Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
U nekim zemljama, koriste se antibiotici (npr. oxytetracycline) za suzbijanje klinikih simptoma, odnosno pojavu AFB. Nedostaci ove metode su: (i) antibiotici nisu efikasni protiv spora. Stoga, tretmani antibioticima samo maskiraju bolest. (ii) razvoj oxytetracycline-rezistentnih sojeva P. larvae koji zahtevaju da se stalno traga za novim, efikasnijim antibioticima.
Miyagi et al. (2000); Mussen (2000); Kochansky et al., (2001); Elzen et al., (2002); Wu et al., (2005)
REKLASIFIKACIJA BAKTERIJE UZRONIKA AFB Bacillus larvae (White, 1906) Bacillus pulvifaciens (Katznelson, 1950) Nakon uvoenja molekularnih metoda u taksonomska istraivanja bakterija, ove vrste, Bacillus larvae i Bacillus pulvifaciens, determinisane su kao pripadnici novog roda Paenibacillus, odnosno preimenovane: Naredna istraivanja* Heyndrickx et al. (1996) pokazala su da je ipak re Bacillus larvae Paenibacillus larvae o jednoj vrsti: Bacillus pulvifaciens Paenibacillus pulvifaciens (Ash et al., 1993).
Paenibacillus larvae
*pre svega analiza rDNK koja je pokazala tako veliku slinost koja ne opravdava klasifikaciju u dve vrste
REKLASIFIKACIJA BAKTERIJE UZRONIKA AFB Meutim, na osnovu razlika u patogenosti i fenotipskim karakteristikama izmeu dve bive vrste, Heyndrickx et al. (1996) predloili su podelu Paenibacillus larvae u dve podvrste: P. larvae larvae i P. larvae pulvifaciens (koje se razlikuju po:
- patogenosti (Katznelson, 1950)
- narandasto-obojene kolonije kod P. l. pulvifaciens (Heyndrickx et al., 1996), - spoljanjem izgledu spore (Ludvik et al., 1993) - proizvodnji koseline iz manitola, ali ne iz salicina kod P. l. pulvifaciens)
(Heyndrickx et al., 1996).
Dobbelaere et al., 2001 . Neuendorf et al., 2004 .. Kilwinski et al., 2004 Alippi et al., 2004
Konano, opsena taksonomska prouavanja koja su pored klasinih, ukljuila i molekularne aspekte, omoguila su reklasifikaciju dve podvrste P. l. larvae i P. l. pulvifaciens U JEDNU JEDINU VRSTU:
P. larvae
(Genersch et al., 2006)
GENOTIPOVANJE P. larvae putem rep-PCR fingerprint metode korienjem ERIC prajmera ukazalo na postojanje razlika u okviru vrste P. larvae. Do sada je opisano 4 razliita genotipa
(Ashiralieva and Genersch, 2006).
ERIC I
ERIC II
500
500
ERIC III
ERIC I
ERIC II
ERIC IV
Nai rezultati
Detekcija amerike trulei (izolovana DNK)
na uzorcima iz Srbije
Znaaj detekcije genotipa P. larvae je u tome to izmeu genotipova postoje razlike u virulenciji, odnosno sposobnosti da izazove bolest. Tok bolesti je potpuno razliit u zavisnosti od genotipa izazivaa, pa se samim tim razlikuje i verovatnoa njihove detekcije tradicionalnim metodama. Zbog toga je neophodna molekularna dijagnostika koja omoguava ne samo sigurnu detekciju, nego i identifikaciju genotipa P. larvae, a samim tim i procenu patogenosti soja i prognozu toka bolesti.
Genotipovi koji su visoko virulenti na nivou larve (ERIC III i ERIC IV) su manje virulentni na nivou drutva i NE DOVODE do izbijanja bolesti, tj. do pojave klasinih klinikih znaka. Zato? Zato to u tim situacijama VEINA LARVI UGINE PRE ZATVARANJA SATNE ELIJE, ime je omogueno pelama higijeniarkama da to lako osete i oiste uginulo leglo.
