ANDJEO - Dobro jutro, majstore. Je li vam bolje?

- ree snaan momak rumena, bubuljiava lica, a kose kovrave kao u ovna, ulazei u bolesnikovu sobu. Majstor napravi nestrpljiv trzaj glavom i stisne oi kao da ispija ne to gorko. -!olje mi je, bolje... - promrmlja s ga"enjem ve poznati odgovor na to glupo svakodnevno pitanje ovog zdravog klipana, koji je dugom praksom dobro izvjebao svoje saue e. -#ego, do $o sam po kljue od radionice - govorio je vrtei kapu u rukama od neprilike. - %a bi& ja, ovaj, na posao... - nadovee nakon trenutka utnje, koju je iskoristio u ogledavanju kreveta, kao da, toboe, s tim krevetom ne to nije u redu. #a koncu digne pogled na samog bolesnika. %ogled je drzak, gleda ga ravno u lice, u oi, ugasle, mutne, ispijene od bolesti. '(akva odvratna slinost)' Majstor je s uasom motrio mladog pomonika, koji je pod njegovim pogledom lako spustio glavu i ponovo se uzeo baniti krevetom. *leda sve uokolo, zaokruuje, pa onda uzdu i poprijeko, u kri. Mjeri, prenosi tamo u svojoj glavi duinu i irinu, kroji i kombinira, pili i sastavlja daske, zabija avle oima. Majstor protrne. +atee svoje bijele ruke prekriene na prsima iznad pokrivaa i brzo i& rastavi u stra&u, popravi jastuk pod glavom i ostavi i& tako, zabaene. ,li i tu su kod glave leale mrtve, nemone. -ve je slika smrti pod ovim podmuklim pogledom to kroji sanduk i kopa grob. .z oiju mu curi nestrpljivost kao utrov, vidi se, &tio bi sve ubrzati, dosadilo mu je ekanje. /n je ve davno u ovoj kui skrojio svoje nade i sad samo eka i gubi strpljenje. (ad e to ve jednom? Dolazi svako jutro po kljueve, to vise tamo vani, na &odniku, iza kuni& vrata, ali prije se u ulja u sobu, ponizno, neujno, kao dim, i pita zabrinuto0 'Je li vam bolje?' Majstor je ve vi e puta bio spreman sebe prekoriti, pljusnuti i zgaziti svoju sunmnjiavu, poti tenu misao, razoriti tunu poeziju svoje napu tenosti, suvi nosti... 1tio je biti stvaran, objektivan, izvui barem na as tu svoju nesretnu 'jednu nogu' iz groba. +nao je da je jednom nogom u grobu, da mu se iz &orizontale leanja svijet izmijenio, da je sve oko njega izraslo, visoko i nadmono, i str i nad njegovom nemoi. ,li &tio bi se uspraviti u svojim mislima, zaviriti stvarima u oi iz svoje normalne perspektive, iz svoje visine metar i osamdeset u papuama, vratiti svoju optiku, svoj smisao za prostor i volumen tvari pod prstima. 1tio je pogledati normalno, iz perspektive zdravlja i ravnopravuosti s ljudima. (lipan jo uvijek stoji tu pred njim, nasred sobe, zbunjeno vrti kapu u rukama i eka. 2to eka? (lju je za vratima. , moda u njega ima i iskrene suuti, one jednostavne, privrene, pasje suuti, koja se ne zna izraziti pa svojom nespretnom nametljivo u postaje sumnjivom? (ako se sve to izmije alo od ovog prokletog gledanja odozdo) - %a zna gdje su kljuevi, 3ojz) /sjeti o trinu u svom glasu, pa dolije blae0 - +ar ne vise tamo iza vrata? - , vise, vidio sam i sam. #ego, kao kaem, da prigledam majstora kako mu je. , eto, &vala budi bogu i srcu .susovu, kaete bolje, pa ako bog da i njegova sveta mati, vi ete jo i onog an"ela to pi e u knjigu zavr iti. Ja ga neu dirati dok vi ne ozdravite... - #e, i ne smije ga dirati) 2tu se tu dogodilo? #ije znao. #e zna ni kakvo mu je bilo lice, ni taj glas ne zna odakle je smogao, iz kakvog je rezervoara snage provalio taj urilk. -av se isprijeio u obranu, kao da mu je zasjao no nad glavom, obje ruke je ispruio moleivo, zdvojno preklinjui. 3ojz je od svega toga najprije s&vatio da treba da ustukne u stra&u, a onda, videi majstorove ispruene, mr ave, jadne ruke, poletio k njima, zagrlio i& toplo i stao i& ljubiti vjerno, slinei i& i zalijevajui suzama beskrajne odanosti. Majstor povue ruke. *adila mu se 3ojzova vlaga na njima. (ao da i& je pas polizao, osjeti slinu na rukama i javi mu se elja za toplom vodom i mirisnim sapunom. 4elja za istoom. (ao da bi svoju zamisao &tio oprati od banalnosti, od balavosti rasplakanog an"elia na grobu. 5akve je an"elie klesao majstor pred desetak-petnaest godina po modelu ljupke i kudrave glave maloga egrta 3ojzeka, kad su takvi an"elii bili u modi, pa su i& imuni gra"ani naruivali da im plau ili makar zalivaju cvijee po grobovima.

#o sebi, za svoj vlastiti nadgrobni spomenik, majstor je isklesao odraslog 3ojza, velikog, bijelog an"ela od mramora. -tra nog an"ela, koji je na koljenima rastvorio knjigu i upisuje... (ao da je ovaj as sletio iz neki& nepojmljivi& visina na majstorov grob, ogromna su mu krila jo sva u zama&u, naduta vjetrom kao jedra, te se ini kao da je jo sav u zraku, da se jedva dodiruje glatkog ogledala ploe crnoga granita. /gromnim gu jim perom upisuje an"eo u svoju kamenu knjigu urednim, tajnikim rukopisom ,lbert (nez - klesarski majstor. 6 pedantnom pokretu ruke, u paljivo svinutim le"ima, u lakom nagibu glave na lijevo rame i u tome kako je savio palce na bosim nogama vidi se duboka i napeta koncentracija nad poslom. #o lice na kome je &tio majstor, u zami ljenoj grimasi, uklesati tvrdu, mu ku tugu, ostalo je zagonetno, neitljivo, 3ojzovo lice s grubim i surovim crtama, s tvrdim naborima oko usta, koja su se ukrutila u glup i besmislen osmije&, a opet nekako podmuklo tajanstven i nedokuiv. 5aj ne&otini, neitljivi osmije& na ovnujski kudravoj 3ojzekovoj glavi s lukavim majim oima to &itro obigravaju i dodiruju stvari, kao da i& strelovitim pogledima upisuju u pamenje, i dobro izvjebane grimase njegove odanosti spojile su se na an"elovu licu u neku udnu mje avinu gluposti i trijum7a. 8to, to je ovo lice) 2to vi e gleda svoj zagonetni model 9koji je mrcao usred sobe i brisao nos i oi masnom suknenom kapom:, sve vi e nalazi tu podmuklu slinost izme"u ovog neobja njivog klipana i svoga an"ela. 3ojz u an"elovu licu) /datle je sve i poelo. ;e mjesecima lei s njim u krevetu ta sumnja i pakosno mu ape u u&o0 '1e, an"eo 3ojz, &a, &a, an"eo 3ojzek)' 3ojzek upisuje u knjigu smrt, 3ojzek, a ne an"eo) 3ojzekovo se lice smije i od zadovoljstva) #epodnosiva misao, misao-sotona, muitelj, nemilosrdni, okrutni, bolesni monstrum to se ugnijezdio s njim u postelji i truje mu noi... Majstor se preznojio od muke i potraio mogunost nade u 3ojzovim suzama. .pak, on je plakao) %o rukama su mu kapale njegove tople, iskrene suze... *le, sav se razmazao tom kapom... - #o ipak, 3ojz, ako ja prije umrem, postavi ga na moj grob onako, ne dovr ena... - ,li ne, majstore, ne) - vikne 3ojz nekim glasom kao da ponovo kani plakati. - -amo e uklesati u knjigu moje ime i prezime, razumije - nastavi majstor sveanim, &ladnim mirom kao da diktira oporuku, - Da, ispod imena jo samo klesarski majstor, i ni ta vi e. #ikakvi& datuma, razumije ? - %a zar da ja vama?... 8&, majstore moj)... - i udno odma&ne rukom da bi pokazao kako se ljuto uvrijedio. - %a to? #e ljuti se, 3ojz, to je prirodno, - ree majstor s veselom rezignacijom, ak kao i da zadirkuje mladievu stidljivost. +atim doda s mranom ozbiljno u, zajedljivo0 '%rirodno je da ljudi umiru. -tari, nepotrebni, samo smetaju...' Mladi grune u pla. +arije lice u kapu i rida, tuli grubim, magareim glasom. Majstoru krv ivne u ilama, prokola, zastruji, bije u svim bilima, kuca na sva vrata, igra, ivi. Mislio je da e se onesvijestiti. - #e, 3ojz, ne plai. 1tio sam samo rei da e ti to bolje uiniti nego tko drugi... <aspiruje mladiev pla, rasplamsava ga kao poar na kome se grije. - 5i e to uiniti s vi e zanata, &ou rei, i ljubavi... 3ojz zaglavinja kao da e se onesvijestiti, no spusti se na koljena kod podnoja majstorova kreveta i zarije glavu u pokriva. -av se tresao u grevitom, gorkom plau, te se inilo kao da se nikada vi e on ne moe umiriti. Da e tako ostati plaui i plakati do smrti. =uri taj pla i ubori veselo kao ki a u ljebovima, *oni smee svi& ovi& dana i noi, svi& nemira i sumnja, isti, ispire. >ist pla iz izvora djetinje nevinosti razlijeva se, natapa ovu krutu, okorjelu samou, golu, oajnu pusto , po kojoj plaze debele i &ladne zmije to truju ovaj jadni ostatak ivota na bolesnikom krevetu. Majstor je ponovo stekao svoju vanu nadmonost, svoj majstorski ugled, kao da je opet uzeo eki i dlijeto u ruke i kle e iz neke tupe i nijeme tvari ovaj an"eoski isti, bijeli pla nad svojim grobom. Jeca ovo kameno, tvrdo bie kao da se pod majstorovom rukom razbudila topla ljudska du a u kamenu, i sad se du a skru eno klanja pred svojim stvaraocem i lije suze za&valnosti. #ikada majstor ,lbert (nez nije doivio takvo priznanje. !io je doista knez me"u klesarskim obrtnicima? ak su ga i neki kipari priznavali 9 to nije mala stvar: i smatrali ga svojim kolegom, a vi e puta je s njima i izlagao svoje granitne i mramorne 7igure i bio cijenjen i &valjen od poznavalaca umjetnosti. #o ovo oslobo"enje jednog srca, to je tu od djetinjstva stajalo vezano na lancu pasje pokornosti, zapu teno i nepoznato pod tupom maskom jednog blesana koji je lukavstvom nadomje tao sve ostale ljudske osobine, to je majstor smatrao svojim najveim i konanim djelom.

- .di, dragi 3ojz, idi. Moda u ja jo i ozdraviti, a ti me ve oplakuje ... /n ga je oinski otpu tao sa za&valno u i dobrodu nom ironijom. - , kad vi, majstore, neprestano mene... kao da sam ja neki... ,& - duboko uzda&ne 3ojz iz prepuna srca. - 5e ko je to, majstore) - +nam, 3ojz, znam da ti je te ko. -ve je palo na tebe. 1ou rei, radionica, poslovi... - ,&, ne mislim ja to - odma&ne 3ojz gotovo uvrije"eno. - #ego vi, tako, u... u bolesti... 5e ko je to. - , ti nemoj misliti na mene. Misli na ljep e stvari. Mlad si... .ma li curu? 3ojz pocrveni i obori oi kao djevica. #ije oekivao takvu alu? on je pokorno trpio. - /zbiljno, ne alim se. Majstor je prona ao igru i stao je vui za uzicu. - =ura goni sve brige, mani? gdje god je ubode , prsne smije&... - 8&, majstore, grije& je to to govorite - mrmlja 3ojz u pod, ne podiui glave. - #ije to za mene... - #e? , to si ti? -vetac? - #isam svetac. #ego... - #ego, to? Muenik? (aem ja tebi, 3ojz, na"i curu. %ostat e smije an, momci e te zadirkivati. , ostavi se ti misli? ja u ve sam ozdraviti... ako budem mogao. 3ojz se nasmije i, kao da ga je majstorovo pouzdanje okrijepilo. - Dat e bog, dat e bog, majstore) - 8to, i bog e dati, to ti kae , pa emo on i ja zajedniki ve ne to uiniti... - 1oe bog, &oe) - kliknu 3ojz odu evljeno kao da ga ve vidi na djelu pa navija za uspje&. - Molim ga ja jutrom i veerom, inim devetnice, smilovat e se, veliko je njegovo milosr"e) '. moje strpljenje', pomisli majstor. #ekako nije volio 3ojzovu pobonjaku 7razeologiju? podsjeala ga je na opijela i druge tune obrede. - 8to, sve e jo biti dobro... 1tio je rastjerati crnomisniku, obrednu atmos7eru, koju je razvio ovaj klipan svojim uzdasima. - -ve e opet biti kao onda kad smo klesali pastira s 7rulom... -jea li se kako si zaspao kad si mi pozirao za pastira... 8to, na to misli. - %a mislim ja, majstore. /nda je jo i pokojna stara gazdarica bila iva, bog joj dao du i lako - prevrne 3ojz oima za staru gazdaricu. - .&, to sam volio onoga pastira) 5ako pro le noi sanjam ja0 vi, zdrav i jak, kle ete pastira, no on se ne da. 6darite vi po dlijetu 9sanjam ja:, a on se izmakne, /pet udarite, opet izmie. '>ekaj, nesretnie, velite mu vi, vidi kako si ruan, a ja te &ou uiniti lijepim)' '%usti me, vie on, dosta si me ve izmuio) #e trebam ja ljepote, nego pravde. 1oe na meni pare zaraditi 9slu am ja tako sve u snu:, daj mi moj dio i ja idem)' '*le, bezobraznika', veli pokojna gazdarica koja se nekako tu na la. '>ekaj, ,lberte,' veli, 'ja u ti ga drati, a ti udri.' . doista, udarite vi, no on se trzne, a dlijeto odleti u stranu i - tup) - gazdarici u elo. +abije joj se do polovice... ,li neu, majstore, neu dalje, vama je zlo. , kako i ne bi, stra an san, kad se samo sjetim... - #e, nije mi ni ta, samo priaj. 2to je bilo dalje? !ilo mu je doista slabo, problijedio je, ruke su mu dr&tale pod pokrivaem. - %a veli pastir0 '#e trebam ja ljepote...' - 5o si ve rekao. - 8, a dalje i nema ni ta, probudio sam se... 3ojz ispusti silnu koliinu zraka iz plua, kao da je izronio iz vode. - #e, nije istina) Jo si sanjao, ne lai) - #e... #ije da laem... - uzme 3ojz okoli ati - nego je neprilino da se kae... - , za to? %a to je san, nisi ti kriv. - +nam da nisam, san je. ,li kae se0 to trijezan misli, to pijan govori. , san je kao neko pjanstvo, ovjek ne zna to radi, pa se moe pomisliti... sva ta. 5u ulazi mlada gazdarica, a ja ne bi& &tio... e&, je li tako? Ja elim sve po teno i po pravu, kako bog zapovijeda i kako sram ljudski nalae. , vi ste tada bili zdravi kao dren. /no jest, iver vam je bio uletio u oko, ali inae potpuno zdrav. , to ima tomu? #i sedam godina. 8to, to je ovjek.

