj, uzviknuo: Nasrudine moj, znam da si mrtav, ali samo da bi mi bilo lake, ispaliti u ti metak u elo! Nasrudin je pretrnuo od straha. Ama, jesi li lud, ovjee, povika ovaj diui poklopac, pa vratiti u ti sve do dinara.

Jedan prijatelj Mula Nasrudina odlazio je u Meku na had, hodoae. Rije je o jednom starcu koji se ba prije nekih mjesec, dva dana oenio jednom mladom ljepoticom. Odluio je otii na hodoae, ali, naravno, bio je zabrinut zbog svoje mlade tene. Gotovo da je bilo potpuno izvjesno njeno nevjerstvo - jednostavno je visilo u zraku. I sada to da se radi? Kupio je pojas nevinosti, ali sada se pojavio problem: kome da ostavi klju? Nositi klju od pojasa nevinosti na hadiluk nije mu se uinila privlana ideja - grizla bi ga savjest, jer, eto, pokazao je kako joj ne vjeruje. Meutim, i sam taj klju muio bi ga iznutra, jer, kada god bi ga pogledao, to bi ga podsjetilo na mogue nevjerstvo. I stoga je poeo duboko razmiljati. Mislio je i mislio, a kada je napokon prosudio to je najbolje, uputio se do svog najboljeg prijatelja, Mula Nasrudina... Taj ovjek je zaista bio star - imao je skoro devedeset i neto godina, i svi su u selu znali da je, za njega, svreno sa enama; a kada god ljudi zau u taj period, oni poinju propovijedaju celibat. Tako je bilo i s tim Abdulom, Nasrudinovim prijateljem. On je stalno govorio o neophodnosti celibata, i stranim je glasom osuivao mlade: Vi razbacujete dragocjeno vrijeme i energiju na potpuno nevane stvari. Vjerujte mi, to je samo gubitak koji vas nikuda ne vodi, osim u potpunu propast . Abdula je tako, nakon silnog razmiljanja doao do svog najboljeg prijatelja: Nasrudine moj, pomagaj, ako Boga zna. Velika me nesrea sustigla pod stare dane. Eto, imam mladu i lijepu enu kojoj je teko vjerovati, te sam zato kupio pojas nevinosti, no onda se nisam mogao sjetiti gdje da ostavim klju? I tad sam se sjetio tebe, prijatelju moj, jer ti si oduvijek priao u slavu celibata, i, zbog tega to ti najvie vjerujem, dajem ti ovaj klju da ga uva dok se ja ne vratim. Neu ja dugo - za tri mjeseca eto mene nazad. Neizrecivo sam ti zahvalan, otpoe Mula Nasrudin strano ozbiljnim glasom, to si me se sjetio ba u trenutku kada ti je bilo najtee, jer to mi govori da me potuje kao prijatelja i ovjeka. Ja te uvjeravam da klju nije mogao doi u sigurnije ruke. Bez brige. Idi na hadiluk pjevajui tvoja ena e biti stalno na mom oku. Abdula je od Nasrudina otiao presretan, jer mu je kamen pao sa srca. Nije bilo opasnosti... kao prvo: Nasrudin je bio star, a kao drugo, stalno je priao o celibatu. Van sebe od radosti - to su se stvari ipak sredile - Abdula je otiao na put. Meutim, poslije samo pola sata, okrenuo se i vidio nekoga na magarcu - ovjek je mamuzao jadnu ivotinju iz sve snage. Kada se jaha pribliio, i kada se praina malo slegla, Abdula je prepoznao Nasrudina, a ovaj mu je, zadihan, doviknuo: Abdula, Bog te ubio, pa dao si mi pogrean klju.

Nije prolo ni est mjeseci od smrti Mula Nasrudina, a njegova je ena ve poela pobolijevati - njih dvoje su inae bili najsiromaniji par u mjestu. im je osjetila da je smrt samo pitanje dana, ako ne i sata, Nasrudinova ena pozvala je susjedu: Sluaj me dobro, Rehama moja. Kada umrem sahrani me u mom kompletu od crne svile. Ali, taj materijal je jako skup, i zato te molim uini jednu stvar: odsjeci pola materijala i uzmi za sebe, jer meni treba svila samo za prednji dio tijela. Nitko me ionako ne moe vidjeti sa obje strane. Rehama jednostavno nije mogla vjerovati vlastitim uima. Kao prvo, uope joj nije bilo jasno kako je mogue da Nasrudinova ena preko noi postane toliko milosrdna; a kao drugo, prijedlog joj je bio stvarno glup. Meutim, Nasrudinova ena bila je zaista uporna: Biti u istinski sretna da nekom neto poklonim prije no to odem na onaj svijet, i zato te molim da primi moj dar. Ipak, teko mi je unititi tako skupocjeni materijal: tako je divan i nov i lijep. Ali, bez obzira na sve, ti slobodno odsjeci onaj stranji dio - nitko nee primijetiti to smo uradile.

Ipak, susjeda se malo zamislila: Moda te mjetani nee vidjeti sa te strane, ali to e biti kada bude prelazila preko zlatnog mosta na svom putu do raja? Kada Mula Nasrudin i ti budete kroili u rajski vrt, smijati e ti se svi aneli s neba. Ama ne luduj, nasmija se ena. Stvarno nema razloga da se brine. Aneli na mene nee ni obratiti pozornost, jer ja sam Nasrudina sahranila bez hlaa.

Mula Nasrudin i njegova ena sjedili su na klupi u parku, iza palmi. Iznenada su postali svjesni neijeg prisustva - neki mladi par sjeo je s druge strane. Mladi je poeo svoju djevojku prositi na veoma romantian nain - rijei su mu bile krcate pjesmama i zanosom ljubavi. Nasrudinova ena se poela vrpoljiti, nije joj bilo prijatno - jer prisustvovati tako bliskim trenucima uvijek stvara nelagodnost. Zbog toga je apnula Nasrudinu na uho: Izgleda da ovaj mladi nije svjestan da ga netko slua. On ni ne primjeuje da sjedimo u njegovoj blizini. Bilo bi pametno da malo zazvidi, kako bi postali svjesni da smo ovdje. Vidi kako pria pjesme i prie - sigurno je da e je zaprositi. Zato da zvidim?, pobuni se Nasrudin. Ni mene nitko nije upozorio kada sam tebe prosio.

Mula Nasrudin je toga dana napunio devedeset i deveti roendan. Neki reporter iz lokalnog asopisa doao je da ga intervjuira, zbog toga to je Nasrudin bio ubjedljivo najstariji ovjek u selu. Nakon razgovora, reporter mu je na rastanku rekao: Nadam se da u biti u stanju doi i dogodine, kada napunite sto godina. Zato da ne, mladiu moj, ree mu Nasrudin prijateljski. Ti mi izgleda dosta zdravo za svoje godine.

