,

,

.
,
,
,
.

: ;
.
, ;
, (
12,31-32)? ,
. (. 1 5,16-17; 6,4-6)? 12.

, :
; .
, ;
, ( 12,31-32).

, ( 12,24).
,
. , ,
, : , ,
.
. , :
, ? .
,
( 10,7-8).

( 12,28).
, ( 12,18).
, , ,

,
, , .
,
, ,
.


.

,
, ,
,
.

,
.
.
,

.
,
.
.
locus de blasphemia Spiritus Sancti.
.

, , .

 . .
, , , ,
6,4-6 1 5,16.
,
. : 1)
, ,
.

, , .


, 2) , ,
.


.
, ,
,
, .
, ,
.


. ,
.

:
? , ,

( 6,4-6),
(1 5,16).

.
,

.
, ,
. .

, ,
,
.
,

, .
, ,

 .
, . ,
.

, . ,
.

(1 2,19; 4,1).
,
(1 5,16).
, ( 6,4-6).


. ()
:
. , , ,
, , , , ,
,
( 8,37-39).
.
, ( 12, 22-32)
: ,
. , , 3132.
12, 22-30: 22 .
23 24
. , ,
, ,
. , ,
. ,
,
,
. - .
.
. 25-26
, . ,

, .

. 27 , ,
. ,
( , ,
, . 2; 1 12-14).
28. 24; ,
, . 29.
, .

 .
12, 31-32: ,
, .
, , . ,
, ,
,
, , ,
,
.
, ,
.
,

. (.
, ,
.) .
Pa nije ba tako,jer pie: " :
, . " Mt (12,31) Znai
ima hula a ima i hula na Duha Svetoga.E sada,tu ja zapinjem Evo ta sam naao ,a da
poblie objanjava ovo to je o.Ivan postavio "
, , ,
( 11:15), ,
. , :
, , , .
. , ,
, , , ,
, ,
. , ,

. , ,
. ,
.
, ,
; , . "
Sv.Atanasije Veliki
u ovom slucaju u pitanju je bilo to sto su za Hrista fariseji rekli da je duh necisti u
njemu, sto znaci da bi se ovo mjesto ako zatezemo gledamo bukvalno naj bolje moglo
protumaciti da je hula na Duha Svetoga kada neko ustaje ,huli i bori se protiv onoga u
kome obitava Sv. Duh ....
,
( ,
), ,
"", "".
, .
: " + " "
".... , .


.
" - "

" "
III
" ()".

, ,
. ,
, , ,
: "
,
".
. .
.
. .
- 20 (,
, ) ,
, ,
. ,
, ,
-
.

 , , .
. : "
". .
, .
: " .
, ". ,
. ,
: "
".

.
. ,
, .
- . "
". : .
, .
.
,
. - .
,
!?
: " "" ,
" " ". : (
) .
? ;
,
. : " ".
, -
:
" ? -
(.
)". ? : "
? ,
" (.
).
,, ?
- ", . ,
.
- " ?
- ".
- " ?
- ".

.
: " ,
".
, , .
.
.

 - .
: "
".
.
" " - "
".
: "
". ().
-
() .
: " !
"! ,
: " "
- - " ".
, ...
? ,
? ,
. , ,
.

.
.

.
; : ",
, .
" . ,
" ":
" . ,
.
, ,
".
.
,
, " " .
,

, .
,
,
, ,
. - , ,
.


http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Izazovi/Ecumen/ecumen.htm


Posted on 26/06/2012 by
: ,
, ,
.
. .
,
, .

:
,

.
, . ,
, ,

.
. ,
, ,
; ,
,
, .


.
,
- ,
,
.
, o ?
.
. :
-
-
- 15.
.
, . , .
.
:

- ,
, ,
.


.
,
,
, , ,
- .
,
.
. ( )
15. .

.
,
-
.
? 15
,
. , , ,
. , . ,
,
, , . .
, , .
, , ,
, ,
,
.

. ,
, ?

, .
. ,
:
,
, .
:


: -

, 22. 1971.

27. 1930. .
,
. 1949.
.
. 1956. ,
, , 25 . , ,
.
1965.
.
, . 1986. .
,
58- , 10. 1989. .
, , !
.
.
, ,
, .
, ,
, , ,
. , ,
. ,
, , , ,
,
, ,
.

, , , ,
, , ,
. , ,
.
.
. .
, ? !
? ? , .

. , - , ,
--!
? !
? ? ?
? ? ?
.? ! .
, ? , ,
: . ,
, , .
. ! . ,
, !
?
.
,
( ), ,
, .
, .
(: ?)

( !) , ,
, , . (!!!)
, ,
.
!
,
. , ,
.
.
,
. . ,
!!!
,
, , ,
, ?


:
: ?
: .
: ?
: , ! -.
, -.
:

?
: ! .

-!
: ,
.
, .
.
: , !
: !
: ? ,
..
: , , ,
?
.
: ?
,
. ,
, , ,
, :
!!! , ?
, .
: ?
: , :
, ,
( ) , ,
. ,

!
, , ,
,
! ( ,
, !) , ,
, ,
, , .
. !
. ,
. ,
.

 . ,
, , ,
, ,
. !
,
, , , ,
! , ?
,
!
. ,
, .
:

( 14/27.
1964. . 1969. ,
()
, .
:
, 18/31. 1969.
, ,
,
25. 1969. .
. ,
,

.

, ,
. ,

,
, .
,
.
, .
: , , ,
,
, , , ,
, , , ,
, , .)
1. .
. je
, .
, .
, , ,
;
, , -
,
.
2. ,
. , ,
(, ,
, ),
( ) ,
. ,
,
, .
3. ( , .)
.
.
4. ,
. , .
,
, , ,
,
. ,
, ,
.

,
( ).
.
, ,
, ,
. ,

, . ,
,
. ,
( )
,
, .
,
, .
.
, ,
.
5. , ,
(. ) ,
, .
.
6. , ,
. ,
, .
( )
; ,
.
7. ,
. , ,
, , ,
.
8. ,

, .
.
; , ,
, ,
. . , ,
. , .
, ,
, , ,
. ,
. ,
.
9. , , ;
. , , ,
, . , ,
?
10. ,
. . , ,

 .

.
. ( , ,
).
:

. , (
). , ,

-
11. *
, .
. (,
, .) ,
. ,
, ? ,
, . , ,
!!!
(.
),

,
,
, 1054
. ( 1967)
: ()
. ,
( ) ,
.

12.-13. , ,
(, , .
). , ,
,
;
. , , ,
,
. , , ,
. , , ,
.
. , ,
.
, : ,
, ,
, .
, .
. , ,
.
; .
?
) ,
) .
,
, 15. - . ,
,
. ,
, (
); , ,
, , .
:
? , : ()
( , .) ()
(
). ()
, (),
, ; ,
.
, .
,
.
, , .
!
:
,
.
:
( )
(
, ),
.

 . , (
) , ,
.
, , ,
, . ,
, ,
. , ,
, ,
, !
, , :
, ,
(: . 14:3)
, , ,
, , , ?

?
,
( )! , !
, ( )
; ,
.
.
, ;
,
, ,
.
, (
), , ,
. ,
.
,
, ,
( ), .
, , (
) ,
,
.
, (
) ,
,
.
, ,
( ).
? , , (
, , )
,
. ???
,
(

 ),
. ,

,
.
? ?
? , ?
.
? ,
, ,

? , , ,
: ; , :
( ,
-)
,
!
,
,
.
, .
, ,
.
(2.. 2:4).
. , .
! , , ,
, .
: ,
, ,
.
. .
,
, .
, . !
.
(. 4:25).

, . .
; (2.. 7:5- .).
, ,
, .
*

Tek u kakvoj nevolji se mi u Australiji svetosavska cada nalazimo.Jeretici na prevaru
uzese nam nase crkve i imanja , manastire .Opasni Dobrivojevic diriguje horom
kukavica izdajica i slugeranja jeretickih bivsih nasih popova koji su skoro svii preko
nasih ledja postali bogatasi.A isto doveo Mirko mlade snage , krsne momke
(podsecaju na kosarkaski tim)iz Srbije da ga ukrase s leva i s desna kada nakicen u

zlatnim brokatima sepuri se u crkvama gde samo dolaze oni koji neznaju sta je
jeretik .S druge strane nas pritisla starogrcka crkva kojoj pristupio rascinjen pop Dragi
Saracevic koji nas zavodi pod starokalendarce i koji koristi za svoje mahinacije i
poslove nase veliko manastirsko zdanje kod grada Kanbera kao crkvu Sv Djordje u
Kanberi i s obzirom da se vernici razbezali ovu crkvu pretvorio u turizam a sebe
samonazvao turistickim vodicem i blagajnikom za turisticke ulaznice.Ima tu jos price
o podeli izmedju ove vrane i alenasih svetosavskih svetinja koje podize veran srbski
narod , gde se pootimljase i za nase rodoljubive organizacije tj.njihova imanja i
zgrade. Osta srbin svetosavac na ledini jedino da nas pomjane u svojim molitvama i
na bogosluzenjima casni nas vladika Artemije.

1926 .
( )
( 200 ) .

,
. .


. 1926
. , .

. .
. .
1995
. , .
?
200.000
, ,
.
.

()
. !!!
,
.
H .
.
.
, ,
.
, ,
.
. 1932 .
( ),
.
, , ,

 , .
(
, ).

,
,

? . ,
. .
, , !
, .
.
, ,
.
, .
.
. , .
.
,
,
.
O 200 . 2000 .
.
.
.
Tako mi u australia izgubismo svoje bogomolje o kratkom vremenu. Ni snasli se,
cestito nismo. A u Srbina brata pamcenje kratko, pa se ovaki u svome zaboravu
priklonise starome liscu Dragu Saracevicu koji je samo nekih sest godina prije dovo
crkvu Sv Nikola do prosjackog stapa svojom parnicom koju je vodio pred ovdasnjim
sudom gde se lazno i zaklinjo da nema krova nad glavom a imade kucu na sprat i
druge nekretnine .Krivotvorio i druga svoja stanja , iso tolko daoleko da naveo i
gubljenje zivaca svoje posekako od milja zove svoju ljubu popadiju inace
profesionalnu kuharicu crkvenu koja dobre pare ubirase koristeci besplatno crkvene
kuhinjske prostorije i eksploatisuci drugo zenskinje.U ime svoje i svoje ugrozene
zenskadije popa Saracevic trazio odstetu ujerbo ga je verni narod izeksploatisao iako
cemernik pokipova od popovske zarade i dr.priloga nekretnine , stampariju i luksuzna
vozila.Ka je dosa iz Amerike zaboravijo da je bio go i bos jer ga nasi amerikanci
bome zestoko pocerali kad je doso dopis da je pop bio zbir komunista i naravno ovo
da je imo crvenu knjizicu zna svak jer se popfalio u Ilustrovanoj j Politiki (nedje 80tih
god.)o svojoj biografiji mmladog proletera metalca i poznavaoca Marksa kojim je
poducavao svoju posu.Mora da nasi amerikanci citali ovu reportazu pa ih pocerali
nazad a oni gde ce pa vrnuli jopet u Australiju gde im jedan brat nas kupio i robe i TV
da otpocnu zivot ka ljudi.Tako se udomi u nasu slobodnu parohiju Sv Nikola u
Blektaun kod Sydneya i poce se bogatiti.Ali i opet nas magarciti. Na kraju izvuce
zadnji dolar iz kase na neposten nacin naplati neke presude suda gde je lazno svedocio
o svome narodu .Isprazni fond zavestanje nam pociv.brata Bolte koji je ostavijo velike
pare da se za djecu dize skola.Pokupi Dragi Saracevic sve te pare , cuo sam licno da

se fali narodu da je na sudu dobijo velike pare.E kukavno nase pleme jos kukavnije
krilo srpsko slomljeno u Australija. S druge strane pritislo od Mirka , onog sto je
izvadio iz problema americke pilote koji pikirali nasu nejac iz vazduha u Bosni.Mirko
uze sve nase bogomolje bez nekoliko koje uze Dragi Saracevic.Sad se glodju nji dva
ko ce uzet sve , sude se a dazbine suda goleme te opet daj narode sada za sud. A Bozje
blagodati niotjkudje nema Liturdjije , nema spasenja sa takvima i onima koji im
prisli.Jedan spasava Subotom , drugi skratio i izmenio hula na sve stranea ti narode
udisi ove hule koje djavo kuva sa Mirkom i Draganom. Sada u Australiji skupe
nekretnine , skupa zemlja nije ko negda kada smo lako kupovali jos lakse zidali onako
slozni ko sto bismo i radili danonocno podizuci svetosavski beleg zidajuci srpske
crkve i domove.Radili sve sa familijom.Ovi nepomenici ugrabise milijunske svote u
imanjima manastirima crkvama. Ostase srbi na ledini. FALA vi braco , vasa rec da
ode do neba da nam Bog cuje jer kazu sveti i nasi stari govorase da za nas gresnike
kada se brat pomoli onda mora Bog da to cuje. FALA i nasa je molitva kao sveca za
sve srblje gde god ziveli na ovoj zemlji koja nas u ovome zivotu kusa ko smo i dal
mozemo i na strasnome mestu izdrzati?
Na mnogim sajtovima vodi se pravi rat protiv Starokalendarca koji se optuzuju za
raskol i pogresna ucenja ali se pri tome ne navode nikakvi dokaze za takve klevete
koji dolaze od ljudi koji se Boga ne boje a Srbskog naroda ne stide. Zbog pravde i
istine Bozije koja drzi zemlju i gradove, bilo bi pozeljno ubuduce kada se govori i
pise o Starokalendarcima da se bude posten prema njima i sebi i zato navede gde su
Starokalendarci rekli ili napisali da je spasenje samo u Starom Kalendaru? Na to
pitanje niko mi do sada od njihovih kriticara ili klevetnika odgovorio nije, niti bilo
kakav primjer naveo za opravdanost takvih neosnovanih tvrdnji koje su najverovatnije
proizvod lazi i kleveta od tajnih ili javnih slebdenika rimokatolickog grigorijanskog
kalendara koji se kao takvi izdajnici Boga i SRbstva: Pravoslavlja i Svetosavlja ne
slazu sa Starokalendarcima, ali se zato iz ekumenskih razloga kao papisti, globalisti,
novotarci, pacifisti i komunisti slazu sa svim neprijateljima Srbskoga naroda i
Gospoda naseg isusa Hrista! MIKI, ti si nazalost u pravu! Odavno se radi medju
SRBima na uvodjenju rimokatolickog grigorijanskog kalendara i stvaranju unije sa
rimokatolickom crkvom i ostalim protestanskim vjerskim zajednicama. O tome je
pisala i Staza Pravoslavlja zvanicni organ SPC u Sjevernoj Americi, u svome
februarskom broju od ove godine pod naslovom Jedinstvo Crkve i satanska zamka
raskola i jeresi. Pisac toga clanka Jeromonah Tihon Stavronikijski, ide toliko
daleko da opravdano ukazujuci na greh raskola ispod zita pokusava lijepim rijecima
da opravda sadasnje nezdravo stanje u Crkvi i promjenu kalendara, osudjujuci
unapred sve one koji bi se drzali starog kalendara i suprostavili njegovoj promjeni.
On ne shvaca da Jednu Svetu Sabornu i Apostolsku Crkvu Boziju ne cine oni
vernici koji promjenu i napuste Stari Kalendar, prihvatajuci Novi rimokatolicki ili
grigorijanski kalendar, nego samo oni pravoslavni hriscani koji ostanu u Starom
Kalendaru kao ikoni vremena nasih Svetih Bogootaca iz Vaskolikog Roda SRbskog.
Sveti Apostol Pavle kaze: stojte i drzite uredbe kojima se nauciste ili rijecju ili iz
poslanice nase. (2.Sol.2,15) Ili hvalim vas sto m se u svemu secate i drzite
PREDANJE kakvo vam ih predadoh. (1.Kor.11,2) Jedna od UREDBI ili
PREDANJA koje smo mi nasledili od Svetih Bogootaca nasih jeste i nas osveceni
STARI JULIJANSKI KALENDAR. Zato Srbine brate sacuvaj sto ti je predano!
(1.Tim.6,20) ako i dalje zelis Srbin biti!


,
1583.
.
05. 2013
***

,

1583. .
II
(1583. )

,
,
: ,
!

.
, .
, .
,
.
,
, :

. (. ),
, ,
,
, . ,
, , :
1. ,
,
, ,

.
2. ,
, ,

 , ,
.
3.
, ,
,
,
.
4. ,
,
.
5. ,
,
, , ,
.
6. , ,

.
7.
,
,
, ,

.
8. :
, , ,
,
. ,
.
. !
1583. , 12., 20.



( )
:
: , , , , , :
269 : 5.07.2013

 , .. (.)
, ,
, ,
. ( ,
, ).
***

, / 4 5/ ,
, , -
a ,
( ).
(2.) . ( 1-2),
- ( !).
, , ,
(
, ,
, )
(
, ), .
,
, 4 60.000 , 65
30
( !
!). :
, ,
(
1945, . ).
, 1959..,
, , . (

 2012, , :
!).
: ,
, . .
.
, , :

,
, ?
, , , , .
,
, ! ,
, , ,
, , ,
, , ,
,
,
, .
,

, , ,
! ( .
,
! ,
).

,
!
, ,
,
, , , ,
, .
( , ,
, )
?
: !
.
, , , ,
, , . (
), . . , ,
: ,
,
:
, ! . ,
,
( ;
).

, , .
e

, 2013. . .
+

.
1)
? , , :
, , 35 2 .
, 38.000 , , ,
,
.
. .
? , ?
.
2) ,
( ).
, ,
( ),
, , ,
, 500-600 , ,
10.000!
(
, ,
!). ,
, , !
.
. ( ).
!
.
-

: I never saw General
Mihailovich face to face again after those meetings in 1944, but I wont ever forget
him. Lt. Col. Milton A. Friend, USAF, Retired, March 4, 2010(1)
. 26.06.2013
***



,


. ,

,

,


.
.
,

;
;
:
:
!

?
, ?

- ?
?
, e.
, (, 10. 8. 9. 10.)
.

! :
,
. ( 8, 20. 23.)(2)

,
:
!
, ,
:



? :


.
,
,
,



.
:

?
? !
! ,
,

e
.





, , ,


.



,
!

; ;
;
;
;




:
!
!

!

!
?

.
www.ravnogorskivenac.com
________
(1) , HAPPY 91st BIRTHDAY TO LT. COL. MILTON FRIEND
of the U.S.A.F., Halyard Mission veteran and lifelong supporter of General
Mihailovich and his Chetniks!, www.generalmihailovich.com)
(2) , , ., 06/25/08)



,
,
, .
:


, , .

, ,
.
,
.
,
,

 . , ,
,

. .
,
,
.
, .
.
, .
.
, ,
,
, .
- , , ,
, .

.
, ,
.
, ,
,
, .
66. *,
.
,
.
.
, , ,
, .
. .
.
.
.
,
.

,

. ,
, .
.

.
.


, . .
, ,
. .
, .

,
,
.
. .
. ,

. , ,
, ,
,
, ,
.
,
. ,
, , ,
, , ,
.

. . , ,
: ,
. ,
.

. :
!
, , ,
,
.
, , :
, .
, ,
, . ,
. ,
,
, , . ,
, ,
.
.
.
, , .

. ,

 .
,
,
, (
- 4 :
,
).
. ,
.
,
, .

.
.
, ,
. : ,
.

-, ,
.
!
?

:
1. ..
2. ..
9. 2010. -
e,
. . -
.
,
.. ,
. .
65. : .
70. : , , ,
-, ,

, .
71. :
-, , ,
, . ( - .
. ,
, 2004, . 148; 150).
70. 71. - .
-. ,
- ,
65. - :
, -
, - ,

.. .. ,
- , , ,
,

 . - ?
, - ? (.
3,3)
?

, ,
- -
. -
-?
.. . ..
. , .
. ,
, , , - .. ,
- ,
-.
.
.. - .. .

, , - ,
. ,
,
- -.
( 71. -
).
, - ,
. ,
.
, , - ,
- . ,
.
,
, .
, -
.
, - ,
- - .
- ?
.

, , -
, -
-
. -
(
) - ,
, .
? -
, , ,
- ?
,
3./16. 2010. [1]
:

[1] : , -
, 16. 2010. .

- ,
,
a , , ,
- - ,
, , ,
, , :
.(.10,12) ,
, -,
, , ,
.
, , ,
- .
,
, - ,
,
,
-

-, -.

, , ,
, -, , ,
, ,
. .
,
, -
, , - ,
,
-, .
- , .
,
, , -,
, , , - .
-
,
, , ,
, -
, -
.
-,
,
,
-, , ,
- -.
, -
, .
, -, ,
,
-.
, -
- -
-
, .
- -
. -,
- . ,
-
.
, -
- ,
,

 -, ,
-, .
, - ,
-, ,
-,
, .
-
- ,
-
,
, ,
, .

- -
-
.
,
- -
, -
- -.
, - ,
-
, -
, ,
- ,
.
, ,
, - ,
, .
,
- ,
.
-
, -
, , ,
, ,
-

- .

 -
- , -
-
, -
-
.
, -
.
-
, -
.
-
, ,
,
, -
, , , -
. - , -
-
, .
-
,
,
-, -
-.
-
-
, -
,
- , -
- .

-
. -
,
.
,
- -,
,
,
-
, , .

 - ,
, -
, - .
- , -,
, ,
, . , ,
, , .
- ,
- - .
- ,
- , ,
, -,
,
- -
,
, .