Nasuprot njima, genotipovi ERIC I i ERIC II dovode do klasinog izbijanja bolesti i klinike slike AFB. Razlog: Ti genotipovi su manje virulentni na nivou jedinke, tj. ZNATNO VEI BROJ LARVI UGINE NAKON ZATVARANJA satne elije, odnosno tek nakon ulutkavanja, ime se u velikoj meri umanjuje ansa da to uginulo leglo unite higijeniarke.
ERIC IV
Kumulativni mortalitet %
Osim toga, prilikom laboratorijske dijagnostike treba imati u vidu da izmeu genotipova P. larvae postoje signifikantne razlike: - u stopi klijavosti na vrstoj podlozi (MYPGP, 5% CO2) Slika 1 - u otpornosti spora na temperaturne tretmane - Slike 2a i 2b - u dugovenosti uskladitenih spora - Slike 3a i 3b
Zato se u laboratoriji uvek moraju ukljuiti razliiti genotipovi prilikom procene protokola za kultivaciju P. larvae.
Prosena stopa klijavosti (%, broj kolonija naspram broja spora pod mikroskopom) razliitih genotipova P. larvae
CCUG48979 (ERIC I) CCUG48978 (ERIC I) 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Field isolates Reference strains CCUG48972 (ERIC II) CCUG48973 (ERIC II) ATCC9545 (ERIC I) Germination rate LMG16252 (ERIC III) LMG14427 (ERIC IV) LMG16247 (ERIC IV) Figure 1
Slika 2a. Prosena stopa klijavosti (%) terenskih sojeva nakon tretmana temperaturom
Figure 2b ATCC9545 (ERIC I) 80% 70% LMG16252 (ERIC III) LMG14427 (ERIC IV) LMG16247 (ERIC IV)
Germination rate
Slika 2b. Prosena stopa klijavosti (%) referentnih sojeva nakon tretmana temperaturom
60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Untreated 80C 85C 90C 95C 100C
Slika 3a. Prosena stopa klijavosti (%) terenskih sojeva nakon 6, 12 i 18 meseci skladitenja.
Figure 3b 100%
Slika 3b.
Germination rate
90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% <1month 6 months
12 months
18 months
Istraivanja u Srbiji obavljena su na Katedri za biologiju Fakulteta veterinarske medicine u okviru projekta: EKOFIZIOLOKA I GENETIKA ISTRAIVANJA DOMAIH IVOTINJA
I PELA U FUNKCIJI POVEANJA REPRODUKTIVNIH SVOJSTAVA I OTPORNOSTI NA BOLESTI, kojim rukovodi prof. dr Zoran Stanimirovi:
(Projekat Ev. br. 143022, finansiran od strane Ministarstva za nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije, u periodu 2006-2010).
Neki od eksperimenata obavljeni su u Upsali (vedska), na vedskom Univerzitetu poljoprivrednih nauka (Swedish University of Agricultural Sciences - SLU), tokom istraivakog boravka Jevrosime Stevanovi na toj instituciji, pod rukovodstvom prof. dr Ingemara Fries-a. Istraivaki boravak Jevrosime Stevanovi u periodu 01. 09. 2006 30. 06. 2007 u vedskoj finansirala je vedska vladina institucija Swedish Institute (Si.)
Zajedniko istraivanje
Izmeu Katedra za biologiju, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu, Bul. JNA 18, 11000 Beorad, Serbia i Department of Ecology, Swedish University of Agricultural Sciences, Ulls vg 16, Box 7044, 75007 Uppsala, Sweden Prof. dr Zoran Stanimirovi Dr Jevrosima Stevanovi Prof. dr Ingemar Fries
ERIC I
ERIC II
ERIC III
ERIC IV