ELJEZNO DOBA

U eljeznom dobu imamo 4 geografske regije/zone kao i u bronanom: a) JI alpska regija sa Z Panonijom b) Jadransko-zapadnobalkanska regija c) Srednjepodunavska regija d) Centralnobalkanska regija Raspad KP-a oznaava kraj bronanog i poetak eljeznog doba. Nove snage su se formirale na Mediteranu, u Grkoj na jednoj, i Italiji na drugoj strani, utjeui na nae podruje kako na jugu preko Makedonije i vardarsko-moravske doline, tako i sa zapada preko Jadrana. Postoji i tree arite karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem IX.st poinje raspadati KP te se tamo javlja keramika sa igosanim ornamentima i inkrustacijom. Povezana s Pontom ona utjee na formiranje Basarabi stila, koji obuhvaa prostor od Crnog mora do Vojvodine, snano zraei do Alpa na zapadu i Makedonije na jugu. - Poinje se javljati i konjska oprema (paralele na Kavkazu) - Dakle, 3 su komponente pri nastanku eljeznog doba na naem tlu grka, italska i istona (kavkaska) - vano je spomenuti da su JI alpska i Z balkanska regija izuzetno bogate eljeznom rudom (to odmah utjee na formiranje novih kultura, ali i novih trgovakih veza) - u ovo se doba formiraju etnike cjeline Europsko eljezno doba je podijeljeno na: - starije Haltatsko - mlae Latensko (s granicom negdje oko 450.g.pr.Kr.) - Poetak eljeznog doba vezan je uz pojavu nove konjske opreme kojoj se porijeklo moe traiti u sjevernocrnomorskom i kavkaskom podruju. Istraivai su to povezali s Herodotovim informacijama o Kimeranima, koje su, po Herodotu, Skiti protjerali iz Pontskih stepa, gdje im je bila domovina. - Arheoloki nalazi u Podunavlju govore da se Kimerani nisu povukli samo na jug u Aziju kako Herodot kae, nego i na zapad - Borbe Kimerana u Aziji o kojima govori Herodot, tono su datirane, 714.g.pr. Kimerani su nanijeli teak poraz Rusu I, kralju Urartu-a. To bi oznaavalo i prijelaz bronanog u eljezno doba (no ne smijemo zaboraviti da je prijelaz ipak proces, a ovaj je zapoet jo krajem IX.st.) - Poetak eljeznog doba u sred. Europi vidimo u haltatskom periodu i smjetamo ga u kraj VIII.st.; u Italiji do njega dolazi ve u IX.st, a u Grkoj na prijelazu iz submikenskog u (proto)geometrijski period, oko 1050.pr.Kr. Stoga je jasno da kronologiju naih kulturnih skupina ne moemo oznaavati srednjoeuropskom kronolokom shemom, nego upravo suprotno sa 3 arita Grkom, Italijom i Istonim utjecajima Pontsko-Kavkaskog porijekla.

I. JUGOISTONOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM PANONIJOM Ova regija zauzima podruje dananje Slovenije, sj.Hrvatske, sj.Bosne (alpski i predalpski prostor, dinarsko visoje i Z panonsku ravnicu) Haltatska kultura je pojam koji ne obuhvaa jednu kulturu, a ime je dobila po eponimnom lokalitetu Hallstatt Njome oznaavamo starije eljezno doba srednje Europe, razlikujui ga od kultura eljeznog doba u Italiji i jadr.-balk.prostoru. JI alpska haltatska kultura na Z granii s estenskom kult., na SZ s unutranjim alpskim krugom (skupina Melaun-Fritzen po Pittioniju), na S sa samim Hallstattom, a na SI s istonoalpskim haltatskim krugom (Kalenderberka skupina). Na teritoriju ex-YU ona na JZ granii sa istarskom skupinom, u Lici s Japodima i srednjobosanskom grupom. Na istoku naa regija granii s kult.skupinom Dalj i kult.kompleksom Bosut-Basarabi u Podunavlju. Ova se regija dijeli u slijedee skupine: 1. Dolenjska 2. Svetolucijska 3. Notranjska 4. Skupina Martijanec-Kaptol 5. Donja Dolina-Sanski Most - Izmeu Dolenjske i Svetolucijske nalazi se Gorenjska, u kojoj ljubljanska skupina KP-a ivi i u eljezno doba.

DOLENJSKA GRUPA
zauzima prostor Dolenjske izmeu Save i Krke, a na J do Kupe i tako povezuje Panonsku ravnicu i Ljubljansku kotlinu iskopavanja je vrila Beka akademija i R.Deman

Lokaliteti: - Vae - marjeta - Mokronog - Podzemelj - Magdalenska gora - Stina (R.Loar istraivao) - Novo Mesto - Libni KRONOLOGIJA -

Prvu kronoloku podjelu postavio je M.Hoernes razdvojivi dolenjsku skupinu starijeg eljeznog doba na 2 stupnja (stariji i mlai haltatski stupanj). Novi stupnjevi dobivali su nazive na razliite naine, ili prema nalazitima ili prema karakteristinoj grai.

Dakle, kronoloki stupnjevi/horizonti su: 1. Podzemelj (s podstupnjevima Podzemelj I i II) 2. Stina (s podstupnjevima Stina I i II) 3. Stupanj zmijolike fibule 4. Stupanj certoke fibule (s podjelom na stariji i mlai stupanj) 5. Negovski horizont (stariji i mlai stupanj)

Haltatska skupina u Dolenjskoj se ne razlikuje od Ljubljanske (KP) po sahranjivanju pod tumulima (najprije s kremacijom, a kasnije inhumacijom), ali drugaija je struktura grobnih priloga (prepoznatljiva prvenstveno po polaganju oruja u grobove). Poetak haltatske grupe u Dolenjskoj stavljamo u 2/2 VIII.pr.Kr., u vrijeme kada se u Beloj krajini 1. puta javljaju tumuli i nova struktura priloga. U Podzemelju moemo dobro razlikovati M grobove (oruje i igle) i grobove (fibule, ogrlice i ostali nakit)

Apsolutnu dataciju Dolenjskih faza omoguava nam povezanost Dolenjske kult.skupine s Italijom, kao i direktni import s Mediterana Za poetne faze vaan je grob s antenskim maem u Podzemelju. To je ma tipa Weltenburg koji je u Bologni datiran u posljednje desetljee VIII.st. Stiki stupanj je iznimno dobro datiran zbog uvezene Apulske keramike te tronoca iz N. Mesta (sredina VII.st.) Tzv. Apulska keramika pripada krugu Daunijske kult., dok Slovenske primjerke uglavnom moemo povezati s Istrom i Liburnijom - Za apsolutnu dataciju znaajan je u prvom redu Picenum, gdje odgovarajuu keramiku iz nekropola Novilara i Fabriano datiramo u 2/2 VII.st. Stupanj zmijolikih fibula u cjelini moemo pouzdano usporediti s fazom Este IIIa Certoka faza poinje istodobno s Este IIIb i Certokom u Bologni. Za dataciju ove faze osim certoke fibule vaan je i nalaz Negovske kacige italskog tipa Negovski horizont teko ga je izdvojiti od Certoke faze, a granica se postavlja oko 450.g. na taj se nain htjela pokazati usporednost razvoja s Estenskom kulturom (Este III c), ali i paralelnost s ranolatenskom fazom u srednjeeuropskom smislu (Lt A i B1) iji se poetak obino stavlja u sredinu V.st.

NASELJA Vodei tip su gradine koje su dobro utvrene zidinama, a postoje i nizinska naselja uz rijene tokove Najvea gradina je Stina koja je i najbolje istraena, a tu su jo i Magdalenska gora, marjeta, Vae, Toplice, Podzemelj Nizinska naselja: Bela Krajina, Metlika, N. Mesto Oko njih redovito nalazimo Tumulusna groblja

NAIN POKOPA Karakteristina ja inhumacija pod tumulom Ova grupa se tako otro odvaja od svojih susjeda: - Dolenjska grupa inhumacija/tumul - Svetolucijska incineracija/ravni grobovi - Martijanec-Kaptol incineracija/tumul - Notranjska incineracija+inhumacija/ravni grobovi Umrli su bili polagani u drvene kovege (sve se to dosta slabo ouvalo, kao i kosti), ali su ponekad bili pokrivani kamenim ploama ili obloeni kamenjem (a to se u prvom redu odnosi na one bogatije) Specifinost Dolenjskih tumula predstavlja i ukop konja s umrlim (konj je mogao biti pokopan u cjelosti ili samo djelomino (glava, ili gornji dio tijela) Prelaz na inhumaciju, kao i pojava tumula, u Istonom dijelu Dolenjske skupine odigrali su se ve u stupnju Podzemelj, da bi se potom (stupanj Stina I) rairili i u centralnoj i Zapadnoj Sloveniji

PRIVREDA Osnovne su grane ostale ratarstvo i stoarstvo iako je bitna i proizvodnja i obrada eljeza. U Dolenjskoj skupini posebno treba istaknuti staklarski zanat (npr.samo u tumulu 48 Stina, naeno je 2500 staklenih perli).

DUHOVNA KULTURA Najkarakteristinija umjetnika vrsta je Situlska umjetnost koja je naziv dobila po metalnim posudama situlama ornamentiranim s jednim do etiri figuralna friza. Situlska umjetnost se javlja i na poklopcima metalnih posuda, na kacigama i naunicama. Opis vake situle: - Gornji friz mukarci koji vode konja, konjanik i kola sa zapregom - Srednji friz 2 mukarca ubacuju tamjan u rtvenu posudu - Donji friz lav dere ljudsku nogu, 'divojarci' i jeleni (ivotinjski repertoar je bez sumnje preuzet i orijentalnog je porijekla)

aroliki situlski svijet trajao je u Dolenjskoj vie od 200 godina. Najstarija ostvarenja su iz stupnja Stina I, a to su poklopac iz Stine (vezan uz Este jer ih je tamo najvie) i kaciga sastavljenog tipa iz Magd. Gore (vjerojatno domai proizvod) Porijeklo Situlske umjetnosti - Nema sumnje da ga treba traiti u orijentalizirajuem stilu Etruanskog svijeta (odnosno, orijent. stilu iz Male i Prednje Azije, stigli su ovdje posredstvom Etruana) npr. ivotinje iz donjeg friza su tipino orijentalne, ali u Etruanskoj izvedbi Lav prodire ljudsku nogu - Situlska umjetnost u 5.st.pr.Kr. u Dolenjskoj ne proizlazi vie iz Italske umjetnosti ve iz vlastitog koji je preuzet iz Orijentalnog stila - Situlska umjetnost nije napredna ve je arhaina, a njena orginalnost se krije u domaim elementima (npr. lovci nose domae oruje i domau odjeu, a ivotinje dobivaju atribute domaih ivotinja) GENEZA i DRUTVENO UREENJE Dolenjska haltatska skupina nastala je na prostoru Ljubljanske kulture KP-a (ali na uem podruju) i ujedno predstavlja njen produetak. U 8.st.pr.Kr. dolazi do promjena, mijenja se nain ivljenja podiu se utvrena naselja (gradine), dolazi do poveanja broja stanovnitva, javljaju se tumuli. Mijenja se shvaanje pojedinca, a time i drutvena struktura (pojava oruja, konjska oprema), a to je glavni znak poetka Dolenjske skupine. Promjene su djelomio nastale zbog novina na Istoku Istoni elementi su: Trakokimerijska konjska oprema, Basarabi ornamenti, lune fibule s pravokutnom nogom i naoaraste fibule s osmicom.

Keramika - Zasniva se na tradiciji KP-a - U poetku prevladavaju zaobljene urne rairenog oboda, bikonine i vedraste urne - Kasnije su zastupljene situlaste forme, trbuaste posude na visokoj nozi, pehari, ... - Ukraavala se motivima koji se izvode urezivanjem i ubadanjem i to nekad u obliku ivotinja Nakit - U 8. i 7.st. imamo grube forme od eljeza, a este su vieglave igle, dvopetljaste lune fibule, torkvesi i narukvice - Od kraja 7.st. jaaju utjecaji iz Italije te su este unjaste, zmijolike, a kasnije i certoza fibule, pojasne kope s figuralnim predstavama i uplje lijevane naunice

Oruje - Dosta raznovrsno - Zastupljeno vie vrsta kaciga 1. Zdjelasta 7.st. 2. Kaciga sastavljena od vie komada lima kraj 7. i poetak 6.st. 3. Dvogrebenasta kaciga 6.st. 4. Negovska kaciga 5. 1.st. Oklopi su rijetki (kneevski grobovi u Stini x 2 i N. Mestu x 1) Osnovno oruje ratnika: bojna sjekira, dva koplja, luk i strijela Antenski ma iz Podzemelja kraj 8.st.

