ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908. I EVROPSKA DIPLOMACIJA Rezime Kriza koja je izbila u jesen 1908.

kad je Austro-Ugarska izvrila aneksiju Bosne i Hercegovine, predstavljala je prekretnicu u meunarodnom politikom ivotu. Njen tok i rezultati imali su aktivno, katalizatorsko djelovanje na politiki scenarij Evrope do izbijanja Prvog svjetskog rata imajui u vidu suprotnosti Bea i Beograda, vieslojni junoslavenski kompleks i njime rezultirajue tekoe habsburke Monarhije. Sadraj ovog lanka prati reagiranja u evropskim politikim centrima izazvana proglaenjem aneksije BiH. 7. X 1908. i stavove nametnute njihovoj diplomatiji koji su trebali da poslue zadovoljenju njihovih viestrukih interesa. Na proglaenje aneksije BiH Porta je protestirala zbog povrede lana 25 Berlinskog mirovnog ugovora i Carigradske konvencije od 21. aprila 1879., ali vie zbog javnog mnijenja, dok se, kao i veliki vezir, pomirila sa novim stanjem. Mada je na rijeima osuivao aneksiju, veliki vezir je znao da je anektirana BiH ve okupacijom bila za Tursku izgubljena. Zbog toga je nastojao da se od Austro-Ugarske kao uslov za priznanje aneksije dobiju kompenzacije. Proglaenje aneksije Bosne i Hercegovine nailo je na razliita reagiranja u javnosti Monarhije.Beka tampa i parlament su sa velikom radou pozdravljali razrjeenje nesigurnog okupacionog statusa Bosne i Hercegovine i najavu aktivnije spoljne politike. U ugarskom dijelu Monarhije upuene su otre kritike ministru Aerenthalu da je zemlju uvukao u opasnu avanturu i time ugrozio njene interese. Istovremeno, obnovljene su suprotnosti i razlike u miljenju u ije e upravno podruje doi Bosna i Hercegovina. Dranje Njemake u aneksionoj krizi obiljeeno je njenim nastojanjima da u svakoj fazi krize vojno i politiki podri saveznicu, Austro-Ugarsku, ali samo zato da bi pomou nje dobila priliku za odmjeravanje politike, a u krajnjem sluaju i vojne snage sa silama Antante. Njemaka vlada ostavila je Beu slobodne ruke da sa svom snagom i posljednjim rizikom provodi zacrtanu politiku, pa je balkanska politika Monarhije predstavljala sastavnicu ukupne politike Reicha u Evropi. Aneksiona kriza je engleskoj diplomatiji nemetnula stav koji je trebao da poslui zadovoljenju njenih viestrukih interesa: trebalo je bez rata konsolidirati mladoturski reim ojaati njegovu anglofilsku nastrojenost, sprijeiti povezivanje aneksione krize sa marokanskom i uz sve to ouvati vrstinu Antante. Radi dovrenja francusko-njemakog sporazuma o Maroku, Francuska nije eljela da zbog aneksije Bosne i Hercegovine zaotrava odnose sa Monarhijom Zbog toga je od poetka zauzela ulogu posrednika, nastojei da se izbjegnu novi sukobi meu velikim silama. Proglaenje aneksije izazvalo je u Italiji veliko nezadovoljstvo. Svaka akcija Monarhije u Rimu je primana sa nepovjerenjemmi traen je put da se sprijei njeno irenje prema jugoistoku. Nakon aneksije BiH glavni zadatak talijanske vlade je bio usmjeren u pravcu spreavanja jednostranih promjena na Balkanu. Rusko javno mnijenje se u neobino otroj formi izjasnilo protiv aneksije BiH. U vijeanjima, proglasima i u tampi, ukazivalo se na historijske zadatke koje ruski narod treba ispuniti prema svojoj ugroenoj brai. Stav ruske vlade prema aneksiji Bosne i Hercegovine bio je uslovljen unutranjopolitikim prilikama u zemlji i vojnom nespremnou za rat.Stoga je lajt-motiv u dranju Rusije tokom aneksione krize bio strah od rata. Austrijski korak doivljen je u Srbiji vie kao udarac protiv nje same nego protiv Turske. Smatralo se da austrougarske elje za osvajanjem imaju za cilj da Srbiji odsijeku ivotni prostor; aneksija je viena kao daljnji korak za prodor Austrije na Balkan i ekonomsko i politiko potinjavanje Srbije. Stoga je srpska vlada u saradnji sa Crnom Gorom ispoljila veliku diplomatsku aktivnost, nastojei da dobije teritorijalne i ekonomske kompenzacije.

