Arheoloka istraivanja lokaliteta Stari grad u Ivancu Archaeological Excavations at the Old Town (Stari grad) Site in Ivanec

Juraj Belaj Primljeno/Received: 15. 2. 2005. Prihvaeno/Accepted: 23. 3. 2005.

Autor u tekstu donosi kratki prikaz dosadanjih te neto opirniji prikaz istraivanja provedenih 2004. godine u Ivancu na lokalitetu Stari grad. Do sada su u znatnoj mjeri otkriveni temelji Staroga grada, a intenzivnije su istraivani ostaci kapele Sv. Ivana Krstitelja, pronaeni u dvoritu Grada. U kapeli i uz njeno svetite do sada su pronaeni brojni grobovi meu kojima se istiu oni s nalazima kariica sa S-petljom. U okolici kapele specine arhitekture otkriveni su i pojedini kulturni slojevi u veoj mjeri oteeni naknadnim ukopima. Pronaeni su i mnogi nalazi iz raznih razdoblja koji zajedno svjedoe o kontinuitetu naseljavanja na promatranom podruju. Kljune rijei: Ivanec, ivanovci, kapela Sv. Ivana Krstitelja, Stari grad, srednji vijek, arhitektura Key words: Ivanec, Knights Hospitaller, Chapel of St. John the Baptist, Old Town, Middle Ages, architecture

Grad Ivanec je smjeten na cesti koja iz Varadina vodi preko Lepoglave za Krapinu, a uz odvojak koji se juno penje prema Ivanici. U njegovu se dananjem sreditu, u parku, na uzvisini uz upnu crkvu, sve do sredine 20. stoljea nalazio srednjovjekovni katel - Stari grad. Najstariji spomen Ivanca nalazimo u ispravi iz 1396. godine koju je Ivan mlai od Paline, prior Jeruzalemskog reda Sv. Ivana (odnosno vitekog reda ivanovaca ili hospitalaca), izdao stanovnicima slobodne opine Svetoga Ivana (Hrg M. 1975; Dobroni 1984a, 23). U Beli se, naime, nalazilo sjedite preceptorata toga vitekog reda, u iji je sastav spadao i Ivanec (Dobroni 1984a, 183). Iz isprave je vidljivo da je organizirano naselje na podruju Ivanca zasigurno postojalo i prije. Njezina pomnija analiza upuuje i na mogunost postojanja ivanovakog katela u Ivancu ili njegovoj neposrednoj blizini: doista bi bilo neobino da ivanovci nemaju utvren poloaj na rubu svoga velikog posjeda, i to upravo na jednom od prilaza iz njima neprijateljske Teutonije (Belaj 2001, 61). U povijesnim se izvorima kastrum u Ivancu spominje tek od kraja 15. stoljea, kad je bio u rukama bana Ivana Korvina (Hrg F. 1999, 37-38). Vjerojatno je taj kastrum naslijeen od ivanovaca. Od sredine 16. stoljea u vlasnitvu je obitelji Peth de Gerse, koja je katel iznova gradila (Szabo 1939, 114; Dobroni 1984a, 23). Uz katel se nalazila i kapela Sv. Ivana Krstitelja. Prvi se put u izvorima spominje tek u Vizitacijama Arhiakonata varadinskog 1649. godine, ali ve tada kao jako stara i ruevna. I njezini su osnivai najvjerojatnije bili raniji feudalni gospodari ovoga terena - ivanovci. Kapela je bila sruena ve 1675. godine, a desetak je godina kasnije

