Você está na página 1de 450

QIIIEtJIAJ.

NI J,NSTliYI Jl f4RAJIVJ1
41. UDK: 9.J (OS8) 1991. YU ISSN 055$..1153

PRILOZI
~

ORUENTALNU FILOLOGIJU

Iuw Jedanput godinje


Nauni skup "irenje istama i islamska kultura u bosanskom ejaletu"

Urednik Dr FEHIM NAMETAK {Sarajevo)


Dr OUANKA BOJANI (Beograd), !vfr LFJLA OAZJ (Sarajevo), Dr NIMETULLAH HAHZ {Priitina). Dr ISMET KASUMOVI (Sarajevo). Dr ESAD DURAKOVI {Sarajevo}. PrALEK$ANPAR STOJANOVSKI (Skopje) i Dr IONACIJ VOJE (LJubljana}

. lanovi redakcije

POF .

l.

VOL. 41

-450

l SA~O l

1991.

J.:J

J l._,.

."J.e

~.rJ l.:.

WJ l.;;..:. u...1-ll "':' bS' ._,. .ui.J l l;.. u l


l" \..
J

~..s j.,JI J.:;roJ l ~ .;$JJ.


~ _rJ l,::d-l,~l-1 1 ~.::..

\\\t

~1 \t.. i .i-P.'J ,raJ

"':' ".., l i-t ~

4,.,_

~l ..s~ 1) "':';..H ~UJ 1u-t.u.-11;.;.; Ill

~l ~l.:. 1."~, ~~J ,.::.. U.".Lu...J l ~ l..t ~ ~ 1_,.. \t..

"':' bS'J l t;.. t.,.J JS'

,.4-t'_,..-cl ...,n-IIJ ~~'t.) .. ~~- ~~'u~~ .,.~, . ~.rJ 1..;:. WJ l~.::.. l,i...W l '-:' bS' ._,. ;,W l l;..~~ i J\.. l .::.....J
~.AW l

Y....u

Ova~ bro~ Prilo5a 1a ori~entalnu tilolop;Ju izaiao ;je iz ltatllpe neposredno pred rat, u m~u 199~. ~ne. V pola~ izazvanom

l);'anatama srpskih taiista uz c;jeloltupan l'ukopisni 1 la:l~iiki toncl

stradala su i iz.an;fa Instituta, med;fu n;jims i ova;f bro;f Priloga. Dobrotom "ISLAMIC RELIEPA u.r.. predstavniitv. za Bosnu 1 Hereer;ovinu - SaratJevo, potJavl;Ju;Je se reprint izdan.Se ovos asopisa.

L'INSTITUT 41.

ORIENTAL

SARAJEVO

1991. YU ISSN 0555-1153

UDK: 93 (0.58)

REV UE
DE PHILOLOGIE OJUENTAL~
Annuaire Reunion scientifique "L'expansion de l'islam et la civilisation islamique dans l'eyalet de Bosnie" . . Rdacteur Dr FEHIM NAMETAK (Sarajevo)
Dr DUANKA BOJANI (Beograd), Mr LEJLA GAZI (Sarajevo),

Les membres de la redaction

Dr NIMEfULLAH HAFIZ (Pritina}, Dr ISMET KASUMOVI (Sarajevo), Dr ESAD DURJ\.KOVI (Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI (Skopje) et Dr lGNACIJ VOJE (Ljubljana)

POF

VOL.41

l- 4.50

SARAJEV'o

1991.

Odgovorni uiednik Prof. AHMED S. ALII


Tehniki

FARUK BABI

urednik i korektor

Adresa redakcije Orijentalni institut, Sarajevo Veljka ubrilovia S/III

republikih i pokrajinskih Fondova naune djelatnosti

U finansiranju ovog broja asopisa uestvovao je Savez u SFRJ

SADRAJ .. SOMMAIRE

a) Uvodni dio Ahmed S. Aliit,etrdeset godina postojanja i rada Orijentalnog

instituta
Avdo Sueska,Uvodna rije
b) irenje i$lama u BiH

ll 21

Branislav urev~ Neke napomene o islamizaciji i bo!lljaitvu u istoriji BosM i Hercegovine-FewNotes Concerning lslamir.ation and BoshniQks t/ul History ofBoS1Jia m1d Herzegovina Adem Handjt. O Jirenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu-About Spreading of Jskun in Bosnia with Special &gfJI'd to Midd/8 &mia Nenad Filipovi, lslamizacija BosM u prva dva desetljea osmanske vlasti-lslamt;.ation Pr~ess in Bosnia Dwing the first Two DecQIJes ofOttol'lf(ln Rule Abm~ S. Alii. $irenje islama u Hercegovini-~patuion ofIslam in Heey~govina . Faz.leta Hafizovi. lirenje islamQ u po!elkom i pakr~kQm sand!aku-/!xpanslon of Islam in the Sa:'!jak of Poteg<J and

25

37
53

67

p~

75
83
99
113

Medida $el111an0vi. l/licaj tursko-osmanske politike na is/amit~Jciju u Bosnt-:/nftu,nces ofTurkish-Ot(oman Policy onlslamir.ation inBosnia Snjef.ana B~v. Vl@ u basqnskom sandf.aku i islamizacija- Vklchs in Bosnian Sl!!'/ak. and the ProctiSS oflslamiZQtio" Amina Kupusovi. lirenje islama u vilajetu Pavli-Expansion ofIslam in Vilayet Pavli

Mustafa Memi, Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne

Got:e-Developmellt and Expansion of Islam in Today's Montenegro Nenad Moaanin, Islam izmeu Save, Drave i Dunava-Der Islam zwischen der StrtJme Sava, Drava und Donaz.. Hatida ar, Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav stanovnitva u visokoj nahiji-Demographic Movements, Social and Cortfessional StructUre of the Population in Nahiya Visoko Behija Zlatar, irenje islama i islamska. kultura u Sarajevu i okolini-Expansion of Islam and ISlamic Culture in Sarajevo and Its Surrozmdings Ramiza Ibrahimovi, Struktura vojnike klase u 15. i poetkom 16. vijeka s posebnim o~vrtom na irenj(f islama u Bosni-Structure ofMilitary Class in the l jth C. and the Beginning of the J61h Century with Special Regard to the Expansion of Islam in Bosnia Fehim D. Spaho, Prihvatanje islama kod stanovnitva klikog sandfaka-lslamization in the Sanjak ofKlis
e) Islamska kultura u bosanskom ejaletu

155
187

195
253

'269

283

Darko Tanaskovi,Is/amska ili muslimanska kultura u Bosni? -Islamic

or Muslim Culture in Bosnia? . ,. Ismet Kasumovi, kolstvo i njegova uloga u stvaranju pretpostavki za razvoj kulture u BiH u osmanskom periodu-School System tmd Its Influence on the Development.ofCulture in Bosnia and Henegovina During the Ouoman Period Fehim Nametak, Drutveno-tstorijskfl uslOvljenost divanslce knjit:evnosti u BiH~Divan Literature in' Bosnia and Hezegovina as a form ofIslamic Culture Amir Ljubovi, irenje arapsko-islamske filozo.fi)e (/alsafa) unaim' krajevima-The Spread ofArabic-Islamic Philosophy (jalsafa) in Our Land Slobodan Ili, Hamzevijska i humfijska jeres u Bosni kao reakcija na politiku krizu Osmanske Imperije u drugoj polovini 16. vijeka-Heresy of Hamzevi and Hurufi Orders in Bosnia as a Reaction on the Political Crisis of Ottoman Empire in the SecondHalfofthe J61hCentury Boris Nilevi, Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred oS1'1fa1Uki dolazak- Religio11s in Medieval Bosnia Prior to Ottoman Collquest

291

303

311

319

329

337

Oental Cli. Domae i orijentalno u materijalnom kulturnom nas/jedu bosanslco-hercegovakih Muslimana- Native and OrientQl in the Material Cultural Heritage ofBosni4n and He'f,egovinian Moslems ~da Beirbegovi, Ur/:)anizacija i prosvjetni objekti u bosanslcom ejaletu-Jnjl~nce ofEducational Institutions and Urbtu~n ofBosniQ/1 Eyalet on tire Ex~JSion of/slami~; Cu/lure Marjeta Cigleneki, Turqerije v Ptujskem muz.eju-Turkish Portraits in the Mtaeum ofPtuj Ekrem amevi, Bosanski turski i njegova autentina obilje!jauBosnian Turkish and Its Authentic Ch4racteristics Beir Dalal, $ta je pomoglo prihvatanju per:.ijsklt kflji!evnosti u Bosni i Hercegovini? - What Contributed to the Acct{!plance of Persian Literature in Bosnia and Her..egovilla ? Muhamed Hukovi, Gaibija, Iejh Mustafa~mistik i buntovnik-Gaibi Shei/cll Mustafa-Mystic and Rebel Muhamed dralovi, &rgivi u Bosni-Bergivi in Bosnia Milan Vasi,/slamizacija u jugoslovenskim zemljama-Islamization in Yugoslavian Coulllries
d) Diskusije

347

359

369

385 395
40 l

409

425

Ahmed S. Alii, Osvrt na izlaganje M. Vasia Jslamizacijd

jugoslovenskim zemljama Mumfer Had!asi. 'ZAmke t!Jko islamske i bo/njake kulture Hilmo Neimarlija, Osvrt na izlaganje D. Tanaslcovia Islamska ili muslimanska kultura u Bomi?

443

445

449

Orijentalni institut u Sarajevu proslavio je etrdesetu obljetnicu svoga postojanja i rada 7~9. morta 1991. godine, sveant?m sjednicom i naunim skupom Sirenje islt.una i islalnska kullum u bostuukom ejtlletu. Proslava je odrtana pod visokim pokroviteljstvom predsjednika PredsjedlriJtva SR Bosne i Hercegovine gospodina Alije Izetbegovia. Proslavu su svojim prisustvom uvelia/e najvi/e delegacije islamske vjerske zajednice na elu sa reis~ul-ulemom H. Jakub ef. Selimoskim i katolike crkve u BiH na elu sa Monsignorom dr. Vinkom Puljiem. Ovoj manifestaciji je prisustvovao predsjednik Vlade SR BiH gospodin Jure Pelivan, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i fiziku kulturu gospodin Nihad Hasi, raniji ministar istog resora gospodin Milenko Brki. Sveanosti je prisustvovao generalni konzul libijske Dtamahirije gospodinlbr<lllim Ali Tadfuri. Proslavi je prisustvovao predsjednik Akademije nauk4 i umjetnosti gospodin Seid Bukovi i rektor Univerziteta u Sarajevu gospodin Nenad Kecmanovi. Na istoj sveanosti bili s:.. prisutni sekretari SJZ~ova z~ n~uku gospodin Zdravko Mievi, za visoko obrar.ovanje .~,?spoda Azemina Vukovi i ~kulturu gospodin Momir Jungi, te direktori instituta humanistikih nauka i preko dvije stotine najistaknutijih naunih radnika i univerzitetskih profesora iz nale Republike kao i veliki broj javnih i drultvellih radnika, ime je odato visoko pril;llall}e ovoj naunoj ustanovi. Posebno je visoko ocijenjen nauni skup koji je tim povodom odr!an. a u toku lrodnevnog lr~janja posjeta je bila izvanredna, Ito potvruje da je odbir teme bio ispravan a i referati i diskusije visoko kvalit~tni i itJteresQillni.

AHMED S. AUI (Sarajevo)

ETRDESET GODINA POSTOJANJA (RADA

ORIJENTALNOG INSTITUfA Dame i gospodo, U ovim tekim i sumornim vremenima svakojakih sukoba i podjela teko je vjerovati da je bilo kome stalo do slava i proslava. Uvjereni da Orijentalni institut u Sarajevu, kao nauna institucija, izvan nacija i partija, izvan dnevno-politikih dogaaja, predstavlja jednu malu sponu koja nas sve povezuje preko svoga nauno-istraivakog rada i rezultata koji oplemenjuju i pojedinca i drutvo u cjelini, drimo da nam nee niko zamjeriti to elimo da obiljeimo 40 godina postojanja i rada ovog Instituta, odluni da i u svom daljem postojanju on poslui opem duhovnom napretku naih naroda. etrdeset godina postojanja jedne naune institucije, na prvi pogled, nije veliki period, ali ako se znade ili ako bi trebalo da se znade da je Orijentalni institut u Sarajevu, poslije Zemaljskog muzeja, najstarija samostalna nauna institucija iz oblasti drutvenih nauka, iji je osniva drava, onda etrdeset godina jest znaajan jubilej. Po naem uvjerenju, Institut je izrastao u potpuno zrelu programski i organizacijski konzistentno osmiljenu naunu instituciju. koja se svojim dosadanjim radom i rezultatima potpuno ravnopravno i uspjeno ukljuila u jugoslavensku i meunarodnu JXXljelu rada u oblasti nauke. Dame i gospodo, zadovoljstvo nam je kazati da mi, u stvari, na odreeni nain obiljeavamo gotovo itavo stoljee od kako je poela na ovim prostorima da se raa nauka u oblasti orijentalistike. Drugim rijeima, na ovim prostorima ivjelo je uvjerenje da je orijentalistika jedna Od najznaajnijih nacionalnih disciplina, podjednako vana za sve. narode koji su bili u vlasti Osmanlija. S osobitim zadovoljstvom istiemo da je nukleus ovog Instituta zaet u naoj eminentnoj kulturnoj i naunoj instituciji, prvoj u naoj zemlji, Zemaljskom muzeju. Njemu zahvaljujemo prvo organizirano prikupljanje i uvanje arhivskog i rukopisilog blaga stvorenog na orijentalnim jezicima i sauvanog na naim prostorima. Iako su tu radili samo pojedinci i nije se bila razvila organizirana nauna djelatnost u toj disciplini, mi se iskreno zahvaljujemo i odajemo priznanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Ideja o organiziranom bavljenju orijentalistikom i prouavanjem

12

Ahmed S.

Alii

orijentalne kulture i istorije pod Osmanlijama sazrijevala je dosta dugo. Prvi znak da se ta ideja primie svojoj realizaciji bilo je osnivanje Katedre za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1926. godine. Tada su se poeli stvarati i prvi kadrovi koji su na ozbiljan nain mogli da se bave orijentalistikom. S te katedre su potekli i ljudi koji su bili osnivai ovog Instituta. Prema tome, dunost nam je da se s punim potovanjem sjetimo osnivaa te katedre i dugogodinjeg profesora na toj katedri pokojnog Fehima Bajraktarevia. Ne .bismo svoju dunost obavili kako treba ako se ne bismo sjetili, sa najveim pijetetom, naih predasnika: Safvet-bega Baagia, Alekseja Olesnjickog, ire Tn.::helke, Glie Elezovia, ejha Sejfulaha Kemure, Vladislava Skaria, Osmana Sokolovia, Hadi-Mehmeda Handia. Molimo da nam oprostite to smo ovdje spomenuli samo one iji su rezultati rada i danas aktuelni i koji su osigurali sebi trajno mjesto u orijentalistici i jugoslovenskoj nauci u cjelini. Dosta brzo nakon zavretka II svjetskog rata, a u jeku obnove ove opustoene zemlje, 0snovan je Orijentalni institut u Sarajevu. Zasluga za to pripada, prije svih, akademiku gospodinu Branislavu urevu i veseli nas to je on i danas meu nama. Mi se zahvaljujemo i onima koji su tada vodili ovu Republiku, koji su shvatili kao istorijski nuno i nauno opravdano da se osnuje jedna ovakva institucija. Orijentalni institut osnovan je Uredbom vlade Bosne i Hercegovine 1950. godine, te zakonom o Orijentalnom institutu 1 godine koji je donijela Skuptina SR BiH kao njegov osniva. Poetak rada nije bio naroito lak. Kadrova je bilo malo, a i ono to je bilo kolovani su za razliite svrhe. No, Branislav urev je, bez ikakvog sektatva i bez obzira na politika uvjerenja pojedinih ljudi, okupljao u Institut sve one koji su objektivno mogli da daju svoj prilog za unapreenje ili bolje .rei za utemeljenje naunog rada ove novoosnovane institucije. Prvi meu njima bio je izuzetni poznavalac erijatskog prava i islamskih nauka, vrli i plemeniti Hamid Hadibegi, a potom Hazim abanovi, Nedim Filipovi, Adem Handi i nekoliko spoljnih saradnika koji su dali svoj doprinos razvoju Orijentalnog instituta. Nekako u isto doba, osnovana je i Katedra za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koju su vodili ~jajni orijentalisti-profesor air Sikiri, Nedim Filipovi i Besim Korkut. Njihovi uenici su naredni saradnici Orijentalnog instituta, a danas i uenici njihovih uenika. Zahvaljujui njima, do danas je sauvan kontinuitet obrazovanja kadrova u oblasti orijentalistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ako smo rekli da zasluga za osnivanje Instituta pripada Branislavu urevu, bili bismo nepravedni ako ne kaemo da Hazimu abanoviu pripada beskrajna zasluga za profiliranje programa Instituta i usmjeravanje kadrova u naunom i metodolokom pogledu, posebno upuivanje na naune projekte relevantne za oblast kojom se mi bavimo. Sa ponosom moemo izjaviti da su radili stalno ili povremeno u

m.

etrdest godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

13

Orijentalnom institutu gotovo svi najbolji orijentalisti koje je ova zemlja imala. Zahvaljujui tome, Orijentalni institut se relativno brzo razvijao u jednu od najuglednijih naunih institucija u Bosni i Hercegovini f Jugoslaviji u oblasti humanistikih nauka. Na ovom mjestu odajemo iskreno i duno potovanje svima onima koji danas nisu meu nama: Hamidu Hadibegiu, Omeru Muiu, Hazimu abanoviu, Besimu Korkutu, Aliji Bejtiu, Muhamedu Mujiu i Demalu ehajiu, a svoju zahvalnost izraavamo naim umirovljenim kolegama Bmnislavu urevu, Ademu Handiu, Teufiku Muftiu, Biseri Nurudinovi, Avdi Sueski, Erefu Kovaeviu i Salihu Traki. Zahvaljujemo se i onima koji su krae vrijeme radili u Institutu: gospoi Duanki Bojani, gospoi Aji Simi, gospoici Neveni Krsti, gospoi Gordani Mabi, gospoi Jeleni elevi, gospoi Munibi Korkut, Saiihu H. Ali u. Dame i gospodo, dunost nam je i s ponosom kaemo da meu spomenutim umrlim ili ivim nalazi se nekoliko naunika koji su stekli meunarodni ugled iz podruja nauka kojima se bavi Institut, a to su: Branislav urev, Nedim Filipovi, Hazim abanovi, Besim Korkut, Adem Handi, Teufik Mufti, Avdo Sueska , i mi smo ponosni na njih. Moramo izraziti nae aljenje to drutvo nije na zadovoljavajui nain odalo zaslueno priznanje ovim naunicima, ali njihovi rezultati nadivljavaju vrijeme u kome su oni stvarali i ostaju trajni. Orijentalni institut u Sarajevu osnovan je sa zadatkom da prikuplja, uva, obrauje i publicira arhivsku i rukopisnu grau iz oblasti orijentalistike, .<fa prouava drutvenu, ekonomsku i politiku istoriju naih naroda i narodnosti pod osmanskom vlasti, -da prouava orijentalnu kulturu i umjetnost sa posebnim osvrtom na njihov uticaj na kulturu naih naroda, -da prouava drutvenu, ekonomsku, politiku i kulturnu istoriju naroda Bliskog i Srednjeg istoka, .:da rezultate svoga rada, putem svojih izdanja, ini dostupnim jugoslavenskoj i svjetskoj naunoj i kulturnoj javnosti, . -podie i usavrava kadar za izvravanje gore navedenih zadataka. Ovi zadaci proistekli su iz opih potreba naega drutva i njegove kulture, kao i iz potreba da se temeljito i nauno izuava kulturna batina i istorija svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji za vrijeme trajanja osmanske vlasti. Potrebe ovog ~tva zahtijevaju i ozbiljnije upoznavanje sa kuhurom i istorijom naroda Bliskog i Srednjeg istoka zbog istorijske povezanosti s njim. Po svojim programskim zadacima, Orijentalni institut u Sarajevu predstavlja jedinstvenu naunu instituciju takve vrste u jugoistonoj Evropi, a spada i meu rijetke institucije takve vrste u svijetu. Po svojim programskim zadacima Institut je zamiljen kao centar jugoslavenske orijentalistike uope.

14

Ahmed S. Alii

Unutranja organizacija Instituta primjerena je njegovim programskim zadacima, tako da Institut ima filoloko odjeljenje, istorijsko odjeljenje, odjeljenje za dokumentaciju, referat za Bliski i Srednji istok i referat za orijentalnu umjetnost. Prva tri navedena odjeljenja su kompletirana i obavljaju zadatke koji su im propisani. Referati za Bliski istok i umjetnost povremeno su bivali kompletirani, ali zbog deficitarnosti kadrova njima predstoji dalje kompletiranje i usavravanje. Orijentalni institut finansiran je iz budeta Republike Bosne i Hercegovine dO 1986.. godine, a od tada preko SIZ-a za nauku BiH u okviru drutvenih ciljeva XIII/ 2 i 4 i slobodno programiranih projekata. Prema sadanjoj organizaciji nauke, Institut e biti finansiran iz Javnog naunog fonda, opet iz bUdeta Republike. Mi ne bismo eljeli .S'Worimo na ovom mjestu o :va prema nauci. To je za karakteru finansiranja, ovog ili onog, i odno~.. neke druge razgovore. Uglavnom, Institut je dijelio sudbinu nauke u cjelini, a posebno humanistikih nauka. Institut ima relativno zadovoljavajui smjetaj, s tim to se mora pronai bolje rjeenje za smjetaj fondova Instituta. Mislimo da smo na pragu i toga rjeenja. Fondovi Instituta predstavljaju rukopisnu zbirku sa oko 15. 000 rukopisa iz svih oblasti orijentalno-islamskih znanosti, arhivsku zbirku sa preko 250.000 dokumenata, razne provenijencije, meu kojima su najvaniji oni iz Vilajetskog arhiva, zatim Acta Turcica. Orijentalni instutut raspolae i sa nekoliko desetina hiljada fotokopija, tzv. deftera iz prva dva vijeka osmanske vladavine. Konano, Institut raspolae sa bogatom strunom bibliotekom koja je dobrim dijelom nastala razmjenom naih publikacija, ali i kupovinom. Po svojim zbirkama, Institut spada u red najbogatijih institucija ove vrste izvan prostora Republike Turske. Prema programskim zadacima Institut ima izdavaku djelatnost, koja se ogleda u nekoliko edicija: l. Monumenta Turcica, iji je puni naziv Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Ilustrantia. Iz naziva se vidi da je edicija zamiljena kao juno-slavenska. U ovoj ediciji objavljeno je vie knjiga raznih dokumenata za istoriju naroda Jugoslavije. Ova edicija je od izuzetnog znaaja, jer se uglavnom u njoj objavljuju originalni nekoriteni arhivski materijali. Monumenta Turcica su vrlo skupa za objavljivanje, u emu se moe nai razlog to nije objavljeno vie djela u ovoj seriji. Mi smo doli do saznanja da se ovoj seriji moraju u najveem dijelu podrediti planovi rada saradnika Instituta, naroito onih iz istorijskog odjeljenja. Nedostatak ovih izvora veoma zorno i veoma negativno se ogleda u obradi i prouavanju gotovo svih pitanja iz domena istorije naroda Jugoslavije pod osmanskom vlau. Mnogi istraivai jo uvijek lutaju i koriste se u svom radu manje znaajnim ili beznaajnim istorijskim izvorima. Zbog toga je. veliki dio pitanja iz istorije naroda Jugoslavije lQe obraeno ili je na samom poetku obrade. Nadamo se da e nai projicirani zadaci u oblasti osmanistike, posebno izdanje Monumenta Turcica,

etrdest godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

lS

naii ili nailaziti na razumijevanje kod naih osnivaa i finansijera. Samo da napomenemo da bismo u rolal od godinu dana uz odgovarajua sredstva mogli objaviti est krupnih tomova turske arhivske grae, bez 'kojC posve sigurno nema temeljitog i sveobuhvatnog prouavanja istorije naih naroda pod Osmanlijama. 2. Posebna izdanja je druga naa edicija u kojoj Orijentalni institut objavljuje monografske radove svojih radnika ili spoljnih saradnika, a odnose se na razne oblasti orijentalistike. Mi ponekad ujemo kritike na raun Instituta kako mu nisu programi dobri ili kako nije uradio onoliko koliko je trebalo. Tvrdimo da je to jednostrano posmatranje, jer, ako kaemo da su radnici Instituta do sada objavili vie od ezdeset raznih monografija, onda to nije mali broj u odnosu na broj radnika koji je u Orijentalnom institutu radio. Osim toga, treba imati na umu da su svi ti radovi pionirskog karaktera i da Institut nije bio u mogunosti da pravi i objavljuje sinteze iz razliitih nauka. Meutim, i to je u dobrom dijelu postignuto tako da se uskoro oekuju sinteze u oblasti knjievnog stvaralatva koje su raene u Institutu, a u sklopu drutvenog cilja XIII/ 4. Mislimo, kako je jedan uvaeni recenzent ocijenio te radove, da nakon objavljivanja ovih monografija " nema pravo niko da kae da nije obavjeten" o toj knjievnosti. Nadamo se da ni udbenika literatura vie nee moi biti verificirana bez segmenta orijentalne knjievnosti koju su ~arali nai ljudi. Mi, s jedne strane, alimo to sve te monografije nismo mogli mi objaviti, s druge strane, smatramo da radimo za ovo drutvo, pa ako su nae monografije objavljene u drugim izdavakim kuama, posebno Kulturnom nasljeu, smatramo da smo dali svoj doprinos i ispunili zadatak koji nam je drutvo postavilo. Konano, ponos ovog Instituta, njegov godinji asopis -Prilozi za orijentalnu filologiju, iji prvi broj nosi naziv Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju naroda Jugoslavije, prema opoj kritici spada u red najorginalnijih asopisa iz oblasti drutvenih nauka u Jugoslaviji. On ima referencu jugoslavenskog asopisa, pa je kao takav i finansiran od strane Saveza SIZ-ova nauke Jugoslavije a i njegova redakcija je jugoslavenskog karaktera. Meutim, on ima referencu svjetskog asopisa, naime, jedna od najveih izdavakih kua u Evropi, pa moda i u svijetu, bar kad se tie nauke, izdavaka kua Brill, Priloge za orijentalnu filologiju svrstao je meu trideset referalnih asopisa iz oblasti drutvenih nauka koji se objavljuju u svijetu. Ne moemo kriti zadovoljstvo zbog toga. Na asopis izlazi jedanput godinje i on je u potpunosti auriran, odnosno objavljeno je etrdeset brojeva tog asopisa. U asopisu je objavljeno preko hiljadu bibliografskih jedinica iz svih oblasJi orijentalistike. To je ogromni potencijal za stvaranje ili pisanje sinteze, kako u oblasti istorije tako i u oblasti knjievnosti, filozofije, jezika i drugih Naa izdanja razmjenjujemo sa preko stotinu biblioteka, naunih ustanova i izdavakih kua izvan Jugoslavije. Ona vie nisu rijetkost ni u egzotinoj zemlji Japanu, a gotovo ni jedna visokostruna biblioteka u svijetu nije bez naih izdanja. Naa izdanja u zemlji razmjenjujemo i aljemo u preko 120 biblioteka i naunih institucija. Na

16

Ahmed S.

Alii

taj nain, smatramo, da smo pored naune izvrili i kulturnu misiju. To nam daje podstrek da i vie i kvalitetnije radimo, jer smo svjesni da e se i u naim prilikama, a posebno u vanjugoslavenskim prilikama, sve vie traiti kvalitet. Sto se tie asopisa, on okuplja gotovo sve orijentaliste u Jugoslaviji, a objavljujemo radove saradnika i izvan Jugoslavije. On jest, stvarno, jedini asopis iz orijentalistike u Jugoslaviji i u njemu se ogleda naa saradnja izmeu pojedinih centara. Do sada se nismo na to mogli potuiti. Po tom asopisu cijenimo da Orijentalni institut zaista predstavlja centar jugoslavenske orijentalistike i mi emo uiniti sve da tako i ostane. Mi imamo nekih problema oko izdanja i asopisa i Monwnenta Turcica i Posebnih izdanja Naime, mislimo da metodologija finansiranja naunih institucija, koju je imao SIZ nauke BiH nije na najbolji nain rijeila pitanje finansiranja instituta drutvenih nauka. Nae je miljenje da, ako tehnoloke nauke pomau privrednom razvoju zemlje, drutvene nauke obogauju duhovnu stranu ovjeka i drutva, oblikuju njegovu svijest i povrh svega, one nas ponajvie zbliavaju ako su pravilno usmjerene. Upravo pred etrdesetogodinji jubilej ili tanije-do prije godinu i pol dana, Orijentalni institut je u kadrovskom pogledu bio dostigao svoj najvii kvalitet, a tada igrom sudbine Orijentalni institut za godinu dana ostaje bez estorice najizraslijih svojih radnika, ime je kadrovsko pitanje u Institutu postalo najvei problem i na prvi zadatak da pokuamo na svaki nain popuniti tu prazninu i stvoriti pretpostavku za dalji rad i razvoj Instituta. Zbog toga smo mi najprije dovodei mlade ljude eljeli stvoriti osnovu za dui vremenski period rada Orijentalnog instituta. Osim toga, u svoje redove smo pri~li i dvojicu izraslih orijentalista izvan Orijentalnog instituta za koje smatnnno da e se sasvim lahko uklopiti u rad Instituta i preuzeti na sebe ozbiljne naune zadatke.. Osim toga, planirali 'smo da u ovoj. godini primimo jo dvojicu saradnika u poetnim ili viim zvanjima. Uglavnom, zbog nastale kadrovske situacije i onog to smo poduzeli moda e nevjerovatno zvuati da je Orijentalni institut po starosnoj dobi svojih saradnika jedan od najmlaih instituta u zemlji. Kako je odgajanje i nauno usavravanje mladih kadrova dosta dug proces i kako to iziskuje i velika materijalna sredstva, mi se nadamo da emo biti shvaeni u drutvu i da e nam drutvo materijalno pomoi da to prije stignemo na stepen razvijenosti kadrova koji e nesmetano moi izvravati programske zadatke Instituta. Da bismo ublaili osipanje kadrova iz Instituta, mi danas pokuavamo da radom i meusobnom saradnjom ipak obavljamo sve zadatke koje nam je drutvo postavilo. Osim navedenog iznenadnog kadrovskog problema, Institut je sada u stagnaciji, ali naravno bez svoje krivice, u obavljaju svog prvog i osnovnog zadatka-prikupljanjaa arhivske i rukopisne grae. Ovaj problem ve smo iSicali poodavno, ali to zbog nerazumijevanja, to zbog materijalnih nemogunosti, nismo uspjeli to pitanje pokrenuti i uiniti neto vie na obavljanju te, svoje funkcije. Na neke stvari, npr. prikupljanje grae, mi ne moemo ozbiljnije ni uticati. Naime, politika turske vlade u dozvoljavanju prikupljanja i koritenja

~irest godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

17

grae iz arhiva i biblioteka Republike Turske bila je restriktivna. Do nedavno omoguavalo se da u jednokratnom studijskom borav~j~ istraiva moe

mikrofilmovati ili kopirati samo 100 dokumenata. Kasnijom liberalizacijom ovog stava otvorena je mogunost da se mikrofllmuje i kopira neogranieni broj pojedinanih dokumenata, ali uz plaanje koje je izuzetno skupo i povrh toga raste progresijom broja dokumenata. Nde ranije vlade i nam diplomatski radnici u Turskoj u tom pogledu nisu uinili gotovo nita. Mi smo odluni da insistiramo kod sadanje vlade BiH i njenog ministarstva za meunarodne odnose da preko saveznih organa ovo pitanje postave kao jednu od znaajnih taaka u naim odnosima sa Turskom. Mislimo da je to mogue, pa ak i da imamo pravo na to, jer iskustvo nas ui da su neke zemlje vrlo naklono gledale na ustupanje arhivskog materijala koji se odnosi na nau zemlju, npr. Austrija. Uvjereni smo da e i turska vlada shvatiti da je i J1jen interes gotovo koliko i na da naim naunicima, odnosno naoj zemlji, daju odreenu koncesiju u pogledu koriteqja tih materijala, naroito raznih vrsta protokola i popisa koji premtavljaju arhivski materijal. Ako materijalne prilike budu dozvoljavale, mi emo ve u ovoj godini traiti sredstva od republike vlade ili Javnog fonda za nauni rad kako bismo obavili jedan ozbiljniji poduhvat prikupljanja arhivske grae iji priliv je gotovo potpuno presahnuo, a mi nemamo mnogo koristi od onoga to pojedinci donose za svoje line projekte i u svoj privatni posjed. Orijentalni institut ima relativno dobro razvijenu saradnju sa naunim institucijama izvan zemlje. Toga je moglo biti i vie, ali zbog odreenih administrativnih prepreka ili nekih drugih Institut nije mogao da uspostavi bogatiju saradnju sa srodnim institucijama. S nekim srodnim institucijama imamo i potpisanu zvaninu saradnju razmjene kadrova i strunjaka preko Zavoda za meunarodnu nauno-tehniku i kulturnu saradnju, ali realizacija je. zbog pomanjkanja sredstava s nae strane, gotovo nikakva. Mislimo da InstitUt u pogledu sklapanja saradnje sa srodnim institucijama treba da ima punu autonomiju. a da mu nadleni organi za nauku materijalno to omogue. Naime, mi takvih ponuda imamo, i mislimo da to ne bi ni na koji nain uticalo na eventualnu bczbjednost zemlje to je do sad bilo uglavnom najvea prepreka. Osim toga, naune discipline kojima se mi bavimo ba niim ne ulaze u krug bezbjedonosno-intercsantnih faktora. . Mi smo naroito zainteresirani da nai republiki organi zadueni za nauku pokuaju obezbijediti Orijentalnom institutu kao i drugim drl.avnim institutima postdiplomsko kolovanje i doktcrantsko usavravanje u onim zemljama koje za to pruaju realne mogunosti. Time bismo ubrzali usavravanje svojih kadrova, a istodobno obezbjeivali i mogunost da usavre jezike kojim se mi sluimo. elimo da kaemo da, iako je kolovanje u Jugoslaviji na visokonaunim institucijama metodoloki dosta kvalitetno, ono ne moe pruiti sve ono to pruaju ustanove u zemljama matinih jezika kojim se mi bavimo. Dosada nismo imali takVe' mogunosti. Sve se svodilo na kratkorone studijske boravke ili speci.Wizaciju od nekoliko mjeseci.
f

18

Ahmed S. Alii

to se tie saradnje Instituta sa srodnim institucijama u zemlji, po naem miljenju. ona je izvanredna. Odmah elimo da kaemo da je Orijentalni institut pridruena lanica Univerziteta u Sarajevu Po toj osnovi, trebalo bi. da imamo i stvarnu korist za nauno usavravanje ili saradnju sa institucijama sa kojima sarauje Univerzitet. Do sada je toga bilo vrlo malo. S druge strane, saradnici Orijentalnog instituta veoma aktivno uestvuju u procesu nastave na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Pritini i Skoplju. Sa Odsjekom za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ostvarili smo izuzetnu saradnju. tako da nai saradnici u pojedinim periodima, ak i po petorica njih. uestvuju na izvoenju nastave na ovom odsjeku. Gotovo da smo ostvarili neku vrstu personalne unije. Mislimo da je tu i zasluga ljudi koji sada vode Odsjek i koji ele da obezbijede i da ojaaju kvalitet nastave na svom odsjeku. Takvu saradnju mogli smo ostvariti i sa odsjecima za jugoslavensku knjievnost, istoriju i filozofiju. jer nam je poznato da na svim tim odsjecima nedostaju kadrovi koji bi mogli meritorno da predaju svoje predmete kojima se bavi Institut, ali to nije stvar koja zavisi od Instituta. Nadamo se da e i to doi na svoje mjesto, pogotovo jer mi imamo ljude osposobljene za to. Nai saradnici izvodili su ili izvode nastavu na katedrama za orijentalistiku u Pritini i Skopllju. ak u nekim momentima je izvoenje te nastave zavisilo od naih saradnika. Mi smo na takvu saradnju uvijek spremni. Mi dosta dobro saraujemo sa institutima za istoriju u Sarajevu, Beogradu i Skoplju. a naroito sa katedrama za istoriju i orijentalistiku Univerziteta u Beogradu. Saradnici Instituta aktivno sarauju sa Enciklopedijom Jugoslavije i drugim institucijama koje izdaju enciklopedijska izdanja Saradnici Instituta spremni su da sarauju na kolektivnim projektima bilo koje institucije u naoj zemlji iz domena nae djelatnosti, a to bismo eljeli naroito sa Akademijom nauka i umjetnosti BiH. Sasvim smo uvjereni da se ni jedan projekat iz istorije naih naroda pod Osmanlijama ili iz istorije knjievnosti i drugih nauka ne mogu valjano uraditi bez naih saradnika. Sa Institutom za istoriju u Sarajevu i Institutom za knjievnost od 1986. godine uestvujemo zajedno na realizaciji drutvenog cilja XIII/ 2 i 4. Pred Orijentalnim institutom stoje vro ozbiljni zadaci koje emo mi, uvjereni smo, i pored trenutnih kadrovskih tekoa ostvariti. Tu spada prije svega intenziviranje i kvantitativno i kvalitativno na obradi i publiciranju izvora. arhivskih i narativnih, koji se odnose na istoriju naih naroda pod Osmanlijama. Tu nam nisu potrebna vie nikakva lutanja. Jedino nam je potrebna i materijalna i moralna podrka drutva. Pred Institutom stoji zadatak dubljeg estetskog osmiljavanja knjievnog i kulturnog stvaralatva naih naroda na orijentalnim jezicima. Naime, dosada su stvoreni znaajni preduvjeti. biografski i bibliografski pa smatramo da sada treba prii dubljem estetskom vrednovanju. tog stvaralatva. Mi i sada imamo u tom pogledu zavreno nekoliko ozbiljnih

etrdeSt godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

19

studija. a nadamo se da terno imati i sredstva da ih publiciramo. Gotovo da je najvanije da imamo kadrove koji to mogu uraditi. s tim t<;> mi nikako netemo bjeati od toga da angairamo i spoljne saradnike. Dame i gospodo. rekli smo ko je osnovao. s kakvim ciljem i za koje potrebe Orijentalni institut. Isto tako. rekli smo da je Institut dijelio sudbinu cjelokupne nauke BiH sa stajalita materijalnih mogutnosti. ali sa zadovoljstvom istiemo da ni jedan radnik Instituta svojim radom i svojim objavljenim rezultatima nije se ogrijeio ni o jedan narod niti o ciljeve koji su postavljeni Institutu. Isto tako. sa zadovoljstvom kaemo da na Institut nije vren nikakav pritisak u njegovom programskom pogledu i da nikad nije sluio dnevnopolitikim potrebama. Konano. vjerujemo da je Orijentalni institut institucija u kojoj se najmanje deavalo ideoloko ili politiko sektatvo. Prema tome. meuljudski odnosi u Orijentalnom institutu i odnos Instituta prema dMtvU bili su gotovo stalno veoma korektni. Nadamo se da i u promijenjenim uslovima drutveno-politikog ivota u ovoj zemlji Bosni nete nita djelovati da se takav kontinuitet i dalje ne nastavi. Naa institucija je nauna institucija. ona moe djelovati i raditi samo u miru bez pritisaka. bezbonih udara i bez bilo kakve iskljuivosti. Drugim rijeima. on svoje zadatke moe izvriavati samo kao potpuno autonomna nauna institucija koja e. naravno. uvijek prihvatati nove i bolje ideje. ali redefiniranje njegovih programskih zadataka ovaj bi Institut potpuno izbacilo iz njegove koloteine. Mislimo da to nikome ne treba. bez obzira postojale nacionalne institucije ili ne. i bez obzira kakve one bile. uvjereni smo da ovaj Institut mora ostati zajednika institucija svih naroda i narodnosti ove zemlje i da samo tako moe sauvati svoju visoku afirmaciju koju je stekao i u zemlji i u inozemstvu.

AVDO SUESKA (Sarajevo)

UVODNA RIJE Dame i gospodo, potovani uesnici Skupa Dozvolite mi da kaem nekoliko rijei o znaaju teme i njen~ sadraju, kojom e se baviti ovaj znanstveni Skup. Kao to je poznato, jedno oo najkrupnijih pitanja istorije Bosne od njenog osvojenja od strane Osmanlija, jeste pitanje irenja islama u BiH i prelazak na islam velikog broja domaeg stanovnitva. O tom pitanju je ranije pisano uzgred i spbradino (Baagi,1 Handi,2 Kreevljakovi,3 Skari,4 V. ubrilovi5 i dr.). U njihovim :radovima objav~jeni su Z."laajni }XXbci, koje e odmah poslije drugog svjetskog rata upotrijebiti. A Solovjev u svom poznatom radu " Nestanak bogomilstva i islamizacija BiH" 6 Postavljajui u tom radu pitanje ta je bilo sa pripadnicima tzv. "vjere bosanske" (crkve bosanske) dolaskom Turaka u Bosnu, Solovjev je snano potencirao tzv. bogomilsku komponentu u objanjenju pitanja porijekla bosanskih Muslimana, naroito porijekla muslimana seljaka. Ideoloki razlog toj pojavi Solovjev je naao u navodno slinom dogmatskom uenju bogumilstva i islama, a drutveni u mizernom poloaju srednjovjekovnih bosanskih kmetova koji e prihvatiti vjeru osvajaa u nadi da e poboljati ekonomski i drutveni poloaj bez obzira to su zadr.11i status turske raje. Solovjev je u svom radu dalje izveo zakljuak, na osnovu nedovoljno argumentovanih podataka, da je ve prilikom pada bosanskog kraljevstva dolo do masovnog prelaska Bosanaca, vlastele i kmetova, na islam. Ove, neto pojednostavljene teze A. Solovjeva ubrzo su bile podvrgm."te naunoj kritici naih istoriografa- osmanista. Imajui pri ruci pouzdaniju isKratka uputa u prolo:.t Bos1ze i Hercegovine, Sarajevo 1900., 18- 19. 2. M. Handi,lsk:unizcteija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1940. 3. H. Kreevljakovi, Odakle su i ta~su bili bosansko-hercegovaki muslimani, Danjca Koled& za 1916. g., Zagreb 1915,326. 4. Vl. Skari, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar" Gajrct" za 1940. , 32-33. S. V. Ubrilovi,"Porijeklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercego,ini", Jug. !stor. asopis, I, 1935,368-403. 6. A. Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak istor. dr. Bosne i Hercegovi11e, l, Sarajevo 1949, 2-40. (Osvrt na to Br. Nedeljkovi, Sarajevski sid!.il iz godine 1555-58, Arhiv za pravne i drutvene nauke 41. , knjiga 9. novog (III) kola, br. 2, Beograd 1954).
l. S.
Ba!agi,

22

Avdo Sueska

torijsku grau, u prvom redu najstarije sauvane turske popisne defterc za bosanski, hercegovaki, kliki i zvorniki sandak, oni e biti u stanju da pitanje irenja islama u pojedinim krajevima Bosne prate u daleko veoj istorijskoj konla:etnosti i da toj pojavi trae druge razloge. Ovim pitanjem najvie su se kod nas poslije rata bavili N. Filipovi, A. Handi i M. Hadijahi. Na osnovu najstarijih sauvanih turskih deftera, N. Filipovi je u ne koliko radova pratio razvoj irenja islama u dijelovima jugoistone Bosne, istone i june Hercegovine od poetka vladavine Turaka u tim krajevima do kraja 16. stoljea,7 a A. Handi u zvornikom sandaku, odnosno u sjeverois'!. tonoj Bosni. 8 Na osnovu istraivanja, N. Filipovi je utvrdio da je proces irenja islama u poetku bio neto intenzivniji samo meu pripadnicima feudalnog stalea, dok je prihvatanje islama od strane bosanskih seljaka teklo neto sporije. Time N. Filipovi opovrgava shvatanje ranije istoriografije o navodno masovnom prelasku bosanskog stanovitva na islam jo u prvim godinama turskog gospodstva u Bosni. Neto masovnije prihvatanje islama u Bosni od strane svih drutenih slojeva dolazi tek kasnije i kulminira u drugoj polovini 16. stoljeat. S obzirom na injenicu da su, pod uticajem turskog osvajanja Bosne, mnogi krajevi bili znatno opustjeli i ostali bez starosjedilakog stanovnitva, TurciOsmanlije u te krajeve naseljavaju stoare-Vlahe iz brdskih krajeva Hercegovine i Crne Gore. To bitno utie na promjenu etnike strukture u Bosni. A kako znatan broj Vlaha prima islam, to sve zajedno otvara put traenju odgovora na pitanje porijekla bosanskih Muslimana. Po miljenju N. Filipovia, u takvim okolnostima teko se moe govoriti da su muslimani u Bosni preteno nastali od bogumila pa ak i od tzv. kriptobogumila. Tek iz kasnijih podataka uoljiva je injenia: da se meu muslimanima sree vei broj pojedinaca koji se oznaavaju kao sinovi bogumila, i to poglavito meu seoskim stanovnitvom.
7. N. Filipovi. Pogled na osmanski feudalizam", Godi!tl}ak istor. dr. BiH, IV, Sarajevo 1952; Isti pisac, "0 nastank-u posjeda muslimanskog plemstva". Pregled br. 5, Sarajevo 1953, 386-393; "Osvrt na neke probleme istorije BiH". Pregled br. 2, Sarajevo 1953, 89-94; "Osvrt na neka pitanja iz ranije istorije osmanskog timara", 'Zbornik Filozofskog fakulteta u Sarajevu, J, Sarajevo 1963, 61-118, Princ Musa i ejh Bedredi11, Sarajevo 1971; "Specifl.tosti islamizacije u Bosni", Pregled 1968 (vanredni broj). "Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV v." , Godi/njak VII, ANUBIH, Centar za balkanoloka istraivanja, knj. S, Sarajevo 1970; "O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i ifluenja", Prilozi iiJStituta IfJ istoriju, XVII. br. 18, Sarajevo 1981,25-44. & A. Handi, "Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni i Posavini u XV i XVI v.", Jug. istor. asopis br. 4, Beograd 1969, 31 . 37; "lslamizacija u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku," Prilozi za orijentalnu filologiju, XVI-XVII, Sarajevo 1970; "Tuzla i njena okolina u XVI vijeku." Sarajevo 1975, str. 402. Ovim pitanjem bavio se u nekoliko svojih radova Hadijahi ("Jedan bogumilski relikt u kulturi bosanskih Muslimana," Pregled, 4-5, Sarajevo 1969; , "O jednom manje poznatom domaem vrelu za prouavanje crkve bosanske," Prilozi Instituta za istoriju, 10/2, Sarajevo 1974; "0 nestajanju crkve bosaqske." Pregled, JJ-12, Sarajevo 1975) i S. M. Daja, Die" Bosnische Kirche" und Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegowina in der Forscltunger- nach dem Zwei ten Weltkrieg, Munchen 1978.

Uvodna rije

23

Kako u isto vrijeme znatan broj ve teritorijaliziranih Vlaha, koji su u postali zemljoradnika raja, prelazi na islam. N. Filipovi zakljuuje da u svim tim strukturama treba traiti porijeklo bosanskih Muslimana. Time on negira miljenje koje nastanak bosanskih Muslimana tumai iskljuivo, ili gotovo iskljuivo, bogumilskim faktorima irenje islama u Bosni jo~ od !>vog poetka imalo je " znatnog udjela u formiranju JX>sebnih crta u biu islamizovanih masa u onom postarnentu koji je naslijeen iz naeg srednjovjekovlja U daljem vremenu te posebne crte Muslimana dobie jedinstven fizionomijski izraz etnije". zakljuuje najednom mjesru N. Filirx>vi. Ispitivanje irenja islama u sjeveroistonoj Bosni A. Handi je zapoeo prikazom stanja konfesionalne strukture u tim krajevima prije dolaska Turaka. On je zakljuio da su u Podrinju u to doba ivjeli izmijeani katl.olici, pravoslavni i pripadnici bosanske Grkve (bogumili) , dok su zapadnije od Drine ivjeli izmijeani zajedno pripadnici bosanske crkve (bogumili) i katolici, meu kojima se nalazio znatan broj svjee pokatolienih bogumila. Dolaskom Turaka u te krajeve, naroito poslije potiskivanja Maara iz Posavine, padom srebrenike banovine, kada je znatan broj katolika zajedno sa franjevcima pobjegao preko Save, u te krajeve naseljavani su Vlasi-stoari iz Crne Gore, Hercegovine i Srbije. Time je takoer bitno izmijenjena ranija etnika struktura te regije. U novonastaloj situaciji stanovnitvo te regije se sastojalo od bogumila, kriptobogumila, katolika i pravoslavnih stoara koji su uskoro bili zahvaeni procesom teritorijalizacije. U isto vrijeme, na tom podruju iri se islam meu pripadnicima svih spomenutih konfesija. I ovdje je taj proces imao svoju evoluciju, a najintenzivniji je bio u drugoj polovoini 16. stoljea. Na osnovu podataka iz mrskih izvora (deftera), Handi je izraunao daje u tim krajevima do rx>lovine 16. stoljea na islam prelo oko 40 ~.:>sto stanovnitva. U jednom svom radu objavljenom nedavno post mortem, M. Hadijahi je korigovao miljenja nekih istoriara koji su donekle minimizirali bogumilsku komJX>nentu u irenju islama u Bosni i Hercegovini. 9 U naoj nauci se mnogo raspravljalo, i jo uvijek se raspravlja, o razlozima masovnog prelaska na islam svih slojeva bosanskog stanavnitva. Osobito je za mnoge zagonetno pitanje prelaska na islam bosanskih seljaka. to predstavlja jedinstvenu pojavu u istoriji junoslovenskih zemalja pod Turcima. Zadugo vladajua teza da su bosanski plemii prihvatili islam, koji je bio vladajua religija u muslimanskoj osmanskoj drlavi da bi sauvali svoje posjede, ozbiljno je poljuljana saznanjem da je u spahijskoj oqanizaciji, kao uostalom i u drugim naim zemljama pod vlau Tuml<:a, u prvim vijekovima turske vladavine postojao znatan broj hriana-spahija. Stoga, ukoliko je spomenuti momenat i igrao neku ulogu, on je mogao a doe do jaeg izraaja tek kasnije, tj. u vrijeme stabilizacije osmanske vlasti u 16. stoljeu. Tada postepeno nestaje hrianskih spahija, pa ak JX>negdje i vlake starjein~ (knezovi i primiuri),
meuvremenu

9. M.

Hadijahi,

Porijeklo M!L~/inuma u Bosni i Hcrcego~ini, Sarajevo 1990.

24

AvdoSueska

pritisnuti opasnou da ostanu bez timam, prihvataju islam. Isto tako, ozbiljno je dovedena u pitanje ranije iroko rasprostranjena teza o iskljuivom ili prevalentnom djelovanju bogumilske komponente kao odluujueg faktora u opredjeljivanju veeg broja bosanskog stanovnitva za islam. Nepobitno je utvreno, ba- rem za neke krajeve istone, sjeveroistone Bosne i Bosanske krajine, kao i za dijelove Hercegovine, da je u tim krajevima islam prihvatio i znatan broj domaih katolika i pravoslavnih Vlaha-stoara. Najzad, u nauci je uglavnom odbaena teza o nasilnom nametanju islama stanovnitvu Bosne, iako neki istoriari ne iskljuuju mogunost postojanja razliitih oblika psiholokog i ekonomskog pritiska u politici irenja islama u Bosni od strane Osmanlija. Sve to pokazuje da nauka, po naem miljenju, nije jo dala zadovoljavajui odgovor na sva ova vana pitanja, ak ni u objanjenju razloga prelaska na islam Vlahastoara za koje se tvrdi da je jedan njihov dio preao na islam da bi sebi obezbijedio bolje drutvene pozicije prelaskom u status zemljoradnike raje. Na kraju, moe se zakljuiti da, i pored toga to su postignuti znaajni rezultati u pogledu naune elaboracije ovog problema, ostaje da se izui pitanje tempa, obima i razloga irenja islama u svim dijelovima bosanskog ejaleta, a naroito u matinoj zemlji Bosni (bosanskom sandaku) u ~oku 16. i na poetku 17. stoljea, gdje je ovaj proces bio najintenzivniji, ideoloki i organizaciono najdublji, odakle je vren snaan uticaj na periferne oblasti bosanskog ejaleta, koje su donedavno preteno bile u ii interesovanja nae nauke. Polazei od sadraja tematike ovog Skupa, oekujemo da emo o svim ovim pitanjima u referatima dobiti vie podataka i novih saznanja, ime e biti uinjen krupan korak u razrjeavanju ove, moglo bi se rei, jedne od najveih enigmi istorije Bosne pod osmanskom vlau. Polazei od znaaja teme, u uslovima koji omoguuju snaan prodor nauke u njenoj obradi, Orijentalni institut se, na prijedlog svog Naunog vijea, opredjelio da njome obiljei svoj jubilejetrdesetu godinjicu svoga postojanja. Iako je jo uvijek u znatnoj upotrebi u nauci termin " islamizacija" u BiH, Nauno vijee Instituta opredjelila se za naziv teme Skupa " irenje islama... ",smatrajui, iz vie razloga, daje taj naziv nauno adekvatniji i primjereniji. Sigurno je da e i o tom pitanju biti razgovora na ovom Skupu, to e, po naem miljenju, obogatiti f\iegov sadraj.

BRANISLAV UREV (Sarajevo)

NEKE NAPOMENE O ISLAMIZACin I BONJATVU U ISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE


I

Gore naslovljenom temom nisam se bavio poblie, istraivaki. Ali sam je esto susretao u irem saglasju u svojim radovima o etnikom razvitku jw..noslover.skih naroda i u svojim nastojanjima da se ponu rjeavati kljuna pitanja etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, i to naroito kad je rije o pripremama oko izrade Istorije naroda Bosne i Hercegovine. 1 Komisija za izradu Istorije naroda Bosne i Hercegovine pri Akademiji Bosne i Hercegovine, kojoj sam u poetku i gotovo itavo vrijeme njenog aktivnog rada2 bio na elu, organizovala je dva nauna skupa svih saradnika na izradi Istorije i gostiju koji su mogli doprinijeti da diskusija bude to plodnija. Na njima su se razmatrala neka krupna pitanja iz istorije naroda Bosne i Hercegovine da bi se dobila polazita za njihovu obradu u Istoriji naroda Bosne i Hercegovine. Prvi od tih sastanaka, odran u dvije sjednice (19. novembra i 8. decembra 1975. godine). posveenje bio problematici etnikog razvitka u istoriji Bosne i Hercegovine. O problemima etnikih procesa u vrijeme turske vladavine dali su svoje priloge Nedim Filipovi, Branislav urev, Adem Handi, Muhamed Hadijahi i Hamid Hadibegi, a jednom primjedbom u diskusiji o tom periodu uestvovao je i beogradski profesor Sima Cirkovi. Materijal sa tog skupa je objavljen. 3 Kao prilog diskusiji na tom skupu bio je priloeni moj umnoeni referat pod naslovom Uloga patrijarhalne kulture u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, pa je kasnije posebno objavljen. Referati i prilozi diskusiji na tom skupu, ukoliko raspravljaju o turskom periodu istorije Bosne i Hercegovine, zahvataju mnoga vana pitanja o
l. Projekt Istorija 11aroda Bosne i Hercegovi11e tako se zvao kad je pokrenut i itavo vrijeme dok sam ja bio na elu Komisije za izradu toga projekta Ne znam kad je nazvan Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, to smatram da nema opravdanja (Uporedi: JI 1-2, XXII, Beograd 1987. 178-179). 2. Dao sam ve jednom ranije ostavku prilikom prvog estokog sukoba oko pitanja kako se moe ostvariti projekat. Poslije nekoliko mjeseci dao sam se namoliti da ponovo preuzmem tu dunost Govorili su otprilike ovako: " Bez tebe to nete ii ! " Ali ni sa mnom nije ilo. 3. Prilozi (Inst. za istoriju) XI- XII, Sarajevol975- 1976, 261- 320.

26

Branislav urev

kojima i mi ovom prilikom treba da raspravljamo. Taj se materijal ne smije zaobii. .


Drugi skup je bio posveen pitanjima osmanskog cJI'mtvenog ureenja i njegovom uticaju na drutveni ivot u Bosni i Hercegovini. 5 Tematika toga skupa ne odnosi se izravno na teme o kojima ovom prilikom raspravljamo. Ali taj skup ne navodim samo potpunosti radi, ve i zato to se ta problematika u naim sadanjim razgovorima,kad je rije i o okvirnoj temi i o temi koju sam . odabrao da kaem o njoj nekolike napomene, ne moe ne uzeti u obzir. Da ne priam mnogo o tome da tim naprijed navedenim prilozima koji su proizali iz rada na pripremama za izradu Istorije naroda Bosne i Hercegovine, u naoj nauci nije pokfanjana duna panja, da ak nisu spominjani ni ondje gdje ne bi smjeli biti nenavedeni. Da ukaem samo da ti prilozi ne samo da nisu uneseni u drugu knjigu publikacije pod naslovom Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, koja je navodno obuhvatila ,. ostvareni dio proje)cta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine koji je u Akademiji nauka usvojen 1968. godine", to mo'..e da se izvjesnom mjerom ospori da treba da ue u pomenutu publikaciju, ve nisu ni spomenuti ni u predgovoru redakcionog cxibora niti na kojem drugom mjestu u tom izdanju, to se nije smjelo dogoditi. 6 U potkomisiji, u kojoj sam bio, napisani su vani prilozi koje su dali Alija Bejti i Muhamed Hadijahi. Ti tekstovi su u potkomisiji prodiskutovani i poslije ispravaka i dopuna primljeni. Zato ti tekstovi nisu uli u publikaciju ne bih ovdje izlagao. To je duga pria, kao to je jo dua pria zato sam konano podnio ostavku na duno~t predsjednika Komisije. Ostaviu za kasnija, smirenija vremena da o tome neto kaem. Sada u samo rei da me poslije ostavke u vrijeme iZrade naunog surogata umjesto pravog istoriografskog djela, Istorije naroda Bosne i Hercegovine, niko nije nita pitao, ak ni to ta mislim da treba da ue u izdanje. 7 Smatrao sam da je potrebno ovo kazati prije nego to dam neke napomene o istorijskim izvorima koji nam stoje na raspolaganju za rjeavanje pitanja
4. Godi/11jak ANUBJH X/JJ, Centar za balkanololka istraivanja ll, Sarajevo 1976, 377- 383. S. Od materijala sa tog skupa objavljeni su samo moj uvodni referat pod naslovom Prilog dislalsiji o osmanskom druJtvenom poretku i prilog A. Handia pod naslovom O uraaju putova za razvitak gradskih naselja u Bos11i u XVI i XVII stoljeu, Prilozi ( Inst. za istoriju) XIII, Sarajevo 1977, 63-72; 73-76: 6. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine J ( Posebna izdanja ANUBIH LXXIX, Odjelj. drutvenih nauka 17) Sarajevo 1987, 5-6; II (Posebna izd. ANUBiH LXXIX, Odjelj. dr. nauka 18) , Sarajevo 1987, 5-98. 7. Kad sam se preselio u Novi Sad dobio sam jednog dana dopis od nove Komisije koja je trebalo da projekat dovede do kraja ( tj. da saini surogat umjesto Istorije) da napiem tekstove koji su bili predvieni da ih obradim. To su bile ove teme: Postanak plemena u Hercegovini, Srpska crkva i kultura srpskog naroda u Bosni i Hercegovini do pretkraj XVIII vijeka. Nisam htio to napisati, iako sam to mogao uiniti lako. Mislim da sam dobro llr!ldio ito sam se uzdrao od saradnje u takvom izdanju kakvo je ono.

Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji BiH

27

o kojima sada razgovaramo. . Postoji znatna razlika u pogledu istorijskih izvora za pitanje islamizacije u Bosni i Hercegovini, kad je rije o XV i XVI vijeku, o vremenu kada imamo turske katastarske deftere, odnosno kada raspolaemo statistikim materijalom u izvjesnom smislu rijei, 8 i kad je rije o kasnijoj istoriji, kada za istraivanja moramo prikupljati vrlo razasuti istorijski materijal i pojedinana svjedoanstva, vrlo esto nepouzdana, da ih kao takve iskoristimo za istoriografsko uoptavanje. To to sam rekao ne odnosi se samo na pitanje islamizacije. ve uopte na problem etnikih procesa i odnosa u Bosni i Hercegovini u vrijeme turske vlasti dok se nisu ustalile osnovne konture u etnikoj strukturi kojom Bosna i Hercegovina ulazi u XIX vijek. U neku ruku, ovdje imamo posla sa 11 statistikom i poslijestatistikom erom" (neka mi bude doputeno da ovdje parafraziram shvatanje francuskih istoriara o predstatistikoj i statistikoj eri, ali hronoloki u obratnom smislu). Spomenuti prilozi Alije Bejtia i Muhameda Hadijahia obuhvataju ponajvie period iz" poslijestatistike ere". U njihovim prilozima-koliko se sjeam-ima veliki broj ispitanih i obraenih podataka i izvedenih uoptavanja i zakljuaka koji bi dobro doli tematici o kojoj ovom prilikom razgovaramo i naroito temi koju sam odabrao u okviru osnovne tematike da o njoj ovdje dam nekolike napomene.9 Kad sam ve spomenuo turske katastarske deftere, pa ak i nagovijestio potrebu kritikog prilaza tim istorijskim izvorima, smatram da je potrebno usput istai da se ti izvori ee nekritiki objavljuju i jo ee nekritiki iskoriavaju u istoriografskim radovima i djelima. Ne vodi se dovoljno rauna u koju su svrhu nainjeni katastarski defteri, pa se esto poStUpa sa njima tako kao da su popisi stanovnitva u modernom smislu. Mora se imati u vidu da su se u katastarskim defterima popisivala domatinstva, odnosno kue, i objekti sa stanovita davanja dabina. Pri tome, svi defteri ne postupaju za sva vremena i sve prilike jednako sa neoporezovanim i privilegovanim stanovnitvom. Neki defteri ga unose, neki unose samo neke kategorije, a neki ga ne unose. Naroito su u tom pogledu katastarski defteri nejednaki kad je rije o popisima vojnika, posada utvrenih mjesta i vojnikih redova. Ta primjedba vai i za objekte. Na primjer, neki defteri unose posjede vakufa (neki tu ubrajaju i posjede manastira) u posebne popise, a neki ih ne unose. Mogu se iste osobe u popisima javljati po dvaput ili ak moda i vie puta, jednom u jednom svojstvu, drugi put u drugom. Navodim kao primjer da su u opirnom defteru za hercegovaki sandak iz 1477. godine, gdje takav sluaj nije tako izraen kao u otprilike istovremenom
8. Katastarski defteri spadaju u statistiki materijal, ali nisu popisi stanovniltva u modernom smislu. Ipak, posredno mogu posluiti da se dobiju priblino tani podaci o broju i sastavu stanovnitva. Zbog toga je pri tome potrebna dodatna kritinost pri njihovom kori!enju. 9. Ne znam Ita je sada s tim materijalom. Primjerci koje sam imao izgubili su se prilikom mog preseljenja u Novi Sad ili prilikom povratka u Sarajevo.

28

Branislav urev

opirnom defteru za smederevski sandak, Vlasi prvo popisani u posebnom po.pisu Vlaha, a zatim neki od njih ponovo u selima i nabijama koje se nisu raunale kao vlake, kad dre timarsko zemljite. 10Tako se u ta dva deftera navode i njihovi glavari, vetina samo u svojim katunima u Hercegovini, odnosno u svojim kneinama (sa primiurimaj u sjevernoj Srbiji, a neki od njih suposebno upisani kao vojvode, posjednici zemlje, dobijene od turskih vlasti, u Hercegovini, odnosno kao spahije u sjevernoj Srbiji.11 Posebno treba istai da ta dva spomenuta deftera, mimo svih nama poznatih deftera, imaju naprijed u okviru popisa sultanskih basova opiran popis Vlaha. Takav postupak je, oigledno, nastao zbog momentalne potrebe carske vlasti. Uopte, momentalna potreba da sc tako ili ovako postupi prilikom rada na katastarskim defterima vie je igrala ulogu nego to smo mi, zadovoljavajui se optim pojmovima o tim popisima, skloni da to usvojimo. Treba naroito istai da se veinom ne obraa dovoljna panja kako se odnosi" novi defter" (defter-i cedid), u samom popisu nainjeni (tj. onaj koji je pred nama u ispitivanju) , prema " starom defteru" (defter -i atik) , koji je sluio kao podloga pri popisu. Ni u tom pogledu nisu svi defteri jednaki, neki su vrlo ovisni o" starom defteru", a drugi nisu, mnogo vie postupaju po novim instrukcijama i nastalim promjenama. Pri tome jedni registriraju promjene, a drugi ne. Jedni defteri imaju naprijed kanun-namu koja odreuje opte odredbe i ubiljeene kanune i opirne biljeke u tekstu popisa, a drugi to nemaju. Ponegdje se nae tekst i podaci i preneseni iz " starog deftera" , naroito kad su nastale administrativno-teritorijalne izmjene. Katastarski defteri pretkraj XVI vijeka, i ukoliko ih ima iz XVII vijeka, znatno su nesigumiji kao istorijski izvori od onih ranijih. Opadanje osmanskog ureenja vidno je i na njima. Mnogo se vie prepisuje iz starih popisa nego to se radi na terenu. Ali i tu se ne smije ocjenjivati odsjekom ve svaki defter
10. Kontrolisao sam izvjesna djela i radove koji operiu statistikim podacima iz turskih katastaskih deftera, za koja znam da su raeni tako ito su saradnici jednostavno zbrajati podatke bez obzira da li se oni ponavljaju u popisu. Tako su dobijene uveliane cifre. ll. Uzmimo.primjer, u Hercegovini u defteru iz 1477. godine upisan je gomjomoraki vojvoda Radosav Stjepanov da dri od turskih vlasti dobijene zemlje. da on te zemlje " zajedniki uiva sa svojim bratom Hamzom i osobama Obrad i Todor" ( A. Alii, Poimeni11t. popis sandf.llka vilajeta Hercegovi11a, Sarajevo 1985, 36) i da nahiji Onogolte. inae "uzapenoj" (mevkuf), koja je upisana posebno od nabija u popisu" vlaha" i posebno i od "vlake" nahije Onopte u tom popisu, dri sa bratom Hamzom polovinu opustjelog sela Miloani ( Isto, 604) . Taj upis je vrlo indikativan. Inae je taj vojvoda jo jednom upisan. Milorad sa jo dvojicom iselio se iz Gornje Morae u vilajet Popovo, ali se jo vode da pripadaju vojvodi Radosavu (Isto, 157) . Radove o razvitku naih plemena putem razvitka kneina i vojvodstva teritorijalizacijom ka~ tunske organizacije" vlaha" prikupio sam u knjizi Poslallak i razvilllk brdskih, crnogorskih i hercegovotldh plemena, Titograd 1984. O razvitku kneina iz" ':laike" katunske organizacije u sjevernoj Srbiji u XV i XVI vijeku i o hriianima spahijama koji postaju od tako nastalih knezova naj obuhvatnije sam pisao u drugoj knjizi Istorije n&roda Jugoslavije.

Neke napomene o islamizaciji i ~nj~tvu u istoriji BiH

29

ponaosob. Bilo bi potrebno jo poneto istai kad je rije o katastarskim defterima kao istorijskim izvorima. Mnogo bi se trebalo rei o drugim starim turskim popisima, o njihovoj jednostranosti. AJi ja elim da ukaem da je potrebna pomna kritinost i kod vrsta istorijskih izvora iz osmanske " statistike ere" , Samo po sebi se razumije da je potrebna daleko vea kritinost kad je rije o pojedinanim, neregistrovanim podacima u svjedoanstvima istorijskih izvora, naroito kad ulazimo u istoriju Bosne i Hercegovine u periodu koji sam uslovno nazvao osmanskom " poslijestatistikom erom" . Nedostatak pravih statistikih izvora ili njihova samo sporadina pojava i nesigurnost u svjedoanstvima daju veu mogunost za subjektivnu interpretaciju i proizvoljno zakljuivanje. A ja bih u tim sluajevima, pozivajui se na Leopolda Rankea, osnivaa prvih iskoraka ka modernom kritikom prilazu istorijskim izvorima uzviknuo: " Nur kein Gehimgespinst" (Samo ne prea mozga) ! Danas, kad u istoriografiju sve vie prodire subjektivni prilaz, ak i u zanatskoj strani rada istoriara, a kod mnogih nacionalnih istoriografija (meu njima i kod nae) kad se pojavljuju snani ukloni nacionalizmu, nije zgoreg sjetiti se starog Rankea koji je istakao kao vrhovni.princip graanske istoriografije objektivnost, bez obzira na pitanje koliko je on sam u svim svojim istoriografskim radovima uspio da dostigne taj princip. Ovaj dio mojih napomena, po prirodi svojoj uvodni, iako po obimu teksta najdui, kao da je sadd.ajem izaao van granica okvirne teme. To je samo prividno tako. Istoriografija zapoinje izvorima i dotadanjim postignuima u ispitivanjU, literaturom, kritikim prilazom njima. U tom pogledu, ovdje je samo ukazano na neke kljune take tog kritikog prilaza, da bismo krenuli dalje. Za etrdeset godina postojanja Orijentalnog instituta u Sarajevu, to u njegovim okvirima to dobrim dijelom njegovim podsticajem, prikupljen je ogroman materijal za ispitivanje turskog perioda istorije jugoslovenskih naroda. a naroito za prouavanje istorije Bosne i Hercegovine. Ali se jo uvijek postavlja pitanje kako emo mi tim materijalom ovladati. To se javlja kao problem i kad je rije o istoriji Bosne i Hercegovine, mada se tu najvie u naoj zemlji radi da ovladamo tim materijalom. Htio sam jo da izrazim svoje zadovoljstvo to se ova naa tematika uklapa u dalju razradu onoga to smo zapoeli naunim skupovima koje sam na poetku spomenuo. Jer ja se nadam jo uvijek da emo pokrenuti rad na istoriji naroda Bosne i Hercegovine u vrijeme' turske vladavine, odnosno u neku ruku oivjeti ono to je dobro zapoelo.
II Na savjetovanju, odranom ll. i 12. februara 1982. godine u

Branislav urev

Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine o poslijemtnom razvitku istoriografije u Bosni i Hercegovini, nauni skupovi o etnikom razvitku i karakteru turskog drutvenog ureenja, odrani u okviru priprema za izmdu Istorije naroda Bosne i Hercegovine, nisu kako treba navedeni ni u referatu koji obuhvata md na istoriji turskog perioda, a nisu ni spomenuti u diskusiji u kojoj je pokrenuto pitanje neuspjeha u izmdi Istorije naroda Bosne i Hercegovine. 12 Ne znam ta da mdim, da li da se samo pozovem na publikaciju ili da ipak ponovim ono to sam rekao. Mislim da je najbolje da po119vim to sam rekao uz ispmvke i skraivanja koje tmi ovaj trenutak: Kad je rije o formiranju muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, moram istai da se proces formimnja bosanskohecegovakog muslimanskog naroda ne sastoji samo u islamizac:ji nego i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvirima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija bosanskohercegovakih masa, koja se sastojala u ouvanju srpskohrvatskog jezika i drugih domaih etnikih specifinosti u ivotu tih masa, razumije se, dolazi u prvi red. Ali je to moralo biti ispunjeno drutvenim sadrajem da bi bosanskohercegovaki muslimanski narod bio narod u feudalnom smislu. Pri tome je najvaniji momenat postanak i razvitak domae feudalne klase u Bosni i Hercegovini. U prvim vijekovima turske vlasti ne moemo govoriti o domaoj feudalnoj klasi kao takvoj, ve moemo govoriti o domaim ljudima-ntuslimanima u osmanskoj spahijskoj klasi, u vojnikom staleu (~ kojem je bilo u poetku vie, a poslije samo izuzetno -neto hriana spahija) . Prvo diferencimnje od osmanskog poretka je stvamnje drukijih agrarnih odnosa. Zaeci te diferencijacije se nalaze u zahtjevima za drukiji poloaj spahija i zaima u Bosni. to se pojavilo i to je ispunjeno krnjem XVI i u prvoj polovini XVII vijeka, ali pmvi proces poinje u XVIII vijeku. Tada se pojaanim iftluenjem stvara domaa feudalna klasa i mijeJ:\ia se poloaj muslimana seljaka u odnosu na hriane seljake. Spoljna opasnost povezuje muslimanski narod i domaa feudalna klasa postaje hegemon muslimanskog naroda. Mislim da neemo iu~i na krnj ako prihvatimo gledite koje samo u islamizaciji, a ne i u diferencijaciji u okvirima osmanskog drutva, vidi stvaranje muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. I to prvo samo u diferencijaciji koja se sastoji u ouva::tju prirodno-etnikih osobina muslimanskog naroda u
12. Na str. 44 referata spomenut je skup posveen problemima etnikog razvitka u istoriji Bosne i Hercegovine, ali na udan nain i u ne ba opravdanoj vezi. Najudnije je da autor referata ne uzima u obzir daje taj skup odran u okviru priprema za izradu Istorije naroda Bosne i Hercegovine i oekuje da e rezultati diskusije biti objavljeni. u obliku jedne studije. Na taj nain zaobilazi taj skup, pa samo spominje Hadijahiev prilog. Na str. 38 spomenut sam ja sa osobitim iskazima potovanja, ali nisu navedeni moji radovi koji se tiu istorije Bosne i Hercegovine. pa ak ni moj rad o Bosni u Enciklopediji Islama. Vidi: Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine ( 1945-1982), Posebna izdanja ANUBiH knj. LXV, Sarajevo 1983, 37- 53. Povodom objavljivanja materijala sa tog skupa osvrnuo sam se kritikim napisom "Nakon etvrt stoljea" ( Opredjeljeqja br. 2. Sarajevo 1984, S-20).

Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji BiH

31

Bosni i Hercegovini, a zatim u difemcijaciji koja se sastoji u prvim zaecima obrazovanja naroda u feudalnom smislu. Muslimanski narod u Bosni i Hecegovini uao je u XIX stoljee kao narod u feudalnom smislu ne samo u odnosu na ostala dva naroda nego u izvjesnoj mjeri i u odnosu prema vrhovnoj osmanskoj vlasti. Za itavo vrijeme postoji prirodno-etnika srodnost domaeg stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Ona postoji i danas. Ali ja ne elim ulaziti u XIX i XX vijek, nije mi to ua specijalnost. Meutim... Istoriju smatram procesom iz kojeg se taloe tekovine. Na tome ovjek stie iskustvo i znanje. Naroito je danas potrebno da zna korijene svojih odnosa. Naveu jednu svoju izjavu iz 1985. godine: " Moram takoer istai da sam sretao odbojnost kojom se doekuje afirmacija mu<ilimanske nacije u nas. Uzgred da kaem, ne smatram~najsretnijm taj izraz za muslimansku naciju. Po mom bi bilo najbolje upotrijebiti izraz Bonjaci (... ) Razumije se, ne mislim upotrebljavati izraz Bonjaci u svojim radovima, kada to nije uope primljeno"...Jl Vremena su se promijenila, izraz poinje da se prima. Uostalom, izraz muslimanski narod, Muslimani u Bosni i Hercegovini, odreuje ih u odnosu na bosanskohercegovake Srbe i Hrvate, ali ih ne opredjeljuje prema ostalom muslimanskom svijetu Kad sam svojevremeno zastupao to svoje gledite, istiui istorijsku zasnovanost takvog imena, ukazivali su mi da je to povratak na Kalajevu tenju da uspostavi bosansku naciju. Velika je razlika izmeu starog bonjatva iz osmanskog vremena i Kalajeva bonjatva. Staro bonjatvo ne porie, recimo, postojanje sirfmilleti, 14 Kalajevo hoe da brie i Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini. U elji da Istorija Bosne i Hercegovine, k~tu smo pripremali, bude istoriografski cjelina, da pojedini periodi te istorije budu povezani po tome ta oni znae za razvitak naroda koji ine tu istoriju, stavio sam primjedbu koja je u publikaciji naknadno dobila naslov Jezik i otadbina u odreivanju prirodnoetnikih odlika (str. 271). Odgovoreno mi je dosta opirno (str. 271-273), ali sam se tada uzdrao da razjasnim o emu govorim15 kad kaem: " Pored svih promjena koje se javljaju i razlika u pravcu razvitka u srednjem vijeku i kasnije, mi moramo odgovoriti ta srednjovjekovni jezik na bosanskohercegovakom podruju znai i ta bosanska drava ostavlja za kasnije formiranje otadbine svih naroda Bosne i Hercegovine. Prema tome, ne moemo mi posmatrati samo te
13. Dllas (Zagreb) br. 181 od 6. 8. 1985, 22. 14. Tim terminom stvarno je oznaena pripadnost srpskoj crkvi. Ali je srpska crkva bila glavni inilac koji uva i podstie svijest naroda o svojoj nekadanjoj dravi. Tu ulogu je u izvjesnoj mjeri igrala i prije 1557. godine, pa i kad je srpska crkva potpala pod vrhovnitvo Carigradske patrijarije u XVIII vijeku, nije prestala ta njena uloga. IS. Bio sam rukovodilac skupa, pa sam smatrao da je nepristojno odgovarati na repliku povodom moje primjedbe, da moja rije bude posljednja

32

Branislav urev

probleme ta oni znae sa gledita onoga momenta, onoga stupnja u razvitku, nego ih moramo gledati ta iza toga ostaje, jer istorija nije samo tok procesa nego istorija za sobom ostavlja tekoyine (..... ) Te se tekovine taloe i u onoj sferi koja se zove etniki razvitak. " Ne samo ovdje, na rijeima, ve i u naunom prilazu istorijskim pojavama u svojim radovima trudim se da jh stavim u njihovo vrijeme, da pronaem uzroke i posljedice njihova kretanja i smisao tog kretanja u njhovom vremenu. 16 Ali to ne znai da ne treba voditi rauna ta iza tih procesa u prolosti za kasniji razvitak ostaje kao trajno, iako kasnije doivljava istorijom stvorene modifikacije. Koliko znam, na tlu Bosne i Hercegovine u XV i XVI vijeku ustalile su se odlike novotokavskog koji je kasnije postao osnova srpskohrvatskog knjievnog jezika. Taj na srpskohrvatski knjievni jezik ima svoje istorijsko ishodite i svoju kasnije razvijenu etniku zasnovanost 17 Tano je da jezik ne moe biti kriterij za razlikovanje Srba, Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, ali nije tano da je jezik kao objektivni kriterij u odreivanju etnikih odnosa " pao na ispitu upravo na Balkanu i na prouavanju nae istorije" (str. 271) . I ovom prilikom se ini osnovna pogreka koja se moe sresti kod veine onih koji su se bavili odnosima meu nrodima koji srpskohrvatski piu i govore. Posmatraju se uticajem raznih civilizacija stvorene kwtumoistorijske razlike meu njima kao da su prirodno-etnike razlike. Upravo na jednostranosti apsolutnosociolokog prilaza istorijskim pojavama umjesto prirodno-istorijskog " pao je na ispitu" taj stav u odreivanju etnikih odnosa u Bosni i Hercegovini. Za svakog je jasno da su se za vrijeme turske vlasti Bo~njaci muslimani jezikom, koji je isti sa jezikom ostalog domaeg stanovnitva u Bosni i Hercegovini, i jo nekim etnikim odlikama koje ih povezujU sa ostalim domaim stanovnitvom, razlikovali od ostalih muslimana. To je i danas tako. To je ipak " la longue dur6e " , iako nije "immobile"}8 Nije shvaeno da ja u svojoj primjedbi ne mislim na srednjovjekovnu otadbinu Bosanaca ve na sadanju otadbinu naroda Bosne i Hercegovine, ije su granice manje-vie odreene u XVIII vijeku, da mislim na onu teritoriju koja
16. l u svojim istorijskim radovima trudio sam se da ostvarim ono shvatanje koje sam izloio u svom radu o istorizmu i evolucionizmu u shvatanju istorije (vidi: B. urev, Razvitak lovdanstva i drutvo, Novi Sad 1980, 107-127). 17. Taj problem je dodirnut u Uvodu u drugoj knjizi Istorije naroda Jugoslavije (napisali T adi~. Grafenauer i ja) i u mojoj raspravi Osnovna istorijsko-etnilka pitanja u razvitku jugoslovenskih 1IIJ1'0(}a do obrMJJvanja nacija (Pregled XII. br.7-8. Sarajevo 1960, 1-13). 18. To su izrazi F. Brodela koji su kod nas postali vrlo popularni. Ali prirodnu postojanost u ljudskoj istoriji ne smatram ni tl nepokretnom" niti tl polunepokretnom" (semi immobile) kao Ito to smatra Brode!, ve usvajam da se razvitak sastoji u razlici od opteg" Ito e rei, od stalnog, postojailog. To je naroito vano istai kad se narod shvati kao tl la longue dureetl .

Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu tt istoriji BiH

33

je za vrijeme austro-ugarske vladavine poela postajati povezano privredno podruje, pa kao takva ula u predratni jugoslovenski period u kojem je poslije izvjesnog vremena administrativno-teritorijalno razbijena, ali je ostala u svijesti naroda, i poslije drugog svjetskog rata potvrdila se kao otadbina naroda Bosne i Hercegovine. Ovo sve to sam rekao treba dovesti u vezu sa turskim periodom istorije Bosne i Hercegovine. U svom referatu, koji se odnosi na taj period, na ovdje spomenutom skupu, dodirnuo sam pitanje ta istorija naroda Bosne i Hercegovine treba da obuhvati teritorijalno u vrijeme turske vladavine: Da li emo obuhvatiti u turskom periodu itav bosanski paaluk kad se on obrazuje? Istorija se ne sastoji samo od procesa nego i od rezultata. Upravo zbog svojih rezultata istorija je i najvie aktuelna. Danas postoji Bosna i Hercegovina kao domovina tri nacije, od kojih su dvije dijelovi dvije susjedne nacije. Ono to povezuje ta tri naroda u Bosni i Hercegovini jest tlo na kojem oni zajednki ive i izgrauju svoju budunost, a zatim jest njihovo srodstvo, prirodno-etnike odlike koje ih povezuju. Pratei teritorijalne promjene koje su nastajale onako kako su se dogaale, ne smije se ispustiti iz vida da mi bacamo teite na krajeve koji su iz,. mzito bosanskohercegovaka teritorija(.... ) To ne znai da mi neemo prikazati ta je sve obuhvatao" bosanski paaluk" (str. 286-287 moga referata). Smail Bali u svojoj knjizi Kultura Boinjaka-muslimanska komponenta (Wien 1973) dijeli muslimansku kulturu na " kulturu kolskog tipa " i na " narodnu kulturu" . Sa stanovita kretanja drutvenih odnosa za vrijeme turske vladavine trebalo bi govoriti o irenju i uvrenju islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini i izrastanju bonjake kulture pod njenim uticajem. Time smo dodirnuti ogromno polje rada. To je tako sloena tema da se ne usuujem ulaziti u ire izlaganje. Moja suzdranost je, mislim, opravdana, jer mi smo uopte tek zaorati prve bra1.de na tom ogromnom polju rada

NEKE NAPOMENE O ISU.MIZACIJII BONJATVU U ISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Rezime Autor se poziva na nauni skup odran 1975. godine u okviru predradnji da se ostvari nauni projekat u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine koji je trebalo da ostvari objavljivanje Istorije naroda Bosne i Hercegovine u est tomova. Taj skup saradnika na izradi Istorije organizovala je Komisija za izradu tog projekta, a bio je posveen problematici etnikog razvitka u istoriji Bosne i Hercegovine. Autor daje kratak osvrt na okolnosti koje su

34

Branislav urev

dovele do toga da ne doe do ostvarenja tog projekta. Kritiki se obzire i na publikaciju dvije sveske koje je Akademija objavila navodno kao itav obraeni materijal iz tog naunog poduhvata (Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine I i II, Sarajevo, 1987). Autor naroito ukazuje daje u toj publikaciji veoma oskudno obuhvaen rad na turskom periodu. Podvlai da su u potkomisiji za izradu tree knjige Istorije (XVII i XVIII vijek) prodiskutovana i poslije ispravaka i dopuna dva vana priloga ?..a konanu redakciju primljena koja spadaju u tematiku o kojoj sada raspravljamo. Oni nisu uli u objavljenu publikaciju. ak u toj publikaciji nisu ni spomenuta dva nauna skupa koja su odrana u okviru rada na projektu, iako je objavljen itav materijal, i referati i diskusija, sa spomenutog skupa o etnikom razvitku u istoriji Bosne i Hercegovine (Prilozi Instituta za istoriju XI-XII, Sarajevo 1975-1976, 261-320), a sa drugog skupa posveenog pitanjima osmanskog drutvenog ureenja i njegovog uticaja na drutveni ivot u Bosni i Hercegovini, objavljen je uvodni referat i jedan vaan prilog (Prilozi Inst. za istoriju XVIII, Sarajevo 1977. 63-72, 73-75) . U naoj nauci tim naunim prilozima nije obraena panja, a oni se ne mogu zaobii kad raspravljamo o temi ovog naeg sJcupa uopte, a autor se mora na njih pozvati, jer je na tim skupovima izloio svoja gledita o temi o kojoj ovdje govori. Ali autor smatra da prije izlaganja svojih osnovnih stavova o temi o kojoj raspravlja treba da ukae da ima jo mnogo nerazjanjenih, odnosno tek naetih pitanja, kad je rije o publikaciji, prouavanju i ocjeni istorijskih izvora koji sc odnose na period u kojem se odigravaju procesi o kojim na ovom skupu raspravljamo. Aktivnou Orijentalnog instituta prije svega i radom u Akademiji za vrijeme dok se radilo na projektu za izradu Istorije Bosne i Hercegovine prikupljenje ogroman istorijski materijal, ali njime nismo ni priblino nauno ovladalida dobijemo objektivnu sliku problema o kojem raspravljamo u punoj mjeri koju on omoguava. Kad je rije o formimnju muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, autor smatra da se proces ne sastoji samo u islamizaciji ve i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvirima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija u xuvanju srpskohrvatskog jezika i drugih domaih etnikih specifinosti kod muslimanskog naroda dolazi u prvi red. Autor je pristalica naziva Bonjaci za muslimanski narod u Bosni i Hercegovini. Ali je ta prirodna osnova morala biti .spunjena drutvenim sadrajem da bi muslimanski narod u Bosni i Hercegovini )OStao narod u feudalnom smislu. Autor smatra da se u XV i XVI vijeku ne noe govoriti u Bosni i Hercegovini o domaoj feudalnoj klasi, ve da se u :lrutvenom ureenju izraava timarsko-spahijski sistem i s njim povezane odike ostalog drutvenog i politikog ivota. Drutvena diferencijacija bonjatva Xlivana stvaranju drukijih agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Taj proces :apoinje krajem XVI i poetkom XVII vijeka, ali puni zamah i pune odlike do,ija u XVIII vijeku. Taj proces ne mijenja samo poloaj muslimanske feudalne :lase ve i poloaj muslimanskog seljatva u odnosu na ostalo seljatvo. )jaani znaaj graninog poloaja Bosne i Hercegovine sudjeluje u uvrenju

Neke napomene o islamizaciji i boinjdtvu u istoriji BiH

35

drutvenog poloaja~ feudalne klase. Sa stanovmta kretanja drutvenih odnosa u vrijeme turske vladavine trebalo bi govoriti o irenju i uvrenju islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini i izrastanju bonjake muslimanske kulture pod njenim uticajem
FEW NOTES CONCERNING ISLAMIZATION AND BOSHNIAKS IN THE HISTORY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Summary The author cites symposium held in 1975. in the Academy of Science and Art of Bosnia and Herzegovina. which did not n-..alize its aim-to help realization of the scientific project entitled " History of the Peoples of Bosnia and Herzegovina" and to publish its results in six volunies. The symposium of the researchers included in the project was organized by the Commission for the Realization of the Project. and it was dediCated to the problem of ethnical development in the history of Bosnia and Herzegov~. The author gives ~ short review on the circumstances which stopped the realization of the project as well as a critical review on two books published by the. Academy. books which allegedly contained all the material prepared for the project (Contributions to the History of Bosnia and Herzegovina, vol. I. II. -Sarajevo. 1987) . The author points out that very few works concerning Turkish period can be found in these books. He emphaSizes that Subcommission for publishing the third book (171h and 18 Ih centuries) discussed and. after necessary corrections and additions. accepted two very important papers whose subject was equal to the subject of present discussion. But these papers were not published in the book. The book even did not mention two symposiums held during the work on the project. although the whole material. papers and discussions. had been published. The materi~lls from the first symposiuri1 concerning ethnical development of the population in the h:istory of Bosnia and Herzegovina was published in the annual: Contributions of the Institute for History. vol. XI-XII. -Sarajevo 1975-1976. pp. 261-320. As for the second symposium: Social structure of Ottoman Empire and its Influence on Social Life in Bosnia and Herzegovina. introductory report and one significant paper were published in: Contributions of the Institute for History, vol. XIII. -Sarajevo tm. pp. 63-72 and 73-75. Our science has payed no attention to the mentioned papers and symposiums. but they can not be avoided in our discussion. and the author himself has to mention them because on these symposiwns he already exposed his opinions concerning the subject of the present discussion as well. The author tbinks that before exposing bis views on the subject of the present discussion. be still has to point out many unexplained questions. i. e. questions that have just been touched. concerning publisbing. studiing and eval-

36

Branislav urev

uation of historical sources related to the period when the process discussed here happened. Thanks first of all to the researches done in the Institute for Oriental Studies as well as to the researches done in the Academy during the work on the project, huge historical material was collected. Scientific analysis of this material could help us to reach the objective picture of the problem we are discussing now. .. The authors opinion concerning the constitution of Muslim population in Bosnia and Herzegovina, is that the process itself was not only islamization but also gradual social differentiation Natural differentiation through the preservation of Serbo-Croatian language and oth~r native ethnical characteristics happened mainly among the Muslcms. The author is adherent of the name Boshniak for the Muslim population of Bosnia and Herzegovina. He thinks that the natural predispositions needed certain social content so that Muslim population in Bosnia could become nation in feudal sense. The author is also of the opinion that in the 15 th and 16th centuries native feudal class did not exist in Bosnia and Herzegovina, but that timar-spahi system was expressed in existing social structure, and it also influenced all the social and politicallife. Social differentiation of Boshniaks was based on the appearance of new agrarian relations in Bosnia and Herzegovina. That process began at the end of the 16 th century and the beginning of the 17 1h century, but the real development and the real characteristics of that process appeared in the 18 th century. The process did not change only the position of Muslim feudal class but also the position of Muslim peasants in relation to the rest of the peasants. The position of native feudal class was also strengthened by the growing importance of Bosnian borders. From the standpoint of social relations during the period of Turkish rule we should talk about the expansion and strengthening of Islamic civilization in Bosnia and Herzegovina and the rising of Boshniaks-Muslim culture under its influence.

ADEM HANDI

(Sarajevo)

O IRENJU ISLAMA U BOSNI S POSEBNIM OSVRTOM NA SREDNJU BOSl\TU Iako je o irenju islama u Bosni, ili o tzv. "islamizaciji" , relativno dosta pisano, to pitanje nije jo dovoljno rasvijetljeno. Premda je do sada na nekoliko naunih skupova isticana neadekvatnost termina" islamizacija", koji je pogrean, jer podrazumijeva u sebi odreenu prisilu, po nekoj inerciji taj termin se i dalje esto upotrebljava. Ve zbog injenice to se irenje islama u Bosni i po svom tempu i irini razlikovalo od njegovog toka u ostalim pokrajinama, taj problem e i dalje predstavljati izazov za istraivae tim prije to postoji bogat i jo uvijek upotpunosti nesagledan turski arhivski materijal. Treba, ipak, istaknuti da je dosadanjim istraivanjima uglavnom odgovoreno na glavna pitanja iz ove tematike i da daljnja istraivanja ne mogu znaajnije promijeniti ve utvrena stajalita. Meutim, upotpunjavanje tih odgovora daljnjim koritenjem i analizama izvornih materijala svakako e doprinositi potptmijem rasvjetljavanju tog procesa, tim prije to su postojale i odreene specifinosti u razliitim podmjima i to taj proces vremenski nije bio svuda istog intenziteta. Kakva je mogla biti razlika u tempu i irini tog procesa koji se u Bosni irio samim dolaskom osmano;ke vlasti, zahvatajui istodobno i gradsko i seosko stanovnitvo, to u drugim oblastima (Srbija, Slavonija, Srem) nije bio ni slian sluaj, a svima tim zemljama upravljao je isti gospodar. Upravo razliitost irenja tog procesa u raznim naim oblastima potvruje da irenje islama u Bosni nije moglo biti rezultat nikakvih represivnih mjera novog gospodara, to potvruju osnovni islamski principi, sadrani u Kur' anu: " vama vaa, a nama naa vjera" i "u vjeri ne smije biti prisiljavanja" kojih se intencija osmanska drava, kao teokratska, morala pridravati. Uostalom, tu injenicu o dobrovoljnom pristupanju islamu potvruju i brojni domai izvori. Uzroci takvog irenja islama u Bosni nalaze se u prvom redu u politikim, drutvenim i ekonomskim prilikama u vrijeme njenog potpadanja pod osmansku vlast, a i u taktici koju su Osmani primjenjivali u naim zemljama, u njihovom prvobitnom mirenju sa mnogim zateenim ustanovama i preuzimanjem u svoje redove kranskih spahija i druge vojske. Iz veine do sada objavljenih radova proizilazi da se pitanje irenja islama u Bosni ne moe posmatrati odvojeno od bogumilskog pitanja, odnosno od likvidacije tzv. " bosanske crkve" . Takva stanovita potiu otuda to se nestanak

38

Adem Handi

bogumilstva vremenski podudarao sa poecima prihvatanja islama, a i na osnovu izvjesnih, na izgled, slinih etnikih elemenata izmeu bogumilstva i islama. Tako je Baagi, na .osnovu turskih izvora, pvenstveno na osnovu tzv. janiru:skog zakona, pisao da su se jo prilikom turskog osvojenja Bosne brojnije skupine bogumila sa raznih strana poklonite sultanu Mehmedu II pod Jajcem 1463. i istodobno svi primili islam. Ujedno su od sultana zatraili sljedee:"neka se i u naoj pokrajini kupe muka djeca u adami oglane" , to im je udovoljeno.1 Time su dobili povlasticu koja e im" osigurati ne samo gospodarstvo na roenoj grudi nego i prvenstvo u cijeloj dravi". Za takvu ideju oito su mogli imati uzora u samom sultanovom vojskovoi, Malunud-pai Aneliu, izdanku hrianske feudalne loze. tavie, Baagi je ovdje citirao znatno ranije autore koji govore o tome dogaaju, Zinkcisena (god. 181 O) i Asbbtha. Kod Asbbtha doslovno o tome stoji (prema prevodu Baagia:) "Bogumili~ njima na elu stara bogumilska aristokracija, koja je ve prije stajala s Turcima u vezi i tursko gospodstvo dovela u zemlju, preli su u ma&ama na islam i od novih gospodam primljeni objeruke u zagrljaj. Poglavito vie i nie plemstvo-primiv islam nije se ograniilo na svoj posjed i vlast nego tavie irilo svoje privilegije im sc lake prilagodilo organizaciji turske vlasti i im se vie istaknulo kao korisno orue za podjarmljivanje velike Ugarske." 1 O vjeri starog bosanskog stanovnitva, kao i o procesu irenja islama bilo je, meutim, i sasvim suprotnih stavova. Od 1924. do 1953. nastalo je nekoliko radova, iji su autori nastojali da dokau kako " bosanska crkva" nije bila nita drugo nego isto pravoslavlje. Naroito V. Gluac,3 kao i Bo. Petranovi i prota Sv. Davidovi u svojim radovima dokazivali su tu tezu Drugi autori, opet, trudili su se da dokau kako su bosanski muslimani uglavnom nastali tek u vrijeme i poslije bekog rata (16831699) od izbjeglica iz izgubljenih zemalja (Slavonija, Lika i druge zemlje), ili su nastali kao potomci mnogih turskih doseljenika pa su i po izgledu u veini mongoloidi (Cazin, Buim) , i tome slino (V. Gluac, prota Sv. Davidovi, P. Gakovi i M. Karanovi). U to vrijeme, meutim, pojavio se poznati rad Mehmeda Handia,4 ozbiljna studija u kojoj je vrlo dokumentovano tretirana cjelokupna ova problematika, a navedenim autorima prueni brojni protudokazi. Handi tim povodom istie: " Treba da nas interesira da znamo i ta smo ranije bili, iako je prema islamskom uenju potpuno bez vanosti ta je ko prije islama bio. To naroto treba danas, kada se, kako napomenusmo, tendenciozno stvari predstavljaju drugaije i kada se iz ovakvih pil. S. BaJagi, Bol11jaci i Hercegovci u islamskoj knji!el'IIOSti. Izabrana djela, knj. III, lS; Isti Kratka uputa u prolost Bos11e i Hercegovi11e, 16. 2. Johan von Asb6th: Bos11ie11 und die Herzegovi11a, Wien 1888, p. 126; Baagi, Bo11jaci i Hercegovci..... , 14. 3. V. Gluac, Srednjovjekov11a bosa11ska crl.:va bi/aje pravos/av11a, Beograd 1924. 4. M. Handi, Jslamit.acija Bos11e i Hercegovi11e i porijeklo bosansko- hercegovai!J..ih musli-

mana. Sarajevo 1940.

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

39

tanja izbija neki kapital". 5 Dananja naa nauka stoji na stanovitu da bogumilstvo, koje je u Bosni bilo raireno od druge polovine Xi:I do sredine XV st, nije bilo ni katoliko ni pravoslavno uenje nego heretiko, specifino bosansko, to dokazuju brojni i latinski i domai izvori. Isto tako je bilo apsurdno dokazivati kako su lx>sanski muslimani nastali od izbjeglica krajem XVII i poetkom XVIII st. budui su se svi gradovi u Bosni urbano bili razvili uglavnom do kraja XVI st. (izuzimajui samo Bosansku krajinu koja je kasnije dola pod tursku vlast) sa mnogobrojnim damijama. Kakvoj su onda svrsi sluile te brojne bogomolje ako. prije kraja XVII st. nije u Bosni bilo muslimana. Prema turskim popisima, to istie i Handi, u samom Sarajevu je prije 1600. godine bilo podignuto 98 damija. Isto tako je nelogino bilo dokazivati da je bogumilstvo bilo identino sa pravoslavljem, a to bi i vremenski bilo nespojivo, jer kada je bogumilstvo uglavnom nestalo (dolaskom turske vlasti), pravoslavlje jo nije poelo hvatati jaeg korijena u Bosni, budui je bilo rezultat snanih imigracija stoarskog stanovnitva u tursko vrijeme, tzv. Vlaha, to je zapoelo krajem XV st. Stanovita drugih, brojnijih autora koji su pisali o porijeklu bosanskih m}JSlimana, znatno su se razlikovala Uoavati su da su medu muslimanima najzastupljeniji starenici, autohtono ~nsko stanovnitvo, kao to su iro Truhelka, Vladislav Skari, Aleksandar Solovjev, i drugi (Jovan Cviji, Jefto Dedijer, Risto Jeremi, Milenko Filipovi (za visoki bazen) i drugi). Naroito je Solovjev, ~tavlja jui pitanje ta je bilo sa pripadnicima tzv. " bogumilske crkve" doiaskom Turaka u Besnu, potencimo bogumilsku komponentu u objanjenju pitanja porijekla bosanskih muslimana, posebno rajinskog seoskog stanovnitva u svom poznatom radu "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne" .6 Od novih radova posebno treba istaknuti upravo pubtikovanu studiju velikog pregaoca-umrlog Muhameda Hadijahia, koji je rasvijetlio razna pitanja iz historije Bosne, od najranijih poetaka pa kroz kasnije periode. U svom radu pod naslovom:" Porijeklo bosanskih muslimana" (izdanje (Bosanske) muslimanske biblioteke, Sarajevo 1990, 1-186. ) Hadijahi je do sada najkompletnije zahvatio ovo pitanje. Rad je podijeljen na etiri osnovna poglavlja: a) Postavljanje problema -izvori i literatura; b) Nestanak bogumila i islamizacija; e) Udio migracija; d) Brojano kretanje stanovnitva. Hadijahi u ovoj studiji nije ostavio po strani ni jedno pitanje koje je bilo u vezi sa navedenom proble,.. matikom, pri emu je meritorno pruio pojedinanu analizu i ocjenu postojee literature o ovom pitanju. Posebno se trudio da to bolje objasni podatke iz najranijih turskihpopisa o tzv. krstjanima, njihovim kuama i posjedima, ili o njihovim izgubljenim posjedima, i brojne topografske podatke (imena krstjanskih sela, krstjanski~ zemalja, parcela, uma i sl. ) , a koji podaci u ukupnosti predstavlaju vijest o " bosanskoj crkvi" u fazi njene konane likvidacije. Kako objasniti naizgled dvije formalno kontradiktorne injenice, po5. Isto, str. 4. 6. GodiJ11jak Istorijskog druitva BiH, I 1949.

40

Adem Handi

datke o prvobitnom ma.Sovnom prilaenju bogumila Turcima pod Jajcom 1.463. godine i njihovom primanju islama, to istiu svi autori koji se pozivaju na turske izvore, sa kasnijim slubenim turskim popisima koji takve podatke ne sadre, nego se u njima irenje islama u Bosni vidi kao postepen proces sa poetnim pojedinanim sluajevima prihvatanja islama u urbanim seoskim naseljima. Ne trebi ovdje gubiti iz vida injenicu da slubeni popisi, tzv. spahijski defteri. predstavljaju popise poreskih obveznika, rajinskog stanovnitva. Zatim, ima li se na umu da su Turcima i islamu prvo prilazili vii slojevi bosanskog stanovnitva (nasilno pokatolieni bogumili, tzv. kriptobogumili i na razne naine prikrivene pristalice " bosanske crkve" ) u emu se slae veina istoriara, zatim da su Turci prvobitno davali i odreene povlastice ba zbog prihvatanja islama, onda stvar postaje jasnija. Jer u biti povlateni stanovnici, pogotovo vii sloj tadanjeg drutva koji ni u ranijoj vlasti nije spadao u rajinski stale, ne bi bio obuhvaen spahijskim popisima. Od vremena pribavljanja turskih popisa iz turskih arhiva, iz ezdesetih godina, nai historiari-defterolozi ne uputaju se u takva objanjavanja, ili preutno prelaze preko navedenih pOdataka o prvobitnom masovnijem prelaenju bogumila u islam, ili tu injenicu, na osnovu spahijskih deftera, negiraju. Meutim, ima dosta primjera koji potvruju da spahijski defteri ne obuhvataju sve muslimanske stanovnike u jednom mjestu. Slijedeti primjer: u apcu (BegUrdelen) god. 1533. (12 god. po turskom zauzeu) u spahijskom sumarnom deftcru jo nije bilo zabiljeeno ni jedno muslimansko domainstvo, nego samo 18 kranskih kua sa jo 5 odraslih neoenjenih lanova. Meutim, u drugoj evidenciji, defteru o 1.akupima (mukata) iz istog vremena (od 1528. do 1537. ) u BegUrdelenu se spominje 10 muslimanazakupnika, jamaca i svjedoka (od kojih estorica novi muslimani, otac kranin) i za svakog je naglaeno " iz Begurdelena) .7 . Treba imati u vidu injenicu da korijeni mnogih muslimanskih feudalnih porodica, tj. prihvatanje sistema njbovih djedova, izdanaka srednjovjekovne vlastele, pada ba u to najranije vrijeme, a nigdje po spahijskim defterima nisu se nali konkretni podaci o tim dogaajima. Nisu li upravo njihovi starenici doekali sultana Muhameda Fatiha pod Jajcem 1463. godine? Na osnovu razruh izvora, dobrim dijelom dubrovakih, moglo se do sada utvrditi preko 180 vienih linosti u Bosni, uglavnom potomaka zateene vlastele, koji su u novoj vlasti doli do visokih poloaja. Od njih-kako istie Behija Zlatar u svojoj znaajnoj studiji-estorica su bili veliki veziri, petorica veziri, dvadeset ih je bilo na poloaju beglerbega po raznim ejaletima, oko etrdeset ih je bilo na poloajima admirala turske flote. Ostali su bili kapetani, seraskeri, miralaji, spahije, mutevelije, kadije.8 Svakako je bi~o feudalnih porodica i drugaijeg porijekla. Interesantan je sluaj nekadanjeg zagrebakog kanonika Franje Filipovia,
7. A. Handi, Sabac u pro/losti. I, Saba<: 1970, 123, 128-129. 8. B. Zlatar, "O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XVI i XVII Pri/or) IIISituta za istoriju. sv. 14-15, god. XIV, Sarajevo 1978.

stoljeu".

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

41

koji je 1570. god. bio zarobljen kod Zagreba, a 1574. spominje se kao Mehmedbeg Filipovi. Neto kasnije je u Istambulu u diplomatsk9j slubi, kasnije je dobio Zijamet u Glamou, poznat kao Mehmed-beg od Glamoa. Od njega su glamoki begovi Filipovii. Treba se prisjetiti i injnice da su upravo najmonumentalnije islamske kulturne spomenike u Bosni podigli porijeklom domai ljudi. Utemeljitelj najznaajnijih spomenika u Sarajevu, Husrev-beg, takoer je bio porijeklom sa naeg tla. Otac mu, Ferhad-beg, primio je islam (oito vrlo visokog roda) i postao zet sultana BajeZida II (1481-1512), oenivi se sultanijom Scldukom. Brat Ferhad-begov, po imenu Radivoj, ostaoje u svojoj vjeri i bio jo 1.iv 1483. u Humu, u Hercegovini. Jedan drugi Ferhad-beg, Ferhad-beg Vukovi-Desisali, podigao je poznatu Ferhadiju damiju u Sarajevu. Ahmed-paa Hercegovi, kasnije veliki veZir, sinje hercega Stjepana Kosae. Godine 1478. spominje se u sviti sultana Mehmeda II kao mir-i alem. Najmonumentalniju damiju u Mostaru podigao je Mehmed-beg (nadimak Karagt>z-beg) , sin Radoja Opukovia. Brat mu je poznati Rustem-paa, kasnije veliki vezir. On je u Sarajevu podigao poznati Brusa-beZistan. Drugi njihov brat, Sinan-beg, bio je hercegovaki sandakbeg. U B? njoj Luci poznatu Ferhadiju damiju podigao je Ferhad-beg (kasnije paa) Sokolovi, izdanak loze Sokolovia. U Mrkonji Gradu monumentalnu damiju podigao je Hadi Mustafa-aga, kizlaraga (uvar carskog harema) , sin Mehmed-begov, koji je, takoer na dvoru, bio dvorjanik (gutam-i ahr) , a brat mu Mahmud-beg bio je carski muteferrika. Prema tradiciji, to su bili domai ljudi (od Mrkonjia) , raniji urakovii. I tako redom. Zbog izloenog, a i imajui u vidu tadanje prilike u Bosni, progone, raseljavanja, konfiskaciju imanja i nasilno pokatoliavanje bogumila za kralja Tomaa 1459., i to sve na oigled Turaka koji su jo od 1435. drali Vrhbosnu (vilajet Hodidjed, nabiju Tilavu 1dananje Sarajevo sa okolinom) , a ti progoni se odigravali svega etiri godine prije akcije na Bosnu sultana Mehmeda Il, mislim da se masovnije priklanjanje bogumila Turcima i njihovo prihvatanje islama jo pod Jajcem ini sasvim loginim. Takvom razvoju dogaaja doprinosila je i proteklo vrijeme (1435-1463), skoro tri decenije susjednih odnosa Turaka i okolnog stanovnitva, dakle vrijeme obostranog upoznavanja i sagledavanja prilika. Govorei o tom dogaaju, Hadijahi ide i dalje kad kae da su bogumili mogue postavili svoj problem pod Jajcem sultanu, i da nije iskljueno da su i oni dobili " ahdnamu" (vjcrodojnicu) poput franjevaca u selu Milodrau kod Kiseljaka 1463. godine. Jer sultan Mehmed je na isti nain regulisao i status pravoslavne crkve, osvojenjem Konstantinopela 1453. , kao i jermenske crkve 1461. godine.9

9. M.

Hadijahi, Porijeklo bosansJ..ih musli1nm1a, 44.

42

Adem Handi

to se tie seoskog i drugog rajinskog stanovnitva, proces irenja islama tekao je sporije, kako to evidentiraju spahijski popisi, s napomenom da je svugdje zbog razliitih slubi i okolnosti bilo pojedinaca, muslimana, koji nisu bili obuhvaeni poreskim obavezama. Inae, islam se irio zavisno od komunikacijskih, strategijskih, privrednih, kulturnih i urbano-administrativnih uslova. Taj proces je bio nerazdvojan od razvitka urbanih naselja, naroito onih koja su bila sjedita organa vlasti, sjedita sandakbegova, zatim u naseljima na putnim relacijama i u blizini tih relacija, te u n.1Seljima oko utvrenih grad9va (tvrava) i to najprije u ekonomski razvijenijim i bogatijim naseljima. Postojanje kranskih kulturnih ustanova, samostana i manstira, predstavljalo je smetnju irenju islama, odnosno osjealo se djelovanje sveenika na tim prostorima. Prosto se zapaalo da su te ustanove poput svijetlee lue kruno oko sebe osvjetljavale prostor do izvjesne granice. Kao najvaniji urbani nukleus u Bosni i predestinirano sjedite centralne vlasti, Sarajevo, dvije i po decenije po turskom osvojenju (1489) predstavljalo je urbano naselje od oko 200 domainstava, od ega u tri muslimanske mahale 92 kue i u kranskoj mahali l OO kua, i to: 89 kua sa 8 odraslih neoenjenih lanova (mucerred) 5 kua na batinskim zemljama, 6 udovikih kua i dva neoenjena lana (mladii) koji su primili islam, a ivjeli i 'dalje u zajednici sa kranskim roditeljima. Prvu muslimansku mahalu osnovao je Isa-beg, sin lshakov (lshakovi) , vojvoda tzv. Zapadnih strana, drugi po redu bosanski sandakbeg, podizanjem oko 1457. godine kao svoj vakuf malene bogomolje, mesdida, na mjestu dananje Hunkar (Careve) damije. Poto je bila intencija da ovdje treba da prednjai careva damija, Isa-beg je svoj mesdid formalno poklonio sultanu Mehmedu II, ime je ova bogomolja bila pretvorena u damiju, tj. odobreno je da se u njoj obavljaju sve molitve, zajedno sa petkom i bajramom, a vjerovatno i arhitektonski preinaena. Mahala je sada nazvana po prvom njenom sveeniku " mahala Mevlana hatiba" a bilo je u njoj popisano 38 domainstava. Ova zamjena dogodila se zbog toga to je Isa-beg formirao drugu svoju mahalu podizan, jem zavije (svratite, tekija) 1462. godiine na desnoj strani Miljacke na Bentbai, na prostoru gdje je danas, naalost, postavljena benzinska pumpa. Drugu mahal u osnovao je prvi bosanski sandakbeg Mehmed-beg, i nazvana je "mahala Mehmed-bega, sina .Minnet-begova" (Minetbegovia). U razvitku su prednjaile druge dvije mahale. Ova je tada obuhvatala samo 14 kua. U njoj jo nije bila podignuta nikakva bogomolja Treu mahalu Qsnovao je trei po redu bosanski sandakbeg, Ajasbeg, nazvana "mahala Ajas-begova mesdida" i ona je obuhvatala 40 kua. Neto poslije 1470., kada je doao na taj poloaj, podigao je, kao i Isa-beg, pored ostalog, jedan mesdid, negdje na podruju dananjeg hotela " Central" .10
abanovi,

10. Opiir11i defter bosa11skog sa11d!.aka, Istanbul BBA, TD No 24, OIS fo 62, fo 17-18; H. Dvije najstarije vakuj11ame u Bosni, POF, sv. If, 1951, 5-36.

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

43

Porijeklo navedenog muslimanskog stanovnitva ne moe se utvrditi jer nije u popisu biljeeno ime oca. nego lino i eventualno zanat Svakako. jedan njegov dio bio je doseljen. Istina, samo za jednog domaina je istaknuto da je iz Karamana (Karamanlu) . Njihovo primanje islama moglo se dogoditi poodavno, jer je ve bilo p~Io vie od pola stoljeal turskog prisustva na tom tlu pa su mogli biti muslimani u drugom koljenu. Osim nekoliko oevih imena Abdullah (boiji rob) izriitih oeva krana nema. Gledajui na stanovnitvo sarajevske nahije. koja je tada obuhvatala 18 naselja, vidi se da irenje islama poprima obiljeje pokreta, budui daje u svakom naselju prosjeno oko jedne treine stanovnika bilo primilo islam. Najkrae i najadekvatnij je to izrazio Vladislav Skari kad je rekao: 11 Islam su irile prilike i ljudske okolne&1i". 11 Prihvatanje islama. i kroz to i pribliavanje novoj vlasti. svakako je imalo svoje motive i razloge. U sarajevskoj nahiji je tada u 18 naselja 12 bilo popisano 275 muslimanskih rajinskih domainstava sa jo 164 odrasla. neoenjena lana (potencijalne kue). naprama 652 kranska domainstva uz jo 34 neoe~jena lana. Osnovna injenica je da je sve to muslimansko stanovnitvo bilo domae, jer gotovo svi domaini, kao i samci. imali su oca kranina. Konkrteno. od ukupnog broja (kue i samci= 439) za 405 je oznaeno da je otac kranin. a samo kod 34 sluaja i otac je bio musliman. Nema pri tome ni jednog podatka da je neko doao sa strane. Druga injenica, koja iz tih brojeva proizilazi. jeste da uglavnom omladina prima islam. jer svi ti neoenjeni lanovi, koji su relativno vrlo brojni. (164) u 138 sluajeva imali su oca kranina. a to znai da nisu bili lanovi iz muslimanskih ku6\ nego iz kranskih, evidentiranih u kranskom dijelu naselja. . to se tie ostalog ireg podruja, pojedinana muslimanska domainstva pojavljuju se kasnije. jer su, uostalom, ostala podruja osim Vrhbosne. bila i krae u turskoj vlasti. tek dva i po decenija (od .1463). Urudarskim mjestima. kao najznaajnijim. i gdje je osim evidentirane raje zasigurno bilo poslovnih ljudi i slubenika koji nisu nali mjesta u ovom popisu. pojavljuju se pojedinana muslimanska domainstva. 13 . Ovu analizu poetnog razvitka Sarajeva pruio sam zbog toga to je u njemu prikazani tok irenja islama upravo eklatantan za cjelokupan ovaj proces i to se u ovom izvoru ( 1489) navode dva podatka na koja elim da se ovdje krae osvrnem. jedno je 11 svratite" (zavija. tekija) a drugo su " osloboeni robovi"
ll. U lanku: ire11je islmTIIl u Bos11i i Hercegovi11i, Kalendar Gajret za 1940. str. 29, Skari kae: " Krivo je miljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam li rio naglo i da je slubeno iren silom. Mnogo dokaza ima, da to nije tako. Ja u istai samo fakat, da 19. vijek ne bi zatekao nijednog hriani na, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam iren drf.avnom silom. Islam su irile prilike i ljudske okolnosti" . Cit. prema M. Handiu, Islamizacija. 28. 12. Sela: Brodac, Dolac. Hrea. Vogoia, Hodidjed, Nahorevo. Kovaii. Hotoina (bazar). Trnovo, Pribudnica, Crna Rika. bazar Blauj, Kijevo. Lozan, Bai, Kitovi). Rakova Noga. Draga! ii.

44
budui

Adem Handi
da su oba ta elementa imala odreenog udjela u procesu irenja islama u

Bosni. Poznato je da su procesu kolonizacije veih skupina Turkmena i Juruka iz Anadolije na Balkan, u oblasti Trakije, Sereza, Tesalije i u Makedoniji znaajan doprinos u formiranju naselja i irenju islama imali dervii i njihove. starjeine- a/tije. Dervii su bili prisutni i u redovima osvajake vojske. U novim oblastima dervii su na pogodnim mjestima osnivali tzv. zavije ili tekije, nakon to im je sultan okolno zemljite darovao za obradu u cilju izdravanja tekije i oslobodio ga poreza. S obzirom da su te zavije osnivane na odreenim udaljenostima na putnim relacijama, one su imale primaran znaaj u funkciji prometa, kao svratita, konaita, musafirhane i predstavljale pravi sistem u funkciji prometa. U tek osvojenoj T rakiji dervii su osnovali na stotine takvih zavija. 14 I u Bosni je bila vidljiva dervika komponenta, sistem zavija. Dervii su i tu u prvo vrijeme predstavljali manje odreeni derviki red, a vie vrili profanu ulogu u funkciji tadanjih komunikacija. Ovdje je bila druga situacija. Nije se radilo o doseljenom nego o domaem stanovnivu, ali rezultat je bio isti. Gdje god je bila utemeljena takva zavija kao svratite (gdje se jelo i pilo) , ona je predstavljala umjesto okupljanja naroda. Kako se, opet, uenje dervia esto sastojalo i od raznih primjesa kranskih, ak i heterodOksnih, lako su uspostavljati kontakt sa zateenim b0gumilskim, a formalno kranskim stanovnitvom i doprinosili irenju islama. U procesu formiranja kasaba u Bosni se uoavaju dvije linije: jedna privatna, dervika, najranija i ekonomski slabana i druga slubena, islamska ortodoksna. Dervika komponenta, tj. naselja u kojima je najranije bila podignuta zavija, brzo je padala u sjenu slubene linije, tj. ubrzo su u istom mjestu bili podignuti drugi znaajniji objekti ili sultana, ili nekog feudalca, ili drugih lica. V Bosni se moglo utvrditi nekoliko mjesta iji je urbani razvitak zapoeo podizanjem zavije. A te zavije imale su svoje vakufe koji su im obino omoguavali izdravanje i kuhinjejer putniku i namjerniku bio je osiguran bes13. Na primjer: Rudnik Kreevo, ukupno 275 kua sa 24 neoenjenih-muslimani ll neoenjenih; Rudnik Fojnica, ukupno 225 ku4q sa 16 neoenjenih- muslimani 6 kua, sa 3 neoenjena; Rudnik Olovo, ukupno 182 kue' &a 9 neoenjenih- muslimani 2 kue sa 1neoenjenim; Varo Maglaj, ukuptio 183 kue sa 9 neoenjenih- muslimani 3 kue, sa l neoenjenim; Rudnik Ostrunica, ukupno 74 kue s 13 neoenjenih- muslimani 2 kue sa 5 neoenjenih; Rudnik Sebei, ukupno 37 kua sa 2 neoenjena Rudnik Borovica, ukupno 65 kua sa 4 neoenjenaRudnik Datansko, ukupno 35 kua sa 10 neoenjenih- muslimani l kua. Svi ti muslimani bili su novi, otac kranin. 14. O. L. Barkan, /stila devirlerinin Koloniz.ator dervilleri ve r.aviyeler, Vakiflar Dergisi, Il, Ankara 1942, s. 279- 286; H. Inalcik, The Otomw1 empire, 1973. - OsmwJSko carstvo (srpskohrvatski prevod), Beograd 1974, 208- 213.

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

45

platan boravak u zaviji do 3 dana zajedno sa hranom. U Sarajevu, i prije Isabegove tekije ( 1462) , koji je i sam bio veliki poklonik dervia, ima podataka o djelovanju jo ranijih dervia. U Visokom je oko 1477. bosanski sandakbeg Ajas-beg (kasnije paa) osnovao svoju tekiju kada je u Visokom bilo evidentirano samo 10 kua poreskih obveznika, i to samih novih muslimana (otac kranin). U etebi-Pazaru dervi Mu<ilihuddinje prije 1489. podigao tekiju na posjedu koji muje darovao zajim Mehmed-elebija, sin Isa-begov, na podruju svog zijameta, takoer dervi, a po kome se naselje, ranije zvano Vrae, iprozvalo elebi-Pazar, dananja Rogatica, a u kojoj je istovremeno bilo zapisano svega 5 kua novih muslimana. Na putu izmeu Srebrenice i Zvornika, u dana.~njem malom selu Orlovii, neki je dervi Ham1.a oko 1519. utemeljio 1..aviju, koja je bila i ostala pravo svratite. Tu se rodila sekta hamzevija, koji su u drugoj polovini XVI st. svojim djelovanjem skrenuli sa pravca islamske ortodoksije, osueni, pohvatani i smru pokanjavani. U nuklcusu podgraa, ispod Donje zvornike tvrave (budua kasaba) , zvorniki sandakbeg Babi-beg, podigao je oko 1S30.godine, zaviju. U Pruscu, vjerovatno u dananjem selu Kopiu, tekiju je podigao Kara Osman-beg, sin MaJko-begov, u drugoj polovini XVI st. I na kraju, u Skender-Vakufu je prvi kulturni objekat bila tekija njenog osnivaa nekog Ali-dede Iskendera, po kome je i samo mjesto dobilo svoje ime. 15 U kasnijem periodu profanu slubu tekija preuzimaju karavansaiaji i banovi. Kad je rije o formiranju gradskog stanovnitva treba se osvrnuti i na sudbinu ratnih zarobljenika. Najraniji turski popisi sadre podatke o tome kako je gradsko stanovnitvo poveavano i prilivom ratnih zarobljenika koji su u veini Sluajeva prihvatali islam, bili oslobaani i uklapali se u gradski i'vot. U ono vrijeme zarobljenik je predstavljao robu, a turski popisi navode trgove za promet zarobljenicima u nekoliko mjesta u Bosni. Jo prije turskog zavojevanja u Slavoniji (1536). popisi iz 1528. bilje~ na sjevernoj strani, na Savi, dva trga za roblje u Rai i Brkom. valjda kao posljedicu prethodnih akindijskih pljakanja po Slavoniji i privoenja roblja. Isto tako. na zapadnoj strani, prema Lici, takav trg postojao je u Livnu. Meutim, najprometniji je bio trg u Sarajevu. Ratni plijen u ljudstvu rasporeivanje tako to je jedan dio pripadao neposrednim komandantnima. a jedan dio bosanskom sandakbegu. Otuda je najvei broj zarobljenika dospijevao na navedene trgove. . Tdak 1..arobljeniki ivot s jedne strane, a s druge strane injenica to je islam uope teio likvidaciji ropstva. a u sluaju pihVataja islama nareivao human postupak. to je najvei broj zarobljenika primao islam, ime su njihovi vlasnici postajati moralni obveznici da robove oslobode, budui da je po Kur'anu oslobaanje roba predstavljalo najvee Bogu ugodno djelo. Tako je za iskup ritualnih prekraja (krenje posta, zakletve) primarno nareivano oslo15. Up. A. Handi, O ulozi dervi/a u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV st., POF XXXI, 169-178.