Kineska graanska revolucija

Poetkom XX stoljea Kina se nalazila u polukolonijalnom poloaju. Historija Kine praena je sukobima tradicionalne vlasti, narodnih pobuna i kolonijalnom politikom velikih sila. Sredinom XIX stoljea u nekim provincijama je bilo 40-80 % zemlje koncentrisano u rukama veleposjednika. To je vodilo sukobima, to je pojaano otvaranjem Kine prema ostalom svijetu u prvoj etvrtini XIX st. Do tada Kina uspjeno izvozi svilu, pamuk, keramiku, aj, to joj donosi priliiv srebrnog novca. Preokret je nastao 1830., pa je novac od trgpvine poeo da otie u inostranstvo. Iiz dugo izgraivanog kompleksa veliine Kine proizilazio je superoran stav prema strancima. Osim Rusa, koji su 1727. imali koloniju u Pekingu, stranci nisu imali stalno predstavnitvo do 1860. Englezi su uspjeli nametnuti uvoz opijuma i pamuka iz Indije, to je poveavalo odliv srebrnog novca koji djelimino gubi vrijednost, to se deava i sa bakarnim, a najvie pogaa seljake jer su duni da dabine plaaju u srebrnom novcu. Naravno, smanjuju se i dravni prihodi. Rezultat pokuaja da se Kina oslobodi uvoza opijuma je opijumski rat 1839-1842, sa Engleskom, u kojem je Kina poraena. Zakljuen je Nankinki mir, prvi od neravnopravnih ugovora. Kiina je morala platiti ratnu odtetu, otvoriti pet luka engleskim trgovakim drodovima, engleski graani u Kini dobijaju status eksteritorijalnosti i Kina niije imala pravo poveati carine na uvoz opijuma bez pristanka Engleske, ime je otvoren put ekonomskom i politikom utjecaju stranaca na Kinu. U Kini se javlja snaan talas nezadovoljstva protiv vladajue mandurske diinastije i rezultira uustankom Tajpinga 1851. Dolazi do velikog sukoba u istonim dijelovima zemlje, koji su najrazvijeniji. Rueni su i kanali za navodnjavanje, to je predstavljalo veliku tetu za zemljoradnju. Ustanak je zasnovao tradiciju agrarne i nacionalne borbe, kao i tradiciju reformizma, to je i malo odraz na Sun Jat Sena, pa i Mao Ce Tunga. Isticala se potreba za podjelom zemlje u skladu sa brojem stanovnika. Negdje je priimjenjiivana kolektiivna obrada zemlje. Pokuaj da se ustankom spoji kranstvo sa budizmom nije uspio bez obzira na vjersku tradiciju Kineza. ( Kina niikada u prolosti nije imala vjerskihratova). Dijelom je administratvno-fiinansijski sistem drave uzdrman. Ustanak je bio povod za mijeanje Zapada. Sve vie u zemlju prodiiru stranci. Kolonijalne ekspedicije trae da se Peking otvori i da se u ruke Evropljana preda uprava carinama, rudnog blaga i dravnih prihoda. Stvara se pomorska Kina, koja se otvara, a Hong Kong postaje otvorena luka. Pored zapadnih kapiitalista i zapovjednici vojnih jedinica po provincijama su uspjeli da prigrabe odreena bogatstva. Nezadovoljstvo kulmiinira u bokserskom ustanku, 1900, koji je organizovan od tajnog drutva Velika pesnica. Carska vlada nije podsticala trgovako-industrijsku djelatnost, nego poljopriivrednu proizvodnju. Postojale su velike zalihe rie i ita, koje su se dijelile u sluaju nestaice ii gadi, ime se donekle sprjeavalo iizbijanje nemira. Vlada se brinula ii za kanale za navodnjavanje. Viak radne snage nije mogao biti ukljuen u industrijsku proizvodnju, jer je nije ni bilo. Ni unutranja trgovina nije bila dovoljno stimulisana. Obalski gradovi susve vie dolazili pod stranu kontrolu. Ipak, shvaeno je da se bez zapadne tehnologije ne moe naprijed, s tiim da se ona uklopi u tradiciju