Anita Dekani, 3. godina ARH/EKA, 2012./2013.

Ruralno graditeljstvo i stanovanje OKAKI STANOVI U ovom seminarskom radu govorit u o okakim stanovima. Sve informacije koje ovdje donosim temelje se na knjizi Ante Kneevia okaki stanovi (upanja, 1990.). Postanak stanova smjeta se otprilike u polovicu 18.st., nakon Engelshofenove uredbe o podjeli Slavonije na Vojnu krajinu ili Granicu i Provinciju ili Paoriju. Nakon toga uslijedile su razne drutvene i gospodarske promjene, od kojih je vjerojatno najznaajnija ona uoravanja sela, koja je i bila glavni uzrok nastajanja stanova prvih slavonskih nastambi izvan naselja (Kneevi 1990:6). Stjepan Pavii o tome pie ovako: Po starom obiaju kue su same ili u rodbinskom skupu nalazile se uglavnom na osami, na svom tlu. Krajina se tome usprotivila i naredila je da se sve kue po mogunosti svedu u jedan red i u struktu pored puta. Krajinici su se tome isprva otro opirali, ali Krajina nije popustila. Taj red proveden je vrlo brzo u samim Vinkovcima, ali po daljim selima ilo je to polaganijim tokom. U jedan, dva narataja ipak je ta promjena izvrena i ona je imala dobre meuljudske posljedice. Ipak su graniari nali brzo olakice na drugi nain. Oni su osnovali sebi stanove, salae gdje su gradili prikladne kue i prilike za odgajanje marve, ivadi, pela i voa. Krajina se tome nije protivila (Kneevi 1990:12). U to vrijeme, seoske kune zadruge bile su temelj vojno-feudalnog sustava Vojne krajine jer su dobro podnosile vojniki nain ivota. Na elu je bio kuni starjeina ili gazda kojeg izabiru punoljetni muki lanovi zadruge. Gazda nema vojnu obvezu, u potpunosti je odgovoran za svakog lana zadruge i brine se za cjelokupan posao. Njegova supruga gazdarica odgovorna je za sve enske poslove. Oboje mogu biti smijenjeni ako nisu dobri. Iza njih slijede punoljetni mukarci, zatim ene i djeca. Iako su lanovi zadruge redovito rodbinski povezani, lan moe biti i netko tko nije rod upisanac (Kneevi 1990:10). Nastanak stanova smjeta se, dakle, u razdoblje izmeu 1749.g. i 1779.g u naseljima koja su tada postojala (Kneevi 1990:13), a prvi stanovi su veinom ono to je ostalo od seljakih naseobina prije nego su morali

