SOVJETSKA INTERVECIJA U AFGANISTANU 1979. I TITOVA SMRT* Doc.dr.sc.

Tvrtko Jakovina Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

KLJUNE RIJEI: Josip Broz Tito, Jimmy Carter, Josip Vrhovac, Afganistan 1979., detant, Pokret nesvrstanih zemalja, Kuba. ABSTRAKT: Na temelju literature i dokumenata iz osobne arhive tadanjeg saveznog sekretara za vanjske poslove SFRJ Josipa Vrhovca, autor je prikazao kako je sovjetska invazija Afganistana 1979., koja se podudarila s agonijom i smrti Josipa Broza Tita, utjecala na prilike u svijetu i Jugoslaviji. Posebna je pozornost dana nastojanjima SFRJ za sazivanjem izvanrednog sastanka Pokreta nesvrstanih zemalja na ministarskoj razini i sukobima koji su se zbog toga odvijali izmeu Kube, predsjedavateljice PNZ i Jugoslavije, koja je predstavljala maticu pokreta odanu izvornom nesvrstavanju.

Brenjev i Taraki, Amin, Karmal Titova agonija zapoela je 4. sijenja 1980.g. odlaskom u Kliniki bolniki centar u Ljubljani. Brozov se odlazak s politike scene podudario sa zabrinjavajuim zaplitanjem svjetskih prilika. Nekoliko se krupnih dogaaja odjednom spojilo u nevjerojatni vor: prevrat 1978. i dva udara 1979. u Kabulu, svrgavanje iranskog aha i pobjeda islamske revolucije u Teheranu, svrgavanje diktatora Somoze u Managui 1979.g. Pokret nesvrstanih zemalja uao u je u krizu iz koje se jedva isplivalo tijekom estog samita u Havani (rujan 1979.). Slijedila je sovjetska intervencija u Afganistanu krajem prosinca 1979., pa kriza u Poljskoj 1980./1981., izbor novog amerikog predsjednika Ronalda Reagana, kriza amerikih talaca u Iranu i izbijanje Irako-iranskog rata 1980.g. Svijet je trajno osjeao boljke Hladnog rata vezane uz naoruanje, nastojanje na detantu i miru. U vrijeme kada je bila potrebna osobita vjetina i zrelost, Tito je ubrzano kopnio. Odlazak je ipak trajao dovoljno dugo da se jugoslavenski dravni vrh mogao pripremiti za vrijeme nakon. Afganistan je vrlo dugo u Aziji bio isto to i Finska u Europi. Planinska zemlja bila je gotovo ekskluzivno sovjetska zona, ali neovisna. Kriza je zapoela nakon ruenja vlade princa Muhameda Dauda Kana u travnju 1978. godine. 1 Sjedinjene Drave na krvavi su prevrat reagirale hladnije no se to moglo oekivati. Znalo se da je Kabul Moskvi bio daleko vaniji, no to je Washington bio zainteresiran za posve nesvrstani Afganistan.2 Tek prividno povezane institucionalizirane frakcije Narodne demokratske partije Afganistana (zapravo komunisti) Khalq - Mase i Parcham - Stijeg uspjele su zajedno doi na vlast, ali su se potom ponovo podijelile. Uskoro je ultra-lijevo vodstvo Masa u
1

*Osobito sam zahvalan gospoama Olgi i Sanji Vrhovec, supruzi i keri Josipa Vrhovca, to su mi omoguile uvid i koritenje izvanredne arhivske grae koju je skupio Josip Vrhovec o vremenima dok je bio savezni sekretar za vanjske poslove i lan Predsjednitva SFRJ. Menon 1986.:144, 147; Westad 2005.:300; Orlandi 2002.:223. Muhamed Daud osniva, predsjednik i premijer Republike 21. je veljae 1978. posjetio Josipa Broza Tita u Herceg Novom, SR Crna Gora. Tijekom trodnevnog posjeta i dva susreta s Maralom Jugoslavije, princ Daud je govorio o potrebi vee aktivnosti PNZ, kao i nezadovoljstvu to je detant u meunarodnim odnosima i dalje ogranien na uzak krug zemalja. Zato su rjeavanja stvarnih meunarodnih problema spora. U svjetlu predstojeeg prevrata u Afganistanu, indikativno je to su dvojica predsjednika naglasili da se sporovi izmeu pojedinih zemalja mogu uspjeno rjeavati samo mirnim putem i u skladu sa ciljevima i naelima mirobljubive koegzistencije i politike nesvrstanosti. Kronologija vanjskopolitike aktivnosti predsjednika Tita, 1978. godina. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Daud je bio oenjen sestrom kralja Afganistana Zahira aha kojeg je 17. srpnja 1973. svrgnuo s vlasti. Naglaavao je nesvrstani poloaj Kabula, bio modernizator, ali i namjeravao stvoriti jednopartijsku zemlju. To je potaklo dvije suprotstavljene frakcije Narodne demokratske partije Afganistana, Tarakijev i Aminov Khalq i Parcham Babraka Karmala blioj suradnji i prevratu u proljee 1978. Pred Daudom je najprije streljano trideset lanova njegove obitelji, a onda i on. Novi je reim, mada prvi marksistiki u jednoj islamskoj zemlji, priznao i Pakistan. Kent/Young 2004.:491; Menon 1986.:147; Johnson 2007.:749; Westad 2005.:299. 2 Brown 1994.:382.

diplomatska predstavnitva, a zapravo egzil, protjeralo najvienije pripadnike Stijega. Kako e svijet vjerovati onom to govori Brenjev, ako se njegove rijei ne potuju u Afganistanu?, obiavao se pitati sovjetski voa nakon to je, unato njegovim jamstvima, predsjednik Afganistana Nur Mohammad Taraki ubijen. 3 Taraki je jo 9. rujna 1979.g., po povratku sa Samita nesvrstanih u Havani, u Moskvi pristao ublaiti mjere reima koji su ukljuivale radikalnu komunizaciju i centralizaciju. Obvezao se ukloniti svog potpredsjednika i ministra vanjskih poslova Hafizullaha Amina, najradikalnijeg lana reima. Taraki je po povratku u zemlju isprva ekao. Potom je pokuao organizirati atentat na Amina. Okrutni matematiar Amin bio je spretniji i sretniji. etrnaestog rujna 1979. Taraki je izgubio mjesto voe Narodne demokratske partije Afganistana, a 8. listopada je likvidiran. Amin je sada sam postao i ef Partije i Afganistana. 4 Hafizullah Amin nikada nije bio osobito suptilan. Sada je postao olienje neprilagoenog voe koji je nemirni Afganistan inio jo stranijim. Zemlja koja je oduvijek poivala na tradiciji, islamu i vrlo labavo povezanim plemenskim voama, sve bre je tonula u graanski rat.5 Nakon to su sovjetski savjetnici, iji je broj u Afganistanu dramatino rastao, napadnuti su i masakrirani u gradu Heratu na osobito brutalan nain, Brenjevljevo je nezadovoljstvo kulminiralo. Rukom pisani izvjetaj Jurija Andropova, efa KGB-a, da Amin, zapravo, namjerava prebjei Zapadu, bila je dovoljna da se pokrene operacija Agat. 6 Odluka o slanju sovjetskih regularnih jedinica u akciju na jug nije bila jednostavna. Do sedamdesetih se godina promijenila filozofija sovjetskih oruanih snaga. Do krize u bivim portugalskim kolonijama u Africi, napose Angoli 1975. i na rogu Afrike nakon ruenja cara Haila Selasija (posebno od 1976. dalje) njihove su mogunosti djelovanja uglavnom bile ograniene na SSSR i zemlje Varavskog ugovora. Iskustvo s transportom desetaka tisua Kubanaca tisuama kilometara daleko od sovjetskih baza, iz Kariba u sredinju Afriku, dalo je Crvenoj armiji dodatnu sigurnost i pokazalo kako su sposobne koristiti svoje snage daleko od domaih baza. 7 Operacija Crvene armije u Afganistanu zapoela je u 15h na Boi 1979. godine. Dva dana kasnije, 27. prosinca, specijalni odredi KGB-a likvidirali su Amina u predsjednikoj palai i na vlast doveli Babraka Karmala, vou liberalnijih Parchamovaca. 8 Ouvanje revolucije i prijateljskog reima bila je osnovni sovjetski interes, ali s voom koji e biti spremniji na suradnju sa irokim i marksizmu u osnovi suprotstavljenim slojevima stanovnitva. 9 Sve bolji odnosi Kine i SAD-a koje je povezivalo neprijateljstvo prema Moskvi, takoer je pripomogla odluci da se intervenira. 10 Geografija je bilo kakvu konkretniju ameriku reakciju inila skoro nemoguom, a nepostojanje izravnih interesa i malo vjerojatnom. Moskva je svoju odluku opravdavala izgovorom da su Sovjeti pozvani intervenirati u ovoj nesvrstanoj zemlji, a namjera im je ostati kratko. Intervencija SSSR-a u Afganistanu, za koju su oito sada bili sposobni dola je ne zato to je Moskva stvorila priliku, ve je na priliku reagirala. U osnovi sovjetski su voe ofenzivno djelovali iz defanzivnih motiva. 11 Kandidat kojeg su Sovjeti doveli na vlast bio je daleko prihvatljiviji od Amina. Moskva je imala ograniene ambicije i nadala se kako e se sve brzo zaboraviti, kako je bilo sa slinim intervencijama u ehoslovakoj 1968., ili jo ranijom, u Maarskoj 1956. Raunica se pokazala krivom. Nakon gubitka Irana za Zapad svrgnuem aha Reze Pahlavija, to, dodue, nije bio i dobitak za SSSR, ratoborniji krugovi u Washingtonu u ovim su dogaajima vidjeli opasno pribliavnje Moskve Indijskom oceanu i Perzijskom zaljevu. Operacija Agat zapravo je oznaila kraj detanta i poetak novog razdoblja u
Westad 2005.: 319; Westad 1996./1997.: 130-131 i dokumenti (133-184). Westad 2005.:313; Orlandi 2002.:225. 5 Menon 1986.:145; Johnson 2007.:746-747. (Johnson, naalost, koristi zastarjelu literaturu, pa je esto nepouzdan. Svejedno, izvanredno mu je slikovita reenica kako se Amin, matematiar po struci, gorljivo okrenuo od apstraktnih brojeva ka kvantitativnome krvoproliu.) 6 Westad 2005.:319-321; Kent/Young 2004.:492. 7 Odom 1998.:82. 8 Westad 2005.:301; Orlandi 2002.:231; Johnson 2007.:747. Amin je ubijen sa cjelokupnom obitelji i dvadesetak suradnika. 9 Menon 1986.:64; Kent/Young 2004.:490; Orlandi 2002.:227. Amin je oduvijek bio neukrotiv; postojala je bojazan da se jednoga dana pretvori u afganistanskog Tita. Vidi o tome kod: Menon 1986.:145. 10 Kent/Young 2004.:475. 11 Menon 1986.:148-149.
3 4