46

Adem Handi

baanje roba ili druge sankcije, a ako je u pitanju imuan ovjek morao je jedino osloboditi roba, a ako ga nije imao, trebao ga je kupiti. Iz svega toga rezultirala je opa naklonost prema osloboenim robovima, o emu najbolje svjedoe zakladne povelje,(vakufname) . Evo ta je oporuio Isa-beg osnivanjem svoje tekije u Sarajevu ( 1462): " Osniva je postavio uslov da slubenici u ovoj tekiji budu njegovi (Isa-begovi) osloboeni robovi i sinovi njegovih osloboenih robova s koljena na koljeno i da niko ne otima slubu OC: slubenika ove tekije" ... (dalje je izraena kletva 1..a eventualne uzurpatore) .Isa-beg je predvidio i znaajnu socijalnu pomoc oslovljavajui sljedee: 11 da njegovi osloboeni robovi i djeca njegovih osloboenih robova, pa makar i daleki potomci, kad ostare ili obole tako da Ile mogu da privrijcde SVOje U7..dr"l.3Vaqje ili budu siromani, da dobivaju orbu i hljeb iz ove tekije" . Jo je oporuioda, ako izumru njegovi nasljednici kao upravitelj vakufa, uprava treba da pripadne njegovim osloboenim robovima. Sline stavove sadri i Ajas-b.egoa vakufnama iz 14n. godine. 16 Takve stavove nalazimo i u Husrev-bcgovoj vakufnami iz 1531 i u vakufnami Karagozbega u Mostaru iz druge polovine XVI st. i u drugim vakufnamama. Eklatantan je primjer Murad-bega Tardia, osloboenog Husrev-begovog roba iz ibenika, koji je kao vojvoda pratio Husrev-bega u vojni na Mohau ( 1526) , zatim postavljen prvim sandakbegom klikog sandaka ( 1537) , na kraju bio upravitelj Husrev-begova vakufa i konano lei u turbetu pored Husrev-bega u dvoritu njegove damije u Sarajevu. Stie se dQjam daje cijelo zarobljeno stanovnitvo, koje ponekad nije bilo malobrojna, prihvatalo islam i oslobaano. To stanovnitvo imalo je i kvalitativni i kvantitativni znaaj u formiranju gradskog ~1:anovnitva, iako je bilo naseljavano i po selima. Svi su ti stanovnici evidentirani kao izriiti kramski sinovi ili je ime oca biljeeno kao Abdullah (boiji rob) .Prema turskim popisima (iz XVI st ) , te stanovnike tzv. 11 mu'teke" (osloboenike) nalazimo u gradovima svih profesija. poevi od svih vrsta zanatlija do svih vjerskih (vakufskih) sltdbenika (imami, hatibi, muezzini, kajjimi, ferrai, mutevellije) i dravnih slubenika (vojvode. spahije. sandak-bezi). 17 eli li se neto rei o tome koja je populacija preteno bila u pitanju kad je rije o irenju islama u Bosni, treba se prvo prisjetiti kakvo su stanovnitvo u pojedinim oblastima Turci 1..atekli i kako se, usljed migracionog procesa, mijenjala etniko-konfesionalna struktura stanovnitva u pojedinim oblastima. U borbi katolike crkve protiv bogumila koja se vodila od sredine XIV do sredine XV st franjevci su osnovali vie crkava i samostana. Naroito su este crkve utemeljene u tzv. Usori i Soli, gdje su bogumili bili brojni, i to: Srebrenica, Zvornik, Olovo, Koraj, O. Tuzla, Modria i Teanj. Sve te crkve

16. H. abanovi, Dvije najstarije vakujl1ameu Bosni, POF, sv. II, 1951, S-36. 17. A. Handi, O gradskom stanow1itvu u Bos11i u XVI stoljeu, POF XXVIII-XXIX, 1980, 247-256.

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

47

(osim Tenja) evidentiraju i najraniji turski popisi. Zatim. u srednjoj Bosni bile su podignute samostanske crkve u Fojnici, Kreevu, Sutjesci i Visokom. Druge kulturne ustanove zapadno od Drine, osim navedenih katolikih, turski izvori, kao ni ostali izvori, prije sredine XVI st. uope ne navode. Poslije pada Hercegovine (1470) u Bosni dolazi do znaajnih ~eno-konfesionalnih promjena Turci u etapama naseljavaju brojne stoare, pravoslavno stanovnitvo, Vlahe, iz Hercegovine i Crne Gore u prorijeena podruja sjeverne i sjeveroistone Bosne, naseljavajui oblast zapadno od Drine, izmeu rijeka Spree i Drinjae. Iz strategijskih razloga Turci usmjeravaju Vlahe i dalje na sjever preko Majevice prema Savi i granicama Ugarske. Sa zapadne strane, opet, Vlasi, iz isth stanita, usmjeravani su u granina podruja, porijeja Unca i Krke, zaobilazei ugarsku jajaku banovinu. irenjem islama katolike crkve, koje su se nalazile u urbanim naseljima, jedna za drugom su nestajale. U Zvorniku, na pr., sjeditu sandakbega us ljed irenja islama. franjevci su ostali bez svojih sljedbenika, te su 1533. godine prodali mlin, a vjerovatno i drugo nepokretno imanje, tvravskom dizdaru Evlija-agi i odselili. Naputenu crkvu Sv. Marije Turci su pretvorili u svoju bogomolju, nazvavi je " mesdid od crkve" (kilise mescidi) , kako se kroz cijelo XVI st. spominje. Budui da je pretvorena u mesdid (malenu bogomolju) , a ne u damiju, vidi se da je crkva bila manja graevina. Istodobno, kao posljedica velike imigracije pravoslavnih stoara, podizani su u toj oblasti pravoslavni manastiri. Prvi je Papraa ( 1547) , u zvomi kom podruju, a kasnije, od druge polovine XVI do druge decenije XVII st. podignuti su jo slijedei: Lomnica (takoer zvorniko podruje) , Ozren, Tamna (kod Bijeljine) i manastiri Vozua i Gostovi (kod Zavidovia) . Poloaj katolike crkve bio je znatno tei od pravoslavne. Sam patrijarh sjedio je kod sultana i samo su dvojica ljudi mogli naporedo jahati sa sultanom: ejhulislam i patrijarh, dok je papa bio izvan domaaja i organizovao ratove protiv Turaka. Zakonska zabrana podizanja novih crkava tamo gdje ranije nisu postojale odnosila se faktino samo na katolike. s obzirom da su svi navedeni i drugi pravoslavni manastiri u Bosni bili tek podignuti, bez ranije tradicije. tavie , za vladavine sultana Sulejmana (1520-1566) , neke katolike crkve bile ruene zbog toga to su bez posebne dozvole bile proirivane, to potvruju i turski izvori (Fojnica, Sutjeska, Kreevo i Visoko) .20 Jo od kraja XV st. pravoslavni mitropoliti su i od katolika ubirali neke poreze (za vjenanje, za crkvu i sl. ) za svoju crkvu. Na albe katolika dolazili su fermani da se to zabranjuje, ali su se takvi fermani dugo ponavljali, to ?.nai nisu potovani, a to je trajalo oko

su

18. A. Handi. Tuzla i njena okoli11a u XVI vijeJ.:u, Sarajevo, 1975, 85-92. 19. A. Handi, Zvomik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. GDI BiH, XVIII, Sarajevo 1970, 172-173. 20. Up. Fojnica kroz vjekove, Fojnica -Sarajevo, 1987, 75-76.

48

Adem Handi

tri stoljea. Pravoslavnu crkvu su, oito, podupirale i same turske vlasti, naroito poslije obnavljanja peke patrijarije (1557) . tavie, u jednom slubenom defteru (1640-1655) ta vlast je bosansku franjevaku provinciju uklopila i zavela kao jednu od eparhija pravoslavnog patrijarha,11 valjda da bi tako svo stanovnitvo Imperije bilo podvrgnuto iskljuivo sultanu. Svjesni znaaja usluga koje su doprinosili osmanskoj vlasti raznim svojim povlatenim redovima (martolosi, vojnuci, derbcndije i drugi) , pravoslavni su se odnosili prema katolicima kao narod koji vrsto stoji na braniku osmanske drave, dok su katolici populacija sumnjivog dranja. Jak oslonac prav()slavni su imali i u svojoj kneinskoj organizaciji, iji knezovi, oa etvrte decenije XVI st. u zvornikom, bosanskom i klikom sandaku postaju turske spahije. Zatii!l, i sami status Vlaha, kod kojih je tzv. filurija od domainstva zamjenjivala sve druge poreze, a bila je manja od tzv. glavarine kod zemljoradnika, koji su jo morali davati desetinu od zemljoradnikih proizvoda, predstavljalo je odreenu povlasticu u odnosu na zemljoradnike. Do kraja XVI st. Vlasi su se bili znatno proirili na cijelom prostoru Bosne, naseljavajui naroito brdovita i planinska podruja, koja su najbolje odgovarala stoarskoj privredi. U takvim podrujima podi.zani su i navedeni manastiri. Katolici, meutim, kao zemljoradnici nisu imali ni u emu prednosti niti ikakva oslonca. tavie, bili su stalno na udaru. Forsiranjem razvitka osmanskih gradova, katolike crkve u njima su jedna po jedna nestajale. Isto tako, islam se najvie irio u plodnijim zemljoradnikim podrujima gdje je to stanovnitvo bilo naseljeno. Nema sumnje da je usljed neravnopravnog poloaja dviju crkava jedan i drugi narod razliito doivljavao irenje islama u svojim redovima. Budui da je u tome procesu bio prisutan i ekonomski momenat, jer je priman;em islama otpadao znaajniji dravni porez, tzv. dizja (glavarina) , a slijedile su u drutvenim okvirima i druge prednosti, to je vei motiv za mijenjanje svog poloaja bio kod ugroenije populacije-katolika. Zbog istaknutih zakonskih formulacija (kanun-nama iz 1516.) i drugih postupaka koji su naroito pogaali katolike vjernike, neki autori to svode na smiljene pritiske osmanske vlasti u cilju irenja islama te da su ti pritisci doveli dotle da se taj proces odvijao uglavnom na tetu katolike populacije. n Analizirajui turske popise i komparirajui brojno stanje muslimanskih domainstava kod Vlaha, izlazi da je njihov broj neuporedivo manji, upravo simbolian u odnosu na brojno uveavanje muslimanskih kua meu zemljoradnicima. Ta konstatacija proizilazi iz defterslqh podataka~ nahije: Maglaj, Ozren, Trebetin, Usoru, Vrbanju kao i nahije:
21. Up. Boris Nilevi, Srpska pravoslav'i1a cr/..:'va u BiH do .ob11ove Peke patrijarlije, "Kulturno nasljee", Sarajevo 1990, 198-21& 22 Up. D. Mandi, Et11itka povijest Bos11e i Hercegovi11e, Rim 1967. (1-554.} 23. A. Handi, O kreta11ju staiiOVIIiilva u regio11u sred11jeg toka Bome (meuprostor Maglaj -Doboj - Teanj) od druge poloi11e XV do kraja XVI st. Zbornik Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990, 65.

O !irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

49

Uskoplje, Kupres, Glamo i druge iz 1516. kada je bilo odvojeno popisano vlako od zemljoradnikog stanovnitva. 23 Sta konstatacija vrijedi i za stanje prema popisu iz 1604. godine. U nahijama gdje su preovlaivali Vlasi, broj muslimanskih domainstava bio je minimalan (nahije: Kamengrad, Vrbaki, Zmijanje, Usora, Ozren, Maglaj, Kotor, Novi, Sana, Kostajnica, Ostatije, Bobolj, Trebna, Sjenica, Moravica, Bare, Banja, Bire) . 24Budui da i danas u navedenim nahijama ivi kompaktno pravoslavno stanovnitvo, ini se da je cjelokupno pravoslavno stanovnitvo u Bosni u XVI st. imalo vla~ki status. Proizilazi, dakle, da se islam u Bosni najvie proirio meu zemljoradnikim katolikim stanovnitvom. Meutim, u tom pogledu potrebna su jo konkretnija istraivanja. Znaajnu prekretnicu u tome procesu kod irokih narodnih masa predstavljala je propast ugarskog kraljevstva na Mohau 1526. godine. Oito je time nastalo pravo demoralisanje stanovnitva, to se, prema popisnim defterima, odrazilo na irinu tog procesa kod seoskog kranskog stanovnitva. Na koji nain je taj proces prihvatanja islama konkretno tekao nije do sada poznat nikakav opis ili kakva evidencija. injenica je da je u poetku, i due vremena, to imalo samo deklarativan karakter, sastojalo se u uzimanju novog imena kod mukaraca, dok se njihove 1.ene jo dugo spominju pod svojim pravim imenom. U poetku, dok su dominirali utvreni gradovi, prije razvijanja gradskih naselja, to uzimanje imena dogaalo se pred tvravsk,im imatnom. Sigurno je da su voene neke evidencije, jer su se i za jednu i za drugu stranu dogaale promjene. Time je izmeu ostalog, otpisivan jedan 1.naajniji porez. Nailazimo pri tome u popisima na razliito evidentiranje novih muslimana. Tako su u popisu Sarajeva 1489. godine kod popisa kranskog demata zavedena i dvojica novih, i to: "Jusuf, muslim" i " Hizir, sin Radice, muslim." MnogO ima takvih sluajeva gdje je zapisano samo muslimansko ime sa ozankom "muslim". to bi znailo "novi" . Ima i sluajeva gdje je kranskom imenu dodato " muslim" , tj. u toku opeg popisa pojedinci su se deklarisali kao muslimani, ali se za ime jo nisu odluili. Tako se u selu Kitova (sarajevska nahija) spominje "Grubia, muslim". Iste godine u kasabi Visoko spominju se u prvoj mahali: "!skender, muslim" i" Ivan. sin Pavla, muslim". U drugoj mahali nalazimo: "Boidar, sin Mihovila, muslim" i" Alija, njegov brat muslim".25 I tome slino.

24. Up. A. Handi, O dru/tvenoj strukturi stanovniltva u Bosni poetkOm XVII sL POF, sv. XXXII-XXXIII, Sarajevo 1984. Vidjeti tabetu; str. 140-141. ' 25. A. Handi, O ulozi 'dervi/a uformiranju gradskih naselja u Bosni u XV stolje~u. POF XXXI, 137. .. .

so

Adem Handi
O IRENJU ISLAMA U BOSNI S POSEBNIM OSVRTOM NA SREDNJU BOSNU

Rezi me Ovaj prilog problemu irenja islama u Bosni sa .ranije objavljenom studijom koja se odnosi na oblast sjeveroistone Bosne (POF XVI-XVII,l970, 548) predstavlja jednu cjelinu, s tim to bi ovaj prilog vremenski inio njen prvi dio. Autor se ovdje prvo osvre na najranije radove, na autore Baagia, Zinkeisena i Asbotha i analizira njihove izvore po kojima je u vrijeme prvih osmans.kln pozicija u Vrhbosni u trajanju oko tri decenije (1435-1463), kao i samim njihovim osvojenjem Bosne ( 1463) na islam prele brojne skupine bosanskih stanovnika. Na takav poetni tok ovog procesa ukazivala bi injenica to se u ranom osmanskom periodu pojavljuju brojne linosti, izdanci boSanske vlastele, kao muslimani, i to razni funkcioneri u novoj vlasti, i legatori znaajnih islamskih sakralnih objekata i njihovih vakufa. Dalje su analizirani najraniji osmanski izvori (sll,Ibeni popisi), dijelovi koji se odnose na Vrhbosnu, naroito na embrionalni razvitak i irenje islama u Sarajevu i sarajevskoj nahiji do 1489. godine. Do te godine u Sarajevu su bile formirane prvo tri muslimanske mahale (Ukupno 92 kue poreskih obveznika) koje su osnovali prvi bosanski sandakbezi podizaqjem svojih mesdida, od kojih Isa-begov mesdid postoje sultanski vakuf, tj. dananja Careva damija. Budui da je 1489. bila popisana i kranska mahala od 100 kua znai da Sarajevo nije niklo kao sasvim novo naselje nego da je tu ipak zateeno neko urbano naselje. Po imenima muslimanskih stanovnika u tome popisu ne moe se zakljuiti o tome da li su oni muslimani u prvom ili drugom koljenu i kojim procentom su doseljeni, odnosno autohtoW:. Sudei po nekoliko naznaenih imena qeva kao Abdulah (boji rob, tj. ~n) to je bilo uglavnom domae stanovnitvo, koje je primilo islam. u sarajevskoj nahiji koja je tada obuhvatala 18 naselja. irenje islama poprimalo je znaaj jednog pokreta. jer su u svakom naselju oko jedne treine stanovnika bili muslimani. Osnovna injenica proizilazi da je sve to muslimansko stanovnitvo bilo porijeklom ~. kransko, jer je kod svih domaina zabiljeeno kransko ime oca. Proces irenja islama u Sarajevu i sarajevskoj nahiji bio je upravo eklatantan 1..a daljnji tok tog procesa u cijeloj Bosni. Razmatrane su dalje neke injenice koje su uticale na formiranje urbanih muslimanskih naselja; kao to je uticaj dervia koji su na odreenim punktovima podizali svoje tekije, koje su u prvo vrijeme bile najvie u funkciji saobraaja, kao svratita, i oko njih je zapoinjalo formiranje naselja. Zatim su razmatrane i injenice znaajne kod formiranja gradskog muslimanskog stanovnitva i njegovog porijekla. Istaknut je ovdje udio ratnih zarobljenika koji su u velikom procentu prihvatali islam, a koje su zatim qjihovi gospodari oslobaati i

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

Sl

tako djelovali na njihovo uklapanje u gradski ivot u kojem su oni postajati zanatlije, trgovci, dravni vjerski i drugi slubenici. Na kraju, pokualo se rei i o tome koje je stanovnitvo u veini prelazilo na islam. Razmatrana je tako zateena konfesionalna i drutvena struktura stanovnitva po pojedinim oblastima na. osnovu zateenih kulturnih ustanova (crkava). Utvreno je da se islam najvie proirio meu kranskim ratarskim stanovnitvom, dok je procenat muslimana meu kasnije doseljenim Vlasimastoarima bio neuporedivo manji.
ABOtrr SPREADING OF ISLAM lN BGSNIA_WITI:-J SPECIAL ~ARD_T_Q__ MIDDLE BOSNIA

Summary This contribution to the issue of spreading of Islam in Bosnia together with the previously published paper referring to the district of north-eastern Bosnia (POF XVI-XVII, 1970, 5-48) represents an unity being its first part regarding the periOd of time. . Firstly, the author deals with the earliest papers written by Baagi, Zinkeisen and Asboth analysing their sources according to which, during the fin.t Ottoman positions in Vrhbosna that lasted about three decades (1435-1463) as well as by their very conquest of Bosnia ( 1463), numerous groups of Bosnian population accepted Islam. Such starting course of this process could be indicated by the fact that in early Ottoman period numerous persons, descendants of Bosnia landowners, appeared as Moslems, that is various officials of new authority and legators of important islamic sacral buildings and their vakifs. Then, the earliest Ottoman sources (official registers) have been analysed, the parts referring to Vrhbosna, especially to the embryonic development and spreading of Islam in Sarajevo and Sarajevo district (nabi ye) until 1489. Until that year in Sarajevo firstly tree Moslem quarters (mahalas, counting totally 92 houses of taxpayers) had been formed, founded from the side of the first Bosnian sanjakbeys by building their mesjids (mescids) among which Isa-bey's mesjid later became sultan's vakif, that is today's Careva damija (Czar's Mosque). The fact that in 1489 a Christian quar...er of 100 houses was registered as well me..1ns that Sarajevo didn't spring up as a quite new settlement but that an urban settlement had been there before. According to the names of Moslem inhabitants from that register the conclusion can not be made whether they were Moslems of the first or second generation and how high the percentage of their migration or, more exactly, their nativeness were. Judging by some noted fathers' names like Abdulah (god's slave, that is Christian) it was mostly native population who accepted Islam.

52

Adem Handi

In the nabi ye of Sarajevo, which at that time consisted of 18 settlements, the spreading of Islam got the importance of a movement, because the Moslems made aoout one third of the inhabitants in each settlement. The main resultant fact is that all of the Moslem population was native by origin since the Christian name of the father was registered at each householder. The spreading process of Islam in Sarajevo and in the nahiye of Sarajevo was very eclatant for the further course of that process in entire Bosnia. Furthermore, some facts which influenced upon the creation of urban Moslem settlements have been taken into consideration, like te influence of dervishes who used to build their tekiyas at certain lOcations which, at start. mostly served for communication as inns and the settlements began to form around them. Then. the important facts for creation of urban Moslem population and its origin have been considered as well. There has been pointed out a share of war prisoners who accepted Islam in a high percentage and who were released afterwards by their _owners who in such a way did influence upon their fitting into an urban life in which they became craftsmen, merchants, public, religious and other servants. At last. an attempt has been made in explaining the kind of population which mostly accepted Islam. The confessional and social structure of the population found in particular regions has been COD$ide::ed on the basis offound cultural institutions (churches). It has been established that Islam was mostly accepted by the Christian rural population while the percentage of Moslems was incompatably lower among the later migrated Vlachs, cattle-breeders.

NENAD ALIPOVI
(Beograd)

ISLAMIZACI.TA BOSNE UPRV A DVA DESETUEA OSMANSKE VLASTI

Pitaqje islamizacije Bosne u naoj, a i svjetskoj, historiografiji, osma~ nistici i islamistici postavljeno je prvi put prije vie od stotinu godina. Razvoj izuavanja ovog sloenog naunog problema bio je bitno uvjetovan graom kojom su uenjaci raspolagali. Tako se jasno uoavaju dva razdoblja u tretiranju ovog pitanja: a) od poetka izuavanja do pedesetih godina~ b) od pedesetih godina do danas. Sumu istraivanja karakteristinih za prvi period predstavlja znamenita studija Aleksandra Solovjeva iz 1949. godine o nestanku" bogomilstva" i islamizaciji Bosne. Sva su ta istraivanja bila zasnovana na grai parcijalnog znaaja, neoficijelnog porijekla i nerijetko kasnog postanka to je poesto omoguavalo da se pitanje islamizacije rjeava ishitrenim hipotezama i nenaunim postavkama koje su robovale dnevnim potrebama malih. ali ostra.~nih balkanskih nacionalizama. 'Meutim, kada su poetkom pedesetih godina istambulskih i ankarskih arhiva u Jugoslaviju i u sarajevski Ori~ntalni institut doneseni mikrofilmovi brojnih osmanskih katastarskih popisnih knjiga (Tapu Talzrir Dejterlen), doili smo u posjed grae koja omoguava da se pitanje islamizacije proui sveobuhvatno, nauno objektivno i daleko od svakog uplitanja dnevne politike u vode nauke. Najistaknutiji istraivai islamizacije Bosne na temelju te nove grae bili su i jesu: rahmetli akademik Nedim Filipovi, rahmetli profesor M. Tajib Oki koji je djelovao u Turskoj i dr Adem Handi. Smat:l-amo da budua istraivanja islamizacije Bosne treba nastaviti tragom metodologije ~oju su oni zacrtali, prvenstveno se oslanjajui na izvore i na ono to nam izvori kau, bez ikakvoga su\~inog teoretiziranja ili ideologiziranja. No, istraivanja islamizacije moraju biti potpomognuta i irim islamistikint pogledom na taj problem. Ovi~ osnovne mogunosti izuavanja islamizacije Bosne do poetka XVII stoljea su: a) pravljenje pregleda islamizacije cijele Bosne za krae periode. Najoportunijc bi bilo obraivati svaki sauvani defter pojedinano. To su defteri iz 1469, 148.5, 1489, 1.516, 1.530, 1~2. 1570, 1604. godine; b)

iz

S4

Nenad Filipovi

od

izuavanje ishm1izacijc po mikroregionima na temelju kontinuiranog niza izvora m~jstarijcg do najmlaeg. (Npr. islamizucija Sarajeva i njegove okoline od

1468-1604. godine). Tek kada budemo imali vie studija koje e biti uraene na temelju predloenih metodolokih principa, moi emo pristupiti stvaranju jedne nauno-o~jektivne i k:redibilne sinteze o bOsanskoj islamizaciji.
II

Ovim referatom ~.elimo pruiti sliku islamizacije Bosne u prva dva osmanske vlasti. Kao temelj, posluit e nam jedan kapitalan izvor, sumarni defter bosanskog sandaka iz 14<l8/ 9. godine koji se uva u AtatUrk ktittiphanesi, nekadanjoj 13elediyc ki.iU.iphanesi u Istambulu u fondu Muallim Cevdct yazmalari pod sign. O. 76. Mikrofilm i fotokopije toga deftera nalaze se u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Najiscrpnije u vezi sa pitarijem islamizacije taj defter su koristili Tajib Oki i, posebno, Nedim Filipovi. Def~cr je, na temelju zapovijedi sultana Mehmeda II Fatiha, zapoet poetkom mjeseca redeba 872. H. (kraj januara 1468) a :t.avrcn je krajem evvala 873. H. (sredina maja 1469). Meutim, rubne biljeke toga deftera idu sve do kraja 1476. godine tako da se moe rei da on pokriva prva dva desetljea po osvojenJu Bosne. Kao izvor za islamizaciju Bosne, ovaj defter emo analizirati usmjerivi se na nekoliko najznaajnijih aspekata toga problema.
desetljea

DISTRIBUCIJA ISLAMIZIRANIH BONJAKA PO VILAJETIJ'viA I NAHIJAMA

Prema ovom defteru, bosanski sand1..nk sc sastojao iz: l.) Vilajeta (ViMyet-i Ye/ec> koji su sainjavale nabije Jelc, Zvean, Vrae, Ras ili Novi Pazar, Sjenica, Bare, !vloravica i Nilii; 2.) Zemlje Pavlovia (Viliiyet-i Pavli) u kojoj su bile nahije Bora, Olovci, Dobrun, Volujak, atald7..a (PrJa), Viegrad, Studetll, Brodar,Glasinac ili Mokro. Bogazi Yumru (Pale) i Httar;3.) Zemlja KovaeYia (Villlyet-i KoVaf) sa nahijama Vratar, Treboti, Bira i Osat; -1-.) Vilajet Vrhbosna (Stl1"a;\' owzs{) sa novom istoimenom varoi zapremao jestaru upu Vrhbosnu; 5.) Kndjeva zemlja (Viltiyet-i Kira!) sa nahijama Bobovac, Dubrovnik:, Visoko, Fojnica, Lepcnica, Kreevo, Lava, Brod, Pribi ili Kamenica, Jelaka upa, Kladanj, Neretva, Rama, Gro1dac i Uskoplje; 6. ) Hercegova zemlja (Viltiyet-i Hersek) sa nahijnma Sokol, Kukanj, Mileevo, Samabor, Dubtica, Bohori, Kava, Gorade, Z1gorje, Bistrica, Osanica, Toevac, Vieva, Kom, Neretva, Nevesinje, Blagaj, Trebinje, Popovo, Viduk:a, Dabri, Konac Polje, Onogot, Hv11tnica, Gacko, Mostar. Podblatje, Drenica. U vilajetu Jele u gradu Novi Pazar (nefs-i !fehr-i Yeni Bazar) u nahiji Novi Pazar bilo je 175 muslimanskih kua, a u nahiji Ras (drugo ime Novi Pazar) popisan je it"tlik Hasana sina Abdullahova. U nah:iji Jele u istoimenom vilajetu nalazili su se iftlici Mahmuda sina Abdulluhova i batina upana Alija u sinoru sefa Lukar. Oito je da se radi o islamiziranim ljudi~1. Muslimana nije
Jele

lslamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti

ss

bilo u nabijama Zvean, yrae, Sjenica,Batte, Morayiea i Nikii. U Zemlji Pavlovia popis3n je 1..eamet od 37 055 aki Mehmeda bin-i Kova~i tO bi mogao biti Mehmed Kovaevi. Na tiinaru vojnukog seraskera Muhammedija popisane su 22 muslimanske vojnuke kue ito ovim redom: nahija Viegrad 2. nabija Bora 9, nabija atalda (Praa) 3, nabija Olovci 8 kua. Meu mustahfizima tvrave Dobrun spominje se ehaja Sas Ali. Njemu je 24. safera ss i. H. (18. VI 1476) uzapen timpr. Oito je da se radi islamiziranom bosanskom Sasu. A tinl.ar Alija, merda tvrave Bora, od 1905 aki uzapenje i dat Bonjaku Mahmudu (Bostul Mahmud) 29. dumadalula 882. H. (10. VIII 1477). Od jedanaest nahUa u Zemlji Pavlovia islamizil"ctnih Bonjaka je bilo u 5 nabija, a nema ih u nahijama Volujak, Studena, Brodar, Glasinac ili Mokro, Bogazi Yumru (Pale) i Hrtar. . U zemlji Kovaevia spominje se samo jedan novi musliman (mUslim-i nev) Hokadem u selu ip podrunom nahiji Vratar. Popisan je sa dvojicom krana kao topija i graditelj. Oni su, zbog tvravske slube koju su obavljali, imali status miisellema. odnosno nisu davali avariz, ispendu i harad nego samo urove. . U vilajctu Vrhbosna koji je jo prije 1463. godine pao pod osmansku vlast, islamizacija je bila poprilino lnirena. U samom trgu Trgovite (nefs-i bazar-i Trgovi$fe) bilo je 5 musliman~kih rajinskih kua, u selu Brodac 3, a u selu rnovu takoer 3muslimanske rajinske kue. U samom trgu Blauju (nefsi bazar-i Blajuy) 10 muslimanskih kua, a u selu Hodididc 7 muslimanskih kua. U samom trgu Trnov u (nefs-t bazar-i Tinzova) popisano je 14 muslimanskih kua. U selima Vogo~1i 2, a Milotini 5 muslimanskih kua. l.J jednom selu, neitljiva imena, podrunom Mokrom bile su samo 2 muslimanske kue, dok krana nije bilo. Na ti maru kapudije !skendera u sei u Lubogotu bilo je 5 muslimanskih kua, a na ti maru hadi. Sinana u selu Zabrd1u 27 muslimanskih. kua. Na timaru B~jramlua u selu Ljul?imlja popisane su 2 muslim~skc kue, a na timaru Hizira ~ ~<!horevu 9 takvih kua. I na ti marima mustahfiza tvrave Hodidide popisana je i islamizirarut raja. Na timaru dizdara Kemala u selu Hrasnica bilo je 36 musltn1anskih kua. a u selu Biosko ll. Na timaru Sotjalu Karadc u selu Hrea popisano je 5 kua, a na tiinaru Siruzlu Hamze u Glavogodini 19 muslimanskih kua. Na zajednikom timaru tvravskog imama mevlana Ibrahima i Ungurus Alija bilo je lO muslimanskih kua u selu Dolnja Hrasnica i po 2 u selima Krupa i Jablanovi. Na timaru Saka Karade i brata mu Mahmuda u selu Nahoreva iavedeno je 18 muslimanskih kua. Zajedniki timar Alija, Karagoza i Ismaila imao je 3 muslimanske, l-ue u selu Kotorice, a 8 u Luanima. Selo Debli na timal1,l Filibelu Karade imalo je 8 musliman-;kih kua, a na Timurtaovom timaru ~pominjc se 5 musllmanskih.kua Radiloviu i l u dijeJu sela Bolko..: Mehmedi sin Ebrija imao je timar na kome su popisane 4 muslimanske kue u selu Mladice i 9 muslimanskih kua u dijelu sela Otri. Na timaru Nesuha u selu Pre~tenice popisano je 8 muslimanskih kua, a na z.ajednkom timuru Oruda, Filibelu Karagoza i drugog Karag6za naene su 2 muslimanske kue u selu

56

Nenad Filipovi

Meurac. Timar Sarada Ahmeda bio je nastanjen muslimanima u selu Lasnica gdje su popisane 3 muslimanske kue, te u selu Sinehova podrunom Mokroj gdje je bilo 8 muslimanskih kua. Na zajednikom timaru Nesuha i brata mu Jusufa u selu Krnice popisane su 2 muslimanske kue, a na timaru kranina topije Nikole muslimanska rajaje popisana u vi~ sela. U selu Logori podrunom Mokroj nalazila se l muslimanska kua, u selu uka podrunom Mokroj 3, a u selu Osiku 6. I jedan od mustahfiza tvrave Bobovac imao je kao dio svog timara 19 muslimanskih kua u selu Otesu. Prema ovim podacima, u vilajetu Vrhbosna popisane su 134 muslimanske.rajinske kue. Meu spahijama koje idu u pohod nije zaveden nijedan islamizirani Bonjak, kao to ih nema ni meu posadnim spahijama dok krane-timarnike sporadino susreemo. Sa iftlikom !skendera u sinoru sela Butmira graniile su dvije njive po imenu Dvorite i Kandri koje je drao neki Jusuf Radisali. A meu iftlicima ije je dranje podrazumijevalo pohodnu slubu zaveden je prazan iftlik s prihodom od 100 aki koji ini 113 sela uelj podrunog Saraju, a drao gaje neki Jusuf Debeli (Dili? ) . to se Kraljeve zemlje tie, situacija ovako izgleda. U vrijeme popisa 1468/9. godine u nahiji Brod spomenutog vilajeta nije zabiljeen nijedan sluaj islamizacije. Tek je 26. abana 878. H. (16. I 1474) timar Hizira sina Durutova u selima Vardite i Lisa podruno Visokom dat novom muslimanu (yeni mUslUma~ Muhammedu. Muslimanske raje i mustahftza nije bilo. Timar Muse sina Nikolina uselu Bmjic u nahiji Bobovac u vrijednosti od 1408 aki dat je 12. zilhide 873. H. (14. VI 1469) novom muslimanu (mUslim-i nev) Ahmedu sa Zagorja I u ovoj nahiji nije bilo muslimanske raje i mustahfiza. Od pohodnih spahija u nahiji Visoko 1468/9. godine spominje se novi musliman (mils/im-i nev) lshak iji je mali timar od 200 aki zahvatao dio sela Motre. Taj timar mu je novim beratom potvren tree dekade zulhide 876. H. (1-10. V 1472). Timar od 1049 aki koji se sastojao od sela Mir u Visokoj ~ji i od 3 sela u nabijama Uskopje, Lepenica i Lava dat je 18. dumadaluhra 881. H. (8. X 1476) novome muslimanu (mils lim-i nev) Mustafi, a. l. rebiulevv.ela 883. H. (2. Vl 1478) timar od 2.333 ake u selima Kravec, Suna i u jednom selu u nahiji Dubrovnik dat je novom muslimanu (mils/im-i nev) IskendeJ'1,1. U Visokoj nahiji nije bilo islamiziranerajei mustahfiza. U nahiji Lava nije bilo islamizacije. U nahiji Kreevo popisao je mali timar od 150 aki Kasuma, novog muslimana (mUslim-i nev). Islamiziranih mustahfiza i muslimanske raje nema. U nahiji Neretva 1468/ 9. godine popisanje timar u selu Podlisje od 1.887 aki koga je drao !skender, novi musliman (mUslim-i nev). Iste godine popisao je timar od 1.280 aki u selima Krtica i Radostava. podrunim Uskopju, koji su zajedniki drali Radivoj sin avlijev i njegova braa Krian i Dragi. Meutim, u nedati-ranoj robnoj biljeci za Radivoja se veli da je postao musliman i da mu je dato ime Sulejman. Za Kriana .se kae da je postao musliman i da mu je dato ime Timurhan. Njegov dio timara dat je njegovom bratu ije je ime neitljivo i koji je vjerovatno kranin Biljeka je datirana 9.muharrema 879.J:I. (26. V 1474).

Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti

57
timara. Ahmed Bonjak

(Bosna Ahmed) sa ahjom Alijem i Tctovljakom Sulejmanom (KalkandelenliJ Suleyman), mu~1ahfizima grada renjeva, uivao je timar koji je vrijedio 6015 aki, a Bonjak Hizir (Bosna Hizir) je sa jo trojicom mustahfiza tvrave Prozor

Islamiziranih mustahfiza bilo je na dva

zajednika

uivao timar od 8255 aki. lslamizirane raje nema. Meu iftlicima u nahiji Neretva koji su uz tapiju uzeti od Isa-bega Ishakovia spominje se iftlik Mahmuda, novog muslimana (mils/im-i nev) , ija je desetina bila 120 aki i pusti iftlik Alija sina Dobreevog, podruan Borovcu, ija je desetina iznosila 20
aki.

Pored vilajeta Vrhbosna, Hercegova zemlja je drugo veliko poprite rane bosanske islamizacije. Meutim, za razliku od Vrhbosne, Hercegova zemlja je karakteristina po spahijskoj islamizaciji. U nahiji Sokol popisao je. u okviru samog trga .Telea (nefs-i bazar-i Yele~), dio sela Gornje Iglievo sa dvije muslimanske raj inske kue. V spomenutoj nahiji popisani su kao pohodne spahije nekoliko islamizjranih Bonjaka. U selu Silu i u dijelu Brusimlja,podrunog Bistrici, nalazio se timar Mehmedija, novog mm;limana (mUslim-i nev) od 1335 aki. Novi musliman (mUslim-i nev) Ismail imao je timar od 2113 aki u selima Nfuzu i Dragalova. Ovaj timar je uzapen 3. dumadalula 880. H. (4.1X 1475) i dat njegovom bratu novom muslimanu (yeni milsliJnum) Mahmudu. Mali timar od 5.56 aki u selima Stmeva. Zlatibor, Sas, i Oobrunova drao je Ismail Dori ili Ori. Dogandija !skender i Karagt>z imali su zajedniki timar od 4219 aki u selima Beli i Lae. Iskcnderov dio je uzapen i dat novom muslimanu (mUslim-i nev) Mustali l. abana 876. H. (13. I 1472). Mahmud Garovi imao je timar u selu Budii, dijelu sela Donje Poljice i mezri Kuta od 1820 aki. U pn'oj dekadi ramazana 875. H. (21. II -4. III 1471) taj timar mu je oduzet i dat novom muslimanu (mUslim-i nev) Ahmedu. Kasnije je taj timar bio u ruci kranina I~adivoja. Njemu je uzapen ll. abana 880. H. (IO.XII 1475) i dat novom muslimanu (yeni mi.isli.imcm) Aliju. Timar Sulejmana sina Radieva u pet sela nahije Sokol vrijedio je 2795 aki. Kasnije mu je uzapen, a vraen mu je u prvoj dekadi dumadaluhra 875. H. (25. XI-5.XII 1475). U deftcru se veli da se pomenuti Sulejman istakao kao hrabar ratnik te je njegovom timaru, kao poviica, 23. redeba 878. H..(l4. XII 1473) dat zajedniki timar dvojice brae krana-spahija u nahiji Zagorje. lslamiziranih mustahfiza nije bilo u nahiji Sokol. I u nahiji Gorade bilo je nekoliko islamiziranih pohodnih spahija. Timar Stjepka (lstebko) u selima Vikua i Odrice, podn1no Z'lgorju, te u dijelu sela Gornje Poljice vrijedio je 3006 aki. U neda ti ranoj biljeci pie da je spomenuti postao musliman, da mu je dato ime Ali i da mu je zbog toga povean timar. Radin i Radoje Z<~,jedniki su dd..ali timar od 1126 aki u selima Istrani i Gora. U treoj dekadi ramazana 874. H. (21. 111-2. IV 1470) taj timar je dat novom muslimanu (mUslim-i nev) Ismailu. Radi se. o Ismailu Doriu koji je imao timar u nahiji Sokol. Mali timar od 200 aki u tri sela nahije Gomde koji su 1468/9. godine zajedniki dr.lali Vuki Prctran, Radi i Vladislav takoer je kasnije dat spomenutom Ismailu Doriu. Islamizirani Bonjaci Jusuf Radesali, Rustem

58

Nenad Filipovi

Tosina i !skender Radetovi, te Vlatko Musi i Vukmir Vlatkovi zajedniki su <h7.ali timar od 3328 aki u selu Botije, s time to je jednu polovinu priteavao Jusuf, a drugu polovinu ostali. Taj timar je uzapen i dat Radiu Draguloviu 26. muharrema 881. H. (21.V 1476). Zajedniki timar Kasuma i njegova oca Ratka (Radko peder-i o) vrijedio j 1417 aki i sastojao se od sela Kunova i Donji Zaml<tk, podrunog Goradu. Timar irmerda, padiahova gulama, sa selima u toj nahiji te u nahijama Sokol i u Vidukqj u vrijednosti od4235aki uzapenje i dat je u prvqj dekadi ramazana 875. H. (21. 11-4. III 1471) Jusufu sinu Lulia (Yusufveled-i Lu/ic.'). U nabiji Gorade nije bilo islamiziranih mustahfiza te islamizirane raje. Ovaj defter ne biljei niti jedan sh\f.aj islamizacije u nahiji Kukanj. U nahiji Mileevo spominju sc dva interesantna sluaja islamizacije meu pohodnim spahijama. I'vlusa Ivatsali imao je u selima Zvizda i Vrbova timar vrijedan 14.50 aki. Interesantan je spomen zajednikog timara Mustafe, njegove brae Ahmeda i .tvlehmeda i njihO\og oca (pederi) l~duna koji je vrijedio 6006 aki i obuhvatao 9 sela u nahijama Mileevo, Kukanj, Dubtica i Sokol. Taj timar je kasnije uzapen i 29. evvala 880. H. (25. II 1476) dat Bosancu Sarudi (Bosna/u Saruca) i Kosovaru Jusufu (Kosova/u Yusu.[J . I\,feu mustahfizima grada Mileeva spomenut je i Bonjak Hasan (Bosna Hasan) koji je sa Karngozom uivao limar od 3357 aki. U nabiji Milcevo nije bilo islamizimne raje. Meu timarnicima nahije Samabor spominje se Isa Bali koji je predao tvravu Samabor i preao na islam (Islama gelenlerdendUr) . Njegov timar od 27C aki imao je 3 sela u nabiji Sama bor, jedno u Poblatju i jedno u Kuknju. U biljekama se veli daje umro i daje 2. dumadalula 879. H. (14. IX 1474) dat njegovom sinu Husejinu. Timar novog muslimana (mUslim-i nev) Hamze od 40 ll aki sastojao sc od sela Kavatica, Srednje Bogoeve i pusto g sela Dvorite. Za Hamzu se u rubnoj biljeci veli daje umro. Njegov timar dat je 18,: dun1adaluhrn 879. H. (30. X 1474) novom muslimanu (mUslim-i cedid) Ajdimi: Timar novog muslimana (miislim-i nev) Ajasa u selima Donja Janova, Bilino i Gor11ii uni, podruno Gomdu, vrijedio je 1325 aki. U biljeci se kae da je njegov timar zdruen sa ti marom Hamze i da je u srednjoj dekadi abana 875. H. (1-10. II 1471) dat Sanku, odgojitelju hercegova sina (Hersek og/inin la/asi). I meu mustahtizima u nahiji Samabor popisani su timari dvojice islamiziranih domaih ljudi. Bonjak Kamda (Bosna Klu"Gl.:a) , zajedno sa Kurdom iz Trepe, uivao je timar od 4012 aki. Za Karadu se u rubnoj biljeci kae da je postao lan posade Toevca. Bonjak Jusuf (Bosna Yusuj) uivao je timar od 20.50 aki i za njega sc kae da je postao l unom posade Toevca. U nabiji Sama bor nije bilo islami zirane rnje. U nahiji Dubtica timar od 2854 ake koji je zuhvatao 4 sela drao je Jusuf Dukovi. U rubnoj biljeci je zapisano da je umro, a njegov timar je dat u sred11i<.~j dekadi dumadaluhra 875. H. (4-14. XII 1470) spahiji Mahmudu Garov iu iji je osnovni timar popisao u nabiji Sokol. U ovoj nabiji nije bilo islmizirane raje i islamiziranih mustahtiza. U nahiji Bohorii upisan je 1468/9. godine timar Ru~1ema Pretrana u selima ZiiVr, Babna Brda i Stakorin u vrijednosti od 1325 aki. lslamizirani mustaW"izi i raja ne pominju se. V maloj nahiji Kava nije bilo islamizacije. U nahiji Zagorje popisano je vie islamizira--

Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske \'lasti

59

ni h spahija. Novi musliman (mUslim-i nev) Kamgoz imao je timar od 21!68 aki u selima Donja Koara i Bomice, podruno Bistrici". Kasum Andri imao je timar u selima Gradite i Tudeb, podruno Nevesinju, a vrijedio je 1156 aki. On je umro, a timar je 29. dumadaluhra ff79. H. (10. XI 1474) dodijeljen novom muslimanu (mils/im-i tzev) Hasanu. Il' jas Bratilovi imao je timar od 2600 aki i selima Kal nov ik, Kol bi, Pljeevici, podruno Bistrici, i u dijelu sela Romanovia. Mali timar' od 803 ake u selu Lula priteavao je Ismail Repuevi. Timar Hizira, novog muslimana (miJslim-i nev) , od 830 ak:i bio je u selu Ork,ju. U nedatiranoj robnoj biljeci zapisano je da je taj timar dodijeljen novom muslimanu (veni mUs!Uman) Rustemu. Novi musliman (mUslim-i nev) Ahmed upisan je u deftcr i kao zet izvjesnog eref-age (damad-i fjeref Aga) , a timar muje vrijedio 1676 aki. U nahiji Zagotje nema popisane islamizir.me raje i mustahfiza. U nahiji Bistrica pominje se vie interesantnih primjera rane islamizacije. U toj nahiji islamizirali su se neki lanovi sitne vlastelske porodice Borovina. Iz te )Xlrodice potjee poznati Sinan-paa Borovini. Hasan sin Borovine imao je timar od 4026 aki, Ali sin Borovine drao je timar od 2664 ake, a timar Husejna sina Borovine vrijedio je 3502 ake. Timar lsaa, sina Dizdara l:oevca. i 1\iegovog brata Murada vrijedio je 3999 aki. Budui da pomenuti Murad nije jahao u pohode njegov timar je u prvoj dekadi dumadaluhm 876. H. ( 15-24.-XI 1471) dodijeljen nekom Hamzi za koga se veli da je predao tvravu i postao musliman. U jednoj biljeci stoji da je Isaov dio ve due vremena uzapen te da je dodijeljen novom muslimanu (yeni mUslUman) Ahmedu 11. abana 881. H. (29. XI 147(>) . Jusuf sin Lulia drao je timar od 3178 aki. U bilje.~ci je zapisano da mu je oduzet bez razloga i podijeljen Mustafi Konduiu u prvoj dekadi abana 875. H.(23. 1-1. II 1471) . Vjerovatno je ista osoba i spahija zaveden kao Mustafa sin Kondwia iji je timar vrijedio 3182 ake. Ovaj timar je promijenio vie vlasnika, da bi se 19. abana 878. H. (9. I 1474) naao u posjedu Radoja sina Konduieva, oito neislamiziranog brata ili roaka spahije Mustafe. Timar Mustafe sina erija ('?) vrijedio je 3073 ake. Pret]X>Stavljamo da sc radi o islamiziranom Vlahu. Timar Ahmeda Bogovia iznosio je 750 aki. Ovaj timar u7.apen je sa jo nekoliko timara i dat 18. abana 880. H. ( 17. XII 1475) Grguru sinu Desisala, dvorjaninu Vlatka Hcrcegovia koji je od njega pobjegao i preao Osmanlijama. To je, oito, rodonaelnik sarajevskih pravoslavnih i muslimanskih Desisalia iz koje porodice potjee i sandakbeg bosanc;ki Ferhad-beg Vukovi-Desisali. U nahiji Bistrica nije bilo kako islamizirane raje tako ni islamiziranih mustahfiza. lslamiziranih spahija bilo je i u nahiji Osanica. Jusuf i brat mu Vladislav drali su 7.a.jedniki timar od 2058 aki. Novi muc;liman (mUslim-i nev) tvlehmedi drao je jednu polovinu, a Petko Popovi i Vukain Kopjevi drugu polovinu timara od 1570 aki. Sulejman, novi muc;liman (mUslim-i nev) , imao je timar od 2553 ake. U biljeci se veli da je taj timar dat Mustafi urcviu (C/.irciogli Mustafa) 14. rebiulahim 878. H. (8. IX 1473). Budui daje Mustafa ostario, taj je timar uzapcn 27. red~.cba 878. H. ( 18. XII 1473). Timar S~rahinje sina Vranjea dat je ll. abana 881. H. (29. XI 1476) novom muslimanu (yeni

60

Nenad Filipovi

mUsliJma1~ Rustemu. U nahiji Osanica nije zabiljeen pomen.ni islamizirane raje niti islamizimnih mustahfiza. U maloj nahiji Toevac nije bilo islamizacije. I u naluji Neretva u Hercegon~j zemlji, jer je kako smo vidjeli postojala i istoimena nahija u Kraljevoj zemlji, upisano je nekoliko veoma interesantnih primjera rane islamizacije Bonjaka. Spahija Vukac sin Milovca (Vuka~ veled-i Mitova~) imao je mali timar od 360 aki. Meutim, u biljeci datiranoj u dmgu dekadu zulkade 875. }-J. (30. IV -9.V 1471) kae se daje postao musliman i da mu je dato ime Ahmed i dodijeljen mu je timar Hamze, Hasana i drugog Hamze. U popisu iz 14(.,._q 19. godine upisan je timar gore spomenute trojice u vrijednosti od .585 aki. Ali se u biljeci iz druge dekade zulkade 875. H. kae da je l-lamzabeg i7:javio da otkako je on doao u ovaj sandak oni ne vre spahijsku slubu te sc njihov timar dodjeljuje Ahmedu koji je postao musliman, a njih trojica odreeni su kao njegova raja i zapovijeeno im je da mu daju resmove. I timar upana Radia od 1640 aki proao je kroz vie ruku. Budui da njegov drugi dralac Davud nije doao na pohod protiv Uzun Hasana, onje 30. redeba 878. H. (21. XII 1473) dodijeljen gore spoemnutom novom muslimanu (yeni miis/Unuu~ Ahmedu. Meutim, njemu je ve 10. zulkade 881. H. (15-24. II 1477) uzapen taj timar i dat novom muslimanu (yeni mUslUman) Paajigidu, a kae se da je spomenuti padiahu na P01tu doveo i svoga brata te da je i on postao muslimanom i spahijom. Pored tri spomenute bive spahije koji su prevedeni u raju, nema J>Omena o dmgoj islamiziranoj raji i mustahfizima. U nahiji Kom nije bilo islamizacije, osim jednog relativno nejasnog sluaja. U nahiji Nevesinje pominjc se nekoliko interesantnih sluajeva " povrinske" islamizacije. Izvjesni Musa, Isa i Hamza Z<tiedniki su pritcavali timar od 2216 aki. U biljeci se veli da je pomcnuti Isa prebjegao Maarima, a da I-lamza ne vri svo. ju dunost. Oito je da se radi o islanliziranim ljudima. Jusuf i Davud sin l.ac imali su zajedniki timar od 1924 ake. Za Davuda, oito islamiziranog Bonjaka, zapisano je da ne vri slubu i da je 18. red?.cba 878. H. (9. XII 14'74) lien timam. Stjepan Bogovi, sin inu Pavko i Radi Vitanovi drali su.zajedniki timar od 2651 aku. ll prvoj dekadi dumadaluhra 876. H. (15-23. XI 1471) zapisano je daje Stjepan umro, a daje njegov dio dat Mahmudu koji je predao neku tvravu i poslalHimslimanom. Ve 10. redeba 877. H. (ll. XII 1472) timar mu je uzapcn budui da je pomenuti Mahmud nestao. U nahiji Nevesinje takoer nema pomena o islamizimnqj raji i mustahfizima. U nahiji BUlga.r nalazimo jednog ismaiziranog spahiju. Novi musliman (mUslim-i nev) 1-Iam:t.a imao je timar od 1763 ake. Nahija Trebinje prelazila je iz osmanskih ruku u ruke Vlatka Hcrccgovia, te je oito da u njoj nije bilo velikih mogunosti za mnu islamizaciju. Meutim, selo Dragovi, podruno Vidukoj, pripadalo je timarima u toj nahiji. To je selo u prvoj dekadi redeba 881.H. (2030-X 1476) dodijeljeno novim muslimanima Hiziru i Il'jasu. l nabija Popovska prelazila je iz osmanskih ruku u mke Vlatka Hercegovia, i obratno. U njoj nije bilo islamizacije. U nahiji Dabri ponovo nalazimo muslimansku raju. U selu Hvatnica, drugo ime Demojc,i,J>Opisane su 2 muslimanske kue. Ova nanhija je karakteristina po pravoslavnim Vlasima timarlijama. Meu njima smo nali

Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti

61

dva pomena islamizacije. Zajedniki timar jedanaestorice Vlaha koji je vrijedio


5595 aki esto je mijenjao priteavaoce. Tako je lS. dumadaluhra 881. H. (8.

X 1476) dodijeljen novom muslimanu (veni mils/Uman) Hamzi iji je stric Mustafa-beg bio dvorski spahija. Ismail, Ifko, Pribi i Pribain zajedniki su drali timar od 5296 aki. Moe se pretpostaviti da je ovaj Ismail bio islamizirani Vlah. Za Ismaila se u biljeci kae da je umro i da je njegov dio dat Jusufu koji je predao tvravu i postao musliman u prvoj dekadi dumadaluhra 876. H. (15-24. XI 1471). Kasnije im je svilna uzapen timar zbog neobavljanja slube. U nahiji Konac polje spominje sc nekoliko interesantnih sluajeva islamizacije. To su obino muslimani sa slavenskim kranskim patroniminim prezimenima. Alija Bozderi i Mahmud Dragalovi zajedniki su pri teavali timar od 2290 aki koji im je kasnije uzapen. Mehmed Ruzi imao je mali timar od 197 aki koji je, takoer, kasnije uzapcn. Il'jas sin Sokola imao je timar vrijedan 750 aki, a on muje uzapen 10. ramazana 877. H. (8. II 1473). y nahiji Onogot svi timari su bili uzapeni za riznicu i tu nije bilo islamizacije. Isti je sluaj i sa nahijom Hvatnica. U nabiji Gacko 1468/ 9. godine nije bilo islamizacije i jedan jedini timar u toj nahiji bio je uzapen za dravnu riznicu. Ali, u treoj dekadi abanf}874. H. (22. 11-3. III 1470) timar od 1940 aki dodijeljen je novom moslimanu (mUslim-i nev) lsau. U biljeci iz tree dekade safera 876. H. (8-17. VIII 1471) kae se da je Isa umro, te da je timar dat novom muslimanu (mils/im-i nev) Karagozu. I za njega je zapisano da je umro te se nalae da se njegov timar dodijeli bilo kome ko e ii u pohode. U nahijama Mostar, Poblatje i Drenica nije bilo islamizacije.
DRUTVENA STRUKTURA l BROJ ISLAMIZIRANIH BONJAKA

Temeljna podjela osmanskog drutva bila je podjela na raju i asker. U mnom osmanskom periodu u mj u je spadalo, pored poljodjelskog stanovnitva, i ono stanovnitvo Bosne koje je ivjelo po trgovima koji su bili vie male stanice agrarne trgovine nego gradska naselja. Tek kasnije, razvojem osmanske urbanizacije u Bosni, gradsko stanovnitvo e p~tii status povlatene raje. Globalno reeno, islamizacija je obuhvatila raju, povlatenu raju, draoce nezavisnih imanja i spahije. Medjutim, status. raje na hasu i status raje na timaru unekoliko su se razlikovali. Neke kategorije povlatene raje i drugog povlatenog stanovmilva ivjele su preteno na basovima Zato je potrebno pogledati kako se islamizacija raZvijala s obzirom na drutveni status islamiziranih, jer se i u tom statusu krije jedan od od~vora na ovo nauno pitanje. Na sultanovom hasu zabiljeeno je 175 rajinskih muslimanskih kua u gradu Novom Pazaru te 3 porodice priteavaoca iftlika i batina, koje su jedino padiahu davale urove. Na sandakbegovom hasu zabiljeeno je po 29 muslimanskih rajinskih kua u selima i na trgovima te 5 domova dralaca iftlik:a.

62

Nenad Filipovi

Na timarima je bilo 236 rajinskih kua. Povlatene raje je bilo 23 (22 vojnuka i l museJiemsko), dok je jedno domainstvo dralo iftlik s tim da vri vojnu obavezu. U razdoblju od 1468 do 1478 spominje se 97 islamiziranih spahija. Bilo je 16 timam od 50 do 1000 aki, 21 od 1000 do 2000,14 od 2000 do 3000, 5 od 3000 do .:J.OOO, 3 od 4000 do 5000, 1 od .5000 do 6000 aki te jedan zeamet od 37.055 aki. Broj spahija i broj timam u navedenom razdoblju se ne p<x:ludara zato to su brojni timari dd.ani zajedniki. Prema naim proraunima u vremenu od 1-168 do 1478. godine u bosan<;kom san~..aku ivjelo je 4(-,8 islamiziranih rajinskih domainstava, odnosno 2.145 ljudi. Povlatene raje bilo je 2.1 kue, odnosno 115 ljudi. U islamizirane Bonjake spadalo je i 9 kua priteavaoca iftlika i .N:ltina, to bi iznosilo 45 ljudi. Islamiziranih spahija bilo je 97 kua, odnosno 485 ljudi. Prema tome, u vremenu od 1468 do 1478. godine u bosanskom sandaku je ivjelo 2990 islamiziranih Bonjaka.
domainstava

NAPOMENA

Osnovni izvor za ovaj referat predstavlja Zbirni popis Bosanskog sandaka iz 1469/9. godine koji se uva u AtatUrk kUtUphanesi (ranije Belediye kUtUphanesi) u Istanbulu, u kolekciji Muallim Cevdet yazmalari, No.0.76. Mikrofilm i fotokopije se uvaju u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a drugi primjerak fotokopija u ostavini rahmetli akademika Nedima Filipovia. Jo za njegova ~vota, u vremenu od 1982. do 1984. godine, iitnvali smo i transkribovali ov~j .deftcr premu njegovom linom primjerku fotokopije, a on je kolacionirao nae. itanje. Kako ovaj referat ima karakter tzv. predhodnog saopenja u znanstvenom radu, mi se nismo upu.~tali u detaljnu ubikaciju proitanih toponima. Smatramo da je antroponimija potpuno dobro proitana, dok detaljno ubiciranje lokaliteta te eventualne ispravke u itanju toponima preputamo izdavaima ovog deftera to e, nadamo se, nskoro ugledati svjetlo dana u izdanjima Orijentalnog instituta.
LITERATURA

l. Ahmed S. Alii, Privredna i konfesionalno struktura stanovnitva u Hercegovini krajem XVI stolje~..(a, POF 40/1990, Sarajevo 1991, pp. 125-193. 2. Safvct-bcg Baagi-Rcdepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Saraje1.o 1900. 3. Stephan F. Dale, Conversion and the Growth oj the Islamic Community of Kem/a, South India, Studia Islrunica, LXXI, Paris MC~L\':C, pp. 155-175. 4. Nedim Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni u XV vijeku, Godinjak ANVBiH VII, Centar za balkrutoloka ispitiv~mja 5, (1970), pp. 141-167.

Islrunizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti

63

5. idem, Vlasi i uspostava limarskog sistema u Hercegovini (J), Ibid., Xll/10, (1974), pp. 127-221. . 6. idem, O jed11om aspektu korelacije izmeu islamizacije i fijluenja, Prilozi liS XVJI/18, (1981), pp. 25-45. 7. idem, lslamizacija vlaha u Bosni i Hercegovini, u XV i XVI vije/at, Radovi A.f\l"'l.JBiH L'XXIII ODN 22, (1983), pp. 139-148. 8. Dr. Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosa11skih Muslimana, Sarajevo 1990. 9. Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijelat, POF XVI-XVII/1966-67, Sarajevo 1970; pp. 5-48. 10. idem, O drutvenoj strukturi stanovniitva u Bosni poetkom XVII stoljea, POF 32-3311982-&.'-l, Sarajevo 1984, pp. 129-146. ll. Hadi Meluned Handi, /slami zacija Bosne i Hercegovine i islamizacija bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo 1940. 12. Halil Inaldik, Osmansko Carstvo, Beograd 1974. 13. idem, Od Stefana Duiana do Osmanskog Carstva, POF 3-4, Sarajevo 1954, pp. 22-54. 14. idem, Ouoman Method<; ojConquest, Studia Islamica lit, Paris 1954, pp. 103-12<). 15. Nehemija Levt1.ion (ed.), Conversion to Islam, London 1979. 16. M. Tayyib Oki~. Les Kristians (Bogomiles Parfails) de Bosnie d'apres des documellls turcs inedites, SOF, XIX/1960, M(btchen, pp. 108-133. 17. Aleksandar Solojev, Nestanak bogomilstva i islamizpcija Bosne, Godinjak ID BiH, I, Sarajevo 1949, pp. 42-79. 18. Jaroslav idak, Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumi/stvu, Zagreb
1975.

19. Osman Turan, L 'lslamisatim1 dans la Turquie du Moyen Age, Studia Islantica X, Paris MC:tvn..IX, pp. 137-152. 20. Spt.'TOS Vryonis, Jr., The Decline oj Medieval Hellenism in Asia Minor and the Process oj /slamization from the Ele~emh /rough the Fifteen/h Century, Los Angeles-London 1971. 21. idem, Religious Changes and Patlerns in the Balkans. 1411'-161h Centuries, in: Henrih Birnbaum aud Spcros Vryonis, Ji., (ed.), Aspects of the Balka1zs, 'Ille Hague-Paris, pp. 151-176.
ISLAMIZACIJA BOSNE U PRVA DVA DESETUEA OSMA!'\SKE VLASTI

Rezi me Namjera ovoga referata je da prikae islamizaciju Bosne u prva dva desetljeta XV stoljea. Izvor kojim smo se posluili je Zbirni popis bosanskog sandaka iz 1468/9. godine koji se uva u Atatilrk ktitUphanesi (ranije Belediye

64

Nenad Filipovi

kUtUphanesi) u Instambulu, u kolekciji Muallim Cevdet yazmalari, No. O. 76. Rezultati do kqjih smo doli su sljedei: l. Islamizacije je na teritoriju Bosne moralo biti i prije 1463. godine to se tie Sarajeva odnosno Hodidida. 2. Prvih dvadeset godina islami zacija je neznatna, ona iznosi oko 3% ukupnog stanovnitva 3. lslamizirano stanovnitvo pripadalo je svim socijalnim kategorijama. 4. Pretpostavljamo daje veina islamiziranih Bonjaka bila sastavljena od bivih pripadnik.-. crkve bosanske, budui da u onim regionima u kojima je islamizacija na,ijaa ne nalazimo ni jedan siguran trag katolikih ili pravoslavnih crkava. 5. Tamo gdje defteri biljee pravoslavne ili katolike crkve nema islamizacije. 6. Meu islamiziranim spahijama nalazi se izvjesan broj potomaka sitnog bosanskog plemstva. To se moe zakljuiti po najstarijim bosanskim srednjovjekovnim prezimenima koja su karakteristina za vlastelu. (Garovi, Borovina, Sanko, uitelj hercegovog sina, itd. ) .
ISLAMIZATION PROCESS IN BOSNIA DURING THE FIRST TWO DECADES OF OTTOMAN RULE

Summary The aim of the present paper was to present the process of islamization in Bosnia during the first two decades of the 15"' century; The main source used for the research in this question was Collective Register of Bosnian Sanjak from the year 146819, preserved in AtatUrk kUtUphanesi (previously: Belediye kUtuphanesi) in Istambul, Muallim Cevdet Collection, No. O. 76. The follmving conclusions were reached in the researches: l. As for Sarajevo, i.e. Hodidid, the process of islamization must have been perfom1ed even before the 1463. 2. Islamization was insignificant during the first ten years, its percentage was around 3% of the total number of population. 3. The members of all social categories were islamized. 4. The supposition that the majority of islamized Boshniaks were exmembers of the Bosnian Church was based on the fact that in the region where the process of islamization was the strongest no secure traces of either Catholic or Ortodox churches could be found. .5. Where Catholic or Ortodox churches were notified in the Register,

Islamizacija Bosut u pn~ dva desetljea osmanske vlasti

65

no islamization was 1-fomli.X.l. 6. Among the iSilamized spahies a certain number of the members of lower Bosnian aristocracy tould be fowtd This conclusion could be reached on the basis of the oldest Bosnia!\ surnames distincives of feudal lords, like: Garovi, BoroviDi\, Sanko, the telcherofHerLCg's (duke' s)"son, etc.

AHMED S. AU'I
(SaNge~o)

IRENJE 1SLAMA U HERCEGOVINI


Progoni jeresi, pod uticajem Papske stolice od strane bosanskih kraljeva, progoni babuna od strane srpskih vladara i njihova koncentracija na podruju bosanskog kraljevstva stvorilo je stanje gotovo potpUne ateizacije masa. Ni katolika crkva, ni pravoslavna crkva u bosanskoj dravi nisu imali takvu snagu niti organizaciju koja bi brzo i na lak nain rijelila pitaqje prevoenja u svoju vjeru ili !irenje svoje vjere meu tim progol\ienim jereticima. U sklopu cjelokupnih politikih prilika izazvanih unutiUnjim stanjem <lruftva. a potresani permanentnim provalama od strane Osmanlija. do maksimuma su razarali tkivo bosanske drave, pa Osmanlijama nije bilo teiko da i konano razore i unite tu drf.avu. Pred osmanlijska osvajanja ni jedna od navedenih crkava ponaosob nije igrala odluujuu ulogu u dravi u kojoj se feudalizam primicao svom konanom uobliavanju i razvoju.' Drugim rijeima, bosansko drutvo je bilo, kako bi rekao Nedim Filipovi. u potpunom razotuenju.2 ili da mi kaemo da se njegova sudbina rjeavala ~ zemlji. a ne na nebu. ili jal drukije da kaemo-drutvo srednje-vjekovne bosanske drave nije oop!te bilo mistificirano religioznim uvjerenjima i religijskom svijesti. Naprijed navedeno vrijedi za sve dijelove bosanske drf.aVe sa izvjesnim specifinostima rasporeda socijalnih struktura u pojedinim podrujima. Poto nas ovdje zanima podruje tzv. Hercegove zemlje ili kako se to podruje Bosne danas zove Hercegovine, mi umo ukratko izloiti nae gledanje na . irenje islama u tom p:xbuju. Prema naim saznanjima. osmanska osvajanja izazvala ~najvie 18Z8ranja i pomjeranja stanovnitva u~vo u Hercegovoj zemlji, za Ito je razlog odlunost Hercega Stjepana da otkae vazalstvo Osmanlijama i da se vojniki suprotstavi nadinmju Osmanlija.' Pivi popisi bosanskih teritorija pokazuju da su
l. Aleksandar Solovjev, Nutatlak bogumilstva i islamiliiCija Bosne. GodiiJnjak ID BiH, godina l, Sarajevo, 1949. 2. Nedim Filipovi, O jttdllotn aspelau korttltiCije ivntt4u islatnir.acijtt i ijlu&Jnja. Prilozi US, XVII,l981. 3. Belediye K(ltUpfumesi, No 76, PQimtmini popis sat1d!!Jka vilc'.}ett,a Hercttgovlna 1477. Orijentalni institut, Monumenta Turcica. knjiga 3, (priredio Ahmed S. Alii), Sarajevo, 1985. Oriainal BBA-Tapu defteri No oS.

68

Aluned S. Alii

u Hercegovoj zemlji itava podruja ostajala pusta i da je stanovnitvo, uglavnom, bjealo prema jadranskim obalama i otocima. Istina, ta podruja su brzo naseljavana. S druge strane, Hercegovu zemlju moramo posmatrati i iz drugih t;1glova. Najvei dio tog podruja nalazio se u sistemu razvijenog feudalizma srednjevjekovne bosanske dr1.ave. 4 Drugi, manji dio pokrivali su Vlasi-stoari sa razliitim ctnogcnetskim porijeklom, u odnosu na sjedilako stanovnitvo, koji su pred osmanska osvajanja i neposredno poslije osmanskih osvajanja dovravali proces potpune slavizacij~ kao i postepene feudalizacije. Konano, tree promatranje Hercegovine moemo b.1zirati na vjerovatnoj pretenoj religioznoj pripadnosti pravoslavnqj, bogumilskoj i katolikoj vjeri. 5 Po tome, sjeveroistoni dijelovi Hercegove zemlje, odnosno nabija Mileeva (Prijepolje) i njoj gravitirajua JX)druja bila su pod ptctenim uticajem pravoslavne crkve; sjeverni i centralni dijelovi Hercegove zemlje, a to su nahije: Sokol, Bistrica, Dubtica, Osanica, Zagorje, Gomde, Pribud, Nevesinje, Konac Polje; Neretva, Blagaj, Vidoka, Ljubinje,lvlostar i Kukanj (Pljevlja) bilo je podruje u kojemu je bez sumnje pretean utiw1i imalo bogumilstvo ili kriptobogumilstvo sa neznatnim enklavama pravoslavlja i katolianstva. Zapadni dio Hercegove zemlje, naroito tzv. bosanska Neretva, Rama, Duvno, Ljubuki, Imotski i Primorje, (Makarska) bili su pod uti~em katolike religije i bogumilstva. Najistoniji di. jelovi Hercegove zemlje, ato su nahije: Popovo,Bobani, Trebi~je, Gacko, bili su preteno pod uticajem pravoslavne crkve. Za ovo podruje mora se jo neto rei, a to je da je ono predstavljalo migraciono podruje i da je gotovo stalno bilo izuzetno rijetko naseljeno. Isto tako, treba istaknuti da su to bile vlake nahije kojima treba dodati jo i nahije june i zapadne Hercegove zemlje koje su takoer bile preteno naseljene vla~kim stanovni~1vom. ini se da je u ovim zapadnim diJelovima dolo do bre scdantizacije velikog dijela stanovniva, pa tako dobivruno ve poetkom XVI stoljea, a naroito u njegovoj drugoj polovici, mijeano ratarsko i vlako stanovnitvo. ak mislimo da je na ovim predjelima dolazilo do diobe i samih porodica na ove dvije socijalne strukture. U svim nabijama istone Hercegovc zemlje, osim najveeg dijela nahije Popovo, sve do kraja XV I stoljea veoma je mali broj ratarskog stanovnitva. li lstraivni seobe Vlaha, bilo organiziranom koloniz.'lcijorh bilo ekonomskom mi gracijom, utvrdili su da se vlaki demati (skupine) poinju rasprostirati po raznim dijelovima sjeveroistone, sjeverne i zapadne Bosne. Oni su preteno prihvatili pnlVoslavnu vjeru. I danas se mogu prepoznati ta podruja po kompaktnosti pripadnika pravoslavne vjere. 7
4. Vid. napomenu br.2.

5. Aleksandar Solovjev,loc. cit.


6. Mehmed Handi,/skuniwcija Bosne i Hcrcegovi11e, Sarajevo, 1940. Vid. napomenu br. 3. 7. Adem Ihmdi, O isl<unizaciji u Jj<:'lcroistobwj Bosni u XV i XVI vijek11 POF XVI-XVII, J9(,(}f 67., Sarajevo 1970.

irenje islama u Hercegovini

69

U svjetlu ovog prikaza trebalo bi da se prikae i irenje islama. U nahijamasjevernog i centralnog dijela Hercegove zemlje proces irenja islama tekao je permanentno da bi svoju kulminaciju doivio krajem XVI stoljea, kada u najveem broju tih nabija procenat muslimana iznosi od 90 do 99% . Da ne bismo nabrajali svako domainstvo ili svaki posjed, mi emo u tabeli prikazati sumarum u vidu procenata po pojedinim nahijama: nabija Sokol 95 % muslimana, nabija Bistrica 99 %muslimana, nabija Dub~tica 97% muslimana, nabija O~mica 98 % muslimana, nal~ija Zagotje 99 % muilimana, nabija Gorade 92 % muslimana. nabija Pribud 97 %muslimana, nabija Nevesinje 98 % muslimana, nabija Konac Polje 98 % muslimana, nabija Hercegovaka Neretva 98 % muslimana, nabija Blag~~ 84 % muslimana, nabija Dabar 85 % muslimana, nabija Bobani 6 % muslimana, nahUa Ljubinje 82 % muslimana, nabija Vidoka 73 % mu<ilimana, nabija Herceg Novi 30 % mu<iilimana, nahija Trebinje 12 % muslimana, nabija Gacko 51 %muslimana, nabija Popovo 12% muslimana, nahija Mostar 87 % muslimana, nabija Imotski 2..-; % muslimana, nabija Ljubuki 65 % muslimana, nabija Duvno 69% muslimana, nabija Kuk.mj 76 % mu<>limana. nabija Poblac 84 % muslimana, nahija Milc..~va 38% muslimana Ukupan prosjek svih nabija iznosi 83 % mu.,limana i 17 % krana. Po domainstvima to bi izgledalo ovako: ukupno musiimanskih domainstava 13.385, kranskih domainstava 2.502, neoenjenih muslimana i 3.134, neoenjenih krana 464, hajmana 448, itluka 1.170 raunajui i one u okviru sela to sve ukupno i1.nosi 21.103 domainstva i odmsle osobe. 8 Napravili smo i jednu analizu uivalaca zemljinih posjeda prema ko8. Tapu ve Kadastro Gcncl Mlldllrlugu, br. (Rl 487 i br. 17>. 488

70

Ahmed S. Alii

joj smo utvrdili daje bez itluka upisanih u okviru naselja u Hercegovoj zemlji bilo upisano 21.528 razliitih posjeda, od toga 16.154 batine i ifta, odnosno 7.992 batine i 8.162 ifta. U posjedu muslimana bilo je 19. 475 raznih posjeda odnosno 14.351 batina i ift. a u posjedu krana 3;041 razni posjed. U procentima izraeno, muslimani su uivali 86 % svih p<>sjeda, a krani 14 %. Povla\1enih muslimanskih domai~1ava, u kasabama i gmdovima bilo je 1.914, a povlatenih kranskih domainstava bilo je .175 i to u Herceg Novom. Prema iskazanim omjerima uoljivo je da je ono u to doba predstavljalo osqovnu privrednu strukturu stanovnitva na selu.9 Poto ne raspolaemo kompletnim popisom Vlaha. iz nekih fragmenata popisa mogli smo utvrditi da sc meu Vlasima islam rairio u manjem proccntu. Taj procenat je priblino 35 % ukupne vlake populacije u Hercegovini, i to na podruju tzv. Donjih vlaha, odnosno izmeu rijeke Neretve i Ljubinja. 10 Na . osnovu ovoga zakljuujemo da je osnovna komponenta koja je inila muslimansku populaciju bilo ratarsko stanovnitvo sa neznatnim brojem sedantizira- nih Vlaha. Ako uzmemo tvrdnje daje kmlj Toma protjemo u Hercegovu zemlju oko 40.000 bogumila ili krstjana, da je zapadni dio Hercegove zemlje bio pod pretenim uticajem katolike crkve i pretpostavku da je veliki broj bogumila inae obitavao u Hercegovoj zemlji, onda moramo zakljuiti daje u toj muslimanskoj populaciji pretean dio bio ranijih pripadnika katolike i bogumilske vjere. 11 Naravno. mi ne elimo da raspravljamo o karakteru bogumilske vjere. da Ji je bila blia katolikoj ili pravoslavnoj vjeri. ili iskonskom kranstvu, jedino elimo da kaemo da do danas to pitanje u naoj nauci nije rijeeno. irenje islamu mi posmatramo kao drutveni proces koji je tmjao dosta dugo. a iskljuujemo organizirano misi(marstvo i isplanimnu represiju, kao i institucionalizinmo prevjemvanje. Nismo aoogti utvrditi na podruju Hercegove zemlje \'eliki uticaj dervikih redova na irenje islama, osim ako izw..memo nabiju Blagaj. ali ne po onoj tekiji koja danas postoji, nego po veem broju upisanih dervia meu stanovnitvom.12 Po..~to do danas ni jedna teortja o irenju islama nije u rx>tJ>Unosti zadovoljila, a u tome je najdalje otiao Nedim Filipovi stavljajui pod lupu kritike sve teorije i istraivanja o tom pitanju koja su mu prethodila, pri emu je i sam z.1padao u nepremostive prepreke, :t.apm\'0 upadao u stupice tenomc.na irenja islama. to znai da i njegovo stajalite treba takoer staviti u kritiki fokus kao i stajalita njegovih prethodnika . 7.nai predstoje i daljnja temeljita istraivarlia o tom pitanju. Uvjereni smo da je dug put do toga. ali sve se kree u pravcu da se i tu doe do pribli'.no tanc teoretske odrednice. Zackwoljstvo namje istaknuti da
~.

Vid. napomenu 8. lO. OBA 761 ?

ll. Aleksandar Solmjev,loc. cit.


12. Vid. napomenu br. 8.

irenje islama u Hercegovini

71

vjerovatno prvi put u naoj nauci uvodimo jednu teoretsku paradigmu kao obaveznu pri izuavanju toga pitanja koju je uspostavio Nedim Filipovi, posmatrajui osmanski timarsko-spahijski sistem u kontekstu faktora religije, a to je tzv. binari1.am odnosa u dru.~tvu. U tom smislu, on je izveo i bosanski substrukturni binarizam posmatrajui drutvo u Bosni kao 7..aseban dio sa izvjesnim elementima uglobljenim u globalni osmanski si~tem. Po tom svom posmatranju drutva u Bosni, Filipovi je uvrdio da drugi lan binarizma bosanskog drutva-religija, u kojoj je ~poetku implicitno bila diskriminirana nelnuslimanska komponenta, a na vrhuncu irenja islama, kad nemuslimanska komponenta biva gotovo efemerna za to drutvo, objekt diskriminacije postaje muslimanska komponenta, odnosno proizvoaka klasa muslimana kao dominantno veinska na bosanskim prost01ima.13Namvno, imajui u vidu stalno vlaku komponentu. Na kraju, elimo napomenuti da je na prostorima Hercegove zemlje, kad se tie vojnike klase, u ranije.m periodu osmanske \'lasti bilo neuporedivo vie krana nego muslimana, naroito u XV stoljeu. 14 I<mjcm XVI stoljea gotovo da ih nema. Prema tome, na irenje islama u hercegovakom sandaku kao i u cijeloj Bosni, uticali su lX> naem mijenju sljedei inioci: -\jekdv.no postojanje, u gotovo jedinstvenom etnosu, tri razliite konfesije, to je religijsku svijest naroda u Bosni u potpunosti razvodnjavalo gotovo do ateizacije, posebno pod uticajem politikih prilika koje su iznutra unitavale to podruje i iz toga proizila, -loa crkvena organizacija. odnosno nepostojanje jedin&tvene crkvene organizacije koja bi se suprostavljala irenju islama, -izmijenjeni uslovi u drutvenom i ekonomskom pogledu u odnosu na srednjc\jekovnu bosaru;ku drt.avu, odnosno povoljniji uslovi za proizvoae u ukupnom ivotu pod novim osvajaem, -uvrivanje ,lasti nomg gospodara i gubljenje svake nade da. e doi do promjene vla!>1i, -prisila koja je vrena na lx>gumilc <.ld strane bosunskih vladara da prihvate katoliku vjeru, njihovi progoni od strane istih kao i progoni od strane vladam srpske drJ..ave dok je ona JX'>Slojala, -koncentracija oogumila ili kriptooogumila na velikom dijelu hercegovakog sandl..aka, koji su oito lake prihvatali islam, -organizacija vla!iti, vroovanjc dOmaeg sloja u feudalnu lclasu i njegovo postepcno. prelaenjc na islam, to za sobom povlai i mase na prelaz na islam, -djelimino irenje uticaja iz gradova, bar onih koji su se bili formirali, odnosno privlanost gradova za seoske mase. to je i vlast poticala,
13. Nedim Filipovi, luc.. Lit 14. Vid. napomenu br. 3

72

, Ahmed S. Alii

-uticaj naih ljudi koji su devinnom ili na bilo koji drugi nain mobilizirani od strane drave, jednako krani i muslimani i njihovo postizanje odreenog vieg drutvenog st.atusa. Moda bi se moglo nai jo faktora prelaska na islam, ali, o~jektivno gledajui, svi faktori se nalaze u gore navedenim, naravno, ako prihvatimo tezu da nije postojala ili da ne moe postojati moralna superiornost islamske religije u odnosu na ve postojee u naim prostorima. Iz ukupnog sklopa navedenih materijalnih inilaca ire~ja islama sigurno se razvila i psiholoka komponenta. Mi tu komponentu ne elimo potcjenjivati, s tim da islamu kao religiji ne moemo pripisiati militantnost, kako sc to u naoj, ak jsavremenoj posebno srpskoj literaturi, eli nametnuti.
IRENJE ISLAJ\1A U .HERCEGOVINI

Rezime irenje islama mora sc posmatrati kao dugotrajan proces na podruju cijele Bosne i Hercegovine . .Mi smo ukratko izloz.ili najvjerovatnije uzroke irenja islama i efekte toga procesa kmjcm XVI stoljea. Ukratko, irenje islama u Hercegovini 6dvijalo se uglavnom kao i na ostalim podrujima Bosne. Ali tu postoje i izvjesne karakteristike. Naime, podruje Hercegovine nastanjivale su dvije socijalne strukture i to mtari i stoari -Vlasi. To je imalo odreeni uticaj ila irer~e islama. Ratari su preli na islam masovno. Do kraja XVI stoljea preko 80 % ratara je prelo na islam. U radu smo iznijeli procente po pojedinim nabijama, kasnijim kazama. Vlasi su na islam preli u znatno manjem procentu. Vlasi su inae bili nastanjeni JXl rubnim podru_jima Hercegovine i prema naim. istraivanjima na islam je preko oko 35 % Vlaha. Pri razmatra~ju ovog pitanja. mora se JXllaziti od strukture drutva u Osmanskom Carstvu pri emu opet treba voditi rauna i o specitinostima mzvoja drutva u Bosni. Ono sc tu razvijalo u substrukturnom odnosu prema centralnom sistemu. Od toga mzvoja zavisio je i poloaj stanovnitva u periodu kad je bilo preteno kransko i kasnije kad je postalo muslimansko. irenje islama mora se JX>smatrati jedino kao proces a ne kao eksces, to nije slu~j u dosadanjoj jugosla\'Cnskoj litcraturi,}>c1 tako iskljuujemo prisilu u tom pitanju, a na\'eli smo najglavnije uzroke kl~ji su uticali na irenje islama. To pitanje mu.JlO je i dalje istraivati.
EXPANSION OF ISLAM IN HERZEGOVINA

Summary The expansion of Islam must bc treated as a long-lasting proccss in the whole region of Bosnia and HerzcgO\'ina. In the present paper we have bricfly

irenje islruna u Hcrccgo\'ini

73

exposed the most probablc reas<.lns for the expansion of Islam and the results of that process at the end of the 16'h century. ln brief, the expansion of lslam.in Herzegovina was basically equal to the same process in the other regions of Bosnia, but it also had a certain peculiarities. The region of Her1..egovina was settled by two social groups: plowmcn and cattle breeders -Vlachs. This fact had a certain influence on the proces.~ of islamization. Large number of plowmen accepted Islam. More than 80 % of plowmen were islami7..ed untill the end of the 16 th century. The paper presented percentage of islamization in nahiyas, which later on became kazahs (administrative dis~ricts ruled by qadis) . The percentage of islamizcd Vlachs was lower. They lived in border region of Herzegovina, and, according to our researches, about 35% of Vlachs accepted Islam. The structure of Ottoman soccty must bc taken into consideration regarding this question, as well as the speci tic characteristics of the development of society in Bosnia. Its development was substructural in relation to the central (Ottoman) society. Upon that development dependcJ the position of the population not only in the beginning when the population was Christian by religion, but also later on when it was islamized. The expansion had to be treated only as a proccss, not as an excess, which had not been the case \vith the existing literature in Yugoslavia considering this question. \V e had excluded the posslbility of islamiZrtion by force, and wc had also listed the prcvailing reasons for the expansion of Islam. But, this question still requires the researches.

FAZILEfA HAAZOVI

( Saraje\o )

IRENJE ISLAMA U POEKOM I PAKRAKOM SANIYLAKU Sredinom XVI stoljea potpala je pod vlast Osmanlija i Slavonija. Moe se zapravo rei da Je taj proces poeo jo i ranije. osvajanjem Osijeka 1526. godine. u vezi sa pohodom na Ugarsku. a da je zavren ruenjem azmanske tvrave 1559. godine. Na podruju Slavonije najp1ije je poetkom 1538. godine formiran poeki, 1 a 1557. i azmanski. odnosno pakraki sandak? Poeki sandak. sa sjeditem u Slavonskoj Poegi. irio se teritorijalno sve do 1552. godine. kada je osvajanjem Virovitice zaokruen njegov obim. Podruje je popisano u opirnim defterima iz 1540, 1545, 1565. i 1579. godine, a od sumamih deftera pronaen je samo jedan iz 1569. godine. Ono to najprije upada u oi na ovom podruju jesu velike migracije stanovnitva, izazvane najprije ratnim sukobima, a kasnije i planskim naseljavanjem, kako od strane Habzburgovaca, tako i od strane Osmanlija. Na ratom opustjela selita Turci su naseljavali vlako stoarsko stanovnitvo, kao izvanredan kolonizacioni elemenat. Ve je od ranije, i u drugim podrujima. postojala praksa Osmanlija da Vlasima naseljavaju opU&tjela podruja i podruja uz granicu, dajui im odreene povlastice. U sluaju ovog sandaka povlastice su se prote;r.ale na svo stanovnitvo, koje je tako plaalo fil uriju po kui, a ne dizju po glavi odraslog stanovnika. Vremenom, kako se situacija stabilizirala, ova povlastica se na odreen nain smanjuje uvoenjem vratnice, starog maarskog poreza, kojeg je raja davala spahiji umjesto ispe~de, ali opet od kue, a ne od glave za rad sposobnog odraslog mukarca. Meutim, ak i nakon uvoenja vratnice 1579. godine su~reemo pojedine vlake skupine, koje ne plaaju ovaj porez, ali plaaju za~jenu za desetinu od poljoprivrednih proizvoda, to znai da jo nisu dobili &1atus zemljoradnike raje. 3 to se tie konfesionalne strukture, jasno se vidi kako postepeno dolazi do islamizacije domaeg stanovni&tva, a takoe se vidi da dosta moo poinje i meu stoarskim vlakim stanovnitvom, jer se ve 1545. javlja knez Sinan i njegov brat Ali, sinovi Abdullaha." Ukratko se moe rei da je talas islamizacije
l. H abanovi, Bosm1ski pala/uk , Sarajevo 1959, str. 60. 2. Isto, str. 66. 3. TD No.672 (01 No. 10), kanun-nama.

76

Fazileta Hafizovi

bio na.ijai pedesetih i ezdesetih godina XVI stoljea, te da je jae zahvatio grad, nego selo. Isto se tako moe rei da je jae zahvatio nahije u unutranjosti sandaka, a sasvim malo granine nahije, mada je i sam poeki sandak u cijelosti smatran pograninim sandakom. Sve se to najbolje moe vidjeti poreenjem podataka prvog i posljednjeg opimog popisa. Prema prvom popisu iz 1540. godine, sandak je imao svega tri kadiluka: Poegu, Brod i Gorjan. U poekom kadiluku u nabijama Poega, Svilna, Kaptol, Podgori Hrueva upisana su 73 sela, u prosjeku sa po 5 kua. Registrovano je 67 pustih i nenaseljenih sela. U samoj Poegi upisan je damat varoi istoimene tvrave, na ijem je elu bio knez, i damat musellema ove tvrave. Vojnuke i muselleme susreemo u itavom vilajetu, pa sc tako moe vidjeti kako su Osmanlije vrlo brzo u svoje trupe inkorporirati domai kranski elemenat. Vojnucisu bili osloboeni pore?..a samo za one godine u kojima su vrili slubu. Stanovnitvo je kransko, dok se muslimani javljaju spomdino kao vojna lica Postoji i mali broj novih muslimana U kadiluku Brod je upisano oko 50 sela, u nabijama Brod i Brezna. Pored vojnuka i novih muslimana, ubiljeen je izvjestan broj stanovnika. zaduenih za uvanje derbCnda i skela u kadiluku. U kadiluku Gorjan. u nahijama Gorjan. Koka, Podgom, Podluje, akovo, Dubmva, Prikmj, Poljana. Dragotin, Nivna, upisano je 96 sela, koja su imala 732 kue, kako je naglaeno u pisarevoj rekapitulaciji. Za stanovnitvo vai sve ono to je reeno i za prethodne nahije. Sva gradska naselja su u tolikoj mjeri propala da su ubilje~na kao selo-varo. 5 Prema defteru iz 1579. godine, sandak je bio podijeljen na 6 kadiluka: Poega, Brod, Gorjan, Orahovica, Virovitica i Osijek, a imao je 30 nabija. Poega je bila kasaba sa 406 muslimanskih i 53 kranska domainstva, to je ak bio i mali pad u odnosu na mniji popis iz 1565. godine. U 69 okolnih sela, ukljuqjui i varoi bilo je 422 kranske i 414 muslimanskih kua. Nabija Svilna sastavljena je iskljuivo o seoskih naselja -24 s,ela sa 183 domainstva i to 172 kranska i ! l muslimanskih. Nabija Kutjevo sa 2 varoi i 36 sela ima 287 ~uslimanskih i 171 kransku kuu. Ovdje su naseljene i neke mezrc, a uoljivo je da mnoge od njih ak ni u ovom vremenu jo uvijek nisu naseljene. Uoljiv je i veliki broj Bosanaca. Neka sela plaaju zamjenu za desetine u novcu, pa se moe pretpostaviti da je to vlako stanovnitvo koje se sedentarizira. Nabija Orljavska ima 39 sela, sa 214 muslimanskih i 49 kranskih kua. Tri sela su vlaka. Na osnovu ovih podataka vidi se da je u poekom kadiluku preovladavalo muslimansko anovnitvo. U kadilucima Brod i Gorjan preovladava kransko stanovnitvo, ako iz toga izuzmemo 2 kasabe (Brod i Duboac) . Pojedine nahije su ak bez ijedne
4. TD No. 243 (OI No. 1), fo. 22. S. TD No. 204 i 203 iz 1540. godine

irenje islama u podkom i pakrakom sandaku

77

muslimanske kue, a dosta je veliki broj stanovnitva u vlakom statusu koje postepeno prelazi u rajinski. U kadiluku Osijek takoe je veliki broj muslimanskog stanovnitva u Icasabama Osijek, Erdut i Dalj, dok su sela takoe nastanjena, kao i u prethodnom sluaju, preteno kranskim stanovnitvom. Isti je sluaj sa kadilukom Orahovica (kasabe su Orahovica i Valpovo), s tim to je u nahijama Sveti Miklo i Voin upisano skoro iskljuivo vlako stanovnitvo. Nahije Slatini, Brezovica i Moslavina pripadale su kadiluku Virovitica, dok sama Virovitica nije spadala u ovaj sandak. Sela su vla~ a samo u jednom selu je upisan jedan konvertit-i to oito domaeg porijekla -Hasan, sin Abdul~6 Svi podaci se odnose na XVI stoljee, s obzirom na to da popisnih deftera, koji su nam bili podloga za ovaj rad, za XVII stoljee nema, barem nam to jo nije poznato. Pokraki, azmanski ili cerniki sandak osnovan je 1557. godine od teritorija osvojenog u Slavoniji u periodu izmeu 1552. do 1557. godine. Razlog osnivanju ovog sandaka bio je najvie bezbjedonosne prirode, poto je ovo podrUje, koje je najprije bilo pripojeno bosanskom sandaku, bilo kasini serhad -krajina, izloeno stalnim sukobima suprotstavljenih strana. Teritorij novoosnovanog sandaka nije se vie irio, ak se vrlo brzo neto i smanjio. kada su OSmanlije. zbog bojazni za mogunost odravanja aZme u svojim rukama, najprije razruili tvravu, a zatim i izgubili taj dio teritorija. Iz istog razloga su Osmanlije i premjestile prvobitno sjedite sandaka iz azme u Pakrac nakon 1559. godine, a krajem XVI stoljea je ono preneseno u Cernik, gdje je i ostalo do kraja osmanske vlasti na ovom podlilju krajem XVII stoljea. 7 Ove promjene centra sandaka uslovile su i promjenu naziva samog sandfaka. Sandak je pripadao bosanskom ejaletu. U sudsko-administrativnom pogledu se, prema podacima Hazima abanovia, ovaj sandak dijelio na kadiluke Velika, Pakrac i Cernik. .U XVI . stoljeu .zabiljeeno je postojanje samo kadiluka Velika u vakufnami Sinanbega Boljania, jednog od pakrakih sandakbega,8 dok drUga dva kadiluka spominje Evlija etebija u XVII stoljeu. 9 U Orijentalnom institutu postoje kopije dvaju opirnih popisa ovog sandaka iz 156516. i 1584. godine. Na samom poetku deftera je vrlo kratak kanun za ovaj sandak. koji sasvim jasno odaje njegov specifian poloaj. Kanun Glasi: Prema odredbama starog deftera maarski i ostali krani u spomenutoj livi upisani su tako da od svakog kunog dima plaaju po SO aki filurije, te da daju desetinu od itarica, stoke i ire. Sada kada je ponovo izvren popis
6. TD No. 672, OI No. 10 (duplikat TD No. ll) iz 1579 god. 7. H. abanovi, nov. djelo, str. 67. 8. Isto, str. 68. 9. E. etebi, Putopis, (prevod H. abanovia), Sarajevo 1967, str. 229-239.

78
odreeno je da

Fazileta Hafizovi

se desetina od itarica, usjeva i !ire razdjeljuje sandakbegu, zai.,. mima, timarlijama i posadi tvrava, a da se filurija u iznosu od po 50 aki prema ranijoj odredbi uzima za carsku blagajnu to se tie nevjernika Vlaha (eflak), koji su nastanjeni po opasnim mjestima kraji!ta, oni u zamjenu .za eriatske i obiajne namete daju godinje od svakog kocnog dima po 100 aki fil urije, pa se sve ovo upisuje i u novi defter. 10 Kanun u sljedeem defteru gotovo je preslikan iz ovog prethodnog, s tim to je pove6ln iznos filurije, i to za" Macar keferesi ve gayri" na 70 aki, a za" Eflak keferesi" na 120aki. 11 U popisu iz 156516. sandak je popisao po nahijama. U nahiji Cernik upisana je samo jedna kasaba, sami Cernik, sa 67 muslimanskih kua i 28 kua krlna na mezri uz kasabu. U cijeloj nahiji je upisano 835 kua krana, meu kojima ima 21 kua muslimana, od kojih su samo petorica konvertiti. Svi oni plaaju til uriju i desetine od proizvoda kojima se bave. U tri sela nastanjeni su samo muslimani -19 kua, i oni ne plaaju filuriju, ve samo resmi ift. Upisano je i dosta mezri, koje nisu nastanjene, ali se obrauju kao ifluci. Prema sljedeem popisu iz 1.584. opao je broj stanovnitva sa 638 kua, dok je kasaba Cernik porasla rut 1.53 muslimanske kue i 45 kua krana. Dva kranina nastanjena u muslimanskom selu (prema ranijem popisu) plaaju ispendu, !to je je... dini sluaj u ovom popisu. Nabija Drenovci ima ukupno 700 kua, ali i manji broj sela, poto su ona za tc prilike vrlo velika (ak i 90 kua) . Sa11.1o 2 kute muslimana plaaju filuriju, dok ih 14 ne plaa. Broj kua u sljedeem popisu poveanje za 798, a broj muslimana je ostao na istom nivou. Poljoprivredna proizvodnja u ove dvije nahije bila je na dosta visokom stepenu, a to se svakako ima zahvaliti i relativno zatienom njihovom poloaju u oduosu na rubne nahije. U nahiji Pakrac upisan je manji broj sela i mezri bez ijednog stanovnika, samo kao ifluci. Nakon ove tri nahije slijedi popis Vlaha live Pakrac. Oni su nastanjeni u nahijama Bijela Stijena, Kukunjevac, Sagovina, Podbuje, Sire, Dobra Kua, akJovci, Stupanica, Pakarska Sredel, Koritkovac i Podvrki. Primjetno je da su sela izu:r.etno slabo nastanjena, fU\iee samo po jedna kuta, dok je selo sa vie kua rijetkost. Mnoga sela su zabiljeena kao opustjela, a to se posebno odnosi na popis iz 1584. godine, kada je npr. u nahiji Stupanica upisano 14 pustih sela, sa samo l stanovnikom. Oito je da su Vlasi ovdje bili naseljavani i kao kolonizacioni elementi, ali je vidljivo i da su naputali ovo podruje, bez obzira tm povla&'tice, najvjerovatnije bjeei od ratnih sukoba. Na kraju deftera iz 1.565/6. pisar je upiso ukupan broj vlakih kua, 386, ukupan iznos filurije je 46.320 aki: iznos baduhave i cunn-i cinayeta Vlaha, te baduhave sa timara 25.000 aki. Vlasi su upisani kao demati pojedinih knezova. Konfesionalnu pripadnost meu vlasima kranima vrlo je diskutabilno odreivati samo na osnovu
10. TD No. 355, (01 No. 107), kanun-nama. ll. TD No. 612, (OI No. 2). kanun-nama.

irenje islama u poelkom i pakrakom sandaku

79

imena, a druge relevantne podatke defteri koji su nam na raspolaganju ne daju. Meu Vlasima, ima jedan manji broj muslimana, od kojih veina ak i nisu konvertiti, barem ne u prvom koljenu. Uzimajui u obzir krajiki karakter ovog sandaka, te dijelom i ii tog razloga proisteklu slabu nastanjenost sela, moe se primijetiti da se islam sasvim slabo irio na ovom podruju, izuzevi kasabe, kojih je bilo samo dvije. To se moe feti kako za sjedilako tako i za vlako stanovnitvo. Krajiki karakter sandaka je bio svakako razlog nedolasku stanovnitva iz Bosne, za razliku od poekog sandaka. gdje je broj doilaca ili prilaca iz Bosne vrlo primjetan. Najveti broj muslimana svakako su inile vojne posade, koje, kao i utvrenja, kod laaji~kih sandaka nisu ni unokne u redovne, ve u posebne vojne popise, te pripadnici administrativnog aparata, koji takoe veinom nisu unoeni u popise. Meutim, oni najete nisu ni poticali od lokalnog stanovni~tva, ~se posebno moe rea za ovaj sandak. Interesantno je napomenuti da sjedite sandaka, Palaac, uopte nije upisan, kao ni Velika, koja je bila sjedi~ kadiluka. .
IRENJE ISLAMA U POEKOM I PAKRAKOM SANDAKU

Rezime. Na podruju Slavonije, izmeu Drave, Dunava i Save, osnovana su sredinom XVI stoljea dva sandaka: najprije poeki 1537. godine, a zatim i pakraki, koji se j~ nazivao i azmanski i cerniki, ve prema tome gdje se nalaZilo sjedite sandaka, osnovan 1557. godine. Iako su oba sandaka imala status serhada, odreene okolnosti su uinile da su se razliito razvijali i tretirali. Poeki sandak. ipak na odreen nain zatien pakrakim, privredno se vie razvijao i kao takav je bio interesantniji za naseljavanje kako domaem stanovnitvu. tako i Osmanlijama. Vlast je ovdje i forsirala irenje islauna. podizanjem sakralnih objekata, naseljavanjem dervia, te oslobaanjem od odreenih poreza stanovnitva, koje bi inilo demat odreene damije, "gdje b~ se molilo i za sreu vladara i napredak Carstva". U popisima pakrakog sandaka naprosto se vidi nezainteresovanost vlasti za irenjem islama meu vla!kim stanovni,'tvom, koje je tu bilo i naseljavano da bi titilo granice prema Habsburkom Carstvu. Sakralnih je objekata vrlo malo, samo u kasabama, a u pristupanim defterima ne nailazimo ni na jedan zapis koji bi svjedoio o povoljnijem poloaju muslimanske raje. Pakraki je sandak i inae bio vrlo slabo naseljen. te je i broj muslimana vrlo malen. to se tie etnikog sastava ovih muslimana, svakako ih je najvie bilo domaeg porijekla, to se vidi iz eufemizma "Abdullah" umjesto pravog oevog imena. a zatim doseljenika iz Bosne. Taj proces treba pratiti kroz sve popise, jer se konvertiti nazivaju sinovima Abdullahovim ili Bosancima samo u prvom u kojem se prvi put registriraju kao takvi, a ve u sljedem popisu se ne vidi niti

80

Fazileta Hafizovi

da su konvertiti niti da su doseljenici.

U ovom su radu koriteni popisi iz XVI stoljea, te se i podaci odnose na to stoljee. irenje islama bilo je svakako najivlje sredinom druge polovice ovog stoljea, a smanjenim tempom se nastavljalo i kasnije. Bilo ga je sigurno i u XVII stoljeu, to vidimo na osnovu podizanja novih sakralnih objekata, ali je to svakako bilo u smanjenom obimu, pogotovo u pakrakom sandaku.
E-XPANSION OF ISLAM IN THE SANJAKS OF POEGA AND PAKRAC

Summary In the region of Slavonija, between the rivcrs Drava, Danube and Sava, two sanjaks were established in the middle of the 161hcentury. First, the Sanjak of Poega was established in 1537. and then in 1557 the Sanjak of Pakrac which was also called the Sanjak of azma and the Sanjak of Cernica, depending on the central town of the Sanjak. Although both sanjaks had the status of serlwd (l:x>rder region), certain circumstances influenced on their different treatment and different development. Sanjak of Poega was, in a way, protected by the. Sanjak of Pakrac, it was more developed and because of that more attractive both for the native immigrants and of Ottomans. The authorities here induced the expansion of Islam by constructing the sacral objects, settling on derwishes, making the djemats(the members of the moques) free of taxes, "for they preyed for the ruler's good luck and for the prosperity of the Empire". As for the Sanjak fo P.ctkrac, it is evident from the register that the authorities were not interested in the islamization of Vlach's population which had been settled here in order to protect Ottoman borders from Austro-Hungarian Empire. Sacral objects were small in numbers, they could be found only in kasabas (towns). The existing registers offer no data concerning the privileged posi- tion of Muslim "raya". The sanjak was not densely inhabited anyway, and the number of Moslems was small. As for the ethnical constitution of these Moslems, the majority of them was of native origine, which was obvious from the euphemism "Atxiullah" used instead of the real father's name and some of them were immigrants from Bosnia. The process of islamization should be followed through all the registers because the converts are named by "sons of Abdullah" or "Bosnians" only in the first register, i.e. in the register where their name is written for the first time, while in the nextcoming register no traces of their immigrant's or. convert's status exist. The prcsent paper was based on register of the 16" century so that the data were related to that period as well. The expansion of Islam was te strongest during the second half of the 16" century and it continued later on with less intensity. The data concerning thenconstniction of new sacral o~jects

the

irenje islama u podkom i pakrakom sandaku

81

showed that the process lasted in the I1'h century as well, but its intensity was lower, especially in the Sanjak of Pakrac.

MEDIDA SELMANOVI (Sarajevo)

UTICAJ TURSKO-OSMANSKE POLITIKE NA ISLAMIZACIJU U BOSNI Islamizacija jednog velikog dijela stanovnitva u Bosni tekla je u duem procesu na koji je bitno uticala politika tursko-osmanskog feudalnog ~tva u cilju uspostave tursko-osmanske vlasti na bosanskim prostorima. Kako je u historijskom vremenu uspostave vlasti nad bosanskim prostorima turskoosmanski feudalni sistem bio definisan sutinskim odnosom prema zemljinoj svojini, on je osmislio oblik vlasti koja je po uspostavi donijela korijenite promjene unutar bosansog stanovnitva. Da bi uoili promjene koje je donijela uspostava tursko-osmanske vlasti u Bosni~ potrebno je da se podsjetimo u to kraim opservacijama na osobenosti ove vlasti nastale u evoluciji tursko-osmanskog drutvenog bia, shodno historijskim prilikama i drutvenim procesima unutar tog bia i utvrdimo polazita za na!e izlaganje. U trajanju historijskog procesa velike seobe naroda osmanski Turci naseljavaju dijelove Anadolije u stadiju rodovsko-plemenskog drutvenog ureenja, koji ima znaajke ~jednike svojine nad dobrima, zasnovanim na tradicijama i stepenu razvoja nomadsko-stoarskog mtnikog ivljenja. Ortodoksni islam, kao religija, bio je prihvaen od tursko-osmanskih plemena u ovom stepenu razvoja drutvenih odnosa pored ostaJog i zato to nije bio u suprotnosti sa shvatanjem o zajednikom koritenju ekonomskih dobara i dobrima steenim u obliku ratnog plijena. Vremenom on postaje najbitniji oslonac tursko-osmanske feudalne ideologije. Prihvatanjem islama nije se promijenilo shvatanje o zajednikom vlasnitvu ekonomskih dobara. Ono se usaglasilo i modifikovalo u institutu erazi miri. Erazi miri, u principu, predstavlja oblik 7.ajedni0k:e svojine nadzemlj~nim dobrima i zajednikom koritenju od strane vladajue feudalne klase. Kao osnovna baza naturalne agrarne proizvodnje, erazi miri vue korijene iz oblika opte rodovsko-plemenske svojine i ima podlogu u zakonima razvoja drutva. Institucija erazi miri, u upravno-svojinskoj kompetenciji centralne vlasti, od samog poetka primjene uslovila je razvoj timarskog sistema kao svog instrumenta u zajednikom koritenju ekonomskih dobara agrarno-naturalne proizvodnje od strane feudalne vladajue klase. U oligarhijskom ustrojstvu, po

84

Medida Selmanovi

vertikalnom stcpenovanju unutar vlad~tiue feudalne klase tursko-osmanskog drutva, iskljuivo pravo pripadalo je sultanu da rasporeuje koritenje zemlje unutar feudalne vladajue klase, odnosno da.dodijeljuje prihode sa ekonomskih jedinica kao to su timari, zeameti i hasovi. Uslijed ovako uspostavljene ekonomske zavisnost i i administrativne podlonosti feudalne klase u odnosu na sultana, ovaj oblik klasno-feudalnih Odnosa nije bio izloen procesima raslojavanja unutar feudalne vladajue klase koji su karakteristini za zapadni oblik evropskog feudalnog sistema. 1 Devijacije e nastati tek docnije, u promjenama svojinskih odnosa prema instituciji erazi miri i kompetenciji centralne vlasti sultana, to e dovesti do promjena u meuklasnim odnosima i znatno oteati poloaj eksploatisanog teakog ivlja. Vremenski, poetke tursko-osmanske vlasti na prostorima ukinute srednjovjekovne bosanske drave, poetke procesa islamizacije ili poetke drugih procesa kqje je inicirala tursko-osmanska politika, treba traiti jo u vrijeme postojanja skopskog krajita. Meutim, tek po formiranju bosanskog sandaka ovi procesi su uhvatili sn.:1an zamah i izvrili duboke drutvene promjene unutar stanovnitva. Kako je poznato, nakon brzih i irokih vojnih operacija, turskoosmanske operativne vojske pod vodstvom samog sultana Fatiha, ukinuta je sred-njovijekovna bosanska drava, ali je nakon povlaenja tursko-osmanskih operativnih vqjnih potencijala i protiv-udara maarske vojske sa sjevera i Herceg-Stjepana i njegovih sinova sa juga, turska vojska uspjela da zadri uski pojas u Podrinju sa Zvornikom i relativno uski pojas teritorija na potezu Foa Hodidjed-Visoko i na ovom drugom poja'iu uspostave bosanski sandak. Bosanskom sandaku bila je dodijeljena veoma sloena uloga nosioca tursko-osmanske politike. koja je prvenstveno bila usmjerena u pravcu uspostave tursko-osmanske vlasti 11a prostorima ukinute srednjovjekovne bosanske drave i stvaranju uporita u stanovnitvu ovog teritorija, suglasno zacrtanim ekspanzionistikim ciljevima u pravcu Sredozemlja i Srednje Evrope. U fazi konsolidacije bosanskog sandaka, tursko-osmanska politika je svoju elastinost i izvjesnu toleranciju prema preostaloj bosanskoj vlasteli skoncentrisanoj u gornjem toku rijeke Bosne na potezu Visoko-Zenica-Vranduk, priznavajui im neka prava na njihovim feudalnim posjedima. Svjesni da domae stanovnitvo nerado gleda Turke kao okupatore, pokuali su da uspostave marionetsko bos,lttsko kraljevstvo sa sjeditem u gradu vr,mduku. Marionetskog vladara ili vladare nije priznavala bosanska vlastela, pa ova epizoda tursko-osmanske politike nije imala nikakvog historijskog znaaja.
l. Filipovi Nedim ukazuje da su u poetku formiranja tursko-osmanske drave postojali elementi rano feudalnih odnosa nasljeenih od Sed!uka, ali su oni brzo ukinuti uspostavom timarskog sistema, u radovima: Pri11c Musa i Seyh Bedreddi11, Sarajevo 1971.; "Pogled na osmanski feudalizam (sa naroitim obzirom na agrarne odnose)", Godi11jak istorijskog drultvQ. IV/1952.; "Osvrt na nek3 pitanja iz ranije istorije osmanskog timara", Radovi filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1963. godine, i drugim.

Uticaj tursko-osmanske politike na islamizaciju u Bosni

85

Ubrzo, tursko-osmanska politika svoje aktivnosti usmjerava ka masama upsko-ratarskog stanovnitva. Ovo stanovnitvo na prostorima ukinute srednjovjekovne bosanske drave, etniki dualno, sa veinskim dijelom stanovnitva slavenskog porijekla i manjinskim dijelom kojeg su sainjavale vlake etnike grupacije, heterogeno po konfesionalnoj pripadnosti, iscrpljeno stalnim ratovanjima i svakodnevnicom tog vremena, bilo je pogodan medij za primjenu politike u svrhu ostvarenja zac1tanih tursko-osmanskih politikih i vojnih ciljeva. Usmjeravcmje tursko-osmanc;ke politike ka seljatvu bilo je uslovljeno injenicom da je na tom podruju, u vrijeme konsolidacije bosanskog sandaka, bila skoncentrisana tursko-osmanska vojska koja je USP.iela da sauva teritorij na kome-sc formirao bosanski sandak. U ovom vremenu stabilizacije potrebno je bilo dosljednije uspostaviti timarski sistem na tom podruju u svrhu izdravanja skoncentrisanih vojnih potencijala koji su bili rasporeeni po gradovima i utvrdama u nedefinis~.nim i lako promjenljivim granicama. Ovom postupku su izvjesnu potekou inila pr:.lllata feudalna lena domaeg plemstva na kojima su bili zadrani stari klasni odnosi u kojima je kmetstvo bilo u daleko nepovoljnijem polo,..aju od raje ukljuene u timarski sistem. Da bi otklonila tu potekou, tursko-osmanska politika je preostalom plemstvu otvorila vrata vojnih slubi koJislei njihovu tenju za ouvanjem plemikog statusa, uklanjala ih sa njihovih feudalnih posjeda dajui im slube u drugim dijelovima Carstva, gdje su se postepeno islamizovali. Zapaa se u najranijim popisnim registrima, koji se odnose na podruje bosanskog sandaka u vrijeme njegove konsolidacije, da gotovo i nije bilo na njegovom podruju islamizovanog ivlja. Prve vojne akcije bosanskog sandaka bile su usmjerene prema Hercegovini. Razlog za to nalazimo u injenici da su posade i vojni potencijali na ovom teritoriju predsta\'ljali daleko slabiju prepreku tursko-osmanskim vojnim f01macijama, nego to je to bilo na sjeveru gdje su eg-zistirale jajaka i srebrenika banovina kqje su predstavljalc strateke take odbrane maarskog teritorija. Uostalom, na teritoriji: Hercegovine su osmanski Turci, smiljenim politikim potezima, dobili podrku u dijelu stanovnitva etnikih, vlako-katunskih grupacija, koje stJ u to vrijeme veinom bile u stadiju rodovsko-plemenskog drutvenog ureenja, sa d1u~tvenim <;>sobenostima, zajednike svojine sadrlane u stoci i nainu nomadskog ivljenja. Na simpozijumu o Vlasima, na temu " Vlasi u XV i XVI vijeku" , odrlanom u Sardjcvu od 13. do 16. XI 1973. godine, prezentirano je mnogo saznanjaureferatima, saopenjima i diskusijama. N~ unato svemu reenom na ovom simpozij umu, ostalo je dosta pitanja koja nam se logino nameu i koja zahtijevaju odgovore proistekle iz historijskih izvora, a koja se odnose na Vlahe u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi. Oni su evidentni i u historijskoj grai iz tursko-osmanskih izvora. Naa pretposta\'ka je da su ove vlake grupacije bile heterogene po konfesionalm~j pripadnosti.

86

Medida Selmanovi

Naime, ako paljivije pogledamo mapu razvoja i irenja srednjovjekovne bosanske drave koju je izradio Marko Vego, zapazit emo, da su u trajanju ove drave, svoja stanita vlake grupacije imale irom Hercegovine i dijela Dalmacije koji je u datom historijskom vremenu pripadao ovoj dravi. U svojim nomadskim kretanjima za stokom, najsjevernije su ili neto malo dalje od granice uticaja mediteranske klime, odnosno da su neke vlake skupine imale svoje katune i na podrujima sjevernije od ovih planina. Prema mapi, Marko Vego je veinu ovih etnikih vlakih skupina identifikovao kao Vlasi Burmazi, Vlasi Hrabreni, Vlasi Predojevii i slino. Sigurno se zna da su se bavili preteno nomadskim stoarcnjem, zatim prevozom robe, a pojedine vlake starjeine su sc bavile i trgovinom za svoj ili tui raun. Vlake skupine su brojnou predstavljalc znatne vojne lX>tencijale i kao vojnici su povremeno bili u slubi pojedinih pripadnika krupne bosanske vlastele u njihovim meusobnim razmiricama. 2 Gotovo da pripadnici ovih skupina i nisu uestvovali u podjeli feudalne vlasti u vrijeme eg-.listencije srednjovjekovne bosanske drave. Raznolikost vlakih nomadskih etnikih skupina po konfesionalnoj pripadnosti, prema na.~m miljenju, nastala je uporedo sa teritorijalnim irenjem i jaanjem feudalne srednjovjekovne bosanske drave, kao i kod slavenskog etnikog dijela stanovnitva, to daje karakteristiku posebnosti. Inae, ova arolikost stanovnitva u ov~j srednjovjekovnoj dravi je sa prisustvom hristijanstva jedna od osobenosti koju je vjeto iskoristila tursko-osmanska politika, pa emo se, ovom prilikom, ukratko, podsjetiti na neke njene posebnosti. Naime, najvei politiki uticaj na unutranje prilike i samostalnosti slavenskih drava na balkanskim prostorima imale su mone crkve. Osloboditi se crkvenog uti~ja, rimskog katolianstva i vizantijskog pravoslavlja, znailo je posebno za nemanjiku Srbiju i srednjovjekovnu Bosnu u njihovim dravnim konturama, politiki suverenitet, samostalnost i vlastiti razvoj. Za razliku od drugih slavenskih srednjovjekovnih drava koje su ve bile izgubile samostalnost, srpski vladar Stevan Nema~ja je izdvojio i organizirao srpsku pravoslavnu crkvu, dok je u istom historijskom dobu, bosanski vladar Kulin-ban prihvatio hristijanstvo kao osobenu religiju na prostorima svoje drave. Pojava i principi hristijanstva na prostorima srednjovjekovne bosanske drave su takoe dosta nerazjanjeni u nedostatku sigurne i vjerodostqjne grae. Na simpoziju odranom u Skoplju 30-31. V 1978. godine na temu " Bogumilstvo na Balkanu u svjetlu najnovijih istraivanja" , Salih H. Ali prezentirao je referat pod naslovom "Bo..'o;anski kristijani i pitanje njihovog porijekla i odnosa prema manihejstvu" . Na osnovu pokazatelja ustanovio je slinosti, ali i razlike koje hristijanskojbosanskoj crkvi daju svojstvenu oso~nost. Kako je ova religija uhvatila duboke korijene u stanovnitvu svih kategorija srednjovjekovne bosanske drave, ne
2.
Kovaevi-Koji,

Desanka: Gradska 11aselja sred11jovjekov11e Bosanske drf.ave, Sarajevo

1978.

Uticaj tursko-osmanske politike na islamizaciju u Bosni

87

moe sc iskljuiti mogunost da je i dio vlakih katunskih grupacija bio zahvaen hristijanstvom. Na ovu mogunost nas navode nekropole hristijanskih steaka kao to je nekropola hristijanskih steaka na Kronjama, na planini BjcJanici, zatim u blizini katuna na Mrtvanjskim Stanarima ili na planinama vrsnici i Prenju. Kako je poznato iz historije, pomjcranjem drlavnih granica na istok i zapad do Jadmnskog mora, u kompctencji vlasti bosanske srednjovjekovne vlas- . tele nale su se kako vl~ke tako i slavenske mase stanovnitva koje su na zapadu bile podjakim.utk.ajem katolianstva, dok su u istonim dijelovima bile pOd uticajem nemanjike pravoslavne crkve. Pod kornpetencijom vlasti bosanske srednjovjekovne vlastele, koja je u veini konfcs~onalno pripadala hristijanstv!J ili kriptohristijanstvu ako su to politi~e prilike uslovljavalc, kod stanovnita, naroito kod vl~kih skupina, slabe veze sa srpskom pravoslavnom crkvom, dok je kod vlakih grupacija i slavenskog stanovnitva na Zapadu stanje bilo neto
drugaije.

U centralnom dijelu bosanskog sandaka dolo je do odreene konsolidacije i stanovitog mirnog stanja, pa zapaamo da je proces islamizacije bio u toku. Dosta jak zamah procesa islamizacije obuhvatio je sela na prostorima sliva gornjeg toka rijeke Bosne i gornjeg toka rijeke Vrbasa krnjem XV i poetkom XVI vijeka. Tane razloge ne znamo, ali sa velikom dozom vjerovatnoe moemo pretpostaviti da je do ovog zamaha dolo pri uklapanju seoskog stanovnitva u timarski sistem i njegovim nastojanjem za zauzimanjem povoljnijeg statusa u okviru tog sistema. Naime, tursko-osmansko drutveno feudalno ureenje je bilo dosta sloena organizacija. U njegovoj osnovnoj klasnoj podijeljenosti razlikujemo dvije osnovne grupaCije stanovnitva. Prva se odnosi na korisnike erazi miri rangirane u timarskom sistemu veliinom feudalne rente od najnieg timarskog lena do carskog hasa posjeda, to opet predstavlja ljestvicu statusa i odnosa unutar same vladajue klase. I druga grupacija stanovnitva, koja je predstavljala agrarne proizvode i u tursko-osmaskom drutvu imala je statusnu ljestvicu. Svakako, na dnu te ljestvice bili su ljudi sa statusom roba koji se zadrao kao rudiment robovlasnikog drutvenog ureenja u cijelom feudalizmu. Na neto viem stupnju bio je kmet nemusliman koji je u samom timarskom sistemu imao daleko bolji poloaj od kmeta u evropskom feudalizmu, ali je bio optereen maksimalnim davanjima. Na slijedeoj stepenici bio je pripadnik vlakih stoandcih skupina k~ji je bio unekoliko priYilegovan u davanjima i njemu je tursko-osmanska politika irom otvorila mogunost naseljavanja na naputene obradive povrine u Bosni a njegov status je bio regulisan vlakim kanunima. Islamizovani kmet je bio u kmetskom odnosu zavisnosti o emu nam jasnu sliku daju popisni registri i njegova su davanja bila manja, ali su mu davane mogunosti da uzna1>reduje ueem u ratu ili na neki drugi nain, i zauz-

88

Med7ida Selmanovi

me neki povoljniji status. Ipak, i ovaj dio stanovnitva u rajinskom odnosu bio je element viestruke eksploatacije. Ova gruba digresija nam daje samo povrno ustrojstvo odnosa u tursko-osmanskom drutvenom ureenju koje je bilo daleko sloenije, ali e nam posluiti kao jedno od polazita u naem daljem izlaganju. Imajui u vidu ovu digresiju, moemo zasnovati pretpostavku da je u prvom vremenu poslije konsolidacije bosanskog sandaka u gornjim tokovima rijeka, Bosne i Vrbasa pojaan proces islamizacije i da je dolo do konkurentne nivelacije u zauzimanju povoljnijeg statusa na drutvenoj ljestvici, izazvane u prvo vrijeme razlikama u konfesionalnim pripadnostima. Nau pretpostavku potkrijepljuje i injenica da je taj dio bio, u vremenu srednjovjekovne bosanske drave, najgui po broju utvrenih gradova i sela uz njih, da je taj dio teritorija bio izloen presiji katolianstva potporom posljednjih bosanskih kraljeva i da je tursko-osmanska vojska na ovom podruju zatekla veliki broj kriptohristijana. Sve su to razlozi koji su naveli voditelje i kreatore tursko-osmanske politike da se u ovom dijelu bosanskog teritorija, nakon. paljive PfOCjene stanja, politikim potezima ra1.raunaju sa preostalom bosanskom vlastelom i .katolikom crkvom uklapajui njihova zemljina dobra u timarski sistem, a uz obavezu raznih davanja islamskom feuda\nom gospodaru. Ovim inom su poljuljani i ogranieni autoritet katolike crkve i domae vl~"tele, i istovremeno inom prihvatanja islama otvorene kmetsko-ratarskom ivlju mogunosti zauzimanja povoljnijeg ekonomskog i drutvenog statusa na ljestvici ustrojstva tursko-osmanskog drutvenog ureenja. Kao posljedicu i danas uoavamo dosta brojna naselja muslimanskog ivlja u blizini samostana u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Visokom i uopte na teritoriju prvobitnog jezgra ~kog sandaka. .. . Stalno ratnO stanje, uspostavljeno na tcitoriju kojeg bi oznaili slivovima sll$jih tokova rijeka Bosne i V1basa, prorijcdilo.je u velikoj mjeri upskoratarsko stanovnitvo slavenske etnike mase, izloeno stalnim upadima i pljakaim pohodima iz jajake banovine i sa teritorija bo~nskog sandaka. Migracija upsko-ratarskog stanovnitva gotovo je opustjela prostore na plodnim i za agr.nnu proizvodnju sposobnim pO\rinama. Pred tursko-osmansku politiku stavljen je zadatak revitalizacije agrarne proizvod~jc i uspostava organi7..acijc vlasti, a samim tini i uspostava ekonomskih i drutvenih odnosa u suglasnosti sa islamom i tursko-osmanskom feudalnom ideologijom. U masama etnikih vlakih grupacija iz Hercegovine, tu~ko-osmanski kreatori politke su nali onu kvantitativno snagu koja e, tokom XVI vijeka, stvoriti jedan osoben medij izmjeanosti sa etrlikim slavenskim ivljem iz koga e u procesu islamizacije i biolokog mijeanja izrasti jedan novi drutveni kvalitet na prostorima Bosne. . Doseljavanjem vlakih etnikih skupina na ratovanjem opustjele i sta:novn,itvom prorijeene prostore sposobne za zemljoradnju, neminovno je vodilo QStvarenju zacrtanih tursko-osmanskih vojnih i politikih ciljeva, ali je inicira-

Uticaj tursko-osmanske politike na islruuizaciju u Bosni

89

lo niz drutvenih procesa. Prije svega, tursko-osmanska vlastje kolonizacijom vlakih skupina i njihovim vezivanjem za obradi vu zemlju stvarala uslove koji su omoguavali uspostavu vlasti nad tim skupinama. Zatim, ovim se postizala i revitalizacija agrarno-naturalne proizvodnje obradivih povrina to je stvaralo preduslove za dosljednu primjenu timarskog sistema. Sa pozicija odbrane i uspostave kompetencije vlasti, tursko-osmanska politika je raunala na to da e pripadnici vlakih etnikih skupina novosteenu imovinu grevito braniti. Stoga je uz dodjelu zemlje, vlakim starjeinama ili itavom plemenu davala zaduenja, dunosti ili slube i obavezu uea u ratnim pohodima. Time je popunjavala svoje vojne potencijale, odnosno poluv()jnc i pratee formacije. Jasne primjere nalazimo u popisnim registrima iz 1562. godine gdje su navedene vlake skupine u vrenju derbendske slube na primjer u klancima Vrh-Crepanjska, ili Vrh-Lava u jajakoj nahiji? Interpolacijom svjeih i za tursko-osmansku politiku dosta lojalnih vlakih skupina stanovnitva unutar upsko-rataskog slavenskog ivlja, tursko-osmanska politika je razbijala kompaktnost masa slavenskog etnikog ivlja pri emu je strogo vodila rauna o konfcsionalnoj pripadnosti doseljavanih grupacija u odnosu na konfesionalnu pripadnost slavenskih masa stanovnitva. Ovim objanjavamo naseljavanje u irokoj fronti du kontura sjevernih granica bosanskog sandaka vlakih grupacija srpsko-pravoslavne religije s regije istono od rijeke Neretve, ali imamo i sigurne dokaze da su naseljene vlake l skupine katolike orijentacije u rubna podruja zvornikog sandaka. Ovim se smanjivala mogunost eventualnog otpora stanovnitva prema uspostavi i uvrenju tursko-osmanske vlasti, posebno u veinskim masama stanovnitva pod uticajem katolianstva i pretpostavkama proisteklim iz tadanjih odnosa katolianstva prema islamu i obratno. Historijska je injenica da su vlake etnike grupacije doseljene u Bosnu doseljavane na obeanu im zemlju bez ikakvog pritiska na promjenu kon- fesionalnosti, sa odreenim privilegijama, olakicama, a nakon naseljavanja
3. Opirni dejt:tr za Bosm1 J562. godine. Orijentalni institut u Sarajevu br. 78. Original u Arhivu Predsjednitva vlade u Istambulu TD 1071, F. 277. 4. "To su Vlasi koji su doli s vana, naselili se i daju pristojbu po vlakom obiaju, a prihlxl od 'njih je (upisan) na sandak-bega. Oni spadaju u skupinu Vlaha kraljeve zemlje i has su mirlive Bosne" . (zatim slijede pobrojana davanja da bi ~~e tekst nastavio) " Poicd sve~:ta ovoga, kad bude pohod, iz svakih 10 kua izlazi po jedan konjanik i pod orujem uestvuje u pohodu na konju. Poto ta sluba bude zavrena, oni su oproteni i osloboeni ostalih nameta. Ali neoenjeni izmeu njih ne daju nita. Poto se oene, daju svoje pristojbe po onome to je spomenuto. Ranije je gospodin Vildan tako upisao. Ali je zakon to da se daje po dimu (tUtUn) . Tako je ubiljeeno u (ovaj) defter" .
Kanuni i kaiiUIIIIame za Bosanski. Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Cmogorski i Skadarski sandak. Saoptavaju: urev Branislav, Filipovi Nedim, Hadibegi Hamid, Muji Muhamed i abanovi Hazim. Orijentalni institut u Sarajevu, Monumenta turcica historiam

slavorum meridionalium illustrnntia, Serija l, Zakonski spomenici l, Sarajevo 1957. str.13. i str. 14.