doi ivjeti u sela s dananjim izgledom (Kneevi 1990:12). Pojam okakog stana obuhvaa mnogo naziva: oko 60% naselja koristi iskljuivo taj naziv, oko 11% naselja ima dvostruki naziv stan-sala, a samo sala koristi oko 7% naselja. Od ostalih naziva imamo: kuni stan, kolebakoljeba, pojata, guvno, livada, stanarija, salo (Kneevi 1990:14-18). Kneevi navodi tri odrednice stana, prema Mandi Svirac, a to su stambena zgrada, gospodarske zgrade i sadraji te zemjite. Jednu od definicija stana daju Josip Korda i Milan Pukar: Stanovi su gospodarske zgrade i dvorita gdje se odgaja stoka, a smjeteni su u neposrednoj blizini uma, obino na njenim rubovima. Sve jaa poljoprivredna gospodarstva raspolagala su stanovima koji su esto bili i osnovna okosnica gospodarstva (Kneevi 1990:18). Stanite (koljebite u Sikirevcima) ima vie znaenja. To moe biti ivi stanski kompleks koji obuhvaa zemljite pod zgradama, dvorita, zemljite oko stana i zgrade na njemu), zatim stanski kompleks mrtvog stana tj. onog stana koji vie nije u punoj namjeni, te obradivo zemljite biveg stana (Kneevi 1990:20). Razlikuje se nekoliko tipova stanova: Po vremenu nastajanja najstariji su do sredine 19.st. i mali s obzirom na veliinu stanita i broj sadraja, male gospodarske moi, u dravnim umama. Stari su do sredine 20.st., znatno veih stanita i s vie sadraja, okosnica gospodarstva neke obitelji, na vlastitim zemljitima. Osuvremenjeni stanovi su sauvani stanski kompleksi, obnovljeni, sa strujom i sl. (Kneevi 1990:21) Po razvijenosti razvijenost se mjeri veliinom stanita, brojem zgrada i sadraja. Razlikuju se razvijeni, nerazvijeni i srednje razvijeni stanovi (Kneevi 1990:21). Po namjeni stoarsko-ratarski stan slui jeftinijem uzgoju ivotinja te racionalnijoj obradi zemlje, stanovi u Granici su iskljuivo takvi. Stoarski stan slui samo uzgoju stoke i vrlo ih je malo. Ratarsko-stoarki stan prvenstveno slui racionalnijoj obradi zemlje, a uzgoj stoke je sporedan. Takvi su stanovi veinom u Provincijalu (Kneevi 1990:22). Po smjetaju podumski stan je uz umu. Utvajski ili barski stanovi su uz javne panjake ili bare. Krajvodni se nalaze uz vodotoke. Njivski ili atarski stanovi su u njivi tj. ataru. Grupni su u manjim ili veim grupama, a stan samac je onaj koji u blizini nema drugog stana (Kneevi 1990:22).

Po uporabi ivi stan se koristi stalno ili u veem dijelu godine, mrtvi stan vie nije u upotrebi (Kneevi 1990:22) Po obitavanju na zimskim stanovima uvijek netko obitava i blie su selu, ljetni stanovi se koriste otprilike od kraja travnja do kasne jeseni, esto su pod umama. Dnevni stan je zimski ili ljetni na kojemu se obitava samo tokom dana (Kneevi 1990:23).

Stanovi su veinom smjeteni u okolici sela, na dravnom ili vlastitom zemljitu. Najstariji su unutar dravnih uma, a najvie tzv. podumskih stanova (Kneevi 1990:25). Razmjetaj uma i posjeda, smjetaj javnih panjaka, bara i naselja glavni su razlozi razliitoj udaljenosti stanova od sredine naselja (Kneevi 1990: 57). Sunce je bilo osnovni orijentir za odabir poloaja koljebe i cijelog stana postavljena je tako da u to veem dijelu dana prima sunevu svjetlost (Kneevi 1990:31). Proelni i dvorini prozori koljebe moraju osiguravati dobru preglednost okolia oko stana, a prema njoj se odreuje raspored ostalih gospodarskih zgrada i sadraja (Kneevi 1990:33-34). Koljeba je sredinja i jedina stambena zgrada (koleba, kolibica, koliba, kuica, kuica na stanu, stanarska kua, pojatak, kuar). U poetku se gradila samo jedna stanarska zgrada, kasnije ih je znalo biti vie pod jednim krovom, za smjetaj slugu i sl. (Kneevi 1990:65). Do druge pol. 18.st. koljebe su bile jednosprostorne, uske i kratke, pokrivene slamom, trskom ili indrom, u kui je bilo otvoreno ognjite. Prizemnice su i uvijek manje od kua u selima (Kneevi 1990:67). Prijelazni period od jednoprostorne prema troprostornoj koljebi odlikuje koljeba s dvije prostorije sobom i kuhinjom (kua). Soba ili izba je stambeni, a kua, kuhinja s otvorenim ognjitem usluni prostor. Trea prostorija je bio pajzi (Kneevi 1990:68). Od dijelova pokustva valja spomenuti mlinjak, smjeten u ostavi, koji je sluio kao hladnjak. Crepulje su bile prve stanarske svjetiljke (Kneevi 1990:72). Navodim nekoliko citata koji opisuju izgled pojedinih prostorija u koljebi: U stanarskoj kuhinjici sve je bilo priprosto i jednostavno. To se vidi i po namjetaju. Tu je niski stol, tronoci, kakav drveni kredenac za sue i posue, koje je u pravilu bilo zemljano. Stelaice su izraivane grubo i primitivno (Kneevi 1990:72). U sobi su se nalazila dva kreveta. Izmeu kreveta a ispod prozora stajala je senica, stoli s dvije stolice. Iza kreveta su stajala dva sanduka, u sanducima se uvala odjea. Bila je