.
, ,
,
, , ,
, , , ,
.

: .


. 5
11 000


6. , . 70. . 35. . )
, - . 67. . 2. , -
. () -

 , -
, , (10, 45. 64.
. , 6, 32, 33, 34. 37. , 9.
), -
(32. 63. , 103. -
) - (58. 59. . , 4.
, 133. -
).

1. ()
, ,
-, ,
, - (:
, . 86-88[1]). () -
-, - .
1995. (:
, 27. 2000, , 23. , 1995. ). ()
(
), -
(: , 07. , 2003.). -

,
( ) 45. .
,
( )
( ).
2. ()
,
, , -
(: ,
, . , 2001, . 234-241.)
3. ()
, -
-
- , - ,

. (: ,
, . , 2001, . 234-241.)

[2]
:

 .
() . .
1.

10.
, , - ,
.
45.
, , , - ,
;
(=), .
64.
, (=) -,
( ), , .

6.
, ,
(=) .
32.
,
(=), .
33.
() .
34.
- ,
, -,
. . (=),
.

 37.
, ,
.

9. -
, ( )
- (= )?
. (=-)
: , ! , ,
( ),
.

2.

32.
/ ( )/
63.
/ -/

103.
/ - ( )/
3.

58.

, , ,
(= -), ;
, .
59.
, , , ()
, - ; , ,
- .

4.
/ /

133.
/ /
(=) ,
-, ( )
- .[3]
[1] www.patriotikus.wordpress.com/2010/08/11/5
[2] ,
.
- : . , , , , , , , , , , ,
, . , , . , , , ,
, -, . , , , , , , , . , , .. , -, , ,
, , , , , , ,
, -, , , , ,
, , , , -, ,
, , , -, , ., , , ,
, , . , , , , , , ,
, . , . , , -,, ,
, , , -, , , , , ,
, -, , , , , . -,
, , , , , . , . , ,
, , , , , , , , ,
, , , . , , , -,
, , , . , , . -, ,
, , , , , , , , ,
, -, , , , , -,

, , , , , ,
, , -, . , Grazz, Lajbnic (Austrija),
Minhen (Germa-ny), London, Chelmsford (UK), Sidney, Camden (Australija), Dubai
(), Lake Hiawatha, Edgewater, Cikago, Monsey, Cleveland, Hinckley, (USA),
Toronto, (Canada)
[3] , . -, , 2005,
. 40, 48, 51, 52, 157, 175, 176, 208, 220, 295, 296, 372, 386 523.

, (. 1, 22).

, ,
() . (: . 5, 1-20).
,

, ,

. .
,
: ,
, : , ,
;
, : :
. , ,
: ! ;
. , ;
, (. 7-11).

,
:
1. -
, ,
, , ,
, .
2. , , , ,
, ,
,
.
3.
, , , , ,
,

 . , .
4. ,
, , , , ,

- ,
, 1978. ,
,
, ,
-, , ,
.
5. , , -
()
.
. ,
, ,
, .
6.

, , , : ,
. , , ,
. ,

. .
7.
, - ,
, .
,
()
.
8.
.
,
, , ,
, :

.
9. , ,
,

. ( 7.10.2003.)

, ,
.
-
: .
:
.
!

.
.

,
,
.

, ,
, 2011. . 289-293.
, 2.6.2013.
. ( !) : ,
,

:
.
, ,
.
:
, ,
.
:
.

.

:
? , ,

,
,
,
,
.
,
. ,
,
. ,

.


,

.
,
. , ,
.


. 1776..
,
() . .

. , ,
, , ,

. ,
,
.
,

. .
.
.


.

. . ,
.

,
, . .
,
.
,
, .
.
.
.

.

.

. ,
.
.
.
, .
, ,
,
( ).
.
.
1993..
.
. ,
,
, .
,
. ,
, ,
, ,
,
.
,
, .
. , ,

.
, ,
.
. ,
,
,

 . , ,
. (?)
, ,
. ,
, ,
.

,
.
, ,
.

.
.
,
, . ,
,
.
II ,
, .

, .
, , ,

. ,
,

, .
, .

.
, .
. , ,
.
, .

, , .

.


. , ,
.


.
, ,
.
. .

, , ,
.
.

. .
!
?
?

I
, , 2000. -
- - [1]:
, ,
- - ()

-
.
-
- -, ,
.
, -
, - .
-
- -,

. ,
, . ,
,
. , -

 .
,
, .

,
- . ,
- .
- -
,
-
- ,
, ,
, -.
-
,
- . - -
,
-, -
- . -
() .
() .
-
- ,
, - .
-
.
-
, .
. - ,
,
.
-.

.

- -
-.
-

,
- ( -
. ),
.

 -
- .

- .
- ,
-
- .
, -
- .
-
.
, , -
-, , -
, -
.


-,
.
-
, -
- .
- .
. -
, -
, , -
, -,
, -
.
-,
, - ,
, ,

.
-
- , -
.
,

.
- ,
, ,
-. , , - ,
. - , -
.

 ,
- ,
.
-
, ,

.
,
-
-
- - .

, - -
-,
, -
.
, -
:

-
.
, , -
. -
.
-
.
,
, -,
, ,
,
. -
, -
.
, .
, (.
).
(. ).
-
, -
.

 , - .
,

. -
.
- , ,
, , (. ).
,
, , ,
20 -.
-
. -
, ,
.
-
. ,
,
.
-
.
(I . 13,13),
, (I . 4,16).
, , . ,
, -,
, (.
).
-
, ;
,
, .
: , :
- , , ,
, , ,
, , .
- ,
- . -

:
. .


- ,
,
-,
.
()
, -
-
- .
-,
-
.
.
-
-
- ,
- - -
.

[1] , , , . , 2001, . 230-237.

.
,
.
,
, ,
.
. , .
,
.
, ,

.

 ,
,
.

, ,
.
,
,
,
.
13 , 2000.

, :
, ,
()


.

,
.
, , ,
.
:

,

,
, ,
, .
,
.
,
,
.
()
. () .

,
,
.

.

,
.

2000. ?

:

, ,
.
,


.
, ,

,
, .
-
:
,

.
.
, 2000.
,
.

2001.


.
. .
11. 2008.
, :

,

. .

, ,
. .
.
,
,
, ,
.
.

.
()
; ()
(2003. ),
; .
, ,
.
( ),

( , , ),
( ).
, : ,
, ,
,
,
( )
.

, .
. , ,
,
, ,
.
,
,
, , .
, , , ,
,
, ,
.
?

 ?
.

.

:
,
, . , , ,
, ( )
, . , ,

.

http://www.pravoslavni-odgovor.com/Crkva_Hristova/Crkva_Hristova.htm
,
*****
" ...
."

" ,
, ... ,
..."

= -

! -

" " -

, -

? -

? -

" " -

? - .

? -

""? - .

" - " -

"" -

- -

? -

""? -

- -

? -

, a

, ,
? -

" " -
*****
" "

" ,
."

" - ;
.
, !"

" , ,
,
."

" , ,
.
, ."


" ,
,

,
"

- .

- -

-
() 1995.

, ..." -

" - "
*****

"
.
- , ,
,
. , ;
, ;
, - ,
."

" , ,
, ,
."

, ,
,
, , .
:
."

"
"

-
()

, ,

- .

" " (1.. 6:20) -

- - .

" "? -

" . ..." ,

"" -

, -

-
-

, -

" - " -

- ,
,

" "? -

" ..." (.
1:18) -

(34 ) -

(27 ) -

, , , ,
... -

" " -

- -

,
-

, ,

- ,
,

- ,
, , ...

-
, ,

() -

*****

" , ,
."
" "

-
*****

" ,
"

" , , "

" "

" , : , , "

" " -

" , ?" (. 116:12)

( )

- .

-
? - .

- .

- .

- .

? -

" , " -

- ,
, ...

- , ,
, ...

" , " (. 3:1) - ,

,

-
()

-
*****

" ,
"

" ,
"

- -

- , -

... -

, -

" ..." -

- , - -

, -

, -

*****

" .
."

" ,
.

."

-
( ) -

( ) -

( ) -

()
-

" ?"
*****

- .

- .

() -

" " - ,

"!" -

, ,

-
*****

", , ,
...

.
... :
,
, ."

" , ,
."

40 -

-
*****
" - "

" ."

" , , ,
,
, ,
...
...

", ,
,
.

,
."

"
,
.
,

".

( )
-

- ,

" , " ,

" " -

, -

" " -

- .

- .

*****

" ,
,
, ;
, ,
, ,
, ,
."

"" -

! -
*****

" ,

- , , .
."

", , , ,
,

, , ,
, -
!"

" ? !"

" ,
,
,
, ,
,
,
".

" .
.
,
.
.
.

, .
,
,
: "
..."
,
,
.
, ,
,
...
, ,
!

.
,
...

: -

"" -

- -

- .

" "
- -

? -

"" -
( )

? -

? - ()

-
()

... ( )
-

"" -

( "")

? -

" "? -

" " (1.. 11:19) -

, " "

, , ... -

- " "

- ()

*****

" , ,
,
"

" , .
,
."

" , ; () "

" , , ,
.
,
.
-
, ,

...
,
."

" , ,
,
; ,
()."

1895.

( ?) .

- -

-
- .

, -

- "" -

"" "" (
.) -

""?

? -

? - .

"filioque" - .

- " -
" -

- .

Crkva i politika
Pisma Aleksandru Vuiu, vladiki Irineju, prestolonasledniku Aleksandru i
ambasadoru Konuzinu
Vladika Filaret
subota, 01. jun 2013.
Nedeljnik
Sabor Srpske pravoslavne crkve pratilo je i takozvano "curenje" dokumenata, filmova,
dokumenata slubi bezbednosti, medijskih spinova.
I do nae redakcije Nedeljnika stiglo je dosta materijala, ali od svih od ega je veina
tabliodna odluili smo da objavimo pisma vladike Filareta, jer ona na najbolji nain
oslikavaju kako funkcionie Crkva. I kako su crkveni velikodostojnici odavno i
dounici, i potkazivai, i ljudi koji nemaju veze s realnou. Uostalom prosudite sami.
Pismo Aleksandru Vuiu, 17. septembra 2012.

Potovani Gospodine Potpredsednie,

Iskreno smo se obradovali kada ste uspeli da formirate Vladu Republike Srbije, uprkos
svim peripetijama koje su Vas pratile. Oekivali smo da e nova Vlada koliko - toliko
raskinuti sa prolou i uhvatiti se u novo, isto kolo za dobrobit Srbije i srpskoga
naroda. Meutim, izgleda da su nae radosti, nade i oekivanja suvie kratko trajali.
Predhodna Vlada je mnogo to ta spreavala da radimo i obnavljamo, ne govorimo o
nikakvoj finansijskoj pomoi ve nam nisu dali dozvole i pored toga nasrtali, pljuvali,
blatili, penzionisali smenjivali i nema tog jada kojim nisu napadali SPC kolektivno i
pojedinano, pa ak su i raskol u njoj napravili. Svi smo se obradovali dolaskom na
vlast nove Vlade i oekivali smo da e se neto promeniti ali narodna kae: Novo sito
o klinu visi.
Mi kao Crkva, Eparhija i nadleni Arhijerej eleli smo dobru saradnju sa novom
Vladom, jer smo imali gorka i teka iskustva sa predhodnom Vladom. Meutim, kao
to kae narodna: Po jutru se dan poznaje", izgleda da emo imati iste probleme i
potekoe i sa novom, kao to smo imali sa starom Vladom. Znamo da imate pune
ruke posla i da nemate vremena za sve i za svakoga, ali znamo da imate i saradnike i
pomonike, uzgred budi reeno koje ste skupili s brda s dola, a rei u Vam na koga
konkretno i mislim, ali idemo redom.
Kaem da smo se obradovali kada ste Vi uspeli da oformite Vladu, na sreu ili nesreu
svih nas to emo tek videti. Bolje bi bilo na sreu ali kao to poslovica kae: Daj
Boe, eri da te Vladika uzme, ali Vladika se ne eni", te i ja kaem daj Boe da ovo
bude na sreu ali videemo?
Br. 1. traim i molim da mi Ministarstvo za kulturu kao i Republiki Zavod za zatitu
spomenika kulture izdaju dozvolu da mogu graditi Svetosavski dom u manastiru
Mileevi, kako bi 2019. g. dostojno mogli obeleiti 800. godina manastira Mileeve.
Bez ikakvih argumenata, ak se slue i laima koje pobija SO Prijepolje koje mi je
dozvolilo gradnju, a naalost tu dozvolu su mi dali muslimani a ne srbi, te nema
nikakvog razloga da mi Ministarstvo za kulturu kao i Republiki Zavod za zatitu
spomenika kulture ne izdaju dozvole samo je u pitanju ljudska pakost i zloba. O svemu
ovome je informisan u pismenoj formi asni i poteni ovek, dobar svetosavac i
pravoslavac Gospodin Velimir Ili.
Jo jednom molim, ovo nije pretnja ali ako ne dobijem dozvole ja u poeti na svoju
ruku da gradim pa pucajte koliko hoete ionako neete jo dugo kako ste poeli.
Br. 2. Takoe Vas molim da po pismu koje sam u svoje vreme uputio sadanjem
Ministru sa za sobraaj a u to vreme Ministru za infrastrukturu Gospodinu Milutinu
Mrkonjiu koje Vam takoe u prilogu dostavljam, rei problem puta oko Mileeve i
unitavanja vodovoda koji dovodi vodu do manastirske vodenice, kao i bespravnog
oduzimanja zemljita manastiru Sv. Nikole u Pribojskoj Banji kako bi se asfaltirao put
do porodine kue pevaice Ane Bekute.
to kae narodna: Rekoh i duu spasoh", Mileeva je starija i od Vas i od mene i od
Vlade Republike Srbije. Slikajte se sa Miladinom Lukiem, neka Vam je Bog na

pomoi i Sveti Sava. Mnogo ste obeavali da ete biti bolji od predhodnika pa bi bilo
bolje da preete sa rei na dela.
Pismo episkopu bakom Irineju, 23. novembra 2012.
ilas i Petrovi kupili Trepu
aljem Vam novu informaciju koju sam dobio o Banji Trepa.
Dragi moj Vladiko, i ovog puta Vas molim da pomognete da se to pre rei problem
Jove Andana i Dalibora Kupusovia, jer su nepodnoljivi.
Naime, kako saznajem, sadanji vlasnici Trepe su Dragan ilas, gradonaelnik
Beograda, i Duan Petrovi, potdpredsednik DS i bivi Ministar za poljoprivredu, u
saradnji sa ovekom koji pripada stranci Mlaana Dinkia. Kako sam saznao oni su
potpisali neki ugovor sa manastirom Vujin. Manastir je njima dao hotele i vodu a oni
su zauzvrat trebali da manastiru izgrade jednu zgradu gde bi manastir mogao da prima
posetioce, banjske goste i za sebe ubira sredstva. Bilo je tu i nekih drugih dogovora, ali
do dana dananjeg nita nije ispotovano i mananastir nema nikakvih prihoda od
Banje.
Ovo je informacija za Vas, kako biste mogli kod Gospodina Aleksandra Vuia
pokrenuti razgovor o povratku Banje Trepe svome pravom vlasniku manastiru Vujin.
Pismo Aleksandru Karaoreviu, 11. septembar 2011.
Sedi di si, ni za di si nisi"
to se tie dolaska Aleksandra Karaorevia na proslavu osveenja zvona i njegove
familije, na alost, moramo Vam saoptiti da ne elimo da ih primimo. Vrlo smo
pogoeni i uvreeni time to je neko od Karaorevia izvidao srpsku omladinu na
Gazimestanu ove godine na Vidovdan, i ne znam kako bi taj neko od Karaorevia
ko bi se pojavio sada proao. Miljenja smo da nema ta da trai u carskoj lavri
manastiru Mileevi.
to se tie dolaska Aleksandra Karaorevia na proslavu osveenja zvona i njegove
familije, na alost, moramo Vam saoptiti da ne elimo da ih primimo.
Potovana gospodo, to se dolaska svih Vas tie, Vi u manastir Mileevu moete doi
kao svi ostali vernici, pokloniti se grobu Svetog Save, Svetog Kralja Vladislava,
Svetog Nestora Mileevskog, Svetoj Kasijani i Kalistratu i ostalim muenicima i
podvinicima mileevskim. Od nas ne moete dobiti nikakvo gostoprimstvo, ni ast ni
poast.
Znamo da e toga dana biti mnogo srpske omladine, jer omladina srpska zna gde joj je
mesto, ali nismo sigurni ta moe srpska omladina dobiti od Vas a i Vi od omladine.
Zato treba da se drimo one narodne: Sedi di si , ni za di si nisi".

Pismo ambasadoru Rusije, 3. novembar 2011

Samo vi moete da nam platite struju
Vaa Ekselencijo,
Na samom poetku primite nae duboko izvinjenje zbog ovoga dopisa, koji Vam
upuujemo. Smatramo da ete imati razumevanja zato se obraamo Vama, jer sa
druge strane niti imamo pomoi, niti razumevanja.
Vas molimo, ako ste u mogunosti, da nam pomognete da izmirimo ove obaveze, da
nam ne iskljuuju struju. Ukoliko niste Vi, kao Ambasada, u mogunosti da nas
pomognete, takoe Vas molimo, da li postoje neki ljudi, da nam pozajme novac koji bi
vratili 1. rata 6.juna 2012. a 2. rata 27. jula 2012. godine.
Naime, radi se o raunu manastira Mileeve, koji ima obavezu prema
Elektrodistribuciji, u prilogu Vam dostavljamo raun, pa Vas molimo, ukoliko ste u
mogunosti, da pomognete manastiru da izmiri svoje obaveze prema
Elektrodistribuciji, jer prete da e manastiru biti obustavljena elektrina energija. Kao
to vidite, zima je ve na pragu.
Vas molimo, ako ste u mogunosti, da nam pomognete da izmirimo ove obaveze, da
nam ne iskljuuju struju. Ukoliko niste Vi, kao Ambasada, u mogunosti da nas
pomognete, takoe Vas molimo, da li postoje neki ljudi, da nam pozajme novac koji bi
vratili - 1. rata 6.juna 2012. a 2. rata 27. jula 2012. godine. Tada imamo dva velika
Sabora u Eparhiji, gde moemo sakupiti novac i zajmodavcu vratiti.
U poslednje vreme Crkvu guraju u ruke Muslimana, da sa njima vodimo borbu i
imamo posla, to se do sada nije deavalo, a evo poeli su i to da nam prireuju.
*
:
?
* 6. 1946.
. 1960.
. , ,
. 1967. 1970. . 1970.
. ,
" "
" " . 1981.
. (
), .
10. 1988. .
, .
,
. ,
.
,

 .

. : "
, , , ,
" (2. . 3,16).
!
.
,

. ,
, , .
.
,
, " " .
, , .
(" "!) !
:
, ,
, .
, , .
.
. ,
,
.


, ,
. , ,
.
. " . ,
", .
! , ,
.
!

: ,
.
.
, ""
, " ".
" "
, ,
. ,
,
.
!
,
,
" " .

 :
, , ,
, , , , ,
, , , ,
, . . ,
.
.
,
, :
. , "" : ",
".
.


.

. .
,
,
. : "
, , ?" (1. . 4, 20).
.
. .
.
,
.
.


. .
,
(2. . 3, 16). ""
. ,
" " .
,
.
,
. ,
,
" " .
,
.
,
.

.
.
,
. ""

 .



. (
367. .)
!
, 2076!

. ,
(
1. 3,16 2. 2,1113) .
.
,
, ,
.
,
.

.
, .
,
. ,
, . ,
.

.
70 ,
,

.
, ,
,
. ,
. , ,
.

, , .

.
.

!
.

.
?
""
.

 , , ,
.
. )
: "
,... ...
" ( 1, 1, 3). ,
.
, ,
.
.
, .
,
.

.

"" .

. , ,
, "",
"" "".
, ;
. ,
, , .
, ,
,
"" , . ,
, ,
, , , ,
, ( ).
( ), ,
.

, ,
, .
,
.
, , ,
, .
|)
( ), ( ), ( ),
( ), ( ),
( ) ( ).
.
,
.
,
.
.

 , . ,
.
, ,
""
"" ( , ).
, ,
, .
""
.


. ,
. , , ,
. " "
200. 170
.
, ,
( ).
. ,
,
"" ,
(2. . 3, 8).
" ",
( 9).
, , " ",
, , , .
.
,
,
.
, "".
,
.
,
,
. , 1.
2. ,
.
?
, ,
. , . ,
.
, .

.
.

, .

 .
, :
1. 363. .
,
.
.
.
2. 397. .
, ,
.
.
, .
.

,
.
:
,
!
.
,
.
: 1.
; 2. .

, ,
, .
,
, .
,
. , ,
, .
. .
,
. ,
, .
, , ,

, .
, , .
, , ,
, .
.
, , ,
, .
, , .
,
.

 , ,
. ,
, ;
"" .
, .
.
. .
, ,
, .
"",
.

" ". "",
! ,
. ,
"".
,
,
?

,
, , . ,
, " ,
, , ,
" (. 2, 20 21).
, . :
1. " , " (1. . 12, 27; . 12,
5).
2. " , " ( , . .) (. 1, 18).
2. " () ( ),
, ,
" (. 1, 22, 23).
,
. ,
. , " ,
" (1. . 3, 15). .
.
. , !
,
.