90

Mcdida Selmanovi

uivale su povoljniji poloaj od ne muslimanskog kmetskog ivlja. Povoljniji poloaj je bio regulisan posebnim kanunima kao to su " kanun o Vlasima oblasti Pavlovia iz 1485. godine"," kanun o Vlasima Kraljeve zemlje iz 1489. 80". dine". Veoma je upeatljiv dio teksta koji se odnosi na vlake grupacije koje su doseljene u nabiju tvrave Maglaj kao dio kanuna o Vlasima Kraljeve zemlje.4 Oito je da je tursko-osmanska politika. kolonizacijom i inerpolacijom vlakih skupina unutar upsko-ratarskog stanovnitva u Bosni. stavljala raju upsko-ratarskog slavenskog stanovnitva u dosta nepovoljniji poloaj. Islamizacija dijela upsko-ratarskog seoskog stanovnitva bila je promjena njihovog drutvenog i ekonomskog statusa naspram doseljenih i povlatenih nemuslimanskih vlakih skupina. to se Oituje. prije svega. u davanjima upisanim u popisne registre kao i povlateniji tretman kod tursko-osmanskih vlasti. shodno politici islamske ideologije. Inae. nije nam poznato do sada da postoji ijedan zapisan primjer nasilne islamizacije stanovnitva ili pojedinca. Meutim. turskoosmanska politika voena preko bosanskog sandaka. suglasno islamskoj feudalnoj ideologiji i erijatskom pravu. na izvjestan nain je nastojala udaljiti hriansku crkvu od nemuslimanskog stanovnitva. Ova konstatacija se oituje u dijelu teksta u kanun-nami bosanskog sandaka iz 1516. godine. 5 Kako smo ve utvrdili. tursko-osmanska politika u Bosni je bila usmjerena seoskim masama i drutvenim kretanjima unutar tih masa stanovnitva. Sredinom prve polovine XVI vijeka i padom jajake banovine. osvajanje teritorija ukinute srednjO\jekovnc bosanske drave bilo je pri kraju, a pri kmju je bio i proces kolonizncije etnikih vlakih skupina. U ovom periodu uspostavljena je tur.sko-osman..o;;ka vlast, seosko stanovnitvo je bilo uklopljeno u limarski feudalni sistem. a proces islamizacije je postepeno jenjavao. Posljednji popisni registar bosanskog sandaka sainjen je 1600-te godine. 6 Obzirom da je ovo izlaganje zasnivan<l na podacima iz popisnih registara mogue je sumirati posljedice tursko-osmanske politike u odnosu na proces islamizacije seoskog stanovnitva. na osnovu podataka iz popisnog registra. Kada je rije o poveanju broja stanovnitva doseljavanjem vlakog etnosa na prostore Bosne, tanu brqjno&1 stanovnitva nismo u stanju utvrditi
5. "Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojale od starog nevjernikog
vremena. Neka se taJ..-ve novopodignute crkve dadu pont~iti, a oni nevjentici i popovi koji, boravei u njima. uhode stanje i dojavljuju u nevjernike zemlje neka sc kazne strogo i neka sc kazne tekim tjelesnim kaznama (~iyasct) ". Ktmulli i kniiUII-Iuune za Bu.va11ski, Hercegovaki. Zvomiki, Kliki Cmogorski i Skadarsl.."i sa11d!.ak. Saoptavaju: ure, Branislav. Filipovi Nedim, Hadibegi Hamid, Muji Muhamed i abnnovi Hazim. Orijentalni institut u Sarajevu. Monumenta turcica historiam slavorum mcridionalium illustrantia. Seria I. Zakonski spomenici l. Sarajevo 1957, str. 31. 6. Mujti.Sal dejter za Bos11u 1600. Zbirka Komisije za istoriju naroda Bosne i Hercegovine br.22/ 3. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Original se nalazi u Ankari TD 477, 478.479.

Utic~

tursko-osmanske politike na islrunizaciju u Bosni

91

stoga to su u popisnim registrima upisani samo muki lanovi sposobni za privreivanje. U strukturi stanovnitva, a na osnovu samo vlastitih imena upisanih mukih pripadnika domair.stva, teko je rnzluiti etnoloku pripadnost dvjema osnovnim C(tnikim skupinama, odnosno skupinu slavenskog stanovnitva od stanovnitva doseljenih vla..~kih grupacija. S obzirom da su kasniji popisni registri pisani i u vrijeme kulminacije procesa islamizacije, i kod njih je tekou predstavljalo ovo razluivanje, osim ako nije upisana prva generacija koja je primila islam. Osnovna diferentnost u popisnim registrima iskazana je u izrazima muslim-musliman i geber-nem.usliman. Na osnovu izraza ef/ak, kqjim se oznaava pripadnik vlakih skupina, mogli bismo identifikovati pripadnike ovoj etnikoj skupini. U popisnom registiU iz 1562. godine nije za pripadnike vlakih skupina upotrebljen izraz ef/ak. ali nam to ne predstavlja tekou, stoga to su oni prepoznatljivi po vlakom porezu .fi/uriji. Pouzdan podatak o prisustvu vlakih skupina unutar stanovnitva sadrlan je i u prisustvu upisanog vlakog starjeine primuura i njemu pripadajuih demata, ak i onda kada je dio stanovnitva sela djelomino islamizovan. Tako uoavamo na primjer, da dematu primuura Alije sina Balije 1562. godine pripada dio sela Magalj Dol, a zatim selo Duboaniujajakoj nahiji u kojem su popisani devet muslimana i deset nemuslimana koji su plaali vla.~ki porez filuriju. Iz istog popisnog regi~1ra uoavamo selo Ponjavie potpuno naseljeno vlakim nemuslimanskim ivljem i primuurom Mustafom sinom Bof.idara.1 Interesantno je da je u popisnom registru iz 1600-te godine upisan knez Piri sin Mustafin na svojoj batini u selu Ponjaviikoje je ve bilo zahvaeno islamizacijom.8 Ako bi stanovnitvo na teritoriji srednjovjekovne bosanske dr"t.ave prikazti u geometriJskom obliku povrine kruga i pri tome zanemarili procentualnost u odosima etnikih mmm stanovnitva, dobili bi grafiki prikaz stanja stanovnitva kako je to prikazano na ilustraciji l. u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, a na ilustraciji2. je grafiki prikaz stanja stanovnitva na i~1om teritoriju nakon uspostave tursko-osmanske vlasti i islamizacije. Selo, kao elementarni su~jekt naturalne proizvod~je, uklopljeno u timarski sistem ka osnovni objekt viestruke eksploatacije seoskih masa, nije imalo samo ulogu iskoritavanog seljatva. Ono je odigralo odluujuu ulogu u ouvanju etnikih i etnolokih tradicija kulturne nadgradnje ispaljene u obiajima patrijarhalnog oblika ~ivota, bez obzirn na etniku dvojnost, religijsku heterogenost i ogroman uticaj kulture i civilizacije orijenta koje je sa sobom donijela uspostava tursko-osmanske vlasti. Ovo se moe objasniti time to je tursko-osman.,ko drutveno, agmrno i <:Jr'L.avno ureenje nametnuto selu odozgo
7. Oplimi dejlerzll Bos11u 1562. Orijentalni institut u Sarajevu br. 78. Original se nalazi u Arhivu Predsjednitva vlade u l!ltambulu TD 1071. 8. MttjllSlll dejter za Bosnu 1600. Zbirka Komisije 7.a istoriju naroda Bosne i Hercegovine br. 221 3. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Original se nalazi u Ankari TD 477, 478, 479.

92

Mcdida Selmanovi

preko gradova kao centara administrativne vlasti, ekonomskog i duhovnog . ivota, ostavljajui mu dovoljno prostora za njegov osoben i intiman ivot u okvirima mentaliteta, obiaja i tmdicija. Tursko-osmanska vlast pokazala je izvjes.nu toleranciju u odnosu na tradicije, obiaje i obiajno pravo, ukoliko se ono nije suprotstavljalo zakonima i osnovnim postulatima na kojima je izgraeno tursko-osmansko drutvo, i njegovoj feudalnoj islamskoj ideologiji. Intimni ivot sela u ovom smislu odvijao se razliito to je zavisilo od njihovih statusa, odnosno sela u okviru timarskog sistema i sela van njega. Sela uklopljena u serbest posjed u okviru timarskog sistema imala su neto skueniji prostor za intimni ivot, jer su bila izloena jaem uticaju gradskih sredina, posebno onda kada su davanja u dijelu agmrnih proizvoda zamijenjena novanim davanjima i kada je seljak imao potrebu da dio svojih pmizvoda :z.amijeni za novac. Intimniji ivot imala su sela u okviru serbest degil posjeda i sela u okviru vakufa. Iako je dolo do bilokog mijeanja dvije etnike mase u okviru islamizovanog dijela stanovnitva u selima, ipak su sc ouvate mnoge iskonske tradicije i 9biaji. Jedna od tradicija ouvanih u okviru intimnog ivota muslimanskog seoskog ivlja je epska pjesma u desetercu ili domae graditeljstvo stambenih prostora. Odnemuslimanskih dijelova ivlja u selima, dio stanovnitva katolike konfesionalne pripadnosti bilo je u neto povoljnijem poloaju jer je imalo svoje stare crkvene objekte koje Turci nisu dirali. Neto nepovoljniji polo7.aj je imalo ivlje pravoslavne konfesionalne pripadnosti stoga to je u ovoj pripadnosti bilo uglavnom doseljeno ivlje vlakih etnikih grupacija. Doseljavanjem, sedcnterizacijom i promjenom.naina ivota i djelatnosti, posebno promjenom imovinskog stanja, dolazi do raspada krvne povezano~'ti plemenskih i rodovskih odnosa pa i slabljenja uticaja pravoslavne crkvc.Kako se vidi iz popisnih registara iz 1562. godine i iz 1600-te godine, veina sela je nastanjena mjeovitim, odnosno muslimanskim i nemuslimanskim ivljem. 9 Tursko-osmanska vlast u voenju politike prema nemuslimanskom dijelu stanovnitva nije sprijeavala upranjavanje vjerskog, hrianskog rituala jer bi to bilo u suprotnosti sa principima islama Kako sc ve na prvi prigled primjeuje, vei dio stanovnitva sela u XVI vijeku ine muslimani, islamizovani pripadnici obadvije etnike grupacije. lako je intimni duhovni ivot islamizovanog dijela stanovnitva u selima tekao u XVI vijeku pod pokroviteljstvom tursko-osmanskih vlasti, tursko-osmanske islamske feudalne ideologije i jasno zacrtane politike na prostorima Bosne i cjelokupnog stanovnitva na ovim prostorima, ipak takav ivot i na selu ima svoje osobenosti. Prihvatanje islama kao religije dijelu seoskog ~tanovnitva znailo je prihvatan~e
d . . .

9. Op!imi dejter za Bos11u 1562. Orijentalni institut u Sarjaevu br. 78. Originalse nala~ u Arhivu Predsjenditva vlade u Istambulu TD 1071; Mujasal dejter za Bos11u 1600, Zbirka Komisije za istoriju naroda Bosne i Hercegovine br. 2213. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Original sc nalazi u Ankari .. TD477, 478,479.

Uticaj tursko-osmanske politike na islamizaciju u Bosni

93

regula i normi koje propisuje ova religija, a to je znailo i promjenu naina ivota. Kod novih muslimana javljalo se niz problema u zainjanju njiho':'e religijske intime. U uenjuislama nije bila u upotrebi ikonografija koja je, prema Uspenskom, svojom semiotikom hrianinu sluila pri shvatanju biblijskog mita. 10 Islam se iskljuivo oslanjao na pisanu rije kuranskog teksta. Ako uzmemo u obzir injenicu da je stanovnitvo sela bilo mahom nepismeno, da je kod stanovnitva sela bio u upotrebi maternji jezik, a da je u to doba administrativni i slubeni jezik bio tursko-osmanski, onda moemo sagledati kakve su se sve tekoe javile kod novog muslimana. Stoga je ovaj dio stanovnitva sela bio daleko vi~ vezan za gradsku sredinu od drugih, jer ditmija nije bila samo u funkciji mjesta za upotrebu prilikom molitve, nego je bila i mjesto na kome su se dobivala vjerska tumaenja i vrila vjerska obuka. Tursko-osmanska vlast je podravala izgradnju damija svugdje pa i na selu, shodno svojoj islamskoj feudalnoj ideologiji i zacrtanoj politici. Iako je izgradnja damija pribliila duhovnu i kulturnu nadgradnju civilizacija-i tradicija Orijenta koje je sa sobom donosila uspostava turskoosmanske vlasti na prostorima Bosne i izvrila ogroman uticaj ne samo na isla- mizovani dio seoskog stanovnitva nego i na nemuslimanski dio stanovnitva, ipak to seosko islamizovano stanovnitvo nije olako naputalo iskonske obiaje i tradicije. Ono je samo prilagodilo ono to je nosilo i donosilo od duhovnih i kulturnih vrijednosti u nove uslove seoskog ivota donekle u zatvorenosti koja je proistekla iz socijalne razlike i socijalnog drutvenog stepena, klasne suprotnosti naspram eksploatatorske feudalne hijerarhije timarskog sistema. Tursko-osmanski uticaji na stanovnitvo sela svih kategorija odvijali su se u raznim komunikacijama sa gradom. Grad je uspio da produi svoj ivot i nakon uspostave tursko-osmanske vlasti i postepeno se transformie u novim uslovima u grad orijentalnih obiljeja. Uspostava tursko-osmanske vlasti i uklapanje sela u timarski sistem, pored ostalih posrednih i neposrednih izvrenih promjena, promijenila je i feudalna davanja u vidu agrarnih proizvoda i poluproizvoda za davanja izraena u novcu, odnosno akama. Sada je seljak mogao ii u grad da zamijeni agrarne proizvode za novac i tako eventualno podmiri neke druge potrebe. Grad, u svojoj razvojnoj transformaciji, postaje vaan centar komunikacije ekonomskog i kulturno-duhovnog ivota. Novonastalom strukturom i infrastrukturom; ulicama, esmama, hamamima, konacima, banovima, mektebima, damijama i tekijama, izgraenim shodno potrebama islamske feudalne ideologije, grad je zraio snane uticaje na selo, posebno kod islamizovanog dijela stanovnitva Inae, tursko-osmanska politika je poticala i usmjeravala transformaciju nekih, ve postojeih i nastajnje novih gradskih sredina tokom XVI vijeka. Stanovnitvo tih gradskih sredina uglavnom je sainjavalo islamizirani seoski ivalj i unato svim drutvenim i ekonomskim kretanjima kroz ove sredine, privreda ostaje usko vezana za selo sa kojim ivi u ekonomskoj simbio10. Uspenski B. A: Poetikn lwmpozicije Semitika ilw11e, Beograd 1979.

94

Medida Selmanovi

zi u kojoj cirkulira seoski kapital. Duhovni ivot grad'>kih sredina tokom XVI vijeka bio je podreen islamskoj feudalnoj ideologiji i islamskoj civilizaciji.

Spoljni izgled ovih gradova je u biti i nunosti nastao kao posljedica


praktikog privrednog ivota gmdskih sredina i upranjavanja islama kao religije i praktinog ponaanja njenih pripadnika po osnovnim i strogim kodeksima

ove konfesije. Iz strogih pravila ponaanja \jernika unutar islamske religije javila se potreba za stvaranjem preduslova izraenih u nekoliko injenikih nunosti. Ovdje podrazumijevamo, prije svega, potrebu za damijama i mesdidima kao mjestom okupljanja vjernika. Prije upranjavanja molitvenog rituala i svakodnevnici koju propisuje islam. javila se nunost za upotrebom vode u funkciji odravanja fizike istote kao prcdtL<>Iova za iSJXlljavanje religijskih normi koje strogo propisuje islam. Stoga meu kubetima bosanskohercegovakih gradova rapoznajemo kubeta hamama. a u infrastrukturi su brojne esme iz kojih tee voda dovedena keramikim unkovima sa izvorita, podignuta u svijesti stanovnitva na nivo kulta. Svakako. u toj strukturi se zapaaju krovovi i kupole javnih objekata ije postojanje je oslovio p1ivredni i ekonomski ivot gradskih sredina i ~1apaju se sa stambenim objektima u jedinstvenu ~jelinu. Sigurno je da javni i sakralni objekti predstavljaju jezgro grada orijentalnoislamskih obiljeja oko kojih se razvijaju mahale i gradske etvrti stambenih objekata. Po svojoj funkciji, ova vrsta gradova od doba svojih preformiranjai formiranja ne predstavljaju samo ~tacionar za vojnu posadu i subjekt u djelovanju tursko-osmanske vlasti, ve i centar frekvencije iji iinpulsi, shodno islamskoj feudalnoj ideologiji i kultumo-civilizacijskoj nadgradnji, u S(:xx;ifinim uslovima klasnih odnosa unutar osmanskog feudalizma, prodiru u sr duhovnog i privrednog bia ~1anovnitva i vre ogroman uticaj na tokove drutvenog ivota. Stoga je nezaobilazna injenica da su gradovi, pop1imajui orijentalno-islamska obiljeja, na tlu ukinute srednjovjekovne bosanske drave svojim razvitkom gradskog, pri vrednog i duhovnog ivota, odigrali veliku ulogu u procesu islamizacije. Gradske sredine su se otvorile u novim uslovima zavedene vlasti, prema seljatvu i dale jednu osobenost koja je rezultirala osobenom tvorevinom, odnosno stvaranjem posebnog identiteta koji je sluio dispenziji politike u Bosni. lako se stie dojam da je mnotvo procesa, koji su vodili sutinskim promjenama unutar stanovnitva, nastalo na spontanim ra1Jozima, ipak su tokovi procesa, posredno ili neposredno usmjeravani vjeto voenom i dobro osmiljenom politikom na tlu bosanskog teritorUa. sa vrha tursko-osmanskog feudalnog drutva. Ostvarenja ove politike su svakako donijela USlXlstavu tursko-osmanske vlasti u potpunosti, a time i uklapanje teritorija i dijela njenog stanovnitva u koritenju erazi miri i osigurala uporite vlasti u islaniizovanom dijelu bosanskog sandaka.

Uticaj tursko-osmanske politike na islamizaciju u Bosni

95

KATOLIKO l PRAVOSLAVNO

SLIKA 1. Stanje stanovnitva u srednjovJekovnoj Bosanskoj dravi

KATOLIKO l PRAVOSLAVNO

SLIKA 2. Stanje stanovnitva na terltori' bosanskog sandaka nakon izJrene islamizacije dijela sta~ovnitva

96

Medida Selmanovi
UTICAJ TURSKO-OSMANSKE POLITIKE NA ISLAMIZACI.IU U BOSNI

Rezime Pitanje procesa islamizacije, u svojoj sloenosti, jo nije u potpunosti objanjeno. injenica je, da sc ovaj proces odvijao paralelno sa mnotvom drugih procesa od XV do poetka XVII vijeka. To je period uspostave turskoosmanske vlasti u jednom sloenom procesu koji je donio mnotvo korijcnitih promjena od kojih su posljedice procesa islamizacije najevidentnije. Iako se, povrno gledano, stie dojam da je mnotvo procesa koji su vodili sutinskim promjenama unutar bosanskog stanovnitva, nastalo na spontanim razlozima, ipak je paljivim prouavanjem historijske grae uoljivo, da su tokovi tih procesa, posredno ili neposredno, usmjeqtvani vjeto voenom politikom sa vrha tursko osmanskog feudalnog drutva. Ovo izlaganje je identifikacija sutinskih politikih poteza u odnosu na uspostavu tursko-osmanske vlasti nad Bosnom, a stim u skladu na proces islamizacije. Tursko-osmanska politika je bila, uglavnom usmjerena suprostavljanju vlake etnike mase stanovnitva, do tada, vladajuoj i mnogobrojnijoj slavenskoj etnikoj masi stanovnitva. Vjeto koristei konfesionalne i etnike razlike, ova politika je sigurno ila ka ostvarenju zacrtanih ciljeva. Plaajui lojalnost i podrku vlakoj etnikoj masi obradivom zemljom i raznim privilegijama na raun slavenske etnike mase, tursko-osmanska politika je obezbijedila snano uporite. Dio slavenske mase stanovnitva je odgovorio prihvatajem islama i . promjenom konfesije i stekao uslove zauzimanja povoljnijeg poloaja na skali timarskog feudalnog sistema. Uz podrku voene politike i dio vlake etnike mase, zbog veih mogunosti u zau1jmanju povoljnijeg poloaja, prihvatio je islamsku religiju, to je stvorilo uslove za bioloko mijeanje u okvirin1a islamske konfesionalnosti iz ega se izrodio novi etniki kvalitet. Kako sc na stav, definisan u toku dvadesetpetogodinjeg radnog iskustva, dijelomino razlikuje, u nekim pitanjima vezanim za ovo izlaganje, od ope prihvaenih stavova, bilo je neophodno da se na to ukae u to kraim observacijama kako bi sc postigla loginost i povezanost izlaganja. Ovo se odnosi na razlike u stavovima o uspostavi i razvoju timarskog sistema, i o stavovima u odnosu na razliitosti u konfesionalnoj i etnikoj strukturi stanovnitva srednjovijekovnc bosanske drave.
INFLUENCES OF TURK[ SH-OTTOMAN POLICY ON ISLAMIZATION IN BOSNIA

Summary Question of islamization has not yet been thoroughly explained in aU its complexity. The fact is that this process lasted simultaneously with many oth-

Uticaj tursko-osmanske politike na isbuni1..aciju u Bosni

97

er proccsses during the period from the IS'h century untill the end of the t"'J'h century. Complicated processes, throughout which Ottoman rule had been established in this period, also caused numerous radical changes, and the most evident among them were the results of the islamization process. lt seemed that the majority of processes which caused radical changes between Bosnian people. had originated spontaneously. But, precise analysis of historical sources revealed that such processes were either dil;ect or indirect products of the policy skilfully leade.d from the summit ofTurkish..Ottoman feudal society. This paper identified basic political moves concerning the establishment of Ottoman-Turkish rule in Bosnia and the process of Islamization connected with it. Turkish-Ottoman policy dictated most of the conflicts between Vlach's ethnical group and, by that time ruling and more numerous. Slav ethnical group. This policy was skilfully using confessional and ethnical differences for the realisation of its own aims. Turkish-Ottoman policy ensured its strongpoint by supporting Vlach's ethnical group. giving them cultivable soil, as well as other privileges in the exhange for their loyality. Part of Slav population answerd to such policy with the acceptance of Islam, what made them suitable for higher positions on the scale oftimar-feudal system. Supported by the ruling policy, part of Vlach' s ethnical group also accepted Islam, because it offered them better chances for higher positions. Process of islamization enabled biological mixtures in the frame of Islamic religious group, what produced new ethnical qualituy. Our attitude, defined during twenty five years long research experiancc, differed from the widely accepted attitudes concenling some questiones mentioned in the reJXlrt. In order to make logical and fluent report, it was necessary to point out these differences related to the establishment and development of timar system, as well as religious and ethnical structure of the population in Medieval Bosnian State.

SNJEANA BUZOV (Sarajevo)

VLASI U BOSANSKOM SANDAKU I ISLAMIZACIJA


l. Pravni polofaj Vlaha u Osmanskom Carstvu
Do pravnog reguliranja statusa Vlaha u Osmanskom Carstvu dol~o je neposredno po osvojenju onih krajeva u kojima su Vlasi ivjeli. O tome,.s~ doe brojni vlaki kanuni kao to su: kanuni o Vlasima hercegovakog sandda iz 1477. godine, o Vlasima oblasti Pavlovia iz 1485. godine, o Vlasima Kraljeve zemlje iz 1489. godine, ili, jo ranije vl~ki kanuni za branievske Vlahe iz 1467/ 68. godine, za smederevske Vlahe iz 1467. godine, zatim kanuni za branievske i vidinske Vlahe iz 1.50 l. godine, itd. Uzgred , svi nabrojani i jo neki drugi vlaki kanuni su objavljeni.' Vlaki kanuni, dakle, nastaju istovremeno sa prvim zakonima koji su se odnosili na osvojene krajeve i spadaju u najstarije spomenike osmanskog zakonodavstva Osnovu za pravno reguliranje, odnosno sadraj pravnih odredbi koje se odnose na Vlahe ini zateeni obiaj ('urfu-1 -balad) a ne pravni poloaj postojeih skupina slinih Vlasima, kao to su, na primjer Juruci. Obiaj u Osmanskom Carstvu. meutim. nije dostigao onu stvaralaku ulogu koju je imao u periodu izgradnje islamskog pravnog sistema. Vlaki kanuni u sutini reguliraju one odnose koji spadaju u poresko pravo, to je i inae domen ka nuna, pored ratnog i zemlj inog prava. Meutim, treba rei da se vlaki kanuni, kao zakoni koji reguliraju poloaj krana takoer zasnivaju na erijatu, ili tanije na islamskom pravu2 koje poznaje ak i sluaj potpunog oslobaanja od dizje, kao i poseban nain oporezovanja pojedinih kranskih naroda? Radi se o tome da islamsko pravo daje mogunost za posebno oporezol.
Bojani, kruevaku i vidinsku oblast". Istorijski grclu, K11jiga 2. Beograd, 1974,177 p.

Duanka: "Turski zakoni i zakonski propisi iz XV i XVI vjeka za smederevslcu, institut, 'lbomik za istonjoJ.:u, istorijsklc i knjif.evnu

Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kli'ki, crnogorski skadarski sandak. Orijentalni institut, Sarajevo, 1957, 211 p. Hadibegi, Hamid : "Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca", Glas11ik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1950, str. 295-381. 2. OvdJe smo koristili termin islamsko pravo, u ZIUenju u kojem se kod nas tradicionalno koristi terminlerijatsko pravo. 3. Pitanje poloaja krana je opirno zastupljeno u djelima istaknutih pravnika, predstavnika pojedinih pravnih kola u islamu. Najistaknutiji uenik Abu Haftife, Abu Jusuf u poznatom djelu "Kitabu-1-harid", govori o onima koji su obavezni plaati dizju, gdje istie da su od toga izuzeti lc:rlani Benu Taglib i stanovnici Nedrana. Takoer je jedno poglavlje posvetio samim kranima Benu Taglib i stanju drugih nemuslimana i postupanju prema njima. Za potrebe ove studije koriten je turski prevod Abu Jusufovog djela: Kadi Ebu Jusuf, KitabU'Iharac,. Ceviren Ali ozek. Istanbul Universitesi,lktisat Fakultesi, Istanbul, 1970,343 p.

100

Snjeana Buzov

vanje krana i samo tim su vlaki kanuni u saglasnosti sa islamskim pravom. Meutim, konkretni propisi koji su u njima sadrani izraavaju obiaj. Treba rei da rije obiaj (' urf, 'adet), u islamskom pravu ima vrijednost termina, to naroito dola1i do izraaja u Osmanskom Carstvu koje je u svoje pravne odredbe uvodilo pravnu praksu balkanskih drava kategorizirajui je kao obiaj iako se u stvari radi o odredbama pisanog prava Obiajno pravo je u takvim odredbama vidljivo samo u tragovima (npr. kolektivna svojina) . Njime su, kada su Vlasi u pitanju, ureivani odnosi unutar vlakih zajednica. Cjelokupno stanovnitvo Osmanskog Carstva moe se podijeliti u dvije osnovne kategorije: one koji su obavezu prema dravi i:tmirivali vojnom slubom (askcr) i one koji su omoguiv ali da taj vojniki sistem funkcionira. I stanovnitvo novoosvojenih krajeva, takoer je, odmah po osvojenju, potpadalo pod jednu od ovih kategorija to je omoguavalo najbrlu moguu konsolidaciju vlasti. Meutim, ova pcxljela se ne moe poistovjeivati sa podjelom na krane i muslimane. Gdje u ovakvoj podjeli stoje Vlasi i drugi krani koji ili uope nisu plaali rajinske pristojbe (vojnici i martolosi) ili su ih plaali u umanjenom iznosu (derbendije, sokolari, ahindije itd.)? Jedino to je zajedniko ovim trima skupinama jeste kr6mstvo, a i to u prvo vrijeme osmanske vlasti. Meutim, klianstvo svih spomenutih skupina nije od presudne vanosti za njihov poloaj, jer se on prelaskom na islam nije mijenjao. Poloaj ovih skupina je izmijenjen tek njihovim ukidanjem nakon mohake bitke, ali o tome e biti rijei neto kasnije. U vlakim kanunima, koji su, kao i kanuni openito, izdavani po teritorijalnom principu govori se o dmgaijoj vrsti muafiyyet-a nego kada ~'U u pitanju (polu) vojniki redovi i skupine koje obavljaju poluvojnike. slube. Naime, prema ti'm zakonima Vlasi ne plaaju rajinskih poreza niti vanrednih na.meta, to se redovito istie u prvim odredbama. Meutim, u narednim odredbama precizira se to je to to Vlasi umjesto toga daju (filurija, paualna naturalna davanja, vojnika sluba) . Dakle, ovdje se ne govori o onoj vrsti muafiyyet-a kakva je prisutna kod njihovih starjeina, zatim kod vojnuka i martolosa. Vlasi u odnosu na dravu nisu bili osloboeni nego su njihove poreske obaver..e regulirane obi~jem, a ne na osnovu erijatskog prava onako kako je ono primjenjivano u Osmanskom Carstvu, na osnovu kojeg bi oni kao krnani bili dl..ni davati glavarinu i ostale porez.e. U vezi sa ovim :z.akljukom indikativno je i to to i pravna literatura Osmanskog Carstva ne spominje Vlahe kao osloboene,4 a redovno navodi vojnuke, martolose, derbendije, sokolare i ostale. Takoer. i Branievski defter,5 koji je organiziran tako da se i u fihristu i u samom popisu
4. Poznata Ali aueva rasprava o timarskoj organizaciji (v. Hadibegi H.: "Rasprava Ali aua iz Sofije o timarskoj organizaciji u XVII stoljeu". Glasnik Zemaljskog 'instituta u Sarajevu, Nova serija, Drutvene nauke, sv. II. Saraje\o, 1947. pp. 139-205. ) ne spominje Vlahe, kao ni mlaa literatura, pravna literatura s kraja 19..i poetka 20. st. 5. "Branicvski tefter. Poimenini popis pokrajine Branievo iz 1467. godine". Priredio Momilo Stojakovi. Istorijski institut, Zbornik za ist,Xnja~ku istorijsku i knji!.evnu gral!u, Knj. J. Beograd 1987.305 p.+2 karte +CXLVI faks.

Vlasi u bosanskom sandak"U

101

zasebno navode sokolari, jastrebari, martolosi i ostali krani osloboeni od poreza, Vlahe ne tretira kao osloboene iako je njihov poseban poloaj vidljiv u samom popisu. Za razliku od samog v lakog stanovnitva, njihove starjeine, knewvi i primiuri, po svom poloaju mogu se porediti sa vojnucima i martolosima. Dok je, s jedne strane, poloaj v lakog stanovnitva uporedi v sa poloajem rajinskog stanovnitva (ak se u nekim popisima nazivaju eflak i:eayasi) jer ono snabdijeva drlavu prihodima, s druge strane polo7.aj njihovih statjeina, zatim voj nuka i martolosa je uporedi v sa poloajem askera. Za vlake starjeine Ali au kae slijedee: " Oni su prilikom osvoje~ja primili dravnu slubu u pokrajinama i koliko je sela dato svakom pqjedinom, oni su za stanovnike tih sela kao njihove starjeine(" kahyalar") .. od ubiranja dravnih prihoda(" Mal-i miri") i kod nekih ratnih snabdijevanja oni pomau i slue, te saoptavaju i dostavljaju raji ono to se naredi. tavie, ako neko od raje iz sela, koja potpadaju pod njihovu upravu, pobjegnu u neprijateljsku ili drugu zemlju. oni su duni da ih povrate na svoja mjesta". 6 Naravno, i pored znaajnog stupnja autonomnpsti, vlake zemlje nisu bile neka posebna teritorija iako su upravo u bosanskom sandaku neke nahije bile iskljuivo vlake. Vlasi su redovito bili u sultanskom ili hasu sandakbega. a samo iznimno u okviru timara, odnosno zeameta o emu e kasnije biti rijei. Onu posredniku ulogu izmeu centralne vlasti i (obinog) stanovnitva koju je u timarsko-spahijskom sistemu imao spahija meu vlakim stanovnitvom vrio je knez. Proizilazi da ovakav poloaj Vlaha nije ugroavao ni teritorijalno jedinstvo Carstva, iako su se Vlasi esto nalazili upravo ugraninim podrujima. Vlasi se jesu odmetali od sultanove vlasti tako to su prelazili na teritorije drugih drava i to je s vremenom postalo uobiajeno. Za podruJa naseljena Vlasima prof urcvje u poznat~j studiji O vojnur.irnarekao sljedee: "Spahija tu nije bio potreban ni radi p1ivrede (od koje ne bi imao velike koristi),niti radi ouvanja vlasti, pa ni radi sakupljanja poreza. pa ak niti vojnike slubc". 7 Vlaka filurija je u poetku i u istonim krajevima zaista bila P<>rez od
kue. 8 Meutim, ve od prvih bosanskih deftera vidimo da je ona lini porez jer

se redovito popisuju i neoenjeni koji daju umanjen iznos. U 16. stoljeu, kada dolazi do teritorijalizacije Vlaha, i oni se kao i ogromna veina ostalog seoskog stanovnitva, nalaze na batinama pa su tako i oporezovani, dakle po batinama .. Fil urija je takoer zamjena za sva davanja, i za dizju i ostale poreze i qna je redovito prihod sultanovog ili pak s'andakbegovog hasa. ak i Vlasi na vakufskim dobrima filuriju daju sultanu, a samo urinski porezi su va~ufski prihod..
6. Hadi begi, H. : Navedeno izdanje rasprave Ali aua, p. 191. 7. urev, Branislav : "O vojnucima". Glasnik Zemaljskog muzej~. Nova serija, Drutvene nauke, sv II. Sarajevo,I947, p. 123. 8. Pod porezom od kue moe sejedino podrazumijevati jedan jedii1i porez od .kue,.bez obzira koliko ona Odraslih mukih lanova imala.

102

Snjeana Buzov

Zanimljivo je da je takva fil urija u popisnim defteima bosanskog sandaka iz 1570. i 1604. godine tri. pa i tri i pol puta manja od prosjenog iznosa filurija u to vrijeme u bosanskom sandaku. Ovakvu filuriju ne moemo smatrati zamjenom za sve poreze. nego bismo prije mogli rei da je ona ustvari pandan dizji. Analizom iznosa filurije na razliitim teritorijama i u razliitom vremenu. kao i ostalih obaveza Vlaha. u uporedbi sa poloajem raje njihov poloaj moe se razliito ocijeniti. Meutim. ako se sluimo terminima iz osmanskog zakonodavstva. za Vlahe ne moemo rei ni da su bili povlateno niti osloboeno stanovnitvo. Iako se rije muaf-muafiyyet koristi u vlakim kanunima tu se ne radi ni o djelominom ni o potpunom oslobaanju od poreza. nego o iskljuenju erijatskih i obiajnih9 poreza i uvoenju obiaja. odnosno zateene pravne prakse. Ako bismo slobodnije uporediti vlake dabine navedene u kanunima sa rajinskim mogli bismo rei da je sama fil urija zamjena za hara (u izvornom znaenju) da su paualne naturalne dabine zamjena za uur. a davanje ljudi za pohode moglo bi se uporediti sa radnom rentom (kuluk. erahorluk) 10 Dakle. Vlasi nisu bili osloboeni od svih davanja kao njihove starjeine i pripadnici poluvojnikih redova (vojnuci. martolosi) niti su bili djelimino osloboeni kao to je to kasnije sluaj sa rajom koja je vrila obezbjeenje puteva na opasnim mjestima (derbendije) i tako sve vie preuzimala ovu poluvojniku slubu koju su inae vrili vojnuci. Ovo djelimino oslobaanje. odnosno umanjivanje poreza. koje se odnosilo na derbendijsku raju samo je korekcija osnovnog statusa. pa se tako odnosilo i na Vlahe koji su obavljali tu slubu.
2) O ukidanju posebnog statusa Vlaha

Poseban pravni statu.<> Vlaha i poluvojnikih redova ukinut je kao to je poznato, nakon mohake bitke (1526). Vijesti o sankcioniranJu ove odluke nalazimo u popisima rumelijskih sandaka u neto duem periodu (Bosna 152830. Smederevo 1536. itd. ). Iako se ova odluka u prvo vrijeme provodi striktno i doslovno prevoenjem svih Vlaha. ll'..artolosa i vojnuka i raju. s tim to je starjeinski sloj dobio ti mare i preao u red spahija. ne bi se moglo izriito tvrditi da je upravo to bio cilj ovakve ooluk:e. Osmanska drava se u periodu osvajanja i konsolidacije vlasti na Balkanu u svemu, pa i u zakonodavstvu. ponaala vrlo praktino. Brojne teko~ vine toga periodn (do prvih decenija 16. st.) u zakonodavstvu Osmanskog Carstva. r.aroito oni propisi koji reguliraju zemljine odnose. poloaj zavisnog stanovnita. poresko pravo. a preuzeti su iz pravne prakse osvojenh drava. zadrale su se trajno. Takoer. moemo kazati da je u ovom periodu nastalo jezgro onog korpusa u osmanskom pravnom sistemu koji se naziva orf-i sminl.
9. Ovdje se ne misli na lokalne obiajne poreze nego na obiajne poreze na nivou Carstva~~~~

10. Tennin renta ovdje nema ono znaenje koje ima u ev;opskim feudalnim drutvima.

Vlasi u bosanskom sand7 ..aku

103

Krupniji zahvati u osmanskom zakonodavstvu, koji karakteriziraju vrijeme Sulejmana Zakonodavca ( 1520-66. ) , posljedica su sveukupne situacije u Carstvu, ne samo u njegovom rumelijskom dijelu. Carstvo se u svom rumelijskom dijelu sasvim stabiliziralo i ojaalo vojniku silu kao pretpostavku daljih osvajanja. Balkanske dr7..ave su ve odavno pale, a u 16. st. je sasvim otklonjena opasnost od pretenzija okolnih kranskih drlava i njihovog otpora ovakvom stanju stvari. Dok je u periodu osvajanja Balkana, naroito u periodima unutranjih kriza i kriza i ratova na istonim granicama (borbe za prijesto poetkom 15. st. , unutranje bune, podvrgavanje osmanskoj vlasti anadolskih emirata, borbe sa dravom Akkoyunlu, Mamlucima, Safavidima) osman~ka vlast trebala podrku svake vrste meu balkansldm vazalima i svim iniocima koji su mogli biti od pomoi, sada Osmanlije na Balkanu ne trae nita vie od lojalnosti koju su mogli postii bez posebnih ustupaka. Ako bi ovakvim razlozima objasnili ukidanje posebnog poloaja Vlaha i tXJiuvojnikih organi;r..acija na Balkanu time bi bila dovedena u pitm* pojanjenja tog statusa koja su ranije data, naroito kada su u pitanju Vlasi. Naime, ako su Vlasi snabdijcvali dravu prihodima u skladu sa svojim nainom ptivreivanja, koji pored toga to nisu bili mali, nisu ovisili o varljivim uvjetima poljoprivredne proizvodnje ili pak ratnog sanja, i ako su vojnuci i martolosi i dalje vrili slube potrebne Cm-svu, onda se njihov poseban pravni poloaj ne moe smatrati ustupkom. Prije nego preemo na objanjenje promjena koje su nastale tokom vremena meu vlakim stanovnitvom, kao i poluvojnikim redovima koje su takoer bile uvjetovane stabilizacijom osmanske vlasti na Balkanu, treba neto rei i o ukupnoj situaciji u Carstvu i u njegovom ustrojstvu kao o rezultatu . .arstva. Osvajanjem irenja istonih granica i stabilizaciji vlasti u tom dijelu C brqjnih muslimanskih drava Carstvo je postiglo i jednu teritorijalnu ravnoteu evropskog i azijsko-afrikog dijela koji je u ~~jedinim periodima bio znatno nestabilniji od evropskog. Takoer. sultan je dobio titulu halife, a jaanjem uloge cmigradsk:og muftije-ejhulislama u pravnom sistemu carstva, pored !)ravnopraktine komponente, jaa i teorijska komponenta prava .. Logina posljedica ovakvog toka doga~lia je potreba usavravanja i preiavanja i dotadanjeg zakonodavstva i novi zamah zako.nodavstva. Rekli smo da su mnoge tekovine dotadanjeg zakonodavstva zasnovane na obiajima definitivno zaivjele u osmanskom pravnom sisten1u. Meutim, kako znamo, odredbe koje su regulirale poseban pravni poloaj Vlaha i poluvojnikih redova nisu preivjele. to je zapravo ovim ukinuto? Ukinuta je mogunost a priori primjene posebnog pravnog statusa na svaku vlaku zajednicu i svugdje, na svakog pripadnika poluvojnikog reda i svugdje, jer oni uslovi pod kojima su oni uivali poseban status nisu opstali svugdje u jednakoj mjeri. Kako su oni (i Vlasi, i vojnuci, i martolosi) ipak u nekim krajevima i opstali vidi se iz ponovnog dodjeljivanja ili pak zadravanja posebnog pravnog statusa na pojedinim teritotijama ili za pojedine poluvojnike slube, o emu svjedoe JXJpisni defteri, a sa~vane su i odre?bc kojima se Vlasima vraa status filuridijc. Sa gledita prava ostav-

104

Snjeana Buzov

ljanje ovih zakona i time njihove ptimjene na svaku skupinu Vlaha, vojnuka ili mrutolosa i u izmjenjenim uvjetima praktino bi dovelo do toga da bi ovi kanuni bili nadreeni osnovnim principima erijatskog prava. Jer, sada imamo brojne skupine Vlaha koji su postali zemljoradniko, sjedilako stanovnitvo. Takoer, dobar dio vlakog stanovnitva sada je ostao u unutranjosti Carstva gdje vie ne postoje posebni uvjeti pograninog sandaka. Nemogunost stalnog i stabilnog privreivanja najvjerovatnije je bila ra71ogom to je oporezivanje po v lakom obiaju ponovo uvedeno u bosanskom sandaku i u drugim pograninim sandacima (Klis, Poega) , budui da se. najvei dio Vlaha nalazio upravo u pograninim podrujima. Ovakav nain oporezivanja vlakog stanovnitva provoen je i u unutranjosti pograninih sandaka (npr. u desetak nabija na istonom dijelu bosanskog sandaka) jer su zakoni doneeni na nivou sandaka, nikako manjih teritorijalnih jedinica, kao i zbog injenie da je u navedenim podrujima u cijelosti zadrana unutranja organizacija, kao i nain ivota i plivreivanja vlakih skupina. Meutim, upadljivo je da je iznos fil urije vei to je granica dalje. Poluvojniki redovi su odredbama o ukidanju ukinute kao organizacija (te$kilat) . Meutim, hassa slube (hassa konjuari, sokolati) opstaju na isti nain na koji su postojali i ranije i oni su plipadnici spahijske klase. Ve smo ranije rekli da v~jnuke derbendije polako zrunjenjuju pripadnici raje koji vre tu slubu. Odredba o ukidanju najvie i najprije je pogodila one vojnuke iji je status vezan za ratne pohode, a nisu bili precizno vezani za odreenu slubu. Znatan broj tih" starih vojnuka" (voynugan-i qadlm, qadlm voynuklar) i" vojnukih zemljita" (voynuk yerlcri) zatiemo u popisima druge polovice 16. i poetkom 17. st. Meutim, uglavnom u rajinskim i, rjee, vlakom statusu.

3. O vlakom imenu
Od ptvih deftera bosanskog sandaka pa do druge polovice 16. stoime Eflakan redovno se javlja kao naslov ispred skupina popisanih Vlaha (izuzev kada su u pitanju manje skupine stanovnitva koje su usljed odreenih okolnosti dobile status filuridije, tj. oporezovane su po v lakom zakonu). Ovaj naziv najee se javlja u perzijskoj geni ti vnoj vezi sa tjeju demat (Cerna' at-i Etlakan-i Nik$ik, Cema' at-i Eflakan-i Banyani, Cema' at-i Etlakan-i qal'a-i Maglay ili Et1akan-i Istriya). Od druge polovice 16. st. vlako ime nestaje iz po,. pisnih deftera, iako u pograninim djelovima bosanskog sandaka i u bosanskom paaluku uope imamo brojno stanovnitvo u vlakom statusu, odnqsno filuridije. U defteru bosanskog sandaka iz 1604. godine vlako ime stoji kao naslov, odnosno podnaslov (nakon naziva same nahije) samo u nahijama Ras, Vra, Ostatija i Sjenica. Dakle, u tom popisu Vlasima su nazivani samo stanov~ nici dijela dananjeg Sandaka, i Starog Vlaha, odnosno planinskih predjela Peteri, Golije i Starog Vlaha. To to defteri jedno vrijeme dosljedno nazivaju Vlasima myvei dio filuridija, da bi se kasnije to ime izgubilo, moe prije sveljea,

Vlasi u bosanskom sru1daku

105

ga da znai stapanje vlakog sa ostalim stanovnitvom i njegovu potpUJl.U ~en tari zaciju. Upadljivo je da vlakog imena nema u krajevima u kojima ono nije zateeno nego je doseljeno. Meu filuridijama, odnosno uivaocima batina pod filurijom u pograninom dijelu bosanskog sandaka, ima i graana oblinjih gradova, a i onih koji su od drave kupili tapije na takve batine. Naziv etlak, ako izuzmemo popisne deftere, najee s javljao u zakonskim tekstovima u sintagmi 'itiet-i efli'ikiyye (vlaki obiaj ili vlaki zakon) u kontekstu primjene ovakvog naina oporezivanja, odnosno vlakog stanovnitva na odreene skupine stanovnitva. Upravo u sluaju Vlaha vidljivo je prekinue procesa nestajanja i ograniavanja obiajnog prava koje je posljedica osmanskih osvaja.-ya. Vlasima, odnosno njihovim starjeinama pod osmanskom vlau, ostavljen je visok stupanj unutranje samouprave. Meutim, Osmanlije su istovremeno uspjeli da velike mase tih gotovo hetmetiki zatvorenih stoarskih zajednica premjeste u sjeverne, nizinske dijelove Balkana, odakle su se oni dalje selili u Austriju, sve do dananje Slovenije, gdje su se nuno uklapali u nove uslove ivota. Na kraju, recimo da se rjeenje sa velikim i malim slovom pokazalo neprikladnim, pogotovo kad je osmanistima poznato i drugo rjeenje: Vlasifiluridije (naravno, u zavisnosti od vremena i prostora) . Ovakvo rjeenje ne treba odbaciti pogotovo imajui u vidu perfekciju koju je dostigla osmanska administracija kao jedna od najveih tekovina osmanske drave i opeprihvaenu vjerodostojnost osmanskih deftera kao historijskih izvora. Jer, ono stanovnitvo koje su Osmanlije nazivali Vlasima imalo je sasvim odreene osobine: posebnu unutranju organizaciju (vidljivu u izvorima), tradicionalni nain stoarenja, i na koncu, ogranienu tctitorijalnu rasprostranjenost. Iz slinih razloga nai historiari osmanskog perioda ime jednog drugog stoarskog naroda-Juruka, piu iskljuivo velikim slovom.
4. Vlasi u bosanskom sandaku

I prije osvojenja bosanske drl.ave od strane Osmanlija u nekim njenim krajevima bilo je Vlaha. To se prije svega odnosi na Hercegovinu, zatim na podru~ja kasnijih nahija Sjenica, Ras, Bare, Bira, Osat i starovlakih nahija, odnosno na june, jugoistone i istone dijelove srednjovjekovne Bosne. To su ujedno i podruja rasprostranjenosti srednjovjekovnih Vlaha koja se i inae poklapaju sa protezanjem Dinarida (od Istre, preko Like i dalmatinskog zalea, zatim Hecegovine, do Sandaka i Starog Vlaha) . U najranijem poznatom osmanskom popisu bosanskog sandak&. sumarnom defteru iz 1469. godine popisano je i nekoliko vlakih skupina. 11 Najvei dio Vlaha popisan je pod naslovom

ll. Sumami popis bosanskog sandaka iz J.l69. godine. Istambul, Bel edi ye KUtUphanesi, No 0-76. Fotokopije: Orijentalni institut u Sarajevu (dalje: OI S) , No 216.

106

Snjeana Buzov

Vlasi Sjenice, drugo ime Bcue i Vlasi vilajeta Hersek. Ve u samom naslovu Vlasi Sjenice, drugo imc Bare javljaju se imena dviju kasnijih nabija, a u sadraju tog popisa javljaju se sela koja se nalaze na podrujima kasnijih nabija Ras, Ostatija, Moravica i Osat. Dmgo, u ovom popisu popisana su samo sela sa stanovnitvom u vlakom statusu, dakle vlake skupine koje su ve teritorijalizirane, to ukazuje na to da svi Vlasi najvjerovatnije nisu bili ni popisani; U ovom defteru nema nikakvih podataka o prelaenju na islam vlakog stanovnitva. Sljedei popis-sumarni dcfter bosan<ikog sandaka iz 1485. god. sadri znatno vei broj vlakih skupina, popisanih bilo po selima bilo po dematima, ili kao to je to sluaj sa zvornikim Vlasima, i po selima i po dematima. 12 Naroito dobar pregled moe se dobiti uvidom u najraniji poznati opirni defter bosanskog sandaka iz 1489. god. 13 Po broju popisanih vlakih skupina ovaj defter se bitno ne razlikuje od sumamog deftera iz 1485. godine. Razlika izmeu ova dva deftera sastoji se u tome to su pojedine vlake skupine, kao npr. dvije najbrojnije : Banja ni i Vlasi Kraljeve zemlje .u prvom defteru popisani na podruju Z.emlje Pavlovia, odnosno u Biru, tj. oblasti Kovaevia, a u drugom, onom iz 1489. godine na podruju nahije tvrave Maglaj. Kretanje Vlaha Banjana utvrdio je 4 \dem Handi u ~;tudiji o migracionim procesima na podruju srednjeg toka rijeke Bosne, skrenu\'i time paI\iu na mogunost praenja migracionih kretanja putem komparacije podataka iz lX>pisnih deftera. 14
U popisu iz 1489. god. JX>stoji ll stavki, odnosno podnaslova pod kojima je JX>pisano stanovnitvo u vlakom statusu. Najvei broj Vlaha je doseljen, o emu govore biljeke uz pojedine skupine. Ovakve biljeke stoje uz Vlahe tvrave .tv1aglaj (tri skupine Vlaha sa ukupno 755 domainstava i 123 neoenjena), zatim uz Vlahe nahije Brod, nastanjene u 4 sela. Od ostalih skupina najbrqjniji su Vlasi iz hasa zvornikog sand7.akbega, kojih je bilo40 demata nastanjenih u .;j.() sela. Slijedea brqjnija skupina su Vlasi iz nahije Zemlja Pavlovia, tj. dcmat Vlaha Barc naseljeni u 15 sela ( 165 popisanih) . Budui da se ova skupina javlju od prvog popisa i to uvijek J>Opis~tna po selima, oigledno jt: da je ovo podruje i od ranije vlako. Naroito je :~..animljiv demat Vlaha nahije Niki, upisan u okviru zeameta Jele. Naime~ iako se po toponimi- ma dade zakljuiti da je upisivanje ovih Vlaha na teritoriji bosanskog sandaka privremenog karaktera, jer su popisani dijelovi zapravo dio hercegovakog sandaka, te sa gledita istraivanja Vlaha bosanskog sandaka ne bi bili relevantni, ipak 1~.1stoji jedna bitna pojedinost vezana za ove Vlahe. Radi se o tome da uz njih stoji biljeka qadiml sipahiler. Slina biljeka stoji u defteru iz
12. Sumllmi popis Bosanskog sandt.aka iz 1485. Istanbul B3$bakanlik Arsivi (dalje: BBA), Tapu Dcflcrleri (daljc:TD) No 18. Fotokopije: OIS, No.69. 13. Op.rirni popi:; bosansko.~ sand!.ctka iz 1489.r:ocfine. Istambul, BBA, TD, No 24. Fotokopije; OI S, No 62. 14.Handi, Adem: O kretanju stanovnitva u regionu srednjeg toka Bosne (meuprostor Magi:~-Dohoj-Teanj) od druge p<>lmine XV do kraja XVI st. In: Migracije i Bosna i Hercegovina. Sarajevo, 1990,pp. 57-M.

Vlasi u bosanskom sandaku

107

1469. za 144 stanovnika nabija Ras, Jele, Vra i Sjenica. Meutim, teko je utvrditi kakve su to" stare spahije" bilejer se oni u tom popisu vode kao raja. Ovakva se biljeka srazmjerno esto javljala i u prvim popisima vojnuka, naroito u oblastima dananje june Makedonije. 15 U tim se popisima za vojnuke takoer kae da su" stare spahije". s tim to se precizira da su njihovi posjedi batine, pa se ak daju i podaci o veliini tih batina. Oigledno je da se i kod nikikih Vlaha i kod vojnuka radi o slobodnim batinama, neoptereenim nametima. Sve dosad nabrojane skupine Vlaha u defteru iz 1489. god., dakle tri skupine maglajskih Vlaha, zvorniki Vlasi, Vlasi nai'jje Brod, Zemlje Pavlovia i nikiki Vlasi su kao takve, dakle vlake, i naslovljene. Meutim, u ovom defteru su popisane jo.~ etiri skupine stanovnitva u vlakom statusu, dakle filuridija, koje nisu naslovljene kao vlake. Radi se o stanovnitvu koje je vlaki status dobilo sticajem ra7Jitih okolnosti. To su stanovnici Travnika, Livna, nahije Kamenica i jedan dio stanovnika u zeametu Viegrad. U glavnom, radi se o tome da su mjesta bila opustjela, a u sluaju Travnika i okolice i sela u nahiji Kamenica i izloeni napadima odmetnika, te je odlueno da oni koji tu stanuju daju samo filuriju. U sluaju Livna ak se navodi da tko god se naseli u tom mjestu prve tri godine nee plaati nita, a nakon tri godine davae filuriju. Zanimljivo je da su izbjegli graani Travnika koji su se vratili u grad plaali fil uriju ak i ako su bili muslimani. Istina, umanjen iznos jednak onom koji su plaali neoenjeni krani. Treba rei da se ovdje radi o filuriji kao o zamjeni za rajinske dabine, ojednoj vrsti davanja odsjekom, jer stanovnici navedenih podruja nisu bili u stanju da privreuju na zemljama koje su uivali. Nisu sve vlake skupine u popisu iz 1489. god. bile u sastavu sultanskog, odnosno hasa sandHkbega. Bilo ih je u okviru zeameta. pa ak i ti mara. U sastavu zeameta, odnosno timam, uglavnom su manje skupine Vlaha (izuzev Vlaha Bare) oktuene teritmijama u sastavu spahijskih lena. Drugi razlog tome . je ptivtemenost administrativne poqjele i privremcnost raspodjele lena. Ve od sljedeg popisa Vlasi su redovito u sastavu sultanskog, odnosno hasa sandakbega. U ovo vtijeme izuzetno su rijetki prelazi na islam meu Vlasima. Od ukupno 1764 popisana domainstva i 310 neoenjenih svega njih 30 ili 1,5 %je muslimana, uglavnom novih. Meutim, kada su Vlasi u pitanju podaci o prelaenju na islam nee izgledati bitno drukije ni u 16. i 17. st. Ovo se, naravno, odnosi na bosanski sandak, a ne i na susjedne sandake. kliki, a naroito hercegovaki, gdje je situacija bila bitno drukija.

15. lnalcik, Halil: Fatih devri uzerinde tetki kler vc vesi katar. TUrk Tari h Kurumu yayinlari, XI dizi-Sa. 6a Ankara. 1987. p. 151, 174. Ercan, Zavuz: Osmanli Jmparutorlugunda Bulgarlar vc Voynuklar. TUrk Tarih Kurumu yayinIari, VII Dizi -Sa. 88. Ankara, 1986. p.3.

108

Snjeana Buzov

U sumarnom defteru bosanskog sandaka iz 1516. god. u hasu sultana Vlasi su popisani u 7 nabija, a u hasu sandakbega u 15 nabija, to znai da je u odnosu na popis iz 1485. godine udvostruen broj nabija, odnosno vlakih skupina. 16 Pojava novih nabija uglavnom znai reorganizaciju postojeih. To bi se najveim dijelom moglo rei i za vlake skupine. U sultanovom hasu, pored Vlaha nahije Brod i Bare-koji su sc pojavljivali i u prethodnim popisima, sada su popisani i Vlasi nahije Vrbanja, Osat, Priboy, Ostatija i Radohna. Osim Vrbanje, sve spomenute nahije pripadaju poruju na kojem su u popisu iz 1469. bili popisani Vlasi Sjenice ili Bare, dakle autohtonom vlakom podruju. Kada je u pitanju nabija Vrbanja oigledno se radi o onom dijelu maglajskih Vlaha koji su u maglajskoj nahiji bili popisani 1489. god., a u ovom popisu nedostaju. Dio tih Vlaha vjerovanto su i oni popisani u novim nahijama: Ozren, Trebetin i Usora koji su popisani u okviru sand/.akbegovog hasa. Pored ve poznatih filuridija u gradu Travniku i Livnu, i nahiji Kamenica, i Vlaha u Maglaju, Biru i nahiji Niki, u sandl.akbegovom hasu su popisani jo i Vlasi starovlakih nabija Moravica, Bobolj i Banja, dakle opet ve popisivanih podruja. lJ ovom defteru prvi put su popisane nahije Kupres, Blcgrad (Glamo) i Uskoplje. Vlasi su na ovom podruju takoer prvi put popisani i has su sandakbega. Lako je mogue da se ovdje radi o hercegovakim Vlasima, ali ne treba odbaciti mogunost da. se radi o starijim vlakim skupinama na ovom podruju. Svakako, i jednu i drugu pretpostavku treba potkrijepiti daljim istraivanjima izvora. U svih 22 nabija ukupno ima 4943 popisana vlaka domninstva i 1413 neoenjenih. Od toga broja muslimana, veinom novih, bilo je 190 i 40 neoenjenih, to u procentu iznosi oko 4 %. Ovakva rasprostranjenost Vlaha u bosanskom sandaku uglavnom se "'drala kroz itavo 16.st. s tim to se Vlasi i dalje sele u pravcu irenja sandaka, prema zapadu. Vlasi su u bosanskom sandaku popisivani odvojeno ak i u popisu iz 1528-30. god., iako je tada poseban status Vlaha bio ukinut. 17 Sliku rasprostranjenosti i organizacije Vlaha, odnosno filuridija, kao i pitaJlje njihovog prelaenja na islam zavriemo prikazom opimog deftera bosanskog sandaka iz 1604. god., posljednjeg poznatog popisa ove vrste. 18 Krajeve naseljene stanovnitvom u vlakom statusu moemo podijeliti u tri cjeline: stara vlaka podruja na istoku sandaka, podruja prvih vlakih doseljenja sa irim pojasom bosanske Posavine i na kraju pogranine nahije na zapadu sandaka (onaj dio dananje Bosanske krajine koji se nalazio u bosanskom sandaku). Dok je u nahijama na istoku bosanskog sandaka fil urija iznosila 315 aki, njen iznos u podrujima prvih vlakih doseljenja i u Posavini kree se
16. Sumami defter Bosanskog s_and!.aka iz 1516. godine. Istambul, BBA, TD No 56, Fotokopije: OIS No63. 17. Opimi popis Bosanskog smulf.aka iz 1528-30. godine. Istambul, BBA, TD No 157, Fotokopije: OIS No65. 18. Opirni popis Bosanskog scmd!.aka iz 1604. godine. Ankara, Tapu ve Kadastro Genet Mudurlugu, TD 477, 478, 479. Fotokopije: OIS No 203,204, 205. Za potrebe ove studije ko-, ristila sam neobjavljeni prijevod koji su sainili Handi A. , Kupusovi A. i Buzov S.

Vlasi u bosanskom smulaku

109

izmeu 250 aki, koliko su plaali filuridije u Maglaju, Trebetinu, Tenju i Kotoru, do 280 aki u ostalih 12 nabija u koje ubrajamo i filuridije u nahiji Visoko i Lava. Na koncu, filurija u pograninim nahijamaje daleko manja i iznosi 150 aki, a u Kostajnici ak samo 100 aki. Za podruja na istoku sandaka moe se rei da imaju znatno ouvaniju vlaku organizaciju.od ostalih podruja. Gotovo je redovita oznaka pripadnosti sela odreenom dematu. Takoer su gotovo redovito upisani primiuri kao starjeine sela, a nisu rijetki ni lagatori. U nabiji Ostatija i Bare 20 sela pripadaju dematu kneza Matijaa Jankovog, zatim u nahiji Sjenica 5 sela su demat kneza Vuka, sina Radakovog, u nahiji Bare 4 sela su demat kneza Gojka Ivanievog, u nahiji Moravica 4 sela su demat kneza Gojka Herakovog, a 6 sela su demat kneza Nenada Manojlovog. Pored spomenutih, u ll nabija istonog dijela bosanskog sandaka bilo je jo 47 knezova. Knezovi su, u manjem ili veem broju, Zastupljeni i meu filuridijskim stanovnitvom ostalog dijela sandaka. Meutim, u preostalih 25 nabija zabiljeen je svega l primiur i dva lagatora. Od ukupno 55 nabija, koliko ih je imao bosanski sandak 1604. godine, u 36 nabija je popisano fil uridijsko stanovnitvo, a od ovog broja ak 15 nabija je bilo naseljeno iskljuivo ovakvim stanovnitvom. Ranije je ve reeno da u ovom popisu svega etiri nahije pored naslova koji sadri sam naziv nahije imaju i podnaslov Vlasi (Eflakan). Ukupan broj popisanih filmidijskih i vlakih domainstava sandaka u odnosu na ukupan broj domainstava u sandaku uope, izraen u postocima ini 19 %. Filuridije su naseljavali varoi ukupno dvadeset i jednog gradskog naselja. Od ostalih popisanih jedinica naseljenih filuridijama bilo je 506 sela, 90 mezri, 32 itluka i zemina, 85 dijelova sela i mahala i 32 naslova vojnuci, tj. vojnuka sela ili dijelovi sela naseljeni vojnucima u vlakom statusu. Svi ovi vojnuci-filuridije bili su naseljeni u istonom dijelu sand7.aka. Biljeka o prelasku voj nuka u vlaki status na ovom podruju, odnosno u varoima Skender-bega, Junus-pae i FinJZ-bega data je jo 1542. godine u kanun-nami bosanskog sand7..aka. 19 Iako se ova odredba o prelasku vojnuka u filuridije ne odnosi na sve one vojnuke koje u popisu zatiemo kao filuridije, ona vremenski odreuje prelazak vojnuka u vlaki status na ovom podruju: Izuzev ovih vojnuka u vlakom statusu, vojnuci popisani u popisu iz 1604. god. su u rajinskom statusu. Meu naseljima sa filuridijskim stanovnitvom u ovom defteru 39 naselja je imalo status derbenda, od ega ak osamnaest u nahiji Bira, tako da se slijedei ova naselja moe trasirati pravac puta koji je vodio kroz ovu nabiju. Ukupan broj filw-idijskih domainstava u popisu iz 1604. god. iznosi 12.324, a od toga broja svega 14% bilo je muslimanskih. Meutim, ovaj postotak se ne moe sasvim uzeti kao podatak o njihovoj islamizaciji. Jer, batine pod fil mijom vrlo esto su drali razni zvaninici-nosioci administativne

19. Kclmm-namnboscmskog sandaka iz 1542. godine. Preveo abanovi Hazim. ln: Kanuni i knanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Cmogorski i Skadarski sandak. Orijentalni institut, Sarajevo 1957, p. 62, 67.

110

Snjeana Buzov

vlasti u sandaku, spahije, ulema, zanatlije iz gradova, pripadnici plaenih vojnikih redova i drugi. U ovom radu nije posebno razmatrano pitanje vjeroispovijesti vlakog, odnosno filuridijskog stanovnitva bosanskog sandaka, izuzev to su dati po.. daci o njihovom prelasku na islam koje sadre dafteri. Prvi razlog je ve poznat: osmanski izvori ne nude takve podatke. Kod vlakog, odnosno filuridijskog stanovnitva-nije data ak ni ona uobiajena podjela na muslimane i krane koja se inae redovito navodi, jer za to nije bilo ni potrebe. Naime, i jedni i drugi su plaali fil miju. Drugo: radi sc o jednoj problematici koja bi pretpostavljala daleko iri ptistup-i korienje i komparativno izuavanje izvora razliite provinijertcijc. Naznake slike religioznosti filuridijskog stanovnitva bosanskog sandaka poetkom 17. st. mogu se dobiti ako se navede podatak daje 1604. god. meu ovim stanovnitvom ivjelo, odnosno uivalo batine, pedeset popova i sedam kaluera. Treba, meutim, napomenuti da sama rije pop u principu nije velike koristi za utvrivanje vjeroispovijesti stanovnitva meu kojim je pop upisan, ukoliko ne postoje i drugi pokazatelji. Nadalje, pravoslavne crkve i manastiri su na podruju naseljenom filuridijama i Vlasima uivali 3.3 mezre, 12 batina i 3 zemina. Radi se o manastirima Milcevo, Gostovi, Sveti Jovan i crkvama Motanica, Papratna, LOmnica, Sv. Nikola, Dobrun i Kruevo. Na samom podruju naseljenom filuridijama nalaze se manastir sv. Nikole u Banji u nahiji Banja i manastir Zaluje i Gomionica u nahiji Zmijanje. Generalno se moe rei da je filuridijsko stanovnitvo bosanskog sandaka poetkom 17. st. bilo pravoslavne vjeroispovijesti. Meutim, u buduim studijama koje bi se bavile problemom vjeroispovijesti trebalo bi posebno obratiti panju na ona podruja gdje je islamizacija bila zamjetnija (Maglaj, Trebetin, Jajce, Osat, Visoko) kao i na pogranina podruja sandaka gdje su filurijske batine uivali i doljaci-krani i mu~limani, kao i zateeno stanovnitvo budui daje ovakav nain oporeziva~ja bio n~jpogodniji za pogranine uslove privreivanja.
VLA.SI U BOSANSKOM SANDAKU I ISLAMIZACIJA

Rezime Pored osv11a na brojnu zastupljenost Vlaha meu stanovnicima bosanskog sandaka od osvjenja Bosne pa do poetka 17. stoljea i stupanj islamizacije ovog stanovnitva u ovom radu je dat i pregled njihove rasprostranjenosti u bosanskom sandaku u navedenom vremenu na osnovu podataka iz osmanskih popisnih deftera. Budui da je tema Vlaha u osmanistikoj literaturi, pa i u historiografskoj literaturi openito, nedovoljno i najee samo uzgredno obraivana u ovom radu su u nekoliko kraih poglavlja obraeni neki osnovni problemi vezani za Vlahe kao to je pitanje njihovog pravnog statusa, pitanje

Vlasi u bosanskom sandaku

Ill

ukinua i ponovnog uvoenja vlakog statusa od strane osmanskih vlasti u bosanskom sandaku, kao i vrlo vano pitanje vlakog imena u osmanskim izvorima i u suvremenoj historiografiji koje je u uskoj vezi sa njihovim definitivnim stapanjem sa ostalim stanovnitvom, to je opet u uskoj vezi sa njihovim naputanjem postojbine u dinarskom pojasu.

VLACHS IN BOSNIAN SANJAK AND THE PROCESS OF ISLAMIZATION

Summary Apart from the statistics concerning Vlachs in Bosnian Sanjak during the period from the conquest of Bosnia to the beginning of the 17'h century, and the data dealing with the extent of islamization among them, this paper also presents swvey of their diffusion in Bosnian Sanjak during the mentioned period. The swvey is given on the basis of Ottoman cadastral registers. The question of VlachS has been treated insufficiently and more often margJnally by the scientific literature about the period of Ottoman rule, and by the historiographic literature in general. For that reason the present paper treats some of the main problems concerning Vlachs, such as the questions: of their legal status, of abolition and re-introduction of their status by Ottoman government in Bosnian Sanjak, as well as the important question dealing with their name used by Ottoman sources and modem historiography, which is" closely connected with their final integration with the rest of the population, and which, on the other side, is closely connected with their departure from their homeland in Dinaric arch.

AMINA KUPUSOVI (Sarajevo)

IRENJE ISLAMA U VILAJETU P.A VLI Zemlja Pavlovia odnosno vilajet Pavli spominje se u ranim turskim popisima. Osmanlije su bosansko kraljevstvo zatekli razdijeljeno na etiri dijela. Dio kojim je upravljala bosanska vlastelinska porodica Pavlovia, zajedno sa djelovima te zemlje koje su ranije osvojili, Osmanlije su u prvobitnoj vilajetskoj podjeli podveli pod vilajet Pavli. 1469. godine ovaj vilajet obuhvatao je sljedee nabije: Viegrad, Dobrun, Hrtar, Brodar, Bora, Praa, Studena ili Kamenska, Volujak, Glasinac, Pale i Olovo. 1 Neke od ovih nabija kasnije bivaju prikljuene drugim, a i administrativna podjela se mijenja. (Poto emo radom obuhvatiti period od 1489-1604. irenje islama pratiemo u nahijama: Bora, Olovo, Dobrun, Viegrad, Hrtar. Brodar, Pma i Studena.) Istraivanja smo za.~novali na originalnoj osmanskoj grai, tapu tahrir defterima, i to opirnim defterima za bosanski sandak iz 1489. 2 i iz 1604. godine.3 Karakteristika podruja o kome govorimo je da se nalazi na veoma putevima koji su spajali Sarajevo i ostale srednje i zapadne dijelove bosanskog sandaka sa istokom i prijestonicom Carstva, lstanbulom. Tu se ulaitaju i znaajni trgovaki putevi, dok su trgovake veze sa Dubrovnikom bile snano razvijene jo u srednjovjekovnoj Bosni. Na ovom podruju se nalazi i nekoliko rudnika, od kojih je najznaajniji Olovo."' Stan()vnitvo koje su Osmanlije zatekli na ovim prostorima mahom je sjedilako zemljoradniko i kao takvo, ono dobiva rajinski status. 448 vlakih domainstava sa 130 neoenjenih spominje se u vilajetu Pavli 1468. godine, a 1485. upisano je 393 domainstva i 133 neoenjena u 14 demata. Izdat je i poseban zakon kojim se regulie njihov status 1xxi nazivom " Kanun demati efznaajnim

l. Hazim abanovi, Boscu1ski paaluk, Djela Naunog drutva BiH XIV, Sarajevo 1959, str. 130. 2. Basbakanlik Amvi Istanbul TD No 24 (fotokopije Orijentalni institut Sarajevo br. 62).
Prilikom obrade podataka iz ovog deftera koristila sam transkripciju ovog deftera koju je ura-

dio Elref Kovaevi.


3. Ankara Tapu-Kadastro Gene! MUdOriUgtl TD No 477 (fotokopije OIS 203), TD No 478 (fotokopije OIS 204), TD No 479 (fotokopije OIS 205). 4. Desaa1ka Kovaevi-Koji, Gradska naselja srcd11jovjekovne bosa11skc drave, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978.

J14

Amina Kupusovi

lakan vilajet.i Pavli". Ve 1489. godine ove Vlahe pod imenom Vlasi Banjani zatiemo popis.me u nahiji tvla~!laj, to znai da su tamo preseljeni.5 Poslije toga, Vlasi sc vie uopte ne spominju u nahijama koje obraujemo. irenje islama do 1489. godine ve je dobilo znaajne razmjere samim tim to je zahvatilo itavo ovo podruje-skoro sva gradska i seoska naselja. Skoro da nema konfesionalno iste sredine. A ako takve i postoje, to su mala sela od po dva-tri domainstva. Iz popisa se oito vidi da se radi o domaem stanovnitvu i o prvoj generaciji muslimana, jer su skoro bez izuzetka imena oeva upisanih muslimana hrianska. Velik je broj upisanik mud1.erreda,muslimana. 6 Broj muderreda prema broju nosilaca musliman~kih domainstava vei je od pola i kree se u omjeru 4:7. Ovo dokazuje da su u islam masovnije prelazili mladi ljudi, pa osim ekonomskog interesa svakako ne moemo zanemariti i ideoloku privlanost nove vjere. Da bismo, osim razmjera, utvrdili i dinamiku irenja islama u ovim krajevima, pored spomenutih konsultovafi smo i deftere iz 1516.7 i 1540.8 a poto se radi o veoma opirnom materijalu obradili smo samo podatke za najveu i najnaseljeniju nabiju ovog podruja. nabiju Bora. Krajem 15. stoljea ona ima 162 sela i jednu varo. Kasnije e ovoj nahiji biti prikljuena i nabija Praa tako da e 1604. imati 177 sela i 3 gradska naselja-Rogaticu. Prau i krajem 16. stoljea osnovani Glasinac. 1489. godine u nahiji Bonl bilo je 30% muslimanskih kua. Ako umunamo i neo7.enjene i obuhvatimo sve poreske obveznike, onda taj procenat iznosi 39 %. Da je proces irenja islama bio vrlo in~ tenzivan ve krajem 15. i ll prvoj deceniji 16. stoljea potvrdie nam podaci iz 1516. kada je ve 68% domainstava. odnosno 76% po~kih obveznika primilo islam. J.>lO. ovaj procenat je 86 %, a 1604. nabija Bora je preteno naseljena muslimanskim stanovnitvom iji proccnat iznosi 99.%. 1\'leu JX:~,icdinim nahijama u vilajetu Pavli takoe ima razlika u intenzitetu irenja islama. 1489. n~jvci procenat muslimana je u nahiji Bora (30%), zatim dolaze nahije Olovo (23%), Praa (2~%) r Viegrad (22%), dok ih je najmanje u Bnxlaru (13%), Hrtaru (13%)i J)obrunu (4%). l kasnije, kroz 16. i poetkom 17. stoljea evidentne su razlike meu nahijama u pogledu procenta muslim~mskog stanovnitva u njima. 1604. najvei procenat muslimana ima nahija Studena (l OO%) , zatim slijedi Bora (99% ), Brodar (98%) , Olovo (92%) , Hrtar (92%), Viegrad (80%) i Dobrun (67%). U ukupnom broju stanovnika
5. Uvidom u dcftere BBA TD 415 (OIS 77) iz 1485. i BBA TD 24 (OI S 62) iz 1489. ovo je utvrdio Adem Handi. Vidi: Adem Hand~j, O kre1a11ju stmtovniitva u regionu .rrednjeg toka Bos11e (Meiluprostor Maglaj-Doboj-Te!anj) od clruge po/ovi11e XV do kraja XVI stoljea, Zbomik Migrtu:ije i Bosllll i Hercegovina, Sarajevo 1990. 57-:66. 6. mutl!.erretl= neoenjen za rad sposoban" lan domainstva koji plaa resmi muderred 12

aki, za razliku od nosioca domainstva koji plaa resmi in 22 ake. 7. RBA TD No 56 (fotokopije OIS 63) Sumami tlejler bostutskog scuulfuka. 8. BBA TD 211 (fotokopije OIS 75) i BBA TD No 432 (Fotokopije OIS 74).

irenje islama u vilajctu Pavli


itavog

115

ovog podruja mllc;limani su zastupljeni sa 93 %. 1489. jo uvijek ne primjeujeino znaajniju razliku u irenju islama izmeu gradskih i seoskih sredina. ak bi se moglo rei da gradska naselja zaostaju za seoskim. U ovom razdoblju gradovi ne predstavljaju znaajan faktor irenja islama i nemaju ulogu kakvu e kasnije. u 16. i 17. stoljeu. imati. To je i razumljivo, s obzirom da na ovom podruju jo nema kasaba, tj. gradc;kih naselja orijentalno-islamskog tipa. Zabiljeeni su samo trgovi tj. pazari koji su kao takvi bili formirani ve u srednjovjekovnoj Bosni bilo da se radi 9 trgovakim sreditima na znaajnim prometnicama kao ~to su Viegrad, Praa i Rogatica ili o rudnicima kao to je Olovo. Pod nazivom pazar u ovom defteru se spominju sljedea naselja: ata/df/.1 d. i. Praa u istoimenoj nabiji sa 60 hrianskih porodica, 4 udovice i 7 neoenjenih i 7 muslimanskih domainstava sa 3 neoenjena (ukupno71 kua). Hrlar u nahiji Hrtar sa 76 hrianskih kua, 4 udovice i 13 neoenjenih i 6 musliman<.>kih kua sa 10 neoenjenih (ukupno 86 kua) Viegrad u nahiji Viegrad, sastavljen iz Gornje i Donje Varoi sa ukupno 167 hrianskih domainstava, jednom udovic<?m i 20 neoenjenih i 14 muslimanskih domainstava sa 7 neoenjenih (ukupno 182 kue) Priboj je u ovom defteru zabiljeen u nahiji Dobrun. Ima l OO hrianskih kua sa 6 neoenjenih i 3 muslimanc;ke kue. Njegovo stanovnitvo, kao derbendije. osloboeno je poreza iz reda avarizi divaniije i tekalifi orfiije. (ukupno 103 kue). Kasnije. u kanunnami iz 1516, odreuje se da dvAdeset vojnuka doe u varo Priboj. tu se nastani i uva je. Dobtun u istoimenoj nabiji. Nastanjuju ga 53 hrianske porodice sa 6 neoenjenih i 4 muslimanc;ke sa 2 ned'L.Cnjena (57 domainstava ukupno). rnovnica u nahiji Olovo ima 10 hrianskih i 17 musiimanskih kua sa 8 neoenjenih (ukupno 27) Olovo u nahiji Olovo ima 177 hrianskih kua, 8 neenjenih i 3 udovice i 3 mll<.>limanc;ke kue &'ljednim neoenjenim (ukupno 183 kue). Rogatica drugim imenom ele bi Pazar (po Mehmed-elebiju, sinu Isa-bega Ishakovia, koji je bio gospodar zemlje Pavlovia od 1463-1469, a u defteru iz 1489. upisan je kao posjednik velikog zeameta koji je obuhvatao izmeu ostalog i pazare Viegrad, Prau i Rogaticu). Rogatica u ovom popisu ima 78 hrianskih kua. 3 udovice i 6 neoenjeni i samo 5 muslimanskih kua sa dva neoenjena (86) . Znaajan je podatak u ovom defteru da je u Rogatici izvjesni dervi Muslihuddin podigao zaviju (tekiju) n.'l zemljinom posjedu koji mu je poklonio sam Mehmed-elebi. Njen znaaj je tim ve jer na itavom ovom podruju u ovom vremenu ne nalazimo jo ni jedan islamski vjerski objekat Osim vjerske uloge. tekije su. naroito u poetku, imale i ulogu musafirba-

116

Amina Kupusovi

na. U sklopu tekija postojale su prostorije za boravak putnika. a derviima je bila propisana briga o putnicima i njihovo ugoavanje. Vjerovatno je i ova tekija. kao i ona koja se kasnije spominje kao zavijakjh Junusa. a koju je podigao sam Bajezid II. imala. izmeu ostalih, i ulogu musafirhane. irenje islama vezano je u gradovima za njihov urbani. demografski i ekonomski razvoj. U tom razvoju nije bilo stihije. Formiranje kasaba bilo je usmjeravane i pod stalnom kontrolom centralne vlasti.9 Prve damije i na ovom podruju su carske. a redoslijed razvoja pojedinih kasaba govori o njihovom stratekom i ekonomskom znaaju i poloaju. 1516. registrovane su damije sultana Bajezida II u Rogatici i Viegradu. Prioritet razvoja imala su. dakle. gradska naselja koja su se nalazila na vanim putevima i koja su omoguavala ne~ tan protok robe i putnika. Slubenici ovih damija nisu za svoju slubu uivali timar. kao to je bio sluaj sa onima iz Careve damije u Sarajevu. ve su imali utvrenu platu koja se obezbjeivala iz haraa kadiluka Vikgrad .)f,~ 1S1t>~ ~~.:ui~&(lflt~~d~ snano izraeno irenje islama. Stanovnitvo naseljeno u mahali o~~roji 24 muslimanske kue i 7 neoenjenih, a u mahali varoi Rogatica ima 59 muslimanskih kua sa 42 neoenjena i 42 hrianske kue sa ll batina i dvije udovice. Procenat muslimanskih kua je 60% . Poznato je da gradski status uiva samo stanovnitvo koje se bavi gradskom privredom, a stanovnitvo agrarnog dijela grada ostaje u rajinskom statusu bez obzira na konfesionalnu pripadnost Defter iz 1528-30. 10 sadri biljeku o muafijetu i gradskom statusu stanovnitva kasabe Rogatica. gdje se navodi da oni ne plaaju resmove i da su osloboeni poreza avarizi divani.ije. a da jedino daju desetine na itarice., voe i povre, naravno ukoliko ih gaje. U veoma kratkom razmaku, od svega dvanaestak godina. procenat muslimanskih kua je znatno porastao i dosti~.c L528. godine 88 %. Gradski status privlai vei broj muslimana ili iz okolnih sela ili iz same varoi, pa mahala Careve damije skoro udvostruava broj stanovnika. Medu stanovnitvom, osim vjerskih slubenikabati ba i mujezina, ima i timarlija, ali je veina stanovnitva zanatlijsko. U biljekama su navedeni krojai i tabaci tj. koa.-1. Istovremeno, opada ukupan broj kua u mahali varoi sa 114 na 81 od kojih je 67 muslimattSkih. Da Rogatica u prvoj polovini 16. stoljea doivljava svoj procvat i poprima lik osmanske kasabe svjedoi nam i popis vakufa u defteru iz 1540. gdje se navodi vakuf koara Alije, sina Bajramlije, koji je uvakufio 12 duana, jednu tabhanu, vrt i SOO aki u novcu za opravku mosta i kamvan-saraja. 11;;~::~~yj~~va
"""nf u ~"-~-R;S~~~~~~i

lliml'llc&~~~.W'#'~iM\frtmfG1'1t~~ftw '':&:Ja~vat JIUI"' ' '&'-"t;uuva 'JVW


<
1 '

9. Adem Handi, O jormira11ju 11ekih gradskih naselja u Bosni u XV/.stoljeu (uloga lrtave i va/alja), POF 25, Sarajevo 1976. 133-169.

10. BBA TD No 157 (fotokopije OIS 65, folija 110) ll. Behija Zlatar, Popis vakuja u Bosni iz prve polovice XVI stoljea, POF 20-21, Sarajevo 1974, str. 120.

irenje islruna u vihyctu Pavli

117

~RiliW),''~~.i.vcxJqyod. 12 Vjerovatno je ovo sin Ilijasa Arnauta, spahije koji je jo ranije za odr7...avanje mekteba i uenje duza uvakufio prihod od hamama i gotovinu od 10000 aki. 13 1604. elebi Pazar ima etiri mahale: mahalu damije sultana Bajezida, mesdida Sinana vojvode, damije Husejnelebija i jednu mahal u hriana. Mu~limanc;kih domainstava je ukupno 224 sa 32 muderreda, a hrianc;kih 6.
Baj~~J~J.~1 .9J~.~WJ. m,ahali 1516. upisano je 14 muslimanskih domainstava sa

U;,~iMj4~,j,~~- .U' Rogati ci. podignuta damija jo za sultana

dva neoenjena. 14 U dinamici irenja islama i razvoja, Viegrad zaostaje za Rogaticom. U njegovoj blizini nalazi se i jedna pnwoslavnn crkva (Preista?) koja sc spominje i kasnije 1604. t\lahala Gornja Varo, ije je stanovnitvo urajinskom statusu 1516. godine, ima ll muslimanskih kua i 118hrianskih sa 18 batina i 3 udovika domainstva. Iako je Viegrad sjedite kadiluka u ovom pe1iodu, on doivljava sasvim neznatan pora~t muslimanc;kog stanovnitva, tako da je 1528. u ukupnom broju svega 19% musliman<ikih kua. 15 1604. Viegrad jo uvijek ima samo jednu damiju. ali je broj kua znatno vei (75 muslimanskih i 15 neoenjenih muslimana). Varo u Viegradu brojala je 4 muslimanske i 32 hrianske kue, a :t..abiljdeno je i 30 pustih, tj. napu~tenih batina. U mahali Raka s. Radivojevog, kqja je 1528. imala 16 hrianskih kua, 1604. zabiljeeno je samo jedno hriansko i tri muslimanska domainstva, a dvije batine su naputene. (ukupno 71 % muslimana, 29 % hriana ) . Osmanlije zatiu Olovo kao ve zna<~an rudarski i trgovaki centar. U njemu je i jedan od najranijih franjevakih samostana. Eksploataciji rude Olova posveena je velika panja. Ve u popisu zakupa (mukala) u periodu izmeu 1468-1479. godine nalaze se i zakupi na ovaj rudnik. 16 U poetku je stanovnitvo Olova umjesto ispcnde davalo 650 unci olovne rude, a umjesto haraa po jednu fiJuriju. Meutim, ve 1489. ta JXWiastica sc ukida i ovo stanovnitvo plaa sve poreze kao i ostala r~a. U popisu iz ove godine Olovo ima 177 hrianskih kua, 8 neoenjenih i 3 udovice i 3 muslimanske kue sa jedinim muderredom. Kasnije, u popisima iz 151(). i 1540, u Olovu je evidentirano lO mahala, ali nijedna nije nmc;limanska. U skoro svakqj od njih izvjestan je bn~j muslimanskih kua. Do odvajanja muslimana u posebnu malmlu dolazi kasnije. Vjerovatno sc jedna od postojeih pretvara u muslimansku jer 1604. zatiemo 9 hrianskih i l

12. Vct.kuj11ame iz Bosne i Hecegovine (XV i XVI \'ijek) , Orijentalni institut Sarajevo 1985. 11tr. 129-135. 13. Vidi
bilje~."ku

ll.

14. BDA TD No .56 COIS 63). 15. BDA TD No 157 (OI S 65)

16. Adem Handi, Rudnici u Bosni i Saraj cm 197~. str. 7-42.

Herce.~ovini

u drugoj polovini XV stoljec'll, POF XXVI,

118

Amina Kupusovi

muslimansku mahalu. U ukupnom broju 15 je muslimanskih, a 131 hrianska prema defterima iz 1540. i 1604. u Olovu dolazi do pada ukupnog broja stanovnika. 1540, broj stanovnika se skoro prepolovio (svega 132 domainstva u poreenju sa 261 u 1516. godini). Ono to je naroito zanimljivo za sam grad Olovo je injenica da je do poetka 17. stoljea irenje islama u njemu zahvatilo svega ll% stanovnitva, dok je u itavoj nahiji procenat muslimanskog stanovnitva 92 % . Moglo bi se rei da je Olovo pred~tavljalo oazu hrianstva na ovom podmju. Od ukupnog broja kranskih domainstava u nahiji Olovo 61% ivi u gradu Olovo. Osim uloge koju je vjerovatno odigrala katolika crkva, qdnosno samostan koji se spominje u Olovu, svakako da je na ovakvu konfesionalnu i demografsku strukturu utjecala i injenica da je Olovo rudnik. Slian demografski razvoj. ili bolje rei stagnaciju i pad, doivljava i Fojnica, rudnik srebra, u kojoj je od 1468. do 1604. broj domainstava smanjen za vie od polovine. I sluaj irenja islama je veoma slian. 17
kua. Sudei

Nasuprot ovakve situacije u Olovu, istovremeno u njegovoj neposrednoj blizini u prvoj polovini 16. stoljea formira se sasvim nova kasaba od sela Kneine. Ono je u defteru iz 1489. godine brojalo svega 17 kua, l O hrianskih i 7 muslimanskih sa 10 muderreda muslimana. 18 Ovo naselje doivljava nakon 1516. (kad ima 18 muslimanskih kua sa 18 neoenjenih, jednu hriansku i jednu batinu) pravi demografski procvat. Oko damije sultana Selima I formira se musliman~ ka mahala i naselje dobiva status kasabe. Interesantna je 1540. kvalifikacija gradskog stanovnit\'a eksplicitno izmena kao d:.emaat ehi-i lziref, odnosno skupina zanatlija, koja broji 105 muslimanskih kua i 68 neoenjenih muslimana. Posebno je odvojen demat raje varoi Kneina koji ima 15 muslimanskih kua i 9 neoenjenih, a koji se navodi kao demaat reaja-i kadim ili skupina stare raje. Poto se u oba demata radi o muslimanskom stanovnitvu, ovo je karakteristian primjer raslojavanja na osnovu naina privreivanja. Na jednoj strani istaknuto je bavljenje zanatstvom a na drugoj poljoprivredom, iz ega proistie grad'iki, odnosno rajinski status. 1604. ve dolazi do izvjesnog opadanja broja stanovnika pa mahala damije ima 73 muslimanske kue sa 23 neoenjena, a mju varoi Kneina ini 8 muslimanskih porodica. Na primjeru ova ctiJi gradska ruiselja vidjeli smo da su kasabe obino nicale u ranijim gmdskim naseljima ili su, tamo gcUe je za to postojao jak mzlog, stvarane sasvim nove. Najee. se radilo o vanim putevima koje je trebalo obczbjcivati, a za slubu obcz~jcivanja stanovnici su obino sticati muafijet (odnosno osloboenje od odreenih nameta). Takav je sluaj sa derbentom Glasinac gdje je Ibrahim-aga podigao svqj vakuf koji je ukljuivao damiju, karavan-samj. duane i mekteb i naselio izvjestan broj stanovnika koji su obe:z.b17. Hatida ar-Drnda, Prilog prmu:avanju prolosti Fojnice i Kree1a od uspostave osmtulske vltLI'li do poetka 17. stoljea, POF 35, Sarajevo 1986. str. 133-161. 18. Alija Bejti, Knef.ina i knef.inska nahija u hisiOriji i likovnom stvarahLfll'u, POF 26, Sarajevo 1978, str. 43-77.

irenje islama u ''ilajctu Pal'li


jcivali

119

put. 19

Znaaj vakufa u procesu formiranja i razvoj kasaba. kao i u irenju islama i islamske kulture je veliki. esto su vakufi. u sluaju da se kasaba formina tamo gdje rdnije nije bilo grad.c;kog naselja. preuzimali na sebe plaanje nekih rajinskih poreza umjesto stanovnika kako bi inicimli i ubr1..ali doseljavanje.

19. Ankam Tapu-Kadastro Gcncl t-.IUdUrlllg u TD 479 (fotokopije OIS :ms. folija 29 l

120

Amina Kupusovi

Naseljena mjesta nahije


IME MJESTA (broj folije) l. Batoeva (240) 2. Bihe Luka (259) 3. Bijosko (272) 4. Bora (287) 5, Pazar Bora, drugim imenom Rogatica, elebi Pazar (258) 6. Borisavjc (76) 7. Borjanii (296) 8. Borovac (285) 9. Bradraii (44) lO. Brigovo (273) ll. Brda (45) 12. Bukovik (77) 13. Bukovik (185) 14. Crkveni Potok (284) 15. Cruaj (245) 16. Crnaj (235) 17. Crni Vrh (282) 18. Crujak (44) 19. adovina (279) 20. etopek (290) 21. Clovii (ll) 22. emernica (76) 23. ieva (184) 24. Dohrain (293)

Bora

po popisu izl489.
Hrii. Neo.
2 3 3 Udov.

Musi.
3
2 16

Neo.
4 3 2 2 2

18

5
23 8
78 lO

3
5 l 8

5
2 7 3 l 3 l 2 4 4 3

4
3

25
14 26

3 5

l
2

4
2 4 3 22

l
l

5
7 lO 2 l

6 4
l 6
l 7
10 l .2 l 3

l
4

l
4 3 4 7 3 10 2 51 lO 8 9 21 2 l

25.

Dobrievi6 (+l-)

26. Dokoli (185) 27. Dotik (44) 28. Dolinac (292) 29. Dolnja Oso {315) 30. Dol nj a Pesnica (86) 31. Dolnja Rakitnica (85) 32. Dol nje Jadre (48) 33. Dolnji Ncat 34. Dolnji Seljani (321) 35. Dolnji Stmnjruri (283) 36. Dolnji V ratun (371) 37. Dolnji ulj (284)

2
l
l

4
2 4 6

2 2
3 3 6

5
ll

irenje islama " vilajet" Pavli IME MJESTA (broj folije) 38. Dmgobrad (292) 39. Dmgolovii (292) 40. Drinjev Dol (274) 41. Dnegova Njiva (236) 42. Duga (310) 43. Faina (215) .U. Foi (279) 45. Gosti (43) 46. Gorita (44) 47. Gornja Rakitniaa (8,."} 48. Gomje Strane (287) 49. Gomji Drettut (275) 50. Gornji Gosti (215) 51. Gontji Ne.~t (276) 52. Gomji Seljani (286) 53. Gostovi (279) 54. Gmb (291) 55. Grabovica (ll) ss.Grc~boviaa (185) 56. Gradaniaa (288) 57. Guevo (288) 58. Hmlii (280) 59. I-Dadi to d. i. Ktadmk <to) d.i.
Vrbpraa

121

Musi.

Neot.

Hril.
2

Neot.

lldov 1

l 7

4 lO
7 2 8 5

6
3 2 3 3 6 3 4

l 2
l

3 3
9

2
8 3 31 9

t
3

l
3

5 6 5

9 3

5
4 2 7 6 14

2
3
6 4 2

l l

6
13 2

tO
lO 9 10

60. Hmmti (281) 61. llino (293) 62. lrtijm1 ( 185) (>.l. lzgomnjna {280) 64. hic (296) 65. hje (280) 66. Jazovica (250) 67. Kmnenica (184) 68. KOJ>rhma Luka (282) 69. Koprivna Luka (291) 70. Kovrba (43) 7 I. Kozodri (308) 72. Kntji (43) 73. Ku~avice (44) 74. Kupilite (85) 75. Lmsko (277)

ll l

J 2 3 2 2 L 2 4 7 5 6 5
l

3
l l

6 4 4
4

9 2

2 6 l

l
2

4
.l

122

Amina Kupusovi

IME MJESTA (broj folije)


76. Logodri (44) 77. Luka (228) 78. Ljubolina (235) 79. Ljuhotina (241) 80. Memlak (281) 81. Mii voda (44) 82. Mihal (295) 83. Momkov Dol (294) 84. Neat (185) 8.i. Nikolii (242) 86. Nikolii (184) 87. Obri (184) 88. Od.mii (287) 89. Ogla,ko (185) 90. Okmgta (260) 91. Orahovo (285) 92. Osadno (43) 93. Osahtica (291) ~- Osjeani (84) 95. Oslrii (308) 96. Otravica (283) 'Tl. Pihnii (300) 98. J>lana (315) 99. Pocrii (173) 100. Podgorje (292) 101. Pod::,l'fac (2X2) 102. Podgrae (300) 103. Podgrae (275) 104. J>odsljene (283) 105. Podtisovica (259} lOCi. Po;..l'fdO\'nica (215) 107. Ponor (47) l~- Predii ( 173) 109. Pridvorial (44) liO. Prosika (288) 111. Prosktmiat (289) 112. Prostntjiat (2-U) 113. Prporite (281) ll-J. Pena Krcna (278) 115. Rakmica (287)

Musi.
3
4
3

. Neo.

Hril.
4 7 7

Neot.

Udov.

l
3

l l
3 3

4
2 6

5
12 2

6
3

4 9 3 6
2

l
2

3
4

18
l

5 4
8

4 2
l 16 6

36
lO

5
2 62 12 3 lO

J
2

4 4 l

3
2

3
6
36 3 7 1 7
()

27 2

4
2 l

2
2 l
3

3 37 16 6 8 2 9

3
l 3

5 4
8

l l
l

3
9

ll

20
7

l 2

irenje islama u \'ilajetu Pavli IME MJESTA (broj folije) 116. Radii (43) 117. Radimlje (280) 118. Radinii (276) 119. Radni (83) 120. Rakoia (185) 121. Ravasnica (194) 122. Riica (242) 12.1. Rogatica v. Oborac 124. Ruii (292) 125. Sebiradinovii (290) 126. Selac (296) 127. Selite (245) 128. Simi (295) 129. Skobilica (45) 130. Sli\'ne (250) 131. Soice (292) 131. Soice (45) 132. Srednja Lomica i Dolqj~ Lomica (290) 133. Sre<bye Strane (371) 134. Stajrut (293) 135. Strdh (77) 136. Stranica d. i. Strakovii 137. Stratite (290) 138. Stnnac (292) 139. Sudii (281) l.W.Suba Sudrulica (288) 141. Surova (286) 142. Svitlina (285) 143. elbesii (325) 144. elkovii (291) 145. Topli d. i. Toplik (lS9) 146. Tmovo (294) 147. Turbovii (185) 148. Tvrdomitje (263) 149. llmnr Kobila (274) 150. Ustipraa (233) 151. Vihna (2.17) 152. Vihra (236) 153. V ina (282)
~.

123
Neal.
3 6 8
l

Hril.
10 . 6 41 32 4 3

Neol.

Uelov.

ll l 31 9 l 4

5
l l l l l

26
l 16 4 5 6 19 J 3 29
l

8 2 4

1
l

2 4 4 J 2 ll 4 7 2 l 8 9 3 8

4..
2 3 6 3 l

5
2 3 2
l 3 8

22
3
l 18 21 3

2
1 l l

2
J

p
5 2 27 7 39 9 8

5
2 29 6 6 4 9 4 7 3 14 3 3 4

4 2

12

124 IME MJESTA (broj folije) 154. Vitrenik d. i. Popovi (288) 155. Vituz (194) 1.56. Vragolovi (292) 157. Vmgolovi (296) 158. Vmtar(292) 159. Vrbbarje (263) 160. Vrblaz (277) 161. Vrhpraa (285) 162. Vrtica (2.50) 163. Zabre (293) 164. Zagorica (278) 165. Z.1kome (279) 166. Zemljcgmb (274) 167. eliina (85) 168. itovac (198)

Amina Kupusovi Musi.


6 l 3 4 l 3

NC!Ol.

Hrli.
6 l

Neot.
l

Uelov.

4
6

'3 9

5 14 4
4 3 7 4

5 J
l
3 2 l

29 13 JO 2 21 16
31

lO l

. Naseljena mjesta nahije Olovo po popisu iz 1489.


IME MJESTA (broj folije)
l. Baki (410) 2. Bastva (2.."i2) 3. Berisali (244) 4. Bita Voda (251) S. Bila Voda (247) 6. Bila Vodn (239) 7. Bogi~ii (242) 8. Bogmtovii (239) 9. Brgokvii (9)

Musi.
6 l 4

Neo.
4

Hri.
30 3 5 6 5 lO 21 12 20

Neo.
7

Uelov.

2
2 2 2 l

3 3

2 2

2 l l

2
2 l 2 5 8 l 2 8

2 2

10. Cerjan (254)


ll. Cvicvine (246) 12. iatl (9) 13. Dabovii (247) 14. Davii (28.'l) 15. Delpeter (217) 16. Dobrojevii (246) 17. Do~ii (286) 18. Dolac (249)

s
23 9

26

2
3

5 8 2 6

irenje islaana u vilajetu J>nvli


IME MJESTA (broj folije)

125
Musi.
6
l

Neo. l
l 5

Hril. lO 6 5 7 6 7 7
ll

Neot.
4

Udov.

19. Dolnje Slivne (252) 20. Dotnji ~ii (249) 21. Dolnjf Kuti (326) 22. Dragobratii (298) 23. Dragomilii (72) 24. Dunite (243) 25. Gordii (251) 26. Gomja Lepenica (241) 27. Gontjc Babine (277) 28. Gornje Slivnc ( 173) 29. Gomji Buii (249) 30. Gomji Kuti (326) 31. Gontji ulj (244) 32. Grabovica (JO) 33. Jablanica (173) 34. Jablanica {246) 35. Jablanica {252) 36. Klajiii (243) 37. Klinii (246) 38. Kneinn {239) 39. Koprivnu Brda {241) 40. Kozjak {247) 41. Krajiii (286) 42. Krivdii (217) 43. Krivice (284) 44. Krtoli (186) 45. Kuica (253) 46. Kurtii (250) 47. Liska d.i. Palaica (244) 48. Ljubimlje (402) 49. Mala Dotnja Smica (286) 50. Mcdojevii (249) 51. McupaJizi (260) 52. Meurije (245) 53. Metilj (240) 54. Mijoinii (284) 55. Milojevii 56. Mitoradii (244) 51. Milunovii (253) 58. Novaka (246)

13 3 3
lS l 4 ll lO

3
4
8

24

2 7
5

22
ll

2 2

2
l l l

2 2
l

2 2 7 2
l

2
2
10

5 4 6 l l 24 ll
10

12
ll

4 2 l
l
l

3 4 4
18 3 21 4 5

4
l

2
4

2 JI 2 7 6 .2 2 2 3

2
4

22
41 24 9

19
3 6 lO 3
l

8
l

126 IME MJESTA (broj folije)

Amina Kupusovi

Musi.
l 2

Neot.

Hril.' 3 5 17 ll 13

Neot.

Udov.

59. Novaka (248) 60. Novaka (252) 61. Pazar Olovo (8) 62. Orija (2S3) 63. Petrovii (245) 64. Podojdol (241) 65. Podplavina (254) 66. Politovii (248) ,67. Poljauica (410) 68. Ponor (9) 69.Pridvorica(102) 70.Pridvorica(180) 71. Racfilovii (253) 72. Ragoii (251) 73. Risnii (217) 74. Sedice (286) 75. Slivanj (227) 76. Solun (246) 77. Starice d. i. Starii {322) 78. Slavice (286) 79. Stojakovii (247) 80. araice (251) 81. Trbuk (77) 82. Tmovik (248) 83. Uzrodii (248) 84. Vodovae d.i. DoJi (239) 85. Vnmica (261) 86. Vmtka (216) 87. Vllkotovi (411) 88. Vukovii (217) 89. Zagrade (410) 90. Pazar movllica (223) 91. movmca (243) 92.uka

.3
l 4

1 2 7

8
5 2

8 l
l 4
l~

5 l 4 9 3 3 l

5 7

2 4

l
l 3 9 3 2

l 9 8

J
l 5 l 4 7 22

lO l
5
15 4 l l

l 17 3

9 6 9 8 35 14 8 17 3 3 4 l l 6 3 3 21 7 12 13 18 7 2 7

l 2

l
l
1

2 3 2

l 3

8
3 4

lO
lS
12

Naseljena mjesta nahije Oobrun po popisu iz 1489. IME MJESTA (broj folije) I.Bibak (451)

Musi.
l

Neot.

Hril.

Neot.

Udov.

lO

irenje islanm u vilajetu Pavli

127

IME ~iJESTA (broj folije)


2. BurkO\ii (454) 3. Pazar Dobnm (4S2) 4. Dolnje Valinovc (332) S. Drila d. i. Potogovina (452) 6. Jablanica (301)
7.Maevii(313)

MliSI.

Neo1~

Hri. 14

Neot.
12 6

Udov.

4 2 l

2
2

53
20

2
23 7 9 l 3 3 .6 3 lO l

8. Podgrae (309) 9. Popov Dol (303) 10. Pa1.nr Priboj (50) l t. Rizdol (4Sl) 12. Rolac (454) 13. Smran (312) 14. Srednje Viluovo (453) lS. Stolac (307) 16. ete (4S2) 17. ovagovina (328) 18. T rabina (454) 19. Viluaji Potok (313) 20. Zagri(302)

s
3 100 lS

1
l

lO 20 lO 9 12 16 13 9

1
l 3 3

Naseljena mjesta nahije Viegrad po popisu iz 1489.


IME MJESTA (broj folije) l. Bnbin Potok (299) 2. Bievii (270) 3. Brod Rei d. i. uir (441) 4. ..ealj (442) S. Dogonic.'l (4SS) 6. Dotik (314) 7. Dotik (305) 8. Dolnja Bila d. i. eljar (242) 9. DotnjaJe!enica (303) 10. Dolnja Mijoa (271) lt. Dolnjc Obrvi11e (4S3} 12. Domje Unite (44S) 13. Dolnji Velji Lug (257) 14. Dubovik (440) 15. Durmilje (303)

Musi.
tl 4 2 l

Neo.
12 4

Hri.

Neot.
3 l

Udov.

38
13 4 13 12 8 30 18 l lS 7 23 lO 14

s s
2

.J
13 2 6 7 4

l
l

5
4 3

3
2 2 6

6
2

4
l l

5
9

128 IME MJESTA (broj folije)

Amina Kupusovi

Musi.

Neo.

Hri.
3 10

Neot.

Udov.

16. Duiica (314) 17. Garice (2$7) 17.Gtogova (454) 7 18. Gornja Bila (302) 3 19. Gomja Jclnnica {440) 20. Gomja Mijoa (271) 3 21. Gomje Obrvine (453) 22.Haluge(306) 23. Hohmii (314) 24. Hvalinovii (303) 3 25. Jagodina (304) 3 26. Kaljani (314) 2 6 27. Koritnik (319) 28. Kostilj (Gostilj} (301) 7 29. Kout Bali (453) l 30. Kriva Strana (186) 2 3 J. Labinci (302) 1 32. Lazi (270) 33. Lipovi. (443) 34. Loznica (44$) 4 7 35. Meurice (312) 36. Meusela (444) 2 37. Mdava (313) 2 38. Oknagla (443) 7 39. Pali (257) 40. Pasat (450) 3 41. Plonik (441) 4 42. Podritnii (305) 43. Pridvorica (271) 44.Pridvonrica(313}. 45. Sasa (15) 46. Selce (203) 14 47. Skovrg (186) 48. Slatina (271) 4 49. Srednja Lonica (441) 4 SO. Stranica d. i. Siriskovi (313) 51. Stnnice (312) 26 52.Stuhova(270) 26 53. etii (307) 5 .l 54. i p (299)

l
2

l
13 3 2 3 2 2

1
7 2 3 23 l 19 3

ll
10. 7 l 4 l 2 $

23
6 19 4

20

5
lO 12

2 3

5
7

1 1 l
2 2

5
8
3 9 14

1 1

2
2
6 3 l 27 3

2 l

l 5
17

8
lO

.l l
2

23
2 13

2
2

ire11je islmila u vilajetu Pavli

129
Mnsl.

IME MJESTA (broj folije)


ip (269) 56. Ustibare (305) S7. Ustidabar (372) 58. Vidojevo (269) S9. Pazar Viegra: Mahala Gornja Varol (256) Mahala Dolnja Varol

Neot.
3 3

HriJ.
8 4 15 43
IS l 16
3

Nool.
l l

Udrw.

ss.

4
l 2 2

5
16

4
10

3 4

4.
l

Demaat posadnika \ikgradske tvrave, postali raja (44S) l


60. Vranjsko(314) 61. Vranjsko(440) 62. Vranjsko (447) Osojno i Prisojno 63. Zalndtre (271) 64. Zamnica (441) 65. Zire (271) 66. ljeb ( 186) 7 9

3
Sl
9 3

4
l

1
l

l
2

13
2

Naseljena mjesta nahije Hrtar po popisu iz 1.489.


IME MJESTA (broj fotije) 1. Dofnja Kuka (302) 2. Dolnje lzgrae (309) 3. Domje Obramlje (307) 4. Dolnje Tatovice(fatniee)(~) Doluji Gostilj (445) 6. Dolnji fjeb (308) 7. Gornja Loznica (309) 8. Gornje Obramlje (257) 9. Gornje Oevo {310) 10. Gornje Tatoviee (309) ll. Gornji Gostilj (~) 12.Gornjilzgr.ad(237) 13. Gornji Velji Log (301) 14. Hotekva (311) 15. Pazar Hrtar (298) 16.1zgrad (304) 17. Klanik (442)

Masi.
2 l
l 8 6 2 2 3 l l 1 3 2 6

NeaL
2

HriJ.

Neot.

t.Jdov.

2 14
16

3 2 l

3
l 4 2

s.

9
.7 16

l l

1
2

8
16 18

l
l l

3
l
l 2 lO

lt
2 8 23 14 76 1

l 1 13

2
4

130 IME MJESfA (broj folije)

Amina Kupusovi

Musi.

Neo!.
9
ll

Hrli.
66 2 29

Neot.
3 l

Udov.

18. Klanik (310) 4 19. Petria Polje (Blinje Polje)(442) 9 20. Plavica (311) 21. Prido (299) 22. Ristii (307) 19 23. Sreduje Obramlje {257) 24. titarevo (46) 1 25. Uskovrha (314) ll 26. ljeb (444)

s
4 2

ss

6
2 l

3
6

3
4

26 4 93 16

7 l

40

Naseljena mjesta nahije Brodar po popisu iz 1489.


IME MJESTA (broj folije) l. Bilite (443) 2. Bresne Stijene (267) 3. Brodar d. i. Medved (297) 4. Crijep (269) S. Crnica (30S) 6. Cnu Vrh (267) 7. DolnjaMedvecta (268) ' 8. I>oftUa Orahovica (266) 9. Dolnja Rusnica (296) l O. Dolnji i Gonlji Komornik(265) rt. Duboica (442) 12. Dolica (267) 13. Gornja Orahovica (266) 14. Gornja Rusnica (304)
15.~Dado1~(269)

Musi.
2
4 2 l 2 l

Neo!.

Hril.
ll 10 23 lS 3

Neo!.

. Udov.

3 2

s
l l 2

l
3

4
2

l
9 3

4 4

24 24
30

l
2 2

s
6 2 l

9
l l '3

60
8 13 20 9

l
l 2

z
2 2 2 6 1 4 2

16. Hmeljna Luka (31S) 17. Krive Strane (305) 18. Lisova (268) 19. Marino {266) 20. Orahovica (294) 21. Osojno (268) 22. Plaz (304) 23. Pokrivenik (322) 24. Poste1nii (26S)

4 2 3

s
l

19 IS
ll

4 l
3 3

l l

36
32 21 20 11. 2 '31

3 '4
l 3

2 2 3

2 3

irenje islama u vilajetu Pavli IME MJESTA (broj folije)

131

Musi.
3

Neot.
2 2 2

Hrli.
8

Neol.

Uelov.
l

25. Rogojnica (305) 26. Stubla (305)


27. VeljuRavne(267)

l
2

s
l

11

Naseljena mjesta nahije atalda (Pra) po popisu iz 1489,


IME MJESTA (broj falije)

'Musi.

Neo!.

Hril.

Nool. . Ulov.

l. Pazarataldad i.
Praa(258)

60
7 16

2. Dolnja Vina (76) 3. Gornja Brnjica (289) 4. Kaljaoi (75) 6. Srednja Vina (76)
s.~ca(278)

l
14 7 17 2

1
6 16

7 2

1$
6

25 29
14

2
3
l

Naseljena mjesta nahije Bora po Sumamom popisu bosanstog adlaka iz 1516.godine


IME MJESTA(broj folije)
l.~a(65)

Musi.
25
8 12 16 '2

Neot. Hril.
12 4 6 l 9 6 9

Baltiua Udov. if.

2. Belosatii (66) 3. Bora (69) 4. Borisavica (64) S. Borilii (63) 6. Borjaoii (69) 7. Borovsko (66) 8. Bradraii (67) 9. Bragovo (64) 10. Brda(27) 11. Crkovni Potok (34) 12. Cmal (68) 13. Cmii {65) 14. Cmii (71) 1S. Crni Vrh (63) 16. adoviDa (65) 17. elopek (6)

s
6 4 8 7 12

2
l

26
6

s
2

12 28 6 31 7 9 9

2
17 4

3S
2 32 2 2 2 6 3

s
l

l l

2
3

23
2

s
1

132 IME MJESTA (broj folije) 18. clopek (67)

Amina Kupusovit

Must. Nd. Hril.


6 21 2S 12 6 7 6 7 ll 16 8 4 4 7 2 7 9 3 13 8. l 21 14 18 9 l 4

Baltioa Udov. if.

19.emenlica(67)
20.~1'(65). . .~

21. Dobrilina (69) 22. Dokolin (61) 23. Dolnja Bmjica (66) . 24. Dolnja Lepeauca (66) 25. Doluja Rakitnica {71) 26. Doluje Strane (67) 27. Dolnja Vina (64) lS 28. Dolnji D:retun d. i. emernica (vidi)(67) 29. Dolnji Oso (28) 20 30.DcmjiSeljmrl(63) 16 31. Dmgolovii (70) l 32. Drug<?va Njiva (73) 25 29. 33. Ottb (63) 34. Dolnji Neat (71) 16 3S. enovii (66) lS 36. Gornja Vina (73) 37.Grabovica (6) 14 38. Gornja Lepcnica (64) 13 39. Gornje Strane(63) 11 40. Gornja V ina (65) 41. Gom.ii Oso (65) 28 27 42. Gonyi Seljani (6.1) 43. Gradanica (66) 6 44. Guevo (67) 9 4S. Gomja Bntjica {69) 23 46. Guii {69) 1.5 41. Gornja Komica {70) 3 48. Gornja Rakitnica {70) 12 49. Grab f"/0) 12 Hm.'Uli (63) 22 Sl. Hmeljinjak (69) 4 52. Izgomaujn (65) ll 53.1lino (67) 8 54. lstrska (67) 9 SS. lrtijas (67) 3 56. Jazovica (66) 4 57. Jelovica (69} (Ploa) 7

l 9 3 2 6 3
3 2

s
l
2 l

8
3 l 3 2 7 2 6

z
l

zs

ll ll 12 23

22

8 4 4 12 lS

l
l

4
4 6 3

3
4

3 14

5
l

4
l

5
7 3 7

5
1
2 3 9 2

so.

2
3

s
2 2
l

2
2

irenje islama u vilajetu Pavli

133
Must. Neo!.

IME MJESTA (broj folije)

Hrii.

Baltina Uelov. Of.


4

58. Kue (58) 8 59. Kamenica (27) S9 60. Kaljani (64) 39 61. Kot.adre (64) 4 62. Kolibac (65) 6 63. Kopilite (65) 4 64. Krivci (67) ll 65. Koprivna Luka (70) 15 66. Krievii (71) 13 67. umska (27) 5 68. Lapun (71) 7 69. Loznica (67) 6 70. Ljubotina (65) 15 14 71. Mrakodol (58) 72. Moteva (63) 5 73. Milotina (64) lO 74. Mojodotii (Mojdorotii)(64) 21 3 15. Mali Go."P Dmun (65) 5 76. Ml9oinii (65) lO 77. Mihal (68) 78. Miljae (70) 13 79. Neorii (72) 2 80. Neorii (<i6) 3 81. Nikolii (70) ll 82. Obri (66) 24 83. Okrugla(7l) 42 84. Omrka d.i.Onukova Bila (67) 23 85. Orahova (72) 16 86. Osjeani (63) 59 87. Osatnica (71) 3 88. Ostrik (64) 22 89. Otravica (67) 8 4 90. PeiCc"l (15) 90. Ploa v. Jelovica 91. Ploka (63) 33 14 92. Podgrae (61) 7 93. Popeje (67) 94. Podpldevica (15) 24 95. Podsgene (64) 21 96. Podrrunska (82) 2

l 25
21

4 7

2
7

2
.l

5
3

l
l

5 8 4

3
4
17 2

3
5 5
7 7

8
2 2

I ll l
2 2

35
ll
l

l
7

3
2 7 lO 47

8
7

2
5
l 2 26 l

4
7 9

3
7

33
7

12
l
4

13

4
16 7 7 15 7

2
lO
7 3

4 3

2 2 l

134

'.Amir&a Kupuso\lit

IME M1ESTA (broj folije)


97. Ponor (69) 98. Pooor (70) 99. Pribii~i {70) 100. Pribievii (66)

Musi. Neot. Hrli.


4
13 2 19

BUtina Udov. if.


l

lO
2

4
l

20

2 1 l

lOO.aPau.:jc;:;:..-no (M}
101. Pr~komica {66)

3 9
24

10

102. Pt-pori~tc {66) 103. Prut~nli d. i. Lo:mir.a (69)


104. P~na K.ti:.u (67) lOS. R~di (28) 105. R1<~Jtovit.i {71.)

7 7
27

4 9 49 9

1<11. Rs.rumJjc (63) 108. Radcii {26) 109. Rskaii (65) 110. R."tkovica (63)
111. Raspodii (28) 112. Ralkovii (70)

72
6 7 16
11

4 3 61 7 3 4

4 3 3 13 4
1 23 I 1 ll

3 4
1

4 2
l 11
1

7 1
2

2
l

113. Ra!avnica (69) 114. Pazar Rogatica (lS) d. i . clebi Pazari M...ahcla damije ~.Aafu:lu vru:ci~i Rogntic.a ns. Ruti e. L Dr.Jjika (69)
116. s~.s (6) 117. Sh,iCC {69) ll&. Solce (66)

24 59
1 g 5 21 3
8 ll
13 15 13

7.
42

42 l
7 l

ll l

2
2

4
2

5
4

119. Sr(l.t:novii {67} 120. S:.:cd.njo i DJinja Lo1;:llcr.(7vj 121. Src:i\ir I.jut'Xlvina (66) 122. Srednja Vin.w (65) 123. Srednj~~ (6.5) 124. Srcdqjc Strane (69) 125. Staban (68)
126. Strafiite (67) 127. Strmac {64) 128. Sti:D.lac {68) 129. Sudii (69)

7 2
I

'~ 1

5 3
1

8 3
12 t

5
2 2
l 1 1

5 38 8
15

2
10 11

130. SUha Stndccica (67} 131. Surovi {>5'7)

. ,

6 5

8 3 2.

8 4 6 2
1

3
1

;:)

,..

irenje islama ll vilajetu Pavli IME MJESTA (broj folije)


132. SvidiaUl (2.1) 133. iljkovii (71) 134. ianii (76) 135. i!te {73) 136. ljivna (66) 137. tnvice (66) 138. titarii (67) 139. Toplik (15) 140. To!iua (71) 141. Trnovo (73) 142. Tvrdomi!ljc (63) 143. Uskopljica (63) 144. Ustipraa (65) 145. Uve (66) 146. Betrenik (65) 147. Vibre (68) 148. Vituz (71)

135
Musi.
24

Neot. Hrii.
15 2 6 <'6 7

IWtina Udoy. if.. 4


2 l

lO lO
2 8 16

l
9
21

3 l
2

2 45
8 8 52 26 26 15 14 10 3 14 5 19 39 24 9 ll 2..i
14

lO
4
6 6

.4

5
4 49 13 16 4

6 13 2

5
7

JO
13
l 4 12 14 . 21 7

9
2

3
l

149. Vragolovi (68) 150. Vraniev Dol (68) 1151. Vrhlazje (27) 152. Vrhprna (6) 153. Vrhpraa (2.~) 154. Vrtica (68) 15.i. Zagorica (67) 156. Z."lkome (66) 157. Zemljegre ((>4)
158. Ziliina (69)

.2 10
3 2 8

l
.9

6 l
3

lO
21 7 16

4
13

5
7 4

20

Naseljena mJesta nahije Bora po popisu iz 1604. godine


IME MJESTA (broj folije)
l. Batoeva d. i. KO\aica (169) 2. Behei d.i. Petrovo Polje (40) 3. Belosalii (224)

Musi.
30 51 14 28 16 20 14

Neo.
17 12 2

Hri.

. l\alltih baitioa

4. Berberi!te (228) 5. Pereg (ll)


6. Bora (139) 7. Bora d. i. Bila Rika (126)

5 2

136
IME MJESfA (broj folije)
8. Vami Bora d. i. Zvonik (148)

Amina Kupusovi

Musi.
40 33 4

Neot.
3 3

Hrli.
4

Pustih batina

9. Borisa\'ac (ISO)
10. Boriiii (166) ll. Bomanovii d.i. Cmjcvica (13) 12. Borovsko (32) 13. Brigovo (153) 14. Brda (117)

35
26

20
70

5
6

15. Crnii d.i. Kostovii (135)


16. Cnlii d.i. Ribaii (210} 17. Cntal (138} 18. Crni Potok (178) 19. Crni Vrh {191) 20. ..adovina ( 152) 21. Kasaba clebi PiiZM d.i.

8 30
2 lO

12 29

Rognrica (142) Mahala d'J.nmija sultana

Bajazida
Mahala mesd. Sinan-voj\ode Mahala dam. Husejn-elebija Mahala hriana u Ciebi P.
22. elopek (201)

14

15 121
7 9
16

.2 15
6

2.l. Dru~>i elopck (202)


24. cman {17)

25. Datelji (98) 26. Delnovac (I 09}


27. Me7.ra Digan ( 186) 28. Dobrua (73) 29. Akindije s. Dobrue (74) 30. Dokolin (101)

l7

6 3
16 l

6 13

31. Mezrn Dolnja Dub (61)


32. Donja Rakitnica (31) 33. Dolnja Lcpcnica (63) 34. Dolnja Brnjica (87) 35. Akindije s. s. (88) 36. Dolnje Strane {115) 37. Dofnji Seljani ( 123) 38. Dolnja Osoja (184) 39. Dolnja Vina (205) 40. Dolnji Drettm d.i. emen'lica (221)

5
l .S

3
20 l 21 17

3
2

36
40
29

irenje islama u vilajeru Pavli

137

IME ~.f.JESTA (broj folije)


41. Dolnji Ndat (2.17) 42. Mezra Dobrovii (97) 43. Mezra Dragaii (7) 44. Dragolovii (202) 45. Drmica (246) 46. Drugova Njiva (85) 47. Dub(60) 48. Duge (80) 49. Mezra Dvorite (274) 50. enovii 51. Kasaba Gla'linae (136) Mahala damije Ibrahim-age 52. Gomja B mj ica ( 131) 53. Gornja Lepenica (62) 54. (Jomji Ne..~t (230) 55. Gomja Osoja (2ffi) 56. Gornja Rakitnica (54) 51. Gomji Seljani ( 113) 58. Akindije s. s. (114) 59. Gomje Strane (206) 60. Gontja Vina (203) 61. Gomja Vina upisana kao vojnu&.-. 62. Gostii (8) 63. Grabovica ( 198) 64. Gradanica (106) 65. Guevo (22) 66. Guii (149) 67. Hmeljityak (70) 68. Hvalinovii (233) 69. lrtijas (3) 70. Meua Irtijas 71. Hino (103) 72. Ivje (69) 73. lzgomanje (59) 74. Jazovnica (151) 75. Kaljmli (229) 76. Kamenica (226) 77. Karatii (276) 78. Koprivica (29)

Musi.
29 l l
6

Neot.