Mula Nasrudin je imao violinu, i na njoj je uvijek proizvodio samo jedan zvuk. Izabrao je jednu jedinu notu, i ponavljao je istu stvar tisuu puta na dan. Porodica se silno uznemirila, i susjedstvo takoer, pa kada vie nisu mogli izdrati, doli su do njega pitajui ga: Pa dobro, Nasrudine, u emu je problem? Koja ti je to muzika? Ako ui, onda bar ui kako valja. to stalno svira jednu te istu notu? Dosadno je sluati te - svi se uspavaju ve oko podneva od te tvoje svirke. I Nasrudinova ena je uestvovala u svim tim alopojkama: E pa to je mnogo, mnogo je sluam te danima, iz tjedna u tjedan; prolo je, evo, ve nekoliko mjeseci, a ja jo nikad nisam ula da postoji takva vrsta muziara. to ti u stvari radi? Nasrudin joj odgovori mrtav hladan: Zna kako... Svi pokuavaju nai svoju notu, a ja sam je odavno naao. Zbog toga svi muziari mijenjaju note: oni jo uvijek trae, jo uvijek pokuavaju domoi se svog vlastitog zvuka. Ja sam svoj zvuk, svoju notu, pronaao jo prije est mjeseci, i sada nema potrebe prebirati po drugim icama - ja sam svoj cilj ostvario!

Mula Nasrudin se estoko posvaao sa enom, i prepirka je zaista bila duga i iscrpljujua. I, na kraju kako to ve obino biva, Nasrudin se morao predati. Teko je svaati se sa enom, jer ako ne pobjedi, toliko problema e stvoriti da e njen poraz biti daleko bolji od vae pobjede. im osjeti da moe izgubiti bitku, ena toliko zamuti stvari da pobjeda jednostavno postaje odbojna. Nasrudin je pomislio u sebi: Evo, svaamo se ve danima, a tome se ni ne nazire kraj. Zato da izgubim tjedan dana ivota? Jo malo je promislio, i kada je shvatio da netko mora odustati prvi - jer stvar bi mogla potrajati, sinula mu je ideja: Ako ve netko mora zavriti svau, zato je ja ne bih zavrio ve sada, ovog trenutka? Likujui u sebi, Nasrudin se obratio eni snishodljivim glasom: Pa dobro, draga, u redu je, slaem se s tobom - ti si u pravu. To vie ne pomae, odgovori mu ena hladnokrvno. Promijenila sam miljenje.

Mula Nasrudin je jednoga dana odluio poubijati sve muhe koje je zatekao u kui. Nakon nekog vremena, priao je eni, i sav ponosan, uzviknuo: Draga moja, ubio sam tono etiri muhe, dvije muke i dvije enske.

ena je bila iskreno zbunjena: Kako to misli: dvije muke i dvije enske? Kako si mogao znati koja muha je muka a koja enska? Ne brini, draga, odgovori joj Nasrudin samouvjereno, dvije sam ubio na ogledalu!

Mula Nasrudin je imao namjeru posjetiti me, pa je pozvao taksi i rekao vozau: Vozite me do ri Rani Arama. Voza je odmah izaao iz taksija veoma uznemiren i bijesan, jer taksi je stajao pred samom kapijom arama. Otvorio je vrata i rekao Nasrudinu: Prijatelju moj, evo nas, stigli smo pred aram - izlazi! U redu je, ree mu Nasrudin, ali sljedei put nemoj voziti tako brzo.

Jednom je Mula Nasrudin, mrtav pijan, zakucao na neija vrata - inae, bilo je negdje oko tri izjutra. ovjek se probudio, otvorio prozor, i kada je vidio tko kuca u to doba, povikao je: Nasrudine moj, ti stvarno nisi normalan. Pa, jesam li ti ve pet puta rekao da kuca na pogrena vrata. Evo, i sada ti ponavljam: ovo nisu tvoja, nego moja vrata - kuca, lijepo ti kaem, na pogrean ulaz. Nasrudin mu ree: A otkud si ti tako siguran? Kako ti nije palo na pamet da se moda javlja s pogrenog prozora? Zato si tako ubijeen da si ba ti u pravu?

Jednom prilikom, Mula Nasrudin je igrao karte sa svojim psom. ovjek koji je tuda prolazio, bio je iskreno zapanjen - pas je zaista igrao! Nasrudine, ree mu prijatelj, pa ti ima stvarno neobinog, maltene mudrog psa - pa on moe igrati poker s tobom kao od ale? ini ti se, odgovori mu Mula Nasrudin, samo ti se ini da je mudar. Jer, kada god dobije dobre karte, on odmah pone mahati repom. Kaem ti, nije tako mudar kao to bi se moglo zakljuiti na prvi pogled.

IZ KNJIGE TANTRA, SPIRITUALNOST I SEKS Kadija Nasrudin je bio zainteresiran za jednu djevojku, ali je sa djevojkama bio loe sree. Ni jedna ga nije voljela. A trebao se nai sa djevojkom po prvi put, pa je pitao prijatelja, U emu je tajna? Divan si sa enama. Jednostavno ih hipnotizira, a ja uvijek grijeim - daj mi savjet. Prvi put idem na sastanak sa tom djevojkom i odaj mi tajnu. Prijatelj mu je rekao, Upamti troje: uvijek priaj o jelu, porodici i filozofiji. Zato o jelu?, upita Kadija. Prijatelj ree, Priam o hrani jer se onda djevojka dobro osjea - jer je svaka ena zainteresirana za hranu. Ona je hrana za dijete, hrana je za itavo ovjeanstvo, pa je u osnovi zainteresirana za hranu. Kadija ree, U redu. A zato porodica? ovjek ree, Priaj o njenoj porodici pa e ti namjere izgledati asne. Onda Kadija upita, A zato filozofija? ovjek ree, Priaj o filozofiji - tada ena osjea da je inteligentna. Tako je Kadija pourio. U trenu kad je video djevojku, upitao je, Zdravo, voli li rezance? Zateena, djevojka ree, Ne! Kadija postavi drugo pitanje, Ima li brata? Djevojka se jo vie zaudi... Kakav je ovo sastanak? Ree, Ne! Kadija se na trenutak zbuni: Kako poeti o filozofiji? Ali je poeo - bio je zbunjen samo tren, i upita, Da ima brata, da li bi on volio rezance?

VICEVI OSHO Iz knjige BUNTOVNIK

Redovnice u jednom samostanu su bile uznemirene. Via sestra ih je pozvala i zatraila da joj kau to je po srijedi. Nitko nije htio govoriti dok se napokon jedna nova redovnica nije ohrabrila i rekla: Ono to ovom mjestu nedostaje je nekoliko zdravih mukaraca. Glavna sestra je bila okirana. Dobro, ona je u pravu. To je samo ljudska priroda, rekoe i druge redovnice ohrabrene. Onda, dobro - ree Via sestra. Sve u vas opskrbiti sa svijeama pa se tako zadovoljite. To nije dovoljno dobro, mi smo to probale oglasie se neke. To je bilo dobro kada sam ja bila mlada, ree na to Via sestra. U emu je vaa primjedba? Pa, ree im Glavna sestra, zar vam to nije isto. Postupak je isti: unutra, van, unutra, van,...To e vas takoe zamoriti.