izgraena nova, mnogo nesolidnija (aban 1977 145; Kra 1994, 43; Dobroni 1984b, 29). Zbog vidljive oskudice pisanih izvora arheologija se nametnula kao jedina koja moe pruiti novije spoznaje o starijoj ivanekoj prolosti. Taj se zakljuak pokazao ispravnim ve nakon prvih arheolokih iskopavanja. Na poticaj Grada Ivanca, Institut za arheologiju je 1998. godine zapoeo istraivanja lokaliteta Stari grad u Ivancu. Istraivanja su nastavljena 1999., 2002. i 2004. godine. Ovdje su u kratkim crtama prikazani rezultati istraivanja u prve tri kampanje, kako bi se bolje mogla shvatiti situacija na poetku istraivanja 2004. godine.1 Posljednji smo tlocrt Staroga grada otkrili nakon to smo s velike povrine uklonili humusni sloj i dio sloja graevinske ute, nastao pri ruenju i zaravnavanju terena. Otkrili smo ostatke temelja sredinje, etvrtaste, vjerojatno najstarije kule s ouvanim podnim poploenjem. Otkriveni su i ostaci sjeverozapadne poligonalne kule s vie uoenih faza gradnje, zatim temelji jakoga obrambenog zida s ulazom u grad, ostaci sjeveroistone polukrune kule s potpornjacima, ostaci novije kapele Sv. Ivana Krstitelja koju su podigli Pethvi krajem 17. stoljea na mjestu istonog obrambenog zida, kao i ostaci zapadnoga i jugozapadnoga stambenoga krila katela.

Saete rezultate istraivanja do 2002. godine autor je prikazao predavanjem pod nazivom Arheoloka istraivanja u Ivancu na lokalitetu Stari grad (od 1998. do 2002. godine) na znanstvenome skupu HAD-a: 100 godina Arheolokog muzeja Istre u Puli - nova istraivanja u Hrvatskoj, odranim u Puli 9.-12.10.2002. U knjinici grada Ivanca je autor 2003. godine postavio izlobu Ivanec stariji od Ivanca na kojoj su izloenim predmetima, fotograjama s istraivanja te tekstom na posterima i deplijanu rezultati iskopavanja priblieni javnosti. Autor je takoer, nakon svake kampanje, sastavio opirno izvjee, iji se primjerci uvaju u Institutu za arheologiju.

61

J . B e l a j , A R H E O L O K A I S T R A I V A N J A L O K A L I T E T A S T A R I G R A D U I V A N C U , Ann. I n s t . a r ch ae o l . I/ 2 0 0 5. , s t r . 61- 66

Sl. 1. Pogled na juni dio svetita tijekom istraivanja (snimio J. Belaj) Fig. 1. View of the southern part of the sanctuary during excavations (photo by J. Belaj)

62

Veina nalaza skupljenih u ovim, relativno plitkim, iskopavanjima na podruju Staroga grada potjee iz kasnosrednjovjekovnoga i novovjekovnog doba. Uglavnom su to fragmenti keramike, penjaka (mnogih meu njima ukraenih, a potjeu veinom iz doba renesanse), razni metalni predmeti, ulomci obraenoga kamena, stakla i drugo. Pronaeno je vie primjeraka novca iz 16. stoljea i mlaih, zatim brojni predmeti umjetnikoga obrta (kao to su lule, kljuevi i drugo) ija e analiza pomoi u utvrivanju faza nastanjivanja grada. Srednjovjekovna kapela Sv. Ivana Krstitelja otkrivena je u dvoritu Staroga grada. Orijentirana je istok - zapad, etvrtastog je svetita, neto uega od broda kapele, s koso postavljenim jakim potpornjacima. Ispred ulaza u kapelu otkrili smo trijem s ostacima stupova i izuzetno dobro ouvanim poploenjem. Podruje kapele je bilo ispresijecano kanalima iz raznih kasnijih razdoblja, koje smo prve uklonili. Kopanje tih kanala je na pojedinim dijelovima znatno otetilo temelje kapele. Prole njihovih ukopa iskoristili smo kao kontrolne prole. Na mjestu gdje je juni zid kapele probijen s jednim od kanala, u temelju smo uoili uzidani kapitel visine 22 cm, s kuglama promjera 7 cm na gornjim uglovima i prstenom. Prema svojem obliku vjerojatno je romanikog podrijetla. Ve sada se moe rei da ova najstarija graevina, poznata iz izvora, ima svoju prethodnicu u neposrednoj blizini.