Hfij.

Puslib ba!li..

2
~

5 28
30 14 3 25 62 25 13 4 43 ll 58 8 16 26 10 9 15 17 9 12 l 9 8 2

7 2

l
2

5
l

3
7

5 5 5

)9
2t 10

34 50 4
20

l 2

138

Amina Kupusovi

IME ~UESTA (broj folije)


79. Koprivna Luka (175)

Musi.
JI
2 15 14 15 30 7

Nco.
2 13

Hril.

Pustih baltina

80. Kadica (110)


81. Koluta (160) 82. Kozadre (SO) 83. Kovanj (212) 84. Krajik (6) 85. Kotlitc ( 15) 86. Kran (172) 87. Lanska (236) 88. Loznica d. i. Bmsik(37) 89. Ljttbotina (102) 90. Mczra lJubotina ( 103) 91. Mezra Ljubovii (45) 92. Maki i Dvorite (12) 93. Mali i Gon1ji Dretun (155) 94. Mihalj (217) 95. Milotina (180) 96. Miljae (163) 97. Mojodoii (56) 98. Me7.ra Muanova ( 188) 99. Neorii (264) 100. Nepravdii (195) 101. Obri (l) l 02. Obrov ica (268) 103. Okmglo (141) 104. Omrko d. i. Omrkovo selo (179) 105. Mezra Omii 10Ci Osadnica (116) 107. Osadno (5) 108. Osjeani (95) 109. Osjeko Brdo (96} J10. Orahovo (125) Ill. Ostntik (36) 112. Pain Dol (267) 113. Pctkovii (242) l 14. Peia Luka ( 130) J 15. Planje (134) 116. Ploa (46) 117. Ploka (71)

24
7 14 20 l 2 10 9

5 5
30 39 28 l 2

35 50 5
100
12 l 16

3
2

30 59
l 23 34

2 4

13
2

J. ll ll 9 ll 41

8 8

irenje islama \,l \'ilajetu Pavli

139 Musi.

IME MJESTA (broj folije)


118. Pobradii (21) ll9.Podgotie(231) 120.Podpee (64) 121.Podstjene (76) 122. Podpljcevica (164} 123. Akindije s. s. (165) 124. Podramska (271) 125. Podgrae (234) 126. Podkraj na Glasi neu (26$) 127. Pomnovii (23) 128. Ponor d. i.Brest (78) 129. Ponor (189) 130. Predgrae (39) 131. Praa (65) Mahala damije Mustafa-bega Mahala damije mimlaja Mustafa-bega Raja spomenute kasabe 132. Pribii (218) 133. Proskovica (94) 134. Pribievi (185) 135. Pn1snicvo (216) 136. Pena Krena (67) 137. Radi (182) l38. ..Akindije s. s. (183) 139. Radinii (111) 140. Radimlje(16l) 141. Mczra RadlmoviLuka (28) 142. Rakovica (105) 143. Rakoii (104) 144. Raspodii (120) 145. Rakovii (259) 146. Razbojina (4) 147. Ruii (261) 148. Soice (57) 149. Srednje (129) 150. Srednja Ljubotina (207) 151. Srednje Strane (174) 152. Srdanovii (82) 153. Staban (108)

Neo.

Hri.

Pustib~ti~

5 5
13 24 30 2 l

5
2 9

5 5
2

5
21 13 49 16 30 12 28 13 15 2 2

3
l 8

15
9 20

15 5 35
lO
2 9 7 24 2 8 2

l 4

35
20 8 29 3 8 lO 3 l

140 IME MJESTA (broj folije) Streska (171) 155. Stnnac (43) 1.56. Straite (223) 157, Sudii (99) 158. Suha Studenica (137) 159. Suri (140) 160. avica (181) 161. a (235) 162. imii (177) 163. kopica (122) 164. Svidina (227) 165. ljivice (272) 166. ljivno (89) 167. tavica (240) 168. Toplik (48) 169. Tmovo (118) 170. Tvrdomila (25) 171. Ustipraa (107) 172. Uve (34) 173. Vibre (52) 174. Vituz (199) 175. Vra;"'Olovi (83) 176. Vratarii (252) 177. Vrhbarje (2.50) 178. Vrhlazje (190) 179. Vrhpraa (90) 180. Akindije s. s. (91) 181. Vrhpraa (2.19) 182. Vrtii d. i. Popovi~i (9) 183. Vudvage (38) 184. Zagorice (77) 185. Z."lkomo (24) 186. Zemnlika (72) 187. Zcan1jegre (168) 188. itovac ( 19) 189. Akindije s. s. (20) 190. Akiudije sela Obri 191. Akindije seta Bornaoovii 192. Akindije sela eanan 193. Akindijc sela Tvrdomila
1~.

Amina Kupusovi~

Musi.
9 24

N~

Hrli.

Pustih baitiua

2 12 8 4 3 17 5 38 50 ll

l
12 8

10
12 32 9 77

35
21 15 7 14 l

3 4 4

4 44
39

15 6

l
13

2
9

25
20 20 29 30 30 13 l

5
13 l

3
2 l

28

irenje islama u vilajct\1 Pavli


IME MJESfA (broj folije)

141

Musi.
2 2 l 2 l 4 7
5

Neo.

Hril.

Pustih baltina

194. Akindijc sela Koprivica 195. Akindije sela Borovsko 196. Akindije sela Uve 197. Akindije sela Stnnac 198. Akindije sela Ploa 199. Akindije sela Toplik 200. Akindije sela Kozadre 201. Akindije sela Vihrc 202. Akindije sela Gomja Rakitnica 2m. Akindije sela Soic.e 204. Akindije sela Pena Krena 205. Akiudije sela Ponor d. i. Brest 206. Akindije sela Duge 207. Akindije sela Vragolovi 208. Akindije sela Dmgova Njiva 209. Akindije sela Radinii 210, ,Akindije sela Dc:m.ii Seljani_ 211. Akindije sela Bora (127) 212.' Akindije sela Gomja Bmjica 213. Akindijc sela Mali i Gomji Dreruu 214. Akindije sela enovii 215. Akindije sela Kran 216. Akindije seta Koprivna Luka 217. Akindije sela Cmi Vrh 218. Akindija sela tavica 219. Akindije sela Petkovii 220. Akindije sela Rakovii 221. ifluk Ahmeda s. JusuJovog 222. ifluk Hamze Radonjinog 223. ifluk Kurda Ibrahimovog 224. itluk Mustafe i Mahmuda 225. itluk Durmia 226. Selo Selite (75) 227. Selo Sredqja Vina 228. Mahala Prinii (Ill) 229. Mahala Gradanica (Ill) 230. Mahala Modrik (111) 231. Selo Zabre (119) 232. Selo Gornja Loznica (121)

2 2 l 2 lS 2 l 9 l 14 4
l 3

2 2

3 2 l 2 l 2
5 l

8
5

4 37 30
15

9 8 4

7 14 8

4 2

142
IME MJESTA (broj folije)

Anuna Kupusovi~
Musi.
7 12 ll 4 2
l

NeoJ.

liJil.

Pustih baJtiua

233. Selo Sredja i Dolnja Lomica (133) 234. Selo Otrievo (154) 23S. Selo V~v Dol (162) 236. Selo Mrkodol (196) 237. Mezra Kodimlja (211) 238. Selo Ragalii {222) 239. Mezra Ipekli Jmusa na Glasincu 240. Selo Ravdnica (232} 241. Selo titarii (257) 242. ifluk Jusufa (262) 243. Selo Mioi d. i. immina

l l

s
30 4

Naseljena mjesta nahije Stude~ po popis-. iz 1604. godine


IME ~UESTA (broj folije)

Musi.
3 8
l

Nco1.

Hrji.

Pustih baltina

J. ifluk Hasana (22) 2. Selo unak (20) 3. Mezm Dvorillte (23) 4. Akindije sela unak (21) S. Selo Dobroevii (12) 6. Selo Gordin (S) 7. Akindije s. s. (6) 8. Selo Kolurice (4) 9. Akindije s. s. (S) 10. Selo Kukavice (l) 11. SeloLikodor {6) 12. Akindije s. s. (7) 13. Selo Ljubovii (8) 14. Akindije s.s. (9) lS. Selo Miivode (lO) 16. Selo Predraii (ll} 17. Selo Pridvorice (lS) 18. Selo Podbraii (16) 19. Selo Radinii (18) 20.Akindije u s. s. (19) 21. Mezra Suuce (16)

21
~

ll

3 30
l

JO

28
4 30

3
9
9

30 3 17 l 31 9 3

irenje islama~vitajetu Pavli


' , . '.
~

143
~'"'

"'" ,.....c->'.-w-

IME MJESTA (broj folije)'


22. Selo Surojice ( 13) 23. Akindije s. s. (14)

Musi.

Neot.
l

Hril.

Pustih baltina

26

Naseljena mjesta nahije Olovo po popisu izl604. godine


IME MJESTA (broj folije)
l. Selo.Berisalii (121) 2. Selo Bogunovii (59) 3. Akinije sela Berisalii (122) 4. Selo Borovo Polje (8) 5. Selo Brgoe,ii {7) 6. Selo Brlog d. i.
Brajakovii (l~)

Musi. 18 19 l 4 7 49 3

Neo.
2

Hril.

Pustih baltina

7. Akindije s. s. (109) 8. Selo Bukmii (96) 9. Selo Bokovi Dol (78) 10. Selo Crepina (170) 11. Selo alaii (101) 12. Selo ean (4) 13. Selo Ugova (62) 14. Selo Ullite (126) 15. Selo Dabudi~2) 16. Selo Dei (, 7) 17. Selo Dobrojcvii (153) 18. Akindije s. s. (1.54) 19. Selo Dolac (140) 20. Selo Dolnja Slunja ( 155) 21. Selo Dolnjc i Gomjc Dragobrac (29) 22. Akindijc s.s. 23. Selo Dolnji ulj (6?) 24. Selo Dragojlovina (22) 25. Selo Dragomilii (144) 26. Selo Dretut1 (12) 27. Selo Gavii (146) 28. Akindije s.s. (147) 29. Selo Glaviina (163) 30. Selo Golokopita (168) 31. Selo Gordii.(93)

ll
19 4 27 31 2 13 24

l
2

26 21
2 ll 7 37 7 17 17

6 14 9

4
6
12

8
l .

34
7

3
10

53 3 14

144

AaPina Kupusovi
Musi.
~

IME MJESTA(broj folije)


32. Akindije s.s. (94) 33. Selo Gornja Slunja (32) 34. Selo Gornja Slunja (76) 35. Selo Gornje Banje (14) 36. Selo Gomjc Jadre ( 169) 31. Selo Gornji i Dolnji Kuti (21) 38. Akindije s.s. (28) 39. Selo Gontji 'I'ckmir (161) 40. Selo Gornji ulj ( 13()) 41. Akindije s.s. ( 137) 42. Selo Grub (164) 43. Akindije s.s. (165) 44. Selo Grabovica (81) 45. Selo Grabivca (85) 46. Selo HaljUga (53) . 47. Selo lab (151) 48. Selo Jablanica (80) 49. SeloJaseno,a Polja (74) 50. Selo Jakii (17) S l. Selo Jogljevii (9) 52. Selo Karatii (83) 53. Kasaba Kneina (15) Mahala <ftamije s'ultnn ~ma 54. Raja vamli Kneina ( 15) 5..i. Akindije s. kasnhe ( 15)

Neot.
l

Hria.

Pusd~ balti~

2.1
13 44 19

lO

45.
l
9 13

1 9 5
17 10 2

6
16

1 23
l
60

24
73 8

23 l

3
18 1 1
12

56. Selo Kliii


51. Selo Kovaice (91} 58. Selo Koprivno Brdo (88) 59. Selo Kozjak (73) 60. Selo Kntjinii (138) 61. SeJo Krievii (20) 62. Selo KrtoJ i ( 148) 63. Selo Kruevo (6) 64. Selo Labarii ( 150) 65. Selo Lapun (103) 66. Akindije s.s. (104) 61. Selo Lazi (162) 68. Selo Meupale ( 123) 69. Selo Mcd\9evii (99) 10. Selo Meurijc (61)

5
l
1

15
32 19

2
8

43
9
2

40 46 25 21

2
~

irenje -islama tl %'ilajetu Pavli

145

IME MJEST:A ~bloj folije)


71. Akindije sela Medujevii (100) 72. Selo Metilj (79) 73. Selo Miloradii (50) 74. Akindije sela Milioradii (51) 75. Selo Milunovii (33) 76. Selo Mihmovii (86) 77. Akindije s.s. (87) 78. Selo Moguii (116) 79. Selo Morr. Dol (3) 80. Selo Nikotii d.i. Dcii (38) 81. Akindije s. s. (39) 82. Selo Novaka ( 117) 83. Selo Odauii (84} 84. Pazar Olovo (l) Mahala muslimana Malutla Vuki Prike Mal1ala Rados.wa Mahala Stipana Lugia Mahala Radi voja l'v1abala I vana Mahala Pavla Ivankovog Mahala Radina Kosaia Mahala Ivana Vladojcvog Mahala Nikole orevog 84. a Selo Orija (120) 85. Selo Ovar {105) 86. Selo Ozrilovii (44) 87. Akindije s. s. (45) 88. Selo Petrovii (139) 89. Selo Poblujka (158) 90. Selo Podgorje (5) 91. Selo Podstranje (lO) 92. Selo Ponirka (48) 93. Akindije s. s. (49) 94. Selo Ponor (60) 95. Selo Pridvorica (46) 96. Akiudije s. s. (47) 97. Selo Pridv01ica (68) 98. Akindije s. s. (69) 99. Selo Pridvorica d. i.Kosaa (159)

Musi.'

Nco.

Hri.

Pustih batina

l 14
7 2

15
?-

-=>

3' 23

3
7

437 14 16 ' 4 8

3
18 8 18 16

19
8 ll 7 16 33 3 14 l 34

5
4

5
24 14 ll

2 5
39 ll 36 6

l
3

4
21

J ')

AmiAa Kupusovi~
Musi.
41

IME MJESTA (broj folije) 100. Selo Prijc,ii d.i. Dretelj (106) 101. Selo Radilovii (40) 102. Selo RL-ice (143) Hl3. Selo Rogoii (57) 104. Selo Sedice (156) 10..-;. Akindije s.s. (157) 1CXS. Selo Solwl (75) 107. Selo Stranii d.i. Bukovii ( 113) 1~. Akindijc s.s. (J 14) 109. Selo Stojakovii (63) 110. Akindije s.s. (64) 111. Selo Stnnicc (21) 112. Selo tavice (178) 113. Selo Toii (142) 114. Selo Usta ( 145) 115. Selo Veljii (97) 116. Selo Visal (171) 117. Selo Vrapci (41) 118. Akindije s.s.(42) 119. Selo Vrbrika ( 166) 120. Akindijc s. s. (167) 121. Selo Vrutka (70) 122. Akindijc s. s. {71) 123. Selo Vukovii (89) 124. Akindtjje s.s. (90) 125. Selo Zagrade ( 115) 126. Selo eravice (ll) 127. Selo rnovica d. i.

Neot.

HriJ.

Puatib . . . .

8
30 13 8 7 7

5
J

JO 2 15 17

22
2 22 6 9

3
26 3 8 2 40 3 9
4

12

2
8

l 44
33

20

Jalli Pa:t.ar (34)


128. Vojnuci s. s. (35) 129. Akindijc sela rnovica (36) 130. Selo mjeva (52) 131. Selo uka (56) 132. Mezra ulj (67) 133. Selo Bila Voda (54) 134. A~ndije s. s. (55) JJ.S. Akindije sela Rogoii (58) 136. Akindije sela Dotnji ulj (65) 137. Selo Dolnje Ivje dru;o in1e

6 3 28
40

12
19
7

3 2

1
17

irettje islama u \'ilajetu Pavli

147

IME MJESTA (broj folije)


Rakitnica (92) 138. Selo Dolnja l\iahala (alaii) (lOJ) 139. Akindije sela alaii ( 102) 140. 1\kindije sela Prijevii (107) 141. Selo Ljeska (118) 142. Akindije s. s. (119) 143. Akindije sela Dolac (141) 144. Akind~ije sela Prid\'Oric:a ( 160) 145. itluk Alije Aloozovog ( 180) 146. itluk Alije sina Isaovog (98) 147. if1uk Jusufa ( 127) 148. illuk Kasima sina llijasovog (43) 149. ifluk Mesih- age ( 112)

Musi.
10

Neot.

Hrli.

Pustih baltina

21
l

6
12 l 4 l ll 2

6 2

Naseljena mjesta nahije Dobrun po popisu iz 1604. godine


IME MJESTA (broj folije)
l. Selo Babijak d. i.Poljanica (18) 2. SeJo Blace (6) 3. Selo Borkovii d. i. Varoina (24) 4. Selo akovii (29) 5. Selo eljar d. i. Velje Selo (23) 6. Dobrun (9) Mahala d7..amije Mahala Varo 7. Selo Dragomanii (7) 8. Selo Drilje ( 12) 9. Selo Gornje Selo (8) 10. Selo Jablanica (13) ll. Selo Jagodina (20) 12. Selo Podgorje (27) 13. Selo Popov Dol ( 15) 14. Selo Radojin Potok (16) 15. Selo Smrd.'Ul (28) 16. Selo Stipan d. i. Varoina (25) 17. Selo Strujii (26) Musi.

Nco.

Hri.

Pustih baltina

32
9 6 3

l
8

4
24

5 tO
3 13
16

6 Il
10

2 3 21
9 l l 2 3

8 ll l 8 8
7

7
7

148
IME MJESTA (broj folije)

Amina Kupusovi

MusL

Nco,

Hri.

Pustih batina

18. Selo Sntpnica (21) 19. Selo ovagovina (10) 20. Selo Vihnje Potok ( 19) 21. Selo Zagrebje (14). 22. Selo Zlodol (ll) 23. Selo agri (22)

9
25
9 13. 20 18 8

Naseljena mjesta nahije Viegrad po popisu iz 1604. godine


IME MJESf A (broj folije)

Musi.
16 7 ll 23 23 18 30 9
ll

Nco.

Hri.
8 3

Pustih baitin;1

Selo Babin Potok (52) Selo Bre7je (61) Selo Brodoevii (50) Selo Dobrii (24) 5. Selo Dolnja Bijoa (Sl) 6. Selo Dolnja Dugovic.-. (36) 7. Selo Dolnja Jclanica (14) 8. Selo Dolnja Oniska (60} 9. Selo Dolnja Pridvoric.'l (56) 10. Selo Dolnja Vrbina (33) ll. Selo Dolnji Jclo,vii ( 17) 12. Selo Dolnji ip (41) 13. Selo Dolnji Velji Lug (10) 14. Selo Dolova d. i. Doboj (59) 15. Selo Drinjsko (28) ~ 16. Selo Drinjsko (39) d. i.
ikovii

l. 2. 3. 4.

ll

20 21 21 14

17

35

59
15 48 3 22 .
ll

3 2
l

17.Selo Dubova (7) 18. Selo Garicc (ll) 19. Selo Gologlava (40) 20.Selo Gomja Dugovi ea (37) 21. Selo Gomje Vrunje (45) 22. Selo Gomji Gostilj (29) 23. Selo Gomji ip (43) 24. Selo Gon~i Velji Lug (9) 25. Selo Haluge (IS) 26. Selo Krive Strane (57) 27. Selo Krun Barc (44)

6 8

4
l
3.

18 9 18 17

25 21

irenje islama

uvilajetu Pavli
Mm;l.
Nco~t

149

IME ~1JEST A (broj folije)


28. Selo Lazi (6) 29. Selo La7ica (12) 30. Selo Meurije (55) 31. Selo lvlilo Selo (25) 32. Mahala Mokrolug (21) 33. Selo :tvlolovii (68) 34. Selo Moromilje (38)

Hri.

Pustih batina

5
28 31 9 6 30 9 28 28 31 29 ll 7 61 15 12 70 9 8 24 75 15 32 l 30 2 9 2 31

35. Selo Ornnica (13) 36. Selo Osojno Drinjsko (26) 37. Selo Pali (54) 38. Selo Pat (53) 39. Selo Plaz (58) 40. Selo Podgrae (27) 41. Selo Poditii (62) 42. Pazar Pribor (20) 43. Selo Sitoeva (32) 44. Selo Srednja Lo7.Jlica (8) 45. Selo Skobmjica (67) 46. Selo Stnnica (49) 47. Selo etii (847) 48. Selo Uskopljc (48) 49. Selo Ustibare (46) 50. Kasaba Viegrad Mahala Sultruta Bajezida ( l} Varo u samom Vie~>Tadu (l) l\Iahala Rakovo (l)
51. Selo \' nmovina (42) 52. !fluk Radice (22) 53. itluk Tomaa (30) 54. Selo ealj ( 18)

18

lli .

17 '7

2 8 2 ll

4
3 13 6

3
ll 16

55. Selo Gomji .Tclo\'ii ( 19)

Naseljena mjesta nahije Httar }X) popisu iz 1604. godine


nviE MJEST A (broj folije)

Musi.

Neo.

Hri.

Pustih batina

l. Selo Blinje Polje (26} 2. Selo Dolnja Kuka (12)


3. Selo Dolnja Loznica (8)

5
18

15P IME MJESTA (broj folije) . 4. Selo Dolnje Tatovice (22) 5. Selo Dolnji Gostilj (7) 6. Selo Dolnji ll.gmd (6) 7. Selo Dotievo {14) 8. Selo Gornja Blanica ( 19) 9. Selo Gornja Loznica (23) 1O. Selo Gornje Obramljc (2) ll. Selo Gornje Tatovice (21) 12. Selo Gornji Izgrad (15) 13. Selo Gornji ljeb (5) 14. Hrtar (l) 15. Selo Klaii (16) 16. Selo Koritii (27) 17. Selo Predtti (23) 18. Selo Preska ( 18) 19. Selo.Ristii (24) 20. Selo Slrulice (3) 21. Akindijc sela Slrulice 22. Selo Starovo ( 13) 23. Selo Dolnji ljeb (9) 24. Selo Dol nje Obramilje (l 0) 25. Selo Srcd11ji Izgrad (25) 26. Selo Gornji Gostilj (ll)

Amina Kupusovi

Must.
16 30 7 30 4 20 43 "12
14

Neot

Hri.
2 3

Pustih baltina

2 1 7 5 15 8
l

51 70 65 2 53 8 16 31 2
96

6 5

3 20 15
l

33 19 2
40

Nascl_jena mjesta nahije Brodar po popisu iz 1604. godine


IME MJESfA (broj folije)

Musi.
20 42 22 4 19 20 50 38 15 20 70

Neot_
2 12

Hri.

Pustih baltina

l. Selo Belika (24) 2. Selo Brcsne Stijc.:nc (2 J) 3. Brodar (l) 4. Selo Brza\'a (26) 5. Selo Crijep (6) 6. Selo Cmica ( 18) 7. Selo Crni Vrh (23) 8. Selo Dolnja Oraho,ica ( 19) 9. Dolnja RW.jca (ll) 10. Dolnje Ra\'nc (17) ll. Dohyi i Gornji K.rujii ( 13)

6 2 6 4

4 2

15 7

irenje islama u vilajetu Pa,;Ji

151

IME MJEST A (broj folije)


12. DolnjiMedvjedii (2) 13. Selo Dolica ( 16) 14. Selo Dllboiat (3) . 15. Selo Gomju Oraboviat (20) 16. Selo Gornja Rllica (ll) 17. Selo Hladov Dol (5) 18. Selo HmetjM Luka (lO) 19. Selo Jarinova (15) 20. Selo Usova (4) 21. Selo Osojbova (7) 22. Pokorm"k (8) 23. Selo Srednja OrallO\ica (ll) 24. Selo Toanii (22)

Musi.
76

Neo.
25

Hri.
3

Pustih batiiUl

30
31 49 26 36 4

l
17

30
30

25
4 9

59

so so
ll 29

'152
IRENJE ISLAMA U VILAJErU PAVLI

Amina Kupusovi

Rezime Nakon osvojena Bosne Osmanlije su podijelili bosanski sandak na velike vilajete. Jedan od njih bio je Vilajet Pavli koji je po pop.:~u iz 1469. godine obuhvatao nahije: Viegrad, Dobrun, Hrtar, :'radar, Bora, Praa, Studena ili Karoensk>1, Volujak, Glasinac, Pale i Olovo. Ovaj rad bavi se prouavanjem irenja islama na ovom podruju krajem 15. toko.-, 16. sve do poetka 17. stoljea na osnovu tapu tahrirdeftera iz 1489., 1516., 1540. i 1604. godine. Godine 1489. vt~ su zna~jne razmjere irenja islama na ovom podruju Jo se ne p1 imjeuje razlika u irenju islaii'a meu stanovni~om gradskih i seoskih naselja. ak bi se r.:h)glo rei da t:.Tcldske sredine u ovom 'periodu zaostaju za seoskim. Jo nema kasaba tj. gradskih naselja orijentalno- islamskog tipa i t:;radovi ovog podruja jo ne predstavljaju rik.,:kav znaajan faktor irenja islama. Na isl<im pre'cl;j mahom zemljoradniko seosko stanovnivo. Iz popisa je oito da se radi o domae.m stttnovmtvu jer su skoro bez izuzetka imena oeva popisanih muslimana hrianska. Najvei procenat muslimana u deftem iz 1489. godi.n~ ima nabija Bora (30%), Olovo (23%), Praa (23%) i Viegrad (22%), dok je manji procenat u nahijama Brodar (13%), Hrtar (13%) i Dobrun
(4%).
ljea. Nabija Bora, ve86%.

irenje islama naroito je intenzivno krajem 15. i poetkom 16. stonpr. 1516. broji 68% muslimanskih domainstava, a 1540.

1604. godine procenat muslimana po nahijama izgleda ovako: Studena 100%, Bora 99%, Brodar 98%, Olovo 92%, Hrtar 92%, Viegrad 80% i !Jobrun 64%. U ukupnom brqju popisanih stanovnika itavog ovog podruja muslimani su zastupljeni sa 93 %. Neka gradska naselja ovog podruja transformiu sr.. vremenom u kasabe, a dolazi i do i~)rmiranja sasvim novih kasaba, tamo gdje ranije nije bilo gradskog naseija. 1516. rcgistrovane su prve damije na ovom podruju u Rogatici i Viegradu i to obje sultana Bajezida II. Stanovnitvo kasaba koje se b::.vi gradskom privredom dobiva gra'bki statu:; koji privlai vei broj muslimana iz okolnih sela, pa grado' i bilj..,lc brt. demogmfski razvoj. U urbanom razvoju gradova velik je znaaj vakufa. Tamo gdje se ukazala potreba obezbjeivanja vanih puteva podizane su nove kasabe. Takav su primjer Kneina : Glasinac. Ove kasabe se odmah naseljavaju muslimanskim stanovnitvom i razvijaju kao gradska naselja orijentalno-isl~kog tipa

irenje islama u vil<Uetu Pavli


EXPANSION OF ISLA~IIN VILA YET PA VLl

153

Summary After the conquest of Bosni~: Ottoma:, .ulers divided Bosnian Sanjak into large Vilayets. One of them was Vilayet Pavli which, according to the register of 1469, encompasscd the following nahiyas: Viegrad, Dobrun, 1-Irtar, Brodar, Bora, Praa, Studena or Krunenska, Volujak, Glasinac, Pale and Olovo. The present paper explored the expansion of Islam in the Vilayet Pavli during the end of the l :51h e., the l (J h e. , and the beginning of the 17 th century, on the basis of Tapu Tahrir Defters (Cadastral registers) of the years 1489, 1516, 1540 and 1604. ln 1489. the expansion of Islam in this region had already been significant. Yet, no difference could be noticed between the urban and rural population concerning the process of islamization. lt could even be said that in this perio the cities were lagging behind the villages in the expansion of Islam. Kasabas, Oriental- Islamic urban settlements, had not yet been formed, so that cities of this region still playcd no im1x111ant role in spreading the Islam.Islam had been accepted mainly by the agricultural rural population. lt was obvious from the registers that the majority of !vtuslim population in question had been population of Christian origine. According to the register of 1489, the largest percentage of Moslems was found in Nahiyas: Bora (30%), Olovo (23%), ;>,aa (23%) and Viegrad (22%), while the other Nahiyas had lower percent of tvloslems: Brodar (13%), Hrtar (13%) and Dobrun (4%). The expansion of Islam was intensified at the end of the 15'h e. and in the teh century. For example, Nahiya Bom had 68 %of Muslim hmseholds in 1516, while in 1540 that percentage increased to 86 %. The percentage of ~losle ms in 1604 was as follow-;: Studena ( l OO%), Bora (99%), Brodar (98%}, Olovo (92%), Hrtar (92%), Viegrad (80%) and Dobrun (64% ). !vloslems fonned 93% of the total number of population listed in these registers. Some urban settlements of this region had in time bc":1 transformed into kasabas, as well as some new kasa bas were founded where no settlements had existed before. In 1516 first mosques in this rc;,;ion were buiit in Rogatica and V ie grad, both endowments of Sultan Bayazid II. Large number of Maslems movcd from villages to kasabas, being attracted by urban status given to 'those engaged in urban economy. The result of the migrations was quick demographic development of the cities. When the need had arisen to ensure important roads th\:.. uew kasabas were built. Such kasabas were Kneina and Glasi nar.:. Newly built kasabas were settled with Muslim population aud de\'clopcd a<; Oriental- Islamic settlements. Vakifs were \'Cry imJXlrtant for IJrban dcvclepment.

MUSTAFA MEMI (Sarajevo)

NASTANAK I IRENJE ISLAMA U SADANJIM GRI\NICAMA CRNE GORE

l. Osmmska osvajanja u Crnoj Gori i aktivnosti nove vlasti


Oko stotinu godina trajao je proces uspostavljanja osmanske vlasti na teritmiji dananje Cme Gore. Poeo je 1396, kada su prvi odredi prodrli iz pravca Skoplja, preko Zveana i Jelaa u srednje Polimlje (limski Nikii i PotaJje), a zavrio se 1496. godine kada je, tada ve vazalna Cma Gora, definitivno pripqjena skadarskom sandaku. 1 Svakako, ne rau~jui gradska podruja Bara i UlciJ1ja, kqja su sve do 1571. godine ostala u s..1stavu Mletake Republike. 2 Osvajanje Crne Gore izvreno je iz tri razliita pravca, u pet etapa. Prvi prodor, kao to je napomenuto, izvrenje sedam godina poslije kosovske bitke 1396. godine preko Kosova i Jelaa. Osmanlije su tada svojim isturenim jedinicama prodrli u Polimljc i Potm:je, sve do Morae, zauzeli neke krajeve i objekte od stratekog znaaja i osnovnu sabraajnicu koja je ila prema Bosni, a njihov su baa spominje se i na izvorima Lima, u Plavu,3 najvjerovatnije da bi obezbijedili svoj interes na saobraajnici "Via di Zenta":~ Svoje postaje Osmanlije su postavili u Brskovu na Tari, gdje se nalazjo rudnik olova i srebra i u nahiji Nik~i, pokraj Lim~. U nekim dubro\'akim dokumentima spominje se da su Osmanlije tada bile i u Poljimlju i da su na tom podruju ugroavale bez~jednost trgovine.5 U svojim mkama drali su carinarnicu na Limu, koja se spomil1je 1411. godine, a osman<>ki zapovjednik u Skoplju, Paijat, i kafalija za grad Zvean, Feriz-bcg. poznlli su Dubrovane da svoje trgovce alju, kao i prije, preko !vlorac i Lima, u Brsk<wo i Sibiju,6 iz ega sc izvlai zakljuak da su oni tada u ovim krajevima bili dovoljno moni, iako je uporedo funkcionisala i vlast Brankovia, ali u vazalnom odnosu.
l. Marko Dragovi, Potzm:enjaci u Cmoj Gori, Cetinje, 1931, 6; 2. Dr Pavle Mijovi, Vjecno na Krajini, VJR-PAZ.AR, BAR. ULCINJ, Cetinje-Beograd, 1974, 32;
Brankovia. OpJti kmastarski popis iz J-155, grupa autora, Orijentalni institut, Sarajevo, 1972,82, 83; 4. Dr Josip Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo, 1951, 109; Isto, Ill 5. dr arko t:panovi, Sreduje Po/jim/je i Polarje, Beograd. 1979, 59; 6. K .lircek, nd, l ll;

3. Obllut

156

Mustafa Memi

Dmga etapa osmanskog osvaja~ja predstavlja konano uspostavljanje osmanske vlasti na podruju Bihora, itavog Polimlja i Potarja 1455. godine, prestanak funkcionisanja despotovine Vuka Brankovia, kao vazalne zemlje, i ukidanje dotadanjeg dvovlaa. Trea etapa nastupila je skoro istovremeno iz pravca Skadra prema Medunu, Podgorici, .abljaku i zetskoj ravnici. Medunje osvojen 1456. odnosno 1457. godine. 7 Iste godine zauzeta je i Podgorica, a 1477. i .abljak, prestonica Crnojevia. Tri godine kasnije Crna Gora je prihvatila vazalni odnos prema Osmanskom Carstvu. etvrta etapa predstavlja nastupanje Osmanlija u Boku kotorsku. Novi (Herceg Novi) je zauzet 28. januara 1482. godine.8 U relativno kratkom vremenu zauzeti su: Bijela, Risan i Sutorina. Petu etapu predstavlja pripajanje Cme Gore skadarskom sandaku 1496. godine, koja je od 1480. do tada bila u vazalnom odnosu. Od 1514. do 1528. godine postojao je i crnogorski sandak. Zauzimajui pojedine krajeve, Osmanlije su ih u poetku pretvarati u svoja krajita, odnosno sandake i uvodili timarski sistem. Sa dosta razumijevanja liberalno su se odnosili prema zateenim institucijama i dotadanjoj vlasteli. Isto tako tolerantan odnos pokazivali su prema crkvenim dobrima. Manastirima su dozvolili da nastave svoju duhovnu aktivnost i za njihovo izdravanje ostavljali su im materijalna dobra koja su i do tada koristili. To su unosili u popisne (katastarske) defterc i o tome im izdavali odgovamjue tapije. 8 Uivali su znaajne privilegije kod utvrivanja poreskih obaveza na manastirskim dobrima. U tom pogledu spadali su u kategoriju privilegisanih, pa su im p<)reske obaveze utvrivane "otsjekom" (jednom godin~e). Ti su iznosi, oito, bili dosta skromni.9 Svetena lica (kalueri i popovi) bili su osloboeni poreskih obaveza, osim u sluajevima ako nisu ostvmivali visoke prihode. to Nerijetko, ti se odnosi prikaz~ju nerealno, neobjektivno i suprotno istorijskim izvorima. To je valjda i podstaklo akademika dr. Bogumila Hrabaka da na arhivskoj dokumentaciji manastira Sv. Trojice u Pljevljima, zakljui: "Manastirima su ili na ruku i turske vlasti, esto na tetu ne samo vlastite pastve, nego i pravoslavnih i muslimana. Turski dokumenti e pokazati da treba biti vrlo rezervisan kod uobiajenih izlaganja o narodnori1 karakteru srpske pravoslavne crkve pod osmanlijskim igom. Manastiri nisu izuzi7. dr Jovan Erdeljanovi, Pleme Kui, Bratonof.ii, Piperi, Beograd, 1981, 59; 8. Hivzija Hasandedi, "Spomenici islamske kulture u Herceg-Novom i okolini", Takvim, Sarajevo, 1407/8, 1987, 127, 128; 9. Ukupna poreska obaveza J...Tetala sc od 160 do 300 aki godinje, to se u naturi kretalo oko tri do est tovara penice; 10. Hamid Hadi begi, Glavarina tt Osmanskoj drf.cwi, Sarajevo, 1966,16; ll. Bogumil Hrabak, "Prolost Pijev alja po dubrovakim dokumentima do poetka XVII st", Istorijski zapisi, Cetinje, 1955, 1-2, 30;

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Cme Gore

157

mani kod doqjeljivanja povlastica. "11 Ne nalazimu istorijskog osnova tvrdnjama koje smo ranije spomenuli da su pravoslavne crkve i manastiri dolaskom osmanskog zavojevaa "porueni", "ognjem sagorjeli", "razoreni", "opustoeni" i slino.-Naprotiv, najzna.'Uniji sakralni objekti, kako u Crnqj Gori tako i na Kosovu. veoma znaajni za kultum srpskog naroda, opstali su tokom itavog osmanskog perioda i danas veoma innogo znae (peka patrijarija, manastir Deani, Graanica i drugi).
Ve je objanjeno da su u osmanskim defterima na podruju Crne Gore jo od prvih dana upisani, stekli svoj pravni legalitet i dobili tapije na zemlju kojojm su raspolagali (a neki su imali i svoje marije it1uke, sluge i ifije) manastiri: manastir sv. Nikole na Vranjini; manastir sv. Gospoa u Cetinju; manastir sv. Nikole u Rijeci; manastir Preista Komi u Krajini; manastir urevi stupovi u Budimlju; manastir u Donjoj Morai; manastir sv. Trojica u Pljevljima; crkva sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju. Svi ovi manastiri i crkve izgraeni su u doba Nemanjia, izuzev manastir sv. GosjX)a na Cetinju, koji je izgradio Ivan Crnojevi u vremenu od 1482. do 1484. godine, kada je bio u vai.alnom odnosu prema osmanskoj dravi, pa po vremenu gradnje spada u vrijeme osmanskih osvajaa. Vcoma znaajni sakrali objekti pravoslavne crkve izgraeni su u vrijeme vladavine osmanske drave tokom XVI i XVII vijeka, kao to su : Pivski manastir; manastir Ostorg izmeu Nikia i Danilovgrada; manastir Dobrilovina na Tari; manastir udikovo u Budimlju; manastiri u Ravnoj Rijeci, Bekovu i Zastupu, te crkve u Mirai, Majstorevini, Delenici, Vrenetici, Brezojevici kod Plava i drugi. Raspoloiva izvorna dokumentacija upuuje na zakljuak da se osmanska drava svesrdno angaovala na izgradnji manastira u Pivi. Ona je za izgradnju manastira obezbijediln pravo na zemlju u selu Orahovu i o tome manastiru izdala tapiju 16.II 1579., k~ju je potpisao Murteza, sin Hasanov. Protiv seljaka iz sela Stubice bio je JX)krenut sudski postupak za ometanje posjeda i u ve7J sa tim bila je izdata naredba bosanskog k<\imekana Miira naslovljena kadiji u Cernici, kojom je kadiji naloeno da Zc'ltiti kaluere manastira Piva od seljaka. Naredba je pisana 20. II 1775, a odluka kadije Omera Tevzikaza, kojom se manastiru Piva konano priznaje pravo na zemlju u selu Orahovu, izdata je 9. III 1805. godine, upravo u vrijeme ustanaka u Drobnjacima. 12 U Pivskom manastim, mimo kanonskih pravila pravoslavne crkve, nalazi se meu hriaaskim bogougodnicima ucrtana i freska visokog osmanskog dostojanstvenika. Ne zna se tano koga predstavlja ova freska, a narodno predanje ka.e "da je to slika velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia" , strica

12. "Bosanska vila". 10/1895, 18. 282-283; 19. 297-298 (Podaci uzeti iz Bibliografije 'Rasprave i lanci IV. Historija. Predmetni indeks, knj. 8 i 9, Zagreb, Arhiv Hrvatske, MCMIXXIII. br. 9697);

158

. Mustafa Memi

Savatijeva (pekog patrijarha, prim. M. M.), koji mu je i novano pomagao da manastir podigne. 13 Neki za njega smatraju da je "ipak vie koristio pravoslavnoj crkvi Srba nego islamskoj dravi Osmanovia". 14 Istina je vjerovatno, i jedno i drugo. Za lS godina njegove vladavine izgraeno je za potrebe Osmanskog Carstva 200 ratnih brodova. a sam je izvojevao mnoge pobjede. Prvi je poktWK> da probiJe Su~ski kanal i da povee Don sa Volgom. Ostavio je brojne zadubine, a meu njima i velcljepni most na Drini. Njegova je zasluga to su Pljevlja dobila Sinan-bega i Husein-pau Boljania, te Husein-painu damiju u P!jevljima i Sinan-begovu damiju u ajniu.l 5 U vezi sa izgradnjom Pivskog manastira angaovao se i bosanski valija obezbjeujui potrebno zemljite. Kada je 1857. godine manastir' 6 sluajno zapaljen, osmanska redovna vojska priskoila je u pomo i spar.ila manastir. Sultan je poklonio 50.000 groa za opravku manastira. Sve se to zbilo 52 godine nakon ustanka u Drobnjacima. Inae, ovaj manastir imao je sedam i~ija na svojim JX>Sjedima, 17 a manastir Sv. Troica u Pljevljima 6 itluka i etiri mlina na rijeci Vrhbreznici. 18 Odnos pravoslavne crkve prema osmanskoj d:avi poeo se mijenjati od kraja XVII, a u Crnoj Gori od sredine XVII vijeka. Bio je to odraz i uticaj politike, najprije Mletake Republike i Austrije na Balkanu i njihovih ratnih sukoba sa Osmanskim Carstvom, a od poetka XVIII vijeka i Rusije, iji uticaj na ovim prostorima postaje primarnog znaaja. U dijelovima Stare Crne Gore, vladika cetinske mitropolije, najprije Mardarije. a zatim Visarion, u vrijeme kandijskog i kasnije morejskog rata, potpuno su se stavili u slubu interesa Mletake Republike, organizovali Crnogorce da se bore protiv Osmanlija i pristupili stvaranju unije, odnosno pripajanju pravoslavne katolikoj crkvi. U vezi sa tim znaajan je crkveni sabor u manastiru Moroi 1648. i 1651. godine. 19 Kao to je objanjeno, manji timari dodjeljivani su sitnim spahijama iz redova onih koji su pristali da se ukljuuju u vojnu organizaciju osvajaa kada to osvajau 1.atreba i da mu slue, odnosno da se pod njegovom komandom bore. Nikakvih drugih oslovljavanja, pa ni u vezi pripadnosti odreenoj religiji, nije
13. Svetozar Tomi, Piva i Pivlj(mi, SKA, SEZ,knj. LIX. prvo odjeljenje, Naselja i porijeklo stanov11itva, knj. ll, Beograd, 1949, 421-424; -dr Borislav Nelevi, O uticaju islamske umjetJIOSli 11a pravoslav11u u Bos11i i Hercegovf11i, saoptenje JU Naunom skupu u Sarajevu 1990; 14. Isto, Boris Nilevi, st. 8; 15.Behija Zlatar-Enes Pelidija, "Prflog kulturnoj istoriji Pljevalja osmanskog perioda, Zadubine Husein-pae Boljania", Prilozi OI, sv. 34/85, Sarajevo, 1985. 116,117; 16. Boris Nilevi, nd. lO; 17. Isto; 18. Hazim abanovi i Ahmed Alii, Popis Vlaha u Crnoj Gori 1477, Defter 5/94/10-32; Defter hercegovakog sandaka 1570, Nahija Taslida, 212; 19.Andrija Jovievi, Opi.r mmzaslira Moraa, Prosvjeta H, Beograd, 190,482 -a1'ko ~epanovi, Sre11je Po/jim/je i Potarje, nd, 130;

Nastanak i ~irenje islama u sadanjim granicama Cme Gore

159

bilo kod sticanja titule spahije i dobijanja timara. Zato su, naroito u prvo vrijeme, timarnici i spahije najee registrovani iz redova pripadnika hriana. Prvenstvo su jedino imali pripadnici ranijih vlastelinskih, vojnikih ili poluvojnikih redova. Sline pojave nalazimo i na podruju Crne Gore. Spomenuemo nabiju Nikii krnj Lima, u kojoj je, prema popisu iz 1468/ 1469. godine, bilo sedam timara. Svih sedam su bili u rukama hriana. U nahiji Ljubovia (s desne strane Tare, od Mojkovca prema Pijevljima) spominje se poznati knez Herak, koji je, kao i Nikiani, bio u dobrim odnosima sa Osmanlijama. Iako je to bio luianin, uivao je sve privilegije. U nahiji Graanica (Nikii) sa svega 21 domainstvom kao vojvoda spominje se neki Batri, mogue i Petri; u Rovci ma je bio knez V uksan, a u Zeti (Bjelopavfii) vojvoda Radanov. 20 Tu su zatim: Vujo Reiev, spahija Crne Gore; Martin iz Ljubotinja, sin Vujov, Vujovii, Vukosavljevii, La!ii, onovii, Vuko Lastavica i uro Nikov, u Gornjem selu Mitrovia u Crmnici; Boidar, sin Vukotin, iz abljaka, koji je imao 10 sela sa 175domainstava; Radule, sin Vu~inov, imao je 6 sela sa 151 domainstvom; Vuk, sin orev, imao je 2 sela sa 112 domainstava; Branislav i uro Zriak, Vuk, sin Nikaev, i Koja Gain-u nahiji Kriak, te Radosav, sin Mihaa, Radoje Bogdanov u Novom, te Radosav, iz sela Nihaa, a Mustafa, sin Alijin i Marko imali su zajedniki timar. 21 Prvi popisi kojima raspolaemo izvreni su 1455. godine, znai u prvoj godini nakon to je ukinuto dvovlae i uspostavljena potpuna osmanska vlast u timskoj dolini. Popisom Isa-bega Isakovia obuhvaen je vilajet Nikii na Limu. On je tada imao 4 naselja sa 51 domainstvom, 3 su bila udovika i 9 momakih (bearska). Samo trinaest godina kasnije, 14681 1469. ovaj je vilajet imao 23 sela, sa 403 domainstva, 22 to opravdano upuuje na zakljuak da su nastupile znaajne promjene u poloaju seoskog stanovnitva i da su se u tom kratkom vremenu na ovom prostoru desila vea migraciona kretanja seoskog f:.tanovni~tva. Tada se u ovom vilajetu spominje 8 timara, na kojima su, kako je objanjeno, svi nosioci timara bili hriani. 23 Popisom krajita !sa-bega Isakovia nisu obuhvaeni ostali dijelovi srednjeg i gornjeg Polimlja iako su do tada bili u sastavu oblasti Brankovia. Pojedinano i nepovezano spominju se neka sela u sastavu nahije Trgovia koja su danas dio optina Roaj, kao: sela Vua i Crnokrpe, u oblasti Zagor;
20. Ahmed Alii, PoimelliIIi popil smul!.aka vilajeta Hercegoville , Sarajevo, 1985; -Hazim abanovi i Ahmed Alii, Popis Vlaha u Cmoj Gori, nd; 21. drGtigor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Dalli/a, Cetinje, 1955, 6-13; -dr Jovan Erdeljanovi, Stara Cma Gora i Srbija, Beograd, 1978, 62,74,76; 22 Hazim abanovi, KrajiJe Isa-bega lsalwvia, nd, Uvod; 23. Isto;

160

Mustafa Memi

(Cmokrpe je imalo 29 domainstava); selo Dolovi, koje se i danas nalazi sjeverno od Roaja, sa 42 domainstva i 10 udovikih; selC' Borkrodel, odnosno Mokri Do, sa 26 domainstava, 3 udovika i 3 momaka. 24 U nahiji Plav, u oblasti Brankovia, sominje sc Sulejman-beg, subaa Plava, koji je imao timare, najvjerovatnije van podruja ove nahije. 25 Ovo nas takoe upuuje na zakljuak da su Osmanlije imale svoje isturene odrede tokom prve polovine XV vijeka i u Plavu, tj. prije 1455. godine, t.adaje na itavom ovom prostoru konano uspostavljena osmanska vlast. Trinaest godina kasnije"(l468i 69. ), u ponovnom popisu krajita Isabega Isakovia, pored vilajeta Nikii u Poljimlju, nalazimo i nahiju Kukanj, u ijem su sastavu tada bila i Pljevlja (l'aslid~..a), zatim nahiju Onogot (Niki); sa carskim hasovinm, iflucima i timarinm, u kojima se kao timamici spominju i 17 pripadnika islamske v.jere. sa subaom Ismailom Saradom i bratom mu
Mehmedalijom~ 6

U defteru o popisu Vlaha u Crnoj Gori popisana su 72 demata (sela:. kneine) i u svima njima kao kneevi naznaeni luiani. Ona su bila organizovana u 12 nahija, a imala su 2310 domainstava.27 U defteri ma je posebno naznaeno gdje Jx>jcd.ina sela ljetuju, a gdje zi.muju, pa je na taj nain utvri vano i pravo na panjake. Posebno su u nahiji KukanJ evidentirane 434 b<.tine vojnika, 22 naselja su upisana kao dio hasa sandak-bega. Meu njima i 18 pripadnika islamske vjere, dok su vojniki posjedi evidentirani u 15 sela sa 236 domainstava.28 Dijelovi Crne Gore koji su bili u sastavu skadar:;;kog sandaka (ne raunajui Crnu Goru Cmojevia) popisani su 1485. godine. Prema tom popisu. tada je u ovom sandaku bilo ll nabija, sa 130 sela i 3576 domai~tava~29 Ako se napomene da je tada u itavom skadarskom sandaku bilo 161 selo sa 4% l domainstvom, onda je 72 % ul"Upnog stanovnitva ovog sand7..aka bilo iz krajeva Crne Gore. To je uee jo vie poveano tokom XVI vijeka kada su u sastav skadarskog sandakata uli stara Crna Gora, odnosno Crna Gora Crnojevia, zatim Bar i Ulcinj. Prema tome, moe se smatrati da je krajem XV i tokom XVI vijeka skadarski sand.akat organizaciono obuhvatao kraje.ve Crne Gore koji su inili oko 80 %stanovnitva ovog sandakata. .U dijelu Crne Gore koji je bio u sastavu ovog sandaka u 1485. godini
24. Oblast Brankovia, nd. l, 16, 239, 279; 25. Isto, 181,182; 26. Hazim abanovi i Ahmed Alii, Popis Vlaha u Cmoj Gori, nd; 27. Isto; 28. Ahmed AliBi, Poimenini popis sand!.aka vilajeta Hercegovina, Sarajevo, 1985; -Hazim abanovi i Ahmed Alii, navedeni rukopis; 29. Isto;

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Cme Gore

161

bila su 4 carska hasa i 2 r..asa sandakbega, ll zijarneta i 60 timara. Carski hasovi evidentirani su u Grblju (solane), u Podgorici i u Budimlji. Hasovi sandakbega nalazili su se u Plavu i Podgorici. Zijameta je bilo : u Podgorici 3, a u nahijarna Budimlji, abljaku, Komaranima, Mrkojeviima, Vraegrmcima i Zloj Rijeci po jedan. Timari su se nalazili u nahijama: Budimlji 14, Komaranima, Piperima. Podgorici i Mrkojeviima po 5, Baru i V raogrmcima po 3 i po l u Zloj Rjeici, estanima i Krajini. Devet timara pripadalo je mustah- fizima (uvarima tvrave) Podgorice. Svi su oni bili pripadnici islamske religije. Ve smo objasnili da je 8 timara, u 33 sela, sa 909 domainstava pripadalo hrianima~0 U selu Gostilju kod abljaka nalazio se i timar podgorikog kadije, na kojem je bilo svega 19 domainstava. U 26 sela nalazili su se timari i batine vojnika.3 1 U skadarskom sandaku 1485. godine postojala su 4 trga-pazara na kojima se vrila iia razmjena dobara. Nije objanjeno gde su se nalazila.32 U dijelu skadarskog sandaka tokom XVI vijeka dolo je do porasta stanovnitva. Jednim dijelom to je posljedica osvajanja novih teritorija koje u ranijim defterima nisu bile zabiljeene. Najblii podatak kojim raspolaemo za Bar i Ulcinj je onaj iz 1665. godine koji je u svom izvje~ju zabiljeio Petar Bogdani, skadarski biskup, kad je o tome obavjetavao papsku kongregaciju u Rimu. Po njemu, barsko podruje je imalo 17 sela i 750 kua, a ulcinjsko 15 sela i oko 1000 kua. 33 U popisu iz 1582. godine spominje se nabija Zabojana sa 53 sela i zaseoka i 731 domainstvom. Ovim popisom evidentirana je i nahija abljak sa 436 domainstava i 14 sela. Podgorica sa 23 sela i zaseoka imala je tada 1321 domainstvo. Od toga je 340 ivjelo u gradu. Stanovnitvo je takoe znaajno poveano u Krajini, Mrkojeviima, Piperima, a djelimino i u estanima i Kuima.
znaajnog

U hercegovakom sandaku u vremenskom rasponu od stotinu godina (1468/69-1570.) dolo je do znaajnih demO!,'fafskih i organizacionih promjena. Na ovom prostoru izgraena su dva nova grada. Pljevlja su do poetka XVI vijeka bila samo trg sa 72 razbacane kue. U 1570. godini to je bila kasaba sa dvije muslimanske i jednom hrianskom mahalom u kojima je ivjelo 175 dornainstava~4 Novi je izgradio jo Herceg Stjepan, ali je to bio mali gradi. Kada su ga Osmanlije zauzele 1482. godine imao je svega ll hrianskih kua. Taj se broj u 1570. g. poveao na 74 hrianskih i u selima 55 kua. Do znaajnog poveanja stanovnitva dolo je i u nahiji Kukanj. U
30. Isto; 31. Isto; 32. Pretpostavlja se da su pored Skadra i Podgorice, druga dva pazarna trga mogla biti: Kruevo kod Gusinja, Budimlje, Rijeka ili Vir-pazar; 33. Jovan Radonji, Rims!;a kurija i j11goslovenske ~mlje, od XVI do XIX vijeka , nd. 289; 34. Hazim abanovi i Ahmed Alii, navedeni rukopis;

162

Mustafa Memi

njoj je u 1570. godini bilo 55 sela i zaseoka sa 2339 d()mainstava. To je daleko vie nego je popisom iz 1468/69. iskazano. Mogue je da je ova nabija tokom XV vijeka prostorno proirena, na to upuuje i podatak o broju sela. Ovoj nahiji su prikljuene i ranije nahije Krii i Mataruge. Nahije Bihor i Trgovite nalazile su se u sastavu vuitmskog, odnosno prizrenskog sandaka. Kadiluk Bihor imao je 4433 domainstva. Od toga momakih 506, a udovi kih 142 domainstva. Procjenom smo utvrdili da je u samom Bihoru moglo biti 1682 domainstva, sa 274 momaka i 12 udovikih. Da je taj podatak priblino taan, utvreno je uporednom kontrolom i drugih podataka koji su priblini ovim. 35 Za Roaje i sela: eve, Vrbua, erekar, Crvsko, Delevo, Cmokrpe, Dolovi, te Mokri Do i druga nemamo tane podatke o broju domainstava za sva sela. Polazei od podataka da su samo u tri spomenuta sela 1455. godine ivjela 103 domainstva, procjenjujemo da ih je ukupno bilo200. Nakon ovih statistiko-analitikih posmatranja doli smo do zakljuka da je u Crnoj Gori, bez Kotora, Budve, Peresta i Tivta, koji su bili u sastavu Mletake Republike, krajem XV v. bilo 11.218, a krajem XVI vijeka 17.344 domainstava. Ona su bila u sastavu etiri sandaka. Sandaka t Crnogorski (dol.528) Skadarski (bez Stare Crne Gore)
Hercegovaki

Krajem XV v. 3381 3576 2310 1951 11218

Krajem XVI vijeka 3228 7376 4572 2168

V ui trnski-Prizrenski UKUPNO:

17344

2. irenje islama u Crnoj Gori Islam u Crnoj Gori poeo se javljati tokom XIV i XV vijeka, zavisno od geografskog poloaja pojedinih krajeva i od vremena dolaska Osmanlija u njih. I ovdje, kao i kod drugih religija, njihovi nosioci bili su stranci. Ranije Vizantijci, Rimljani, Franci i Germani, a sada Azijate-Osmanlije. Konstatin Porfirogenit, za kojeg kau da je bio "car pisaca", objasnio je da je priznavanje vizantijske vlasti od strane junoslovenskih plemena bilo praeno njihovom
35. Glas SKA LXX, 2, 100,101,110; -Hamid Hadi begi, Glavarina u Osmanskoj dravi, nd;

Nast.'Ulak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore


hrianizacijom

163

i naputanjem paganstva. Slino se deavalo i sa slovenskim plemenima koja su kranstvo primila od Franaka ili sa Slovenima na Labi i Odri, kojima su Germani preko krianstva nametali ne samo duhovnu ve i svjetovnu vlast. 36 Nema istorijskih tragova o pojavi islama na tlu Crne Gore prije osmanskih osvajanja, iako su Sareceni, kao pripadnici islamske religije,osvojili pFimorske gradove jo tokom ptve polovine IX vijeka. Sloveni se tada i nisu nalazili u tim gradovima, ve u p1aninama.37 Islam se na tlu Cme Gore poeo javljati pet do est vjekova kasnije. Osmanski popisi stanovnitva, sauvani objekti islamske vjere i kulture, razliiti sadr.aji islamske civilizacije, istorijska tradicija, omoguuju nam, iako uvijek ne dovoljno kompleksno i dokumentovano, da pratimo kako je tekao proces prihvatanja islama i njegovog irenja na tlu Crne Gore. Na taj nain u mogunosti smo da objasnimo i genezu Muslimana u ovim krajevima. Prema do sada poznatim pisanim istorijskim izvorima. prvi pripadnik islama u Crn~j Gori bio je Stjepan, mjmlai ~in hercegovakog vlastelina Hercega Stefana, za kojeg se kae da je preao u islam oko 1474. godine. On je u Istambulu boravio jo od 1460. godine. tamo je bio na dvoru, o.enio se jednom od keri sultana Bajezita II, sestrom sultana Selima II i taroo je primio islam.~ Imenovan je !f.apetan-paom. Ve 1496. godine dospio je do titule vezira, a zatim i velikog vezira. Bio je najvjerovatnije pr\'i pripadnik junoslovenskih naroda koji je u Osmanskom Carstvu dospio na tako visoki p0loaj. Sedam gociina bio je veliki vezir. Izgradio je vie damija i hanova. Jedna od njih bila je u mjestu Dilamberu. Po njeovoj elji sH ltan je ctozvolio da ovo mjesto u budue no<>i naziv "Hercegovina" . Odravao je plijateljskc veze sa Dubrovanim::t. Poveo je sa sobom grupu zemljaka koji su pripadali patarenima (hogumilima). Dr.lao ih je kod sebe na dvoru. 119 To su, najvjerovatnije bili prvi muslimani iz Crne Gore, iako nisu ivjeli u svom z;c:.viajn. Sa enom sultanijom Fatimom imao je dva sina: AhmecL1 i Mustr:fu i ker k~ja je bila udata za Si nar-a. vojvodu Banjana i Risnjana. Ona se, prema tome, jedinu vratila na tlo Crne Gore. Ostalo potomstvo po mukoj lozi izumrlo je. Nakon njihcwe smrti Dubrovaka Republika samov!asno je prisv~ji1a njih<wo nasljed<>tvo, n kojem sc, pored ostalog, nalazilo Konavlje i Gru.41) lako je ovo prvo prelacnje u islam do!o iz redova vlastele, ono, sem
36. dr Muhamed Hadijahi, !slam i Muslimtwi u BiH, Sarajevo, 1977,20; 37. Isto, 20,21; 38. Glia Elezovi, "Nekretna dobra Ahmed-pae Hercegovia n Dubrovniku, izvor za pljaku
Dubrovake

Republike'', Prilozi OI, Sarajevo, I. 1950, 69;

39.dr Safvct-beg Baagi, Znameniti Hrvati, Bo.i'njaci i Hercegovci u turskom carstvu, Zagreb, MCMXXXI, 1931, 6; 40. Glia Elezovi,NekretJm dobra.Ahmed-pr..e Hct('ego"ia, lod, 69, 73. 76.

164

Mustafa Memi

simbolikog, nije imalo bitnog uticaja na sredinu u kojoj je raniji Stjepan, a kasniji Ahmed-paa Hercegovi, ponikao, sem to je sa sobom poveo odreeni broj svojih sugraana koji su takoe primili islam i ostali na dvoru u Istambulu: Drugu grupu pripadnika islama nalazimo u defterima iz 1477. godine. U ovom sluaju rije je o seoskom stanovnitvu. Najvie ih je bilo u nahiji Kukanj. U ovoj nahiji, u ll sela, u defter je upisano 38 domainstava koja su do tada ve bila prela na islam.41 Jedni su upisani kao nosioci batina, a drugi i kao radnici na batinama hriana. Tako su u selu Grisnici na batini Vladislavovoj radili Kasim i sinovi mu Alija i Ahmed. Kod nekih od njih vidljivo je da su im roditelji i dalje hriani, te da su oni novi muslimani. Tako se u selu Brezovina spominje Mustafa, sin Olivera; u selu Ocreva-Skender, sin Vladislavov; u selu. Korita - Hamza, sin Balabanov i Radica, sin Hamzin; u selu Vranica spominje se Junuz, sin Ostojia, a u selu Vrbovo - Husein, sin Radice.42 ' Iste godine, u nahiji Ljubovi, prilikom popisa 1477. godine, u pet sela spominju se 10 domainstava pripadnika islamske vjere.43 Treu grupaciju pripadnika islamske religije nalazimo u skadarskom defteru iz 1485. godine. U itavom sandaku tada je bilo 4171 hrianska domainstvo i svega 63 islamska domainstva. Odnos u procentima je 98,5 : l ,5 u korist hriana. Upadljivo je da se jo tada u Podgorici spominje prvi vakuf i prva dervika tekija. Dervii najvjerovatnije nisu obuhvaeni popisom jer su svetena lica bila osloboena poreskih obaveza, a u defteru su upisivani samo poreski obveznici. Meu seoskim stanovnitvom pripadnika islamske religije u ovom sandakatu nalazimo jo u nahiji Budimlje, 4 domainstva i u nahiji Kui, selu Radonji, 5 domainstava. U Bihoru je poetkom druge polovine XVI vijeka bilo 19 muslimanskih porodica. 45 U nabiji Ljubovi bilo je u XV vijeku l Omuslimanskih porodica. I najzad, etvrtu grupu ptipadnika islamske vjere prije kraja XV vijeka nalazimo u onom dijelu Crne Gore kojim su upravljali Cmojevii, a koji se naziva Stara Crna Gora. Nosilac islamizacije u ovom dijelu je jedan od tadanjih vlastelina, Stania, najmlai sin Ivana Crnojevia, kojeg je otac, po povratku iz Italije, tokom 1480. ili 1481. godine, sa grupom Crnogoraca poslao u Istambul. I on i Cmogorci koji su ga pratili, u Istambulu su primili islam. Od tada se Stania javlja kao Skender-beg Crnojevi. U Istambulu su proveli oko sedam godina. Za razliku od Ahmed-pae Hercegovia, Skender-beg Crnojevi sa svojim pais-

41. Hazim abanovi i Ahmed Alii, navedeni rukopis; 42. Isto; 43. Isto; 44. Selami Plllaha, Defteri i reistrimit li! sanxhakut ti! Shkodres i vilit 1485, Akademia o shkencave e RP. t~ Shqipl:!risti, Tiran, 1974; 45. Olga Zi rojevi, Vuilmski i priuenski sandnkat u svijetlosti turskih popisa 1530131, Gjurmishme albanologjike 211988. 716;

Nastanak i irenje islama u sadanjim grani~j,Croe Gore

165

lamljenim Crnogorcima nije ostao u Istambulu, ve su se vratili, najprije u Skadar, a zatim u svoju Crnu Goru. Dio crnogorske istoriografije stoji na stanovitu da Skender-bega Crnojevia i Crnogorce koji su primili islam i pratili ga Skadrani nisu prihvatili, te da su se oni najprije smjestili u selo Buat, desetak km juno od Skadra. 46 Otuda i verzija da uvena albanska porodica Buatlija, koja je kasnije tokom XVII i prvih tridesetak godina XIX vijeka bila na elu skadarskog sandaka vodi porijeklo od Crnojevia koji su ta~a boravili u Buattf7 (pod predpostavkom da se neki od njih nije vratio u Crnu Goru). Ve 1498. godine Skender-beg Crnojevi se spominje kao zamjenik skadarskog san~..akbega (podgubemator),48 a 16 godina kasnije, 1514, formiranje crnogorski sandak sa sjeditem u abljaku i za sandakbega imenovan je Skender-beg Crnojevi. Sa Skender-begom su se vratili i Crnogorci koji su sa njim bili u Istambulu i razili se po Crnoj Gori, meu svoje plemenike.49 Otuda i prvi pripadnici islamske vjere u Staroj Crnoj Gori. U defetrima Skender-bega Crnojevia od 1521. do 1523. godine u crnogol'Skom sandaku spominju se kao pripadnici islamske religije 32 domainstva. Najvie ih je u nahiji Grbave -12, zatim u nahiji Grbalj -1 O, upi i Malniiima po 4 domainstva i po jedno na Rijeci i Cetinju. 50 Svi oni koji su ostali na dvoru Skender-bega vjerovatno su uli u sastav vojnih jedinica koje su uvale tvravu abljak i druga slina utvrenja. Za nji)l se ne zna koliko ih je bilo,nisu evidentirani u defterejer su u deftere upisivani samo poreski obveznici, odnosno vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljita, mlinova i slinih objekata, pa prema tome samo seosko stanovnitvo. U Staroj Crnoj Gori bilo je est damija. Ona na Cetinju kqja se spominje i kao Dubovik i Izgrad, zatim u ekliima, odnosno Ostojiima, na Obodu u Rijeci Crnojevia, te Viru (Vir-pazaru), Stanisavljeviima u Ljeanskoj nahiji i u selu Dupilu u Crmnici. Damija u Stanisavljeviima nalazila se u mjestu Grbovlju i bila je izgraena kao suhomea. U Ostojiima je bila damija eklikih muslimana, koji su inae potomci jednog od 28 crnogorskih vlastelina koje u svojoj povelji spominje Ivan Crnojevi. Bila je izgraena od drveta. Spominje je i vladika Rade Petrovi Njego u Gorskom vijencu. Muslimani Ostojia izbjegli su u vrijeme tzv. istraga poturica u Niki. Istie se da je pop

46. Sima .Milutinov,lstorija Crne Gore od iskona do 11ovijeg vremena, Beograd, 1835, 13; -Dimitrije Milakovi, Istorija Crne Gore, Zadar, 1856, 75, 76; -Marko Dragovi, Poturenjaci u Cmoj Gori, Cetinje, 1931, 3-6; -Isto,/storijCI Cme Gore, prvi dio, Podgorica, 1935,7, 9; -Vuk Stefan Karadi, CmCI Gora i Boka Kotorska, Beograd,l953, 58; 47. Isto; 48. Marko Dragovi, "Poture11jaci", nd. ll; 49. Simo Milutinovi, Istorija Cme Gore, nd, 13; 50. Branislav urev, "Defteri za crnogorski sandak iz vremena Skender-bega Crnojevia", Prilozi Ol.lll-/V, 1952-1953, Sarajevo, 1953, 350-398;

166

Mustafa Memi

Kaluerovi od njihovih "bula" kupio zemljite za 12 jareva. 51 Sve su ove

damije poetkom druge decenije XVIII vijeka Crnogorci unitili do temelja, mzorili, a damija na Obodu pretvorena je u crkvu. Njihovo ruenje nastalo je poetkom druge decenije XVIII vijeka u vrijeme pobune Crnogoraca protiv osmanske vlasti pod rukovodstvom izaslanika carske Rusije pukovnika Mihaila Miloradovia i vladike Danila Petrovia. To su oito bila dva posve razliita odnosa prema razliitim religijama, i njihovim pripadnicima, koji nisu dovoljno objanjeni na naunim principima, pa su jo prisutna gledanja koja se zasnivaju na narodnom predanju i romantizmu. Istragu tzv. poturica posebno emo objasniti. U katunskoj nahiji najvie muslimana je bilo u ekliima, Bjelicama, Ozrinicima, Zagamu i KomaDima. Znaajne promjene tokom prve polovine XVI vijeka nastale su u Boki kotorskoj. Ne moemo ih pratiti putem deftera, ali 1538. godine, kada su . Mleani prvi put zauzeli Novi, u njemu su zarobili 1700 osoba.52 Nije utvreno koliko je od toga bilo vojnika, ali se spominju muslimanske ene i djeca koja su kao roblje rasprodati na mletakim pijacama. Predpostavlja se da ih je bilo vie od 1200. One koji su bili sposobni za borbu Mleani, panci i papina vojska su sasjekli.53 U drugoj polovini XI vijeka veoma znaajan prodor islama ostvaren je u nabiji Kukanj. On je znatno povean i u Taslidi (Pljevljima) koja se ve bila razvila kao kasaba, a od 1576. godine u njoj je bilo i sjedite hercegovakog sandaka. Taslida je 1570. godine imala 125 muslimanskih kua, a muslimansko stanovnitvo bilo je nastanjeno u tri mahale. Tada je ono bilo veinsko i u gradu je inilo oko 65% ukupnog stanovnitva. Sasvim drugaije je bilo u nahiji Kukanj, u kojoj je ivjelo okolno seosko stanovnitvo, od ega je ak 76% prelo na islam.S4 To je upravo suprotno od veine krajeva u Sandaku i Bosni i Hercegovini, gdje je najee muslimansko stanovnitvo bilo u veini upravo u gradovima, dok je hriansko stanovnitvo bilo preteno na selu. ta je uticalo da je u nahiji Kukanj prel!enjc seoskog stanovnitva n.:1. islam bilo tako masovno nije dovoljno istraeno. Na to je u svakom sluaju uticalo prisustvo bogumila u ovom kraju. naroito u Bukovici i oko Gradca.55 Iz Boljania su i Bajram-aga i njegovi sinovi Sinan-beg i Husein-paa Boljani. Sinan-beg je bio sandakbeg hercegovakog sandaka. Izgradio je damiju, dok je Husein.:paa Boljani podi51. dr Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora i Srbija , Beograd, 1978, 510; 52. Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom,nd, 128; 53. Isto; 54. Ahmed Alii, "Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva u Hercegovini krajem XVI stoljea", Prilozi OI u Sarjevu, Sarjevo,l991,187, 188; 55. erik Belagi, Steci, Zagreb, 1971,431,435,447, 453; - dr Muhamed Hadijahi, Islam i Mus/ima11i, nd, 41;

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Cme Gore

167

gao poznatu pljevaljsku damiju. Rodbinska veza ove porodice sa Mehmedpaom Sokoloviem nije bila bez znaaja kako za njih tako i za razvoj ovoga kraja. 56 Meu prvima, kao pripadnici islamske religije ne samo u ovom kraju, nego i u Crnoj Gori se spominju stanovnici Bukovica. Za njihovu damiju smatra se da je starija i od pljevaljske. Time se vjerovatno objanjava i relativno velik broj begovskih porodica u ovom kraju. 57 Skoro u svim zaseocima ivi muslimansko stanovnitvo. Uz Bukovicu i Boljanie, na islam su prele i druge susjedne manje nahije i sela, kao to su : predslovensko pleme u reonu TareKrii, zatim sela u predjelu Odaka, Mijakovia, Mioe, V rulje, Pljevaljskog polja, Gradca, Poblaa i dtugih. Izuzetan znaaj za razvoj islama i kulture u ovom kraju imale su Husein-paina d7..amija, izgraena 1570171, koja se uzdie "kao carska damija", te medrese, Husein-paina i Osman-paina i drugi brojni urbani i kulturni objeti koji su po p1irodi bili sastavni dio sadr/.aja sjedita sandakbega. Ve je spomenuto da se u predjelu Tare, pored Kria, gdje se kao nosilac saradnje sa Osmanlijama spominje Alija Kriak, u nahiji Ljubovie, kasnije Vrane, kao nosilac sarad~je sa osmanskom vlau spominje knez Herak koji joj je veoma revnosno sluio. On je ostao u pravoslavnoj vje1i, ali je njegov sin Ibrahim primio islam i od njega se razvilo poznato vlastelinsko hercegovako bratstvo Ljubovia. Istovremeno su se iz vlastelinske porodice Joksimovia, koja je nazivana i "begovskom", 59 razvila poznata muslimanska bratstva Muovii, Hasanbegovii i Dautovii.60 I Podgorica kao gradsko naselje. se razvijala. Od 40 domainstava, koliko je imala prema popisu iz 1485. za narednih 97 godina (1582.) broj domainstava povean je na 322. Od toga su samo 94 domainstva bila islamska ili 30 %. Jo manje je muslimanskog stanovnitva bilo u okolini Podgorice, gdje je u 23 sela, sa 994 kue, samo 14 % bilo muslimanskih. Jo 1485. godine u Podgorici je formirana prva tekija. 61 l Podgorica i Tuzi su bili na domaku stalnog uticaja Skadra. Ovdje je oito proces prelaenja na islam bio sporiji nego u Pljevljima i Novom. Ako bi na taj proces drava vrila bilo kakav uticaj, onda bi on normalno trebao prvensteno da se osjeti u Podgorici. A nakon 120 godina os56. Safvet-beg Ba.l;agi, Znameniti Hrmli, Bo.ifnj(lci i Hercegovci, nd, 28; -Muvekit, Istorija Bosne l, 218; -Behija Zlatar-Enes Peledija, "Prilog kultutnoj istoriji Pljevalja", nd, 117; 57. Gli gorije Boovi, Begovska Bukovica, "Politika", 2l.H! 1933; 58. arko epanovi, Srednje Po/jim/je i Potarje, nd, 69;

59. Isto 111; 60. Isto;


61. Selami Pulaha, Defteri e reistrimit le santhakul te shkodres. nd; -elimir Rukavina, "Podgoriki Muslimani u prolosti i sadanjosti", Muslinumska svijest, Sarajevo, 1939, br. 57;

168

Mustafa Memi

manske vlasti u ovim krajevima broj onih koji su preli na islam nije prelazio 18% ukupnog stanovnitva. Sasvim drugaije je stanje bilo u susjednom Medunu i u plemenu gdje su se, kako pie dr Jovan Erdeljanovi, n prvi pripadnici islamske religije javili kao i u crnogorskom sandaku krajem XV i poetkom XVI vijeka n. 6Z U defteru iz 1485. godine, pored 38 vojnika u tvravskoj posadi, upisano je i 50 domainstava islamske vjere,63 koja su preteno bila iz sela toga plemena. Najizrazitiji predstavnik plemena Kua u tom vremenu bio je Hasan-beg urevi, koji se u arhivskim dokumentima spominje kao dizdar,64 a u narodnoj tradiciji poznat je kao prvak plemena i istaknuta linost.65 Marijan Botica je napisao da je poetkom XVII vijeka u Medunu bilo " oko 200 vrlo ratobornih stanovnika" Turaka.66 ' U nahiji abljakje 1478. godine bilo 12 sela sa 370 domaintava. Od toga su 106 ili 28,6% pripadali islamskoj, a 264 ili 71,4% pravoslavnoj vjeri, to je priblino slino stanju u Podgorici. Ne raspolaemo podacima kako su se muslimanske porodice nnseljavale u Herceg Novi poslije avgusta 1539. godine kada su ovaj grad ponovo zauzeli Osmanlije pod komandom H~jrudin-pae Barbarose. Meutim, od druge polovine XVI vijeka ovdje je ~ivjelo oko 280 porodica, u Novome 229, u Bijeloj 16, u Risnu 17 i Sutorini 18. Pripadnika islamske religije u Boki kotorskoj bilo je u 19 mjesta. Pored Novog, Bijele, Risna i Sutorine, bilo ih je i u Baoiima, enoviima, Grebenima, Josiima, Koraima, Kostajnici, Krivoijama, Kruevici, Gornjim Ladenicama, [)onjem i Gornjem Morinju, Prijevoru, Savini, Trebesinu i Zadvarinu. 67 Kada su Mleani 1687. godine definitivno zauzeli Novi, iz ovog su grada iselili 2200 Muslimana.68 Oni koji su ostali pokrteni su i prevedeni u katoliku vjeru.69 lako su Muslimani iz ovih krnjeva izgnani iH rehrianizirani, ostali su brojni toponimi, ostaci kulturnih institucija i spomena koji svjedoe o jednom relativno viem nivou razvijenosti ovoga u odnosu na
Kuima,

62 Jovan 64. Isto;

Erdeljanovi, Kui, Bralollot.ii,

Piperi, nd, 59;

63. Selami Pldaha, nd;


65. Jovan Erdeljanovi, Kui. Bo!.ii, Piperi, nd, 60; 66. Botica Ma1jan-Kotaranin. "Opis Sandakata skadarskog od godine 1614", Starb1e, Jug. ... akademija znanosti i umjetnosti, knj. XII, Cirih, 1880; .._ 67. Hivzija Hasandedi, Spomenici isl!tniSke kulture, nti~l43-149, 151-154; 68. Isto, 148; -Istorija Crne Gore, III, 179, 180; -dr Sran Musi, Izvjeulji generalnog providura Dalmacije i Alba11ije o ZllliZimanju HercegNovog 1687. godi11e, Herceg Novi, 1988, 82; 69. mr Dragana Radoii, saoptenje na Meunarodnom naunom skupu: Sta11ov11itvo slovellskog porijekla u Albaniji, Cetinje, 21-23. juni 1990;

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Cme Gore

169

druge krajeve. Najvjerovatnije da je on spadao u najrazvijene teritorije u granicama sadanje Crne Gre. Tu je, osim toga, tada bila i najvea koncentracija Muslimana u Crnoj Gori. Mletaki katastar omoguuje uvid u sve porodice koje su onda ivjele u ovom kraju.70 I na barsko-ulcinjskom podruju islam se poeo iriti zna~no prije nego su osvojeni gradovi Bar i Ulcinj. Zauzimanjem Skadra i Podgorice Osmanlije su zauzele barsko zalee sa istone i jugoistone strane do iznad samih gradkih bedema. Mrkojevii su od poetka bili njihovi saveznici i nosioci najveih privilegija i uivali su ih oko 200 godina prije nego su primili islam. Poetkom XVI vijeka domainstva islamske religije u Krajini i Zabojani kreu se od 20 do 30 % stanovnitva tog podruja. Krajem XVI vijeka, Krajina je, sem estana, na granici prema Crmnici, koji su ostali u katolikoj vjeri, u cjelosti prela na islam. Slina kretanja zbila su se i na desnoj obali Bojane, u Anemalima, koji su bili dio Zabojane. Mrkojevii su ostali pravoslavci sve do sredine XVII vijeka, a onda su njih oko 1.900 preli na islam.71 U samoj barskoj tvravi, ll godina nakon to je Bar zauzet ( 1582. godine) evidentirano je 164 domainstva. Od toga su 78; ili 47,6% bili Muslimani. Najvjerovatnije da je meu njima dosta bilo porodica koje su dole iz Skadra i okoline. To su po svoj prilici bile starije islamske porodice, jer za ll godina domorodako barsko stanovnitvo ne bi tako brzo prelo na islam. Ono je u defter popisano van tvrave, u dvjema mahalama gdje je u gornjoj i donjoj varoi bilo 75 domainstava, od kojih su samo dva bila prela na islam. 72 Slina je situacija bila i u 9 barskih sela, sa 300 domainstava, od kojih su samo tri za ll godina prela na islam. U Baru je, prema tome, unutar gradskih zidina i van njih 1582. godine bilo ukupno 569 domainstava. Od toga su islamska 83, ili 14,6%. 73 Poslije zauzimanja Bara od strane Osmanlija ovaj je kraj imao izrazito ubrzanu demografsku dinamiku, razvoja. Tako je po izvjetajuskadarskog biskupa Petra Bogdanija iz 1655. godine Bar, sa sv~jih 17 sela, imao 750 domainstava i 7099 stanovnika, koja su po 1.1iemu bila: 42,3% islamske, 36,6% pravoslavne i 21,1% katolike vjere?~ Pedesetak godina kasnije (1703. godine) uee pripadnika islamske religije u Baru inilo je ak 83,6% ukupnog stanovnitva tog podruqja, pravoslavnih je bilo 10,8 %, a katolika svega 5,6%.75 U Ulcinju je do sredine XVII vijeka 54,5% ukupnog stanovnitva
70. HAD, C 2-3, e 2-4, e 6-1la, Acta turcarum Arhiva Hercegovine 11/503, 11/504; -Hivzija Hasandedi, nd, 152-153; 71. Jastrebov J. S. PotklCi za istoriju srpske cr/.:vr: iz putnikih zapisnika, Beograd, 1879; 72. Hazim nbanovi i Ahmed Alii, Pojedinani popis iz 1582, navedeni rukopis; 73. Isto; 74. Jovan Radoni, Rimska kurija, nd. 289, izvjetaj skadarskog biskupa Petra Bogdania; 75. Vojislav Boljevi- Vulekovi, "Bar i njegovo podruje kroz istoriju i spomenike kulture", Spomenica Barske gilm1azjje. Bar, 1971, 224;

170

Mustafa Memi

prelo na islam, a ve krajem toga vijeka svo je stanovnitvo bilo islamsko i, kako se istie, u njemu vie nije bilo nijedne katolike kue, iako ih je prije pedesetak godina bilo oko .500.76 Tokom XVII vijeka prelaenje na islam znaajnije je poveano u Podgorici i njenoj okolini i u Staroj Crnoj Gori. U samom gradu je od 950 domainstava 630 bilo muslimanskih,ili 65,3%.77 Slina je situacija bila i u okolini. Neto kasnije ovdje su (u Podgorici) zabiljeena 82 muslimanska bratstva sa 720 domainstava.'78 Pretpostavlja se da se njihovo uee u ukupnom stanovnitvu grada tada kretalo oko 70 %. Prelaenje stanovnitva na islam u plavsko-gusinjskoj oblasti javilo se
poetkom XVII, a na podruju gornjeg toka Tare sredinom ovoga vijeka. U oba sluaja ono je nastalo izgradnjom gradova u ovim krajevima. Najprije je izgraeno Gusinje. Ne precizira se tano godina, ali se istie da to nije bilo prije

1603. niti kasnije od 1611.79 I Kotoranin Marijan Bolica boravio je 1612. godine u Gusinju, kada je ono ve bilo grad i u svom opisu skadarskog sandaka detaljno ga opisuje. 80 Plav je izgraen 1618. godine.81 Oba ova gradia ispod Prokletija tada je izgradio bosanski valija Mustafa-paa,82 pa je logino pretpostaviti da je plavsko-gusinjska oblast tada bila u sastavu bosanskog paaluka. Najvei broj stanovnitva Plava i Gusinja preao je na islam do kraja XVII, odnosno do poetka XVIII vijeka, kada su iz plavsko-gusinjske oblasti protjerani Kelmendi na Peter. 83 Proces prelaenja na islam u ovom kraju okonan je tek sredinom XVIII vijeka, to je vidljivo i iz izvjetaja rimskog misioriara koji je javio da je u itavoj oblasti tada ostalo jo samo 12 katolikih kua, 84 dok je po izvjetajima prizrenske eparhije pravoslavno stanovnitvo inilo svega 12% ukupnog stanovnitva toga kraja. 85 Prema tome, od sredine XVIII vijeka oko 88% ukupnog stanovnitva plavsko-gusinjske oblasti pripadalo je islams}\oj religiji. Kolainje izgraen 1651. godine, mada se kao selo u jednom sultano76. Jovan Radoni, Rimska kurija, nd, 289, izvjdtaj Petra Bogdanija; 77. H. Hecquard, Hiswrie et deskription de la Haute Albanie ou Guegarie Pans, 1963, Izvjdtaj francuskog konzula iz Skadl'!l; 78. Andrija Jovievi, Zeta i Lje!kopolje, SKA, Naselje i poreklo stanovnillva, Beograd, 1922, ~-SOO; 79. Istorija Crne Gore, 3/1, 70, 98, 103, 512, 520; 80. Ljubii ime, Marijana BoJice Kotoranina," Opis Sandakata skadarskog od godine 1614", Starine 1211880, 164-205; 81. Istorija Crne Gore 311, 512, 520; 82. Isto; 83. Jovan Radoni, Rimska kurija, nd, 514, Izvjdtaj Vientija Zmajevia; 84. Isto, 657; 85. dr oko Pejovi, Po/ilika Crne Gore u Zatarju i Gornjem Po/jim/ju. Titograd, 1973, 21;

Nastanak i .irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore

171

vom bemtu spominje 1.565,86 a pet godina kasnije u defteru o "Detaljnom popisu Crne Gore iz 1570. godine", sa 26 domainstava. If! Gradnja Kolaina zabiljeena je i u ljetopisu manastira Svete Trojice u Pljevljima, u kojem je zapisano: "Sazida Ali-paa grad na Kolainoviu". 88 Kolainje osnovan kao muslimansko naselje. On se razvijao naseljavanjem Muslimana iz susjednih krajeva i plemena. Hrianskog stanovnitva u njemu bilo je veoma malo. Krajem XVII ili poetkom XVIII vijeka u Kolainu je formirana kapetanija. Razvila se arija. trgovina i zanatstvo. Trgovci i zanatlije su bili osloboeni svih vrsta poreza (najvjerovatnije da bi se privuldi u grad). Ima jedna alba protiv lokalnih vlasti koje su 1742. godine pokuale da ih oporezuju.89 Ne raspolaemo podacima o br~ju stanovnitva prvih .50 godina nakon izgradnje grada. Meutim, ve u drugoj i treoj deceniji XVIII vijeka u samom gradu bilo je i 150 kua,90 preteno muslimanskih. U okolini je bilo 16 sela i ona su bila naseljena skoro u potpunosti muslimanskim stanovnitvom (u izvjetaju st~ji "isti Arnauti", ali tada su tako u tom kraju nazivnni svi pripadnici islamske rcligije).91 U 1736. godini spominju se m~jtef i vakuf. Sa podizanjem grada izgraena je i d1.amija. Tokom XVIII vijeka stanovnitvo Kolaina ubrzano je povcavano, tako da je sredinom XIX vijeka ovdje bilo 1550 kua, od kojih su 916 bile muslimanske, a 634 pravoslavne (odnos 59:41 u korist Muslimana).92 Donji Kolain, kojem je pripadalo podruje pok~j rijeke Tare nizvodno od sadanjeg M~jkovca, sa kolainskim poljima, ahoviem, Vreneom i Pavini m poljem, bilo je naseljeno muslimanskim stanovnitvom. U prvim borbenim linijama prema brdskom crnogorskom stanovnitvu, koje je stalno bilo u ofanzivi i borilo se za proirenje svojih granica, oni su permanentno pruali oruani otpor i bili neka vrsta" krvave krajine" na tom prostoru. Branei svoj opstanak u tim krajevima, imovinu kojojm su raspolagali i religiju kojoj su pripadali, konstantno su bili u nekoj vrsti ratnoga stanja sve do oktobra 1912. godine, kada je Crna Gora zauzela ove krajeve. Slina je situacija bila i na sektoru
86. Hazim abanovi i Ahmed Alii. navedeni mkopis; -Berat sultana Sulejmana I (1520-1560), kada se umjesto preminulog kneza Miloa na tu dunost imenuje njegov .sin Todor; 87. Isto. H. abr.novi i A. Alii; 88. Crkvene knjige V rhbreznikog lj<.'topisa u mailastiru "Sv. Trojica" u Pljevljarna; -dr Novica Ra.'-oevi, KolainsJ...i kraj do stvaranja jugoslovenske drtcwe, "Kolain" ,-grupa autora. Beograd, 63; 89. Isto. 64; 90. Isto, 65;

91. Termin "Arnauti" i "Arnautluk" i za kr~jeve naseljene Muslimanima-Bonjacima naroito je u upotrebi kod jednog broja srpskih pisaca i istoriara poslije Berlinskog kongresa, jer su oni te pojmove poistovjeivati i osim Srba i "Arnauta" druge strukture nisu ni uoavati, odnosno priznavali; ~

92 J.

Radulovi;

"Bijelo Polje", Glas11ik G XIX. BP.ograd, 1933;

172

Mustafa Memi

prema Plavu i Gusinju od sredine XIX vijeka, naroito od "poljimske vojne" iz 1854. 93 godine i suprotstavljena odlukama Berlinskog kongresa u vremenu 1878-1880, te bitkama na Nokiu od 4. decembra 1879. i na Murini 8. januara 1880.godine?4 Stanovnici Kolaina bili su primorani da ovaJ kraj napuste krajem 1878. Eksproprisano je i vojnicima podijeljeno 5290 rala obradive zemlje. 95 Nakon Karlovakog mira i gubitka dijela Boke kotorske, osmanska drava se opredijelila na izgradnju jednog broja utvrenja radi zatite svojih granica, uz koje su se najee razvijala i gradska naselja. Zbog toga je 1..a tvravu Onogot,516 j~ 1691. godine formirana vojna posada nefera, iako tada grad~ nije poeo ni da se gradi. Najvjerovatnije je da je tako uraeno jer su se brojne porodice iz Risna i Novog, nakon to su ovi gradovi zauzeti od strane Mleana, povukle i prema Onogotu,97 gdje su tada bile samo razvaline nekadanjeg grada. O izgradnji ovog grada ima nekoliko podataka,'ali najvjerovatnije je da je poeo da se gradi 1696, a da je zavren 1702, ili 1704. godine.Sl8 Prvi stanovnici Onogota, koji se od sredine XVIII vijeka naziva Niki, bile su muslimanske porodice iseljene iz Risna i Novog. Pored Danovia i Bijedia spominju se j~ 30 bratstava.99 Samo nekoliko godina nakon izgradnje grada muslimanske porodice iz Novog i Risna doivjele su 1711. godine novi estoki napad koji je izvren pod komandom ruskog pukovnika Mihaila Miloradovia i vladike Danila Petrovia. 100 Prije toga izvreno je istrebljenje domorodakog muslimanskog stanovnitva na Cetinju i njegovoj okolini. 101 U grad su poslije izbjeglica iz Stare Crne Gore koje su uspjele da izbjegnu istrebljenje i pokrtavanje, poeli najde grupno da dolaze razni" fisovi", odnosno bratstva. Prvi su doli iz sjevernoalbanskog plemena Gruda. Bili su prethodno katolici. Islam' su primili dok su boravili u Podgorici. Bilo ih je deset bratstava. U Niki se zatim naselilo 14 bratstava iz plemena Kua, a 12 iz plemena
93. dr R V. Veovi, Pleme Vasojevii, Sarajevo, 193'5, 294, 295; "Vojvoda Gavro Vukovi, Voj1oda Mi/jali Vukov i Vasojevii 1820 do 1886 (Memoari), Cetinje, 1932, 19; 94.1sto, RV. Veovi, 313, 314; -Ranjatovi dr Novak, Cma Gora i Berlinski kongres, Cetinje, 1979, 197; 95. dr arko epanovi, Agrami od11osi ll Cmoj Gori (1878-1912) , Titograd, 1959, 01; 96. Petar obaji, Niki-Oilogol, Beograd, 1938, 62, 63; -ANU BiH, Malie defler 3434/113-1,1125/1713-JV-85, odnosi se na 1691, 97. Isto, Petar obaji; 98. Isto, 59, 60, 62; -ANU BiH, Malie defter 3434/113-1 navedeni dokumenat; 99. Petar Obaji, 011ogo!t-Niki'; nd, 64, 66, 68, 69, 70, 80; 100. Andrija Luburi,Srbipomalu Rusiji 17JJ-1712, Beograd, S; -Slavko Mijukovi," Dogaaji u Cmoj Gori od pojave Miloradovia do Numan-painog pohoda (1711-1714)",/storijski zapisi, god. V/ll,lalj. Xl.l-2, Cetinje, 1955, 173-183;

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore

173

Pipera. etvrtu grupaciju inili su Ferizovii, iz kojih je bilo ll posebnih bratstava. Oni su jedini poticali od starosjedilaca Onogota koji su primili islam i ostali u ovome gradu. Sa onima jz Risna, Novog i okoline Cetinja tu je bilo est posebnih grupacija, koje su rodbinski bile meusobno povezane i svaka ivjela svojim ivotom, imala svoje mahale, svoje damije i svoja groblja. Pored toga, postojala je podjela na one koji su ivjeli u gradu i van grada. Meu graanima Nikia potovao se i izgraivao kult humanosti i plemenitosti, te su brojni Nikiani, pa i njegvi prvaci i glavari, bili posebno uvaavani i meu Crnogorcima. S njima su Nikiani esto ratovali, a sami Nikiani su bili cijenjeni kao borbeni i hrabri ljudi. 102 Kapetani su najprije bili iz bratstva Danevia, iz Novoga. Od 1714. kapetani su bili Muovii iz Kolaina, a znaajnu ulogu igrali su i Mekii, takoe iz Kolaina. U ovom gradu bilo je neto preko 4000 Muslimana. Tokom 1878. godine, sem njih oko 80, svi drugi su napustili svoje domove i otputovali, manji broj prema Skadru, veina prema Mostaru, u potpunu neizvjesnost. Crnogorske vlasti eksproprisale su preko 9.500 rala obradivog zemljita samo u Nikikom polju. 103 Njihovo angaovanje protiv austrougarske okupacije onemoguilo im je opstanak u Bosni i Hercegovini 104 i oni su se kao muhadiri nali po Sandaku i Kosovu, ekonomski potpuno iscrpljeni, doivljavajui svoje kolektivno stradanje, iako su od onih koji su sa njima dolazili u kontakte, pa i konfrontirajue, potovani zbog svog dostcjanstva i humanosti. Bila je to teka tragedija istradanje naroda jednog itavog kraja, iakc im je odlukama Berlinskog ' kongresa garantovana imovina i slobodno ispovijedanje religije. 1 ~ Pri rjeavanju problema jugoslovenskih zemalja na Berlinskom kongresu u zapisniku je po ovom pitanju odlueno: " Svi e stanovnici Crne Gore uivati punu i itavu slobodu ispovijedanja i vanjskog vrenja svojih bogusluenj<i, te se nikakve zapreke nee moi initi bilo hijerarhijskoj organizaciji raznih zajednica bilo njihovim odnosima sa njihovim poglavicama". A u vezi s imovinom odlueno je: " Svi stanovnici teritorija anketiranog Crnoj Gori zadravaju svoje posjede, a oni koji svoje lino boravite budu fiksirali (ustalili) izvan Kneevine~ moi e u njoj sauvati svoje nepokretnosti dajui ih u zakup (pod esim) ili upravljajui njima preko drugih". 105 Meutim, ove je odredbe Berlinskog kongre~ crnogorska vlast izigra101. Petar obaji, Onogot-Nik.l~i, nd.71; 102 Isto, 111; -Vuk Stefan Karadi, Srpske narodne pjesme, knj. IV, 27; 103. dr arko Bulaji, Agrarni od11osi u Cmoj Gori, nd, 53; 104. Novi Bellar,god. Xli. br. 5-6. 1938, Zapisnik sa sjednice Berlinskog kongresa, sa francuskog preveo Dervi Korkut; 105. Isto;

174 la i nije ih primijenila.

Mustafa Memi

Slino Nikiu dogodilo se i Spuu. Na tom prostoru se krajem XV i tokom XVI vijeka spominje bjelopavlika nabija, najprije sa 4 demata i 198 domainstava, a zatim sa ll demata i 248 domainstava. 106 Oko 1700. godine ovdje je Hodoverdi Mahmutbegovi izgradio tvravu i u njoj je bilo 1200 vojnika. 107 To je, u svakom sluaju. imalo znatnog uticaja na razvoj ovoga kraja. Od 1756. godine u sastavu je bosanskog ~luka, ali su njegovi prvaci dosljedno slijedili skadarskog Mahmud-pau Buatliju u nastojanju da se stvori albanska autonomija zbog ega su doivjeli teko stradanje. 108 Poslije toga 1878. godine veina spukih Muslimana emigrirala je u Skadar. 109 Samo njih l Oostalo je da ivi u Crnoj Gori. 110 Izgubili su zemlju i domove, ali su lake proli nego nikiki Muslimani. Imali su tri damije i oko Spria 24 kule. Bjelopoljski kraj koo cjelina i Bijelo Polje kao gradsko naselje javljaju se relativno kasno, iako se dijelovi ovog kraja spominju od prvih dana osmanskog osvajanja. Objasnili smo pojavu limskih Nikia, nabija Ljubovia, kasnije Vranea, Bihora, te dijela nahije Komarana, to sve skupa ini Bijelo Polje. Prvi pomen o Bijelom Polju, koje je u osmanskom vremenu nosilo naziv Akova, kao organizovanom gradskom naselju imamo iz 1708. i 1717. godine. Tada je Akova imala i svoju tvravu, age i nefere. m Iz ovih podataka izvodimo zakljuak da je Akova ve poetkom XVIII vijeka bila naseljena muslimanskim stanovnitvom. U pokretu Bosanaca pod rukovodstvom Huseinkapetana Gradaevia bjelopoljski Muslimani im se pridruuju na elu sa Sulejman-agom Ajaninom Kueviem.m Do sredine XVIII vijeka 77;3% gradskog i 76,5% seoskog stanovnitva bjelopoljskog mudirlub, kasnije kaze, pripadalo je islamskoj religiji. 113 U samom gradu su izgraene etiri gradske, a na selima 12 seoskih damija, to takoe govori o prisustvu muslimanskog stanovnitva u ovom kraju, iako ono u defterima nije evidentirano. Bijelo Polje je imalo svoju medresu, vie mekteba, a kasnije i rudiju. Na prostorima izmeu Yeni Pazara, Donjeg i Gorjeg Bihora i rijeke Ibra u vrijeme osmanske vladavine dosta dugo se kao administrativni i trgovaki

106. Hazim abanovi i Ahmed Alii, navedeni rukopis; 107. Arhiv SANU, Tomieva zaostavtina, VII-a l 39,40; 1~. Rastislav Petrovi, Pleme Kui 1684-1796, Beograd, 1981, 269; -HAD, Isprave i akta, XVIII v, 3176/218; -Ist. arhiv Kotora, Upr. pol. spisi, van providin1ra Miet. Rep,CCJ-a/3; 109. arko Bulaji, Agrami odnosi u Crnoj Gori. nd, 88; 110. Isto, 88, 89; 111. ANU BiH, ikaje defter, predstavke, 81592,75212 1219/1717; 112. Dravni arhiv Srbije, Knjaevska kancelarija,. knj. I. Nabija poelka 1815-1839, Beograd,19S3, dok. 284, 261; dok. 290, 265; 113. arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja, nd, 30;

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore

175

centar spominjalo Trgovite, koje je imalo i kadiluk. Prvi put se spominje 1441. godine. 114 U posljednjoj deceniji XV vijeka imalo je 3602 domainstva. 115 U sklopu ovog kadiluka 1585. godine spominje se selo Roaje sa svega 8 domainstava, svakako hrianskih. 116 Trgovite je najee bilo vezano za Prizren, ali ga tokom prve polovine XVIII vijeka nalazimo u sastavu Bihora i Budimlje, a preko njih u sastavu bosanskog paaluka. U 1638. godini spominje se jedna manja tvrava u Roaj ima koja je bila sruena, a obnovio ju je Durmipaa. 116 Prve pripadnike islama u Roajima susreemo tokom prve polovine XVII vijeka. Prva damija izgraena je u vrijeme sultan~ Murata IV, najvjerovatnije oko 1629/1630. godine. Posveena je sultanovoj majci. Ovaj je postor bio izloen estim masovnim hajdukim upadima iz crnogorskih brda, kako i u vrijeme nastupanja austrijske vojske prema Kosovu, tc 1764. i 1770. U 1691. godini se istie da su hajduci ovdje .napali i opljakali karavan skadarskog vezira. 118 Od kr~ja XVII i poetkom XVIII vijeka ovdje su bili jako izraeni migracioni procesi, prvenstveno iz crnogorskog plemena Kua i sjevernoalbanskog plemstva Kelmendi. Iako su se uvijek meusobno raspoznavali i grupisali kao Kui i Kelmendi, i nakon prelaska ha islam, imali svoje ulice i damije, zajedniki ivot i zajednika religija uticali su da su svi prihvatili jedan jezik, koji su nazivali bonjaki, zajedniku nonju i neke druge obiaje, ije je porijeklo albansko, pa su ih i Osmanlije u slubenim dokumentima nazivali Bonjacima, koji se mnogo ne razlikuju od Arna!Jta. 119 U svakom sluaju, to je etnika simbioza u kojoj je jezik primarno uticao da se oni svi skupa i etniki oforme i osjeaju kao Muslimani. Poetkom druge polovine XVIII vijeka ovdje je zbog poreza izbila pobuna. Meu 18 prvaka kaze koji su i u ime pobunjenika potpisali mir nema nijednog hrianina-svi su bili Muslimani. 120 Iz toga izvlaimo zakljuak da je poetkom XVIII vijeka veina stanovnitva ve bila prela na islam, jer su u popisu prvaka spomenuti i njihovi oevi, a po imenima i svi oni su pripadali islamskoj vjeri. 121 Ve sredinom XIX vijeka ovdje su oko 85% ukupnog stanovnitva inili Muslimani. Berane su najmlai muslimanski grad u Crnoj Gori. Osnovan je nakon razgranienja Osmanskog Carstva i Crne Gore 1858/1859. godine, nakon to je
114. Hazim abanovi, Bosanski pala/uk, Sarajevo, 1982, 30; 115. O.L. Barkan, 894 (1488/89) y ili Cizyestinin Tashilatina ai t Muha-Muhasebe Bilancolani TUrkTurih Kuruku Basimevi, Ankara, 1964, citirano po Hatidi ar-Drnda, nd, 23; 116. Hamid Hadibegi, "Zvanini podaci o stonom fondu na podruju Novog Pazara, Trgovita i Bihora iz 1585.g," Istorijski zapisi, lwj. XXIV, sv.4, Titograd, l %9, 5%; 116 a) Joseph von Hammer. Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, Zagreb, 1979,111, 197; 117. Babi Branko, "Nova damija u Roaju", Glasnik VIS. I969, br. 7-9, 303-304; 118. Jovan Tomi, Cma Gora za morejskog rata, nd, 50; 119. Salnama Vilajeta Kosova iz 1888; 120. Novopazarski sidil, septembar 1765, sv. I, dok. 12, 9; 121. Isto;

176

Mustafa Memi

gornji dio Vasjevia uao u sastav Crne Gore i nakon to je izvreno prekrtavnje pripadnika islamske vjere i njihovo prevoenje u pravoslavlje zakljuno sa 1858. godinom. 122 Izgradnja grada zavrena je 1862. godine. Samo pet godina kasnije (1867.) varo je imala 110 kua sa 400 stanovnika. a 1909, pet stotina kua i 4000 stanovnika. Bili su to preteno dos~ljeni Muslimani iz Bijelog Polja, Nikia, Plava, Gusinja, Kolaina, Bihora, Roaja, Pei i akovice. preteno zanatlije i trgovci, sa tri starosjedilake muslimanske porodice, koje su 1858. godine .bile prekrtene, ali su, nakon ponovne uspostavljene osmanske vlasti u ovom dijelu Polimlja, opet se vratile u islam (Ramhusovii, Mandukii i Memovii sa Crnog Vrha). Berane je od poetka dobilo oblik modernijeg grada, sa irokim ulicama . Tu je bilo sjedite kaze, dobilo je vojnu bolnicu i rudiju, izgradilo dvije damije, hamam, krlu. Danas nema nijednu damiju. Obje su sruene radi stambene izgradnje poslije osloboeja zemlje, a da im nisu date nove lokacije.
3. O istreb/jivanju pripadnika islama u Crnoj Gori.

iz vremena osmanske vladavine ne govorio o masovnom nasilnom prevoenju hriana na islam u Crnoj Gori. Nasuprot tome, raspolaemo istorijskim izvorima o istrebljenju ili nasilnom prevoenju onih koji su preli na islam i njihovo prevoenje u pravoslavlje. Objasniemo etiri takva sluaja: Prvo, objanjeno je da je islamsko stanovnitvo Novoga u dva maha teko stradalo. Prvi put 1389. godine oko 1200 ena i djece prodato je na mletakim pijacama kao roblje. Drugi put 1687. godine 1500 ena i djece imalo je sreu da bude izgnano iz ovoga grada, dok su oni koji su u gradu ostali, pokrteni i prevedeni u katoliku vjeru. Drugi sluaj se odnosi na istrebljenje, odnosno opjevanu "istragu poturica" u Staroj Crnoj Gori. . O vremenu kada se dogodila ova " istraga" postoje razliita shvatanja. Po jednima ona se zbila krajem XVII vijeka ili "prvih godina upravljanja Crnom Gorom vladike Danila" odnosno 1702. godine kada su "udarili Velestovci na Turke u ekliima, a Bajica ubile brau Alie"} 23 Po drugima, ona se nije dogodila "jedne iste godine", ve " u tri razliite godine". 124 Kao najvaniji dokument se ipak uzima navodno pismo vladike Danila koji istragu vee
121. Isto; 122. Niifor Dui, Krte11je poture11jakah u Vasojeviima od 1825 do 1857. godine. "Orli", Crnogorski godinjak, Cetinje 1866. 21.28; -dt Miomir Dai. Vasojevii od pome11a do 1860, Beograd,1986. 377, 378; 123. Marko Dragovi, Poture11jaci. nd, 23; 124. Isto, 24;

Zvui na izgled paradoksalno, ali naosmo pravovaljan istorijski izvor koji bi

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore

177

za 1707. godinu ("da se zna kakoTurke izagnasmo izmeu nas na 1707. godita"). Prema ovom pismu, vladika je najprije pokuao da nagovori glavare na sastanak u magazinu manastira Stanevia " ali Crnogorci prevarie i na Turke ne udarie". Drugi sastanak je odran u itnici manastirskoj na Lovenu" oko urev-dne". ali "Turci ostadoe zdravo i jo se poee mnoina turiti". Vladika je navodno nakon toga poslao po Vuka Borilovia i etiri brata Martinia, prijetei da e napustiti Crnu Goru ako ga ne posluaju. Vladika im je zatim, kako se istie, dao darove: Boriloviu je dao svoju sablju, a onima etvorici jednom urak. drugome dvije puke peclre srebrne, treem arenu vezenu srebrom, a etvrtome deset dukata, iz ega bi se mogao izvui zakljuak da je istraga bila motivisana iskljuivo eljom vladike, a ne sazrelom svijeu odreene sredine. Ovo posljednje nastojanje vladike uspjelo je jer je i materijalno stimulisano. Prema pismu vladike na Boi, prije zore "pobie Turke Cetinjske i eklike, koji nchee doi kod mene da se pokrste" .125 Suprotno Dragoviu, Milanoviu, Erdeljanoviu, pa i samom vladici Danilu, Jago Jovanovi smatra da se navodno " istraga" odigrala "nou uoi Boia 1700. god" to se moe objasniti. tenjom Jovanovia da na osnovu kasnijih istorijskih analiza po kojima se "istraga" istorijski mje mogla desiti prije kraja 1708, pa ju je prebacio u 1700. godinu, niime to ne objanjavajui niti pruajui ma kakve istorijske ili druge izvore. On isto tako tvrdi da je "obraun sa njima" (poturicama) otpoeo na svim stranama u ekliima, u Crmnici. Cetinu. cetinskom plemenu, svugdje gdje ih je bilo. 126 Nasuprot njemu, vladika Danilo u navedenom pismu istie da se istraga odigrala samo u Cetinju i ekliu ("i pobie Turke cetinske i eklike. koje nektee doi kod mene da se pokrste"). Jovanovi takoe u svom djelu istie da je odluka o istrazi donijeta "na skup!tini bratstvenikih plemensltih glavara". a vladika Danilo u svom pismu ne spominje skuptinu ve objanjava kako je taj posao obavio preko " Vuka Barilovia i etiri brata Martinia" .'27 Kao m.otiv istrage. odnosno prekrtavanja i vraanja u tzv. "paraedovsku vjeru". Jovanovi isti~e da je rad tzv. "poturica" dobio opasne razmjere od Sulejman-painog pohoda na Crnu Goru (1692). te da su. se "poturice toliko bile osilile da su javno predvodile turske upade na teritoriju nekog plemena i prijetite vladici kada je putovao kroz plemena" .128 Marko Drugovi istie da je i vladika Danilo smatrao " da su poturenjaci postali opasni i da su se jo mnoina poeli turiti". navodno " jer ih miae paa (podmiivae) iz Podgorice"P9 U tenji da se opravda njihovo istrebljenje (genetsko istrebljenje
125. Isto, 24. 25~ 126. Jago Jovanovi, Stvaranje crnogorske dr!.ave i razvoj cnwgorske nacionalnosti, Cetinje, 1948, 93; 127. Marko Dragovi, Potarenjoci, nd. 24, 25; 128. Jago Jovanovi, nd, 92;

178

Mustafa Memi

ili zatiranje roda), to se vie vremenski udaljavamo od tih dogaaja sve je vie prisutan termin izdaje roda, odnosno plemena, a u novije vrijeme i termin " peta kolona" iako je i po karakteristikama i po uslovima nastanka" pete kolone" neprikladan i neprimjenjiv. U spisima Marka .Dragovia nalazimo i to da se tretiraju kao izdajnici zbog navodnog njihovog rada za raun Mletake Republike. Oni su jedi1ako bili krivi kako za dolazak Sulejman-pae Buatlije na Cetinje radi protjerivar1ja Mleana tako i za dolazak Mleana od Cetinja. U jednom sluaju kao "isturena predhodnica Buatlije", a u drugom kao navodni "provokatori za Mletake politike ciljeve". Prvi pripadnici islamske religije u ondanjem crnogorskom sandaku javili su se tokom druge decenije XVI vijeka zajedno sa Skender-begom Cmojeviem, ranije Staniom. Meu njima nije bilo ni spahija, ni begova, ni aga. Sem kadije, svi drugi nosioci drutvenih poloaja: muselemi, kneevi, voj vode, subae, spahije, plemenski glavari, bili su iskljuivo pravoslavci. Svi koji su pisali o njihovom drutvenom poloaju saglasni su da su " ivjeli mimo i radili kao i ostali seljaci, njihovi srodnici. Meu njima nije bilo aga i begova niti su se oni kakvom naroitom vlau isticali. U selima u kojima su ivjeli imali su posebne kmetove, kao i Crnogorci. Imali su potpunu slobodu vjeroispovijesti tc su tako imali svoje damije i (h) ode. ~ Nisu poznati istorijski niti neki drugi izvori koji bi govorili ili na bilo koji nain upuivali na zakljuak da su oni koji su preli u islam bilo kako posebno sluili interesima Osmanlija ili se izdvajali iz plemena kojima su pripadali. Naprotiv, oni su ravnopravno uestvovali na plemenskim zborovima i prema odlukama zbora odnosili se kao i svi drugi plemenici jer i u sluajevima kada su te odluke bilo antiturskc i "istupili su prema Turcima kao i pravoslavni". Nalazimo ih i u sastavu plemenskih delegacija koje su odlazile u Kotor na razgovore sa mletakim vlastima, pa ak da i oni kao i njihovi plemenici prihvataju mletako podanstvo, o emu nam govore i mletaki izvori. 130 Iz mletakih izvora jasno se vidi da poturice nigdje ne istupaju protiv Crnogoraca i Mleana. 131 Istraujui karakteristike plemena u Crnoj Gori, Radovan Zagovi, istie: "Ti poturenjaci su osobite, crnogorske vrste-oni jo nijesu zaboravili sve veze sa svojim bratstvom i plemenima ni sve obiaje i norme crnogorske rodovskeplemenske z.1jednice". 132 Takva shvatanja nalazimo i u Gorskm vijencu kada Mustaj-kadija i Skender-aga reaguju na prijetnje vojvode Batria.

129. Marko Dragovi, Poturenjaci. nd, 23, 27; 130. Istorijski arhiv Kotora, Zbirka diploma, dukala i listina, br. 148; -R. V. Petrovi, Pleme Kui, nd, 31; 131. dr Gli gorije Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje, 1955, 41; 132. Radovan Zogovi, "0 plemenu u Gorskom vijencu i tim povodom", Glasnik, l/I, knj. ll, Titograd, 1976,44:

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore

179

Nasuprot tome, u istorijskim izvorima nalazimo da su muselemi pmvoslavci, koji su ovu funkciju nasljedno obavljali, uhodili svoje sunarodnike i obavjetavali osmanske vlasti ta. njihova bma 1s.c vjere planimju ili kako se odnose prema osmanskoj vlasti. Pa i pored toga nisu tretirani izdajnicima, te se tako ne mogu tretimti ni oni za koje nema stvarnih osnova da su se takvim poslovima bavili. U pismu vladike Danila istie se da su se mnoina u Crnoj Gori poeli i da se ta pojava objanjava navodnim mitom podgorikog pae. O tome nema nikakvih istorijskih izvora. Nasuprot tome, brojni su istorijski izvori koji govore daje Mletaka Republika u znaajnom obimu sluila se podmiivanjem plemenskih prvaka i crkvenih veledostojnika u Crnoj Gori i Brdima, kako stalnim i povremenim platama tako i pojedin..1nim darovima i da takva pojava nije kvalifikovana kao "mienje". Dvije su karakteristike ipak znaajne i sa istorijskog aspekta koje proizilaze iz analize spjeva Gorskog vijenca. Jedna objanjava da stvarno opredjeljenje na fiziko istrebljenje pripadnika druge konfesije nije podsticano navodnom "izdajom" ve materijalnim uslovima koji su se ogledali u injenici da na crnogorskom kru nema uslova za ivot uveanog broja stanovnitva a kriterij za njegovo smanjenje naen je u istrebljenju sa tog prostora onih koji su preli u drugu religiju. Motiv "istrage" objanjenje u dijalogu vojvode Batria, koji od "poturica" zahtjeva da prime "vjeru pradjedovsku", uz precizimnje minimalnih zahtjeva: da srue minare i damije, da badnjake srpske prihvate, da araju uskrsna jaja i da dvoje posta poste. Sve ostalo puteno im je na volju, uz prijetnju, ako to ne prihvate "u krv e r.am vjere zaplivati ". 133 Nigdje se ne spomirJe saradnja ili sluenje Osmanlijama kao zavojevau, ve prevjera i navodna "pradjedovska" vjem. Valja istai da je pojam izdaje vemr..a subjel~Jvno tretiran. Tako se oni Crnogorci koji su se borili u sastavu mletake vojske, ak kada je ona okupirala dijelove Crne Gore i ruila crnogorske svetinje, kao to je to Cmogorski manastir, tretiraju kao borci za slobodu. Primjera radi, Bajo Pivljanin, hajduki etovoa, uestvovao je pod mletakom zastavom u okupaciji Cetinja i poginuo je kao mletaki vojnik branei mletaki odred na Cetinju. 134 Pogibiju Baja Pivljanina Mleani su smatrali svojim najveim gubitkom. 135 Ipak, Bajo Pivljanin je putem narodnog epa i tradicije sauvan kao istorijska linost i jedna od glavnih ulica Cetinja nosi njegovo ime iako je poginuo kao mletaki vojnik u
~~'turiti''

133. Muhsin Rizvi, "Kroz Gorski vij(!llac", Sarajevo, 1985, 193, 194; 134. Istorijski arhiv Kotora, Uprav. pol ic. spisi vanred. providura Miet Republike, 111560-563 i 557-558; -R V. Petrovi, Pleme Kui, nd. 52; 135. R V. Petrovi, Pleme Kuli , nd, 52;

180

Mustafa Memi

sastavu okupacione jedinice kqjaje okupirala Cetinje. U ovome radu te pojave ne moemo svestranije obraditi. Meutim, na neke smo duni ukazati. Istrebljenje se nije moglo dogoditi ni krajem XVII vijeka, ni 1702, ni 1704. godine jednostavno zato to je vladika Danilo 1704. godine bio na sudskoj raspravi kod podgorikog kadije gdje je osloboen optube. 136 Vladika Danilo je u vrijeme gradnje Spua saraivao sa Hodoverdi Mahmudbegoviem i tada mu je Mahmudbegovi dao na upravljanje dvije nahije (katunsku i rijeku). To je kasnije vladika Sava Petrovi isticao i predoavao Osmanlijama kada je traio svoja prava. 137 Istraga "poturica" nije se mogla dogoditi ni 1706. jer je upravo u toj godini postojao plan Osmanlija o raseljavanju Crnogoraca zbog njihove hajduije. Taj plan nije ostvaren jer su se muslimanski prvaci Podgorice i Spua angaovati da do toga ne doe i uzeli Crnogorce u zatitu. 138 Svakako da se za: njih ne bi toliko brinuli da su ih Crnogorci do tada istrijebili. .)straga nije mogla da se dogodi ni 1707. ili 1708. jer je vladika Danilo 1708. godine putovao preko Podgorice, Gusinja i Plava za Pe na crkveni sabor, svakako uz obezbjeenje osmanskih vlasti, a on to ne bi mogao~ ostvari ni u polasku ni u povratku da je do tog vremena poinio istragu. Prema tome, i njegova navodna pismena oporuka, prema kojoj se istraga zbila 1707. godine ne bi mogla biti tana. Ona je osim toga osporena i kao vjerodostojan dokument' 39 jer je utvreno da rukopis oporuke nije istovjetan rukopisu vladike. Sve je to grupi istoriara dalo povoda da posumnjaju u istorijsku istinitost tzv. "istrage poturica" i da istaknu tezu da nje uopte nije bilo i da je ona plod mate. Meutim, istorijska je istina da je Muslimana u Crnoj Gori bilo sredinom XVII vijeka oko 800 i da su oni poslije 1712. godine nestali. Spominje se 36 bratstava koja su ivjela u Staroj Crnoj G01i i 52 toponima koja podsjeaju na njih. 140 Postojalo je est damija na tom terenu i nijedna nije ostala, iako se za sve njih znaju njihovi lokaliteti .i nazivi. 141 Grupe Muslimana koje su uspjele da izbjegnu istrebljenje ili pokrtavanje prebjegle su u susjedne krajeve. Tano se
136. "Zapisi", Cetinje, 1937. knj. VII, 289. U dokumentu koji je objavio Duan Vuksan pogreno je protumaena godina. Datum na dokumentu glasi: mjesec "Zil-hidet", godina 1115: Prevod Dervia Kork:uta naznaenje: "06. aprila 1704"; -Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Dmzila, nd, 35; 137. Hamid Hadi begi, "Odnos Crne Gore prema Osmanskoj dravi polovinom XVIII vijeka", Prilozi 0/,ll/-/V ( /952-1953), 487; 138. Gligor Stanojevi, nd, 34;

139. Ilija Ruvarac, Moutenegri11a, Zemun, 1899, 156-183: -Gligorije Stanojevi, nd, 34;
-Muhsin Rizvi, Kroz Gorski vije11ac, nd 348, 440; 140. Jovan Erdeljanovi, Stara Cma Gora, nd; 141. Sruene su damije u Duboviku kod Cetinja, u eldiima, u Ostojiima, u Vir-pazaru, Dupilu, Stanisavljeviima u leanjskoj nahiji i na Obodu u Crnojevia Rijeci;

Nruitanak i irenje islama u sadanjim granicama Cme Gore

181

znaju porodice koje su dole iz eklia u Niki. 142 Znaju se porodice koje su izbjegle u selo Tuemile kod.Bara i njihovi pptomci i sada tamo ive. 143 Zna se da su neke porodice uspjele da prebjegnu preko Skadarskog jezera u Krajinu. i 44 Prema tome, istrage nije bilo kako je i kada prikazuju brojni istoriari, niti onako i kada kako je opisana u Gorskom vijencu. Ali je ipak bila.
Trei sluaj organizovanog i dravnog prevoenja Muslimana u pravoslavlje odnosi se na pokrtavanje Musliman~ u Vasojeviima od 1852. do 1858. godine. U tom razmaku u KoJ}jusima, Boiima na uu Ranike rijeke i u selu Donja Ranica pokrteno je, prema pisanim izvorima, 775 osoba. 145 Krtenje je najee bilo masovno, na otvorenom polju, u prisustvu plemenskih bpetana, bajraktara, perjanika, andarma i ostale elite. Posljednja grupa od 400 pokrtenih u Donjoj R7 ..anici imala je tu "prednost" to je svima pokrtenim kum bio v~jvoda Miljan Vukov, pa im je, kako je pisao cetinski arhimandrig Niifor Dui,146 to priinjavalo neku vrstu "utjehe", odnosno posebno" zadovoljstvo", mada je takav nain pokrtavanja bio u suprotnosti sa propisanim normama pravoslavne crkve, koji predvia poseban postupak, svakako u crkvama, a ne na poljanama; pred svetenikom, a ne pred policijskim organima; pojedinano, a ne masovno. Neki istoriari u Crnoj Gori ovu pojavu pokuavaju da objasne kao navodnu "drutvenu zakonitost", kao " prvu fazu oslobodilake borbe", kao"nuan istorijski faktor", kao logian produetak "istrage poturica", te da je vren " iz klasnih, vjerskih, politikih i drugih razloga", jer je , navodno, "proces islamizacije vodio deslovenizaciji naselja". 147 Istorijska je istina, meutim, da je upravo na ovim prostorima, naroito od podnoja Prokletija do Roaja, veliki broj stanovnitva porijeklom alb.:"lnske narodnosti, nakon prelaska na islam, sloveniziran. To se moe dokazati konkretnim anali1ama. Zbog toga istorijski nije ispravna i odr7iva teza da je islam deslovenizirao muslimansko stanovnitvo. To pokazuje i primjer stanovnitva Sandaka i Bosne i Hercegovine.

etvrti i najvei proces pokrtavanja dogodio se od februara do maja 1913. godine na teritoriji Plava i Gusinja. Najprije je oko 5.50 graana ovog kraja neosnovano pogubljeno (postoji i drugi podatak). 148 U takvoj situaciji gusinjski muftija savjetovao je stanovnitvu da privremeno pree u pravoslavnu vjeru,
142. Petar obaji, Ono.~ot-Niki. nd, 71; 143. Jovan Erdeljanovi, Sltlra Crna Gor..,., nd, 254; -Andrija Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina. nd. 74; 144. Isto; 145. Nii for
Dui.