Jedan sveenik je elio da sakupi novac za svoju crkvu. Reeno mu je bilo da se srea krije u uzgajivanju i uvjebavanju trkaih konja. Zbog toga je odluio kupiti jednog i oprobati sreu. Poto je dobar konj bio skup kupio je jednog magarea. Kratko potom je stupio na trkalite i na njegovo iznenaenje plasirao se na tree mjesto. Sljedeeg dana na sportskoj stranici lokalnih novina pojavio se napis: Svjeenikovog magarca ou. Svjeenik je bio razljuen i nezadevoljan pa je ponovo pristupio sa svojim magarcem na sljedeoj trci. Ovog puta je pobijedio a novine su na naslovnoj strani donijele napis Svjeenikov magarac ispred svih. Biskup je bio nezadovoljan sa takvom vrstom publiciteta te je zatraio od sveenika da vie ne uestvuje na trkama. Sledeeg dana su novine napisale: Biskup zbrisao sveenikovog magarca. No to je bilo previe za biskupa pa je naredio da sveenik sjae s magarca i da ga ustupi jednoj opatici iz oblinjeg samostana. U novinama se potom pojavio napis: Svjeenica ima najboljeg magarea u gradu. Od toga je biskupu bilo zlo. Kasnije je obavijestio tu sveenieu da mora nekom dati magarca odmah. Tako je ona odmah prodala magarca jednom farmeru za deset dolara. Novine su tada vjerno prenijele vijest: Svjeenica trguje magarcima od deset dolara. Sledeeg dana su sahranili biskupa.

Harijeva stroga supruga Marta ga je povela sa sobom u trgovinu da kupi par dugih gaa. elite li na dugmad ili patent upita trgovaki putnik. Patent - odgovoti brzo Hari. Vrlo dobro, gospodine - ree pomonik. A elite li od deset santimetara ili dvadeset. Dvadeset santintetara - pohita Hari dok se Marta ne bi umijeala. Kada su izali vani Marta ljutito prozbori: Ti, ti i tvoj patent od dvadeset santimetara! Zato? Podsjetio si me na susjeda mog oca koji je svako jutro otvarao svoju veliku garau i izlazio iz nje sa biciklom!

Bez obzira koju djevojku da je doveo kui Tom bi naiao na neslaganje od strane svoje majke. Pitao je svoje prijatelje za savjet. Nai djevojku nalik tvojoj majci i ona e biti saglasna savjetovali su ga prijatelji. I poslije dugog traganja on je naao takvu djevojku. Kao to ste rekli saoptio je svojim prijateljima ona isto govori, oblai se, pa ak i izgleda kao moja majka. I ba kao to ste vi rekli moja majka je sada zadovoljna. Pa, upitae prijatelji, to se sada dogodilo? Nita, ree Tom, moj je otac mrzi. Kako da nae mir? Ako nae enu slinu tvojoj majci sasvim je izvjesno da e je tvoj otac mrziti i da e zabraniti tvoje vjenanje.

Hoe li mom suprugu biti doputeno da bude prisutan za vrijeme mog poroaja? - upitala je Meri lijenika tokom njene trudnoe. O, da, odgovori lijenik, i ja se takoer nadam da e otac djeteta biti prisutan na njegovom roenju. Ja mislim da to nije dobra ideja, ree Meri on i moj suprug nisu u najboljim odnosima. ivot je smijena drama. Bilo bi udno ako bi mogao nai bilo gdje neto slino makar i dalekom ehu mira.

Nekoliko lanova kluba Zlatno doba su bili upitani: Zato mislite da vam je Bog dopustio da doivite tako duboku starost od devedeset i pet godina? Bez oklijevanja jedna vremena dobro stojea dama ree: Da bih testirala izdrljivost mojih roaka. Sve stare osobe to isto rade u svim porodicama, testiraju mir svojih ukuana.

Njumi Goldberg je izgledao vrlo tuno. Njegova ena je bila bolesna i on je pozvao doktora. Poslije pregleda gospoe Goldberg doktor ree Njumiju. Bojim se da je ovo loa vijest. Vaa supruaa ima tek nekoliko sati ivota. Nadam se da ete razumjeti da se nita ne moe uiniti. Nemojte patiti! U redu, doktore, ree Goldberg ja sam patio etrdeset godina, mogu patiti jo tih nekoliko sati. To nije veliki problem. Mlada djevojka je bila usamljena jedne veeri u svom domu zato je pozvala mladia. Uvela ga u primau sobu, ukljuita elektrinu grijalicu, priguila svijetlo, dala mu pie i posadila ga na kau. On je poeo mrsiti njenu kosu, ljubiti vrat i obraze. Privukao je ka sebi, pritisnio uza se, poloio na pod i legao na nju, a onda je zastao. Hajde, naprijed, naprijed - proapta ona. Ali, draga, ne znam ta sada da uradim. Film se uvijek prekidao na ovom mjestu.

ovjek je pitao kompjutera: Moe li mi rei gdje mi je otac? On je upravo igrao sa naunikom koji ga je programirao i ree: Tvoj otac? On je otiao na pecanje prije tri sata. ovjek se nasmija i ree nauniku: Ti si napravio glupi kompjuter jer je moj otac mrtav ve tri godine. No, on se iznenadi kad se kompjuter poeo smijati, a za to nije bio programiran, i ree: Ne budi lakovjeran. Nije to bio tvoj otac koji je umro prije tri godine. To je bio samo mu tvoje majke. Tvoj otac je otiao na ribarenje prije tri sata. To moe i provjeriti, samo idi na plau.

Uiteljica je upitala tri djeaka u njenom razredu: to je tvoja majka radila kada si se jutros vratio iz kole? Prala je ve - ree Tom. istila je spavau sobu - ree Dik. Spremala se da izae vani i zgrabi momke, ree Hari. to? O emu ti govori, Hari? - upita uiteljica. Pa, gospoice, ree Hari, moj otac je napustio dom i ona je bacila svoje pumparice u vatru i rekla da se vraa igri.

Jedne noi se uvar vraao kui automobilom i pored puta je ugledao kosmatog i dlakavog Italijana koji je etao pored ceste razgolien do pojasa. uvar zoolokog se zaustavio i pozvao Italijana: Hej, platiu ti pet stotina dolara ako doe u na zooloki vrt i vodi ljubav sa enkom od gorile. Totnjaj se, gade - odgovoti me uvrijeeni Italijan, mora da si lud. Potom nestade. Te veeri je imao sukob sa enom koja je dizala dreku oko svega i plakala: Majko moja, tako smo siromani i treba novac. Sutra ti otii praviti ljubav sa ta gorila. Ne vraaj se kui. Sljedeeg jutra u zoolokom vrtu Italijan se spremao da ue u kavz kod gorile. Okrenuo se prema uvaru i rekao: uj, vodim ljubav sa ta gorila ali imati tri uslova: prvi, ne moe da je ljubi; drugi, to initi samo jednom i tree, kada se djeca rodi budu katolik.

- Mik i Do su se vraali kui sa jedne turneje po italijanskim vinogradima gdje su se propisno zabavljali i bili ugoeni. Mik, jesmo li blizu grada?

Da, mora biti, ree Mik, uoavam vie ljudi. Onda sporije vaei - ree Do. to misli pod time: sporije vozi, ree Mik, ali, ti vozi

Jedan se astronaut spustio na Mars i ugledao prelijepu Marsijanku kako pristavlja lonac na vatru. to to radi?, upita on. Pravim bebu., odgovori ona. Mi to tako ne radimo na Zemlji. A kako vi to radite tamo, upita ona. Ta u ti objasniti, ali mogu li ti pokazati, doputa li? Naravno, odgovori ona i on potom zapoe da joj pokazuje kako oni to rade. Kada je bio gotov, ona ga upita: A gdje su bebe? Pa, one dolaze tek za devet mjesei. Tako, ona zakljui, pa zato si prestao da skae po meni? Nastavi da skae, mi ne prestajemo dok beba ne doe - nastavi da skae po meni.