SVETOLUCIJSKA GRUPA
Ova grupa zauzima podruje gornjeg i srednjeg Posoja (dolina rijeke Soe) Lokaliteti: - Most na Soi - Tolmin - Kobarid Skupina je dobila ime po Sv. Luciji, kako se do 1952. g. nazivalo glavno nalazite Most na Soi M. Hoernes je podijelio Most na Soi na stariju i mlau fazu, a u novije vrijeme izraena je i nova detaljnija periodizacija od 6 faza (s osloncem na Freyevu kronologiju nalazita Este) Prvo je bila podjela Sv.Lucija I i II, a onda je svaka faza podijeljena na 3 dijela Starija faza - I a Ib Ic Mlaa faza - II a II b II c 800 - 750 750 - 650 650 - 600 600 - 500 500 - 450 450 300

STUPANJ SV. LUCIJA I a itava faza I a pripada jo KP-u, a za ovu fazu najznaajniji su grobovi iz Tolmina Najvie ima lunih jednopetljastih fibula i naoarastih fibula

STUPANJ SV. LUCIJA I b U ovoj fazi poinje ivot na Mostu na Soi i u Kobaridu, a produava se i ivot u Tolminu Ukrasni predmeti su preteno od eljeza. Fibule - sada su lune dvopetljaste fibule od eljeza

STUPANJ SV. LUCIJA I c Dolazi do potpunog procvata to se vidi i po grobovima koji su bogatiji i raznolikiji Jaki utjecaji Italije (Sj. Italija i Picenum) Moe se podijeliti na: - fazu I c 1 - fazu I c 2 I c 1 materijal: Karakteristine su dvopetljaste lune fibule sada su este voraste, a este su i unaste fibule (masivne) te vieglave igle

I c 2 materijal: Fibule - unaste fibule (manje) - Fibule s 2 ili 3 dugmeta na luku - Sangvisuga fibule - Protocertoke fibule

STUPANJ SV. LUCIJA II a Novu fazu oznaava prije svega pojava zmijolikih fibula Javlja se i Svetolucijska fibula prvenstveno se nalazi u grobovima, dok zmijolike nalazimo i u M grobovima Bogatiji grobovi imaju metalne posude Situle i Ciste

STUPANJ SV. LUCIJA II b Novinu predstavljaju varijante Certoke fibule na onovu kojih ovaj stupanj moemo podjeliti na Stariji i Mlai, a nove su i Samostrelne fibule

STUPANJ SV.LUCIJA IIc Ovaj je stupanj definiran kasnim varijantama Certokih fibula i obiajem polaganja oruja u grob.

NASELJA Dominiraju gradine, ali ne tako grandiozne kao u susjednim grupama Most na Soi - Naselje Otvorenog tipa koje je bilo podignuto na umjetno napravljenoj terasi - Kue su bile pravokutne, s 2/3 prostorije, a po svemu sudei, imale su i kamene ograde, a samo naselje je bilo zatieno prirodnim poloajem NAIN POKOPA Ravan pokop s incineracijom spaljene kosti s pepelom bi se postavljale u jamu, a samo iznimno u urnu Grobna jama je uvijek bila poklopljena kamenom ploom, koja je vjerojatno bila vidljiva izvana jer stariji grobovi nisu uniteni mlaima U grobovima nema oruja!!!

PRIVREDA Dominiralo stoarstvo i poljoprivreda, ali su imali i mjesta bogata eljezom

DUHOVNA KULTURA Poznata im je Situlska umjetnost i to ve u najstarijoj fazi (poklopac situle iz Mosta na Soi) Najvrijednija umjetnika tvorevina ja statua Vojnika iz Idrije, (faza IIc) koji je realistino prikazan ima kacigu negovskog tipa, obuen je u suknju te dri rog i koplje

KERAMIKA - este su posude u obliku situla i vedara - Motivi su preteno geometrijski i izvode se urezivanjem, punktiranjem i apliciranjem bronanih dugmadi

10

GENEZA Tu se susreu Jadransko-Mediteranski elementi s KP-om Istonih Alpa i Podunavlja. Iz KP-a je preuzeta Naoarasta fibula, a iz Jadranskog prostora Luna jednopetljastu fibula (iz koje se razvila dvopetljasta) Daljnji razvoj je Lokalnog karaktera, a zanimljivo je da u nju nisu prodrli Trakokimerijski elementi (kao u Dolenjsku npr.) Nema polaganje oruja u grob, a to ju vee sa Estenskom, Liburnskom i Japodskom grupom Od polovice 7.st. su sve vei utjecaji Italije (fibule), ali razvoj ostaje samostalan. Uzrok kraja Sv. L. skupine su Kelti, a promjena se dogaa u posljednjoj fazi kada u veoj mjeri nalazimo u grobovima oruje (karakteristino za Kelte), a taj obiaj je do tada bio potpuno stran ovoj skupini.

11

NOTRANJSKA GRUPA
Obuhvaa prostor Jugozapadne Slovenije (Notranjska i Primorska) Prostor Notranjske skupine je izuzetno vaan zbog svoje prometne uloge jer je to najpovoljniji i najpogodniji put iz Podunavlja i Europske unutranjosti za Mediteran. Upravo uz te putove su leala gusto rasporeena naselja u eljeznom dobu jer je promet tad ve bio dosta iv. Lokaliteti: - mihel - kocjan - Krina Gora - Muja Jama (ostava)

KRONOLOGIJA Njeni poeci padaju jo u vrijeme prije eljeznog doba u 10.st., zapravo, poetak Notranjske skupine iao bi ve u mlai KP (Ha B). Notranjska I Notranjska II Notranjska III a, b Notranjska IV Notranjska V Notranjska VI 10. i 9.st. 8.st. 7.st. 6.st. 5.st. 4.st.

STUPANJ NOTRANJSKA I Prisutan je KP, ali su Jadranski elementi snaniji Lune fibule s dugmetom na luku Jadranski element, Dvodijelne zmijolike fibule, a poinju se javljati i Naoaraste fibule s osmicom koje se nastavljaju i kasnije

STUPANJ NOTRANJSKA II Jo traju i naoaraste fibule s osmicom, a u M grobovima nalazimo i oruje (koplja i noevi od bronce, britve u obliku polumjeseca), a nalazimo i Konjsku opremu

12

STUPANJ NOTRANJSKA III III a III b Dvopetljaste lune fibule Vieglave igle Naoarasta fibula s ploicom Preuzeta od Japoda unasta fibula Protocertoka fibula

Od oruja se javlja Krivi eljezni ma

STUPANJ NOTRANJSKA IV i V - Obuhvaa 6. i 5.st Glavni zastupnik Notranjske IV je Zmijolika fibula - najstarija varijanta je lijevana Za Notranjsku V nam svjedoe Trakaste fibule i Certoke fibule

STUPANJ NOTRANJSKA VI - Obuhvaa 4.st. Nalazi su skromni, a glavninu predstavljaju kasne Certoke fibule, a nalazimo i Krivi ma Od svih Istonoalpskih skupina Notranjska ima najmanje kontakte s Italijom Upravo zbog loih veza s Italijom, tea je Apsolutna datacija, pa je periodizacija utemeljena na povezanosti s Dolenjskom i Sv. Lucijom

NASELJA Preteno gradine na uzvienjima, okruene kamenim bedemima NAIN POKOPA Prevladava ravni pokop s incineracijom (u urni ili bez), ali imamo i inhumaciju, a ak se spominju i tumuli (ali to je upitno) U Notranjskoj skupini nalazimo oruje u grobovima na poetku (faza I i II), a kasnije oruje nije polagano u grobove sve do posljednje faze (faza VI) pod Keltskim utjecajem

13

PRIVREDA Prevladavalo je stoarstvo, s jako razvijenim ovarstvom i kozarstvom, ali znaajna je i trgovina jer se put izmeu srednje Europe i Italije odvijao upravo kroz ove krajeve.

DUHOVNA KULTURA Notranjska skupina ne poznaje ni Situlsku umjetnost, a gotovo nema ni figuralnog oblikovanja.

GENEZA I DRUTVENO UREENJE U Notranjskoj skupini na poetku postoje jaki Jadransko-Italski elementi (Luna fibula s 2 dugmeta, dvodjelna zmijolika fibula) koji su toliko jaki da se opravdano ova faza izdvaja iz KP-a i prikljuuje se skupini eljeznog doba Mediteransko-Italski utjecaj najsnanije se vidi u polaganju oruja u grob Drugi elementi pripadaju KP-u (Naoaraste fibule) Taj spoj Jadranskih i KP elemenata predstavlja osnovu budueg razvoja Kasnije jaki utjecaji Japoda (Naoarasta fibula s ploicom) i Istarskog kruga Zanimljivo je da se Notranjska skupina sasvim zatvorila prema Italiji sredinom 7.st., a time se zatvorila i prema Dolenjskoj i Sv. L. skupini koje se iroko otvaraju Italiji. Kasnije se dogaa to da se u Dolenjskoj pojavljuje klasina Keltska kultura Mokronoka skupina, a na prostoru Sv. Lucije Idrijska kultura (koja je snano Keltizirana) Snaan prijelom za prostor Notranjske je bio osnivanje Akvileje 181.g., jer preko teritorija Notranjske skupine vodi jedini put iz Akvileje prema Podunavlju, srednjoj Europi i na Balkan otuda je razumljivo da ovo podruje spominju Strabon i Plinije!

14

LJUBLJANSKA GRUPA
Rasprostire se na prostoru izmeu Dolenjske i Sv. Lucijske skupine, zauzima uglavnom Ljubljansku kotlinu i vei dio Gorenjske. Ljubljanska skupina je skupina KP-a, koja i dalje nastavlja iviti u eljeznom dobu, ne preuzimajui bitna obiljeja svojih susjeda. Najznaajnije nalazite je Ljubljana, gdje se nekropola koja je skupini KP-a dala ime nastavlja tijekom cijelog eljeznog doba, a na temelju nje moemo dobiti kronoloku i kulturnu sliku ovog podruja. Lokaliteti: - Bled - Kranj - Menge Na poetku eljeznog doba dolazi do irenja Ljubljanske skupine te se javlja itav niz novih ravnih nekropola s incineracijom (Novo mesto, Vae) i sve se kontinuirano nastavljaju u Haltatsko razdoblje sa svim znaajkama Dolenjske skupine. Proirila se i na Gorenjsku, ali njena nalazita poslije faze Ljubljana II b III a ne preuzimaju karakteristike Dolenjske skupine i ne doivljavaju procvat, nego nakon snane poetne faze (II b III a) ona zamiru. Prevladavaju dvopetljaste lune fibule () i vieglave igle (M) Vana su dva bogata groba iz Molnika i Kranja: Grob iz Molnika - Sa zdjelastom kacigom; eljeznim kopljem, metalnom posudom, 2 igle, konjskom opremom Trako-Kim. tipa Grob iz Kranja - Sa tronocem, kopljima, konjskom opremom Ovi grobovi se mogu smatrati kneevskim grobovima te nisu zaetnici novog razvoja nego predstavljaju zavretak Ljubljanske skupine KP-a!!!

15

LJUBLJANA III b 2. polovica 7.st. Samo 4 groba poznata Po materijalu identian je Dolenjskoj i Sv. L. skupini, ali pokop je isti kao kod KP-a

LJUBLJANA IV 6.st. Samo 2 groba (sa zmijolikom fibulom, a pokop po tradiciji KP-a)

LJUBLJANA V i VI certoka i negovska faza 2 groba s certokom fibulom i negovskom kacigom U 5.st. dolazi do promjena te se prvi puta u Gorenjskoj javlja tumul sa inhumacijom i incineracijom. Ravni grobovi s incineracijom ove faze nemaju urne (kao to je ranije bilo uobiajeno) ve su spaljene kosti jednostavno stavljane u zemlju (na nain koji je karakteristian za Sv. L.). To bi znailo da od 5.st na dalje, slabo naseljenu Gorenjsku poinju zaposjedati itelji Dolenjske i Sv. Lucijske skupine.

16

GRUPA MARTIJANEC - KAPTOL

Rasprostranjenost: - Austrijska i Slovenska tajerska - Sjeverozapadna Hrvatska - Srednja Slavonija

Lokaliteti: - Martijanec - Kaptol - Sv. Petar Ludbreki - Kleinklein i Wies (Grupa u dolini Solbe) - Libna, Rifnik, Benedikt (tajerska) - Potela (gradina i nekropola) Na teritoriju bive Jugoslavije grupu je prvi identificirao Stane Gabrovec, te je grupu nazvao Martijanec-Kleinklein (toponimi tumula u Martijancu i onih u Austrijskoj tajerskoj u Kleinkleinu s teritorija rasprostiranja grupe Wies) dok s druge strane neki autori grupu nazivaju Martijanec-Wies.

KRONOLOGIJA Okvirno vrijeme trajanja kulture je od sredine 8.st. do sredine 6.st. - sredina 8.st. sredina 7.st. - sredina 7.st. kraj 7.st. (njavei procvat) - kraj 7.st. sredina 6.st.

I stupanj II stupanj III stupanj

17

HORIZONT I Tu se javljaju: - Dvopetljaste lune fibule, voraste lune fibule i Vieglave igle Oruje - Jednosjekli zakrivljeni ma - Mahaira s T drkom pripada Basarabi tipu - Ma tipa Tachlovice (Gornja Radgoni) - Antenski ma iz Kleinkleina

HORIZONT II U tom vremenu grupa doivljava najvei uspon i cvat Muki grobovi ratnika naoruani su uglavnom s 2 ili 3 eljezna koplja, eljeznom bojnom sjekirom, a katkad i sa zatitnom opremom enski grobovi s fibulama (glavno obiljeje enske nonje) I jedni i drugi grobovi se javljaju s bogato ukraenom keramikom

Horizont II je predstavljen s grobovima ratnika iz Kaptola koje oznaavamo kao kneevske grobove - To su: - Grob 1 (Tumul IV) - Grob 1 (Tumul X) Grob 1 (Tumul IV) - Kaptol kraj 7.st Kaciga Grko-Ilirskog tipa - S produenom zatitom za vrat, predstavlja stariji oblik, a E.Kunze ih datira u kraj 7.st.

Knemide S naznaenom muskulaturom noge Prsna zatitna ploa - Koriste se umjesto oklopa Bojna sjekira Jedan od najstarijih elemenata u grobu (tradicija KP-a) eljezna koplja takoer jedan od najstarijih elemenata (3 komada) Vieglave igle Konjska oprema Trakokimerijskog obiljeja (sve je od bronce)

18

Grob 1 (Tumul X) - Kaptol kraj 7.st. Kaciga Korintskog tipa Klasian oblik Korintskih kaciga kasnog 7. i poetka 6.st. Okovi remenja s opreme konja Od bronce, sa svim obiljejima Trakokimerijskog porijekla, znai grob treba datirati u kraj 7.st.