Krtenje poturenjakah u

VcLfOjeviinul,

nd, 254;

-Miomir Dai. Vosojevii. nd, 377, 378; 146. Niifor Dui, nd, 28; 147. Miomir Dai, Vasojevii, nd, 372, 376, 377; 148. H.. (dr Muhamed Hadijahi) "O Cemovievoj prolosti Srba muslimana Plava i Gusinja", HrvatsJ.i dnevnik, o2. oujak 1914, 13;

182

Mustafa Memi

pa, kada se stvore povoljniji uslovi, neka se ponovo vrate u islam, kako bi na taj spasili ivote. Posluali su ga. Tada je prevedeno u pravoslavnu vjeru 12.000 plavsko-gusinjskih Muslimana. 149 Krajem maja iste godine dozvoljeno je otvaranje damije i povratak u islam ko to eli. Sem tri porodice svi drugi su se vratili u islamsku religiju. U vremenu od oko 300 godina islam se na podruju Crne Gore razvijao postupno i evolutivno, bez primjene nasilja. U tom vremenskom razdoblju izgraeni su skoro svi gradovi u Crnoj Gori: Taslida (Pljevlja). Onogot, Spu, Podgorica (Titograd), Kolain, Akova (Bijelo Polje) Berane (lvangrad), Roaje, Plav i Gusinje. Proiren je Novi (Herceg Novi). Sauvan je vei broj manastira, meu kojima: Sv. Trojica u Pljevljima, urevi stupovi kod Berana (Ivangrad), manastir u Mot-ai, Vmnjini i drugi i tokom vremena rekonstruisani i adaptirani. Izgraeni su novi manastiri u Pivi, Dobrilovini; pod Ostrogom, na Cetinju i brojne crkve. Izgraeno je preko 160 damija, vie tekija, medresa, mekteba, hama ma, vodovoda, javnih esama. Oko 55% ukupnog stanovnitva Crne Gore prelo je na islam. Meutim, od kraja XVII vijeka islam i Muslimani u Crnoj Gori imali su i opadajuc razvojne tendencije. Poele su sa iseljavanjem muslimanskog stanovnitva iz Herceg Novog, Risna, Sutorine i drugih krajeva Boke kotorske, a nastavljene njihovim istrebljenjem u Staroj Crnoj Gori poznato kao ''istraga poturica". Tokom 1878. i 1879. godine Muslimani Nikia, Kolaina, Spua, abljaka, veim dijelom okoline Podgorice, manjim i same varoi, napustili su svoje domove i ostavili svoja materijalna dobra (zemlju, trgovinske i zanatske radnje) i preselili se prema Sandaku, Kosovu i Albaniji, jer ni u Bosni i Hercegovini, nakon okupacije iz 1878. godine nisu mogli ostati. Sredinom XIX vijeka izvreno je pokrtavanje Muslimana u Vasojeviima, a poetkom 1913. godine u plavsko-gusinjskoj oblasti, uz fiziko i~1rebljenje nekoliko stotina muslimana koji na pokrtavanje nisu pristati. Tokom 1914. godine nekoliko desetina hiljada Muslimana emigriralo je u Tursku (samo preko luke u Baru evidentirano je oko 16.500). Stradaqja Muslimana u Crnoj Gori i Sandaku nastavljena su i u prvim godinama nakon ujedinjenja. Najtea su bila ona u plavsko-gusinjskoj oblasti februara 1919. i novembra 1924. godine u ahoviima kod Bi.ielog Polja. Ona su nastavljena i tokom II svjetskog rata. Najtea su bila januara i febmara 1943. godine iji su izvrili etnici Pavla uriia, odnosno Drae Mihailovia nad stanovnitvom Bihore i Bukovice. Dio Muslimana u Crnoj Gori je ipak opstao, iako u bitno izmijenjeim uslovima. Njihov istorijski razvoj u svojoj osnovi, bio je slian ntzvoju Muslimana u Bosni i Hercegovini jer su i oni najee pripadati bosanskom paaluku. Meutim, postoje i odreene specifinosti kojima istorijska nauka, pa i socioloka, nisu do sada poklonile potrebnu panju. Nadajmo se da e ovaj skromni prilog podstai odreeno interesovanje i za taj kraj.
nain

149. Isto;

Nastanak i irenje islama u sa<!Mnjim grruticmna Crne Gore


NASTANAK I IRENJE ISLAMA U SADANJIM GRANICAMA CRNE GORE

183

Rezi me U etiri poglavlja, na trideset devet stranica teksta i est sranica na kojima su ispisani izvori literature i arhivske grae, naznaenih u 149 podnonih nal>omena (fusnota) autor je objasnio proces osmanskih osvajanja na tlu dananje Crne Gore koje je trajalo oko stotinn godina (od 1396, kada su osmanski istureni odredi prodrli na podru~je oko Jelaa, Srednjeg Poli mlja i Potarja, do 1496, kada je Crna Gora Crnojevia ptipojena skadarskom sanqaku), odnosno oko 175 godina, kada su zauzeti Bar i Ulcinj (1571). Autor je objasruo da su se ova osvajanja ostvarila u pet etapa iz tri razliita pravca (Skoplje-PritinaTrepa-Jela-Nikii na Limu; iz Skadra prema zetskoj ravnici i iz Hercegovine prema Novome,Onogotu, Komamici i Pivi). Autor je objasnio odnos osmanskih vlasti prema zateenim institucijama, posebno prema hrianima i njihovim sakralnim objektima, kako pravoslavne, tako i katoli~ke vjere, prema vlakom stanovnitvu i njegovim kneevima, prema zateenoj vlasteli (Cme>_jevii i nasljednici Hercega Stjepana), iji su sinovi stekli visoke poloaje u osmanskoj upravi i hijerarhiji (Skender-beg Crnojevi i Ahmed-paa Hercegovi), a hrianski sakralni objekti dobili povlaeni po!<iaj u svom qjelovanjn. Pratei osmanske popise stanovnitva, njihove imovine i naselja, koji su n dijelu Crne Gore uvedeni jo 1455. (popis Krajita Isa-bega Isakovia), zatim popis Vlaha u Crnoj Gori i Hercegovini 1477, skadarskog sandaka 1485. i 1570, hercegovakog sandaka iz 1570, crnogorskog sandaka 1521. i 1523. godine, te popise prizrenskog i vuitrnskog sandaka za dio teritorije koja je bila u sastavu ovih sandaka (Trgovite, Bihor i Roaje), autor je objasnio kretanje i vjersku pripadnost stanovnitva, njihovu br~jno~t i disperziju. raspored i brojnost naselja. organizaciju uprave, stvaranje timarskog sistema. brojnost hac;ova i zijameta i njihov rasporen. pratei istovremeno kroz te popise nastajanje i irenje islama u svim krajevima dan.a11ic Crne Gore. Koristei uporednu literaturu. ostale istorijske izvore, a u nedostatku ovih i sauvanu tradiciju, autor je objasnio ne samo genezu ve i nain irenja islama i pqjave muslimana u svim krajevima Crne Gore. Uporedo su objanjeni vrijeme i nain izgradnje gradova u Crnoj Gori, jer ih u ovim krajevima. ne raunajui primorje, prije Osmanlija nije bilo. A ti gradovi i njihovi kulturni i vjerski sadraji znaajno su uticali na demografska kremnja stanovni~tva i na njegova vjerska opredjelje11ja Posebno poglavlje ovog r:tda autor je posvetio pojavama istrebljivanja pripadnika islama n Herceg-Novom~ Starqj Cmoj Gori ("istraga poturica"), rehrianizaciji u Vasojeviima, ekonomskom razvlaivanju Muslimana i njihovom iseljavanju nakon Berlinskog kongresa, fizikom istreblje~ju i pokrtavanju Muslimana u Plavu i Gusinju tokom prve polovine 1913. i 1919. ~odine i slinim pq,javama u drugim krajevima.

184

Mustafa Memi

DEVELOPMENT AND E.XPANSION OF ISLAM IN TODA Y'S MOTENEGRO

Summary The author's explanation of Ottoman conquest of today's Montenegro takes four chapters on thirty nine pages as well as six pages long list of literature and arhive materials mentioned in 149 footnotes. The conquest lasted about 100 years 'from 1396 when Ottoman etachments entered the region of Jela, Srednje Polimlje and Potarje, to 1496 when Montenegro, ruled by family Crnojevi, was attached to the Sanjak of Skadar) or precisely, it lasted 175 years untill Bar and Ulcinj were occupied in 1571. The conquest was realised in five phases with annies coming from tree ~ifferent directions (the first was SkopljePritina-Trepa-Jele-Nikii on Lim, the second was from Skadar towards the valley of the river Zeta, and the third ftom Herzegovina towards Novi, Onogote, Komarnica and Piva). The author explained how Ottoman government treated existing institutions, especially Christians, both Catholic and Ortodox, and their sacral objects, VlacllS and their dukes, existing aristocracy (family Crnojevi and the successors of Herceg (duke) Stjepan) whose sons reached high positions in Ottoman hierarchy (Skender-bey Crnojevi and Ahmed-pasha Hercegovi) while Crhistians sacra! objects got privileged position. The author also explained migrations and religious affiliation of the population, disposition of settlements and their number, administrative system, development of timar system. number and disposition of hoses and zeamets, as well as the development and expansion of Islam, on the basis of the following registers: Register of Isa-bey Ishakovi' Border Region of 1455, Register of Vlachs in Montenegro and Herzegovi~ of 1477, Registers of the Sanjak of Skadar of the years 1485 and 1570, Register of the Sanjak of Skadar of 1570, Registers of the Sanjak of Montenegro of 1521 and 1523, and the Registers of the Sanjaks of Prizren and Vuitrn containing the data about Trgovite, Bih0r and Roaje-now pmts of Montenegro. Using comparative literature, other bistm ical sources and the tradition preserved, where there were no other source ; available, the author explained not only genesis, but also the way ofthe expansion of Islam and the appearance of Moslems in Montenegro. The author also described the foundation of the cities, because in Montenegro, apart from the coastal part, had been no cities before the Ottoman period. New cities with their cultural and religious contents had important influence on the migrations and the religious affiliations of the population One of the chapters described the phenomena of extermination of Moslems in Herceg-Novi, Old Montenegro (so called "annihilation" of the converts to Islam), re-Christianization in Vasojevii. economical disposition of

Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Gore

185

Moslems, their moving out of Montenegro after the Congress in Berlin, phisical extermination and conversion to Christianity in Plav and Gusinje during the first half of the 1913, and the similar phenomena in other regions of Montenegro.

NENAD MOAANIN (Zagreb)

ISLAM IZMEU SAVE, DRAVE I DUNA VA Krajevi o kojima e ovdje biti rijei, slavonsko-srijemsko m.eureje, u mnogim. su aspektima predstavljali za vrijeme osmanske vladavine prije~u zonu susretanja raznolikih elemenata ivota .svijeta ugarske mzine. i $Vij~ta balkanskih planina. U tako specifinim uvjetima ondje e se s uspostavom osnumske vlasti pojaviti i iriti islam, i to po modelu koji e se poneto razlikovati i od "ugarskog" i od "bosanskog". Pri tome e se slinosti i razlike pokazati na nekoliko kljunih toaka: l. mjesto (selo ili grad); 2. vrijeme 3. nain (konverlija ili doseljenje) 4. ritam i intenzitet 5. poticaji (politiki ili c;lrugi). S obzirom na to, valjalo bi razmotriti slijed dogaaja vanih za postavljeJ}o pitanje u njihovom vremenskom nizu, a zatim po~u!ati putem razjanjenja svake oci navedenih pet toaka skicirati cjelovit odgOvor, tj. naznaiti bitna obiljeja islamizacije na pro~ru kojim se bavi~o. , Izvori iz dvadesetih, tridesetih i etrdesetih godina 16. st. spominju vrlo malo muslimana. Iznimku ine vojne posade, u prvo vrijeme vrlo jake, no njih moemo smatrati samo privremenim.stallovnitvom gradova. K tomu jo znamo za prisustvo najvanijih inovnika u glavnim. sreditima (kadija. emin) te za jo! svega nekoliko muslimana u gradu i na selu. 1 Nema razloga <ila pretpostavimo postojanje nekog znatnijeg broja civilnog muslimanskog 'iteljstva koje. bi popisi do tada (1545/46.) s nepoznata razloga previdjeti. Graani muslimani javljaju se prvi puta u veem broju u popisu nastalom oko 1555. Premda taj izvor zahvata samo dio istone Slavonije i zapadnog Srijema, drimo da odraava situaciju i ire regije. Po svoj prilici, u to vrijeme dolazi i do pojave veeg broja
l. Ako pretpostavimo da se iz nekih posebnih razloga nije popisivalo stalno, nevojniko muslimansko stanovnitvo, kao objasniti injenicu ea je 1545. upisano 15 kua muslimana na selu (TD 243)? Te godine u Poegi muslimani ive u mahali "Hi sar eri" paje oigledno da se jo uvijek radi o pripadnicima posade, ili u najboljem sluaju zanimanjima koja jo nisu tako brojna da bi se izdvojila u kakvu dnagu, nevojniku mahalu (po jedan bozadija i dulger). Pogotovo je jasno uoljivo da nema bogatih muslimanskih graana meu zastupnicima mukata: to su ili mjesni mustahfizi-neofiti (npr. Slankamen) ili ljudi izvan regije (npr. iz Sarajeva). V. defter mukata iz ranih etrdesetih godina BBA. D.BSM 20.

188

Nenad Moaanin

muslimanskih sela, ali za to nemamo definitivne potvrde. Kod tada upisanih sk-upina graana m&..emo zapaziti neke specifinosti. Tako u popisanim gradovima (Osijek, Varadin,Nijemci i Raa) nalazimo redovito apsolutnu veinu osoba s malim ili nikakvim zemljoposjedom, tzv. kategoriju "bennik". Obraoonika na islam bilo je jedino u Osijeku (30% ). a nisu bili koncentrirani ni u jednoj skupini prema zanimanju ili imanju, nego svuda podjednako. Za te se muslimane kae da sc "bave zemljoradnjom", dok za ove u Varadinu nema specifikacije (no vidi se da su veinom lanovi posade), a u Rai i Nijemcima i.ve pak "razliiti" muslimani.l U Nijemcima su oigledno nedavno doseljeni, jer plaaju dimnicu.3 U popisima iz ezdesetih godina i kasnije (do konca osamdesetih za Srijem) nalazimo ve razvijene kasabe. Vei udio obraenika primjetan je samo u Nijemcima, Osijeku i Gorjanu (ali ondje u okviru vojaikog elementa) te u Brodu, i kree se izmeu peti n~ i tr~ine muslimana:. Drugdje je vrlo nizak (610%), a u osamdesetim godinama"' zanemariv (3-4% u glavnim centrima Mitrovici i Poegi, s maksimumom od IS% uNijetritima). Veliina ovih kasaba kree se od l OO do 700 kua. U tom stanovnitvu gotovo da i nema zabiljeenog porijekla doseljenika ("Bosna" isl,),jer njihov udio od 1,6% ezdesetih godina pada na 0,9 % u osamdesetim. S izuzetkom Poetine, muslimanskih sela je bilo razmjerno malo: neto vie oko Osijeka i Orahovice, a drugdje samo,sporadino. U Poetini je, meutim, dolo do pret\aranja najveeg dijela sela Umuslimanska, s tim da su to, uglavnom do vjerovatno pedesetih Bodina, bile opustjeh~ mezre. Njih su preteno dobivali u tapiju pripadnici vojnih j)osadau Poegi i drugim utvrdama u blioj okolici. Proces naseljavanja je oko 1565. bio u punom jeku, df\ bi oko 1.580. bio uglavnom zav1icn. To su ukratko injenice koje nam pruaju opirni defteri. Iz raznih popisa i dokumenata drugaijeg tipa saznajemo da se u 17. stoljeu muslimansko stanovnitvo u gradovima \iiestruko uvealo, no pri tome se, izgleda. nije toliko proirivalo gradsko pod~je niti je taj rast bio praen jednakim tempom umnaanja mahala. pa i kulturnih i drugih javnih objekata. 5 Na selu se, pak, broj muslimana po svoj prilici ne!to smanjio;6 Sada bi valjalo preispitati ove spo-Lnaje'u svjetlu ostalih, takoer i neturskih izvora i smjestiti ih u iri povijesni okvir. kako bismo se pribliili odgo2. cemaat-i mllsUimanl\n-i mllteferrika 3. resm-i dUbln. 4. 1579. :m srednju Slavoniju, 1.581. i 1588189. za Srijem prema opirnim defterima. S. Toje pqjava karakteristina i za susjedne krajeve (Bosna i Ugarska), ali nije nemogue da e dalja istraivanja donekle ispraviti tu sliku. 6. Komorski popisi oko 1700, ma koliko njihove podatke treba uzimati s .-ezervom, pokazuju znatno mooje muslim11nskih sela u vremenu oko 1680. negi:>li defteri za razdoblje stotinu godina prije toga.

Islam izmeu Save, Drave i Dunava

189

voru koji traimo. Razmotrimo prije svega poetno razdoblje prije pojave kasaba. Ono je potrajalo dvadesetak, negdje i vie godina. U desetak vanijih uporita tada (ne obaziremo se na serhad!) u provizomo popravljenim tvravama i oko njih ima dosta vojske, s neto vjerskih slubenika, kadijama i eminima. U podgrau varoi boravi neto raje (obino manje od stotinu kua). Damija i drugih objekati od veeg znaaja za islamski grad bilo je tada rijetko vie od 1-2, a krupnijih vakufa vjerojatno samo u Poegi.7 Pa kada potom pedesetih godina ve postoji kasaba, zapitat emo se da li muslimani u njoj potjeu od: l) lokalnog stanovnitva (a. obraeni dio zateenih graana ili b. doseljeni seljaci blie okolice) ili 2) od raznih doseljenika. Pitanje se postavlja, svakako, u odnosu na veinu. Pretpostavka o obraenju lokalnog stanovnitva, bilo graana, bilo seljaka, vilo se teko moe dokazati u veini sluajeva. to se tie graana, u prvom redu pomiljamo na bogatije i uglednije. Meu njima su obraenici morali biti vrlo rijetki. Gotovo je sigurno da su vaniji gradovi na podruju kojim se bavimo u doba oko 1500. u svakom pogledu nalikovati gradovima na irem prostoru Ugarske, te stoga u vrijeme strukturnih poremeaja i preobrazbi uslijed osmanskog osvajanja u bitnome dijelili njihovu sudbinu. A graanstvo se na tom prostoru uglavnom povlailo na sjever, i to ne stihijski, nego smiljeno, tragom poslovnih veza u centrima nezaposjednute sjeverne i sjeveroi.apadne Ugarske. Taj je sloj stanovnitva ionako bio vrlo pokretljiv, pa su ratni prevrati mogli samo dodatno stimulirati tu mobilnost. 8 Postoje jake indicije da je upravo takav bio sluaj Iloka9 koji je bio potkraj srednjeg vijeka i najbolje razvijeno gradsko sredite na naem prostoru. Stoga smatram da smijemo pretpostaviti analogntJ situaciju i u sluaju nekoliko preostalih veih centara. Ovo tim prije to u najstarijim pojedinanim defterima u varoima susreemo tek mali broj nemuslimana, k tomu profesionalno vrlo slabo izdiferenciranih, gotovo bez ijednog upisa koji bi sugerirao prisustvo krupnijeg poduzetnika. Vana je injenica to se u sluaju npr. Poege vidi da je jo 156.5. ezdesetak oito boljih kua zavedeno pod primjedbom "preostala od nevjernika". U tom se sluaju. po svoj prilici, radi

.z

7. No.i u tom bi sluaju bilo pravilnije govoriti o neto veoj koncentraciji vakufskih objekata, kapi tala i sl. 8. Usp. Ference Szakaly. Zur Kontinuitiitsjrage der Wirtschaftsstruktur ill den Ungarischen Markljlecke11 u111er der Tiirkenherrschaft, u: Die wirtschaft/ichen Auswirkungen der .Tiirkenkriege. Grazer Forschu11gen zur WirlSchujlS-und Soz.ia/geschichle l. Graz 1970. 244246. 9. Isto, 242 bilj. 23. V. takoer Erik FUgedi. Wege, die zum Heilige11 Fiihrten ... ,u: Beitrage zur Hande/s-und Verkehrsgeschichte (Grazer Forschungen zur Wirlschajls-ulld SoziaJgeschichte 3). Graz 1978.45-50. 10. Spominju se i kue na kat, a cijena okunice kretala se prema veliini od 400 do 800 aki. Jednu od tih kua posjedovao je i dugogodinji poeki dizdar. V. TD 351 te 203/204.

190

Nenad Moaanin

o gornjem sloju graanstva koji svojedobno nije ni doekao novu vlast. 10 O ovoj, zasada jo radnoj hipotezi, vrijedi i dalje raspravljali, ali valja imati na umu, da u protivnom preostaje samo neodriva zamisao o tome, kako gradska elita prelazi na islam korporativno, odmah i svuda! A tada bismo se sukobili s formulacijama defterskih upisa o muslimanima iz sredine pedesetih godina (kako je ranije spomenuto)! Siromaniji stanovnici gradova vjerojatno takoer nisu, barem ne u velikom broju, prelazili na islam, ali su zato ostali u varoima. Pod pretpostavkom da u posljednjim godinama kraljevske vlasti gradovi nisu bili vei od kasaba iz ezdesetih godina (reklo bi se da su blJi i manji) 11 ostat e nam jedan mzmjerno nevelik broj kandidata za konverziju (valja jo odbiti ne tako beznaajan postotak deportiranih, poginulih i sl.). Napokon, ni sa sela ne moemo oekivati veliki pritok obraenika, bilo takvih koji e na selu ostati, bilo doseljenika u gmdove. Tvrdnja zagrebakog biskupa koncem 1536. daje u srednjoj Slavoniji preko 40000 itelja prelo na islam ne moe se ni na koji nain odrati, ve s obzirom na visinu toga broja to uveliko premauje veliinu ukupnog stanovnitva ovoga podruja. 12 U Poetini, dodue, od popisa iz 1565. .nalazimo veliki broj muslimna na selu, no sva su ta muslimanska sela najprije bile mezre, to puste, to obraivane, isprva u rukama vojnika. 13 Tako ne moemo govoriti o kontinuitetu naseljenosti uz promjenu vjere. Iz svega ovoga namee se zakljuak da se veina muslimana doseljavala i u grad i na selo sa strane, i to ne nuno iz blieg susjedstva, jer oznaka "Bosna", dodue ea od ostalih, i pak stoji tek uz manji broj muslimana. Priroda izvora iz 17. stoljea dozvoljava nam da primijetimo samo to da se broj kua u gradovima viestruko uveao, i to kako muslimana tako i nemuslimana~4 Najlake bi bilo u tome vidjeti "bijeg sa sela", pa zatim i islamiziranje, ali se tome mogu staviti vrlo ozbiljni prigovori, kao npr. izvjetaji katolikih vizitatora, koji, ako govore o prijelazu na islam, to ograniavaju na pojedinane sluajeve te popise cizye-hane iz kojih je vidljivo da se broj naseljenih mjesta u odnosu na 16. stoljee uope nije smanjivao. 15 Stoga e barem do
ll. Osijek je 1469. imao 218 poreznih jedinica, a sigurno je pripadao skupini veih gradskih naselja. V. Ive Mauran, Porezni popis grada i vlastelinstva Osijek i njegove okolice 1469. godine, Stari11e JAZU 58, Zagreb 1980, 125-166. 12. Emilij Laszowski, Mo11Wllellta Habsburgica Il, MSSHSM 38, Zagreb 1916, 311. Josip Adamek-Ivan Kampu, Popisi i obrau11i poreza u Hrvalskoj u XV i xvi stoljeu, Zagreb 1976, VIII-IX. 13. Krianskih posjednika ima vrlo malo (uglavnom knezovi) a svi ili gotovo svi muslimanski draoci mogu se uvrstiti u asker. 14. Broj kranskih kua u poegi se udvostruio , a brojevi nemuslimansk:ih mahala koje spominje Evlija elebi obino su vei no to je to bio sluaj Qko 1580. Izgleda da ao pada dolazi jedino u Karlovcima kao veem gradskom naselju. 15. Ovi popisi dobro pokrivaju razdoblje od 1628. do 1690. i iskazuju relativno neznatne oscilacije ukupnog broja I.."Ua pod dizjom u poe!kom sandaku.

Islam izmeu Save, Drave i Dunava

191

daljega biti razboritije da se i za 17. stoljee drimo pretpostavke o veept udjelu doseljavanja sa strane, s tim da moda i dio muslimana sa sela prela~i u gradove.16 Pitanja ritma. intenziteta i poticaja za razvitak islamskog gradll na podruju kojim se ovdje bavimo treba razmotriti kao cjelinu uzajamno zavisnih faktora. Naime, prvi val doseljavanja civilnog muslimanskog stanovnitva i urbanog oblikovanja islamskog grada odigrao se po zavretku osmanskih osvajanja poetkom pedesetih godina 16. St. i trajao do druge polovice ezdesetih, nakon ega islamizacija jo traje. ali sporije i slabije. Nakon ratnih poremeaja 1593-1606, kojima jo moemo pridodati nekoliko godina nestabilnosti (bune i jaka hajduija), nastupa drugi val, jo jai obzirom na broj doseljenika, ali manje praen urmuum razvojem. U dvadesetim godinama 17. st. gradovi u Slavoniji i Srijemu uglavnom postiu razmjere i izgled kakav e zadrati do sloma osmanske vlasti. Poticaji izgradnji objekata bitnih za muslimanski grad dolazili su iz razliitih izvora. i pri tome izgleda da uloga drave nije bila sasvim ista kao u drugim susjednim zemljama i krajevima, npr. u pograninim predjelima bosanskog ejaleta. Tako npr. na ovom podruju nije novoosnovan nijedan grad. mada su neka od relativno nevanih naselja tek u osmanskom razdoblju postali vana sredita." Drava. kao izravni pokreta pretvaranja gradskih naselja u muslimanska, djelovala je najvie u prvoj fazi, putem podizanja carskih damija u vanijim gradovima, ali se ne moe govoriti o njihovom odravanju (ukljuujui i plae slubenika) putem vakufa dravnog karaktera, nego je to uglavnom rjeavana srest;vima dravnih mukata, odnosno dnevnicama (ulufe). Tako je bilo i u Poegi kao najvanijem muslimanskom gradu sa ak tri carske damije (Sulejmana I, Selima II i Murata III). 18 Dosta vjerskih i utifitarnih objekata. financiranih iz sredstava vakufa, podigao je niz visokih dostojanstvenika, i to, ini se. uglavnom samoinicijativno. Dovoljno je spomenuti Mehmed-bega Jahjapaia, Husrev-bega, Sinan-bega Boljania i, ne na posljednjem mjestu. Mustafa-pau Sokolovia. 19 Pri tome se esto uvakufljuju vlastiti mulkovni posjedi. Konano, rast muslimanskih gradova poticali su i ekonomski faktori, poput trgovine, nekada malo, a nekada nimalo u sprezi s vojnopolitikim odlu16. Osobito u Poetini gdje je razlika u broju muslimanskih sela 1580-1680 najvea (100-110 prema66). 17. Npr. Brod, koji je prije osmanskog osvajanja bio selo. 18. Dnevnice od prihoda mukate skele u Dubocu. BBA, "Evkaf defteri" MMD 5160 No. 16053,161. 19 Gy. Kaldy-Nagy, "Budin Beylerbeyi Mustafa Pa$a (1.566-1578)", Be/leten UV, Ankara 1990, 661-62

192

Nenad Moaanin

kama. Tako valja upozoriti na izvoz ive stoke i stoarskih proizvoda iz panon~ skog bazena pod osmanskom vlau preko jadnmskih skela za Italiju. Ta je djelatnost imala krupne razmjere i mogla je sa svoje strane potaknuti jae okupljanje trgovaca na veliko i zanatlija, posebno onih to se bave preradom stoarskih proizvoda u gradovima slavonsko-srijemskog meurjeja. Zanimljivo je da dva spomenuta vala doseljavanja u gradove i strukturnog jaanja kasaba donekle ili ak potpuno koincidiraju sa skretanjima pravaca izvoza stoke za Veneciju i srednju Italiju s pravaca preko habzburkih posjeda na unutranje pravce preko Bosne: oko 1555. i lm/8., iz razloga naglog i velikog poveanja carina na unutranje-austrijskom pravcu.20 Ovome valja pridodati jo jedan pravac koji je iz Alfolda-ccntralne maarske nizine, vodio preko Srijema (vjerojatno preko Karlovaca)21 na Osijek i dalje do gtanice kod Kanie, da bi zatim nastavio preko tajerske i Kranjske prema Veneciji. Uope nije iskljueno da je vrijednosti te trgovako-prometne trase bio svjestan Damad Ibrahim-paa podiui novi osjeki panaur kao svoju zadubinu. Promet se na tom mjestu vjerojatno ubrzo jo poveao, jer je tridesetih godina 17. stoljea taj panaur znatno proiren, i to po nalogu Murata IV .22 Iz raspoloivih izvoraznamo ch1 su u mnogo veim i razvijenijim kasabama u 17. vijeku manje graeni vjerski i utilitarni objekti. No, tu sliku mogu budua istraivanja i ispraviti. Osim toga, 17. je vijek bio "kulturniji", barem ako je suditi po neto sauvanih ostataka knjievne i prepisivake djelatnosti, iako se ini da na ovom podruju nije nastalo posebno vrijednih djela. Slino vrijedi i za ulogu dervikih redova (izgleda preteno umjereno heterodoksnih) kojim ne bismo mogli pripisati veu Ulogu u irenju islama. Ako u naem sluaju islam shvatimo kao specifinu zajednicu ljudi koji ive u karakteristinom ambijentu, ooda bismo u zakljuku mogli umrrdfti: Islamska su obiljeja gradovi i manji dio sela u Slavoniji i Srijemu zadobili prvi puta oko 1.560. i zatim u jo veoj mjeri oko 1620. lslamizacija ljudi i njihova ivotnog ambijenta doprla je dalje u irini, negoli u dubini. Vea je bila uloga doseljavanja s raznih strana nego to bi dolazilo do obraenja na licu mjesta. Pri tome je vanu i vidnu ulogu igrao dravni interes, ali uz to je uloga katkada "nevidljivih" a nerijetko jaih i presudnijih faktora ekonomske prirode bila nita manja, a u poneem i vea.

20. V. Othmar Pick!, Die Auswilkungen der Tllrlcenlcriege auf den Handel zwischen Ungam und Itafien im 16. Jahrhundert, Grazer Forschungen (...) l, 93-94, 116, 122. 21. U Karlovcima je bila jedina skela na kojoj je bilje!en "bac-i glv ve ganem". V. Bruce McGowan, Sirern Sancagi Mufassal Tahrir Defteri, TUrk: Tarih Kurumu-Ankara 1983, 171. 22. Paris, Bibliotheque Nationale, Ture 242 (izvod iz sidila osjekog kadije u medmui iz tridesetih godina 17. stoljea).

Islam izmeu Save, Drave i Dunava


ISLAM IZMEU SA VE, DRAVE l DUNA VA

193

Rezime Autor navodi pet kljunih taaka u kojima se ogleda pojava i irenje islama u slavonsko-srijemskom meurjeju, a to su: l. mjesto (selo i grad) 2. vrijeme 3 .. nain (konverzija ili doseljenje) 4. ritam i intenzitet 5. poticaji (politiki iti drugi) Zatim nastoji putem razjanjenja svake od ovih pet navedenih taaka da naznai bitna obiljeja islamizacije na ovom prostoru, pa navodi podatak da gradovi kao i jedan broj sela u Slavoniji i Srijemu prvi put poprimaju islamska obiljeja oko 1650. godine, a zatim ponovo oko 1620. godine i to u jo veem stepenu. Islamizacija na ovom prostoru bila je obimna ali ne i naroito duboka, pri emu je veu ulogu odigralo doseljeno stanovnitvo nego to je to bila konverzija lokalnog stanovnita. Takoe, znaajniju ulogu u prihvatanju islama kod stanovnitva ove regije odigmli su ekonomski motivi nego neke posebne mjere dravne politike.

DER ISLAM ZWISCHEN DER STROME SA VA, DRA VA UND DONAU

Zusammenfassung Die Stadte sowie ein Anzahl von DOrfem in Slavonien und Syrmien haben zum ersten Mal um 1560 islamische Merkmale erhalten, dann aber wieder um 1620, damals in noch hOherem Grad. Die lslamisierung der Menschen und deren Umwelt war zwar verhaltnismassig umfangreich, aber nicht besonders tief. Muslimische Zuwanderung hat eine grossere Rolle gespielt als ortliche Bekehrungen. Dabei waren Massnahmen der Staatspolitik wichtig, jedoch manchmal von geringeren Auswirkungen als der Einfluss wirtschaftlicher Faktoren.

HATIDA AR (Sarajevo)

DEMOGRAFSKO KREfANJE, SOCIJALNI I KONFESIONALNI SASTA V STANOVNITVA U VISOKOJ N AHIJI U ovom radu bie saopteni rezultati istraivanja koji se odnose na demografsko kretanje stanovnitva u naseljima visoke nahije, na njihov socijalni i konfesionalni sastav od vremena kada je ova oblast ula u sastav Osmanskog Sultanata do poetka 17. stoljea. Prema podacima izvora osmanske provenijencije, visoka nahija bila je u sastavu Osmanskog Sultanata prije definitivnog pada srednjovjekovne Bosne. Kao teritorijalno-upravna oblast spominje sc 1462. godine. 1 Njen teritorijalni obim podlijegao je stalnim promjenama. Poetkom 17. stoljea zauzimao je prostor ko_ji danas obuhvata nekoliko optina, ili njihovih dijelova: Visokog, Fojnice, Kreeva, Kiseljaka, Busovae, Varea, Breze i Ilijaa, a to su bili centralni dijelovi Kraljeve zemlje, odnosno srednjovjekovne bosanske drave. 2 Primarni izvori koji su korieni u radu su katastarski popisi bosanskog sandaka iz vremena o kome je rije, a koncipirani su radi utvrivanja tanog broja poreskih obveznika svakog naselja, sa naznakama socijalnopravnog ranga. Prvi od njih vremenski su bliski postojanju bosanske drave, pa na izvjestan nain odraavaju drutveno-ekonomsko stanje u ovim naseljima i prilike koje su odreivale stanja i ivotne oblike u ovim naseljima zadnjih dana posto_janja bosanske drave. Dugogodinje ratno stanje na ovim prostorima izmeu Maara i Bosanaca, izmeu kralja i vlastele, a zajedno sa tim esti osmanski upadi, vodili su decimiranju stanovnitva ovih oblasti i njihovom ekonomskom iscrpljivaju.' Vjerski sukobi koji su se odvijali na ovim prostorima takoer su dali svoj danak tim tegobnim vremenima. Numeriki podaci o stanovnitvu sadrani u popisu bosanskog sandaka iz 1468/9. godine odra.'lvaju politiko-drutvena zbivanja u ovoj oblasti prije uspostave osmanske vlasti. U popisu je zabiljeeno nekoliko pustih sela, dok je struktura naseljenosti u mnogim seoskim naseljima bila dosta nepovoljna. Od 55 seoskih naselja sa 638 domainstava, 13 je imalo 1-5
l. H. abanovi, "Dvije najstarije vakuf-name u Bosni", Prilozi za orijelltalnuji/o/ogiju i istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom vladavinom (dalje POF), br.1, 1951, Sarajevo, 1952, s.22. 2. H. ar-Drnda, "Teritorijalna i upravna organizacija Visoke nahije do poetka 17. stoljea", POF, sv. 37/1987, Sarajevo, 1988, s. 185-195.

196
domainstava,

Hatid7..a ar
dok je u gradu Vi sokom evidentirano 220
hrianskih

domainstava sa 25 neoenje~h odraslih mukih lanova. 3 Ovakva demografska

panorama ukazuje na vjerske sukobe u Kraljevoj oblasti i prije uspostave osmanske vlasti, na sukobe kralja i vlastele, sukobe bosanske i osmanske vojske i napokon na odnos prema novoj drutveno-politikoj tvorevini. 4
Zateena demogmfska sitUacija nepovoljno se odmavala na ekonomiku i druge oblike zajednice, pa je turska drava mehanikim putem vrila poveanje stnaovnitva i planski naseljavala ovo podruje. Popis ovih obl~1i iz 1485. godine biljei u ranije pustim selima odreen broj domainstava. Meu njima su prisutni pripadnici vojnukc rezerv~. u statusu zemljoradnikog stanovnitva. Navedene godine inili su }i reko 7% stanovnitva visoke nahije. 5

Adminisll"ativne;m reformom izvrenom oko 14'"/0. godine visokoj nahiji prikljuena su seoska naselja fojnike, krccvskc, lcpcnike nahije, kao i nek.'1 naselja <.bl}rovakc nar.ije. 6 Popisom ove ob!asti iz 1485. gcxiine evidentirano je u visokoj nnhiji 160 seoskih m:sclja sa 2.904 domainstava sa zr..atno povoljnijom situacijom naseljenosti, a u gradu Visokom zabiljeeno je 239 domainstava i 12 neoenjenih odraslih mukih lanova. 7
Stabilizacija osmanske vlasti na ovom prostoru i udaljavanje ratita uslovljavali su povoljnije ekonomske uslove i odnose, to je rezultiralo porastom stanovnitva. Popisom iz 1489-. godine u visokoj nahiji zabiljeeno je 156 naselja sa 3.200 domainstava.8 Poetak 16. stoljea obiljeen je velikim demografskim promjenama. Migracije su bile intenzivne, bilo da su se odvijale spontano, bilo planski, jer su i jedne i druge odraz ratnog stanja. Ratovi su demografski i materijalno iscrpljivali cijelo Osmansko Carstvo. Uz to, epidemije kuge i druge zarazne bolesti, zatim elementarne nepogode izazivale..su decimi3. Istambul. Be!ediye kutuphane::i, Tapu defter (daije TD) No 0-76, fotokopije Se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu (dalje OlS) b;. 216, folija 25, 26, 45, 49, 53, 104, 106, 151. 4. Vidjeti: V. orovi, flislorijtt Bosne, Beograd, 1940., D. Bojani, "Dve godine istorije bosanskog krajita" (1479. i 1480.) -prema Ibn Kemalu POF XIV-XV/1964-65, Sarajevo, 1969, s. 43, M. Dini, Drltwni sabor l'rednjovje.~ovne Bosne, SAN, Posebna izdanja, knj. CCXXXI, Odjeljenje drutvenih naJka, Nova serija, knj. 13, Beograd, .1955., N. Filipovi. "Osvrt na poloaj bosanskog seljn~tva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni", Radovt Filozojskoo jaku/tcIll u Sar(ljCNu. knj. IH, Sarajevo, 1965, s. 63-74., N. Filipovi, " Pogled na osmanski feudalizam", Godinjak, Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine (dalje ODI), god. IV, Sarajevo, 1952, s. 5-146. 5. Seoska naselja Grajani, Komotar.i, Hrast, Stup. Preust, Biskupii, kao i selita Bokovii, Bori ke, Rosulje, Potok, Grab Krstjan, Skn;dna i Donje Polje bili su potpuno pusti. Vidjeti tabelu o vojnukoj rezervi. 6. Istanbul, Basbakmuik Arsivi. (dalje BBA). TD No 18, fotokopije u OIS br. 61, folia, 45, 48, 49,65. 7. H. ar-Drnda, "Teritorijalna i upravna organizacija "... , s. 186. Vidjeti tabelu za navedenu godinu. 8. Vidjeti tabel u za navedenu godinu.

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

197

ranje stanovnitva. Prema analima anonimnog dubrovakog hroniara, kuga je 1516. godine pogodila cijelo Osmansko Carstvo, pa je broj stanovnika znatno opao. 9 Prilikom putovanja kroz Bosnu 1530. godine B. Kuri pei je zapisao

da je Bosna, shodno svojoj veliini, slabo naseljena i da je uzrok takvom stanju


veliki pomor prouzrokovan kugom. 10 Prije 1516. godine visokoj nahiji prikljuena su gradska naselja Fojnica i Kreevo. Navedene godine visoka nabija imala je 117 naselja sa 3.801 domainstvom. 11 U gradskim naseljima uoljiva je intenzivna fluktuacija. Poznato je da turska drava nije koila doseljenje seoskog stanovnitva u gradove pod uslovom da su oni izmiri vali fcudalnu rentu na podrunim timarima i dravne prihode. Seosko stanovnitvo sticalo je pravo graanstva nakon l 0-15 godina boravka u gradu, to je precizirano turskim zakonima. Dolaskom u grad, seosko stanovnitvo snosilo je, sa jedne strane, optereenja prema feudalcu i dravi, a sa dmge strane imalo je obavezu plaaJlia boravine takse u gradu (resm-i duhan). Ta optereenja bila su minorna u odnosu na prednosti koje je donosio ivot u gradu, pa se taj proces stalno odvijao i davao impuls gradskoj pri nedi. Godine 1516. u Visokom j evidentirano 257 domainstava i 75 punoljetnih neoenjenih lanova, u Fojnici 210 domainstava i 7 neoenjenih lanova, a u Kreevu 223 domainstva i 8 punoljetnih neoenjenih mukaraca. 12 Osmansko Carstvo u doba Sulejmana Zakonodavca (1520-1566) proirilo je svoj teritorij na Ugarsku i tada je predstavljalo najjau politiku silu. Zbog ratnih operacija, novoosvojeni krajevi gubili su :r.natan dio stanovnitva, pa je stabilizirano zalee sluilo kao kolonizacioni rezervoar. Najvjerovatnije je zbog toga u naseljima visoke nahije zabiljeen demografski pad. Godine 1528/ 30. u Visokom je zabiljeeno 149 domainstava, u Fojnici 189, a u Kreevu 238, dok je cijeloj nahiji u 97 seoskih naselja popisano 3.205 domainstava. 1 2a Izrazit demografski razvoj Visoko doivljava u drugoj polovini 16. su se i demografski razvoj. Tada je u Visokom cvjetala privreda, bazirana na zanatstvu i
stoljea. Ogromna materijalna dobra steena u ratnim osvajanjima slijevala u gradove trgovakim i drugim kanalima, Jxxlstiui gradsku ekonomiku

9. B. Hrabak, "Kuga u balkanskim zemljama pod Turcima od 1450. do 1600. godine", lstorijsl...i gfllsllik, 1-2, Beograd, 1957, s. 19-37. 10. B. Kuripei, Putopis kroz Bos11u, Srbiju, Bugarsku i Rume/iju 1530. gotline, Sarajevo, 1950., s. 30-preveo . Pejanovi. ll. H. ar-Drnda, "Prilog prouavanju prolosti Fojnice i Kreeva od uspostave osmanske vlasti do poetka 17. stoljea", POF br. 35. Sarajevo, 1984., s. 136, 137. vidjeti tabel u za nav-

edenu godinu.
12 Vidjeti tabelu za navedenu godinu. 12 a. Vidjeti tabelu za navedeilu godinu.

198

Hatidaar

trgovini, i privlaila brojno okolno seosko stanovnitvo. Godine 1540. u Visokom su zabiljeena 2.'54 domainstva. Fojnica i Kreevo egzistiraju kao rudarska naselja sa skromnim urbanim razvojem. Privredna diferenciranost zbog blizine Sarajeva i Visokog u njima nije bila jae izraena i u demografskom smislu nije poticajno djelovala. U ova dva gradska naselja primjetna je stagnacija stanovnitva zbog navedenih faktora. Naznaene godine u Fojnici je zabiljeeno 120, a u Kreevu 224 domainstva. U nahiji su zabiljeena 122 seoska naselja sa 4.490 domainstava. U svim seoskim naseljima uoljiv je demografski porast. Neka seoska naselja imala su vei broj stanovnika od Fojnice. 13 Vcoma izraen demografski razvoj u cijeloj visokoj nahiji zabiljeen je 1570. godine. U gradskim naseljima taj porast izraen je samo u Visokom, gdje je zabiljeeno preko 700 porodica, dok je u Fojnici i Kreevu prisutna stagnacija. U nahiji je zabiljeeno 138 seoskih naselja sa 4.940 domainstava. Demografski rast u seoskim naseljima bitno se nije mijenjao sve do poetka 17. stoljea. Godine 1604. u nahiji su zabiljeena 142 seoska naselja sa 5.034 domainstva. Drugaiju situaciju imamo u gradskim naseljima. Navedene godine u Visokom je zabiljeeno 308 domainstva, u Fojnici 144, a u Kreevu 114. lako je epidemija kuge 1602. i 1604. pomorila brojno stanovnitvo Skoplja, Prizrena, Foe, Sarajeva i drugih gradova ntrske dt7..ave, najvjerovatnije nije mimoila ni Visoko koje je bilo frekventna trgovaka prometnica. 14 Izneseni kvantitativni podaci predstavljaju osnovu za procjenu broja stanovnika. lako izvorni materijal, na osnovu kojeg su sumirani izneseni podaci, nije koncipiran radi utvrivanja brojnog stanja, ve zbog kontrole poreza poreskih obveznika, ipak se na osnovu njih moe utvrditi da se stanovnitvo visoke nahije u naznaenom periodu kretalo progresivnom linijom, uz sve negativne inioce koji su ga pratili: ratovi, bolesti, elementarne nepogode.

Socijalna struktura
U novom drutvenom okviru i drugaijem drutvenom ambijentu odvijao se ivot ljudi u visokqj nahiji. Stanovnici ove regije ivjeli su u gradskim i seoskim naseljima. a njihov drutveni i materijalni poloaj bio je uslovljen mjestom i ulogom u osmanskoj druhen(~j hijerarhiji. Gradovi u visokoj nahiji se iskazuju kao administrativni centri, sredite trgovine, zanatstva i rudarstva, zatim kao sredita kulturnog i duhovnog ivota, a uz navedene atribute imali su i obiljeja agrarnih naselja. Shodno tome, socijalna panorama u njima bila je arolika.
13. Vidjeti !abelu za na,edenu godinu. 14. B. Hrabak, " Epidemije u Sandaku od sredine XV do kraja XVIll veka", Simpozij "Seoski dani Sretena Vukosm/jel'iu". IX, Prijepolje, 1981, s. 139-149.

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

199

U konfesionalnom pogledu, ovu zajednicu inili su pripadnici islamske i hranske konfesije. Pripadnici islamske konfesije inili su heterogenu zajednicu, sastavljenu od razliitih drutvenih slojeva. Povoljniji poloaj imali su slojevi drutva koji su bili osloboeni materijalnih ot?aveza prema dr?avi i njenim funkcionerima, a koji su ivjeli u gradu, izdrl.avajui se od razliitih oblika rente, bilo da su uivali timar, ili platu. Tu su pripadnici janiarskog reda u Visokom!5 zatim naib-opunomoenik sarajevskog kadije, koji je obavljao sudsku dunost u skladu sa islamskim pravom-erijatom i svjetovnim zakonimakanunima. Visoki kadija imao je svoje pomonike: sekretara i pozivara. U donoenju pravosll(lne odluke pomagala muje porota, sastavljena od najuglednijih ljudi iz visoke nahije ili drugih sredina. Znatan ugled i materijalni poloaj uivali su pripadnici vjerske inteligencije. Za obavljanje svojih dunosti platu su dobijati od va.'rufskih fondacija. 16 U Visokom su u znatnom broju ivjeli pripadnici dervikog reda koji su oznaavam kao suflje. Oni su bili nosioci pismenosti, obrazovanja i predstavljali su vaan faktor u irenju islamske religije i islamske kulture. 17 Navedene kategorije predstavljale su najugledniji dio visokog drutva koji su se zvali ajani i erafi. Slabljenjem osmanske drave oni su na sebe preuzeli odreene drutvene funkcije i u kasnijem periodu izrasli u monu politku snagu koja je u gradovima predstavljala njegovo javno mnijenje. Pretean broj muslimanskog stanovnitva u Visokom inile su zanatlije. U odnosu na ve navedene kategorije nalazili su se u nepovoljnijem poloaju. Bili su osloboeni rajinskih dabina i samo su plaali bosanskom sandakbegu globe (baduhava) i takse za vjenanja. Ukoliko su pored redovnog zanimanja obraivali zemlju u linoj reiji, ili pomou najamne radne snage, spahiji su davali zakonsku desetinu i druga obiajna davanja. 18 U ukupnoj evidentiranoj strukturi gradskog stanovnitva, zastupljenostzanatlijskog stanovnitva bila je razliita u razliitim periodima, u zavisnosti od stepena razvoja Vi~okog i njegovog prerast.'lnja u grad islamsko-orijentalnog tipa. Godine 1540. oko 30% evidentirane-g gradskog stanovnitva predstavijale -su zanatlije. Godine 1570. taj procenat iznosio je oko 77%, dok je 1604. godine, u vrijeme kada Visoko doivljava izrazit demografski pad, taj procenat iznosio 69%. I zanatlijsko stanovnitvo bilo je socijr.!no izdiferencirano. Dok su zanatlije-majstori imali znatna matehjalna bogatstva, egrti su predstavljali gradsku sirotinju. O materijalnoj snazi nekih zanatlija govori i injenica da su osnivali svoje vakufske zadubine.
15. H. ar-Drnda, "Visoko u sastavu Osmanskog carstva -15. i 16. stoljee", POF. br. 40. Sarajevo, 1991., s. 202-205. 16. Navedeni rad. 17. Vidjeti navedeni rad. 18. Vidjeti navedeni rad.

200

Hatida ar

Sliku gradskog stanovnitva upotpunjavala je i posebna kategorija stanovnitva. To su bili osloboeni robovi koji su se kao slobodni i punopravni graani ukljuivali u zanatsku proizvodnju. Kao robovi regrutovani su na razliite naine, a uglavnom su to bili ratni zarobljenici. Robovi su bili i predmet kupoprodaje. Poznato je da je u 16. stoljeu cvjetala trgovina robljem i da je trg robljem postojao i u Sarajevu. Taksa za prodaju i kupovinu roba iznosila je na sarajevskom trgu dvije ake. 19 Potrebno je rei da su se robovi u osmanskom drutvu nalazili u poloaju patrijarhalnog ropstva. ivjeli su u porodicama i mogli biti lako osloboeni, pa ak i postati lanovima porodice. Prema islamskom vjerskom uenju, osloboditi nekog statusa ropstva predstavljalo je bogougodno eljelo. ovjek znatnijih ekonomskih mogunosti bio je duan kupiti i osloboditi roba. Osloboeni robovi mogli su dosei veoma visoke polo~.aje u osmanskom drutvu. Murat-beg Tardi, osloboeni rob Husrev-bega, zauzimao je poloaj ldikog i poekog sandakbega. Odreene kategorije hrianskog stanovnitva uivale su povlaten poloaj u osmanskom drutvu. U Visokom je gradski knez Matija pripadao spahijskom sloju, i kao takav uivao odreene prihode od zemljinih posjeda, kao i drutveni ugled. Ekonomske povlastice i drutveni ugled u Visokom uivala su i lica ija imena nose gradske ulice u 15, 16. i 17. stoljeu. Tu su i svetena lica, predstavnici katolike crkve u Visokom. Njihov poloaj u osmanskom drutvu reguliran je odmah u poetku osmanske vladavine ahd-namom sultana Mehmeda Fati ha kojom im je zagarantovana sloboda vjeroispovjesti, lina i imovinska zatita. Nisu bili stalno nastanjeni u Visokom, nego su slubu obavljali na smjenu, pa nisu plaali nikakve poreze. Ukoliko su obraivali zemlju, davali su desetinu i salariju. 20 U odnosu na navedene kategorije, stanovnitvo koje je ivjelo u varokom dijelu Visokog nalazilo sc u nepovoljnijem poloaju. Uglavnom ~-e bavilo agrarnim zanimanjem i imalo je status rajinskog stanovnitva. Davali su desetinu od agrarnih proizvoda, desetinu od konica, voarstva, taksu za rad mlina, zatim novane poreze: rcsm-i ift i ispendu. Rcsm-i ift plaalo je muslimansko rajinsko stanovnitvo u zavisnosti od veliine i kvaliteta zem- ljinog posjeda, zatim u zavisnosti od branog statusa. Neoenjeni, punoljetni i za rad sposobni muki lanovi plaali su polovinu resm-i ifta.Z 1 Hrian'iko stanovnitvo na ime ispende plaalo je 25 aki, bez obzira da li su bili oenjeni ili ne. Jedino su udovika domainstva plaala na ime ispende samo 6 aki. Hriansko stanovnitvo plaalo je jo i hara. To je porez koji su plaali za tienitvo, jer nisu ili u rat. U naim zemljama do kraja 17. stoljea taj porez je uziman po
HercegovaJ..i, Zvomiki.

19. Kanuni i kamm-name za Bosanski. Skadarski sandak. Sarajevo, 1957, s. 45. 20. H. ar-Drnda, "Visoko" ... 21. Vidjeti navedeni rad.

Kliki. Cmogorski i

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

201

domainstvu, a ne prema broju odraslih mu.~kih lanova. Za razliku od ispende i resm-i ifta, iji je iznos bio stalno i!.1i, iznos haraa mijenjao se prema vrijednosti zlatnika. 22

U strukturi gradskog stanovnitva ova kategorija bila je zastupljena u znatnom procentu. Prema podacima osmanskih izvora, koje smo koristih do evidencije iz 1540. godine, svo evidentirano stanovnitvo Visokog nalazilo se urajinskom statusu. Razv~jem Visokog u naselje islamsko-orijentalnog tipa, diferenciranjem stanovnitva u vezi sa privrednom djelatnou, dolazi i do promjene odnosa u strukturi stanovnitva:

Godina

Muslim. rajinsko stanovnitvo 48% 15,5% 2o,5%

Hlian. rajin~ko

stanovnitvo 22% 7,5% 10,5%

Ukupno rajinsko stanovnitvo 70% 23% 31%

1540 1570 16()..:1.

Pri izraunavanju ovog odnosa domainstva.

uzimali smo u obzir samo evidentirana

Osnovnu masu stanovnitva u Fojnici inilo je zavisno stanovnitvo koje se bavilo rudarskom proizvodnjom kao glavnim zanimanjem i agrarnom proizvodnjom kao sporednim zanimanjem. U prvim decenijama osmanske vlasti rudarsko stanovnitvo uivalo je neke povlastice-umjesto ispende i haraa davali su po jedan zlatnik JX> domainstvu, desetinu od istog srebra i itarica, dok su bili osloboeni drugih davanja. Te poreske olakice dokinute su 1489. godine, a rudari su svedeni u status potpuno oporezovanog stanovnitva. 23 Do 1570. godine i hrianske i muslimansko stanovnitvo Fojnice davalo je osmanskoj dt1.avi i njenim lokalnim funkcionerima iste poreze (izuzev haraa koji je plaalo samo hriansko stanovnitvo). Od 1570. godine muslimansko stanovnitvo bilo je osloboeno svih davanja, osim globa i taksi za vjenanje koje su davali bosanskom sandakbegu. Meutim, ukoliko su se pored zanatstva, koje im je bilo glavno zanimanje, bavili i obradom zemlje, plaali su zakonsku desetinu i obiajna davanja kao i ostalo stanovnitvo.24 U povlatenu grupu gradskog stanovnitva spadala su i duhovna lica. Svetenici katolike crkve, ukoliko nisu obraivali zemlju, dravi nisu davali nikakve fX>rcze. 25
22. H. Hadibegi, "Dizija ili hara". POF Ill-/V, 1952-53, Sarajevo, i953., s. 55-137. 23. H. ar-Drnda, "Prilog proua\'anju" ... s. 141. 24. Navedeni rad, s.l44-145.

202

Hatidaar

Od muslimanskog duhovnog osoblja u Fojnici su ivjeli slubenici damije: Mustafa, sina Hidra-imam i hatib, Mehmed halifa, Isa, sin Husrefov, muezin i upravnik vakufa SJX>menute damije.26 U Fojnici su ivjele i druge kategorije JX>Vlatenog stanovnitva; administrativno osoblje sa svojim porodicama, upravnik rudnika i njegovi pomonici, strani trgovci i drugi poslenici. O zastupljenosti zanatlijskog i trgovakog sloja u socijalnoj strukturi gradskog stanovnitva u Fojnici ne bismo mogli rei nita odreenije na osno~u JX>dataka sa kojima raspolaemo. Mogli bismo jedino rei da u ukupnoj strukturi nisu zauzimali znaajnije mjesto. Socijalna struktura Kreeva bila je sastavljena od razliitih slojeva gradskog stanovnitva. NajJX>Voljniji status, pored administrativnog osoblja, imali su pripadnici kreevske vojne posade. Uivali su timare u okolnim selima, a neki od njih i neka druga materijalna dobra.27 Povlaten status imali su pripadnici katolikog svete~va. Od muslimanskog duhovnog osoblja u Kreevu su ivjeli damijski slubeilici. U ukupnoj strukturi stanovnitva Zanatlijsko i trgovako stanovnitvo bilo je zastupljeno u vrlo malom broju. Glavnu masu stanovnitva inili su poreski obveznici. Sve do 1604. godine i muslimansko i hriansko stanovnitvo u Kreevu davalo je ista davanja (izuzev haraa koji je plaalo hriansko stanovnitvo). Prije navedene go-. dine, zanatlijsko stanovnitvo mahale damije hadi Hasana osloboeno je svih davanja, osim globa i takse za vjenanje. Ukoliko su obraivali zemlju, vlasniku timara davali su zakonsku desetinu i obiajna davanja.28 Sva seoska gazdinstva u visokoj nahiji, kao i u drugim dijelovima Osmanskog Carstva, bila su ukljuena u hasove, zeamete i timare. Stanovnici ovih naselja, bez obzira na konfesionalnu pripadnost, imali su status rajinskog stanovnitva i svoje obaveze prema posjcdniku hasa, zeameta ili timara, kao i prema dravi ispunjavali su u skladu sa erijatom i kanunom. Turski drutveni sistem bio je zasnovan na veom.a razvijenom pravnom sistemu. Sve obaveze i potraivanja odvijala su se u skladu sa pravnim normama i JX>traivanjima. Postavi podanik tw"Ske drave, nekadanji obespravljeni kmet, JX>Stajc pravni subjekat. U sluaju JX>Vrcde svojih prava mogao se aliti ravno sultanu. U zakonskim spomenicima nailazimo na odredbe koje su titile seljaka i njegovo domain~tvo. Radna renta kojom je bosanski seljak ranije bio optereen turskim zakonima nije predviena, mada je u praksi koriena. Odreene kategorije seoskog stanovnitva iz visoke oblasti

25. Isto. 26. Isto. 27. Isto, s. 139-140. 28. Isto, s. 145.

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

203

Osmanska drava angairala je za potrebe svoje slube. Kao nadoknadu dobijati su odreene poreske olakice, ime je u socijalno-ekonomskom pogledu dolaiilo do njihove diferencijacije. Za izgradnju i popravak tvrave angairala je majstore graevne struke iz sela Uvorii i Kokoii, a oslobodila ih i ispende, haraa i vanrednih dr.lavnih nameta. 30 Tu prak~u koristila je turska drava i tokom 16 stoljea. Za izgradnju tvrave u Livnu angairane su mercmetije iz sela Podvinci, a iz sela Srhinje majstori za gradnju tvrave u Jezeru.31 U seoskim naseljima Boikovii, Hranii, Kadarii, Podastinje i Srhinje zabiljeeni su sluajevi da su neki stanovnici umjesto ispcnde i desetine plaali po 30 aki, odnosno da su plaali ispendu, a umjesto desetine po 30 aki, ili da su umjesto ispend.e davali po 6 aki,to govori o izvjesnoj njihovoj aktivnosti u slubi turske dr:f... 'lve. 32 Kao posebna kategorija stanovnika ove nahije popisani su vojnuci i akindije. Vojnuci, odnosno rezerve vojnuka, pojavljuje se u visokoj nahiji u devetoj deceniji 15. stoljea. Bili su u statusu zavisnog zemljoradnikog stanovnitva i nisu uivali nikakve ekonomske povlastice. Nisu ivjeli u dematima, niti imali svoga starjeinu. Takoer, nije evidentirano postojanje svetenih lica. Ovaj prostor naselili su najvjerovatnije sa zadatkom da oive opustjela sela i da uspostave ekonomiku, a doli su iz krajeva u kojima su ivjeli kao stanovnici sa izgraenim iskustvom u obradi zemlje. Oni se i dalje oznaavaju kao vojnuci, ali meu njima nema ni staleke ni socijalne diferencijacije u odnosu na drugo zemljoradniko stanovnitvo. Iz historije znamo da su vojnuci izjednaavani sa drugim zcmljoradnikim stanovnitvom i da su njihove povlastice dokidane onda kada osmanska drl..ava nije imala potrebu :t.a njihovim uslugama. Kod ove kategorije stanovnika uoljivo je rano prihvatanjc islama. Godine 1485. meu evidenttranim v~jnikim stanovnitvom nalazilo se 20% muslimanskih stanovnika, a 1489. oko 40 %. Na osnovu vlastitih imena, kao i imena njihovih oeva, teko je utvrditi kojoj su ranijoj konfcsionalnoj zajednici ptipndali.33 Katastarski popisi bosaskog sand7..aka iz 15. st. na osnovu kojih je profesor N. Filipovi tvrdio da su u kraju oko Visokog naseljeni pravoslavni Vlasi sa popovima ne potvruju ovu tezu i na osnovu ovog izvornog materijala ne mogu se donositi ovakvi ZHkljuci. Pratei brojno stanje v~jnuka, uoava se da je vremenom njihov broj
29. Vidjeti: Kanuni... 30. Istanbul, TD No 0-76, OIS br. 216, f. 146. 31. Istanbul, BBA, TD No 157, OIS br. 65, f. 397,424,429. 32. Istanbul, BBA, TD No 24, OIS br.62. f. 188, 244, 190, 198,221. 33. Vidjeti: N: Filipovi, "Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku", Godinjak ANUBiH. knj. Vll. Centar za balkmwloifka ispitil'anja, knj. 5, Sarajevo, 1970, s. 153.

204

Hatidaar

bivao sve manji. To se moe vidjeti i iz priloene tabele. Potrebno je naglasiti da su povoljniJI ekonomski poloaj uivali vojnuci angairani za rad u rudniku srebra i za transport srebrne rude do Novog Brda. Oni su oslobaani vanrednih dravnih nameta, a davali su hara i podmirivali sve druge zakonske obaveze.34 Neki vojnuci bili su angairani u slubama tvravskih posada i u tom sluaju zadravali su vojnuki status i privilegije koje im je donosio takav status. Stabilizacijom osmanske vlasti i razvojem osmanskog feudalizma izjednaavani su sa ostalim seoskim stanovnitvom i u pogledu poreskih optereenja tretirani ravnopravno. Na prostoru visoke nahije, kao posebna socijalna kategorija, egzistirale su akindije. U osmanskom sistemu oni su inili laku konjicu koja je okupljala na zahtjev starjeine i upadala na neprijateljski teritorij sa ciljem da pripremi teren osvajakim pohodima osmanske vojske. Na ovom podruju evidentirani su popisom iz 1528/30. godine. Svi su bili muslimani, regrutirani iz domaeg kranskog stanovnitva, to sc moe zakljuiti po imenima njihovih oeva krana.35 Meu njima je prisutan ijedan osloboeni rob. Vojniki status i povlastice predviene kanun-namom iz 1516. godine dokinute su im najvjerovatnije nakon turske pobjede nad Ugarskom na Mohau (1526). Turska drava nije ih pomjerala da se ne bi poremetila ve stabilizirana proizvodnja, dok je za odbranu granica koristila pokretljivo vlako stanovnitvo koje nije bilo prihvatilo sjedilaki nain ivljenja. Nemajui vie potrebe za njihovim uslugama, oduzimala im je ranije povlastice i izjednaavala ih sa ostalim zemljoradnikim stanovnicima. Samo su neke akindije bili angairani u rudarskoj proizvodnji srebra, slino vojnucima. ll povlatenu kategoriju stanovnika seoskih naselja visoke nahije ulazili su Vlasi. U selu Jelakn 1540/42. god. zabiljeene su 33 kue Vlaha. Ova skupina Vlaha imala je svog primiura Ivana, osloboenog svih finansijskih oba34. Vojnuci sela Javri bili su angairani za transport srebra do kovnice novca u Novom Brdu. Bili su osloboeni svih \'anrednih davanja. Njih9va imena su Ivanko, sin Radoje, Vuk, sin Radosav, Toma, sin Pavli, Radil, sin Ivanko, Vukomil, sin Radosav, neoenjeni: Jusuf, sin Ivanko, Sulejman, sin Vuk, Ramada, sin Toma, !skender, sin Radosav-Jsta11bul, BBA. TD No 157, OIS br. 65, f. 36. Za potrebe rudnika srebra iz naselja Podastinja angairani su vojnuci: Alija, sin Milan, Milank:o, sin Marko, Malko, sin Marko, uro, sin Martinov, Jerolim, sin Dimitrija, Radin, sin Matijaa, Jaki, sin Vlatka, Ivan, sin Vladia, Pavinko, sin Milobrada, Veselin. sin Tomaa, Andrija, sin Milobrada, Luka, sin Veselina, Ivko, sin Mihovila, Antun,sin ivka, Milin, sin ivka, Andrija, sin Ivka, Milko, sin ivka. Cvitko, sin Milivoja, Jurje, sin Pavela, Boidadr, sin Pava!, Dragi, sin Jaki, urko, sin Milina, uko, sin Milia, Jurko, sin Vladka, Milko, sin Petrija, Pavko, sin Vukac, Mihovil, sin Jakov-isto, f. 395. U slubi rudnika srebra nalazio se i jedan vojnuk iz sela Uvoria: Mehmed, sin Stipan, isto f.

457.
35. Vidjeti tabel u akindija

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

205

veza prema feudalcu i dravi, dok je svako domainstvo sa svojih batina plaalo po 180 aki. Meu njima nije zabiljeeno muslimanskog stanovnitva.36 Godine 1570 zabiljeeno je u selu Radilovii 14 vlakih domainstava. Tri su bila muslimanska. I oni su, kao i ylasi sela Jelaka, plaali po domainstvu po 180 aki. Prema podacima popisa iz 1604. godine i Vlasi sela Jelaka i Radilovii plaali su po domainstvu po 20 aki. U povlatenu kategoriju ulazili su i stanovnici sela Prokos. Bili su zadueni za gradnju mosta i njegov popravak na rijeci eljeznici, a bili su osloboeni obiajnih davanja, karakul uka, uea u raznim javnim radovima. Zbog ekonomskih i drugih olakica imali su povoljniji status od drugog seoskog stanovnitva u visokoj nahiji.38 Navedene povlastice djelovale su na diferencijaciju stanovnika seoskih naselja visoke nahije, na njihov drutveni status i socijalno raslojavanje, kao i na privredni razvitak visoke nahije.

Konfesionalni sastav
Srednjovjekovna Bosna p1ije uspostave osmanske vlasti imala je svoju religijsku individualnost koja je bila bitan inilac dmtveno-politikog ivota i njenog druveno-politikog individualiteta. Bosanci su svoju vjersku zajednicu nazivali "crkva bosanska". Negativan stav i odnos kqji su katolika i pravoslavna crkva imale prema religijskom odreenju Bosanaca i imenovala ga herezom izvirali su iz njihove elje da Bosnu politiki, ekonomski i kulturno potine. Sticajem historijskih okolnosti, vjersko stanje u Bosni biva u velikoj mjeri ovisno o politikim prilikama, zbog ega su bosanski kraljevi naputali svoju vjeru i prihvatali katolianstvo. Kralj Toma primio je katolianstvo 1444. g. ali je i dalje vodio rauna o bosanskoj crkvi i njenom starjeinstvu, pravdajui papi takav svoj odnos zbog brojnog i monog uticaja nekatolika u njegovoj zemlji. 39 Samo nekoliko godina prije propasti bosanske dr"L.ave, kralj Toma se alio papi da mu je teko voditi borbu proti v Turaka, jer veina stmovnika njegove zemlje vie vole Turke nego katolike.40 Pristalice bosanske crkve prihvatili su katolianstvo da bi izbjegli fiziko unitenje ili se sklonili u Herce govu zemlju. 41 I turski izvori biljee postojanje pristalica bosanske crkve pod imenom "krstjani" ili "kristjani". Oni su se odrali u nekim se.oskim naseljima visoke nahije. Meutim, i u gradskim naseljima mora ih se zadrati znatan broj, ali pod ime36./stanbu/, BBA. TD No 211. OIS br. 75,f 135.
37. Ankara, TD, No 477, OIS br. 203, f 156.

38. Isto, f. 177.


39. V. orovi, Historija Bos11e ... , s. 472. 40. Navedeno djelo, s. 533.

206

Hatida ar

nom katolika. Batini biljei " da je 4. svibnja 1464. godine nasrnula jedna bogumilska rulja na samostan kod Visokog i tu petoricu brae okrutno umorila, a samostan raskopala". 41 A Sava Kosani pisao je 1871. godine:" uo sam da vie Kreeva ivi nekoliko porodica kod kojih, iako se one krtavaju i posjeuju crkve, otac predaje sinu tajno bogumislko versko uenje u amanet, u nadi da e se njihova verajoje4nom podii".43 Kqda su Turci zauzeli ovo podruje i izvrili njegov popis, zabiljeili su u gradskim naseljima postojanje katolikih.kultnih objekata, a u nekim seoskim naseljima postojanje pristalica bosanske crkve pod imenom "krstjani". Postojanje kultnih objekata i svetenih lica drugih konfesija nije zabiljeeno, te se moe rei da su prije uspostave osmanske vlasti na ovom prostoru ivjeli pxipadnici bosanske i katolike crkve. . Uspostavom osmanske vlasti dolazi do nove promjene u konfesionalnom sastavu stanovnitva ove oblasti. Autohtono stanovnitvo primalo je islam i tekovine islamske kulture i civilizacije. To je dovelo do pojave da je krajem XVI stoljea muslimansko stanovnitvo inilo veinu. U nauci je odavno argumentirano odbaena tvrdnja da je prihvatanje islama posljedica represivnih mjera osmanske vlasti. Prihvaeno je stanovite da je ono posljedica odreenih politikih dmtvenh i ekonomskih prilika u Bosni koje su prethodile uspostavi osmanske vlasti,-kao i odnosa nove vlasti prema podanicima. Poznato je da je osmanska drava prizna vala sve monoteistike religije i daje, uz uslov lojalnosti, svim podanicima garantirala slobodu vjeroispovjesti, pravnu i imovinsku zatitu. Primijenjena politika nove vlasti, izraavana prihvatanjem zateenih institucija i klasnog statusa hrianskog plemstva, djelovali su pozitivno na prihvatanje osmanske drave i islama kao sastavnog elementa njenog establimenta. Stalni sukobi bosanskih plemia i kralja dovodili su do anarhije i ekonomskog kolapsa, a to je najjae osjeao seljak. Osmanska drava ukinula je kmetstvo i garantirala ekonomsku sigurnost44 Svi navedeni elementi djelovali su na svijest pojedinaca koji su dobrovoljno prihvatali islam. Prihvatanju islama od strane irokih masa prethodilo je prihvatanje islama i njegovih tekovina od strane plemikih porodica iz ovih krajeva. Meu

41.

A. Solovjev, "Nastanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak Drutva istoriara Bos11e i Hercegovine (GD/ BiH), godina/, Sarajevo, 1949, s. 43; V. orovi, Historija Bosne, s. 452-4.53. 42. M. V. Batini, Djelovanje franjevaca u Bos11i i Hercegovi11i za prolih est vijekova njihova boravka sv./, Zagreb, 1881, s. 142.

43. A. Solovjev, Nestanak bogumilstva ... , s. 75.

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

207

njima su lanovi porodica Masnovia, Stania i Sabania koji su u bosanskoj dravi uivali prerogative vlasti.45 Proces prihvatanja islama u gradskim naseljima razliito se odvijao. Tu su bila tri gradska naselja: Visoko, Fojnica i Kreevo. Ona su prije uspostave osmanske vlasti na ovom prostoru bila najznaajnija naselja u Kraljevoj oblasti. Tokom XV i XVI stoljea ta naselja su se razliito razvijala. 46.Fojnica i Kreevo do kraja XVI stolje-a ostala su iskljuivo rudarska naselja sa malim brojem muslimanskog stanovnitva. U njima su muslimanske vjerske institucije ustanovljene tek krajem XVI stoljea. Visoko je ve u prvoj polovini XVI stoljea predstavljalo razvijeno gradsko naselje islamsko-orijentalnog tipa sa izgraenim muslimanskim vjerskim i obrazovnim institucijama i veinskim muslimanskim stanovnitvom. Muslimanske stanovnike u ovim naseljima izvori su zabiljeili 1~~85. godine. U sva tri ova naselja muslimansko stanovnitvo inilo je 3% od evidentirane populacije. Ovi prvi muslimanski stanovnici nastali su od autohtonog stanovnitva. U generacijskom pogledu to su bili mlai ljudi. Uz njihova imena navode se imena oeva krana. Prihvatanje islama imalo je u poetku vie deklarativan karakter, u smislu prihvatanja nove vlasti. Razvojem gradova i njihovom transformacijom u gradove islamsko-orijentalnog tipa, taj odnos se mijenja u kvalitativnom smislu. Dio izrazitijih konfesionalnih promjena u Visokom dolazi tokom XVI stoljea, naroito poslije pada srebrenike (1520), abake (1521) i jajake banovine (1528). Udaljavanje ratita sa ovih prostora stvaralo je stabilniju ekonomiku i ire mogunosti povoljnijeg ivljenja. Proces prihvatanja islama i po obimu i po intenzitetu bio je znatnih razmjera. Godine 1485. u Visokom je muslimansko stanovnitvo inilo 3 %, 1489, 5%, 1516, godine 38%. 1528. godine, 60%, 1540. godine, 78 %, a 1570. godine, 93%. Drugaije stanje imamo u Fojnici i Kreevu zbog ranije reene situacije. Do kraja XV stoljea kransko stanovnitvo inilo je oko 97%, a slina situacija bila je tokom XVI stoljea. Godine 1570. u Fojnici je kransko stanovnitvo inilo 75 %, u Kreevu 76%. Godine 1604. u Fojnici je zabiljeeno 75% hrianskog stanovnitva a u Kreevu 61 %. (Pogledati tabele). U seoskim naseljima visoke nahije proces prihl;atanja islama nije se ravnomjerno odvijao ni vremenski ni teritorijalno. Kada sti Turci 1468. -1469. godine izvrili popis visoke nahije,.U seoskim naseljima evidentirali su pripad44. J. Radoni, Rimska kurija i jul11oslavenske zemlje od XVI-XIX veka, Beograd, 1950, s. 154., K. Mihajlovi iz Ostrovice, Janiarove uspomene ili turska hronika, SAN, Spomenik CVIl, Beograd 1959, preveo . ivanovi, B. Kuripei, Putopis... , Stari srpski zapisi i nadpisi, knj. I, br. 404 i 427, E. Laszowski, Monumenta Habzburgica, Vol. Il, 311, 313; N. Filipovi, "Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima", Godi!njak ANU BiH knj. Xlii, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. ll, Sarajevo, 1976, s. 385-416. 45. H. ar-Drnda, Teritorijalna i upravna organizacija... , s. 190-193. 46. H. ar-Drnda, Prilog prouavanju ... , s. 133-161, H. ar-Drnda, Visoko...

208

Hatidaar

nike bosanske i katolike vjeroispovjesti. Pripadnici bosnske vjeroispovjesti pod imenom "krstjani" evidentirani su u naseljima Brezovik i Kuevje,47 a u naseljima Vinjica, Trnovica, Podvinci, Kralupi, Toplica, Podastinje, i Zapiani Luk, zabiljeeni su posjedi kristjana.48 Neki toponimi mogli bi ukazivati na kultna mjesta kristjana: Kristjan Stan, Grab Kristjanlik i sl. Kristjanski posjedi i brojni toponimi koji podsjeaju na njih ukazuju na uporite bosanske crkve u ovom podruju. U fojnikoj optini i danas postoji selo pod imenom Djedov Do. Uspostavom turske vlasti dolazi do nove promjene u konfesionalnoj strukturi. Autohtono stanovnitvo prihvata islam i tekovine islamske civilizacije koja postaje okvir u kome e se za narednih pet stoljea odvijati buduno~t stanovnika ove regije. Kada govorimo o procesu prihvatanja islama u seoskim naseljima visoke nahije, treba imati u vidu situaciju koja se u tom pogledu odvijala u gradskim naseljima ove regije. Transfom1acijom Visokog u naselje islamskoorijentalnog tipa slabio je uticaj katolike crkve u njemu i njemu gravitirajuim seoskim naseljima. Uticaj katolike crkve bio je najjai u Fojnici, Kreevu, Vareu i njihovoj okolini, dok se idui ka Visokom gubio. Tim smjerom tekao je i proces prihvatanja islama. Prema podacima popisa iz 1468/9. godine u seoskim naseljima visoke nahije nije zabiljeeno ni jedno muslimansko domainstvo. Ali popis iz 1485. godine zabiljeio je 377 muslimanskih domainstava, odnosno 13% od ukupno evidentiranog stanovnitva. Muslimanski stanovnici zabiljeeni su u SO seoskih naselja ove nahije. Nije ih bilo u malim seoskim naseljima od 1-10 domainstava. Prema podacima popisa iz 1489. godine od 2.976 domainstava muslimanskih je bilo 575, odnosno 19%. Muslimanskog stanovnitva nije bilo u 31 seoskom naselju. Ovaj izvor prua nam pojedinana vlastita imena i moe se uoiti da su osnovnu masu muslimanskog stanovnitva inili potomci domaeg kranskog stanovnitva Uz 99 % novih muslimana navedena su i imena njihovih oeva krana. Na osnovu vlastitih imena teko je utvrditi njihovu raniju konfesionalnu pripadnost, ali slijedei misao o ranijim politikim zbivanjima neosporno je meu njima prisutan veliki procenat pripadnika bosanske crkve. U selima Brezovik i Kuevje, u kojima je ranije evidentirano kristjansko stanovnitvo zajedno sa katolikim, nisu zabiljeeni muslimanski stanovnici. Tek prema p<.xlacima popisa iz 1570. godine ova seoska naselja naseljavalj su samo

47. /sta11bu/, BBA, TD No 24, OJS br. 62, J 195: U selu Brezovik evidentirano je 12 domainstava, est domainstava bila su kristjanska: njihovi domaini su bili: Radoj, sin Pribila, Radak, sin Staniin, Vukmil, sin Radanov, Radi, sin... , Milain, sin Milakov, Radosav, sin Radovanov. U selu Kuevju od est domainstava pet su bila kristianska: Radovan, sin Markov, Radin, Radmir, Vukadin. 48.Jslalwlll, BBA. TD No. 24, OIS br. 62.J 195,214, 219.

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

209

muslimanski stanovnici. Do druge decenije 16. stoljea broj muslimnskih stanovnika znatno je povean. Muslimansko stanovnitvo u seoskim naseljima visoke nahije inilo je 1516. godine 46% od ukupno zabiljeenog stanovnitva. Muslimanskih stanovnika nije bilo samo u seoskim naseljima Obojak i Gorani. U Obojcima je 1489. godine evidentirano 6 kristjanskih i 2 katolika domainstva. 49 Muslimanski stanovnici inili su veinu u 87 seoskih naselja. Veinu kranskih stanovnika imala su naselja u blizini Fojnice, Kreeva i Varea: Ostrunica, titovo (danas itovo), Prokos, Pridol i druga. irenje osmanskog dr. avnog teritorija i osmanske politike vlasti nakon propasti ugarske drave ( 1526) i ugarskih banovina imali su velikog odraza na tempo prihvatanja islama u visok~j nahiji. Prema JX.Xlacima popisa iz 15281 30. godine u visokoj nahiji zabiljeeno je 57% muslimanskih porodica. Intenzivan tempo pri hvatanja islama izra.cn je sve do kraja 16. stoljea. Prema podacima popisa iz 1570. godine muslimansko stanovnitvo inilo je 88% od ukupnog broja stanovnika. Poetkom 17. stoljea muslimansko stanovnitvo u seoskim naseljima ove nahije inilo je 9D% od ukupnog broja stanovnitva. (Pogledati tabele). Uz sve izloeno, potrebno je naglasiti da su konstitutivni elemenat muslimana Bosanaca inili autohtoni pripadnici bosanskog bia, bez ozira kojoj konfesionalnqj zajednici ranije ptipadali. To bosansko bie asimiliralo je sve ekstrakte civilizacija koje su inile njegov ivotni ambijent. Razliite religijske i civilizacijske aplikacije utisnute su u njegovo bie, a njihova izr~.ajnost ovisila je od vremenskog tmjanja odreenog civilizacijskog kruga. Histotijski hod kroz razliite civilizacije stvarao je historijski realitet bitka muslimana Bosanaca sa svim njihovim osobenostima i slinostima sa drugim Bosancima iji je ivotni ambijent inila kranska civilizacija.

49. Seosko naselje Obojak, drugo ime Dobronji popisom iz 1489. godine pripadalo je nahiji Dubrovnik. U njemu je bilo evidentirano 8 domainstava, od kojih su 6 bila kristjanska. Njihovi domaini su bili: Milorad, Radosav, Pavko, Radovac, Radinko i Dragi, Ista11bul, BBA, TD No 24, 0/S br. 62,f 102.

210
TABELA I

Naselja visoke nahije prema popisu iz 1468/9. godine


Naziv naselja
l
domaiust

neoenj.

2
ll

3 3

napomena 4

Borina Gorica Brestovska


Bua

Budoelj
Busovaa

22
ll

ana

s
rudoik eljeza

Dobrinja
Gcxlu!a

22
9 18

4 3
pusto

Grajani
Graanica
Grevac

3 4 4 4
pusto

20 21
9

Gorani GuvniJte Javri. drugo ime Brgola Hrast Kralup


KokoJi

26 10 1 10 12
ll

6 3
pusto

Komotani uioica Lisovo LjeJevo


Meurije

2 2
8

Milodra
Mir Motre
Hrezi

41 4

3 4 3 2 4
1

Orahovo Poljanica
Poriani

12 12
9

16
79

Pridol
Poselina Podvince

Prorokovia
Rogna

3 13 2 13

Demografsko kretanje. socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


<mainst

211
napomena 4

neoenj.

Radovlja ~e . Smmje Stup


Smranica

44 8 8

6
pUsto

Strievo Selce iH Seoca Tmovac Tmovica


nmomik
T~

2 16 19
4 6

2 2
l

3
6
l l

13
lO

Upovac Uvoria
Vojsali

2
1 8

Vardilte
Zapiiani Lug Zagoriea
Zima

12
24

2
4

5 12
220

3 3
pusto

Prdust

Biskupja Visoko
Boftovi-setiite

pusto

25
pusto
pusto

Borib seliJte Cpina Gora sdiite Grab Krsgan setilte Donje Polje seliftc Lonica seHJte Potok seliite Rosulja selilte Skradna seliite Skladovica selilte Zbilje selilte

pusto
pusto

izvan popisa pusto pusto


pusto

izvan popisa

859

143

212

Halidaar

TABELA ll Naselje visoke nahije prema popisu iz 1485. godine


Naziv naselja
l
Biskupii

kua

hriUani neo. 2 3
7 4
2

muslimani
kua

Napomena
6

neo.

4 4

Blae
Bal~i

Bila Voda
Bosilj

36 14 13
25

4
l l

3
l 2 2 l
l

Bohorina
Bilojevi

Brestovska Brezovica Budoelj


Bua

23 14 18

2
l l 4
l

36
lO 15 7 7

3
1

Bukovica Bukovik Bulia Crkvenjak


Crnii

5
1

6
48 9 28
l 18

l l 5 l

3
2 2

l
2

Cmite
Crna Rika Cvitoje atii ana
epinaC-ore

4
6

3 l

emeinica
remonik Unite

14
17 5 ll 4 59

2
l

2 4
2 l

Dastin Batanska Dobraljevo Dobrinja Dolac Dokuna Donja emernica


Domane
Draevi Drag~nica

32
8

6 1
l

6'

6
22

13 5
8

2 2
l

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav.... Naziv naselja


l Dubravine
hriani kua

213

.muslimani
kua

Napomena
6

neo.

neo.

2 16 23 13 89

3
l 1

5 5
6 3
l

Duhri Dusina
Giavaina

Gorani
Gouia

lO
8 15 8 9
l 27

5 2

2 l 2 3
l

Godovina Goni Laz Gomionica Gornja emernica


Graanica

6
l

Grabik Grab Krsganlik Grajani Grnica


Grevac

5 3
4 19 30 48 l
l

4 4
2 l

mezra

2 5
3

Gvodani
Gojakovi Hrani

2 2
l 13 l 4 1

9
6

Homoljine
~

22
44

Hotigoite

Izbor
Ivanit

19 6
7

l l l 1 6 1 1

Jablanovo Javri
Jurikovia

36

iti Boikovi Jurii".e ili Orilte 7 Dorina Gorica 24 Banja Kadari 2 Kamenica 3 Kova Gornji Kova Donji Konovi ll Kopodi 30 Koritnik 18 Kostrii

mezra
2

4 4 l
2

3 4 3

mezra,

214
Naziv uaselja
briJaai
kua

Hatida ar

2 17 3 8 4 5 2
3

DeO!. 3

muslimani kua DeO!. 4 5


lO

Napomeua

Kom1a
Kofi

Krtovine Kralup Krtica


Kra

l l l l

Kulijd

Lisovo Lipovik Lomik

41
l

lO
l

Lugna
LugoviJte LuiaDi Ljupka Ljetovik Milodra! .Milov Potok Mir
Misoa

4 7 2 28 7 1 83 1 7 36
25

7 2 1 1 3 2

5 5
12

10

Meurije

1 8 3
l

Mokrioa Mokra Noga Mokronozi Moitre Mrakovo Neprivaj Obojak Orahovo Os trila Pale Papratni Dol Pirine Podgorica Podastinje Podnica Podraa
Maldi

4 2
25

4 16 4 7

6 36 7 20
44

2 3
l l

13 3
9

mezra
39 6 ll 29 10 18 6 36 3 1 2 2 2 2 2 4 4 1 5 2 2 2 8 1

Podkrulka

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


l
Poriani
briani

21S
Napomena 6

kua

neo.
3
l l 4 l

kua

2
28 6

muslimani neo. s 4

2
1

Potok
Pomcnovii

8
3

Prokovik Prokos
Polj~..nica

18 43
6

3
l l l

8
4
l l

Rakova Noga
Radonji

Rado vlja Ravne Ravne Donje Roulj ili ivalj Rotilj Selce Sibinovo (Sebinje)
Smrica

16 6
4

26 2 18
45 l

2 l 2

2 16
2

lO

s
2 2 18 19 4 25
l

Sladovina Slanopoj Smrekova Gorica Sovrle Snnanica Straevo Srbinje


Svinjari

s
2 1 2 2
l

3
l 2 6 l 4
l l

8
29 4 ll
14

Suti:.ka Stol Stolac Skra<t'la Stomorina,drugo ime Podraa Suhi Dol onje titovo Toplica sa selom Prejevo Tmovica Upov ac
Uvori

4 2

mezra
16 15 12 74
18 27 3 ll

2 2 l

1 3 4

s
3
l 2

5 2

l l

216

Hatida ar
hriani
kua

Naziv naselja
l

neo. 3

k--ua

muslimani neo. 4 5
6 6
2 4
3

Napomena
6

Vardite Vidotina
Vidosali

Vince Visoko Vinjc.'l


Vojsali

Vratijak Vraca
Vrani

29 37 8 30 232 22 14 10 7 6
13 6 19 44 3 15 4 18

13 17
l 2 12
l l

2 7 4 2 2 4

3 2 2 2 4 l 4

Vodovae,dmgo ime Dolin Zagoriea Zavraniea Zapiani Lug Zbilje


Zima

l 7

5
1

rvanj uelj Donji

2
203

3
291 171

2.771

TABELA III Naselja visoke nahije prema popisu iz 1489. godine Naziv naselja
kua hriani

l
Biloboji

2 20 41 l 12 7 8

nco batina 3 4

kua

muslimani neo benak 7 5 6

Napomena

Blae Borika
Bosni
Boikovi Bouri

4 3

5
16

2
..

6 l
.l

Demografsko kretaqje, socijalnU konfesionalni sastav ... Naziv naselja


kua hriani

217

neo baltina

kua

2
9 21

muslimani neo benak 7 5 6

Napomena
8

B01ite Borina Gorica Brestovska


Bua

13
10 36 8 12

3
3 2

l l

l l

Budoelj Bunite Brezovik Bosna Bukovica Bukovik CrkYenjak Crna Rika Cvatina
ati ana emernica emernica Donja imrani unite
Datani

2 5 2 2 4 2 5 7

3 3
l

13
14
ll

2
l l l

6 3 2

6 24 2

3
6
l

19 3 lO
ll

6
l

.l

l
l

l l
l l l l

9 3

Datanska Dobrinja Dobrc!ljevo Dobnmje Donje Ravne Dol e Donuuje Dragotica


Draevii

4 34
21 52 16 9 3 12 7 4 1 19 68

lO
9

2 2

l 4 1 1. 2 2
l

ll l

Duboki Potok
Duhri
Glavaina

Godua Gomjenica Grabik Grab


Graanica

19 lO
3 2

3 6 4 l l
l

9
2

3 3 4 7 4
l

4 1

5
l

5
2
l

28
30

Grahovac

2 2

3
3

218

Halidt.a ar
briltani kual neot baltina

Naziv Da$Clja
l

muslinumi
kual. neot beDak 6 5 7
2 l 3 12 3 2 3

Napomena
8

2
3 9

QnUani
Omiat
Gvoani

.so
7 3 37 lO 8

l ll

l 3
2

l 3

5
3 3 2 2

5
2

Goni Laz

Homolje Holigo!te Hrast


Hrani

s
3

ime Srednja Gorica Izbod Javri Jablanova


Kadari Koi
Koporii
Konovi

Ivani, drugo

ll
3 8 7 32

l l l 2 l

10 12 l 2 l l

2 2
l 3 9

3 2 2

4
29 8 20

4
3

Kozlar
Koevje

6
l

17 Koritnik Kova Gornji i Doqji Kistjan Stan 3 Kriva Glavica s Krtovine


Kokoi

s
t
l 2 l 2 3 8 4 3 3

s
2

1 4
8 3

mezra
l l
3

Kral upi

22 3S

Kukrine Kutije Lipovik Lisovik Lisovo Lomile Lup Lunica Ljetovik


Mali Meurije

4
2 l 9

2 2 3

16

l 3 l

4 5
4 1
37 19

1
2 2

l 12 2

7 l 2

6
l

Milodra

84

6 l 3

Demografsko kretanje. socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


1

219

.. kuai IICOl baltiua 4 2 3


~

mpali!Dapi
ku6l aeol bcuat 7 ~

Napoll)cna
8

Milo&
Mir
Hrezi Misoa

11 14 20

1 2
l 4

l
l 4 l

31
32
~9

Mokronozi Mokra Noga Mrakovo Moo tre


Mratiqje

Neprivaj Nevri Obojak Omh Orahovo Papratni Dol Podastiqje Podgorica Podgorje Podraa Podvince Poljani-ea
Pomenovii

34 4 7 8 25 ll 42

3 6
2 2

1 4 2 13 13
l

3
2

9 3

2 4 1 2 2
3

s s

s
2
2 2 l

1
12 1 2 1

17 11 17 9 18

3 6 l 3 2

3 3 2

l l

3
2 2
lO

34
7 18 128 14 65 3 4

l 7
l

Poriani
Pridol

s
lS

l l

Prokos Radovlja Radkovo Rakova Noga Rakova Njiva Rastava


Radonji

3
8

3 2

6
l 2 l
l

1
7

2
12

l l

Selce Sibinovo Sila Suuekova Gorica


Smrnica

33 ll 2 3

'
1

6 l

,.

l
l

2 2

8 4 2 4

9 4 l

7
~

Slanopoj Slavniea

220

Haeidf.a ar
briJ6aDi kuta neo! baltina 3 4 '2

Naziv naselja
l

muslimani kuta neo! beDak s 6 7

Napomena

Sladovine SrbiJUe
Sovrle

s
17
ll

1 2 3 8

Stol Straevo
~tavua

Toplica sa Trsom
remolnik

Tmovica Tmovac Trelqjica


Trivkovi Tunji

Tulica I.Jubilte Upovac


Uvari

22 79 19 19 21 6 9 2 37 2 8 2 9

3 l

2 3
I l

3 3 2 3 2 6 2 4

4 2

3 4 10 6

2 4 1 2 2 2
l l

l 2 9

l l
l

l 1

l l 3

Vardilte Visoko
Vojsali

Vidosali

Vidovac Vimjica
Vlaji

Vrhovina Vratnica Vidotina Vranjak Zapilani Lug Zagorica


Zbilje
Zima

20S 1S 7 1 17 4 9 2 39 8 4S

22
l

2 6 lO
l

3
ll l
l l

s
14 3
l 6 2

3 l
l

s s
3
l

lS
l

ivoelj rvaqj

4 lS 22 3

2 2

2 3 4 2 4 4 2 338

1 6

1 3 2

2.572 3T/

221

Demografsko kretanje. socijalni i kcafe&onalui sastav ...

221

TABElA IV

Naselja visoke nabije prema podacima popisa iz 1516. godine


Naziv naselja

kuQ

Muslimani aco!

Kd6aaii lru6a baltiua

Primjedba

l
Biloaali

2 14
43

3
ll 28

5
4 8 6

Blaf.c BohoriDa Boriwl Gorica Basilj Brestovska Bmsaa Bukovik Bukovica

39 12
8

30 12
4

7
3

3
lS

7 l
3
10

13 21 19 10 5 18
14 4

l
3

3
8 3 3
3 l 7

Budot.clj
Buniltc Bula
Busovaa

29 9
8

32
ll 4 l

17
3 4

13
6

2
3

rudDik

CJIAVenjak

ama

Crni~

cmemic:a.

17 22
15
'

3 12 12
4 6
l

remolaik UOiltc

7
2 13

55 8 4 4 4
l

29 2 2
l

Dolac, tugo ime Vi5qjica


Donje Ravne

DobsiJVa

9 9
41 4

,.
7 1 33
5

6 11
11

'J)oqja emernica Dobraljcvo


Drat.evi

23
2

2 2 2 13
3 l

Domali Dragolnic:a Duhri DaltaDika Def-evica DusiDa


Graaaiea

24
17

3 22
23 3

4 13 S7

6
2 2 6 6

4
14

27
11

17

lO 19

rudDik rudDik

lO

.222
Naziv naselja

. Hatida ar . Muslimaui neo


Kdamii kua baltina 4 5

Primjedba
6

kua

1.

.2

.~

,Do!Vi. Laz . .
Gojakovac
Goui8

Grajani GladiDa Gvof.cfani


Gtevac

Gomionica Gorani Homolje HotigoJte


Hrezi Hrani

1 4 12 ' 10 4 1 9 11 32 34 7 6 21 13

4 2, 14
6

3
l

9
1

20
34

28

30
8

. 17 4 15 4
22

9 14 7
6

2 4 1 1 2
6 l

Fojnica
Javri. drugo ime Prgola JavriMali

36 10 7 12 9 12
ll

Krima Krtovinc Kralupi


Kokoli

3 33
8

6 1 7 6 3 9 4 36 9
6 8

14 6 198 12
5

trg i mduik srcb'a

4 7 26 12
203 ll

3 3 12
5
l

Kutijd Krdevo Likosina Lisovo Lonica Loznik Ljeievo Ljetovik


Mratini

13 20 3 4 1 3 33 9
26.

6
l

trg i mduik srebra

2
8

1 1 33 7 20
1

3 2 21 12 10 9 29
35
23

4 3 4 4 3
l

Mratinje
Meurije Malelii

13
35 15
23

12
36

Moba Noga Mokrono2'.i Mir Neprivaj


Ora (Vra)

9
23 8

9
8

3 3

Obojak

14 2 2 20

10 7 9 12 2 2 2 1

Demoarafsko krceanje. aociJ.rni i kan(csioaalni sastav ...

223
~odba

Naziv naselja
l

Muslimani
ku6l
aco!

2 18 19 lS
4 12

Kd6laii ku6a baltina 4 s


ll 63

6
rudnik f.eljeza

Orahovo Ostruf.nic:a Podaatiqjc Prokal Papratni Dol Poljanie,t Pridol Porieani


p~

s
9 8 4
ll

4
l

'16 24
2S

18 16
ll

15 ll

110
ll

6
4 4

Putnic:a Rakova Noga


Raovlja

19 36 16 4 2 12 9
32 5 l 17

10 18 8
35

8 8
S7

Roeilj
Radooji~

24
l

12
l

1 6 19 4 4
4
3

Sibinovo
$d.a

Sau&dc:a Sebef.it Scuper Stolac SrbiJ:aje Scraf.ovo olqjo

12 1
37 5

16 2 44
l 4 8 9

2
2
l

rudailt

10 6
48 11

Atiao
Tulaji6 TtDOVto Toplial

2 12 8 23
ll lO 19

.s
1 8 4
3

10 61 21
13 l 3 1

22 24
2 12
7 5 11 l

. Tnsovica Tuka
Vramiaa Vidosalit V81'4Uto
VCN~kovit

1
9 5 l

2
1 2

3
1

3
t 7 l 6 8 4

Vojfali4
Vocfovaf

u
12
18
6

17

8
28

8 6
17

Vi~J~ka

Vtaqjak Varci

to
1

2 147

Ndnik f.eljeza

224 Naliv uselja

Haddla'M

MualiIIIIDl .. kuta .DIOI 2 3

Kd4aDii kur4a. baltiaa 4 5


161 3 3 37 17 8

PtiaQodba

Zbiije' . ZapiJaDi t.ua Zagarica Zim6l

Visoko Uvori4

7S 105 15 .. 14 3 .. ' l
'28 24 12 9 30 .. 18

Pri. . . .

lO
3 5

l
9

utdJ

l'vllli

OWjevo

3 7 20

s
12

2
l

Ub pao:

1.622

2.1791
TABBLA V

Nuelja vidke nahije prema podaoima.ialS&IO. ..._


Nav IIINija
MUIUmai

.... -
loMU
~ ~

la* DIOI bdliml 2 3 4

ICrNaDl laD baltlaa s 6

SlaVodi Bodu Qarica

4 46 14

1'7 23 21

lu6i

1 2'1 22 42 Ul ,. 3 8 4 2 10 l 2

u s

' '.
.

3 3

a
l
"

s s

3 l

'

'
"

s
..
3
l l
....

'
t

llelrovlb Mwf4

..... otvemu&

35 13 12 lS 12 f7 22
~

'

.
l '3

."
~

13 4

CIJIIIUJfa

'

J 3

''-

..

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


l
ie atii emernica remonik

Muslimani JaD neo bailina

Krilmi

PrimjFdba
7
iftJik

kuai baJii04 5 6

Datanska Dusina Delevice


Domari

26 6 16 3 13 7 31 15
26 31 6 3 6 4 l 5 14 l l

28

2 2 30
2
24

2
l 4 l 4 4
2
iftUk

rudnik
rudnik

Dragoinica
Dw..evii

4 6
2
2

Donja DWnica Donje ravne Dobrinja Dolac, drugo ime Vi!qjica Glavnica
Graanica

15 12 21 13 32
17

9 3 4
l 6 8

l 4

6 6
2

6
4

4
3 5
20

Godu!a Velika
Grevac Gvoani.

Grajani Gornji Potok


Gojakovi

13 13 49 22 4 5
l

9 19
ifdik ifdik

4 2 16
ll

l 2

Hotigoite Hrast
Hrezi

46 40
9 4

3
6

Fojnica Javri, drugo ime Brgule JavriMali .KR!evo Kojsina Krtovine


Kulijd
Kuii

213
12 l

l
lO l

trg i rudnik srebra

14
2 34

lO 25 15 3 10 11

2 205 4 6
l

trg i mdnik srebra


3

3
7

Kralupi
Kopa

Lisovo

65 67 5 15 45

14
44

mezra

. 226
Naziv naselja.
ku6l

Hafidf.a ar
Muslimam
aeb

Primjedba,

baltina

l
Lok.vite Ljetovik Mir
Mratinii

2 6 14
5 40

3 3 3 2 33 29 12
2

ku6l baltina 5 6

l
iftlik

9
63 5
l

Milodra
Meurije

Moitre

31 22 7
23

4 8 lO
ifdik

Mokra Noga Mokrina Milin


Ora

7 3

Obojak Ostrunica Pale Poljanica Pridol Podastinje Prokos Podvince Radovlja Radova Noga
Radonji

21 lO 9 l 12 l 8 16 16 58 26
25. 15

28 l

4
iftlik

Rotilj
Sebcli

38 42 13 8 ll 14 17 9 Sl 53 lO 2 6 4 32 17
57 56

21 75 4 8 76
34

2 6 9
5

rudnik eljeza

13
l

17 5
2

Straf.evo
Stani

l 6
2

13 l 32 2 l 2 35
3

3 12 2 4
3

rudoik .....
samo je evidentirano
vojnuko staRovniltvo

l
4
l

Sihinovo
Seoa

Srbinje ~oliVe
Tulnji

Trnoviea
Vidosali Vodovae

Vranjak Varci Visoko ViJnjica

4 6 ll lO 14 12 27 14 5 3 12 5 8 4 2 89 20 34 21
23

27

7 4
3

2
2

iftlik u "'"

4
l

13
3
l

6 3
3 2

4
l

122 16 6
60

7 lO 19
3

rudaikWjoza bJ i sjedilte aabijt

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


l
Vojsali

227

Muslimani kua neo baltina 4 2 3


23 14

Krlani
kua

Primjedba
7

5
l l 2

baltina 6

Vardite Vratnica
Prvenkovi

8
9 l

Ravne
Uvori

l 4 9 3 2
2

2 2

4
27 3

eeljevo ivoelj

14 6

l l

iftlik p

selu

1.ivoelj

Ukupno:

1.829

1.366

TABELA VI

Spisak naselja u visokoj nahiji prema podacima popisa iz 1540/42. g.


Naziv naselja
tua

l
Bjelavii

Muslimani neo baltina 4 2 3

Kriani
kui

Primjedba
7

baltina 6 5
5 5

46

lO
4 l

Boborina BIUSWJ
Busovaa

22
18 15 9 25 8 77 68 54 4

4 4 7

2
12 12 3 8 4 l 2
l l

2 4
3 3 3

Bunite Bob.mje Crkvenjak


Cmii Gvoani

2 3 22 19 29 19
l 104 32

J
.5 l
6

4
17 5

Datanska De~vica Dragonica Dusina Fojnica Jelaka Javri, drugo ime

6
19 26 16 l

4 4 l l

rudnik srebra i eljeza nulnik srebra IUDik srebra rudnik $1'Cbra

228
Naziv naselja
l

Hatida U:

kua

Muslimani neo ~tina 4 2 3

Kttani
kua

Primjedba

baltina

6 7 3
ll

Brgola.
Hotig~te

Kralupi Krtovine Komari Koj sina K.rclcvo Milodra


Malii
Meurije

30 l 49 26 134 9 2
5 5

12
8

4 4 2
l

3 4
3

Mokra Noga
Mratinii

31 14 39 10 90 13 58 9 33 3 27 l 54 22
8

174 2 5 l
4

59

2 l

Obojak
Ora

6 5 31 5 20 67

Ostrunica Pale Poljanica Pridol Radoevq Stomorine, drugo ime Podraa Straevo
Sebei
Stani

9 36 7 56 29 37 8 94 9 63 l
23 34

4 12 67 14
l l 2

6 13 lO lO 16 7 2 3 13 4 6 15 6 9
8

trg i ntdnik srebra

rudnik eljeza

3
l

2 4
34 l

101 4

6
samo je popisano vojnuko stanovnitvo.

titovo Toplica
Vodovae Vidosali

Vranjak Vare Vinjica Visoko eeljevo

172 15 71 3 15 4 5 2 8 4 8 2 45 13 198 25 42 4

4 2 3

37 2 2 l
118

5 4 3
8 ll

rudnik eljeza
trg i sjedite JJabije evidentirano je .samo stanov .nastanjeno na iftlicima u spomenutom selu. kao i akinf.ije.

4 5 2

2 56 2

7 43

M~tre

13

Demogrltsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja MUSfunani


Kriani
kua

229 Primjedba
7
pri~ 1.293 sa aiPndijama 2 m+ l hri.

Jata neo !>Mlina

batina
6

l
Buna? Puna? Srika
nnna?, drugo ime
Ivanii

4
6

lO
15

l
3

12
20

800 3
l

Dobrinja
Sutiska-ifdik-

ll
ifdik

Mokrine Ban Vrh Bukovica Manite? MalaGodua l3restovska


Draevii

nenaseljen 2
l

mezra
12 3

50 4 8

4
ifdik

3
l 2 4

akindije

10 8
7 3 5 31
30 2

l
2
ifdik

Godua Ravne Sibinovo?


Zime Uvori~i Kokoii

4 9 3
2 3

s
10

sa vojnucima iftlik u naved. selu

Radi Ua Radovlja
Biskupii

lO
ll
17 7

mezra
4 2
akint'jje

sa akin~jjama
iftlik

Radonja Gomionica sa meuom 17 K.ristjan Donje Polje 3 Borina Gorica 21 Monari 37 Izbod 2 umovite 8 Breta 4 Podgaj 2

5
l 16 l
l

22
l

sa akind!ijama
ifdik

ifdik ifdik

Goni Laz
Milin? mezra... ? Podastirtje Ravnica

3
3

5
iftlik

lS
2
l

ifdik ma mezri ...

iftlik
iftlik

u nav. selu

230

Hatidaar

Naziv naselja

l
Donja emernica SmrekoVa Gorica
Bua (Buci)

Muslimani kui neo baltina 4 2 3

Kriani
kui

Primjedba 7

baltina . 6

2
38 9
2

lO l
l

13 3

sa akindijama

pored sela Cmi i Bijeli potok Podvinci


Radonjii

21
ll 24

7
l

2 5
6
3

sa vojnucima i a.!ndij. sa akindijama sa akindijama sa akindijama sa akindijama savojnudma sa akind. i vojnudma

Vratnica

l
4

Duhri Prokos Vardite Donja upna


Seoa

36
23 13 28

Tmovica Bosilj Mir


Hrezi

2 2 4 35 lO 37 12 15 4
17 24

7 lO 3
9
ll

7
9 5 3

Glavica
Graanica

21
35

7 13
ll l

Dolac.dntgo ime Vimjica Homoljine Mokrine OsaniCi Mali Javri Bukovik Bila Voda Srbinje Gojakovac Borina Gorica Rotilj Budoelj Donji Kova me:ua
1

18 9 47 16
31
4

4
2 sa akindijama sa akindijama sa a.lcindijama sa a.tcind. i vojnucima akindije samo sa akindijama sa akind. i vojnudma mahala u s. Kralup
iftlik u sp.

21
14

2
3

7 2
8 1

5 lO

5
10 l

27 4 42 3

44 15
4 2 6 6 l 34 10

2 12

Konjovii

l
31 21

iftlik u s. Loznica
Grevac (Greve)

selu

Pod&te (Borate) ?
Tunjii

22 12

sa vojnucima sa akind. i vojnucima

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


l

231
Primjedba
7

1.-ua.

Musli~ neo batina 2 3 4

Krani kua

baJtina 6

Ljetovik
atii

26 3 34 2 30 Ban Vrh- meua- nema stanovnika


Ukupno:
3.159

sa akindijama

1.331

TABELA VII Naselja visoke nahije prema podacima popisa iz 1570. godine Naziv naselja
l

Muslimani kua neo 2 3

Krani kua

Primjedba

4
l 4

s
mezra

Ban Vrh Bila Voda


Bjeljovii

2
15

~iskupii

Bohorina Botunica
Boljkovi

36 29 32
48 8

2 4 4 12 16
ll

3
2

Evidentirano stanovnitvo na ifUil'"ll u navedenom selu

Borina Gorica Bosilj Brcstovska Brez.ovik Bmsna


Bua

27 16 33 13
18

lO
ll

10

4 2
23

9
56

Bukovica Bukovik
Busovaa

Crkvenjak
atii remonik
Crnii

6 22 14
63

rudnik eljeza

6 4
l

23 72

21

232 Naziv naselja


l
emernica
UOite.

Hatidaar

Muslimani k"U61 neo

Krani
kua

Primjedba

2
ll

3
l

4.
3 5
8

Donje Polje Donja emernica Donji Kova Donje Ravne Dolac, drugo ime Vinjica Dobrinja Da tanska Draevica Dragonica Duhri Dusi na Glavica Gomionica Goni Laz Godua Gorani Gojakovac
Graanica

20 5
8 3 28

17
l

mezra

14 4 9
5
l

24 31 41 3 4
50

16
ll

rudnik eljeza

16
l

16 34 69 9
34

4
ll

2 2 l

21 7
50

lO 3
l l

2
l l l

Grajani
Grevac

16
38

Gvodani Homolje
Hotigoe

74
60

4 lO 7
10 12

3
2

63

Hrast
Hrezi

3 32
8

6 3
2

Fojnica Jelaka Javri, dmgo ime Brgule Koj sina


Kokoi

118 23

rudnik eljeza rudnik i trg

Komari Kralup Krastavica Kreevo

39 39 29 10 114 14 42

3 5 9
l

3 4
l

rudnik eljeza

26 12

2
iftlik

117

rudnik i trg

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja Muslimani laD neo
Kraoi

233

Primjedtia
5

laD

l
Krtovine

2
ll

4 3

s
2 l l 12
6 4

Krsgan
Kuia

2
8

meua u solu GomiODici


3 2

Likosina Lisovo
Lozniea

lO
34

Loznik
Lonica

16 20
ll 24 44

I.Jetovik lJelevo
Maldi s

16

lJ
13
l

druge strane (vjerovatno rijeke) 6S Maleii prijeko 13 MaliJavri 13


MalaGodua

4 2 2 3 22

Milora!
Meurije

31 146
S8 24
40

Mir Mokra Noga Mokrine Monari Motre


Mratin.ii

3S S2

26 71
5 8
77

2 7 29 12 10 9 12 6 3
24

Obojak Orah Orahovo Ostrunica Papratni Dol


Pijavuevina

2
l

12
5

26
9

29 12
16

33

rudnik eljC'IA

Pale Poljaniea
Podlaz

72
40

2 lO 8
27

l 6
l 2i

60

Podvince Podastinje
Poriani

Prldol

Prokos
Prorokovi

20 43 39 lO 39
9

8
24 l

14
8 4

16

234

Hatif.aar

Naziv naselja

Muslimani
kual neo

Kriani

Primjedba

kual

1
Radonji

2 18 119 12
80

3 4 41 12 6
l

4
ll

Radovlja Rakova Noga Radoievo Radilovia


Rotilj
Sebei

2
11

rudnik f.cljeza

3 38
63

s s
l
l

rudnik eljeza

Gradina i Gornja
Gradina

Slriika
Seoa

26 18
46

4 3
11

Sibinovo Smriea Smrekova Gorica Srbinje Stolica? Stup Stomorina Sttaevo Svinjarevo onje titovo Toplica Tmovica Tulica
Tuni

8
23 S2

29 1S 31 30 32 26
1S9

7 1 6
11

2 1 1 19
l
iftlik

13 6
48 25

; ovo selo ima etiri mahale

62 Sl
40

so

18 12 9 1 7
4
29

4 4
l

Upovac. drugo ime


Stani Uvori

4 37
ll

Vardite
Vidosali

l
l

7
649

Visoko
Vojsali

52

28

Vard
Vodovae

lO
18
24

5 4 5

101 2

rudnik eljeza

Vratnica? Vranjak
Oehni

22 9

8 3
4

mezra

Demosrafsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja


1

235

Muslimani
taD neo 2 3

Kriani
I.."Ul

Primjedba

Ktsgan

Viinjica sa mezrom
52
26

7
5

Zagorica
Zapilani Lug

103
6

21
3 3

3 3

Zabrana Zbilje
ZiJn&

3
40

d.eljevo rvanj Uf.elj. Ukupno:

54

12
3

lO
19

lO
718

5.cr!

TABELA VIn

Naselja visoke nahije prema podacima iz popisq 1604.godine


Naziv naselja
l

Muslimani laD neo 2 3

~ani

Primjedba

laD
4

5
U naselju su evideo. 3 !Mlina, dok o stanov. DCilUl cvieodje

Ban Vrh Botuqje Bila Voda Biskupia BohoriDa Bol,ikovi Borina Gorica Bisilj Brczovik Brestovska Bmsna
Bua

28

20 13 31

3 2
l 5 1 l

8
44

21
18

7 3
5

60
16

5
l

Bukovica Bukovik

10 63
6

236

Hatida ar
Muslimani kua neo 3 2 l 8 hali ez raijet (nema raje)- &"dik 7 6 8 6 6 7
Kriani
kua

Nazi v naselja
l

Primjedba

Bunite (ili Poneiine)lO Busovaa 41 Crkvenjak


Cmii

56

atii emernica emernica Donja

6emoinik
Karaoza

'

71 22 17 31
34

UDil te ifdik Mehmeda s.


ifdik Jusufa i

5
9
66

4
3 ovaj ifdik pomatje po imenu Vranjalu

Ismaila Gomionica Gojakovac Gornja Skradna


Graanica

5
3 4 l 8 ovo selo upisano je dva dva puta: 203/186, 203/169

6 3
56

<mVani
Glaviina Gorani Gradina
Gvoani
Grevac

29
46

23 15 57 64
65

4
6
l

4
12 rudnik eljeza

Daltanska Dobrioja Donji Kova Donje Rovine (Ravne) Dolac, drugo ime Vilojica Dragonica Dreevica
Draevii

16 9

36

5
31 19 1 2

3
ll l

5
lO
34

Dubri Dusina. Fojnica Hotigolte

19 36
50

l 6 7

2 108

Rudnik i trg

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... Naziv naselja l Homolje


iftlik

237

Muslimani
kua

Kdani

Primjedba

2 74 9 3 31 21 26 130
4S

neot 3
8

laD 4

s
u bliliDi Hclmolja ifdik pozat pod imenom Murse! Fakih

3 4
l

Hrast
Hrezi

Koj sina Komari


Kokoi
zemlji~tem

2
hali ez raijet

Kralupi sa krstjanskim

16
8

Krdevo Krastavica Krstjan Krtovine


Kuevice

69
mezra u selu Gomionici upisano kao ifdik

6 4
ll

Lisovac Lisovo Lomica

30 22
26

Loznik
Lunica Ljetovik Ljekvo Ljeskovina Javri, drugo ime

2
4

21 20 72 9
S3

s s
2 32
rudnik eljeza

Brgule

Jeldka der Kamensko Mala G<xttWt 39 MaliJavri 13


Maldii

6 13 4

(sa druge strane)

ss
10
48 lS l

Maldii
Meurije

s
12 21
Nema mjioakpg stano~. (hali cz raijet)- pretvon;mo u ar~

Milodra Mir Monari Mokronozi. Mokra Noga

4
46

4
8

49

lS

238

Naziv naselja

Muslimani ku6l neo

Kriani

Primjedba

ku6l

l
Moitre
Mratinii

2 37
72

3 2
ll

Obojak
Oehnii

Orah Orahovo Os trilja Osttunica


Pale
Prorokovi?

lO lS lO
73

s
9

18

4
45
88

Papratni Dol Podlaz


Pijavevina?

14 13
66

s 4 s
l 7 2 8 10 2
23

mezra
36 rudnik eljeza

Podastinje Podvince Poljaniea


Poriani

12 81 31 14
34

3 4 3
ll

Pridol Prokos
Radilovii

125

so s
1S

1S 8 33 l 6 6 6 6 2 2 2 2 4 2 1 1 13
rudnik t.eljetJl
rudnik eljeza

RaOJlji

25

Radovlja Rakova Noga Radokvo Rotilj


Sebei Seoa

167 103 36
63

Sibinovo Smrekova Gorica


Skrana
Smrica

42 lO
58

lS
23

37 SdUnje Stup .. 19 Stomorine. druao ime 30 .Podlaa Strievo 25 Svinjarevo 27

Demografsko kretanje, socijalnU kcd'esionalni sastav ...

239

Naziv naSetja

l
Sdkiaa?

MuslimADi Krl6aai laD DeO! laD 3 4 2

Prin\jodba
5

15
31

SoiJVe S titovo
Toplica Trnoviea Tulica
Tuini

150 50 49
25

2 5 19
3 3

5
3

62
3 34

UpovAC, drugo ime


Stani

Uvoria Vardilte Vard velika GoduJa


Vidoaatii

19 10
40

2 5
3
3 3

149 21

rudnik f.eljeza

lO
60

ViiJVica sa me:zrmn
Krstjan
Vodovae Vojsalii

17
25 33

Vratnica Vraqjak
Zabarje

2 4
mole ac 5ta1i Vndijak

15
5 21 101
3 34 3

Zagorica
Zapilani Lug Zbilje
Zima

18 4 8
l

ivolelj efdjevo rv . 8DJ


? ?

lO
40

13

8
30

12

2 1

ne~acpd!ita1i

l
576

nemoleacprol!ita1i

Ukupno:

5.CYJ.7

240

Haudaar

TABELA IX

Tabelarni pregled vojlltlke rezerve po mjestima i godinama u 15. stol~u


MJESTO
GodiJJa
Kdani

neoenjenih kuta

Muslimani neoenjenih kuta

Blae Borika
Boikovi

14&S.

Budoelj
CmaRika Donja Gora DaJtanska

7 6 8 28
lO 4

2 l l l

l 4 l

Dokuna? Grajani Gntevac


Graauica

6
2 l 4

Gornja emernica Gojakovac


Ivani

lzbod Hrast
Kadari K.oi

1 1 6 3 3
2 2

1 1 1

Kamemca Kralupi Luka Goni Laz


Lisovo

3 3 4
4

1 1
l 4 2 l
l
...

5
16 7 9 6 28 13 13 .13
21 14&S.

Lisovik
rdnica (frdnjica) .

4 4
9 3 3

remoinik (framc>lqj~)
Misoa

Mrakovo Mokra Noga Orahovo Poljanica


Poraa

1 1
2 2 1

3
2

Radovlja Sdce Scbinje

6 6
4 l

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... MJESTO Godina


Kriani
neo~enjenih kua

241
Muslimani neoenjenih kua

Sladovina
Smranica

Sovrle Straevo Trnoviea Trnovac


Tunji

2 3 3 2
12 l

2 2

Vidotina
Vojsali

U vori
Zbilje
Boikovi

1489.

7 20 6 3 3 6
22 9

l l

Crna Rika imrani unite Da tanska Duboki Potok Goni Laz Grabik

5
2

5
l
l

3 4
l

:
~

Izbod
Koi
Kopori

Lisovik Ljetovik Mir

5 3 7 4 5 9
l

4 l 6

2 2

4
l l

"Mratinjc
Orahovo P odraa Poljaniea Radovlja Selce Sovrle Tmovica
Vojsali

10 7
12

l
2

5 4

9 24

5 3

3
12 6

242

Hatida ar

TABEL.AX

Tabelarni pregled vojnuka u visokoj riahiji tokom 16. i poetkom 17. stoljea
MJESTO
Godina

Krlami

Muslimani

domainstava zavai domainstava korezienti


Buoelj

1S28.

lemolqjik
Draevii

l 2

Javri Kra1up Mokra Noga Podastinje


Povince Raovlja Staui

9
4 26

3 3 2 4 8
l

2 4

Straevo Srbinje
Uvori Cmii

9 l 3
1 1540.

3 1

6
l

Javri Kralup Mokra Noga


Staui

2 4 3 3 12

3
1570.
l l

Gomionica Javri Kra1up Lomiea Mokra Noga Mir


Polaz
Povince Poastinje

s s
6 ll

7
l

2 2

2 l

18

Radovija
Podraa
SJDI'Dica

3 3 14
6 6 4

13
4

Srbinje Tmovica
Tu!nji

2 2 2

3 3

Uvori Zbilje

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... MJESTO


remoonjik

243

Godina

Muslimani domaanstava zavaid dOJ:Datinstava korez4denli


2 2

Kriani

1604.

Gomionica Javri Kralup Lozniea Mokra Noga Podastinje Podvince Podlaz


Smrnica

5 5
7
12

lO
2

Straevo Radovlja Tmovica


Tunji

1604 2

3 30 3 4 4 3 4 3

.,

l
5

Uvori

TABELA XI

Tabelarni pregled broja akindija po mjestu i godinama u visokoj nahiji u 16. i


17. &1oljetu MJESTO
Godina
domainst.

Muslimani Kdani neoenjeni domainst. ndenjeuj

Bila Voda

1528.

5
l 4
2

Biskupia Borina Gorica


remomik atia

5
2
2

Donje Ravne Dobrinja Draevia Godua Velika Grajani Javri MaliJavri

4
l

l 2 l l l

l l

244
MJESTO
Godina
~omainst.

Hatidaar

Muslimani Krlani neoenjeni domai.nst. neoenjeni

Kralup

3
l

Lugolte (Lokvite)
M~ tre

Mokra Noga Mokrine Pale Poljanica Podastinje Podvince Rotilj


Raovlja

7 3
l

4 2 3
2 l

3 2
l l

Radonji

Srbinje omje
Tumji

6 l 3
l

Donje polje
Vijesoli

2 2 2
l

Vardite eeljevo Javri


Kralup

2
1540
l

l l l

Mokra Noga Pale Poljanica Podraa Toplik Celjevo Visoko Moitre Bila Voda Biskupia Borina Gorica Brestovska
ati remomjik

2 4 3

3 3
l l l

1570

2 5 3 3 6 2 2 4
l

1
l

Duhri Dobrinja Donje Ravne


Graanica

1570

6 2 6 3 4 6

3
l l l

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ... MJESTO


Godina

245

domainst.

Muslimani Kri~ neoenjeni domainst. neoenjeni


l

Grajani Godua Velika Gomionica Jevri Kral upi Lozniea Lozni k Likosina Ljeevo
Malii

3 3 9 l 4 3 10
l

3 2
l l

9 4
l 8 l 2 7 l 7 5 5 9 2 5 5 l 2 lO l 3 3 6 5 2 8 7 4 6 3 7 2

Motre Monari? MaliJcvri Mokrine Mokra Noga Mir Mala Godua ? Orahovo Podlaz?
Porjeani

l 3 l l

Podvi nee Podastinje Pale PoJjanica


Radonji

l 4

RadovJja Rotiij Sutomorina Srika? Smrekova Gorica Srbinje onje Toplica T movica
Tunji
Zima

5
l

l
l

Zagorica Zapiani Lug Zbilje

246

Hatidaar

MJESTO

Godina.

Muslimani Kdani dor.Dainst. neoenjeni domainst. neoenjeni


4 2 6 2 7 l 9 3 2 7 3 7 7

eeljevo rvanj Blae Bila Voda Borina Gorica Bn:stovska


atia remomjik
Biskupii

1604

l l

Dobrinja Donje Ravne Godua Gomionica Grajani


Graanica

1604

5 5
l 4

Javri Kralupi Loznica Lozni k Likosina Ljelevo


Matei (Mali)

5 3
l 8 4 7 2 10 2 l l

Mokrono:zi MaliJavri Motre Mokra Noga Orahovo Podlaz Poljanica Podraa


Porjeani

5
l

3
11. 4 17 2

Podastinje Radovija Rotilj Smrekova Gorica Srllinje Srkina onje Toplica

lO

5
ll 2 2 2

Demografsko kretanje. socijalni i konfesionalni sastav ... MJESTO


Godina

247

domainst.

Muslimani neoenjeni domainst. neof.eqjt:ni


1/2 zemina

Tmovica
Tumji
Vijasoli

9
4

2
l 3 l

Vardilte v elika GodoJa

Zagorica Zapiani Lug


Zima

7
4 3

eeljevo
tvanj

248

Hatidaar

Demografsko kretanje stanovnitva u visokoj nahiji od 1468. do 1604. godine

Godina

Broj naselja Muslimanskih kua 56

u%
.

Kranskih kua

u%

Ukupno

1486/9 1485 1489 1516 1528/30 1540/42 1570


1604

291
559

859 2.771 2.572 2.179 1.366 1.331 718 576

100% 89% 82% 57%


4.~%

859 3.062 3.131 3.801 3.205 4.490 5.805 5.603

161 153 117 100 122 139 145

ll% 18% 43% 57% 70%


88%

1.622 1.829 3.159 5.087 5.027

30% 12% 10%

90%

Demografsko kretanje stanovnitva u gradskim naseljima visoke nahije od 1468. do 1604. godine
Godina Muslimansko stanovnitvo Visoko Kreevo t'OJiliCa
Kriansko

V1soko

stanovnitvo Kreevo FoJmca

1468 1485 1489 1516 1528 1540 1570 1604

7
ll

3%
5%

7 6 12 9 16

3% 3% 6%
5%

9%

220 100% 329 100% 299 100%

3% 232 97% 262 97% 290 97% 212 95% 218 97% 275

20 37 39

97 89

38% 60%

161 62% 198 94% 203 91% 40% 180 95% 201 84% 22% 104 87% 185 83% 7% 9% 118 75% 117 76%
108 75%

16% 60 17% 56 24% 52 39% 29

198 78%

13%

649 93% 40 280 91% 36

25% 37 25%
45

69

61%

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...