U brodu smo otkrili dvije faze poploenja kapele: mlau od opeke poloene na sloj pijeska, i stariju od kamenih ploa. Na mjestima gdje nije bilo kamenih ploa, nalazi se dobro nabijeni sloj ute gline. Stariji je pod u znatnijoj mjeri sauvan, uoava se da je u sredini broda jae utonuo. Ouvan je i ulazni prag. Na nekim mjestima na zidovima je djelomino ouvana na buka. Na nekoliko mjesta otkriveno je uruenje od zida. U jednom od njih pronaeni su ulomci dvaju nadvoja prozora. Vei smo nadvoj sastavili od osam ulomaka. Na vrhu toga nadvoja uoava se lom: radi se o kvalitetnome radu gotikoga majstora. U jugozapadnome uglu broda kapele otvorili smo sondu, kako bismo stekli uvid u slojevitost toga prostora. U njoj je pronaeno vie grobova dobro uoljivih ukopa. Intenzivnije smo istraivali i prostor uz juni zid svetita kapele, s vanjske strane. Na tom je prostoru otkriveno vie grobova i kosturnica. Mnogi su kosturi u grobovima sauvani samo djelomice, jer su naknadno uniteni raznim ukopima. Uoili smo i vie ukopa stupova razliitih dubina (moda od skela). U ovom je podruju za sada najbolje dokumentiran vrlo masni crni sloj s mnogo ulomaka srednjovjekovne keramike, a bez primjesa izmrvljenih kostiju i lomljenog kamenja. Taj se crni sloj, razliitih debljina, javlja na gotovo itavom prostoru kapele. Stariji je od nje, te je probijen ukopima za temelje. Budui da je probijan i mlaim ukopima, najbolje se ouvao upravo uz temelje.

J . B e l a j , A R H E O L O K A I S T R A I V A N J A L O K A L I T E T A S T A R I G R A D U I V A N C U , Ann. I n s t . a r ch ae o l . I/ 2 0 0 5. , s t r . 61- 66

Sl. 2. Pogled na sjeverni dio svetita tijekom istraivanja (snimio J.Belaj) Fig. 2 View of the northern part of the sanctuary during excavations (photo by J. Belaj)

Ispod tog crnoga sloja otkrili smo i nekoliko plitkih krunih ukopa, dakle starijih i od kapele. Mnogo vie o tim ukopima ne moe se jo rei, jer smo crni sloj uklonili s relativno malog prostora, na spoju zida svetita i jugoistonog potpornjaka. Na tom smo prostoru nastavili otvarati sondu kojom smo dokazali da su potpornjaci graeni istodobno sa zidovima kapele. Temelji snanih potpornjaka na istonim uglovima etvrtastog svetita, svakako su jedna od specinosti ove kapele. Jugoistoni potpornjak ima jo jednu posebnost: u njemu je bila probijena rupa, simetrino postavljena pri kraju potpornjaka. Prilikom pranjenja njene zapune, uoili smo tragove koje je ostavio drveni stup. Budui da u drugom potpornjaku rupa nije pronaena, razlozi za njen ukop nisu potpuno jasni. Uz sjeveroistoni potpornjak kapele, u naoko jednolinoj zemlji punoj ostataka ute, otkrili smo jedan od zanimljivijih grobova. U njemu je uz pokojnika pronaena dobro ouvana kariica sa S-petljom te pojasna kopa koja svojim oblikom i svojom veliinom ukazuje na predmongolsko vrijeme. Najslojevitije i najzanimljivije podruje istraivanja svakako je svetite kapele. Otkrili smo temelje vie paralelnih zidova iz razliitih razdoblja. Najstariji su vanjski zidovi, debeli i osobito solidno graeni, vrsto povezani dobrim vezivom, istodobni s ostalim zidovima kapele te masivnim potpornjacima. Na spoju junoga i istonog zida svetita pronali smo dio rimskoga nadgrobnog spo-