Poslije niz godina jedna izuzetno onodoksna sekta je napravila svoj gigantski kompjuter u Tel Avivu. Bila je to era izuzetnih otkria u oblasti mehanike i tehnike, a oni su taj kompjuter napravili sa svrhom da im da odgovor na samo jedno pitanje. I tog izuzetnog dana, sa strahom i iekivanjem, postavljeno je pitanje mehanikom mozgu: Postoji li Bog? Kompjuter zasvijetli, okrenu svoje vrpce, zapita i izbaci odgovor. Postoji s a d a.

Goldberg, je li istina da si iao u katoliku crkvu? Da, ree Goldberg, bio sam tamo prole nedjelje. Ali, kako to, ree mu prijatelj, ti si uvijek bio jevrejski rabi! Znam, ree Goldberg, ali mi je ostalo samo est mjeseei ivota, a ako itko treba da izgubi svoje lanove to trebaju ti sodomisti, hulje.

Na poetku svoje neslavne karijere Hitler je bio zabrinut nekim svojim neobinim snovima. Poslao je po svog tumaa snova koji mu je potom otkrio da mu je sueno da e umrijeti na jevrejski praznik. Ali na koji praznik? - upita zabrinuti Firer. Bilo kojeg dana da umre bie to jevrejski praznik - glasio je odgovor.

Hari je neto radio oko svojeg auta pored kue. Bio je u velikom poslu, zavuene glave pod haubom kada je naiao jedan pijanac i upitao: ta je problem, starino? Otilo je doavola - ree Hari. Ah, saaljivo e pijanac, tako je, tako je, otilo je doavola sve.

Hari, upita ga supruga, ako bi nam ostalo etiti minuta do nuklearne eksplozije, to bi uradio? Vodio bih ljubav sa tobom - odgovori Hari. U redu, ree mu ena, ali to bi radio onih sledeih tri minuta?

KNJIGA IVOT, LJUBAV, SMIJEH Optimista je ovjek koji jutrom prilazi prozoru i kae: Dobro jutro, Boe! Pesimista je ovjek koji prilazi prozoru sa rijeima: Boe, jutro je?

Skitnica je zakucao na vyata gostionice pod imenom Dor i zmaj. Moete li udijeliti siromahu neto hrane? on je upitao enu koja je otvorila vrata. Ne! zaurla ona i zalupi vrata. Nekoliko trenutaka kasnije skitnica ponovo zakuca na vrata. Ista ena otvori vrata. Mogu li dobiti komadi hrane? ree skilnica. Napolje, ti nitavilo! - zaurla ena. I ne dolazi vie Poslije nekoliko trenutaka skitnica ponovo zakuca na vrata. ena se pojavi na vratima. Pardon, ree skitnica, mogu li ovog puta par rijei sa Dodom.

Siromani ovjek, lien obrazovanja i svih drutvenih pogodnosti, zaljubio se u kerku milionera. Ona ga je pazvala svojoj kui da upozna njene roditelje u njihovom luksuznom obitavalitu. ovjek je bio zadivljen bogatim namjetajem, poslugom i svim drugim znacima bogatstva. Ali, kako da izvede da se osjea oputeno dok pone veera? Sjedei za masivnim stolom, opinjen efektima dobrog vina, on je glasno prdnuao. Djevojkin otac je podigao pogled i podviknuo na svog psa koji je leao pored siromahovih nogu. Skitnico - viknuo je on u prijekornom tonu. Siromah je povjerovao da je prijekor bio upuen psu i poslije nekoliko minuta to isto ponovi. Njegov domain. ponovo pogleda prema psu i viknu: Skitnico! Siromah je bio siguran da je prijekor bio upuen psu i poslije nekoliko minuta i po trei put glasno prdne. Bogataevo lice se razvue bijesno. On riknu: Skitnico, idi dovraga odatle prije no to te taj usere!

Ja sam uo priu o ovjeku koji je ostao neenja itav svoj ivot jer je tragao za perfektnom enom. Kada je bio sedamdesetogodinjak netko ga je upitao: Ti si puno putovao. Od Kabala do Katamandu, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi naao savrenu enu, pa ba ni jednu? Starac je postao veoma tuan: Da, jednom sam doao blizu takve savrene ene. Ispitiva ree: Sto se tada dogodilo? Zato se nisi oenio? Tada je on postao jo tuniji: to da se radi? Ona je tragala za savrenim mukarcem.

Bio je jedan novi zapovjednik Francuske strane legije i kapetan je htio da mu pokae njihova postrojenja. Poto su napravili krug okolo, zapovjednik je pogledao kapetana i rekao: Saekaj malo. Nisi mi pokazao tu malu plavu kuicu. emu ona slui? Kapetan ree: Pa, gospodine, vidite, tu mi drimo kamilu. Znate, kad mukarac osjeti potrebu za enom.. . Dosta! ree zapovjednik sa gaenjem. No, dvije nedjelje kasnije, zapovjednik je i sam poeo osjeati potrebu za enom. Ode kapetanu i ree mu: Kai mi neto, kapetane. Spustio je svoj glas i osvrui se okolo upitao: Da li je kamila slobodna uskoro? Kapetan ree: Pa, dopusti da vidim. On otvori svoju biljenicu: Zato, da, gospodine, kamila je slobodna sutra popodne u dva sata. Zapovjednik ree: Upii me. Tako, sutra u dva sata popodne zapovjednik krenu ka maloj plavoj kuici i otvori vrata. Unutra je naao najkrau kamilu koju je ikada vidio. Zatvorio je vrata. Kapetan je ratim zauo veliko urlanje i vritanje. Zato on istra van i banu u kolibu. Naao je zapovjednika golog prekrivenog kamilinom dlakom i blatom. Hm, izvinite, gospodine, ree kapetan. Zar nije pametnije da uradite kao svi drugi mukarci ovdje uzjaete kamilu i otkaskate do grada i naete enu za sebe?

ustra i preduzimljiva djevojka iz Njujorka udala se za Stefana, lijepog i mladog italijanskog farmera. Ona nije bila oduevljena njegovim drutvenim ponaanjem te je odmah poela da ispravlja njegove slabosti. Za vrijeme svadbenog prijema ona je stalno ispravljala njegove greke: govorila mu ta da kae, koji no da uzme sa stola, i kako da mae maslac. Na kraju se i slavlje zavrilo i oni su odmah otili u krevet.

Stefano se zavue pod plahte, nesiguran u sebe, ali se u jednom trenutku odlui da se mucajui obrati svojoj supruzi: Moe li mi pruiti poljubac, molim.

U Londunu je lejdi Akroft odluila da pripremi osobiti banket i zbog toga - je unajmila sluavku, gospoicu Skapeia, koja je upravo emigrirala u Englesku. I ne zaboravi da postavi tipaljke za eer - napominjala je engleska matrona. Nije fino kada ode gospodin u WC, prihvati se lica, obavi posao, ponovo vrati nazad u lic, a onda se prihvati kockice eera golim rukama. Da, gospoo - odgovorila je mlada Italijanka. Neto kasnije, te noi, poto su gosti otili, lejdi Akroft je upita: Gospoice Skapeia, mislim da sam ti rekla da postavi stipaljke za eer! Iznijela sam ih, gospoo. Kunem se! Pa, ja ih nisam primijetila na stolu! Na stolu? Ali ja sam ih ostavila na toaletu!