DEMOGRAFSKO KRETANJE. SOCIJALNI I KONFESIONALNI SASTAV STANOVNIfVA U VISOKOJ NAHIJI

249

Rezime U radu su saopteni rezultati istraivanja demografskog kretanja, socijalnog i konfesionalnog sastava stanovnitva Visoke nahije od v~emena kada je ona ula u sastav Osmanskog Sultanata do poetka 17. stoljeta. Teritorijalni opseg ove oblasti podlijegao je stalnim promjenama, a poetkom 17. stoljeta obuhvatao je prostor nekoliko dananjih optina, ili njihovih dijelova: Visokog, Fqjnicc, Kreeva, Busovae, Kiseljaka, Varea, Breze i Ilijaa, tj. centralnih dijelova Kraljeve oblasti, odnosno srcdnjo\'jekovnc bosanske drave. Demografska panorama ove oblasti u drugoj polovini 15. stoljea ukazuje na sukobe Bosanaca i Maara, na vjerske sukobe u Kraljevoj oblasti i prije uspostave osmanske vlasti, na sukobe kralja i vlastele i napokon na sukobe Bosanaca i osmanske vojske. Stabili;r.acija osmanske vlasti na ovom prostoru i udaljavanje ratOO:a uslov ljali su povoljnije ekonomske uslove i odnose to je rezultiralo porastom stanovnitva. U naznaenom vremenskom periodu migracije su bile intenzivne. Osmanska drava nije koila doseljenje seoskog stanovnitva u gradove, pod uslovom da su izmiri vali feudalnu rentu na podrunim timarima i dravne prihode. Ta optereenja bila su neznatna u odnosu na prednosti koje je donosio ivot u gradu, pa se taj proces stalno odvijao i davao impuls gradskoj ptivredi. Izneseni kvantitativni txxlaci govore da se stanovnitvo ove regije leJe., talo progresivnom linijom. uz sve negativne inioce koji su ga pratili: ratovi, bolesti, elemcntmne nepogode. Stanovnici Visoke nahije ivjeli su u gradskim i seoskim naseljima, a njihov drutveni i materijalni poloaj bio je uslovljen mjestom i ulogom u osmanskoj drutvenoj hijerarhiji. U konfesionalnompogledu ovu zajednicu inili su pripadnici islamske i kranske konfesije. Pripadnici islamske konfesije inili su heterogenu zajednicu sastavljenu od razliitih slojeva. Najpovoljniji poloaj imali su pripadnici feudalne klase koji su se izdravati od razliitih oblika ~ente, bilo da su uivali timar, ili platu. I pripadnici vjerske inteligencije uivali su privilegiran status zbog svoje uloge i mjesta u pobtojeoj drutvenoj strukturi. Znatan dio gradskog muslimanskog stanovnitva inio je zanatlijski sloj. Njihova brojna zastupljenost kretala se u O\'isnosti od stepena gradskog razvoja. U gradu su ivjeli i pripadnici osloboenih robova, regmtirani na razliite naine, uglavnom ratnim sukobljavanjima. Osloboeni robovi mogli su dosei visoke poloaje u osmanskom drutvenom sib1emu. Odreene kategorije kranskog stanovnitva uivale su povlaten poloaj: gradski knez, druge ugledne kranske linosti, svetena lica.

250

Hatida ar

Stanovnici seoskih naselja bez obzira na konfesionaJ::u pripadnost imali su rajinski status i svoje obaveze prema feudalnoj klasi i dravi ispunjavali u skladu sa erijatom i kanunom. Drava je angairala odreene kategorije seoskog stanovnitva za razne potrebe, a za izvrenje usluga oslobaala ih odreenih poreza i drugih obaveza. Time je vrena socijalna diferencijacija seoskog stanovnitva visoke nahije. Srednjovjekovna Bosna prije uspostave osmanske vlasti imala je svoju religijsku individualnost kojaje bila bitan inilac drutveno-~tikog ivota i njenog drutveno-politikog individualiteta. Bosanci su svoju vjersku zajednicu nazivali " Crkva bosanska" . Negativan stav i odnos koji su katolika i pravoslavna crkva imale prema reiigijskom odreenju Bosanaca i imenovale ga herezom izvirali su .iz njihove elje da Bosnu politiki, ekonomski i kulturno potine. Slijedom historijskih okolnosti vjersko stanje u Bosni biva u velikoj mjeri ovisno o politikim prilikama. Bosanski kraljevi i dio vlastele naputali su svoju vjeru i prihvatali katolianstvo. Uspostavom osmanske vlasti dolazi do novih konfesionalnih promjena. Autohtono stanovnitvo prihvatalo je islam i tekovine islamske civilizacije, to je dovelo do pojave da je muslimansko stanovnitvo do kraja 16: stolj~'inilo apsolutnu veinu u ovoj nahiji. Prihvatanje islama posljedica je odreenih politikih, drutvenih i ekonomskilt prilika u Bosni koje su prethodile osmanskoj vlasti, kao i odnosa nove vl~ prema podanicima. Osmanska drava priznavala je sve monoteistike religijei uz uslov lojalnosti svim podanicima garantirala slobodu vjeroispovijesti, pravnu i imovinsku zatitu. Primijenjena politika nove vlasti, izraavana prihvatanjem zateenih institucija i klasnog statusa kranskog plemstva djelovali su pozitivno na prihvatanje osmanSke drave i islama kao sastavnog elementa njenog establilmenta. Ekonomski kolaps koji je prethodio novoj vlasti najjae je osjeao seljak. Osmanska dd..ava ukinula je kmetstvo i garan~rala ekonomsku sigurnost. Svi navedeni elementi djelovali su pozitivno na svijest pojedinaca koji su dobrovoljno prihvatali islam i islamsku civilizaciju. Do poetka 17. stolj~. muslimansko stanovnitvo u seoskim naseljima Visoke nahije inilo je 90%,11 gradu Visokom 91%, u Fojnici 2.5%, a u Kreevu 39%. Potrebno je naglasiti da su konstitutivni elemenat Bosanaca muslimana inili autohtoni pripadnici bosanskog bia. To bosansko bie. asimilirala je sve ekstrakte civilizacija koje su inile njegov ivotni ambijent. Historijski hod kroz razliite civilizacije stvarao je historijski realitet bitka Bosanca muslimana sa svim njihovim osobenostima i slinostima sa drugim Bosancima iji je ivotni ambijent inila kranska civilizacija...

Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav ...

~l

DEMOGRAPHIC MOVEMENTS, SOCIAL AND CONFESSIONAL STRUCfURE OF THE POPULATION IN NAHIYA VISOKO

Summary Present paper presents the results of the researches concerning demographic movements, social and confessional structure of the population in Nahiya Visoko from the period when this Nahiya was encluded in Ottoman Sultanate untill the beginning of the 11'hcentury. Territorial scope of this region (nahiya) was constantly changing. In the beginning of the 171h century it encompassed few of today's communes, or parts of them: Visoko, Fojnica, Kreievo, Busovaa, Kiseljak, Vare, Breza and Ilija, i. e. central part of King's territory Medieval Bosnian State. Demographic review on this region in the second half of the l (Jh century revealed the conflicts between Bosnians and Hungarians, religious conflicts in King's region even before the Ottoman rule was established, cnflicts between the King and his feudals and finally, conflicts between Bosnians and Ottoman army. Stabilization of Ottoman rule in this region as well as moving the battlefield away from this region, caused better economic conditions, the result of which was the increase of population l Migrations intensified in the mentioned period of time. Ottoman State did not prevent migrations of rural population into towns on condition that they had payed feudal rent for their estates, and all the necessary state taxes. Those incomes were insignificant in comparison with all the privileges that life in the city could offer, so that the migration process was constantly going on giving the significant impulse to the city's economy. Quantitative data presented here showed that the population of this region was moving ahead on the scale of progress inspite of all the negative factors, like wars, deseases, natural disasters. Inhabitants of Nahiya Visoko lived in urban and rural settlements, and their social and material position was related to the position ad role which they were playing in Ottoman social hierarchy. As for the religious structure, this community was composed of members of Islamic and Christian religion. Memebers of Islamic religion made heterogeneous community composed of different social layers. The best position had the members of feudal class who lived on different kinds of rent, either timar (estate) or sallary they had. Religious intelligence also had status of privilege thanks to their role and position in the existing social structure. Significant number of urban Muslim population were craftsmen. Their number depended on the grade of urban development. Freed staves also lived in the city. They had been slaved for different reasons, but mainly during the wars. Freed staves could reach high position in Ottoman so-

252

Hatidaar

cial system. Some categories of Christian population also had privileged status, like the duke of the city, other prominent Christians, clergymen. Inhabitants of rural settlements were treated like "raya", no metter their religion, and they were obliged to fulfill their obligations towards the feudal class according to kanun (law) and sheria (Islamic) law. Certain categories of village inhabitants were often engaged in fulfilling different needs of the State, and in exchange for their favours they were freed of taxes and other obligations. By way of this, social differentiation was made among the inhabitants of Nahiya Visoko. Before the establishment of Ottoman rule Medieval Bosnia had possesed its own religious individuality which had been the important factor of its socio-politicallife &s well as of its socio-political individuality. Bosnians called their religious community by "Bosnian Church". Catholic and Ortodox churches proclaimed this religious choice of Bosnians by heresy. This negative attitude came from their aspirations to subjegate Bosnia politically, economicaly and culturaJy. Historical circumstances made the religious situation in Bosnia to a great extent dependent on the political conditions. Kings of Bosnia and a part of feudals left their rligion and accepted Catholicism. After the establishment of Ottoman rule, new religious changes started. Native population accepted Islam and the heritage of Islamic civilization The result of this was that Islamic population in this Nahiya constituted the apsolute majority till the end of the 16th century. The acceptance of Islam was a consequence of certain political, social and economic conditions existing before the establishment of Ottoman rule, as well as of the relations of new government towards its subjects. Ottoman State accepted all the monotheistic reli gions and guaranteed to all its subjects freedom of religion and legal and material protection on condition that they were loyal to the State. Such policy of the new government, realised through the acceptance of the existing institutions and social position of Christian aristocracy, resulted with their acceptance of Ottoman State and the Islamic religion as its inseparable part. Economic disaster which proceeded the establishment of new authority, mostly affected the peasants. Ottoman State abolished serfdom and guaranteed material safety. All the elements mentioned above had a positive influence on the conscience of individuals who voluntarily accepted Islam and Islamic civilizcltion. Untill the beginning of the 17'h century Islamic population in rural settlements of Nahiya Visoko made 90%, in the city Visoko it self 91%, in Fojnica 25% and in Kreevo 39%. lt is necessary to emphasize that the constitutive element of Bosnian Moslems was autochtonous population with Bosnian entity. Bosnian entity assimilated parts of all the civilizations which had been influenced on its life. Influence of various civilizations realized through long history, formed the essence of Bosnian Moslems with all its specific characteristics and similarities with the rest of Bosnians whose milieu of life was influenced by Christian civilization.

BEHIJA ZLATAR (Sarajevo)

IRENJE ISLAMA I ISLAMSKA KULTURA U SARAJEVU I OKOUNI

Stanje u Bosni, u periodu turskih osvajanja, znatno se razlikovalo od stanja u nekim drugim naim zemljama. Koristei haotine politike i optedrutvene prilike, Turci su na svoju stranu privukli veliki dio bosanskog stanovnitva, poev od krupnih feudalaca i sitnog plemstva, pa do velikog broja seljaka. Prihvatanjem islama, feudalci su kao timare dobivali svoje stare plemenite batine i tako zadravali ranije posjede, dok su seljaci, koji su u bosanskoj dravi bili u tekom poloaju, dobivali izvjesne p::>vlastice. U prvim decenijama osmanske vlasti, islam se najvie irio u onom dijelu Bosne koji su Turci drali jo prije definitivnog osvajanja ove pokrajine, u onim krajevima gdje je iz srednjeg vijeka nasljeena nedovoljna i nejaka crkvena organizacija, a to je ui kraj oko danaanjeg Sarajeva. Proces prelaska na islam na tom podruju, uzeo je daleko vee razmjere nego u drugim dijelovima Bosne. U sarajevskoj nahiji islam se proirio i zbog injenice to se tu razvilo Sarajevo kao komandni, vojno-administrativni, kulturni i privredni centar cjelokupnog ejaleta, poput onih velikih na Istoku. Na podruju dananjeg Sarajt:va po~ tojaJo je malo srednjevjekovno naselje u kome se trgovalo utorkom, te se po tome nazivalo Tomik. U piVom p::>pisu bosanskog sandaka, ovaj trg je upisan pod imenom "Staro Trgovite", 1 dok se u vakufnami Isa-bega Ishakovia, naziva "Stara Varo". 2 Kada su Turci doli u ove krajeve, Tomik, odnosno Trgovite, bilo je najvee naselje u upi Vrhbosni. Meutim, nije bilo poznato izvan svog regionalnog okvira.3 lako Trgovite nije imalo nekog udjela u nastanku i razvitku Sarajeva, njegovo ime zadralo se u najranijim turskim izvorima sve do 1485. godine gdje je upisano "Pazar Trgovite poznat kao saray".4
l. Istanbul, Belediye Kutuphanesi'(Muallim Cevdet Yazmalari), Tapu Defter (TD), No 0-76, Sumarni defter bosans~og sandaka iz 1468/9.godine. 2. Vakufnama Isa-bega Ishakovia iz 1462 godine. 3. D. Kovaevi-Koji, "0 srednjevjekovnom trgu na mjestu dananjeg Sarajeva", Radovi Filozojskbg fakulteta u Sarjevu, br. Xl, str.356. 4. Istanbul, Ba$bakanlik Ar $ivi (BBA), TD No 24, Bosanski dejter tt; 1485. godine, fo.9.

254.

Behija Zlatar

Sarajevo, kao orijentalno-muslimanski grad, nastalo je neto prije 1462. godine, kada je Isa-beg Ishakovi, podizanjem zadubina, postavio osnove budueg centra bosanskog sandaka, kasnije paaluka. Islamsko-orijentalni grad po svome izgledu, poev od monwnentalnih islamskih graevina koje ine mbani kostur grada, pa do manjih mahalskih damija, koje su centri pojedinih etvrti-mahala, te kulturno-prosvjetnih i drugih ustanova, koje su gotovo sve nastajale putem vakufa, i po svojim najelitnijim predstavnicima u gradu, jeste grad u slubi islamske ideologije. Takav grad odigrao je kapitalnu ulogu u irenju islama i islamske kulture u naim krajevima, a posebno Sarajevo, kao najtipiniji primjer takvog grada u Bosni. Prije 1462. godine Isa-beg je sagradio saraj-dvorac, po kome je grad dobio ime, te damiju koju je poklonio sultanu Fatihu i koja je po tome dobila ime Careva damija. Smatrajui zemljite sela Brodca pogodnim da na njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemljite oduzeo ranijim vlasnicima, a u zamjenu im dao zemlju u selu Hrani-Hrasnica. Tu je sagradio tekiju, koja je, posebno u poetku, imala znaajnog udjela u irenju islama i islamske kulture, zatim neto nie, na Bdariji, han (Kolobara), most preko Miljacke, izvjestan broj duana, mlinove i dr., to znai daje Sarajevo ve do tada imalo vjerske i kulturne islamske institucije i da je imalo znatno vie muslimanskog stanovnitva nego to to biljei najraniji defter bosanskog sandaka, napisan izmeu 26 januara i 12 maja 1468. godine. Te godine u malom Trgovitu upisano je 5 muslimanskih domova, 65 kranskih, 15 neoenjenih krana i 5 udovica. dok je u selima tog kraja zabiljeeno '237 muslimanskih domova, a u tri trga: Kreevu, Tmovu i Blauju, 25 muslimanskih domova. Podaci o irenju islama iz ovog deftera pokazuju da je taj proces bio intenzivniji na podruju dananjeg Sarajeva i okoline, nego u svim ostalim dijelovima Bosne zajedno. 5 Meu prvim stanovnicima Trgovita koji su prihvatili islam bio je Balaban, sin Boginov, vjerovatno potomak neke znaajne srednjevjekovne porodice, jer je njegov otac, Bogin sahranjen po obiaju onog vremena na svojoj bcltinskoj (plemenitoj) zemlji. Iz natpisa na njegovom grobu vidi se da je on sin kneza Stipka.6 Balaban je svoje imanje, koje se nalazilo pri uu potoka Koovo, prodao Isa-begu lshakoviu, kao i velike umske komplekse na Trebeviu. U blizini Balabanovog imanja nalazio se i iftlik njegovog sina Alije, koji se sastojao od "... batine naputene od kranina po imenu Vukeni, a koja pripada

S. N. Filipovi, "Osvrt na poloaj bosanskog seljaitva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni", Radovi FilolPftkogjalcuiteta u Sarajevu. god. 1965. str.12. 6. V. Skari, Sarajevo od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo 1937. str.34. ?.Istanbul, Belediye KUtUphanesi, TD No. 76. fo. 38. 8. Istanbul, BBA, TD No 18.

irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini

2S5

Trgovitu7? Ovaj iftlukje kasnije kupio Skender-paa za tekiju, koju je podigao u blizini starog Trgovita. Godine 1485. u Sarajevu su bile 42 muslimanske kue, 103 kramske i 8 kua Dubrovana, to ini 27,4.5 % muslimana i 72..5.5% laiama. U selima sarajevske nahije te godine bilo je 913 muslimanskih kua, dok je kranskih bilo 1896 sa 37 neoenjenih, to je 33,71% muslimana i 66,29 % krana. Ukupno, u Sarajevu i okolini, te goiine bilo je 33,17% muslimana i 66,83%
krana.8

Prelazak na islam intenzivniji je u trgovima Blauju i Trnovu, kao i u selima blie Sarajevu: Biosko, Badi-Petrovii, Dolac, Hrasnica, Kijevo, Nabore vo, Vogoa. Zanimljivo je da je u nekim selima ve 1485. godine stanoynitvo gotovo u cjelosti muslimansko, kao napr. sela Glavogodina i Kotorac. Prvi sauvani opirni popis bosanskog sandaka je onaj iz 1489. godine, koji sadri poimenine podatke o poreskim obveznicima, te je znaajan za utvrivanje porijekla i strukture stanovnitva Sarajeva i okoline.9 Te godine u gradu su upisne tri muslimanske mahale s 82 kue, demat krana sa 89 kua, 8 neoenjenih, pet batina, est udovica, te dva neoenjena muslimana, to je bilo 43,14% muslimana i .56,86% krana, dok je u selima i trgovima sarajevske nahije ubiljeeno 1.580 kranskih kua, 114 neoenjenih, 61 batina i 61 udovica. Muslimanskih kua bilo je 947. zatim 472 neoenjena muslimana, 99 bennaka i 9 batina,to je 60,12% krana i 39,88% muslimana,a ukupno u Sarajevu i okolini procenat kranskog stanovnitva iznosio je 59,92%, a muslimanskog 40,08%. I u ovom defteru, evidentno je prihvatanje islama u selima, posebno onim blie Sarajevu. Svi ti novi muslimani nisu nikakvi doseljenici, nego domae autohtono stanovnitvo, jer gotovo svi muslimani zabiljeeni u ovom defteru su direktni potomci krana. (U selima Hodidjed, Dolac, Vo goa, Joanica, Hotoina, svi muslimani su direktni potomci krana. U Blauju od 20 muslimanskih kua, 17 su direktni potomci krana, u Tmovu od 109, muslimanskih kua 93 su direktni potomci krana. itd.) Za 2.5 godina, koliko je proteklo od popisa iz 1489. godine, pa do 1516. godine kad imamo slijedei sauvani popis bosanskog sandaka, Sarajevo se znatno proirilo, kako po broju mahala, kojih je bilo 1.5, tako i po broju stanovnitva. Broj muslimanskih domova iznosio je 884, neoenjenih muslimana bilo je 366, a udovica 3.5, dok je kranskih domova bilo 74, sa 12 batina, 15 udovica, te 66 kua Dubrovana, 10 to je 85,59% mtlslimana i 14,41% krana. U selima i trgovima zabiljeeno je 2.921 kua muslimana, 2.254 neoe~enih muslimana, to pokazuje posebno veliki prelazak na islam mladih ljudi, zatim S3 batine i 8 udovica. dok je broj kranskih kua iznosio 548; 2 neoenjena, 4CJ1 batina i 8.5 udovica, to je iznosilo 76,74% muslimana i 23,26% J.crana.
9. Istanbul, BBA TD No 24. lO. Istanbul, BBA TD No 56.

256

Behija Zlatar

Ukupno u Sarajevu i okolini postotak muslimana iznosio je 78,56%, a 21,44% Nagli razvoj Sarajeva, kao muslimansko-orijentalnog grada.u kome znaajnu ulogu ima vjerska inteligencija, uticao je na veliko irenje islama u ovo vrijeme. OvGm procesu pc:>Sebno su izloena sela blie gradu. Kovaii, Biosko, Brodac, Dolac, Dobrinja, agrii, Rakovica, Hrasnica, Butmir, Hrea, Vogoa i dr. imaju veinu muslimanskog stanovnitva. Broj muslimanskih kua znatno poveao i u Trnovo, 151 i m neoenjenih, u.Blauju 50 muslimanskih domova i 54 neoenjena muslimana, zatim u Podgrau (Pale). 99 muslimanskih kua i 86 neoenjenih, te u Vogoi 120 muslimanskih kua i 87 neoenjenih. Slijedei sauvani defter u kome je popisano Sarajevo je onaj iz 1520. godine. To je sumarni defteri neznatno se razlikuje od onog prethodnog iz 1516. godine. On sadri podatke o postojanju est tekija u Sarajevu, koje su kao ustanove u kojima se koneentrisao vjersko-mistiki ivot bile odlini propagatori islama. Dervii su.svojim uenjem "... elastinijim, irim i pristupanijim za nove mase, koje su sa raznovrsnim vjerskim, kulturnim, drutveno-politikim nasljeima prilazili islamu i razliito ga tretirali",11 uticali na irenje islama. Te 1520. godibe u Sarajevu je zabiljeeno est tekija: Isa-bega lshakovia, Skenderpaina, Turna dervia, Gaziler (tekija boraca za vjeru), Dandu gaza i dervia Hadi-dede. Godine 1530., Sarajev() je grad sa apsolutnom veinom muslimanskog stanovnitva Do ovog vremena, preko 60 sela sarajevske nahije su 100% muslimanska, a i ostala su sa veinskim muslimanskim stanovnitvom. U samom gra. du bilo je 1.112 muslimanskih domova, 572 neoenjena~ l udovica i l vojnuk, dok je kranskih kua bilo samo 15; 8 batina, 16 udovica i 2 vojnuka, to je u procentima i~osilo 96,77% muslimana i 3,23% krana. U selima sar8jevske nahije upisane su 3.172 muslimanske kue, 1.063 neoenjena, 515 batina, l udovica, 443 vojnuka, 154 akindija i .54 bezemljaa (bennak), dok je kranskih kua bilo samo 89; 75 batina, 7 udovica, 51 vojnuk i l akindija, to je 93,75% muslimana i 6,25% krana: Ukupno, u Sarajevu i okolini 1530. godine, bilo je 94,56% muslimana, naspram 5,44% krana. 11 Vrijeme izmeu ovog popisa i prethodnog je vrijeme kada Osmanlije pokreu svoje velike ofanzive i prema sjeveru i prema Jadranskom moru. Te borbe zahtijevale su velike ljudske snage koje su Osmanlije regrutovale iz svojih provincija na Balkanu. To je vrijeme kada je ostvarena i velika pobjeda Osmanlija na Mohau. Ti vojni uspjesi imali su uticaja i na razvitak Sarajeva. Podaci iz ~ftera iz 1530. godine, pokazuju da se broj mahala, koji je inae naj))olji pokazatelj urbane, razvijenosti muslimansko-orijentalnog grada, za samo nekoliko godina, udvostruio. Pored ranijih mahala, iji su osnivai,istaknute linosti osmanske feudalne klase, javljaju se nove, iji su ktitori i ljudi iz~krana.

se

....__-_

'

ll. N. Filipovi, "Neki novi podaci iz istorije Sarajeva pod Turcima", Pregled 7-8 , sarajevo juli-avgust 1953, str. 73. 12 Istanbul, BBA, TD No 157.

irenje islruwa i islamska kultma u Sarajevu i okolini

257

hovskih organizacija, predstavnici ajana i drugih uglednih gn1ana, to poka zuje da se u gradu stvorio jo jedan sloj bogatijih graana. Meutim, iako se broj mahala u' gradu udvostruio, broj stanovnika je neznatno porastao, dok je u seli ma sarajevske nahije ak neto i opao. To je vjerovatno posljedica velikih vojnih pohoda, a i broj upisanih sela razlikovao se od popisa do popisa. Prihvatanje islama u ovom periodu je u uc;ponu. Broj kriana u samom gradu se znatno smanjio. Od 74 krtanske kue, koliko je upisano u prehtodnom popisu, ostalo je zabiljeeno samo 15, sa dvije kue vojnuka. Krani, naseljeni . u Sarajevu, sve vie prihvataju islam, to pokazuje upisanih 30 kua muslimana i 3 neoenjena muslimana u mahati Varo, u kojoj su uvijek ivjeli kr~ni. Od trideset starijeina ovih porodica, kod osamnaestorice je evidentno kransko porijeklo. Za Alaoza, sina Radice, stoji doslovno da je novi musliman. 13 l meu trojicom vojnuka, nastanjenih u V nroi, jedan je novi musliman. 14 Najvie stanovnika S@jiajeva doseljiwalo se iz njegove neposredne cicoline, zatim iz drugih dijelova Bosne, kao i iz Hercegovine. U ovom defteru za. biljeeno je 35 doseljenika iz Hercegovine. Veoma mali broj doseljenika bio je iz drugih krajeva 0$manskog Carstva. Popis iz 1530. biljei samo dvojicu iz Jedrena, dvojicu iz Soluna i jednog iz Anadolije. Stanovnitvo okolnih sela Sarajeva predstavlja konvertite u SO% sluajeva, dok je u samom gradu kod 16.5 ku~nih starjeina evidentno loiansk:o porijeklo, .58 ih je upisano kao sinovi Abdullaha, te62 osloboena toba, koji su takoe konvertiti. : Izvori pokazuju da su islam posebno prihvatali mlai ljudi, o emu go vori i putopisac Benedikt Kuri pei~ koji je 1.530. godine proao kroz ove km jeve:"... Ostaviv im je Turin vjeru, samo da obrauju zemlju. c.l$im koga navede mladost i lakomisnost da se poturi, a pustio im njihove sveenike, crkve i dru!,_re obrede".'s . . Veliki impuls u daljem razvoju Sarajeva dao je Gazi Husrev-beg, sa svojim impoznatnim djelom u koje su uloena ogromna materijalna sredstva. U vremenu od 1.530. do 1.540., broj stanovnika U gmdu poveao se za oko dvije hi ljade. Broj muslimanskih domova godine't540. iznsiOje 1.418, neoenjenih muslimana bilo je 1.094 i dvije batine, dok je kr6anskih ku~ bilo samo 14; 13 baltina, 6 udovica i 3 voj nuka, to u procentima iznosi 97,85% muslimana i 2,15% kriana. U selima sarajevske nahije bilo je 3.541 milslilnansltih domova, 615 neoenjenih, 164 baltine, 656 vojnuka, 215 akindija, 36 bezemljaa, dok je kd6ma bilo 180; 28.5 hti1irur, 118 vojnuka. i 72 akindija, to je 87,f.f7% muslimana i 12,13 krana. Ukupno, u Sarajevu i okolini bilo je 91,.53% ntuslimana i
13. Istanbul, BBA TD No l 57 fo.l07.

14. Isto fo. 107. lS. P. Matkovi6, Putovattja po Balkanskom poluostrvu XVI vijeka, Rad JAZ-u, knj. LVI, str.
162.

258

Behija Zlatar

8,47% krana 16 I dalje je evidentan prelazak na islam domaeg krtanskog stanovnitva. Meu stanovnicima Sarajeva, zabiljeen je znatan broj naseljenih iz okolnih sela. U Mahali Varo 1540. godine, upisano je 18 muslimana i dvije batine, od kojih su estorica direktni potomci kralna. Od 1.418 nosilaca muslimanskih domai.nstava, 107 su direktni potomci krana, kao i Sl osloboeni. rob koji su takoe konvertiti. .. . Brojne podatke o prelasku na islam, i to posebno istaknutijih ljudi koji postaju imami, hatibi, mutevelije, vojvode i dr., kao i da je taj in najveim dijelom tekao na principu dobrovoljnosti, pruaju dva najstarija sauvana sarajevska sidila. Tako je npr. u sidilu br.2, zapisano da je na sud dola Marina, kerka Vlajia, kranka, i izjavila, da je njen mu Vuksan umro, a da su poslije njegove smrti njihova djeca Jovana, Ljiljana, Duka i Stojan, preli na islam. Duka je dobio ime Mustafa, Stojan-Husejn, Jovana-Aia, a Ljiljana-Fatima. 17 IzmeU mnogobrojnih, zabiljeen je i prelazak na islam dvojice unuka nekog Vuihne iz Drozgometve. Sulejman, sin Milorada, ostao je da ivi u Drozgometvi, dok je Ali-paa, sin Radeinov, postao veliki vezir. 18 Bilo je sluajeva da jedanili dva lana jedne porodice, preu na islam, a drugi ostanu u svojoj vjeri. Tako je u sidilu zabiljeeno da je neki Mustafa preao na islam, a brat mu Stojan i otac Andrija, ostali krani. 19 Dok je Ferhad-beg Vukovi-Desisali, gradio svoju damiju u Sarajevu, u isto vrijeme za njegovog brata Ivana, majstor Tudor, slikao je ikonu To to se broj stanovnitva tokom XVI stoljea stalno poveavao, rezultat je, izmeu ostalog, i stalnih ratova koji su voeni na granicama Bosne, iz kojih su dovoeni mnogobrojni zarobljenici. U popisima Sarajeva zabiljeen je znatan broj robova, posebno osloboenih, jer se oslobaanje roba smatralo inom dostojnim pohvale, te ga je islamsb religija podsticala. Svi oni koji su posjedovali robove bili su duni da ih oslobaaju. posebno one koji su primili islam. Iz pojedinanih primjera zabiljeenih u sarajevskim sidilima XVI stoljea. kao i u drugim dokumentima, vidi se da su ti robovi gotovo svi porijekh:~m krani, hrvatskog, slovenakog ili maarskog porijekla. Do 1570. godine, kada je sainjen slijedea popis bosanskog sandaka, Sarajevo je izraslo u veliki grad (eher), sa 63 muslimanske mahale i dvije kranske. U njima je bilo 3.579 muslimanskih dolnova, 2.079 neoenjenih, ll bdtina i l udovica, dok je kranskih kua bilo 88;12 batina i 4 udovice, to je iznosilo rn,47% muslimana i 2,53% k:rama. U selima sarajevske nahije, bilo je 5.257 muslimanskih kua, 1.196 neoenjenih, 904 vojnuka, 364 akindija i 72 be~, dok je kraskih bilo 71 i 42 vojnuka to j 98.37% muslimana i 1,63%
16. Istanbul, BBA TD No 221, i No 432 17. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sid!Jl br. 2. str. 181. dok br. l. 18. GHB, SidfJI br.2. str.l20. dok br. l. 19. V. Skari, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo 1934. str. 65.

irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini

259

krana. Ukupno, u Sarajevu i okolini procenat muslimanskog stanovnitva iznosio je 98,04%, dok je kranskog bilo 1,96%.20

U popisu iz 1570. godine evidentno je da je broj krana manji u trgovima) selima sarajevske nahije nego u samom gradu. Razlog tome je ne samo sve vei prelazak na islam seoskog stanovnitva ( dosta sela ima sa apsolutno muslimanskim stanovnitvom), nego i injenica da je gradsko stanovnitvo, i muslimansko i kransko, bilo osloboeno dravnih i feudalnih obaveza. Zabiljeenih 88 kranskih domainstava " u samom Sarajevu" bilo je povlateno, dok su oni nastanjeni u Varoi plaali rajinske obaveze. Meutim, ovdje je evidentno da batine prelaze u posjed muslimana bilo da sinovi ranijih vlasnika prelaze na islam i tako zadravaju oev posjed, bilo da direktno postaju muslimanske. Pola stanovnika Varoi su muslimani. 21 Kod znatnog broja muslimanskih porodica moe se utvrditi kransko porijeklo, bilo da je navedeno ime oca kranina (20), ili da je to imc prikriveno eufcmistikim imenom Abdullah (74), ili pak da su osloboeni robovi (130). U popisu iz 1570. trgovi i veina sela su sa apsolutno muslimanskim stanovnitvom (frnovo irna 235 muslimanskih domova, Blauj 117, Ljubui Pazari 51, koji je do tc godine postao kasaba, te sela Crna Rijeka 121 muslimanskih domova, Otoka 121, Drozgometva 142, Hrasnica 66, Kijevo 229, Nahorevo 140 itd.)
Poetkom XVII stoljea Sarajevo je imalo 91 muslimansku mahalu sa 3.895 muslimanskih domova i 1.534 neoenjenih, tc 13 batina, dok je kranskih kua bilo ukupno 140, i to 90 ih je bilo nastanjeno" u samom gradu Sarajevu". Bavili su se zanatstvom i uivali su odreene povlastice, kao i muslimansko stanovnitvo, dok je ostalih 50 kua upisano u mahali Varo i to 14 domainstava kao stalno nastanjeni, a 37 ih je voeno kao privremeno nastanjeni. Oni su imali zemlju na selu, a u gradu su plaali samo pristojbu resm-i duhan.22 I veina kranskog, kao i muslimanskog stanovnitva, doscljavalo je iz okolnih sela, to potvruje biljeka iz popisa iz 1604. godine: "Krani u Varoi Sarajeva naseljavaju se iz okoline i nastanjuju se u spomenutoj Varoi. Bave sc zanatstvom i ive od toga. Doli su iz susjednih sela. Svoje rajinske obaveze (dae) plaaju spahiji.Na ovom mjestu plaaju samo resm-i duhan (dirnarina)". 23 U ovom popisu upisane su i tri kue Jevreja. Do ovog vremena, proces prelaska na islam bio je gotovo zavren. U gradu je bilo 96,79% muslimana i 3,21% krana, dok je u selima i trgovima sarajevske nahije, ovaj proces zahvatio gotovo cjelokupno stanovnitvo. Muslimanskih domova bilo je 5.394, neoenjenih muslimana 266; 4 batine, 638 vojnuka, 328 akindija, 18 bezem-

20. Istanbul, BBA TD No 379. 21. Istanbul, BBA TD No 379 fo 48.


22. Ankara, Tapu ve kadastro (TK), No 474 fo.33. 23. Ankara, TK No 474 fo.33.

260

Behija Zlatar

Jjaa, dok je kr.anskih kua bilo svega 15 sa 15 neoenjenih, to u procentima iznosi 99,52% mtislimana i 0,48% krana. Koliko se islam proirio u sarajevskoj nahiji, govori i podatak da je u cijeloj Bosni poetkom XVII stoljea bilo oko 70% muslimanskog stanovnitva, dok je u sarajevskoj nahiji bilo 98,41% muslimana. Podaci iz deftera daju nam mogunost da zakljuimo da je stanovnitvo Sarajeva domae autohtono stanovnitvo, koje je prihvatilo islam. Razlozi za prelazak na islam gradskog stanovnitva, kao i onog iz okoline koje se naseljavalo u grad, su, u prvom redu privlana snaga grada, zatim razvijena gradska privreda tc privilegovan poloaj muslimanskog gradskog stanovnitva. Meutim, ime objasniti tako masovan prelazak na islam seoskog stanovnitva? Olakice koje su dobivali seljaci-muslimani, nisu bile toliko znaajne da bi to bio jedini razlog njihovog prihvatanja islama. Muslimani su bili osloboeni haraa, poreza kojem su podlije gali svi odrasli krani u Osmanskom Carstvu. Taj porez iznosio je 25 aki. Prelaskom na islam, ispenda je bila zamijenjena resm-i iftom koji je iznosio 22 ake. ?vl uslimani su kao i krarj davali svome spahiji ur (desetinu), od osnovnih zemljoradnikih proizvoda, razne takse i globe. !vfcutim, prelaskom na islam dobivao sc bolji status u drutvu, bile su otvorene mogunosti napredovanja, kolovanja, obrazovanja. Veliki je broj naih ljudi dospio do visokih polo7..aja u osmanskoj upravi, vojsci ... Na prihvatanje islama, uticali su, naroito na svoje roake i potomke, oni Bosanci koji su ranije postali visoki funkcioneri na P01ti. U svom zaviaju esto su sebi i svojoj porodici u spomen podizali zadubine, uvakufljavali ogromna imanja za njihovo odravanje, a za upravnikc vakufa post<ivljali svoje potomke. Spomenuu samo jednog, koji je roen u jednom selu pokraj Sarajeva, a dospio do poloaja veli: kog vezira i zeta sultana Sulejmana Vciianstvenog. To je Rustem-paa, graditelj uvenog Bmsa byzistam na Bamiji. Dolaskom Turaka, etniki sastav stanovnitva Sarajeva i okoline nije se bitno promijenio, dok je ~jcgov vjerski sastav bitno izmijenjen. Poznati turski istoriar Omer Lufti Barkan, koji je izuavao migracione procese na Balkanu, doao je do zaklju~ka da bosai1ski paaluk nije bio obuhvaen masovnim naseljavanjem Turaka. To potvruju i svi popisi bosanskog sandaka. Oni takoe pokazuju da je pri hvatanje islama na ovim prostorima bilo postepcno, da je taj proces bio najintenzivniji u XVI stoljeu i da je trajao do sredine XVII stoljea. Masovnost prelaska na islam (poetkom X\lii stoljea gotovo kompletno stanovnitvo smajevske nahije je mu<>limansko), jxx.iaci iz izvora, svjedoenja stranih putopisaca, tolerantan odnos Osmanske Drave prema pripadnicima monoteistikih religija, fX>rodice u kojima jedan ili vie lanova prelaze na islam dok drugi ostaju u svojoj vjeri, sauva...'1 jezik, one su injenice koje govore da u tom postupku nije bilo prisiljavanja. irenjem islama, irila sc i islamska kultura, prosvjeta, nauka i knjievnost. Ta kultura u naim :t..emljama, pa i u Sarajevu, najvie se ispoljila na podruju graevinarstva. Taj uticaj bio je tako snaan da Sarajevo i danas ( na-

irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini

261

ravno stari dio grada), ima orijentalni karakter. Prostor arije, sa mnogobrojnim te monumentalnim spomenicima islamske arhitekture-d1.amijama, bezistanima, hamamima, kao i mnogobrojne mahale, rasprostranjene po okolnim brdima, i danas nas podsjea na staro Sarajevo. Najmnogobrojniji objekti podizani u Sarajevu tokom XV i XVI stoljea su damije. Pored njihove osnovne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata, damije su pretpostavljale i centre mahala koje su nosile imena osnivaa damija. Bili su to visoki funkcioneri osmanske vlasti, bogati trgovci i zanatlije, kao i drugi graani Sarajeva. Tokom XV i XVI stoljea u Sarajevu je podignuto preko 100 damija i isto toliko mekteba, u kojima se sticalo islamsko obrazovanje. Vie kole-medrese, ustanove internatskog tipa, omoguavale su uenicima u prvom redu sticanje znanja iz oblasti teolokih nauka, a potom iz osnova gramatike i sintakse. U Sarajevu je bilo nekoliko medresa, od kojih je po svome renomeu i arhitekturi najpoznatija Gazi Husrev-begova, poznata pod imenom Kurumlija, a koju s pravom moemo smatrati preteom univerziteta. Pored redovnih kola, islamsko obrazovanje sticalo se i na javnim predavanjima, koja su se pored damija, odravala i u tekijama. Tu su se izuavala i djela velikih mistikih pisaca. Dervii su imali velikog uticaja na narodne mase, posebno u prvim decenijama osmanske vlasti. Oni su stroge odredbe ortodoksnog islama, svojim uenjem i shvatanjem, inili pristupanijim za narodne mase, te tako uticali na irenje islama i islamske kulture. irenjem islamske kulture u naim krajevima i u Sarajevo su dospjele mnoge knjige, koje su veinom pisane na orijentalnim jezicima. Uz damije, mektebe, medrese i tekije, nastale su mnoge biblioteke, od kojih je svakako najznaajnija Gazi Husrev-begova ije osnivanje se vee za godinu podizanja medrese (1537). Djelokrug muslimanskih vjerskih institucija bio je dosta irok. Pored brige o vjerskom ivotu muslimana, ove ustanove su imale znaajnu ulogu u prosvjeivanju, irenju arapske pismenosti i uopte, irenju orijentalnomuslimanske kulture. Zahvaljujui brojnosti kulturno-prosvjetnih ustan<;wa u Sarajevu je bilo dosta obrazovanih i uglednih ljudi, koji su svojim naunim i prosvjetnim doprinosom uticali da Sarajevo bude vodei kulturni centar bosanskog sandaka. Meu njima je bila najmnogobrojnija ulema, imami, hatibi, dervii, koji su bili praktini provodioci irenja islama i islamske kulture.
duanima,

Pored graevina sakralnog, drutvenog i prosvjetnog karaktera, u Sarajevu su podignuti i mnogi objekti privrednog i saobraajnog znaaja. Najznaajniji trgovaki objekti bili su bezistani. To su impozantne graevine podizane po svim veim mjestima. U Sarajevu ih je bilo tri, od kojih su se dva sauvala do danas i predstavljaju vrijedne spomenike osmanske arhitekture. Kao u vanom trgovakom centru, ovdje je izgraeno i vie banova i karavansaraja, te nekoliko mostova ija je izgradnja bila uvjetovana razvojem komunikacija i podizanjem raznih objekata na jednoj i drugoj obali tijcke.

262

Behija Zlatar

Osobita panja u Sarajevu, kao i u drugim mjestima u vrijeme osmanske vladavine, obraala se na izgradnju hamama, vodovoda i esama, adrvana u skladu sa islamskim propisia o linoj hlgijeni i svakodnevnom pranju. Pored kunih banja, u Sarajevu je bilo i sedam javnih kupatila-hamama. U arhitktonskom pogledu, bile su to monumentalne graevine, zidane od kamena i sa lijepom unutranjom dekomcijom. Islamsko-orijentalni uticaj posebno se snano odrazio u stambenoj arhitekturi i kulturi stanovanja. Pri podizanju stambenih dijelova trailo se da se obezbijedi to vie zelenila i svjetlosti. Gdje god je bilo mogue, kue su graene na mjestima odakle se pruao ljepi vidik i pokraj tekue vode. Kako islam od svojih sljedbenika, izmeu ostalog, trai i troenje imetka u optedrutvenc svrhe, to su mnogobrojni dravnici, dostojanstvenici, bc..'lgatije zanatlije i trgovci, podizali 7.adubine, a 7..a njihovo odravanje ostavljali znatne sume novca i privredne objekte za odravanje tih zadubina. Sistemom vakufa stvarali su sc kulturni i t~:govaki kompleksi zgrada. Defter iz 1604. godine biljei u Sarajevu preko l OO vakufa, iza kojih stoje ogromne sume uloenog novca. Zahvaljujui u prvom redu vakufima, muslimanske vjerske , kulturne i dobrotvorne ustanove bile su u mogunosti da stalno djeluju i obavljaju svoju funkciju. Islamsko-orijentalna kultura izvrila je znatan uticaj i na razvoj zanatstva. U sarajevskoj ariji razvilo se preko 80 razliitih 7..anata, organizovanih u jake cehovske organizacije, topografski odreenih, tako da su zanatlije jednog ili vie srodnih zanata radili u jedoj ulici po kojima je onda ulica dobijala ime. Veliku primjenu u zanatstvu imala je likovna umjetnost. lako nije dostigla nivo kao u veim centrima Osmanskog Carstva, veliki broj kaligrafa i drugih umjetnika, kao i njihovih djela, svjedoi o doprinosu na~ih ljudi u toj oblasti umjetnosti. Podaci iz deftera XV. XVI i XVII stoljea pokazuju da je proces prihvatanja islama u Sarajevu i okolini tekao postepeno. Najintenzivniji je bio u XVI stoljeu, tako daje ve poetkom XVII stoljea stanovnitvo Sarajeva i okoline gotovo apsolutno muslimansko. irenjem islama stvarani su uslovi za prodiranje islamskih kulturnih uticaja: arhitekture, knji7.evnosti, umjetnikih zanata, kao i drugih tekovina ove civilizacije.

irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini

263

NAPOMENA: U slijedeim tabelama dat je pregled broja stanovnitva na osnovu turskih katastarskih popisa-deftera. Te cifre obuhvataju samo feudalne poreske obveznike, kransku i muslimansku raju, kao i gradsko stanovnitvo. Njima nisu obuhvaene spahije i gradske posade, kao i dravni slubenici i sandakbegovi ljudi.

GOD. muslimani

domo.

neo.

ba t.

uelov.

vojn.

Dubr.

Jevr.

5 65

1468
krani

IS

. s.
8

muslimani

42
103

148S
krani

muslimani

82 89
884

2 8
366

1489
krani

s
12

6
3S 1S
l l

muslimani

1S16
krani

74 1112 lS 1418 14 3S79


88

66

muslimani

1S30
krani

sn
8

16

muslimani

1094

2
13

1540

krani

6 l 4

muslimani

2079

ll

1S70
krani

12 1534 13

muslimani

389S 140

1604
krani

T ABELA l. Stanovnitvo u gradu Sarajevu prema popisnim defterima

264

Behija Zlatar

TABELA 2. Stanovnitvo sela i trgova u sarajevskoj nabiji prema popisnim defteri ma

GOD. muslimani

domo.

neo.

bat.

udov.

voj n.

akin.

bena.

237
566

1468
krani

111 275 37 472 114 2254 2 491 9 61


53

muslimani
1485
krruli

913 1896 947 1584 2921


548

muslimani

99

1489
krani

65

muslimani

8 85 442 7
51

1516
krruli

407 415 67

muslimani

2060 89 3541 180


5257

154
l

54

1530
krruli

muslimani

675

164 285

656

215
72

36

1540
kdani

118
904

muslimani

1196

364

72

1570
krani

71 5349
16

42 266 4 638
15

muslimasli

328

18

1604
krruli

irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini

265

T ABELA 3. Stanovnitvo Sarajeva i okoline prema popisnim defterima

GOD.
muslimani

domo. neo. bat udov. vojn. akin. bena. Dub. Jev.

1468
krani

242 631
945

126
215

10

muslimani
1485
krani

1999 37 1029 474 i673 122


3805 2620

8 9
66
53
99

muslimani

1489
krani

71
43

muslimani

1516
krani

622

419

100
l

66
443

muslimani

1530
krani

3172 1063 415 104 75

154
l

54

23

53
656

muslimani

1540
krani

4959 1769 166 194 8836 3275 159


9244 1800

215 72
364

36

198
ll

6
l

121
904

muslimani

1570
krani

72

12 17

42
638

muslimani
1604
krani

328

18
3

156

15

266

Behija Zlatar
IRENJE ISLAMA I ISLAMSKA KULTURA U SARAJEVU I OKOUNI

Rezime U prvim decenijama osmanske vlasti, islam se najvie irio u onom dijelu Bosne koji su Turci drali jo prije definitivnog osvajanja ove pokrajine, u onim krajevima gdje je iz srednjeg vijeka nasljeena nedovoljna i nejaka crkvena organizacija, a to je ui kraj oko dananjeg Sarajeva. Proces prelaska na islam na tom podruju, uzeo je daleko vee razmjere, nego u drugim dijelovima Bosne. U sarajevskoj nahiji, islam se proirio i zbog injenice to se tu razvilo Sarajevo kao komandni, vojno-administrativni, kulturni i privredni centar cjelokupnog ejaleta, poput onih velikih na Istoku. Sarajevo, kao orijentalno-muslimanski grad, nastalo je neto prije 1462. godine, kada je Isa-beg Ishakovi, podizanjem svojih zadubina, postavio osnove budueg centra bosanskog sandaka, kasnije paaluka. Islamskoorijentalni grad, po svome izgledu, poev od monumentalnih islamskih graevina koje ine urbani kostur grada, pa do manjih mahalskih damija, koje su centri pojedinih etvrti-mahala, te kulturno-prosvjetnih i drugih ustanova, koje su gotovo sve nastajale putem vakufa, i po svojim najelitnijim predstavnicima u gradu, jeste grad u slubi islamske ideologije. Takav grad odigrao je kapitalnu ulogu u irenju islama i islamske kulture u naim krajevima, a posebno Sarajevo, kao najtipiniji primjer takvog grada u Bosni. U radu su doneseni konkretni podaci o broju muslimanskih kao i kranskih domova, procentualna zastupljenost muslimanskog i kranskog stanovnitva u gradu i sarajevskoj nahiji, porijeklo tog stanovnitva, kao i konkretni primjeri o prelasku na islam. Podaci iz deftera XV, XVI i XVII stoljea, pokazuju da je proces prihvatanja islama u Sarajevu i okolini tekao postepeno. Najintenzivniji je bio u XVI stoljeu, tako da je ve poetkom XVII stoljea stanovnitvo Sarajeva i okoline gotovo apsolutno muslimansko. irenjem islama stvarani su uslovi za prodiranje islamskih kulturnih uticaja: arhitekture, knjievnosti, umjetnikih zanata, kao i drugih tekovina ove civilizacije.
EXPANSION OF ISLAM AND ISLAMIC CULTURE IN SARAJEVO AND ITS SURROUNDING S

Summary

During the first decades of Ottoman rule Islam was mostly spread in the part of Bosnia possesed by the Ottomans before their final conquest of this province, part where Medieval church organization was insufficient and weak,

irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini

267

as it was in the surrounding region of today's Sarajevo. Process of lslamization in this region was of more wider extent than in the other regions of Bosnia. The other reason for the expansion of Islam in the Nahiya of Sarajevo was that the city itself had been founded as command post, military-administrative and economic center of the Eyalet as a whole, like the great cities of the East Sarajevo, as Oriental-Muslim city, was founded before 1462. The endowments of Isa-bey Ishakovich layed the foundations for the future center of Bosnian Sanjak, and later on Bosnian Pashalik. lslamic-Oriental city was a cityserving to the ideology of Islam by way of its complete apearance, beginning from the monumental Islamic buildings making the urban form of the city, then smaller mosques being the cenres of city quarters. ending with culturaleducational and other institutions founded mainly through waquft, as well as by way of city's most prominent representatives. City of this kind played the main role in the expansion of Islam and Islamic culture in our regions and Sarajevo was the most typical example of such city in Bosnia. The present paper gave precise data concerning the number of Muslim and Christian homes, percentage of Muslim and Christian population in the city itself and in the Nahiya of Sarajevo as a whole, the origine of the population in question, as well as the examples considering the process of islamization. The data found in the registers of the IS'h, 16 th and l ?h centuries showed that the process of islamization in Sarajevo and its surmundings was gradual. lt had been the most extensive during the 16th century, so that the population of Sarajevo and its surroundings at the beginning of the l ?h century was nearly completely Islamic. The expansion of Islam opened the way to the influence of Islamic culture in architecture, literature, handicraft, as well as to the other inheritances of this civilization.

RAMIZA IBRAHIMOVI (Sarajevo)

STRUKTURA VOJNIKE KLASE U XV I POETKOM XVI VIJEKA S POSEBNIM OSVRTOM NA IRENJE ISLAMA U BOSNI
',,

Osmanlije su u Bosnu doli sa potpuno izgraenim drutvenopolitikim i ekonomskim ureenjem koje se u jugoslavenskoj istoriografiji obino naziva timarsko-spahijskim sitemom. Dok su stariji istoriari (Truhelka, npr. 1) porijeklo ovog lenskog sistema vezivali za Perziju ijim su se osvajanjem Arapi i upoznali s njim, danas istoriari tvrde, bolje reeno, pretpostavljaju da je osnova ovog sistema u sistemu tzv. iktaa u arapskoj dravi koji, prenesen u perzijski jezik, dobija naziv "timar" i kao takav se prenosi u turski prostor i jezik. Izgradnja osmanskog timarsko-spahijskog sistema kod nas bi~ uslovljena i istorijskim kontekstom osmanskih osvajanja na Balkanu. Vojni kontakt Osmanlija sa Bosnom obino se vee za 1384. godinu, odnosno, za provalu Osmanlija pod Timurta-paom u prostore bosanske drave i za 1388. godinu i bitku voenu kod Bilete u kojoj su Osmanlije poraene. Nakon bitke na Kosovu sve su ei upadi Osmanlija na teritorij bosanske drave koja je bila u vrlo de7..olatnim prilikama zbog nesloge koja je vladala meu bosanskom vlastelom, a naroito zbog drastinog opadanja moi bosanskog kralja koji je u sutini samo nominalno nosio vladarsku titulu, jer su ostali plemii biti gotovo samostalni. Ipak, bez obzira na to to je integrativna mo kralja bila opata, svi bosanski velikai su i dalje bar nominalno prihvatali i kralja i bosanski Sabor, kojim je kralj predsjedavao, kao najviu vlast u zemlji. Zbog takvih prilika u Bosni, a i naruene ravnotee u konfesionalnom pogledu, Osmanlijama nije bilo ~ko da provaljuju u Bosnu i daje razaraju, pripremajui njen definitivni pad. ak je potvreno da su neki od velikaa ili bosanske vlastele, kao to su Pavlovii, Kovaevii, a naroito Kosae, pozivale Osmanlije da im pomognu da se to vie osamostale i proire svoje feudalne teritorije prihvatajui vazalni odnos prema Osmanlijama_naroito u vrijeme kad su evropske zemlje, na elu s papom, pokuavale da Bosnu preko bosanskog kralja podvrgnu pod svoj uticaj, a papa da privoli bosanske kraljeve da istrijebe ili prevedu u katolianstvo pripadnike bosanske crkve. 1 Tvrdi se da je i narod bio zainteresovan za dolazak Osmanlija.3
l. Truhelka ., Historil!ka podloga agrarnog pitanja u Bosni, separatni' otisak iz GZM u BiH, Sarajevo, 1915, str.32; 2. abanovi H., Bosanski pala/uk , Sarajevo, 1982, str. 27; 3. Filipovi Ned., Pogled na bosanski feudalizam, Godinjak ID IV (1952), str. 76;

270

Ramiza Ibrahimmi

Posljedica takvog stanja je prodor Osmanlija poetkom etvrte decenije XV vijeka u Bosnu sve do Visokog, a od 1448. godine oni su se tu definitivno uvrstili sa sjeditem u Vrhbosni, odnosno, dananjem Sarajevu. ak su tu uspostavili sjedite posebne vojno-upravne jedinice, tzv. kraj ita, na ijem je elu bio Isabeg lshakovi. Na podruju koje je zahvatalo to krajite, a to je od Skoplja do Sarajeva, kao uostalom i cijelom Carstvu u to vrijeme, najznaajniju ulogu u odravanju osmanske vlasti odigrali su tzv. gulami, carski ili namjesniki. Upravo u tom periodu, kad jo uvijek nema nikakvih ustaljenih osmanskili vjerskih i pravnih institucija, niti ma~vnog irenja islama, moglo bi se rei da u osmanskom vojnikom poretku vlada sistem gulama. Gulami predstavljaju onaj krug ljudi koji su na bilo koji nain pali u ropstvo, primili islam i, ukljueni u vojniki sistem kao osloboeni robovi svojih gospodara, vjerno im sluili i revnosno obavljali svoju dunost, za to su nagraivani veim timarima, tako da oni, dolazei u Bosnu, ve uivaju krupne timare i zeamete. To je najoitije u zbirnom popisu krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. godine, gdje 54% timamika nosi uz ime naznaku"gulam" ili "hizmear", a visina iznosa timara se kree do 27.Z76 aki. Nedim Filipovi pojavu ogromnog broja gulama u prvim godinama osmanskih os:vajanja objanjava opasnou kOJU su nosili postignuti uspjesi Osmanlija na Balkanu. 4 Naime, irenje Osmanskog Carstva slapilo je snagu osmanske vojnike klase zbog ogromnih osvojenih podruja a i nepostojanja brojane razmjere vojnika, te su gulami i hizmeari bili izvrsno sredstvo da se meu balkanskim narodom stvore vrsta uporita osmanske vlasti time to su oni prevoeni u krupne i odane feudalce i nosioce vlasti u osvojenim podrujima. Meutim, ve u bosanskom defteru iz 1468. godine susreemo samo 14 timara naslovljenih na gulame, to znai da se sistem gulama ve tada, a poetkom XVI vijeka posve sigurno, poeo transformisati i gubiti prvobitni znaaj jer u popisu bosanske vojske pred bitku na Mohau 1526. godine gulame imaju i neki sitniji feudalci, a ne samo sandak-beg.5 To je posljedica, bez sumnje, injenice to su Osmanlije u svoj sistem na naim prostorima apsorbirati domae sitno i srednje plemstvo u vojniku klasu, stvarajui na taj nain monu i dovoljno brojnu vojniku klasu za odravanje svoje vlasti. Kad je ve rije o osloboenim robovima, interesantan podatak nalaZimo u azadnami Murata II iz 1444. godine kojom se oslobaa 6 ahindija, 4 akrdije, kuhar, sobar, rakas, sluga u riznici i silahdar i to porijeklom Arnauti (5), Bosanci (4), Lazi (3), Sasi (2) i jedan Vlah. 6 Ono to posebno privlai panju u pohvalama za njihovu slubu jeste podatak da su oni vjerno obavljali
4. Isto, str. 96; Nini M.,lstorija agrarno-pravnih odnosa srpskih tetaka pod turcima, I deo, Beograd, 1920, str.l3; 5. Alii A. S., Popis bosanske vojske pred bitku na Mohau 1526. godine, POF sv. XXV/ 1975, Sarajevo, 19TI; 6. Inalcik H., FaUh devri ilr,eri1ule tetkikler ve vesikalar, Ankara. 1987, str.215

Struktura vojnike klase ..... .

271

svoju slubu ve "mnogo godina". Da podsjetimo: rije je o 1444. godini, a tek 1448. godine Osmanlije e definitivno ostati u Bosni. U osvojenim zemljama na Balkanu Osmanlije su odmah uspostavljati mirijsko vlasnitvo nad zemljom, a onda tu mirijsku zemlju dijelili u tmmre vojnicima za obavezu sluenja u vojnim pohodima i ostavljajui proizvodno stanovnitvo nad njegovim posjedima, dajui mu veu sloOOdu i sigurnost u odnosu na ranije sisteme institucijom tapije i tano utvrenim obavezama koje nije mogao mijenjati niko osim sultana (drave). Uivalac sitnog feudalnog posjeda (do 20.000 aki), timara, zvao se spahija. Ta struktura je inila osnovu osmanskog sistema. Svaka neposlunost povlaila je za sobom oduzimanje timara( od~no, prihoda koje su uivali) i svoenje takvog uivaoca 11a stepen rajetina. Srednji vojniki posjed naziva se zeametom. Uivali su ga zaimi (begovi) koji su, uglavnom, imali ulogu vitih ili niih vojnih zapovjednika. Has je krupni feudalni posjed kojeg je na prvom mjestu uivao sultan, a zatim visoki dostojanstvenici dvora, dravni slubenicii namjesnici pokrajina Broj ovih posljednjih lena je bio relativno malen, a ak je i iznos njihovih prihoda, uzimajui ukupnu vrijednost dravnog dohotka, bio relativno malen u odnosu na prihode koje su uivali timamici. Treba rei da je pri osvojenju novih pokrajina bila praksa da se veliki dio tog prostora odmah upiie sultanu kao carski bas, a zatim kao bas pokrajinskog namjesnika. No, kako su vojne potrebe iziskivale vei broj vojnika, bilo ve ukljuenih u vojniki sistem ili onih koje je trebalo vrbovati u taj sistem, sultan je iz svojih prihoda dodjeljivao vojnika lena najee srednjoj kategoriji vojnika. ali isto tako i spahijama. Na taj nain sc ukupni carski prihod umanjivao i prelazio na uivanje cjelokupnoj vojniko_j klasi. Ovakav sistem u potpunosti je primijenjen u Bo8ni nakon njenog osvojenja, o emu najbolje svjedoe defteri, primjerice onaj iz 1468. godine, gdje je pola carskog basa u iznosu od 1.663.804. ake dato u vidu zeameta ili timara pojedincima, spahijama uglavnom iz Bosne. Teiko je sa sigurnotu utvrditi ko su bili svi ti ljudi koji su prvi uli u os:manslm vojniku klasu u Bosni, aU je sigurno da to nisu bili obini ljudi iz naroda. Mislimo da su to oni koji su ve dotad bili sastavni dio vi.ih slojeva bosanskog drultva. Iako oo ddifrovanjem sve starijih izvora Jukiev "Oogodopis" umnogome biti opovrgnut, iskoristioomo i njegove rijei u vezi sa prethodnim ka4on kae:"... i mnogim plemiima i gospodi, davi im berate, dopusti im njibove zemlje i posjedovanja uivati".' Imajui u vidu osnovnu ustanovu u ekonomskoj strukturi osmanske drave-mirijsko vlasnitvo nad zemljom, oito je da je klasni status zateenih
. 7. Juki I. F., 'Zmnljopis i povjtstnica Bos11e, Sarajevo, 1913, str.309;

272

Ramiza Ibrahimovi

pripadnika sitnog plemstva koji su uglobljeni u timarski sistem bio zatien i da nije bio uslovljen prelaskom na islam nego njihovom lojalnou Stalnost prebivanja najednom mjestu i istom posjedu nije im niim garantovana jer bi to bilo u suprotnosti sa osmanskim timarskim sistemom. Najvjerovatnije i najblie istini je to da su u osmansku vojniku klasu vrbovani posjednici plemenitih batina koje su izrasle razvojem feudalizma u Bosni i diferenciranjem drutva na feudalnu klasu i kmetove. itav niz takvih ljudi, ukljuenih u osmansku vojniku klasu na cijelom podruju bosanske teritorije osvojene u XV vijeku, potvruje ovu pretpostavku, jer je vidljivo da su iznosi njihovih timara izuzetno niski i mogu se poklapati sa prihodima koliko je otprilike iznosila vrijednost prihoda sa njihovih batina. Interesantno je da se 1468. godine moe nai timar od samo 55 aki. Uzmimo npr. nabiju Blagaj gdje su svi timarnici hriani domaeg porijekla (izuzevi jednog sa naznakom"novi musliman", dakle, domai, takoe). Iznos njihovih timara kree se izmeu 55 i 2.335 aki. Slina situacija je i u nal:riji Popovskoj: svi timamici, osim toevakog dizdara, koji na tom podruju uivaju vojna lena, su hriani domaeg porijekla, a iznosi njihovih timara se kreu izmeu 80 i 6.80 l ake. Halil lnalcik je, posmatrajui Carstvo kao cjelinu, inae vrlo decidan u vezi sa pitanjem prihvatanja pripadnika domaeg plemstva u osmansku vojniku klasu istakao: "Osmanlije su priznavale pripadnitvo vojnikoj klasi i lanovima odgovarajue kaste u novoosvojenim dravama, te su na taj nain mnogi hriani koji su drali feude postali spahije sa timarima. Vremenom su oni sami ili njihovi sinovi prelazili u islam".8 Njegovi podaci iz 1431. godine za pograninu oblast Albanija (16% spahija su bivi hrianski posjednici feuda, 30% Turci iz Anadolije, a SO% sultanovi ili begovi robovi, gulami) d8ju skoro istu sliku kao i defteri bosanskog podruja. Potpuna likvidacija zateenog stanja i ustanova nije bila ni u interesu Osmanlija, ali su se. zateeni elementi morali uglobiti u osmanski sistem. Krupni posjedi esto, prostorno i imenom, odgovaraju ranijem feudalnom podruju, neke srednjevojekovne dabine su zadrane i dalje, a sve to s ciljem da se ne izvre odmah radikalne promjene u svim sferama i time poremeti normalan nain ivljenja, s tim da e potpunu kontrolu preuzeti osmanska drava. Davno je K. Mihailovi konstatovao da " ... bio bogat ili siromaan, svaki u carsku ruku gleda, a car pak sve dalje snabdeva, svakoga prema njegovom dostojanstvu i zaslugama i tako nijedan gospodin nema po tome obiaju nita svoje nasledno". 9 Uzimajui u obzir rezultate istraivanja Nedima Filipovia, Hazima abanovia i M. Mirkovia, Sreko Daja o pitanju integrisanja zateenih struk8. Inalcik H., Osnu:msko Carstvo. Klasitw doba 1.300-161)(), Beograd, SKZ, kolo LXVII, 452, 1974, str.l62. Inae, rije "kasta" koju je prevodilac Milica Mihajlovi upotrijebila u prevodu engleskog teksta ne odgovara drutvenom sistemu Osmanskog Carstva 9. Mihailovi K. iz Ostrovice, Ja11iarove uspomene ili turska hro11ika. Spomenik CVIl, SANU, Beograd, 1959, str.55;

Struktura vojnike klase ..... .

273

tura u islamske dravno-teokratske strukture ispravno primjeuje da je naa istoriografija sve do, otprilike,'40-ih godina ovog vijeka, stajala iza toga da su se bosanski sitni i krupni bogumilski i hrianski plemii redom islamizirali da bi sauvali svoje posjede. Nadalje zakljuuje da je V. ubrilovi prvi osporio~u teoriju ("poturi se plahi i lakomi") iji su glavni nosioci bili I.F. Juki i . Truhelka.10 Po Vasi ubriloviu, ali bez naune utemeljenosti, bosanski begovi su potomci nekadanjih visokih turskih inovnika i spahija i mijeanog su porijekla. Jedan dokazano (?!) vrlo mali dio je od poturenih sinova stare bosanske vlastele, drugi su ili od bosanskih poturenjaka ili od ljudi iz ranih zemalja Osmanskog Carstva koji su doli u Bosnu slubom, ostali tu i pretopili se. 11 Nasuprot tome, Nedim Filipovi je to kategoriki opovrgnuo i utvrdio da je bilo irokog prihvatanja domaeg plemstva, a i defteri e potvrditi da iza islamizimnih zaima i timarnika stoje uglavnom predstavnici domaeg plemstva i da su Osmanlije oito "preuzimali i uglabali u svoj sistem ugledne feudalce iz najblie okoline bivih vladalaca i najkrupnijih feudalaca. 12 Filipoviev primjer Sanka, vaspitaa sina Hercega Stjepana koji 1477. godine uiva timar u iznosu od 3.3.50 aki samo je jedan od najoitjih. U literaturi se spominje samo relativno mali broj poznatih porodica kod kojih nema dvojbe da se radi o srednjevjekovnoj sitnoj ili krupnijoj vlasteli. Danas se sa sigurnou moe rei da ubrilovi nije dovoljno zalazio u prolost Bosne da trai stvarno porijeklo bosanskog plemstva u domaim srednjevjekovnim porodicama jer sve svoje tvrdnje uglavnom zasniva na onim koje su "preivjele" do XIX vijeka i to uglavnom kad se radi o krupnijim plemiima, a zanemaruje nie i srednje plemstvo. 13 Vasa ubrilovi nije naroito u pravu kad tvrdi da je muslimansko plemstvo skorojevikog porijekla, upravo zbog karaktera i naina izrastanja vojnikog plemstva u osmanskom sistemu o emu je naprijed bilo govora, a posebno ne uzima u obzir odakluk u Bosni koji de facto bosansko vojniko plemstvo pretvara u krvno. esto se pominje potomak u bosanskom kralje\.stvu ugledne porodice Masnovia, Radoj Masnovi. Brojne biljeke dopisi vane uz ovog timarnika u defterima ( u toku sedamnaest godina dva puta mu je oduziman i vraan timar) govore nam o inae uobiajenom postupku u tim godinama prema ljudima koji se nisu odazivali dunosti.14 Ve je postao legendaran i Herak V rane, prvo sitni a zatim krupni vlastelin kojeg 1477. godi'ne nalazimo sa zeametom u iznosu od 28.975 aki do 1489. godine (ovog puta kao biveg timarnika sa ije se stavke pojedini dijelovi timara prenose na druge). Inae, timari koje su uivali ovi ljudi nisu morali biti

10. Daja S. M., Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, Zagreb, 1971, str. 25; ll. ubrilovi V., Porijeklo muslimanskog plemstva u BiH, .TI, 1935, sv. 1-4, str.389;

12.

Filipovi

Ned., O nastanku feudalnih posjeda muslimanskog boslUiskog plemstva, Pregled

5, 1953, str.390;
13. ubrilovi V., nav. djelo, str.388; 14. TD, No 0-76, OIS br.216, f.51 (sumami defter iz 1468. god.);

274

Ramiza Ibrahimovi

veliki jer je visinu iznosa timara uvijek odreivao poloaj koji je timarnik imao u Osmanskom Carstvu, tj. po zasluzi. Pored prilino rabljenih Stania, 15 Obrenovia, 16 Jahjapaia, 17 Hercegovia,18 Kovaevia, 19 ostaje itav niz starih spahija, a domaih hriana koji kao takvi do kraja XV vijeka pa i dalje, uivaju solidne timare. U nahiji Nikii 1455. godine svi timamici su domaeg porijekla (Stjepan, Vlatko, Vuk, Herak, Vukoslav, Zomko, Dobrain, Vuka). To isto vrijedi, ali u trostruko veem broju domaih timamika, u nabijama Blagaj, Trebinje, Dabar, odnosno, za podruje sjevernog i sjeveroistonog dijela budueg sandaka Hercegovine gdje domai ljudi apsolutno preovlauju u vojnikoj klasi. Pri razmatranju porijekla i karaktera feudalne klase izranja i pitanje muslimanskog plemstva uopte, u odnosu na zapadno plemstvo i pitanje same titule bega. Pitanje je takvo da zasluuje poseban i detaljan tretman, te emo ovdje pomenuti tek Thalloczyjeve zakljuke da bosansko-hercegovaki naziv "beg" predstavlja poseban, istorijskim razvojem prouzrokovan red i da ova titula ne znai ni maarsko ni austrijsko plemstvo, niti moe da iziskuje ikakvo plemiko potraivanje. 20 Naravno, ovdje treba odmah dodati svojinski odnos na feudu u Osmanskom Carstvu, odnosno to da vojnici nisu bili vlasnici feudalnog lena kao na Zapadu. Ustvari, svima onima koji insistiraju na postojanju i znaaju krupnih feudlaca kod Osmanlija treba ukazati na to da su oni na prvom mjestu u dravnoj slubi kao vojnici ili administrativni slubenici i da im vojni, odnosno, administrativni poloaj donosi ulogu krupnog feudalca, a ne nasljedna linija kao kod posjednika feuda na Zapadu. Tek e 1593/4. godina biti prekretnica ali nimalo nagla i neoekivana. Sreko Daja o tome kae: "Prema sadanjem shvatanju islamsko plemstvo u Bosni nije dolo do legitimne nasljcdnosti svojih posjeda naglim prelaenjem na islam, nego je nasljednost posjeda krupnih muslimanskih feudalaca u Bosni bila rezultat slabljenja Osmanskog Carstva i nunosti ustupaka centralne uprave bosanskom plemstvu". :u Mislimo da je to trebalo dopuniti injenicom da je Bosna imala poseban strateki znaaj i razliit put razvoja feudalne klase to je vanije i presudnije nego slabljenje Osmanskog Carstva; a to potvruje i druga injenica da se odakluk (nasljeivanje feuda) nije razvio u cijelom Carstvu. Da je Juki, pa i drugi poslije njega do Ubrilovia, mogao konsultovati deftere, ne bi tvrdio da su "mnotvo i bogatstvo bosanskih Turakah, maloa, siromatvo i neznanstvo kranah, inilo prve to jaim, a posljednje to nejaim i
nevoljnijim"~1

15. Zlatar B., O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu. Prilozi, god. Xl, br.14-15, Sarajevo, 1978. 16., 17., 18., 19. Isto; 20. Thalloczy L., A Bosniyak-Herczegovinai "beg czimriJI, Turul l, Il, Budapest, 1915; 21. Daja S. M., nav. djelo, str. 25; 22. Juki I. F., nav. djelo, str.310;

Struktura vojnike klase ..... .

275

Analizom katastarskih popisa iz 1455., 1468., 1477., 1485. i 1489. godine mogu se sa sigurnou pratiti promjene u broju hriana spahija i iznosima njihovih timara. Prelazak na islam ovih ljudi adekvatan je procesu prelaenja na islam irokih masa, dakle, to se nije odigralo odmah i odjednom, nego postepeno, kao to je i inae irenje islama postepen proces. Kako se u tim godinama teritorijalni opseg Osmanskog Carstva neprekidno mijenjao, katastarski popisi pokazuju da u ranije osvojenim krajevima (Zvean, Ras, Hodidjed i sl.) preovladavaju muslimani, dok u novoosvojenim podrujima (naroito u Hercegovini) veinu timarnika ine hriani ili muslimani u prvoj generaciji. Evidentno je ipak smanjivanje broj hriana spahija iz godine u godinu tako daje sa 29% timarnika (koliko je inilo hriana meu timarnicima u poetku), krajem XV vijeka broj pao na 6% od ukupnog broja, te nije ni neobino to K. Mihailovi kae: "... onih koji se svake godine dobrovoljno poture nije mali broj ". 23 Razlozi smanjivanju broja hriana su leali u tome to su hriani spahije prelazili na islam (u defterima oito zbog naznake" novi musliman", hrianskog imena ili imena, Abdulah kao imena oca), to su gubili timare zbog otkazivanja poslunosti ili to su bjeali. Ali, relano gledajui, postepenom nestajanju timarnika hriana meu timarnicima muslimanima ne moe biti razlog iskljuivo unutranje ubjeenje i samo ljubav prema islamu nego i realna injenica da su mogli obezbijediti sigurniji poloaj na svom timaru i meu muslimanskim spahijama. Najnia granica do koje seu iznosi timara hriana u prvom popisu iz 1455. godine je 147 aki, a najvia 6.609 aki. Godine 1468. iznosi se kreu izmeu 55 i 4.071 ake da bi se 1477. godine gornja granica pomakla na 28.970 aki. Te godine, pa i 1485., 1489. i 1526. nalazimo hriane zaime sa iznosom zeameta i do 41.000 aki. Opte je poznato koliki je znaaj imala svaka zauzeta ili izgraena tvrava te nije za uenje broj timara koji se dodjeljuje posadnicima zateenih tvrava uz obrazloenje :"Zato to je predao tvravu .. ". Takav je npr. sluaj sa Pavom Grguriem koji je predao tvrave Fou i Brvenik.:w Broj timara u rukama tvravskih posada ini 1477. godine ak 49% od ukupnog broja timara. No, polovina njih su kolektivni timari. Vantvravski kolektivni timari, inae, nisu doivljavali promjene kao drugi koji su esto poveavani na raun obinih posjednika timara. Zbog toga Nedim Filipovi s pravom u takvim timarima i prepoznaje batinski karakter. 25 Tvravski kolektivni timari, pak, nisu dodjeljivani po ranijem batinskom pravu nego kao plata za slubu u tvravi te su se mogli nesmetano smanjivati, poveavati, mijenjati, ali je i tu zadran odreeni minimum i maksimum rente. U tvravama je inae vrlo malo ili nikako posadnika hriana. U vezi sa vojnikom klasom u Bosni treba se osvrnuti na pitanje regio23.
Mihailovi

K. iz Ostrovice, nav. djelo, str.70;

24, TD, No O.76, OIS br. 216, f. SS 2S. Filipovi Ned., Pogled na osmanski feudalizam, ID IV, Sarajevo, 19S2, str.ll3.

276

Ramiza Ibrahimovi

nalne, pa i etnike pripadnosti vojnika koj su nakon osvajanja Bosne bili stacionirani kao stalne vojne snage za odravanje vlasti' i za eventualna nova osvajanja. Po obiaju, prilikom pohoda sultan je vodio sa sobom vojsku iz itavog Carstva i nakon zavrene vojne najvei broj ih se vraao sa sultanom do prijestonice i dalje u. svoja podruja. No, jedan dio njih je trebalo ostaviti na osvojenom podruju pa bi dolazilo do zamjene njihovih timara u podrujima iz kojih su poli u rat za timare u osvojenim podrujima. To je tzv. tahvil. 26 Pouzdano se zna da je sa Osmanlijama dolazio veliki broj ljudi sa Istoka, premda u defteru iz 1455. godine skoro da nema nikakvih oznaka uz ime timarnika, izuzevi za petest ljudi za koje se izriito kae da su iz Mentee ili da su Arnauti. U narednim defterima vantvravske timare uiva ve nekoliko Maara, Arnauta i spahija iz Sofije, Soluna, itd. Situacija u tvravama je sasvim drugaija. U defteru iz 1468. godine ak 46 % timarnika ima uz ime naznaku odakle dol~ze. Osmanlije su praktikovali da u novoosvojenim tvravama vojni kadar bude iz ranije osvojenih vlasti u kojima se ve stabilizovala osmanska vlast. Tako meu tvravskim posaclama u pomenutom defteru najbrojniji su ljudi doli iz Plovdiva, Sofije, Janbola, Vidina i Pirota. U popisu iz 1477. godine esti su ljudi iz Nia, Sofije, Nikopolja, Timurhisara, a ll posadnika ima uz ime naznaku "Bosna". Tu se najvjerovatnije radi o ljudima sa teritorije srednjevjekovne Bosne, a koji su prije pada Bosne bili uvrteni u timarsko-spahijski sistem. 'l? U popisu iz 1485. i 1489. godine ima dosta ljudi iz Plovdiva, Sofije, Skoplja, Vidina, a brojni su i Arnauti i Maari. Maari su i inae u prilino velikom broju prisutni kao timarnici (bilo kao muslimani ili hriani), ali ako se imaju u vidu istorijska zbivanja u tim godinama i aktivnost Osmanlija u raznim podrujima, to ne zauuje. I u ovom posljednjem defteru nailazimo na pet osoba sa naznakom da su iz Bosne. Prema podacima iz deftera vremenom se broj timarnika porijeklom izvan Bosne smanjuje u korist domaih ljudi. I inae, Bosanska kanun-nama iz 1516. godine zakonskim putem nastoji da osigura poloaj domaim ljudima jer se u njoj izmeu ostalog kae da se upranjeni timari imaju dati samo domaim ljudima koji su ostali bez timara ili zeameta, a da se ne daju ljudima iz drugih sandaka. Ako uzmemo u obzir mjesto porijekla navedeno uz ime timarnilca, samo ime timarnika ili odrednice koje kazuju dosta o timarniku (tipa "novi musliman"), defteri e nam otkriti znaajan procenat vojnike klase domaeg porijekla u bosanskom vilajetu, etrdesetak godina nakon zvaninog osvajanja Bosne. Ne samo da ima indicija nego moemo sa dosta sigurnosti zakljuivati da je najvei broj ljudi, ako ne i svi koji su bez navedenog mjesta porijekla ( a njih je i najvie) domaeg porijekla. Da nije tako, ne bi bilo razloga da se za ostale timarnike izriito navodi da su iz pojedinog kraja Osmanskog Carstva. Osim toga,
26.
Filipovi
Alii A.

27.

Ned., O iuazu "tahvil", POF Il/1951 (1952), str. 239-247. S., nav. rad, str.l77.

Struktura vojnike klase ..... .

277
takoe potvruje

veliki broj ovih timarnika ima vrlo sitne timare, to miljenje i zakljuke.

nae

Treba ipak istai daje odreeni broj vojnika, porijeklom izvan Bosne, ostao stalno u Bosni, ali jo vei broj ih se pomjerao u pravcu novih osvajanja, pa bi i inae na njihova mjesta dolazili domai ljudi-hriani ili eventualno oni koji su preli na islam. To je oito u ematskom prikazu sastava tvravskih posada u defteru iz 1485. godine gdje su u tvravama Bobovcu, Kreevu, Prozoru i sl. jo uvijek u velikom broju prisutni ljudi koji nisu domaeg porijekla, u tvravama Viegmdu i Dobrunu mogu se izbrojati na prste jedne ruke, dok ih u mnogo ranije osvojenim podrujima Jeleu i Zveanu skoro i nema. Naveemo interesantan podatak u neto kasnijem izvoru, popisu bosanske vojske pred bitku na Mohau 1526. godine gdje meu timamicima koji kreu u vojni pohod nema nijednog hrianina, a meu onima koji ostaju da brane Bosnu ak polovinu ine
hriani.

Tako se uglavnom stvaralo jezgro domae autohtone vojnike klase koja e ve u XVI vijeku u potpunosti preovladati u Bosni i formirati domai feudalni sloj na koji e prei uglavnom i sva vlast i ekonomska bogatstva. Branislav urev je ve ranije uoio da se istoni feudalni sistem mora posmatmti u svoj svojoj kompleksnoj istorijskoj odreenosti. Meutim, jedan od razloga, zbog kojih on ne nalazi opravdanja tome "da se spahijski red u BiH u XV i XVI vijeku, pa i u XVII vijeku, uprkos tome to u njemu daleko preovlauju domai muslimani, naziva domaom muslimanskom{eudalnom klasom" lei u tome to spahijski vojniki stale nije bio feudalna klasa u punom smislu. 28 Meutim, ako mi .bar uslovno, a to ini i urev, ne bi odnose izmeu spahije i raje nazivali feudalnim, onda sc postavlja pitanje kako nazvati vojniki stale u osmanskom sistemu. Oito je da postoji sutin-;ka razlika izmeu osmanskog sistema i njegove vojnike klase i feudalizma na Zapadu, a to se prvenstveno oituje u tome to vojnika klasa u Osmanskom Carstvu ne raspolae zemljinim posjedom u privatnoj svojini i ne izraava se u drutvu u stilu zapadnog feudalizma. Meutim, njen status se ne moe do kraja eksplicirati samo u okviru istonih despotskih sistema. O tom pitanju predstoje duga i temeljita istmivanja ~oja je urev na pravi nain usmjerio. Mislimo da se mon1ju uzeti u obzir sasvim realni rezultati istraivanja o tom pitanju nekih drugih naunika ( Branislava Nedeljkovia 29 i Nedima Filipovia, npr.). Mi stojimo na stanovitu da nema nikakvog valjanog razloga da se vqjnika klasa u Bosni do XVIII vijeka ne moe oznaiti autonomnom domaom vojnikom klasom, posebno imajui u vidu da je ve do kraja XV vijeka procenat domaih ljudi u vojnikoj klasi vrlo visok. Podaci iz deftem, pomenuta bosanska kanun-nama iz 1516.godine, a zatim 1593/4. godine i zvanino priznanje odakluka u Bosni predstavljaju-ne najavu
28. urev B., Prilog diskusiji o osmanskom drutvenom poretku, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, br.l3, god. XIII, Sarajevo, 1977, str.71. 29. Nedeljkovi B., Istorija batinske svojine u 1wvoj Srbiji od kraja 18. veka do 1931" Beograd 1936.

278

Ramiza Ibrahimovi

nastanka, kako to tvrdi urev, nego ve etabliranje gotovo potpuno zasebne feudalne klase. Njena uloga u irenju islama je znaajna ali ne i odluujua. Uz ljude vjerske profesije, te dervike redove, posadnici tvrava i spahije domaeg porijekla su uticali na okolno stanovnitvo i njegovo prihvatanje islama, naroito u posljednje dvije decenije XV vijeka, kada je primjetno njihovo psiholoki podsticajno djelovanje na ire mase. O drugim faktorima mi neemo raspravljati u ovom izlaganju. Kao primjerena ilustracija reenog posluie tabelarni prikaz zaima i timamika po konfesionalnoj strukturi i regionalnom porijeklu.30
domae

30. U ovu tabel u nisu

ukljueni

hasovi (sultana. sandak-begova) .

Stn1k'1Ura vojnicKe Klase ..... .

279
Vilajet Herceg. (1477) Liva

Defter Zeameti

Timarnici sa naznakom da su porijeklom izvan Bosne Timarnici bez oznake mje$ta porijekla 32

31. Timamici navedeni u defterima sa tim odrednicama ili im je po imenu oca hriiansko porijeklo.

oigledno

32. Vjerovatno se u najveem broju sluajeva radi o timamicima domaeg porijekla.

280

Ramiza Ibrahimovi

STRUKTURA VOJNIKE KLASE U XV I I'OETKOM XVI VIJEKA S POSEBNIM OSVRTOM NA IRENJE ISLAMA U BOSNI

Rezime Osmanlije su u Bosnu doli sa potpuno izgraenim drutvenoi ekonomskim sistemom tzv. timarsko-spahijskim sistemom. Znaajnu ulogu u prvo vrijeme osmanske vlasti u osmanskom vojnikom poretku odigrali su gulami, osloboeni robovi koji prema osnovnim izvorima za ovu temu (defterima iz 1455., 1468., 1477., 1485. i 1489. godine) uivaju primjetno velike timare i zeamete. Pitanje vojnike klase u Bosni, openito, povezano je sa procesom irenja islama kod irokih masa. U ovom mdu mi iznosimo neke nove poglede i na vojniku klasu i na njenu vezu sa irenjem islama. U timarsko-spahijski sistem masovno su ukljuivani domai elementi, nekadanji uivaoci plemenitih batina. Uvidom u konfesionalnu strukturu uivaoca timara oito je da status zateenih pripadnika sitnog plemstva nije bio uslovljen prelaskom na islam nego njihovom lojalnou, to se vidi i u pamenutim defterima a i onim s poetka XVI vijeka gdje sreemo hriane spahije sa timarima u iznosu i do 41.000 aki. Vremenom oni prihvataju i ideologiju novog gospodara. Meutim, to se deavalo kao proces, a ne kao kampanja. Tako se broj spahija nem uslimana u periodu Qd pada Bosne pod osmansku vlast pa do kraja XV vijeka JXlstepeno smanjuje i to sa 29 % na 6% od ukupnog broja. Veliki broj hriana spahija je naputao timare samovoljno, a neki su gubili timare zbog otkazivanja poslll~nosti. Ako obratimo panju na to odakle su doli ljudi koji su inili vojniku klasu u Bosni u XVI vijeku, primijetiemo veliki broj ljudi sa Istoka i onih koji su sa Osmanlijama dolazili iz ranije osvojenih oblasti u kojima se ve stabilizovala osmanska vlast. To je najoitije u sastavu tvravskih posada gdje ljudi esto imaju uz ime navedeno mjesto porijekla. Sreemo i dosta Maara i ljudi porijeklom iz podruja koja e tek kasnije biti osvojena. No, ve udrugoj polovini XV vijeka zaeto je jezgro domae vojnike klase, a u XVI vijeku ona e sasvim preovladati u Bosni. Bosanskom kanunnamom iz 1516. godine ljudi domaeg porijekla koji su ostali bez timara ili zeameta stiu primat u dodjeli upranjenih timara, a 159314. godina i sistem od~..akluk-timara bie prekretnica u bosanskoj vojnikoj klasi jer time bosansko vojniko plemstvo prerasta u krvno plemstvo. Tako se definitivno uspostavlja domaa vojnika klasa. Domae spahije imale su odreeni znaaj u prelazu na islam irokih masa, ali ne odluujui jer i za njih vrijedi postepeni proces prelaska na islam. Ipak, prilino veliki znaaj u naem sagledavanju irenja islama ima injenica da je veliki procenat vOjnike klase u XV vijeku domaeg porijekla, bilo da sc radi o hrianima ili muslimanima u prvoj generaciji. Prema tome, bosansko plemstvo nije skorojeviko. Ono svoje porijeklo vodi iz srednjevjekovpolitikim

Struktura vojnike klase ..... .

281

nog plemstva-uivalaca plemenitih batina, a definitivno se oblikuje do kraja XVI vijeka. Inae, status vojnike klase u osmanskom sistemu se ne moe do kraja eksplicirati, a kako su to nastojali neki naunici, samo u okviru istonih despotskih sistema. Tu su velike razlike koje svoj osnov imaju kako u ranijim islam$kim dravama tako i Osmanskoj dravi i njenom sistemu
STRUCfURE OF MIUTARY CLASS IN THE 151hC. AND THE BEGINNING OF THE 16th CENTURY WITH SPECIAL REGARD TO THE EXPANSION OF ISLAM IN BOSNIA

Summary Otoman State brought to Bosnia completely developed socio-political and economic system, so called timar-spa/zi system. The important role in Ottoman military system, during the first period of Ottoman rule, was played by gulams, liberald staves who enjoyed large timars and zeame4 according to the basic sources used for the research in this question (registers of the years 1455, 1468, 1477 and 1489). The question of military class in Bosnia was, in general connected with the process of islamization. This paper presented some new views on the military class and its connection with the expansion of Islam. Large number of native elements, previous owners of aristocratic realestates, joined timar spahi system. A glance in the religious structure of the owners of timars revealed that status of lower aristocracy had not been limited by their acceptance of Islam, but by their loyality to the State. Date of this kind could be found in the registers mentioned above, as well as in the registers dating from the beginning of the le" century. Christian spahis possesing timars worth over 41.000 akas (Turkish silv.er coins), could easily be found in these defters. In time spahis accepted the ideology of their new masters as well. The acceptance of Islam was process, not campaign. The number of Christian spahis in the period from the Ottoman conquest of Bosnia untill the end of the 1_sth century had gradually been reduced from 29% to 6% of the total number. Large number of Christian spahis left their timars according to their own wish, and the others lost tiniars for refusing the obedience. As for the origine of the members of military class in Bosnia in the 16 th century, large number of those coming from the East could be noticed, as well as those coming with the Ottomans from already conquered regions where Ottoman rule was strong. This phenomena was ~ most obvious in the structure of the garrisons in fortresses. Personal names of the garrisons, written down in registers, often included the names of their native places. A lot of Hungarians could be found as well as the people descending from the areas which would be

282

Ramiza Ibrahimovi

conquered later on. But, in the second half of the t,S'h century nucleus of native military class had been formed, while in teh century it was prevailing in Bosnia. Bosnian kanun nama of 1516 proclaimed that the people of native origine who had left without timars or zeamets were given priority in assignation of empty timars. The years 1593 and 1594 and the system of odjakluk timars were turning point considering Bosnian military class, because starting from that period Bosnian military aristocracy tumed into blood aristocracy. lt was definite establishment of native military class. Native spahis had a certain but not big influence on the process of islamization among the people, because their own islamization had been gradual. Nevertheless, quite a big importance in our review on the expansion of Islam was given to the fact that a large percent of military class in the t,S'h century had been of native origine, either Christians or the first generation ofMoslems. Consequently, Bosnian aristocrats were not pervenues. They had originated from Medieval aristocracy- the owners of aristocratic real-estates and they were completely formed till the end of the lGhcentury. Status of military class in Ottoman system could not be completely explained in the frame of Eastern despotic system Big differences existed herc which had originated from the previous Islamic States as Well as from the Ottoman State and its system.

FEHIM D. SPAHO (Sarajevo)

PRIHV ATANJE ISLAMA KOD STANOVNITVA KLIKOG SANDAKA Kliki sandak je kroz cijeli period svoga postojanja predstavljao granino podruje Osmanskog Carstva (serhad) i kao takav je u svome razvitku

imao i specifinosti u svim vidovima, pa tako i u procesu irenja islama u tim krajevima. Da bi se lake shvatio taj proces, moraemo ukratko izloiti koje je sve teritorije obuhvatao spomenuti sandak. Dobio je naziv po gradu Klisu koji je smjeten u zaleu Splita, a zvanino je osnovan.1537. godine, kada je ve, uglavnom, i bio zavren proces turskih osvajanja u tim krajevima, tako da kasnije nije bilo nekih znaajnijih izmjena u pogledu njegove teritorije. Meutim, gledajui hronoloki, neka podruja su ve osamdesetih godina XV stoljea pala u vlast Turaka, da bi postepenim osvajanjem prema zapadu cijelo ovo podruje dolo u turske ruke sredinom XVI stoljea, kada se ve moe govoriti o cjelokupnom teritoriju klikog sandaka. Podruje ove administrativne jedinice Osmanskog carstva pokrivalo je dijelove dananje Bosne i Hercegovine i Hrvatske, tanije obuhvatalo je dijelove jugozapadne Bosne i Hercegovine i dijelove Like, Krbave i Dalmacije u Hrvatskoj. Najistonija taka je bio grad Konjic, a idui od Konjica prema zapadu, jugozapadu i sjeverozapadu u granice sandaka ulazilo je podruje izvorita rijeke Vrbas sa dolinom koja se protee uz tu rijeku sve do grada Jezera kod Jajca (koje nije ulazilo u okvire sandaka), a to je poznata skopaljska dolina ili Uskoplje, sa gradovima Gornji Vakuf, Bugojnoi Donji Vakuf, zatim brdovito podruje oko rijeke Rame sa dananjim gradovima Prozorom i Jablanicom, pa podruje gornjeg toka rijeke Sane, sa gradom Kljuem. Dalje, tu su spadala i podruja Kuprekog, Glamokog i Livanjskog polja sa istoimenim gradovima. Sa teritorje dananje Hrvatske u okvire klikog sandaka ulazila su ova podruja: Sinjsko polje sa gradom Sinjem, podruje planina Svilaje i Mosee, dio Dalmatinske zagore u zaleu gradova Splita, Trogira i ibenika, sa gradom Klisom, doline rijeka ikole i Krke sa gradovima Drniem, Kninom i Skradinom, Ravni Kotari i Bukovica sa gradovima Benkovcem i Obrovcem i dijelovi Like i Krbave sjeverno od rijeke Zrmanje sa gradovima Graac i Udbina. Proces prihvatanja islama na ovome podruju imao je neto drugaija obiljeja nego u drugim krajevima, upravo iz razloga koji su proisticali iz krajikog karaktera tog sandaka, s jedne strane, i zateenog ili neto kas~je dose-

284

Fehim D. Spaho

ljenog stanovnitva, s druge strane. Proces islamizacije se u jednom dijelu sandaka odvijao bre i lake i vremenski posmatrano, zapoeo je ranije, a u drugom dijelu je tekao sporije, obuhvat:ao je daleko manji broj stanovnitva i zapoinjao je neto kasnije. Najmasovnija islamizacija u Bosni i Hercegovini izvrena je u bivim krajevima Kraljeve ~)blasti, ije je dinamiko sjedite predstavljalo Sarajevo sa bli7..om regijom. U kr~jevima koji su se prostirali zapadno od ove regije irenje islama je bilo ogranieno dvjema injenicama: postojanje Jajake banovine do 1528. godine je bilo limitirajui faktor za masovniji prelazak na islam, jer je poznata stvar iz istorije islamizacije uope da prelazak na islam du osjetljivih i opa'>nih granica nikad nije bio forsiran. Drugi, jo znaajniji faktor, koji karakterizira proces islamizacije u ovim krajevima jeste naseljavanje Vlaha koji su branili granice turskih posjeda. Kako su se turska osvajanja u ovim krajevima kretala iz pravca istoka prema zapadu, to je neprestano zapadniji pqjas predstavljao i granino podtuje koje je bilo naseljeno Vlasima da bi oni uvali taj granini pojas, kqji je tokom vremena sve vie pomjeran ka zapadu, da bi ona podru~ja koja bi ostajala iza toga pojasa postajala mirnija i stabilnija, a time su se stjecali uvjeti i za laki proces islamizacije stanovnitva u tim krajevima. Upravo ovakva situacija i karakterie tok islamizacije u klikom sandaku, u podru~jima koja su pala pod osmanlijsku vlast do kraja XVI stoljea, a to su ona podruja koja se nalaze na teritoriji dananjih granica Bosne i Hercegovine i n~kon toga uglavnom bilo naseljeno vlakim stanovnitvom, dolazi do masovnijeg prelaska na islam u ono vrijeme kada su granice ve bile pomjerene dublje u hrvatski terito1ij, a ta podruja izgubila karakter graninog pojasa, to se dogaalo prvih decenija XVI stoljea. Drugim rijeima. kada se govori openito o islamizaciji klikog (odnosno kasnije i krkog sandaka) mo:l.c se iznijeti sljedee generalno zapaanje: tu se ne moe govoriti o masovnoj islami zaciji, izuzimajui onaj dio koji je ranije pripadao bosanskqj kraljevini, kao i u zonam~ kasaba i brojnih tvrava na navedenom podruju. Reklo bi se naroito za krki i najzapadnije dijelove klikog sand:l.aka da je tu pn:x;es pri hvatanja islama bio minimalan. Dva pna popisa ovoga 1x~ruja. 1 onaj iz 1528. godine iz vremena dok jo.~ nije bio osnovan kliki sand~. ak i onaj iz 1550. pruaju sliku prave pustoi u veini ovih krajeva. Dolaskom Turaka najvei dio zitteenog stanovnitva se razbje7.ao i napustio svt1_je domove, tako da ovi popisi pokazuju veoma malu naseljenost. Jo 1528. godine vidljivo je nastojanje vlasti da se opustjela podruja nasele, prvenstveno dovoenjem vlakog stanovnitva i njegovim proglaavanjem rajom u pmvnom smislu (organizaciono oni i dalje imaju vlaku orl. U radu su kao primarni izvori koriteni sljedei defteri: -opirni popis bosanskog sw1di.aka iz 1528. godine;lstanbul, BBA,TD No 157 -opirni popis klikog sandaka iz 1550. godine; Istanbul, BBA,TD No 284 -opirni popis klikog sand,..aka iz 1574. godine; Istanbul, BBA.TD No 533 -opirni popis klikog sandaka iz 1604. godine; Ankara. Tapu ve Kadastro No 475

Prihvatanje islama kod stanovnitva klikog sandaka

285

ganizaciju), ime se to stanovnitvo nastojalo vezati jae za zemlju. I sama naselja su do popisa bila u statusu mezre, a u vrijeme popisa ona se proglaavaju selima. Pravni termin meua oznaava da zemljite obiljeeno tim nazivom ima prvenstveno agrarni karakter, dakle mogunost obraivanja zemlje, zatim mogunost slabe naseljenosti i eventualne ostatke starijeg naselja koje se tu nalazilo. Prema tome, izvjesno je da su tu prije dolaska Turaka postojala naseljena mjesta, ali se nakon osvojenja vei dio stanovnitva razbjeao, pa su ostala samo slabo naseljena obradiva zemljita sa ostacima ranijih naselja i kao takva su bila proglaena mezrama. Meutim, ubrzo je poelo ponovno naseljavanje tako da su se opet stekli uvjeti da se ta naselja proglase selima, to se uistinu i dogodilo. U onim podrujima u kojima je stanovnitvo bilo rajinsko, tj. stanovnitvo koje nije nikada bilo u statusu Vlaha, dolazi do ranijeg, breg i masovnijeg prelaska stanovnitva na islam. To je vidljivo jo u prvom popisu iz 1528. godine, a u kasnijim popisima je jo izraajnije. To su bila podruja Uskoplja, Livna, Neretve, Rame i Glamoa. Sve ostale teritorije bile su naseljene najveim dijelom vlakim stanovnitvom i tamo ili nije uope dolazilo do prihvatanja islama ili je ono bilo minimalno. Treba, takoer istaknuti i gradske centre, kasabe i njihovu okolinu, gdje je, naravno, prihvatanje islama bilo potpuno izraeno. Muslimani su, takoer, bili naseljeni i u samom graninom pojasu, kao vojnici koji su sluili u pograninim tvravama, ali to nije bio stalno nastanjeni ivalj. Godine 1528. prihvatanje islama je ve bilo izraeno u prilinoj mjeri, ali samo na onim mjestima na kojima je ivjelo rajinsko stanovnitvo, kao i u podruju ve formiranog grada Livna, dok su krajevi naseljeni vlakim ivljem ostajali izvan tog procesa. Rajinskim stanovnitvom su djelomino-bile naseljene nahije Livno, Saromie, Neretva, Rama i Uskoplje i ve tada je proces prihvatanja islama na tom podruju bio uhvatio takvog maha da je omjer islamiziranog stanovnitva prema ostalom kranskom bio u procentima izraen 40:60% a u nahiji Saromie taj se odnos kretao u omjeru od ak 78% muslmanskog ivlja (ili 54 domainstva) prema 22% kranskog (ili 15 domainstava). Naravno, u samom, ve tada formiranom gradu Livnu veinu stanovnitva inili su muslimani, 126 muslimanskih domainstava prema ll kranskih. Meutim, kod vlakog stanovnitva istog ovog podruja, dakle pobrojanih nabija Livno, Saromie, Neretva, Rama i Uskoplje, situacija je u pogledu prihvatanja islama sasvim drugaija. Ne moe se rei da nije uope bilo islamizacije u to vrijeme, ali je ona bila minimalna. Tako se na tom podruju moe govoriti o procentu od 6 % vlakog stanovnitva koje je bilo prihvatilo islam, a ostatak od 94% je ostao u svome kranskom statusu. Idui dalje ka zapadu sandaka, nailazi se na jedno podruje, naseljeno, uglavnom, doseljenim vlakim stanovnitvom gdje je oito da proces islamizacije tek zapoinje. To su nahije Petrova gora, Petrovo polje, Zminje polje, Sinj i Vrlika (dakle splitsko zalee), u kojima je od ukupnog broja stanovnitva svega 2% do tog vremena bilo prihvatilo novu vjeru islam. Konano, ostali dio sandaka, uglavnom onaj najzapadniji, ~io je naseljen vlakim stanovnitvom i tu nema pojava prihvatanja

286

Fehim D. Spaho

islama. Nahije, dakle, sa 100% naseljenim kranskim ivljem bile su: Bukovica, Karin, Obrovac, Klievac, Cetina, Zrmanja, Popina, Strumiki i Plavna na zapadu klikog sandaka, ali i nahije Kupres. UDica i Grabovo, neto blie unutranjosti sandaka. Godine 1550. demografska struktura stanovnitva ovoga podruja se nije znatno izmijenila u odnosu na onu iz godine 1528. to znai da su ovi krajevi bili jo uvijek u prilinoj mjeri pusti zbog izraene nesigurnosti, to je bila posljedica estih i neprekidnih ratnih arki du graninog podruja. Ovo se posebno odnosi na zapadnije, dakle blie granici dijelove sandaka, o emu u opirnom defteru iz 15.50. godine ima izriitih zabiljeki za vie podruja Like. Takve zabiljeke imaju isti ili vrlo slian tekst i otprilike glase ovako: Raja spomenutog sela se razbjeala. a od onih koji tu obra4uju zemlju uzima se uur. Tako je bilo zabiljeeno u starom dejteru. Sada, kado. je vreno ispitivanje ustanovljeno je da se raja ranije stvarno razbjelala, pa je u novi dejter upisano da se od onih koji tu obrauju zemlju uzima uur. Sve se odnose na krajeve u Lici. Drugi jedan podatak. opet. pokazuje da se u nekim krajevimaJ to onim udaljenijim od neposrednog graninog pojasa, situacija smiruje, pa. vlasti pokuavaju doseljavanjem vlakog stanovnitva jo vie stabilizirati prilike. I o doseljavanju stanovnitva u defteru iz 1550. godine ima vie zabiljeki, istih ili sli~. a one opet glase ovako: Mjesta u spomenutom selu su bila upisana kao ijluk u zakupu od 200 aki na bosanskog alajbega Dlafer-bega i njegove bratie Sulejmana i Husejna. Ove dvije strane su se dogovorile da se to izda vlasima. Sada, kada je poelo popisivanje vilajeta izali su vjetaci na spomenuto mjesto, ispitali stvar i (konstatovali) sljedee: navedeni alajbeg i njegovi bratii na spomenutom mjestu nemaju kue niti obavljaju bilo kakve poslove. Kako je to u sumarnom carskom dejteru bilo upisano kao ifluk. to su i oni bili posj1dnici. Medutim, prema 1erijatsldm i zakonskim propisima, kada je neko mjesto prat.no tri godine, treba ga oivjeti. Ako se pojave dva tra!.ioca, dae se onome ko ponudi veu tapijsku pristojbu. Pojavio se traf.ilac S4 tapijskom pristojbom od 10.000 aki, to je knez Mihovil, sin Radoja Viluzia, sa nekim nomadima, pa polto su se oni obavet.ali da e preuzeti navedenu zemlju, uzeta je tapijska priStojba, te je to zemlji1te upisano na spomenute. Tako je utvreno u novom defteru. Biljeki sa ovakvim sadrajem, samo sa razliitim imenima, ima vei broj. a sve se odnose na krajeve u podruju Sinj~. Vrlike, Petrova !}Olja, Petrove gore, Kosova. Nevena. To je, dakle, "druga zona" od granice, koja se uto vrijeme nalazila u fazi naseljavanja vlakog stanovnitva i smirivanja prilika. lako nema egzaktnih pokazatelja u ovom defteru, analogno ovoj situaciji, moglo bi se pretpostaviti da se i u onoj "treeOj zoni",jo udaljenijoj od granice, odvijao isti proces, najprije nestabilne granine prilike i opustoeno stanovnitvo, zatim doseljavanje vlakog stanovnitva i stabilizacija prilika. U tu zonu bi onda spadalo podruje: Saromia, Unca. Kljua, Grahova, Kupresa, Janja i Sokola. Ostali dio sandaka bio je naseljen veim dijelom rajinskim stanovnitvom. Sve ovo istiemo zato to je ovakav raspored stanovnitva i cjelokupna politika situacija imala bitnog odraza i

Prihvatanjc islama kod stanovnitva klikog sandaka

na proces prihvatanja, odnosno bolje rei na stanje neprihvatanja islama na nekim podrujima. Najjae izraen proces pfihvatanja islama sr~dinom XVI stoljea bio je, dakle, u nahijama naseljenim veim dijelom rajinskim stanovnitvom, a bila je to "zona" najudaljenija od graninog pojasa, a ujedno i podruje koje je najranije dolo u osmansku vlast. Konkretnije, situacija u pogledu islamiziranog stanovnitva na tom podruju je bila sljedea: Rajinsko stanovnitvo nahije Uskoplje bilo je ve tada prihvatilo islam u procentu od 78%, u nahiji Rama odnos muslimani-krani je iznosio 55:45 %, zatim u nabiji Kupres 90: l 0%, pa u nahiji Neretva 92:8 %, a u nahiji Livno cjelokupno rajinsko stanovnitvo ve tada je bilo prihvatilo islam. Kod vlakog stanovnitva upravo se ocrtava ona si- , tuacija o "zonama" ako se posmatra islamizacija stanovnitva, tako da imamo tri "zone". Najjae izraena islamizacija bila je u zoni najudaljenijoj od granice, gdje je najprije i moglo doi do naseljavanja vlakog stanovnitva i gdje je taj proces onda mogao zapoeti ranije. U nahiji Uskoplje odnos neislamiziranog stanovnitva prema islamiziranom je bio 65:35 %, u nahiji Glamo 89: ll%, u nahiji Uvno 85: 15% i u nahiji Kupres 90: 10% u korist neislamiziranog stanovnitva. Sljedea "zona" bi bila ona u kojoj se manifestuje poetak prihvatanja islama, a ona je neto zapadnije od ove gore navedene, odnosno neto blie graninom pojasu. Tu su nahije Janj, sa omjerom od 93:7%, zatim Sokol sa istim omjerom, Klju (92:8%), Zminje polje (98,5: 1,5%), Petrovo polje (96:4%), Neven (93:7%), Saromie (92:8%) i Orahovo (97:3%), sve u korist neislamiziranog stanovnitva. Konano, imamo i "zonu" najbliu granici, gdje uope nema islamiziranog stanovnitva. To su bile nahije Strumiki. Plavna, Popina, Bukovica, Unac, Petrova gora, Kosovo i Vrlika. U drugoj polovici XVI. pa do poetka XVII stoljea demografska situacija se znatno izmijenila. S obzirom da su prilike postale donekle stabilnije, dolazi do masovnijeg naseljavanja ranije opustjelih krajeva. O poetku takvog jednog procesa, vidjeli smo, postoje podaci u defteru iz 1550. godine, a do godine 1604. broj stanovnika se u veini krajeva znatno poveao. Poto e u tampanoj verziji rada biti tabelarni pregled broja domainstava, ovdje u radi ilustracije takvog demografskog stanja, navesti dva-t."i primjerka. U nabiji Livno 1604. godine evidentirano je 337 kua vlakog stanovnitva, prema 175 iz 1550. godine ili 54 iz 1528. godine. Ili, u nahiji Uskoplje godine 1550. bilo je evidentirano 196 rajinskih domainstava, naspram ak 2.049 rajinskih domainstava 1604. godine itd. Do ovoga vremena, moe se rei, bio je zavren i proces islamizacije u klikom sandaku. to se tie vlakog stanovnitva, ono je bilo evidentirano na cijelom podruju sandaka, osim u nahiji Neretva. Bilo je nabija sa mijeanim stanovnitvom, i vlakim i rajinskim, ali ih je bilo znatno vie sa iskljuivo vlakim stanovnitvom. Islamizacijomje u mnogo veoj mjeri bilo zahvaeno rajinsko stanovnitvo, pa se moe rei da je u veini sluajeva u ovoj kategoriji dolazilo do blizu stoprocentnog prihvatanja islama, a na podruju nahije Uskoplje taj je procenat i bio 100%, dakle cjelokupno rajinsko stanovnitvo je

288

Fehim D. Spaho

bilo prdlo na islam. U ostalim nabijama naseljenim rajom omjer muslimanskog ivlja prema kranskom bio je ovakav: Livno 93:7%, Neretva 91,5:8,5%, Rama 91:9%, Glamo 67:33%, Sinj i Cetina 95:5%, uz objanjenje da su na podruju ove nahije bila formirana tri grada Sinj, Hrvace i Vranjic u blizini Solina i daje to znatno uvealo ukupan procenat muslimanskog stanovnitva na ovom podruju, Vrlika, %:4%, Sokol80:20%, Jezero 100% (ali samo grad Jezero) i Klju 12:88%. U svim navedenim nabijama, osim Neretve, ivjelo je i vlako stanovnitvo, ali je tu procenat prihvatanja islama bio skoro potpuno suprotan od procenta kod rajinskog stanovnitva, osim u tri nahije: Livno, Uskoplje i Rama, gdje je omer krani-muslimani bio 60:40%. U ostalim nahijama taj omjer je bio sljedei: Glamo 87:13%, Sinj i Cetina 91:9%, Vrlika 93:7%, Klju 97:3% i Jezero 88: 12 %. Sva ostala podruja bila su naseljena iskljuivo Vlasima. Dakle, bez rajinskog stanovnitva i proces islamizacije tamo je bio neznatan. U nabijama Saromie, Dicmo, Petrovo polje, Zminje polje. Petrova gora, Kosovo, Knin, Orahovo, Bilaj Blagaj, Tepljuh, Strumiki, Obrovac, Ostrovica i Zvonigrad procenat stanovnitva koje je prihvatilo islam u ovoj kategoriji stanovnitva iznosio je najvie 7% u nabijama Saromie i Kosovo, pa do svega l% u nabiji Orahovo. Neto izraeniji proces prihvatanja islama u iskljuivo vlakim nahijama (pokriterijumu vie od 10% muslimanskog stanovnitva) bio je u nabijama Neven b ll% muslimanskog ivlja, pa Janj sa 12%, Skradin sa 13% i Sanica sa 26%. Konano, bilo je i nekoliko nabija sa potpuno kranskim ivljem, gdje islamizacije uope nije bilo. Bile su to nahije Obrovac, Unac, Gradac, Mazin, Cvetua, Karin i Velin. Sama granina oblast bila je podruje koje nije imalo stalno nastanjenog stanovnitva. Tamo su zabiljeeni ifluci i zemini koje su drali posadnici mnogobrojnih pograninih utvrda, a zemlju su obraivali, u manjoj mjeri, seljaci iz susjednih sela. Bila su to .podruja nabija: Vrana, Novi, Medak, Perui, Ostrovica, Nadin, Zemunik, Islam, Udbina, a sve su to bila i jaka pogranina utvrenja sa brojnom graninom vojskom. Treba naglasiti da je do poetka XVII stoljea bilo formirano na podruju klikog sandaka i 14 gradova-kasaba u kojima je ivjelo muslimansko gradsko stanovnitvo i u gradovima je, ustvari, i bila najvea koncentracija muslimanskog ivlja. Godine 1604. u statusu kasabe bili su evidentirani ovi gradovi: Konjic, Prusac, Donji i Gornji Vakuf, Livno, Glamo, Jezero, Sinj, Hrvace, Vrlika, Drni, Knin, Zemunik, Obrovac, Skradin i Klis. Prema tome, moglo bi se zakljuiti, u glavnim crtama, sljedee. Najprije, proces prihvatanja islama na podruju klikog sandaka, moe se posmatrati iz dva aspekta: prvo, prihvatanje islama kod rajinskog, uglavnom , preostalog domaeg ivlja, nakon turskih ofanziva, kada se dobar dio stanovnitva raseljavao i drugo, prihvatanje islama kod, uglavnom, novonaseljenog vlakog

Prihvatanje islama kod stanovnitva klikog sandaka

289

stanovnitva koje je dovoeno u opustjele krajeve. U prvoj kategoriji se zaista moe i govoriti o procesu prihvatanja islama jer je, kako smo vidjeli, do poetka XVII stoljea velika veina ovog stanovnitva bila prela na islam, a u drugoj kategoriji to su, uglavnom, pojedinani prelasci na islam sa malim ukupnim brojem novih muslimana. I ovdje je, meutim, situacija bila razliita u zavisnosti od pozicije odreenog mjesta. U onima blie granici nije uope bilo islamizacije, a idui dalje ka unutranjosti sandaka i kod vlakog stanovnitva prihvatanje islama je bilo izraenije. Konano, najvea koncentracija muslimanskog stanovnitva je bila u formiranim gradovima-kasa bama.

PRIHVATANJE ISLAMA KOD STANOVNITVA KLIKOG SANDAKA

Rezime

Proces prihvatanja islama je na ovom podruju imao neto drugaija obiljeja nego u drugim krajevima, upravo iz razloga koji su proisticali iz krajikog karaktera tog sandaka, s jedne strane, i zateenog ili neto kasnije doseljenog stanovnitva, s druge strane. Proces islamizacije se u jednom dijelu sandaka odvijao bre i lake i u vremenskoj sferi posmatranja zapoeo je ranije, a u drugom dijelu je tekao sporije, obuhvatao je daleko manji broj stanovnitva i zapoinjao je neto kasnije. U ovom radu sc pruaju i analiziraju podaci koje pruaju turski popisni defteri iz godina: 1528, 1550, 1574. i 1604. Na osnovu tih podataka dolo se do sljedeih zakljuaka. Najprije, proces prihvatanja islama na podruju Klikog sandaka moe se posmatrati iz dva aspekta: prvo, prihvatanje islama kod rajinskog, uglavnom, preostalog domaeg ivlja, nakon turskih ofanziva kada se dobar dio stanovnitva raseljavao i drugo, prihvatanje islama kod, uglavnom, novonasljenog vlakog stanovnitva koje je dovoeno u opustjele krajeve. U prvoj kategoriji se zaista moe i govoriti o procesu prihvatanja islama jer je do poetka XVII stoljea velika veina ovog stanovnitva bila prela na islam, a u dmgoj kategoriji to su, uglavnom, pojedinani prelasci na islam sa malim ukupnim brojem novih muslimana. I ovdje je, meutim, situacija bila razliita u zavisnosti od pozicije odreenog mjesta; u onima blie granici nije uope bilo islamizacije, a idui dalje ka unutranjosti sandaka i kod vlakog stanovnitva je prihvatanje islama bilo izraenije. Konano, najvea koncentracija muslimanskog stanovnitva je bila u formiranim gradovima-kasabama.

290
ISLAMIZATION IN THE SANJAK OF KUS

Fehim D. Spaho

S um mary The process of islamization in this region was a bit different than in the other regions, because of the specific, border-position of the Sanjale. and also because of the population existing there and ssettled later on. Process of islamization was quicker and easier in one part of the Sanjak and it also started earlier than in the other part of the Sanjak where it was slower and influenced less number of the population. The present papel' presented and analysed the data found in the Turkish cadastral registers (defters) of the years: 1528, 1550, 1574 and 1604. On the basis of the mentioned data the following conclusions were reached: first, process of islamization in the Sanjak of Klis could be seen from two sides, one was the acceptance oflslam by "raya", native population which had left after Turkish offensives and migrations, and second, the acceptance of Islam was performed mainly by newly settled Vlach's population that had been brought to deserted regions. As for the first group, it could really be treated as the islamization, because untill the end of the 171h century great majority of that people was islamized, while the characteristic of the second group was individual acceptance of Islam, and low number of Moslems. But even here the situation differed dopending on the position of the places, i.e. places closer to the border had no islamization at all, while in those more far from the border percentage of islamization was higher even among Vlachs. Finally, the highest number of Muslim popUlation lived in already formed cities-kasabas.

DARKOTANASKOVI (Beograd)

ISLAMSKA ILI MUSLIMANSKA KULTURA U BOSNI? Ovaj nauni skup, pored neospornog znanstvenog, ima i memorijalni karakter, jer je organizovan povodom etrdesetogodinjice Orijentalnog instituta. Neka mi, stoga, bude dozvoljeno i jedno lino podseanje na oveka koji je ovde u vie navrata s uvaavanjem pominjan, akademika Nedima Filipovia (1915-1984). Setio sam ga se i u vezi sa "irenjem islama" i u vezi s "islamskom kulturom". Onima koji se danas bave, a naroito onima koji e se ubudue baviti sloenom problematikom "irenja islama" (islamizacije) u naim krajevima svesrdno bih preporuio da nikako ne propuste upoznati se s poslednjim sintetikim prilogom akademika Nedima Filipovia toj velikoj zagonetki, ijem je odgonetanju posvetio decenije upornog rada i desetine svojih najboljih orijentalistikih stranica. Re je o Uvodu napisanom za kolektivnu monografiju Muhamed Hevai Uskuji (Tuzla, 1990), "fantomsku" knjigu kojoj je trebalo vie od osam godina da se stidljivo, gotovo tajnovito, pojavi pred itaocima, pa postoji opasnost da sasvim nezaslueno ostane nedovoljno zapaena. Nedim Filipovi kao da je predoseao da mu je taj uvod poslednji tekst posveen islamizaciji, a i poslednji tekst uopte, pa je u njemu na srazmerno malom broju stranica nastojao zaokrueno saoptiti "bilans" svoga primiljanja islamizacije u Bosni. Kao rezultat takvog Filipovievog pregnua nastala je mestimino hermetina, prenapregnuta, slojevita i viestruko znakovita konstrukcija, vredna podjednako usredsreene hermeneutike panje i italakog truda. Osnovna metodoloka poruka reenog teksta mogla bi se saeti u upozorenje da se pri tumaenju sloenih pojava valja po svaku cenu kloniti zamke prividno spasonosnog pojednostavljivanja i apsolutizovanja znaaja pojedinih elemenata celine na raun drugih. Bolje je i vrednije u nauci, potujui sva njena pravila, konanu metu asno ne domaiti, ali joj se pribliiti, nego je, krei ta pravila, neasno promaiti. ini se da je to implicitno upozorenje danas iznova veoma aktuelno. U vezi s "islamskom kulturom", prisetio sam se jednog ve davnanjeg razgovora s akademikom Nedimom Filipoviem. Studenti Odsjeka za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu imali su sreu da im ovaj veliki znalac predaje predmet "Islamska civilizacija",.a njihove kolege sa Filolokog fakulteta u Beogradu nesreu da im ga, kao nedovoljno osposobljeni poetnik, predajem i ja. Traio sam, prirodno, saveta od uglednog i iskusnog profesora, a

Darko Tanaskovi

on mi je, sa svojstvenom mu zagonetnom domiljatou, lakonski odgovorio: "Eh, lako bih ja tumaio islamsku civilizaciju, da nije muslimana"! Priznajem da mi tada nije bilo jasno ta je akademik Filipovi (sve) hteo da kae. Danas mi se ini da poinjem razumevati bar deo smisla njegovog enigmatinog vajkanja. Stoga sam se i osmelio da sa ovim uvaenim skupom uenih kolega podelim neka svoja, jo uvek prilino neodluna, razmiljanja u vezi s orijentalistikim (islamistikim, osmanistikim ... ) imenovanjem izvesnih kljunih pojmova koji su predmet nae zajednike istraivake panje. Uveren sam, naime, da je adekvatno imenovanje (oznaavanje) preduslov istinski naunog predstavljanja, izuavanja i spoznaje imenovanog (oznaenog).
Ve u vezi ~ opredeljivanjem za formulu dvolanog tematskog odreenja, u ijem znaku je ovaj nauni skup zamiljen i organizovan, problemski i , potencijalno, polemiki je aktualizovano i jedno nimalo neutralno termi-

noloka pitanje.

Nauno vee

Orijentalnog instituta nalo je, naime, za shodno

da uobiajeni termin islamizacija zameni "nauno primerenijom" (A. Sueska)

sintagmom "irenje islama", poto islamizacija sugerie, navodno, neprimerenu konotaciju prinudnosti linog ina t drutvenog procesa prelaenja na islam. Stav Naunog vea jedne ugledne naune ustanove neosporno ima teinu koja se s potovanjem mora uzimati u obzir i nijednog trenutka ne bi trebalo dovoditi u pitanje znanstvenu utemeljenost i promiljenost stavova koje tako kompetentno telo kolektivno o nekom strunom pitanju izgradi i javno saoptL Ne bi se, meutim, smelo preutati da u vezi s ovim predlaganjem.oigledno ne samo i ne prvenstveno terminolokog zaokreta postoje i drugaija, takoe neosporno kompetentna miljenja. Neka smo uli ve i ovom prilikom (npr, ono Nenada Moaanina, koji ne vidi veliku i sutinsku razliku izmeu islamizacije i "irenja islama"), a svakako e ih biti jo. Kao veoma karakteristine, na sasvim suprotnom polu rezonovanja, moemo navesti, na primer, britke uvodne reenice iz sintetikog ogleda akademika Radovana Samardia Prodor islama u jugoistonu Evropu (Uporedna istraivanja, 3, Beograd, 1991, 35-54): "Pripadnici panislamizma, u stvari nosioci ratobomog ogranka jedne mnogonacionalne verske zajednice, u kojoj ljude ne udruuje ista narodnost, istorijske tradicije, prethodni kulturni razvoj i jezik, nego n<a prvom mestu religija, u svojim tobonjim naunim spisima i drugim propagandnim nastupima odbacuju termin islamizacija u korist pojma prihvatanje islama. Time se hoe rei kako je islam iznad svega i da pristupanje islamu i za pojedince i za grupe znai sveani ulazak u vie sfere ljudske svesti i odnosa prema Bogu". Ako se, meutim, pri konanom odmeravanju, uprkos argumentima koji dokazuju ili kojima se eli dokazati suprotno, ipak zakljui da bi termin islamizacija ipak trebalo zameniti nekim drugim, "nauno primerenijim", po~'tav lja se pitanje da lije to ba "irenje islama", odnosno, valjalo bi razmisliti da li su islamizacija i "irenje islama", tern1inoloki uzeto, uopte sinonimi koje razdvajaju iskljuivo konotativne nijanse. Bez pretenzije da se ovde udubljuje-

Islamska ili muslimanska kultura u Bosni ?