menika, uzidanoga tako da reljefni prikaz pokojnika nije bio vidljiv, dakle koriten je iskljuivo kao graevinski materijal. Uz istoni, dobro utvreni zid svetita, pronali smo vie kamenih projektila, to ukazuje na obrambenu funkciju kapele u odreenom vremenu. Unutranji, mlai temelji, naslonjeni su na starije i plii. Nije sasvim jasno radi li se doista o temeljima zidova ili pak o grobnicama. U njima su pronaeni i grobovi, na razliitim dubinama. Osobita je situacija u podruju istonoga zida, gdje je izmeu opisane dvije strukture dozidan jo jedan zid. Izgledom i smjerom pruanja odgovara istonome zidu sakristije, to znai da mu je suvremen, i da u doba gradnje sakristije veliki, debeli i solidni istoni zid zajedno s potpornjacima nije vie postojao. I zid izmeu svetita i broda kapele ima svoju specinost: u njemu je, u osi kapele, naknadno uinjen ukop. Razlozi za taj ukop su odgonetnuti 2004. godine: zid je oteen ukopom groba nekog odlinika. Uz istoni unutranji zid nalazila se osobita, rubom na njega naslonjena, relativno tanka struktura etvrtastoga tlocrta. Zbog svojeg poloaja u osi kapele i, za uruenje preurednog, etvrtastog tlocrta, pretpostavili smo da bi mogla biti temelj za oltar. Ispod tog oltarnog temelja otkrivena je osobito zanimljiva pojava. Uklanjanjem zemlje pojavio se sloj intenzivnog gorenja. Nakon paljivog ienja uoeno je da tragovi gorenja tvore gotovo pravilan krug, a vidljivi su i na zidu. Upravo se taj sredinji dio zida donekle razlikuje

63

J . B e l a j , A R H E O L O K A I S T R A I V A N J A L O K A L I T E T A S T A R I G R A D U I V A N C U , Ann. I n s t . a r ch ae o l . I/ 2 0 0 5. , s t r . 61- 66

Sl. 3

Ukopi u zdravici vidljivi u svetitu kapele (snimio J. Belaj)

Fig. 3. Burials in sterile soil visible in the chapel sanctuary (photo by J. Belaj)

svojom strukturom od ostalih: zidan je i manjim komadima kamenova, a obilnije je rabljena i opeka, to drugdje ba i nije sluaj. Vatrite je paljeno u dva navrata. Ovdje se nikako ne radi o sluajnoj vatri ili poaru. Najzanimljivije je mjesto na kojem se vatrite nalazi, a koje je vjerojatno paljivo odabrano: to ne potvruje samo oltarni temelj iznad vatrita, ve i strukture pronaene ispod njega. Ispod vatrita smo prvo naili na sloj zemlje, potpuno jednak sloju uokolo. Potom se pojavljivalo sve krupnije kamenje (iznimno opeka) koncipirano u obliku pravokutnika ili polukruga, prislonjeno uza zid, ponovno na istom mjestu kao i vatrite. Ispod njega pronaeno je iznimno debeli sloj raspadnute buke prislonjen uza zid s jedne i uokviren velikim kamenovima s druge strane. Na dnu ukopa uoeni su veliki slomljeni komadi opeke i kamena. Arheoloko-konzervatorsko istraivanje svetita srednjovjekovne kapele Sv. Ivana Krstitelja i njezine neposredne okolice nastavljeno je u razdoblju od 5. do 23. srpnja 2004.2 Nastavili smo iskopavati prema niim slojevima ve prije otkrivene povrine. U vie smo sondi doli do zdravice. Najzanimljivije smo slojeve i nalaze i sada pronali u svetitu. Ve pri nom struganju crnog sloja koji se prostirao po gotovo itavoj povrini svetita (a koji je u veoj mjeri istraivan ve 2002. godine), pronaen je zanimljiv nalaz