Za vjenani poklon Brambila je dao svom sinu Aldu dvjesto dolara. Poslije dvije nedjelje on je upitao sina: to uradi sa tim novcem? Kupio sam runi sat, tata - odgovori mladi. Glupan! - zaurla njegov otac. Mogao si kupiti puku! Puku!? Zbog ega? Pretpostavi da si jedan dan dolo kui i nalo mukarac spava s tvoja ena - objanjavao je otac. ta bi ti uradio? Probudio njega i kazalo mu koliko je sati?

U jednom malom uredu gazda je ispriao jednu istroenu staru anegdotu koju je inae priao ve vie puta. Svi su se smijali - morali su se smijati. Svima je inae to bilo dosadno, ali gazda je gazda. I kada gazda ispria vic, ima da se smijete, to je dio slube. Samo se jedna daktilografkinja nije smijala, sjedjela je kruto, ozbiljno. Gazda je rekao: to je sa tobom? Zato se i ti ne smije? Ona mu tada ree: Ja odlazim ovog mjeseca.

IZ KNJIGE JEDNO ZRNO ZAZELENI ZEMLJU Rolls Royce je stao pred hotelom na Miami Beachu. ena je izala i viknula Trebam etvoricu da odnesu mojeg sina u hotel. Sin nije bio stariji od osam godina ali bio je stvarno debeo. etiri konobara su dola i rekli su Djeak izgleda tako lijepo, zar ne moe hodati? ena je rekla Ja mogu platiti da ga ljudi nose. On ne treba hodati. On nije invalid, on je bogat.

Stari idov je umirao. Nikada nije otiao u sinagogu. Rabin ga je doao pomiriti s Bogom. Starac je rekao Nikada se nisam ni posvaao s njim. Nikada nisam otiao u sinagogu i ti to dobro zna! Rabin je rekaoUvijek si bio udan. U trenutku svoje smrti, pomoli se Bogu.! Starac je rekao Ja molim. Ja molim da je dosta. Dosta smo mueni jer nas je izabrao. Sada neka izabere nekoga drugog!

Jedan je biskup vrlo volio svoju papigu, no ona je uginula. Ljepota papige bila je u tome da je obiavala izgovoriti fonetski i tono cijeli katoliki Oe na, da je to zadivilo sve koji bi doli biskupu u posjete. Ali papiga je uginula. Biskup je u oajanju pokuao nai drugu takvu papigu, pa je otiao u duan s kunim ljubimcima i rekao prodavau cijelu tunu priu o svojoj uginuloj papigi. Prodava je rekao Cijena e biti visoka, no ja imam ba pravu papigu za vas - mnogo bolju od one koja je uginula. Biskup je rekao: Novac nije problem. Samo mi pokaite papigu. Prodava je odveo biskupa u duan, gdje je stavio papigu u zlatni kavez - prekrasan primjerak. Biskup je pitao: to je tako znaajno na ovoj papigi?

Prodava je rekao: Paljivo pogledajte. Dvije niti konca vise joj s nogu. Ako povuete desni konac, odmah e izgovoriti Propovijed na Planini. Biskup je rekao: O Boe! A to je s lijevim? Ako povuete lijevi, izgovoriti e to je i vaa papiga znala. Izgovoriti e pravi katoliki Oe na. Biskup je bio zauen, i upitao je: A ako povuem obadva konca istovremeno? Papiga je rekla: Ti glupane! Pasti u na rit!

Gospoica Goodbody rekla je svojem razredu jedno popodne: Dobro, djeco, onaj koji napravi odgovor na moje slijedee pitanje moe odmah ii kui. Istog trena mali Albert bacio je svoju kolsku torbu kroz prozor. Tko je to napravio? bijesno je odazvala gospoica Goodbody Ja sam to napravio! rekao je Albert 'Vidimo se sutra!

Paddy je odluio da je vrijeme da nae posao s punim radnim vremenom. Nova tvornica kobasica otvara se u gradu, i on je poslao molbu za posao. Uzeo je prijavni list u susreo se sa Mussolinijem McVeyem, rukovodiocem. Gospodine Murphy ree Mussolini, dobili smo mnogo molba za ta radna mjesta, pa smo odluili postaviti po dva pitanja za testiranje inteligencije. Doite ponovo sutra sa prijavnim listom i odgovorima na pitanja. Paddy kod kue gleda prijavni list. U pitanju br. 1 pie: How many seconds in a year? U pitanju broj 2 pie: Koliko dana u tjednu poinju sa slovom T? Slijedee jutro Paddy je doao na razgovor u dogovoreno vrijeme. Dobro jutro, gospodine Murphy ree Mussolini McVey. Kakav je va odgovor na prvo pitanje - How many seconds in a year? Nema problema, gospodine ree Paddy. Odgovor je dvanaest. Dvanaest? upita Mussolini. Kako si doao do toga? Jednostavno odgovori Paddy The second of January...the second of February...! Dobro, dobro gospodine Murphy ree McVey. A odgovor na drugo pitanje: How many days of the week begin with T? Nema problema, gospodine ree I'addy: Odgovor je dva. Vrlo dobro ree McVey A koja su to dva? Lako odgovori Paddy Today and tomorrow.

Farmer Scrumpy bio je u gradu nekoliko dana i kada se vratio, Homer, njegov najamni radnik ekao ga je na stanici u starom Fordu. to ima novo, Homer? pita Scrumpy. A, tako-tako odgovara Homer. Se nekaj desilo dok me nije bilo? pita Scrumpy, penjui se u auto. Nikaj vredno spomena odgovara Homer, vozei sa stanice. Pas malo epa. Stvarno? pita Scrumpy. Je veli Homer. Kak se to desilo? pita Scrumpy Pa objanjava Homer, Mislim da je stari konj malo poludil, trei van iz tale, polu speen, u pol noi, i lupil ga je. Konj? vie Scrumpy. Pol speen? Je odgovori Homer. Kad je tagalj zgorel i svo seno otilo v zrak, konj je skoro zgorel. Stvarno? vriti Scrumpy. tagalj je zgorel? Je veli Homer. Mora de je z kue zletelo par iskrih i zapalilo. Izael sam iz kue ba na vreme. Stvarno? vriti Scrumpy: Kua je gorila? Kak si izael van? Pa objanjava Homer tvoja me ena izbacila iz kreveta i probudila! Stvarno? vie Scrumpy. Bil si u krevetu s mojom enom? Je! Pili smo domau rakiju. Stvarno? vie Scrumpy. Pil si moju rakiju u mojem krevetu s mojom enom? Gde je ona? Pa objanjava Homer ona je postala hrskava od vatre, ali ne brini! Spasio sam rakiju!

Fala bogu! veli Scrumpy. Je se jo kaj desilo? Nikaj objanjava Homer bil je to miran tjedan!

Prijatelji, uo sam za urednika kojeg je ugrizao bijesni pas. Kada je doao u bolnicu, doktor mu je rekao: Prekasno je, pobjesniti ete. Urednik je samo rekao: Donesite mi odmah nalivpero i papir. Doktor je rekao: Nemojte uriti sa oporukom. Urednik je rekao: Tko pie oporuku? Piem popis ljudi koje u ugristi kada pobjesnim!