Grob iz tumula u Martijancu Datiran u 2. polovicu 7.st. te ilustrira bogatstvo i nain ukraavanja keramike Horizonta II Zanimljiv nalaz je ostatak mlae varijante bronane situle tipa Kurd (porijeklom iz JI alpskog prostora), to je neobino jer inae te situle nalazimo u starijem KP-u Grob 1 (Tumul XII) - Gorian Askos na ijoj su ruki aplicirana 3 bovida Velike posude bojane crnom bojom na crvenoj podlozi (cik-cak i spirala)

HORIZONT III Obuhvaa prvu polovicu 6.st. Ha D1 Nakon velikog uspona, ovo je doba stagnacije i opadanja da bi grupa prestala ivjeti sredinom, tj. u 2. polovici 6.st., a to se vidi se i u grobnim cjelinama koje su oskudne. Od fibula su karakteristine fibule s irokim narebrenjima na luku. Sredinom 6.st. naglo prestaje ivot grupe i u potpunosti nedostaje materijal tipian za Ha D2 stupanj (Zmijolike i Certosa f. te Skitski utjecaji) To traje sve do 3.st. kad se na gradinama naseljavaju Kelti (Lt C) NASELJA U Slovenskoj tajerskoj se nizinska naselja premjetaju se u sigurnije i uzdignute predjele (Gradine) U SZ Hrvatskoj naseljavanje se nastavlja na nizinskom terenu emu je uzrok ravniarsko obiljeje tla

19

NAIN POKAPANJA Pretean oblik pokapanja je incineracija (preuzeto od KP-a) pod tumulima Svi tumuli grupe imaju obiljeje pojedinanog pokopa (nisu plemenski tumuli kao u Dolenjskoj ili na Glasincu) te su iskljuivo zemljani - Uglavnom sadre 1 do 2 groba, a u iznimnim sluajevima do 5 grobova (npr. kneevski tumul IV na Kaptolu)

EKONOMIJA Dominira poljoprivreda, stoarstvo, metalurgija te trgovina

DRUTVENI ODNOSI U vrijeme KP-a dolazi do pojave vladajueg sloja (vojnici) Razvitak rodovskog drutva pri kraju KP-a dosegao je svoju kulminaciju krajem 8. i poetkom 7.st. kada se naglo poeo izdvajati vodei vojni sloj, vojna aristokracija, koja poetkom Horizonta II dolazi do punog izraaja. GENEZA Nastanak grupe je genetiki vezan za KP to se najbolje moe pratiti na lokalitetima Slovenske tajerske Poetak je vezan za novi ekonomski i drutveni razvoje to se oituje u pojavi eljeza i T.-K. prodor

ZAVRETAK GRUPE Zavretak grupe ostaje nejasan (prekid traje do 3.st., tj. do naseljavanja Kelta) B. Teran je predloila teoriju o pljakakim upadima Skita (rijetki nalazi trobridnih strelica na tajerskim lokalitetima) koji su izazvali izbijanje i irenje kuge. Ona je to zakljuila na temelju Vergilijevih zapisa, ali to nije dovoljno utemeljeno.

20

GRUPA DONJA DOLINA SANSKI MOST

Rasprostranjenost: - Bosanska Posavina (izmeu ua Une i Vrbasa u Savu) - Brdska podruja neto junije u porjeju Sane Najvaniji prirodni uvjeti za razvoj ove grupe su bogatstvo pristupane i dobre eljezne rude te dobar geografski poloaj (na granici Zapadnog Balkana i Panonije. Lokaliteti: - Sanski Most - Donja Dolina - Zecovi kod Prijedora

KRONOLOGIJA Temelje kronologije Donje Doline napravio je Zdravko Mari koji je za eljezno doba izdvojio faze: I c - II a, b, c - III a, b, c Borivoj ovi je svoju kronologiju temeljio na periodizacijama Istonoalpskog podruja, tj. Glasinake kulture: Faza I II a II b II c III a1 III a2 III b (800. 650.) (650. 575.) (575. 525.) (525. 500.) (500. 450.) (450. 350.) (350. 300.)

NASELJA Imamo gradinska, otvorena ravniarska i sojenika naselja Naselje u Donjoj Dolini je bilo sojeniarsko samo u ranijim fazama, a zatim, taloenjem kulturnih slojeva nivo zemljita je narastao te je postalo otvoreno ravniarsko naselje.

21

NAIN POKOPA Imamo dva osnovna ritusa, incineraciju i inhumaciju: U periodu I i fazi II a dominira spaljivanje U fazi II b prevladava inhumacija koja se nastavlja do III b iako cijelo vrijeme postoji i spaljivanje

PRIVREDA Zastupljena zemljoradnja, stoarstvo, lov, ribolov, a trgovina, rudarstvo i metalurgija su osnovne gosp. grane tokom cijelog trajanja grupe. Autohtono eljezarstvo poinje u ovim krajevima na prelazu iz bronce u eljezo, a u tom su prednjaila naselja oko rijeke Sane (najbogatija leita pristuane eljezne rude)

Nakit: - Faza I fibule Golinjevo tipa, igle s koninom glavom - Faza II fibule s nogom u obliku beotskog tita, zmijolike fibule, unjaste fibule - Faza III Certoza fibule i dvojne igle Oruje - Kacige Grko-Ilirskog tipa (uvoz), eljezna koplja, maevi, noevi i knemide Keramika - U ranoj fazi raena po tradiciji KP-a - Kasnije je uglavnom kanelirana i prevladavaju pehari i zdjele sa stiliziranim ivotinjama na drkama

GENEZA Stanovnici SZ Bosne u eljeznom dobu (izuzevi Japode u Pounju) direktni su potomci nosioca KP-a Ovo podruje je za Rima pripadalo Oserijatima (Donja Dolina) i Mezejima (oko Sane) Utjecaji iz Srednjobosanske sk. i Glasinca vjerojatno nisu samo rezultat trgovinskih veza jer nakon pritiska KP-a prema jugu, moglo je doi do reakcije pritiska sa juga prema sjeveru (S. Grabovec daje tezu o prilivu stanovnitva s Glasinca u Dolenjsku) jer injenica je da u razvoju ove grupe ima dosta elemenata Glasinake kulture. Na prijelazu iz 4. u 3.st. upadi Kelta prekidaju autohtoni razvoj u ovim krajevima

22

ISTARSKA GRUPA
Rasprostranjenost odgovara Rimskim upravnim granicama koje su nakon 42.g.pr.Kr. pomaknute na Rianu i Rau - Granice su se mogle vremenom i mjenjati, posebice na sjeveru (izvori ih postavljaju razliito), ali stanju na terenu najbolje odgovaraju granice na Riani i Rai - Istarska grupa na Sjeveru granii s Notranjskom, na Jugoistoku s Liburnima, dok su u Gorskom kotru Japodi Istarsku kulturnu skupinu prvi je izdvojio ime Batovi 1968.g. te ju je ukljuio u svoju Jadransku regiju Lokaliteti: - Nezakcij - Pula - Picugi - Katel kod Buja - Gradina iznad Limskog kanala

KRONOLOGIJA .Batovi poetak stavlja u 9.st. s prodorom KP-a u Istru. Raniji poetak Istarske grupe u trajanju od 10. do 4.st., s podjelom na 3 stupnja dao je Gabrovec 1970.g. Kasnije Stane Gabrovec i Ksenija Mihovili stavljaju poetak u 11.st. Istra I Istra II Istra III Istra IV Istra V Istra VI - 11. i 10.st. - 9. i 8.st. - 7.st. - 6.st - 5.st. - 400. 178/177.g. (ili do 1.st.pr.Kr. - do kraja Istarske samostalnosti)

Razlozi za izdvajanje Istre I i II (pripadaju KP-u, a ne eljeznom dobu):

23

NASELJA Gradine (kateliri) podignute na istaknutim poloajima utvrene zidovima od velikih kamenih blokova Mnoge su kontinuirano naseljavane od bronanog doba - Nezakcij, Picugi, Limska gradina, Beram, Nova Vas NAIN POKOPA Od kasnog bronanog doba (11.st.) pa do kraja prapovijesnog doba u Istri se koristi iskljuivo spaljivanje pokojnika (incineracija). Nekropole se mogu nalaziti u sklopu gradskih bedema (izmeu vijenaca zidova - Pula, Beram), unutar glavnog platoa naselja (Nezakcij) ili u neposrednoj blizini naselja (Picugi, Katel kod Buja) Spaljeni ostaci pokojnika, zajedno s ostacima nakita, obino namjerno deformiranog i slomljenog, spremani su u are ili jednostavno poloeni u grob.

3 osnovna oblika grobnih konstrukcija: a) Jednostavna jama s ostacima pokojnika u ari ili bez are, prekrivena ploom ili kamenjem b) Grobna jama obloena neobraenim kamenjem sa 1 ili vie ara i prekrivena kamenom ploom c) Grob ograen obraenim kamenim ploama koje ine pravokutni sanduk prekriven s 1 ili vie poklopnih ploa znai vie poklopnih ploa mogle su biti vidljive i izvana, kao oznaka, to je bilo vano zbog naknadnih ukopa u isti grob (izrazit u Nezakciju)

PRIVREDA Dominira stoarstvo, zemljoradnja i pomorstvo (gusarenje) Bitna i trgovina to se vidi po mnotvu uvoznog materijala npr. Apulske keramike

24

KAMENI SPOMENICI veina ih je naena u Nezakciju (50) Kameni spomenici su naeni u okviru nekropole, ali ne In situ tako da o njihovoj funkciji imamo 2 teze: - Jedna je da su to ostaci svetita - Druga je da su dio grobne arhitekture i predstavljaju grobne ploe ili stele. Konjaniku plastiku bi mogli usporediti s Etruanskim (gol je) za razliku od Grkih (odjeveni), ali ima dignut falus Nezakcijski reljef s prikazom ene koja doji i raa dijete nema paralele - jedino u Sparti nalazimo spoj tih dvaju motiva; kult plodnosti Dvojna glava - ima paralele u dvojnoj glavi iz Orvieta (6./5.st.) - Najvjerojatnije su spomenici iz Nezakcija bili nadgrobni, a u prilog tome idu analogije s Italijom, ali i njihov poloaj (nekropola)

Ornamentirane situle Sve su naene u Nezakciju u grobnici I/12 (barem 4 primjerka, a moda i vie). Prikazi na situlama pokazuju dvojnu povezanost: a) Situle JI Alpskog kruga situle s antropomorfnim prikazima: prikazi konjske zaprege s vozaem i gospodarom; mukarac sjedi na prijestolju, a dvije ene mu donose pie; mukarci koji koraaju u redovima sve su to uobiajeni prikazi na JI Alpskim situlama - Motivi vezani uz Bolognu mukarac s plugom i prikaz vepra (to Dolenjska ne poznaje) - Datiraju se oko 500.g.pr.Kr. b) Druge dvije situle izraene su u mlaem Estenskom stilu - Antropomorfni prikazi gotovo nestali, a prikazi ivotinja imaju poseban stil koji iz realizma prelazi u fantastiku (jeleni, srna, krilata ptica)

25

GENEZA Za Istarsku skupinu vane su 3 komponente: KP - u 11.st. donosi spaljivanje kojim se odvaja od Liburna i Japoda (inh.) Mediteranska ornament na keramici, Domaa najvidljivija u oblicima keramike I stupnja

Sve 3 su stavljene u cjelinu od samog poetka to joj daje poseban karakter i samostalan razvoj Ve na samom poetku kulture su znaajne veze s Jadranom i zaleem U II supnju se intenziviraju kontakti s Italijom, posebno s Picenumom i Apulijom. Iz Apulije preko Picenuma je dolazila keramika do Istre i onda dalje do Alpa. Sa zapadnom Slovenijom su prisutne veze i u Latenskom razdoblju, ali ih nema s centralnom Slovenijom Veze s Etrurijom se vide u skulpturi, a veze s Estenskom kulturom su dosta kasne i nikada ne prevladavaju Utjecaj Helenizma se oituje u keramici. DRUTVENI ODNOSI Geografski poloaj u neposrednom susjedstvu s Italijom te kontakt s Egejskim svijetom jo u bronanom dobu su uzrokovali bri drutveni razvoj u Istri. Ve od samog poetka moemo govoriti o njenim etnikim nosiocima Histrima (njih prvi spominje Hekate, a kasnije i mnogi drugi) Vaan izvor je Livije koji govori o 2. Istarskom ratu (175.-177.) te kae da su rodovi bili udrueni u Savez na elu s kraljem (Rex), a pojedini rodovi su imali i svoje Poglavare (Principes) Neki smatraju da je Istarsko kraljevstvo bilo osnovano nakon 1. Istarskog rata pod utjecajem Rimljana koji su dali kraljevsku mo jednom od rodovskih poglavara koji je bio najpovoljniji za suradnju te je na taj nain Istra postala Rimljanima neka vrsta Klijentelne drave.