svjetskoj povijesti. Zbigniew Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a Jimmy Cartera, daleko vie jastrebovski raspoloen od dravnog tajnika Cyrusa Vancea, dobio je glavnu rije u kreiranju vanjske politike SAD-a. 12 Generalni sekretar Talijanske komunistike partije Enrico Berlinguer intervenciju SSSR-a nazvao je inom agresije. Promjena se, tako, dogodila i unutar komunistikog pokreta. Eurokomunizam je postao fenomen europske ljevice na Zapadu, a njegovo propeliranje pomogla je sovjetska intervencija u Afganistanu, kao i dogaaji u Poljskoj nekoliko mjeseci kasnije. 13 Tito-Carter i Tito-Brenjev Jugoslavenski je dravni i partijski vrh veleposlanik Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u Moskvi Marko Orlandi mjesecima pred Boi 1979. obavjetavao o moguem daljnjem zaotravanju prilika u Afganistanu. Kako se ini po ambasadorovim memoarima, vie je bila rije o pretpostavkama buduih zbivanja, meu kojima je intervencija figurirala kao jedan od moguih raspleta.14 Oito da se najdramatiniji razvoj nije ozbiljno oekivao, jer je samim krajem godine Orlandi otiao na odmor, ostavi, dodue, u SSSR-u. Vijest o novom prevratu u Kabulu uo je na radiju. Na isti su nain o intervenciji saznali i bliski sovjetski saveznici, primjerice vodstvo maarske vladajue partije.15 Sovjeti su tvrdili da ih je na intervenciju pozvala legalna afganistanska vlada. Savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ Josip Vrhovec pripremljenu izjavu slubenog predstavnika Saveznog sekretarijata za vanjske poslove (SSVP-a) doradio je tipino uredniki, novinarski, to je na poetku karijere i bio. Skratio je nekoliko predugakih i redundantnih reenica. Konano je TANJUG objavio ovakav tekst:
Vijesti o najnovijem razvoju afganistanske krize Jugoslavija je primila s iznenaenjem. Ona izraava duboku zabrinutost zbog ozbiljnih posljedica koje iz ove situacije mogu proizai ne samo za pogoranje nestabilnosti u ovom podruju ve i za meunarodne odnose u cjelini. Kao to je poznato, Jugoslavija se oduvijek odluno zalagala za striktno potovanje Povelje UN u odnosima meu dravama. U isto vrijeme, rukovodei se principima i ciljevima politike nesvrstanosti, Jugoslavija smatra da ostvarivanje suverenih prava naroda na nezavisnost, samostalnost, teritorijalni integritet i vlastiti nain ivota moraju biti jedino priznata praksa u meunarodnim odnosima. To podrazumijeva nedopustivost bilo kakvih oblika strane intervencije ili nametanja tue volje suverenim dravama. Njihovo je neotuivo pravo da rjeavaju svoje probleme i izabiru svoj drutveno politiki sistem bez mijeanja sa strane. Dosljedno pridravanje ovih principa i njihovo odluno provoenje u praksi treba da bude obaveza svih lanica meunarodne zajednice.16

Slubeno TANJUG-ovo priopenje bilo je manje otro od zapadnih, kineskog, ali moda tek neto hladnije od reakcije iz New Delhija. Svejedno je izazvalo kuloarske kritike zbog prenaglaene neutralnosti.17 Sovjetski Savez nije uope spomenut. U usporedbi s reakcijom SSVP-a nakon posredne intervencije Vijetnama u Kambodi 1978. 18 i ehoslovakoj 1968., ovo je priopenje bilo umiveno, blae.19 Tonom je veleposlanstvo SSSR-a u Beogradu bilo pozitivno iznenaeno, mada ne i zadovoljno,
Brown 1994.:381; Kent/Young 2004.:495. Pons/Romero 2005: Westad:73; Menon 1986.:147; Westad 2005.:323, 328; Kent/Young 2004.:534. 14 Ameriki veleposlanik u Moskvi Malcolm Toon takoer je izvjetavao o krajnje neizvjesnoj intervenciji. Time, 28. sijeanj 1980. (Squeezing the Soviets); Orlandi 2002.:223-225. 15 CWIHP 2003./2004.:Bks 204. 16 Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 17 Orlandi 2002.:239. 18 Tono godinu dana prije invazije Crvene armije na Afganistan, 25. prosinca 1978. sovjetski saveznik Vijetnam napao je Kambodu (Kampuiju) i svrgnuo Pol Pota, naglaenog kineskog saveznika i efa reima koji je odgovoran za smrt 2 milijuna ljudi. SAD, zapadne zemlje i Kina intervenciju su osudile kao akt agresije, ne humanitarnu intervenciju kako su je opisivali na Istoku. Kina je dijelom iz straha zbog pretvaranja Vijetnama u hegemona Jugoistone Azije sa 300.000 vojnika sama 17. veljae 1979. nakratko zaratila i poharala tri sjeverne vijetnamske provincije, inilo se, uz preutnu ameriku potporu. Kent/Young 2004.:474-475. 19 SSVP, Strogo povjerljivo, Obavjetanji materijal, 30. sijeanj 1980. Pregled obavjetajnih elemenata za procjenu
12 13

pa se oekivalo daljnje pogoranje prilika. Sovjetski su diplomati do takvih zakljuaka doli prije svega po nainu na koji su jugoslavenski novinari izvjetavali o prilikama u Afganistanu. 20 Dio spekulacija u tome je smislu spominjao i podjele unutar jugoslavenskog vrha. Razmimoilaenja u stavovima vjerojatno je doista i bilo, ali ona nisu utjecala na ukupnu politiku SFRJ. Desetog sijenja 1980. Marko je Orlandi pozvan iz Moskve na konzultacije u Beograd. Trebao je pribivati zajednikoj sjednici Predsjednitva SFRJ i Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ). Potpredsjednik Predsjednitva Lazar Kolievski, prvi meu jednakima u dravnom vodstvu obzirom da je Tito ve bio u ljubljanskoj bolnici, osobno je inzistirao na dolasku ambasadora iz Moskve. Stevan Doronjski, predsjedavajui Predsjednitva CK SKJ sastankom je predsjedavao. Posredno bi se iz Orlandievih memoara dalo zakljuiti da je SSVP Josip Vrhovec branilo primjetnu suzdranost, politiku nedovoljne jasnoe i ustrajnosti koja je ostavljala utisak polukoraka koja je izala iz njegove kue. 21 Sudei po kasnijim potezima, rije je prije bila tek o dojmu, moda i naknadnoj pameti. Odnosi meu Blokovima su se pogoravali, Kuba je predsjedavala Pokretom nesvrstanih zemalja (PNZ) i nije bila spremna kritizirati SSSR. Indija se bojala Kine, SAD su zbog taoca bile u posebnoj situaciji u Iranu, gdje se ekao konani razvoj dogaaja. Niz zemalja iz matice PNZ, uz Indiju, takoer su bili suzdrani (Alir, Zambija, Sirija, naravno Kuba). Za pretpostaviti je da su sve te okolnosti utjecale da prva reakcija Beograda bude meka no se moglo oekivati. Dijelom je sigurno rije bila i o strahu. Do tada Sovjeti nikada nisu napali nesvrstanu, komunistiku zemlju koja nije bila lanica Varavskog ugovora. U sjeni pogoravanja zdravstvenog stanja Marala, na sjednici dva Predsjednitva raspravljalo se iskljuivo o Afganistanu. Priopenje za javnost bilo je namjerno zamagljeno, spominjui Afganistan kao jednu od brojnih tema razgovora. 22 Sredinom sijenja 1980. u Glavnoj skuptini UN-a Jugoslavija je odbila biti jedna od zemalja predlagaica rezolucije kojom se osuivala sovjetska vojna intervencija i trailo povlaenje iz Afganistana. Ipak, Beograd je bio meu 104 drave koje su glasovale za dokument. Protiv je bilo 18, 18 se zemalja suzdralo, a 10 drava nije se izjasnilo. 23 Podjela meu lanicama PNZ bila je posebno vidljiva. Intervenciju je osudilo 58 zemalja, 17 se suzdralo, a 9 je bilo protiv. Suzdranost Rumunjske, imajui u vidu neovisniju vanjsku politiku Ceausescua nije bila toliko iznenaujua. Vrlo se brzo pokazalo da Moskva, unato prvotnom inzistiranju, nije bila spremna zaustaviti nastavak odnosa satelitskih zemalja sa zemljama Zapadne Europe. Krajem veljae 1980., tijekom sastanka visokih dunosnika ministarstava vanjskih poslova zemalja Lagera u Moskvi, dogovoreno je da se suradnja sa Zapadom nastavi.24 S druge su pak strane neke zapadne zemlje, primjerice Ujedinjeno Kraljevstvo, uvele gospodarske sankcije Moskvi to je Washington i oekivao. Preveliki broj vanih zemalja, kao SR Njemaka i Francuska, obeale su sve tek razmotriti. Francuzi su dodali kako nisu ameriko gospodarstvo da tek tako odustanu od uhodanog posla s Moskvom. 25 Paket sankcija Washingtona, koji
sigurnosnog poloaja SFRJ poslije sovjetske vojne akcije u Afganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 20 Sredstva informiranja uglavnom registriraju vijesti, mada veinom one koje su nepovoljne po SSSR. , javljali su poljski diplomati iz Beograda. Marko Orlandi iz Moskve javljao je o vrlo korektnim sovjetskim izvjetajima o bolesti marala Tita, ali i tri negativna komentara o tekstovima u Politici, Startu i Ninu, koji su kritizirali akciju Crvene armije u Kabulu. SSVP, Strogo povjerljivo, Obavjetajni materijal. 30. sijeanj 1980. Pregled obavetajnih elemenata za procenu bezbednosnog poloaja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca; Orlandi 2002.:251. O Afganistanu su tijekom osamdesetih hrvatski su mediji intenzivno izvjetavali. Za tjednik Danas, primjerice, vrlo detaljno je pisao Miroslav Lazanski, koji je o svojim iskustvima drao i javna predavanja. Posebne reportae objavljivao je ak i tjednik Studio. 21 Orlandi 2002.:238-243, 248. 22 Isto. Planirani posjet Jurija Andropova, efa KGB-a, otkazan je. Pretpostavku da bi se to moglo dogoditi, kao i da ona vjerojatno ne bi odgovarala SFRJ, Orlandi je iznio za vrijeme vlastitog izlaganja. 23 Time, 28. sijeanj 1980. (Squeezing the Soveits); Mates 1982.:136-137; Orlandi 2002.:248-249. Protiv su bile, uz Afganistan, Kuba, Angola, Mozambik, NDR Jemen, Etiopija, Vijetnam, Laos, Grenada, pa Mongolija i zemlje lanice Varavskog ugovora osim Rumunjske. Rumunji su prije glasovanja napustili Glavnu skuptinu. Suzdrane su bile Indija, Alir, Sirija, Zambija, Cipar. 24 Gough 2006.:209; CWIHP 2003./2004.:Bekes 205. 25 SSVP, Sluba za istraivanje i dokumentaciju, Str.pov.br. 586, 24. listopad 1980., Specijalni bilten obavetajnih