293

naunice Antonine eljaskove Razprostranenie na isljama v zapadnobalkansldte

mo u takvo razmatranje,

pomenuemo

samo primer nove knjige bugarske

zemi pod osmanska vlast XV-XVIII vek (Sofija,l990). U naslovu je, kako vidimo, upotrebljena sintagma"razprostranenie na isljama", veoma bliska naem "irenju islama" (u saetku na engleskom jeziku stoji, uostalom, "the spread of islam"), ali se u tekstu studije sree i termin islamizacija pri emu se oni ne aktuelizuju kao istoznani. Pod "irenjem islama" podrazumeva se, uslovno reeno "teritorijalna i dravna islamizacija", tj. irenje opsega teritorije pod vlau islamske drave, konkretno Osmanskog Carstva, to automatski ne povlai i prelaenjc na islam (islamizaciju ) ukupnog (ili dela) stanovnitva koje na njima ivi. irenje islama, ovako shvaeno, nazivno obuhvata i istorijsku ralnost privremenog proirivanja islama tokom odreenih, duih ili kraih, istorijskih razdoblja, i na teritorije na kojima nije dolo do znaajnije i masovnije islamizacije. Navedenim primerima nikako se nije ulelo napreac dokazati ko jeste a ko nije u pravu glede akcepcije termina islamizacija i njegovog eventualnog zamenjivanja nekim drugim, adekvatnijim nazivom, ve jedino skrenuti panju na znaaj koji za svaku nauku ima stalno preispitivanje, dograivanje i usavravanje njenog pojmovno-terminolokog aparata. Pri svemu tome, naroito treba voditi rauna o injenici da u naunom stilu nikakvo "razbijanje monotonije" izlaganja leksiko-frazeolokim varijacijama i metaforikim premoenjima nejasnoa nije poeljno, jer, osobito u terminologiji, "sinonimi" esto uopte nisu sinonimi. Idealnogledano, u terminolokom sistemu, ako je konzistentan, sinonimima, zapravo, ne bi uopte smelo biti mesta. Moglo bi se, eventualno (i privremeno) govoriti o dubletima, do ije pojave dolazi usled istovremenog, paralelnog aktualizovanja jedinica (naziva) iz dvaju ili vie terminolokih sistema u istoj jezikoj zajednici i u odgovarajuoj sferi komunikacije. U govornom jeziku, dakle netcrminoloki upotrebljeni, "islamizacija", "turenje", "poturivanje", "irenje islama", "prihvatanje islama". i slini izrazi funkcionalno verovatno i mogu zadovoljiti kao sinonimi. Naravno, zavisno od ukrtaja mnogih drugih varijabli komunikacijske situacije, ali u znanstvenom saobraanju svakako ne. Svu aktualnost terminolokg plana u naoj osmanistici i islamistikoj orijentalistici u irem smislu zorno je posvedoila i diskusija pokretana, razliitim konkretnim povodima, i na ovom skupu. Dovoljno je podsetiti se na ne.zaobilaznu raspravu o Bonjacima i Muslimanima, na potrebu da se razlikuje "kalajevsko bonjatvo" od autentinog "starinskog bonjatva", a "poseban pravni status" od "povlaenog statusa (77Ufif)", kao i na to da se jo uvek moe uti i sintagma "muhamedanska vjera"! O spontanom vrcanju polemikih varnica pri pomenu "preveravanja", "poturica", "prozelitizma", "graanskih prava" u islamu, pa i same "tolerancije", da i ne govorimo. Terminologiji se, radi odravanja mentalnog i profesionalnog zdravlja u naoj nauci, oito mora pokloniti neuporedivo vie panje nego to je to do sada bio sluaj. Ako odluni r~ u terminoloki sloj na vreme otkrije, kako to esto i zakonito biva, kakav dublji,

294

Darko Tanaskovi

organski poremeaj, utoliko bolje po zdravstveno stanje i budunost istinske nauke. Saoptavanje novih saznanja do kojih se dolo na temelju istmivanja izvorne grae u vezi s islamizacijom i islamskom kulturom u bosanskom ejaletu, kao i objavljivanje same te grae, svakako je najvea i trajna vrednost skupa koji je Orijentalni institut, dosledan svojoj osnovnoj naunoj i kulturnoj misiji, organizovao povodom etrdesetogodinjice osnivanja i rada. Nije, meutim, bez interesa osmotriti problematiku islamizacije i islamske kulture u Bosni (i Hercegovini) i iz jednog drugaijeg ugla i polazei od, uslovno reeno, spoljanje take gledita i pristupanja. Ovo razmru-anje bie usredsreene na drugi segment dvolane formulacije teme skupa, na islamsku kulturu. Jo tanije, na odnosni pridev islamski. Pokuae se odgovoriti na pitanje da li su pridevi islamski i muslimanski, terminoloki uzev, sinonimi. Kao to je ve istaknuto, usiljeno bi i krajnje izvetaeno bilo sugerisati nekakvu faktiku nesinonimnost ovih pridevskih odreenja, u svakodnevnom govoru, jer ona, jednostavno, ne postoji. Da li je tako, i da li bi trebalo da bude tako, i u naunom diskursu? Ako se izmeu prideva islamski i muslimanski na odreenoj vioj razini komunikacijske preciznosti ipak moe uspostaviti semantika distinkcija, raspravlja li se, onda, na ovom skupu, generalno posmatrano, prvenstveno o islamskoj ili muslimanskoj kulturi u Bosni (i Hercegovini)? Da bi se o postav ljenom pitanju uopte moglo analitiki razmiljati, nuno je za ovu priliku prvo radno definisati izrazito kompleksan pojam kultura. Poznato je da postoji na desetine manje ili vie prihvatljivih definicija, ali nijedna koja bi se mogla smatrati opteprihvaenom ili, bar, standardnom. Posluiemo se, stoga, jednom nadasve originalnom formulacijom poznatog engleskog sociologa islama Ernesta Gelnera. Ona nam se ini obuhvatnijom i tanijom od mnogih pomno sklopljenih i metodoloki besprekorno izvedenih definicija, iako uopte nije izreena s namerom da bude definicija: "Nature decrees you must eat, culture decrees when, how and what" (Priroda odreuje/ propisuje da se mora jesti, a kultura odreuje/ propisuje kada, kako i ta). 1 Napomenimo, uzgred, da je Ernest Gelner autor poznate knjige Muslim Society (Cambridge, 1981), a ne, recimo, "Islamic Society 11 Prelazei na razmatranje odnosa izmeu ptideva islamski i muslimanski, a pre nego to napustimo predele neterminoloke upotrebe jezikih sredstava, nije bez interesa konstatovati da se odreeni nagovetaji donekle razliite akcepcije pomenutih dvaju atributa zapaaju i u optemjeziku. Tako se, na primer, u Reniku srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika SANU islamski tumai
l. Vid. E. Gellner. Our current se11se of History, in: Co11temporary Thought a11d Politics, London, 1974, 117.

Islamska ili muslimanska k"Ultura u Bosni ?

295

sledeim reima: "koji se odnosi na islam, muslimanski, muhamedanski", dok se muslimanski objanjava kao onaj "koji se odnosi na muslimane (Muslimane), koji pripada muslimanima (Muslimanima), ali bez navoenja,. sa statusom sinonima, prideva islamski! itavom predstojeem terminolokom razmiljanju s razlogom se moe prebaciti ne0riginalnost, a moda ak i izlinost, jer je, manje-vie, re o poznatim i samorazumljivim stvarima. Ja se od takve kritike nemam nameru braniti, jer ni na kakvu originalnost ne pretendujem. Naprotiv, upravo zato to je re o poznatim i loginim stvarima predlaem da se o njima uspostavi i terminoloki konsenzus, ime bi nauna komunikacija svakako bila unapreena. Ovo tim vie to je re o oblasti podlonoj vannaunim kapricima politizacije i, u tom kljuu, funkcionalnom relativizovanju. Nauka se, meutim, ne srne sluiti diskursom koji vie podrazumeva, a manje kae ili, pak, govori da ne bi rekao, a preutkuje reitije od najrazvijenijeg obrazloenja. Upotreba malog i velikog slova. u naunom tekstu ne moe biti stvar trenutnog raspoloenja, a za muslimane je nezamislivo i besmisleno upotrebljavati evazivno-eufemistiku, kvaziznanstvenu perifrazu tipa "graani muslimanskog kulturno-povijesnog kruga", to je dnevnopolitiki u taktinom smislu verovatno korisno. Poznato je, uostalom, da terminologija nikada nije samo terminoloko pitanje. Terminoloki nesporazumi po pravilu su samo"vrh ledenog brega", dok je, s druge strane, usaglaena terminologija pouzdan nagovetaj i odraz teorijsko-metodoloke saglasnosti o temeljnim pitanjima struke, a takva saglasnost zalog je ozbiljnosti i uverljivosti. Seam se kako su ne tako davno kolege recenzenti zamerili jednom autoru to, piui o pismenosti i knjievnom ivotu osmanskog doba u Bosni, subjekte kulturnog ivota naziva pravoslavcima, katolicima i muslimanima, umesto da se slui "terminima iz sfere nacionalnog". tj. da govori o Srbima, Hrvatima i Mnc;limanima. Ne bi li se dvosmislenost otklonila, ukoliko bi se, s jedne strane, govorilo o pravoslavnoj, katolikoj i islamskoj tradiciji, ako je o tome re, a s druge strane, o srpskoj, hrvatskoj i muslimanskoj kulturi ili knjievnosti, ako se dri da je re o nacionalnoj pripadnosti, odnosno od trenutka kad se o tome moe govoriti. Potencijalna dvosmislenost odnosnog prideva muslimanski ne bi trebalo da stvara tekoe u smislu nerazluivosti verskog i nacionalnog (etnikog). pod uslovom da se u pogledu primenjivosti nacionalnog odreivanja utvrdi, bar priblino, terminus ante quem non, to za sada jo uvek nije uraeno, bar ne na obavezniji i opteprihvaeni nain. Pitanje je da li je to uopte i mogue sasvim precizno i jednoznano uiniti? U svakom sluaju, svest o nepoklapanju semantikog polja (pojmovnog sadraja) prideva islamski i muslimanski prisutna je i na razliite naine implicitno potvrena kod mnogih autora koji su se bavili izuavanjem muslimanske kulture u Bosni i Hercegovini. Na veoma instruktivan nain u to se moemo uveriti, na primer, u predgovoru vredne knjige Env~ra Mulahalilovia Vjerski obiaji Muslimana u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1989), gde je pisac, izrazito oprezan i intelektu-

2%

Darko Tanaskovi

alno odgovoran prema sopstvenom delu i nauci, pomno razluio slojeve i sastojke u kompleksu muslimanskih obiaja, naglasivi da e se njegova knjiga baviti "vjerskom" odnosno islamskomkomponentom. Tako on kae :''Tom i takvom bogatstvu naeg duhovnog stvaralatva-ivljenja i obiaja-doprinijeli su, na odreden nain, svakako i vjerski obiaji Muslimana, o kojima e se govoriti u ovom radu. U njemu se nee tretirati razna vjerovanja, sujevjerja i praznovjerja koja imaju preteno narodni karakter i koja su, manje-vie, zajednika svim naim narodima i koja svoje porijeklo vuku iz praslavenskih vremena: izuzetak ine samo oni predislamski obiaji iji su sadraji islamizacijom poprimili izrazito islamsko-vjerski karakter". Poto je ovako omedio predmet svoga zanimanja, Mulahalilovi dalje govori o "islamskim", a ne muslimanskim obiajima, istiui da su izvctaji o mnogima od njih sauvani po "muslimanskim" (a ne islamskim!) asopisima i listovima, da bi, neto kasnije, ukazao na to da su neki islamski obiaji vremenom poprimili i izvesne elemente koji nisu uvek u skladu s islamskim propisima, islamskom etikom i ivotom, o emu je pisano, a i danas se pie, "u naoj islamskoj (a ne muslimanskoj!) tampi". Pa ta, rei e neko, emu sve ovo navoenje. Tako i treba pisati. Tano je, tako treba, ali retko emo gde sresti ovakvu konzistentnost i primerenost u terminolokoj primeni prideva islamski i muslimanski, ak i u radovima autora na mnogo veem akademskom glasu od skromnog zaljubljenika u obiaje svoga naroda, Envera Mulahalilovia. Navedimo sada primer jednog drugog, veoma uglednog i obrazovanog orijentaliste, dr Smaila Balia, koji je svoju poznatu knjigu Kultura Bo!njaka (muslimanska komponenta) takoe pisao s punom sveu o znaaju pojmovnoterminolokog plana naune komunikacije. Njegov pristup, a i sam predmet, bitno su drugaiji od Mulahalilovievog. Bali pod "Bonjacima" oigledno podrazumeva stanovnike Bosne (i Hercegovine) svih vera i svih nacija, pa stoga podnaslovom naglaava da e se on baviti "muslimanskom komponentom" njihove ukupne kulture ili, drugim reima, "muslimanskom kulturom Bosne", odnosno "kulturom Bonjaka muslimana" (ovom sintagmom slui se, na primer, dr Muhamed Hadijahi, verovatno najzasluniji za objektivno elaboriranje etnogeneze bosanskohercegovakih Muslimana). U prevodu na nemaki to je "die musliinische Komponente" (a ne "die islamische Komponente"), ali je na arapskom, u sastavu istog podnaslova, "pq@fat al-Ba@.niqa al-isl~miyya", tj. "islamska kultura Bonjaka"! Jezika sredstva od jednog jezika do drugog prirodno se razlikuju i nisu samerljiva, pa se neko puno poklapanje triju verzija naslova ne bi ni moglo oekivati, sem ukoliko se svesno ne narui duh nekog od ukljuenih jezika. Pa ipak, poznavalac srpskohrvatskog, nemakog i arapskog jezika, ako nije bar donekle upuen u "bosanski sluaj", morcto bi biti zbunjen trovarijantnou naslova knjige. Da sc Bali zaista muio kako da definie svoj predmet, vidljivo je iz vie pasusa k11jige, u kojima on nauniki krajnje skrupulozno nastoji da objasni svoje izbore, pored ostalih i terminoloke. Karakteristian je, recimo, sledei odlomak (str.17): " U ovom mdu bit e u kmpnim crtama prikazano djelovanje Bo.~njaka

Islamska ili muslimanska kultura u Bosni ?

297

na polju islamske kulture. Obrada ima svoje polazite u islamistici i orijentalnoj filologiji. Ona je, meutim, diktirana i injenicom, to muslimanska komponenta bosanskog kulturnog nasljea oblikuje svojevrsnu cjelinu, k~ja se sve do 1878. jasno odvajala od drugog kulturnog fonda junoslavenskih naroda. Nauni prilaz ovoj grai je jedino mogu, ako postoje strune predpostavke za njezino savlaivanje. Izdvajanje muslimanske komponente iz skupnog sklopa bosanske ili pak junoslavenske kulture pod nekim drugim vidom jedva bi se moglo opravdati. Jer svakom pristupu kulturnoj batini zemje, koji iskljuuje druge komponente (pravoslavnu, katoliku, idovsku), prijeti da bude jednostran i kao takav znanstveno neprihvatljiv. Nu ovdje se radi o parcijalnoj obradi po potrebi strunog sagledavanja predmeta". lako je, na kraju krajeva, jasno ta je dr Bali eleo da objasni, pogotovo s obzirom na vreme kada je knjiga objavljena u Beu (1973), kao i na njegov nezavidan status u odnosu na tada vladajui poredak stvari i zvanino oktroisani sistem vrednosti u Bosni i u Jugoslaviji, mora se konstatovati i prilina pojmovno-terminoloka nekonzistentnost njegovog "objanjenja". Pre svega, sadrina njegove knjige pokazuje da on predstavlja delovanje Bonjaka na polju muslimanske, a ne u uem smislu islamske kulture, kako sam kae, da bi, zatim, tu (kulturnu) komponentu stavio u istu ravan s pravoslavnom, katolikom i idovskom, odnosno odredio je ponovo kao religijsku (versku) ili, u najboljem sluaju, konfesionalnu, a ne nacionalnu, to je verovatno posledica usvajanja koncepcije (po svemu sudei, utopijske) nadkonfesionalne bonjake nacije u kojoj bi participirali pripadnici svih naroda/ sledbenici svih konfesija, za koje je Bosna (i Hercegovina) jedina domovina. Da se svuda, u skladu sa stvarnim stanjem stvari, sluio jednostavno sintagmom muslimanska kultura, sve bi bilo mnogo jasnije i, to je jo vanije, tanije. Autorov stav u odnosu na delikatno nacionalno pitanje verujemo da ne bi doveo i pitanje naslov "Kultura Bonjaka muslimana" ili, vie i u skladu s danas prihvaenim gleditem, "Muslimanska kultura u Bosni (i Hercegovini)", odnosno "Kultura bosanskohercegovakih Muslimana". Ali, da se vratimo naem skupu i ovom trenutku. Dva nauna saoptenja posebno su zanimljiva sa stanovita na koje se ovde pokuava skrenuti panja. Koleginica Madida Beirbegovi govori o Urbanizaciji i prosvjetnim objektima islamske kulture u bosanskom ejaletu. Re je, pretpostavljam na osnovu naslova, o verskim obrazovnim zavodima, o islamskim kolama (mektebima, medresama i sl.), pa bi naslov, moda, mogao glasiti i "Urbanizacija i islamski prosvjetni objekti u bosanskom ejaletu". Poto je tu odista re o religijskoj kulturi u uem smislu, smatram da je pridev islamski jedini odgovarajui i da, prema tome, terminoloki izbor Joleginice Beirbegovi u punoj meri zadovoljava zahteve preciznosti naunog iskaza, za koje se valja zalagati. S druge strane, saoptenje uvaenog profesora Demala elia naslovljeno je Domae i orijentalno u materijalnom i kulturnom nasljeu BiH

298

Darko Tanaskovi

Muslimana. Naslov je jasan, precizan i nedvosmislen, pogotovo s obzirom na to da se izriito razdvajaju konstitutivni elementi "domaeg" i "orijentalnog", dok su batina kulturnog nasljea o kome e biti rei velikim poetnim slovom nacionalno odreeni. Nikakvog_nesporazuma, dakle, tu ne moe biti, a i iznenadilo bi nas da moe, jer profesor Celi je opravdano poznat po jasnoi s kojom govori i pie i o najsloenijim fenomenima muslimanske kulture u BiH. Evo, ja sam sada, svakako namerno, upotrebio sintagmu "muslimanska kultura u BiH". Usuujem se, naime pretpostaviti da bi alternativa naslovu predavanja kolege elia mogla biti i "Domae i orijentalno u muslimanskom kulturnom nasljeu BiH". Ne verujem, pak, da bi prihvatljiva bila formulacija "Domae i orijentalno u islamskom kulturnom nasljeu BiH", a videli smo, neto ranije, da se s punim pravom govori o "islamskim prosvjetnim objektima", ili ire, "islamskoj arhitekturi", pogotovo kad je re o objektima ija je funkcija neposrednije i u uem smislu vezana za islam kao religiju i religijsku kulturu. Naravno, kao to je ve naglaeno, sa stanovita prihvaene jezike prakse i jezikog oseanja govornika srpskohrvatskim jezikom (ili "bosanskim/ bonjakim" u musliman~koj sredini) ne bi se nikako mogle smatrati pogrenim ni sledee sintagme: "muslimanski prosvjetni objekti", "muslimanskafsakralnaf arhitektura" ili, s druge strane, "islamski obiaji", "islamska kultura", "islamska kua" itd. Svakome e, manje-vie, biti jasno o emu je re. Daleko mi je od pameti nerazumna pretenzija da nekome, a pogotovo ovde okupljenim uenim kolegama, propisujem kako e govoriti i pisati. Jedina mi je namera da ukaem na potrebu i korisnost funkcionalnog terminolokog nijansiranja i preciziranja unutar pridevskog para islamski-muslimanski, jer nam jezik to, sreom, u ovom sluaju omoguava i nudi, a, recimo, kod pridevskog oznaavanja muslimanske verske i nacionalne pripadnosti, uskrauje,2 pa nastaju, a neretko se i sraunato stvaraju, nesporazumi oko vanih stvari koje same po sebi danas uopte nisu i ne bi smele biti sporne. U tom smislu sam i shvatio jedno upozorenje akademika
2. Zanimljivo je, u ovom pogledu, uporediti situaciju u orijentalistikoj literaturi na ru~kom jeziku. Na ruskom nije bilo uobiajeno izvoditi relativni pridev od rei islam. tako da se u upotrebi sretao gotovo iskljuivo atribut muslima11ski ("musul'manskij"), pa terminoloko diferenciranje za kakvo se mi na srpskohrvatskom jeziku ovde zalaemo nije bilo izvodljivo. Upravo stoga u uvodu svoje izvrsne knjige Pre,{Jietl arapsko-islamske kulture (Moskva, 1971) l. M. Filjtinski i B. Ja. idfar "sintezu kultura naroda uvuenih u orbitu islama nazivaju muslimaiiSk.a kultura, iako je nedvosmisleno re o islams.IJj kulturi, tj. o onome to je " zajedniki islamski imenitelj" kultura muslimanskih naroda irom sveta. U novije vreme sve sc ee i na ruskom aktualizuje pridev islamski ("islamskij"), ime se oformljava par islamskimuslimallski, analogno naoj srpskohrvatskoj situaciji. Do toga svakako nije dolo sluajno. ve usled uvianja potrebe preciznijeg, jasnijeg. a samim tim i tanijeg odreivanja prirode razliitih pojava u vezi s islamom i muslimanima U istoj knjizi na ruskom jeziku danas itamo, sjedne strane, muslimanski svet", "muslimanska solidarnost", "muslimanski narodi", "muslimanski interesi", a s druge, "islamska vlast". "islamska zajednica", "islamska atomska bomba", "islamska doktrina", "islamski bum" itd. (vid. N. V. danov-A. A. Ignatenko, Islam 11a poroge XXI veka. Moskva, 1989).

Islamska ili muslimanska kultura u Bosni ?

299

Branislava ureva, ono o tome da ne treba pridavati odvie znaaja sitnicama. Treba, meutim, prvo shvatiti da je re o sitnicama, to je , bar kod nas, tei deo zadatka. Semantiki odnos unutar pridevskog terminolokog para islamskimuslimanski moe se pratiti, uz neizostavno"uraunavanja" kontrastivne komponente jezike razliitosti, i u svetskoj orijentalistici. Svojevremeno je zanimljivu raspravu podstakao naslov engleskog prevoda klasinog dvotomnog Goldziherovog islamistikog kompendijuma Muhammedanische Studien l-Il (Halle, 1889-1890). S obzirom na to da je u orijentalistici ime "muhamedanac" (i pridev "muhamedanski") do dvadesetih godina naeg veka uglavnom izbaen iz UJ.X>trebe ili se tek SJ.X>radino javljao, engleski prevodioci su (1967) naslov preveli "savremenije": Muslim Studies 1-11 (Oxford). Ovaj prevod nije, meutim, zadovoljio sve orijentaliste. Neki su smatrali da bi sadrini dela primereniji bio naslov "Islamic Studies", i sva je prilika da su bili u pravu, jer materija je eminentno islamistika u uem smislu. Uostalom, nije li i H. A. R. Gibb svojoj uvenoj knjizi Mohammedanism u jednom trenutku, dodue prilino kasno, preinaio naslov u Islam? Naslov veoma poznate knjige francuskog islamiste M. GaudefroyDemombynes-aLes instutions musulmanes (Paris, 1921) nije, prilikom pripremanja novog, osavremenjenog izdanja, preinaen u "Les institutions islamiques", iako je bilo takvih predloga. Zato? Zato to autor naglaava da ne pie samo o specifino islamskim. nego o muslimanskim "institucijama", umetnosti, knjievnosti i slino, jer "institucije naroda koji su primili islam uvaju svoju originalnost, pa bi opisati ih znailo ispisati socijalnu istoriju jednog dela
oveanstva".

Svoju studiju o Hristu u islamu francuski islamist R. Arnaldez naslovio je Jesus dans la pensee musu/mane (Paris, 1988), a ne "Jesus dans la pe~ islamique", to je, na jeziku kojim pie, podjednako mogue i oekivano. Razlog tome je njegova namera da svoj predmet razmotri u celini "muslimanske misli" ('la pe~ musulmane), i van predela neJ.X>sredno kuranske tradicije", a pre svega u mistici (sufizmu).

*
Smatram, ukratko, da bi kulturu muslimanskog stanovnitva Bosne i Hercegovine, shvaenu u celini, a koja nuno J.X>dmzumeva i izvorno neislamske konstituente i lokalne/regionalne substratne i adstratne specifinosti, dosledno trebalo, bar u nauci, pridevski odreivati kao muslimansku , dok bi se za konkretne institucije i vrednosti religijske kulture u uem smislu, kao i za apstraktni skup tih institucija i vrednosti, zapravo (islamistiki) konstrukt, koji nigde i nikada nije u istom vidu mogao biti ivljen kao realna kultura, u kategorijalnom i tipolokom smislu upotrebljavao atribut islamski lako se" islamski grad'' moe definisati manje kao eljeno i svjesno, da kaemo "programirano" drutveno i fiziko bie, a vie kao niz tenzija izmeu kontradiktornih i ponekad oito in-

300

Darko Taoaskovi

kompatibilnih suprotnosti, uvijek podlonih uticajima vremena i prostora",3 to muslimanske gradove (Kairo, Damask, Fes, Istambul, Sarajevo... ) ini meusobno bitno razliitim, ipak je mogue izdvojiti niz odlika to ih, na ap-straktnom, ali ne i nestvamom. nivou islamskog grada nesumnjivo povezuju. Kultura muslimana nikada nije i ne moe biti iskljuivo islamska kultura, iako je islamski elemenat u njoj sredinji i odreujui. Nale sugerisanje izvesne funkcionalne distribucije unutar tenninolokog pridevskog para islamskimuslimanski, prvenstveno na naem jeziku, onde i kad je to opravdano i svrsishodno, nikako ne bi trebalo shvatiti kao pokuaj dovoenja u pitanje islamskog karaktera muslimanske kulture ili, pak, muslimanskog ljudskog elementa (islam kao specifina zajednica )judi), kao stvaraoca i nosioca kulture islama. 4 Evo, uostalom, kako je "kulturu islama" predstavio J. Kraemer: "Die Kultur des Islam, die islamische Weltzivilisation in arabischer Sprache, wie wir sie nach tilterem Vorbild nennen, ist ein sehr vielgestaltiges Gebilde, aus ganz verschiedenen Elementen zasammengesetzt und daher 'gar nicht leicht zu deuten". 5 . . Ako se gornja konstatacija izgubi iz vida, a kompleksna muslimanska kultura u naunim i publicistikim radovima sistematski ili alternativno bez ikakvog objanjenja oznaava kao islamska, preti opasnost zapadanja u svojevrsni "islamistiki panislamizam". s homo is/amicus-om u sreditu itave koncep-cije. Takav fantomski homo is/amicus nije nita manje jednodimenzionalna, nestvarna ontologizacija no to je to, recimo. navodno fatalno evropocentrino bornirani, "krstaki" homo orientalisticus. strailo iz arsenala stereotipova antizapadnog panislamizma. 6 Predubeenja akademske islamistike i (pan) islamizma tako se. privid3. Vid. O. Grabar, Gradovi i graani, in: Svijet /s/tu1t4, Beograd, 1979, 103. "The architecture and city-planning of the Islamic city have never been in defience of nature... "lt is enough to travel in the southern regions of Morocco through Berber villages or along the green valleys of Mazandaran in northern Persia or, again, along the foothills of the mqjestic Alborz and Hindu Kush chains of mountains, strctching from eastern J\natolia through Persia to Afghanistan, to see how villages and towns have been thoroughly integrated into different types of landscape, creating living human units of settlement which are at once beautiful and efficient and which are in complete equilibrium rather than cinflict with their natural environment" (Seyyed Hossein Nasr, lslmnic Scie11ce, London, 1976, 228-229). Oigledno je da O. Grabar pile u prvom redu o gradu, a S. H. Nasr o Gradu, kao i da su obojica, svaki sa svoje take gledita, potpuno u pravu. 4. Ne upozorava li, na primer, akademik Branislav urev na to da za formiranje bosanskohercegovakog muslimanskog naroda nije bitna samo islamir.ocija. ved i odreeni drultveni sadraj istorijskih procesa. dok Medida Selmanovi govori o "izrastanju bolnjake (musti manske) kulture pod uticajem islamske civilizacije". S. Vid Jorg Kraemer, Das Problem der islwnischen KulturgeschichJe, TUbingen, 1989, 7. 6. Vid. Fedwa Malti-Douglas, ln the Eyes oj Others. The Middle Eastern Response and Reaction to Westemscholarship, in: As Others See Us. Mutual Perceplions, East m1d West, New York, 1986,43.

Islrunska ili muslimanska kultura u Bosni ?

301

no paradoksalno, susreu i uzajamo pothranjuju, to ne bi bilo prvi put. im je neuvaavanje injenica ivota i pogubno dejstvo na nauku. Nastojanje na to preciznijim pojmovno-terminolokim odreenjima i razgranienjima posebno je aktuelno danas, kad se. recimo, u krugovima Islamske zajednice, a i van nje, sve vie govori o potrebi "islamizacije" ili "reislamizacije" muslimana, to je ovom prilikom pomenuo i kolega Avdo Sueska. To sigurno nije islamizacija (ili "irenje islama") o kojoj se na naem skupu nauno raspravlja, ve neto s.'l.wim drugo, ali potencijalno i te kako vano? Predlaem vam na kraju, ako nita drugo, da bar pokuate, itajui i piui naune radove, povesti malo rauna i o tcrminolokom aspektu, o kome je bilo rei na prethodnim stranicama. Uveren sam da va trud nee biti uzaludan.
Zajedniko

ISLAMSKA ILI MUSLIMANSKA KULTURA U BOSNI?

Rezi me
Polazei od naina na koji je formulisana tema naunog skupa "irenje islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu", autor sugerie cxlreenu funkcionalnu distribuciju unutar pridevskog terminolokog para islamskimuslimanski. Kulturu muslimanskog stanovnitva Bosne i Hercegovine, shvaenu u celini, a koja nuno podrazumeva i izvorno nei~lamske konstituente i lokalne/ regionalne supstratne i adstratne specifinosti, u nauci bi trebalo dosledno odreivati kao muslimansku S druge strane, za institucije i vrednosti religijske kulture u uem smislu, kao i za apstraktni skup tih instituciJa i vrednosti, koji nigdje i nikada nije u istom i idealnom vidu mogao biti iv ljen kao realna kultura, u kategorijalnom i tipolokom smislu valjalo bi upotrebljavati atribut islamski.

7. U sferi javnog informisanja i, naroito, politikog (novo) govora, pojmovne nejasnoe, terminoloke nepreciznosti, povrnosti, pa i logiki neodrive formulacije ne samo da esto prolaze nezapaeno, ve ak i stiu teko oboriv komunikacijski legitimitet. U vezi sa dramatino postavljenim pitanjem u jugoslovenskoj javnosti o tome da li e Bosna (i Hercegovina) postati islamska drava (republika), fra Marko Oroli je, razlono terminoloki nijansi rajui, pretpostavio da ona to verovatno nikada nee biti, ali daje, dakako, drugo pitanje" da li e Bosna postati muslimtmskom dravom ili barem u onolikoj mjeri u kojoj je Srbija srpska, Crna Gora crnogorska ili Hrvatska hrvatska". To je, ujedno, i pravo pitanje (vid. "to e nam kruha nad pogaom?". in : Moteli IJosna bili islmnsktt drava. Express 071 Special, Sarajevo, maj 1991.
22).

302
ISLAMIC OR MUSUM CULTURE IN BOSNIA?

Darko Tanaskovi

Summary Taking into consideration the title itself of the symposium (Expansion oflslam Culture in Bosnian Eyalet), as wel as the diversity of terms in Yugoslav Oriental (Ottoman, Islamic) Studies, the author of this paper suggests certain semantical and functional distribution of adjectiv-term couple Islamic-Muslim. Culture of Islamic population in Bosnia and Herzegovina, taken as a whole, which includes autochtonous non-Islamic constituents and local/regional substratum and adstratum characteristics, should be scientifically treated as Muslim culture. On the other hand, for the institutions and values of religious culture in a narrower sense, as well as for the abstract group of the mentioned institutions and values, i. e. for the Islamic construct which never and nowhere could be used as real culture in its pure sense, the adjective Islamic be used in sense of typology and category. Such terminological use of adjectives Islamic and Muslim which occurs in accordance with the tendencies of the Oriental Studies in the world, will help us to avoid harmful ambiguities and vaguenesses, undesirable in science. This is especially important nowdays when the preassure of (Pan) Islamic ideology is stronger, even in the scientific circles. In Yugoslavia there is an additional need to separate clarly, to the highes extent possible, the terms considering islamic religious affiliation from the terms considering Muslim ethnical (national) affiliation.

!SMEr KASUMOVI (Sarajevo)

KOLSTVO I NJEGOVA ULOGA U STVARANJU PRETPOSTAVKI ZA RAZVOJ KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI U OSMANSKOM PERIODU

Uspostavljanje osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XVI stoljea u okviru Krajita Isa-bega Ishakovia, te formiranje itavog niza sandaka na ovim prostorima (bosanski sandak 1463. g., hercegovaki 1470. g., zvorniki 1478. g., kliki 1537. itd.) to je prethodilo konanoj stabilizaciji osmanskog drutvenopolitikog ustrojstva i formiranju bosanskog ejaleta/ paaluka 1580. godine, predstavlja ne samo akte politikih promjena, nego i dogaaje koji su imali dalekosene kultumo-civiliL.acijske posljedice u ovim krajevima.1 Naime, uporedo sa postepenim uspostavljanjem politike vlasti Osmanskog Carstva, kao to je poznato, dolo je do postepenog irenja islama, podizanja niza islamskih vjerskih i kulturnih institucija (damija, tekija, mekteba, medresa, imareta, hanekaha, musafirhana, hamama, uprija itd.) to je uz dominantan vjersko-prosvjetiteljski duh i karakter pojedinih institucija u jednom dijalektikom odnosu i interakciji dovelo do intenzivnijeg irenja islama i formiranja specifine bosansko-muslimanske kulture iji je topos odreen principom "tevhida" (vjere u Jednog Boga) provedenim u uvjetima lokalnog bosanskog kolorita karakteristinog jo od najdavnijih vremena po sinkretizmu i specifinostima koje su ga jo i prije toga u odreenoj mjeri legitimirale kao posebnost? Prema raspoloivim historijskim izvorima i podacima iz dosadanjih istraivanja, odreeni oblici pismenosti (istina ne kao sistem kolstva i obrazovanja) postojali su jo od ranije na"prostorima. Bosanskog Kraljevstva o emu svjedoe pronaeni natpisi u Z1humlju, Travuniji i Bosni (natpisi u Mujiiima kod Jajca, Humska ploa, steci, povelje Kulina bana, te drugih bosanskih vladara, kamena ploa na nadvratniku crkve u selu Muhainoviima kod Visokog, nadgrobna ploa velikog sudije Grdee u zenikom kraju, kamene ploe u
l. Usp. Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Svjetlost. Sarajevo, 1982. str. 15-95, . 2. O specifinostima svih kultura nastalih na bosanskom tlu, te posebno, bosanskomuslimanske kulture do sada je pisalo vie istraivaa. Mislimo da su u tom pogledu posebno znaajni rezultati istraivanja i sintetika saimanja rahmetli dr Muhameda Hadijahia, Usp. Muhamed Hadijahi, /s/tun i muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1977, str. 19-89.

304

Ismet Kaswnovi

Blagaju kod Mostara itd.)?


Meutim, pismenost kao rezultat posebnog, planski razvijanog kolskog i obrazovnog sistema na prostorima Bosne i Hercegovine, te novopazarske oblasti koja je takoe bila u sastavu bosansog ejaleta jo od njegova osnivanja, 1.580. godine, zainje se praktino u prvoj polovini XV stoljea postepenim uspostavljanjem osmanske vlasti. Time se de facto mijenja i sociokulturna fizionomija ovih krajeva ime oni ulaze u okvire orijentalno-islamskog kulturno-povjesnog kruga. Prema podacima u sauvanim izvorima i literaturi, jo prije uspostavljanja bosanskog sandaka, 1463. godine, u ovim krajevima formirane su prve vjersko-kulturne i obrazovne institucije kao to su: Turban-begova damija u Ustikolini podignuta 1448. godine, Nesuh-begova damija i mekteb podignuti nedaleko od Latinske uprije, na mjestu bive Vakufske direkcije, odnosno, dananjeg Meihata Islamske zajednice BiH4, Gaziler tekija u Sarajevu podignuta na prostoru dananjeg Higijenskog zavoda uz put Gaziler yolu, u blizini Alipaine damije, 1459. g., Isa-begova tekija na Bendbai, na mjestu dananje benzinske pumpe, podignuta 1462., Isa-begov mesdid, kasnija Hunkjar/ Careva damija podignuta 1457. godine itd. 5 Nakon toga, formiranjem sandaka i postepenim stabiliziranjem vlasti podignut je veliki broj damija, mekteba i drugih kulturno-prosvjetnih objekata u Sarajevu, Visokom, Travniku, Foi, Mostaru i drugim mjestima. U svakoj mahali, odnosno naselju, pored damije6 redovno je podizao mekteb kao ustanova namjenjena sticanju osnovne pismenosti i osnova vjerskog obrazovanja. Do kraja XV stoljea podignuta je itava mrea takvih objekata. Smatramo da su ovi mektebi uz novopodigute d1.amije, tekije i druge institucije vjersko-prosvjetnog i kulturnog karaktera bili glavni inioci irenja islama u ovim krajevima iako je taj sloeni i dugotrajni proces bez sumnje imao i druge povode i inioce to je ovisilo od konkretnih okolnosti u kojima su se dogaali pojedinani sluajevi. injenica je, meutim, da je islam u to vrijeme, ne samo kao religija nove vlasti, nego i kao kulturno-civilizacijski sklop nastupao ovdje kao "vii stupanj" kulture, otvarao je neke nove horizonte bliske bogumilima koji su se, kao to je poznato, nali tu "negde izmeu" dviju konfesija, kranstva i. pravoslavlja koji su bili u sukobu, izloeni stalnim pritiscima koji su

uro Basler, Grlko-latiiiSk<z pismenost, u Pisana rije u Bos11i i Hercegovini l The written word in Bosnia and Herzegovina, V. Maslea, Sarajevo, 1982, str. 37-84; Zdravko Kajmakovi, irilica kod Srba i Muslimana u osma11Skodoba, (u Ibid. str. 141-178), 4. Usp. S. S. Muvekkit, Tarih-i Bos11a, manuscript, OI S, br. 766, fol.23. 5. Usp. "Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek)", OIS, Monumenta turcica. IV, l , Sarajevo, 1985, str.l4; ejh Sejfudin Kemura, Sarajevske d!.amije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1331/1931, I. str. 279-282,307 itd

3. Usp.

6. Prema nekim procjenama, u toku osmanske vladavine izgraeno je preko 1200 damija. Usp. Madida Beirbegovi, "Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini", POF, XX-XXI, Sarajevo, 1974, str. 249-271,

kolstvo i njegova uloga u stvanmju pretpostavki za razvoj kulture u B i H ...

305

im dolazili sa sjevera, od strane Maara u obliku "protivheretikih Jx:>hoda". Prva medresa, bar koliko je poznato na osnovu nama raspoloivih izvora, izgraena je u Sarajevu izmeu 1505. i 1512. godine na lokaciji dananjih ~'ledreseta, a bila je JX>Znata pod nazivom "Firuz-begova medresa". 7 Nakon toga, }X>dignuta je Kemal-begova medresa na prostoru dananje Druge gimnazije, prema Koevu,8 1.atim Gazi Husrev-bcgova medresa, 1537. godine, te itav niz drugih medresa irom bosanskog ejaleta. Samo do sredine XVII stoljea kada je kroz ove krajeve proao E vlija Celcbija bilo je podignuto oko 39 medresa u 17 naselja: u Foi 6, u Livnu 3, u Zvorniku 3, u c':ajniu 3, u Konjicu 2, u Nevesinju 2, u Novom Pazaru 5, u PrijeJX>lju 3, u Pljevlju 2, Poitelju l, Blagaju l, C'...ernici l, Ljubinju l, Banja Luci l, Jajcu l i Pruscu l medresa, U Sarajevu je tada bilo ve ll medresa a u Mostaru 9 medresa. 9 Prema rezultatima dosadanjih istraivanja, u toku osmanske vladavine u Bosni podignuto je preko IlO medresa to predstavlja impozantan broj s obzirom na tadanje vrijeme i broj stanovnika. Mektebe i medrese podizali su pojedinci i vakufi ime se obezbjedi valo i njihovo kasnije izdravanje i funkcionisanje. Prema podacima u vakuf-namama i drugim arhivskim dokumentima, JX>Sebno u mulazemet defterima, vidi se da su u naim krajevima podizanc medrese nieg, srednjeg i vieg stupnja, od 20 do 50, odnosno, 60 aki. U medresama nieg stupnja, tzv. harid/ibtida-i harid medresama predavala se gramatika i sintaksa arapskog jezika, logika, kelarnlskolastika teologija, astronomija, geometrija l matematika i retorika, odnosno, stilistika. Medrese srednjeg stupnja (30 aki) bile su poznate kao medrese sa JX>sebnim knjievno-retorikim, odnosno, teolokim usmjerenjem i nazivane su "Miftah medrese" u skladu sa glavnim udbenikom koji se u njima predavao, djelom "Miftah" od Sakakija (11601229. ). Medrese vieg stupnja bile su bliske harid medresama !stambula, Jedrene i Bruse a u naim krajevima ih je bio mali broj: Gazi Husrev-bcgova medresa u Sarajevu, moda Hadi Besarct medresa u Sarajevu nakon l O-.P1 1637, i Ahmed-begova i tvlahmud-begova medresa u Mostaru (JO-P/ 1(>37 i 1039/ 1629) a vieg ranga je bila u to vrijeme i Isa-begova medresa u Skoplju. Prema vakuf-nami Gazi IIusrcv-bcga iz 1537. godine u ovoj medresi osniva je zahtijevao da se predaju sljedei predmeti: tcfsir (tumaenje Kur'ana). hadis (islamska tradicija), ahkam (eriatsko pravo), usui (osnovi eriatskog prava), meani vc beyan (poetika i retorika), kclam (skolastika teologija). " tc ostalo to bude iziskivao obiaj i mjesto". 10 Uvidom u druge vakuf-name iz XVI i
7. Usp. Hamdija Kreevljakovi,/.Jauje u Bosni i Hercegovini, SaraJem. 1952, str. 78-79. 8. Usp. ejh Sejfudin Kcmura, n. d. str. 260 (Izvod iz vasiijctname iji prijepis sc nalazi u Sidilu br. l. sarajevskog kadije, a napisana je 945il538. godine. Sidil se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. 9. Usp. Evlija elebija, Putopis. preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Svjetlost, Sarajevo, l %7. 10. llakuftuuna Gazi Hwrev-bego1a, u Spomenici GHM povodom 400 godinjice, Sarajevo, 1932, str. XXXIII?

306

Ismet Kasumovi

XVII stoljea, te sidile, razliite arhivske dokumente i biblioteke koje su bile u posjedu pojedinaca, damija, tekija i medresa irom Bosanskog ejaleta vidi se da su osnove ovog kolskog sistema i obrazovanja i uspostavljene na principima islamskog kultumo-povjesnog kruga dominantnim u osmanskom periodu gdje dominira klasifikacija sa podjelom na: kaligrafske, u~mene, racionalne i duhovne znanosti, odnosno, akcenat u okviru duhovnih znanosti na teorijskoracionalnim, praktino-racionalnim, teorijsko-vjerskim, praktino-vjerskim, uz elemente filozofije i ezoterikih znanosti to se vidi i iz uvene klasifikacije Takopru-zadea. Racionalne i tradicionalne znanosti predavane su u (Karat-begovoj, Karaoz-begovoj, Ferhad-begovoj i drugim medresama). Meu djelima koja su do danas sauvana u naim rukopisnim zbirkama iz ovog perioda nalazimo zastupljene sve discipline koje su u tom periodu bile predmet interesa na irokim prostorima Carstva. Prema jednom prikazu zbirke Orijentalnog instituta u Sarajevu ovi manuskripti obuhvataju oko dvadeset gtupa sa nizom podgrupa u koje ulaze srodne discipline. To su sljedee grupe: I Kur'an i fragmenti Kur'ana, II Nauka o Kur'anu (tedvid, kiraet, tefsir), Ill Hadis (islamska tradicija), IV Teologija (dogmatika, apologetika, etika, esbatologija, moralka, islnmska naela, obaveze i katehizam), V Pravo i obredoslovlje (osnovi prava. pravne discipline, pravna rjeenja. feraiz/nasljedno pravo, ratno pravo) VI Molitve-dove, VII Propovijedi/vazovi, VIII Sufizam/tesa,,vuf, IX Filozofija (teorija spoznaje. metafizika, logika, pedagogija. didaktika, disputacija) X Enciklopedija (leksikoni i bibliografije) XI Prirodno-matematske znanosti {matematika, astronomija, astrologija, medicina, veterina, zoologija, kemija, fizika, agronomija, narodna medicina) XII Okultizam (alkemija, kabalistika, hirornantija, tumaaenje snova) XIII Geografija, XIV Hi~torija (opa, regionalna, biografije, genealogija, defteri, vakufname, kanun-name) XV Politika, XVI Lingvistika (gramatika, leksikografija, metrika, retorika. stilistika, ortografija) XVI Lijepa knjievnost (poezija, proza, poslovice, izreke, di-

kolstvo i njegova uloga u stvaranju pretpostavki za razvoj k-ulture u B i H ...

307

XVI XIX XX

plome, kaligrafske dozvole), Epistolografija, Muzika, Medmue (zbirke razliitog sadraja) 1

Kao to se vidi, ovaj popis glavnih znanstvenih disciplina koje su njegovane u muslimanskim krugovima na ovim prostorima u toku vie od etiri stoljea osmanske vladavine i koji jo uyijek ima svoj znaaj i uporite u uenim muslimanskim krugovima, ilustrativno pokazuje predmet interesa i sadraje viestoljetne muslimanske obrazovanosti, a uz sauvane elemente materijalne kulture, narodnih obiaja i folklora, predstavlja ogledalo specifine bosansk()islamske kulture koja egzistira na ovim prostorima do naih dana. O tome svjedoe skoro svi katalozi i inventarske knjige zbirki orijentalnih rukopisa kod nas. Meu oko 10 do 15000 rukopisa u Orijentalnom institutu, 20 do 30000 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, SANU u Beogradu, Muzeju Hercegovine u Mostaru, te slinim zbirkama u Sarajevu, Dubrovniku, Pritini, Skoplju i drugim mjestima u naoj zemlji i inozemstvu, veliki broj rukopisa potie iz razliitih kulturnih sredita Osmanskog Carstva, a napisan je; prepisan ili korien od strane naih ljudi. Budui da je veliki dio tog ogromnog kulturnog blaga bio u funkciji kolstva i obrazovanja u ovim krojevima, bilo kao dio biblioteka medresa, mekteba, damija ili tekija, odnosno kao dio privatnih biblioteka esto u funkciji vjersko-prosvjetnog ili opckulturnog uzdizanja, on kao takav predstavlja konstitutivni dio muslimanske kulture na ovim prostorima i time odreuje njen kod i funkciju. Na osnovu dosadanjih istmivanja ove kulture, evidentno je da u njenoj osnovi stoji Kur'an i hadis i na njima zasnovana slika svijet1 koja u uvjetima lxlsanskog lokalnog kolorita i narodnih obiaja dobija JX.lSebnc karakteristike, u arhitekturi izraene kroz simbiozu domae i orijentalno-islamske arhitekture, u jeziku specifinim izrazom bosanskog jezika sa mnogo turcizama i arabizama koji su, prije svega .izraz kulturno-civilizacijskih specifinosti muslimanskog kulturno-povjesnog kruga, u obiajima i nonji, uvanju pojedinih lokalnih obiaja i nonji koji nisu suprotni principu tevhida, odnosno, njihovom usklaivanju sa osnovnim islamskim principom, u vjerskoj slubi uvanjem sunizma, ali i njegovanjem odreenih sufijskih tradicija u uvjetima lokalne obiajnosti, u novije vrijeme vazova u okviru hutbi petkom na bosanskom jeziku itd. itd. U knjievnosti, filozofiji i politikoj misli evidentna je prisutnost formi i sadraja karakteristinih L1 islamski kultumo-povjespj krug. U tom smislu, skoro sva djela poinju karakteristinim prologom i besmelom " u ime Allaha i uz zahvalnost poslaniku", te akcentu na ljepoti svijeta kao "Boijeg djela" i u tom smislu harmoniji u kosmosu, odnosno, svijesti o prolaznosti po emu je sve "izll. Usp. Lejla Gazi i Salih Trako, "Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta", POF, XXV/1975 (Sarjevo), 1977, str. 27-43.

308
graeno

Ismet Kasumovi

na pijesku", "danas jeste, a sutra nije" kako je to Hegel interpretirao,12 jer "samo lice tvog gospodara, Uzvienog i Plemenitog ostaje" (Kur'an) 13 Po toj logici, nema apsolutno savrenih i k<?nanih ljudskihrjeenjajer Allahu pripada savrenstvo i apsolutno gospodarstvo i svemo. Ovjeku ostaje da postigne to vii stupanj i djeluje n' u ime Boga" i protiv destrukcije tanije, u skladu sa svojom iskonskom, od Boga uspostavljenom prirodom. Stogq. nema ni "prisile u vjeri", pa svaki iskorak, u ime neeg to je suprotno ovom .principu bio je mogu samo od strane onih koji se nisu drali upute. Monici su to mogli iznuditi od ejhul-islama samo silom odstupajui od osnovnog islamskog principa. Naravno, u ostacima duhovne i materijalne kulture nastale na ovim krajevima evidentirani su i elementi koji su nekada bili u suprotnosti sa navedenim principom to je. po naem miljenju, bilo "normalno" i mogue u uvjetima ratnih vremena, ekonomskih i politikih kriza itd. To je zabiljeila i literatura iz ovog perioda to se.vidi iz djela Ali-dede Bonjaka, Hasana Kafije Pruaka, Munirija Beligradija, Hasana Kaimije, Ilhamije epaka, Brakovia, lsevia, Rilmi ef. Talidaka i brojnih drugih autora porijeklom iz ovih krajeva. 14 Za sve njih, bar po naem miljenju, princip tevhida je bio, u stvari, faktor osloboenja od svih fantazmi i idola kojima su se opirali njihovi prei jo prije prihvatanja islama zbog ega su bili apostrofirani kao heretici, odnosno, neposluni "bosanski krstjani". lni nam se da je i u tome dio tajne tako velikog obrata ovog naroda i masovnog prihvatanja islama.
KOLSTVO I NJEGOVA ULOGA U STVARANJU PRETPOSTAVKI ZA RAZVOJ KULTURE U BOSNII HERCEGOVINI U OSMANSKOM PERIODU

Rezime Problem pismenosti, kolstva i obrazova:nja kao jednog od najza oblikovanje i razvoj kulture u Bosni i Hercegovini u ovom radu, razmatra se u kontekstu ukupnih politikih ekonomskih i opedrutvenih prilikau ovimkrajevimaod najstarijih vremena do danas. U tom smislu, Bosna se tretira kao posebna "posuda za taljenje" (melting pot) u kojoj su se tokom vi jekova mijeale razliite obiajnosti i tradicije ukljuujui i ortodoksiju monoznaajnijih faktora

12 G. W. F. Hegel. FiloUJjija povijesti, preveo V. Sonenfeld, Zagreb, 195, str. 329,

13. Kur'an, LV, 27, 14. Muniri Beligradi u jednom rukopisu djela Ali-dedea Bolnjaka "Predavanja o prvim i posljednjim stvarima" (Muhldaritu 1-aWi' il wa muslmarltu 1-'aWihir) spominje sluaj Kara Hasana i Kara Jazidija koji su zloupotrebljavali vlast daei i mal tretirajui narod. Zbog toga su ih, kako on navodi, Banjaluani pro~erali. Ovaj sluaj spominje i Prelog u svojoj Historiji Bosne, a Ivo Andri to je iskoristio u svojoj disertaciji za neke generalizacije koje najblae reeno, ne stoje.

kolstvo i njegova uloga u stvaranju pretpostavki ;ra razvoj k-ulture u B i H ...


teistikih

309

religija, kranstva, hrianstva i islama. Poev od prve polovine XV stoljea na ovim prostorima sc formiraju islan1ske kulturno-prosvjetne ustanove: damije, tekije, mektebi i medrese. Time se uspostavlja osmansko-islamski obrazovni sistem sa programima vaeim i u drugim krajevima Osmanskog Carstva. To je imalo viestruke implikacije na razvoj kulture u periodu od XV do x.:x stoljea to se vidi iz sauvanih djela materijalne i duhovne kulture. Govorei o osobenostima ove bosansko-muslimanske kulture autor konstatira njenu proetost principom "tevhida", ali i stanovitu vezanost za bosanski lokalni kolorit to se ponekad ini sinkretistikom. Po miljenju autora, t.o je evidento u sauvanim knjievnim, teolokim, filozofskim, sufijskim i drugim djelima, ali i arhitektonskim rjeenjima koja su ovdje bosansko-islamska i posebna.
SCHOOL SYSTEM AND ITS INFLUENCE ON THE DEVELOPMENT OF CULTURE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE O'ITOMAN PERIOD

Summary The question of literacy, schooling and education was one of the major factors influencing creation and development of culture in Bosnia and Herzegovina. The present paper discusses this question in the scope of complete political, economical and social conditions of this region from the earliest period up to now. According to this fact, Bosnia is treated as special "melting pot", a conglomerate of various customs and tmditions, including the ortodoxy of monotheistic reli gions, Christianity and Islam, all mixed together during the ages. Beginning from the first half of the 15'h century, Islamic culturaleducational in<;titutions are formed in this region: mosques, tekyas, mektebs and medresahs. Consequently, Ottoman-Islamic educational system is formed, with the educational programs valid for the other regions of Ottoman Empire as well. It has had complex implications on the development of culture in the period from the lS'h to the 201h century. Preserved \vorks of material and intellectual culture bear witness to this fact. After exposing the peculiarities of Bosnian-Muslim culture the author concludes that this culture is penneated with the principle of "tawhid", and at the same time bears local, Bosnian color, which sometimes makes her syncretic. According to the author's opinion, this fact is obvious in the prserved works of literature, theology, philosophy, mysticism, etc., as well as in the architecture, typical, Bosnian-Islamic.

FEHIM NAMETAK
(Sarajevo)

DRUTVENO-HISTORIJSKA USLOVUENOST DIV ANSKE . KNJIEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

irenje islama u Bosni i Hercegovini nije predstavljalo samo puku promjenu vjere nego je podrazumijevalo i akceptiranje islamskog civilizacijskog kruga, njegovog kulturnog i estetskog horizonta i svih njegovih tekovina. Islamska kultura u Bosni i Hercegovini u XV stoljeu naila je na mnogo povoljnije tle nego u drugim krajevima Balkana i pustila je duboke korijene, pa ipak nije odmah poluila uvjete za najvie stupnje umjetnike literature. Naime, ni samo irenje islama u Bosni i Hercegovini i njegovo masovno prihvatanjeoct bosanskog stanovnitva nije odmah stvorilo uvjete za nastanak bilo kakve knjievnosti na orijentalnim jezicima, a pogotovo ne divanske knjievnosti kao umjetniki najzrelijeg ploda kojim se manifestirala islamska kultura u Bosni i Hercegovini. Da bi nastala umjetnika knjievnost visokog nivoa, o kakvoj je rije kad se govori o stvaralatvu u oblasti divanske knjievnosti, trebali su se prije svega stei uvjeti za bogat i ugodan ivot u gradovima, morali su nastati gradovi kao centri urbane kulture. Lijep i ugodan ivot u gradovima, u kojim~ je do zavidnog nivoa razvijena materijalna kultura, prouzmkovao je podizanje ivota na jedan kulturno vii nivo. Ve prvi vakifi, ktitori, koji su svojim zadubinama ubrzali urbanizaciju novoosvojenih zemalja pobrinuli su se da uz damije podignu medrese sa bibliotekama to je omoguilo jednom sloju domaih ljudi da steknu obrazovanje u duhu islama i ponu komunicirati na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. ak se za nekoliko vrhunskih pjesnika zna da su stekli obrazovanje u Istambulu, gdje su bili u bliskoj vezi sa najpoznatijim dvorskim pjesnicima. Dakle, sam in promjene vjere nije stvorio pretpostavke za nastanak lijepe knjievnosti na orijentalnim jezicima pa ni divanske knjievnosti kao njenog najsuptilnijeg izriaja na osmanskom turskom jeziku. Pored graditelja damija, medresa, biblioteka, u gradovima se pojavio jedan sloj bogatijeg i obrazovanijeg svijeta meu kojima su se pojavljivali i mecene novostvorene umjetnosti i rijetki itaoci divanske knjievnosti. Uvid u strukturu pjesnika, steen na osnovu obrada pjesnikih biografija u tezkirama u kojim? je data kratka biografija 3182 pjesnika, potvruje gornju misao o uskoj povezanosti nastanka divanske knjievnosti u okvirima razvijene urbane kulture Naime, prema procentima pjesnici divana su pripadnici

312
slijedeih

Fehim Nametak

drutvenih i profesionalnih struktura: Iz stalea ilmije, registrirano je ukupno 1147 pjesnika, ili 36 posto. U ilmiju su ubrojane kadije, naibi, kazaskeri, ejhulislami, danimendi, muderisi i hode. Iz strukture dravnih, administrativnih slubenika 892 pjesnika ili 28 posto. Ovdje su ubrojani poslanici, defterdari, veziri, ehaje, tezkiredije, kajrnakami, vakanuvisi, mutevelije, pisari i drugi. Sultani, prinevi i ljudi dvora kao kapidibae, niandije, ehnamed~.jc i drugi dali su iz svojih redova 600 pjesnika, ili u procentima 18 posto. Pripadnici vojnih struktura i zanatlije po 117 ili po 3,74 i ejhovi, dervii, turbedari, mesnevihani i ostali ljudi tekije 182 ili 5,7%. 1 Razumije se, ova je analiza raena samo za one pjesnike koji su obuhtezkirama, a tu je izostavljen znatan broj pjesnika iz Bosne i Hcrce.govine. Pa ipak. struktura zanimanja pjesnika iz naih krajeva ne razlikuje se mnogo od ove raene.za itav teritorij Osmanskog Carstva u kojoj su prije svega unesene biografije pjesnika iz velikih centara Carstva. Najvea razlikaje u broju dvmjanika jer je mali broj naih ljudi uspio doi na dvor, uestvovati u dvorskom ivotu i tu stvarati. Ipak su neki nai pjesnici uspijevali dospjeti i do dvora, to potvruje primjer Muhameda Karamusia Nihadije koji je bio u sviti Mehmed-pae Sokolovia.koji mu je kao bliskom pjesniku iz rodnog kraja dao da sroi tarih na njegovu mostu u Viegradu. Kasnije je Nihadija spjevao i kronogram smrti Mehmed-pae Sokolovia koji se nalazi uklesan na vratima turbeta ovog velikog vezira na J;jubu u Istambulu. Na vanjskom zidu turbeta je, takoer, Nihadijina pjesma u est stihova u slavu podizanja esme koju su podigli Sokolovievi potomci. Sve ovo svjedoi o Nihadijinoj bliskosti sa Sokoloviem i pokazuje da se Nihadija, barem izvje.sno vrijeme, nalazio u sviti Mehed-pae Sokolovia. O isto vrijeme ie Dervi-paa Bajezidagi, kao pravi dvorski pjesnik bio miljenik sultana Murata III, kome je U ast spjevao A.furadnamu Na slian nain se pjesnik Zijaija Mostarac vezao uz svoga mecenu, here govakog sand7..akbega Jahjai :Me!uned-bcga. koji mu stvara uvjete 7..8 nesmetan pjesniki rad. No, ovi su pjesnici ipak u manjini i njihovi primjeri nisu pravilo kad se govori o drutvenim okolnostima u kojima su stvarali nai pjesnici. Struktura pjesnika govori i o vrsti kolovanja koju su proli. Tako se sa velikom sigurnou moe tvrditi da su pjesnici iz stalea il mije, iz strukture dravmh slubenika i pripadnika dvora kolovani u medresama i to u pravilu znaajnijim medrcsama u centrima Carstva dok su pjesnici koji su pripadali vojvaeni

l. Dr Mustafa !sen, Divan Sairlerin str. 35-41.

~:lesleki

Konumlari, Mil/i ejitim, Sa 83, Ankara, 1989,

Drutveno-historijska uslov ljenost ...

313

nim strukturama i dervikim redovima svoje obrazovanje stekli i Wlapreivali u tekijama. Divanskoj knjievnosti u Bosni i Hercegovini u okviru stvaralatva na turskom jeziku prethodila je knjievnost pjesnika dervia i pjesnika i pjevaa janjiara koji su se od prvih dana ukljuivali u tokove literature na turskom jeziku. Dervii su u tekijama-prvim punktovima islamske kulture koji su se pojavljivali u urbanim centrima, ali i na putovima, raskrima i derbendima stvarali pobone pjesme-ilahije, turkije, kalenderije, gazele i druge kojima su isto kao i svojim zikrom, dervikim obredom-molitvom te priama i legendama privlaili u islam one koji su navraali u njihove 7Avije-gostinjce, koji su osim za pobone namjene, sluili i za obino ugoavanje putnika namjernika. Drugi oblik stvaralatva na turskom jeziku, koji je prethodio div anskoj knjievnosti koja e sc pojaviti tek stoljee nakon pri hvatanja islama u Bosni i Hercegovini, su pjesme vojnika-janjiara koji su opjevavali svoje vojne, ali esto i svoja Wlutranja osjeanja iskazivali u pjesmama tipa turkija, arkija i destana. Ovaj vid stvaranja na turskom jeziku, u kojem e uestvovati i Bonjaci na svim ratitima od Rusije i Irana do Bea, egzistirao je tokom itavog trajanja osmanske vlasti u naim krajevima i na izvjestan nain ostavio traga i u naoj narodnoj knjievnosti kao i u alhamiado literaturi. I dok je za ucstvovanje u stvaralatvu narodne i tekijske poezije bilo dovoljno i skromno poznavanje turskog jezika, divanska knjievnost je pred one koji su u njoj eljeli uestvovati, bilo kao stvaraoci ili itaoci, postavljala zahtjev odlinog poznavanja arapskog i perzijskog jezika, Kur'ana, hadisa, tesavvufa i historije islama. Pjesnici ove poezije i kad stvaraju naoko profanu poeziju nikad ne smiju pokazati neznanje i nerazumijevanje bilo koje od najvanijih islam.o;kih tema. Dakle, pored talenta za poeziju morali su imati najvie obrazovanje koje se tada moglo stei. Penijski jezik i literatura su opet bili od posebne vanosti stoga to su i svi osmanski pjesnici imali po neki svoj uzor u pjesnicima na perzijskom jeziku, a i satni su stvarali itave divane na perzijskom jeziku. Naprosto, to je bio odraz otmjenosti, duhovnosti, praenja knjievne mode najvieg izraza i stila. Uslov ljenost poznavanja pcrzijs~ih klasika i transponiranje njihovih ideja, pjesnikih f01mi, motiva i tema iz perzijske mitologije i knjievnosti, pa i samih konstrukcija perzijskog jezika, najbolje je pokazao veliki poznavalac i komentator perzijskih kL1sika Ahmed Sudija iz okoline ajnia. On je uz to bio i glasovit muderis-profesor velikog broja naih divanskih pjesnika, meu ostalim uvenog Dervi-pae Bajezidagia, jednog od prvih pravih i velikih divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. O Bajezidagievom njegovanju perzijske literature govore rukopisi koje je uvakufio za svoju biblioteku uz medresu koju je podigao u Mostaru. Tu su Rumijeva Mesnevija, Hafizov Divan,Sadijev ulistan, komentar Sadijev ~'!!~~=:~":::!!~.~~~.... ulistana od Sudije Bonjaka i druga, sve probrana djela klasine perzijske "~ ~ b'q
~
1.1..1
Q :::;
C'.lC:I

;-

':! 7
c,"'r
d\

Q:-

<l

'A

314

Fehim Nametak

literature. Poznavanje perzijskih klasika i njihov izravan utjecaj oituje se i kod starijeg savremenika i sugraanina Hasana Zijaije Mostarca koji je prepisao, moda za vlastite potrebe, Sunbulistan pjesnika ejha udaa, jedan od dva danas poznata prijepisa toga djela, a oba su prepisana u Mostaru (jedan se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, a drugi, onaj koji je prepisao Zijaija Mostarac, dospio je u sklopu Baagieve kolekcije rukopisa u Univerzitetsku knjinicu u Bratislavi). Uostalom, Zijaija izravno govori u prologu svoje pjesme da su njegovi stihovi vrijedni kao i oni njegovih perzijskih UZDra Nizamija, Sadija i Husreva Dihlevija. Hasan Zijaija je i najstariji poznati divanski pjesnik iz Bosne i Hercegovine i njen istinski predstavnik koga su slijedili i oponaali nai pjesnici kroz slijedea tri stoljea o emu svjedoe i brojni prijepisi njegovih pjesama u medmuama nastalim na naem tlu. uveni mistik Abdulah Bonjak (umro 1644) komentirao je 360 distiha RumijeveMesnevijesvojim stihovima na turskom jeziku, takoer u mesnevistihovima, tako da ta njegova stihovana knjiga-komentar sadri oko 400 rukopisnih strana. Obzirom daje to komentar, samo se po sebi razumije daje ovo njegovQ djelo i po formi i ideji veoma blisko djelu kojim je inspirirano, kao to je i Bajezidagi pjevao naziru na .Hafizov gazel ili paralelu na Mesneviju Del~bxlina Rumija. Tu kolu bavljenja perzijskim klasicima nastavio je ak u XVIII stoljeu jo jedan Mostarac, Fevzija, koji je oponaajui neka klasina perzijska djela, u koji~ se kombiniraju proza i stihovi i sam sastavio jedno takvo djelo u kome je ak uvrstio i neke odlomke svojih mostarskih prethodnika Dervi-pae Bajezidagia i njegova sina Sabuhije. Utjecaj perzijske literature bie snaan i u XVII, pa i XVIII stol_jeu. I Sabit, za koga Bombacci kae da ima originalan pjesniki izraz, madn u granicama neo-perzijske2 kole, potvruje kontinuitet utjecaja per.1:ijskih klasika na bosanske pjesnike i potrebu postojanja uvjeta za najvie obrazovanje kako bi mogli uestvovati u stvaralatvu te knjievnosti. Izmeu ostalog, pored brojnih perzijskih rijei i konsnukcija, po-i:naVanje i umjetnikog transponiranja perzijskih mitova i legendi, taj utjecaj se vidi i u motivima pozajmljenim iz iijskog islama i kod pjesnika iz iijskog islama i kod pjesnika isto sunijske orijentacije kao to je Sabit. Muenitvo Huseinovo na Kerbeli je jedan takav motiv, esto koriten u knjievnosti iija, ali i kod naih-Sabita Uianina i Fadil.:pae erifovia, da ne govorimo o hurufijski orijentiranom Vahdetiji. Divanska knjievnost je nailazila na osobito dobar prijem meu derviima mevlevijamn. Ovaj derviki red kome je pripadao Dervi-paa Bajezidagi, njegov sin Sabuhi, zatim Sulejman Mazakija, Sukkerija Zekerija, Mehmed Mejlija, Fadil-paa erifovi i drugi nai pjesnici oslanjao se na privBajezidagievog

2. Alessio Bombacci, Histoire de la litterature lltrque, Paris, 1968.

Drutveno-historijska uslov ljenost ...

315

lane stvari kao to ~u muzika, ples i poezija. Nalazio je uvijek pristalice u gradskim krugovima koji su bili skloni perzijskoj kulturi. S druge strane, mevlevijski ehovi se obino nisu mijeali u politike probleme drutva zbog ega su ih vlasti ostavljale na miru pa ak i favorizirale. Uska povezanost divanske knjievnosti sa islamom odravala se i u tematici te knjievnosti. Svaka pjesma, svaki stih divanske poezije odraz je islamskog gledftnja na svijet, ponekad promiljanog kroz optiku islamskog misticizma-tesavvufa, ali ipak i u okviru samih divana neke pjesme imaju isto religioznu tematiku i bave sc pitanjima od interpretiranja 'Kur'ana, hadisa, izreka pravovjernih halifa do legendi vezanih za velikane iz historije islama, proslave bajrama, opise ramazana ili Muhamedova uspea na nebo-mirada i sl. Zadraemo se na trenutak na tematici mirada jer su od naih pjesnika, osim uvenog Sabita, jo trojica pjesnika, i to Edaija Sinan elebija iz Sarajeva, Mehmed Reid iz Sarajeva i Asim Jusuf Bonjak, takoer iz Sarajeva, s velikim uspjehom opjevali ovaj motiv. Uz to Muharem Dizdarevi, poznat kao Muhamed Rudija (1825-1905) iz Trebinja, autor je Mirada na bosanskom jeziku (alhamiado). To inimo i stoga to su od svih vjerovjesnika divanski pjesnici najvie pjevali o Muhamedu iji su ivot svestrano predstavili u knjievnosti. Od djela koja se bave opisom njegova lika, njegovim ivotopisom,udesima vezanim za njegov ivot, do roenja, selidbe iz Meke u Meinu, sve te teme su privlaile panju pisaca i pjesnika. A meu tim temama jedna od najinteresantnijih je Muhamedov odlazak na nebo i susret s Bogom. Ovaj dogaaj koji opisuju i dvije sure u Kur'anu i o kome ima takoer dosta vijesti u hadisima, dogodio se, po veini islamskih teologa, M\Jhamedu u kontemplaciji, on je Boga "vidio" srcem, ali pjesnici taj susret opisuju kao fiziki susret poslanika s Bogom. Treba rei da je tema mirad'.a prisutna u divanskoj knjievnosti koliko u samostalnim mesnevi-poernama, u litetaturi aika, toliko i u tekijskoj literaturi. Motivi iz mirad.a, kao Refref, Burak, Sidra i drugi, susreu se koliko u religioznoj toliko i u laikoj literaturi. Poseban pristup ovom problemu ukazuje se iz tesavvuske optike gdje svaki simbol mirada irna naroitu tesavvufsku semantiku. Mirad je imao odraza i u drugim umjetnostima, u slikarstvu i muzici npr., ali posebno treba naglasiti njegovu ulogu u drutvenom ivotu. Naime, u islamskom svijetu se dan dogaanja mirada, nakon neobaveznog, ali preporuenog posta, slavi na poseban nain. Prireuju se gozbe na kojima se recitiraju spjevovi o miradu. Tradicija proslave mirada imala je snanog odjeka i kod nas naroito u gradskim st;edinarna, a vezano. za skupove po privatnim kuama i tekijama zadrala se do danas. Na jednom od takvih skupova, koji su. se odravali u uglednoj porodici Merhemia u Sarajevu, recitirala se Miradija Sabita Uianina. Na ovom primjeru je pokazano koliko je vano da pjesnik u tanine poznaje islamsku kulturu kako bi se koristio temama iz Kur'ana i hadisa (tradicije), ali i kako je za recepciju takve knjievnosti i sama publika takoer morala biti obrazovana da bi shvatila r.jesnikovu poruku.

316

Fehim Nametak

Drutvene okolnosti su Utjecale i na vrstu pjesama koje su bile zastupljene u divanskoj poeziji. Tako je meu v~ vrsta pjesama, kasida bila posebno pogodna i popularna vrsta u vrijeme uSpona i moi Carstva. Kako je kasida pjesma koja je pjevana s odreenim ciljem i to najee s ciljem pohvale pjesniko. vog mecene ili je pak obiljeavala gradnje, pohode ili druge uspjehe, razumljivo je da je bila zastupljena vie u ono vrijeme kad je Carstvo bilo u usponu, lead su bogate mecene stimulirale umjetnost i umjetnike, kad se pobjeivalo u pohodima i gradilo u miru, a za sve to adekvatna knjievna forma kojom se to izraavalo, bila je kasida.

Divanski pjesnici-tesavvufi tarikat


Naprijed sam spomenuo da su divanskoj knjievnosti u Bosni i Hercegovini prethodili pjesnici dervii. Meutim, zanimljivo je pogledati kakav je odnos divanskih pjesnika prema tesavvufu, odnosno kako i koliko se islamski misticizam odraava u njihovim pjesmama. Poznato je da su pjesnici koji su svoja znanja stjecali u tekijama stvarali svoja djela u duhu i pod utjecajem tesavvufa, a oni koji su se obrazovali iskljuivo u medresama stvarali su svoja djela koja su nosila peat ortodoksnog islama. Katkad su se ti utjecali i preplitali jer su tekije, irom otvorene svim slojevima, zraile svoje ideje i na ortodoksno usmjerene muslimane. Tesavvuf tako ostavlja trag na dva naina u divanskoj poeziji: jedan je preko pjesnika koji su se izravno nadahnjivali na idejama Hasana Basrlja, Hallada Mansura, Fazlullaha Esterabadija, Omera Nesimija, Junusa Emrea, Mevlana Delaludina Rumija, Ibn Arebija i drugih, a sami su naj~e bili ejhovi ili muridi (voe, inspiratori u tesavvufu) i drugi preko pjesnika koji tesavvufu prilaze posredno, Ja umjetnike, artifiCielne strane. To su oni pjesnici koji se koriste bogatom tenninologijom, metaforama i alegorijama koje nude pomjerenu recepciju stihova ove poezije. Tesavvuf je najinspirativnija i najprisutnija tema u lijepoj knjievnosti. U drugu grupu spadaju pjesnici koji u prvom planu imaju stih i artizam. U pjesmama ovih drugih divanskih pjesnika koji se tesavvufom inspiriraju iz drugog plana, opisi, alegorije doneseni su artificielno, iz druge ruke.

Teme i motivi iz svakodnevnog ivota


Treba na kraju rei da je i svakodnevni ivot imao znaaja u inspiraciji divanskih pjesnika. U pojedinim pjesmama div$lSkih pjesnika ocrtava se atmosfera gradova, ivota na dvoru, praznina atmosfera, ivot samih pjesnika, njihovo mjesto i uloga u drutvu. U okviru tematike slikanja suvremenog ivota posebno zanimljivo mjesto je oslikavanje savremenog kulturnog i knjievnog ivota. U tom kontekstu treba posebno istai Sabita Uianina koji je u vie kasida, a naroito u onima koje je posvetio Baltadi Mehmed-pai, izvamedno prikazao ivot u knji~vnim krugovima u Istambulu, istiua posebno znaaj svoga

Drutveno-historijska uslovljenost ...

317

suvremenika Nabija iz Halepa. Istovremeno, on ismijava pojavu kvazi pjesnika za koje kae da ih ima toliko da ispod svakog kamena u Istambulu koji podigne izae po jedan pjesnik. Meutim, posebno su zanirrtljive pjesme naih pjesnika koji su nam doarali atmosferu naih gradova, Sarajeva i Mostara, prije svih. U te pjesnike tn~ba ubrojati Nerkesiju, Nabiju Tuzlaka, Ahmeda elebiju iz Sarajeva, Mehmeda Mejliju, Dervi-pau Bajezidagia, Hadi Dervia agria, Medaziju i druge koji su i najbolji dokaz p6stojanja visoke kulture koja je cvala u naim krajevima. Dakle, moe se zakljuiti da je divanska poezija u Bosni i Hercegovini .nastala tek kad su se stekli uvjeti za visoko obrazovanje pjesnika koji su morali dobro poznavati, pored ostalih znanosti, turski, perzijski i arapski jezik. To je knjievnost kojoj je u osnovi islam i islamska kultura. lako uglavnom tematski i inspirativno nije vezana za nacionalno tlo, ona predstavlja znaajan dio bosanskomuslimanskog knjievnog naslijea, jer su u njenom stvaranju sudjelovali brojni pjesnici naeg porijekla, koji su literarno-estetskim dometima svqjeg stvaralatva obogatili nau ukupnu knjievnu batinu.

DRUTVENO-HISTORIJSKA USLOVUENOST DIV ANSKE KNJIEVNOSTI U BOSNI l HERCEGOVINI

Rezime Rad "Divanska knjievnost u Bosni i Hercegovini kao oblik islamske

kulture" tretira pitanje ovog veoma bogatog, a malo istraenog fenomena kulture
u Bosni i Hercegovini. Bosanski Muslimani su od samih poetaka ukljuivanja u }X)litiku zajednicu Osmanskog Carstva poeli participirati i u kulturnoj produkciji. Stvoreni su gradovi orijentalno-islamskog tipa sa damijama, medresama, tekijama, javnim kupatilima (hamamima) i drugim islamskim sadrajima. Kao plod kolovanja u dUhu islama i uenja turskog, arapskog i perzijskog jezika, bosanski Muslimani, pogotovo oni koji su imali priliku kolovati se u centrima Carstva: Istambulu, Edreni: Brusi, Sofiji i drugim velikim centrima, pisali su svoje naune i knjievne radove na jednom od ta tri islamska jezika. Knjievna produkcija nastala po uzoru na klasinu perzijsku knjievnost nazvana divanska knji!evnost, njegovana je uglavnom na turskom jeziku i u njoj su krupan doprinos dali i pjesnici koji su roeni ili su svoj ivotni put proveli u Bosni i Hercegovini. Najznaajniji meu njima su Dervi-paa Bajezidagi (umro 1603) iz Mostara koji je pjevao na perzijskom i na turskom jeziku, a kao potVrdu njegova obrazovanja na djelima perzijskih klasika, ostavio je bogatu biblioteku dje-

318

Fehim Nametak

la perzijske lijepe knjievnosti kao zadubinusvome gradu. Njegov suvremenik i sugraanin Zijai Mostarac (umro 1585) je zaetnik lirske poezije na turskom jeziku kod nas. U vrijeme kad je mcvlevijski panteizam bio dominantna tema mnogih osmanskih pjesnika njime se nadahnjivao i poznati bosanski pjesnik Dervi Sulejman Mezakija (umro 1676), dok divan najpoznatijeg pjesnika iz Bosne Sabita Uianina (umro 1712) najveim dijelom sadri epske pjesme u kojima se opisuju suvremeni dogaaji. Od ostalih velikih bosanskih pjesnika osmanskog perioda valja spomenuti Muhameda Nerkesiju iz Saraieva (umro 1634) Ahmeda Hatema (1756). Mehmeda Mejliju (1781). Fadil-pau Serifovia (1882) i Arif Hikmet-bega Rizvanbegovia ( 1902).
"DIVAN" UTERATURE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AS A FORM OF ISLAMIC CULTURE

Summary The paper "Divan Literature in Bosnia and Herzegovina as a Form of Islamic Culture" deals with very rich but poorly explored cultural phenomenon in Bosnia and Herz.egovina.From the very beginning of their entering into political life of Ottoman Empire Bosnian Moslems started to participate in cultural production as well. The towns were built in Oriental-Islamic style. with mosques. medresas, tekiyas. public baths (hammams), etc. As the result of their Islamic education, and learning of Arabic, Turkish and Persian language. Bosnian Moslems started to write their scientific and literary works in one of these languages, especially Bosniaks who had the opportunity of being educated in big centres of the Empire, like Istanbul, Edirne, Bursa. Sofia, etc. Literary production called "Divan Literature" took Classical Persian literature as an example, and it was written mainly in Turkish. Among the poets who gave a great contribution to this literature were those who were born or spent their life in Bosnia and Herzegovina. The most important was Dervi-pala Bajezidagi (d 1603) from Mostar, who wrote both in Turkish and Persian. His acknowledgment with Classical Persian literature prooved his rich collection of Persian literature which he left as the endowment to his native city. His contemporary and fellow townsman Zijai Mostarac (o. 1585) was the first poet in our regions who wrote lyric poetry in Turkish. During the period when "Mewlewi" pantheism dominated Ottoman poetry it also was the main subject in the poems written by famous Bosnian poet Dervi Sulejman Mezaki (d. 1676). Divan of the most famous Bosnian poet Sabit Uianin (d. 1712) mainly contained epic poems describing contemporary events. As for the rest 9f the great Bosnian poets from Ottoman period, we should mention: Muhamed Nerkesi from Sanyevo (d. 1634). Ahnled Hatem (d 1756), Muhamed Mejli (d 1718), Fadil-paa SCrifovi (d. 1882) and Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi (d. 1902).

AMIR UUBOVI (Sarajevo)

IRENJE ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFlJE (FALSAFA) U NAIM KRAJEVIMA* Sa Ibn S1naovom (A viceninom) i Ibn Rudovom (A veroesovom) filozofijom klasina arapsko-islamska filozofija je dosegla svoj vrhunac. Trajale su, istina, jo dugo pojedine discipline, ivjela i irila se "istona" teozofija Suhrawar&ja i cvjetala teozofska kola Ibn al-eArabija, ali je od Ibn Ruda poeo proces postepenog gaenja, kako se to u literaturi naje.~e kae, helenistiki inspirisanc filozofije kod Arapa, a potom i ire u islamskom svijetu. Meutim," ... velike epohe filozofije", kako kae Veljko Kora, "retke su u istoriji. A ima vremena koja su izrazito anti filozofska ... I u jednom i u drugom sluaju, bilo da je filozofija postala opti misaoni horizont svog vremena kao u antikom svetu, ili da je potpuno prognana kao u srednjem veku, pokazuje se da je ona veliki misaoni izazov prema kome u teoriji i praksi ne moe da bude ravnodunosti." 1 Upravo bi se period arapsko-islamske filozofije, koji nas ovdje interesuje, period od XV i poetka XVI vijeka, pa do kraja XIX, i to u okviru Osmanskog Carstva i na naim prostorima, mogao smatrati jednim od antifllozofskih vremena. Ovdje treba imati u vidu da je rije o jednom specifinom drutvenom poretku izvedenom iz "boanske volje" u kojem je "pravovjerni" dogmatizam vrio odreeni neposredni nadzor i nad miljenjem, limitirao i njegov predmet i njegovu metodu. Odgovori na pitanje o smislu, istini. razlogu i poetu svega traeni su u Bogu kao jedinom idealu i najviem biu, pa je logino da je miljenje bilo usmjereno ka njemu. Stoga, mjesto filozofije popunjava spekulativna teologija (kal am) i, s druge strane, razliite forme teozofije (l)ikma il ahyya), a njoj (filozofiji) ostaje samo miljenje, njegove zakonitosti i dijalektika. To potvruje i inventar nae batine u kojem iz oblasti fllozofije susreemo djela iz logike (man~iq) i njenih poddisciplina: disputacije(cilm al-habt wa al-muna~ara) i nauke o pojmovima ~ilm al-wa<J~. Na irem prostoru, u Osmanskom carstvu, moe se sresti poneki tekst, najee u formi komentara. o

* U ovom sao~tenju se izlau rezultati jednog dijela istraivanja vrenog u okviru projekta
DC XIII/4-8 ("Prozna knjievnost na orijeptalnim jezicima kod nas"). i to onog dijela koji se odnosi na. kako to istoriari arapsko-islamske filozofije uobiavaju rei, heleni stiki inspirisanu filozofiju. l. Veljko Kora, Filozofija i nje11a istorija, "Naprijed", Zagreb, 1978,96.

320

Amir Ljubovi

pojedinim filozofskim pitanjima i izvan ovih disciplina (mogue je da e se u daljnjim istraivanjima pronai i u naoj batini), ali oni, po svemu sudei, predstavljaju eho nekih davnih "filozofskih" .vremena. Osim ovih disciplina, u iru oblast filozofije pridruuje se i jedan broj djela iz oblasti politike(siyasa), mada bi se ona, po stroijim klasifikacijskim kriterijumima, mogla razvrstati u zasebnu grupu. Naime, kada se govori o ovim tekstovima, treba rei da se u njima najee ne moe nai zaokruen pogled o temelju, smislu i biti politke. Filozofija je u njima, kada je ima, "rastoena", izraena filozofemima implicite ili eksplicite sadranim, savjetima vladaru i maksimama koje imaju praktiki i etiki, pa time i vrednosno normativni karakter. U njima je, dakle, vie rije o politikoj praksi negoli o njenoj teoriji ili filozofiji. No, to nikako ne znai da oni nemaju svoju sasvim jasnu idejno.filozofsku pretpostavku i da su kao takvi neosmiljeni. Oni stoje, manje ili Vie, u uskoj vezi i oslanjaju se na najoptiju teoriju i njeno tumaenje svijeta i uloge ovjeka u njemu, te posebno na filozofiju prava i drave. Stoga se one i u klasifilmcijama tradiCionalno veu uz filozofiju gdje im je ishodite.

a. Logika
Kada se analiziraju tradicionalne klasifikacije nauka u arapskoislamskom svijetu i one koje zatiemo poetkom XVI vijeka, te osnovne karakteristike osmanskog obrazovnog sistema, lako se moe uoiti da je logika, bilo da je definisana kao dio filozof~e ili kao univerzalna propedeutika, imala poseban znaaj. Njenom poloaju doprinosila je i to to su logiari, pa i drugi uenjaci, bili qporni da logiku odreuju kao disciplinu koja ui vjetini dokazivanja i istraivanja, disciplinu koja prua tehniku miljenja i drugim nauim granama, pa i teologiji, da je, dakle, -idui po prepoznatljivom tragu-orue za svaki nauni rad i naunu misao uopte. Posljedica ovakvog odnosa prema logici kao ~uci i njenog stabilnog mjesta u obrazovnom sistemu je izuzetno veliki broj djela iz ove oblasti u odnosu na ostale filozofske discipline i, uopte, naune oblasti. _Tako, na primjer, u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sardjevu u 5263 kodeksa evidentirali smo preko 300 rukopisnih djela iz logike. Slian omjer je i u drugim zbirkama orijentalnih rukopisa Jedan od prvih naih autora (u hronolokom pogledu) koji se ogledao u ovoj oblasti je, kako to navode istraivai knjievnosti na orijentalnim jezicima kod nas,Mula (Mawla) Abdulkerim (umro 1493) koji je zajedno sa jo dvojicom djeaka (kasnije uvenim Mahmud..paom Anelkoviem i Ajasom) zarobljen i odveden u Jedrene.2 Prema ovim izvorima, Abdulkerimje, izmeu ostalog, napisao i jednu glosu uz. na Istoku veoma popularno djelo, Izvori svjetlosti o
2. Vidjeti: Hazim abanovi, Knjilevnost Muslinuv1a BiH na orijentalnim jelicima, Sarajevo, 1973, 39-48.

irenje arapsko-islamske filozofije (falsafa) u naim krajevima

321

logici (M~alic al-anwar fi al-man~iq) Siragaddlna ai-'Urmawija (umro 1283). ovo djelo do danas nije pronaeno. U toku istraivanja koja smo vrili posljednjih godina, izdvojili smo sedam naih autora za koje se mogla rekonstruisati (kod nekih istina djelomino) biografija i utvrditi identitet, i njihovih dvanaest djela. To su (hronolokim redom): Hasan Kafi Pruak (1544-1651), Muhamed, sin Muse, Allamek ( 1595-1636). Mustafa, sin Jusufa, Ejubovi-ejh Jujo (1651-1707), Muhamed ajnianin (1737-1792), Ibrahim, sin Ramadana (sredina XVII v.}, Fadil Uianin (sr. XVII v.) i Muhamed, sin Jusufov (prva polovina XIX v.). Zajednika karakteristika analiziranih tekstova iz logike (izuzev dvije glose koje su tzv. kontekstualnog tipa i specifinog karaktera), i pored evidentnih razlika i u irini zahvatanja logike problematike i po dubini, je ta da su pisana s ciljem da obuhvate osnovna uenja iz oblasti logike ili sve dijelove logikog organona, kako je na njega gledao klasini arapski aristotelizam. Logika je, po tom odreenju, pretpostavka za svako miljenje uopte, a njen zadatak je da se "kroz analizu jezika izvri analiza objektivne stvarnosti", te da se na taj nain doe i do naune metOde saznanja koje e biti potpuno sigurno i neoborivo. Istraivanje je pokazalo da se od Aristotela prihvata ne samo ovaj osnovni cilj nego i osnovni dijelovi njegovog logikog sistema, to veoma ilustrativno pokazuju strukture ovih djela, kao i nain obrade i odgovori na osnovnu logiku problematiku: teorija osnovnih predmetno-misaonih odredaba, teorija znaenja i shvatanja istine, uenje o logikim formama miljenja, uenje o naunoj metodi miljenja-silogistici, o naunom i nenaunom dokazivanju i di". Za ovu priliku emo, prema preovladavajuoj organizaciji i rasporedu grae nabrojati najznaajnija pitanja koja se obrauju u ovim djelima. To su rasprave: O rijeimapojmovima; O univerzalijama; O definiciji i deskripciji; O sudu i neposrednim formama zakljuivanja; O silogizmu i drugim formama posrednog zakljuivanja (analogiji i indukciji). Unutar ove p1)s:_;ednje teme posebna panja . se posveuje: (a) apodiktikom silogizmu; (b) dijalektikom silogizmu; (e) reto-rikom silogizmu; (d) poetikom silogizmu; i (e) sofistikom silogizmu. U sreditu ovih logikih istraivanja je uenje o silogizmu(qiyas), obliku deduktivnog zakljuka koji, kako to kau autori o kojima je rije, jedini prua "pouzdan metod" u dosezanju do naunog, sigurnog i neoborivog sazna. nja. Sva ostala problematika je u funkciji njegovog boljeg razumijevanja ili u funkciji njegove primjene.
Meutim,

Potrebno je podvui, a na osnovu analize tekstova koji su bili predmet nae posebne panje kao i veeg broja tekstova iz logike koje smo pregledali i njihovog poreenja, da se meu njima od djela udbenikog karaktera posebno izdvaja djelo Hasana Pruaka Kajijev kompendijum iz logike (MUI)ta~ar al-Kiti min al-m~q)' u kojem se na saet, ali logian i sistematian nain, daju definicije, odgovori na najznaajnija pitanja i osnovne klasifikacije, te kao takav i po
3. Vidjeti Hasan Kafija Pruak, Jzabra11i spisi, Sarajevo, 1983, 61-85.

322

Amir Ljubovi

formi i po sadraju predstavlja tipian udbenik. Treba, takoe spomenuti i veoma popularni udbenik pod naslovom Komentar lsagoge (at1J isagftgi) Mustafe Ejubovia~Od komentara, po irini i dubini obuhvata problema, po svojoj sistematinosti, izvanrednom povezivanju osnovnog teksta, literature i sopstvenih misli i pogleda, posebno se izdvaja Novi komentar sunanog traktata (arl) gadid ai-Risala a amsiyya) ~ustafe Ejubovia. 5 Analiza i poreenje ovih tekstova s tekstovima iz logike nastalim u Zapadnoj Evropi, od recepcije cjelokupnog Aristotelovog Organona (115().. 1250) do pojave modeme logike, nedvosmisleno pokazuje da je rije o jedinstvenoj istoriji logike u dva paralelna toka ili u dva jezika izraza i kulturna i civilizacijska toka. Jednom stvaranom na arapskom jeziku i u krugu orijentalnoislamske civilizacije i drugom pisanom, najveim dijelom, na latinskom (u kasnijem periodu i na narodpjm jezicima) i u krugu zapadnoevropske filozofske tradicije.

b. Disputacija
Uz logiku, kao prevashodno filozofsku disciplinu koja se prvenstveno bavi oblicima pravilne misli i metodama naune spoznaje, razvija se i disciplina koj~ se u izvornicima i kasnijoj literaturi naziva cum al-ba.(ltwa al-munif?DJ'a ili it/iib al-ba/lt Doslovno, to bi znailo nauka o raspravljanju i voenju diskusije (dijaloga) ili, jednostavnije, disputacijaili dijalektika. u njenom izvornom, Platonovom znaenju, a koje se odnosi na umijee diskutovanja na temelju pitanja i odgovora. Naime, ar.tpski logiari, posebno oni iz poznijeg perioda, su za potrebe same logike znatno reducirali onu problematiku koja je bila predmet posebne panje Aristotelovog djela Topika,a koje sadri uenje o dijalektikom ili vjerovatnom zakljuivanju i djela O sofistikim pobijanjima koje sadri analizu sofistikih tj., pri vidnih i lanih dokaza. Stoga se i osjetila potreba za disciplinom koja e, naroito za potrebe spekulativne teologije iji je osnovni zadatak bio da odbrani vjerovanje oo negatora "dokazujui" dogme pomou racionalnih argumenata, uiti pravilima i vjetini voenja rasprave. Tu su uputstva za onoga koji u diskusiji prua motive da se njegova argumentacija osporava, da se postavljaju pitanja, da je, dakle, u poziciji respondenta(mtfallil), a i za onoga koji je u situaciji da treba da ospori argumentaciju, da postavi pitanje da je oponent (sicil). Iste ili gotovo sline potrebe e skoro , u isto vrijeme, u XIII vijeku i periodu skolastike fllozofije, na Zapadu rezultirati brojnim djelima istog sadraja koja, najee, nose naslov De disputatione. Za utemeljivaa ove discipline na Orijentu se smatra amsaddln asSamarqandl.(XII-XIII vijek), autor djela p(>znatog pod dva naslova: Disputacija
4.Autograf: Orijentalni institut u Sarajevu, br. 2379.

5. Autograf: Gazi Husrev-begova biblioteka, br. 7gj.

irenje arapsko-islamske filozofije (falsafa) u naim krajevima

323

(Adab al-bal)t) ili Samarkandijev trakta( iz disputacije (ar-Risala asSamarqandiyya fi al-adib). 6 Do danas je sauvano izuzetno mnogo rukopisnih primjeraka ovog djela. Ono spada i meu najee komentarisane tekstove iz ove oblasti. Veoma popularno je bilo i djelo cA<;Judaddlna al-ig1ja pod istim naslovom Disputacija(Adib al-bal)t). 7 Od autora koji nas ovdje interesuju, za ovu disciplinu je posebno znaajan Mustafa Ejubovi-ejh J ujo, a treba 'Spomenuti i njegovog uenika Ibrahima Opijaa. 8 Mustafa Ejubovi je iz oblasti disputacije napisao devet tekstova, uglavnom komentara i glosa. Ne samo da ovaj broj djela govori o qjegovoj izuzetnoj sklonosti i ljubavi prema ovoj disciplini, nego to izvire iz gotovo svakog njegovog djela. Ejubovieva izuzetna sistematinost i pedantnost i u ovoj oblasti dolazi do izraaja. U Sri disputacije (Hula~~al-adab)9 Mustafa Ejubovi, na bazi spominjanih traktata as-Samarqandija i al-igija, u uvodu i dva poglavlja veoma saeto samo naznaava osnovne probleme disputacije, nain sueljavanja miljenja (m~) respondenta (mucallil) i oponenta (sacil) i sl. U okviru vremena koje nam stoji na raspolaganju, teko je nabrojati i same naslove ostalih Ejubovievih djela iz ove oblasti. Meutim, treba naglasiti da je u tim djelima najee predmet panje bilo navedeno as-Samarqandijevo djelo Samarqandijev traktat, ali i djela al-igija i al-irwanija 10 Iako je u nekim od spominjanih djela teite na pravilima prilagoenim pravnoj problematici, a u drugim teologiji, ili u njima dominiraju primjeri iz jedne ili druge oblasti, ipak se za sve ove tekstove moe rei da i1Jau pravila disputacije koja su primjenjljiva za sve discipline. Sva problematika koja se u njima tretira mogla bi se, to ilustrativno pokazuje je Komentar Samarqandijevog traktata iz disputacije, razvrstati u tri grupe: . l. Definicija ove discipline i poblie cx:lreenje osnovnih pojmova kao to su: sueljavanje miljenja, premisa, dokaz, zakljuak, uzrok-posljedica, akcidencija, kontradikcija, opozicija i dr. 2. Definicija dijaloga i uputstva kako ga voditi, uspostavljati ili pobijati neku tezu (sa tipinim: "Ako respondent postavi ... , onda oponent treba da ... " i obrnuto) i
.6. Vidjeti: e. Brockehnann, Geschichte der arabischen literatur (GAL), G I, 468; S I, 846. 7. Vidjeti: Brockeimann,'GAL, G II, 200; S II, 2B7. . 8. H. abanovi, Knjilevnost... , 444. 9. Rukopis: Orijentalni institut u Sarajevu, R 4726/II. 10. C Brockelmann, GAL. G I, 468; S I 849. Podatke o ostalim djelima.Musta'e Ejubovia iz ove oblasti vidjeti u A. Ljubovi, "Na marginama rukopisnih djela Mustafe Ejubovia-ejh Juje (1651-1707)", Hercegovi11a, 3, Mostar, 1981.

e.

324

Amir Ljubovi

(najee

3. Primjena ovih znanja u teologiji, jurisprudenciji i filozofiji u prve dvije discipline) sa konkretnim primjerima i to na kljunim pittnjima.

e. Nauka opojmovima
Dugo su postojala, pa i danas postoje, nedownice gdje, prilikom klasifikacija nauka, razvrstati disciplinu koja se naziva nauka o pojmovima (Cilm alwa4C). Kao zasebna discplina, ona se javlja prije XIV vijeka, a pojedina pitanja koja e ona tretirati nalaze se u razliitim jezikim disciplinama (retorici, gramatici, sintaksi), pravnim (pravna teorija-1.1$01 al-fiqh), u logici i dr. To je dovodilo u nedoumicu istraivae, mada je danas jasno da je nauka o pojmovima C:ilm al-waqc) prevashodno logika disciplina, ili dio logike. Naime, recepcijom Aristotelove logike arapski filozofi i logiari su nuno morali prihvatiti i osnovni zadatak logike (analitike) kako ga je definisao Aristotel,a to je da se kroz analizu jezika izvri analiza miljenja kao saznanja objektivne stvarnosti, te niz konsekvenci koje su proizilazile iz Aristotelovog pristupa. To znai, izmeu ostalog, da se uspostavlja vrsta veza u kompleksu jezik-miljenje-predmet miljenja, pa se logika stoga bavi ispitivanjem jezikih formi iskaza i logikih formi miljenja. I .u interesu logikih istraivanja i primjene pravila logikog zakljuivanja neophodno je da svaka rije i svaka reenica budu definisani i s obzirom na znaenje i s obzirom na formu i s obzirom na mjesto koje zauzimaju. Ovakvoj potrebi jo vie doprinose realne jezike injenice kao to su u jeziku brojni homoni~. sinonimi, paranimi, metaforiko izraavanje i sl. Ova pitanja i njihova jasna rjeenja dobila su karakter nune pretpos~ tavke u pristupu logici uopte. Stoga se, koliko god da je logika imala preparatorni karakter za pristup bilo kojoj drugoj disciplini, pojavljuju Rasprave o pojmovima (rijeima) kao uvodni dio u logiku koje imaju isti takav karater u ' odnosu na samu logiku teoriju. Kao osniva ove discipline najee se spominje al-ig1 i njegovo djelo Adudadinov traktat (o pojmovima) (ar-Risala al-caQudiyya (al-w00Ciyya)).11 l ovaj traktat je, kao i veina slinih u kojima sc samo pokreu osnovna pitanja iz pojedinih disciplina, vrlo kratak, ali je bio izuzetno mtngo komentarisan. Meu naim autorima ova disciplina nije bila toliko popularna kao prethodne dvije. niti je pak, koliko je nama poznato, do danas sauvan vei broj rasprava iz ove oblasti. Meutim, po naoj ocjeni, treba ipak rei nekoliko rijei o glosi koju je napisao Mustafa Ejubovi. Prije svega zbog toga to po nainu kako je pisana i kritikom odnosu prema tekstu kojeg komentarie zasluuje panju. Mustafa Ejubovi je izabrao komentar spomenutog al-Ig1jevog traktata
ll. C. Brockelmann, GAL. G II. 2C8; S II, 288-289.

irenje arapsko-islamske filozofije (falsafa) u naim k-rajevima

325

kojeg je sainio izvjesni 9:~amaddln al-Isfara'ini (umro 15~7), tz uviajui da se sa znatnim brojem tumaenja i mjesta u komentaru o problemima o kojim smo naprijed govorili ne slae. Stoga on podvrgava analizi komentatorove stavove, jedan broj prihvata, a znatno vei opovrgava. Teko je bez podrobnije analize sva tri djela rei koliko je Mustafa Ejubovi u svojoj kritici uspio i bio u pravu, ali se sa sigurnou moe rei da ovo djelo krase, za razliku od veeg dijela ostalog stvaralatva na orijentalnim jezicima kod nas, koje je bilo, manje ili vie, optereeno tradicionalizmom i epigonstvom, smjela, otra i veoma spretno vrena kritika cl~imaddlnovih stavova, kao i stavova nekih drugih .autora koje citira u svojoj glosi.

d. Politika
U uvodnim napomenama smo rekli da anr politikih rasprava (si yiset-nama) u orijentalno-islamskom stvara1atvu svoje korijene ima u filozofiji. Kod al-Farab1ja politika je, prema uzoru na Aristotelovu klasifikaciju, dio peaktike filozofije, a Ibn Sina pral.1iku filozofiju dijeli na moral (pojedinca), obiteljski moral i politiku, odreuj ui da je "ishodite ovih triju disciplina boanski zakon (ariea)", a da je zadatak filozofa da ukae na eventualne protivrjenosti izmeu zakonom "idealno" postavljenih odnosa i realnog stanja. Meutim, ta tradicija filozofskog promiljanja sadraja, formi i vrijednosti politikih i drutvenih institucija-i u pravcu promiljanja o konkretnoj dravnoj tvorevini i u pravcu izrade nacrta"uzorite dr1.ave"'"kojaje utemeljena u djelima al-Firiblja, Ibn Sina-a, Ibn Bagga, Ibn Ruda i drugih, kao da se, nakon "zlatnog doba" arapske filozofije, nauke i umjetnosti (od kraja XIII vijeka), postepeno gasi. Izuzetak e predstavljati monumentalno djelo Muqaddima Ibn !Ja/duna. Istina javljaju se i drugi autori kao to su Ibn Taymiyya, Qa4i Bayaw1, at-'fartui, asSuyuti i dr., ali su ove rasprave daleko od prethodnih i po nainu i po dubini promiljanja. Ovakva vrsta siyaset-nama njegovana je i u Bosni i Hercegovini. Jedan od prvih koji je uoio znakove krize Carstva i na njih otvoreno ukazao, ne samo kod nas nego i u cijelom Carstvu, bio je Hasan Kafi Pruak sa svojim djelom. Rije je o poznatoj poslanici pod ~slovom Temelji mudrosti o ureenju svijeta (U$01 al-J,ikam fi ni?am al-ca.lam). Kako je sadraj ovog djela poznat ~1runoj i iroj javnosti14, to se na njemu neemo du..e zadravati, alije ipak potrebno ponoviti neke ve ranije izreene ocjene. Pojava ovog Pruakovog djela je rezultat specifinih protivrjenosti koje su vladale u Osmanskom Carstvu krajem XVI vijeka i njegovog vlastitog
12. Isto.Rukpis: Gazi Husrev-begova biblioteka, br. 3957.

13. Ibn SinA, cUyCm al-bikom, al-Qahira, 1954, 16.


14. ire vidjeti: Hasan Kafija Pruak, Izabrani spisi..,

326

. Amir Ljuboyi

pokuaja da da doprinos refonni drutva, te da se zaustavi proces propadanja iji su znaci, za Pruaka, bili sasvim uoljivi, i to u vrijeme kada je Carstvo bilo na vrhuncu moi u Evropi. Njegova poslanica predstavlja, prije svega, kritiku postojeeg stanja, a zatim protest protiv socijalne nepravde, protiv anarhije (politike, ekonomske i vojne), protiv zloupotrebe vlasu i zatvorenosti osmanskog drutva prema Zapadu, posebno u pogledu novih tehnikih rjeenja Drava treba da se zasniva na Zakonu, pa otuda njegovi pozivi na potivanje Zakona, asti i imetka, za pravednije i humanije odnose (posebno prema narodu "poznatom u nae vrijeme pod imenom raja"), i u pozivu na"vraanje prava obespravljenim" i ubiranju poreza bez nasilja. Na kraju, recimo, da ovo Pruakovo djelo pobuuje posebnu panju orijentalista ve vie od jednog vijeka. A da je ono ostavilo vidan trag iza sebe i bilo predmet inspiracije kasnijih autora koji su pisali sline politike rasprave najbolje svjedoi spis Muhameda Prozorca (XVIII-XIX vijek), napisan 180112. na arapskom jeziku, pod naslovom Uputstvo o ureenju drtave na osnovu islama (Minhag an-~ ti din al-islam). 15 Za razliku od Pruala!. Muhamed Prozorac o samom ureenju drave govori tek u treem (posljednjem) poglavlju i Zakljuku, a kao pretpostavku za to on prethodno izlae, kako sam kae, "osnove dogmatike i propise (pravne) prakse i pravosua)". Dakle, s aspekta predmeta o kojem govorimo posebno je znaajno tree poglavlje. U njegovom sreditu je pravda (al-cadila), imanentno politiko pitanje koje simbolizira ureenu zajednicu, dravu kakva bi trebala da bude. On razrauje pravednost u odnosima Boga i ovjeka (1), ovjeka prema samom sebi (2) i ovjeka prema ostalim ljudima, odnosno zajednici (3). Pravednost je, s jedne strane, Boji predikat, pa je potivanje Zakona imperativ. ali je, s druge strane i neka vrsta moralnog imperativa koji se temelji "na uvanju od svega to dovodi do propasti", bilo vlastite (uvanje zdravlja, higijene i sl.), bilo propasti drugih ljudi ili cijele zajednice. Ovdje Prozorac zakljuuje da izmeu onoga kako bi trebalo i onoga to jeste postoji. posebno u odnosima meu ljudima, nesklad, ili kako on kae, defonnacije, nered (ibtilal). U daljnjem tekstu Prozorac, po uzoru na Pruaka, ukazuje na uzroke koji su doveli do nesklada, istiui, u prvom redu, ignorisanje pravde, a zatim vri podjelu ljudi na stalee, te ukazuje na glavne krivce za krizu u kojoj se nalo Osmansko Carstvo. Interesantno je napomenuti da Prozorac, za razliku od Hasana Pruaka, upuuje kritiku, prije svega, niim strukturama iz upravne i sudske vlasti. Na kraju svog djela on izvodi zakljuak daje moralni preporod ili, kako autor kae, duevna borba protiv zla, "velika borba" kojom se postie poslunost prema Bogu, to je osnovni preduslov za izlazak iz krize. Meutim," ... premda obrazovan ovjek". kako stie Omer Mui, " ni ovaj pozni epigon H. Kafije nije mogao da sagleda i uoi osnovne slabosti Osmanske Imperije ni u
15. Rukopis: Orijentalni institut u Sarajevu, R 3790.

irenje arapsko-islamske filozofije (falsafa) u naim krajevima

327

momentu kada su oni bili i suvie oigledni. "16 Osim ove dvojice autora, u anru politikih rasprava ogledala se, prema naim saznanjima, jo nekolicina autora. Jedan od njih je Muhamed Nerkesi (oko 1584-1634). U njegovom uvenom djelu Nerkesijevo petoknjifje (Hamsa-i Nerkesi), drugu knjigu ini spis pod naslovom Kanon pravog puta11 sastavljen 1623/24. godine i posveen sultanu Muratu IV. Ovdje se radi o prevodu sa perzijskog na turski jezik djela pod naslovom Traktat o moralu vladma (Risala-i alllaq as-sul ~yya) koje je bilo namijenjeno ilhanidskom (mongolskom) vladaru Oldaitu-u (um. 1316),18 a kojeg je Nerkesi proirio iznosei neke dogaaje iz osmanske istorije, kao i sluajeve kojima je sam bio svjedok. Drugi autor na koje,g elimo ukazati je izvjesni ejh Ali iz Prusca (um. 1747), koji je napisao krai tekst pod naslovom Rasprava namijenjena vladaru, emirima i ko.dijama, 19 prvobitno napisana na arapskom jeziku, a potom prevedena na turski. U njemu autor trai od adresata da prema raji budu pravedni, da spreavaju nasilje, da ne otimaju tui imetak, da kanjavaju nemoral i razbojrutvo, a posebno trai da se kontrolie rad kadija i nie administracije. Na kraju, zbog izuzetno otre kritike lokalnih organa vlasti, spomenimo i djelo Muhameda Emina lsevia (um.1816) Prilike u Bosni,20 mada ono ne spada u ovaj anr nego u djela istorijskog karaktera. Opta karakteristika djela iz politike je da su ona, daleko vie nego ona prethodna o kojima smo govorili, bila vie okrenuta neposrednoj okolini i ivotu sredine u kojoj su nastala. U tim tekstovima se mogu nai sadraji na osnovu kojih se moe rei da su ovi spisi, koliko-toliko, bili okrenuti aktuelnim drutveno-ekonomskim i intelektualno-moralnim problemima, pa time bili i u vezi s realnim drutvenim i politikim ivotom.

16. O. Muii, "Minhagu-n-ni~m fi dni-1-isli m od Muhameda Prozorca", POF, S, (Sarajevo) 1954/55, 181-198. 11.lfamsa-iNerkes l. Bulaq, 1225 (1839) i Istambul, 1285 (1868). 18. Vidjeti: Enzyklopaedie des l$1am, Leiden-Leipzig, 1936, Bd III, 1053. 19. Vidjeti: O. Muii, "Minhagu... ", 182, posebno biljeika br.6. 20. A. S. Alii, " Manuskript Ahvali Bos11a od Muhameda Emina Isevia (po XIX v.}", POF, 31/32, (Sarajevo), 1984.163-198.

328

. Amir Ljubovi

IRENJE ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFIJE (FALSAFA) U NAIM KRAJEVIMA

Rez.ime U ovom saoptenju se izlau rezultati Jednog dijela istraivanja vrenog u okviru projekta "Prozna knjievnost na orijentalnim jezicima kod nas", i to onog dijela koji se odnosi na, kako to istoriari arapsko-islamske filozofije uobiavaju rei, helenistiki inspirisane filoZofije. Predstavljeni su najznaajniji autori i sadraj njihovih djela iz oblasti logike (ma~iq), disputacije (9lm al-habt wa al-munaz.ara), nauke o pojmu (Cilm al-wa;t') i politike (siyisa). Posebno znaajan doprinos irenju i razvoju arapsko-islamske filozofije od ria..~ih autora dali su Hasan Kafi Pruak (ijasan Kati al-Aql)i$ili, 1544-1616) u oblasima logika i politika, te Mustafa Ejubovi-ejh Jujo (M~ b. YOsuf b. Murid al-Mostarl, 1651-1707) u oblasti logike, disputacije i nauke i pojmu.
THE SPREAD OF ARABIC-ISLAMIC PHILOSOPHY (FALSAFA)

Summary The present paper presents the rezults of the researches done in the framework of the project entitled "Our ProSe Literature in Oriental Languages". The results presentd here deal with Islamic philosophy of Hellenic inspiration, as historians of Arabic-Islamic philosophy use to define it ' . . .. . . .The paper presents the most important authors and, the content of their \YOrks in the field of Logic (mant;iq), J;)isputation (C11m al-batrt wa al-m~); Science of concepts ~ilm al-wagc) and Politica (siyisa). The most important authors for the development of Arabic-Islamic philosophy, among our authors were Hasan Kafi Pruak (I:Iasan Ka fi al-Aql)i~ar1, 1544-1616) in the fields of Logic and Policy and Mustafa Ejubovi -ejh J ujo (M~ta b. Yftsuf b. Murad al-Mostari, 1651-1707) in the fields of Logic, Disputation and Science of concepts.

SLOBODAN IU (Sarajevo)

POLITIKU KRIZU OSMANSKE IMPERIJE U DRUGOJ POLOVINI 16.

HAMZEVUSKA I HURUFIJSKA JERES U BOSNI KAO REAKCIJA NA VIJEKA

Svojevrsno opte mjesto u svakom prikazu duhovnog ivota jugoslovenskih zemalja u vrijeme osmanske doininacije je Bosna kao tvrdo uporite islamske ortodoksije gdje se nije rado gledalo na bitnije otklone od zvanine sunitske dogme. Bosna je Osmanskom Carstvu dala i nekoliko imena iz vrhova sunitske hanefijske teoloke misli, prije svih Hasana Kafi Pruaka. Ako govorimo o mistikom aspektu religiozne duhovnosti, obino se kae da dervika bratstva iitske orijentacije, kao rifaijsko ili bektaijsko, nikada u Bosni nisu uspjela da izbore legitimnost i da se odre. To moe biti apsolutno tano kada su u pitanju rifaije. Bektaije, meutim, moda i nisu bili omiljeni od strane ortodoksne uleme, ali je njihovo djelovanje, u najmanju ruku, tolerisano. Popunjavajui svojom varijantom pukog tasavvufa slobodan prostor izmeu vjere i supersticije, tvorei svojevrsan melan islamske heterodoksije i neislamske tradicije, savreno su se uklapali u postojei religijski sistem inei ga kompaktnim i nepropusnim. Sudei po surovosti kojom se osmanska vlast obraunala sa njegovim pripadnicima, izgleda da je za isti sistem mnogo veu opasnost predstavljala pojava jednog heterodoksnog vjerskog pokreta koji se u Bosni krajem 16.. vijeka eksponirao kroz uenja hamzevijskog i hurufijskog bratstva. ini se da je istorija ova dva uenja vie nego ijednog drugog ispisana krvlju sopstvenih protagonista. Hamzevijsko bratstvo, koje se tako poinje zvati tek od pogubljenja ejha Hamze Balija 1573, u stvari je bajramijski ogranak melamijskog dervikog reda. Slijed pokolja i progona bajramija ne poinje Hamzinom smru. Godine 1527. kao jeretikje pogubljen bajramijski ejh, koji je smatran melamijskim kutbom, Ismail Ma'uki zvai Oglan ejh zajedno sa dvanaest svojih murida. ejh Husamuddin Ankarevi, iji je halifa bio Hamza BOnjak, UlllfO je 1557. zatoen u ankarskoj tvravi. Hurufije su bili jo zlosretnije sudbine. Fazlullah Astarabadi, osniva sekte, 1393. osuen je kao lani prorok, nemilosrdno muen i pogubljen. Ahmed Lor, jedan od njegovih halifa, zavrio je slino 1427. U Tebrizu, za vladavine Karakojunlu Dlihanaha (umro 1467.) ubijeno je oko 500 hurufija meu kojima . i Fazlullahova kerka. U skladu sa uobiajenim postupkom prema jereticima, ti-

330

Slobodan Ili

jela su im spaljena Jedan od Fazlullahovih halifa bio je i azerbejdanski pjesnik I:rnaduddin Nesimi koji je zbog svojih hurufijskih uvjerenja iv odran u Halepu 1417. godine. Vjerovatno najvei pokolj hurufija izvren je u Jedrenu za Fatihove vladavine kada ih je preko 2000 spaljeno. Iz zvaninih sudskih dokumenata, pisanih svjedoanstava domaih i zapadnih savremenika, rukopisa sa tekstovima koje su pisali sljedbenici i protivnici, saznajemo o prisustvu, ako ne i koordiniranom djelovanju ova dva bratstva u Bosni na izmaku 16. vijeka. O hamzevijama se kod nas dosta pisalo, o hurufijama skoro nikako. Tekstovi ovih drugih obino su pripisivani hamzevijama ili bektaijama. Manje-vie svi koji su se njima bavili slau se da je centar djelovanja hamzevija bio zvorniki sandak, preciznije, Gornja Tuzla, Manja neslaganja postoje oko tane godine smrti Hamze i mjesta gdje je sahranjen. Dio istraivaa se nekritiki poveo za Baagiem pa su poistovijetili ejh Balija, kojem je, ini se~ Hamza bio samo nadimak, sa Hamzom Orloviem, koji je, znatno ranije, uvakufio jednu tekiju u oblinjem selu Orlovii. Vrlo znaajno savremeno svjedoanstvo o hamzevijskoj i hurufijskoj jeresi je jedna poslanica s kraja 16. vijeka iji se autor obara na "mulhide" i "zindike" koji su se pojavili u Bosni i koji prijete da preuzmu vlast. 1 Tu se govori prije svega o hamzevijama, ali se na vie mjesta uz njih spominju i hurufije: "U ovo vrijeme pojavie se hurufije, mulhidi, bezvjerci, hamzevije i zindici i proirie se u svijetu... Da nije bilo uleme hurufije i hamzevije bi za nekoliko dana cijeli ovaj svijetpreokrenuli i uvukli u svoje mezhebe... Zbog toga je islamska ulema izdala fetvu i odlula da se takvi raskolnici mogu pogubiti... Neuke mase ne poznaju hurufije i hamzevije... I tako e korak po korak primati vjerovanje hurufija. A hurufije e tada iskoristiti priliku i nai podesan put i naina da javno istaknu i o~jave i svoj raskolniki mezhcb i svoje redovnike knjige, a to su Davidani kebir i Davidani sagir. I hamzevije e istodobno, a moda i ranije kad ih bude st'Otinu hiljada, javno istupiti, pa ko ne bude htio ui u taj red, izvrit e nad njima opi pokolj, a imetke im i ivotne namirnice opljaJcati i popaliti ... " Vidimo da se u tekstu spominju hamzevije i hurufije kao dva zasebna, ali, barem u oima autora, vrlo srodna bratstva. Spominje se i kljuna hurufijska obredna.knjiga, Fazlullahova "Davidan-name", a u nastavku teksta njegov autor sa zlm-adou aludira najedrensku tragediju. Hamzevije i hurufije ne spominju jedne uz druge samo njihovi neprijatelji. O njihovoj povezanosti svjedoi i injenica da hurufijske i hamzevijske tekstove nalazimo u istim rukopisima. Tako se u rukopisu Suleymaniye ktp. Halet W 800 sa poetka 17. vijek.'l, koji sadra bajramijske risale i poeziju, nalal. I. Mehinagi, "etiri neobjavljena izvora o hamzevijama iz sredi nje XVI vijeka", POF 1819, Sarajevo, 1973, str. 221-~

Hamzevijska i hurufijskajeres u Bosni ...

331

zi ijedna kasida Vahdetija, bosanskog hurufije. Takoe, u rukopisu broj 3049 Gazi Husrev-begove biblioteke, koji moemo smatrati svojevrsnom antologijom hurufijske poezije, uz stihove hurufijskih pjesnika Arija, Nesimija, Muhitija, Misalija, Ishaka i pomenutog Vahdetija, nalazi se gotovo kompletan divan bosanskog hamzevije Lamekanija uz jedno njegovo pismo nepo~tom muridu. S obzirom da pomenuti nai pjesnici nisu bili odvie poznati i da na njihove stihove ne nailazimo esto, sluajnost je gotovo iskljuena. ini se da su hurufijske ideje ostavile traga i u Lamekanijevoj poeziji. Jedan njegov gazel koji, dodue, dosta odstupa od ostatka njegovog divana, otvoreno zastupa hurufijsko uenje o univerzumu koji je emanirao iz rijei i slovima kao tvorakom elementu svega bivstvujueg. Sve to jeste napravilo je put iz take Jedinstva u slovo. Iz slova je dospjelo u svijet Mnotva, u rijei i govor. Svijet Mnotva ine govor i rijei, slova ine etiri elementa Znaj da je ista dua postala iz te take u kojoj je sve jedno Okani se Mnotva rijei, okreni se i uputi slovu Ostavi i slovo i duom se uputi ka toj taki ... 2 Jo neto vrsto spaja hurufije i hamzevije-ortodoksna ulema kao zajednki neprijatelj koga treba raskrinkati. Uenjaci su neznalice, a ukoliko neko ~e i posjeduju, po njemu ne postupaju "... jer te zabluele i zabluujue grupe ljudi smatrahu svojim najveim neprijateljima uenjaki stale i njeg su najvema mrzili i prezirali... Svaki ovjek mrzi i gaji neprijateljstvo na one koji ga osuuju zbog njegovih zlih postupaka i razvratnih djela... To je bio razlog da su ove raskolnike i pokvarenjake grupe mrzite i pre7Jrale ul emu ... "3 A hurufija Vahdeti veli: Oni koji sebe zovu ulemom glupaci su To je grupa koja se podigla sa nitkovima ovog vremena. Kako da ovjek raspravlja o stvarima koje ne poznaje, Posebno ako je kratke pameti i m~i rasuivanja.4 ta je to to je pravovjernu Bosnu na izmaku 16. vijeka uinilo centrom ovih jeresi? Pojava hurufija i baj ramija u vremenu i na prostoru prilino udaljenim od vremena i prostora njihove pune aktivnosti5 upuuje nas da dio uz2. Istanbul, Suleymaniye ktp. Hai et Ef. 800, f. 139 a, b

3. l. Mehinagi, "etiri neobjavljena ... " str. 223


4. Istanbul, Suleymaniye ktp. Selim Aga, H8$im Pa$88512f. 30a 5. Po podacima koje daje Abdulbaki Golpinarli hurufijski centri bili su Aleksandrija, Akcahisar, Istambul i Argirokastro u Albaniji. Vidi: Huruji/ik Melin/eri Katalogu, Ankara 1973,str.31

332

Slobodan Ili

roka za njihovo bosansko uskrsnue potraimo ba u istorijskim i drutvenim okolnostima. Dakle, ~to ba tada i Wto ba ovdje? Vrijeme o kojem govorimo i.a Osmanlije je po mnogo emu prelomno. Nakon perioda uspona. koji se obino naziva kla~inim ili "zla1nim" dobom i koji svoj zenit do&1ie za vladavine Sulejmana I (1520-1566), osmanska drava polovinom 16. vijeka po prvi put suoava sa krizom nakon koje vie nika;.. da nee opomviti. Osnovni spoljni uzroci krize bili su vojni neuspjesi Osmanlija, prol.JiUIOkovani nesposobnou tmdicionalno naoruanih turskih konjanika da se nose sa evropskim mtnicima naoruanim vatrenim orujem, zastarjeloiiu flote i padom momla. posebno nakon bitke kod Lepanta 1571. godine. Rat na vie frontova, u Evropi sa Austrijom i Ugarskom, na istoku sa Iranom, na sjeveroistoku sa Rusijom, ekonomski je iscrpljivao zemlju. Produenje mta bez novih osvajanja i ratnog plijena uinilo je da glavni ceh mta plaa seljak koji je dodatno bio optereen samovoljom i osionO!u lokalnih feudalaca, njihovom sklonou korupciji pa i otvorenoj pljaki. Sve vei problem postaje i hajduija. U isto vrijeme, dolazi do mzaranja timarskog sistema na kojem je poivala i ekonomska i vojna mo drave. Savremeni posmatrai unutmnje uzroke krize definiu poremeajem u odnosima izmeu dvije osnovne drutvene klase-klase askem. i klase seljaka, jedinih proizvoaa. Sve je .ea pojava pretvaranja ti1t1ara u privatno vlasnitvo, a sve vie mje naputa zemlju i pokuava se ubaciti u vojsko. Poveanjem broja vojnika bez lena smanjuje se proizvodni io ~vnitva, a poveava brojuivalaca seljakog proizvoda. Drava pmzninu nastalu nedo.\tatkom plijena nastoji popuniti poveanim porezima koje seljak ~'Ve tee plaa. . . :

se

se

Prlrodiio da su se u Bosni kao perifernom cUjelu Ca~tva, najbli~m granici darul-harba, najjae osjetile posljedice vojnih poraza, a kao najudaljeni;. jem od centralne vlasti najbolnije manifestovali ekonomski aspekti krize, lokalni upmvljai su skloniji neposlunosti, a seljatvo izloenije pljaki i bezakonju. Takvo stanje je stvorilo u obeznaenim seljakim duama izuzetno plodno tlo za svako uenje koje bi kao cilj proklamovalo makar minimum ideala socijalne pravde. I hamzevije i hurofije su isticali jednakost po roenju i smatrali manuelni md jedinim pravinim izvorom zamde. Pripadnici oba reda isticali su potrebu . ovladavanja nekim zanatom i ini se da su u gmdovima uporite nali i meu zanatlijama, lanovima esnafa. Prezirali su kako profesionalno svetenstvo tako i sufije-prosjake. Gadei se bogataa, preporui vali su ivot bez velikih potreba. Vie izvom.tvrdi da je Hamza Bali uzimao samo hranu koja se baca seoskim psima i makama, to upuuje koliko na melametijsku tmdiciju koja insistira na uniavanju sopstvenog "ja" i izazivanju opteg zgmavanja, toliko i na prihvatanje siromatva kao svojevrsnog ideala. Islam nikada, ni u svojim poecima, nije ~io religija siromanih, ak bi se moglo rei da su njegovi prvi protagonisti pripadali gornjim slojevima, pa i

Hamzevijska i hurufijska jeres u Bosni ...