'8to, to je ovjek, doista, aka ni tavila.' Majstor protrne. 6gleda svoj rasko no sagra"en grob od crnoga granita, a na njemu mramornog 3ojza s krilima ar&an"ela kako upisuje njegovo ime u svoj stra ni 7olijant. %i e 3ojz, i "avolski mu osmije& poigrava na licu. Jest, u ono je vrijeme bio upoznao @ridu, mladu, lijepu, plavu udovicu, a pokojna je Magda ve bila bolesna, poru nila, sva nabubrila od srca, ljubomorna i pakosna, te mu se znalo desiti da pomisli 9a&, to je ovjek):, da pomisli na njenu smrt s nekim objektivnim mirom, koga se u isti as i stidio. -avjest ga je muila zbog ti& misli, ali muila ga je i misao na @ridu, lijepu, plavu... Do la je @rida da narui spomenik za pokojnog mua, koji je svirao obou u 7il&armoniji pa je tako i umro, svirajui obou. #aglo mu je pozlilo na koncertu te je umro ondje pred publikom0 nisu ga uspjeli ni iznijeti sa podijuma, a ve je bio mrtav. @rida je traila spomenik koji bi bio nekako u vezi s muzikom 9jer pokojnik je bio umjetnik na oboi:, ne to originalno, dirljivo... =ijelo vrijeme je plakala dok je naruivala. /n joj je odma& predloio pastira s 7rulom. !io je i sam potresen njenom tugom. Dan je bio krasan, sunan, a njen pla je cvilio kao daleka pastirska svirka, izgubljena i tuna pod suncem. !io je inspiriran. 5je io ju je, milovao oima, potresenim glasom govorio joj je dobre, prave rijei... ni sam nije znao odakle mu one. !io je svjedokom bezbrojni& ljudski& alosti, smrt je bila njegova inspiracija, njegov medij, jedina stvarnost njegove ma te. 5raio joj je neprestano nove oblike, nove pomodne simbole za ukus svoji& mu terija, kao to se izmi ljaju novi modeli enski& e ira. .sklesao je itave legije kameni& likova0 simbolini& mementa, tuni& vila, ucviljeni& ena, majki slomljeni& tugom, zgrbljeni& staraca to kroe svome grobu a sijeda im se brada vue po zemlji, mno tvo genija, an"ela, an"elia, brkati& bista trgovaca, kuevlasnika, vatrogasaca i pjesnika-rodoljuba to stoje tamo preko po parcelama groblja kao da su se postavili u pozu za neku igru i ekaju samo da zasvira glazba, da udare budnice, da odjeknu koranice pa da povorka krene na svoj groteskni mar kroz vjenost. ,li glazbe nema, ti ina, svi su zaboravili na nji&. 2u ti oko nji& uvelo, su&o cvijee, i to je sve. . to je sve radio prazna, indi7erentna srca, tu"u alost smatrao je privatnom stvari mu terije i nije osjeao potrebu da ga se ona tie. ,li @ridinu alost osjetio je duboko, kao svoju vlastitu. #jeno ga je uplakano lice nada&nulo, njene su suze otopile obrtniku ravnodu nost klesara nadgrobni& spomenika. /n je bio umjetnik. 5ako je poelo oko pastira s 7rulom. 3ojz je pozirao, a pokojna je Magda psovala 9uglavnom 3ojza: to se posao otee, to se tu prave neki kere7eki, a za to? %osao je posao, spomenik kao i drugi, pa neka je i pastir) , to joj je, uostalom, trebalo nekog pastira izmi ljati, onoj muzikantskoj milostivi? Muu joj nee ni nos uve&nuti u grobu, a ve e poi s drugim. (ao da se ne zna kakve su te muzikantske milostive? Daj ti njima samo novaca... 5u cmizdri kao gladna godina, ali nije zaboravila nju ku namazati) (oliko samo toga rua poderu, prasice bezobrazne) Magda je bila sumnjiava i ljubomorna. .nstinktom nevoljene ene tano je nasluivala opasnost i odma& je znala gdje treba udariti. ( tome se pridruila i krtost, stra& da se tu moda ne gubi ne to na poslu, pa je udarala nemilo, ali udarce nije upravljala izravno muu 9njega je oboavala:, nego nekako u stranu, 3ojzeku, ljenini bojoj, pospanoj. #ije ga nikako trpjela. Doveo ga k njima uitelj sa sela kao sasvim malog kudravog djeaka da kod majstora izui zanat. 6itelj je vi e puta naglasio da je on prvi otkrio kod maloga talenat, jo u koli... 1tio je da se upamti injenica i da sebi osigura tu prednost za budunost. Jer mali je, po njegovom mi ljenju, a i gospodin upnik se s time slae, mali je 'jedan pravi budui Me trovi'. , sirota, sam na svijetu... Majstor je zavolio djeaka, a budui da nisu imali djece, &tio ga ak i posiniti. ,li Magda, oprezna, odgodi to dok 3ojzek ne odraste, da se vidi kakav je. '8to ti ga, sad vidi ', govorila je pokojna Magda u 'vrijeme pastira', kad je 3ojzu ve bilo osamnaest godina. '-ad vidi lopova podmuklog. Meni moe svaki as srce stati, i gotovo. ,li, pazi, ,lberte, to ti kaem0 taj e te lopov spremiti u grob.' *rob od granita, velianstven, a na njemu, eto, sjedi 3ojz od mramora. '#e trebam ja ljepote, nego pravde.' Magdi je jedne noi stalo srce i bila je gotova. ,li pazi, ,lberte, taj e te lopov... 5u ulazi mlada gazdarica, @rida. %ostavili su 3ojza s 7rulom oboisti na grob, a zatim se vjenali. -ve po teno i po pravu, kako bog zapovijeda i sram ljudski nalae. 8to, to je ovjek. , bio je tada zdrav kao dren. /no jest, poletjela ispod dlijeta o tra ljuska kamena i povrijedila mu oko, ali inae sasvim zdrav. , to ima tomu? - ni sedam godina. 8to, to je ovjek. Daj mi moj dio i ja idem) .di sada, 3ojz, idi - a glas je majstorov bio gorak od sjeanja. 3ojz je cijelo vrijeme odgonetao utnju, vrebao je pasjom pozorno u na majstorove misli, &tio se orijentirati. - Ma rasrdio sam ja vas, majstore. 8to, ovjek brblja i ne mislei... , vjerujte mi da sam sanjao... !oe, ako nisam... - metnuo je ak i ruku na prsa.

Majstor ga ne prekine, ostavi mu priliku da se zakune. 3ojz prieka. - #i ta, utnja. -pusti ruku u oajanju i uzda&ne kao izgubljen ovjek. - '!oe, ako nisi...?' - ,li ree naglas s nestrpljenjem0 ';jerujem ti, vjerujem. .di i po alji mi gazdaricu.' 3ojz iza"e snudeno, kao da su mu uskratili zaslueno priznanje. >ak pro ape 'oprostite' zatvarajui za sobom vrata, a to je trebalo razumjeti kao 'oprostite, neu vam vi e smetati'. '1vala !ogu)' Majstor zaklopi oi i stane prebirati po 3ojzovoj pre"i 9sve je isprepleo i zamutio:, a @rida u"e spremno, na znak, kao glumica to iza kulisa eka svoj ulaz na pozornicu. -laba glumica s ude enom zabrinuto u na licu. >ovjek u kome su bile pokolebane iluzije mogao je, bez osobite pronicljivosti, mjesto zabrinutosti proitati vrlo ne&ajno skriveno nestrpljenje. Majstor je znao itati @ridino lice, zato odma& ponovo zaklopi oi. - !oli te, ,lberte? *las joj je bio svje i ravnodu an. /na se in7ormirala kao da je pogledala u termometar na prozoru. /n joj ne odgovori? uini samo nervozan trzaj oima. *ledao ju je. !ila je lijepa. (osa joj se prelijevala u zlatnoutim, dugim valovima od ela prema zatiljku, gdje se odjednom propela uvis, kao da je udarila u barae e ljeva i naglo se ru ila nizbrdo u zlatnim slapovima, pr tei uokolo 7inu, iskriavu sumaglicu. -iva, uska &aljina pripila joj se tijesno uz obline tijela i nudila zamamne oblike ljepote kao u nekom rasko nom izlogu. /n osjeti stra nu, bijesnu elju za tim samosvjesnim, gordim tijelom, to se zadovoljno gibalo u prostoru, tu, na do&vatu ruke... .sprui ruku i lako, dr&tavo pre"e dlanom preko obline @ridina boka. %robude se miline nekada nji& dodira, burni nemiri od ljepote ovog tijela to se makasto mazi u prostoru kao da se izlae neprestanom milovanju. #o @rida se odmakne, ukloni se milovanju, i njegova ruka ostane besmisleno ispruena u prazno kao prazna ruka prosjaka. 5o je, dakle, kraj. - @rida - ree gotovo bez glasa? stid mu je zagu io glas. - Molim, ,lberte? - odazove se ona gledajui kroz prozor. - <eci mi ne to... - Molim? - okrenula se, ali je ostala kod prozora. !ojala se njegove blizine. /n je utio gledajui nepomino u pla7on. 6pla i je ta utnja i korakne prema njemu, ali zastane nasred sobe. - 2to da ti kaem, ,lberte? - #i ta - apne on, potpuno odsutan mislima. - Molim te, donesi mi tople vode. . sapun... - 5ople vode? - %obojala se da bunca. #ikad nije bio tako utljiv, tajanstven i udan. - 2to e ti topla voda? - /na je gubila strpljenje, glas joj je ogrubio. - 1tio bi& oprati ruke... - 2to tebi ne pada na pamet) -ad &oe ruke prati) #e znam zbog ega? - +bog istoe) - %ostao je zajedljiv, ak se i nasmije io ironino, kao ovjek koji zna to govori. - #o, ako ti je te ko, ne treba. Doista, @rida, ne treba. -amo sam, tako, elio... /na uzda&ne kao rtva besmislenog bolesnikog &ira i iza"e pokoriv i se samozatajno i krotko. 5ko bi na njenu mjestu toliko mogao trpjeti? /na podnosi svoju sudbinu mirom dostojnim divljenja. /n je poali. -a srdbom poku a ublaiti u sebi te ko osjeanje napu tenosti, vratiti @ridi dobrotu i portvovnost, vratiti sebi povjerenje... #o u toj srdbi, kojom se &tio osloboditi teine, na"e opet nju, mladu, lijepu - i pokornu... /sjeao je tu njenu pokornost kao nain predbacivanja, u nju se ona sklonila da saeka kraj... !ilo mu je sada tee. @rida se vrati s umivaonikom, iz koga se pu ila vrua voda? po sobi se ra iri ugodan miris pare. %reko ruke je prebacila svjei, bijeli runik. Donijela je i sapun. -ve kako je elio. 6mivaonik je poloila na stolicu do kreveta, runik prebacila preko naslona, i sapun je postavila spretno, s desne strane, na do&vat ruke... sve s pomnom tano u savjesne bolniarke, koja po tuje propise op&o"enja s bolesnicima. +atim se udaljila i ponovo se zagledala kroz prozor.

- tog se prozora vidjela radionica tamo u dnu dvori ta. >ulo se klesanje, grubo, silovito kidanje kamena, te se inilo da kamen jei pod bezobzirnim, te kim udarcima. 5upo, zidarski jednolino, kao da te e kamen za gradnju, bez osjeanja, divljaki. '!lesan utiskuje svoju glupost u kamen... <azdrljio prsa, otkrio mi ice, izlae snagu. 6dara da se uje njegov trud) #eka se zna tko tu radi, tko izdrava ovu kuu, na koga je pala ova bolest tu gore i ona jadna, nemona udovica...' - , za to, ,lberte, sad ne pere ruke? - javi se ona s blagom opomenom, jednako gledajui kroz prozor. - (asnije u, kasnije... - %ostao je razdraljiv. /ni su ga blesavi udarci lupali po u ima, a morao i& je slu ati. - (asnije e se voda o&laditi. - 6 njenu je glasu jedva osjetno podr&tavala srdba. #o nije se maknula od prozora. - #ee se o&laditi, vrua je... #o to onaj blesan dolje tako lupa? - uzvikne odjednom ne mogav i vi e izdrati 3ojzovi& udaraca. /na se okrene i pogleda ga dugo, ironino0 gle i to jo ? - 2to bi lupao) <adi) - ree zatim naglas i ponovo se okrene prozoru. - (ad radi, mora lupati. +na i sam da ne e&a perje, nego kle e. +ar ti nisi lupao kad si klesao? /vo je bio nov ton, dosada nepoznat u njenu govoru. +nai, tu je granica njena svladavanja, tik do 3ojza. Do te granice ona sve podnosi, ona sve razumije? ona s&vaa i taj &ir pranja ruku, pa ak i to da sada, kad ju je prisilio da mu donese vodu, ne pere ruke, nego zanovijeta to se lupa... , to, zar ne treba vi e ni raditi kad je on bolestan? /staviti sav posao i baviti se samo njime? #e, nije s&vatila to je &tio rei... - 1tio sam rei, @rida, da to nisu klesarski udarci. ;idim ja po zvuku0 tako se ne obra"uje kamen... #ema on srca za materijal. - .ma snage, klipan... - otme se @ridi. #o 'klipan' joj je ispao nekako draesno mio, pa zato odma& doda0 '-eljaina) Mogao si mu rei.' Majstor ne odgovori. 3ojzovi udarci odjekuju u dvori tu snano i bezobzirno, kao da ru e svijet. , ona stoji na prozoru i divi se toj tupoj snazi to divlja me"u kr&kim stvarima. '.ma snage, klipan...' #ije mogao vi e slu ati te udarce. #avue pokriva preko glave da i& ne uje... @rida se odmakne od prozora. /paziv i da se pokrio preko glave, tuno se nasmije i i uzda&ne kao muenica. - /& boe) #o dobro, rei u mu da prestane - i uputi se urno vratima. - #e, @rida, ostani) - povie u panici, otkriv i glavu. /na je iza la. -nano je zama&nula vratima, ali i& je u posljednji as zaustavila da ne lupnu. 5renutak zatim prestane i lupa u dvori tu. Mir nalik na nonu ti inu, kad u nesanici lei u mraku, u kome mu svaki um, svaki zagonetni noni zvuk opisuje ogroman i nes&vatljiv svijet prostora izvan njegova do&vata, iznad njegovi& moi, stra an svijet, u kome se ona kree, u kome ona ivi sa svojim mekim tijelom, po kome se lijeno gibaju njeni oblici kao da mu se podaju mazno i razbludno. 6 takvom lanom, podmuklom miru tee njegov jadni, bolesni ivot. %o nekom tajanstvenom redu, koji je uspostavila njegova bolest0 niz sitni& i podmukli& obzira i briga oko te njegove bolesti, kao da se zapravo ona, bolest, njeguje, kao da joj se prua sva mogua udobnost kako bi ivjela s njim tu u krevetu. 6 poetku on se opirao toj vrsti @ridine ljubavi, on je traio nju, njenu ljepotu uporno u oajnika to trai pravo na spas. /nda je molio, i dobio je samilost. /dbio je samilost, traio je ljubav. #o to se vi e opirao i bunio, samilost je bila sve jaa0 to je snaga zdravi&, kojom pokoravaju nemone i podvrgavaju i& svom s&vaanju ljubavi. . on se pokorio. 6 ao je u tajanstveni, udni krug zbivanja oko bolesnikog kreveta, bolesnike sobe, oko kue u kojoj lei te ki, neizljeivi bolesnik. , krug se iz dana u dan stezao, bivao sve ui, sve bezobzirniji. /no revno bdijenje nad njim, ona pobona panja, to se bila iroko rasprostrla oko njega, kao granice nekog nepovredivog carstva, poela je popu tati po rubovima? u nju su prodirale snage ivota, koji se poput zdravlja ustremio na bolesno mjesto i stao stezati i zacjeljivati ranu.