namjerno deformirane kariice sa S-petljom, izraene od bijelog metala i s (kako se ini) tragovima pozlate. U istom je sloju bio vidljiv donji dio krunog udubljenja pronaenoga ispod oltara. Pri njegovome dnu je pronaen vijenac kamenja velikih dimenzija i otrih bridova. Uklanjanjem crnoga sloja doli smo do nove, relativno jasne situacije: pojavila se naranasta zdravica s mnogim tamnijim ukopima (uglavnom grobova). Pronaena je na priblino istoj razini kao i juno od svetita (gdje je prvo i evidentirana 2002. godine), te uz sjeveroistoni potpornjak. Od uoenih ukopa kao mlai, u odnosu na ostale ukope, izdvojeni su ukopi djejih grobova br. 21 i 24 te relativno mlaeg groba br. 23. Upravo zbog ukapanja groba br. 23 u znatnoj je mjeri oteen zapadni zid svetita. U njemu je pronaen relativno dobro ouvan kostur. Uz kostur su pronaeni i zanimljivi nalazi: prekrasan kri - relikvijar, pronaen na prsima pokojnika preklopljen rukama i relativno dobro ouvane drvene perlice, pronaene kraj prsiju pokojnika. U relikvijaru su prilikom ienja pronaeni mali zamotuljci koji, vjerojatno, sadre relikvije.3 Za uzorak su uzeti i ostaci drvenog lijesa pronaeni u grobu. Stariji od tih ukopa su (najvjerojatnije) ukopi uoeni tek u zdravici. Grobovi 22 i 25 naeni su paralelno jedan do drugoga na istoj razini. U grobu 22 je pronaen slabo ouvan gornji dio kostura. Otprilike ispod desnog lakta

64

Uz voditelja istraivanja mr. sc. Jurja Belaja, u istraivanjima su sudjelovali diplomirani arheolozi: Sinia Krznar, Deni Los-andrli, Kreo Matijevi i Maja unji te studentice i apsolventice arheologije Kristina Grubii, Andreja Kudeli i Filomena Sirovica.

Zahvaljujem se Nikoli Erlichu na konzervaciji metalnih nalaza.

J . B e l a j , A R H E O L O K A I S T R A I V A N J A L O K A L I T E T A S T A R I G R A D U I V A N C U , Ann. I n s t . a r ch ae o l . I/ 2 0 0 5. , s t r . 61- 66

pronaen je korodiran eljezni no, sauvane dimenzije 17 cm od trna za drak do vrha otrice. U grobu 25 je naen ouvan gornji dio kostura. Uz glavu, in situ su pronaene dvije kariice sa S-petljom. Najzamrenija situacija je pronaena u istonome dijelu svetita. Tu su, ispod prije navedenoga crnog sloja, pronaene razne stratigrafske jedinice (meu kojima ima vie grobova), od kojih se neke meusobno presijecaju. Najmlai je ukop groba 26. Bio je uokviren kamenim vijencem, a u njemu je pronaen dobro ouvan kostur djeteta, dok je u zapuni uoeno vie ulomaka prapovijesne keramike. Grob 26 je presjekao ukop starijega groba 29. Vjerojatnije se, zbog velike koliine razbacanih kostiju razliite veliine, radi o kosturnici u koju su prebaene kosti s drugog mjesta. Grob 29 je pak presjekao mnoge druge stratigrafske jedinice, meu kojima i grobove 31 i 33. Kako smo se sputali u nie slojeve, tako smo u zapunama grobova pronalazili, uz srednjovjekovnu, sve vie ulomaka i prapovijesne (osobito latenske) keramike. No meu nalazima se istie i jedan srednjovjekovni ulomak prstena od tanke limene trake koja se prema sredini iri. Ipak, najdojmljivija je koliina pronaenih kostiju, ispremijeanih i izlomljenih, koja svjedoi o vrlo uestalom ukopavanju upravo na ovome, najatraktivnijem prostoru. Nastavilo se s istraivanjima i na podruju juno od svetita kapele, na razini na kojoj se stalo u proloj kampanji. U tamnom arenome sloju otkrivena su tri groba (br. 30, 32 i 34). Svi su bili djelomino oteeni prolostoljetnim probijanjem kanala. Ukopi grobova su bili samo naznaeni neto veim kamenjem poslaganim uz rub. Radi boljeg uvida u stratigraju, djelomino smo proirili i iskop juno od sjeveroistonog potpornjaka, izmeu zidova starije i novije kapele (ali ne sasvim do temelja novije kapele da se ne izazove njegovo uruavanje). Zanimao nas je prvenstveno horizont na kojemu smo u proloj kampanji pronali grob s ouvanom kariicom sa S-petljom. Prvo smo, na bitno vioj razini, otkrili grob br. 20, u kojemu je pronaena i velika eljezna pojasna kopa. Na horizontu priblinome onome koji nas je najvie zanimao, pronali smo jo dva djeja groba (br. 27 i 28) s kostima u vrlo loem stanju i bez popratnih nalaza. Zanimljivijom od grobova pokazala se stratigrafska slojevitost. Pronaen je, primjerice, uto-naranasti sloj ljunka s primjesom zemlje i krupnijega kamenja. Nije se nalazio sasvim do istonoga zida svetita, ve podalje od njega, a padao je lagano prema istoku. Vjerojatno je to zdravica izbaena pri nekom ukapanju (pad je pratio tadanju konguraciju terena). Pronali smo i sloj crne, jako masne zemlje pune crvenih vrlo sitnih komadia lijepa i gara, a u odnosu na okoli siromaan kamenjem i ljunkom, u kojem je pronaeno dosta keramike. Leala je na sloju velikih kamenova koji se lagano listaju i mrve, pomijeanih sa bukom, a djeluju poput podnice. Na dnu smo doli do zdravice, koja se javlja uz istoni zid svetita i poetak sjeveroistonog potpornjaka. Promatrajui zdravicu, oit je pad terena u smjeru pruanja sjeveroistonog potpornjaka, to dodatno obrazlae njegovu izgradnju. Prostor sakristije do sada nije bio istraivan. Jedino su, jo 1998. godine, otkriveni vrhovi zidova, a