je naiao na ope odobravanje, bio je opsean, ali nije ukljuivao mjere koje su Moskvu mogle doista smrtno pritisnuti.26 Naslanjajui se na rezoluciju UN-a, Bijela je kua prilike dodatno zadramatizirala. Pismo predsjednika SAD-a Jimmy Cartera njegov je ambasador u Beogradu Lawrence S. Eagleberger predsjedavajuem Predsjednitva SFRJ predao20. sijenja 1980. 27 Predsjednik drave Carter nastupao je kao poani predsjednik Olimpijskog odbora SAD-a. SAD odbijaju sudjelovati na XXII. ljetnim Olimpijskim igrama u Moskvi, glavnom gradu zemlje koja je okupirala Afganistan, pa su traile da se o slinom potezu razmisli i na jugoslavenskoj strani. 28 Izgledi za tako neto bili su, naravno, maleni. Prijedlog nisu prihvatili ni Britanci niti Francuzi, mada jest gotovo pedeset zemalja, ukljuujui i Japan, SR Njemaku i Kinu.29 Dva dana nakon to je, kako je bilo dogovarano, tekst Carterove olimpijske poruke svijetu objavljen, ameriki je predsjednik odrao govor o stanju nacije. Posljedice sovjetske invazije na Afganistan mogle bi biti najozbiljnija prijetnja miru od Drugog svjetskog rata. , rekao je Jimmy Carter. Oito se naslanjajui na strahove Brzezinskog da bi Moskva sada mogla nastojati na stvaranju neovisnog Baluistana kako bi pristupili Indijskom oceanu i destabilizirali Iran i Pakistan, formulirao je i ono to je postalo poznato kao Carterova doktrina, epitaf za detant ili obnova doktrine zapreavanja (containmenta). Svaki pokuaj neke strane sile za nadzorom Perzijskog zaljeva smatrat e se napadom na vitalne interese Sjedinjenih Drava. Odbit e se svim potrebnim sredstvima, ukljuujui i vojna..30 Iz arhiva je izvuen i sporazum s Pakistanom iz 1959., sklopljen u vrijeme predsjednika Eisenhowera, po kojem se SAD mogu aktivno ukljuiti u obranu Islamabada bude li napadnut. U isto vrijeme trajala je i prijepiska jugoslavenskog predsjednika Tita i njegovog amerikog kolege. Zbivanja u junoj Aziji potaknuli su Bijelu kuu da posebnu poruku jugoslavenskom efu drave poalje 29. i 31. prosinca 1979. 31 Tito je na prvo pismo reagirao odmah, samo dan kasnije. Nekoliko je reenica, ini se, izdiktirao, izgovorio, najbliim suradnicima, koji su ih potom prenijele drugim slubama.
Razmiljam o naoj kritici postupka Sovjetskog Saveza u Afganistanu. Razmiljam o formulaciji te kritike. Prije svega, ovakav postupak je napad i na nesvrstane zemlje Dobro je poznato kako mi gledamo na ovakve sluajeve. Mi se s tim ne moemo pomiriti, ne moemo biti suglasni da se jedna zemlja mijea u unutranja pitanja druge zemlje, bez obzira na to to bi netko iz te zemlje javio nekom drugom da treba doi pomoi. Mi smo protiv toga, jer to moe biti bilo tko. Ni u ovom sluaju poziv nije doao od vlade. () Kao nesvrstana zemlja, Jugoslavija sa jo vie razloga smatra da bi bilo veoma tetno ako bi se takvi postupci nastavili, jer bi oni vjerojatno informacija, Japanski MIP o aktuelnoj meunarodnoj situaciji (prema dokumentu od 14. listopad 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca; Time, 28. sijeanj 1980. (Squeezing the Soviets). Puno uspjeniji nije bio ni Christopherov nadreeni Cyrus Vance. Orlandi 2002.:263. 26 Zaustavljena je ratifikacija SALT II sporazuma o ograniavanju naoruanja, zaustavljen je izvoz visoke tehnologije u SSSR, smanjena su prava sovjetskih brodova na izlov ribe u amerikim teritorijalnim vodama, uveden je embargo na izvoz ve kupljene penice u SAD-u, zaustavljeno otvaranje konzularnih ureda, prestali su pregovori o kulturnim i gospodarskim sporazumima. Negodovali su jedino sportai i proizoai kukuruza i penice. Brown 1994.:383-384. 27 Embassy of the USA, Belgrade, 20. sijeanj 1980.; Text of January 20 Letter form President Carter to Robert Cane. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 28 Smatram sovjetsku invaziju i namjeravano potinjavanje Afganistana ozbiljnim krenjem meunarodnog prava i iznimno opasnom prijetnjom svjetskom miru. Ova invazija takoer ugroava susjedne neovisne drave i pristup velikom dijelu svjetskih zaliha nafte. Zato prijeti naoj nacionalnoj sigurnosti, ba kao i sigurnosti regije i cijelog svijeta. Moramo jasno pokazati Sovjetskom Savezu da ne moe slamati neovisne nacije i u isto vrijeme ponaati se kao da se nita nije dogodilo. Moramo uiniti jasnim da e platiti neku ekonomsku i politiku cijenu zbog takvih agresija. () U Sovjetskom Savezu meunarodna sportska natjecanja su dio sovjetske slubene politike, kao i odluka da se napadne Afganistan. () Sovjetska vlada pridaje ogromno politiko znaenje odravanju Olimpijskih igara 1980. u Moskvi i ako se Olimpijske igre ne bi tamo odrale zbog sovjetske vojne agresije u Afganistanu, taj se snani znak svjetske zgorenosti ne bi mogao skriti od Sovjeta i zazvonio bi diljem svijeta. Moda bi zaustavio budue agresije. U nastavku je pisma Carter predloio da se Olimpijske igre prebace ili u Montreal ili negdje drugdje ili ak i otkau. Predloio je da se odredi stalno mjesto odravanja Igara kako bi se ubudue izbjegla politizacija domainstva. Isto. 29 Kent/Young 2004.:494; Orlandi 2002.:256, 265. 30 Brown 1994.:383-384; Kent/Young 2004.:459, 495-497. 31 Kabinet Saveznog Sekretara, Dokumentacija, D1980, Beograd, 20. veljae 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.

doveli i do jedne nove kataklizme u svijetu. Jugoslavija, zbog toga, mnogo ali to je dolo do ovakvog postupka i smatra da bi rupe trebalo odmah povui. ().32

Odlazak u bolnicu odgodio je slanje osobne Titove poruke u Bijelu kuu. Tek 20. veljae, iz kabineta potpredsjednika Predsjednitva SFRJ Lazara Kolievskog, poslan je odgovor na Carterova pisma. Mada ni Titova razmiljanja nisu bila posebno otra, ini se da je poslano pismo bilo jo blae, pa tako i vie u suglasju sa zauzetim slubenim jugoslavenskim stavovima. Dio o Afganistanu, poto je sve uklopljeno u u kontekst blokovske podjele svijeta, izraavao je:
...duboku uznemirenost izbijanjem poznatih dogaaja u Afganistanu i najnovijim produbljenjem i irenjem krize u vezi s Afganistanom, ali isto tako i ostalim krizama i sukobima na meunarodnoj sceni. Sada se bojim da novo zaotravanje i sukob moe lako slijediti. Neke nesvrstane zemlje u prostoru Srednjeg i Bliskog istoka, kao i u Sredinjoj Aziji su zabrinute, ini se s razlogom, da e sve ovo izrasti u dugoronu opasnost koja bi i njima mogla prijetiti. Novostvorena kriza oko Afganistana moe, po naem sudu, biti prevladana daljnjim i upornim zalaganjem meunarodne zajednice usmjerenim na strogo potovanje naela Povelje UN-a i politike nesvrstavanja koja se zalae za neovisnost, suverenitet, teritorijanu cjelovitost i nemijeanje u unutarnje poslove i suzdravanje od intervencije, pravo na neovisan razvoj bez nametanja u bilo kojem obliku i iz kojih god razloga strane volje suverenim dravama. U svakom sluaju, kada se radi o vojnoj intervenciji, drimo da je povlaenje stranih trupa nunost da bi se ljudima dala mogunost, koritenjem njihovih suverenih prava, da odlue sami o vlastitoj sudbini. Na isti nain gledamo na problem Afganistana.() 33

Pisma u ime druga Tita poslana su i Moskvi, ali i Fidelu Castru, kao predsjedavajuem PNZ, Indiri Ghandi, premijerki Indije i gvinejskom predsjedniku Seku Tureu. 34 Tito je izrazio zabrinutost zbog zaotravanja meunarodnih odnosa, ali i nadu u poboljanje odnosa i nastavak politike detanta. 35 O Afganistanu, Broz naveo je kako je mar sovjetskih snaga naiao na negativne reakcije i u meunarodnoj, kao i jugoslavenskoj javnosti.. Broz je drao kako treba pronai nain da se sovjetske snage povuku to je prije mogue. 36 Odgovor iz Washingtona stigao je 25. veljae 1980. S njegovim je sadrajem veleposlanik Marko Orlandi upoznao krutog Viktora Maljceva, prvog zamjenika sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromika. Afganistanska avantura ugroava detant, pa bi ponovna uspostava nesvrstane i neutralne vlade u Kabulu pod uvjetom da se Crvena armija povue, bila polazite da Washington pristane na jamenje neutralnosti Afganistanu uz sudjelovanje Sovjeta. Mada su glavni igrai vjerojatno znali da je Tito na samrtnoj postelji i da pisma u njegovo ime piu strunjaci SSVP-a uz suglasnost Predsjednitva SFRJ, vana se komunikacija dviju super-sila vrila u njegovo ime.37 Moskva je odgovorila poetkom oujka 1980.g. Nikolaja Rodinova, veleposlanika SSSRa u Beogradu, 2. 3. 1980. primio je Milorad Pei, zamjenik saveznog sekretara Vrhovca. Vjerojatno je injenica da je prijem zatraio u nedjelju trebala dodatno dati na dramatinosti i poveati vanost poruke Leonida I. Brenjeva Titu, kao i druge, sasvim kratke i protokolarne, Lazaru Kolievskom. O sadraju prepiske kasnije su obavijeteni i voe satelitskih zemalja.
() to se tie sovjetskog rukovodstva, mi kao komunisti za koje su iznad svega interesi naroda, zauzimamo nasuprot nerazumnom, krajnje odgovorni prilaz sudbini svijeta. Tvrde da je uzrok pogoranja sovjetsko-amerikih odnosa, pa i situacije u cijelom svijetu, vojna pomo
32

Nacrt zabiljeke o razmiljanjima druga Predsjednika povodom poruke predsjednika Cartera, 30. prosinac 1979. (datacija rukom). Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 33 Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija, D1980, Beograd, 20. veljae 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 34 Orlandi 2002.:260. 35 CWIHP 2003./2004.: 215, Dokument 7. (Soviet Briefing on the Correspondence between Yugoslav Leader Josef B. Tito and CPSU General Secretary Leonid I. Brezhnev); Time, 10. oujak 1980. (A Taunt: Kill Us! Kill Us!). 36 Isto. Ostatak dokuemnta u kojem se prepriava sadraj Brenjevljeva odgovora gotovo je u cjelosti preneen i odgovara originalu. 37 Time, 10. oujak 1980. (A Taunt: Kill Us! Kill Us!); Orlandi 2002.:260-261. SFRJ je i sama predloila da se sovjeti povuku, zagarantira nemijeanje sa strane, ali i formira nesvrstani, moda ak i neutralni Afganistan, koji ne bi bio antisovjetski orijentiran. Bilo je to slino stanju na koji je Afganistan zapravo desetljeima funkcionirao.