6 rani je leao on kao krivac i uzronik sve te pometnje, tog odricanja, te ve gotovo glasne i razdraene portvovnosti. 1tio se osloboditi osjeanja krivnje, osloboditi se sumnje da on moda vrije"a i mui @ridinu portvovnost?... 1tio je utvrditi mogunost jedne lai i umrijeti sa sigurno u u asu najveeg ogorenja... 5ada bi ak pri&vatio i smrt kao dobitak i konano oslobo"enje. %oku ao se probiti do izvora sumnje. #o kao da je ona sve natopila i preplavila oko sebe, nigdje joj vi e nije mogao otkriti toka. #igdje one prve, iznenadne pomisli koja bi ga potresla, koja bi stvorila prvu kariku jednog lanca misli. , ipak, sve je to moralo imati poetka) #o gdje je, gdje je taj poetak? *dje je taj pogled, taj smije ak, to aputanje i u kanje u mraku, to skrovito nono uljanje oko njega?... , ipak - jednom je poelo) Jednog jutra ili jedne veeri, kao slutnja, kao osjeanje samoe i napu tenosti... #ejasno, udno, javilo se moda kao elja za @ridinom blizinom, za njenim glasom, njenim da&om, njenom toplinom u &ladnoj pusto i samoe?... , @ride nije bilo... 5ada je moda mislio na 3ojza... 3ojza - an"ela, isto, bijelo, bespolno, mramorno bie s golubinjim krilima? 4elja da ga pretvori u mramor, u nestvarno, u simbol) *dje su se srele te dvije elje? *dje su se zagrlile te dvije misli i zadavile njegovo povjerenje? Jo jedno zvonce s groblja? ovo je danas valjda posljednje, ve pada sumrak. , onaj kome zvoni ve je u kutiji kao lutka, kao da ga alju na dar nekom lu"aku to pravi kolekcije ti& stra ni& igraaka. #o je bolesnikova kao trula daska0 gdje stane, propada sa svojim te kim mislima. Majstor se ne usu"uje mislima zakoraiti u no. (ao da je pozatvarao sve misli u kaveze i pretince, on se obrati svojim malim, te&nikim pitanjima leanja. (revet postane zanimljivim i stra nim svijetom, punim te koa i problema. /znojio se. -ve je oko njega mokro, lepljivo i odvratno. +nojne, zguvane pla&te omotale mu se oko nogu, lijepe se i sapinju, zarobljavaju kretanje. %od nogama topla i vlana guva platna, isprepleteni rubovi, nabori, vijuge... (rpe. #onim palcima ulazi u labirint krpa, ide brazdama kao nekim pro&ladnim klancima? zavlai se u dubine, u rupe, u neke iznenadne slobodne prostore, gdje se moe okrenuti i susresti tanku struju &ladnoe. #ogama trai izlaz iz ovog &aotinog i prljavog nereda. /n je navikao na glatke dodire, ravne prostrte plo&e, koje je mazio svojim dlanovima kao svjee izbrijano lice. (revet je zdravi& kao bijela ja&ta to plovi s punim jedrima sna. (ad uplovi u Jutro, bodro izlaze putnici ostavljajui za sobom blage tragove odmora. #asisali su se sna, pa se proteu, 'dobro jutro', govore zijevajui. !ez boli, bez sumnja, izlaze iz noi kao izletnici, pjevajui? zatim marljivo vau svoj doruak kao da ue pjesmicu napamet. %robava i& goni kao povoljan vjetar u krmu i otplove ulicama olak ani, kao istovarene la"e. Maze svoj optimizam kao jabuku koju kane pojesti. #jeguju svoju bradu, svoj brk, svoj vrt, svoje ribice u akvariju i ptiice u kavezu. /ni osjeaju savr enu ravnoteu ivota i smrti0 tro e ivot dok ne prevagne te ki uteg smrti... /nda im majstor ,lbert (nez iskle e dirljivu igraku0 ljupkog an"elia 3ojzeka to plae na grobu... ili zalijeva cvijee. Jedni vi e vole da im plae, drugi da im zalijeva cvijee... ,li ljupki an"eli je lukav, ne lije ni suze ni vodu, on simulira kao glumac, on eka svoj as... Dolje u gradu odbijaju ure na katedrali. 5e ke, tamne ure, kao da se komadi bronce otkidaju i padaju te ko, pljosnato na plonik, !olesniku ne govore o proticanju vremena? njegovo se vrijeme grije na jastuku pod glavom, a zvuci s tornja samo su signali za pomicanje glave, samo racionalna podjela &ladnoe jastuka na jednake obroke. -vaki& etvrt sata uzima uski napitak svjeine i pije ga licem udno, po&lepno. .straio je cijeli krevet pomnom marljivo u doivotnog zatoenika na otoku. #o nigdje vi e &lada, nigdje kapi svjeine - sve je potro eno. -ve je za&vatio vrui da& groznice i smotao vrtlog besane noi. /krene jastuk kao posljednju nadu i uzme razumno i krto tro iti njegovu svjeinu kao vodu u pustinji. , pustinja je velika, beskrajna kao no. Miu se ruke po noi kao gubavci. %laze, gmiu ruke, trae izlaz iz noi, iz boli, iz svega ovoga to se stislo i zguvalo oko njega u gvalju neizrecive odvratnosti. 5rae ruke svjetlo danje, u kome bi mogle barem odijeliti no od boli, bol od misli i uzeti sve to zasebno, na uzastopno razmatranje. .du ruke do ruba kreveta, eznu za svanuem, za zorom na prozoru, za jutarnjim pijetlom, za zvonom, za prvim tramvajem, za prvim prolaznikom i mi em to bjei u rupu... '/, ljudi lopovi, ljudi mi evi, ljudi prolaznici, pijetli, jutarnji tramvaji)' +apomae majstor, a svuda uokolo glu&i ocean mraka i praznine. <uke rone u mrak i osjeaju jezu od ni tavila oko sebe. '8to, ni ta, kau ruke, nema dodira.' /sjeaju samo sebe u praznini. #i vjetra, ni mu&e, sve je uginulo u tmini? samo ruke ive u noi i tjeskobno osjeaju svoju nemo.

<uke ive u tmini. !ijele, mramorne ruke nad crnim vodama granita. 5amo preko zida, pod kupolama i arkadama, u udnom gradu mrtvi& oblika, bijele ruke rone u mrak sa svojim tunim gestama, kao da mole malo suuti, malo jeze, dvije estite suze u indi7erentnim oima... Majstor se trgne. (ao da je zavirio preko plota rasklimani& nada u svoju ma tu? ondje jednako sjedi an"eo 3ojz s rasklopljenom knjigom. <utinirano, kao krvnik, eka samo mig da otpone posao... ,li knjiga je jo neispisana, ista, s &rptom me"u an"elovim koljenima, a listovi joj nevino vise s jedne i s druge strane u najprirodnijim valovima lepr ava papira... 5u dolazi ime majstora, autora. /bilazi pogledom svoju zamisao, ogledava stvar, i svi"a mu se. <adost ga obuzima, uiva u ostvarenju. 5o nije mali 3ojzek to budalasto plae, to je veliki, stra ni, 7atalni ,n"eo koji, kad zama&ne krilima, upa ivote iz korijena. Misli majstor na pokoljenja to su zinula pred umjetnikim djelom i ne dolaze k sebi od udivljenja. %a se i sam umije a me"u gledaoce kao nepoznat posjetilac, stranac, i obilazi, prislu kuje, prima po&vale inkognito. (ao da je iz ogromni& daljina neke goleme vjenosti doprla do njega, u ovaj zabaeni, zguvani kuti privremene i rune stvarnosti, potvrda i priznanje. /n osjeti na sebi da& besmrtnosti. #a prijazno raskriljena vrata nasmije i mu se ne to lijepo i slavno, beskonano. #oge su same u le u papue i produljile s njima prema vratima. (ako tijelo ipak slu a, bez boli, bez opiranja) 5lo pod nogama, vrsto, solidno i taj prostor uokolo, usluan, podre"en) /sjeti se stra&ovito vertikalnim, ljudskim, me"u patuljastim, etverononim stvarima, podmuklo sakritim u mraku. 5e&nika kretanja u prostoru se, gle, ne zaboravlja, a njemu se uri kao na smrt ednu ovjeku koji je zauo uborenje vode. 1tio se napojiti na svom djelu estoke, otrovne snage, kao na otrovanom izvoru... 6 predsoblju je visila njegova stara bunda i klju od radionice. #a dvori tu je mlaka proljetna no i neka nepojmljiva, blaga svjetlost zvijezda. , pod zvijezdama, u opalno plavo nebo urezala se vrsta silueta bedema mrtvoga grada s kupolama, kao bagdadska kubeta u nebo ala&ovo. Dvori te je ti&o poivali te nero"eni& oblika? lee posvuda grubi, neistesani blokovi kamenja u svojoj podmukloj amor7nosti kao neukroene zvijeri. %rolazi majstor izme"u jo nero"eni& lica, neoslobo"eni& pokreta kao silni -tvaralac to prolazi kroz (aos. 3ijevo i desno lei mrak i tamne mase nero"eni& svjetova, a on stupa vijugavom mlijenom stazom, posutom bijelom kamenom pra inom, kao da se silna masa sitni& zvijezda prostrla pod njegovim nogama. 6 dnu kaosa, u dnu mraka, gle, tamo u dnu dvori ta malo "avolsko svjetlo titra na prozoriu upe) %la ljivo, slabo svjetlo, kao da se nastoji sakriti u tmini. '*le, tu se ivi)'... 5o govori svjetlo u upi u dnu mraka, a majstora ponese no prema i ku iza onog prozoria gdje svr ava njegova agonija. -mrt oivi u njemu i povede ga ledenom rukom prema 'tako dugo u"enoj izvjesnosti'... . sagne mu glavu do niskog prozoria da zaviri unutra, da se najede 'ogorenja'... %red blijedim, pobono uokvirenim ,lojzijem *onzagom, za titnikom mladosti, nemirno titra kandilo. %ri isposnikom svjetlu mladi se svetac biuje, a mrtvaka mu se lubanja smije iz razvaljeni& eljusti, iz iskopani& oiju, iz odvaljena nosa? ona se za ivota naderala grije&a, i ruga se svecu. , dolje, ispod te tune slike usrdnog kajanja i podrugljive smrti, u nepouzdanom polusvijetlu titravog kandila vide se na bijelom uzglavlju leaja dvije glave, enjivo sljubljene u snu. #i bijesa, ni mrnje, tek neki &ladan dodir odvrne majstorov pogled. >ak neka jadna samilost ovlai mu oi. +bog te upe, tog leaja, tog malog nemirnog svjetla, zbog te tune ljubavi na onom bijelom jastuku to je @rida briljivo donijela iz svoga pustog kreveta u ovaj prljavi raj, gdje jedan bijedni an"eo kandilom osvjetljava sveevo bievanje, a sam grli ivot i roni u slatki ljubavni san. 6 san siroma an0 bogu boje, svecu sveevo, a sebi uzima... to mu se daje... 'Jadna @rida)' Majstor krene u mrak. #i staze posute zvijezdama, ni kaosa nero"eni& svjetova) -vega je nestalo) 5ek mrano dvori te s te kim blokovima kamenja i slijepi&, neispisani&, ploa. , tu je radionica, odma& desno, s malim vrata cima u velikim dvokrilnim vratima. (lju je imao u ruci. *ladna, nepodmazana brava prepozna gazdu i zacvili vjerno, pasji. /n pomiluje vrata, pomiluje stare, odane zidove traei elektrini prekida. /djednom, u sjaju svjetla, raskrili se nad njim radosno ogromni bijeli ,n"eo, kao da ga ve odavno eka tako razvijoreni& krila da ga primi u zagrljaj... Majstor ustukne nepovjerljivo pred velikodu no ra irenim krilima i poku a potraiti, razumno i trijezno, ono 'drugo', ono veliko i nepojmljivo na isklesanom 3ojzu, ono besmrtno i stra no, za pokoljenja... , 3ojz, bijedni an"eo u upi, gle, ve je napisao u knjigu ,3!8<5 (#8+

klesarski majstor-umjetnik </DJ8# 9s datumom: - 6M</ 9bezdatuma: krasnim, klesanim slovima, pisanim s mnogo panje i ljubavi, kao da je u njima upisao stra nu bol posljednjeg opro taja. '8to, to je sve0 3ojz, i ni ta vi e) #i besmrtno, ni stra no. !analno i jasno - 3ojz)' Majstor se ak i nasmije i na dodatak umjetnik, kao na nadgrobni vijenac s dirljivom vrpcom. 'Jadan 3ojz)' 6zme dlijeto i eki i potrai datum na zidnom kalendaru0 AB.lipnja - sv. ,lojzija *onzaga Majstor se pridrui 3ojzovu imendanu i prinese mu veliki posljednji dar - ukle e taj datum u an"elovu knjigu kao dan svoje smrti. #akon posljednjeg udarca ekia zavlada mir nad onima u upi. !orba je svr ila. Majstor odbaci oru"e i preda se svom an"elu. RUKE *ledao sam i& pred sobom prebaene na le"a, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. 3ijeva se mazi u naruaju desne, spretnije, snanije, pametnije, ozbiljnije. *otovo bi& rekao i 'starije' kad ne bi& znao da su skupa ro"ene od iste majke 9dakako, i od istog oca:, tavi e, da su skupa i zaete, da su nastale iz zajednike elje oca i majke, koji su i& ostavili mjesto sebe da mijese od kore zemlje koru kru&a. #astale su iz elje, iz gra, iz udnog trabunjanja u noi, u pomraenju svijesti, i sada &odaju po svijetu zagrljene, zaljubljene, nerazdvojive. Jedna u drugoj. Desna je prstima obgrlila lijevu i nosi je paljivo i brino, kao to kuja nosi tene u zubima. , lijeva se mazi u zagrljaju, igra se u dokolici0 skakue palcem po vr&ovima ostali& prstiju, pjevu i do-re-mi-7a... 7a-mi-re-do..., zatim zabubnja po prstima mar , pjeva. - 2ta to radi ? - pita je Desna. - 2to bi& radila? %jevam - veli 3ijeva. - %jeva ? 2to pjeva ? - %jevam 'do-re-mi-7a' i 'Mar irala, mar irala...' - 'Mar irala, mar irala'? *lupost) - veli joj Desna s pounim podsmije&om. - (ao da si ti vojnik? - , kao da samo vojnici pjevaju 'Mar irala, mar irala..' to pjevaju i djeca. - (ao da si ti dijete? - #isam ni vojnik ni dijete, ali za to bi bilo glupo pjevati? - veli 3ijeva ve srdito. - , ba u pjevati) Ja sam mala, ali znam sitna slova da itam, znam i pisat$ slova sva, koji ui, onaj zna. - %a ti ne zna pisati? -mije no je to se tako mazi - veli joj Desna ozbiljno. - , to da radim? Da utim i raunam na prste kao li&var? - 1oe moda rei da sam ja li&var? - 5i ne rauna na prste. - #ego to ja radim? - 5i radi , ini i djeluje , kako je ve rekla jedna nepismena luda prije mene. - /dakle ti zna da je to rekla jedna luda? %a ti ne zna itati? - #e zna ni ti itati. - Ja znam pisati. - ,li itati ne zna )

- Ja barem znam listati knjigu, a ti ni to ne zna . 5i zna samo drati knjigu dok ja listam. /n ita, ja listam, a ti, kao stalak - dri . 5o je sve to ti zna . #ikad nisi zavirila u knjigu. (njige poznaje samo po teini, a nema pojma to je u njima. - +nam i ja listati) , da je /n ljevak, znala bi& i pisati) - %isati? Da, samo kako? - (ao i ti. , moda i bolje od tebe. Da je /n ljevak, sve bi& znala kao i ti, i bolje od tebe) - 5i bi znala prstima pokretati marionete? - +nala bi&. - . slikati bi znala? - +nala bi& i slikati. - . naslikati tri zeca na noktu mog malog prsta? - . tri zeca na noktu tvog malog prsta. . jo k tome dva pileta) 6ostalom, za to na tvom noktu? #aslikala bi& na svom noktu. - #a svom? *lupost) 5o ni ja ne mogu. 5o nitko ne moe. - , ja bi& mogla) - +nai da bi ti sebi i nokte rezala? - #aravno. , zar i& tebi ne reem? - Da, meni. ,li sebi to nitko ne moe. - /pet 'nitko ne moe'. Ja bi& mogla) - -amo se &vali , a ne bi znala ni bu&u uloviti. - %&, bu&u? (ao da sam samo jednu ulovila) - , da li bi znala ivati? - +nala bi& i ivati. - Jest, udjenuti konac u iglu? 5o bi& ti morala ja uiniti. - -ama bi& i konac udjenula. -ve bi& sama radila. - . vezivala kravatu? - . kravatu vezivala. - . stavljala kapljice u oko? - . stavljala kapljice. - . brijala mu bradu? - . bradu brijala. - ,li /n se ne bi dao tebi brijati. - +a to ne? Ja bi& ga obrijala bolje od tebe. - 5i bi mu prerezala grkljan. - Ja nisam ubojica) 5o bi ti uinila. 6ostalom, jednom si ve i poku ala to uiniti. #astao je muk. Desna nije odgovorila? zadr&tala je na te rijei, kao da joj je ilama prostrujilo sjeanje. - Ja sam mislila da /n to ozbiljno &oe - ree zatim ponizno i s osjeanjem krivnje. - 1tjela sam ga samo poslu ati... - %oslu ati? /n ti nije zapovjedio da ga ubije . - #jegova je elja meni zapovijed. Ja sam mislila da on to iskreno eli. - ,-&a, &tjela bi moda rei da je /n neiskren? ,, molim te, tko je tebi rekao da on to eli?