to bolja odjea koja se oblaila samo kad se ilo u selo i na vaar. Svakodnevna odjea visila je na ivijama, vjealicama na zidu. U sobi je bila velika tuana, gusana pe koja se loila iz druge prostorije. Na sredini poprenog zida bio je penderak, prozori. U ovom prozoriu stajala je svijea. Ona je po potrebi obasjavala obadvije prostorije. Koljeba je pravljena pedesetih godina pa je imala drveni pod (Kneevi 1990:72). U pajzi ili ostavi (komori), uvala se hrana. Vei dio prostorije zauzimao je sanduk u kojem se uvalo brano. Pored sanduka bila je omanja polica na kojoj su bile razliite tegle i flae. Na strop je pomou ice bila privrena daska koja je na taj nain visila, a na njoj se uvao kruh. Bilo je tu i drugih potreptina koje su stanari koristil i u svakodnevnom ivotu i radu (Kneevi 1990:72). Od gospodarskih zgrada i sadraja valja spomenuti: Bunarski okoli pitka voda bila je preduvjet dobrog stana, jer je bila potrebna kako za ljude tako i za stoku. Bunar (dubilo, kladenac, studenac, zdenac) se dijeli na stanarski (u blizini koljebe) i stoni (blizu gospodarskih zgrada). eram (vaga, kimavica) slui za izvlaenje vode. Stubanj je bila zatitna ograda oko stanarskog bunara (Kneevi 1990:73-74). Vanjska pe (kruna pe, kruna furuna, furuna) nalazila se blizu koljebe, a dalje od gospodarskih zgrada. Prve su bile od drveta, kasnije su se zidale (Kneevi 1990:75). Drvljanik (drvnjak, drvnjik, drnik, drvtnjik, drnjak, drvetnik, drvenik, drvljenik, drvotonj), imao ga je svaki stan (Kneevi 1990:75). Hambar (ambar, itnica), esto nasuprot koljebi, odvojen od bilo kojeg drugog objekta, zahtjeva puno sunca, svjetla i zraka. Mnogo stanova nema hambare (Kneevi 1990:76). Punice za voe (starije) i meso, blizu koljebe, veina stanova ih nije imala (Kneevi 1990:76). ardak (ko), grade se zbog estih nerodnih godina, slue kao spremita za kukuruz npr. (Kneevi 1990:77). tagalj (sjenik, itniva, sua, ajera, suvara) spremita za sijeno, penicu, jeam, ra, zob (Kneevi 1990:78). Staja nije ih bilo sve do 70ih godina 18.st., bogatije zadruge imaju vie stanskih staja (konjske, volovske, kravske, teoak ili telinjak). U poetku su se koristile samo preko