: " , ,
, , , " (2. . 2,
15).
: " ", "" ().
.
: , ,

. ( )

 ! ,
.
.
,
. ,
, ,
.

.
.
. ,
"". ,
" ". .
, , ,
.
,
. ,
.
.
,
. . ,
. .
?
:
? , ,
, .
, , ,
.
, ,
, . :
" , ?", ,
, .
: " ?
, ".

. ,
.

.
, : "
, , ;
" (. 16,13). : "
, " (. 16, 18).
.
. ,
.

 , , .
, ,
,
, ,
"" , .
, " , " (1.
. 14, 33).
, .
,
, ,
.
,
,
.
, ,
,
.
,
,
. , .
.
, 81 81.
, " "
.
.

. , 1500
,
, .
,
, , ,
, ,
: .
, . (
""
(, .. .)
!) ,

. ,
.

, .

. ,
.
.
.
,
,

 .

.


.
:

, , ,
,
.
( , 45 125).
- . . 1978. -, .
, 19. ( ) 1938.
. 25. . , .
, , ,
. 1941. .
.
. , , ,
, , 15. 1957. 19 . ,
.
:
, , ,
,
.

, . -, 1. 1960. . , .
. ,
. , . 1960. , 1974. , .
,

 -,
. , , . - .
- .
1978. . 24. 1978.

. - , , - , , -
.
, , 25. , , 10 10 . , :
, ,
.
,
, .
, ,
, , ,
,
, ,
. -. ;
,

, , , , , , .
,
:
, ,
, : . ,
,
;
, , , , , ,
, ,
-

 - 16. 1978. ,
. -
.
, ,
1992. , .
, 15. 1992. . , .

,
. . 1992. , .
-.
- . ,
, ,
. , (2012), (1992-1995)
(2011). - .
2013
.

()
, 31 2013 18:27
,

.
,
.
.
, .
, (
)
. , ,
,
, , , ,
.
, , ,
, , .
, (
) ;
.

 , , ,
: ,
(2. . 10).
. , . ,
. ,
.
:
(2. . 11).
( ),
.
, . .
.
:
, (2. . 9).
.
, ,
, : Filioque,
.

(. 15, 26).
,
. ,
, .. ,
?
, ? ,
? ?
, ,
, , ?
, ,
. ,
,
, .
, .
16,
,
.
- ?
?
,
, ,

?
? , ,
? ,
, , ?
? ?
,
.
. , . ,
, 90. , -
.
, ,
. ! (
)! .
, .
, , , .
, ,
. .
, .
, .
, .

, ,
.
;
;
.
1914.. ,
,

,
( )
.
,
,

.
, ,

 ,
, .
,
, .
, ,

.
-
. ,
, , ,
, .
:
;
.(.43-22).
:
, 4.(16) 1914. 96
, .
, !
,
. 15
,
. : ,
.

.
.
, () .
,

.
, , , ,

,
, , e .
,
, , .
.
,

, ,
.

 ,
.
, 2010. ,
(), ,

. ,
,
, .
, ,
,
( , )
,
. (),
,

, .

,
.

,
, ,

.
, ,
,
.

, ,
.
: , ,
, (. 5,20).
, ,
, , ,
.
.
,
.
, ,

1848.:
,
, . ,
.
()

 ,
.
(),

, :
, : ? :
(.118-6,7).
(),
,
,
: , , .
(),
,

:

.
(),

, :
(..5,29).
(), ,

: , ; ,
, . ,
. , ,
, (.58.1-3).
(), ,
,
: , .
.
. .:

. (. 16,
18) (. 24, 22). ,
, ?(. 8, 31).
: , (. 16,33).

, : , !
. , (. 22, 20).

6. 2011. |


20.30 .
,

.

,
.
,
, .
-21
.

2.000 , , ,

.
, ,
,
,
, , ,
.

, .

,
.

,
.
.
.
()
,
. (+1779..)
,
.
,
12-13
.
,
. , ,
, ,

,
, .
,
, :
.
.
.
.
, .

e.
.
, .

o.

, ?.
.

.
.
.
. a ,
, o, .
. , .
.
.
,
.
.
.

 .
, ,
, ,
, ,
, (), , ,
, .
.
, :
______________ , ,
, ,
, ,

III
,
, ,
,
,
, , , ,


, , ,

, , , , ,
,
,
.
, , ,
, ,
,

.

, ,
1937..
:
,
, ,
.
, .
,
,
,
,
, (+1937)

 , ()
: !
. je
.
je , .
, , ,
, ().
02/15.03.2013.
, ,

bratstvosvkraljmilutin@hotmail.rs
: 066/352-536
Slavenski grijeh
09.Decembar 2010
Dok sjenke davnih predaka plesu,
Vucica jagnje kolje iz tora.
Plameni ognji stjene stezu,
uz bol se budi hrastova gora.
Mjesec se tiho kroz tamu dize,
Cuti I gleda sta se to zbiva
Srna plaho usima strize,
Ko da je ona za nesto kriva.
I dalje sjenke lagano lete,
Valaj, iz duba Mora ih gleda,
Mjesecu crne kose, prijete:
Pretvorit cu sve u sante leda!
I dalje plamen stijenu lize,
Bez sjenke pastir u runu stize.
Krv mu je plava ime mu Lesnik,
Gospodar stada I sume vjesnik.
Na lijevoj desna, na desnoj lijeva,
Iz ociju zelenih vatra sijeva,
Zelene brade obrasle mrazom,
Poguren zuri promrzlom stazom.
Sta se to radi , stigla vas Mora!
Zasto je nocas krvava gora?!
Otkuda vucica jagnje kolje,
Otkuda nasilje dio je volje!?

Zar ljudske sjenke traze zrtvu,

zar da ja gledam jagnjad mrtvu.?!
Projterat cu vas iz moga stada,
Pa neka covjek vama vlada!
Sta ce covjeku, ovakva zrtva?
Bogu se prinose tijela mrtva.
Covjece jesi li sisao sa uma
vise te nece stiti suma?!
Idi u pakao I tamu slavi,
Sa vucjom njuskom na svojoj glavi!
Prokleta da su ljudska plemena,
nek ste u mrznji za sva vremena,
kad u zivotinjski dirate svijet
I zadnji od vas neka je klet!
Nismo mi krive sapucu sjenke.
Krivo je pleme naravi prijeke.
Odavno ono, postuje Moru
I klanja joj se sve do pred Zoru
Zacvili staroga hrasta kora,
Kandzama rasprsi oganj Mora.
Zahuce sova iz Svetog Gaja:
Hu, nek je prokleta ljudska raja
Nemirne sjenke Mora proguta,
Zabaci kosu pobjeze s puta.
Zaledi sumu, I Sveti Gaj,
Gdje bjese ljudski I bozji raj.
I tako poce grijeh Slavena,
U neka davna, drevna vemena.
Bacise Boga sa cetir glave,
Pocese samo jednog da slave.
Stadose ljubiti krst mrtvog hrasta,
I tako nova, vjera nasta.
I sve zbog grijeha jednog, plemena
Pocese muke svih Slavena.
Dobra, kroz svetce bogove slave,
Gresno, odsjeca bratske glave.
Klanja se Caru na zemlji laznom,
Koji se opasa vojskom snaznom.
Vojskom, sto krizom porobi svijet
Lazuci boga ,pravec se svet.

U crvenom plastu satana vlada,

Sjedi na tronu glavnoga grada
Poslusne kraljeve postavlja , skida,
A rulja ga slijedi kao bez vida
Krvave papuce bez stida nosi
Vadjene oci iz korpi prosi.
Iskezen klanja se zeljeznim lancima
Koljace zove svojim prvacima.
Koje je vece bilo barbarstvo ?
Dok covjek postova prirodno carstvo,
Il ovo sto unisti Zemlju cijelu
I nazva paganstvom, prastaru vjeru?
Jednoga dana Vjesnik ce doci
Da pravednima podari moci.
Hramljuci, bijeloga, konja vodi,
U liku Vuka on se rodi.
Perun ce kocijom gaziti more
Strijelama zlatnim poravnat bore
Sprziti svaku od sedam gora
Zemljski zivot postat ce mora!!
Nestat ce Cara, sto svjetom hara
Opet ce Svevid, Ljude da stvara,
Da bi se ispravio grijeh Slavena,
Iz nekih davnih, drevnih vremena.
H , LUCIFER.

July 5, 2013
, 52
, .

,
. 15. ,
1961. .
,
.
, , . ,
, ,
.

 28. .
, ,
, .
( )
, .
,
, , ,
, .
,
August 27, 2013
, ,
,
, .

,

.

,
.

,
.
,
.

August 7, 2013
5. ,
.
, , 20
.
, 27- ,
, .
, ,

, , , .
.
.
, 1. 75 ,
. ,
1930. .
, 1942. , ,
, .
. 1969
, 1970.
. , , , 1972
.

Pussy Riot,
.
, ,
Pro-Pussy Riot
.
" ,
, ."

PLAN ZA TRAGEDIJU POGIBIJE SVIH PRAVOSLAVNIH SLOVENA direktiva
amerikim slubama bezbednosti pod naslovom DOKTRINA AMERIKE BORBE
PROTIV ISTOKA..Alan Dals, direktor CIA-e (1953-1961) je izjavio:
Rat je zavren, polako emo sve izgraditi, i mi emo dati sve to imamo, svo zlato,
svu materijlanu mo na magarenje i zaluivanje ljudi. oveiji mozak, svest ljudi
skloni su promenama. Posejemo li tamo haos, mi emo neprimetno da im
podmetnemo lane vrednosti i primoraemo ih da te vrednosti i prihvate. Kako? Mi
emo nai istomiljenike, svoje saveznike i pomonike u njihovoj domovini. Malo po
malo, mi emo odigrati grandioznu po svom obimu TRAGEDIJU POGIBIJE SVIH
PRAVOSLAVNIH SLOVENA, I KONANO NEPOVRATNO EMO UGASITI
NjIHOVU NACIONALNU SVEST. Literatura, bioskop i pozorite e proslavljati
najnia ljudska oseanja. Mi emo na svaki nain podravati one koji budu usaivali u
ovekov razum kult seksa, nasilja, sadizma i izdaje jednom reju svake
nemoralnosti. U upravljanju dravom, mi emo izazivati haos i nered. Neprimetno, no
aktivno i postojano, pomagaemo despotizam inovnika, korupciju i neprincipijelnost.
estitost i pravednost bie ismevani, nikome nee biti nuni i bie smatrani ostatkom
prolosti. Grubosti i naglost, la i obmana, pijanstvo, narkomanija, izdajnitvo,
ovinizam i neprijateljstvo prema narodima sve emo to kultivisati u svest ljudi. I
mali broj, veoma mali broj ljudi e shvatiti o emu se radi. Ali, takve emo ljude
staviti u bespomoan poloaj, ismevati se sa njima, oklevetati ih i proglasiti ih
otpadnicima drutva. Mi emo ruiti duhovne vrednosti, vulgarizovati i unitavati
osnove narodne moralnosti. Na takav nain emo rasklimati pokoljenje za
pokoljenjem, loviemo ljude u detinjstvu i mladalakom dobu, uvek emo glavnu

stavku da bacamo na omladinu, demoralisati, razvraivati i obeaivati je. Eto, tako

emo mi to da uradimo..
,
,
: , .- .
- , ,
. ,
, , ,
, ,
.
,
, ,
.
,
, .
;
;
.
,
.
.
.
,
, .
, -, . ,

. ,

.
, ,
.
. ?! ,

e e , 1700
.

. ,
, ,
,
.

T
.

. ,
. , ,
, ,

, ,
, , .
. ,
. , ,
,
, . ,
, .
, , -
. , ,
.
.
, :
, (. 22, 21). ,
.
.
:
(1 . 5, 3).
,
, . ,
.
(2 . 2, 10),
, ,
,

. ,
.
, ,
. ,
, :
, .
; ,
(. 1, 10).
,
. ,
.
:
!. , .

, .
. :

( ).
?
, , .
? ,
,
, .

?
,
?


. , ,
,
. ,

, ?


,

.


,
. ,
.
?
. , .
.
. .

, .

. ,
( )
. .
,
.


. , , .
. ,
. , .
.

, .
.

.
,
.
.
.
,

.

.
2013.
.
. .
. , . ,
, , .
:
,
, , ,

 , ,
, , .
, , ,

. ,
Jeremiah Films ( ),
,
.
,
.

,
.
,

(1 . 6:12, 2 . 4:7).

, .
( )
. ,
, .

,
?
?
- ,

,
,
,
,
, .
, ,
. ,
.
.
,
, (1 .4 :7-8).

,
. .
.
(
) .
. ,
, , (1 .

15:45 ), .
,
.
,
.
?
- , , 2011. , ,
Saddleback,
, 28 000 , 40 000
Purpose Driven Life .

.
: (), ()
( ), ,
, , ,
, ( )
.


?
- ,
, .
. .
, .
,
, .
, , ,
(
). ,
. ,
() , ,
, ,
.
.
.
.
.

, , .
.
.
: , ,
, ... ,
, , , ... (2 . 3:2).


. , , .

.
.

.
,
, .
, (. 6:23 22).

.
- ,

,
.
,
.
, , .
, ,
, .
, , ,
. ( ),
. ,
,
, ,
.
, , ,
(
), ,
, , .
(, ,
, , ), .

.
,
( )
.

( )
( ).
, ,
, ,
.
, , , ,
,


. ,
,
. ,
, , ,
, .
,
,
,
.
, ,
.
?
- .

, , ,
.

. , ,
, ,
... ,
,
? , ,
,
,
.

,
. ()
. ,
, , ,
! (. 10:22).

?
- , ,
, ,
,
,
,
.

?
-
, :

, , .
,
. ,
( )
, .
, ,
( ).
,
, , .
,
.
.

, .
(. 18:36)
(1 . 12:12 27)
, .
,
(. 12:9, 20:3).
,
.
.
, ,

,
. ,
.

. ?
- , ,
,
.
. ,
.
.
,
(.5:20).

 .
, ?

o.
- ,
.


. ,
,
, ,
, . ,
, ,
, , , .
, .


, ,
, .

, , , (Hunger Games).
, ,
,
, ,
.
,
, .
, , ,
, ., ,
.
,
.
.

, , ,
?
-
,
, .

,
.
,
, .
( , )
, ,
.
,
, (
,
). ,
, ,
, ( )
,
.
, ( ),
. , ,
. (
-),
,
( ) ,
.
- ,
.

.
,
.
, ,
, Out of India: A True Story
about The New Age Movement,
,
.
,
,
. , ,
.
, ,
.


2009.
, ,
?
- ,
, ,
, .
.
, ,
, .
, , , ,
,
, ,
, .
.
, ,
, ,
( ),
.
Islam Rising: A Call to One World Ummah
(domination).
e ?
-
? .
, , (. 18:8).
.
, . 24.
, .
()
.
.
,
.
,
.
: -


.

,
. ,
.
: (. 5: 14-16).

,
, ,
, ...
(Wide
is the Gate: The Emerging New Christianity),
.

: ,
, , . ,
,
.
,
. ,
(2 . 3:16-17).

 ,
. , ,
, , (
),

, .
.


. ,
.
, , ,
, , 2.
11:4. , .
. - .
.
.
.
. 51, 2012.
ISPOVEST EPISKOPU MILUTINU
:

634

: 22.03.2011

,
,
+++
, ,
, ,
, .
, ,
, ,
, ,
, ,
.
, ,
. , ,
, ,
, , .
o , ,
, ,
e

 . , ,
. . ,
.
, , .
, . ,
. , ,
,
, ,
. ,
, ,

, ,
, ,
,
,
, ,
, . ,
; ,
,
, ,
, .
?
, ,

.
, . ,
;
, , ,
, . , .
.
, ,
, ,
. ,
,
.
. ,
, , , .
, ,
, ,
. ,
, ,
!? , ; ,
.

 , .
, ,
, . ,
.
. ,
, , ,
,
, .
, ,
.
, ,
, , . .
,
, .
?
, , .
, , .
, , ,
, , ,
.
. ,
, 30. ,
,
,
, , ,
.
, , ,
, ,
. ,
, ,
. ,
, , .
, , ,
, ,
.
, . .
, 2002. ,
,
, 22. , .
.
, . , .

 . . ,
, . .
, ., ,
.
, , ,
,
, ,
, .
, ,
, .
,
.
. , ,
. ,
, ,
.
, ; , ,
,
, , ,
, ,
. . ,
. , , .
, .
, !?
, ,
, , .
, ,
. , ,
, ,
, , ,
, ,
, .
, , ,
, , .

, 1300 ,
, .
, ; ,
, ,
, , .
, , ,
, , ,

, 17 , ,
, ,
,
.
, ,
,
.
, , :
1.

, ;

2.

3. ,
;
4. ,
.
, ,
.
, ,
,
. ,
, ,
, ,
,
; ,
.
,
. .
.
, ,
.
, .
.
, .
,
, . ,
, ,
.
, ,
, .
, ,
,

 , .
.
, , ,
.
, , ,
, . ,
, , .
,
. .
, ,
, ,
. ,
1938.
. , ,
, , . ,
, ,
, .
, ,
, ,
, .
. ,
, ;
.
,
.
, 1975. ,
, .
, ,
,
. ,
, ,
, .
, .
, . .
, ,
.
, , , ; ,
. , .
.
,
, .
,
, , .

 .
.
. . .
. ,
; .
, ;
!
.
, : ,
, . , , .
,
, : , ! .
, , . ,
, ,
,
. .
, ,
,
,
. ,
.
1965. , ,
,
.
, . , , ;
, , .
, ,
, .
, , ,
.
,
. ,
, ; ,
, , ,
, .
, , ,
, , ,
.
, ,
,
, ,
, .

 ,
.
. ,
,
,

, , ,
, .
.
. , ,
, ,
, , , .
, , ,
, , , , ,
,
,
, ,
. , , ,
,
, ,
, ,
!?
i , ,
. , , (
),
, , . ,
, .
, ,
, ,
, ,
, ,
, ,
?
, ,
, ,
, ,
. ,
, ,
.
, , ,
.
, , ,
,

 , ,
, . ?
, ,
. ,
( ),
. ,
, , ,
. ,
, .
, ,
;
.
, ,
, ,
, ,
,
.
, .
,
,
, .
, ,
, ,
.
, .
, ,
, ,
, , .
, .
; .
,
; . , ,
, ,
; . ,
,
; . ,
, , ; .
, ,
, ,

.
, .

 ?
?
,
,
, . .
.
, 1983. ,
, , ,
. ,
. ,
: ,
. , ,
.
, , :
,
, ,
,
.
, :
, .
, ,
.
.
,
.
. ,
; . , .
, . .
. ,
, .
, , ,
.
; , 92. 93. ,
,
, , .
, ?!
, , .
,
? ,

, ,
, , ?
,
.
, ,
. ,
,
, ,
, ,
, .
,
, .
, , .
, ,
,
: , ,
, .
, , ,
, .
, .
, , ,

, , .
, ,
.
, , ,
, .
.
;
, .
, , ,
, .
, ,

, .
, ,
. ,
.
, ,

!? ,
, .
, .
. , ,
, , ,
. , .
, , ,
?! ,
,
? .
, ; , ,
,

; ,

,
. ,
,
.
,
. ,
, ,
.

, .
. , ,

1927. . ,
,
1953. ( ),
, . ,
, ;
, ,

.
, ,
, , ,
, .
.
,
, , ,
,
, ,
.

 , ,

, 2005.
1. (. 1)
2. (.2)
PROROK Muhamed oenio je djevojicu od est godina ali je brak s njom
konzumirao tek kad je imala 9 godina, istaknuo je dr. Ahmad Al-Mu'bi, saudijski
matiar.
"Ne postoji minimalna dob za ulazak u brak. Moete imati ugovor o braku i
jednogodinjom djevojicom, a da ne spominjem djevojice od sedam, osam ili devet
godina. To je samo ugovor koji pretpostavlja pristanak obje strane. O braku djevojice
u tom sluaju odluuje njezin otac i ona na taj nain postaje ena", rekao je Al Mu-bi
u intervjuu za libanonsku LBC televiziju.
"Je li djevojica spremna za seks ili ne? Koja dob je prikladna za poetak seksualnog
ivota? To ovisi o okolini i uvjetima, U Jemenu, djevojice se udaju sa devet godina
navie, dok se u drugima ene tek nakon 16-te godine. Mi slijedimo primjer proroka
Muhameda", objasnio je Al Mu'bi.
Al Mu-bi objanjava kako se ljudi nau u svakakvim situacijama te za primjer navodi
mukarca koji ima tri ili etiri keri ali ne i enu. "Pretpostavimo da mora otii na put.
Nije li bolje da je oenio svoju ker za ovjeka koji e je uzdravati i tititi i s kojom
e, kad doe vrijeme za to, imati seks? Tko kae da su svi mukarci predatori?",
zakljuuje Al Mu-bi.
" " !
Pie: Suzana Bandi
06.10.2013.
Hrvatska pravoslavna zajednica Zadar juer je proglaena autokefalnom. O tome
svjedoi dokument koji je potpisao patrijarh Nikolaj I. iz Pariza s jedne, te predsjednik
Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika Zadar, Ivo Matanovi, s druge strane.
Tim povodom odrana je konferencija za medije u prostorijama Hrvatskog drutva
politikih uznika Ivo Maina u Kneevoj palai, na kojoj su uz Matanovia nazoili i
protojerej Aleksandar Ivanov, ve ustolieni sveenik HPC-a i protojerej Petru Parvu
koji je kazao da je jueranji dan zapravo povijesni dan za Hrvate, a posebice one
pravoslavne vjere.
- Ovo je poetak i ja se nadam da u vas sljedei put kad doem, u sijenju 2014.
godine, zatei u crkvi, a ne u uredu kao sada. To je jedini nain da se ova Crkva
razvija i da ne ostane samo kao nekakva filozofija u oblacima - rekao je protojerej
Parvu napomenuvi kako je sjedite ove Crkve u Parizu te da je priznanjem od
patrijarha Nikolaja I. HPC postala dio europske pravoslavne crkve.