333

aristokratiji preislamske arabijske zajednice. Meutim, siromatvo i zadovoljstvo malim od samih poetaka isticano je kao vrlina. Islamska tradicija sklonost asketizmu pripisuje posebno halifi Omeru, a samom profetu pripisuje rijei "Alfaqr fabri" tj. "Siromatvo je moj ponos". Na to se, kao reakcija na sekularizaciju islama i raskoan ivot omajadske drutvene elite, nadovezuje i asketizam prvih sufija. ini se da je, nakon raskola, posebno iitska izma bila utoite za bijedne i poniene, za sve ije je prirodno pravo uskraeno i koji su u tragediji Muhamedovih potomaka prepoznavali vlastitu. Razoarani propau ideala jednakosti i spoznajom da muslimanskim svijetom vie ne vladaju najpoboniji vet najmoniji. azil su traili i nalazili u misticizmu i kultu siromatva. Daleki plod tog prvog razoarenja su i bosanski jeretici. Ukoliko korijene hurufijskih uenja moemo traiti u ilmul-defru. kabali, novoplatonikoj ili ak pft:agorejskoj mistici broja, hamzevijskih u uenju materinske melamijske kongregacije, tu emo uzalud traiti onu privlanu snagu koja je nakon surovih unitenja i nastojanja vlasti da joj zatre trag. ovim jeretikim uenjem uvijek nalazila nove fanatine sljedbenike spremne na rtvovanje, u raznim vremenima i uvijek u drugim dijelovima islamskog svijeta. ini se da je upravo ivo sjeanje na sopstvene muenike predstavljalo ar kojim je podgrijavan fanatini zanos Fazlullahovih i Hamzinih sljedbenika. Makar se, za razliku od hrianstva, kult nevine rtve i ne nalazio u samim temeljima islamske vjere, on je. vremenom. nerazdvojivo srastao uz islamsku heterodoksiju stvorivi od kerbelskog martinja svojevrstan iitski pandan hrianskoj Golgoti. U tom smislu vie je nego ilustrativan jedan Vahdetijev terdi-bend u kojem muenitvu iitskih imama pridruuje i Fazlullahovo.6 U posljednje vrijeme od strane pojedinih naih naunika iznova je aktualizovana hipoteza o autohtonosti bosanskog hamzevizma uz nastojanja da se njegovi korijeni nau u bogumilskoj tradiciji srednjovjekovne Bosne.' Hipotezi se ne moe osporiti atraktivnost, ali nam opreznost nalae da ipak sae.kamo kakve-takve argumente prije nego to stanemo iza nje. Imajui uvida u objavljene hamzevijske tekstove, uglavnom mistike traktate Abdullaha Bosnevija. najprominentnijeg stvaraoca meu Hamzinim s~jedbenicima, ne nalazimo apsolutno nita to bi ih bitno izdvajalo iz korpusa bajramijskih uenja. Drugo, po naem miljenju mnogo znaajnije saznanje je da se u tim tekstovima ne nalazi nita to bi bilo povod za tako surovu odmazdu predstavnika vlasti i uleme. Ukoliko se za hurufijska stradanja razlog mogao nai i u samom uenju. bila je dovoljna sama injenica da Fazlullah prisvaja Muhamedovu titulu "peata Vjerovjesnika", oni koji su u hamzevijskim teolokim traktatima traili razlog za njihovu zlosretnu sudbinu oito su bili na krivom tragu. Ako apstrahiramo optube za konzumiranje alkohola i svinjskog mesa. homoseksu6. Istanbul, Istanbul Universitesi ktp. T 801 7. S. Hadiali, "Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne", Islamska misao, XII, br. 143, str. 13.

334

Slobodan Ili

alnost i promiskuitet kao uobiajene optube kojima se sluila ulema kada je trebalo kompromitovati jeretike, ne nalazimo nita to bi opravdalo takvu okrutnost Tvrdnje o isticanju Isusove superiornosti nad.Muh8medom na emu posebno insistiraju,zapadni savremenici su vjerovatno dijelom rezultat sopstvene elje, a mogue i zamjena sa uenjem pedesetak godina ranije pogubljenog Mulla Kabiza. ini se da je Demal ehaji bio prvi koji je ispravno zakljuio da su "motivi 1ikvidscije pokret<\ bili vie politike, a mnogo manje doktriname prirode, mada se u st.ldskim procesima i progonima, u stilu srednjeg vijeka, aaglavalo to religijsko, naime hereza". 8 Formirajui svoju paralelnu ulemu, pa .ak i p.-.ualelan dr.lavni aparat, imcnujti svog !:ultana, vezira, kadiju, defterdara, <:xibijajui, dakle, da se uklope u postojei dravni i religijski sistem u k~jem je i institucionalizovani sufizarn imao svoju ulogu, ham~evije su zapeatili svoju sudbinu.

HAMZEVIJSKA I HURUFLJSKA JFRES U BOSNI KAO REAKCIJA NA POUTIKU KRIZU OSMANSKE IMPERIJE U DRUGOJ POLOVINI 16. VIJEKA

Rezime Bosna je krajem 16. vijeka prn:taia centar dva heretika uenja, h<tmzevijskog i hurufijskog. Osmanske vlasti su u njihovom postojanju vidjele vcHku opasnost, pa su pripadnici ovih sek"ti bili izloeni nemilosrdnim progonima. Autor rada sa gornjim naslovom pokuava da uzroke pojave ova da. uenja relativno daleko od vrom~na i prostora njihove pune ak-tivnosti pron.a~~ u dr.ilivenim i poiitikim okolnostima u Bosni tog vremer.a, da ukae na njihovo porijeklo bo i neutcmeljcnost roma:ati:r.ih teorija o bosanskoj provenijenciji hamzevijskog tlCnja.

8. D. f>h<tii,DervWd redovi ujugoslovensim z.emljama, Sarajevo, 1986, str. 205.

Hamzevijska i hurufijska jeres u Bosni ...

335

HERESY OF HAMZEVI AND HURUA ORDERS IN BOSNIA AS A REACfiON ON THE POUTICAL CRISIS OF OTTOMAN EMPIRE IN THE SECOND HALF OF THE 16thCFNTURY

Summary At the end of the le" century Bosnia became the center of two heretic doctrines: Hamzevi's and Hurufi's. The members of these orders were persecuted by the Ottoman government because they had endangered the strength of the Empire. The author of the paper with the above mentioned title, tried to find the reasons for the appearance of these doctrines, relatively far from time and place of their full activity, in social and political circumstances in Bosnia during that period, and to point out their origine, as well as the fact that the romantic theories concerning Bosnian origine of Hamzevi's doctrine had been baseless.

BORIS NILEVI (Sarajevo)

SLIKA RELIGIOZNOSTI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE PRED OSMANSKI DOLAZAK


I

Iz historije razvitka srednjevjekovne bosanske drave znamo koliku je ulogu imala religija. U tom svjetlu moemo posmatrati oorbu izmeU katolike i "oosanske crkve" i tendenciju u ranijoj fazi oosanske drave da se postigne religiozno jedinstvo preovlaivanjem oogumilstva na raun potiskivanja katolianstva. Isto tako, uoljiva je tendencija u obrnutom smislu, to jest potiskivanje oogumilstva na raun katolike crkve u fazi zrelijeg razvitka tx>sanskog drutva, naroito u vrijeme posljednjih tx>sanskih kraljeva. 1 U Bosni se dolo do saznanja da se kraljevina u oorbi protiv Turaka moe spasiti jedino pomou Zapada, koji je pokazivao interes za Istok raunajui na hriansku koaliciju koju bi predvodilo obnovljeno papstvo. Kralj Stefan Toma (1443-1461) postaje katolik i franjevcima, kao isturenom misionarskom redu u akciji preobraanja nekatolikih zona, daje slobodne ruke u njihovom zadatku. Papa ga 1444. godine hvali kao prvog od bosanskih vladara koji je odbacio manihejske zablude i priao katolikoj vjeri. 2 Sve jae ispoljavanje katolike orijentacije, u emu su za oosanskim kraljevima ili i oblasni gospodari, nije proizilazilo samo iz dotadanjih uspjeha katolianstva u Bosni i slabljenja nekada dominirajue "bosanske crkve", niti iz neke line religioznosti velmoa, ve u velikoj mjeri iz opte politike situacije Bosne. im su bosanski vladari i oblasni gospodari poeli ulaziti u blie odnose sa okolnim svijetom, osjetili ~u da im smeta" jeretika ljaga". 3 Sredinom XV stoljea svi bosanski oblasni gospodari i ugledni velikai pokazivali su se kao katolici. Hrvojevi potomci ura i Petar Vojsalii vaiti su kao katolici od ranije. U poetku vlade kralja Stefana Tomaa u okrilje katolike crkve primljen je i njegov saveznik vojvoda Ivani Pavlovi, ali je ia njega docnije reeno da je otpao od prave vjere. Katolicima su postali i vojvoda Sladoje Semkovi braom, kao i vojvoda Petar Klei sa sinom. U vremenu

sa

l. Filipovi N., "Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima", GodiJnjak Centra za balkanololka ispitivanja. ANUBIH. knjiga XIII, Sarajevo 1976, 410 (Filipovi N., Osvrt.) 2. Enciklopedija Jugoslavije l, Zagreb 1955,643 (Enciklopedija Jugoslavije.. ) 3. irkovi S., Istorija srednjovekovne bosanske dr!ave, Beograd 1964, 286 (irkovi S., Istorija Bosne..)

338

Boris N':llevi

pontifikata Evgenija IV postao je katolikom i vojvoda Stefan Vuki.4 Uprkos svemu, prije svega osmanlijskoj prijetnji, Bosna kao ni Srbija ne pokazuju neku veu otvorenost prema Evropi. Ni jedna ni druga drava nisu poslale svoje predstavnike na Unijatski sabor u Bazel, gdje se imalo izvriti ujedinjenje Istone i Zapadne crkve. Poetkom 1433. godine, u ime bazelskih sinodista, kod despota ura Brankovia boravili su jedan biskup i jedan magistar teologije. Iz Bazela su i u jesen iste godine prikupljeni podaci o gospodarima Bosne i despotu uru njegovim titulama i posebno o mogunosti da poalje predstavnike na Sabor. Meutim, pisma trezvenih Dubrovana, koji su neupuenim zapadnim teolozima opisivali nesreene prilike i stalne sukobe u balkanskom zaleu, nisu ulivala nadu da e stii izaslanici ni iz Bosne ni iz Srbije.5 Despot ure je ostao vrsto uz pravoslavlje.6 Jednom prilikom govorio je katolikim dostojanstvenicima "da je ceo svoj ivot proveo u veri predaka~ ako bi je sada promenio, njegovi podanici bi pomislili da je umom poremetio, iako su ga do sada smatrali mudrim ovekom." 7 Nasuprot njemu, srpske velmoe u Primorju, koje su vie bile pod uticajem Zapada, kolebate su se izmeu pravoslavne i katolike vjere. Vladislav Hercegovi iao je 1454. godine na badiluk u Loreto u Italiju. U Loreto ide i Ivan Crnojevi 1480. godine.8 I u Bosni su velmoe u religijskom kolebanju. U pismu od l.februara 1448. godine papa Nikola V nalae hrvatskom biskupu Tomi, glavnom povjereniku kralja Tomaa, da jo jednom pokua kod vojvode Stefana, vojvode Ivania Pavlovia i patarenskih starjeina, pa ako u tome ne uspije, da ih anatemie i njihove zemlje i gradove ustupi pravovjernim i obustavi svaki trgovinski promet s njima. 9 Zanimljivo je i pitanje religijske pripadnosti vrba bosanskog drultva da bi se mogla shvatiti djelatnost pojedinih crkava. Bosanski feudalci su, prema politikim okolnostima, imali po dvije do tri vjere. Tako je vojvoda Sandalj Hrani bio pravoslavni i pataren, a herceg Stefan je u vjerskom pogledu "prava slika i prilika onijeh bosanskih feudalaca koji su prema politikim prilikama,
4. Raki F., Bogumili i patareni, Rad JAZU, knj. VIII, Zagreb 1869, 151 (Raki F., Bogumili i patareni) ; Dini J. M., Drt.avni sabor srednjevekovne Bosne, Beograd 1955, 68 (Dini J. M, Dravni sabor) ; irkovi S., Istorija Bosne, ZE'l. .. 5. Spremi M., Prvi pad Despotovine.lstorija srpskog naroda, Druga knjiga. Beograd 1982, . 247 (Spremi M.), Prvi pad Despotovine.. 6. Jireek K., Istorija Srba, Druga knjiga (Kulturna istorija), BeoSract 1978, 405 (Jireek K., Istorija Srba Il) 7. Spremi M., Prvi pad Despotovine, 247. 8. Jireek K., Istorija Srba II, 405. 9. Raki F., Bogumili i patareni, 158; orovi V., Historija Bosne, Prva knjiga. Beograd 1940,480 (Orovi V., Historija Bosne); Isti, hprollosti Bosne i HercegoviM (1. Vojvoda Ivani Pavlovi 2. Pitanje eddbe hercega Stjepana i njegovih sinova 1455), Godinjica Nikole Upia 48, Beograd 1939, 140; irkovi S., Istorija Bosne. ZE'l.

Slika religioznosti srenjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak

339

imali po dvije i tri vjere. Onje bio u dui pravoslavni; s polja bogumil; a papi je poruivao da e primiti katoliku vjeru. "10 Hercegu je bilo stalo do vjerske tolerancije na njegovom podruju. kako bi, uz podrku crkava, odravao politiku i vjersku premo nad kraljem Bosne, sa kojim je bivao u sukobima. Njegovi dvorski ljudi i savjetnici bili su pripadnici sve tri,religije. Gost Radin pripadao je "bosanskoj crkvi"; mitropolit David bio je poglavar pravoslavne crkve u Humu. a " poteni vitez" Pribisav Vukoti zavrio je ivot kao katolik. 11 Ni druge vel.moe ne vezuju se ni za jednu od ispovijedi u Bosni. Njihovo izdizanje iznad religioznih razlika uslovljeno je, u prvom redu, politikim interesima. 12 Vratiemo se primjeru Stefana Vukia. On se 1439. godine obratio papi sa eljom da postane katolik. Tako su pocle njegove veze sa papskom stolicom, koje e odravati do kraja ivota. 13 Godine 1451. pominje se bula pape. Evgenija IV (1435-1447), kojom je papa primio hercega u milost katolike crkve kao dobrog vjernika. Postoje, opet, i vijesti da je Stefan ostao pripadnikom "crkve bosanske".14 Herceg je ostao u krilu katolike crkve ak i poslije napada na katoliki Dubrovnik 1451. godine. Tada je papa izdao bulu o njegovom ekskomuniciranju. koja zaslugom kralja Tomaa nije bila objavljena. 15 Stefan je u jesen 1454. godine zatraio Od kralja Alfonsa da mu poalje nekoliko franjevaca da pouavaju i uvruju narod u katolikoj vjeri. Napuljski kralj mu je u novembru iste godine iziao u susret i uputio Jovana, episkopa Osane, sa nekoliko fratara. 16 Kao turski vazal, Kosaa napada Dubrovnik koji ga optuuje kao "perfidnog patarena". 17 Kod sebe je drao kao glavnog savjetnika gosta Radina i pruao je utoite jereticima poslije njihovog progona iz Kraljeve zemlje!8
10. Dui N., "Istorija llrpske pravoslavne crkve od prvijeh desetina VII v. do naih dana", K11ji!.evni redovi Niifora Duia arhimandrita, knjiga 9, Biograd 1894, 60; orovi V., Historija Bosne I, 186. ll. uri V., Manastir Savina. Boka, knj. 5, Herceg-Novi 1973, 10 (uri V., Manastir Savina) 12 irkovi S., Istorija Bosne, 288. 13. irkovi S., Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba, Beograd 1964,40 (irkovi S.,. Herceg Stefan.) 14. Historijski arhiv u Dubrov11iku, Lettere e commissioni di Levante 14, fol.88, 18. VIII 1451: " ... el conte Stefano mando a suplicar a papa Eugenio che lo volesse tor in gratia perche se voleva bati:zar e esser bon christiano. E cusi el di eto papa lo aceto in gratia et fexeli gratiosi privilegii. E poi vedando questo papa chi al presente el dicto conte perseverava in la infidelita revoco tali privilegii ... (Lett. di Lev.; irkovi S., Herceg Stefan, 108, nap. 57. lS. irkovi S., Istorija Bos11e, '1Z7. 16. Isti, Herceg Steja11, 215; Isti, Istorija Bosne, '1Z7. 17. EIICildopedija Jugoslavije l , 643. .18. Dui N.,Istorija srpske pravoslavne crkve. 60-61; Jireek K., Istorija Srba. Prva knjiga do 1537. godine (Politika istorija, Beograd 1952,428 (Jireek K., Istorija Srba II.; irkovi S., Istorija Bosne, 287.

340

Boris Nilevi

Potujui pravoslavlje u zemlji, Stefan Vuki je jaao svoju unutranju politiku.19 On se proglasio za "hercega od sv. Save" da bi pridobio simpatije pravoslavnih, kojih je bilo dosta u Humu. :w Vojvoda Stefan je uzeo herceku titulv. u prvoj polovini oktobra 1448. godine, dobivi od Osmanlija potvrdu i priznanje.11 Njemu se ovim inom podigao rang u feudalnoj piramidi, jer herceka titula imala je u itavoj Evropi toga doba jasno znaenje i precizno odreeno mjesto. Dolazila je odmah iza kraljevske.n Dubrovani su estitali 17. oktobra 1448. godine Stefanovom poslaniku Radiu Zupkoviu "de nova dignitate cherzech acquista. "13 Od ovog vremena Stefan je poeo da nosi herceku titulu, i to prvo u obliku "herceg humski i primorski", da bi se s proljea 1449. godine utvrdio naziv "herceg od svetoga Save" (dux Sancti Sabbae). 24

Obiljeje herceke titule " ... od svetoga Save" potie od manastira Mileeve, gdje je njegovan kult prvog srpskog arhiepiskopa i najveeg srpskog svetitelja. Vjerovatno i u tome treba gledati Vukievo bjeanje od sjenke jeresi koja je padala na njega.15 Ime srpskog svetitelja Save, iji se grob nalazio u manastiru Mileevu u oblasti Stefanovoj, kazuje da se patarenska Bosna pribliila bila pravoslavnoj crkvi i njenom kultu relikvija. Time se i tumai da se od tada meu Stefanovim dvorjanima ee javlja srpski mitropolit i da je novi herceg slao darove monasima na Sinaju. 16 I sam Stefan posebno je obiljeio kult sv. Save. Kada je traio od aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V potvrdu svojih posjeda, u povelji od 19. februara 1444. godine za manastir Mileevo se kae da je tamo "jedan svetitelj koji ini velika uda" (dove sta un sancto che fa grandi miracoli)'P U oblasti Sandalja Hrania, te kasnije Stefana Vukia Kosae nale su se u XV stoljeu teritorije sa pravoslavnom crkvenom organizacijom. Tu je bila timska (mileevska)mitropolija sa sjeditem u manastiru Mileevu. Njeni svetenici su pokrtavali bosanske patarene sredinom XV stoljea.28 I sam herceg Stefan pomagao je djelovanje pravoslavne crkve, pred19. irkovi S., Herceg Stefan. 108. 20. Enciklopedija Jugoslavije/, 643. 21. irkovi S., Herceg Stefan. 106. 22 Isto, 107. 23. Historijski arhiv u Dubrovniku, Consilium Rogatorum ll, fol. 12', 17.X 1448: "... respondendi Radiz Supchovich ambaxiatori vayvode Stipani super ambaxiata exposita et congratulandi de nova digni tate cherzech acquista ... " (Cons. Rog.; irkovi S., Herceg Stefan, 106, nap.49. 24. Jireek. K.,lstorija Srba l, 372; irkovi S., Herceg Stefan 106-1~; Isti, Istorija Bosne, 290,nap. 3. 25. irkovi S., Istorija Bosne, 290. 26. Jireek K.,lstorija Srba l, 372. 27. irkovi S., Herceg Stefan, 108; Dini M., Zemlje hercega Svetoga Save, Srpske umije u srednjem ve/aJ, Beograd 1978, 198-199 (Dini M., Zemlje her~ega Svetoga Save..

Slika religioznosti srenjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak

341

stavljao se kao pravoslavac i iao naruku episkopu Bosne koji je mnoge "kudugere .. preveo u pravoslavlje, to se vidi iz rijei dobro obavijetenog carigradskog patrijarha Genadija II Sholarija (izmeu 1453-1459) u poslanici sinajskim kaluerima~9 Ne moe se tano rei da li je mileevski mitropolit David identian sa ovim episkopom. Sam izraz "kutugeros" u grkom jeziku oznaava onog koji prezire i gazi krst.30 Solovjev smatra da je taj nepoznati episkop u stvari "bosanski djed" koji prilazi pravoslavlju sa mnogim svojim vjernicima kada se ulo o povlasticama koje je patrijarh Genadije II Sholarije dobio za garku crkvu od sultana Mehmeda Osvajaa odmah poslije pada Carigrada.31 Pravoslavlje se u hercegovoj zemlji stalno pomjeralo na raun "bosanske crkve". U Goradu, gdje je 1441. godine neku vlast vrio Gojsav Gost, podignuta je 1454. godine pravoslavna crkva. U Foi, gdje je takoe bilo jedno uporite jeretika, nalazilo se uskoro poslije osmanskog osvojenja imanje mileevske mitropolije. 31 U pravoslavnoj vjeri e se nai i dio vjernika "bosanske crkve" prognanih od strane Stefana Tomaa iz B<>sne u vremenu od 1459. do 1461. godine, koji nisu htjeli da prime katoliko kr&1enje. I hercegovom sinu Vlatku teko je odrediti vjersku pripadnost Godine 1472. u Veneciji kao njegove poslanike nalazimo nekog Pavla kaluera "Paulo Caloiro" i Jeronima Testu. Da li je ovaj monah sluajno izabran kao pismeniji ovjek, ilije i herceg Vlatko moda vodio rana o "viim" dravnim razlozima u nekoj religijskoj ravnotei, koju je sprovodio i njegov otac Stefan kada je na samrti odredio kao izvrioce testamenta mitropolita Davida, Radina Gosta i Pribisava Vukotia.33
28. irkovi S., Pravoslavna crkva u srednjovekovnoj srpskoj dravi, Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, Spomenica o 750-godinjici autokefalnosti, Beograd 1969,49 (irkovi S., Pravoslavna crkva.) 29. irkovi S., Herceg Stefan, 215-216: "... Herceg je poeo da alje darove i monasima manastira sv. Katarine na Sinaju. Neobaveteni kalueri su se obratili carigradskom patrijarhu Genadiju za savet kako treba da se odnose prema dalekom gospodaru o ijem pravoslavlju nisu imali dovoljno obavetenja. Herceg je od "malo vremena" postao iznutra hrianin, javno to nee da pokae jer se boji vlastele-pisao je patrijarh. Milostinja se od njega srne primiti, ali ga javno na molitvi ne treba spominjati jer krije svoje pravoslavlje. U blagodarenjima koja odravaju meu sobom, monasi smeju da se pomole da gospod sauva ivot hercegov. Herceg pomae osim toga episkoga Bosne, koji je mnoge "kudugere" priveo u krilo grke crkve. Tog zaslunog ali nama zagonetnog episkopa bosanskog monasi su smeli da pominju zasada i javno u molitvama. Ako se u toku vremena pokae da nije iskren, nee pasti na njih greh "jer niko ne moe znati budunost osim boga". Ova rezerva je veoma udna ako se pod episkopom Bosne podrazumevao mileevski mitropolit, uvar groba sv. Save." 30. idak J., "Crkva bOsanska" i problem bOgumilstva u Bosni, Zagreb 1940,86-87 (idak J., Crkva bosanska.) 31. Solovjev A., "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godil11jak Istorijskog drultva Bosne i Hercegovine, Godina l, Sarajevo 1949, 48 (Solovjev A., Nestanak bogumilstva) 32 irkovi S.,lstorija Bosne, 319-320. 33. Atanasovski V., Pad Hercegovine, Beograd 1979,90 (Atanasovski V., Pad Hercegovine.)

342

Boris Nilevi~

Poslanstvo hercega Vlatka uvjeravalo je papu Siksta V 1475. godine u " najbolje raspoloenje " Kosae prema vjeri katolikoj, prema papi i Svetoj Stolici.34 A kralj Stefan Toma? On je katolik, da li pravi, teko je dokuiti i pored njegove akcije na iskorijenjivanju bogumila.
II

Papa Pijo II biljei u svojoj "Kozmografiji" da su u Bosni" veoma jaki krivovjerci, koji se zovu manihejci, veoma zao rod ljudi, koji ue da postoje dva poela bia, jedno zlih, a drugo dobrih. "35 I u svojim "Dnevnicima" on upotrebljava istu kvalifikaciju navodeti motive koji su 1459. godine naveli kralja Tomaa da se konano obrauna sa pristalicama "crkve bosanske". "Kralj Bosne" da opere ljagu to je Turcima predano Smederevo i da dade znak svoje vjere ili, kako mnogi dre, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce, kojih je bilo vrlo mnogo u njegovom kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivi svoju imovinu, ako nee primiti Kristovo krtenje. Oko dvije tisue ih se pokrstilo, a oko etrdeset tisua ili malo vie, koji su se tvrdoglavo drali svojih zabluda, pribjegli su k Stjepanu, vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri. 1136 Udarce kraljevske vlasti protiv patarena potkraj bosanske samostalnosti ne bi trebalo objanjavati samo pritiskom papstva i susjednog katolikog svijeta, nego u osnovi toga treba traiti i tendencije kretanja bosanskog drultva.37 Tome je doprinijela i priroda samog bogumilstva kao religiozno-ideol~og nazora na svijet. Dualizam bogumilstva kao uenje o materijalnom svijetu, kao djelu avola, i duhovnom svijetu, kao boijoj tvorbi, u za<fi\joj analizi se poka~ zuje kao metafizika mistifikacija realnog historijskog bitka prirode i drutva, koja svoju genezu crpi iz svijeta naturalne proizvodnje ranije faze feudalnog raz. vitka. Sa teko izmijenjenom, konzervativnom sadrinom svog uenja, bogu-' milstvo se teko prilagoavalo zrelijem periodu feudalnog dru!tva, u kome je robno-novana privreda u oima patarena mogla da predstavlja jednu stepenicu vie u otuenju realnog, historijskog svijeta od svijeta duha kao boije tvorevine, osnovnog metafizikog ideala bogumilskog nauka.38 U najranijim osmanskim popisnim defterima vidljvo je odsustvo krstjana u trgovima i gradovima Bosne. Nedim Filipovi je u svojim istraivanjima o krstjanima pod Turcima u XV stoljetu naiao samo na jedan jedi34. Isto, 90. 35. anjek F., "Bosanski krstiani u drugoj polovini XV stoljea", Povijesno-teololiti simpoZij u povodu .SOO obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, Sarajevo l '179, 33. 36. Isto, 33-34.
. 37.
Filipovi

N., Osvrt, 410.

38. Isto, 411.

Slika religiomosti srenjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak

343

ni sluaj da je krstjanin zabiljeen u trgu. 39 Vjerovatno nije sluajna ni injenica da su patareni u posljednjem periodu bosanske kraljevine bili izloeni progonima u domeni bosanskog kralja, privredno najrazvijenijoj regiji bosanske drave. Upravo progoni krstjana u posljednjim godinama bosanske drave pokazuju da toj dravi nije uspjelo da do kraja svoje samostalnosti ostvari monolitnu religiozno-ideoloku i kulturnu nadgradnju kao faktor koji spaja ukupnost drutvene cjeline. i na izvjestan nain ispunjava prelome klasnih suprotnosti. Dotle je, na primjer, u srpskoj dravi, upravo sa razvojem feudalne svojine i rastom i snaenjem drave postajala sve jedinstvenijom religiozno-ideoloka i kulturna nadgradnja:"> Bosanska drava je imala tri vjeroispovijedi-bogumilsku, katoliku i pravoslavnu One su uticale, svaka na svoj nain, na ideoloku i kulturnu artikulaciju nadgradnje feudalne Bosne. Vodeu ulogu, sve do zrelijeg vremena razvoja drave, imalo je bogumilstvo. U daljem razvoju ono gubi tu ulogu. a nijedna od ostale dvije konfesije ne u8pijeva da preuzme ulogu duhovnog i kulturnog spajatelja bosanskog drutva. Sve tri vjeroispovijedi koegzistiraju u svojoj nemoi da uklone zjapeu nesuglasnost izmeu baze i nadgradnje bosanskog medievalnog drutva. 41 Ipak, katolika crkva je u ofanzivi, a i pravoslavna se
pomie.

m
S vremenom se i pravoslavna crkva ukljuila u pokrtavanje bogumistoljea, kada su ve bili sazreli uvjeti za likvidaciju oslabljene i izolovane "bosanske crkve", dolazi do prelaza jednog dijela bogumila na pravoslavlje~2 Prelaz se vrio kako nasilnim tako i mirnim putem. Nasilno se obavljao na terenu sjeveroistone Bosne (dijelovi Usore i Podrinja), koji je povremeno pripadao Despotovini. To se vidi iz izvjetaja vikara Ivana Kapistrana, starjeine franjevakog reda u Bosni, koji je uputio papi Kalikstu III, 4. jula 1455. godine. U izvjetaju se franjevci ale na rakog mitropolita koji ih je spreavao da pokrtavaju one koji su drali patarensku vjeru, tako da mnogi umiru "izvan vjere", jer vie vole da umru tako negoda prime pravoslavlje..o Za despota ura Brankovia se istie da je neraspoloen prema katolikoj vjeri.44 Srbi nee da uju za papu, nego govore da je srpski patrijarh njihov papa.45
la. Oko sredine XV
39. Isto, 411. 40. Isto, 411. 41. Isto, 411. 42 irkovi S.,lstorija Bosne, 319. 43. Fennendin E., Acta BoStzae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab mmo 925 usque ad a1111utn 1752, Zagrabiae 1892, 225 (Fennendin E., Acta Bosnae.)
44. Isto, 224. 45. Isto, 226.

344

Boris Nilevi

Iz izvjetaja ne moemo saznati ime tog rakog mitropolita niti gdje mu je bila rezidencija. 46 Ipak. na temelju ovog dokumenta dobivamo jasnu sliku sukoba iimeu hmanskih crkava na teritoriji Bosne pred sam laaj njene samostalnosti. Nepovjerenje meu luianima je postalo duboko, ne samo izmeu katolika i patarena. pravoslavnih i patarena, nego i izmeu pravoslavnih i katolika. to je s\Te skupa ubrzavalo kraj zajednike im dlave. Na terenu Hwnske zemlje preobraatj pripadnika "crkve bosanske" na pravoslavnu vjeru bio je dobrovoljniji. Vjerovatno ih je na to upuivalo i tolerantnije stanje u toj zemlji, gdje nije bilo vjerskih progona kao u Bosni, koju je sve vie stezao obru katolianstva. Osim toga, mnoge pristalice "crkve bosanske" izgubile su vjeru u njezin smisao i, naavi se u Humu, gdje je postojala pravoslavna crkvena organizacija. poeli su da prelaze u pravoslavlje, s kojim ih je vezivao zajedniki slovenski jezik u crkvi.47 Razlike izmeu pravoslavnih i bogumila su, po oroviu. bile mnogo manje nego izmeu bogumila i katolika Bogumili su bili jedna konzervativna sekta. sa mnogo elemenata prve kulture koju su primili iz Makedonije i Srbije. Radi toga je bila blia pravoslavnoj vjeri, i s vremenom se, u masi, u njoj i izgubila48

IV
Osmanskim osvajanjem u Bosni nijedna od crkava nije pretrpjela velike materijalne gubitke, jer velikih bogatstava nisu ni imale. Ovo se ne mora odnositi na raniju fazu bosansko-humskog srednjeg vijeka. Najraniji turski popisni defteri ukazuju da su u rezervnu zemlju srednjovjekovnih bosanskih feudalaca ulazile i crkvene zemlje. Nazivi njiva i livada "crkvena" to potvruju. To je vrlo karakteristioo kada se ima u vidu da najraniji osmanski defteri pokazuju da, prema zateenom stanju u osvojenoj kraljevini, nijedna od tri crkve u Bosni. u poreenju sa Srbijom i Albanijom, nije u posjedovanju feudalne svojine predstavljala znaajnijeg partnera svjetovnom dijelu feudalne elite. Zabiljeeni rijetki primjeri imetka pravoslavne i katolike crkve u Bosni u pogledu veliine i prihoda ne mogu se ni izbliza porediti sa dobrima pravoslavne crkve u nemanjikoj Srbiji i, docnije. u srpskoj despotovini, koja su u ekonomici srpske srednjovjekovnedrave odigrala veliku uloBu i predstavljala materijalnu osnovu velikog duhovnog. drutvenog i politikog uticaja te crkve.50 Jasno je da se oznaka
46. Milenko Filipovi misli daje taj mitropolit rezidirao u Srebrenici. Filipovi S. M. "Poeci i prolost zvornike eparhije", Bogoslovlje, Izdaje Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu, Godina Xlii (X,"< III., Sveska l i 2, Beograd 1964, 54; Po Jireeku, Srebrenica je u vrijeme kada su je drali despoti spadala pod beogradskog mitropolita. Jireek K., Istorija Srba ll, 395-396. 47. Solovjev A., Nestanak bogomilstva, 47. 48. orovi V., Bos11a i Hercegovitza, Beograd 1925, 45. 49. Filipovi N., Osvrt, 401. 50. Isto, 401.

Slika religiomosti srenjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak

345

"crkvena", koja se upotrebljavala za zemlju koja je ula u rezervnu zemlju plemstva, odnosi na bive zemljine posjede katolike i pravoslavne crkve. 51 Kada su ti crkveni posjedi preli u ruke velmoa? Pretpostavka je da se to zbilo u ranijim vremenima bosanske historije, kada su uspon bogumilstva i potiskivanje Katolike crkve pruili priliku feudalcima za to. 52 To se desilo i u onim krajevima Huma koji su tokom XIV stoljea iz sastava srpske drave uli u. sklop bosanske banovine, odnosno kraljevine.53

SLIKA RELIGIOZNOSTI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE PRED OSMANSKI DOLAZAK

Rezime U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere kao u susjednoj Srbiji, Bugarskoj i Hrvatskoj, nego su se neprestano kroz stoljea borile za primat tri vjeroispovijedi: katolika, pravoslavna i patarenska. Tu prije svega mislimo na vrijeme Stjepana II i Tvrtka I (XIV stoljee), kada su njihovim osvajanjima u sastav Bosanske drave ule oblasti sa crkvenom organizacijom i vjernicima Katolike i Pravoslavne crkve. Ovim je Bosanska crkva prestala biti dominirajoca crkvena organizacija u zemlji. Ona se vremenom svela na uski krug "savrenih", "pravih krstjana koji grijeha ne ljube", na strogo asketske grupe okrenute od realnog svijeta i nezainteresovane za iroke mase vjernika, koji nisu imali hramove gdje bi ili na bogosluenje i dobijati crkvenu milost. Tako su u Bosni mase vjernika ostale u stanju skoro paganskom, dok pred kraj srednjeg vijeka Pravoslavna i Katolika crkva nisu osvojile teren i poele dublje hristijanizirati bive vjernike "bosanske crkve".

RELIGIONS IN MEDIEVAL BOSNIA PRIOR TO OTTOMAN CONQUEST

Summary The role of religion in Bosnia is known from the history of development of Medieval Bosnian State. ln that light combats between Catholic and Bosnian Church can bee seen, as well as the tendency which appeared in the earlier phase of development of Bosnian State, tendency of achieving the religious unity by prevailing "Bogumil" religion and pushing Catholicism into the back51. Isto, 402-403. 52. Isto, 403. 53. Isto, 403.

346

Boris Nilevi

ground. In the later period of development of Bosnian State, especially during the rule of the latest Bosnian kings, the opposite tendency appeared-expelling Bogumils for t.'le benefit of Catholicism. Bosnia realized that in its fight against Turks the Kingdom could be saved only by Western support. The West had its own interests in the East, and it was counting on Christian coalition headed by renewed popcry. After the King Stefan Toma (1443-1461) accepted Catholicism, the Franciscans were given a free hand in converting non-Cathlic area into Catholicism. In 1444. the Pope of Rome praised the King Stefan as the first among Bosnian rulers who had thrown Manichaeism away and accepted Catholicism. More intensive acceptance of Catholicism (Bosnian kings were followed by the rulers of Bosnian regions) was not caused only by the success of Catholicism in Bosnia or by the fading influence of once prevailing "Bosnian Church", or personal religious feelings of Bosnian landlords, but it was also to the great extent caused by the general political situation in Bosnia. When Bosnian rulers and landlords started to establish closer relations with surrounding countries, "heresy" stattcd to bother them. In spite of all that, first of all inspite of Ottoman threat, Bosnia, like Serbia, did not open itself towards Europe. Neither of two countries had sent their representatives to Uniate Synod in Basel where unification of the Eastern and W cstcm Church was performed. In the beginning of the 1433 a bishop and a master of theology visited ura Brankovi in the name of Basel's Synod. During the same year the data was collected about the rulers of Bosnia and about despot ura, about their titles and about the possibility of their representative's arrival to Synod. But, the letters written by the prominent people of Dubrovnik to Western theologists in order to explain to them complicated situation and constant fights in the region of Balkan, offered no hope in the arrival of the representatives. Despot ura stayed stuck to Ortodoxy. Once he said to Catholic priests:"I have spent all my life in the religion of my ancestors. My vazals have always considered mc vise, but supposing I changed the religion now. they would consider me mad."

DEMALEU (Sarajevo)

DOMAE I ORIJENfALNO U MATERUALNOM KULTURNOM NASUEU BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA


Obino se misli da su nai ljudi samim prihvatanjem islama kao religije i svjetonazora prekinuli sa svojim mnijim civilizacijskim korijenima i kulturnim tekovinama, zatnjenjujui ih novim, preuzetim s islamskog Istoka. Da to nije tako, ve da je, naprotiv, samim irenjem islama kod nas nastupila viestoljetna faza plodne simbioze zateenih. autohtonih kulturnih vrijednosti, nataloenih na ovoj tromei evropskog Zapada, Istoka i Sjevera, sa iroko otvorenim arapsko-tursko-perzijskim islamskim uplivima, govori bezbroj pokazatelja-od bonjakog jezika, usmene i pisane knjievne tradicije na tom jeziku. preko pjesme i igre;do nerijetko paganskih vjerovanja i obiaja, koji su plodno koegzistirati uporedo s tekovinama islamske kulture kroz vie od pet stotina godina. 1 Simbioza autohtonog s islamsko-orijentalnim takoer se lako uoava u materijalnoj kulturi ovih krajeva-u arhitekturi, skulpturi, slikarstvu, u raznim vidovima primjenjenih umjetnosti2 Ovo izlaganje ima za cilj da ukae na neke eklatantne primjere koji tu tezu osnauju. Ne zamjerite ako ponemo od groba, odnosno muslimanskog nadgrobnog kamenja. Ako i u emu a ono u nadgrobnom kamenju srednjevjekovna Bosna iskazala je sebe. Blizu 70.000 evidentiranih steaka na oko 2 ..500 lokaliteta i danas svjedoe svojim postojanjem, svojom u kamenu isklesanom simbolikom i porukom, o jednom autentinom vremenu i shvatanjima.3 Primajui islam, Bonjaci su-ini se, mdikalno odbacili leei steak, zamijenivi ga-pod uticajem islama-vertikalno postavljenim niantaima. No, preko 100 nekropola tzv. ehitluka, tj. grupacija niana iz rane faze irenja islama po ovim krajevima, svjedoe nam, negdje manje ili vie, o preuzimanju veeg dijela simbolino dekorativnog inventara steaka na te nove "bilige", poev od rozete, jabuke ili

l. Izvjesne naznake mogu se nai u djelu S. Balia: Kultura Bonjaka-Muslimanska komponenta, Wien, 1973. 2. D. eli. Utjecaj Turaka 11a materijalnu kulturu jugoslavenskih naroda, Ene. Jugoslavije VIII., Zagreb, 1972; Isti, Ni orijelllalni, ni bilo koji drugi, ve bosans~hercegovaki spomenici, "Osloboenje", l. V 1978; Isti, Tragajui za izvomou, "Slovo Gorina", Stolac 1984., str. 38-45. 3. Najpotpunije podatke, s pregledom ostale vrlo obimne literature o srednjevjekovnoj umjetnosti, daje . Belagi: Steci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

348

Demal eli

bordure, preko raznog oruja i zastavica, do ptica i drugih ivotinja, ruke ili ake, sve do kompletne ljudske figure (fmovo). Preuzima se i jeZik i pismo steaka za prvu islamsku epigrafiku, primjerice na nianima Mahmuta Brankovia, Solimana Okopice i drugih.4 Zanimljivo je da se prvi plastino uraeni turban u naim krajevima nala1i na istom nianu na kome i najdui epigrafski natpis na narodnom jeziku, pisan bosanicom (nian Hasana i Ahmeta Radilovia u selu adovini kod Rogatice). Tek polovinom XI st. pojavljuju se prvi natpisi arapskim pismom na nianima domae provinijencije. Niani Mlistafa-bega Sokolovia u selu etii kod Rogatice, impozantni po veliini i robusni po obradi, zanimljivi su po svojoj epigrafici. Slova nisu isklesana (plastina) to je gotovo bez izuzetka znaajka orijentalno-islamske epigmfike, ve udubljena kao na stecima. U samoj poruci Mustafa-beg nije el merhum vel magfur (fraza koja normalno ide na islamski nadgrobnik), onje sahibul-kabri -vlasnik groba-to nas misaono opet vraa u srednji vijek.5 Ideja o vlasniku groba jo se u XIX st moe sresti na nekim muslimanskim nadgrobnicima po Hercegovini. 6 Tokom XVI st., meutim, u vie sluajeva je konstatimn uvoz niana skopske proizvodnje, uglavnom manjih dimenzija, s tipinom kaligrafski izvedenom islamskom epigrafikom. Tek od XVII st. uglavnom u XVIII i XIX, razvie se domae muslimansko nadgrobno kamenje, no opet ne kao preuzeta orijentalna forma, ve kao proizvod nekoliko domaih kola vrlo izdiferencimnih po regijama. Ne treba puno truda da uoimo bitno razliito oblikovanje niana na prostoru Sarajeva, ili Travnika, ili Pounja, jugozapadne Bosne, Hercegovine. Oblici niana vezani za turski barok, to ih sretamo po vezirskim turbetima u Travniku i u manjoj mjeri i po drugim mjestima, u neku ruku su izuzetak koji potvruje pravilo, a broj im je u svakom sluaju neznatan. Regionalna izdiferenciranost kulturnog nasljea bosanskohercegovakih Muslimana posebno se jasno uoava u oblasti arhitekture. Tri snana segmenta-srednjebosanski, sarajevsko-foanski i hercegovaki-sa nizom subregionalnih ili prelaznih meuregionalnih zona i pojava, svjedoe o vrlo diferentnom starijem stratumu arhitekture na ovim prostorima i razliitom c:xlnosu prema uticajima koje je sa sobom nosio islam.' Sasvim je razumljivo da Bonjak, u trenutku kada je primio islam i mnije ime zamijenio muslimanskim, nije poruio kuu u kojoj je do tada ivio niti unitio upotrebne predmete kojima se do tada koristio. Naprotiv, ostao je svoj na
4. M. Mujezinovi,/s/amrka epigrajika BiH, knj. ll., Sarajevo, 19'n.; D. eli, Kontinuitet srednjevjekovnih formi u doba turske dominacije u BiH, Radovi III Muzeja grada Zenice, Zenica 1973., str. 355-369. 5. M. Mujezinovi,/slamska epigrafika u BiH, knj. II., str. 104. 6. Isti, knj. III. str. 367/68 (natpisi na nianima Zulfikar-kapetana i Muhamed-kapetana
Rizvanbegovia).

7. eli, Utjecaji ...

Domae

i orijentalno u materijalnom k"Ultumom nasljeu ...

349

svom, u kui oca i djeda (arhivalije govore da su esto u istoj kui ivjeli roditelji u staroj i djeca u novoj vjeri), usvajajui postepeno od muslimana meu kojima se nalazilo neke nove obiaje, nova estetska naziranja, nova funkcionalna i oblikovna rjeenja, prilagoavajui ne samo sebe preuzetim kulturnim tekovinama ve i te tekovine samom sebi. Perfieran poloaj Bosne u odnosu na prostrano Carstvo i bliski kontakti sa susjednim kulturama, jo od srednjeg vjeka nasljeena samosvijest, a posebno klimatski i drugi prirodni faktori, kao i materijalni uslovi sredine, djelovali su simultano kao katalizatori na ono to je od kultura Istoka ovamo dolazilo zajedno s islamom. Ovdje ne treba gubiti iz vida ni injenicu da se Bosna ak vie od 200 godina postepeno uklapala u Osmansko Carstvo, od prvog sukoba s osmanskom silom kod Bilee 1388. (godinu dana prije bitke na Kosovu), preko 1463. kada je srueno bosansko kraljevstvo (a do tada je Vrhbosna ve bila transformirana u osmansko Sarajevo), do pada Jajca 1528. g. i Bihaa tek 1592. Barem toliko je trajao i proces primanja islama, a svakako ne krae postepeno uklapanje bosanskih kulturnih tradicija u osmansko-islamske norme. Osmansko-islamski arhitektonski oblici dopirali su do nas prvenstveno carigradskim drumom, preko Novog Pazara na Fou i Ustikolinu; pa na Sarajevo i dalje. Isa-beg lshakovi utemeljuje u blizini srednjevjekovnog Rasa Novi Pazar,8 a uz srednjevjekovnu Vrhbosnu Sarajevo. 9 U oba grada, na osnovnoj urbanoj shemi koju uvodi, gradi i prve damije i druge javne objekte karakteristine za osmansko-islamski grad tog vremena. Mi, naalost, nemamo sauvanu ni jednu jedinu Isa-begovu zadubinu, i o njihovoj arhitekturi moemo tek nagaati. A i to nagaanje baziramo na spomenicima koji su nastajali 60, 70, pa i l OO godina kasnije, kada su za izgradnju javnih objekata bili ve stvoreni neuporedivo povoljniji uslovi. Damija u Ustikolini, za koju tradicija kae daje najstarija u Bosni i Hercegovini, nema nijednog autentinog elementa starijeg od polovine XVI st, a njena munara to najbolje ilustrira. Sve to je vrijedno ostavila osmansko-islamska arhitektura na naim prostorima pada u vremenski raspon od prvih decencija XVI st. (Firuz-begov hamam i Skenderija damija u Sarajevu, Balagua u Livnu(?), Careva damija u Blagaju), pa do devetog decenija XVII st. (most na Neretvi u Konjicu), s najveom gustoom i kvalitativnim dometom od 1530. do 1590.g. (od izgradnje Gazi Husrev-begovih zadubina u Sarajevu, do zakljuno zadubina Ferhad-pae Sokolovia u Banjoj Luci). 10
8. Vidi: Hatida ar-Drnda, Osnivanje Novog Pazara i njegov razvitak do kraja XVI. st., Novppazarski zbornik VIII/1984; M. Radovanovi, Transjo111UJCija urbanog jezgra Novog Pazara, neobjavljeni magisterski rad, Zagreb, 1990. 9. Iz obimne literature o nastanku Sarajeva posebno izdvajamo H. abanovi, Postanak i razvoj Sarajeva, Radovi naunog drutva BiH, Sarajevo, 1960., knj. XIII., str. 71-115. 10. O ovim se spomenicima dosta pisalo, no naalost nema cjelovitih djela Izdvajamo: A. Bejti, Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH, Orijentalni institut u Sarajevu, POF III-IV, Sarajevo, 1953; E. H. Ayverdi, Avrupada osman/i mimari eser/eri-Yugoslavia, Baha matbaasi, Istanbul, 1981.

350

Demal eti

Broj ovih spomenika vrlo je ogranien i svodi se na tridesetak damija, mahom pod kupolama, te jedva~ toliko svih drugih javnih graevina. Stilski gledano, ovi spomenici pripadaju u manjoj mjeri predklasinoj, tzv. ranocarigradskoj arhitektonskoj koli, a veim dijelom su provincijalna ostvarenja klasine osmanske kole Koda Mimara Sinana. Iz predklasine faze ovamo bi ~padale ve spomenuta Skenderija, Balagua i Careva damija u Blagaju, Cekreki Muslihudinova i Havade Durakova damija u Sarajevu~ kao i veina zadubina Gazi Husrev-begovih. (Ove s prilino razloga danas pripisujemo Adem &ir Ali-u, 11 ba-mimaru koga e na toj funkciji 1538. g. naslijediti Koda Mimar Sinan.) U klasinu fazu te arhitekture spadala bi djela Mimara Sinana i njegovih saradnika. od Ala~..a -damije u Foi (Mimar Ramadanaga),12 pre~o Karaoz-begove damije i medrese u Mostaru (mogue Mimar Sir.an lino). Hadi Alijine damije u Poitelju, Ali-paine, Ferhadije i Careve dW1rije u Sarajevu, Brusa-bezistana, mostova u Mostaru (Mimar Hajrudin) i Viegradu (Mimar Sinan), do Ferhadije i Arnaudije u Banjoj Luci (neuobiajeni koncept Ferhadije ini se da je nastao kao eksperiment Mimar-Sinanove kole za neto mlau damiju Murata III u Manisi).l3 Postklasinu fazu XVU st karakteriziraju Koski Mehmed-~ina damija u Mostaru, Mehmed-aueva u Konjicu, medresa, hamam i han iman Ibrahim-pain u Poitelju, Stari most u Konjicu... Svakako, ovdje nismo pobrojali sve osmansko-islamske spomenike Bosne i Hercegovine koji spadaju u neku od ovih faza, no njihov broj u svakom sluaju ostaje vr!o ogranien. Paralelno s ovim spomenicima imamo takoer nevelik broj spomenika slabijeg dometa, koji u osnovi podraavaju forme i karakteristike prethodnih. Meutim, oni odaju i slabosti majstora; bilo da se radi o majstorima s Istoka no slabijeg dometa, bilo da se radi o domaim ljudima koji su, savladavi osnovne forme, no bez dovoljno poznavanja proporcije i detalja, na svojim ostvr..renjiw.a ostavljali vlastiti, u velikoj mjeri lokalni peat Takve specifinosti konstatirat emo na Begluk-i Giavici-damiji u Livnu, a posebno damije Nesuh-age Vujakovia u Mostaru koja npr. u tambun1 pod kupolom nema prozorskih otvora, a u detaljima nedvojbeno barata retardiranim romaniko-gotikim formama. 14 Osnovna forma jednoprostome damUc pod kupolom nastavit e oe kroz itavo XVII, XVIII i XIX st, pa e u posljednjoj fazi na Husejniji u Gradacu doi do izraza elementi bonjaog romantizma, 15 na damiji Ali-pae
ll. Mimar Kemal Altan, Esir Ali. as. "Arhitekt", 1973; D. eli, Graditelj Gazi Husrevbegov, as. "Radio-Sarajevo, trei program", 60/1988. ' 12 A. Andrejevi.A/ad!a dllzmija u Foi,lnstitut za istoriju umetnosti, Beograd, 1972. 13. Isti.Islomska mollllmentalna umetnost u Jugoslaviji. Beograd. 1984., str. 59. 14. C Fiskovi. Da11Mtinski majstori u srednjevjekovno) BiH. Radovi III Muzeja grada Zenice. 1973.
Gradaevia, "Na~

15. D. eli, Arhitektura Gradaca i restauratorski zahvat na kuli Husein-kapeta11a starine" II . Sarajevo,l954., str. 167-174.

Domae i

orijentalno u materijalnom ktdtumom nasljeu ...

351

Rizvanbegovita na Buni jedna arhaizirajua forma poremenih proporcija, dok e Azizija u Brezovu Polju kod Brkog preuzeti barokni plat. Sve ostalo islamsko arhitektonsko nasljee u Bosni i Hercegovini, a to znai preko l 000 damija,l 6 svi mektebi, sve medrese, osim Kurumlije u Sarajevu, Karaoz-begove u Mostaru, i iman Ibrahim-paine u Poitelju,l 7 gotovo sve tekije j. brojna turbeta, vetina mostova i banova, te drugih privrednih i utilitarnih objekata', a pogotovo sva stambena arhitektura, 18 u veoj ili manjoj mjeri je pod uticajem osmansko-islamskog predklasinog, klasinog ili postklasinog graditeljstva, no u osnovi pripada regionalnim arhitektonskim kolama Bosne i Hercegovine. ta karakteri7jra ove regiormlne kole? . U biti, to je regionalnu izraz-centralnobosaski, hercegovaki, sarajevsko-foanski-nastao preplitanjem autohtonog predislamskog iskustva i importiranih osmansko-islamskih sadraja i oblika, prilagoen klimi, lokalnim materijalima i mogunostima domaih majstora. 19 Pojedine vrste o~jekata, ili ak pojedinani objekti, u veoj su ili manjoj mjeri odrazili bilo domau bilo orijentalnu komponentu u svojoj sveukupnosti. Predislamsku domau komponentu slabo poznamo. Ostavila nam je veliki broj srednjevjekovnih utvrenih gradova, slabo ouvanih, kasnije pregraivanih, od..wno u minama, pa nekoliko takoer preteno unienih crkvenih objekata... Naselja i profana arhitektura u njima ne samo da nisu sauvani vet im realno nema traga. No, zanimljive podatke za prouavanje te starije arhitekture opet nam pruaju stetci, odnosno njihov vrlo obilan arhitektonski dekor, koji nam-kao uostalom i fortifikacije i sakralna arhitektura-daje nepobitne dokaze o prisustvu romanikog i gotikog stilskog izraza u osiromaenoj provincijalnoj interpretaciji.20 Analiza tog dekora, kao i analogija s onovremenim zbivanjima u srednjoj Evropi, navodi nas na zakljuke da je najvei dio te izgradnje bio izveden u drvetu. a drvo je, kao neresistentan materijal, odavno moralo propasti. Naprotiv, arhitektonski dekor hercegovakih steaka upuuje na oblike kqji su se izvodili u kamenu, pod mediteransko-dalmatinskim uticajem. No, ni na tim prostorima nisu sauvana autentina djela. Pored navedenih indicija, za
16. Vidi: E. H. Ayvcrdi, Cit. djelo, M. Beirbegovi, D!amije sa dne11ommtmarom tt Bill, Sarajevo, 1990; M. Hrasnica, Arhitekt Josip Pospi.fil-!.ivot i djelo, u tampi (Biblioteka "Kulturno nasljee" -"Veselin Maslea"). 17. M. Beirbegovi, Pro.n',jellli objekti islanuke arhitekture 11 llifl. Orijentnlni institut u Sarajevu, J'QF XX-XXI. Sarajevo, 1974., str. 223-364. 18. Problematika stambene arhitekture ~o danas nije cjelovitije obraivru\a. Parcijalna sagle-davanja mogu se nai kod R. Meringcm, E. Styxa, M. Karanovia. . Solde, V. uria, D. Gabrijana i J. Neidhardta, A. Bejtia, M. Kadia i drugih. 19. D. eli, Utjecaji ... 20. Arhitektonski motivi na stecima obraeni u djelu Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965.

352

Demal eti

analogiju su svakako !-3nimljive starije seoske kue, koje su nastajale na prostorima daleko od orijentalno-islamskih uticaja i za koje se ak moe uspostaviti izvjesna analogija s najstarijim, arheolokom metodom utvrenim ilirskim nastambama. Podjela na podruja preteno drvene, odnosno preteno kamene gradnje n.i u jednoj fazi svakako ne moe izostati. Na takvim, dakle, dvojnim ishoditima nastaje prije svega naa stara stambena arhiektura-bosanska, odnosno hercegovaka. Stara kua u Kreevu, V at-eu, Jajcu, Travniku itd. u principu je kubus, najee sklopljen od masivno zidanog prizemlja i bondrunog, preko zidova prizemlja isturenog kata. Ta kua u svom jezgru ima ognjite, uva vatru i njenu toplinu. Visok i strm clverovodni krov, JX>ktiven cijepanom indrom, fwlkcionalno i estetski djeluje kao ledolomac n doba visokih snijenih padavina i nanosa. Svi se sadl7..aji svode podjedipstven krov. ak je i stoka nerijetko u najnioj etui ukopauoj u kosinu terena, pa otpada potreba za orijentalnom avlijom, tim intimnim isjekom prirode za potrebe porodinog ivota. o":iek se ovdje bori s prirodom i mnogo mu je vanije da ~~evlada snijeg i led, vjetrove i studen, nego da uiva u njenim ljepotama. Rezultati tih prevladavanja prirode prenose se dalje i na vie oblike stanovanja, ak na vezirski konak u Travniku (koji naalost JX>Znamo samo iz sauvane dokumentacije).:u Haremluk i selamluk, u pravilu n JX>Sebnim zgradama, pod istim su krovom ak i u tmvnikom konaku, to je svakako proizvod specifine klime, ati i duboko ukorijenjene tradicije. Isti konstruktivni sistemi, isti materijali, isti oblici krovova ... koriste se dalje na proizvodnim i drugim privrednim objektima, od seoske mlinice i kovanice, preko duana i magaze, do hana i kamvansaraja, pa i ua obrazovnim i sakralnim, od mekteba i medre.se, preko tekije, do ttlesdida, manje i vee damije, do turbeta na grobu uglt~dnika. Zadravajui osnovni prostorni konce.pt osmanske damije, ona je u Bosni, po konstrukciji, detalju i posebno krovitu i JX>krovu, u bliskim odnosima s kuom iti mlinicom, pa najee i munaru dobiva u specifino lokalnim oblicima, naroito ako je raena u drvetu, a takvih je preko 70 posto u ovim kr~~jcvima.12 U vczirskorn Travniku, uprkos injenici da su tu 150 godiun rezidimli nosiod vlasti esto nebosanskog lX>rijekla, samo su dvije d?.amije,Jeni-d1.amij~1 i ona Teskeredia, samo etiri vezirska turbeta, i samo poneka zidana munam, drali vezu s tursko-islamskom oficijelnom arhitekturom, dok je sve ostalo bilo dominantno domae. Istu pojavu, uz izuzetke pouckc damije i tUJbela, vidimo .i u Banju Luci, i u Jajcu, i u Mrkonji-Gradu, i u Maglaju itd. No, na najirim prostranstvima npr. Bosanske krajine kao da je oficijelna osutansko-islmnska arhitektura proskribovana i prognana. Prisutno je, ukoliko poneto uoptejo ima sauvano,
21. Vidi H. Krcevljakovi, Saraji ili dvori bosanskila 1Ulllljesllika, Nae starine III., Sarajevo, 1956., str. 13-22. 22 M. Beirbegovi, D!.amije s drvenim numarama ...

Domne

i orijentalno u mnterij:tlnom kulturnom nasljcdn ...

. 3.53

samo domae oosattsko-islamsko stvarnla~tvo. Ono pokaztije i odreeni kontinuitet srednjevjekovnih gotikih oblika, npr. u i7.duenim tlocrtima i visokim iljatim prozorima na kr~ikim df.amijama, to je samo dokaz uticaja hihake Fethije (mnije crkve). Jo je eklatantnija sitwtcija u Hercegovini. Mnogo vea upotreba bmena za gradnju, dakle materijala puno otpornijeg t.qbu vremena nego ~to je drvo i erpi, te neposredna zraenja niediteransko-dalmatinskog i ire 71lpadnoevropskog stvaralatva-romanike, gotike, renesanse, pa i baroka"koja su u Hercegovini i jugo7.apadnoj Bosni bila puno snanija od onih srednjeevropskih u sjevem~j i centmtnoj Bosni, daju u rezultatu specifinu islamsko-hc.rcegovaku kolu s mnogo karakteristiku koje se ponavl.iaju; talco da ni u kom sluaju nisu usamljene pojave. 23 Po nekim svojim osobinama muslimansk:1 kua u Hercegovini izgleda ak bli,. .a osmansko-islamskoj od one u Bosni. Sa sv~jhn plasmanom u ambijent, sv~jim visokim zid(wiina obzidanim avlijama i neposrednon\ JX}\'C7.anou s prirod<>tn. ona e doivljava kao kultiviran isjeitk piirodc i goto~;o da se uklapa u formtilaciju turske kue prof. B. Egli-a: baa, 1.id oko bae i paviljon u bai. No, ne smijemo gubiti i1. vida 'da Veza tui-s ke kue s prh'oom nije s~imo njoj svojstvena p<~java. Naprotiv, prostontf:) gldtn'io, Od Atlantika J)reko panUe i .illne Francu<Jke, sjeverne Afrike i ItaiUe, pa Bttlkana; Bliskog i Srednjeg istoka, sve do Japana, vremenski gled.mo od pradavnih vremena do danas princip nekakvog atrija, peristila. avlije, princip intimnog isjeka ptirode, kOd sviju je prisutan. Nctna nikakva razloga da \jentJemo da se ovdje ~javljl~je tek po dolasku

Osmanlija. za: pal.ih;ijcg posmrilnia izmeu bolje hercegovake kue (inostarske, blag~ske. stolake.. :) i dubrm1 akih ladanjskih dnlfaca (Xl Ln padu i Rijeci dubrovakq_j ima diskretne bliskosti: hj1r. u simetrinoj kompoziciji glantog ob jekta; u rasporedu i oblicima prozom, u prizemnim trijen'tovimn, koji su i u naim krajevima koji put s kamenim stutxwima i pnlukrunim zidanimJukovj:. ma14 (a to istovremeno uj>uu.ie i ila detalJe arhitektonskog dekora steaka). Kamena zidna masa ovd_je je don1inantna. doksata je malo; a nkd ih ima. onda uz promjenu konstruktt,nog sistema sn:i1.no iskau iz' osnovnog korpmm. Niski etverpvcxlni krovovi pokriveni su pll'lom; no.ima i trovoonih i d\'t'wndnih kr(l\'ova. a kue s naglaenim 111balom ua ulinoj fasadi, kak,:a se jo mogu nai u Stocli (i sigurno spadaju ll najstarijije), ned\ojbeno posjeduju gotiku tradiciju. Trijemovi i'71i kamenih, Iui:Jo JXn>e:r.anih stupova niogli su sc do prije nekoliko godina vidjeti rta staroj elia kui ll Stocu; a i danas djeluju snano na
23. D. eli, Uljet:aji ... : Isti, Tip kue u Hercego\ini, Rad IX .. kongresa folklorista Jugoslavije, Sanyevo, 196.1. A. Pai, Prilog prouaMnju i.(ltzm.tkog .rtnmbtmog grnditeljsha u Jugoslmiji 11a primjeru MoslnT<l -Koliko je stara stambe11a nrhitekt11ra autohto11a pojal'a, Neobjavljena doktorska disertacija, Zagreb, 1989. 24.Uporediti: l. 7..dravkovi, Dubrovaki dtorci. Beograd, 1951.

354
lladiahmetovia kui

Demnt eli

kod Trebinja. Prozori sa iljatim lukom na katovima djeluju vrlo orijentalizirajue. Meutim, tu fonnujedva da emo nai u Sarajevu ili dalje prema C'lrigradu, ali se zato uveliko priblif.ava oblicima na stecima, a i na dubrovakim dvorcima. Itd. itd. Isti uticaji opet se prenose i na javne sadraje, pa ako bacimo pogled na sahat-kule kao dualistike kontraste munarama, konstatirat emo da je ona poiteljska u sutini jednostavan retardiran romaniki toranj, mostarska kasnogotiki, a trebinjska barokni.25 D7.amije i ovdje, potujui osnovni funkcionalnopr~torni koncept, dobiv'aju plat i krov iste strukture zldanja i pokrivanja kao i stambena arhitektom, dok su munare uglavnom u klasinim osmansko- islumshim oblicima (istina koji put kratke i zdepaste, to je re'lultat ognmicnog umijea domaeg graditelja). Kulturoloki, posebnu zanimljivost predstavlja barent desetak d7.amija u dijelu Hercegovine od Neretve na istok, koje umjcstp klasine munarc imaju (ili su imale) munaru u obliku jednostavnog romaniko gotikog tornja, etvrtaste osnove, sa po jednim prozorom na etiri strane u najvioj cta7i. I danas ovakve munare vidimo na ruevini Stare &.amije u l3ile.i, na Plani, u Dabrici, u Bjeljanima, a ranije su postojale barem ua tri damije u Mostaru i na jednoj u Nevesinju. U selu Kotezima munam valjkastog oblika asocira nas na primjere tornjeva iz paleokranske faze. Da se i domai graditelj, s inventarom oblika iz vlastitog iskustva, uz ponekog graditelja dCJbavljenog sa strane vrlo rano uputao i u isto sakralne islamske sadd.aje govori injenica da je na pr. Sinan-paina damija u Mostaru, vjerovatno n~jstarija 4amija Hercegovine, imala munan1 u obliku tornja. Isto sc desilo i sa damijom cjvan-chajinom iz 1552. g. Karaoz-begova dz.mnija u Mostaru iz 1557. je bila prvi istinski stilski domet osmansko-islamskog graditeljstva u Herc~ovini, da bi u istom gradu jo poetkom XVII st. zadubina Fatima-kadune Sari dobila munaru u obliku tornja.26 Sarajevsko-foanska regija, najneposrednije izloena uticajima s Istoka, u n.1jveqj je mjeri i poprimila uticaje orijenta, o emu prvenstveno svjedoi nesklad rastvorenih divanhana i niskih crcmitnih krovova sa dugi !ll i otrim z.immna kQje su u ovim krajevima uobiajene. Kur..a se mzgibnla uz :visoko obzidanc avlije, podijelila na zimski i ljetni dio, rast\'orila. prema pri~O<.li ha-jatima, divahanama i latmcrijama. No,nn kui savladani konstruktivni si~tem, tc oblik krovita i pokrova, i ovdje sc snano ptcnio na javne sadr/Jtie. ()Cidua~lil i ma gaza, preko hanova, sve do mekteba i medrese, damije i tekije. ~zg lcd smajevskc ili foanske mahalske damije bitno serazlikuje od oncbaujalukt:. ili lravnike, a jedna i druga od neke u Mostaru, Slocu ili istonoj He,rc(!:goviriJ ..... Oblast zidnog slikarsl\'a, koje je kod nas sasvim slabo. prouayano, takoer daje puno primjera za domaa i orijentalna preplitanja.ldok umnslilmr-25. H. Kreevljakovi, Sahat-kule u BiH, Nae starine IV., Sarajevo, 1956., str. 17-32. 26. Vidi: H. HasamJedi, Spome11ir.i kulture turskog doba 11 Mostar!!, Sarajevo, 1980.

Domae i

orijentalno u materijalnom kultumom nasljeu ...

355

ski dekor na Alndi u Foi prua primjere islamske ornamentike XVI st. najvieg dometa, dotle na nekim drugim objektima moemo pratiti itavu dramu suprotstavljenih vrijednosti. Tako u Carevoj damiji u Sarajevu, nakon izvedenih konzervatorsko-restauratorskih radova u enterijeru, vidimo ak etiri sloja oslikavanja i razvoja omamentalnog izraza, meu kojima dominira klasina faza XVI st, te dvije tursko-barokne iz XVIII i XIX st. Naprotiv, u livanjskoj Balagui i mostarskoj Karaoz-begovoj damiji vidimo realistino, gotovo naturali stiki tretirane voke domae flore s cvjetovima i plodovima kako se nadmeu s elementima stitiziranogdekora. U Sulejmaniji u Travniku domaa ali i egzotina flora i stilizirani arhaizirajul dekor dali su neponovljivu skladnu cjeli.. nu, dok je Fagi novi u sarajevskoj Miinoj damiji gotovo realistiki prikazao panorame Meke i Medine. A moda je najdalje otiao nepoznati slikar (Nak.a) iz poiteljske medrese, koji je uetiri segmenta kupole na dershani dao etiri suhoparna primorska pejsaa, koji nas snanom impresijon'l vuku na obale Jadranskog mora.17 Da je Bosna primala poticaje, ali i davala osebujan doprinos tursko-islamskoj kulturi moda najbolje svjedoe dvqjica slikara-minijaturista XVI st. Matrttki Nesuh i Osman Naka,koji su radili na Dvoru u Carigradu unosei u svoje radove toliko novog da je teoretiar Nurullah Berk_28 morao oznaiti Osmana Nakaa kao prelomnu linost u sveukupnom rozvqju turske minijature. Za drvorezbu,29 za savat na bakru,30 za vez i tkaninu, takoer moramo konstatirati da bosansko-hercegovaki umjetnik u principu nije prihvatio orijentalni motiv bez kraja. Naprotiv, koristi reanje i nizanje istog motiva u krut. nim, kvadratinim, heksagonalnim ili romboidnim zatvorenim cjelinama. Vlaenje u dublju nnalizu svih ovih, do danas slabo uoenih i uglavnom neobraivani h pojava daleko bi nas odvelo. No, sve skupa vodi nedvojbenom zakljuku da ovdje niko ilije jednm1avno presadio umjetnost islamskog orijenta i da domai ovjek nije kompilator tuih dostignua pred kojima je ostao zadivjen. Naprotiv, on je samosvjestan stvaralac koji je vlastitu, duboko utemeljnu kreativnost, samo bogatio na plodnim preplitanjima s uticajem Istoka.

27. O slikarskim dekoracijama u damijama BiH zapaene priloge dali su : M. 7..arzycki, E. Amdt i . Stratimirovi, A/culta damija u Foi, GZM 1891., A. Andrejevi, A/ala df.u.111ija u Foi, Beograd, 1972., Isti, Islamska mollume11tal11a umet11ost ... , Beograd, 1984. Konzervatorsko-restauratorske radove najvem dijelom izvodio Nihad Bahtijarcvi, slikarkonzervator, sa svojim saradnicima. 28. Nurullah Berk,l.A pai11ture lttrque,lstanbul, 1951. 29. V. uri, Drvorezbarstvo u BiH, kalendar "Napredak" za 1934., P. eli, Drvorez/Jarstvo u BiH, "Most" Il., Mostar, l 'iJ76. 30. M. Karamehmedovi, Umjetnika obrada metala, Sarajevo, 1980.

356

Dcmal eJi
DOMAE l ORIJENTALNO U MATERIJALNOM KULTURNOM NASUEU
BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSUMANA

Rezime Pri hvatanjem Islama Bonjaci i Hercegovci nisu prekinuli sa svojim mnijim civilizacijskim i kullumim tekovinama. Naprotiv, nastupila je vjekovna plodna simbioza zateenih autohtonih kultumih vrijednosti s orijentalnoislamskim uplivima. Ta simbioz.'l manifestira se, kako u duhovnoj, tako jo vie u materijalnoj sferi sveukupnog kulturnog nasljea bosanskohercegovakih muslimana. Srednjevjekovna umjetnost steaka nastavila se u muslimanskim "ehidskim" nianima na oko stotinu lokaliteta, paje i ep!graJika na tiJu spomenicima na narodnom jeziku, pisana "bosanicom". Tek u XVI. st. i kasnije prcv:ladavaju orijentalno-islamski oblici baluka, s arapsko-islamskom cpigmfikom, no i dalje su oblici izdiferencirani po regijama. Regionalna izdifercnciranost posebno je uoljiva u oblasti arhitekture, s tri snana segrnenta-srednjebosanskim, sarajevsko-foanskim i hercego.:. vakim, te nizom prelaznih zona i pojava. Sve to je vrijednije ostavila osmansko-islamska arhitektura uglavnom pada u XVI. i poetak XVII. st. No, broj tih spomenika je ogranien na 30-tak damija i jedva jo toliko drugih graevina. Sve ostnlo, preko 1000 d7..amija, veina javnih objekata i sva stambena i pmizvodna arhitektura, pod utic~tii.mn je Orijenta i Islama, no u biti pripada domaim regionulnim kolama. Na dvojnim-domaim i orijentalnim ishoditima formirala se stambena arhitektura: zatvoren kubus centralne Bosne s visokim i strmim etverovodnim krovom, kamena kua s niskim krovovim~ od ploe po Hercegovini, kua s rastvorenim hajatima i divanhanama pod niskim krovovima cxJ kupe-knnalice (oito u nesklndu s prirodnim uslovima, no nadireklnojvczi s Istokom) u Sarajevu i Foi. Bitne karakteristike stambene izgradnje prenijele su se i na dt.amije i druge javne objekte. Bosna je razvila svoje tipove drvenih munara na preko 70% damija, He-rcegovina je u nizu sluajeva munaru "zamijenila" skmmnim tornjemrclardimne romanike. Ohlasti zidnog slikarstva, drvorezbe, obrade metala i tekstila ... takoer prepliu islamsko-orijentalne i domae motive u osebujne JXljave. Ovo sve skupa govori da doinai ovjek nije kompilirao, vevlastitu kreativnost samo bogatio uticajima s islamskog Istoka.

Doma~

i orijentalno u materijalnom kulturnom nasljeu ...

357

NATlVE AND OJUENTAL IN THE MATERIAL CULTURAL HERITAGE OF BOSNIAN AND HEREGOVINJAN MOSI.EMS

Summary After the acceptance of Islam Bosnians and Herzegovinians did not break their earlier cultural .and civilizational streams off. On the contmry, long lasted symbiosis started between the existing, autochtonous culture and Oriental-Islamic influences. That symbiosiswas visible in intellectual and even more in material sphere of cultural heritage of Bosnian and Herzegovinian Moslems. Medieval a1t of old Bosnian pre-Islamic tombstones (steak) continued to exist in Islamic nishan-tombstones which could be found in more than hundred sites. Epitapbs on that tombstones were written in vernacular called "Bosnian language" (bosanica). Oricntal-Islamic form of bashlik-tombstones, with Arabic-Islamic e.pigrnphy, started to prevail during and after the 16d' ccntuty, but the difference between tombstones still existed according to regions. Regional differences were especially visible in architecture, with three basic regional characteristics prevailing: Medieval-Bosnian, Sarajevo-Foa region and Herzegovinian, as well as with lot of transitional areas and appearances. Valualbe heritage of Ottoman-Islamic architecture hns mainly come down from the 16h century, and the beginning of the 11h century. But, the munber of monuments was limited ~o about thirty mosques and hardly the same number of other buildings. All other monuments, i. e. over t 000 mosques, the majority of public buildings, all the dwelling houses, tmde and handicraft places, although being. under the influence of Orient and Islam, belonged to native regional schools of architecture. Dwelling architecture was based both on native and Oriental influences: in Central Bosnia prevailed houses.in form of closed cube with high and inclined four..:sided paVIlion roof, in Heu~govina stone bouses with low. flat roof, in Sarajevo and Foa bouses with open hayats (porches) and spacy open divanlumas (anteroorns), covered with low~ toof (direct , influence of the East. but the roof was unsuitable to weather conditions). Basic characteristics of dwelling architecture were transfered to mosques and other pubtic buildings. Bosnia de'el9f100 its own type of wooden minarets in more than 70% of mosque.9, while Herzegovina mainly changed minaret.~ for wooden tower in stily of late Romanticism. Other arts like wall painting, wood carvirig, processing of metal and textile, produced an outstanding results by combiliing lslamic-Otiental and native motifs. Allthese facts gave the proofthat native man did not surrender but enriched his creativity with the influences coming from the Islamic East.

MADIDA BEIRBEGOVI (Sarajevo)

URBANIZACIJA I PROSVJETNI OBJEKTI U BOSANSKOM EJALETU KAO FAKTORI IRENJA ISLAMSKE KULTURE Mnogo je fai"tora koji usiovljavaju razvoj i irenje neke kulture. Ova razmatranjl treba da ukau na znaaj koji je kroz vijekove u tom smislu imala razvijena gradska sredina koja pru7..a mogunost obrazovanja. Urbanizacija i gradska sredina su koliko dokaz dometa u razvoju neke civilizacije toliko i veoma znaajan okvir za razvoj i irenje kulture jer grad kao organizovana sredina pnra potrebne uslove za svekoliku ljudsku djelatnost, a obrazovne institucije pmaju mogunost razvoja ljudske misli i duhovne kulture. To je naroito dolo do izraaja kod irenja islamske kulture u naim krojevima, u to na'l mo1.e uvjeriti kratak osvrt na kulturnu istoriju Bosne i Hercegovine. Na ovim naim prostorima, u Bosni i Hercegovini koja se nalazi na razmei Istoka i Zapada, smjenjivale su se razliite kulture od daleke prdistorije pa sve do danas, to nau kulturnu istoriju ini veoma bogatom. Dometi tih kultura su razliiti, zavisno od politikih, drutvenih i drugih uslova. Najstarija ljudska djelatnost na ovim prostorima ostavila je predistorijska naselja sa kuama od zemlje i drveta kao i predistorijske gradine. Antika grka i rimska kultura dovode do zavidnog nivoa urbanizaciju naselja i razvoj gradskog ivota. Grki polisi nastaju od :Magna Grecije na zapadu do Perzije na istoku. Grci usvajaju Hipodamov plan za izgradnju grada, koji predvia postavljanje dvije glavne uiice koje se sjeku i ~tv araju centralni trg-agoru uoi<virenu trijemovima i prodavnicama, kao centar drutvenog ivota i trgovine. Ostali dio grada je izdije~jcn pravilnom emom ulica. Raznovr&'Ili arhitektonski o~jekti ispunjavaju ove gradove. Na velikom prostoru Rimskog C"...arstva, kqii je batinik grke kulture, nastaju gradovi sa bogatim sadrajem. U neposrednoj blizini centralnog trga.:.foruma, grade se hramovi i zgrade dravne uprave, zatim. bazilike za sudske i politike rasprave. Tu je i gimnazion sa gimnastikim salama i bazenima za sportski odgoj omladine. Veliki gr<tdovi imaju teatar za dramske i druge priredbe, amfiteatar za posmatranje borbi gladijatora, stadione za atletska natjecanja, gradske terme za fiziku i psihiku rekreaciju, biblioteke i bogatu stambenu arhitekturu. Saobraajnice, esto uokvirene trijemovima, mostovi, akvadukti i gradska kanalizacija ine gradsku infrastruk1uru. Duhovni razvoj u ovim razvijenim gradskim siedinama ne zaostaje. Njeg~ju se razni vidovi obmzovanja tako da. je grko-rimska kultura ostavila mnoga djela iz raznih znanosti-filozofije,

360

l\lad7.ida

Bcifhcgovi

knjicYnosti, matematike, as-tronomije, istmije. geografije, prirodnih r.nanosti, medicine, rilologijc i JX'Ijoprivrcdc. . 11 vrUcmc rimske dominacije, od prvog do lreg vijeka nat~ ere, i naa zemlja je obuhvaena urbanizacijom, to je naroito izra7.cno u Primotju. !\ lc<lntim, t+rhanir.adja Bosne i Hcrcq!o\ine bila je o~ranima, prisutna je u zalet:! u jadranske obale. dok sc u unutrat~josli veinom zadr/avaju scos- ka nasel_ja i seoska plemenska organizacija. U malobr<~jnim gradskim centrima grade sc osnovni ol~jckti kao to je rom m, kuri_ja, sudnica, hram, tenne i bogate stambene kue. Nastaju i aglomeracije sa hram,om,\ilom i poUoprivrcdnnm t~ko nomijom. U ovim sredinama ost,arenajc rimska prnvincijska arhitektura. Uvodi se rimski nain gmdenja sa kamenom i opekom. Gradska naselja su centri rimske vlasti i samoupravnih jedinka, ali ovom organizacijom nij<~ obuhvaena ~itnva teritorija Bosne i Hercegovine. Veina domaeg stan<wnitvn zadrava autohtoni nain ivota, ne prihvata rimsku kulturu. pa nema ni umjetnikog ni duhovnog raz.voja. Pisana rije je vezana za natpise na nadgrobnim i drugim spon1,cnicinta. U humim vijekovima seobt~ naroda, k(~ji su zatim uslijedili, gradski ivti u antikim centrima JX1Ipuno zamire. Sloveni, kqji u V li vijeku naseUavajn nae krajeve, dugo zadr7.avaju svoju seosku organizaciju, uz gradnju novih gm.. dina. Nakon fonnimn.ia bosanske dr7. ave i razvoja feudalnog sistema, od XII vijeka vladari i fcudalci grade mnpga ulvntenja imm Bosne i Hercegovine. Od sredine XIV vijeka, sa razn~jem trgovine i mdarstva, poinje razvoj gradskih naselja u vidu rxxlgraa, trgovita ili rudarskog nasctja. To su nova srednjovjekovna nascljn koja ne <'hnadjajuurbanu ~trukturu antikih. Jai mzvqj ovih naselja, koji je uslijedio u pn:<~i pohwini XV vijeka. \ie se odnosi nil m7.vc~j trgo\'ine i zanatstva, nego na llrl,:inu stmktum. Iako su nnlnzi oskudni, iz arhivske grac1e sc moe 7.akljuiti da su ta stcdnjovjckovna nitsclja imala trg okru7.cn kuama trgovaca i 7.anatlija sa radibnicom u kui po uzoru ha zapadne gradove. Uz trg se obino gradi crha, a nasdje jo mo7.e d~1 ima prenoite i carinnrnicu. Za mzvc)j ovih naselja <id velikog ~u znaaja bile kolonije dubrovakih trgmaca. Stambene kue su od drveta kao i' one u sclimit. Gradska naselja sn u razvo_jti, a cc.mlti vlasti sti u vladarskim utncnjima. Umjetlliko stvaranje ''ezano je 7a gradnju crkava, m:.mnstira, vladaiskih l feudalnih dvoraca u utvrenjima, tc nadgrohhe sporucrukc-stekc. I'orcd autohtondg izraza, umjetnost nosi stilske karakteristike romani ..e. gotike i Vi7antijskc mnjctnosti. Duhovni razvo_j u ovom periodu ve7~1i1 j za ~amof-:tane k~ji sc naHt7.e izvan naselja, n pismcn?st za dijake i kralj{wskc kancelarije. . , . Nakon pada Bosne 1463. godine. ove 7.cmljc ulaze u sustav Osmanske Dr7.avc i u il'lamski .kulturni krug t<) dovddi do vdikih promjena. Turci Osmanlije dolaze kan nosioci, :l.a nae kraje,e, nove, istotijakc:.tX)lpuno razvijene islamske kuli Ille, kn_ju, pored ostalog, karaktcrie razvijena gradska knltuta. Urbani:r.acija. k(~ja je uskoro ohuhvatHn itnv bosanski eJalct, sna7.no e utkali na irenje islamske kulture ')'ome e u mnogome doprinijeti usvajanje ove kul-

Urb:mizacija i prosvjcbli objekti u bosanskom ejaletu ...

361

ture od \'Ciltedornaceg stanovnitva. U ovom procesu od primarne je vanosti to to je ve6na stanovnitva koje je zateem.'l prihvatilo novu vjeru-islam, koja regulie kompletan ivot i pojcdin~1 i pdrodice i drutva. Na tr~ n~in, u vjeri su sadr7.ani osnovi islamske kulture. Primanjem nove vjere i njenil1 institucija domae stanovnitvo poste peno i samo postaje nosilac nove kulture, a razvijena gradska sredina i mogunost obrazovanja dovode do razvoja i materijalne i duhovne islamske kulture u haim krajevima. Kao batinici dugovjekovneislamskecivilizacije u koju su utkani i dometi ranijih istf.)~hh civilizacija, osmanski Turci su ovladati istonjakim nainom gradnje gradskih na8etja, k:oji ne polazi Od gotove eme itavog grada, nego podnt7..umijevn sukccsivan razvoj naselja koje se sastoji od zanatskotrgovakog centra i odvojenog stambe1iog dijela. Zavisno od uslova, svaki od ova dva dijela mogu se zasebno razvijati, p.'\ naselje narasta od ka.~be do ebera. Uz osnovne pH nei pe dolazi i ''el iko iskll~vo oSmanskih graditelja u postavljm~ju na te.ren osnovnih dijelova grada uz potivanje lokalnih uslova. zatim veliko graditeljsko iskustvo u izgradnji raznovrsnih arhitektonskih objekata, te vjeliua postavljanja ha tereri pojedin~tnih objekata. to naroito dolazi do izraaja kod slarnbeuc arhitekture na padinski m terenima Zanatsko-trgovaki cd1tar, koji se zove atija, mogao se sastojati od niza duana postavljenih du saobraajnice, a mogao .ie narasti u itav splet ulica koje okupljaju pojedine zanatc. Osnovna jedinica arije je duan, koji je istovremeno i radionica i pilxlavtli.ca. arij~:i zatim obuhvata dmge javne objekte kao to su han, hamam i bezistan: U velikim arija:ma grade se velike trgovake kue sa nekoliko desetina duana. arija obavezno imri i jednu ili vie darilija sa haremorn i prateim prosvjetnim i dmgim objektima, pa je to duhovni centar arUe i naselja. Stambeni dio naselja razvija se oko arije, a snstoji sc od stambenih jedinica-mahala, koje sc takoer sukcesivno mzvijaju. Centar svake mahale je dz.amija sa mektebom i grobljem. Izgradnjom uove. damije, novi vakif (donator) inicira razvoj nove mahale i ujedno postavlja njene okvire, a esto se ve narasla mahala cijeptt u dvije. Tako ~e naselje iri. ' Ovakvo dastini prlncipi omoguili su btzu trcln<>formaciju zateenih srednjovjekovnih naselja u Bosni i Hercegovini, jer ona nisu odgovarala nm'<.~j vlasti ni po razvoju zanatstva ni po urbanoj strukturi. Istovremeno se osnivaju i ninoga nova naselja. Gradska haseljasu novoj vlasti bila potrebna kao privre.dni centri i kao uporite vlasti, a istovremeno postaju i kulturni centri. Centralna vlast je podsticala razvoj naselja time .to je oslobodila muslimansko stanovnitvo od izvjf;snih poreza, a takOer i gradnjom dravnih d7..amija na strateki vanim mjestima, koje sn poslale nukleus budueg i1aselja. I sam spahijsko-. limarski sistem, uz instituciju vakufu, bio je usmjeren ka razvoju privrede i naselja. Status kasa bc dobivalo je naseUe koje ima i1eto muslimanskog stanovnitva, bar jednu damiju. ariju sa nizom duana, han i hamam, jer je to bilo . dc.m)Jjuoza dalji razvoj. esto su bogati vakifi u svojstvu visokih funkcionera.

362

Madtida Beirbegovi

kao to su bili sandakbezi i drugi, gradili sve te osnovne o~jekte kao svoje zadubine i time postavljali temelje pojedinim naseljima. Drugi mnogobrojni vakifi. kako visoki funkcioneri tako i obini graani, svojim novim zadubinama, odnosno vakufima, omoguavali su dalje narastanje arije i naselja. Da je urbanizacija u naim krajevima tekla ubrzanim tokom vidimo na primjeru Isa-bega lshakovia koji u svojstvu krajinika skopskog krajita, svojim zadubinama 1461. godine postavlja temelje Novog Pazara, a 1462. godine, to znai prije pada Bosne, osniva kasabu Sarajevo izgradnjom zadubina oko ve izgraene dravne damije. Na lijevoj obali Miljacke postavio je damiju, hamam i saraj. Izgradnjom mosta preko Miljacke povezao je dvije obale. Na desnoj obali, du saobra~jnice, izgradio je veliki han za prihvatanje putnika i trgovaca i niz duana u blizini postojeeg trgovita. Tu e se razviti poznata sarajevska Baarija. Time je ne samo postavio jezgro naselja nego i oznaio osnovne pravce razvoja budueg grada na dvije obale rijeke. Sedamdeset godina kasnije. bosanski !andakbeg Gazi Husrev-beg, gradnjom svojih zadubina. kasabu e pretvoriti u cher. Do kraja XVI vijeka Sarajevo se razvilo u gmd sa preko sto mahala i damija i velikom arijom. Urbanizacija i jai razvoj naselja naroito su izraeni u XVI vijeku kada je Osmansko Carstvo bilo na vrhuncu svoje politike i ekonomske moi. Do kraja turske uprave razvie se mnoga naselja u itavom bosanskom ejaletu. Urbanizacija je neto slabije izraena u Bosanskoj kmjini, uz sjeveroz.apadne granice bosanskog cjaleta, gdje su centri uprave bili u utvrenjima, ali je svako utvrenje imalo damiju kao duhovno sredite. Urbani centri postaju osnov za razvoj bogate islamske kulture, koja neminovno zrai i u ire podruje. Razvijena institucija vakufa, koju je sa islamom prihvatilo i domae stanovnitvo, omoguili su znaajnu arhitektonsku djelatnost. U gradsku sredinu islamska kultura uvodi iroku lepezu arhitektonskih objekata, to potpuno mijenja sliku dotadanjih srednjovjekovnih naselja. Pojedinci grade sakralne, prosvjetne. privredne i javne objekte. U razvijenom eheru svoje mjesto nalaze damije. turbeta, mektebi, medrese, tekije, biblioteke, hamami, banovi, bezistani, imareta, musafirhane, sahat-kula, muvekithana, adrvan.i, esme. mostovi te bogata stambena arhitektura. Svaka vrsta objekata ima odgovarajuu koncepciju i arhitektonski izraz. Monumentalni objekti, uglavnom skonccntrisani u ariji. nose stilske karakteristike klasine osma uske arhitekture, pa sc istiu svojim velikim i malim kupolama. To su objekti visoke arhitektonske vrijednosti, koje uglavnom grade osmanski arhitekti. U ariji se istiu nizovi drvenih duana sa jednovodnim krovovima. U svakom naselju preovladava stambena i druga arhitektura sa etvorovodnim krovovima,kojaje autohtonim primjesama regionalno izdiferencirana to se, pored ostalog, naroito izm.1va preko volumena krova i razliitog pokrova. U silueti naselja posebno se istiu kamene i drvene munare praene zelenilom. te neto robusnije sahat-kule. Prizemni ambijent ispresjecan haremima oko damija sa bijelim nianima do-

Urbanizacija i prosvjetni objek-ti u bosanskom ejaletu ...

363

punjenje esmama i adrvanima. U mahalmna sc odvija poseban porodini ivot vezan za prirodu u avlijama i batama, povezan sa komilukom, to je uslov ljeno vjerom, tradicijom i obiajima, a to se odrazilo i na dispoziciju i unutranje ureenje kue, ali i na urbanu struktum mahale. Kue su individualne, okruene batruna. Tradicija porodinog ivota stvara razucne osnove kua sa posebnim dijelom za mvkarce i JX.1Sebnim prostorijama za goste. Vjerski propisi o higijeni tijelo uvode u stmnbemt arhitekt um banjice, a u gradove hamame kao javna kupatila. U mahati se njeguje i kuna radinost-tk~ju se ilimi sa orijentalnim arruna kao neke vrste tkani na, koje se ukrt.av~yu vezom. Zanatstvo u ariji je osnov za razvoj materijalne kulture. U ariji sc razvij~~u razne vrste zanata. Tu sc odvija i trgovina i sustie roba i ljudi iz raznih bajeva, a sa njima i razni kulturni uticaji. Dunerski 1anat stvorio je generacije domaih majstora-dunem, koji su vremenom preuzeli gradnju mnogih arhitek tonskih objekata unosei elemente domae tradicije. Oni su stvorili onaj poseban autohtoni izraz oosnnskih i hercegovakih naselja prepoznatljiv po regionalnim osobenostima. Drugi zanati razviti su umjetniku obradu drveta, kamena, metala i koe, te izradu mnogih upotrebnih predmeta, koji su esto umjetniki ukr~-eni. Zanatska vjetina prenosila se sa oca na sina godinama, sve do Haih dana. Nova islamska dekoracija, koja za motiv ima ambesku, geometrijski ornament i kaligrafija ima iroku primjenu. Izvodi se raznim tehnikama i u svim mat.erijalima. Podjednako sc koristi i u arhitekturi i u primijenjenoj umjetnosti. Duhovni razvoj vezan je takoer za grad, za damije, mektcbe, medrese, tekije i biblioteke. Sa islamskom kulturom u naim krajevima prvi put se javlj~~ju prave obrazovne ustanove. To su mcktebi-osnovne kole i medresesrednje i vie kole. Od samog poetka osmanske uprave ktxlnas grade se mnoge damije, a uz svaku sc u pravilu gradi i mek1eb, tako da je u bosanskom cjaletu izgraeno oko 1200 damija i neto manje mekteba. Znaaj mekteba daleko nadilazi njegov izgled skromne graevine sa jednom uionicom za djecu u kojoj djeca ue arapsko pismo, vjersku obuku i dobivaju moralno-etike pouke. Od velike je vanosti to su mektebi graeni sa namjerom da obuhvate svu djecu, pa su to prave narodne kole. DamiJe i mektebi, koji su prisutni u svakoj aglomcraciji, imali su znaajnu ulogu u irenju islama i usvajru~u islamske kulture. Tu su svi pripadnici islamske vjere dobivali osnovne pouke o vjeri i nainu ivota u skladu sa vjerskim propisima, to je najiraosnova islamske kulture. Medrese su pruale mogunost dalje uaobrazbe. To su bile internalske kole, dobro uraene i u duhu svog vremena. Svaka medresaje imala jednu veliku uiniocu za odravanje nastave i niz manjih soba u kojima su stanovali uenici. Medresa je i main i biblioteku, a u Karaoz-begovoj mednh~i u Mostmu postojala je i posebna prostorija koja je sluila kao biblioteka. Nekoliko tipova tlocrtnog rjeenja medresa, koji sejavljaju kod nas, mogli su da zadovolje po-

364

Madtida Beirbegovi

trebe stanovnitva i materijalne mogunosti vakifa. Kod veih medresa dershana i sobe uokviruju unutranje dvorite. Manje medrese su uobliku slova "L" ili slo:va "U". Odnosno, to su. graevine koje imnju deishanu i jedan ili dva reda soba. l arhitektura medresa je prilagoena materijalnim mogunostima. One najznaajnije graene su sa svodovima i kupolama, a ostale su jednostavnije i graevine su $l etvorovodnim krovom. Medrese su, kao i mektebi, graene u blizini damije ili u samom dvoritu, pa se tako uz ~iju stvaraju obrazovni centri. Budui da su i mektebi i medrese graene kao zadubine, vakufima su obezbjeena sredstva zn odravanje objekata, plate muallimu, muderrisu i drugim slubenicima, a negdje i stipendije i hrana za uenike. Nastavni program medresa llldovoljavao je potrebe tadanjeg dmtva. Tu su se uili orijentalni jezici, ustanove islama, islamska tradicija i erijatsko pravo. Prema ustaljenoj tradiciji, medrese Bosne i Hercegovine, odnosno u bosmisltom ejaletu. davale su uglavnom srednje obrazovanje. Izdvajala se Gazi Husrev-begova med.resa u Sarajevu, kojnje bila vie kola prema nastavnom programu i uslovima 7..a izbor muderrisa, to je utvreno u vakufnami. Svrenici medrese mogli su da obavljaju dunost imama, muallima, muderrisa, kadije i slino. Pojedinci sU. nastavljali naobrazbu u Carigradu. U tekijama se prouavala mistina fit07.oflja i poezija. ... ' 'Koliko se zna, kod nas je ttajStarija medre&'l izgraena poetkom XVI vijeka, a do baja istog vijeka izgraeooje jo najinanje deset medresa i. to pet u Sarajevu, dvije u Foi i po jedna u Mos~ ajniu i Banjoj Luci. Meutim, do kraja turske upmve itgraeno je vie od 100 medresa u preko 50 naselja. l manja naselja su imala svoju medresu; a u veim gradovima bilo ih je vie. Tako je u Sarajevu izgraeno ll medresa, u Mostaru 9, u Travniku i Banjoj Luci po 4. u Foi 4 ili 6 i u Novom Pazaru 5. Ovako impozantan broj medresa mogao je da obuhvati veliki broj uenika obzirom nn tadanji broj st.nnovnika. To gO\'Oti da se obrazovanju pridavala velika panja. , ' Mektebi, medrese, tekije kao i pOstojanje biblioteka pri svakoj dallliji i medresi, zatim postojanje javnih i mnogih pdvatnib biblioteka bili su glavni faktoli irenja duhovne islairtske kulture. Za tad$rl~.vrijeme iroke mogt~nqs~i sticanja osnovnog i srednjeg obrazovanja, au manjem obimu i vie. stvorili su valjan o8nov zit dalje usav~avanje. Pojedinci su se esto samostalno usavravati i prtxlubljivali znanje, jer su mnbgi posjedovaliprivatne biblipt~~: ~gi ,su.od~ laziti u Carigrad <m nastave obrazovanje visokim carigra<.lskhn kolama. PojedinCi su, se vinuli do viih sfera duhovnog saznanja. Mnogisu prepisivati knjige 7.a sebe i dwge. jer .ie lo bio jedini nain da sc knjiga \unnoi i da se, dOe n posjed nekog znaajnog djela, nknjiga, koja je u to vrijeme bila skupa, veoma se cijenila. Vremenom su iz redova domaih obrazovanih Jjud,i izrasli mnogi pjesnici, knievnici, filozofi, naunici i vrsni kaligrafi. Bogat stvaralaki opus koji su iza sebe ostavili, najbolji je dolmz razvoja i dometa duhQvne kultUt-e.

na

Urbanizacija i prosvjetni objekti u bosanskom ejaletu ...

365

Domet materijalnog kulturnog razvoja najbolje odraava razvoj islamske arhitekture, a to je opet i mjerilo razvoja gradskih naselja. Tako, po broju izgraenih damija moemo suditi i o veliini naselja, jer je to ujedno i broj rnahala, a na osnovu razvijensti arije moe se suditi i o razvoju zanatstva i primijenjene umjetnosti. U Sarajevu, najznaajnijem politikom, privrednom i kulturnom centru bosanskog ejaleta, nastale su 104 mahale. Izgraene su 104 damije, 70 mekteba, ll medresa, vie tekija, 2 javne biblioteke, 7 hamama, 2 velika bezistana, 3 velika i vie drugih banova, sahat-kula, 2 muvekithane, vie vodovoda, 100 esama, vie mostova i mnogo drugih objekata. U arlHji sa mnogo duana djelovalo je 70 raznih zanata. Znaajni politiki i privredni centri su Banja Luka i Mostar sa po 37 mahala i damija, zatim Foa i Travnik sa po 17 i Novi Pazar sa 30 damija i mahala. l tu su nastale arije sa brojnim zanatima. Mnogo su brojnija manja naselja gdje je takoer iva arhitektonska i zanatska djelatnost. , Islamska kultura je n dugom vremenskom periodu snano obiljeila nae prostore, cjelokupni ivot i stvaralatvo muslimanskog stanovnitva u bosanskom ejaletu, odrazila se i na ivot i rad ostalog stanovnitva, a svojim zraenjem inspirie i savremeno stvamlatvo u Bosni i Hercegovini.
LITERATURA l) A. BENAC, B. OVI, N. MILEri, . BAZLER. E. PAALI, P. ANELI: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984. 2) H. REDI: Studije o islamskoj arhitektonskoj batini, Sarajevo, 1983. 3) M. BEIREBEGOVJ: Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi Orijentalnog instituta. XX-XXI, Sarajevo, 1974., 22.~-364. Damije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Saraje\'o, 1990. 4) A. HANDI: O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini u XVI vijeku, Prilozi Orijentalnog instituta XXV, Sarajevo. 1975. Vakufi kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom Carstvu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke IX-X. Sarajevo, 1983. 5) H. KREEVUAKOVI: Esnafi i obrti u starom Samjevu, Sarajevo, 1958. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegci,ini Ill i IV, Sarajevo, 1961. , URBANIZACIJA I PROSVJETNI OBJEKTI U BOSANSKOM EJAIEfU KAO FAKTORI IRENJA ISLAMSKE KULTURE

Rezime Urbani:r...acija i gradska sredina su koliko dokaz dometa u razvoju neke civilizacije toliko i veoma znaa:jan okvir za mzvoj i irenje kulture. Tako je urbanizacija, koja je obuhvatila itav bosanski ejafet, nakon

366

Madida Beirbegovi

uspostavljanja osmanske uprave 1463, godine, snano uticala na irenje islamske kulture. Nakon l~. godine nastaju mnogobrojna nova naselja, azateena se veoma brzo tmnsformiu u naselja orijentalnog tipa, koja se sastoje od zanatsko trgovakog centra-arije i odvojenog stambenog dijela-mahala. Razvijena institucija vakufa omoguava izgradnju raznovrsnih objekata, sakralnih, prosvjetnih i javnih kakve nije poznavala srednjovjekovna Bosna. Urbani centri postaju osnov za razvoj bogate islamske kulture. , ~natstvo u arijama je osnov za razvoj materijalne kulture. Razvija se preko 70 raznih zanata. Majstori duneri ostvarili su poseban autohton izraz bosansko-hercegovakih naselja sa regionalnim osobenostima Qrugi zanati razviti su umjetniku obmdu drveta. kamena, koe i metala. Damije, mektebi (osnovne kole), medrese (srednje i vie kole), tekije, privatne i javne biblioteke bili su glavni faktori irenja duhome kulture. U bosanskom ejaletu izgraeno je oko 1200 damija, oko 1000 mekteba, vie od 100 medresa, preko 50 hamama i mnotvo drugih objekata. Vremenom su iz redova domaih.obrazovanih ljudi izrasli nmogi knjievnici, pjesnici, filozofi i naunici, koji su ostavili bogat stvaralaki opus.
INAJUENCE OF EDUCATIONAL INSTITliTIONS AND URBA NIZA TION OF BOSNIAN EY ALET ON THE EXPANSION OF ISLAMIC CULTURE

Summary Urbanization process and urban settlement itself prove the range of dcvelopment of any civilization. At the same time, they are important frame for the development and expansion of culture, because the city, as an organized environment, offers the possibilities necessary for the complete human practicc, while educatioaal institutions offer the possibilities for the development of humaQ tl10ughtand intelectual practice. Islamization which took place in Bosnian Eyal et after the Olloman rule had been established, in 1463, had strong influence on the expansion of Islamic culture. ln its history Bosnia was partially urbanizcd during the period of Roman domination. Staves, who settled this region in the 7'h century, for a long period retained their own rumi organization and left Anlic cities to die. After the establishment of states and development of feudal system in the l2th century, feudal and state ruters built fortresses. In the middle of the L4'" century, with the devlopment of trade and mining, began development of urban Medieval settlerneJlts of suburbian type, trading entres and mirling settlements. After 1463.1ot of new settlements appeared while the existing ones

Urbanizacija i prosvjetni objekti u bosanskom ejaletu ...

367

were qulckly tran~fonned into Oriental type of settlements, consisting of trading quarter called arijaand separate dwelling quarter called ma/zala. The institution of waquf, developed at that time, enabled constrution of various types of sacral, educational and public objects, not known to Medieval Bosnia. Urban centres became basis for the development of rich Islamic culture. Hnndicrafts developed in arija were basis for the development of materinl culture. More than seventy different handicrafts were developed. Skilled house-makers, drmers, gave to Bosnian and Herzegoviniau settlements a specific, autochtonous outlook with all the regional characteristics. Other handicrafts developed artistic work in wood, stone, leather and metal. Islamic culture brought first educational institutions to our regions. These institutions were mektcbs-basic schools and medresas-secondary and high schools. In Bosnian Eyalet as a whole it was built around 1200 mosques and 1000 mektebs, more than 100 medresas and over 50 hammams (public baths), as well as many other buildings. Mosques, medresas, mektebs, tekiyas, private and public libraries played the main role in the expansion of intellectual culture. Number of poets, writers, philosophers, scientists and exquisite calligraphers arose in time from native edQCated population. Islamic culture during the long period of its influence had put a significant mark on our regions, on the whole life and intellectual creativity of Islamic population in Bosnian Eyalet, as well. as on the life and work of the rest of Bosnian population, and it continued to inspire the modern creativity.

MARJETA CIGLENEKI (Ptuj)

TURQUERIJE V PTUJESKEM MUZEJU Pokrajinski muzej l'lujbrani zbirko 46 slik iz druge polovice 17. stoletja. Veinit (40) jih predstavlja moe in ene s Turkega injih lahko oznaimo z enotnim izrazom "turquerijc" .' est slik prikazuje prebivalce drugih ek:sotinih de:t.ei-dva Indijca, dva Kitajca in dva zrunorca. Vse podobe so naslikane v oljn.i telmiki. Doprsnih portretov je 21, drugi so celopostavni. Ser~ja slik je delo ene delavnice, prepozrmti pa je mogoe tri slikarske roke. al no bena od slik ni signirana. Pot1reti so povprene kvalitete. Vendar vrednost zbirke ne temelji na umetniki moi, pa pa na lljenem kultumozgodovinskcm pomenu. Do lela l rxr1 so bile slike del opreme gradu Vurberk. ki je 9 km oddaljen od Ptuja. Grad Vurberk so v zadnjem letu druge vojne poruila zavcznika letala in danes najdemo le e skromne ostaline neko mogone utvrdbe, Vurberka posestje bila v 17. stoletju v rokah bogate druine Herberst<~i.n. Na zaetku 18. stoletja je grad preel v i:olte Attcmsov, a so si ga Herbersteini ponovno pridobili leta 1907. Odl<lili so se, da v vurberkih grajskih sobanah urcdijo senatorij ruske ga rdecga ktia, zato so grajski inventnr razprodali, imenitnejc kose opreme pa so prcnesli na Pttti. Me.d njimi je bilo tudi 46 upodobitev mo H1 ena z Jutrovega. Herbersteini so ptujski grad kupili leta 1873.Takrat je bil v preej slabem stanjuin v izpraznjenih dvoram1hje le tu in tam samevat kaken kos stare opreme. Podjetni in denami Herbersteini so zaeli temel.iito obnavljati stav bo na ptujskcm grajskem griu. Dvorane so na novo opremili. Precej pohitvn in slik so prinesli z Vurberga. Herbersteini so ostali na ptujskem gradu do konca zadnje voj rm. Leta 1945 so se preselili v Avstrijo. Grajske stavbe so bile nacionalizirane, preminine pa odkupljene. Ptujski grad je bil eden redkih gradov na Slovenskem, za katerega so mestna oblast in nek:.'lj kulturnoosveenih posameznikov poskrbeli, da po odhodu zadnUh lastnikov ni bil izropan. e spomi adi 1946 je bilu za javnost odprta muzejska grajinska zbirka. Ptujski muzej, ki je od ustanovitvc
l. Beseda "turqucl'ie" je francoska. Z ujo oznaujemo umetnin\~ in umetnoobrtne izdelke turkega izvora ali pn takne, ki so nastali v Evropi po turnkih vzorih. Zafrancosko bcsedo v nobenem dntgem evropskem jeziku ni ustrcznega izraza. Tako tudi na Slovenskem za ta pojem uporabljruno lujko.

370

Marjeta Cigleneki

leta 1893 posveal veino svojih moi arheologiji in antini Poetovioni, je leta 1946 ponudi! rta ogled e fevdalno ilanovanjsko opremo, kakrno so na gradu pustili zadnji stanovnici iz druine Herberstcin. Serija orientalskih portretov je imela e za asa Herbersteinov svoje mesto v grajski viteki dvorani, v prostoru, ki je bil od nekdaj namenjen razkazovanju hine slave in asti. Tam so slike razstavljene e danes. Razkono opravljene ene in moje so vzbujali pozornost e v prejnjem stole~ju, ko je bila zbirka slik e na Vurbergu. O vurberkem gradu je v pr.ejnjem stoletju pisalo ve avtorjev. 2 Vsi so opisovali tudi orientalske portrete, j ih obudovali in se jim udili. Izvor in nastanek slik so sku...~i povezati z dntino Hetberstein, a njihova razlaga ni najbolj prepriljiva. Ko so bile slike e na ptt~skem gradu, je zadnji grajski lastnik Josip Herberstein poskual o slikah zvedeti kaj ve. Mo je in}et veltko smisla za umetnost, bil je ce.njen podpomik ptujskega Muzejskega drutva in financi ral je arheoloka izkopavanja na zemljitu, katerega lastnikje bil. Nenavadue slike so mu gotovo bmile domiljijo in obmil se je nn ve strokovnjakov, da bi mu pomagali mzkriti podatke o zanimivi seriji. Vcndar ni dobil pravega odgovora.3 Tudi v asu, ko so bile slike v lasti ptujskega muzeja, se vedenje o njih ni bistveno pomnoilo. Nae znanje je bilo do nedavna strnjeno v tri bistvene tvrditve: - da so slike nasta1e v drugi polovici 17 stoletja; "" da so po vsej verjetnosti delo italijanske slikarske delavnice; - da je rnogoqe poimensko dolOiti nekaj mokih portretirancev. Njihova imena so v italijanskem jeziku napisana na listiih, ki so bili e pred kratkim nalepljeni na prednjo stran nekatetih slik." Na za~etku osemdesetih let pa je v ptujski muzej zaet zahajati avstrijski zgodovinar dr. Maximilian Grolhaus. Po slovenskem tajcrskem je zbi ral podatke o posledicab turkib vpadov in brskal za materialnimi ostalinami turke kulture. Blialo se je namre leto 1983. Takrat so Avstrijci z rnnogimi priredit2. Rudolf Gustav J'>uff: Marburger TascheHbuchfur Geschkllte, u:mdes-und Sage11kU1rde der Sleiermark und der an deiselbe11 grenzetrden Ubrder, Graz. 1859, str. 64. Ferdinand Raisp: Pettau. Sleiermarks alteste Stadt und ihre Umgebung. TopograplriJclr !listori.rch geschildert, Graz, 1859, str. 293. Gustav Budimiky: Schloss lVur1nberg. Ei11 Betrag vn Hci'nratkunde, Graz 1879. Josef Andr. Jani seh: Topographisch -statistisclres Le:ticorr VOil Steiermark,Graz, 1885, m. del, str. 1398-1400 Matthaus Slekovec: lVumrberg. TopographisciJ-Iristorische Sl..iu.e, Marburg, 1895 Josef Felsner: Pettau und sei11se Umgebung. Topo,frafisch-historisch-stalistisclle Skiu.e11. Pet tau, 1895, str.102-1 06 3. Nekaj pisem s lem v zvezi hr<tni Zgodovinski arhiv Ptuj. . 4. Ob zadnjih raslavr!llorskih posegih (1990, rcstavrator-spedalist Bine Kovai, Zavod za spomeniko varsho Maribor) so bili Jistii odstranjeni. Shranjeni so med dokumentacija o restavratorskih posegih.

Turquerije v ptujskem muzeju

371

vami proslavili tristoto obletnico zmage nad Turki, ki so leta 1683 oblegali ccsarski Dunaj. Dr. Grothaus je bil eden od m1:orjev razstave, ki jo je pripravit mestni muzej v Perchloldsdorfu. Portreti iz ptujske Serije so ga navduili. Delno jihje predstavit e leta 1983 v Perchtoldsdorfu na mzstavi z naslovom "Was von denTurken blieb?" (Kaj je ostalo za Turki?)5 Vendar se njegova raziskovauja niso konala z letom 1983. Dopolnjena spoznanja je leta 1987 strnil v lanku z naslovom "Eine untersteirische Turquerie, ihre graphiscbe Vorbilder und ihre kulturhistorische Bedeutung.. (Spodnjetajerska tltrquerija, njene grafine predloge in njen kulturnozgodovinski pomen), ki je izel v "Mitteilungen des instituts fUr t>sterreichische Geschichtsforschung".6 Bistvene Grothausove ugotovitve so: - Za JO upodobljencev je nael grafine predloge v kolekciji GeOrgesa de la Cbapellea iz leta 1648. - Moe, ki jih doloajo napisi na listiih, je povezal s turko vojno 1663/64, s podpisom mirovne pogodbe v Eisenburgn ter z veleposlauitvom na turkem dvortiv Islanbuln 1665/66. Tako je nastanck zbirke mogoc dokaj natanno datirati v leto 1666 ali kmalu 1..atem. - Doloil je dokaj verjetnega naronika celotne serije, Johanna Josefa Herbersteina, ki se je leta 1665/66 udeleil diplomatskega potovanja v Istanbul pod vodstvom Walterja Leslieja. - Ptujska turquerijaje najv~ja ohntnjena tovrstna zbirka v Evropi.
[(o lekcija desetih bakrorezov Georgesa de la Cltapellea

Leta 1648 je v Parizu izla kolekcija desetih bakrorczov z naslovom "Recvel de divers portraits des ptincipales dames de la Porte du grand Tun~. tire6 au naturel sur les lieux, et dediez A madame la comtesse de Fiesque". Avtor grafinih listov je slikar in bakrorezec Georges de la ChapelJe, ki se je leta 1641 udeleil fnmcoskega poslanstva v Konstatntinopel. Slikarji so bili pogosti spremljevalci diplomatov. Njihova naloga je bila beleiti vtise s potovanja v popotno skicirko. Odkrivanje tujih in daljnih krajev je bilo vcdno zanimivo in poroila s takih poti so zmernj nala obudovalce. V 17. in 18. stolctju je zbiranje predmetov iz daljnih deel in posnemanje kitajske, japonskc, turke ... wnetnosti in umetne obrti preraslo v pravo modo. Chinoserije, turquerije in drugi podobni eksotizmi so postali nepogreljivi sprcmljev:ilci vijih in bolj dennrnih slojev. Spoznavanje deele, kjer so iveli vcstoletni vojald in verski nasprotnik.i, paje bila v 16. in 17. stoletju tudi politina nuja. Tovrstno potrebno je
5. Maximilian Grothaus: Zum Torkeubild in den 6slerreichischen AlpenU.Indcrn zwischen 16. und 18. Jahrhundert. Was von den Turken blieb? Rautavni katalog. Mest11i muzej v Perch/(1/dsdorju, 1983. str. 8-12 6. XCV. Band, Btihlan Verlag Wien-K61n, 1987, str.271-295.

372

Mrujeta Cigleneki

rnogoe ponazoriti s citatom iz knjige "Moskovski 1..apiski", ki jo je leta 1.549 napisal Ziga Herbcrstein. V uvodnem posvetilu cesarju pravi:"Neko so Rimljani poiljali poslanike v daljne in nepoznane deele ter jim naroali, naj marljivo zapisujejo njihove ege, navade in ves nain ivljenja povsod, kjer so se mudili kot poslaniq. Kmalu se je to ponavljalo vsako leto in 1..ato so poroila poslanstev in podobne zapiske shranjevali v Satumovem svetiu, da bi o njih vedeli tudi potomci. Ko bi se bil ta obiaj obranil do sedanjih asov ali vsaj do asov, ki se ji h ljudje e spominjajo, bi bila zgodovina martj temna in bi imeli mnogo manj praznih marertj. Ze od mladih nog sem rad opazoval ljudske obiaje doma in na tujem. Zatom sem se md poprijel poslanike slube ... nazadnje pa (sem potoval) skupaj z grofom Nikolajem SaJmom k samemu turkemu sultanu Sulejmanu. Tega in onega nisem prouit povrno, marve vredne spomina in koristne zn javnost. Vendar o teh zadevah v svojem brezdelju ne born pisal, kajti o rtjih so mzpravljali e na javnih zborovanjih, dt~! om pa so jih e drugi izvrstno in marljivo obdelali in so tako postale znane vsej evropski javnosti. Zato sem dal prednost moskovskim zadevam, ki so bile do sedaj zavile e v terno injih sodobniki e hlalo poznajo". 7 Po povratku domov so bogateji diplomati poskrbeli, da so zapiski s poti izli v knjini obliki. Besedilo so navadno dopolnjevale ilustracije. Vekmt so zanimive prizore iz slikarskih skicirk vre7..ovali v bakrene ploke, da so tiskali samostojne gmfine zbirke. Tako se je zgodilo tudi v pritneru Georgesa de la Chapellea. Grafine liste so kasneje pogosto uporabili kot predloge 1..a izdelavo velikih oljnih slik. Na naslovnem listu iz grnfine zbirke Georgesa de la Chapeltea so upodobljeni celopostavna janiar in spahi ter doprsna porlreb1 sultanov M uraa IV. in Ibrahima. V spodnjem delu lista so predstavljeni bitka in obleganje tvrdnjave ter 8 prizorov muenja, kakrno je bilo v navadi na Turkem. Naslednjih devet listov prinaa upodobitveena: ' L turke princese 2. Grkinje 3. idinje 4. Grkinje v alni obleki 5. Turkinje na konju 6. Am1erlke 7. Pe1?.ijke 8. Tatarke 9. Grkirde iz Atcn8

---7. Rervm moscoviticarvm comcntarii, 1549. V slovenskem prevodu Sigismund Herberstein:

Moskovski 1.11piski, Ljubljana 1951, s\f.5. 8. Die TUrken vor Wien. Europa und die Entscheidung an der Donau 1683. Dunaj 1983, str. 355, kat. t. 26/8.

Turquerije v pttgskem muzeju

373

Na prvih tirih podobah so ene postavljene vsaka pred svoj del panorame Konstantinopola. e liste postavimo e nega oh drugega, se nam odprc pogled na celo mesto. Na naslednjih tirih Jislih sc v ozadju vidi Bospor, Edino Grkinja iz Ateti je postavljena v interier, ki se odpira v kraj ino. Dr. G rothaus je ugolovil, da so dva moka pot1reta in 8 enskih upodobilev nastali na osnovi bakrorezov iz kolekcije Georgesa de la Chapellea. Lahko pa tvrdimo, da sta e dva doprsna moka portreta iz serije naslikana po vzorih z naslovncga lista ChapeJleove kolekcije, eprav se predloga in eljni sliki ne ujemajo v prav vseh podrobnosti.

Maki doprsni pottreti


Mokih doprsoih por1relov iz pllljske turqucrijc je 17. 9 Nekateri od njih so imeli e pred kratkim v levcm ~podnjcm kotu prilepljcnc listie z italijanskirni napisi (tu na papir), ki so sporoali imena upodobljcncev. 10 S pomojo teh listiev je Ivfaximilian Grothaus podrobneje doloil sedem portretimncev: l. Sultan Mehmed IV (1642-1693) 2. Hiiseyin Pa$a, imenovan tudi Sari (Rumeni) ali Ahaza. Od maja 1663 do c4ctobm t 664 in J665/66 je bil beglerbeg v Budi.
3. Qibleli Mu~afa Pa$a. Leta 1662je bil paa v Damasku. L.eta 1663 sc je udeleil bojnega pohoda na Madarsko in podle gel mnam, ki ji h je dobil med oblcganjem Z1inyivara. 4. Sefer Gaz1 Aga. V asu vladavine krimskega kana Jslama Gimya II. (1644-1654) in.tvfchmeda Giraya IV. (1654-1666) je bil aga in ba$aga. Mcluned Giray IV. ga je dill. usnuti ti. 5. Ahmed Giray Sultan, sin prej omeujcnega kana Mehmeda Ginm1 IV. (1641-HY-14 in 1654-1666).\l asu 2. periode oetovc vladavine je bil muredin. Leta l (,(:>3 sc je s 100.000 Tatari udeleil vojnega pot1oc.la proti Ncuhauslu. 6. Apafy Ivfihaly I. (1632-1690) Leta 1661 je bil imenovan za scdmograkcga kneza, leta 1662 pa 7..a <!dincga vladmja na Scdmogtakem. Ko je leta 1686 cesarska vojskazavzcla f\.'Iadarsko, sc je pcdvrgcl ncmkemu cesmju Leopoldu J. 7. Knez Pa wc Sapieha. leta 1656 je bill.itvanski veliki hetman. Umrl je leta 1665. 8. "AIIcsio Cosanski Gcnemle di lv1oscoviti"-lako pie na enem oo listicv. Dr. Grothaus ni mogel ugotovili, kdo bi se utegnil skrivati za to OL'"Jtako.

9. Njihova veli kost je 100-107 x 80-85 cm. IO.Giej op. 4

374

Marjeta Cigleneki

Listia sta se obranila e na dveh mokih doprsnih portretih. Pod bradatim moakom s turbanom je napisano: "Ku_chia Mecheamet Pascia di Waradine". Bradatega moaka s poveljniko palico v desnici, ki je naslikan v monem obratu v levo, pa oznauje napis: "Jemes Genco generale ... Corpo di Esercito di Cosacchi". 11 Inventar preminin na gradu Ptuj, ki so jih Herbersteini z vso natannostjo popisali v letih 1909 in 1944, Jeta 1965 pa so jib ponovno ocenili s pomojo dr. Hansa Herbsta iz dunajskega Dorothewna, 11 z imeni nateva e tri upodobljence: - Hetman Chmelnitzkij Bohdan, zadnji samostojni ukrajinski vladar, - Tymos Bohdan, sin zadnjega ukmjinskega hetmana, -Gregor Gika, moldavski kne7.., 1664. Ob navedbah v inventarju ni napisano, odkod takno poimenovanje. Domnevati smerno, da so tudi na teh portretih v letih 1909 in 1944 e bili nalepl jeni listii z it1lijanskim besedilom, ki pa so kasneje oittto izginiti. Nasledt~i tirje moki doprsni portreti so v berberstein.'lkem invcntarju oznaeni z opisi: - turki dostqjanstvenik v modli suknji ... - turki sultan v modli suknji ... - turki mski maral . "" regent z e1Jom v hermelinskem plau ;.. Dva od nedoloenih portretirancev sta zelo blizu upodobitvam suita nov Murada IV. in Ibrahima na naslov nem listu grafi ne zbirke Georgesa de la Chapellea. Sultan Ibrahim z bakroreza je na mo podoben oljni sliki, ki je bila z li stiem oznaena, da prikazuje Aleksa Cosanskega. Sultana Mmada IV., ki se pojavlja v ovalnem okviru na naslovnem listu Chapelleovih b~krore7.ov, pa lahko primerjamo s pottrelom, ki je v herbersteinskem inventarju oti'Nten kQt neznani sultan. Mo~je so si na bakrorezu in na oljnib slikah skoraj do podrobnosti enaki v obrazih in pokrivalih, obleke pa so povsem razline. Vse moke doprsne portrete je mogoe razdeliti na tri osnovne obrazne tipe, ki se med sabo mzlikujejo predvsem glede na starost UJXx:lobljencev. Pri tem moramo izvzeti v profilu naslikanega temnopoltega marala, ki ima zelo tipine rnske poteze. Neznani slikar je vso pozornost posvetit razkonim oblailom. z dragim kamen.iem in raznobarvnimi pe.resi okmeni turbani ter z mnogi mi vrvicami prepredene in z dragocenostmi obloene suknje so.. veliko bolj zanimive od mokih obmzov s ponavljajoimi se orlovskimi nosovi in posveenimi dolgimi brki.

ll. Glej op. 4 12. Popis se nahaja na kullumozgodovinskem oddclku Pokrl:!iinskega tnUZtlja Ptuj.

Turquerije v phgskemmuzeju

375

'enski doprsni portreti


so tirje. 13 Upodobljenke so odete v dragocene tkanine in nakit. Evropejci se e tudi v 19. stoletju niso mogli sreevati s turkimi enami, zato so te e posebej burile njihovo domiljijo. Na vseh portrctih iz nae serije, doprsnih in celopostavnih, so naslikane ene evropejskcga vidcz.a. Njihovo geografsko ptipadnost je mogoe doloiti zgolj po oblailih.

Maki. celopostavni portreti


so razlini.h dimenzij. lirje predsta,ljajo turke b(~jevnikc. 14 Dva sta nastala po vzorih iz kolekcije Georgesa dt! la Ch.apellea. 2&#