SSSR-a Demokratskoj Republici Afganistanu. Govoriti tako znai izvrtati injenice, izdavati posljedice za uzroke. U stvari, Washington je istupio kao organizator izvoza kontratevolucije u Afganistanu, on je inspirator izravnog oruanog mijeanja u unutranje stvari DRA. To mu je, pored ostalog, bilo potrebno i kao povod za proirenje njegove ekspanzije u Aziji. SSSR je uvijek imao normalne, dobrosusjedske odnose s Afganistanom Sloit ete se da nismo mogli ne odazvati se na molbu afganistanoskog rukovodstva o vojnoj pomoi u uvjetima kada je protiv mlade republike bio u osnovi organiziran neobjavljeni rat od strane takvih drava kao to su SAD, Pakistan i Kina. Nismo mogli ne uzeti u obzir i to da je na naoj junoj granici niklo novo arite ozbiljne vojne opasnosti. Na to nas obvezuje i sovjetsko-afganistanski Ugovor o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i suradnji. Naa pomo Afganistanu je u potpunom skladu i s Poveljom OUN. Sovjeski Savez nikada nije skrivao da su njegove simpatije i njegova podrka bili i jesu ostali na strani naroda koji se bore za slobodu i ostvarenje istinskog drutvenog preobraaja. Naa zemlja podrava i podravat e pravednu stvar afganistanskog naroda. () 38

U nizanju vrstih, duboko doktrinarnih stavova, Brenjev je naveo kako nema namjeru drati jedinice Crvene armije u Afganistanu beskrajno dugo. Isto tako ih ne namjerava povui prije no se posve obustave sve forme stranog mijeanja usmjerenog protiv vlade i naroda Afganistana, dakle uzroci zbog koji su se one tamo nale. Jedini dio koji je pokazivao da se pismo doista ticalo SFRJ bilo je spominjanje jugoslavenskog autoriteta u PNZ. Ona je mogla pomoi u poputanju napetosti i utjecati na ponaanje Pakistana, takoer lanice Pokreta, sa ijeg se teritorija imperijalisti i reakcija uputa u vojne avanture.39 Tijekom prijema kod zamjenika saveznog sekretara, Brenjevljevo se pismo proitalo, ali ne i dodatno komentiralo. Rodinov je, meutim, opisao tijek sastanka amerikog poslovnog ovjeka Armanda Hammera s Brenjevom. U osnovi, iste su teze samo ponovljene. Sva odgovornost za zaotravanje odnosa ponovo je prevaljena na SAD i stvorenu opasnu i frenetinu atmosferu u odnosu na SSSR. 40 Afganistan je, rekao je sovjetski voa, posljedica mnogih mjera i akcija amerike vlade koje su usmjerene na podrivanje detanta, naruavanje ravnotee izmeu dvije sile i nastojanja da se sa SSSR razgovara s pozicije sile. Ne postoji strah o prelijevanju akcije na tree zemlje, jer se sve temljilo na bilateralnom ugovoru i traenju sovjetske pomoi punih etrnaest puta. Mada je Amin doista isprva pozdravio dolazak sovjetskih jedinica drei da su doli pomoi njegovom uvrenju na vlasti, u svjetlu onoga to se dogodilo tijekom zauzimanja predsjednike palae, gotovo je nevjerojatno, vie no cinino, zvualo objanjenje da je intervencija bila i rezultat Aminovih poziva 24. i 25. prosinca, dakle na dan intervencije.41 Rodinov je naglasio strah Moskve od veze Washingtona i Kine, to su pokazivale i posjete na visokoj razini dviju zemalja, kao i podsticanje Kine na vojnu akciju protiv Vijetnama. NATO odluke o razmjetaju raketa na europskom kontinentu takoer su zakomplicirale odnose i, po miljenju Moskve, jasno pokazale tko radi protiv mira. U pismu, a jo vie u razgovoru s Hammerom, neki su analitiari vidjeli spremnost na poputanje. Poputanja ipak nije bilo. Strah za Jugoslaviju Strah od ekspanzije SSSR-a u Europi u svjetlu zbivanja u Afganistanu isprva se inio vrlo ozbiljnim i o njemu se vrlo ozbiljno raspravljalo. Na izvanrednoj sjednici Savjeta NATO-a 15. sijenja 1980. dravni podtajnik SAD-a Warren Christopher izjavio je kako se destabilizacija moe prenijeti u Europu, posebno Jugoslaviju. 42 Uz SFRJ jo su izrijekom spomenuti Rumunji, Zapadni Berlin i
Kabinet Saveznog sekretara, Dokuemntacija D980, 2. oujak 1980. (Str.pov.br.235/80). Osobna arhiva Josipa Vrhovca. U nastavku pisma Brenjev obrazlae prilike u Iranu, zalae se za poterbu ouvanja mira i kritizira sve one na Zapadu koji nastoje posijati podozrenje i nepovjerenje izmeu Moskve i Beograda. To je otvorena i bezona klebeta. Mi neizmjerno potujemo nezavisnost i suverenitet Jugoslavije, elimo joj uspjeha u izgradnji socijalizma i jaanju bratstva i jedinsta njenih naroda. Isto. 40 Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija D1980, Beograd 2. oujak 1980. (Str.pov.br.235/80). Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Hammer je bio predsjednik Occidental Petroleum Corporationa. Time, 10. oujak 1980. (A Taunt: Kill Us! Kill Us!). 41 Isto. Kent/Young 2004.:492. 42 Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjetajni materijal. 30. sijeanj 1980. Pregled obavetajnih elemenata za procenu bezbednosnog poloaja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa
38 39

Finska. Nakon Predsjednika Tita, SSSR e vrlo brzo postati agresivniji prema Rumunjskoj, a onda e nastojati destabilizirati i Jugoslaviju, reeno je u Bruxellesu. Samim krajem sijenja 1980. CIA i sve tajne slube svih rodova vojske SAD-a nainili su izvanrednu obavijesnu procjenu prilika u Jugoslaviji. Uspije li bez trzavica tranzicija na kolektivno vodstvo, dakle Predsjednitvo SFRJ, izgledi za sovjetsku intervenciju biti e maleni, drali su ameriki analitiari. U procjeni, ipak, nisu bili jedinstveni. Obavijesna zajednica kopnenih snaga drala je kako sada rizik za intervenciju vei no prije. Afganistansko iskustvo pokazuje da oekivani oruani otpor ne mora biti dovoljan faktor odbijanja. Ostali su smatrali da je napad na zemlju koja nije lanica Varavskog ugovora, ali jest marksistika, samo djelomino primjenjiv na Beograd i da je kalkulacija o JNA i svenarodnom otporu Sovjetima i dalje dovoljni faktor odvraanja. 43 Doista, pojaani jugoslavenski obziri na to je utjecala invazija Afganistana od moguih pokreta protiv njihove zemlje, trebala bi poveati jedinstvo njihovog vodstva i jugoslavenske javnosti i mogla bi sluiti kao dodatni faktor odbijanja Sovjetskom Savezu. tovie, u svjetlu oitog nastojanja da unato invaziji zadri detantom uspostavljene odnose sa Zapadnom Europom, Moskva e imati dodatni motiv za zadravanjem suzdranog stava prema Jugoslaviji. 44 Nekoliko tjedana kasnije bivi dravni tajnik Henry Kissinger samoinicijativno je poruio jugoslavenskim predstavnicima u New Yorku da i Demokrati i Republikanci u SAD-u imaju isti stav o moguem napadu na Beograd. To bi za NATO i SAD bio rat! i to je Sovjetima trebalo javno (i jasno) dati do znanja. 45 ini se da su, kao i toliko puta ranije, razmiljanja Londona i Washingtona u tome smislu bila usuglaena. Britanski ministar vanjskih poslova Lord Carrington u New Delhiju je posebno istaknuo potrebu da se prijetnja Jugoslaviji dokraja umanji. Ovo pogotovo s obzirom da vrlo ozbiljna bolest predsjednika Tita sadri mnogo opasnije rizike po svjetski mir i izravnije sukobljavanje velikih sila, no to je dosada bio sluaj. Ukoliko bi SSSR iao na neku neposredniju akciju, sasvim je izvjesno da bi to predstavljalo vojni izazov irih razmjera, pa i nuklearni sukob..46 Jedan od amerikih novinara akreditiranih u Beogradu rekao je kako su svi njegovi kolege dobili instrukciju svojih redakcija da izvjetavanjem iz Beograda kod svoje publike i ireg javnog mnijenja stvaraju atmosferu simpatija prema Jugoslaviji. Sve to iz razloga da bi se tim putem, u sluaju potrebe, osigurala podrka za pruanje vojne pomoi Jugoslaviji. 47 asopis Time u broju s poetka veljae 1980. objavio je kako je Tito uputio apel Jimmy Carteru za odreeno obeanje, jamstvo da njegova zemlja nee biti preputena sovjetskom imperijalizmu.48 Carter je to i rekao tijekom tiskovne konferencije u Bijeloj kui. TANJUG je sve opovrgao, a TASS komentirao kako je rije o jo jednom inu propagandnog rata. 49 Demantijima unato, golemi analitiki lanci u utjecajnom amerikom tjedniku o promjenama u politici Bijele kue prema SSSR-u u svjetlu afganistanske avanture i dalje su se redovito povezivani s biltenima o zdravstvenom stanju Marala Jugoslavije. Oito da je straha bilo, da su u dijelu meunarodnih imbenika postojale
Vrhovca. Warren Christopher bio je 63. dravni tajnik SAD-a tijekom prvog mandata predsjednika Williama Clintona (1993.-1997.). 43 CIA, Office of national esimates, 1. veljae 1980., Memorandum to Holders of NIE 15-79, Prospects for Post-Tito Yugoslavia. 44 Isto. 45 Ambasada SFRJ Washington, SSIP-misija SFRJ New York, Razgovor s Kissingerom, 6.3.1980. Zbirka Josipa Vrhovca. 46 Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjetajni materijal. 30. sijeanj 1980. Pregled obavetajnih elemenata za procenu bezbednosnog poloaja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 47 Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjetajni materijal. 30. sijeanj 1980. Pregled obavetajnih elemenata za procenu bezbednosnog poloaja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 48 U meuvremenu, TIME je doznao da je Tito uputio dirljivi, osobni poziv Carteru za neku vrstu jamstva kako SAD nee prepustiti Jugoslaviju sovjetskom imperijalizmu nakon njegove smrti. Predsjednik je obeao Titu kako e, u sluaju da Sovjeti napadnu, SAD Jugoslaviji pomoi. Stvarna priroda Carterove obveze namjerno je zamagljena. Sjedinjene Drave nisu u mogunosti poslati snage u zemlju, ali mogu pomoi zrakom i morem. Jedan kongresni voa blizak Bijeloj kui izjavio je: Mislimo da imamo koristi ako Jugoslavija i dalje ostane razmjerno neovisna zemlja, tampon izmeu potinjenih satelita i Zapada. Imamo odreenih potekoa uvjeriti Ruse da ne iskoriste Titovu bolest, drei kako Jugoslavija nije posve stabilna. Time, 4. veljae 1980. (A Tough Old Bird Recoveres). 49 Orlandi 2002.:251-252.

ideje da se sve iskoristi za dodatnu dramatizaciju. Za Moskvu su problematini postali i lanci u jugoslavenskim novinama. Navodno tek privatni protest i izraavanje zabrinutosti zbog atmosfere, izazivanja irokog nepovjerenja i prave kampanje protiv SSSR-a zbog Afganistana u jugoslavenskim medijima izrazio je veleposlanik Rodinov polovicom oujka. 50 Mada je Milorad Pei, zamjernik saveznog sekretara za vanjske poslove, ve tada upozorio kako bi i Jugoslavija mogla biti ogorena zbog prenoenja vijetnamskih napada na SFRJ u sovjetskim, pa bugarskim i ehoslovakim tiskovinama, tri je dana kasnije pozvao Rodinova na razgovor upravo zbog njih. TASS i ostali mediji donosili su ih bez ikakve ograde, iako su bili prepuni nevjerojatnih optubi. 51 Na sjednici Predsjednitva SFRJ 6. veljae 1980. savezni sekretar za vanjske poslove Josip Vrhovec napomenuo je kako su se ameriki analitiari pitali ima li izgleda da se sovjetska ekspanzija nastavi i kako joj se suprotstavljati. Oekivalo se da bi Europa, a u njoj Jugoslavlija, u takvom razvoju dobila istaknuto mjesto.52 Garancije Cartera Titu nije spominjao, ali jest maksimalnu mobilizaciju zapadnog tabora, globalni propagandni rat, mada uz osjeaj da se ne prijee krajnja granica. Grci su, takoer, podigli svoje snage u neto vii stupanj pripravnosti, a neke su jedinice prebaene na sjever. Briljivo se promatralo kretanje bugarskih snaga. Afganistan i Titova operacija austrijskog su kancelara Brunu Krajskog navele da u Beu sazove krizni tab kako bi se razmotrile mjere predostronosti i jae nadzirale granice prema svim zemljama na istoku. 53 Jugoslavenska narodna armija (JNA) takoer nije mirovala. Kombinacija dviju kriznih dogaaja utjecala je da se njihove snage stave u vii stupanj pripravnosti.54 Svejedno, dramatinih dogaaja nije bilo. Kako su informacije o vojnim pokretima u Istonoj Europi bile oskudne, izabran je realistiniji pristup. Tako je Time, koji je uznemirio brojne krugove, prenio kako:
Jugoslavija je zbog svoje ugraenosti u meunarodne odnose i prestia kao nesvrstana i miroljubiva zemlja, sposobna vojno i politiki onemoguiti brzi uspjeh mogue intervencije i mobilizirati u svijetu vrlo iroku reakciju. Uglavnom u svim analizama ili u njihovom najveem broju, prevladava zakljuak da nisu stvoreni uvjeti za navedeni sovjetski rizik, koji bi doveo do ozbiljne meunarodne krize. Najopasniji element predstavlja sovjetski osjeaj da Zapad nije spreman na vee rizike, pa bi i tu situaciju trebalo iskoristitit. Carterovoj snanoj reakciji daju veliki znaaj ne toliko zbog njezinih vanjskih efekata, koliko zbog odlunosti da na unutarnjem planu stvori uvjete za jaanje vojne snage SAD-a i time povea stupanj rizika za SSSR. () Smatra se da, pri kalkulaciji rizika, SSSR vjerojatno u obzir uzima i mogunost fizikog angamana Zapada da bi se Sovjetskom Savezu onemoguio izlaz na Jadransko more. 55