u unutranjosti sakristije sloj uruenja. Ove smo godine poeli s istraivanjem toga debelog sloja. Sastojao se od kamenova raznih veliina (ukljuujui i obraene komade), ulomaka sedre i poneke opeke, u obilju bijelog i vrlo svjetlo utog pijeska te izmrvljene buke. Meu nalazima se istiu ulomci kamenog potprozornika gotikog stila, irine otvora oko 14 cm (sastavili smo ga od tri vea i jednog manjeg komada). Ispod uruenja, po cijeloj povrini sakristije, ali na razliitim visinama (uruenje je ponegdje jae utonulo), poeli su se javljati aroliki i jako izmijeani slojevi zemlje. Veina slojeva je i u tlocrtu i u prolima imala sasvim amorfne konture te ih je teko interpretirati. I njihov sadraj (nalazi) je uglavnom poprilino izmijean. To je vjerojatno posljedica brojnog prokopavanja u podruju sakristije. Na niim su razinama slojevi uglavnom tamniji. Godine 2004. nismo doli do zdravice u sakristiji, a zbog izmijeanih nalaza, uglavnom kostiju i keramike, moe se pretpostaviti da emo i ovdje naii na ukope grobova i moda ouvane, ali sigurno bitno poremeene starije slojeve. Jo je jedna zanimljivost pronaena prilikom istraivanja sakristije na njezinom junome zidu (odnosno sjevernome zidu svetita). U strukturi temelja (ispod reda kamenova koji ine temeljnu stopu) vidljiva su dva otiska valjkastih kolaca, postavljenih okomito u razmaku od oko 170 cm. Na buci izmeu njih vidljiv je otisak dasaka, a u niim slojevima su sauvane i zapune nastale truljenjem daske (s ostacima istrunule daske). Iznimno smo istraivali i jednu sondu podalje od kapele. Sonda V. je otvorena zapadno uz jugozapadni ugao stambenog krila dvorca. Cilj otvaranja sonde bio je utvrivanje stratigraje te provjera je li crna masna zemlja, u kojoj je 1999. godine pronaen ulomak keramike srednjovjekovnoga izgleda, srednjovjekovni kulturni sloj. Iako je izdignutost ovoga dijela terena kao i neposredna blizina prometnice Prigorec - Klenovnik te potoka Bistrice davala dodatnu teinu pretpostavci o postojanju srednjovjekovnoga kulturnoga sloja, ona nije dokazana. Crna masna zemlja, naizgled slina srednjovjekovnome sloju uz svetite kapele, ipak s njim nema nikakve veze. Crna je boja (kao i mjestimino crvena) posljedica gorenja Staroga grada. U tom je sloju pronaeno mnotvo nalaza: dvjestotinjak ulomaka keramike, ulomci kostiju te metala - vie primjeraka rastaljenih metalnih predmeta. Brojni su nalazi keramike, ali i stakla, naeni u oblinjem izmijeanom sloju smee rahle zemlje, koji u sebi ima i dosta primjesa kamenja. On je vjerojatno nastao kao posljedica ruenja Staroga grada. Nedostaje vei broj krupnijega kamenja - graevinskog materijala, koji je vjerojatno raznesen nakon ruenja. Ve nakon sedamdesetak cm, odmah ispod slojeva nastalih ruenjem Staroga grada, doli smo do zdravice koja se ovdje nalazi na znatno vioj razini nego u podruju svetita (kako relativnom tako i apsolutnom). Zbog toga smatramo da je ovaj prostor, u prolosti najvii od svih dosada istraivanih, bio snien (zaravnan) najkasnije u doba dogradnje jugozapadnog krila Staroga grada. Naravno, jo uvijek postoji mogunost da je zdravica od nekuda dovezena kako bi se, upravo suprotno, zaravnao teren zasipavanjem. Tu smo mogunost pokuali provjeriti runo iskopavi vie od pola metra zdravice. Za vie od toga nije 2004. godine bilo vremena.