zemlje. Prvi parobrod je izgraen 1863, prva pruga 1876, a prva predionica 1882. Prevode se i tehnika djela, na kineski. Poto je kineski kapital bio slab za izgradnju pruga, stranci su dobijali koncesiju. Prvi kineski stipendisti stiu u Kinu 1872, a krajem XIX stoljea stie i teka indus trija. Kineska aristokratija nastoji da Kina ostane zatvorena, nasuprot onima koji su za modernu proiizvodnju i za otvaranje prema Zapadu. Tom pravcu pripadaju i emigranti, koji su protiv vladajue dinastije. Oni tee tome da Kina prihvati oblike zapadne demokratije. Preuzima se ideja o narodnoj vladi. Tajna drutva ire ovu ideju. Jaa i ideja o revoluciji, koju istie Sun Jat Sen, a nalazi tlo meu obrazovanim ljudima. On je jo 1899. traio od cara reforme. Roen je u jednom selu kraj Kantona, da bi kasnije doao u Honolulu, gdje je preao na kranstvo. Povezaon se sa emigracijom, koja je prihvatila njegov program revolucije. Ruska revolucija je izvrila jak utjecaj na jaanje svijestiii naroda. Osnovane su organizacije razliitog karaktera, ali sa zajednikom idejom o promjeni stanja u dravi. U tokiju je 1905. stvoren Revolucionarni savez ujedinjenih kiineskiih drutava, sa 3 organizacije. U savez (Tun Men)je ula ii grupa iji je voa bio Sun Jat Sen. Program je predviao unitenje mandurske monarhije i stvaranje republike, sprovoenje agrarne reforme i podjelu zemlje seljacima, ouvanje miira sa drugim zemljama. Sun Jat Sen je 1907. formulisao program pod tri principa: nacionalno osloboenje, zavoenje demokratije i stvaranje narodnog blagostanja , tj. uslova za brz privredni razvoj zemlje/nacionalizacija zemlje/. Tun Men razvija aktivnost. Novinarstvo jaa, naroito na podruju gdje nije biilo toliko carske cenzure i u Japanu.

Ii u unutranjosti zemlje Tun Men razvija ivu propagandnu djelatnost, a poveao se i broj njegoviih lanova. Vrlo esto izbijaju seljaki nemiri, zatim pobune u armiji, a ak oivljavaju srednjovjekovna drutva. Poveava se nezadovoljstvo protiv stranaca. Tun Men 1908. poinje da priprema oruani ustanak, djelujui naroito u armiji, pa u naunim instituciijama; stvaraju se dobrovoljaki odredi, unosi se oruje iz inostranstva.Kineska vlada iinii neke ustupke u pravcu demokratije, ali su to ogranieni ustupci.U toku 1908. se pripremaju mjere za uvoenje ustavne monarhije, alju se u nostranstvo misije, da se vidi kako to funkcionie, priprema se ustav. Ukidaju se privilegije, Manduraca, izvrena je reforma sudstva, a i armija se modernizuje. Iipak, sve ovo nije bilo dovoljno. Velike siile, koje su sa panjom pratiile ta se deava u Kini, smatrale su da su ove reforme dovoljne, ali revolucionarni pokret niije bio zadovoljan. Japan je 1910. anektirao Koreju, a Englezi prodiru dolinom Jang-Cea. Njemaka jaa svoj utjecaj na istoku, a icarska Rusija na sjeveru. Amerike, francuske, engleske i njemake banke su dobile koncesiju za gradnju eljeznikih pruga u Kini. Domai kapitalisti su ovim onemoguenii da uestvuju u ovom poduhvatu, pa se i liberalna kineska buroazija vie angaovala na tome. Kriza 1911. prerasta u revoluciju. Ona je poela u junoj Kini u Uanu, Hampou i Hananu. To su bili centri metalurgije i industrije aja. Tu je bila jaka trgovaka buroazija, neto industriiijske buroazije. Ova revolucija se zove i siinhajska, po mjesecu u kojem je poela. Vojska je zauzela vladine zgrade, arsenal, industrijski rejon i grad Hanan. Zauzet