- Ja sam mislila da eli.. !ilo mu je te ko. =ijelu no nije oka sklopio. !risala sam mu oznojeno elo, palila mu cigaretu za cigaretom i napisala opro tajno pismo. -tenjao je, uzdisao, grizao jastuk.. 2aptao je0 '5reba uiniti kraj) #e mogu vi e)' -am me odveo do britve. - , ti si to odma& s&vatila kao #jegovu elju da meni preree ile? - #emoj me muiti. 2to sam ja mogla kad je sam govorio.. 2to je govorio? Da ne moe vi e, da treba uiniti kraj.. ,li to su rijei) <ijei ne dolaze iz elje, nego s jezika. 3ako je jeziku mljeti koje ta? od toga se umire samo u onim knjigama koje ti lista . Jezik izbaci u svijet svoje rijei 9uostalom, uvijek iste i davno poznate rijei: i rasplinu se kao dim. #i ta se nije dogodilo. -vijet i dalje &oda, jede, pu i i spava, i opet govori rijei, i opet se ni ta nije dogodilo. -vijet eli govoriti, ali svoje elje ne iskazuje rijeima? tavi e, rijeima i& sakriva i zaklanja. <ijei su maska. /n ne eli ono to govori. - , kako moemo znati to /n eli ako ne po rijeima? - #ajmanje po rijeima. /n je govorio da 'treba uiniti kraj', ali to nije elio. Ja sam to znala. - /dakle tebi to znanje? - Moda i otuda to sam nespretna, slaba i glupa. Da, i neozbiljna. 2to mi je rije tu"a kao svjetlo u&u i zvuk oku, to ne razlikujem rije od rijei, kao ni slatko od slanog, sve su mi jednake, a nijednoj ne vjerujem... Ja ne znam ii za rijeima. #e znam se lukavo dovijati, ne znam se elegantno gibati po krunicama i elipsama, po parabolama i spiralama rijei, ne znam ubijati, zavijati, odvijati, 'postavljati' i 'razrje avati', zibati se na ljuljalci i klizati po ledenim razgovorima, izvoditi zavodljive 7igure, parade, bravure, kao majmun u cirkusu, tap ati prijateljski po ramenu, diplomatski stidkati Desnicu neprijateljskoj diplomaciji, a drugu opet galantno prinositi ustima na poljubac. Ja nisam precioza, nisam cicisbea, nisam dama, nisam grand-monde, ni ,kademija, ni !i7on. Ja sam Moliere. - Moliere? . to jo ? - . 7iga u deou. .li van depa, kako &oe . Jer ja sam drska kao @igaro. Ja sam tvoj lakaj. Dok se gola prostituira u kojekakvim rukovanjima, ja drim tvoju rukavicu kao rimski rob. Ja treba da ti nosim skute, da klipsam za tobom, a ti vodi konverzacije, ti nastupa , ti iri &orizonte, ti gradi svjetove? ti si neimar, genij. Demiurg. 5i si #jegov ponos, #jegova snaga, mudrost, umje nost, #jegov -misao. Jednom rijei0 ti si <uka) - , ti to si? - Ja? Ja sam &vataljka. Ja sam jo uvijek neko &odalo, prednja noga, ticalo, pseudopodij i slino. Ja ga vezujem za zemlju, kao i noga? ja jo umijem &odati. #ou sanjam o tranju, o veranju po stablima, o skokovima preko ponora, i tada osjeam otpornost tvari i snagu u noktima. +a mene su stvari sirove kao ilovaa, tvrde, vrue, mokre kao kamen, vatra i voda, a za tebe su peena zemlja, korintske vaze, ;enere, rakete i 1A/. +ato ja poznajem #jegovu elju za vodom kad je edan, elju za veseljem kad je tuan, #jegovu enju za ivotom kad govori da treba uiniti kraj. - Da. ,li kad je edan, ja mu pruam vodu. - 5i? #e, ti samo otvara pipac i pokree polugu na pumpi, a /n iz moga dlana pije. %o meni se prosipa voda, ja osjeam njenu svjeinu, njenu mokrinu, njeno klokotanje u #jegovu grlu i zatim ono blaenstvo u #jemu od ga enja e"i. ;eli da mu prua vodu kad je edan? #e, ti mu prua a u. 5i si i e"i dala 7ormu, i za pijenje si prona la stil. 5i si se postavila izme"u #jega i %rirode kao samozvani arbiter i cenzor, kao Me tar ceremonijala, ili, jednostavno reeno, kao 7iltar. -ve to k #jemu dolazi mora se izme"u tvoji& prstiju procijediti, sve ti mora taknuti, ispitati, sve mora obraditi i is7rizirati po svom ukusu, bez obzira da li se to #jemu svi"a ili ne. #a sve mora utisnuti svoj pretenciozni palac i udariti zumbu svoje ogranienosti. - #e eli valjda da /n brsti li e i grize koru stabala? %riroda #jega ne mazi... - Da. +ato si je ti - '%obijedila'. '.zravnala si bregove' i 'ukrotila vode'. '+arobila si munje' i sada dri u svojoj aci stra&ovite snage kojima bi, kau, mogla u jednom jedinom asu uni titi svijet. +emlja lei na tvom dlanu kao lopta, koju moe baciti u svemir. #o, pa to oklijeva , ti - o, -vemogua? +a to ne baci loptu me"u zvijezde da se raspline u pra&? +a to ne dovr i svoje ;eliko Djelo? - Ja ne elim uni titi svijet. - #e eli ? , ima li i jednog stoljea koje nisi rasparala noevima i izre etala kur umima. 5o nisu bile rijei, to je bilo tvoji& pet prstiju na djelu. - !ile su najprije rijei.

Da, po .vanu 8van"elisti. . to bi uinile rijei bez tebe? <ijei bi se sva"ale, rijei bi lupale po rijeima, padale bi pobije"ene rijei, i tko bi od toga stradao? - >ast. - >ast? >ija ast? %rotumai mi tu vite ku rije. +ar tvoja ast? 5i naziva a u kad te zasvrbi dlan, kad ti zakuca bilo, kad ti zaigraju prsti i ma&nito trae drak noa? >ast, kad na obarau dri spreman kaiprst? >ast kad znakom kria poziva milost boju da sjedne na topovsku cijev? >ast kad sa tri prsta dri pero koje ubija? - %ero? (akvo pero? - #aliv-pero suca prijekog suda. +ar si zaboravila? /n je sjedio pred nama zbog neki& rijei. #e zbog ina svoji& ruku, ve zbog rijei. 5ebe nije zanimalo kako su mu te rijei sletjele s jezika, nego si naprosto zapisala injenicu. <ekao i priznao, to je tebi bilo dosta. , bio ja nasmrt blijed i usne su mu dr&tale kao da se smrzava. !rojio je svoje posljedne sekunde.. *ledao je u tebe sa stravom, pratio je svaki trzaj tvoji& prstiju, kao da bi ga ve samo to tvoje micanje moglo ubiti. 5ebe su tada nazivali *vozdenom i (rvavom. .ridij na vr&u tvoga zlatnog pera bio se ve izlizao od ubijanja. 5a sitna takica plemenitog metala etala je blazirano po papiru, kao da se dosa"uje na nekoj neinteresantnoj i zamornoj sjednici, pa prikrauje sebi vrijeme ispisujui tobonje kineske rijei pu-kao, cing-tao, pan-mukai i crtajui idilinu kuicu s vrtiem i plotom, ak i s dimom to izlazi iz dimnjaka na krovu. 5voja je takica iridija me"utim - sve tako eui pu-kao, cing-tao - ubijala idilinu kuicu s vrtiem i plotom - plotunom, i od sve te idile ostajao je samo dim iz pu ani& cijevi.. ;e si bila uzela %arker s tri svoja 7amozna prsta i odluno sjela na papir. -koila sam na tebe, i ne znajui to bi&, uzela sam ti istiti mrlju od tinte na kaiprstu. 5rljajui palcem tvoj kaiprst, govorila sam ti0 ',li to to je uinio? %ogledaj kako je blijed, sav se trese, zar ti to nije dosta? -lu a posljednje otkucaje srca i broji.. #e prekidaj ga)' '/tkucaje srca? /n gleda kako bi se izvukao, draga moja) (akvo srce) %oku ava nas slomiti svojim bijednim izgledom, 5i si mu ve nasjela, ali ja ne. %oznajem ja taj trik)'.. #azivala si trikom dr&tanje ovjeka koji se kladio sam sa sobom da e jo uspjeti nabrojati do trista... %onovo si uzela pero i sjela na papir. '-ad barem zadr i) +ar ne moe zadr&tati? 5rebalo bi zadr&tati, a ti si tako mirna kao da upisuje nedovoljno "aku na ispitu.' '#emam za to dr&tati. Ja vr im svoju dunost'. . poela si pisati, polako i pomnjivo, krasopisom, svoje poznato -, prvo slovo nasilne i zloinake smrti. '>uj) #e pi i) *ledaj ga kako broji. (ako se uri da nabroji svoje tri stotine. #e prekidaj ga)' 'Moram ga prekinuti.' '+a to ga mora prekinuti? %rekinut e se sam. #itko ne moe brojati beskonano. 5o je samo razlika broja, ak i vrlo neznatna razlika u beskonanosti.' '+a nas je znatna. Mi ne ivimo u beskonanosti. Mi ivimo na zemlji.' <ije beskonanost izgovarala si s navodnim znakovima, ironino, a zemlju si spomenula s ba&atim samopouzdanjem noge koja stupa vojnikim korakom. '6pravo zato to ivi na zemlji, to ima samo pet prstiju, a koji put ni svi& pet, ostavi mu ruke, one ti ni ta nisu skrivile. <uke nisu govorile? govorio je jezik.' '*ovorile su i ruke i jezik) -av je on govorio)' '. ruke su govorile? #e, to lae ) #isu govorile) *ledaj kako su upla ene i nevine, kako se stiskaju i gre u posljednjem zagrljaju. /pra taju se. -jeaju se djetinstva i plau. -jeaju se igara, razbijeni& igraak, ptica, prake i ozljede na staklu, prolite tinte, kara, zmaja i zemlje pod noktima. Jo uvijek nisle, jadne, na vjerouiteljevu kaznu za one sitne grije&e po skrovitim mjestima. /stavi te ruke. .zbodi mu jezik iglom kao djetetu koje govori rune rijei, ali ruke ne diraj. /ne su nevine'. '#evine? 5i si luda) /ne su najvi e krive)' '<uke najvi e krive? +ar nije jezik govorio?' '*ovorio je, a one su potvrdile...' '%otvrdile - kako?'

'(ako? (ako? 5rebalo je da ustanu na njega, zatjeraju ga u usta i dre strau. Jednom rijei, zaepiti mu gubicu) ,li one su se lukavo zavukle u depove. +nai, slagale su se)' '-lagale, s im?' '- im? - uvredama)' ', koga je uvrijedio?' '(oga? #a u ast)' ',&, ast) /vu, na rukavu?' '#a rukavu? 2to na rukavu?' '>ast na rukavu.' '(akvu ast na rukavu?' ', zar je to na tvom rukavu sramota? 5evatrene strelice, ta bomba, taj snop sa sjekirom, taj kukasti kri, zar je to sramota?' '#e, to je ast)' '#o dakle, ast na rukavu) , on je uvrijedio to ast. <ekao je da mu je dosta tig strelica i bombi, ti& sjekira i krieva? da mu je svega dosta)' '#o a zar je to malo?' 'Malo je.' 'Malo je popljuvati neiju ast?' 'Malo. Jer tvoja ast ima i strijele i bombu i sjekiru, pa ak i kri, a njegova dvije 7ige u depu.' '#jegova? +ar on ima asti?' ', za to ne bi on imao asti? +ar ne moe imati?' '#e moe)' 'Da, tvoja je svakako vidljiva. 5voja je izvezena zlatom i svilom na vidnom mjestu, tvoja ba&ato eta po gradu, izaziva, a njagova eta po sobi, zarobljena, juri po kui kao luda, penje se na tavan, izlazi na krov i &tjela bi vrisnuti u svijet svoju uvredu...' '6vredu?' '6vredu, koju joj nanosi tvoja -vilena i +latna. ,li od svega toga eto, par promrmljani& rijei i dvije 7ige u depu.' '!ogami, i ti si mi sumnjiva)' '-umnjiva? Ja dodu e drim jednu 7igu, ali samo od zavisti. 6ostalom, ini se da ti ona donosi sreu, kao ue obje enoga. >uvaj, dakle, moju 7igu kao svoju ast. , sada naprijed) 6 ime prua sa sjekirom i kukastog kria, pi i) 6bij mu ruke) Da je imao ast ne bi od nji& pravio 7ige. .ma pravo) #eu te zaustavljati)' . dopisala si svome - istim krasopisom jo tri slova, potrebna za -mrt. . nisi zadr&tala. 5e iste veeri 9nisi se bila ni umile: mrsila si #jenu svilenu kosu i milovala joj lice, i prsti su ti dr&tali od ljubavi. 5i isti prsti koji ujutro nisu mogli zadr&tati od smrti uvee su dr&tali od ljubavi. %a tko kae da ljubav nije jaa od smrti? /sobito na a ljubav od tu"e smrti) - 2to ti govori o ljubavi) 5i ne zna to je ljubav. ,&, prvi dodir, kad se prsti trae u mraku? i odjednom se dotaknu i stresu kao da su se dotkala dva elektrina pola nabijena strujom.. - Da, i vrcne iskra. (ratki spoj i mrak. . gotova je ljubav) , to onda? >ast? Dunost? -jekira? !omba? +latno pero iz koga curi smrt? - 5i si kapriciozna i luda) - , ti si razborita i mudra) 6 tome je sva razlika. %usti me) - i 3ijeva se srdito trgne, nastojei se osloboditi zagrljaja Desne. - 2to ti je? 2to luduje odjedanput? -amo pravi skandale na ulici) - #eka) %usti me) #eu vi e da budem s tobom)