Prolazak vremena pokazao je da se sovjetska ekspanzija ipak ne moe oekivati. Viktor Kulikov, zapovjednik snaga Varavskog ugovora u veljai 1980. obiao je zemlje-saveznice, ali posebnih pokreta trupa nije bilo. Japansko je ministarstvo vanjskih poslova, kao i nesumnjivo mnogi drugi, krajem 1980. procjenjivalo kako je Moskva teko optereena pomoi koju daje Vijetnamu i Kambodi (Kampuiji), Kubi, Rogu Afrike, a Afganistan je uz Poljsku postao problem broj jedan. Mada ne oekuju prestanak angamana, misle da e Moskva nedvosmisleno dati do znanja da se nema namjeru irit
SSVP, Kabinet ZSS, Str.pov.br.416424, Zabeleka o razgovoru M. Peia, ZSS s N. Rodinovim, ambasadorom SSSR-a, 18. oujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 51 Optube su doista bile nevjerojatne. SFRJ je prozivana kao plaenik amerikog imperijaliizma i kineskih ekspanzionista, da sudjeluje u propagandistikom ratu protiv SSSR-a, SSVP, Kabinet ZSS, Str.pov.br.417407, Zabeleka o razgovoru M. Peia, ZSS s N. Rodinovim, ambasadorom SSSR-a, 21. oujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca 52 Kabinet saveznog sekretara, Dokumentacija, Signatura 11/1-4, Redigirani tekst izlaganja SS Josipa Vrhovca na sjedici Predsjednitva SFRJ, 6. veljae 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 53 Austrijanci su posebno istaknuli potrebu nadzora nad ekstremnom emigracijom u ovom trenutku. Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Sotrogo povjerljivo, Obavjetajni materijal. 30. sijeanj 1980. Pregled obavetajnih elemenata za procenu bezbednosnog poloaja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 54 Time, 4. veljae 1980. (A Tough Old Bird Recovers). 55 Daleko vei prostor posveen je unutarnjim potekoama SFRJ, ali ne bez optimistikog prizvuka. Jugoslavija je teko mogla postati obina rtva agresije. Isto.
50

izvan ovih crta.56 Borba za Pokret nesvrstanih zemalja u sjeni afganistanske krize Imajui oito na umu Titovu bolest i nesumnjivo dramatiziranje prilika koja je ona nosila, prije svega zbog uvijek vrlo osjetljivog odnosa s Moskvom, Beograd je unutar Pokreta nesvrstanosti vodio vrlo ambicioznu akciju u nastojanju da se pasivizacija PNZ, koju je nametnula predsjedavateljica Kuba, prekine.57 Pokret je trebalo aktivirati ne samo zbog Afganistana, ve i niza drugih kriza, to je Kuba izbjegavala uiniti, vjeto koristei naglaenu indijsku opreznost. 58 Naela na kojima je Pokret postojao afirmirana su, smatrao je Josip Vrhovac, tijekom prvih rasprava u UN-u nakon invazije. Slijedili su sastanci Koordinacijskog biroa nesvrstanih u New Yorku. Beograd je imao namjeru prevladati krizne odnose unutar pokreta ne samo zbog prilika u junoj Aziji, ve ukupno, krize detanta. 59 Svejedno, sastanak na ministarskoj razini pruao je mogunost da po prvi put na dnevni red nae diskusije o tome tko sve vri intervencije u svijetu, a time dovodi u pitanje svjetski mir i stabilnost svijeta, praktino (doe) SSSR. Beograd je poticao djelovanje dijela Pokreta koji je bio za jasniju akciju u kritinom trenutku za svijet, uz nastojanje da se inicijativa ne doivi kao frakcijaenje. S jedne je strane posve sigurno ideja bila naelna, pa i plemenita. U trenucima kada se s Istoka intenzivirala prilino neugodna promidbena akcija protiv Beogada, ona je imala i vrlo jasne, pragmatine, nacionalne, ciljeve. Ne samo Afganistan, ali prije svega Afganistan, bili su razlogom zato je Beograd elio aktivirati PNZ. Inicijativa 1980. godine u odreenom je smislu bila usporediva s nastojanjem s kraja ezdesetih godina da se Pokret oivi. Vjerojatno je barem jednim dijelom ideja o sastanku nastala u Ulici kneza Miloa. Formulacija ideje proizala je iz razgovora Josipa Vrhovca sa sugovornicima u Bangladeu, a ponovljena je u Indiji, gdje je Vrhovec s Indirom Ghandi razgovarao 26. veljae 1980. 60 Indijska suzdranost u Pokretu bila je zabrinjavajua, a proizlazila je iz zaotrenih odnosa na Potkontinentu. Indijsko-pakistanski odnosi bili su trajno napeti. Pogoravali su se od trenutka kada je premijer Pakistana Ali Bhutto zapoeo sa stvaranjem muslimanske atomske bombe. Tijekom borbe za emancipaciju Bangladea (Istonog Pakistana) 1971., Indija se nala na suprotnoj strani od Kine i Sjedinjenih Drava, to je New Delhi jo vie gurnulo prema Moskvi. Ta se tendencija samo pojaala nakon invazije Afganistana 1979., kada je pakistanski vojni reim, mada odnedavno dio PNZ, snano podran i naoruavan od Washingtona. 61 Indija je tako isprva gotovo podrala Sovjete, da bi postupno ublaila gledanja. Indija i Jugoslavija ve neko su vrijeme imale prilino umrtvljene odnose uz opi pad ukupne gospodarske, vojne i znanstvene razmjene. Inicijativa o hitnom izvanrednom sastanku u vezi aktualnih problema izazvanih intervencijom u Afganistanu kod Indijaca je najprije izazvala odbijanje. Indijski ambasador u Beogradu M. A. S. Chib pomoniku je saveznog sekretara Ignacu Golobu 18. oujka 1980. najprije rekao kako dri da bi poseban sastanak iskljuivo o Afganistanu bio promaen. 62 Podvukao je kako se gledanje Simle/Delhija
SSVP, Sluba za istraivanje i dokumentaciju, Str.pov.br. 586, 24.10.1980., Specijalni bilten obavetajnih informacija, Japanski MIP o aktuelnoj meunarodnoj situaciji (prema dokumentu od 14.X.1980.). Osobna arhiva Josipa Vrhovca; Time, 3. oujak 1980. (Quiet Vigil for a Falling Hero). 57 Vrhovec je govorio o opstrukciji takozvane radikalistike grupe u pokretu. SSVP, Zapisnik o razgovoru SSVP Josipa Vrhovca s amerikim kongresmenima odran 8. travnja 1980., D1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 58 Kabinet saveznog sekretara, Dokumentacija, signatura 11/1-4, Redigirani tekst izlaganja SS J. Vrhovca na sjednici Predsjednitva SFRJ, 6. veljae 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 59 Konferencije bez Indije nema, ne samo bez Indije, nego bez ministra indijskog nema jer bi to onda bila Konferencija drugog reda. Kabinet Saveznog sekretara za vanjske poslove, Str.pov.259; Zapisnik o razgovoru saveznog sekretra za vanjske poslove Josipa Vrhovca s amerikim kongresmenima, 8. travanj 1980.; Izlaganje SS J. Vrhovca na 226. sjednici SIV-a, 19. lipnja 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 60 SSVP, Kabinet saveznog sekretara, Str.pov.br.197., 11/3620, 10. svibanj 1980., Zapisnik o razgovorima saveznog sekretara za inostrane poslove Josipa Vrhovca s MIP-om Kube I. Malmierkom u Beogradu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 61 Calvocoressi 2003.:510. 62 Kabinet PSS I. Goloba, Br. 416163, Zabeleka o razgovoru PSS I. Goloba s Ambasadorom Indije u Beogradu M.A.S.
56

10

i Beograda ne razlikuje. Povlaenje je jedino rjeenje, ali se Indija javno ne eli sukobljavati s Moskvom. Indijski ambasador u Bagdadu jugoslavenskom je kolegi 20. oujka rekao kako bi takav sastanak samo produbio podjele. Bolje bi bilo izravno i bilateralno razgovarati, a tek potom ii na sastanak. 63 Samo dan kasnije, 21. oujka 1980. u New Yorku su zajedno veerali ministri vanjskih poslova Indije, Alira i Jugoslavije. Dijelom je to bila i potvrda da su odnosi ove tri zemlje dobri, iako je o njihovom kvarenju uveliko pisao lagerski tisak. Dodue, TANJUG iz New Yorka nije javljao o veeri utroje, ve je razgovore utopio u niz drugih bilateralnih susreta, kako se ne bi uznemiravali trei. 64 Nezadovoljstvo pokrenutom akcijom sazivanja posebnog sastanka bilo je osim u zakulisnim dogaanjima, vidljivo i u pisanju novina pojedinih drava. Vijetnamski listovi, ocjenjivala je jugoslavenska diplomacija, vodili su kampanju problokovskih snaga u cilju razbijanja Pokreta. Veleposlanik SFRJ u Hanoju Boinovi 22. je oujka 1980. od direktora odjela Europa I Nguyen Dinh Khoia odsluao nevjerojatnu seriju fraza o Afganistanu koju je potaknula inicijativa Jugoslavije da se sazove konferencija ministara vanjskih poslova NZ .65 Vijetnam je, osim lancima protujugoslavenskog sadraja, predstavniku Beograda rekao kako:
Ameriki imperijalizam i pekinki ekspanzionizam pod parolom obrane prava afganistanskog naroda, u stvari, protiv afganistanskog naroda, ele sabotirati Afganistan da bi razbili revoluciju Afganistana od 1978.g. Oni ele pretvoriti Afganistan u otskonu dasku za vojne avanture imperijalizma. Afganistanski narod, meutim, eli mir i stabilnost da bi izgraivao svoju zemlju. Da bi se zatitio, Afganistan je u skladu s tenjama svoga naroda, zatraio pomo od SSSR protiv neprijatelja i da bi sprijeio planove o mijeanju amerikog imperijalizma i kineskog ekspanzionizma, to je predstavljalo veliki poraz za njih. Pomo SSSR Afganistanu je u skladu s poveljom UN i principima nesvrstanosti i sve progresivne snage svijeta su se sloile da je pomo SSSR Afganistanu pravilna. Kina i ameriki imperijalizam se suprotstavljaju volji afganistana i ele da situacija u ovom dijelu svijeta bude to zategnutija. Vlada Vijetnama u potpunosti podrava prava i tenje naroda Afganistana. Afganistan je takoer nesvrstana zemlja i Vijetnam podrava pomo SSSR afganistanskoj revoluciji i osuuje akte agresije protiv Afganistana i klevete protiv SSSR i afganistanske revolucionarne vlade. Afganistanski narod i vlada nisu traili saziv Konferencije o Afganistanu. O afganistanskoj sudbini treba odluiti sam afganistanski narod. Jjugoslavenski ministar vanjskih poslova se zalae za saziv takve jedne konferencije koja nije u skladu s aspiracijama Afganistana i to je u osnovi mijeanje u unutarnje stvari Afganistana. To ugroava presti nesvrstanih zemalja u opoj borbi miroljubivih naroda za mir i socijalni progres..66