26

LIBURNSKA GRUPA
Rasprostranjenost: - Od rae u Istri do Krke u Sj. Dalmaciji - ( Istona Istra, Hrvatsko primorje i Sj. Dalmacija s otocima ) - Graniila je sa Histrima na sjeveru, Japodima u zaleu i Delmatima na jugoistoku Grupa je ime dobila po narodu Liburna U pisanim izvorima ih prvi put spominje Strabon 734.g.pr.Kr. koji opisuje sa su u sukobu s Grcima izgubili Krf. Liburnska kulturna grupa neprekidno se razvijala kroz itavo eljezno doba bez temeljitijih promjena i prekida. Lokaliteti: - Nin - Zadar - Radovin - Bribir - Lisii (Asseria) - Zaton Ninski - Privlaka - Vrsi - Ljuba Poznato nam je vie stotina nalazita, a kulturno potpuniju sliku prua njih 50-ak Poznato nam je i 18 ostava, a sve sadre grau iz posljednje faze Liburnske kulture od 4. do 1.st.pr.Kr. : Jagodnje Gornje, Baka , Nin(3), Osor, Zadar, Karlobag, Vea sustavna istraivanja : groblje i naselje u Ninu i Lisiiu (Asseria), naselje u Zadru, gradine u Radovinu i Bribiru te groblje u Osoru

Pisani izvori: Liburne najranije spominje Hekatej u svojem putopisu (Periegesis) u 6.st.pr.Kr., a kasnije ga je prenio Stjepan Bizantinac u 6.st. Plinije Stariji (Naturalic Historia) daje nam zemljopisni opis Liburnije u 1.st. nove ere, ali vaniji su nam podaci o kretanju Liburna po Jadranu u pojedinim fazama od 8.st.pr.Kr., zatim vijesti o Liburnima u 8.st. na Krfu (Strabon); zatim o sukobu s Grcima u 4.st.pr.Kr na Hvaru (Diodor Sikulski),

27

Razvoj i podjela kulture: Periodizaciju i datiranje je izveo .Batovi 1964.g. kad je ukazao na osnovna svojstva i razvoj skupine Tad je kulturni i povijesni razvoj Liburna podijeljen na 3 glavna razdoblja i 6 faza od 11. do 1.st.pr.Kr. I faza izmeu 2 vala Balkansko Panonskih seoba u 11. i 10. st.pr.Kr. II IV faza razdoblje Liburnske prevlasti na Jadranu od 9. do 5.st.pr.Kr. V VI faza razdoblje opadanja Liburnske prevlasti od 5. do 1.st.pr.Kr.

Ipak, 1968.g. su se dogovorili malo drugaije jer su shvatili da je I faza zapravo prijelazna iz bronanog u eljezno doba, pa je izdvojena i smatra se kao zasebna faza kasnog bronanog doba ili prijelazna faza. Povijesni i kulturni razvoj Liburna u eljezno doba odvijao se kroz 2 glavna razdoblja i 5 faza: I III faza - Razdoblje Liburnske prevlasti na Jadranu, od 9. do 6.st.pr.Kr. IV V faza Razdoblje gubitka prevlasti Liburna na Jadranu, od 5. do 1.st.pr.Kr. Openito: Nakon Balkansko Panonskih seoba Liburni su postupno zaposjeli Jadranske obale, vjerojatno na osnovu snano razvijenog pomorstva, osobito srednju Dalmaciju, ue Pada, pokrajinu Picenum (nazvanu po Liburnskom plemenu Piceni, danas Manche), kao i JI Italiju Apuliju (danas Puglia), prvenstveno njezin sjeverni dio zvan Daunija po Ilirskim Daunima. Uzrok je bio masovno seljenje stanovnitva s Istone Jadranske obale na suprotnu Zapadnu obalu, zbog nemira potkraj bronanog doba. Zbog toga su Liburni sve do 6.st.pr.Kr. imali vodee mjesto u trgovini na Jadranu. Grci su u 7. i 6.st. zaposjeli Juni Jadran i dio Zapadne obale, a u 4.st.pr.Kr. i Srednjim Jadranom. irenjem Etruana u Italiji od 7.st., a kasnije i Rimljana te konano doseljenjem Kelta u Sjevernu Italiju u 4.st.pr.Kr., Liburni gube utjecaj i na Sjevernom Jadranu pa su svedeni opet na matino podruje i zbog toga su osiromaili i zaostajali. To iskoritavaju Japodi, koji su vjerojatno u 3. ili 2. stoljeu oduzeli dio obale u Hrv. Primorju, a Dalmati 51.g.pr.Kr. zauzeli su Promonu.

28

Znatno su oslabili i ueem u Rimskom graanskom ratu izmeu Cezara i Pompeja 49-47.g.pr.Kr., a konanom slabljenju Liburna ponajvie su pridonijeli Rimljani, kada su im 35.g.pr.Kr. oduzeli brodove i posadu navodno zbog gusarenja ili neplaanja tribusa, a moda i zbog napada na Rimske brodove (sloboda?). Kasnije su ponovo u savezu sa Rimljanima te 31.g.pr.Kr. pomau Augustu u bitci kod Akcija te u borbi protiv Ilira u Batonovom ustanku 6. 9.g.n.e., to oznaava i konano gubljenje njihove samostalnosti i postupno Romaniziranje.

I faza - 9. st.pr.Kr.
Oznaava vrijeme stabilizacije, oblikovanja i osnaivanja kulture nakon Balkansko Panonske seobe Zbog prethodnih nemira nema punog ni izravnog razvoja iz prethodnog razdoblja (samo pojedini oblici) Smanjuju se veze s unutranjim balkanom (osim s Japodima) i pojaava se veza s Jadranskim obalama

II faza 8. i 7.st.pr.Kr
Dijeli se na 2 stupnja: A 8.st.pr.Kr. B 7.st.pr.Kr.

U ovom stupnju Liburni dostiu vrlo bogat i visoki razvoj kulture temelj toga je snana pomorska trgovina i zaposjedanje Jadranskih obala Proizvode izvoze po veem dijelu Jadrana (osobito u Picenum i Delmatsku kulturu)

III faza - 6.st.pr.Kr.

Zadravaju se uske veze sa Picenumom i uvoze se velike koliine Daunijske geometrijske keramike mlae faze, a poinje i uvoz Grke crnofiguralne keramike

IV faza - 5.st.pr.Kr.
Dolazi do velikih promjena jer Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu i od tada znatno utjeu na razvoj kulture i gospodarstva Proiruje se uvoz Grke robe i nastavlja se uvoz Apulske keramike

29

V faza 4. - 1.st.pr.Kr.
Dijeli se na 2 stupnja: A 4. i 3.st.pr.Kr. B 2. i 1.st.pr.Kr.

Pod Helenistikim utjecajima dolazi do temeljitih promjena u razvoju kulture: Gradnja bedema u megalitskoj tehnici; mjestimino preuzimanje Helenistikog naina pokapanja s mnogo priloga; drutvena i ekonomska diferencijacija, obilan uvoz Grke i Italske keramike (osobito Gnathia i Helenistike vrste)

U B stupnju se vie ire Rimski utjecaji (novac, amfore) i Keltski (Srednjolatenske. f.)

NASELJA Gradine najee utvrene kamenim suhozidom, ali i masivnim kamenim blokovima Plinije spominje oko 30-ak opinskih zajednica (Civitates), a vjerojatno ih je bilo svega oko 50-ak s po jednim sreditem (Oppidum) kao npr. Iader (ranije Idassa), Aenona, Asseria, Varvaria

POKAPANJE Kroz itavo eljezno doba postojala su 2 naina: 1. Na ravnom zemljitu u zajednikom groblju, pokraj ili podno naselja (zgrenci) 2. U kamenim gomilama razasutim po velikom prostoru podalje od naselja - U oba naina pokojnici su obino polagani na bok u zgrencu najee u krinje od kamenih ploa (njih 5) ili izravno na zemlju - Pokop u ispruenom poloaju je rijedak (Kastav iznad Rijeke), vjr. utjecaj Japoda, to se vidi i po nekim grobnim prilozima datira se u 4.-1.st.pr.Kr. U tom periodu se pod Helenistikim utjecajem sahranjuju isprueni pokojnici u velikim obiteljskim grobnicama (Nadin, Velika Mrdakovica, Dragii)

30

Tumuli ili grobni humci (gomile) su vrlo brojni na cijelom Liburnskom podruju, a najvie ih je (136) izmeu Zatona i Nina. - U nekim humcima ili skupinama humaka pokapalo se kontinuirano od Eneoltika pa do kraja eljeznog doba (u Vrsima i u Zatonu) te je taj tip pokopa nesumnjivo preuzet od ranijih razdoblja - Obino imaju 1 grob, nekad 2, najvie 8 u Vrsima i 18 izmeu Zatona i Nina S pokojnikom Liburni su sahranjivali razne predmete, veinom nakit, dijelove nonje i osobni pribor. - Rijetko su prilagali oruje, orue i posude (ulomke posuda nalazimo razbacane oko grobova). - Poznat je samo 1 ulomak kamenog nadgrobnog spomenika stela s urezanim prikazima brodova, ali ne zna se mjesto nalaza

MATERIJALNA KULTURA - U naseljima keramika i alat - U grobnicama nakit i dijelovi nonje - U ostavama nakit i novac Oruje: Slabo ga poznajemo jer se obino ne nalazi u grobovima, a rijetko i u naseljima Maevi (sva 3 tipa iz Nina i datiramo ih u 8.st.): 2 su sa punokovinskom drkom Antenskog tipa - vjerojatno uvezeni iz srednje ili sjeverne Italije gdje ih nalazimo u grobovima u 8.st. u Bologni ili Picenumu Trei ma je kratki ma s jeziastom ruicom za privivanje drvenih korica ( 8.st.). Krivi noevi ili bodei oko 40 cm dugi, eljezni (datiraju se od 7/6.st -1.st.pr.Kr.)

Gko-Ilirske kacige Vjerojatno su preuzete od Dalmata, koji su ih ire koristili (5.-3-st.)

Bronani likovi ratnika (iz Nina, x2) 6.st.pr.Kr. Izraeni kao privjesci s okruglim titom i zdjelastom kacigom s perjanicom

31

Orue: - Od bronce (eljevi, brijai, privjesci) - Lunulasti brijai najei u II fazi 8 i 7.st. - Od eljeza (sjekire, noevi, ila, ) Nakit i dijelovi nonje Veinom iz grobova najvie iz Nina Veinom bronca pa jantar, a rjee srebro i olovo Najvie se nakit razvijao od 6. do 5.st., a temeljitije promjene se dogaaju u zadnjoj fazi od 4. do 1.st.

Fibule Najbrojnija i najznaajnija vrsta Liburnskog nakita - 20-ak vrsti i mnogo varijanti: - Lune, Zmijolike, Lune s jantarom, Spiralnonaoaraste, Lune s produenom nogom, s 2 ili 3 dugmeta na luku, Pracertosa, Certosa, Certosoidne, rano-srednje i kasnolatenoidne fibule, Ploaste, Glasinake, u obliku konja i konjanika i dr. Najee su: Spiralne, Sa zrnom jantara, mjesne vrste Pracertosa, Ranolatenoidne, Lune, Lune dvodijelne s ploastim diskom na kraju noge, Ploaste (u zadnjoj fazi) Ukrasne Igle: sa kuglastom, stoastom i diskoidnom glavom ili s glavom u obliku uice

Privjesci - Veinom su imali ukrasnu namjenu iako su sadravali simbolika svojstva - ovjekoliki se javljaju od 6.st. na dalje pod utjecajem Grke i Helen. kulture - Upotrebljavali su se kao privjesci i probueni novci Metaponta (s klasom)

Ogrlice - Najee od niza zrna jantara ili od savijenog lima

Narukvice - Najee su spiralne

32

Plastika - Samo sitna plastika, veinom od jantara, bronce i srebra - Najei su privjesci od jantara u obliku 2 suprotstavljene glave (obino ptica) - U manjem broju privjesci od bronce u obliku konja - Ploni stilizirani enski likovi (6. i 5.st.) esti su kod Japoda - Ratnik sa titom

Keramika - Najee u naslagama naselja ili u ulomcima oko grobova - Slabo ukraavanje Brazdanje geometrijskim crtama - Uvoz iz June Italije, obojene situle s Venetskog prostora - Grka se manje uvozila najranija Korintska iz 7. i 6.st., Atika iz 6. i 5.st. pa pojedine posude iz Jonije (Mala Azija) ea je jedino Helenistika reljefna keramika raena u kalupima (3.- 1.st.) iz Ljupa, Nadina,

DRUTVENI ODNOSI Imamo 3 vrste izvora: Materijalni ostaci kulture, Kameni natpisi i Djela pisaca Vijesti pisaca su nejasne, oskudne i nesigurne npr. Pseudo Skilak u 4.st. navodi da Liburnima vladaju ene Vie pisaca spominje da su se Liburni nekad dijelili u vie Uih plemenskih zajednica, a naknadno su se stopili u Narodnosnu zajednicu svakako prije 4.st. kad se pojavljuju pod vodstvom Jadassina u bitci s Grcima Prvotni i osnovni oblik drutvenih odnosa bili su obitelj i rod, a pored toga, veoma je rano dolo do nastajanja Opinskih zajednica i izdvajanja Sredinjih naselja upravnih sredita

33

GENEZA Temeljni initelji su: - Nasljee i razvoj na domaem tlu - Veze sa SZ Balkanom, Jadranskim primorjem i S Italijom te poneto i sa Grkom Veze s Japodima sloene i raznovrsne - Npr. (Kastav) od Japoda su primili sahranjivanje u ispruenom poloaju i prsni nakit s konjskim glavama - Ali vie su Liburni utjecali na Japode (u starijem eljeznom dobu) prenosei fibule, privjeske, Apulske i Helenistike proizvode i novce Veze s Delmatima - Liburni im prenose isto to i Japodima, a Dalmati Liburnima Grko-Ilirske kacige i pojedine Glasinake fibule Veze s Histrima - Oskudnije su zbog zatvorenosti Istre Veze s Italijom - Kontakti i utjecaji su obostrani (pogotovo sa Picenumom, vjerojatno zbog naseljavanja Liburna u tom kraju), Daunija (keramika) Veze s Grkom - Nisu brojne, ali su znaajne - Uvoz Grke robe zapaa se od kraja 7. i od 6.st., a to su Korintske i Atike crnofiguralne posude; zatim u 5. i 4. st. ei je uvoz crvenofiguralnih, a od 3.st. vea je koliina posuda Helenistike reljefne keramike Veze s Keltima su slabe i rijetke, a vide se na pojedinim novcima i nalazima nekih narukvica i rijetkih fibula (Latenoidne fibule) Moe se rei da se Liburnska kultura razvila i oblikovala veinom na osnovi nasljea i samostalnog razvoja upijanjem i preraivanjem stranih utjecaja i njihovim razvojem.