je i grad Hampou. Formirana je revolucionarna vlada i proglaena republika. Kineska vlada je poslala vojsku i flotu, koja je zauzela Hampou i spaliila ga. Ipak, revoluc ija se iri, pa je veina provincija na jugu Kine bila njome obuhvaena. Vlast je preuzimala liberalna buroazija. I seljaci su se ukljuili u pokret, jer je parola Sun Jat Sena o podjeli zemlje bila privlana. Ukljuila se i cjelokupna flota sa Jang Cea. Snage dvora su nastavile borbu i zauzele su Uan i Hanan. Pokret se prenosi na angaj, a 1911. pada ii Nanking. Uspjesi su naili na irok odjek u cijeloj Kini. Dvor pokuava da pregovara ali su revolucionari izjavili da ele republiku i da se samo tako mogu voditi pregovorii Meksika revolucija 1910. Obino se govori o trii faze: revolucionarna, do 1917, kada je donesen novi Ustav i sazvana ustavotvorna skuptina; faza sreivanja do 1934. i konstruktivna koja bi trajala do danas. Revoluciju karakterie jasna klasna borba i borba protiv imperijalizma. Revolucija je izbila 1910. i bila je reakcija na na diktaturu Porfilija Dijasa. On je 1978. osvojio vlast prvi put, a od 1884. je bio 6 puta uzastopno biran za predsjednika. Zemlji je nametnuo tzv. politiko pomirenje, tj. uklanjanje svih opozicionih struja i proganjanje protivnika. Nema formiranih politikih partija i ideologije, nego se vie radi o strujama. Na izborima uvijek su birani Dijazovi ljudi, iako su oni formalno odravani redovno. Tek 1890. Dijasov krug ljudi se donekle otvara, jer uu njega ulazi grupa intelektualaca pozitivistike orijentacije, istiui nauku kao naelo vladanja. Oni tvrde da vie klase, uz pomo meunarodnog kapitala, treba da upravljaju dravom, dakle, trae ideoloko opravdanje za Dijasovu vladuu. Meksiko je od agrarne postao agrarno-industrijska zemlja. U njemu je 1903. otvorena prva visoka pe u Junoj Americi. Bri je i razvoj arhitekture, saobraaja, infrastrukture. Ipak, socijalni razvoj zemlje nije bio praen ovim. Ameriko-engleski kapital drao je petrolejsku industriju, francuskii tekstilnu industriju i trgovinu; agrarna reforma nije bila sprovedena, a veina stanovnika su upravo bili seljaci. Zadran je krupni zemljini posjed, uglavnom u rukama crkve i ljuudi panskog porijekla. Uu Dijasovo vrijeme donesen je jedan zakon o obiljeavanju dravne zemlje, koja se trebala dati kolonistima . Privatne kompanije su trebale uraditi obiljeavanje, a kao nagradu za to su dobili 1/3 te zemlje, to su iskoristili za proirenje starih latifundija. Zahvaeno je vie zemlje na raun sitnijih zemljoposjednika. Indiosi su bili lieni svojih posjeda. Uoirevolucije, nekoliko hiljada vlasnika latifundija je dralo 93 % zemlje, a 400.000 manjih zemljoposjednika je dralo ostalih 3 %. Na latifundiji su se nalazile crkve, administrativne zgrade... Nadnice suse isplaivale u naturi, a neke proizvode su morali kupovati skuplje u trgovinama vlasnika latifundije /hacijende/. Tako je selo bilo izuzetno eksploatisano. Poto je svaki posjed inio zatvorenu cjelinu, biila je oteana mogunost kontakta sa drugim oblastima i mogunost prodora novih ideja. Sa druge st rane, razvojem industrije, raste broj radnika, pa ima i trajkova. Javlja se i opozicija Dijasu. Tu imaju vodeu ulogu mladi intelektualci,