Ovakav niz argumenata jugoslavenskom diplomatu vjerojatno se teko mogao uti na jo nekom mjestu na svijetu. Sjedinjene su Drave Jugoslaviju smjetale meu umjerene unutar PNZ-a, nasuprot prije svega Kubi i radikalnih lanica poput Vijetnama, Laosa, Mozambika, Etiopije, Angole, Afganistana, Grenade, Sejela, Junog Jemena. 67 Kuba je bila daleko najopasnija jer je bila predsjedateljica Pokreta, to joj je, zbog specifine, konsensualne prirode PNZ-a davalo veliku mo za monopoliziranje djelovanja. Sovjeti su od kraja sedamdesetih pomou Havane nastojali Pokret pretvoriti u prirodnog saveznika, u to su ulagali velika sredstva. Promjena predsjedavajueg ta bi nastojanja oteala, pa je trogodinji kubanski mandat valjalo iskoristiti. Kuba je, pisalo je u jugoslavenskim dokumentima, stopirala aktiviranje PNZ u konkretnom sluaju Afganistana, naslanjajui se na ve raniju podjelu na prolagerske zemlje, zemlje koje su bile za izvornu nesvrstanost i one koje su uvijek bile blie Zapadu. Kuba, dodue, nije bila pasivna, ali je Pokret umrtvila, povlaila poteze koji su nalazili na razumijevanje tek manjeg dijela lanica. Osuda SSSR-a od nje se teko mogla i oekivati. 68 Jugoslavija
Chib, 18. oujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 63 Ambasada SFRJ Bagdad, broj 246, 20. oujak 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 64 Misija SFRJ New York, Br. 526, 21.oujak 1980., Beleka o razgovoru SS druga Vrhovca s ministrima inostranih poslova Indije i Alira na veeri u rezidenciji ambasadora. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 65 Ambasada SFRJ Hanoj, Br. 85, 22.oujak 1980., Stav Vijetnama u vezi Afganistana, eventualnog sastanka na ministarskom nivou i posebno u vezi s jugoslavenskom aktivnou u vesi sa ovim pitanjima. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 66 Isto. 67 SSVP, Sluba za istraivanje i dokumentaciju, Strogo povjerljivo broj 743, 15. listopad 1979. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 68 SSVP, Kabinet saveznog sekretara, Str.pov.br.197., 11/3620, 10. svibanj 1980., Zapisnik o razgovorima saveznog sekretara za inostrane poslove Josipa Vrhovca s MIP-om Kube I. Malmierkom u Beogradu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca.

11

je, obzirom da je smatrala kako su blokovi uope nepovoljni za svjetsku stabilnost, stoga dola u strateki razliitu i suprotnu koncepciju i pogled na svijet sa Sovjetima. 69 Egipat je ve godinama, sve od Sadatove politike prema Izraelu bio gotovo ostraen. Indija se zato pojavljivala kao klju. Valjalo je dobiti sudjelovanje ministra Narasima Raoa. Bez Indije skup ne bi imao potrebnu teinu. Rasprava o daljnjim aktivnostima unutar PNZ nastavljena je tijekom pokopa Josipa Broza poetkom svibnja 1980. Beograd je teio smirivanju ukupnih prilika nastojanjem na osnovnim principima nesvrstanosti.70
Na neposredni interes za odravanje takvog sastanka je da Pokret nesvrstanih zemalja ne bude pasiviziran i umrtvljen kao faktor meunarodnih odnosa. Mi teimo da u konkretnoj, sadanjoj pogoranoj meunarodnoj situaciji nesvrstane zemlje uine napor i doprinesu prevladavanju opasnosti za svjetski mir. Za nas je od posebnog znaaja produiti svoju ulogu i utjecaj u Pokretu nesvrstanih zemalja, ime bitno uvrujemo cjelinu meunarodnog poloaja nae zemlje.71

U danima kada se Beograd pretvorio u svjetsku prijestolnicu, odran je niz susreta. Sastanak kubanskog ministra vanjskih poslova I. Malmierke i J. Vrhovca 10. svibnja 1980. bio je na trenutke iznimno buran. Dijelom se inilo kao da jugoslavenski ministar docira, nastojei sasvim jasno pokazati da se aktivnost i stav predsjedavateljice Pokreta ne moe pretoviriti u stav svih zemalja lanica. Neaktivnost je gora od nepostojanja suglasnosti o svim krizama, ali to ne smije biti razlog blokade. 72 Neke su zemlje ve tijekom sastanaka na marginama Titova ispraaja, predlagali Beograd kao mjesto odravanja sastanka. SFRJ je inzistirala da domain bude afrika ili azijska zemlja. Tanzanijski predsjednik Julius Njerere bio je, skeptian, Indira Ghandi gotovo protiv sastanka. Seku Ture, gvinejski lider, bio je za, kao i Sri Lanka i uglavnom Alir. Tanzanija je, inilo se, bila spremna prihvatiti i domainstvo, ali je, neto kasnije, odustala dijelom zbog spleta okolnosti, dijelom kompleksa Ugande, dijelom vjerojatno i obinog taktiziranja. 73 Kuba je, uostalom, Tanzaniju esto i lomila upravo usporeivanjem intervencije u Ugandi s onom Vijetnama u Kambodi, koja je naila na osudu. Suprotstavljati se Kubi, mislili su mnogi, znailo je konfrontirati se sa SSSR-om, to je bio luksuz koje manje zemlje nisu mogle priutiti. Kako se oito osjetilo da se sve vei broj zemalja otvoreno izjanjava o potrebi konferencije na ministarskoj razini, Kuba je uinila obrat i predloila da se skup odri u srpnju u Havani. Ovo je doivljeno kao provokacija koju je razrijeio Kenet Kaunda, predsjednik Zambije. Izjavio je kako on zna da Fidel Castro nije satelit Sovjetskog Saveza, ali je najvei dio naeg pokreta vrsto uvjeren da jest. O tome Castro mora voditi rauna, pa stoga Havana otpada kao mjesto sastanka. Vrhovec je kolegama u SIV-u bio daleko jasniji. Mi bismo radje bili bez konferencije nego da ona bude u Havani, govorio je
Tako je primjerice poruka Fidela Castra od 26. studenog 1980. godine izazvala zanimanje u Beogradu ne zbog napisanog o izbijanju irako-iranskog rata, ve injenici da se Castro potpisao kao predsjednik pokreta nesvrstanih! Takvo je ponaanje SFRJ estio i plaio. Predsjednitvo SFRJ, Br. str. Pov. 417/1, 28. studenog 1980., Kabinet predsjednika. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 69 SSVP, Kabinet saveznog sekretara, dokumentacija sig. 11/1-10, Izlaganje SS J. Vrhovca na 226. sjednici SIV-a. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 70 SSVP, Str.pov.broj: 78/89, 28. oujak 1980., Podsetnik za razgovore o aktuelnim medjunarodnim pitanjima. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 71 SSVP, 20. svibanj 1980., Predlog platforme za delovanje Jugoslavije u pripremama vandredne Ministarske konferencije nesvrstanih zemalja. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 72 Kabinet saveznog sekretara, domumentacija 11/36-20, Str.pvo.br.197, Zapisnik o razgovorima SSVP J.Vrhovca s MIP-om Kube I. Malmierkom u Beogradu, 10. svibanj 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 73 U proljee 1980. prvo je propao Njerereov pokuaj organiziranja etvornog sastanka efova Kenije, Ugande, Sudana i Tanzanije u Arushi. Kenijac nije doao, a sudanski je ef ultimativno traio da se iz zatvora u Campali pusti bivi privremeni ef drave Godfrey Binaisa, koji je Ugandu i trebao predstavljati na skupu. Tanzanija je 1979. uz malobrojne postrojbe Ugandske nacionalne oslobodilake armije pomogla u svrgavanju Idi Amina Dade. Vlast je u Kampali prvo preuzeo Yusufu Lule, a potom Binais. Njega je zatvorila vojska koja je nadzirala izborni proces, po kojem se bivi diktator Milton Obote vratio na vlast, uz blagonaklonost Tanzanije. Obote je tijekom druge vladavine (na elu Ugande je i od neovisnosti 1961. do 1970.) bio tek neznatno uspjeniji i tek neto manje krvav od Idi Amina Dade. Calvocoressi 2003.:661.