65

J . B e l a j , A R H E O L O K A I S T R A I V A N J A L O K A L I T E T A S T A R I G R A D U I V A N C U , Ann. I n s t . a r ch ae o l . I/ 2 0 0 5. , s t r . 61- 66

Nalazi pronaeni na prostoru kapele izdvajaju se od ostalih svojom veom starosti. Osim ve spomenutih nadvoja prozora te potprozornika, na gotiku fazu izgledom upuuju i brojni drugi ulomci proliranoga kamenja (npr. pronaeni ulomak trijumfalnoga luka, ulomak rebra svoda i drugo). Posebnu pozornost privlae fragmenti keramike ukraeni valovnicom, koji svojom fakturom i ukrasom upuuju da je nastala prije 13. stoljea, a koje smo uglavnom pronali u tom crnom masnom sloju. O oblicima, naalost, ne moe se jo opirnije govoriti zbog njihove fragmentiranosti. Istiu se i primjerci novca, poneka rimska opeka ili tegula, zatim sitni ostaci zlatne niti pronaene u jednom od dvadesetak istraenih grobova - a koji su ostaci ukrasa utkanih na pokojnikovu tkaninu, nalazi prstenova, kariice sa S-petljom i vie primjeraka eljeznih preica iz grobova, te manji broj fragmenata pretpovijesne (kasnobronanodobne i latenske) keramike. Vrlo zanimljivi pronaeni nalazi uvrstili su nas u uvjerenju kako je nuno nastaviti istraivanja, prvenstveno prostora srednjovjekovne kapele i njezine okolice, ali i pojedinih dijelova Staroga grada. Vjerujemo da bismo na taj nain mogli proniknuti u slojevitost naseljavanja i pokapanja na istraivanome prostoru, moda i bitno dulju nego to smo u poetku oekivali (pretpovijesni horizonti). Na to nas upozoravaju sve brojniji nalazi.4 Tek nakon takvih sustavnih istraivanja moe se, konzultirajui strunjake konzervatorske struke, razmiljati o nainima konzervacije, restauracije te prezentacije pronaene arhitekture kao i o drugim metodama pribliavanja rezultata istraivanja stanovnicima Ivanca i njihovim gostima.

Kra M. 1994, Prilozi za povijest Ivanca (do 1396. godine), Ivaneki kalendar 94, Ivanec, 35-44. Szabo Gj. 1939, Kroz Hrvatsko Zagorje, Knjiara Vasi, Zagreb aban L. 1977, Pogled u prolost Ivanca, Ivaneki kalendar 77, Ivanec, 143-158.