Matanovi je dodao kako su Hrvati sve do 1054. godine, odnosno do Crkvenog

raskola, bili pravoslavci te da je vrijeme da se obnovi tradicija i da se Hrvati vrate
korijenima. No za bilo kakav ozbiljniji rad treba im, istie Matanovi, prije svega
prostor za okupljanje i sluenje misa, a samim time onda slijedi i imenovanje
sveenika koji bi obavljao obrede u Zadru.
PROSVIJED NA GORNJI TEKST
Ivo Matanovi:

Uz tekst Osnovana Autokefalna hrvatska pravoslavna zajednica Zadar!

Pozivajui se na Zakon o tisku, molim da hitno objavite moj prosvjed na
upravo gore spomenuti tekst kojeg je Zadarski list na str. 3 svoga lista, pod
podrugljivim nadnaslovom IMA I TOGA objavio nadnevka 6. listopada ov..g.

Kao prvo, vrlo malo sam govorio.

A kao drugo nigdje nisam izgovorio ni jednu rije da je vrijeme da se Hrvati
vrate pravoslavlju, ve sam umjesto toga spomenuo da su Hrvati pod
pravoslavljem (kada su bili u zajednitvu sa ostalim kranima do 1054.g.,
odnosno do prodora Turaka u 15. stoljeu Hrvati imali punih 777 godina svoju
samostalnu dravu, a kada su vjerski podpali pod Rim, odnosno
Rimokatoliku crkvu, Hrvati od toga vremena, punih 888.godina nisu imali
svoju samostalnu dravu.

Uz ovu izjavu sam posebno naglasio da je Hrvatska ponovno na putu da

izgubi svoju dravnu samostalnost, jer je rimska kurija ponovno nametnula
svoju dominaciju nad cijelom hrvatskom katolikom crkvom. Najprije, oduzevi
joj samostan Dajlu u Istri i naprasito smijenie Porekog biskupa Ivana
Milovana a zatim nametnuvi joj za predsjednika HBK svog nadbiskupa
preuzvienog elimira Puljia, Zadarskog nadbiskupa ija je nadbiskupija i do
sada bila pod jurisdikcijom Rima.

Istina je, rekao sam da je dolo vrijeme da se Hrvati proglase HRVATSKIM

KATOLICIMA, kakav je sluaj u Poljskoj, a ne pravoslavcima.
Ovdje se radi o krivoj percepciji pojma pravoslavlje jer se meu puanima
sinonim pravoslavac smatra srbinom. Dakle nije rije o Hrvatima katolicima
ve o Hrvatima pravoslavcima, bivim tzv. Srbima.

Osim toga vaa novinarka vrlo malo dala je prostora generalnom

tajniku Meunarodne pravoslavne crkve gospodinu Protojereju Petru Parvu
Ekszarh Mitrofor, koji je imao sve ovlasti da u ime Patrijarha Nicolas I.,
patrijarha Meunarodne pravoslavne crkve sa sjeditem u Parizu, potpie
POVELJU o proglaenju Hrvatske pravoslavne Zajednice (crkve)
AUTOKEFALNOM i koji je na tiskovnoj, na engleskom jeziku, govorio vie
od pola sata.
U Zadru 6. listopada 2013.g.

Predsjednik Hrvatske pravoslavne zajednice (crkve)

Akademik Ivo Matanovi
SVEANA LITURGIJA POSVEENA
PROGLAENJU AUTOKEFALNOSTI
HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
Bojom milou i duha najsvijetlijeg Trojstva uvenog i slavljenog kao Otac, Sin
i Duh Sveti umilostio nam se i naddbiskup Pariza Nikola I. - mitropolit Europe i
patrijarh Svjetske pravoslavne crkve sa Svetim sinodom da nam svojim
potpisom podari ovu najveu poast - Svetosti i proglasi AUTOKEFALNOM
Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Pa je tako nadnevka 3. listopada godine gospodnje 2013. u prostorijama
Restorana "LIBURNA" U Petrianima kraj Zadra odrana sveana Liturgija
posveena proglaenju AUTOKEFALNOSTI Hrvatske pravoslavne Zajednice,
u daljnjem teksu Crkve, a koju su predvodili: protojerej Petru Parvu,Julijan
Gheoru, Aleksandar Ivanov i Dimitrije Dimitrakovi
U nedostatku crkvene bogomolje (crkve) liturgija je odrana na terasi restorana
"Liburna" u Petrianima kraj Zadra a u vlasnitvu gospsoe Sanje Lisica ispred improviziranog oltara s pogledom na more. Ovdje treba posebno istai da
na gosoljubivost vlasnice restorana "Liburna" koja je ugostila crkvene
dostojanstvenike, a nato joj su se posebno zahvalili gosti sveenici.
Dakako, posebno su se zahvalili gospoi Lisac i predstsavnici HPC koju je
predvodio gospodin Ivo Matanovi i gospodin Jure Suac i naglasili da e ovo
ime restoran "Liburna" biti u povjesti zabiljeeno kao mjesto od posebnog
znaaja za hrvatski narod, gdje je nakon 58 godina ponovno obnovljena HPC, a
ovog puta i Meunarodno priznata sa svim prerogativima Kanonske
samostalnosti u svijetu.
, "
" .

 ,
.

. !
, , ?
, !
.
?
Svjetska internacionalna crkva je sa sjedditem u Parizu. Ima 78 episkopa po cijelom
svijetu. Ujednom je registrirana i u EU. Niti jedna pravoslavna crkva nije dobila
takovo medjunarodno prizanje. Budui su Hrvatski pravoslavci postali dio te crkve
njegova svetost Nikolaj I. priznala je autokefalnost Hrvatima. Sada emo mi priznati
Crnoogorce i Makedonce i tako emu stjerati CPC u or sokak, odnosno morat e
napustiti sve samostalne i crkve po ovim republikama. Tako nalae i Kanonski zakon.
Samo internacionalne pravoslavne crkve imaju pravo djelovati i van svojih granica.
To Srbi nee nikada postii, jer ovu interenacionalnu crkvu vode vlasi koji samo oni
imaju placet na ovo ime u svijetu. Mislim da ti je sad jasno o emu se radi.Gospodine
Matijevuu, za dodatno objanjenje ipak malo podrobnije proitaj ovaj portal kao i
rjeeenje koje se nalazi na prvoj stranici portala... zahvaljujem.
Akademik Ivo Matanovi
Hvala na pojanjenju koje nisam traio...a i na nepojanjenu onoga to sam pitao...

, 1941. 1945. , ,
450 ,

 , 1743.
1942.
, ,
: rs longa, vita brevis ( ,
). ,
, , -
.
19411945,
.
, ,
.
:
, ,
, . ,
, .
, . ,

. ,
, ,
,
,
, , - .

. .
, ,
- .
,
, . ,
, , 450 ,
.
, ,
, , ,
.
,
,
.
, ,
, - .
. ,

- . , ,
1.500
, ,
, 1886/1887. .
18. : ,

 1747; , -
, 1758;
, 1780. ,

, 1763. ,
, 1776. .
, ,
300 - .
18. 19. ,
,
, .
, .
, - .
,


.
, ,
, , , .

.
,
,
,
. , , ,
. , ,

, 1946. .
, , ,
.
. . 1945. 1960.
.
---------------------------------------------------------------------
, ,

,
.
,
! ,
.

: 23.08.2013.
| 23/08/2013 15:39

1719. ( 1687. 1690.
) .
p 1720. .
IV. ()
21.4.1743. . 1750.
-
.
,
.
1761 .
6.1.1942. 12.3.
, .
.
Joga nije duhovno neutralna praksa, dovela me do predvorja pakla
Da joga uope nije bezopasna, dokazuje svjedoenje ene koja ju je godinama
prakticirala. Mnogi ne znaju da joga dolazi iz hinduizma i da predstavlja samo srce
ove religije. Onaj koji prakticira jogu mora znati da se time otvara za djelovanje
zloduha koji nadahnjuju hinduizam, koji je vieboaka i idolopoklonika religija.
Stoga bi svi krani s time trebali smjesta prekinuti. Ukoliko neki ele nastaviti
vjebati radi zdravlja, mogu nauiti sline vjebe korektivne gimnastike a koje su
duhovno neutralne.
Kada sam imala devetnaest godina, vrlo me zanimala joga. Svoje upoznavanje s
njom sam poela od vjebi koje su trebale usavriti moje tijelo, a kasnije sam vjebala
takoer i svoju psihu. Naime to je zahtijevalo puno angairanje u jogu. Kupovala sam
knjige, asopise, itala sam kako korak po korak doi do velike sree odnosno do
povezanosti sa svemirom. Intenzivno sam vjebala svaki dan, po vie sati. Nakon tri
godine znala sam prikupiti energiju u svaku akru bez veeg truda. Sada bi je trebalo
sabrati na jedno centralno mjesto i otvoriti se svemiru. Obeavano mi je da je to vrh
puta joge. Bila sam spremna. Dola je veer kada sam bila sama i nitko mi nije
smetao. eljela sam osjetiti tu sreu. Brzo sam uspjela sakupiti cijelu energiju; moje
tijelo je bilo jako teko, bez osjeta, kao strano. Osjeala sam kako iz njega izlazim,
kako se osjeam lagano, dobro Moj je cilj bio blie se povezati s nekom
nedefiniranom energijom, koja mi je trebala dati obeanu sreu Ponekad sam
osjetila da me neto poinje upijati neto strano, crno! Nisam se mogla osloboditi, a
tako jako sam to eljela! Ne znam opisati svoj strah, uas oaja htjela sam se vratiti
u svoje tijelo, a to me upijalo sve jae i jae.
Pomislila sam da je to vjerojatno pakao i moja misao je otila do dobroga Boga. U
tom istom trenutku sam se vratila u normalno stanje. Do jutra sam leala paralizirana,
oblivena hladnim znojem, bojala sam se vlastitog daha. Imala sam osjeaj da sam na
trenutak bila u paklu ili neemu to na nj podsjea usprkos uvjeravanju svakojakih
prirunika da me je trebala snai obeana srea. Kada sam vjebala jogu, moj ivot je
tekao bez potekoa. Imala sam ak odreene sposobnosti, npr. znala sam to e se

dogoditi kada zavri sadanja ivotna situacija mojih poznanika, kako e proi neiji
ispit To me je zabavljalo, ali mi je i davalo osjeaj nadmoi nad drugima, jer sam ja
znala mnogo stvari predvidjeti, a oni nisu. Tada nisam razmiljala odtkud to imam;
bilo mi je s time jednostavno ugodno i to mi je bilo dovoljno. Sve se izmijenilo nakon
te zapamene noi. Upravo tada sam definitivno odluila prekinuti s jogom i ne imati
s time nita zajedniko. Najgore je bilo to to nisam mogla o tome ni s kim
razgovarati bojala sam se sumnje o psihikoj bolesti ili luckastosti, jer su svi znali
to su mi obeavali prirunici joge. Nikada se vie nisam vratila toj praksi, ali u mom
ivotu su se poele, od tog vremena, dogaati udne stvari. Osjeala sam kao da me je
neto to mi je do tada dobro sluilo, poelo unitavati. Bila sam odgojena u
katolikoj vjeri, svakodnevno sam se molila, svaku nedjelju sam prisustvovala sv.
Misi; premda sam to radila vie iz navike i tradicije nego potrebe srca. Sada je svaki
odlazak u crkvu bio za mene tortura. Ve putem na Misu osjeala sam slabost, imala
sam osjeaj da mi neto oduzima snagu. Vrtjelo mi se u glavi, slabost u nogama,
naglo su mi se javljale munine, nisu me htjele napustiti, a bila sam fiziki zdrava. U
crkvi sam uvijek stajala kraj izlaznih vrata, jer nisam bila u stanju ui dublje. Vie
puta su mi pruali stolac, vidjevi kako sam jako blijeda. A ja nisam razumjela to se
sa mnom dogaa. Poela sam kasniti na sv. Mise, da bih si skratila muke, kojima sam
bila podvrgnuta. Postajala sam nervozna, noi su za mene bivale jeza; imala sam
osjeaj da mi neto oduzima snagu i ivot. Sve je to trajalo vie od tri godine, bila sam
ve na kraju snaga i poela sam obolijevati. I dalje me je bilo strah bilo kome rei, a
jako mi je bila potrebna pomo, tim vie to su me opsjedale sve ee misli koje su
me navodile na jedini inilo bi se nain osloboenja od te jeze: smrt.
Ve kao dijete, gajila sam posebno topao osjeaj prema Majci Bojoj; donosila sam
joj cvijee na oltar, razgovarala sam s Njom. Prije mnogo godina, obeala sam bliskoj
mi osobi da u svaki dan izmoliti barem dio krunice. Odrala sam rije, iako je to
zavravalo na jednom Zdravo Marijo. I upravo za vrijeme tog Zdravo Marijo, tijekom
ove tri godine, dolazila mi je u glavu stalno ta ista misao koja me muila do boli:
Poni primati sv. Priest ona e ti dati snage. Nisam u to potpuno vjerovala, jer
kako to da mi takva mala oblatna moe pomoi, pa ve sam je primala i nita posebno
se nije dogaalo. Ipak me ta misao stalno proganjala. I konano je doao kraj moje
vlastite snage su se potroile i sve se poelo ruiti: sam pogled na crkvu budio je u
meni jezu i strah, a misao na Majku Boju dovodila je odmah u moju glavu huljenje
to je bilo udno, jer sam Je na svoj nain tovala. Povratila mi se misao da primim
sv. Priest. Rekla sam tada Dobro Gospodine Boe, neka Ti bude. Obeavam da u
kroz cijelu godinu pristupati sv. Priesti; ali Ti mi pomozi jer nestajem! To je bilo
postavljanje ultimatuma Bogu. Odrala sam rije, iako samo Bog zna koliko me je to
kotalo Svaki put do oltara bio je za mene muka; mnogo puta sam osjeala slabost,
ali sam ipak ila. Nakon nekog vremena primijetila sam da je ta zla snaga prestala
pobjeivati, prestala prevladavati. Osjeala sam sa strane kako u meni nastaje neto
novo, neto vee neto to mi vraa snagu. Nita od toga nisam previe razumjela,
ali instinktivno sam osjeala, da je to moj jedini spas. Prola je godina dana. Ila sam
na sv. Misu i veselila sam se to sam svoje odradila i to neu, tj. ne moram vie
prisustvovati sv. Priesti i uz to doivljavati torture po tkozna po koji put. Ljudi su ili
na Priest, a ja sam sjedila u klupi; sveenik je zavrio dijeljenje Priesti, a ja sam
osjetila neto udno u srcu neto, to je dolo k meni kao izvana. Srce mi je stisnula
alost koju se ne moe opisati - takva s kakvom se opratamo od ljubljene osobe na
kolodvoru. Suze su potekle, alost je stiskala srce i tada sam shvatila: osjetila sam
enju za Isusom, shvatila sam da sv. Priest nije samo komadi bijele oblatne, da ja

primam ivoga Boga. Moja alost je proizlazila iz injenice dobrovoljnog odustajanja

od primanja Njega u svoje srce. Otvorile su mi se oi, tek tada sam shvatila mnogo
stvari.
Danas nastojim biti blizu Boga, esto prisustvujem sv. Misi, Gospodin esto posjeuje
moje srce i ulijeva u nj svoju ljubav. Iako ne tedi takoer krieve i trpljenja, ipak me
nikada ne ostavlja samu s time. Moja borba sa Zlim mi je oduzela jo mnogo godina i
dalje traje, ali Bog me titi. Obuzima me samo panini strah, kad vidim koliko se
mnogo ljudi bavi gatanjem, tarotom i magijom. Znam to to znai i kakve su
posljedice toga. Isto tako, zbog toga sam odluila napisati ovo svjedoanstvo kako bih
sve upozorila na djelovanja te vrste. Majko Boja, zahvaljujem Ti za Tvoju brigu, za
to to me nisi ostavila, iako je moja obeana krunica bila tako kratka. Bez obzira na
moje jadno Zdravo Marijo, Ti mene, Majice, nisi napustila. KRYSIA
Iz knjige: Magija - cijela istina, Izdava: Pokret krunice, kontakt: 0994009332
Zabrana magijskih praksa u Bibliji
Srijeda je i ponovo se okupljamo oko izvrsne knjige Magija cijela istina. Prije no to
zaronimo u tekst ponovimo bitno u vezi naega serijala. Ezoterija i okultizam dvije su
srane iste medalje. Ezoterija se odnosi na podruje duhovnoga znanja a okultizam na
podruje duhovne sile. Ezoterija se definira kao skup doktrina koje se bave
prouavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Osnovno uenje je da se
spoznaja stjee unutarnjim prosvjetljenjem i uvoenjem u tajni nauk. Osnova, pak,
okultizma je magija pa je i razumljivo zato se cijela knjiga zove tako kako se zove. I
jedno i drugo, i ezoterija i okultizam nalaze se u oprenosti s Bojom Objavom. Ovaj
serijal je osmiljen s ciljem da upozori naivne i raskrinka manipulatore, da osvijetli
opskurne zakutke ljudskoga duha i ukae na viestruku tetnost istih. Neka vam je na
korist.
"Potpunu zabranu magijskih praksa moemo pronai na tri mjesta u Bibliji (Lev
19,19.26-31; Lev 20,2-7. 27; Pnz 18,10-11). Nadahnuti pisac nauava prema tome:
Kai Izraelcima: Tko god, Izraelac ili stranac koji ivi s Izraelcima, ustupi svoje edo
Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. Ja u se okrenuti protiv
toga ovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivi svoje edo Moleku,
okaljao moje Svetite i obeastio moje sveto ime. A ako narod zatvori svoje oi nad
tim ovjekom pa svoje edo ustupi Moleku te ga ne smakne, ja u se suprotstaviti
tome ovjeku i njegovoj obitelji; odstranit u ih iz njihova naroda, njega i sve koji
poslije njega pou za Molekom da se podaju bludu s Molekom. Ako se tko obrati na
zazivae duhova i vraare da se za njima poda javnom bludu, ja u se okrenuti protiv
takva ovjeka i odstranit u ga iz njegova naroda. Posveujte se da budete sveti! Ta ja
sam Jahve, Bog va.
Magijske prakse prikazane su kao ozbiljna prijetnja vjeri. Ba zbog toga posljedica
neposlunosti prema Bojem Zakonu u tom sluaju je smrt ili izopenje iz zajednice
Izabranoga naroda. Zabrana magijskih praksa diktirana je prema tome aenjem
jedinoga Boga, kojemu stoga pripada potpuna poslunost, a svako djelovanje koje
izlazi iz okvira kulta Boga Izraela, smjetano je u kategoriju idolopoklonstva. Takva
ocjena postaje obvezujuom, ak i kad bi magijske prakse bile tu primjenjivane u
prepoznavanju Boje volje, kao u sluaju proricanja. U svezi s tim biblijski autor
upozorava: Ako se u Tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili ovjek sa snovienjima,