34

JAPODSKA GRUPA
Rasprostiranje: Lika, Ogulinsko-Plaka zavala, dio Gorskog Kotara i Korduna, SZ Bosna sa srednjim tokom Une (Cazinska i Bihaka krajina)

Najstariji spomen Japoda je kod Hekateja iz Mileta u 6.st.pr.Kr. u nejasnoj konstotaciji Stjepana Bizantskog koji govori da postoje 2 Japigije (u Italiji i u Iliridi), ali identifikacija Japodi=Japigi je vrlo nategnuta, vjerojatno je Stjepan Bizantski krivo interpretirao vano je to da ime Japoda postoji ve u 6.st.pr.Kr. Kasnije se javljaju u navodima Strabona, Kasija Dona, Apijana i Plinija Starijeg Za period od 2.st.pr.Kr. imamo povijesne izvore na osnovu kojih moemo razgraniiti teritorij Japoda (Strabon, Plinije Stariji), ali prvenstveno na temelju nalaza materijalne kulture, posebice za period prije tih izvora. Strabon spominje da Japodi nastanjuju prostor s obje strane Albu Montes (velika i mala Kapela), prema SZ granica je do Okre (Hruice), na Istok do Panonije, na Jug do Zrmanje, a na Zapad do Jadranskog mora i Istre. Istona granica (po Strabonu prelazi na desnu obalu Une) je izgleda dobro opisana jer se na istoj obali nalaze 3 velika Japodska lokaliteta (Jezerine, Ripa i Ribi) te granica ne ide istonije Prema Jugu, prema Liburnima prirodnu granicu ine masiv Velebita i Zrmanja, ali jo uvijek je sporno pitanje izlaska Japoda na more. B. ovi je dao zanimljivu teoriju da Japodi nisu bili pomorci ve stoari i ratari pa prema tome nisu imali posebnog razloga da se sputaju na more

Lokaliteti: - Prozor kod Otoca - Kompolje 2 nekropole i gradina Crkvina - Smiljan nekropola i gradina Miljaa - Vrebec kod Gospia - Gradina Strabenica - Vinice gradina u Sloveniji - Golubi nekropola kod Bihaa na lijevoj obali Une - Ribi - Ripa sojeniarsko naselje - Slatina - Velika i Mala gradina

35

Pokretni inventar i kronologija: Poetak eljeznog doba u susjednim regijama dovodi se u vezu s pojavom novih tzv. Trakokimerskih elemenata u materijalnoj kulturi, ali kod Japoda, Trakokimerski elementi u materijalnoj kulturi zapaaju samo na prostoru Pounja Faza I 9.st. - Zapoinje eljezno doba na veini prostora (u Pounju u 8.st.) Faza II 8.st. (Ha B3) Javljaju se Spiralno naoaraste fibule, Fibule s raskucanim lukom, Sangvisuga (pijaviaste) fibule i Igle sa stoastom glavom

Faza III 7.st. (Ha C1 i C2) Moe se pratiti bogat i raznolik razvoj autohtone Japodske kulture (sve se vie gube utjecaji KP), a jaa utjecaj Sjevernojadranskih kultura i Haltatske kult. u Sloveniji Fibule: Sangvisuga fibule Lune jednopetljaste fibule sa zrnom jantara - Rasprostranjene su u velikom broju kod Japoda i Liburna kroz cijelo 7.st. Lune jednopetljaste fibule s vie jantarnih ili staklenih zrna - Specifian proizvod Japodskih radionica - esto na igli imaju privjeske od lania ili ploica s ptijim protomama Gusjeniaste fibule (sa rebrastim lukom) - Srodne se nalaze u Este kulturi (1. polovica 7.st.) Spiralno naoaraste fibule s osmicom - One su brojne u Japodskim grobovima jo u kasnom bronanom dobu, a u razliitim varijantama traju kroz cijelo eljezno doba Fibule s 2 dugmeta na luku (A due bottoni) - Javljaju se krajem faze este su Igle s okruglom glavom

36

Faza IV 6.st. (Ha D1) Bitno se poveava broj novih nalaza Najznaajniji su: - Fibule sa dugom nogom koja zavravaju okruglim ili bradaviastim ispupenjem Protocertoske ili Pracertoske Fibule sa 3 kuglice na luku este su u Sloveniji, a javljaju se i u Picenumu Stilizirani bronani privjesci u obliku mukih i enskih figura Figure ratnika moe se pretpostaviti da nose Grko Ilirske kacige

Faza V 5. i 4.st. (Ha D2 i D3) Najvanije su Certosa fibule na centralnom Japodskom prostoru su raene po uzorima na klasine Certosa fibule, ali imaju naglaenu lokalnu komponentu krajem 5.st. i kroz cijelo 4.st. Faza VI 3. i 2.st. (Lt C) U 4.st. poinje snana ekspanzija Kelta na ire podruje srednje Europe i Italije (387.g. dolaze do Rima) te se od tada zapaaju Keltski utjecaji Japodi su od tih Keltskih upada i utjecaja ostali u veoj mjeri poteeni, a pogotovo oni u Lici (centralni Japodski prostor) dok su Zapadni (Viniki) i Istoni (Pounje) ipak bili vie izloeni tim utjecajima. Faza VII 1.st. Posljednja faza u razvoju Japodske kulture jer od 35.g.pr.Kr. potpadaju pod vlast Rimljana. Uoavaju se velike razlike izmeu Pounja i Like, a pored Inhumacije je sve ea Incineracija Ploaste fibule (najkarakteristiniji nakit zadnje faze Liburna) Preko Liburnije se pojavljuje i srebrni nakit (Helenistiki utjecaj)

37

NASELJA U velikom broju identina onima iz kasne bronce Gradine najee Peine rjee U Pounju osim gradina imamo i Sojenika naselja (Ripe, Golubi)

POKAPANJE Od poetka eljeznog doba imamo 2 tipa nekropola: 1. Ravne nekropole - Imaju 3 tipa: a) Na potpuno ravnom terenu (esto u Pounju) b) Na prirodno malo povienom terenu c) Na padinama gradinskih naselja 2. Tumuli - Imaju 2 tipa: a) Manjih dimenzija s vijencem od neobraenog kamena 10-ak ili vie ukopa b) Vei kameni humci nastali ukapanjem umrlih u kamene konstrukcije zasuti su kamenjem i imaju oblik velikog, ali niskog humka

Imamo 2 tipa pokopa: - Inhumacija (isprueni poloaj) - Spaljivanje (pepeo u zemljane ili kamene urne, a rjee direktno u zemlju) Na poetku eljeznog doba u Lici i Pounju imamo inhumaciju i incineraciju, ali prevladava inhumacija. Od 6.st. dolazi do promjena u Lici gotovo samo inhumacija, a u Pounju gotovo identian broj inhumacije i incineracije. - To je zbog toga to su u Pounju ostali dublji tragovi KP-a U mlaem eljeznom dobu pod Keltskim utjecajem dolazi do poveanja incineracije i prilae se oruje

38

U Pounju krajem eljeznog doba prevladava incineracija te se pepeo stavlja u keramike ili kamene urne raznih oblika - Osim nakita i oruja se kao prilog stavljaju i keramike posude (utjecaj Panonije) - Zapaeni su i utjecaji iz Italije kameni poklopci u obliku dvoslivnog krova i cilindrine kamene urne Kamene urne su najvie rasprostranjene u Bihakom polju (Pounje), a u novije vrijeme su naene i u Lici neki ih datiraju u 6.st., neki u doba Principata, ali se ipak veina njih moe datirati u mlae eljezno doba

EKONOMIJA Na prvom mjestu stoarstvo Lijevanje i obrada metala eljezna ruda se dobivala vjerojatno preko Sanskog Mosta Trgovina i razmjena se ponajvie odvijala s Liburnima, ali i JI Alpama, Z Panonijom i Italijom U Junoj Italiji bili su poznati centri za izradu sitne plastike od jantara koja trgovakim putem dolazi na teritorij Japoda. - Mali jantarni delfin - Zrno jantara u obliku glave ratnika s Halkidskim kacigama i titovima Zanimljivi su i nalazi Kauri koljaka, a one ive samo u toplim morima (Indijski ocean i JI dio Pacifika)

MATERIJAL Japodska originalnost su razne vrste kapa, oglavlja i dijadema od bronanog lima ili ispletenih bronanih lania, a najljepa su konina oglavlja Jantar se kao ukras na fibulama koristi od poetka eljeznog doba

Kameni spomenici - Kolijevka kamenih spomenika je ui prostor Bihakog polja - Branka Raunig ih dijeli u 3 skupine: 1. Fragment enske figure (idol) po Cambiu su grobni spomenik 2. Kamene urne 3. Kameni rtvenici

39

Japodske urne (najvanije) - Od bihacita mekan i lak za obradu To su kvadri na kojima se s gornje strane nalaze pravokutni otvori za pepel Sve 4 plohe (bone) po pravilu su ukraene figuralnim predstavama ili geometrijskim ornamentima (konjanici, povorke ena na pogrebu, heroizirani pokojnici na tronu, scene libacije u veliku amforu sve radnje vezane za zagrobni kult) U stilskom pogledu upuuje na Grke arhajske uzore kao i na neke scene Situlske umjetnosti, a u manjoj mjeri na neke Keltske utjecaje Razliito ih datiraju: - A. Stipevi i B. Raunig u 6. i 5.st. - D. Sergejevski, Irma remonik i B. ovi u 1.st.pr.Kr. (Principat)

Sahranjivanje u grobnoj konstrukciji predstavlja kuu pokojnika, a esta je i mala ploa pod glavom koja simbolizira jastuk.

Oruje - U grobove se stavlja tek od 4.st., ali i tad je rjetko - Dugi ravni jednorezni ma s uzdunim ljebom i drkom od organske materije iz Ribia - Bojni noevi

Keramika - Tri grupe u mlaem eljezu: 1. Posude na kojima je vidljiva tradicija starijeg eljeza 2. Keramika tipa Este (crno i crveno bojane posude na nozi) 3. Jedna Latenska posuda raena na vitlu Openito: Situlasti lonci raznih dimenzija, alice s jednom drkom, Zdjele ravnog dna i uvuenog oboda, minijaturne posude za igru Ukraavanje s plastinim trakama s otiskom prsta i bradaviastim ispupenjima

40

GENEZA Autohtoni, Balkanski supstrat i u mlaim fazama bronanog doba odreeni utjecaji KP-a iz Panonskog prostora osnova su na kojoj zapoinje geneza Japoda. Period od kraja 8.st. do 4.st.pr.Kr. (faze 3-5) vrijeme je punog procvata mnogobrojnih, izrazito domaih oblika materijalne kulture, najvie nakita i dijelova odjee od bronce. U 5.st. Pounje postaje Japodsko, a ovi misli da su se pomakli na to podruje iz ekonomskih razloga, odnosno tenje za osvajanjem plodnih povrina oko rijeke, a i lakeg dobavljanja rude iz neposrednog susjedstva. U 4.st. javljaju se Kelti, ali bez nekog veeg utjecaja na Japode. U 2.st. sukobljavaju se sa Rimljanima, a 35.g. August ih osvaja. Apijan u Libri de rebus Illyrics govori da su Japodski gradovi padali bez veeg otpora to bi govorilo da nisu imali snanu politiki organiziranu cjelinu, nego da su vjerojatno bili sastavljeni od vie plemena. Zadnji je pao glavni Japodski grad Metulum i od tad Japodska kultura postaje dio velike Rimske provincijalne kulture.

41

SREDNJODALMATINSKA GRUPA - DELMATI

Rasprostiranje: Sredinji dio nekadanje provincije Dalmacije Srednja Dalmacija od Krke do Neretve i njeno kopneno zalee Teritorij obuhvaa zemlju koja je pripadala plemenskoj zajednici Delmata u vrijeme njihove najvee moi, ali ipak nije posve identian s tom zemljom. Dogaa se neposredni i kontinuirani nastavak ivota iste arheoloke grupe koju je na priblino istom prostoru definirao ime Batovi pod nazivom Dalmatska kulturna grupa ranog bronanog doba. B. ovi izbjegava naziv Delmatski ili Dalmatski iz 2 razloga: 1. Jer ova grupa pokriva i neka podruja koja nikad nisu pripadala Delmatima 2. Jer arheoloki materijal ove grupe pripada najvie razdoblju eljeznog doba, od 8.- 4.st., a u posljednja 3 st. jaaju Helenistiki i djelomino Keltski kulturni utjecaji

Lokaliteti: - Via Luka u i aganj dolac na Brau - Soli - Postranje kod Imotskog - Gradac kod Posuja - Gorica - Gruda - Potoani - Vaarovine - Crvenice kod Duvna B. ovi u poetku naziva ovu grupu Gorika grupa po najbogatijem nalazitu. - Kasnije ovi koristi termin Srednjodalmatinska grupa. ime Batovi je smatrao da kulturnim grupama, ako je to mogue, treba dati ime po narodu koji je bio nosioc te grupe pa je ovu grupu oznaio kao Dalmatsku, a ujedino je bio i prvi koji je obradio ovu grupu sa stanovita teorija, geneze, kronologije, materijalne kulture te odnosa prema drugim grupama na Jadranu.