Hiramu T. Horaceu, amerikom diplomatu u Parizu, dolazi njegov sin, Hiram Junior. 'Tata pita Hiram Junior to znai inflacija? Dakle, sine odgovara Hiram Senior to je ope poveanje cijena. Stvarno? pita Hiram Junior. I u emu je razlika? Dakle, sine objanjava Hiram T. Horace III, rekao bih to ovako: ovdje u Parizu, prije inflacije, za mene ivot je bio vino, restorani i ene. Nakon inflacije, za mene je ivot pivo, ruak kod kue i tvoja majka!

Ziggy Zoldoz, ehoslovaki graanin, osuen je na petnaest godina zatvora jer je nazvao predsjednika komunistike partije idiotom. Bernie Beanball, strani dopisnik za New Age Time, pita vladinog slubenika zato je Ziggyeva osuda tako otra. Sigurno kae Bernie zatvorska kazna za osobne uvrede nikad nije vie od dvanaest mjeseci? To je tono odree partijski ovjek; ali on nije osuen za uvrede. On je osuen jer je otkrio dravnu tajnu!

Farmer Scrumpy odluio je posjetiti svog starog prijatelja farmera Zekea. Naao je Zekea kako sjedi na ogradi svinjca, puei lulu i mumljajui pjesmicu. Bok, Zeke kae Scrumpy, gledajui unaokolo. Kak je kod tebe u zadnje doba? O, isto podnoljivo odgovara Zeke. Netko je drvee trebalo posjei, ali je naiao tornado i utedio mi trud. Stvarno? vefi Scrumpy. Je veli Zeke. Onda su grane leale tu i trebalo ih je spaliti, ali je grom vudril i spasil me muka. Stvarno? veli Scrumpy. I onda kaj dela? Ni puno odgovara Zeke, cuclajui lulu. Mislim da bi tu priekal dok potres strese krumpire iz zemlje!

Otac Gljiva skupio je veliki kockarski dug i brzo treba novaca. Ima blistavu ideju kako da rijei svoj problem. Kroz sva crkvena sjedala proveo je elektrinu icu. Sljedee nedjelje, otac Gljiva grmi svoju propovijed, zastaje i vie: Svi vi koji ete dati doprinos od sto dolara za crkveni fond, ustanite! Gljiva pritisne prekida i dvadeset ljudi skae na noge. Dobro! - veli otac Gljiva. Sada, svi oni koji ele dati prilog od petsto dolara, ustanite! On pritie drugi prekida i jo dvadeset ljudi skae na noge. Izvrsno! - veli Gljiva. Sada, svi oni koji ele priloiti tisuu dolara, ustanite! On stisne glavni prekida, a petnaest kota, koji su bili u posjeti, ubije udarac elektrine struje!

Otac eprtlja posjeuje svoje glavno Oregonsko stado i dolazi na Kudravoovcovu farmu blizu Fosila. Vidi malu Becky, Kudravoovcovu ker, kako se igra u prednjem dvoritu i ide popriati. Zdravo, dijete moje kae otac eprtlja. Mogu li razgovarati sa tvojim ocem? Ne odgovara Becky tresui glavom. On je u zatvoru zbog napastovanja ovaca. Stvarno? uzvikne otac eprtlja. Onda mogu razgovarati s tvojom majkom?

Ne odgovara Becky, tresui glavom. Nju su odveli u utu kuu. Razgovarala je sa ovcam. Stvarno? uzvikne eprtlja. Onda mogu razgovarati s tvojim bratom? Ne veli Becky. On je na sveuilitu. Kako lijepo! uzvikne eprtlja. to prouava? On ni ne prouava. odgovara Becky. Oni prouavaju njega!

Kekso njofa, ista u Bijeloj Kui, jednog dana glanca pod ispred Ovalnog ureda, kada digne pogled na portret Georga Washingtona i vidi da se usne miu. Zgroen i pomalo ustraen, Kekso se privue k portretu i slua to govori heroj Amerike. Dovedite mi konja! zapovijeda Washington. Uvesti u red u ovu zemlju! Kekso juri van iz ureda i sudari se s predsjednikom Georgom Bushom. Gospodine Predsjednie vriti on, Portret Georga Washingtona mi je upravo govorio! Ne budi glup! odree Bush. Slike ne govore! I on ue u Ovalni ured i prie portretu. Prije nego je doao do njega, George Washington ponovo progovara: Hej, Kekso! vie Washington: Rekao sam ti da mi dovede konja - ne magarca!

To me podsjetilo na velikog psihologa koji je razgledavao ludnicu. Ravnatelj ga je uveo unutra. U maloj sobi ovjek je samo plakao i plakao, suze i suze, i drao sliku na grudima. Bilo je to tako jadno stanje. Psihoanalitiar je upitao ravnatelja: to se dogodilo tom ovjeku? Ravnatelj je rekao: elio se oeniti enom - on ima sliku - ali nije ju mogao oeniti i poludio je. Doli su do druge elije, i jedan drugi ovjek udarao je glavom u zid. Psihoanalitiar je pitao: to se desilo ovom ovjeku? Zato udara glavom? Ravnatelj je rekao: Neete vjerovati: on se oenio onom enom i poludio!

KNJIGA NEBESKO SJEME Jedan ovjek pio je neku tekuinu iz flae, i u tom trenutku kraj njega je prolazio njegov prijatelj. im je video to ovaj pije, prijatelj je uzviknulo preneraeno: Jesi li ti normalan? Pa to to pije je otrov koji sporo djeluje! Ma nema veze, slegnu ovjek ramenima. Ja ionako ne urim.

Kada su se ruski astronauti spustili na Mjesec, bili su van sebe od sree, ali su bili preneraeni kada su vidjeli tri Kineza koja su im ila u susret. Kako je mogue da ste dovde stigli prije nas?, pitali su ih Rusi u udu. A znamo da nemate nikakva sredstva, tehnologija vam je nerazvijena, nauka u povoju. Kako ste to izveli - jer to je pravo udo! Kako ste dospjeli na Mjesec? To to smo uinili, odgovorie im Kinezi, nema veze s udom. Jednostavna stvar matematika: popeli smo se jedni drugima na ramena, i evo gdje smo stigli!

Jednom se dogodilo da je neki ovjek bio ozbiljno bolestan. Bolest se sastojala iz vrlo neprijatnog osjeaja - stalno je imao osjeaj da mu oi iskau iz duplji i da mu u uima neto zvoni. Poto je to trajalo dvadeset i etiri sata svakog dana, ovjek je bio na pragu ludila. Nije mogao spavati, a za rad je bio stvarno nesposoban. Prvo je konzultirao jednog doktora, i ovaj mu je maltene naredio: Slijepo crijevo se mora operirati. Stvar je sreena, ali nita se nije promijenilo. Onda je drugi doktor posavjetovao jadnog ovjeka: Zubi se moraju izvadeiti. I to su uinili, no stanje je bilo nepromijenjeno, ovjek je postao jednostavno star, to je sve. Desetine savjetodavaca prolazilo je kroz njegovu kuu svakoga dana, a ovjeku je bilo sve gore i gore. Tih duobrinika ima mali mlijun, i ako ponete da ih sluate, ne preostaje vam mnogo od ivota. Netko je predloio da se izvade krajnici, no ni poslije te operacije stvari se nisu pomjerile s mrtve toke. I tako je ovjek bio prisiljen da se obrati najboljem doktoru na svijetu.

