Analiza Urina

1. Urin i analiza urina

Urin ili mokraa svjetlouta je tekuina putem koje se iz organizma izluuje veina tetnih tvari uz istovremeno rjeavanje suvine tekuine. Tvari koje su unesene u organizam i ne uspiju se apsorbirati izluuju se, kruti otpad putem crijeva, tekui preko bubrega i mokraovoda, jedan dio tekuine iz organizma izae putem perspiracije. Uz analizu krvi, pri dijagnostici najea je analiza urina (sedimentacija) istolice, jer se na taj nain mogu otkriti bilo poremeaji metabolizma ili prehrane. Urin zdravog ovjeka svjetloute je boje, tamna boja ili krv u urinu ve vizualno govori o postojanju poremeaja. 1.1. Tvari koje se mogu nai u mokrai Neorganske tvari u mokrai: bikarbonati, kloridi, fosfor, sumpor, brom, fluor, jodidi, kalijum, kalcijum, magnezijum, eljezo, bakar, cink, kobalt, selen, arsen, olovo, iva. Azotne tvari u mokrai: azot, urea, kreatin, kreatinin, guanidin, holin, karnitin, piperidin, spermidin, dopamin, epinefrin, norepinefrin, serotonin, triptamin, bilirubin, i dr. Aminokiseline u mokrai: alanin, karnozin, glicin, histidin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, serin, tirozin, valin, i dr. Proteini u mokrai: albumini, haptoglobini, transferin, imunoglobulini IgG, IgA, IgM, i dr. Enzimi u mokrai: laktadehidrogenaza, gama-glutamil trasferaza, alfa amilaza, uropepsinogen, lizozim, urokinaza, proteaza, i dr. Ugljikohidrati u mokrai: arabinoza, fukoze, ramoza, ketopentoza, glukoza, galaktoza, manoza, fruktoza, laktoza, sukroza, rafinoza, i dr. Vitamini u mokrai: vitamin B1, vitamin B2, vitamin B6, nikotinska kiselina, vitamin B12, biopterin, vitamin C i dr.

 Hormoni u mokrai: gonadotropin, kortikotropin, prolaktin, oksitocin, vazopresin, tiroksin, epinefrin, norepinefrin, dopamin, inzulin, eritropoetin, aldosteron, kortikosteron, cortizon, testosteron, progesteron, estrogen i dr. Aglutinini i precipitini Allantoin, DHEA, glukuronska kiselina, H-11, HUD, interleukin, prostaglandin, proteoglobulini... Bakterije: Zdrava mokraa je normalno sterilna. Boja: Normalna boja mokrae je svijetlo uta zbog prisustva pigmenta urohroma, ali i od bilirubina i urobilina. Patoloke boje mogu biti providna, bijela, crvena, zelena, siva, crna. PH: pH urina se kree oko 6, ali moe varirati izmeu 4.5 i 8.2. Gustina: Gustina mokrae je oko 1.003-1.035 (g.cm-3)

2. Analiza mokrae
Analiza mokrae, urina: preporuljivo je uzimati prvi jutarnji urin na nain da se nakon higijene uhvati srednji mlaz i to u za to odgovarajuu posudu ili postupak sakupljanja uzorka obaviti u laboratoriju. Ako se radi o jaim akutnim problemima svaki uzorak se moe analizirati. Urinske pretrage

Test traka

Napomena: askorbinska kiselina u urinu interferira sa rezultatima glukoze i krvi/eritrocita. 2. 1. SAKUPLJANJE 24 - SATNOG URINA Osoba ija se mokraa sakuplja ujutro potpuno isprazni mjehur i taj se urin baci. Od tog trenutka mokraa se sakuplja tijekom cijelog dana i noi do drugog dana ujutro, ukljuujui i jutarnji urin drugog dana. Da bi se sprijeilo djelovanje mikroorganizama i promjene do kojih na taj nain dolazi kada mokraa stoji, treba mokrau, dok se sakuplja drati na hladnom mjestu. Npr. pacijent isprazni mjehur u 7 sati ujutro i taj se urin baci. Sav urin tijekom dana i eventualno noi sakupi se u bocu i tome doda jo prvi jutarnji urin u 7 sati drugog jutra. LABORATORIJSKI NALAZ Biokemijske analize u 24h urinu