- #ego s kim e ? - nogama? - Makar i s nogama) /ne su po tene. /ne su estite kao konji, a ti si lukava i otrovna kao zmija. - Da, i glupe su kao konji. 6miju samo &odati i vui teret. #e moe s njima. 5i si ipak ruka) - #isam ruka, i neu da budem) -tidim se to sam ruka) - , to bi &tjela biti? '%rednja noga'? - !ilo to, samo ne ruka) - , ipak si ruka, kao i ja. - (ao i ti? #ikada) %usti me) . istrgne se. +avue se u dep, tamo srdito proeprka kao da ne to trai, pa ne na av i ni ta 9jer ni ta nije ni traila, bila je naprosto bijesna:, iza"e, ovjesi se prkosno uz bok i nervozno zaigra prstima. Desna jo jedan as ostane na le"ima, prazna i zami ljena. /nda se trgne, odma&ne palcem, pa se i sama spusti uz bok i uzme pratiti ritam &oda. *ledam i& zava"ene i ne vjerujem u tu sva"u. /ne su kao dvije simbiotike ivotinje ili biljke0 jedna drugu mije.. .stinu je rekla Desna0 jedna je to i druga? obje su ipak ruke. %rema njima ide dvoje djece. Djeak i djevojica. Dre se za ruku i cvrkuu. #o pred njima umuknu, kao cvrci kad im se priblii ovjek, i puste ruke. <astave se. Djevojica pro"e pored Desne, ti&o kao da je ne to skrivila. Desna je odgojno pogladi po utoj glavi. Djevojica je pogleda za&valno. Djeak pro"e pored 3ijeve, smiono. >ak je i pogleda drsko, kao smetnju na putu. 3ijeva ga nespretno kvrcne po nosu palcem i kaiprstom. Djeak je pljune. 3ijeva se instinktivno digne i zama&ne aljivo iznad djeakove glave, kao da tjera mu&e. #o Desna se digne i pljusne djeaka po licu. Djeak vrisne. - +a to si udarila djeaka? - upita je 3ijeva. - +ato to te pljunuo) - %ljunuo je mene, a ne tebe) - 5ebe ili mene svejedno. Ja ne dam pljuvati po nama) - ,li ja sam ga izazvala? kvrcnula sam ga po nosu. - , on odma& mora pljuvati? - ;aljda ga je zaboljelo. !ila sam nespretna.. - Mogu zamisliti.. ,li, svejedno, on ne treba zato pljuvati) 5o je nepristojno) - , lupati po nosu je pristojno? - #isi ga lupila, nego kvrcnula? to nije isto. 6ostalom, nije mu od toga nos otpao. - , to je meni otpalo od toga to me je pljunuo? - %ljunuti nekoga je najvea uvreda) - >asti? - Da, asti) - odgovori Desna, ve na rubu strpljivosti. Djeak je, me"utim, vri tao zbog zvune uvrede po licu. - 5a-ta, a-a-a.. Ma-ma, a-a-a.. +aas mu iz nosa iscurila dva blistava mlaza i pala na bradu, gdje su se ve izlila dva potoia suza i napravila poplavu. - *le derana, to se razdreio) - ree Desna kao da se udi tolikom pretjerivanju. +atim se obrati 3ijevoj0 - Daj da te obri em. - #e treba. -ama sam se obrisala. - Da, o &lae. - #e, o kaput. - 6ostalom, pazi, eto mu oca) /tac je dojurio iz kue, u ko ulji, zasukani& rukava. ;idjele su se slabe, blijede, inovnike ruke s plavim, stra ljivim venama.

- +a to ste udarili moje dijete? - upita /tac suzdrljivo, kao istraitelj koji ve misli na kaznu. - +ato to je neodgojeno i bezobrazno) - odgovori Desna izazovno. - 2to je uinilo? - ponovo pita /tac-istraitelj, ve dvostruko uvrije"en. - 2to? %ljunulo me) - ree Desna s ogorenjem, kao da i sama vjeruje da je nju pljunuo. - #ije tebe, nego mene - ree 3ijeva i uiva u svojoj pravinosti. - -vejedno, pljunulo je - povie Desna autoritativno, kao starje ina obitelji. - %ljunulo, tako, iz ista mira- jo uvijek pita /tac, a ve zna da e se morati tui. - #isam, tata) /va me najprije udarila po nosu-u-u.. - govori Djeak plaui. - Malo ga kvrcnula za alu - veli Desna - a on odma& pljuje) - .mao je pravo) #eka pljuje - drekne /tac jarosno, kao da je odjednom sav bijes provalio iz njega. - %lujem i ja) -i -plju) - doista pljune. . ree - 6bojice) Desna se digne i zama&ne iz sve snage. ,li /tac odbije udarac. +ama&ne i sam i za&vati Desnu veoma neugodno, po palcu. Desna zajaukne. 5ada se makne i 3ijeva. -trelovito se digne i zgrabi /ca za ko ulju na prsima. 5o je, drugim rijeima, bio mig Desnoj0 udri) Desna smjesta s&vati mig, skupi svoju aku i uzme udarati /ca po licu. #jemu potee krv iz nosa. (rv je kapala po Cijevoj na prsima. . Desna se, jednako udarajui po krvavoj /evoj maski, sva umastila krvlju. ;idei kako /eva krv kaplje na zemlju, djevojica upla eno vrisne i poleti da &vata kaplje krvi svojim rukama. , djeak se zatri, iz zaskoka do&vati 3ijevu i vrsto je zagrize u meso na podlaktici. 3ijeva zaurla od boli i ispusti /evu ko ulju. /tac se odma& sna"e i potri, pobije"en. #oge su mu klecale od stida pred vlastitom djecom. Djeak ispusti 3ijevu iz svoji& zubi, a ona ga, od za&valnosti, mazne po glavi. Djeak s ponosom primi udarac. 5ada se #oge, kao poslu ni konji, dadu u potjeru za /cem. #o djeak se u isti ma& baci pred #oge, ne da moli milost za /ca, ve da bi se konji popla ili i spotakli o njega. . doista, 3ijeva i Desna na"o e se odjednom na zemlji u pra ini. - Jaoj) - zajaue Desna. %alac ju je bolio od /eva udarca. ..Dvije okrvavljene ruke na as7altu. 3eale su osramoene na cesti, jedna do druge, nemone, kao odbaene rukavice. - %rokleti deran) - procijedi 3ijeva kroz prste, pridiui se. - #aravno, kad ga nisi znala zviznuti, da ga krv oblije) - %a, zviznula sam ga) - Jest, diletantski) - %omogni mi da ustanem. Ja mislim da mi je palac prebio. - +ar te boli? - 6asno) 3ijeva je bila njena, sestrinski.. 6stanu. %od sobom ostave krvave otiske na ploniku. #o one se nisu osvrtale? gladile su jedna drugu i dr&tale od elje za osvetom. , /braz tada pljune u nji&, da bi i& oprao od blata i krvi. PRAH ,&, pozna ga, pozna ga) 5o je ono oblo, pravilno n kao krila galeba. #a n ju je upozoravao neka ga ne pi e u njegovoj adresi kao u. /n nije 5ouko, nije Jaukiu, Japanac. /n je Jankin, 5onko plemeniti Jankin, a ne neki tamo 5ouko Jau-(iu, (iu-2iu, 2iu-Micu, zavojeva kineske pokrajine ;rag-si-ga-znao) #a ovom ovdje n ima neki akcenat, neki mig, ne to reeno, a neizgovoreno. /&, n, n, kakve uspomene) %oznajem vas, gospo, poznajem vas - po va em n) , to sada &oete od mene nespretnjaka, od mene udaka, osobenjaka i sakupljaa stari& kljueva? - tim ste me rijeima i ostavili pred deset, ne, pred jedanaest godina, zar se ne sjeate? %red jedanaest godina dobili ste napadaj &isterije i plaa i lupali ste noicama po ljunku 9onda je

ovdje bilo istog, bijelog ljunka po ovim stazama, pred jedanaest godina: i vikali ste0 to e mi ti s tim starim kljuevima, ti... 9,&, kako je tada bila lijepa, boe moj): -tara 3ucija vas je ula gore u kui i pitala me poslije0 '2jor 5onko, a to je ono bilo sinjorini ,ni?' '-injorini ,ni?' rekao sam. '6bola se na list od palme...' 'Jerbo je spominjala kljueve', promrmljala je 3ucija, 'zato pitam.' +nala je stara 3ucija to je, i znala je da nije zbog palme, ni zbog kljueva. +nao sam i ja da nije zbog kljueva. Da sakupljam kljueve, to ste znali i ranije, to je znao svatko, cijelo mjesto, a ipak ste se sa mnom zaruili. =ijelo je mjesto meni prodavalo interesantne starinske kljueve, pa i vi, i vi sami, gospo"o, poklonili ste mi onaj krasni venecijansko-gotski klju, koji je bio ures i kralj moje zbirke) 9/&, ,na): #ije, ne, bilo zbog kljueva, lijepa gospo, nego zbog geometra. +bog geometra to nam je do ao mjeriti zemlje. +bog druga, druga geometra) /tuda &isterija i pla i lupanje noicama po ljunku) . peticu ste tada slomili, pa smo slali 3uciju postolaru da je popravi da biste mogli otii kui. Morali ste ekati 3uciju da se vrati s cipelicom 9mala bosa noica):, pa ste sjeli na klupu me"u oleandrima i utjeli ste srdito, jednu rije niste vi e &tjeli progovoriti sa mnom. /sjeao sam se kriv? to sam ja onda, jadan, znao za geometra) Mirisali su oleandri iznad va e glave, ali vi niste osjeali toga mirisa. . zbog toga sam se osjeao kriv, to vi ne osjeate taj opojni, ljubavni miris od koga se uzdi e. . ja sam uzdisao zbog va e srdite utnje, zbog mirisa, zbog svoje krivuje, koje nije bilo 9kako si bila okrutna, ,na): i pao sam na koljena pred vas, molio vas za opro tenje, odricao se kljueva, obeavao... i &tio vam poljubiti noicu u prste, a vi ste me tom istom, netaknutom, nepoljubljenom noicom grunuli u prsa i oborili me u ljunak na stazi. Doslovno-odgurnut, odbaen, da bi& napravio mjesta geometru. (ako vas je zapazio kroz svoje teodolite i smotao u konatu pljosku svoga metra, ne znam ni danas. #o poludjeli ste bili za njim. #ije vas bilo stid i ekivati ga, ude avati susrete 9o svemu se tada na sve strane govorilo, a mene je bilo stid, ,na:, a kad je zavr io posao i otputovao, odjurili ste za njim bez stida... , kasnije, kad je do ao rat, ak ste &tjeli za njim i u umu otii) /bui &lae i biti partizanka) (ad je 3ucija donijela cipelu, oti li ste, ostavili me bez jedne rijei, bez stiska ruke. #ikad vas otada nisam vidio. (ad je svr io rat, rekla mi je 3ucija da ste se ipak udali za geometra. /na mi je rekla da ste ga u&vatili u ljiva i izgladnjela 9oprosti, ,na:, i da ste ga oprali i na&ranili, istucali mu u i i povukli ga k sebi u krevet 9o&, ,na, ,na, ja sam tada plakao zbog tebe):, a onda vas je i registrovao kao svoju drugaricu. , to sad, to sad &oete s tim pismom? - ovim en poput krila u galeba? Da se moda rugati ne kanite... geometrijo? -jedio je na onoj istoj klupi u vrtu, kraj staze koja je nekad bila 9pred jedanaest godina: posuta bijelim, istim ljunkom, a sad se crni od gole, blatne zemlje. /leandri su se rascvali i miri u kao i onda kad je ona tu sjedila. /n uzda&ne u sebi, u sjeanju. #e znate vi, gospo, da sam se razbolio onda kad ste oti li i da sam buncao o vama u groznici, da sam vas zvao... !uncao sam da u baciti sve kljueve, osim onoga to ste mi vi poklonili, klju od raja... 3ucija mi je kasnije priala da sam spominjao klju od raja... /na je mislila da umirem, da mi je du a ve na onom svijetu, pred rajskim vratima i da razgovara sa svetim %etrom. , ja sam traio klju od raja, va klju 9ti si bila raj, ,na, moj raj:, s kojim sam &tio otkljuati i zaviriti u va u okrutnu, va u stra nu du u. (ad sam ozdravio, nazvao sam ga kljuem od pakla i objesio sam ga ondje gore, o avao ispod prozora, gdje je prije visio kavez s kanarincem, koji je uginuo za moje bolesti, zaboravljen ondje pod prozorom. /bjesio sam tako klju od vrata paklenski& izvan kue, ne bi li po noi do ao po njega onaj vrag to ivi u vama... *ledao sam svako jutro, visi li jo pod prozorom, i, eto, jedne noi vrag ga je odnio. 1tio sam ti pisati, ,na, da ti nisam ja vratio taj klju, nego da ga je vrag, tvoj vrag... /prosti, nisam znao to radim. 3ucija mi je poslije rekla da sam ti ja sam poslao taj klju, da ga je ona sama nosila na po tu, a ja se ne sjeam, niega se ne sjeam, bio sam kao lud od alosti. >ekao sam vas, gospo, ekao, dvije godine samo vas ekao. #abavio sam i plou J$attendrai toujours... i svirao samu plou dan i no i plakao sam uz nju, ekajui vas. #iste do li. Jedanaest je godina pro lo i niste do li - i to sad elite s ovim pismom? %ismo je drao u ruci, neraspeaeno. Mali, bijeli, njeni pritisak na dlanu, kao da ,nu dodiruje, bijelu, njenu, dobru ,nu iz prvi& dana ljubavi. -mije ila se ,na na dlanu, mirno, krotko, pokorno, kao da mu se sva poklanja, sa svom svojom bjelinom, svom svojom tugom i razoaranjem, s tim umornim, malaksalim rukopisom i s ovim n, koje kae pokajniki 'oprosti'. ,li jo nije smogao pokreta da raspeati pismo, jo su oleandri stra no mirisali sumnjom, starim bolom, &isterijom, tu, na klupi... , kljua nema rajskog da raspeati to nebo na dlanu, taj pakao u ruci, ta podmukla vrata neizvjesnosti... (lju je odnio "avo one noi ispod prozora... -av je dr&tao od uzbu"enja. , govorio je0 '(omino) /na mi pi e) (omino) ,na mi pi e) -mije no)' 1tio je zamisliti njezino razoaranje, neuspio brak, tugu, enju za njim i molbu, direktnu, poniznu molbu, neka joj dopusti da se vrati... ,li tek to bi se poeo gibati taj sretni &od ma te, taj ivi marak naknadne sree, koja je stoga bila dvostruka, velika, ovjenana pobjedom, javljao se protuvjetar i razgonio opojni dim trijum7alne