zime, a u ostalom dijelu godine je stoka bila vani. Ispred ili iza staja nalazi se ograen prostor okol, okolac, tor, torina, dvor, dvori, ispust (Kneevi 1990:80). Svinjac (svinjara, koanje) nastamba za svinje, u poetku ih nije bilo jer su svinje bile po umama (Kneevi 1990:81). Ovara (ovinjak) staja za ovce. Peradarske nastambe (koak, koar, koinjak, kokoinjac, umez, koina za kokoi,...) u pravilu nemaju stropa nego su popreno postavljene motke na kojima kokoi spavaju (Kneevi 1990:82). Pelinjak (konica, uljite, trnka), uz njega se nalazi i sav potreban pribor (Kneevi 1990:84). Gumno (guvno, arman), mjesto na kojem se vrilo i mlatilo ito. Najee neograen prostor promjera 20ak metara, u sredini je vrsto ukopan stupac (stoer, stoina) za koji su privezani volovi. Guvnita su imama koljebicu, tagalj, staju, pojatu, bunar sa ermom i valovima za napajanje stoke. Svaka zadruga je imala svoje guvnite. Zadruge su mogle imati vie stanova, ali samo jedno stansko guvno. Mali broj stanova je imao i guvno i guvnite (Kneevi 1990:84-85). Dvorite (avlija, dvor, okol) manje ili vee neobraeno zemljite oko koljebe i gospodarskih zgrada. Stanovi su imali veliku i malu avliju (kroz malu se nikad nije protjerivala stoka, radi urednosti u nju nisu dolazile domae ivotinje) (Kneevi 1990:85). Vrt (baa, vrtol, povrtalj, vrtilak, bara), ima ga svaki stan; vrti je mala povrina uz koljebu ili blizu nje, a vrt je vea povrina iza koljebe. Veina stanova ima oboje, rijetko samo jedno od toga (Kneevi 1990:86). Panjak (panik) ograena livada za napasivanje i zadravanje stoke, morali su biti ograeni (Kneevi 1990:87-88). Redovita izmjena stanara koji su boravili na stanu zvala se rednja (redna, rednica, porednja, poredna, poredovnica, red, rednjak, redno, naredna, redarstvo). Na stanu su boravili brani parovi s djecom (koja nisu ila u kolu), ponekad su s njima bili djed ili baka te najamni sluge. Rednje su osloboeni starjeina zadruge sa suprugom, udovice i djevojke (Kneevi 1990:113).

Ustaljene aktivnosti starana na stanu nazivaju se stanski red. Buenje je ovisilo o godinjem dobu, koliini posla i slino, a u pravilu je to bilo kasnije nego to su se budili lanovi zadruge u selu (Kneevi 1990:124). Stanarska prehrana sastojala se od tri obroka: frutuk (frotuk, doruak), uina (ruak) i veera. Jelovnik im je bio bogatiji i raznovrsniji nego to su to imali na selu jer je stanarica sama odreivala to e i kako spremiti, a nije se jelo dok se sva stoka nije obila. Pili su najee vodu, ljivovicu, turiju, vino za blagdane (Kneevi 1990:130-132). Kao to sam ranije spomenula, stan je bio okosnica zadrunog gospodarstva, a izrazom imati svoj stan vrilo se vrednovanje unutar seoskog moralno-egzistencijalnog sustava (Kneevi 1990:168). Zbog boravka na stanu dogaale su se odreene fizike i psihike promjene na stanarima: boja koe postaje zagasitija i tamnija, neki poinju glasnije govoriti, ee samostalno pjevaju, razvijaju njenije i zrelije meusobne odnose, pospjeuje se mentalno zdravlje stanara zbog dodira s prirodom, mijenja se odnos prema radu (odgovorniji su i zadovoljniji u gospodarenju), stjeu nove hobije i razvijaju stare, stjeu se novi poroci (puenje, kartanje), itd. (Kneevi 1990:170-177). Takav nain ivota dobro je opisao Marko Kadi: Stanarenje je na njih djelovalo tako, da su se nekako otuili od drutva...To je ponekad djelovalo i na kasniji drutveni ivot i kulturno-prosvjetni napredak sela Slavonske Posavine...Drutveni ivot toga sela nije se mogao radi toga razvijati brim tempom nego je tekao polagano i sporo. Taj dugi boravak u rednjoj mnogih gradikih stanara ostavio je traga i na dananje narataje (unucima) u svakom pogledu, a najvie se oituje to u nepristupanosti i nepovjerenju i slaboj volji i elji za napretkom nego ustraju u svojoj konzervativnosti drei se one: pleti kotac ko i otac. Vojna krajina ukinuta je 1873.g. i tada je poela velika agrarna kriza tijekom koje poinje i propadanje stanova. To se pojaalo izmeu dva svjetska rata, a najvee propadanje stanova zabiljeeno je izmeu 1946. i 1966.g. (Kneevi 1990:179).

LITERATURA: KNEEVI, Ante. 1990. okaki stanovi. Hrvatska demokratska zajednica upanja, upanja.