Uzorkovanje urina obavlja se na razliite naine ovisno o vrsti pretraga. Kvalitativne analize ne zahtijevaju podatak koliine prikupljenog urina ni vrijeme u kojem je urin prikupljen. Kod kvalitativnih biokemijskih pretraga uzima se prvi jutarnji urin. Taj uzorak za rutinske pretrage stabilan je bez dodatka konzervansa oko 2 sata. Ako uzorak nije prvi jutarnji urin, onda se mora priblino znati vrijeme kada je urin dat. Kod mikrobiolokih pretraga u urinu treba uzeti tzv. spontani srednji mlaz kako bi se na to je mogue manju mjeru smanjila kontaminacija uzorka. Kvantitativna analiza nekog sastojka u urinu zahtijeva propise o nainu prikupljanja. Za ovu analizu prikuplja se 24-satni urin uz dodatak konzervansa, naroito ako se zahtijevaju biokemijske i hormonske pretrage. To je obino 10% otopina timola u izopropilnom alkoholu. Ako se 24-satni urin prikuplja za analizu nivoa kateholamina, uzorak se zakiseli kloridnom kiselinom do pH 2-3. Ako se u takvom uzorku eli zaustaviti bakterijski rast, dodaje se 1-2%-tna borna kiselina. Uzorak 24-satnog urina prikuplja se tako da se prvi jutarnji urin odbaci i da se sve slijedee porcije urina u toku dana, noi i prvi jutarnji urin drugoga dana prikupi u

porciju. Za mjerenja separatne funkcije bubrega, kinetskih pokusa eliminacije lijekova iz organizma na poseban nain se prikuplja 24-satni urin i u tom smislu daju se posebna uputstva. Kod uzorka urina veliki je problem kontaminacija bakterijama zbog naina uzimanja uzorka. Zbog toga je vanije da transport bude obavljen kroz to krae vrijeme i da se uzorak odmah obrauje ili se zamrzava pri pohranjivanju. Zakljuak Analiza mokrae je sastavni dio rutinske biokemijske analize nuan u iskljuivanju i otkrivanju bolesti bubrega i urinarnog trakta. Rutinska analiza mokrae ukljuuje: a) makroskopsku analizu (boja, izgled); b) kemijsku analizu koja se izvodi pomou test traka kojima se kvantitativno (poz./neg.) i u sluaju pozitivnog nalaza polukvalitativno odreuje koncentracija odreivanih analita i broja stanica (glukoze, proteina, nitrita, bilirubina, urobilinogena, ketona, pH, broj leukocita i eritrocita). Mikroskopskim pregledom (c) sedimenta mokrae zavrava svako rutinsko ispitivanje mokrae. Ono podrazumijeva gledanje nativnog preparata sedimenta urina (dobivenog standardiziranim postupkom centrifugiranja uzorka urina) pod mikroskopom. Pregledom mokranog sedimenta potvruje se pozitivan rezultat dobiven test trakom. Najvei dijagnostiki znaaj mikroskopskog ispitivanja sedimenta mokrae je kod praenja bolesnika s kroninom boleu bubrega i urinarnog trakta. Pod mikroskopom omogueno precizno morfoloko i kvantitativno opisivanje (broj naenih elemenata u sedimentu / vidnom polju) ne samo staninih elemenata (leukociti, eritrociti, epitelne stanice) ve i ostaloga (cilindri, bakterije, gljivice, kristali, soli i dr.). Literatura: 1. L. Stryer, Biokemija (prijevod), kolska knjiga, Zagreb, 1991. 2. Karlson: Biokemija; kolska knjiga, Zagreb 1993. 3. V. Trali-Kulenovi, B. Karaman, L. Fier-Jaki, Uvod u organsku kemiju, TTF, Zagreb, 2004.