pa ti iznese kakvo znamenje ili udo; i to se znamenje ili udo o kojem ti je govorio
ispuni, i onda ti on rekne: Poimo sad za drugim bogovima, kojih dosad ne poznaje i
njima iskazujmo tovanje, nemoj sluati rijei toga proroka ni sne toga sanjaa: ta to
vas iskuava Jahve, Bog va; hoe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim
srcem svojim i svom duom svojom. Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; Njega se
bojte; Njegove zapovijedi vrite; Njegov glas sluajte; Njemu tovanje iskazujte; uz
Njega se priljubite. A onaj prorok ili sanja neka se pogubi, jer je poticao na otpad od
Jahve, Boga vaega, koji vas je izveo iz zemlje Egipatske i otkupio vas iz kue
ropstva. Onaj te htio, zavesti s puta kojim ti je Jahve Bog tvoj naredio da ie. Tako
treba da iskorijeni zlo iz svoje sredine (Pnz 13,2-6). Takoer prorok Jeremija
upozorava Izraelce koji su u neposrednom progonstvu i suanjstvu babilonskom, da se
klone traenja pomoi i savjeta kod gatara, onih koji prepoznavaju znakove i
arobnjaka (Jr 27,9), a neprestano koritenje njihovih usluga predstavljeno je kao
uzrok progona Izabranoga naroda u babilonsko suanjstvo (2Kr 17,17).
Biblija pokazuje takoer uzajamnu povezanost koja se pojavljuje izmeu magije,
arobnjatva i gatanja. Na taj nain Sveto pismo stvara prvu sliku koja povezuje
magiju sa idolopoklonstvom i odgovara neposredno na pitanje zato je to tako jako
suprotno njezinom uenju. U svezi s time nadahnuti pisac nauava: Neka se kod tebe
ne nae nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju ker; tko bi se bavio
gatanjem, aranjem, vraanjem i arobnjatvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i
due predaka ili se obraao na pokojnike. Jer, tko god takvo to ini, gadi se Jahvi;
zbog takvih odvratnosti njih goni ispred tebe Jahve, Bog Tvoj. Budi posve vjeran
Jahvi, Bogu svome. Narodi koje e naskoro otjerati s posjeda sluaju vraare i gatare,
ali tebi to Jahve, Bog tvoj ne doputa (Pnz 18,10-14). Knjiga Ponovljenoga zakona u
isti red stavlja rtvovanje djece Molohu, gatanje, aranje, magiju i zaklinjanje
dodajui k tome jo i kult stranih boanstava. Zakljuak koji se izvodi iz sadraja tih
tekstova jednoznaan je: prema stavu Staroga zavjeta ne postoji magija koja ne bi bila
idolopoklonstvo, koja se moe odijeliti od stranih kultova. Pored toga progon
kanaanskih naroda iz njihovih podruja predstavljen je kao kazna upravo za magijske
prakse. Za razumijevanje biblijskog pogleda na magiju vaan je takoer tekst proroka
Malahije: Doi u k vama na sud i bit u spreman svjedok protiv vraeva i
preljubnika, protiv onih koji se lano kunu, protiv onih koji zakidaju plau radniku,
udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje govori Jahve
nad Vojskama (Mal 3,5). arobnjaci su tu poistovjeeni s preljubnicima. Preljub ima
u Bibliji dublji znaaj nego sam preljub meu suprunicima. Pod tim pojmom
podrazumijeva se odnos izmeu Boga i Izabranoga naroda, to je prikazano ve kod
proroka Hoee u usporedbi s branim odnosima. Prema tome pojam preljuba u
prorokom nauavanju je sinonim za idolopoklonstvo.
U Novom zavjetu takoer se nalazi osuda magijskih praksa. Konflikt izmeu
navjestitelja Evanelja s magijom prikazuju prije svega Djela apostolska. Apostoli
bacaju kletvu na one koji se bave magijom, a koje predstavlja imun arobnjak, koji
utjelovljuje svoenje evanelja na magijsko miljenje (Dj 8,20-23; 13,10-11). Sveti
Luka predstavlja motive zbog kojih se imun bavi magijom: oparavao je svojim
vradbinama narod Samarije i tvrdio da je netko izuzetan. Priklanjalo mu se sve, malo
i veliko, te govorilo: Ovaj je snaga Boja, zvana Velika. A priklanjahu mu se jer ih
je due vremena oparavao svojim vradbinama. Djela apostolska opisuju takoer
susret Pavla sa dvorskim vraem namjesnika Sergija Pavla Elimom, koji se
suprotstavljao Evanelju to ga je Pavao navijetao, bojei se izgubiti svoj utjecaj. No

na Pavlovu rije je oslijepio. Ti dogaaji pokazuju magiju kao pojavu koja

suprotstavljanjem evanelju, stvara prepreku u njegovu navijetanju. Sveti Pavao u
Poslanici Galaanima (Gal 5,20) nabraja aranja (farmakeia) u popisu grijeha koji
dolaze od tijela (sarks) i iskljuuju iz udjela u Kraljevstvu Nebeskom. Grijeh
farmakeia je nabrojen ovdje uz nered (porneia) i idolopoklonstva (eidololatria).
Takoer i autor Otkrivenja svrstava aranje u kategoriju grijeha koji iskljuuju iz
udjela u Bojem Kraljevstvu: Ipak, preostali ljudi, to ne poginue od tih zala, ne
obratie se od djela ruku svojih, da se vie ne klanjaju zlodusima i kumirima ni
zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti uju
niti hodaju i ne obratie se od svojih ubojstava ni od svojih aranja, ni od svoga
bluda, niti od svojih kraa (Otk 9,20-21)."
Zapoinje feljton: Ezoterija i okultizam; mons. Milivoj Bolobani: Tko je Sotona
i kako djeluje?
Na portalu Dnevno.hr svakoga tjedna moete itati novi nastavak feljtona:
EZOTERIJA I OKULTIZAM. Razlog radi kojega smo se odluili za ovakav sadraj
je jednostavan: sve vie ljudi, pa ak i krtenih dua upada u zamke zloga, neki iz
neznanja, neki iz bunta prema Bogu i Crkvi, neki iz dosade. Bez obzira o emu je
rije, posljedice mogu biti katastrofalne: gubitak volje za ivotom, bolesti, avolska
tlaenja svake vrste. Jedini protulijek je kvalitetana informacija o tome kako pronai
put u ivot, i osloboenje, ako je osoba ve zarobljena. Za poetak, pred nama je
jedan izvrstan intervju mons. Milivoja Bolobania, biveg vikara Zadarske
nadbiskupije, vrsnog poznavatelja ovoga podruja i povremenog egzorcista. Intervju
je dao prije vie godina za jedne novine a mi ga donosimo u skraenom obliku.
Tko je Sotona, monsinjore Bolobaniu?
- Sotona je duhovno stvorenje koje je Bog stvorio dobrim i slobodnim, kao i ovjeka,
ali se Sotona nepovratno i nepopravljivo izopaio, zloupotrebljavajui darovanu mu
slobodu. Znai, Sotona je duhovno bie, ali osoba, nadmona svakom duhovnotjelesnom stvorenju, a pogotovo svakom samo tjelesnom biu. Stoga Sotona, koji je
samo duhovno bie, izopaena inteligencija bez tijela, djeluje na ovjeka najlake
preko duhovnih procesa - mate, utopistike logike, slijepe oholosti duha da je ovjek
sam sebi dovoljan i da mu je Bog nepotreban, slijepe logike da je sve postalo samo od
sebe... Ali na ovjeka Sotona djeluje i putem osjetila i poude. U svoj svojoj
izopaenoj zloj naravi, Sotona koji ne moe ne biti zao, samo je sredstvo, instrument u
Bojim rukama, kojim se utvruje na ovozemaljskoj pozornici tko su Boja djeca, a
tko su oni koji e otii za tim zlim duhom, Zloduhom, u blato i tamu vjene propasti.
ovjek je na zemaljskom ivotu da bi Boga upoznao, iluzija o tome da se ovjek
moe ostvariti bez Krista samo je zavaravanje.
Predgovor Vaoj knjizi napisao je don Gabriele Amorth, egzorcist Rimske
biskupije i (bivi) potpredsjednik Meunarodnoga udruenja egzorcista. Govori
li Vaa knjiga o egzorcizmu i jeste li Vi egzorcist?
- Knjiga Kako prepoznati zamke zloga, ne govori o egzorcizmu, iako se dotie toga
podruja. Egzorcizam, kao slubena molitva Crkve, primjenjuje se samo na osobe
koje su u potpunosti opsjednute zlim duhom. Danas Crkva ne daje openito odobrenje
za egzorcizam, nego ustupa ovlasti i odreuje osobe koje mogu provesti egzorcizam
za pojedine sluajeve. Sveenik odreen za tu vrstu djelovanja trai odobrenje od

svoga nadbiskupa i tek po njegovu odobrenju pristupa izvrenju.

Vi, dakle, imate dozvolu za egzorcizam?
- Egzorcist sam u sluaju kada za to dobijem odobrenje. To moe biti svaki sveenik,
ali ih je malo koji se time bave.
Kojim temeljem Vam biskup izdaje odobrenje za egzorcizam?
- Kada sveenik otkrije da je neka osoba opsjednuta, on trai od svoga biskupa
odobrenje za egzorcizam. Biskup procjenjuje je li dotini sveenik sposoban za to i,
eventualno, daje mu odobrenje. Tako sam i ja u nekim sluajevima imao odobrenje da
mogu obaviti egzorcizam.
Na podruju Zadarske nadbiskupije?
- Da.
Kad je to bilo zadnji put?
- Nedavno, kod jedne djevojice. Bila je potpuno zanijemila, a u sebi je stalno imala
prisustvo glasova, zao duh joj je stalno govorio, prijetio. Nije mogla govoriti niti uti,
ali je mogla pismeno komunicirati. Ja sam joj postavljao pitanja, koja, uvjeren sam,
nije ni ula, a ona mi je pismeno odgovarala. Prema njezinim odgovorima shvatio sam
u kojem je smjeru zao duh navodio njezino razmiljanje. Zatraio sam od nadbiskupa
odobrenje i nakon molitve egzorcizma djevojica se potpuno oporavila, mogla je
normalno govoriti i uti. Osloboena je zloduha. To su naravno krajnji sluajevi i vrlo
rijetki. Djelovanje zlog duha je jako raznoliko, ima itav spektar moguih djelovanja.
Na primjer?
- Zao duh djeluje na ljudsku matu, stvara vizije, auditivne i vizualne efekte, zavodi
ljude. Iz iskustva poznajem brojne varijante djelovanja zlog duha, protiv kojih se ne
posee odmah za egzorcizmom. Egzorcizam je zapravo najjaa molitva koju Crkva
ima i koristi se u krajnjim sluajevima. Postoje i molitve otklinjanja kojima se ljudi
oslobaaju od utjecaja zlog duha.
Postoji li neki neutralni prostor izmeu pripadosti Bogu ili Antikristu?
- Ne, ne postoji. ovjek, po svojoj naravi, ne moe ivjeti ako se ne klanja neemu
umjesto ivome Bogu kojega odbacuje. Ako se ne klanja Bogu, ovjek se klanja
svome "ja", robuje ugledu, ljudskim priznanjima, svojim sposobnostima, karijeri,
tatini, klanja se svojoj oholosti, klanja se svome tijelu, ovjek se klanja i svom novcu
koji postaje njegova jedina preokupacija i vrijednost. Na taj nain ovjek se klanja
Sotoni u njegovim najrazliitijim oitovanjima. Srednjeg puta nema, ili s Bogom
bivamo ispunjeni istinskom slobodom srca, ljubavlju i mirom ili bez toga nam ostaje
ropstvo, mrnja i nemir. Ovi procesi nisu uvijek oiti, ali se odvijaju i ovjek nuno
zavrava na jednoj ili drugoj strani.
Zar je Va svijet stvarno podijeljen crno-bijelo, na boansko i sotonsko?

- To nije moj svijet, to je jedini svijet u kojem svi ivimo, to je i va svijet.

Okomljujete se u knjizi na "sotonske prakse" - okultizam, magiju, vraanje,
astrologiju, zen-budizam, akupunkturu, dudo, karate, kiropraktiku, vjerske
sekte, Sai Babu...
- Pojave koje ste nabrojili prava su poast dananjeg vremena; one su ne "tehnike" ili
"zabava" nego su nosioci jednog novoga svjetonazora koji se zove - vjena propast i
smrt. ovjek dananjeg vremena ne otvara srca pravome Bogu da on ispuni njegovo
srce, ne klanja se jedinome Bogu koji mu donosi pravu ljubav i mir, te se stoga
suvremeni ovjek klanja mnotvu idola, padajui u ropstvo idolopoklonstva i grijeha.
Neke od praksa koje ste nabrojali otkljuavaju, a neke irom otvaraju vrata ljudskoga
srca Sotoni. New Age je, recimo, sotonski, sinkretistiki nauk. Samo bih upozorio na
opasnost sotonskog proroka Paola Coelha, koji je prorok New Agea i koji preko
svojih knjiga truje srca milijuna ljudi dajui im iskrivljenu i lanu sliku Boga,
navijeta im Boga kakav ne postoji, osim u njegovoj zavedenoj glavi.
Nabrajajui "sotonske prakse" u ivotu pojedinaca navodite i suvremene medije,
rock glazbu, disko klubove, duboke enske dekoltee, konzumizam, hedonizam i
bogaenje koje dolazi sa Zapada. Mladi dakle krenu u disko, a zavre - doslovce k Vragu? Zar je mogue da je put u pakao poploen rock & roll akordima i
minicama?
- Sve su to razliita djelovanja istoga Zla. Manifestacije zla su toliko prisutne u
medijima, glazbi, politici, opem trendu miljenja. Moraju postojati ljudi koji e rei:
To nije dobro!Uzalud mladi trae ljubav u diskotekama i kafiima, uzalud izlaze svaki
dan da nau mir srca, da ostvare ljubiti i biti ljubljeni na idealan nain; to nee nai u
atmosferi dima, tame, i razvrata, to e nai samo u onome koji je Ljubav, koji je Mir,
koji je ivot vjeni, koji je Svjetlo svijeta, koji je Isus Krist.
Moete li objasniti kako je to zloduh nastanio suvremene medije i rock glazbu?
- O sadrajima koji se preko medija izlijevaju u ljudsko srce i truju ga teko je nai
primjerene rijei. ovjek potpuno razgolien bez stida i ograde izloen erotizmu,
pornografiji, nasilju, nemiru, senzacijama... Navest u samo primjer tzv. sapunica
koje, iako nemaju pornografskih sadraja, ipak na vrlo profinjen nain ine da ovjek
podsvjesno lako prihvaa primjerice promjenu branog partnera i naputa branu
vjernost i obiteljske vrijednosti, jer te neprestane izmjene branih partnera gleda u
stotinama i tisuama epizoda. Pogledajte rock glazbu: odreenim tekstovima i
ritmovima najprije se nastoji ovjeku ukloniti mir srca da bi ga se udaljilo od
raspoloenja za molitvu, koja je pupana vrpca ovjekova odnosa s Bogom i njegova
istinskoga ivljenja. Znai, prvi koraci prema zlu su odreeni destruktivni ritmovi i
tekstovi koji onda polako dovode do teih stvari, do ovisnosti manjeg stupnja, a
zavravaju na ovisnostima najviega stupnja, kao to je to droga. Droga je sluaj kada
mladi ljudi potpuno padaju u sotonsko ropstvo, gubei potpuno slobodnu volju, jer
Sotona ovjeku oduzima dostojanstvo djeteta Bojega. Glavni razlog zato je tako
alosno stanje u medijima je sebinost: jer ljudima u medijima vaan je profit, vana
je karijera i tatina, vano je vlastito tijelo, a ne Bog i drugi ovjek, a ne
samodarivanje i ljubav.

Iz razgovora s nekim Vaim upljanima stjee se dojam da Vas neki visoko

cijene, a drugi Vas se jako plae; jednima ste utjerali strah kada ste javno
spaljivali knjige o astrologiji, a drugima ste spasili obitelji od raspada?
- Nije tono; spaljivao sam privatno knjige koje su obiljeene sotonskim djelovanjem
i koje su ljudi donosili i traili da se unite. Bile su to knjige iz magije i slinih
podruja. Sama prisutnost takvih knjiga, predmeta i krivih boanstava, otvara srce
prema Sotoni i znai spomenik idolima.
Imate li problema unutar crkvene zajednice zbog Vaeg djelovanja na
oslobaanje ljudi od sotonskog djelovanja? Kako na to gledaju Vae kolege
sveenici?
- Dosta je bilo neshvaanja, pa i krivih procjena pa i sumnjienja, omalovaavanja i
preziranja zbog toga. S druge strane ja sam u svim tim situacijama potpuno miran,
duboko svjestan da inim ono to Bog od mene trai. Plodovi moga djelovanja
najbolje govore da inim dobro. Ako se sveenik u svojoj slubi opredijeli za borbu
protiv zla, a to svaki sveenik na neki nain radi jer je u slubi Bojoj, mora znati da
to nije lako.
Koliko ste dosad proveli egzorciranja?
- Mnoge sam ljude oslobaao od najrazliitijih djelovanja Zloga i nikada nisam
osjetio slabost, dapae kad bi ljudi nakon osloboenja od zloduha krenuli u novi ivot
to je za mene bio novi poticaj. No pravi sluajevi opsjednutosti su rijetki. U knjizi vie
govorim o zamkama zlog, kojih je jako puno, nego o egzorcizmu, jer ja zvanjem
nisam egzorcist kao to je Gabriele Amorth kojeg sam upoznao prolog ljeta na
Svjetskom kongresu egzorcista u Rimu.
Kau, duhovito, da funkcionirate kao "antisotonistika policija" u nadbiskupiji:
na svaku dojavu izlazite na teren i sankcionirate Zloga u njegovim nedjelima?
- Ispada da je tako jer ne odbijam niiji poziv za pomo. Neshvaanja i osuivanja
moga djelovanja takoer su djela Sotone. Krist govori o postojanju dva puta: jedan
irok, lagodan, ali vodi u propast. Drugi strm, trnovit put koji vodi u ivot. Kad bi me
ljudi prihvaali, kad bi mi se laskalo, zapitao bih se jesam li na pravom putu. Kada
doivljavam sve te stvari, onda sam siguran, i to me uvjerava da inim Boje djelo.
Iskuava li Vas Neastivi?
- Svaki se ovjek nae u iskuenju zla.
Kako izbjegavate zamke Zloga?
- Samo s Bogom u srcu i s Bezgrenom Marijom. Svaki dan iznova svojim ivotom
nastojim, uz Boju pomo, svoje srce darovati Bogu. Posebnu zahvalnost dugujem
ocu nadbiskupu Ivanu Preni bez ijeg razumijevanja i otvorenog srca za Boga i
ovjeka ne bi bilo mogue pomagati ljudima na ovaj nain.

Jeste li imali slina iskustva kod nas?

- Imao sam neobina iskustva kod samoubojstava nekih mlaih osoba. Njihovi
roditelji donosili su mi intimne dnevnike koje su te osobe vodile sve do svoje smrti. Iz
njih je bilo jasno da su bili uli u sotonistiko okruje, piu o besmislu ivota, tekstovi
su nabijeni negativnim situacijama, spominju se sotonski izrazi. Normalan ovjek ne
moe sam sebe ubiti ve onaj koji je doao u situaciju da mu taj ivot nita ne znai, a
to je djelo Sotone.
Postoje li sotonistike sekte na zadarskom podruju?
- Postoje svakako, ali ih nisam direktno susretao. Primjer njihovih nedjela imali smo
nedavno u Bibinjama gdje su, tako je pisalo u novinama, nou obeastili grobove.
Kau da je no vrijeme kada sotonisti djeluju jer tama jest ozraje u kojem Sotona
djeluje. Kada umre netko od lanova sekte, koji je bio jako odan Sotoni, sljedbenici
dolaze na njegov grob i mole Sotonu da duh umrlog sotonista ue u njih kako bi oni
mogli jo jae razarati i unitavati. Poznato je i da poste u ast Sotoni kako bi razorili
neiji brak.
Kako izgleda obred istjerivanja Sotone iz opsjednute osobe?
- Opsjednuta osoba izlae se molitvi, ona u njoj ne sudjeluje naprotiv tijekom
egzorcizma iz takve osobe progovara zloduh koji govori zlo, psuje Boga, pljuje ga.
Slino se dogaa kad na opsjednutu osobu za vrijeme obreda stavim kri ili je
pokropim svetom vodom. Sotona poludi, isputa krikove, valja se, baca. Sotona
jednostavno to ne moe podnijeti. Sotona blagoslov ne podnosi jer on je prokletstvo.
Znaju to biti uasno teke i mune scene koje se u pravilu ne rade u prisutnosti
vjernika. Od nazonih jo tu budu pomagai koji mogu snano moliti. Sveenik u ime
Crkve moli od Boga snagu da smogne dotinu osobu osloboditi utjecaja zloga. Nisu to
nikakve tajne molitve, a sama molitva traje preko sat vremena. Sveenik u ime Boga
nareuje zlom duhu neka napusti opsjednutu osobu, zazivajui pritom pomo svetaca.
Egzorcist se u nekim sluajevima mora esto puta moliti, ponekad i nekoliko godina
dok se osobu ne oslobodi. Drugi nain za osloboenje, ukoliko je u pitanju apsolutna
opsjednutost, ne postoji.
Piete u knjizi da Sotona moe i fiziki napasti ovjeka?
- Da, preko bolesti. Poznat mi je sluaj kada zdrava osoba preko noi zapadne u teku
bolest. Proirenje arterija, etiri tumora na grudima, bubrezi, u, a prije godinu dana
sve je na pregledu bilo u redu. Bolesti esto puta mogu imati svoj korijen u sotonskom
djelovanju.
Halloween(no vjetica)&Svi Sveti
Intervju don Anelka Kaunka za Radio Gospi 31. listopada 2008.
to je "Halloween" i kakva mu je uloga u kranskoj kulturi?
- To je razmjerno nova pojava u europskoj kulturi. Sadri nekoliko elemenata koji
nemaju nikakve veze s kranskom uljudbom i tradicijom. tovie, ona vue korijene