naroito Francisko Madera. Oni tee demokratizaciji politikog ivota. Madera objavljuje knjigu Nasljeivanje poloaja predsjednika u 1910. god., po kojoj bi se to moglo izvesti bez veih potresa u politikom ivotu. On traii legaliizaciju svog pokreta. Osniva se 1909. Antireizborni centar, koji trai pravo glasa i nereizbornost, tj. da se ne dozvoli ponovni izbor j edne linosti. Pod tom parolom poinje revolucija 1910. Na izborima iste godine Dijas je ponovo izabran, a Madera je uhapen. Nakon putanja iz zatvora emigrirao je u SAD. Osnovu njegovog politikog programa iinio je zahtjev za zbacivanjem diktature. Poziv na pobunu naiao je na irok odjek. Niz socijalnih slojeva, prije svega seljatvo, iji je voa bio Emilio Zapata, a i bezemljai koje vodii Pano Vilja, daju pokretu iroku osnovu. Dijas 1911. podnosii ostavku, a odmah je izabran privremeni predsjednik republike. Dolazi i do ire diferencijacije drutva, u kojem se pristalice Dijasa povezuju, a usljed opih prilika ni rukovodstvo republike nije bilo slono. Seljatvo trai rjeavanje agrarnog pitanja. Madera je dva naela Antireizbornog centra podigao na ustavni nivo. Traio je da se revolucionarna vojska razie, to nije zadiovoljilo seljake. Zapata poinje gerilski rat i u Ajali donosi o daljnjim akcijama, istiui da je Madera izdao revoluciju. Agrarno pitanje nije rijeeno, pa Madera gubi podrku , a on sam nije imao povjerenja prema radnitvu, koje je bilo anarhistiki raspoloeno. Tako jer suena socijalna osnova revolucije. Ovo koriste pristalice starog reima da se bolje organizuju u kongresu, a uz njih su bankari, krupna trgovaka buroazija, i industrijalci, visoki kler i krupni zemljoposjednici. Ipak, oni nisu toliko bili pogoeni Maderinom revolucijom. ali to nisu dovoljno uvidjeli, pa 1913. organizuju zavjeru sa generalom Uertom na elu. Madera je ubijen, a Uerto zavodi diktaturu po ugledu na Dijasa. Parlament je rasputen, Ovaj teror nije donio mir Meksiku, a protiv Uerta se javlja snaan opziicioni pokret- konstitucionalistiki pokret pod vostvom Karanse. koji se temeljio na madeistikom pokretu. Zapata nije priihvatio Uertov poziiv na saradnju. On i dalje vodi gerilski rat, a nije se prikljuio ni Karansi. Snage konstitucionalistikog pokreta su natjerale Uerta da 1914. podnese ostavku i emigrira. Nastupa faza borbe frakcija pobjednikog pokreta. Vila i Zapata se povezuju protiv Karanse, koji pristupa sprovoenju agrarne reforme, ali ona nije bila radikalna, znatan dio seljatva prihvatao je novi reim. Ve 1915. i 1916. Vila je proglaen odmetnikom, a takoer i Zapata, koji je 1919. ubijen. Moglo se pristupiti sprovoenju odreenih mjera, ali one ostaju u granicama socijalnog liberalizma. Ve poetkom 1917. Ustavotvorna skuptina donosi Ustav. Crkva je odvojena od drave. Izabran je i predsjednik republike. Nastupa i proces kulturne preorijentacije i integracije vodeeg evropskog sloja, i indijanskog stanovnitva, to indijanskom nasljeu daje vaniju ulogu. Osim promjena klasne strukture, dolo je i do promjene rasnih i kulturnih vrijednosti. Vie ni Evropljanin nije imao takav ugled. Ovo se iri na podruje Srednje Amerike. U Me ksiku, Boliviji, Ekvadoru, Gvatemali, Peruu je poetkom XX stoljea veliki broj indijanskog stanovnitva, ali je vladala evropska elita, s tim to se stanje ipak mijenjalo. Meksika revolucija ipak nije voena od strane organizovane politike partije, ali je ipak iimala odreene posljediice u vidu slabljenja crkve, agrarne reforme, uvoenja indijanskog stanovnitva u politiki ivot zemlje, a i drugih drutvenih i prosvjetnih reformi.