12

jugoslavenski ministar, koristei rijei poput kominternovske metode, diverzija, drsko i agresivno. Skup u Havani ne bi bio borba za napredak, ve moda tek ouvanje postignutog. 74 Konano je kompromisno rjeenje pronaeno je u liftu, dok su se J. Vrhovec i N. Rao vozili na veeru. Dolazilo je ljeto, izbori u Indiji, potom sastanci Glavne skuptine UN-a. U travnju 1981. New Delhi je ionako trebao biti domain redovite konferencije na ministarskoj razini PNZ-a. Stoga su predloili da se sastanak pomakne to ranije na poetak godine, pa da redovita sjednica postane posebna. Izbjegnuta je Havana, Pokret nije razlomljen, a sudjelovanje Indije osigurano je na najvioj razini. Pokazalo se ipak da ne postoji zemlja spremna ii u sukob s Kubom i ponuditi se kao domain. Izbjegnuta je duboka kriza, ali ideja o o izvanrednom sastanku nije se mogla provesti. Sastanak ministara PNZ poeo je tako u New Delhiju polovicom veljae 1981. godine. 75 Podjele oko Afganistana i Kampuije (Kambode) nisu prevladane, a ogromni dio usvojenih zakljuaka inile su krize na Bliskom istoku, jugu Afrike. Dio o Afganistanu, od kojeg se izaslanstvo te zemlje ogradilo, zauzimao je dva kratka odlomka. Pozvano je na hitno politiko rjeenje povlaenje stranih trupa i puno potovanje nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nesvrstanog statusa, potovanja naela neintervencije i nemijeanja. 76 Da je ispranost i prevelika openitost smetala krugovima u Beogradu vidi se iz materijala koji je jugoslavensko izaslanstvo podnijelo poslije povratka iz New Delhija. Pokret je, ponovo se pokazalo, mobilan kada je rije o opim naelima, globalnim problemima. Kada ih treba primijeniti na konkretne situacije, pokazuju se slabosti i pojedinani interesi. SSSR je, procjenjujui da e ga se kritizirati vie no ikada ranije, pojaao pritisak na NZ u pravcu orijeniranja Ministarske konferencije NZ na tretiranje problema na kojima moe ostvariti bliu suradnju i prirodno saveznitvo, kao to su B(liski) I(stok), Palestina, Jug Afrike, dekolonizacija itd.. 77 Predsjedavateljica Indija pokazala se spremnom uvrstiti niz primjedaba koji su ili na zaotravanje prema Zapadu, zanemarujui ispravke o krizama u Afganistanu i Kambodi. Tako su Francuska i, posebno, SAD spomenute vie puta. SSSR niti jednom, mada je po prvi puta izravno kritiziran. 78 Iako se iz zakljuaka to ne vidi, o Afganistanu je voena najdua i najbunija rasprava. Afganistan je traio da se ne spominje njihova zemlja kao poseban problem. Kada je to odbijeno, Laos je predloio da se zavretak formulacije teksta odgodi dok se glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim konzultira sa zainteresiranim ministrima. Kako je veina, ukljuujui i Jugoslaviju, procijenila da je rije o nastojanju da se u posljednjem trenutku nametne kompromisni tekst i ovo je odbijeno. 79 Potom se raspravljalo o tekstu na kojem e se raditi. Usuglaeno je da temelj postane indijski, a ne pakistanski tekst, mada uz obvezu uvrtenja toaka koje su dobile konsenzus u raspravi. Indija je, pretpostavljalo se, samo zbog straha da ostane u prevelikoj manjini s prolagerskim zemljama Pokreta, pristala na kompromis. Potpora
Kabinet saveznog sekretara, dokumentacija sig. 11/1-10, Izlaganje SS J. Vrhovca na 226. sjednici SIV-a. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Izlaganja su prepuna niza vrlo kritikih referenci na Kubu. 75 Mates 1982.:246; SSVP, 20. svibanj 1980., Predlog platforme za delovanje Jugoslavije u pripremama vandredne Ministarske konferencije nesvrstanih zemalja. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. Kritiki tonovi prema Kubi vidljivi su na vie mjesta u dokumentu. Najmanje bi odgovaralo da se sastanak odri u Havani ili jednoj od zemalja prolagerske orijentacije, Mnoge nesvrstane zemlje osjeaju i potrebu ograniavanja prolagerskog utjecaja Kube i njenog djelovanja itd. U razgovoru za Televiziju Zagreb, Josip Vrhovec je prije odlaska u Delhi saeo razloge odlaska i prilino otvoreno istaknuo kako je: trebalo neko vrijeme dok smo u okviru nesvrstanosti prodrli sa takvom koncepcijom i uspjeli da je uinimo opeprihvatljivom. Naravno, bilo je tu i otpora. Bilo je i onih perifernih segmenata u nesvrstanom pokretu koji su imali drugaije pristupe. Bli su vie skloni da se priklanjaju interesima ove ili one blokovske grupacije i da, titei te interese, ublae moguu akciju nesvrstanosti i da je zaustave. Kabinet saveznog sekretara, dokumentacija sig. 1/5-1, 4. veljae 1981. Intervju SSVP Josipa Vrhovca uredniku vanjskopolitikog programa TVZ Anti Lentiu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 76 Meunarodna politika, Konferencija ministara inostranih poslova nesvrstanih zemalja, Nju Delhi, 9.-13. februar 1981, 16. veljae 1981. 77 SSVP, Strogo.pov.br. 126, Srogo povjerljivo, dravna tajna, 17. veljae 1981., Izvetaj delegacije SFR Jugoslavije o ministarskoj konferenciji nesvrstanih zemalja u Delhiju. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 78 Isto. 79 Inicijativu su podrali Sejeli, Vijetnam, Mozambik, Etiopija, Angola, Kuba, Madagaskar, Libija, Nikaragva, Gvineja Bisa i Afganistan. Alir je takoer bio sklon ovom gledanju. Isto.
74

13

je bila velika, ali su u zavrnim satima neki (Sejeli, Grenada, Vijetnam, Laos, Kuba) pokuali unijeti stavku da se povlaenje stranih trupa ima povezati s prestankom akta mijeanja (treih) u unutarnje poslove. I to, kao i pokuaj da se u dokumentu Kabul imenuje Demokratskom Republikom Afganistan, pod kojim imenom je nisu priznale brojne lanice, sprijeen je. 80 Tek je tekst izjave koji je Josip Vrhovec dao poolu Jugoslavenske radiotelevizije u New Delhiju 13. velaje 1981. bio poneto optimistiniji i dijelom je prtao zadovoljstvom zbog postignutog. Jedva dva mjeseca kasnije, u travnju 1981. u Aliru je na ministarskoj razini odran izvanredni sastanak Koordinacijskog biroa nesvrstanih o Namibiji. 81 O Africi, napose dekolonizaciji, uvijek se najlake moglo pronai zajednitvo. Pozornom promatrau sa strane ipak je moralo biti jasno da su razlike izmeu Beograda i Hanoja ili Havane kozmike i da PNZ kojim dominira Beograd nije skupina s kojom se nikako ne moe suraivati. Problem je, naravno, bio u tome to su diplomati koji su to vidjeli na Zapadu bili ili u manje vanim zemljama ili tek povremeno u prilici nametati svoje gledite. Njihovi kolege na Istoku, ako ih je i bilo, nisu dolazili do izraaja. Prema sovjetskom vijetnamu Na Titov je pogreb u svibnju 1980. godine sovjetski voa Leonid Brenjev doputovao. Ameriki predsjednik Jimmy Carter nije. Izaslanstvo SAD-a predvodio je potpredsjednik Walter Mondale uz Carterovu majku i druge vane, ali i prilino opskurne, linosti. 82 Nekoliko dana po pokopu Marala Jugoslavije, kratkotrajni je predsjedavajui kolektivnog efa drave Lazar Kolievski, zamijenjen predstavnikom Bosne i Hercegovine Cvijetinom Mijatoviem. Ameriki predsjednik poslao je pismo novom jugoslavenskom kolegi. Uz uobiajene i naglaeno laskave rijei o suradnji s predsjednikom Titom, Carter je dodao i ono to je Beograd najvie elio uti. Podravamo neovisnost, teritorijalnu cjelovitost i jedinstvo Jugoslavije i stojimo spremni odgovoriti na jugoslavenske zahtjeve u tome smislu. Cijenimo jugoslavensku vodeu ulogu u Pokretu nesvrstanih zemalja i vjerujemo da e vodstvo vae zemlje pomoi uiniti PNZ vanim imbenikom svjetskog mira i razvoja .83 Carter je u Kuu cvijea doao nekoliko mjeseci kasnije. Bio je to posljednji posjet nekog amerikog predsjednika socijalistikoj Jugoslaviji. William Clinton, prvi demokrat nakon Cartera u Bijeloj kui, nakratko je bio u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj 1997. godine, a George Bush u Sloveniji se 2000.g. susreo s ruskim predsjednikom Putinom. Poslije odlaska iz Beograda Carter je u pismu, kojim se ponovo zahvalio Mijatoviu, napisao jo nekoliko vanih stvari. Ameriki je predsjednik podvukao razumijevanje dviju zemalja, dijalog koji postoji meu administracijama i razumijevanje za amerika nastojanja radi uklanjanja antijugoslavenskog terorizma u SAD.84 Ostale su pobrojane teme ukljuivale pitanje Afganistana, amerikih taoca u Iranu i bliskoistonog mirovnog procesa. Sovjetska invazija, postalo je jasno, izbjei e se. Danas znamo da je kompliciranje prilika u Afganistanu nakon agresije Crvene armije na dio najutjecajnijih sovjetskih dunosnika utjecao tako da su bili nespremni za intervenciju u Poljskoj 1981. godine, gdje je reim bio zaista ugroen.85 Carter je s Predsjeditvom SFRJ nastavio politiki dijalog razmjenom pisama.
Isto. Uprava za mulilateralnu aktivnost Nesvstanih zemalja, UMO, Pov.br. 415256, 25. oujak 1981., Platforma za delovanje delegacije SFRJ na vanrednom ministarskom sastanku Koordinacionog biora nesvrstanih zemalja i na hitnom specijalnom zasedanju GS OUN, Nacrt. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 82 Albirght 2005.: 75-76; Time, 19. svibanj 1980. (Tito's Epochal Funeral); CWIHP Document Reader, Memorandum for Zbigniew Brzezinski, Titos Health, 16. sijeanj 1980. 83 Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija D/1980; 21. svibanj 1980. Pismo je iz ureda amerikog veleposlanika u SFRJ Lawrencea S. Eagleburgera saveznom sekretaru za vanjske poslove SFRJ Josipu Vrhovcu upueno dan kasnije. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 84 Kabinet Saveznog sekretara, Dokumentacija D/1980; 26. lipanj 1980. Pismo je iz ureda amerikog veleposlanika u SFRJ Lawrencea S. Eagleburgera saveznom sekretaru za vanjske poslove SFRJ Josipu Vrhovcu upueno dan kasnije. Zbirka Josipa Vrhovca. 85 Ako to znai da e sindikat Solidarnost preuzeti vlast, onda neka to bude tako, rekao je, ni manje ni vie, zagovornik intervencije u Maarskoj 1956. i Afganistanu 1979., ef KGB-a Jurij Andropov.
80 81

14

Veleposlanik SAD-a u Beogradu Lawrence S. Eagleberger susreo se sa zamjenikom saveznog sekretara Peiem 27. kolovoza 1980. godine. 86 Osim pitanja razmjetaja raketa Pershing, Afganistan je bio glavni predmet razgovora. Pei je istaknuo da se Beogradu ini kako u Kabulu nema nita novo, niti ima realnih znakova da bi, u datim unutranjim okolnostima Afganistana, SSSR pokazao spremnost za povlaenjem trupa. Jimmy Carter pohvalio je nezavisne napore Jugoslavije meu nesvrstanim zemljama, navodei kako su Sovjeti tek prividno smanjili broj svojih snaga u Kabulu. Povuene su tek one borbeno neiskoristive, dok se one reorganizirane nemilosrdno koriste za guenje afganistanskog nacionalnog otpora. 87 Todor ivkov, gospodar Narodne Republike Bugarske, tijekom razgovora sa lanom Politbiroa Komunistike partije Italije Pajetom u prvim je tjednima poslije sovjetske invazije Afganistana izjavio kako tamonju operaciju treba ocijeniti u kontekstu irenja i pobjede socijalistikih ideja u jednoj zemlji, a ne s pozicija nekakvih staroburoaskih principa o nemijeanju u poslove drugih zemalja. Savez komunista Jugoslavije, vodea i jedina partija zemlje koja je od svih socijalistikih zemalja, uz mogui izuzetak Albanije, s Bugarskom imala nesreene odnose, govorio je ivkov, od maarske kontrarevolucije 1956. sve do sada ima stavove koji nisu nimalo komunistiki, ve usko nacionalistiki i oportunistiki , koji slabe jedinstvo progresivnih nesvrstanih zemalja. 88 ivkovu se sila i irenje sovjetske zone oito podudarala sa svjetskim socijalizmom. Povezivanje Maarske i Afganistana bilo je logino. Glasovanje u Ujedinjenim narodima o osudi agresije SSSR-a u Afganistanu, odrano u sijenju 1980. godine, bio je najvei poraz Moskve u svjetskoj organizaciji jo od osude intervencije u Maarskoj 1956.89 Dogaaji u dvjema zemljama koje su dijelila desteljea i tisue kilometara, pokazali su koliko se Hladni rat u meuvremenu promijenio. Tijekom prvog sukoba Jugoslavija je nastupala kao zemlja socijalistike obitelji, s ambicijom da utjee na prilike u tome dijelu svijeta. Sada se ponaala kao prava predvodnica nesvrstanog svijeta. Oba svjedoe koliko je ambiciozno Beograd nastupao, koliko je ambiciozno prihvatio ulogu faktora dinamiziranja prilika u svijetu, ak i kad je rije bila o dalekim krizama. Jugoslavenska politika moda je u prvim danima po intervenciji u Kabulu ostavljala dojam nedovoljno odlune. Nije, ipak, bila puno drukija od politike zapadnih zemalja, barem u odnosu na oekivanja Washigntona. Beograd je, imajui na umu Titovo stanje, zauzeo poloaj koji je bio logian. Bio je blie Zapadu od Kube, ali puno dalje no Egipat predsjednika Sadata. Strah od intervencije snaga Varavskog ugovora u Beogradu je uvijek bio stvaran i shvaao se ozbiljno. Da nije bila rije tek o staroj jugoslavenskoj boljci, mogli su ilustrirati zakljuci Stalnog savjeta NATO-a, ali i novinski lanci koji su zbivanja u Afganistanu uvijek donosili uz izvjetaje o Titovoj bolesti i tako dodatno dramatizirali prilike stvarajui atmosferu da je Jugoslavija budua sovjetska rtva. Washington je poruivao kako bi sovjetska vojna akcija prema Jugoslaviji svakako izazvala odgovarajuu vojnu reakciju NATO-a,
Pons/Romero 2005: Westad:75; Andrew/Mitrokhin 2000.:673-693. Japanski MVP procijenio je kako do intervencije nije dolo iako su pripreme za nju izvrene. Sve komunikacije prema Poljskoj, osim preko Bresta, bile su zatvorene, a u pograniju su koncentrirane trupe Crvene armije. 86 SSVP, Kabinet zamjenika saveznog sekretara, Broj 446611, 27. kolovoz 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 87 Isto. 88 Pajeta je, uz budueg predsjednika talijanske republike Giorgia Napolitana, bio je zaduen za meunarodnu suradnju KP Italije, napose za veze sa Istokom. Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Strogo povjerljivo, Obavjetajni materijal. 30. sijeanj 1980. Pregled obavetajnih elemenata za procenu bezbednosnog poloaja SFRJ posle sovjetske vojne akcije u Avganistanu. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. O ovom je posjetu kasnije Josip Vrhovec govorio 6. veljae 1980. na sjedici Predsjednitva SFRJ. To je najoitije propovijedanje ogranienog suvereniteta i prava na intervenciju. Mislim da bismo mi morali razmisliti na koji nain neto o tome javno kazati da Bugari znadu da mi to znamo. Jer, inae, razgovori koje ivkov vodi sa naim drugovima u kojima stalno nudi nekakav bratski zagrljaj su jedna obina predstava od koje velike koristi nema, osim za psiholoko prouavanje same linosti Todora ivkova. Kabinet saveznog sekretara, Dokumentacija, signatura 11/1-4, Redigirani tekst izlaganja SS J. Vrhovca na sjednici Predsjednitva SFRJ, 6. veljae 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca; CWIHP Document Reader, The Balkans: Facing a Yugoslavia Without Tito, travanj 1980. 89 Time, 28. sijeanj 1980. (Squeezing the Soviets).