sveanosti. /stajalo je samo pismo na dlanu, neizvjestan podatak, siroma an povod za svu tu galamu u njemu, tu uzbunu to ga je trgla iz mirnog sna jednog ti&og ivota pod pokrivaem rezignacije, jedanaest godina debelim. >u 3ucijine papue gore po &odniku i turi pismo pod ko ulju. 5rgne se odluno i ustane. 5vrdi ugao kuverte bocne ga pod lijevu sisu i istjera mu uzda&. ,li je ipak po ao. %o ao je da se zatvori u svoju sobu, da tamo otkuka svoje novo stanje. -taro stanje, izva"eno iz ormara sjeanja, gdje su ga moljci zaborava zobali jedanaest godina kao neko skupocjeno sveano odijelo koje nikada nije obukao. -ada je odjednom iza lo na sunce, izre etano rupicama, nagrizeno zaboravom, udno prazno i staro, a ipak djeluje ljuto u mirisnoj atmos7eri ti& oleandera? na munoj stazi jedne pro losti s koje je vrijeme ispralo svu bjelinu. !ila je bijela ,na. !ijela gospa od snijega, od eera, od oblaka, bijela od tlapnja, od iluzija, od njegove bijele, pobone ljubavi. , onda ste se odjednom istopili, gospo, pred mojim oima. /stala su samo bijela mjesta, bijele praznine, bijele, lepr ave uspomene to doma&uju iz daljine bijelim rupiima odlaska. Ma&ao sam vam runikom s balkona, gospo"o, onog ranog jutra kad ste odlazili. .mao sam dalekozor na oima, otkrio sam vas na palubi, naslonjenu na ogradu. *ledali ste moje ma&anje kao i svakog jutra dotada, kad ste ustajali i izlazili na prozor da primite moje jutarnje pozdrave, na koje ste uzvraali svojim pozdravima. #o tada, na parobrodu, odlazei zauvijek, niste mi uzvratili. .zvadili ste bijeli rupi iz torbice i obrisali ste nos. 5o je bio va opro taj sa mnom. /naj runik i dalekozor jo su stajali na posebnoj polici, obloenoj bijelim papirom. . nisam vam prestao ma&ati, madame, za svi& ovi& jedanaest godina. %ozdravljam vas svako jutro s balkona 9ti si, ,na, jo uvijek moja jutarnja molitva:, a mjesto vas odzdravlja mi va a stara, luda tetka <oza s onog istog va eg prozora. /n zatvori prozore, na koje je udarilo te ko ljetno sunce, povue perzijane, i soba se uvije u blagu, korotnu polutminu. 6 tom polumraku, kao da otvara kasetu s 7otogra7skom ploom, on oprezno otvara kovertu i izvadi pismo. %retamno je bilo da bi ga mogao itati, zato prieka da mu se oi priviknu. 2to &oe? (lju sam joj vratio, ja nemam ni ta njenoga. Moda drug geometar ne to eli? Moda preko nje drug geometar nudi mir i moli da mu oprostim za sreu koju mi je oteo i sam je uiva? -retno ti, drue geometru, samo ti uivaj) 9Jer njima se govori ti, sami su tako zapovjedili.: Ja nisam nesretan. #aprotiv, uinio si mi... 9/prosti, ,na, to samo njemu tako govorim da mi se ne smije. 5i zna to osjeam.: 6inio si mi, drue... 'Dragi 5oni, pisalo je u pismu, udno mi je i samoj to ti se javljam posilje svega... i nakon toliko godina. .mam jednu veliku molbu na tebe i nadam se da mi je nee ...' #jegovo lice obli sjaj velikodu nosti. 95ebi da odbijem, draga ,na) <eci samo, reci...: '...#akon pet godina uzaludnog ekanja, kad smo ve bili izgubili svaku nadu, rodio mi se sin)' Dvaput je proitao reenicu, a s&vatio je tek trei put, kad ju je u sebi ponovio, rasvijetlio, pretvorio rijei u stvarnost. %et godina ekanja) 3ijepo) #a prozoru ste ekali s geometrom da doleti roda) ,&, to vi zovete ekanjem? !io je zloban cinian, i svidio se sebi. /sjetio je na licu adekvatnu grimasu i po"e da je pogleda u zrcalu. !ila je to tuna maska razoaranja, preko koje je silom navukao ironiju kao krivu rukavicu, pa mu se lice udno izobliilo kao u krivom ogledalu. #o njemu se dopalo. Mislio je da je to onaj osmije& to satire protivnika. /prezno prenese svoju grimasu preko sobe, uzdignute glave, kao ongler to nosi 7la u na nosu. >ekanje, ekanje... mrmljao je pun gorki&, uvredljivi& slika. ,li da vidimo i 'molbu'? '5i zna , 5oni, kakvi su oni 9znam, drugovi:, a ja ne bi& &tjela da mi dijete ostane bez krsta. /ni sve samo ,registriraju$... 1ajde, za vjenanje nisam marila 9to znamo da nisi, nije ni potrebno za - ekanje:, odrasli smo, razumni 9to je pitanje?:, znamo to radimo 9i to je pitanje):, ali ovo nevino, malo stvorenje... da vidi kakav smije an nosi ima)... to ono jadno zna za na u politiku? Mogao bi mi kasnije predbacivati... pa sam mislila... /vdje se nemam kome obratiti, sve sami... zna 9znam:, a ti si mi ipak ostao blizak i drag, kao brat 9&vala, sestro:, pak sam odluila da ti se povjerim i da te zamolim da bude kum mom malom... 1oe li, 5oni? 91m...: Moj mu o tome ni ta ne zna. Mi emo to obaviti ujutro dok on bude u uredu, ve sam sve uredila s dum ;inkom. , muu sam rekla da e nam ti doi u posjete na dva-tri dana, da vidi maloga, a on je rekao0 ,#eka do"e.$ +na , on tebe cijeni, kae, ,iako je jedan od oni&, nije sura"ivao s okupatorom. 5o je karakter$) /n, zna , sve na politiku, koji put mi dodije 9ma nemojte?:, ali je inae dobar i 7in, ne bi ni mu&u ubio. -amo, to e 9ja? ni ta):, bio je etiri godine u umi, treba vremena dok se opet privikne na mnogo toga, bez ega mi ne moemo. Molim te, 5oni, da mi ne odbije ovu molbu) 91m...: ,ko pristaje , samo mi brzojavi kada dolazi . -rdano te pozdravija - ,na. %. -. -akuplja li jo kljueve? .mam za tebe jedno iznena"enje)'

. ja za tebe) ree naglas, zguva i odbaci pismo. <uan mu se osmije& pojavi na licu. /bigravao je najprije, kao omali nesta ni "avo, oko usana, oko nosa, skoknuo sad na jednu, sad na drugu stranu lica, kakljao, drmao, budio te mlo&ave crte, te uspavane, tune nabore, te lijene, ovje ene kesice, uzbunjivao, podizao na ustanak. 3ice je oivljavalo, budilo se iz tupe, dugogodi nje ukoenosti, potezalo se, pokretalo, igralo, a smije& je rastao sve vi e, sve neobuzdanije? razbio je i poru io sve ustave i brane namje teni&, greviti& grimasa i razlio se nezadrivo i pobjedonosno po licu kao poplava. -mije& je tresao tu blijedu, glatko izbrijanu masku, pravi ivi smije&, sa svom silom ubitane pakosti, koja je ru ila u njemu sve obzire i pristojnosti, sve sentimentalnosti i male boli, iz koji& cure potoii suzica. -mijao se psovaki gromko i te ko, primitivno, prodrljivo, roktavo kao svinja. !ilo je u tom smije&u ne to gadno, neljudsko, neko stra no, osvetniko uivanje. 6stane, digne zguvano pismo s poda, poravna ga pomno i poklopi knjigom. +atim zovne staru 3uciju i po alje je na po tu s brzojavom0 'Dolazim sutra - 5onko.' %arobrod je mirno klizio po glatkoj vodi, a starica je priala, priala... %riala je o sinu koji je bio u borbi, pak se oenio i sada je u -plita 'na poloaju'... .de mu u posjete. , ima sina od dvije godine, zlato moje, a dijete, prosti mi boe, nekr teno) ,&, moj jor 5onko, stra& me je da se, ne daj boe, djetetu to dogodi, pa kako e, nekr teno eljade, boe mi prosti, kako e, recite, onekr teno ugledati lice boje? . kakvi su ovi, i kako je i njen sin, dobar kao kru&, ali je isti kao i oni, pak sve govori da je sve samo priroda, priroda... , tko je stvorio ovaj svijet, ovo sunce, i ljeto i zimu, i ovo more i ove dupine u moru, recite i sami, jor 5onko, kako je mogla ta priroda sve ovo stvoriti, da je sve to tako uredno i sve na svojemu mjestu? ,jme meni, ja ni ta ne razumijem, brina, nego gledam ono djeteta, zlato moje, bez blagoslova, pak mi same suze do&ode na oi, moj jor 5onko... /n je utio. /zbiljnost kojom je starica govorila o sudbinskoj vanosti kr tenja bacila ga je u razmi ljanje i zabrinutost. /dluka mu se praakala u mrei vrlo zapleteni& misli, koje je starica jo vi e zamrsila, 5o su ipak svete stvari) , u nji& se nije volio mije ati. /sjeti tremu i kajanje to se odazvao pozivu. #o ipak, dijete e se krstiti, on nee dirati u kr tenje. >ast kr tenju i moje puno po tovanje) >ak, tavi e, obavit e ga za geometrovim le"ima, ti&o, bez sukoba, bez galame, s podsmije&om u srcu i s rado u. , ono poslije... to vi e nema veze s kr tenjem. <ije io je pitanje savjesti i ponovo se veselio podvali, !og e je s&vatiti i nagraditi, on je na njegovoj strani. . ,na. !og, on i ,na protiv, geometra, lukavo, 7ino, ti&o, iza le"a, diplomatski, bez vike i glasni& ovreda. Diplomatski e on i ,na krstiti geometrovo dijete... &i, bi, &i, smijuljio se u sebi, uivajui. 3askalo mu je ,nino povjerenje. +ove ga kao sauesnika protiv mua, 6sudio se iz toga razvijati neku nadu... (ae, koji put mi dodije. %olitiar) +alepr ala je u njemu ,na, bijela, nekada nja, njegova. ,na u potajnom dogovaranju, u aputanju, u migovima i zajednikoj tajni. /sjeti ,nu u toj tajni kao u tamnoj sobi, svu dr&tavu, ustreptalu, neotpornu, spremnu da mu se preda, pa apue jedva ujno i zove ga u zagrljaj. #ajei se od milja i strese se, kao da mu je tijelo zajecalo. - %reskoila vas je smrt - ree starica. - (ako? -mrt? - upita strogo, zateen u sanjarenju. - Da, kae se - ree starica izvinjavajui se - kad se netko strese, da ga je preskoila smrt. , tko zna je li to istina? - -mrt? #ije volio da mu se sada mije a ta rije u ovo raspoloenje. %retijesan mu je bio i ovaj jedan ivot za svu silu uitka to ga je ekao tamo, sutra ujutro, kad ostanu sami, on i ona, udrueni zavjerom. - %asti e vam dar, jor 5onko, upozori ga starica, pruiv i ruku da zadri paketi to mu je kliznuo s koljena. 2to vam je to, dar? - Da - ree srdito i odgurne joj ruku, da ne bi dotakla zamotuljak? sam ga u&vati u padu. - . ja nosim sinu ovo malo gro"a - i pokae pokraj sebe oma nu ko aru. - , vi e e ga ona pojesti, nevjesta, nego on, jadan. #ema kad ni jesti. -amo tri uokolo. Da, dar, ree u sebi, a lice mu se ponovo poelo griti od unutra nji& lomova, kao ono jue kad je donio stra nu odluku. Dar - darmar, bomba, od koje emo se sve troje razletjeti, svatko na svoju stranu. (ad bi ti znala, govorio je starici u mislima, kakav je dinamit tu unutra) #evelik paketi, pomno umotan u bijeli svileni papir i dvaput svezan unakrst irokom svilenom vrpcom crvene boje 9boja e se svidjeti geometru, pomisli podrugljivo:, leao je neduno izme"u njegovi& koljena, kao milo djete ce u kolijevci, uronjeno u pjenu od svile i ipaka, ukra eno arkim crvenilom trake... eto, upravo opremljeno za kr tenje. . on stane ljulju kati to svoje opasno edo na koljenima i tepati mu u mislima0 ekaj, ekaj, mali moj, najprije emo radost uiniti tati, krstit emo bracu. /nda e ti lei u kolijevku k braci da bismo i mamu razveselili... Jer mami e biti drago da te opet vidi, a tata e skakati od veselja kad te upozna, i na koncu emo svi zaplesati i biti veseli, veseli...

- , to lijepa nosite na dar, jor 5onko? - -tarica je bila radoznala. - ,&, sitnice, to se ve stavlja djetetu u kolijevku, a raduje i roditelje i dijete. +veke, zvekice... . zvonie. - +vonie, to je lijepo. , moja su se djeca igrala s kutijama od ibica, pak bi igice prosuli... - glas joj presijee o tar vrisak sirene. %arobrod je ulazio u luku. #a obali se opaala vreva. -vaki dolazak parobroda znaio je neku malu sveanost u na im lukama? osobito u ovim poslijeratnim godinama kao da se odjednom osjetila potreba za nekim jaim gibanjem nakon etiri godine svakakvi& stega i ogranienja pod okupacijom. 3judi su doekivali brodove s bezrazlonim nestrpljenjem i radoznalo u, ak i ove male vicinalne parobrodie sa oblinji& otoka ekali su s uzbu"enjem, kao da im donose neki neoekivani susret, neku iznenadnu radost, koja je bila negdje zaostala da bi i&, eto, upravo sada iznenadila. !io je nemiran. 6 toj vrevi na obali me"u onim glavama to se nemirno vrpolje, ziblju, okreu, kao da se neki a avi vjetar s njima poigrava, nalazi se i njena prpo na i kapriciozna glava s nekim mislima... - kakvim mislima? .pak, za to ga je pozvala 9ba njega): u tu zavjeru protiv geometra? +a to ga je povukla u tu zajedniku tajnu i probudila u njemu osjeanje... osjeanje... kao da ga zove na neko tajanstveno, osamljeno mjesto, gdje e biti posve sami i... aptati kao urotnici? , on i sam sprema svoju urotu 9svoju vlastitu, grdnu, osvetniku, da e se pamtiti): s tim paklenim strojem u neduno-bijelom, svilenom papiru i s vrpcom, s tom atentatorskom, ubojnom bombom, tempiranom za sutra ujutru, poslije kr tenja... !it e radoznala, gorjet e od nestrpljenja... <azmotat e paket, pogledati dar od kuma 9kuma): i - pras) %rasnut e bomba i zemlja e se potresti od zadovoljstva. 5resao se od stra&a. #e od bombe, nego od ,ne. *ovorio je neke misli u sebi, ali to su bile samo rijei, ne misli, misli su se skupile, zavlaile se jedna u drugu, krile se pred ,nom. ,na stoji tamo na obali i eka. >eka njega, atentatora, podmuklog ubojicu ra ireni& ruku 9,na) ,na) ,na) jecao je u sebi: s vedrim povjerenjem i s osjeanjem olak anja0 odazvao se, odazvao se 5oni) 95oni, ni, ni, ne ui) -no, ona to sada govori, ne pi e...: i s kajanjem to vara mua mije a blagu simpatiju prema njemu, ubojici, moda ak i ti&u, upla enu ljubav, to se nesvjesno probudila u njoj nakon jedanaest godina tvrdog, mrtvakog sna. Jer za to bi ga inae zvala, za to? Moda je i cijeli taj komplot s kr tenjem samo izlika...? /n se sav u sebi oblizivao nad tom moguno u i gotovo zaplakao od sree. , nosi bombu na dar toj svojoj ludoj, nenadanoj srei) (oja neza&valnost) . ludost) 1tio se osloboditi, odbaciti taj glupi, pakosni teret, to mu je sada odjednom tako te ko legao na savjest0 podlac i cinik, to gro&oe iz paketa glupo i zloinaki. #o kako da to uradi neupadno i diskretno, da izbjegne radoznala pitanja i komentare? 1oe li potonuti? %oloi dar na sam rub ograde i pusti ga. -am e pasti kod prvog trzaja broda. /krene se prema starici da bi joj odvratio panju od svoje tobonje rastresenosti, no ona je ve govorila negdje iza njegovi& le"a0 - ,jme meni, jor 5onko, zaboravili ste na dar) - uzviknula je starica. - Jedva sam ga u&vatila. #i ta, ja u vam ga nositi, jer vi biste ga jo i zaboravili na brodu, kakvi ste) /&, kakvi ste vi uenjaci, sve zaboravljate) #i ta, ja u vam ga... , vi meni, jor 5onko, uinite ljubav, ovo malo gro"a... -amo da mi na obalu iznesete. %uno je svijeta, a nisam vi e sigurna na nogama, jadna... -amo na obalu... - brbljala je starica zabrinuto, zakriliv i suknjom svoje gro"e od nestrpljivi& putnika, to su navalili na onu stranu kojom e se brod poljubiti s obalom. , paket s crvenom vrpcom drala je u ruci. #ije joj oteo paket, ostavio ga je u rukama starice, a sam, s nekim pokornim bijesom, digne ko aru s gro"em, visoko, do brade, kao da je kani baciti preko ograde. -,jme, jor 5onko) - poboja se starica za svoje gro"e. - >ekajte, jo nisu ni most poloili. 6morit ete se... #o on ne spusti ko aru. (ruio je pogledom po obali, ne slu ajui staricu. Jo ako me doekuje s njim) mislio je gnjevno... . s nji&ovim plodom uzaludnog ekanja) doda ponovo atentatorski podmuklo, spreman na osvetu. Jedan bijeli rupi zalepr a na suncu. Da, ona, ,na. -ama. /ko nje luki nosai, milicioneri i svijet, aren, nemiran, glasan, neinteresantan. !ila je u bijeloj ljetnoj &aljini bez rukava i s nekim izrezom na grudima, udnim, kvadratnim, - svakako vidio je mnogo otkritog, bijelog mesa. 9'Mesa'? #ije odobravao rije.: , na glavi veliki panama-sombrero s razvijorenom vrpcom boje neba i mora... !ila je kao ljeto, kao nebo i more, bijela kao galeb, lebdjela je nad arenom masom sa svojim e irom... - -ad - javi se starica. - 1ajmo polako, jor 5onko. /sjeti ko aru u rukama, glupu, te ku, punu jedrog utog gro"a s nabreklim bobicama kao djeji obrazi, kao dojke... Misao mu se prene i poleti na obalu? u ulja se ispod dekoltea, u eta u bijeli dr&tavi klanac... .stiu se ispod &aljine, nabrekle, pune mlijeka... /na, kao da je osjetila pogled i misao u njemu, povue &aljinu na grudima i nasmije i se zbunjeno. /n je ak vidio i crvenilo na licu, osim toga misli da joj nosim i gro"e na dar. . nije se stidio te pomisli. #aprotiv,