iz poganskih obiaja. Manifestacija pod tim imenom oznaava najprije vjetiju novu
godinu. Nastala je, naravno, u Americi gdje se pretvorila u pravu makaradu, vrlo je
komercijalizirana i sve se vie iri takoer i u tradicionalno kranskim sredinama.
Simbol toga "slavlja" je izrezbarena bundeva, slina mrtvakoj lubanji, u koju se
naveer stavlja svijea. To je i kod nas ve postalo trend, osobito u nekim enskim
skupinama, tako da se namee kompleks zaostalosti svima koji nisu spremni
"dostojno obiljeiti" taj uvozni obiaj, koji se ak naziva "blagdanom".
A priredbe s tim bundevama, maskama, vjetijim kostimima toliko su "in" da je bez
njih nezamisliv imalo znaajniji kulturni dogaaj. Znakovito je npr. da su mnoge
promotivne prodaje knjiga o Harryju Potteru bile prireivane tono u pono i bile su
"ukraene" vjeticama i svjetleim bundevama. Glavna publika bila su djeca. No
"duh vjetica" proiren je dotle da ak u mnogim vrtiima i kolama takve priredbe
nisu vie samo moda ve dio redovnog programa. Iz ovoga opisa jasno je koja mu je
uloga u kranskoj kulturi.
Koliko ima smisla slaviti poganski "Halloween" u Hrvatskoj, a ve sutra na
dostojan nain obiljeavati Dan svih Svetih?
- Sama injenica da u suvremenoj zapadnoj kulturi, koja se ponosi svojim
racionalizmom i znanstvenou a uz to je takoer ve dva tisuljea proeta
kranstvom, jo uvijek ima sljedbenik raznih vradbina zapanjujua je. Evo da jo
malo pojasnim: taj famozni "Halloween" potjee zapravo iz jednog u Americi
rairenog obreda koji se zove "wicca". To je mjeavina keltske poganske religije,
amerikog voodooa i razvodnjenog kranstva. Dakle, u predveerje 31. listopada ve
se i u Hrvatskoj obavlja proslava tzv. Noi vjetica. A taj dan je takoer keltska nova
godina.
Tada su druidi pod svetim hrastom rtvovali ivotinje vjerujui da time oslobaaju
zarobljene due svojih pokojnih, a posebno grjenih roaka. Dakle, moemo razumjeti
da se netko iz pomodarstva priklanja novopoganskim obiajima, ali za kranina je
No vjetica nespojiva s njegovom vjerom i vjerskom praksom. Zato vjetice nemaju
nikakve veze sa svetima!
Tko je zapravo najvie "zasluan" da se na ovaj nain zapravo nastavlja
amerikanizacija Hrvatske, a s time i katolike vjere?
- Smatram da je na djelu i vie od amerikanizacije Hrvatske ili kranstva. Naime,
ljudima je teko prihvatiti injenicu da neke okultne organizacije sve jaom
reklamnom kampanjom nastoje magijom proeti sve strukture javnog ivota, irei
tako svojevrsnu novopogansku ideologiju. Istodobno oni ele dobro zaraditi, jer sve
prikazuju kao oblik zabave i razbijanja "malograanske ustajalosti"! Ali time se
zanemaruje injenica da svaka djelatnost povezana s okultnim pospjeuje upadanje u
psihike poremeaje.
Naime, iskustva mnogih egzorcista potvruju da je vie opsjednutih meu ovisnicima
o heavy metalu ili black metalu, kao to je vie duhovno "pomaknutih" meu onima
koji se bave vradbinama pa poslije trae pomo kod psihijatra ili sveenika. Dakle,
gdje ima demonskog dima, bit e sigurno i sotonske vatre. Zato treba posluati

ozbiljno upozorenje Sv. Pavla (Gal 5,1): "Za slobodu nas je Krist oslobodio! Drite se
dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!"
Treba li uope "Halloween" Hrvatima?
- Ma kome normalnom to uope treba! Ali mi ivimo u tzv. demokratskom okruenju
i svakom je ovjeku slobodno s "idejne trnice" uzeti ono to mu se ini najboljim.
Meutim, problem su poremeeni kriteriji i golemo neznanje kod ljudi koji su izloeni
kontinuiranom teroru reklamiranja "svakoga vraga". Zato su glavna obiljeja
dananjeg ovjeka povrnost i usmjerenost instant ugodama, koje odvlae pozornost
od bitnoga u ivotu. To je problem ak i pod vidom obinog humanizma, a poglavito
je time ugroena ovjekova orijentacija prema vjenim vrednotama i pitanjima.
Zato bi krani trebali imati na umu to im kae Biblija: "Svi ste vi, brao, sinovi
svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noi ni od tame" (1 Sol 5,5). Dakle, kao
zakljuak moe se rei da ni razumnom vjerniku ni razboritom nevjerniku nikakve
novopoganske budalatine ne samo da ne bi trebale uope padati na pamet, nego bi i
druge zavedene trebali o tome pouiti. Naime, premalo se razmilja koji se duhovi tu
prizivaju.
Kad iznenada plane bundeva svi se zaude, a to e biti kad izgori ovjek. Jednako
tako udili su se lanovi Rolling Stonesa zato je za vrijeme snimanja jedne ploe,
dok je njihov bivi saksofonist i klavijaturist Graham Bond izvodio jedan magijski
ritual, "cijeli zid studija iznenada i bez vidljiva razloga prodrla vatra". Kao to se,
prema priznanju samoga Micka Jaggera, uvijek neto runo dogaalo kad su izvodili
pjesmu "Simpathy for the Devil".
elite li na kraju neto dodati?
- U hrvatskoj europskoj tradiciji tovanje pokojnika bilo je sve do modernog vremena
dio ovjekove svakodnevice. Danas se taj osjeaj izraava zajednikim javnim
manifestacijama bar jednom godinje, najee prvih dana mjeseca studenoga, kad
pijetet prema onima koji su pred nama otili s ovoga svijeta, iskazuju i oni koji se ne
osjeaju vjernicima.
Radi toga je s razlogom uveden dravni blagdan Dan mrtvih. ini mi se da bi bilo
lijepo da svi tih dana naveer na prozorima ili balkonima svojih kua ili stanova, kao
znak spomena i zahvalnosti naim pokojnima posebno hrvatskim braniteljima upale svijee.
Novinar: Marin Smoli
Marko FRANCIKOVI: Masonstvo kao luciferijanska sinteza znanosti i
magije
Knjiga Mladena Lojkia Masoni i okultisti daje odlian pregled nekih od
najistaknutijih masona i okultista kao i onih koji su po plodovima koje su dali
nedvojbeno bili uronjeni u zloduh prisutan u masonskim loama ili ostalim
organizacijsko-magijskim formama u kojima se manifestira Lucifer sa svim svojim
palim anelima.

Masonstvo nije samo skupina pohlepnih starih ljudi koji ele posjedovati planet, nego
je prava slika puno ira i primarno se tu radi o lovu na ljudske due, ali na nain da se
ljudi dobrovoljno, svojom slobodnom voljom, priklone svijetu izgraenom po
arhitekturi masonerije. Da bi se to postiglo mora se ta podla namjera sakriti i to je
logika iza svega okultnog jer okultno doslovce znai sakriveno. Naravno, sakriveno je
zato jer se radi o prevari, i to izvornoj, edenskoj, pa kako je onda zmija prevarila nae
praroditelje, tako sad masonstvo sa svojim okultizmom vara ovjeanstvo. Naravno,
ovo znaju i u sve su upueni te svojim magijskim ritualima provode samo najvii
stupnjevi i inicijanti u ekskluzivne okultne misterije, dok je ostatak masonske brae
neupuena svjetina skoro kao i profani svijet, kako se naziva one koji nisu lanovi
masonskog bratstva. Realni pogled na svijet je da postoji zavjera da se upravlja naim
umovima i da postoji sila koja intenzivno i sustavno radi na tome te se s tom
injenicom moramo suoiti jer to je istina, a bez istine nema nam slobode. Jednu
posebnu ulogu u svemu skupa oduvijek su imale predstave, prianje pria putem slike,
zvuka te slike i zvuka zajedno. U tom smislu Disney korporacija moe se vidjeti kao
moderni predvodnik tog zavoenja, a osnovana je od strane Walta Disneya,
visokorangiranog masona ije porijeklo je i dan danas nepoznato i nikada na pravi
nain dekodirano. Ali, ipak se neke injenice nepobitno znaju pa tako postoji podatak
da je J. Edgar Hoover ukljuio Disneya u program kontrole uma koji prvenstveno cilja
na djecu koji su svojom neformiranou podlonija svim oblicima sugestije i
zavoenja, posebno gledajui sve stratekom perspektivom. Danas moemo gledati
produkte Disney korporacije u vidu pjevaica Lady Ga-Ga ili Miley Cyrus koje u
svojim javnim izvedbama rade nesakrivene luciferijanske krvne rituale. Direktno,
pred svima, izvode se stvari koje bi normalnom ovjeku trebale biti neprihvatljive
barem u smislu da odbije u njima prisustvovati makar i samim gledanjem jer je
upravo sudionitvo gledanjem ono to zahtijevaju okultisti koji su rituale postavili i
koji ih izvode tim svojim priredbama. ak i kroz spoznaje moderne znanosti poput
kvantne fizike znamo da je sam in gledanja ujedno i participacija pa bi samo to ve
trebalo biti dovoljno da se oglasi zvono za uzbunu. Trebalo bi biti apsolutno
neprihvatljivo da je djeci dostupno i gledanjem doslovce nametnuto sudjelovanje u
tim i takvim ritualima poput ovih koje izvodi spomenuta Lady Ga-Ga koja na
pozornici ima palog anela koji raspiruje vatru poput Lucifera da bi potom na
prisutnu publiku bila putena krv iz kipa Anubisa, egipatskog boga mrtvih. Tako je
doslovce sa svime to danas sainjava modernu popularnu kulturu i svugdje je
oigledan isti obrazac: Ratovi zvijezda gdje se po krvnom naslijeu odreuje tko je
tzv. jedi vitez, Harry Potter koji je opet po izabran po posebnoj krvnoj liniji da bi
mogao biti arobnjak, Percy Jackson i Olimpijci gdje se udomauje grki panteon,
Crvena piramida gdje se udomauju egipatski bogovi, Zvjezdana vrata gdje se trai
atlantidski DNK da bi se potom udomailo boanstvo u obliku vanzemaljaca, a
pjevaica Miley Cyrus pjeva da u svojoj DNK ima neto to ju je napravilo
posebnom. Kroz likove poput Batmana, Supermena ili Spidermana opet se promovira
ideja bilo palog anela koji radi dobro, bilo mijeanja ljudske DNK i nekog tueg
elementa, ali koji onda daje nadnaravne sposobnosti na korist ovjeanstvu. I to je ono
to bi ljudi trebali uvidjeti: da se tu radi o okultnoj projekciji unutar naih umova da bi
se dolo do naih dua na nain da ih se dobrovoljno odreknemo.
Novi svjetski poredak u slubi zla
Moe se postaviti pitanje tko to radi i tko je to radio kroz povijest? Nije problem dati
odgovor, nego je problem od obilja podataka i osoba izabrati koga spomenuti, a koga

izostaviti jer dokaza i nespornih injenica to se radi i kako se radi ima cijelo mnotvo
i nikakav problem nije u dokazivanju ovih teza. Pogotovo to se radi o izvorima koji
su veinom masonsko-okultni. Oni kao da se ne trude sve sakriti onome tko krene u
potragu za istinom, onome koji kuca i pita, ali pasiviziranom ljudskom intelektu koji
oekuje da e mu istina sama doi i nametnuti se bez htijenja da je se osvoji sve ovo
ostaje neto nedokuivo i fantastino.
Nije nikakav problem saznati tko je Isaac Bonewits (1949. 2010.) i da je on prvi i
jedini koji je priznat kao magiar na slubenoj akademskoj razini sveuilita Berkeley
i koji je u svojim radovima gdje sintetizira znanost i magiju predvidio sustav
HAARP punih 25 godina prije realizacije istog.
Isto vrijedi za Jacka Parsonsa (1914. 1952.), uenika Aleister Crowleya i lana
O.T.O. magijskog reda, zaposlenika kod Howadra Hugesa, prijatelja L. Ron Hubbarda
i suradnika Wernher von Brauna, a koji je razvijao ameriki raketni program
istovremeno otvorno prakticirajui sotonizam kroz razne okultne rituale koji su
ukljuivali homoseksualno openje i krvne rtve. Jack Parsons je samo jo jedan
nepobitni dokaz spoja naizgled nespojivog: raketa i svemirskog programa s ritualnom
magijom. Parsons je paralelno sa razvijanjem raketnog motora kojim se poslije dolo
do Mjeseca, izvodio ritual stvaranja mjeseevog djeteta kojim bi se oznailo unitenje
kranstva i poetak ere Novog doba.
Imamo i pukovnika amerike vojske Michael Aquina koji je godine 1975. osnovao
Setov hram kao otvoreno sotonistiku religiju koja je ak radikalnija od poznate
Sotonistike crkve Anthony LaVeya iji je bio lan, te se grupa predvoena Aqunom
radi teolokih neslaganja izdvojila i pokrenula svoj kult. Michael Aquino 1980.g.,
sada ve kao general NSA tajne slube amerike vlade, na poetku Reaganove
administracije, razrauje studiju o umnom ratu ili ratu za umove koja u sebi sadri
spoj tehnologije i okultizma, potie razvoj psihotronikih i mikrovalnih oruja, a iju
primjenu danas moemo svakodnevno svjedoiti ukoliko nam je jasna okultnoznanstvena pozadina svega skupa.
Cilj: Drastina redukcija svjetske populacije
Karl Sagan, inae medijski miljenik u propagiranju bezbonitva i ljudskog uzdignua
prema boanskom statusu samo svojim snagama, neumoran u priama o tome kako je
neminovno da nas iz milijardi i milijardi galaksija i pripadnih planeta uskoro trebaju
posjetiti vanzemaljci, takoer je komadi u velikom masonskom mozaiku
prakticiranog okultizma. Sagan svojim radom pomae u implementaciji tih
vanzemaljskih bia u nau svijest budui se naivno otvaramo toj ideji zbog
racionalnog naina na koji je prezentirana. Njegov roman Kontakt po kojem je poslije
snimljen film najbolji je primjer o emu je rije i kako se direktno objanjava veza
izmeu naeg uma i putovanja kroz prostor i vrijeme. Putovanje koje nam je
omogueno kroz nauk dan od strane vanzemaljaca, samo trebamo evoluirati
prema razini da prihvatimo tu pomo.
Tako se nimalo sluajno dogaa da paralelno s tono odreenim filmovima iz
Hoolywooda zaarane ume iz druidske magije tehnoloke naprave iz NASA
arsenala emitiraju ciljano signale tono odreenih uradaka prema Velikom Medvjedu,
Alfa Centauri i ostalim lokacijama u svemiru, a korporativni mediji o svemu

izvjetavaju i opet kroz pasivnost od svih rade sudionike rituala. Radi se o tome da se
eli da otvorimo svoje umove pa da potom kroz nae DNK receptore prihvatimo
useljavanje navodnih vanzemaljaca koji e nam dati sve to nam treba s vrhuncem u
fontani mladosti i prelasku u viu razinu bivstvovanja.
Takoer, ovim javno izvedenim ritualima eli se zadobiti nau slobodnu volju tako da
ovjeanstvo masovno pristane na ideju da ljudi moraju izumrijeti jer smo, eto, toliko
loi i takva loa djela radimo da smo nepopravljivi ovakvi kakvi jesmo te je samo
unaprijeeni, usavreni ovjek onaj koji zasluuje daljnju egzistenciju. I to bi trebalo
otvoriti vrata ostvarenju otvoreno iznesenih planova od UN-a, preko raznih
ekolokih pokreta, pa do poznatih i monih pojedinaca poput Bill Gatesa ili Ted
Turnera koji svi zastupaju i promoviraju ideju o nunosti radikale redukcije svjetske
populacije.
No, okultizam i moderna tehnologija idu jedan korak dalje prema konanom
ostvarenju idealiziranog svijeta kojeg navjeuju masoni u svojim loama obeavajui
ostvarenje zemaljskog raja. Barem tako masoni i okultisti vjeruju da e biti, a krani
koji znaju luiti duhove i koristiti zdrav razum znaju da su podlegli ocu lai, lacu od
poetka te da ukoliko se ne obrate neminovno propadaju u vjenu tamu.
Fascinantna pria o Baracku Obami koja globalne medije ne zanima
U ovoj zavodnikoj igri masonerije prema ovjeanstvu posebnu ulogu ima cijela
pria vezana uz Baracka Obamu i egipatsku okultno-magijsku vezu koja se tu
manifestira. Jasno, nije to od juer. Samo datum 4. srpnja, dan SAD-a znan kao Dan
nezavisnosti, govori o SAD-u kao produktu magijske kole oslonjene na zvijezdu
Sirijus, jer to je dan u kalendaru kad je Sunce u konjunkciji sa Sirijusom. U loi
Benjamin Franklina u Philadelphiji mogu se na stropu posebne egipatske sobe unutar
loe vidjeti slike pentagrama iza kojih je plamen to simbolizira upravo konjunkciju
Sunca i Sirijusa. Tako je na dan Sirijusa, 04 srpnja., poloen je i oznaen kamen
temeljac za Toranj jednog svijeta, ali je i sveano otvorena kruna na Kipu Slobode
koji u biti predstavlja boicu Izidu, a koja je samo jo jedna reprezentacija zvijezde
Sirijus, da bi na dan masonskih loa 24. lipnja u denverskoj zranoj luci bio otkriven
lik Anubisa, egipatskog boga mrtvih, istog onog kojeg mladima promovira i u umove
usauje Lady Ga-Ga.
Cijela stvar vezana uz Obamu je uistinu nevjerovatna, ali je ipak tu, injenice su tu, pa
ih se ne moe ignorirati nego prihvatiti ih takve kakve jesu, analizirati ih i izvesti
zakljuak.
Radi se o tome da kada se uzme lik Baracka Obame, njegovo lice, njegova glava, i
usporedi s licem i glavom egipatskog faraona Ehnatona, prije imena Amenofis IV,
moe se vidjeti da se radi o doslovce istoj osobi. Kada se gledaju Ehnatonove
skulpture kao da gledamo Obamu, samo u drugoj odjei i opremi. To svakome tko
ima oi ne moe biti sporno, ta izuzetno velika podudarnost je neupitna. Ehnaton je, s
druge strane, bio egipatski faraon. Doao je na vlast nakon smrti svoga oca Amenofisa
III. u 14. st. pr.Kr., u trenutku kada je egipatsko kraljevstvo na vrhuncu snage i
raskoi. Vladavina Ehnatona uzima se kao posebno razdoblje unutar Novog
kraljevstva. Ehnaton, kao pripadnik XVIII. dinastije faraona, vladao je od 1352.-1336.
pr.Kr., a svojom vjerskom reformom pokuao je ukinuti mnogobotvo i nadomjestiti

ga monoteistikom religijom boga Sunca Atona elei oslabiti utjecaj sveenstva

naklonjenog vrhovnom bogu Amonu. Ovo kao da je svojevrsni nagovjetaj globalne
svjetske religijske reforme jer bez nje, nove religije svijeta, nema Novog svjetskog
poretka. Posebno stoga to je jedna od glavnih teza new agea da su sve religije
jednakopravne pa se logiki namee potreba za jednom sveobuhvatnom nadreligijom
koja e sve skupa pomiriti, a prije toga sve ostale religije milom ili silom ukinuti.
Moglo bi se svemu skupa prigovoriti da se radi o pukoj sluajnosti. Da je frapantna
slinost Obame i Ehnatona samo puka sluajnost. To bi mogao i biti argument da u
ovu priu ne ulazi Obamina ena, Michelle Obama. S njom je ista stvar kao i sa
Obamom, samo to je ona preslika Ehnatonove majke, kraljice Teje. Dakle, opet ista
stvar na djelu, opet ista frapantna slinost i doslovna preslikanost Michelle Obama i
kraljice Teje.
Da sve bude bolje, ista se stvar ponavlja i sa njihovim kerima Maliom i Sashom koje
su preslike Ehnatonovih keri, odnosno njihovih pronaenih skulptura.
Kolika je matematika mogunost da sve ovo bude sluajnost? Kolika je mogunost
da je amerika predsjednika obitelj, etvero ljudskih bia, preslika faraonske obitelji,
njih etvero, od prije vie od 2.300 godina? Praktiki nula. Znai, praktiki je
nemogue da se radi o sluajnosti. Ako nije sluajnost, onda je promiljenost,
isplaniranost, neka nakana je ovdje prisutna. Koja? Kako je ovo izvedeno? Tu sada
ulazimo u polje spekulacija, no dovoljno je ve samo ove injenice spoznati same za
sebe, ak i bez odgovora to i kako, pa da se uvidi da se iza paravana neto opasno
priprema.
Egipatski boanski simboli na dolaru, obelisk u Washingtonu
Kad Obama kao predsjednik izgovara da je kloniranje za svrhu ljudske reprodukcije
nedopustivo treba paljivo itati rijei jer ako znamo odvjetniku sposobnost
skrivanja istine tu se kroz ono to nije izreeno poruuje da je prihvatljivo kloniranje
za sve ostale svrhe. Imamo i primjer gdje Michelle Obama prilikom slubenog posjeta
engleskoj kraljici Elizabeti II ini neto to je protokolarno nedopustivo stavljajui
svoju ruku na nju, a kraljica uzvraa stavljajui ruku i grlei Michelle Obamu. Svi
svjetski mediji prenose te slike, a to pokazuje da Michelle Obami to u biti nije bilo
nedozvoljeno, a to je opet jedino mogue ukoliko je po roenju i krvnoj liniji
ravnopravna kraljici. Sve ima smisla kad se zna da engleska kraljevska obitelj izvodi
svoje porijeklo upravo od egipatske kraljevske kue te da su svjetski mediji koji su,
naravno, pod apsolutnom kontrolom masonsko-okultnih struktura objavili vijest o
egipatskom rodoslovnom stablu kue Windsor. Dakle, ukoliko je Michelle Obama
klon kraljice Teje, onda bi ona bila daleka prabaka engleske kraljice Elizabete II, pa
po tome ima sav legitimitet prisnosti kakav je i iskazala prilikom susreta. Tko je
upuen u vanost protokola i rituala u masonstvu jasno mu je o emu se ovdje radilo i
kako tu nema sluajnosti.
Zanimljivo je da Manly P. Hall, mason 33 stupnja, u svojoj Tajnoj sudbini Amerike u
drugom poglavlju pie kako je Ehnaton roen 2.000 godina prerano. Oigledno je da
Ehnaton ima veliku vanost u masonskoj okultnoj doktrini. Zanimljivo je i to da do
nedavno nikada nitko nije spominjao da su pronaene mumije Ehnatona i kraljice
Teje, da bi sad odjednom ispalo da je bila rije o stvari od nacionalne sigurnosti