42

KRONOLOGIJA I POKRETNI OSTACI Ova grupa je nastala tokom kasnog bronanog doba pa razvoj koji je Batovi definirao kao Dalmatsku grupu kasne bronce treba smatrati poetnom fazom kao Fazu I Dalji razvoj (od poetka 8.st. do kraja 4.st.) moe se podijeliti na 4 razvojne faze (II-V): (Srednjodalmatinska I Kasno bronano doba) Srednjodalmatinska II 800. 725.g. Srednjodalmatinska III 725. 550.g. Srednjodalmatinska IV 550. 375.g. (najbolje dokumentirana) Srednjodalmatinska V 375. 300.g. Faza II (800 725.g) Materijal: - Spiralne narukvice - Kolutasta fibula - Luna fibula Golinjevo tipa - Naoarasti privjesci - Tordirane ogrlice Faza III (725.-550.g.) Ima znatno vie nalazita Nakit: Velike jednopetljaste lune fibule Dvopetljaste fibule Dvopetljaste fibule s nogom u obliku Beotskog tita Igle s bikoninom i koninom glavom

Faza IV (550.-375.g.) Klasino razdoblje u razvoju grupe Oruje: - Ofanzivno:

- Koplja - Kratki krivi jednosjekli maevi - Kratki ma tipa Mahairi - Grko Ilirske kacige mlaeg tipa

Defanzivno:

43

Nakit: - Lune fibule s produenom trokutastom nogom (6.st.) - Fibule s 2 dugmeta na luku (6.st.) - Polumjeseaste fibule s privjescima (6.st.) unaste fibule Glasinakog tipa (5.st.) Pracertosa Certosa (starije i mlae) Latenoidne Naoaraste s osmicom

Faza V (375.-300.g.) Fibule ranolatenske sheme su od sekundarne vanosti, a prijelomnicu ini naglo jaanje utjecaja Grke kasnoklasine kulture koja pada u prvu polovicu 4.st. Oruje: - Bojni no sa irokim lijebom za krv - Grko Ilirske kacige (jo su u upotrebi) Jo traju Latenoidne istonojadranske fibule

NASELJA Gradine - nisu sve bile naselja, neke su bile osmatranice ili vana strateka mjesta, a neke su mogle imati i kultnu namjenu Naselja na otvorenom i sojenice

POKOP Ravni grobovi s inhumacijom (zgrenac) esto je sukcesivno ukapanje u istu grobnicu U veem broju sluajeva grobnice su imale odreenu kamenu konstrukciju (u obliku sanduka od ploa, s poklopcem ili bez ili su bili ozidani kamenjem) - ovi vjeruje da su svi imali poklopce, a da su na nekima bili blie povrini pa su tako devastirani U mukim grobovima nalazimo oruje i nakit, a u enskim samo nakit Keramika nije bila redovni prilog (tek u mlaim fazama)

44

PRIVREDA Dominiralo stoarstvo i zemljoradnja Metal se uglavnom uvozio kao gotov proizvod, ali specifini oblici nakita dokazuju postojanje autohtonih radionica

DUHOVNA KULTURA Hram u Gorici B. ovi 1976. g. je dokazao da je objekt u Gorici (kod Gruda) ustvari hram, a ne krematorij kao to je mislio Truhelka. - Glavna prostorija (Naos) je bila podjeljena na 2 dijela U zadnjem dijelu je pronaena golema koliina predmeta (koplja, noevi, nakit, kaciga) i oito se radi o trezoru (riznici) - Vjerojatno se radi o svetitu nekog boanstva kojem su priloeni darovi i ratni plijen - Moe se utvrditi i vrijeme trajanja od 8./7.st.pr.Kr. pa sve do Rimskog doba

Mandina gradina u Mandinu selu (Duvanjsko polje) - Tumul impozantnih dimenzija irine 30 m, a visine 5 m - Tumul sadri osim kamenja i hrpu fragmentirane keramike, te postoji izrazit sloj paljevine - Otkriveni su i ostaci ognjita - Po Bencu je imala kultni znaaj za cijelo Duvanjsko polje, a moda i ire

DRUTVENA ORGANIZACIJA Strabon nam prenosi zanimljivu vijest da je Delmatska zemlja zajedniko dobro koje se svakih 8 godina nanovo dijeli Nekropole su slabo istraene, a slabi podaci nam ne pruaju mogunost izdvajanja Kneevskih grobova - Ali relativno velika koliina oruja pokazuje nam da se u 6. i 5.st. poeo izdvajati sloj ratnika, a dosta brojne Grko Ilirske kacige u grobnicama se mogu smatrati statusnim simbolom (Poglavari)

45

GENEZA Poeci padaju u Kasno bronano doba (Faza I) Osnovne komponente su Autohtona tradicija iz srednje bronce, utjecaji KP-a, Srednjobosanske grupe (oblici i nain ukraavanja keramike) i Liburnske grupe U Fazama II i III razvoj je kontinuiran, a osjetni su snani utjecaji Glasinca te Srednjobosanskih radionica U Fazi IV Glasinaki utjecaji slabe te jaaju veze sa Srednjobosanskom grupom i grupom Donja Dolina Sanski Most zbog uvoza eljezne rude i eljeznih predmeta

46

SREDNJOBOSANSKA GRUPA
Rasprostiranje: - Izmeu podruja gornjeg i srednjeg toka Vrbasa i Bosne

Lokaliteti: - Pod kod Bugojna - Alihode - Kopilo Kontinuirani razvoj se moe pratiti samo u Podu

KRONOLOGIJA Vani su slojevi Pod B, C i D, ali Pod B pada pod kasnu broncu (do polovice 8.st.) tako da su za eljezno doba vani Pod C i D Ova grupa poinje jo u 10.st. pa je Kasno bronano doba oznaeno Fazom I (Pod B) Srednjobosanska Srednjobosanska Srednjobosanska Srednjobosanska Srednjobosanska II III IV V VI 725 600 600 550 550 450 450 350 350 300

MATERIJAL Faza II - 725. 600.g.pr.Kr

Dvopetljaste fibule s trokutastom nogom Ova faza se izdvaja inovacijom u organizaciji naselja, fotifikacijskom sistemu te metalu i keramici koja je izraivana od fino proiene zemlje sa finim urezanim ornamentom (s tankim i otrim instrumentom) - 600. 550.g.pr Kr.

Faza III -

Brojni kalupi za nakit te znatna koliina eljezne rude koja svjedoi o veoma ivoj obradi metala Dvopetljaste fibule s nogom u obliku Beotskog tita Javlja se i Plastika Stubasti idoli

47

Faza IV - 550. 450.g.pr.Kr. Fibule A due ili A tre Bottoni Grko Italske kacige - 450. 350.g.pr.Kr.

Faza V -

Certosa fibule (mlaa vrsta)

Faza VI - 350. 300.g.pr.Kr. Samostrelne Certosa fibule unolike fibule Fibule ranolatenske sheme

POKOP - Ravni grobovi sa inhumacijom (podaci o nekropolama su oskudni)

PRIVREDA - Nosioci grupe su bili vjeti lijevai bronce te su razvili i naprednu tehniku graviranja - Tokom 9.st. razvili su i metalurgiju eljeza DRUTVENA ORGANIZACIJA - Zbog nedostatka sistematski istraenih nekropola i grobova nemamo nikakvih podataka o drutvenim odnosima i organizaciji ETNIKO PITANJE Podruje oko gornjeg toka Bosne bilo je poetkom nove ere (ali i u staroj) naseljeno Dezidijatima koji su bili jedna od najbrojnijih i vojno najjaih plemenskih zajednica u ovom dijelu Balkana, a njihov teritorij je morao biti i vei (vjerojatno unutar areala rasprostiranja Srednjobosanske grupe). Radilo se sigurno o duem procesu koji je na kraju rezultirao spajanjem vie plemena u zajednicu Dezidijata.

48

DALJSKA GRUPA
Rasprostranjena je na uskom pojasu od Baranje do zapadnog Srijema, zauzimajui i dio zapadne Bake.

Egzistirala je kontinuirano od 10. do 4./3.st.pr.Kr. Nastala je irenjem grupe Val iz JI Transdanubije prema jugu, a tipian je predstavnik sredjopodunavske KP. Najvei procvat je doivjela u mlaoj fazi prijelaznog perioda iz Bronce u eljezo. U 8. i 7.st. prihvatila je strane elemente, nastale pod utjecajem Trako-Kimerijaca te je nastavila svoj razvoj sve do poetka 6.st. od kad je kontinuitet mogue pratiti samo u Dalju i Batini. Traje sve do dolaska Kelta u ove krajeve. Lokaliteti: - Dalj, Batina, Vukovar Lijeva Bara (skeleti + Basarabi keramika), Doroslovo u Bakoj

Pokapanje - Veina grobova sadri urne s ostacima pokojnika - Manji broj grobova s inhumiranim pokojnikom (8. 7.st.) - doseljenici

Materijalna kultura Keramika - Najzastupljenija - Bikonine urne s naglaenim trbuhom i ritoni s ivotinjskim figurama umjesto drki Bronani i eljezni nakit i orue te konjska oprema

49

BOSUTSKA GRUPA
Rasprostiranje: - Srijem, Baka, Vojvoanski i Rumunjski Banat, Sjeverni dijelovi Srbije (Podunavlje)

Termin Bosutska grupa prvi je upotrijebio Nikola Tasi, oznaavajui time zapadnu varijantu rumunjske Basarabi kuture (rasprostranjene preteno u Srijemu i Sj. Srbiji) Kasnije se pokazalo da se radi o sloenoj kulturnoj grupi koja ne poinje pojavom Basarabi elemenata nego jednom ranijom fazom.

Lokaliteti: - Gradina na Bosutu - Gomolava - Kalakaa - Popov Jala - Karaburma - idovar

KRONOLOGIJA Petar Medovi je faze ove grupe obiljeio kao faze III a, III b, III c drei se stratigrafije Bosutskog naselja (I Neolitik, II Rana Bronca, IV Laten) Nikola tasi ju dijeli na 3 faze: Faza I (A) - Faza Kalakaa 10.st. 750.g. 750. 600.g.

II (B) - Basarabi horizont

III (C) - Horizont kanelirane keramike 600. 300.g.

Faza II se datira u okviru periodizacije Basarabi kulture A. Vulpea: Basarabi I Basarabi II 750. 625.g. 625. 550.g.

50

Faza I - Kalakaa Keramika je gruba i uglavnom neornamentirana

Faza II - Basarabi Keramika se odlikuje bogatijim ukraavanjem, boljom i finijom izradom te pojavom novih oblika to se vee sa irenjem Basarabi keramike sa istoka (najvjerojatnije iz Oltenije i sa erdapa) Ornamentika je izvedena urezivanjem, utiskivanjem i bijelom inkrustacijom Dominira S motiv, ali i spirale, Malteki kri, trokuti,

Faza III Faza kanelirane keramike Kanelure u ovom horizontu postaju glavni element ukraavanja

Nasuprot keramici metalni nalazi iz naselja su rijetki Faza I - Naoaraste fibule

Faza II - Naoaraste fibule s osmicom - Lune dvopetljaste fibule Faza III - Lune dvopetljaste fibule s nogom u obliku Beotskog tita

POKOP Prevladava inhumacija, ali ima i incineracije

51

TRAKOKIMERIJSKI ELEMENTI U PODUNAVLJU

Pojam Trakokimerijski prvi je uveo Paul Reinecke piui o nalazu iz Valitrna u Bugarskoj - Javlja se ideja o upadu Kimerijaca potisnutih od Skita iz june Rusije u srednju Europu i sjeverni Balkan te formiranja Trakokimerijskog kompleksa, a s vremenom je ta teorija dobila sve vei broj pristaa Pretpostavka se zasnivala s jedne strane na Herodotovim podatcima o sukobu Kimerijaca i Skita te povlaenju Kimerijaca, a s druge strane na temelju pojave velike koliine Konjske opreme u Europi te drugih predmeta koji su ukazivali na paralele s junom Rusijom i Kavkazom. Pojavila su se i suprotna miljenja, da Herodot govori o povlaenju Kimerijaca na jug (u Malu Aziju), ali ne i na zapad te da se bronana konjska oprema javlja esto u domaem miljeu koji odraava tradiciju KP-a

- Bouzek je to sve kratko sumirao: Rana strujanja s istoka na zapad se javljaju otprilike na poetku kasnog bronanog doba to je dovelo do pojave nekih istonih oblika u Panonskim ostavama Ha A1 perioda Krajem 9. i u 8.st. dolazi do novih kretanja Kimerijaca i drugih srodnih plemena sa istoka koji su dolazili u manjim skupinama i utjecali na promjene u drutveno-ekonomskoj strukturi lokalnog stanovnitva i na promjene u materijalnoj kulturi, tj. na estu pojavu bogate konjske opreme

Nove odlike koje se uoavaju u materijalnoj kulturi: esta pojava konjske opreme od bronce u 8. i poetkom 7.st. te od eljeza u 7. i 6.st.pr.Kr. Pojava bimetalnih predmeta u kombinaciji eljeza i bronce Ranesansa privjesaka javljaju se opet nakon este upotrebe u Ha A1 periodu (poslije rijetko) sada uz nove i nepoznate forme

- Za nas su najvanije tzv. Kimerijske bronce koje se sastoje preteno od bronane konjske opreme i datiraju se u 8. i prvu polovicu 7.st. Centar im je bio u Panoniji i nesumnjivo dokazuju dolazak manjih grupa iz june Rusije Kako su neki oblici raireniji u srednjoj Europi i Panoniji nego u junoj Rusiji moe se pretpostaviti da se izraivala u domaim radionicama Istiu se grobni nalazi iz Dalja i Batine (moda i bio centar ovakve konjanike grupe) 52

Klasifikaciju tog materijala napravili su Gallus i Kossack - Meu razvodnicima za remenje se razlikuju 3 tipa: - 1. Razvodnici sa prstenastom nogom i perforiranim ukrasom - 2. Razvodnici sa prstenastom nogom bez ukrasa - 3. Razvodnici u obliku krinog upljeg dugmeta (Prva 2 tipa su raniji, a 3. je kasniji i ne javlja se prije 7.st.) Bronane psalije tipa I po Gallusu (Ia po Kossacku) naene su u: arengradu, Rudovcima, Tip II po Gallusu i Kossacku naen je u: Adaevcima, Rudovcima,

53

SKITSKI ELEMENTI
U Karpatskom bazenu i Panoniji javljaju se u 6. i 5.st. Skitski elementi koji se obino veu za prodor Skita u srednju Europu i njihov utjecaj na domae kulturne grupe Taj prostor se s obzirom na pogrebne rituale i materijalnu kulturu moe podijeliti na 3 vee geografske cjeline: 1. Transilvanija prevladava Inhumacija, a Incineracija je veoma rijetka 2. Maarska ravnica i dio Slovake prevladava Inhumacija, ali je Inc. ea (30%) 3. Gornje Potisje prevladava Incineracija U Transilvaniji se pojava Skitskih elemenata javlja od poetka 6.st. do sredine 5.st. (600. 450.g.) U Maarskoj ravnici se javljaju u prvoj polovici 6.st. i zadravaju se znatno due, tj. sve do prodora Kelta u ove prostore U bivoj Jugoslaviji se ti elementi ne javljaju esto, uglavnom u Vojvodini i sjevernoj Srbiji (Podunavlje)

- Ti elementi su: Bronane trobridne ili etverobridne strelice Skitski dvosjekli ma (Akinakes) (1. pol. 5.st.)