prenosio je ko aru s jadnom panjom, kao da je sve blago u njoj, &tio je pred njom i pred svima ovima odigrati ovjeka koji se prilagodio vremenu, koji se spustio, izjednaio. %relazei preko mosta, starica je i la za njim i brino opominjala ljude0 - Mjesta, mjesta, ma pustite proi, boe moj) 2jor 5onko, samo da se ne zgnjei, to mi je za njega, jadnoga. - , onda je brundala dalje, vi e za sebe0 - +a njega, da) -ve e ona pojesti. #ema on, jadan, vremena ni okusiti. -amo tri, tri, dok mi se ne razboli, du o moja. Ma mjesta dajte, vidite da se nosi gro"e - ljutnu se starica na neke nestrpljivce? bila je spremna na sva"u. - /vamo, jor 5onko, ovamo. - /dvlaila ga je nekamo u stranu, gdje je guva bila manja. .zgubio je ,nu iz vida, potonula mu je u masi dok je sebi krio put na obali. +noj ga je oblio, iskoile mu ile na elu i vratu, zaboljela ga le"a i ruke, razmaene, nenavikle na teret, a nigdje mjesta da spusti ko aru. 5ada osjeti lagan dodir na laktu0 - 5oni) -tane, zbunjen, drei jednako ko aru preda se, a srce mu je lupalo u u ima te kim, paradnim korakom, kao da mu vojske mar iraju u glavi. 6sta su joj bila arko crvena i zubi bijeli, prozirni i oi vedre kao nebo, podsmje ljive. <ugala se. *ledao ju je dugo tako, s ko arom u rukama, i ni ta nije s&vaao. #i ta. /ajno, beznadno stanje neke okrutne uzetosti sputalo mu je svaki pokret, inilo se da e tako i ostati, vjeito zagledan u ,nu. #o starica ga sjeti da spusti ko aru, i on je spusti, automatski, idiotski, ne prestajui gledati u nju. +atim pri&vati pruenu malu, punaku ruku, jednako me&aniki, kao u &ipnozi, i sagne se da je poljubi, no ruka se naglo spusti duboko dolje, kao da stidljivo bjei pred poljupcem. /n se sagne jae, po"e za rukom i zaglavinja smije no, kao da ga je netko munuo u le"a. /na se nasmije. <uga se, pomisli on i uspravi se, crven i zbunjen. #e smije se vi e ljubiti ruku, zabranjuju... zna ona... - /stario si, 5oni, - a pri tom mu je gledala i sjedine na sljepoicama, , ona? - jedva sam je prepoznao, toliko se izmijenila) /sveivao se u mislima. +ar mislite da ste mladi? , tu mi se pona a kao djevojica) #esta na curica) #ije znao bi li joj govorio ti ili vi, pa je izmucao bez zamjenice ne to nalik na ironini kompliment, koji je zauvijek propao u opem amoru luke, kao biser u mulju. *ledao je lice na kome se poela ti&o gasiti nekada nja ,nina ljepota. %ojavile se pjegice po nosu i sitni nabori oko oiju, plaviasti podonjaci... <azmek ala se koa na vr&u, a nie, dolje pod vratom, u dekolteu 9gdje su se nekada odluno odbijale dvije vrste kugle, u lijepoj, glatkoj cezuri, kao dolina izme"u dva vala, kao a& izme"u dva poljupca): slilo se gusto tijesto i pritisnulo s obje strane stidljivu, tanku crtu, to je izdisala pod pritiskom i razlila se naglo u tugaljivoj delti namre kane koe pod vratom. 5u se poela gnijezditi starost, pomisli i tuno odvrati pogled. /na to osjeti i povue dekolte navi e, lako pocrvenjev i. - /nda, &oemo li? - ree zatim iva&no i pri&vati ga oko lakta. #o starica ga je otraga ve drala za drugu ruku i povjerljivo je trzala. - , dar, jor 5onko? - govorila je starica mislei da ape. - Dar ste opet zaboravili? - pa mu tutne u ruke njegov paketi i uz to dva ogromna, pomno odabrana grozda s jedrim, nabubrelim bobama, tvrdim kao grudi... #ekada nje... >udna ga je tuga davila u grlu 9a&, ,na, ,na:, pomije ana sa zlurado u to je dolazila iz paketia, kao isijavanje nakupljenog, zgusnutog bijesa0 u njemu je plamtio neki veseli, pakosni gnjev i sipala tuna, sjetna ki a u isto vrijeme. (i a je gasila gnjev. !io je tuan. -tarici odluno odbije grozdove. - Ma, bili ste mi pri ruci, molim vas, jor 5onko. 2to bi& bila ja jadna bez vas? !ila je gotova da zaplae. - , to e mi to? (ako u nositi... ? 1vala vam) %roklinjao je svoju uslunost. /na se udaljila, da je ne bi tko pomije ao u ovo natezanje oko dva grozda... -tidi se. - .zabrala sam vam dva najljep a, gledajte. 6zmite, jor 5onko, uinili ste mi ljubav. 5ko bi mi bio, da nije bilo vas? 6zmite. - -tarica nije odustajala. - Ma kako u s tim gro"em ii po gradu, eno boja? 1vala vam. - ,jme meni, kao da je sramota nositi gro"e? %a nosi se gro"e evo ovako, u rukama, za to ne? . gospoja e vam rei da to nije nikakova sramota, eto, neka kae gospoja. /na se pravila da ne uje? okrenula im je le"a i nestrpljivo se premje tala s noge na nogu.

Morao je popustiti. 6zeo je dva grozda od starice i objesio i& o dva prsta, kao to se riba nosi, za krge. . ode, ne pozdraviv i starice. #a ,ninu je licu zatekao podrugljiv osmije&, pomije an s konvencionalnom ljubazno u koja se iskazuje gostima. /pazio je dobro i jedno i drugo, pa iza prvog ugla bijesno tresne gro"e o zemlju? bobe su se razletjele na sve strane kao prozirne staklene djeje kuglice. /na prasne u smije&0 - 2to to radi ? - (oga vraga mi je to dala) - bjesnio je. - -amo da mi se ruga ? - #e, 5oni, ne rugam ti se - a smijala se i dalje, podrugljivo. >ekaj samo, vidjet emo &oe li se smijati i sutra ujutro, pomisli on osvetniki. -utra, nakon kr tenja) /sjeao je paket u prstima kao stra no oruje, vrati mu se snaga odluke. - -amo mi je smije no - nastavi ona - kako si se izmijenio. %opu ta , nisi vi e tiranin. - 5iranin? 5o nikada nisam bio. /na je utjela. #aravno, a to da kae? Ja tiranin? !ezobrazno je to, ,na... . li su uz more u ti&om predgra"u s vilama, okruenim vrtovima, u kojima su umjeli borovi i paome od lakog predveernjeg maestrala, to se poigravao jednim sitnim uvojkom kose na njenoj sljepoici. %ogledavajui s vremena na vrijeme taj tanki pramen kose koji je vijorio oko njena u&a osjeao je kako iz njega polako is&lapljuje sva &rabrost, kao da je izloen nekom stra nom sentimentalnom suncu, koje ga rastapa, mlitavi i uspavljuje te on zijevne tromo i sanjivo, kao ovjek neispavan i umoran. - 6moran si, naravno? - upita ga briljivo dugim, gotovo tunim pogledom, - ,li ve smo tu. /naj crveni krov. 9/n u sebi0 naravno, - crveni) 5o je va a boja): ;idi ? 5o je na a vila. ;a a vila? pomisli i ree0 - /na s terasom? - Da - odgovori ona koketno. #a terasi pod tendom, ispruganom crveno-uto, sjedio je ovjek s naoalima i itao novine. *eometar, pomisli on podrugljivo. #o, ta ga je rije, izgovorena potajno, u mislima, ipak prepla ila, pa se poku a prikazati ,ni zabrinutim. - >ita u sumrak - ree joj s predbacivanjem. - 5o nije... zdravo... - Da. , koliko mu govorim)... - pri&vati ,na gorljivo. !ila joj je oito simpatina ta briga. - #o zaludu ja govorim. 5akvi ste vi mu karci) ;e je sasvim iskvario oi... /na mu 7une signal iz @ra Diavola, onaj isti, kojim je neko i njega, 5onka, dozivala. 9,na, ,na) -rce mu se kidalo): *eometar se zateeno trgne, digne glavu, veselo im ma&ne novinama i u"e u kuu da i& doeka. - +latan je on - ree ,na na brzinu - vidjet e . 5ako mi je ao to mu to iza le"a... radim... ne dovr i i uzda&nu zbunjeno. 4ao joj je) 4elja za osvetom ponovo se stala nestrpljivo gnijezditi u njemu, nemirna i edna pasji. ;rlo o tar pas, kako je izvje tavala predratna, zar"ala limena ploica na vrtnim vratima, drijemao je ne&ajno pred svojom kuicom te nije ni opazio da im je stigao gost. *eometar i& je ekao na kunim vratima u mreastoj ko ulji s kratkim rukavima, visok, mr av, opaljen od sunca, s rukama u depovima, kao kauboj. #jegovo dugoljasto lice 9sada bez naoala: s razumno raspore"enim crtama, kao da i& je sam tako ucrtao po modelu neke srdane dobroudnosti, smije ilo se prijazno i gostoljubivo. <ukovali su se. %oznavali su se jo 'odonda', od prije rata. 5o se nije spominjalo - bilo je u tome ne to stidno za obojicu. /na je sada stajala izme"u nji& kao iva&ni, nasmije eni veznik, kao krasna ,rasko na kopa? &tjela i& je spojiti, sprijateljiti, povezati razgovorom, ljubaznostima, sitnim obzirima, iz koji& s vremenom nastaju simpatije. 6ostalom, geometar nije trebao njene pomoi. #jegova se ljubaznost nije istravala ispred njegove prirodnosti, njegove pone to grube neposrednosti kad je 5onka, ve nakon prvi& nekoliko konvencionalni& rijei, stao vrsto tap ati po pleima kao najintimnijeg prijatelja. >ak mu se nekoliko puta obratio sa ti u razgovoru. 2umske manire) ;rije"ao se 5onko plemeniti Jankin. ;rije"ala ga je silovita ljubaznost, sirova neuvijenost ovog ovjeka to se vratio iz ' ume' s ogrubjelim pojmovima o dru tvenom op&o"enju. /n ak nije sasvim vjerovao

ni u iskrenost tog pona anja0 neprestano je traio zamke i podsmije&e. 6 glomaznim geometrovim gestama gledao je nagla eno, pokroviteljsko saaljenje i velikodu nost pobjednika. Dvostrukog pobjednika. #e trebate vi mene aliti, &tio mu je rei, nisam ja nesretan, i pri tom je pakosno uivao mislei na svoj paketi, koji e sutra nakon kr tenja, kad se s ,nom vrati kui, sveano spustiti u zipku na djetetova prsa. /nda e se izmijeniti uloge, mislio je. /nda u ja tebe pokroviteljski tap ati, drue... &e, &e... #atjecali su se, on i ona, 9,na, ,na): tko e mu vi e ljubaznosti uiniti. Mazili su ga naprosto. ';i ste na , domai... nemojte se ni najmanje enirati...' 5ako on, a ona0 '5oni, smatraj se kao kod svoje kue...' ;olio bi on rezerviraniji odnos, manje 7amilijarnosti, jer ovo ovako sve obavezuje, suvi e otvoreno oekuje protuuslugu, a on je spremao izdaju. Dvostruku izdaju. Dvostruki pobjednik i - dvostruki izdajnik, eto rezultata) , svemu je ona kriva) ,&, ,na, za to si me zvala) >eznuo je za svojim domom, za svojim zapu tenim vrtom, za svojom polutminom iza spu teni& perzijana, u kojoj se uje samo pobono u... u... 3ucijini& papua po &odnicima i zveckanje kljueva o njenu pasu. (ljuevi) Mali i veliki, i oni sitni, sitni kljuevi od krinjica za nakit i od medaljona, u kome se uva jedna ,nina vlas i kon7eti od posljednjeg karnevala, pred jedanaest godina. (oliko ti stari kljuevi znaju priati u njegovim samoama) / dr&tavim, znojnim, brinim rukama, o krtim, budnim, ludim, ljubomornim srcima, o strastima, o stravama i stravinim bdijenjima, o noima i sumnjama i neizvjesnostima zatvoreni&, o mukama otjerani&, odbaeni& pred zatvorenim vratima, o patnjama i enjama pred svim to je zakljuano, sakrito, tajno, nepoznato... , klju svi& muka naprosto je klju, sasvim obina sprava s jezikom, razimljivim svim ljudima. / da mu se sada zatvoriti sa svojim starim poliglotima, daleko odavde i od svega ovoga) /dveli su ga u 'njegovu' sobu, svukli mu kaput i cipele i obukli domainov kuni kaput i papue koje su mu bile prevelike, pa i& je vukao za sobom i strugao njima po kui kao stara 3ucija. Molili su ga, ,na ga je molila, ako moe malo ti e, mali bi se mogao probuditi... /ito je da on mene ali, tako je poeo njegov dugi noni monolog, kad je ostao sam u sobi. /n se pona a kao da me moli za opro tenje to je sretan. 3ijepa srea, doista) (ao da mu imam na emu pozavidjeti) . smijao se veeras na terasi, smijao se... 1tio je sakriti smije& u mraku, ali glas... po glasu sam znao da se smije. (ljuevi, veli, za to sakupljam kljueve? .nstinkt vlasni tva propale klaze... . smijao se. 2etao je po sobi, bos, u domainovoj nonoj ko ulji, koja mu je sasvim dobro pristajala, no on se u njoj vrlo lo e osjeao. (ao da su me u lu"aku ko ulju obukli, nemam mira. /n bi svakako &tio meni pokazati kako ali moj poloaj, kako je nesretan zbog moje nesree. (ljueve sakupljam) /n kae 'osamljenosti', izbjegava pravu rije iz saaljenja, onu rije koju misli. #esretan. Ja. , on - pobjednik) 5rijim7ator) *eometar) %onizuje me, ako se dobro promisli, ko ulju je dao, bagatelizira me i smije se u sebi. #i etkice za zube nisam ponio, sve sam zaboravio. 6jutro e mi ponuditi svoju, vidjet ete, i to je on kadar... '(ao kod svoje kue, nemojte se enirati'... Ja sam tu domai? (ako? '#ije sura"ivao s okupatorom'... Ja sam karakter. Jedan od oni&. %a njen stil0 '#akon pet godina uzaludnog ekanja, kad smo ve bili izgubili svaku nadu'... #adu u ekanju, ekanje u nadi... 2t)... /djednom u uti0 sav se ukoi u slu anju. 6inilo mu se... Da, kripa u bijesnom ritmu, kao od vesala to se ure u regati, upravljana nekom stra nom, nezadrivom snagom. !olno, bolno je stenjao taj namje taj u njemu, u njegovoj uvredi, u ponienju, u sramu, u ko ulji te gole, ogoljene snage... -kine sa sebe ko ulju i odbaci je s ga"enjem. -ad je i sam gol, ali bez snage, bez vesala, bez ritma &itnje, bez cilja. (ao nasukan, napu ten brod to trune s rebrima prema suncu. %lovidba je zavr ena. -ve je gotovo. , onaj ritam nije prestajao. %ucketa, griska naviknuto, domai, kao mi to glo"e no, i iri se topli, besramni zvuk pun aputava, da&tava, mirisna uivanja. /d tavana do podruma ispunja itav mrani brani kubus ove mune noi, i svira, tre ti, orgija u mraku, pijan od bezumnog zadovoljstva. >inilo mu se da e poludjeti od te upornosti. Misli su mu se zaplitale u amplitude on-ona, on-ona, on-i-ona i opazi kako mu srce burno prati to gibanje, to zibanje noi na poudnom da&u golog, nesputanog uivanja. !aci se na krevet i uroni glavu u jastuke da bi se zaklonio od te pomame, od te burne plovidbe, od morske bolesti. , nigdje ti ine, nigdje vrste podloge u toj noi to se sva propinje i ljulja na valovima tu"e ljubavi) 5rpio je stra no. *rio se i previjao na krevetu kao zgaen crv, kao aba udarena strujom iz onog tamo stra nog stroja, to se giba, bjesni, tutnji u mraku i pokree cijeli jedan ivot nada, snova, muka i gra. %od jastukom napipa ne to u tavo i tvrdo. Duguljasti zamotuljak u crvenom celo7anu 9crvenom): sa zlatnom vrpcom. 6 celo7anu je bio klju, onaj klju od raja, to ga je ispod prozora pred jedanaest godina "avo odnio. . evo ga, tu je, u paklu) (lju je sada bio pozlaen 9pokvaren pozlatom, ,na): s ugraviranim brojkama i slovima. #a zupcu godina BDEF, a na gotsko-ipkastom gornjem dijelu BDGH. 6 sredini je bilo ugravirano s jedne strane