Nakon dijagnosticiranja, doktor je samo uzdahnuo i rekao: Nita se ne moe uiniti, zbog toga to ne moemo pronai osnovni uzrok. Sve to vam je preostalo je est mjeseci ivota. I, da budem iskren, sve to je moglo da se izvede ve je izvedeno. Pomirite se s tim. Dok je izlazio iz njegove ordinacije, ovjeku pade na pamet spasonosna misao: Ako u ivjeti samo est mjeseci, zato onda da ne proivim to vrijeme najbolje to mogu? Jer, bio je sav jadan, i gotovo da nikada i nije ivio. Naredio je da mu nabave posljednji model najskupljeg automobila, iznajmio je najluksuzniji bungalov, naruio trideset najfinijih odjela; ak se toliko potrudio da je osobno otiao kod krojaa. Ovaj mu je uzeo mjeru, i na kraju mu saopio: Rukavi trideset est, okovratnik esnaest. Kako esnaest?, pobunio se ovjek. Moj okovratnik je uvijek bio petnaest - od kada znam za sebe: petnaest. Kroja ga je opet premjerio: Pa vidite valjda i sami - esnaest. Ama jeste li vi normalni! - kroja je ve bio ozbiljno ljut - pa vidite valjda i sami - esnaest! Petnaest! esnaest! Petnaest i gotovo? Poto vie nije mogao da se prepire, uzdahnuvi, kroja mu pomirljivo ree: Dobro, u redu, neka vam bude, ali da vam neto kaem: zbog uske kragne imati ete problema sa izbuljenim oima i zvonjavom u uima!

Kada je jedno dijete polo prvoga dana u kolu, majka ga je, po povratku, upitala: to si nauio u kolici? Nauio sam kako se zovem, odgovori mali. Kako to misli - nauio si kako se zove, zabrinula se majka. Pa zar to nisi znao od prije? Nisam, jer sam tamo po prvi put shvatio da se ne zovem Nemoj, a bio sam ubijeen u to: Nemoj ovo, nemoj ono, nemoj ii tamo, nemoj raditi to i to, pa sam tako pomislio da je to moje ime. U koli su mi rekli da se ne zovem tako

Dvojica klinaca koja su prolazila pokraj nekog zida, odjednom su poeljela vidjeti to se iza njega nalazi. Nali su neku izboinu u zidu, i stariji je mlaem pomogao da mu se ovaj popne na ramena i baci pogled na prostor iza zida. Bio je to teak poduhvat, ali se mlai nekako uspentrao. Kada je doao do ivice, uzviknuo je zapanjeno: arobno! S ove strane je masa svijeta - svi se igraju, ali nemaju nita na sebi. Ovo je u stvari nudistiki klub. Onaj stariji je bio sav uzbuen: Pa hajde, reci mi malo poblie jesu li mukarci ili ene? Kako da znam, zbuni se mlai, - pa nitko nema nita na sebi!

Neki uitelj je upitao djeaka iji je otac bio pastir Reci mi mali... Ako ima deset ovaca, i ako kojim sluajem jedna od njih skoi u provaliju, koliko e ovaca ostati u ivotu? Nijedna, odgovori mali kao zapeta puka. Ama o emu ti to govori?, zaudi se uitelj. Ovo je aritmetiki problem. Pazi, ima deset ovaca, i samo jedna jedina skoi - pa koliko ih onda preostane? Nijedna, ponovi djeak. Vi moda znate aritmetiku, ali ne poznajete ovce. One se uvijek kreu u gomili: ako jedna skoi u provaliju, sve e pasti na dno.

ena nekog pukovnika bila je veoma zabrinuta, jer je ovaj hrkao nevjerojatno glasno - kada god bi zaspao na lijevu stranu. ena je jednostavno osjedila od muke, bila je sva iscrpljena od nespavanja - jer pukovnik je hrkao kao medvjed, i krevet se jednostavno tresao pod njim. Meutim, kada god bi - a i to se ponekad deavalo - pukovnik zaspao m desnoj strani, do hrkanja nije dolazilo. ena je, ve izludjela od muke, otila kod psihijatra. Recite mi to da radim, jer ovako vie ne ide. Nikakav problem, zaista, ree joj psihijatar. Samo ga okrenite na desnu stranu, i s hrkanjem je gotovo, Ali, ovjee, ree mu ena, vi ne znate kakav je moj mu. On je duplo tei od nas oboje, i ja jednostavno nemam snage da ga pomaknem. A i da imam, to bi mi vrijedilo - time bih ga probudila, a kada ga neko probudi, on je spreman ubiti koliko se razbjesni.

Nema problema, nasmija se psihijatar. Onda nam preostaje samo jedna jedina stvar. Kada god zaspi na lijevoj strani, vi mu samo viknete na uho: Nadeeesno?, i pukovnik e se odmah okrenuti. Tako je i bilo. Nareenje je nareenje stvar je djelovala

Sveeniku je stigao u novi grad. Taksisti su trajkali, a on je morao pronai crkvu, jer tog dana je trebao odrati propovijed. Na ulici je zatekao nekog dekia, kog je zamolio da mu pokae gdje je crkva. Djeak ne samo da mu je pokazao gdje je crkva, ve ga je osobno odveo do nje. Kada su doli do vrata, sveenik mu zadovoljan ree: Vrlo sam sretan to si se toliko potrudio da mi pomogne. Ako te imalo zanima gdje je kraljevstvo nebesko, doi veeras na propovijed, i ja u ti objasniti, gdje se ono nalazi. Ma ne dolazi u obzir', odmahnu deko rukom. Ti nema pojma gdje je crkva, a hoe nekog voditi do kraljevstva nebeskog!

Jednom se dogodilo: siromaak je radio u tvornici, i poto stvarno nije imao drugog prijevoznog sredstva, na posao je dolazio i sa njega odlazio - na magarcu. Meutim, problem je bio u tome to se s posla vraao vrlo kasno, a kada god bi se vratio, kada god bi uspio da dobaulja do kue, njegova ena je bila bijesna da bjenja ne moe biti. Pokuaj, ree joj on jednog dana, barem shvatiti moj problem: kada god se oglasi pisak koji oznaava kraj radnog vremena, magarac automatski krene kui. ak i ako zakasnim dvije ili tri sekunde, on nee ekati - a ti valjda zna kakva je guva na izlaznoj kapiji. Svi bi eljeli odmah stii kui, i kada god bih uspio iskobeljati se iz one ludnice, magarac se ve nalazio na putu prema kui. Najvie to moe ekati je minut-dva, i ako mu za to vrijeme ne skoim na lea, ode on! Inae, ako sluajno ne stignem - a to se najee deava - onda moram nogu pred nogu, pa kada stignem da stignem. Zadovoljan svojim rijeima, on se obrati eni sa osjeanjem pravednika u glasu: Da li ti je sada jasno zato kasnim? Da li razumije u emu je stvar? Kako da ne, ree mu zlurado ena. ak i jedan magarac zna kada je vrijeme da se krene kui!

Jedna je gospoa dola kod doktora molei ga da joj ovaj izvri bilo kakvu operaciju: Kako, molim?", zaprepastio se doktor. "Pa dobro, jeste li poludjeli? to e vama operacija, objasnite mi, molim vas. Koliko ja mogu primijetim, vi ste potpuno zdravi". "Paaa", poe ena, "to je jako teko objasniti. Kad god odem u enski klub, svaka pria svoju priu: jednoj su izvadili krajnike, drugoj slijepo crijevo, i ja se osjeam nekako abnormalno - jer jednostavno nemam to rei. Izvadite mi bilo to, preklinjem vas, jer mi se ini da e misliti da se izdvajam!"