moderne egipatske drave te se zbog toga nije smjelo o tome nita znati. Stoga, kada
su mediji najavili da e se izvriti DNK testiranje kralja Tuta (kojeg znamo kao
Tutankamona) da bi se doznalo tko su mu bili roditelji, bilo je logino postaviti
pitanje s kime e ga usporediti njegovu DNK? Najprije je reeno da e se DNK Tuta
usporediti s DNK-om Amenofisa III, Ehnatonovog oca, da bi se potom odjednom
objavilo kako je ipak usporeen DNK Ehnatona te da je sada nepobitno da je Tut
Ehnatonov sin. Bez puno objanjenja napisano je da se Ehnatonova mumija cijelo
vrijeme nalazila u posjedu muzeja u Kairu pod oznakom KV 55. I ne samo to, nego
takoer da se posjeduje mumija kraljice Teje kao i kraljice Nefertiti Ehnatonove
ene. Time opet sve skupa ulazi u nove nevjerovatne sfere i dodatno podie ljestvicu
matematike nemogunosti da se radi o sluajnosti jer se pjevaica Beyonce izgledom
preklapa s kraljicom Nefertiti, a na Obaminoj inauguraciji pjevala je pjesmu Moja
ljubav je konano stigla. Opet imamo javni ritual u kojem putem medija sudjeluju
stotine milijuna ljudi, a Obama odbija izgovoriti Isusovo ime u svojem
inaugurativnom govoru te dok dri ruku iznad Biblije izokree poredak rijei pa se
ceremonija prisege kasnije ponovila u Bijeloj kui, ali sad bez Biblije uz prisustvo
sveenika koji je deklarirani homoseksualac!
Previe sluajnosti za realitet u kojem nita nije sluajno
Na sve ovo nadopunjuje se najavljeni iskorak u svemir kroz naoruavanje za potrebe
obrane Zemlje od ugroze iz svemira. Prigodno se najavljuje opasnost od asteroida
otkrivenog 2004. i nazvanog Apofis, a koji bi prema tvrdnjama astronoma mogao
udariti u Zemlju 13. travnja 2036. godine. Apofis je ime koje oznaava Ehnatonovog
zlog protivnika, neki ekvivalent avla nasuprot dobrog boga u liku faraona kao
reprezenta boga sunca. Apofis je zmijsko boanstvo destrukcije, zmije kao unositelja
kaosa u svijet, koja se bori protiv boga Ra dok njegova suneva laa ulazi u mrak
nakon zalaska Sunca. Uistinu je ovdje previe koincidencije da bi se moglo sve staviti
pod nekakvu sluajnost. Tko nije u strahu pred injenicama jasno moe vidjeti obrise
jedne inteligencije koja svime upravlja i to oigledno s nekom skrivenom okultnom
nakanom. Tko ne eli razbiti svoju iluziju u kojoj se osjea sigurnim taj e gurnuti
glavu u pijesak i vikati kako prezentirana stvarnost nije stvarna.
Jedna alternativa ovim iznesenim injenicama je da se radi o jednoj megamanipulaciji
koju moda izvodi netko kao general Michael Aquino preko NSA i ostalih poluga
svjetovne moi, pa tako su sve ove informacije u biti smiljene dezinformacije
izvedene temeljito i metodoloki do zadnjeg detalja tako da izgleda kao da je faraon
kloniran pa da svi u to povjerujemo. Iako, kad bi i bilo tako da je rije o jednom
maionoarskom triku, opet bi se radilo o okultnom djelovanju jer smisao svega opet
je u lai kao principu porobljavanja i smrti nasuprot istine koja oslobaa i daje ivot.
Moda najvei dokaz kolika je svjetovna mo masonstva i, u biti, da svijetom vlada
avo kao knez ovoga svijeta, upravo u tome da su sve ove stvari tu na oigled svima,
sve je ovo objavljeno u svjetskim medijima, televizijskim reportaama ili
dokumentarcima, asopisima, knjigama, ali sve svjetovne poluge moi i utjecaja: od
medija do institucija, uope ne uzimaju u obzir ove frapantne injenice. Jednostavno,
kao da se odigravaju predstave u jednom paralelnom univerzumu, kao da se ive
paralelne stvarnosti pa tako svijet ide dalje kao da se nita od navedenog nije
obznanilo, kao da se odbija suoenje s ovim injenicama.

Epilog
Moje osobno promiljanje ove nepobitne injenice da je obitelj Obama preslikana
staroegipatska faraonska obitelj ide u jednom vie metafiziko-duhovnom smjeru.
Naime, kada sam itao Otkrivenje i evaneoske dijelove gdje se najavljuje Antikrist,
uvijek sam se pitao kako e uspjeti mnoge uspjeti zavesti, privoljeti ih na svoju
stranu? Kako e to Antikristu uspjeti? Jer, da se ljude navede da odbace Krista i
prihvate Antikrista treba ponuditi neto nenadmano dobro. Ova stvar vezana uz
Obama-Ehnaton misterij jer to je sada jedan misterij otvorila je jednu mogunost
koja mi prije uvida u ovu cijelu stvar nije pala na pamet.
Radi se o slijedeem. to je ono to Isus Krist nama ljudima daje, a da toga nema ni u
jednoj drugoj vjeri? Naravno, rije je o uskrsnuu tijela jer kroz uskrsnue je
nadvladana smrt i po Isusu svi mi smo batinici te pobjede nad smru. Uskrsnuem je
rijeen problem smrti, onaj problem na koji ovjek kroz svu svoju znanost ne moe
dati odgovor.
Upravo zato je apostol Pavle pisao u Prvoj poslanici Korinanima (15, 12-19): No
ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki meu vama govore da
nema uskrsnua mrtvih? Ako nema uskrsnua mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak
Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje nae, uzalud i vjera vaa.
Zatekli bismo se i kao lani svjedoci Boji to posvjedoismo protiv Boga: da je
uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskravaju. Jer ako mrtvi ne
uskravaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera
vaa, jo ste u grijesima. Onda i oni koji usnue u Kristu, propadoe. Ako se samo u
ovom ivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.
Odnosno, ako se makar hipotetski prihvati da je znanstveno-magijskim metodama
uspjeno izvedeno uskrsnue Ehnatona, njegovo kloniranje ili neto slino tome,
tovie, da je izvedeno uskrsnue cijele faraonske obitelji, onda odjednom
antikristovske snage imaju najjau moguu propagandnu poruku: nije vam potrebno
uskrsnue po Isusu, mi takoer moemo izvesti uskrsnue mrtvih. To bi bio
vrhunac masonskog okultizma kao i vrhunac cijelog projekta masonerije prema
novom, usavrenom ovjeku kojem vie nita nije nedostino jer je svladan problem
smrtnosti. Naravno, to je samo vrhunac prijevare i lai koji masonstvo tako
sistematino gradi od vremena Babilona i Egipta do dananjeg dana, a sve samo da
ljudi pristanu svojevoljno okrenuti lea Bogu i pokloniti se avlu i njegovim palim
anelima.
Koja je alternativa masonstvu i njihovim laima? Jednostavna je i neunitiva usprkos
svim masonskim intrigama i trikovima: samo je jedan put, istina i ivot, a to je Isus
Krist, pravi Bog i pravi ovjek. Vjerujmo u Njega kao djeca i ne odstupajmo od tog
spasonosnog puta bez obzira na sva iskuenja koja e nam biti predstavljena i nae e
se ime nai zapisano u knjizi ivota.
Knjiga Mladna Lojkia Masoni i okultisti jedan je kameni u tvravi Kristovoj
koju grade vjerne sluge Boje tako da se po ljudima nedokuivim putovima pomogne
u spasenju ovjekovom na nain da se uvidi la i prevara koja se pod masonskom
reijom odigrava u svijetu. Ako makar jedna ljudska dua bude spaena ovim radom,
velik je posao napravljen. Ako makar jedan narod ostane Bojim, slavlje je jo vee, a

kao Hrvatima prirodno je da bi voljeli da taj narod Boji bude na narod. Naravno,
kao i to da se to vie drugih pojedinaca i naroda svrstaju na stranu Gospodinovu.
Molimo se Svevinjemu da Hrvati opravdaju smisao svojeg postojanja na Njegovu
hvalu i slavu. (markofranciskovic.com)
Druba brae hrvatskog zmaja - okultizam i domaa politika elita
U nekoliko navrata sam nailazio na tekstove koji piu oDrubi brae hrvatskog zmaja
u kojoj se nalaze brojni hrvatski politiari. To je cehovsko drutvo bogatih i monih
pripadnika nae politike scene. Poput ostalih drutava i ova Druba veinu svojih
sastanaka i djelovanja krije od oiju javnosti, a ulanjenje zahtjeva iscrpne
inicijacijske obrede. Unato tome, trude se demantirati da imaju bilo kakve veze s
masonima i slinim teorijama zavjere, kako kae i sam Milan Bandi, ponosni lan.
Naprosto je smijeno da postoje ljudi koji uope i sumnjaju ili propitkuju svrhu
ovakve psihopatske organizacije. injenica da se o ovom fenomenu ne govori u
javnim medijima i injenica da ova druba ima sve najosnovnije odlike koje ima
svako drugo tajno i okultistiko udruenje nas dovodi do vrlo jasnog
zakljuka/injenice. Ono je leglo hrvatske psihopatije, hrvatske politike elite i
domae masonerije koja je na ovaj nain jo jednom dokazala da se to moe, tj. da su
ljudi dovoljno manipulirani i izigrani da ovakve organizacije mogu djelovati
neometano bez da to itko primijeti i pravovremeno reagira.
Nastanak Drube
Drubu su u Zagrebu utemeljili 16.studenoga 1905. Emilij Laszowski i Velimir
Deeli. Osebujno ime odabrano je po uzoru na Ordo equestris draconis (Red
zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, utemeljen 1408. u kojem su
prvotno preteno bili Hrvati.
Znakom Drube postao je zlatni zmaj zelenih krila koji uva tit s povijesnim
hrvatskim grbom, a zatitnik je sv. Juraj, dok je Drubino geslo Pro aris et focis
Deo propitio (Za rtvenike i ognjita, s Bojom pomoi).
Pravila Drube potvrena su 1906., ali su se vie puta mijenjala i nadopunjavala. Rad
Drube vodi Metarski zbor koji se sastoji od Velikog metra i 8 metara, a bira se na
5 godina. U razdoblju Nezavisne Drave Hrvatske Druba je bez znanja lanstva
19.studenoga 1941. zakonskom odredbom pretvorena u dravnu ustanovu pod
nazivom ''Viteki Red Hrvatskoga Zmaja'', ali je ponovno uspostavljena u starom
svojstvu i s izvornim nazivom 7.svibnja 1945.
Veliki metarkae da udruga nema veze s masonerijom
U izjavi za "Nacional", Veliki metar kae da udruga nema nikakve veze sa
masonerijom (vidi li netko ovdje suludu kontradikciju?) nego da su "Braa hrvatskog
zmaja" kulturna udruga kao i "Matica hrvatska". Svatko s trunkom trijeznosti e
uvidjeti nebuloznost ovakve izjave. U "Drubi brae hrvatskog zmaja" na najviem je
hijerarhijskom poloaju tzv. "Veliki metar", isto kao kod masona koji predsjeda
masonskom loom. Braa se meu sobom nazivaju Zmajem od ," to je "Ku klux
klanu" ekvivalentna titula "Grand dragon of".

Zazmajenje Bandia: Veliki metar Drube Dragutin Feletar, Zmaj Velikootoki, s

pripravnikom Milanom Bandiem u Vitekoj dvorani Drube nad Kamenitim vratima
Veliki metar Drube hrvatskoj zmaja je Dragutin Feletar, Zmaj Velikootoki, inae
profesor na Prirodoslovno-matematikom fakultetu, kojeg je bio i dekan, lan HAZU i
urednik asopisa Meridijani. On kae da je osnovna funkcija Drube uvati i
afirmirati hrvatsku kulturnu i povijesnu batinu. Istaknutiji lanovi ove drube su
pokojni Franjo Tuman, Zmaj od Hrvatske, msgr. uro Koka - Zmaj od Krbuljina,
akademik Andrija Mohorovii - Zmaj Kvarnerski, slikar Ivan Lackovi Croata Zmaj od Batinske te grof Jakob Eltz Vukovarski - Zmaj Vukovarski III. Zagrebaki
gradonaelnici tradicionalno su postajali lanovima Drube, jednako kao i
predsjednici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i predsjednici Sabora.
Trenutano se u lanstvu nalaze tri predsjednika Sabora: arko Domljan - Zmaja
Mosorsko-poljikog, Nedjeljko Mihanovi - Zmaja Poljikog III. i Vladimir eks,
Zmaj Dravski. Milan Bandi je pristupio sveanoj inicijaciji jo 2007. Godine zajedno
s predsjednikom NK Dinama Mirko Bariiem i gospiko-senjskim biskupom M.
Bogoviem. Msgr. Juraj Jezerinac poasni je lan ove drube.
Matica Drube, to jest Zagreb sa Zagrebakom upanijom, moe imati najvie 101
lana, a svaki od 19 zmajskih stolova po hrvatskim upanijama moe imati najvie 11
lanova. Svaki lan Drube ima zmajsko ime, pa je tako Bandi Zmaj od Kamenitih
vrata IV. Kako nije mogao dobiti ime Zmaj Sljemenski, koje je prvo poelio, budui
da se tako zove jedan drugi lan Drube, Bandi se odluio za ime Zmaj od
Kamenitih vrata jer se Majku Boju od Kamenitih vrata smatra zatitnicom grada
Zagreba. Brojka etiri uz to ime znai da su ga ve nosila tri pokojna lana Drube,
meu kojima je posljednja bila zmajica Lelja Dobroni, povjesniarka umjetnosti,
preminula u prosincu prole godine.
Kip svetog Jurja, ije postolje prikazuje ubijenog zmaja, Druba je postavila na
zagrebaki trg koji nosi njezino ime. Trg se nalazi ispred Kamenitih vrata gdje je
sjedite Drube.
Obred inicijacije
Primanju u punopravno lanstvo u Drubi uvijek prethodi pripravniki rok, tijekom
kojeg se kandidat upoznaje s pravilima, obiajima, zadaama i duhom Drube te
dokazuje da je spreman i sposoban sudjelovati u njezinu radu. Da bi netko uope
postao kandidat, mora pokazati odreeni interes za Drubu a njegovu prijavu moraju
podrati dva stara brata. Bandi je etiri godine pokazivao zanimanje za rad Drube,
a prijanji sastav Metarskog zbora primio ga je za pripravnika. Njegovu prijavnicu
potpisali su tadanji Veliki metar Matija Salaj, Zmaj Starovukovarski, inae arhitekt
i ravnatelj Zavoda za prostorno planiranje u Ministarstvu zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva, i dr. Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, tadanji
metar rizniar. Bandi je kao pripravnik redovito dolazio na nae sastanke srijedom
naveer u Vitekoj dvorani u Kuli nad Kamenitim vratima i obvezao se obnoviti
Kamenita vrata, kae Dragutin Feletar za Nacional. Naposljetku Metarski zbor,
kojeg ini deset istaknutih lanova Drube, o primanju nove brae odluuje
balotiranjem, tako da svaki od njih u posebnu kutiju stavlja crnu ili bijelu kuglicu.
Da bi novi lan bio prihvaen odluka mora biti jednoglasna, odnosno sve kuglice
moraju biti bijele.

Da bi tko postao zmajem, mora biti stariji od 33 i mlai od 70 godina. Druba ima
tridesetak lanica, meu kojima je i glumica Nada Abrus - Zmajica Marjanska. Iako u
Drubi tvrde da su ene ravnopravne, do sada ih nije bilo u Metarskim zborovima,
jer, kako kau, nijedna od njih nije pokazala ambiciju za to. lanovi se meusobno
oslovljavaju sa zmajski brate ili zmajska sestro, a metri su asna braa.
Metarski zbor bira se svakih pet godina, a ine ga metar protonotar, metar zbora
gospodarstva, metar zmajskih stolova, metar rizniar, metar obredniar, metar
kapelan, metar drutveno humanistikog zbora, metar umjetnosti i kulturne batine i
metar zbora prirodoslovlja.
Novi pristupnici stoga bivaju zazmajeni prilikom obreda starog stotinjak godina u
Vitekoj dvorani Drube u Kuli nad Kamenitim vratima. Tijekom ceremonije, kojom
upravlja metar obredniar, kandidati stoje pred Metarskim zborom koji sjedi za
metarskim stolom. Na poetku se pjeva hrvatska himna pa metar obredniar
predstavlja pripravnike, navodei njihova imena i prezimena, zanimanje, adresu,
glavne podatke iz ivota i rada. Veliki metar uzima rije kako bi kandidate pitao je li
njihova slobodna volja da postanu lanovima Drube, poznaju li pravila, te koja
zmajska imena ele. Govori dalje o tome kako je zmaj simbol vatre i svjetla, te o
naelima i radu Drube. Zatim svakom kandidatu daje mogunost da izabere jedan od
sedam kulturnih zborova u kojem e ubudue djelovati. Svaki kulturni zbor ima svoju
lu, odnosno svijeu, u odreenoj boji. Povijesni zbor tako ima ljubiastu lu,
umjetniki plavu, prosvjetni bijelu, prirodoslovni zelenu, pravni utu, Zbor
dobroinstva crnu, a kulturne batine crvenu.
Obred zazmajenja
Kada pripravnik odabere kulturni zbor, metar obredniar mu predaje odgovarajuu
lu. Tada slijedi najsveaniji dio. Stjegonoe ukrie hrvatsku zastavu sa zastavom
Drube i svaki pripravnik polae desnu ruku na stjegove i za metrom kapelanom
ponavlja rijei prisege. Tako prisee da e obavljati zmajske dunosti po pravilima
Drube, da e se drati njenih obiaja, biti portvovan u radu, ostvarivati ciljeve
bratstva itd. Nakon prisege Veliki metar uzima kale bratstva u kojem se nalazi vino
i u njega srebrnom liicom sipa pepeo hrvatske lipe. Bilikum zatim predaje metru
protonotaru koji s kaleom ide od jednog do drugog pripravnika da bi svaki popio
gutljaj, a posljednji pije Veliki metar, koji zatim pripravnike proglaava zmajskom
braom. Metar protonotar stavlja ruke na ramena novog lana i izgovara geslo
Drube: Pro aris et focis, to znai Za rtvenike i ognjita. Novi zmajski brat
odgovara: Deo propitio tj. S Bojom milou te dobiva svoju lentu i znaku koju
e ubudue nositi na reveru.
Na kraju sveanosti Veliki metar izgovara posljednju kiticu zmajske himne: Boe
silni, brani, titi; Srdaca nam savez taj; Daj nam vjernom braom biti; Hrvatski da ivi
zmaj. Na kraju svi zajedno pjevaju zadnju kiticu hrvatske himne, nakon ega slijedi
estitanje novozazmajenoj brai i njihovo upisivanje u sveanu spomenknjigu.
Simbolika drube i lizanje s klerom
Zanimljivo je da je znak udruge "zlatni zmaj zelenih krila koji uva tit s
hrvatskim grbom a zatitnik je Sv. Juraj". Nije li taj isti Sveti Juraj ubio tog istog

zmaja? Ne bi li se ta udruga trebala zvali "Udruga Sv. Jurja", a ne zmaja, koji je u

zapadnoj a i perzijskoj simbologiji uvijek simbol zla, a u kineskoj simbol vladara!?!
Zmaj je u ovom sluaju postavljen na ljem Sv.Jurja to simbolizira pobjedu zmaja
nad Sv.Jurjem, odnosno zla nad dobrim. Nesumljivo, Druba hrvatskog zmaja je
okultistiko bratstvo zla koje ovim putem nastoji biti u toku s simbolikom i
okultistikim naelima svjetskih zavjerenikih organizacija koje takoer imaju
izobilje identinih elemenata. Uvijek je potrebno biti IN kako bi bio u igri a naa
vazalna politika oligarhija je u nekoliko navrata dokazala da joj je primarni cilj
oduvijek zadovoljavati strane interese na tetu vlastitog naroda. Ovo je jedan od
evidentnih prikaza kako se oajniki pokuavaju identificirati s vodeom svjetskom
patokratskom garniturom koristei njihove recepture. Pripadnici Drube brae
hrvatskoj zmaja su zapravo ponosnabraa zla.
Nadalje, Meu lanovima Drube uvijek je bilo i dosta biskupa. Kardinal Stepinac bio
je Zmaj od Bakaeve kule a Kuhari - Zmaj Kaptolski. Tu je i Gospiko-senjski
biskup M. Bogoviem, msgr. Juraj Jezerinac (poasni je lan ove drube). Nije li malo
udno da se isti Crkveni kler, koji inae na sva vrata propovjeda o zlu i koji u svojoj
dogmi zmajeve i gmazove jasno prikazuju kao simbole zla, sada bez i malo pogovora
zdruuje s Drubom koja sama sebe naziva zmajskom braom!?! To ne bi trebalo biti
nita udno s injenicom da je Crkva danas usko povezana s masonima, jer su i
nadbiskup Maksimilijan Vrhovec i biskup Juraj Strossmayer bili masoni.
Neslaganje Crkve s masonima, koje je vladalo neko davno, danas je prolost. Nakon
II. svjetskoga rata dolazi do naglog obrata; masoni se vie nigdje ne progone i
zapoinje normalizacija njihovog odnosa sa Crkvom, koliko god ove injenice ne
odgovarale velikim Kranima i borcima za istinu. I sam Papa ivan XXIII (19581963) postao mason u vremenima dok je bio vatikanski nuncij u turskoj. Lova i
pohota uda rade.
Kvazi kulturnjaci i dobrotvori
Metarski zbor
Na svojoj web stranici ova Druba krasi se sljedeim poduhvatima:
Ouvali su posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bekom
Novom Gradu i prenijeli ih u zagrebaku prvostolnicu (1919) kao i posmrtne ostatke
Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921), podigli spomenik hrvatskoj himni u
Zelenjaku (1935), osnovali Gradsku knjinicu, Gradski arhiv, Gradski muzej (1907),
Drutvo za spaavanje (Hitna pomo) (1909) u Zagrebu, spasili od ruenja Kamenita
vrata, uredili grob Anti Stareviu u estinama, inicirali veliku nacionalnu proslavu
1000 obljetnice Hrvatskog kraljevstva (1925) i podigli veliki glagoljski natpis u
zagrebakoj katedrali (1944). Druba je stekla stari grad Ozalj (1928) u kojem je
uredila muzej i knjinicu, te katel Bakar (1935).
Zabrana djelovanja i dugogodinji prekid rada nisu mogli iskorijeniti Drubu. Kada je
uspostavljena Republika Hrvatska, Druba je obnovljena u Zagrebu 23.lipnja 1990. a
sveano ponovo uspostavljena 16.studenog 1990. Sjedite Drube nalazi se u Kuli nad
Kamenim vratima koju je Druba obnovila (1993-1999) kao svoje zmajsko ishodite i
simbol grada Zagreba.

