Caes. Bell. civ., 3, 9: Discessu Liburnarum ex Illyrico M. Octavius cum iis quas habebat navibus Salonas pervenit.

ibi concitatis Dalmatis reliquisque barbaris Issam a Caesaris amicitia avertit. conventum Salonis cum neque pollicitationibus neque denuntiatione periculi permovere posset, oppidum oppugnare instituit. est autem oppidum et loci natura et colle munitum. sed celeriter cives Romani ligneis effectis turribus sese munierunt, et cum essent infirmi ad resistendum propter paucitatem hominum crebris confecti vulneribus, ad extremum auxilium descenderunt servosque omnes puberes liberaverunt et praesectis omnium mulierum crinibus tormenta effecerunt. quorum cognita sententia Octavius quinis castris oppidum circumdedit atque uno tempore obsidione et oppugnationibus eos premere coepit. illi omnia perpeti parati maxime a re frumentaria laborabant. cui re missis ad Caesarem legatis auxilium ab eo petebant; reliqua, ut poterant, incommoda per se sustinebant. et longo interposito spatio cum diuturnitas oppugnationis neglegentiores Octavianos effecisset, nacti occasionem meridiani temporis discessu eorum pueris mulieribusque in muro dispositis, nequid cotidianae consuetudinis desideraretur, ipsi manu facta cum iis quos nuper maxime liberaverant, in proxima Octavi castra inruperunt. his expugnatis eodem impetu altera sunt adorti, inde tertia et quarta et deinceps reliqua, omnibusque eos castris expulerunt et magno numero interfecto reliquos atque ipsum Octavium in naves confugere coegerunt. hic fuit oppugnationis exitus. iamque hiems adpropinquabat, et tantis detrimentis acceptis Octavius desperata oppugnatione oppidi Dyrrachium sese ad Pompeium recepit.
Poslije odlaska liburnskih laa iz Ilirika, u Salonu je stigao Marko Oktavije s onim laama to ih je imao. Ondje je pobunio Delmate i ostale barbare, dok je Isu odvratio od prijateljstva sa Cezarom. Kada konvent u Saloni nije mogao nagovoriti niti obeanjima ni predoavanjem pogibelji, poeo je opsjedati grad. Taj je grad bio utvren po prirodnom poloaju i jo ga je branio breuljak. Ipak su rimski graani brzo nainili drvene kule da se njima brane. Budui da su zbog malog broja boraca bili preslabi da bi se oduprli, a uz to ih je mnogo bilo ranjeno, upotrijebili su krajnje sredstvo kao pomo te su oslobodili sve odrasle robove, odrezali svim enama kosu i od nje nainili konope za bacake sprave. Kada je Oktavije naslutio to namjeravaju, opkolio je grad s pet logora, a onda ih je zapoeo u isto vrijeme iscrpljivati opsadom i juriima. Budui da su oni bili spremni svata pretrpjeti, ponajvie su bili u neprilici zbog nestaice ita. Zbog toga su poslali Cezaru poslanike da ga zamole za pomo; ostalim nevoljama oduprijeti kako budu mogli. Kada je prolo ve mnogo vremena i kada su Oktavijevi vojnici zbog dugotrajnog opsjedanja postali nemarniji, stanovnici Salone uvrebali su priliku oko podne, kada su se protivnici udaljili, pa su razmjestili po bedemu djeake i ene, da bi se inilo da je sve kao obino, okupili u ete one koje su bili nedavno oslobodili, te su navalili na najblii Oktavijev logor. Kada su ga zauzeli, navale na drugi, zatim na trei i etvrti i onda na sve ono to im je bilo na putu. Tako su Oktavijeve vojnike istjerali iz svih logora, veliki su broj poubijali, dok su preostale i samoga Oktavija primorali da bjee na lae. Ovakav je bio zavretak opsjedanja. Ve se pribliavala zima, a Oktavije je, poto je pretrpio tolike poraze, potpuno izgubio nadu da e zauzeti Salonu, pa je zato otplovio k Pompeju u Dirahij.

Dio, 42, 11: ka met toto ka 'Oktouij sfisi prosegneto. j gr tte tn 'Inion spleuse ka tn 'Antnion tn Gion sunlaben, llwn mn tinwn cwrwn krthse, tn d d Slwna, kaper p pleston atn poliorksaj, oc ele. t te gr lla scurj atn pekroonto, bohqont sfisi tn Gabnion contej, ka tloj met tn gunaikn

pekdramntej mga rgon ergsanto kena te gr tj te kmaj kaqesai ka stolj melanaj ndusmenai lampdaj te labosai, ka t smpan prj t fobertaton schmatismenai, t te stratopdJ t poliorkont sfaj nuktj mshj prosmixan, ka toj proflakaj j ka damonj tinej kplxasai t pr j t carkwma pantacqen ma nbalon, ka ato pispmeno sfisi polloj mn tarattomnouj polloj d ka kaqedontaj fneusan, ka ken te eqj katscon, ka t nastaqmon n 'Oktouioj hlzeto atoboe elon. o mntoi ka n vstnV tin gnonto diafugn gr pwj atoj dnamn te aqij qroise, ka mcV niksaj prosdreue sfsi. kn totJ to Gabinou nsJ teleutsantoj tj te qalsshj tj ke pshj krthse, ka j tn gn kbanwn poll atj kakorgei, mcrij o te prj [t] FarslJ mch gneto, ka o stratitai ato pipleusntwn tinn k to Brentesou sfsi metsthsan, mhd j ceraj atoj lqntej. tte gr rhmwqej tn summcwn j tn Krkuran pecrhse.
Kasnije mu se (Katonu na Korkiri) pridruio i Oktavije. Nakon to je otplovio u Jonsko more i zarobio Gaja Antonija, pokorio je nekoliko mjesta, ali nije mogao uzeti Salonu iako ju je opsjedao vrlo dugo vremena. Jer su se stanovnici, kojima je pomagao Gabinije, hrabro oduprli i konano zajedno sa enama nainili ispad i izveli velianstveni pothvat. ene su raspustile kose i obukle se u crne haljine, zatim uzevi baklje i na drugi nain uinivi svoju pojavu zastraujuom, napale su logor opsjedatelja u pono. Bacile su se na isturene straare koji su pomislili da su to duhovi i pali u paniku i zatim su sa svih strana odjednom poele ubacivati gorue baklje unutar palisada, nakon ega su mukarci, koji su ih slijedili, poklali mnoge koji su upali u zabunu i mnoge koji su jo uvijek spavali, brzo osvojivi logor i bez bitke uzevi luku u kojoj se nalazio Oktavije. Ali nisu bili ostavljeni na miru. Jer je on, uspjevi se nekako izbaviti, ponovo okupio snage i nakon to ih je potukao u bici ponovo ih je opsjeo. U meuvremenu, kako je Gabinije umro od neke bolesti, uspio je zadobiti kontrolu nad cijelim okolnim morem i vrei desante na obalu poharao je mnoge krajeve. To je trajalo sve do bitke kod Farsala, nakon koje su njegovi vojnici, im je na njih krenula vojska iz Brundizija, preli na neprijateljevu stranu bez da su se s njim uope sukobili. Tada se, naputen od saveznika, Oktavije povukao na Korkiru.