54

GLASINAKA KULTURA
Rasprostranjenost: Jugoistona Bosna Jugozapadna Srbija (bez Kosova) Metohija Crna Gora Istona Hercegovina Sjeverna i dio Srednje Albanije (Mati kultura)

Rije je o kulturnoj cjelini koja jednim svojim dijelom (i to znaajnim) prelazi okvire Jugoslavenskih zemalja obuhvaajui dijelove Albanije te se tad govori o kulturnom kompleksu Glasinac-Mati Ne mogu se poistovjetiti teritorij Glasinake grupe kasnog bronanog doba (koji je bio znatno vei) i prostor rasprostiranja Glasinake kulture u eljeznom dobu. Na eponimnom podruju (JI Bosna) Glasinaka kultura se u eljeznom dobu javlja kao neposredni nasljednik Glasinake grupe iz kasnog bronanog doba. Uglavnom se radi o grobnim nalazima, a o naseljima postoje samo opi podaci

KRONOLOGIJA Kronoloki sistem za Glasinac napravili su 1954.g. A. Benac i B. ovi, a 1962.g. ga ispravlja M. Garaanin. 800. 725.g. 725. 625.g. 625. 550.g. 550. 500.g. (475.g) 500. (475.) 350.g. 350. 300.g.

Glasinac IV a IV b IV c 1 IV c 2 V a V b

55

Faza IV a Predstavlja jednu specifinu prijelaznu etapu Od materijala razlikujemo: Tipove koji su karakteristini za 8.st. i kasnije se ne javljaju (Fibule Golinjevo tipa) Tipovi koji se na irem podruju javljaju tokom 8.st., ali traju i dalje (Dvopetljaste bronane fibule) Tipovi vezani za Glasinako podruje koji se u ovoj fazi javljaju prvi put (eljezne naoaraste fibule)

Ova faza je uoljiva na uem prostoru koji obuhvaa JI Bosnu i moda I Hercegovinu

Faza IV b U ovo vrijeme Glasinaka kultura definitivno stjee svoju fizionomiju, ali jo uvijek ne zauzima sva podruja koja e joj kasnije pripasti Javlja se bronano posue vezano uz sahrane vodeeg drutvenog sloja (bronani skifos iz kneevskog groba Ilijak) Oruje: - Dugi jednosjekli maevi Glasinakog tipa - Dugi jednosjekli maevi sa T drkom - eljezna koplja - Prvi put se javlja i defanzivno oruje poput bronanih knemida domae vrste (Glasinakog tipa?) naene samo u kneevskim grobovima u Ilijaku

Nakit: -

Dvopetljaste fibule eljezne naoaraste fibule eljezne lune fibule s trokutastom nogom Dvojne igle

56

Faza IV c 1 To je veoma znaajno vrijeme za Glasinaku kulturu jer se tad iri u zapadnu Srbiju Tip koji su Benac i ovi uzeli kao moment razgraniavanja ove i prethodne faze je dvopetljasta bronana fibula s nogom u obliku Beotskog tita koja je jedan od vodeih tipova nakita kasnog 7. i prve polovice 6.st. u veem broju nalazita na Centralnom Balkanu - U poetku su veih dimenzija, a kasnije se smanjuju Osim tih fibula, zadravaju se i stari oblici poput eljeznih naoarastih fibula i dvopetljastih fibula

Novost je pojava konjske opreme (Osovo) eljezne vale i bronani razvoai remenja

Faza IV c 2 Vrijeme kad Glasinaka kultura dostie svoj prostorni maksimum Dolazi do jaanja rodovske aristokracije to nam najbolje ilustriraju s bogatim prilozima i ritualom kneevski grobovi iz itluka, Arareve gomile i Pilatovia Prvi put se javlja keramika raena na lonarskom kolu - vjerojatno Jonske produkcije Materijal: Bronano posue u kneevskim grobovima Nakit: - Jednopetljaste fibule s 2 otvora na etvrtastoj nonoj ploici - Jednopetljaste lune f. s izduenom trokutastom nonom ploicom - unaste fibule

57

Faza V a Ova faza je prirodni zavretak razvoja Glasinake kulture, a najbolje nam ju prikazuje kneevski grob iz Novog Pazara Na prijelazu iz 6. u 5.st. Glasinaka kultura je dostigla svoj najvei teritorijalni opseg, a drutveni razvoj je omoguio pojavu vodeeg drutvenog sloja iji su predstavnici bili moni vladari (to nam ilustrira grob iz Novog Pazara) Materijal: Uvozna keramika Grka ili Italska ima u ovoj fazi znaajno mjesto Oruje: Kacige Grko Ilirskog tipa Nakit: Certosa fibule i Dvojne igle

S ovom fazom zapravo zavrava ivot Glasinake kulture kao koherentne cjeline, a ve tokom ove faze se zapaa smanjivanje broja grobova

Faza V b Uoljiva je samo na Glasincu, a sadraj grobova je malobrojan i dosta siromaan Uglavnom prevladavaju kasni tipovi unutarbalkanskog nakita ili nakit Helenistikog porijekla Poetkom 3.st. dolazi do potpunog prekida arheolokih izvora

POKAPANJE Osnovni oblik su tumuli koji su nasljee iz bronanog doba, a slue kao mjesto sahranjivanja lanova jedne zajednice (porodice ili roda) - U tumulima se grade pojedinane grobne konstrukcije Prisutna je Biritualnost, a paralelno s najveim drutvenim, ekonomskim i teritorijalnim uspjehom u 2. polovici 6.st. i u 1. polovici 5.st. prevagu dobiva Incineracija Usporedno s tim promjenama se postepeno razvija i pojava vezana za drutveni sloj, a to je poseban tretman istaknutijih osoba, ije grobove nazivamo Kneevskim grobovima. - Tu pojavu moemo pratiti od faze IV b (Ilijak) pa preko sve bogatijih grobova u 6.st. do kulminacije iz poetka 5.st. u Novom Pazaru, pa i u Atenici

58

ZAKLJUAK Na velikom prostoru koji e kasnije zauzimati Glasinaka kultura eljeznog doba mogu se uoiti 2 vana centra iz kasnog bronanog doba - Na sjeveru je to Glasinaka grupa kasnog bronanog doba - Na jugu je to centar oko rijeke Mati u Albaniji Tokom 8.st. dolazi do jedne razvojne faze (IV a) u kojoj grupa nije jo potpuno koherentna da bi se na koncu krajem 8.st. i u 7.st. poele javljati iste karakteristike na sjeveru (Glasinac) i jugu (Mati) Izuzetan geografski poloaj, razvijeno stoarstvo i vojna snaga su ovim plemenima omoguile kontrolu i osnove za razvoj trgovine s centrima razvijenog Mediteranskog svijeta (prvenstveno Grkog pa i Italskog) - Vidljive su intezivne veze Glasinake kulture i starih Grkih religijskih centara, a potvrene su brojnim nalazima Glasinakog nakita, a rjee i oruja u riznicama starih Grkih hramova (posebno u 7. i prvoj polovici 6.st.) - Za to postoje razliita miljenja, od pohoda Ilirskih ratnikih odreda na Grku preko teorije da su to darovi koje su donosili Grki trgovci sa svojih putovanja do teorije da se radi o stoarskim kretanjima i uspostavljanja odnosa sa Helenima i njihovim svetitima Od umjetnosti se posebno istiu tehnike Graviranja i Iskucavanja

ETNICITET Iliri u irem smislu. Moda Autarijati, ogranak Mati kulture kojem pripada prostor oko rijeke Drima to je potvreno antikim izvorima Strabon) Ipak nosioci Glasinake kulture pripadali su velikom broju plemenskih zajednica , a jedna od njih su bili Autarijati koji su bili najekspanzivnija i najmonija zajednica. Otvoreno je pitanje gdje te Autarijate, kao nosioce jednog dijela kulture Glasinac-Mati treba locirati jer Strabon govori o irem podruju Drima!!!

59

KNEEVSKI GROBOVI IZ NOVOG PAZARA I ATENICE

Nalaze se na prostoru Jugozapadne Srbije, a datirani su u kraj 6. i poetak 5.st.pr.Kr.

Novi Pazar
Otkriven 1957.g. u temeljima crkve Sv. Petra Sastojao se od veoma bogatih metalnih i keramikih predmeta domae i Grke izrade te se prvo mislilo da je ostava, tj. tzv. Blago iz Novog Pazara. Kasnija istraivanja 1960. i 1962.g. utvrdila su da se radi o velikom tumulu promjera gotovo 55 m Materijal - Crnofiguralne vaze - 2 posude na tronocima - Srebrna fiala - Zlatne i srebrne lune fibule sa etvrtastom nogom - Puno jantarnih perli (ljudske figure i glave, ivotinjske figure, ) - Zlatne perle (filigran i granulacija) - Zlatni pektorali Zbog nedostatka oruja pretpostavlja se da je grob pripadao eni, a ne mukarcu, ali pitanje je otvoreno. Bronano posue i crnofiguralna hidrija ukazuju na porijeklo iz Grke radionice u junoj Italiji (takoer i jantar). Naena i Atika keramika koja je mogla stii preko Italije ili Makedonije. Nalaz se moe tretirati kao grob znaajnog plemenskog poglavara (kneza ili kneginje) sa poetka 5.st.

60

Atenica
Iskopavanja na ovom mjestu su pruila vie podataka Pronaena 2 kneevska tumula tokom istraivanja izmeu 1958. i 1959.g. pod vodstvom Borislava Jovanovia Tumul I jednostavna konstrukcija Tumul II imao sloeniju konstrukciju prilikom pokapanja pokojnika rtvovani su pas, divlja svinja i tur Grobni prilozi su bogati i raznovrsni, u oba tumula se susreu isti oblici, ali postoje i neke razlike (veliina konstrukcije) uz to da je u Tumulu I spaljena enska osoba, a u Tumulu II muka osoba - Periferni grob u Tumulu I je pripadao mukom djetetu Za razliku od Novog Pazara gdje su grobni prilozi stavljeni na stranu u Atenici je najvei dio priloga spaljen s pokojnikom, osim jantara, stakla i kostiju koji su se naknadno dodali

Materijal Zlatne ogrlice i zlatne aplikacije Srebrne aplikacije i srebrna fibula sa etvrtastom nogom Od kosti: - Kutija sa prikazom borbe lava i jelena Bronani nakit privjesci i skeptar Oruje (samo u Tumulu I): - 2 tita (sauvan eljezni umbo) - eljezni dvosjekli maevi i eljezna koplja - Trolisne bronane strelice

- Kao i u Novom Pazaru i ovdje je dobar dio nalaza import (kutijica od kosti Etrurija; Grka) Posebno se istiu ostaci kola (ostaci kotaa) - U Tumulu I dvokolica s 1 konjem - U Tumulu II kola s 4 kotaa i 2 konja

61

Oba lokaliteta, Novi Pazar i Atenica se veu uz Glasinaki kulturni krug i smatraju se grobovima plemenskih poglavara ovog kulturnog kompleksa, ali Ateniki materijal se neto razlikuje od tipinih pojava Glasinake kulture. U sutini, geografska blizina i spaljivanje pod tumulima koje se od 6.st. rairilo na Glasinakom prostoru i odreeni grobni inventar idu u prilog povezivanju Atenikih tumula sa Glasinakim kompleksom. - Ali javlja se niz elemenata koji istiu razlike koje daju mogunost da ovi tumuli pripadaju nekom drugom kulturnom kompleksu, a to su: Skitske bronane strelice Pokop na kolima najznaajnija razlika koja nije poznata na zapadnom Balkanu

Na kraju se dobiva utisak da Ateniki prilozi odaju jednu drugaiju kulturu i tradiciju koja nije vezana za autohtone elemente u tradiciji zapadnog Balkana.