15

to je podsjealo na jamstva Beogradu iz 1956. i 1968. godine. 90 Kao i krajem ezdesetih godina 20. stoljea, u trenucima duboke svjetske krize i osjeaja da je sigurnost SFRJ ugroena, diplomacija iz Ulice kneza Miloa ozbiljno se angairala na obnavljanju aktivnosti PNZ-a. Kao i u ranijim sluajevima, kada su na vagu stavljani potezi Kube i Jugoslavije, izbor je za Washington i zapad bio jasan i to se jasno vidjelo u jamstvima koja su stizala. Konano, interes za stabilnost i vrstinu SFRJ kao bitnog elementa stabilnosti i ravnotee snaga u Europi i uvara junog krila NATO-a, odrazio se i na ubrzvanje pregovora s Evropskom ekonomskom zajednicom. 91 Sklopljen je financijski sporazum o znatnom zajmu Jugoslaviji, pa i izraavanje razumijevanja za gospodarske potekoe SFRJ. Kada se na sastanku Politikog aktiva SRH 13. listopada 1980. u Kockici, uz predsjedanje Milutina Baltia, savezni sekretar za vanjske poslove Josip Vrhovec u dugakom izlaganju obratio prisutnima, raspravom su dominirale neke druge teme, zbivanja u Iraku i Iranu i Poljskoj. Afganistan je, rekao je Vrhovec, moralno i politiki apsorbirao sovjetsko pravo na intervenciju. 92 Kada se vidjelo da Moskva ne namjerava koristiti Afganistan kao polazite za nastavak irenja, problem je prestao biti akutno krizno podruje i postupno se pretvorio u movaru iz koje su Sovjeti izali tek 15. veljae 1989. godine. Jugoslavija je i dalje nastojala na svojim principjelnim stavovima koje je iznosila i na GS OUN-a i tijekom MK NZ-a u New Delhiju. Nada je bila, da e u duoj vremenskoj perspektivi moralnim pritiskom i inzistiranjem na povlaenju stranih trupa, prestankom mijeanja sa strane, inzistiranjem na nesvrstanosti i neovisnosti, prijateljstvom sa svim susjedima, postii svoje ciljeve. U svijetu koji je bio ureen po hladnoratovskom obrascu, SFRJ je jo uvijek mogao prilino uspjeno voditi ambicioznu politiku i uvati neovisnost. U usporedbi s Havanom i skupinom pro-lagerskih zemalja unutar Pokreta nesvrstanih, Jugoslavija je bila racionalni (esto i pro-zapadni), faktor koji je trebalo podrati to su zemlje Zapada i inile. Odnosi Beograda s vladom Babraka Karmala u Afganistanu bili su ogranieni na politiki manje osjetljiva pitanja.93 Kada je polovicom 1986. ef tajne policije Muhammad Najibullah zamijenio Karmala, prilike su se popravile. Najibullah je, konano, 1979., nakon to su Tarikija i Amin poeli smjenjivati pripadnike suprotstavljene frakcije Parcham poslane u diplomatski egzil, iz Teherana, gdje je sluio, zatraio azil u Jugoslaviji. Dr. Najibu Beograd je izaao u susret, a Poarevac je njegovoj obitelji postao privremeni novi dom. 94 Do trenutka kada je general Boris Gromov preao most preko Amu Darje izmeu Uzbekistana i Afganistana, u toj je zemlji poginulo oko 16.000 pripadnika snaga Crvene armije, a 30.000 je ranjeno. U graanskom je ratu barem 6 milijuna Afganistanaca pretvoreno u izbjeglice, a poginulo je vjerojatno neto manje od jednog milijuna ljudi. 95 Najibullah se jo neko vrijeme odrao. Nakon to su vlast preuzeli talibani, najprije je muen, a onda okrutno javno pogubljen na jednom nogometnom igralitu u Kabulu. Od intervencije Crvene armije na Boi 1979. do danas Afganistan je jedna od najvanijih svjetskih kriznih toaka. Njezino djelovanje na Hrvatsku (tada u Jugoslaviji) bilo je golemo poetkom osamdesetih godina 20. stoljea, ba kao to nije zanemarivo ni danas. Konano, to je zemlja gdje hrvatski vojni kontingent sudjeluju u ouvanju mira i demokratske vlasti uspostavljene 2001. godine. Svijet je jedan i nerazumijevanje vanosti onoga to se dogaalo nekada i tamo, ne dozvoljava da se govori o ovom ovdje i sada.

SSVP, 23. sijeanj 1980. Dravna tajna. Informacija: Meunarodni poloaj SFRJ u svetlu najnovijeg razvoja medjunarodne situacije. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 91 Isto. 92 SKJ, CK SKH, Broj: 07/1-str.pov.-719/1-1980. Neautorizirani magnetofonski zapisnik sa sastanka republikog i gradskog politikog aktiva SRH, Dravna tajna, Tema: Meunarodna situacija, 13. listopad 1980. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 93 SSVP, Pv.broj: 44262/4, 11. lipanj 1981., Informacija o problemu Avganistana. Osobna arhiva Josipa Vrhovca. 94 Westad 2005.:374-375; CWIHP 2003./2004.:250 (More East-Bloc Sources on Afganistan; GRU (Soviet Military Intelligence) Dossier on Najibullah (Excerpt). 95 Westad 2005.:377; Johnson 2007.:747.
90

16

IZVORI OSOBNA ARHIVA JOSIPA VRHOVCA, Zagreb, Hrvatska. Graa iz Saveznog sekretarijata za vanjske poslove i Predsjednitva SFRJ. OBJAVLJENI IZVORI 1. Yugoslavia: From National Communism to National Collapse, US Intelligence Community Estimative Products on Yugoslavia, 1948-1990, National Inteligence Council and Office of the Director of National Intellignece, Washington DC, 2006-004 December 2006. 2. CWIHP Document Reader, From National Communism to National Collapse , Complied by Mircea Munteanu, December 7, 2006, Woodrow Wilson International Center for Scholars, Washington DC. 3. SIMI, Pero 2005. Tito, svetac i magle. Tito i njegovo vreme u novim dokumentima Moskve i Beograda. Beograd: Slubeni list SCG. NOVINE I TJEDNICI 1. Meunarodna politika, politika, privreda, pravo, nauka kultura, polumjesenik, Beograd. 2. Time International, tjednik, SAD. 3. Vjesnik, dnevnik, Zagreb. LITERATURA KNJIGE 1. ALBRIGHT, Madeleine 2005. Memoari dravne tajnice, autobiografija. Zagreb: Profil. 2. ANDREW, Chrihristopher/MITROKHIN, Vasili, 2000. The Mitrokhin Acrhice, The KGB in Europe and the West. London: Penguin Books. 3. BROWN, Seyom 1994. The Faces of Power, Constancy and Change in United States Foreign Policy from Truman to Clinton. New York: Columbia University Press. 4. CALVOCORESSI, Peter 2003. Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Nakladni zavod Globus. 5. GOUGHE, Roger 2006. A Good Comrade, Jnos Kdr, Communism and Hungary. London: I.B.Tauris. 6. JOHNSON, Paul 2007. Moderna vremena, Povijest svijeta od 1920-ih do 2000. Zagreb: Golden marketing/Tehnika knjiga. 7. KISSINGER, Henry 1994. Diplomacy. New York: A Touchstone Book. 8. MATES, Leo 1982. Poelo je u Beogradu. Zagreb: Globus. 9. ODOM, William E. 1998. The Collapse of the Soviet Military. New Haven: Yale University Press. 10. ORLANDI, Marko 2002. U predveerje sloma (sjeanja jugoslovenskog ambasadora u Moskvi 1979-1982). Podgorica: NJP Pobjeda. 11. PACZKOWSKI, Andrzej 2001. Pola stoljea povijesti Poljske, 1939.-1989 . Zagreb: Profil/Srednja Europa. 12. PETKOVI, Ranko 1995. Subjektivna istorija jugoslovenske diplomatije 1943-1991 . Beograd: Slubeni list SRJ. 13. PIRJEVEC, Joe 1995. Jugoslavija, Nastanek, razvoj ter razpad Karadjordjevieve in Titove Jugoslavije. Koper: Zaloba Lipa. 14. RIDLEY, Jasper 2000. Tito biografija. Zagreb: Prometej. 15. WESTAD, Odd Arne 2005. The Global Cold War. New York: Cambridge University Press. 16. WOFLF, Markus 2004. ovjek bez lica, ef pijuna u tajnom ratu . Zagreb: Golden
17

marketing/Tehnika knjiga. 17. YAPP, M.E. 1996. The Near East since the First World War: A History to 1995 . Harlow: Longman. 18. YOUNG John W./KENT, John 2004. International Relations Since 1945, A Global History. Oxford: Oxford University Press. LANCI 1. Bks, Csaba, Why Was There No Second Cold War in Europe? Hungary and the Soviet Invasion of Afganistan in 1979: Documents from the Hungarian Archives. Cold War International History Project Bulletin, Woodrow Wilson Center, 14/15/2004/2005, Washington DC.

18

SUMMARY: SOVIET INTERVENTION IN AFGANISTAN IN 1979 AND TITO'S DEATH Based on the documents from the private collection of former Yugoslav foreign secretary Josip Vrhovec, a few memoires and literature, the author tried to reconstruct history of the Soviet intervention in Afganistan in 1979, its repercutions on Socialist Yugoslavia and the Movement of the Non-aligned Countries.

19