5/#.J6, a s druge ,#,. 5ako. 5o je bilo ono ,nino iznena"enje iz pisma. '.mam za tebe jedno iznena"enje'. %ozlaeno... ,li bio je dirnut tom pozlatom, tom posvetom, brojkama i slovima, imenima, svojim i njenim, spojenim odnosom padea, ljupko u panje u neki njeni, intimni dodir, kao u poljupcu. #ajeio se od tog osjeanja po cijelom golom tijelu. ,na) +noj mu je curio niz le"a, te ko je disao? no je bila gusta i sparna, bez najmanjeg la&ora. %ri"e prozoru. Ma&anje... pred jedanaest godina. Jutarnji pozdrav s prozora bijelim runikom, a kroz dalekozor vidi nju na drugom prozoru kako se smije i, lijepa i svjea od sna, i odma&uje... zatim je slijedilo pismo, svakog dana0 'Jedini, jedini moj 5oni... 2to ti je ruka bila lijena jue kad si mi ma&ao? Jedva se micala, kao da u njoj vi e nema ljubavi? %i i mi, pi i mi odma&, i po alji po 3uciji, ne mogu ekati do sutra nje po te. 1ou sada odma& da proitam kako me voli , kako samo mene, samo mene voli do ludila) #api i ba 'do ludila') /nda oni tuni dani kad nije smjela odma&ivati. 'Jedini, jedini moj... 5eta <oza ne to sumnja. ;idjela je 3uciju kad je donijela pismo, ali pismo nije vidjela. -ad svako jutro, ba u vrijeme na i& pozdrava, stavlja papagaja na prozor i dugo s njim razgovara. / znam ja, nije to zbog papagaja, nego zbog mene. -ve gleda prema mom prozoru, vreba me, i govori papagaju0 !uon giorno, amor mio, buon giorno, tesoro mio, a to ide meni, znam ja. -tara je i ljubomorna... Jedini moj, strpi se, neu ti odma&ivati nekoliko dana, ali ti meni ma i, ma i, dragi, ludi moj...' . ma e do dana njeg dana, ludi, ludi ovjek s runikom na prozoru, svako jutro. , senilna stara djevojka teta <oza igra se tamo, na onom ,ninom prozoru, sa starim papagajem i tepa mu tesoro, amor mio... 5oboe papagaju? ona je stidijiva djevojka, ne smije odati svoju ljubav, nego eka da je mladi zaprosi, sva gori od ljubavi. , on pozdravlja uspomenu s prozora, on... %un i svijetao mjesec spustio se na crtu &orizonta i aljivo isplazio dugi uti jezik po staklenoj vodi sve do njega, dovde, do prozora, kao da se ruga. /na mi se ruga s tim pozlaenim kljuem, sine mu odjedanput. . s tim godinama i imenima... sve je to... dogovorena podvala nji& dvoje. -jeti se nji& tamo... 6 kui je sada vladao umoran, sanjiv mir. >uo je samo um ti ine u u ima, um svoje jadne uznemirene krvi, to se sada rezignirano i tuno uljala po ilama i tuckala, tuckala u njemu nekim pla ljivim i ti&im nezadovoljstvom. , moda i nema svega ovoga? pomisli. Moda je sve to opet neka groznica i buncanje, kao pred jedanaest godina kada je ,na oti la? . nema ni ritma ni gibanja, nego to u meni uvrije"ena krv bije i nji e svoje lijepe uspomene, pjeva uspavanku pro losti - nina, nana... -tajao je u okviru prozora, zagledan u mjesec, kao goli lu"ak i nji&ao prazne ruke na prsima, kao da dijete uspavljuje, nina... nana... Duboko u kui, tamo daleko u nji&ovoj sobi, zaplakalo je dijete. %lai, plai, mali moj, nina, nana... 3juljao je dijete na rukama. 5voja draga... draga tvoja mama... 1tio je rei ne to drugo, ne to to se otkidalo od njegove gorine, gadno, cinino, no dijete se u taj as umirilo... i on pomisli na onu oblu, bijelu dojku to ju je pruila djetetu. (roz prozor na nonoj ko ulji... +avi"ao je djetetu, ljubomorno, s ga"enjem, pi) -mije no. 5aj sisavac e biti kr ten sutra, potajno, bez oeva znanja. 1i, &i, smijuljio se na tu pomisao, pun otrovnog, zmijskog zadovoljstva od namjeravanog ujeda. . kum e poloiti dar malome u kolijevku. Dar... ,&) -jedne na krevet i uzda&ne te ko. 5e ko je ta odluka leala u njemu i jo uvijek neodluno kolebala0 da - ne? da ne? Dane sam ivio mirne, tune dane... i godine... #ije ni sam vi e znao to govori. Da su me bar pustili da ivim tako, da me nije uznemirivala) ,&, ,na, ,na) %usti da mu glava u velikom stilu klone na prsa, kao glumcu u potresnim tragedijama, a svoj utueni, besciljni pogled upravi u pod. #o nije gledao pod nego svoje mr ane, tanke noge, opletene vijugavim zmijama nabujali&, plavi& vena, u koje se izlila neka gusta i tamna, mrtva krv. Mrtvo je bilo sve u njemu, mrtvo i bezvoljno, i neko tamno osjeanje umora i ne&aja nanese mu misao0 , moda je sve to dobro, dobro od ,ne... i od geometra? Moda i on zna za kr tenje, samo...? ,&, to zna ovjek) /sjeao je kako ga, ivac po ivac, svladava ne to kao bolest, kao gripa, neka slabost u svim zglobovima i tetivama, i munina od svog dugog i mr avog, golog tijela i od misli, stra ni&, opaki&... *le, tu je taj eksploziv. 6zme paket sa nonog ormaria. Ja... ja bi& onaj tamo brak mogao baciti u lagum)

*anuo ga je teatralni patos te mogunosti, i odjednom, moda upravo zbog ganua, otkrije u sebi neku neoekivanu, osamljenu, gotovo smije nu dobrotu, kao cvijet to je preko noi izrastao na smeu, pa stoji samodopadno sam sa svojim mirisom usred smrada. /n je pra tao. .z svoga malog cvjetnog vjenia osipao je pra ak pomirenja i kadio mirisom 9one, neoekivane: dobrote to stanje stvari oko sebe, ak je i blagoslovio onu tamo branu injenicu posveenom vodicom svoji& vlastitil& suza. %lakao je ti&o i nesretno, kao jadan ovjek koji je odjednom osjetio u sebi ast vite ke rtve. <azvezao je crvenu vrpcu, razmotao svileni papir i uzeo jedno pismo iz &rpe pisama u paketu. #a plavkastom omotu 9boje ob, ,na): bila je marnim rukopisom ispisana njegova adresa, u kojoj se dirljivo isticalo slovo n s njeno nagla enim linijama i oblicama, kao da je ruku vodila neka jo nigdje nenapisana ljubav. -pu tajui se na pod ljubio je ta obla, meka slova i onu ruku koja i& je pisala i onu du u koja je osjeala tu oblu, dobru, paljivu ljubav, to se tu marljivo, njeno, pomno pretopila u ta slova njegova imena... Drago, drago n) mucao je zanesen. (ao da te svojim lijepim, oblim grudima otisnula0 dojka - dolina - i dojka. -latka) 3udovao je. >itajui zatim ,nina pisma, redom, po datumima, osjeao je kako ga sve vi e proima taj slatki otrov, ta strasna jeza jednog nedovr enog, naglo i grubo prekinutog sna, i sad se ponovo uspavljivao, vraao se u omamu, u pijanstvo one nekada nje, jedva omirisane, tek nasluene, nikad nedirnute sree. (upao se u pjeni ,nini& rijei, umivao se njenim uzdasima. -atovi su izbijali u gradu, ali on i& nije uo0 sve su kazaljke stale u njegovu vremenu. Mjesec je ve davno za ao. #apolju mrak i ti ina. 5ek od vremena na vrijeme bojaljiva i tuna svirka zrikavaca - zri... zri... /d nje je no bila tamna i duboka, mirisna i zvjezdana, od nje je i njegov san ivio i snivao - - - /vdje bi i ova posprdna pria trebalo da uti&ne, da se pokloni pred ovim bolnim bdijenjem i da se neujno, na prstima povue pred ovom otvorenom ranom, to sama sebe lie za onim osvijetljenim prozorom. #eka pria ode u no... i zaviri u druge, uga ene prozore, gdje se snivaju drukiji sni... ,li jedan je pijetao u susjedstvu prodorno objavio vrijeme i razru io san. /d njega se i pas pod prozorom probudio i srdito promumljao neku kletvu. , gore u sobi goli 5ristan na podu, u &rpi pisama, u oblaku snova, zgrozi se od &ladnog dodira jave. . opet se nudi prilika prii da se bez tete povue i ostavi tog jadnog, probu"enog, zblenutog ovjeka na podu... ,li on, on sam nije elio da bude tako povuen iz oblaka, oboren na zemlju i... jednostavno napu ten tu na podu, zauvijek. +ar se moe tako zavr iti jedan ivot0 gol, na podu, u &rpi stari& ljubavni& pisama? /n sam trai zavr etak, i prie i ivota. +ato osjeti svoj goli tur na parketu, snuni se oajniki od toga dodira i ustane kao ovjek koji ne zna to bi... #eujno, na prstima iza"e u &odnik... +ar ne vidite da on to sam &oe, ne vue ga nikakva pria. /na bi radije ostala tu u sobi i s njim se nagodila za neki svr etak, da mu u tedi sve one sramne i suvi ne gluposti, koje bi jo mogao uiniti. ,li s njim se ne moe zakljuiti nikakav posao0 on jo &oe da osjeti blizinu ,ne, da uje njeno disanje prije svr etka. 5apkajui po mraku napipa jedna vrata iza koji& se ulo snano i iroko, mu ko spavanje, koje se obilno &ranilo zrakom, punim pluima. 6z taj zdravi i prostodu ni da& prirode ulo se i jedno melodiozno, 7ino, treperavo disanje, kao da neki neujni povjetarac nji e lake muslinske zavjese i umi kroz prozirno, pjenasto tkivo. +adravajui da& slu ao je na &odniku u mraku ta dva tako raznolika, tako nespojiva sna, a ipak spletena i zagrljena u jednoj zajednikoj noi... i zajednikom krevetu. /n i& je rasplitao, odvajao i milovao onaj drugi, treperavi... kao povjetarac to umi u svilenoj zavjesi... #amjestio je usta na poljubac i ljubio u zraku ,nin da&. , onda se oprezno primaknuo vratima i prislonio na nji& usne u jedan beskrajan, stra&ovit poljubac, kao da je njime &tio prilijepiti na ta vrata prokletstvo svoje ljubavi za sva vremena. . apne0 zbogom, ,na... ;raajui se &odnikom govorio je rijei opro tenja, a lana elja za umiranjem draila je u njemu onu vrst samodopadne, vane tuge nad samim sobom, u kojoj se ovjek gotovo ugodno osjeao, kao na nekom pijedestalu uzornog paeni tva. (ome je kao njemu... i zar bi to itko, itko mogao podnijeti? ;apio je za revolverom, za otrovom, za neboderom, sa kojeg bi se mogao sunovratiti s velikom gestom... , zapravo, ogledavao se po sobi za nekim 'blagim sredstvom', kao da se radi o i enju, a ne o umiranju. #jegov je pogled izbjegavao sve to je podsjealo na no, ue i visine... sve je to bilo prosto, nedostojno... /djednom opazi da dri u ruci svilenu vrpcu to ju je skinuo s ,nini& pisama. Da, nee puknuti... 3agao je. -vidjela mu se bizarna simbolinost tog, u neku ruku, poetinog sredstva, pa kad mu je rukama isku ao vrstou, i to je uinio simbolino i neiskreno, i vrpca je lako izdrala probu. #apravio je zatim omu, uvukao u nju glavu 9vidite li to radi ovaj ovjek?:, a drugi kraj vrpce privezao za kvaku na prozoru. 5ako, rekao je tada, , sad - zbogom)... i neka je svima sve opro teno... /krenuv i le"a prozoru, ree0 jedan, dva, tri... kao djeca kad neodluno skau u vodu, i une naglo pustiv i noge da mu se odskliznu po nala tenom, glatkom parketu...

!um) odjekne po cijeloj kui. /n se odjednom na"e sjedei na podu, ra ireni& nogu me"u ,ninim pismima. /sjetio je najprije stra&ovit um u u ima i neki udarac u glavi, pa je tako i ostao, iznena"en, zblenut, s crvenom vrpcom oko vrata kao prestra eni psi to je s prozora pao na ulicu. %rije nego je uspio da se sna"e 9a to mu je sve to trebalo?:, otvore se vrata i u sobu uleti geometar trljajui oi, budei se te ko pred tim prizorom na podu. Malo zatim dotri i ona, ,na, bosonoga, u kunoj &aljini, koju je na brzinu navukla, pa joj je raskopana na prsima i otkriva joj dojke gotovo do vr&a. - 5oni, zaboga) - klikne ona, a od stra&a i ne vidi da je on sasvim gol. *eometar je ostao kod vrata i polako s&vaao0 vidi komad vrpce na prozoru, a ostatak o vratu... -poji ta dva kraja u mislima. Jasno. %ojavi mu se na licu grimasa gadljivog saaljenja. - 5oni, to ti je? - dr e ,na nad njim i ni ta ne s&vaa? jo nikako ne primjeuje da je gol. , on osjea svoju sramnu golotinju na podu, pa uzme navlaiti pisma na sebe, kao li e, da bi pokrio stid svoj, kao ,dam u raju zemaljskome, kad mu se oi otvori e, to veli Mojsija, i vidje da je gol. /na tek tada opazi, u tom sakrivanju, njegovu golotinju i u isti as osjeti svoja gola prsa, pa ti&o vrisne od stida, pokrije prsa i zaklopi oi. , on, on se zagleda u njene bose noice, koje su gazile po pismima to su i& pisale one gore ruice... i smije io se prazno i beznadno, kao ovjek-oajnik to sjedi na dnu svog vlastitog ivota i ni ta vi e ne oekuje. -&vatio je geometar i taj pogled na ,nine noice 9proitao je odozgo poetak jednog pisma 'Jedini, jedini moj 5oni': i taj jadni smije ak ovog golog nesretnika, pa mu pri"e bez rijei skine mu smije nu omu s vrata, podigne ga na ruke kao dijete i ponese u krevet. /n se prepu tao tom samaritanstvu, kao mrtvo tijelo, skinuto s vje ala, i aptao je povjerljivo geometru0 ';i ste mislili da sam ja nesretan... i da u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na alio? 1e?'