Neto iza ponoi, oko etiri sata, zazvonio je telefon. ovjek, bijesan zbog prekinutog sna, skoio je na noge, dotrao do telefona i uzviknuo to hoe?.. , Nita, uo se glas. Pa dobro, bio je zapanjen onaj rasanjeni, ako ba nita nee, to si onda uope zvao? Raun je manji kada zove u ovo vrijeme.

Jednom se dogodilo da je doktor otiao da obie bolesnicu. Pet minuta nakon to je uao u njenu spavau sobu - a za to vrijeme vladala je mrtva tiina, pojavio se na vratima i zamolio njenog mua, koji je sav usplahiren ekao u predsoblju: Dajte mi otvara, molim vas najljepe. Mu je bio malice zaplaen doktorovom potranjom - jer to e mu otvara? Ipak, otvara je nabavljen, ali je doktor ve nakon pet minuta ponovo izaao, no ovoga je puta zahtijevao da mu mu, nabavi bonsek. Mu je bio okiran, ali je i dalje utio, pa kada je doktor po trei put izaao iz sobe, traei eki i dlijeto, vie nije mogao da suspree: Doktore, recite mi, molim vas, to nije u redu s mojom enom?

Jo uvijek ne znam', ree mu doktor, jer nisam u stanju otvoriti torbu.

uo sam: jedan je Englez umro, i kada je stigao u pakao, avo ga je upitao: Reci mi slobodno: u koji bi pakao volio ii? Mi ovdje imamo sve vrste koje postoje - imamo engleski pakao, pa njemaki, tu je i kineski, pa ruski, indijski... Dovoljno ste nabrajali, prekide ga Englez. U svakom sluaju, biram indijski pakao. avo je bio veoma iznenaen njegovim izborom, i poto je bio radoznao, morao je da ga upita: Ba se udim... Vi izgledate ba kao pravi Englez - zato ste onda izabrali indijski pakao? Ja jesam pravi Englez, ali sam nekoliko puta bio u Indiji i dobro mi je poznato da kod njih grijanje nikada ne radi.

Neki je ovjek utrao kod psihijatra i uzviknuo, sav preplaen: Doktore, pomozite mi, pamenje me izdaje u potpunosti. Ne mogu se sjetiti ni onih stvari koje su se juer dogodile. Ne mogu upamtiti ni to sam jutros radio. O Boe, pa ja ludim! Pomozite mi, molim vas. Psihijatar ga je upitao: A kada se problem poeo javljati? Kada ste postali svjesni tog problema? Kog problema?, zaudi se ovjek.

Neka ena je nosila torbu u kojoj je bilo mnogo viskija u nekoj boci. Poto je prelazila iz jedne zemlje u drugu, carinik ju je zaustavio i upitao je to nosi u tolikoj torbetini. Svetu vodicu, odgovori skrueno. Carinik je bio neto sumnjiav, i nije povjerovao. Ljudi koji su povezani s religijom uvijek stvaraju podozrenje. Dobro, neka je i vodica, ali zato ono sveta? Kada je otvorio balon i pomirisao viski, carinik je bio zapanjen. to ste ono rekli, namrti se on, - sveta vodica? ena se nevino nagla nad balonom, i kada je pomirisala viski, rairila je ruke i uzviknula: O Boe, jo jedno udo!

Izaao je oglas: Trai se noni uvar. Ve poslije pola sata od isticanja plakata, na vrata je zakucao ovjek vrlo krhkog izgleda djelovao je slabo, ispijeno, neuhranjeno, a bio je, uz to, i dosta njean; ponizno je drao glavu... Menader ga je pogledao skoro sa zaprepatenjem, i kada mu je taj polumrtav ovjek rekao da je on doao kako bi dobio posao nonog uvara, ovaj mu je pokroviteljski odgovorio: Da, dobro ste obavijeteni, nama zaista treba noni uvar, ali osoba koja nikome ne vjeruje, pogotovo nou, netko tko je od roenja skeptik. Uglavnom, potreban nam je netko tko nee imati povjerenja ma to vi radili, tko stalno slua to se deava oko njega. Takav ovjek nam je zaista neophodan, i on mora biti maltene neurotik koji, kada se razjari, potamni i ima lice samog avola. ovjek je ustao i, naputajui kancelariju, dobacio upravniku: Znate to - ako su takvi uvjeti za primanje nonog uvara, ja imam jednog koji u potpunosti odgovara vaem opisu. Poslati u vam moju enu.

Neki avion se izgubio u magli, skrenuo je s kursa, a vrijeme je bilo izuzetno tmurno. Svakoga sata mogla se dogoditi neka nesrea - smrt je jednostavno visila u zraku. Svi su bili prestraeni; svi osim, naravno, jednog crkvenog velikodostojnika. ak je i pilot bio strahovito nervozan. Sveenik je onda - da bi smirio ljude - naredio da svi kleknu i otponu s molitvom. Putnici su odmah kleknuli i zapoeli s mrmljanjem - naravno, svi, osim jednog biznismena. Kada je vidio da ovaj stoji i zbunjeno gleda ostale putnike, sveenik mu se obratio: A vi, to vi radite? Zato ne molite s ostalima? Oprosti mi oe poe se biznismen izvinjavati, ali ja zaista ne znam kako se to radi. Nikada u svom ivotu nisam stigao pomoliti. Poto nije bilo vremena da sveenik objasni biznismenu kako se to radi - svakoga trenutka oekivali su da e avion udariti u neku stijenu, planinu ili neto tree, sveenik mu ree: Dobro, nema veze, ti se samo ponaaj kao da si u crkvi za vrijeme propovijedi. Biznismenu je odmah laknulo - uzeo je eir i krenuo po avionu skupljati dobrotvorne priloge.

Jedan milijuner je zbog tko zna kog razloga morao posjetiti neko pleme. Ba u trenutku kada je silazio na peron, ugledao je jednog kultiviranijeg domoroca koji se odmarao pod drvetom. Jutro je bilo predivno, sve je bilo osunano, a zrak ist, vrlo svje i prijatno prohladan - ptice su pjevale svoju zanosnu pjesmu, a domorodac se izleavao i uivao u prizoru. Biznismenu je bilo jednostavno muka posmatrajui domoroca koji se izleava u po bijela dana. Zbog toga mu je priao odlunim korakom, ali je pazio da ne bude suvie grub: Zdravo sinko. Gledam te kako lei, i samo mi jedna stvar prolazi kroz glavu - vrijeme je da ustane i da zaradi koji dinar! ovjek koji se odmarao pod drvetom otvorio je oi, pogledao neznanca, premjerio ga uzdu i poprijeko, i na kraju upitao A zato? Biznismen je tim zato bio istinski okiran. Zato? Pa kako zato? Da bi zaradio neki dinar! Domorodac se poeo blago osmjehivati, ali opet je nevino upitao: Ali zato? Kao da je provocirao milijunera da dobije srani udar... Biznismenu je to zato bila posljednja kap u prepunoj ai: Zato? Opet me pita zato'! Pa evo zato; da bi jednog dana mogao imati silne pare koje bi ti omoguile da lijepo ljenari i da se odmara kao ovjek. Kada je uo odgovor, domorodac je samo sklopio oi i uzdahnuo: Hajde ti lijepo, idi svojim putem - ja se odmaram ve sada.