Summary
The town of Ivanec is located on the road leading from Varadin through Lepoglava to Krapina. There was a medieval castle, called the Old Town, in its present-day center, on a hilltop near the parish church, until the middle of the twentieth century. Historical documents indicate that an organized settlement certainly existed in the territory of Ivanec even before the free municipality of St. John was rst mentioned in 1396. It would have been unusual indeed if the Knights Hospitaller of the Bela Preceptory did not have a fortied site at the boundary of their large estate, and this on one of the routes leading from their hostile Teutonic lands. Historical sources mention the castle of Ivanec as late as at the end of the fteenth century, when the ban, or viceroy, John Corvinus owned it, but the castle was probably inherited from the Knights Hospitaller. The Chapel of St. John the Baptist was located near the castle. Historical sources rst mention it as late as 1649, but already then as very old and derelict. Its founders were most likely the former feudal lords of this land - the Knights Hospitaller. Due to an obvious lack of written sources, the Town of Ivanec initiated excavations at the site Old Town of Ivanec, conducted by the Institute of Archaeology since 1998. The excavations continued in 1999, 2002 and 2004. The excavation soon uncovered the most recent layer of the Old Town rather at beneath the surface, with some visible earlier phases of construction. Most of the gathered nds originate from the late Middle Ages and later, more recent periods. These are primarily fragments of pottery, tiles (among them many ornamented, originating chiey from the Renaissance), various metal artifacts, fragments of worked stone, glass, etc. Various coins from the sixteenth century and later were found, as well as products made by artisans (such as pipes, keys, etc.). The medieval Chapel of St. John the Baptist was discovered in the courtyard of the Old Town. It has an east-west orientation, with a rectangular sanctuary, slightly narrower than the nave, and with diagonally constructed heavy pillars. In front of the entrance to the Chapel a porch was unearthed with the remains of columns and an extraordinarily well-preserved pavement. In the Chapel and near its sanctuary, numerous graves were found, among them those having chain links with an S-loop found at the head of the diseased. In the environs of the Chapel, with its specic architecture, individual cultural layers were found, which were largely destroyed by subsequent burials. In the exceptionally black, rich layer, but also in the other excavated layers, pottery fragments were found, ornamented with wavy lines, their texture and decoration suggesting that they were made prior to the thirteenth century. Many artifacts from various periods of history were discovered, that altogether testify to the continuity of life in the examined area. In mixed layers that were successively dug by periodic burials, we found a signicant number of fragments of prehistoric (Late Bronze Age and late La Tne) pottery. In the foundations of the Chapel a fragment of a Classic-era stela was found, built in as a spolium, as well as a fragment of a capital, probably of Romanesque origin, and several Roman bricks or tegulae.

Literatura
Belaj J. 1998, Izvjee o arheolokim istraivanjima Staroga grada u Ivancu (elaborat), Zagreb Belaj J. 1999, Izvjee o arheolokim istraivanjima na lokalitetu Stari grad u Ivancu 1999. godine (elaborat), Zagreb Belaj J. 2001, Arheoloko naslijee vitekih redova na sjeverozapadnom prostoru sredinje Hrvatske, magistarski rad, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb Belaj J. 2002, Izvjee o arheolokim istraivanjima srednjovjekovne kapele Sv. Ivana Krstitelja u Ivancu na lokalitetu Stari grad u 2002. godini, (elaborat), Zagreb Belaj J. 2004, Izvjee o arheolokim istraivanjima srednjovjekovne kapele Sv. Ivana Krstitelja u Ivancu na lokalitetu Stari grad u 2004. godini (elaborat), Zagreb Dobroni L. 1984a, Viteki redovi. Templari i ivanovci u Hrvatskoj, CroChris XVIII., Zagreb Dobroni L. 1984b, Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU 406/XI., Zagreb Hrg F. 1999, O jednoj manje poznatoj ispravi o Ivancu, Hrvatski sjever, teaj IV., sijeanj-lipanj, akovec Hrg M. 1975, Ivanec prvi puta u povijesnom dokumentu od 22. lipnja 1396. godine, Ivaneki kalendar 75, Varadin, 128-130.

66

U svim dosadanjim kampanjama prikupili smo 2277 vreica nalaza te jo 232 izdvojena posebna nalaza. Prikupili smo i 237 vreica uzoraka iz do sada 415 evidentiranih stratigrafskih jedinica.