62

K E L T I ( LATENSKA KULTURA )
Ime Kelta se spominje ve krajem 6.st. kada Grki povijesniar i geograf Hekatej iz Mileta spominje Grku koloniju Masaliju kod Keltske zemlje. (citira ga Stjepan Bizantinac u 6.st.) Grci su ovaj narod mlaeg eljeznog doba nazivali Keltoi, a Rimski pisci Celtae ili Gali (to spominje Cezar). Ime Galati primjenjuje se od oko poetka 3.st. za Kelte koji su doli migracijama do Male Azije. Opirnije podatke o Keltima daju Polibije, Diodor Sikulski, Strabon, Atenej i Julije Cezar te ih se predstavlja kao ratoborne i mone barbarske populacije koje su odane osvajakim pohodima i pljaki Arheoloka graa o Keltima se prouava tek od sredine 19.st.. La Tene - Otkrie nalazita La Tene 1858.g. (kod Nojatelskog jezera) u vicarskoj odmah je privuklo panju po bogatstvu nalaza, osobito metalnih Maevi, koplja, nakit, orua i keramika raena na lonarskom kolu pruili su upeatljivu sliku o razvijenoj zanatskoj proizvodnji mlaeg eljeznog doba

- Ime tog lokaliteta postalo je sinonim za mlae eljezno doba koje je nazvano Laten - To nalazite je poelo ivjeti od prve polovice 3.st.pr.Kr. to znai da ne pripada poetku ovog perioda - Prije se smatralo da je to bilo svetite sa kultnim darovima, ali vjerojatno je bio trgovaki i plemenski centar koji je kasnije nastradao od poplava Porijeklo Kelta dopire do kasnog bronanog doba, ali odluujuim se ipak smatra starije eljezno doba, jer je tada Zapadna varijanta Haltatske kulture ve dobila Keltsko obiljeje Smatra se da je etniko ujedinjenje Keltskih plemena privedeno kraju poetkom 6.st.pr.Kr. (Ha D). - Slian kulturni i etniki razvoj deavao se istovremeno u cijeloj protopovijesnoj, barbarskoj Europi i oznaen je kao period kneevskih ili prinevskih grobova.

63

Grobovi te vrste: Vix Centralna Francuska ( 6./5.st.) Klein Aspergle Zapadna Njemaka, Wrttemberg ( 2. pol. 5.st. ) Rheinheim Zapadna Njemaka, Saar ( po. 4.st. ) Sadre skopocjene grobne priloge, oznaavajui pritom i pojavu najranijeg stila Keltske umjetnosti

Povijesni okvir Kelti iz svojih matinih prostora oko gornjih tokova Rajne, Rone i Dunava (dananja vicarska, Francuska, Njemaka, Austrija, eka i Poljska) su dugotrajnim migracijama od druge polovice 5.st. pa do poetka 3.st. preplavili kontinentalni dio Europe. Zauzeli su Sjevernu Italiju (oko 400.g.pr.Kr.) i tako potisnuli Etruane i Rimljane, a od opsade Rima (390. 385.g.) su odustali nakon bogatog otkupa da bi Srednje Podunavlje i Panonsku nizinu zaposjeli u cjelini od druge polovice 4.st. Napali su Makedoniju i Grku, a preko Trakije su prodrijeli sve do Male Azije Suzbijeni su pred Delfima od strane udruenih Grka 279.g. te tad Kelti stalno naseljavaju Hrvatsko i Srpsko Podunavlje, Posavinu i Pomuravlje i zasnivaju zajednicu Skordiska - Istovremeno Taurisci naseljavaju podruje sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije Njihova nezavinost traje posljednja 3.st.pr.Kr. kada Podunavske Kelte, konano pokoravaju Rimske legije ranog Carstva U antike izvore dolaze tek nakon svojih osvajanja, prvenstveno onih usmjerenih na sjevernu italiju

64

ISTONA GRUPA - SKORDISCI

Povijesni izvori spominju Skordiske kao nosioce Latenske kulture u Hrvatskom i Srpskom Podunavlju i Pomoravlju (donjem) imenujui ih kao stanovnike ovih prostora u zadnja 3.st.pr.Kr. Justin kae da su Kelti po povratku sa neuspjenog pohoda na Grku i poraza kod Delfa (279.g.pr.Kr) naselili podruja na spajanju Dunava i Save, nazivajui se Skordiscima, a tamo su zatekli svoju drugu vojsku ostavljenu prije pohoda na Grku radi sigurnosti vlastite zemlje Atenej navodi kako ih je oko Dunava naselio voa Bathanat Prema Strabonu, Skordisci su bili podijeljeni na Velike i Male. - Veliki su obuhvaali Posavinu, Podrinje i dio Podunavlja - Mali su obuhvaali prostore dalje na Istoku, du Dunava, graniei sa Mezima Najbrojinija u izvorima su nabrajanja ratnih sukoba Skordiska sa Rimljanima u Makedoniji i Trakiji. 12./13.g. car Tiberije u Bellum Panonicum pokorava Panonce, a kao saveznici im slue i Skordisci koji ubrzo poslije toga gube svoju samostalnost, zadravi jedino neku vrstu samouprave u svojoj lokalnoj zajednici u istonom i srednjem Srijemu.

Lokaliteti Najvanija nalazita pripadaju naseljima, a nekropole su rijetke Najpoznatija su utvrena naselja: - idovar - Gomolava - Gradina na Bosutu - Orolik

- Vidljiva je zajednika odlika svih ovih naselja, a ona pripadaju 1.st.pr.Kr.

65

Kronologija Razlikuju se 4 razdoblja u ivotu Skordiska, u kojim se povijesni dogaaji podudaraju sa karakteristinim oblicima materijalne kulture 1. Vojni pohod i kolonizacija Podunavlja - Kraj 4. i prva polovica 3.st.pr.Kr. - Pokop je biritualan u dubokim pravokutnim jamama

2. Ratovi sa Makedonijom i Rimom - Druga polovica 3.st. i cijelo 2.st. - Nakon zaposjedanja Podunavlja, Posavine i donjeg Pomoravlja Kelti imaju dobar oslonac za napade na juniji Balkan 3. Utvrena naselja u Podunavlju i Posavini (vrijeme Opiduma) - 1.st.pr.Kr. sve do dolaska Rimljana izmeu 12. i 8.g.pr.Kr. - Gubljenje moi Skordiska i sve eih poraza od Rimskih legija, vrijeme je jaanja Dake prevlasti, a sve to prouzrokuje podizanje utvrenih naselja kod Skordiska

4. Latenska tradicija u rimskoj provincijalnoj kulturi - U prvo vrijeme materijalna kultura ostaje nepromjenjena, a kasnije se sve ee javlja Rimska provincijalna keramika, npr. Terra sigillata sjevernoitalskog tipa

66

ZAPADNA GRUPA TAURISCI

Zauzimaju prostor centralne i istone Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske S. Gabrovec ih nazvao Mokronokom skupinom po lokalitetu Mokronog u Dolenjskoj Taurisci su na sjeveru graniili s Noricima, na zapadu s Karnima, na jugu s Japodima i na istoku sa Panoncima i Skordiscima U izvorima gdje se spominju, a koji su prilino oskudni, se spominju samo Taurisci, ali iza tog imena se vjerojatno krije vei broj plemena, od kojih je pleme Tauriska bilo najmonije pa su ih sve Rimljani zvali Tauriscima. Bili su na glasu kao veoma ratoboran narod i esto su odlazili na pljakake pohode na Rimski teritorij Nauporthus (Vrhnika) je bilo njihovo naselje gdje se roba dovozila iz Akvileje i zatim se rijekama (Ljubljanica i Sava) vozila sve do Dunava Ratovali su s Rimljanima u 2 st., a sredinom 1.st.pr.Kr. su stupili u savez sa Boima u Panonij, a gotovo su ih unitili Daani po vodstvom kralja Boirebiste (Strabon). Plinije Stariji navodi da se pored Karna nalaziO narod koji se nekad nazivao Taurisci, a sada Norici - Vjerojatno poslije poraza od Daana, onaj dio Tauriska koji je graniio sa Karnima je doao pod vlast Norika (a Norik je Tiberije zauzeo 15.g.) , a ostali Taurisci koji nisu doli u sastav Norikog kraljevstva, nastavili su pljakati dok takoer nisu potpali pod Rim (Oktavijan 35-33.g.). Lokaliteti: Mokronog, Dobova, Magdalenska gora, Podzemelj, Novo Mesto,

Kronologija i materijalna kultura Kronologija je zasnovana na nekropoli Mokronog Prvu je napravio Stane Gabrovec, a noviju kronologiju je napravio Mitja Gutin da bi na koncu u PJZ V kronologiju doradio Borislav Jovanovi - Lt B2 (300. 250.g.) Fibule ranolatenske sheme - Lt C1 (250. 180.g.) Fibule srednjolatenske sheme - Lt C2 (180. 110.g.) Fibule srednjolatenske sheme - Lt C1 (110. po.n.e.) Fibule kasnolatenske sheme tip Jezerine

1. Mokronog I 2. Mokronog II a 3. Mokronog II b 4. Mokronog III

67

GRUPA BUDINJAK
Rasprostranjenost - Zbog nedovoljne istraenosti okolnih terena, za sad se teritorijalno ograniava na ui umberak

Poetak grupe pripada kasnom bronanom dobu koji je obiljeila KP Promjene u gospodarstvu koje su nastupile na naim podrujima krajem 9. i na poetku 8.st. oznaila je uporaba novog metala eljeza, ija se proizvodnja u 8.st. udomaila te je uz poljoprivredu i stoarstvo postala vodeom gospodarskom granom u 1. tis.pr.Kr. Javlja se vodei drutveni sloj koji je najbolje oslikan u kneevskim grobovima, a takvi grobovi su naeni na na umberku, tj. na nalazitu Budinjak. Istraivanja su na nekropoli zapoela 1986.g. te je otkriveno 10 tipova ukopa unutar ili izvan tumula

PERIODIZACIJA Budinjak I Kraj 10.st. i 9.st. ( pripada kasnom bronanom dobu KP ) Jedino u ovoj fazi se primjenjuje iskljuivo 1 tip ukopa - Incineracija na ravnom

Budinjak II a Spada u veinu 8.st. (800. 720.g.) Javljaju se prvi grobovi koji se povezuju s najstarijom Haltatskom populacijom Postoje arni grobovi u tumulima i izvan njih te najraniji inhumacijski grobovi u tumulima

Budinjak II b Veim djelom spada u 7.st. (720 620.g.) To je biritualno razdoblje tijekom kojeg nestaju arni grobovi Prevladavaju skeletni ukopi u tumulima, ali se ve u ovom stupnju uoavaju pojedinani inhumacijski ukopi na ravnom terenu

Budinjak III 620. 550./530.g. Iskljuivo inhumacija u tumulu i izvan njega

Pokop moe biti pojedinani (inh. i inc.), dvojni (inh. i inc.) ili s vie pokopa (inh.) u tumulima, a ravni su pojedinani

68

MATERIJAL - Fibule: - Lune jednopetljaste - Lune dvopetljaste - Vake fibule (voraste) - unaste fibule Kneevski tumul 139 - U njemu 10 grobova - Najbogatiji je kneevski grob 6 imao je drvenu komoru Nalazi: zdjelasta kaciga, konjska oprema, koplje, bronana jednopetljasta luna fibula, eljezne narukvice, ukraena posuda sa stoastim vratom, keramika situla ukraena bronanim avliima (pokraj nje naene bronane atae) Grob se datira u stupanj Podzemelj II (1.pol. 7.st.)

69

KOLOPIJANI
Grupa dobila ime po plemenskoj zajednici Kolopijana koje u antikim izvorima spominju Plinije Stariji i Klaudije Ptolomej Oni tvrde da se Kolopijani ne mogu pripisati nekom Keltskom plemenu, ve prije nekom junopanonskom koje je bilo povezano sa Segestanima i Japodima Kau i da su im glavne gospodarske grane rijeni promet, trgovina i dijelom metalurgija Razvoj plemenske zajednice Kolopijana moemo pratiti od 10.st.pr.Kr., a smjetaju se u Srednje Pokuplje - Donje Pokuplje bi pripadalo Japodima, a Gornje (ue Kupe u Savu) Segestanima 1. Faza 10. i 9.st. Prijelazni period izmeu bronanog i eljeznog doba Prostor grupe ima vani geografski poloaj (na granici Panonije i Balkana) dodir KP-a i Ilirskih plemena

2. Faza 8.st. Odluujua faza za formiranje koja se oituje u sve veoj diferencijaciji u materijalnoj i duhovnoj kulturi Snani pritisci od strane Japoda s kojima Kolopijani kroz cijelu svoju povijest dijele slinu sudbinu zbog obostranog interesa pa zato sjeverna granica Japoda nije jo u potpunosti definirana Unutar KP-a na ovom prostoru moe se izdvojiti grupa Karlovac (Karlovac oito tada bio jak centar oko kojeg su se razvili Kolopijani), a ta grupa je nositelj prve 2 faze Kolopijana (10. 8.st.)

3. Faza 7.st. U ovom stupnju je zavrio proces naseljavanja uzrokovan upadom novih etnikih zajednica (Trakokimerci)

4. i 5. Faza 6. - 4. St. Doba pravog procvata i osebujnog umjetnikog izraza kulture Kolopijana

6. i 7. Faza 3. - 1.st. Obiljeeni jakim pritiskom Kelta

70

Lokaliteti: - Turska Kosa kod Topuskog - Nikolino brdo kod Topuskog - Gradac kod Karlovca - Kiringrad

POKOP Nekropola na Turskoj Kosi incineracija i inhumacija

Svetite ( ili hram na otvorenom ) na Turskoj Kosi Na tom prostoru je kroz dugi niz godina odlaganjem raznovrsnog materijala nastao visok umjetni humak - Stariji slojevi pripadaju 9. 7-st., a mlai 6. 3.st.pr.Kr. Najstariji slojevi su nastali od niza manjih vatrita na kojima su se moda spaljivali pokojnici U kasnijim slojevima se nalazi velik broj ivotinjskih kostiju Najvaniji nalazi su ljudske i ivotinjske figurice

71