Freemasoni inae svoje web stranice ponosno krase obavijestima o svojim

dobrotvornim akcijama na podruju ouvanja kulturne batine. Isto ini i Druba
zmaja.
Humanitarne akcije i dobrohotna djela obnavljanja starih spomenika, itd. su
svrsishodni poduhvati prepoznatljivi za mnoga masonska drutva kroz povijest. Ako
uzmemo u obzir injenicu da sve navedeno, od ouvanja koje kakvih posmrtnih
ostataka velikana (pripadnika istih bogatakih obitelji) te obnova kulturne batine
doslovno ne znai nita ovjeku i obinom graaninu, tada shvaamo da sve
njihove djelatnosti zapravo slue samo njihovim interesima. Stara je pria da
znakovlje kulturne batine, grbova i zastava bez dvojbe oznaavaju iskljuivo
privatno vlasnitvo dotinih kraljevskih obitelji (a ne narod i naciju) koje na ovim
prostorima obitavaju od stoljea sedmog. Njihovi potomci (politike elite) sada pod
izlikom ouvanja batine manino sakupljaju posmrtne ostatke svojih pradjedova i
obnavljaju vlastite spomenike od novca poreznih obveznika. I sama drava, koju
mnogi desniarski, manipulirani umovi smatraju svojom djedovinom, zapravo slui
iskljuivo kao zatita ovim privilegiranim klasama, a ne narodu. O tome sam ve
govorio.
Sramotna je utnja to se o ovim stvarima ne govori, dok se kompletna politika elita
(sve stranke i svi politiari) udruuju protiv naroda. Nikoga ne zabrinjava to to ovi
psihopati imaju zasjedati dok njihovi simboli krase javni trg kroz koji prolaze stotine
ljudi svakoga dana? To je pravo nalije hrvatske stvarnosti i ubogog, inertnog naroda
koji ne mari i ne propitkuje stvari koje se tiu njihovih ivota. Ne tvrdim da je Druba
brae hrvatskog zmaja deklarirana masonska organizacija, ve je poanta da svaka
cehovska organizacija, koja inzistira na takvim iskljuivim obrednim seansama u
kojima sudjeluju samo bogate elite, ne moe initi dobro. To su, bez iznimke, ozbiljno
poremeeni ljudi kojima drutva slue kao princip meusobnog prepoznavanja putem
kojih imaju priliku zajedno tovati zle entitete, u ovom sluaju, zmaja.
,
. , , ,
; ,
.
. .
:
, , ,
, .
. .
,
. ,
, , , ,
. ,
,
. , ,
,
, .

 .
?
, ,
,
.
, :
, .
, , ?
, , !
.
?
.
!
! !
. , ,
!
, , ,
! , ,
, , !
, , !
,
, !
!
!

dr Nikola uti
asopis Instituta za savremenu istoriju Istorija 20.veka, broj I/2005.

IVAN MERZ SVETITELJ HRVATSTVA

APSTRAKT: U radu se analizira aktuelni proces proglaenja blaenim i svetim

linosti iz hrvatskog ivota koje imaju veliki znaaj za provoenje rimokatolike
politike nacionalnog uzdizanja hrvatstva. U prvom planu je nacionalno-vjerska
aktivnost Ivana Merza koja ide u pravcu antiliberalizma, utemeljenja organizacija
Katolike akcije i irenja nacionalne ideje hrvatstva u epohi Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca.
Beatifikacija u slubi misionarskog
hrvatstva

Procesi beatifikacije i sanktifikacije linosti u Rimokatolikoj crkvi i dalje imaju

izuzetan znaaj kod sprovoenja nacionalne homogenizacije i irenja hrvatstva na
nekadanjim srpskim etnikim prostorima. U zagrebakoj katedrali na istaknutom
mjestu se nalaze uklesana imena tzv. hrvatskih svetitelja, od kojih su veina bili Srbi
rimokatolike vjere ili stranog porijekla. Ilustrativan i indikativan je primjer
proglaenja blaenom Ozane Kotorske (pokatoliene Srpkinje iz Crne Gore) odlukom
Pija XI 20. decembra 1927. godine. Papa je Ozanu uvrstio u red blaenih i naredio da
joj se ima odavati javno i crkveno tovanje. Rimokatolika crkva u biskupiji
kotorskoj i arcibiskupiji barskoj i primasiji srpskoj nastojala je, zbog provoenja to
uspjenije misije prozelitizma i irenja hrvatstva, da utemelji tovanje prema
rimokatolikoj blaenici Ozani meu pravoslavnim i rimokatolikim Srbima u
Konavlima, Boki Kotorskoj i Crnoj Gori".[1]
Bogdan (Leopold) Mandi iz Boke Kotorske proglaen je blaenim 1976. a svetim ga
je proglasio papa Pavle VI 1983. godine. Nakon proglaenja nekolicine Bokelja
blaenim i svetim velikohrvatska propaganda Bokokotorski zaliv prozvala je Zaljev
hrvatskih svetaca. Biskupski proces za beatifikaciju nadbiskupa vrhbosanskog Josipa
tadlera otvoren je 20. juna 2001. godine kada je u Sarajevu, pod predsjedavanjem
kardinala Vinka Puljia, odrana prva sjednica otvaranja informativnog postupka o
ivotu, krepostima i glasu svetosti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja
drube sestara Sluavki Malog Isusa dr Josipa tadlera.[2] Papa Ivan Pavle II,
prilikom obilaska Hrvatske, Bosne i Hercegovine 2003. godine, proglasio je blaenom
Mariju propetoga Isusa Petkovi sa Korule (umrla 1976) i Ivana (Hansa) Merza,
Nijemca rodom iz banjalukog kraja.
Povodom beatifikacije dr Ivana Merza u srpskoj (beogradskoj) javnosti se dosta
pekulisalo sa ideoloko-politikom aktivnou dr Ivana Merza. S jedne strane,
prikazivan je kao humanista i ekumenista, s druge da je tvorac ustakih
klerofaistikih organizacija.[3] Zbog sagledavanja potpune istine o Ivanu Mercu
(Merz) neophodno je u njegovom curiculum vitae naznaiti glavne inserte iz kratkog
ivota i ideoloko-verskog djelovanja novoproglaenog hrvatskog blaenika. Roen
je u Banja Luci 16. decembra 1896. godine otac bivi austrijski oficir, koji je vrio
civilnu slubu efa eljeznike stanice, majka maarska Jevrejka Terezija Mer.
Odrastao je u graanskoj porodici liberalnog usmjerenja bez naroitog rimokatolikog
uticaja. U Banja Luci Ivan Merz je zavrio osnovnu i srednju kolu (realku
gimnaziju). Nakon mature 1914. godine, upisao je Vojnu akademiju u Bekom
Novom Mjestu u kojoj je, meutim, ostao svega tri mjeseca. Poetkom 1915. godine
na Bekom univerzitetu upisao je studij prava, ali je u ljeto iste godine dobio poziv za
sluenje vojnog roka. Godine 1916. upuen je sa svojom jedinicom na italijanski front
na kojem je ostao do kraja Prvog svjetskog rata. Kako je isticao njegov biograf,
Boidar Nagi, boravak na ratitu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oi i bio
izloen stradanjima svake vrste, produbio je njegovu vjeru i uvrstio kranski nazor
na svijet.[4]
Posle zavretka rata Ivan Merz je zapoeo studij knjievnosti u Beu, pa potom
nastavio u Parizu na Sorboni. U Parizu je studirao u Katolikom institutu (Institut
Catholique). Nakon zavretka studija 1922. godine zaposlio se kao profesor
francuskog jezika na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Ve 1923. godine odbranio
je doktorat filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sa tezom Utjecaj liturgije
na francuske knjievnike od atobrijana do danas. U periodu 192325. za svojim

prijateljem dr Draganom epuliem, pod mentorstvom dr Alfirevia, privatno je

studirao kransku filozofiju i teologiju te sve vanije papinske i crkvene dokumente
posljednjih decenija.
Za vrijeme boravka u Zagrebu Ivan Merz je punih est godina razvijao veliku
apostolsku djelatnost u rimokatolikim organizacijama za mlade u koje unosi
Kristov duh. Njegov apologeta B. Nagy je isticao da on iri ideje o Katolikoj akciji i
budi ljubav i odanost prema crkvi i Papi. Sa advokatom dr Ivom Protulipcem
utemeljio je rimokatoliku tjelovjebenu organizaciju Katolike akcije Hrvatski
orlovski savez, u kojem je vrio dunost tajnika i potpredsjednika do kraja ivota.
Merz je postao najvei pobornik liturgijske obnove i euharistijskog ivota u
hrvatskom narodu: Sam ivi uzornim kranskim ivotom ispunjen ljubavlju prema
blinjemu. Svima svijetli nenadmaivim primjerom revnosti za proirenje Kristova
Kraljevstva i nadnaravno dobro blinjih, napose mladih. Umro je u Zagrebu 10. maja
1928. godine od meningitisa nakon neuspjele operacije sinusa. Sahranjen je na
zagrebakom groblju Mirogoju, a 16. decembra 1977. njegovi posmrtni ostaci
preneseni su u baziliku Srca Isusova u Zagrebu u koju je svakodnevno dolazio na sv.
misu i sv. priest. Godine 1958. pokrenut je informativni biskupski postupak za
njegovo proglaenje blaenim.[5]
Nama dostupna arhivska dokumentacija uope ne pominje linost Ivana Merza. U
arhivskim fondovima ne nalazimo podatke o Ivanu Merzu, njegovoj vjerskonacionalnoj i politikoj djelatnosti. Prema arhivskim izvorima kljunu ulogu kod
formiranja organizacija Katolike akcije, prvenstveno Orlova, Kriara i Hrvatskih
junaka, odigrao je osniva i predsjednik tih organizacija advokat dr Ivo Protulipac.
Proizlazi da je naknadno lik Ivana Merza, organizovanom rimokatolikom
propagandom, uzdignut na pijedestal nedodirljivog sveca. Postavlja se pitanje zato
Rimokatolika crkva postmortem izdie stvaralatvo, vjerski i nacionalni genij
mladog teologa, koji u svom kratkom ivotu teko da je mogao stvoriti spisateljska
djela koja mu se pripisuju. Bibliografija radova, koja mu se pripisuje u autorstvo,
zaista je impozantna. Objavio je deset knjievnih kritika, 26 radova tematski vezanih
za liturgiju, 46 radova o rimokatolikim organizacijama, 19 radova o Katolikoj
akciji, 12 radova o Rimu i papinstvu, 7 radova tematski vezanih za fenomen
svetilita u Lurdu, 15 o moralnom apostolatu, 6 o tjelesnom odgoju, 18 radova pod
odrednicom Razno. U rukopisu je ostalo sedam studija i veih djela (jedna drama) i
20 koncepata lanaka, nacrta predavanja i autografa.[6] O dr Ivanu Merzu kao
Bojem ovjeku Hrvatske napisano je desetak knjiga od strane dr Dragutina
Kniewalda, dr ure Graanina, Josipa Vrbaneka, Boidara Nagia, dr Marina karice i
drugih. S druge strane, dr Ivo Protulipac, kljuna linost za stvaranje i irenje
organizacija Katolike akcije, ni u priblinoj mjeri nije izazvao pozornost istoriografa,
teologa i publicista. Oigledna je dnevnopolitika upotreba lika i djela Ivana Merza,
od koga je stvaran antiliberalni muenik za rimokatoliku i hrvatsku stvar.
Ivan Merz, Katolika akcija
i liberalizam (laicizam) Kraljevine SHS
Ivan Merz je mladost proivio u vremenu ideolokog i politikog slabljenja uticaja
Vatikana i Rimokatolike crkve u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Zapadnoevropska graanska civilizacija vrila je snaan uticaj na globalni ideoloki i
dravniki smjer Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rimska crkva je zbog toga

poela od 1920. godine optuivati dravu da izaziva, kao i Bizmarkova Pruska

(Nemaka), kulturni boj (kulturkampf) sa Rimokatolikom crkvom. Mahniev
Katoliki pokret je bio nedovoljan da sam suzbija pogrene filozofske i ideoloke
osnove laicistikog liberalizma. Katolika akcija je poela snano da nastupa
dvadesetih godina, pogotovo od vremena dolaska Pija XI na elo Rimske crkve.[7]
U atmosferi ope laicizacije i sekularizacije, Katolika akcija je dobila zadatak da vri
socijalni apostolat tj. da u cijelo ljudsko drutvo, u porodice, drave, meu
pojedince i sve drutvene institucije, unese kranska naela. Papini dokumenti ivog
uiteljstva (bule, brevi, enciklike, pisma, govori itd.) bili su smjernice za primjenu
istih i neporonih kranskih naela. Papine misli su morale biti primjenjene u
kranskoj kulturi i prosvjeti, ali i u svjetovnoj sferi preko Katolike akcije. Papini
dokumenti su morali imati vei znaaj za katolike od samog Svetog pisma jer Sv.
pismo ne govori uvijek jezikom naeg vijeka. Katolika akcija je trebalo da priblii
papu narodu i poui narod kako se sva katolika nastojanja moraju ravnati prema
smjernicama tog naeg neposrednog uitelja i pod vlau tog naeg neposrednog
zapovjednika. U toj neprikosnovenoj hijerarhiji Rimokatolike crkve, mjesni biskup
je, prema tumaenju Katolike akcije, unosio nauke boje u due vjernika i bio
neposredni vladar nad svakom katolikom djelatnou u svojoj biskupiji. Idejni voa
svakog katolikog pokreta u cijeloj crkvi bio je Sveti otac, dok je mjesni biskup bio
neprikosnoven u svojoj biskupiji i predstavljao je vrhovnog vou Katolike akcije.
Ideoloki pravac mlade jugoslovenske drave nije odgovarao Rimskoj crkvi. Drava
stvorena pod snanim uticajem zapadnih liberalnih demokratija morala je biti
usmjerena ka ideologiji graanskog liberalizma. U Kraljevini SHS bio je izraen duh
laicizma i vjerskog liberalizma. RKC se osjeala ugroenom zbog postojeeg
dravnog i politikog ideolokog pravca. Rimokatoliki vjerski ekskluzivizam nije se
mogao dovesti u sklad s liberalnom dravnom vjerskom politikom, koja je poivala na
indiferentizmu, slobodi savjesti i na ravnopravnosti vjera. Rimokatoliki episkopat je,
s druge strane, zahtijevao potpunu slobodu u vjerskom uenju u crkvi i koli, kod
vrenja javnog bogosluenja, nesmetanu vezu izmeu vjernika i crkvenih poglavara, a
posebno sa Sv. Stolicom; slobodu osnivanja i djelovanja crkvenih i vjerskih
organizacija; pravo osnivanja konfesionalnih zavoda; vjersku obuku u svim razredima
osnovnih i srednjih kola. Klerikalci su zahtjevali da se kola prilagodi crkvenom
odgojnom sistemu, protivei se dravnom monopolu nad odgojnim ustanovama. Bilo
je izraeno neslaganje sa projektima dravnih kolskih zakona i sa predvienim
vaspitanjem omladine.[8]

Ivan Merz i orlovski pokret

Glavno polje djelatnosti Katolike akcije bila je prosvjeta, odnosno cjelokupna
kultura. Osnovane su brojne organizacije Katolike akcije i novi katoliki savezi. U
razdoblju 19191921. u crkvenim redovima je vladala uznemirenost zbog stava
prosvjetnih vlasti prema radu Marijinih kongregacija u kolama. Marijine
kongregacije bile su vjerska udruenja katolikih laika, za razne uzraste, nastale uz
jezuitski red. Kongregacije su svojim lanovima davale solidnu izobrazbu i
spremale sve one koji su eljeli da se angairaju na polju kranskog apostolata.[9]
Hrvatski katoliki narodni savez je dao vidan podstrek obnavljanju katolikih

omladinskih udruenja u tzv. hrvatskim zemljama. U njegovom okviru je osnovana

omladinska sekcija, na elu sa Ivanom Merzom, koja je obnovila niz omladinskih
udruenja organizovanih u podsavez 1921. godine. Omladinski savez je pokrenuo i
organizaciju Orlova u katolikim zemljama, sa ciljem spreavanja sokolskog rada.
Prije ovog organizovanog rada na obnovi Orlova, 19. avgusta 1919. osnovano je
omladinsko katoliko drutvo Kai, koje je uvelo gimnastiku u svoje redove i
stupilo u kontakt sa ljubljanskom Orlovskom zvezom. Drutvo je prihvatilo orlovsku
himnu i pozdrav Bog ivi.[10]
D. Kniewald je dao iscrpne podatke o radu i organizaciji omladinskih katolikih
drutava i njihovom povezivanju u savez. Po njemu, zastupnici omladinskih
katolikih drutava osnovali su na prvom kongresu katolikih omladinskih drutava u
Zagrebu 3. decembra 1922. Hrvatski katoliki omladinski savez. Kongresu je
predsjedavao posveeni biskup Lang. Na tom kongresu I. Merz je izabran za
predsjednika. Po njegovoj elji u pravila Hrvatskog katolikog omladinskog saveza
uvrteno je da je Savez crkvena organizacija koja potpada pod kompetenciju Crkve,
a predstavnik Crkve je njezin duhovni savjetnik. Ova pravila je odobrio nadbiskupski
stol u Zagrebu. Za duhovnika je imenovan Bruno Foreti. Povodom euharistikog
kongresa, u Zagrebu je 18. avgusta 1923. odran drugi kongres Hrvatskog katolikog
omladinskog saveza, na kojem je Merz ponovo izabran za predsjednika. Kao
predsjednik Omladinskog saveza Merz je uspio, zajedno s Foretiem koji je bio
savezni duhovnik, da u vrlo kratkom roku postavi temelje vjerskog odgoja
hrvatskih katolikih omladinaca. Oni su kompletan rad Omladinskog saveza
postavili na vrhunaravni temelj: Od svakog se omladinca, kao minimum vjerskog
ivota, traila jednomjesena sveta priest. Dr Merz i Foreti nastojali su da biskupi
u svim hrvatskim biskupijama imenuju duhovne savjetnike koji e voditi brigu o
vjerskom ivotu omladinskih drutava u njihovim biskupijama. Isto su tako nastojali
da svako omladinsko drutvo dobije svoga duhovnika.[11]
Ulogu glavnog mobilizatora na odgojnom polju od Katolike akcije dobila je tjelesnoodgojna organizacija Orlova. Oni su krajem 1923. godine bili povezani u
novoosnovani Hrvatski orlovski savez (HOS), koji je postao matina organizacija
katolike omladine. HOS je preuzeo zadatak Hrvatskog katolikog omladinskog
saveza. Merz i lanovi odbora Omladinskog saveza preli su u Hrvatski orlovski
savez. Merz je postao potpredsjednik (Protulipac predsjednik), a kasnije i tajnik. Kako
istie Kniewald, Sve je to nakon mnogih rasprava odluio Seniorat, a u ivot je
provedeno na prvoj glavnoj skuptini HOS-a 16. decembra 1923. u Zagrebu".[12]
Prema rimokatolikim apologetima, pionirske poslove irenja Katolike akcije
obavljao je prvoborac Katolike akcije Ivan Merz. On nije osnivao posebne
organizacije Katolike akcije, ve je novoosnovani Hrvatski orlovski savez potpuno
usmjerio u tom pravcu. Slina usmjerenja je vrio i kod drugih kulturnih katolikih
organizacija. U organizovanju Katolike akcije Ivan Merz je nailazio na
nerazumjevanje dijela rimokatolika iz Katolikog pokreta, koji su smatrali da je za
jugoslovenske prilike bio dovoljan Katoliki pokret. Pokret je elio sauvati svoju
tradiciju u narodu i nezavisnost u odnosu na crkvenu hijerarhiju. U stvari, Katoliki
pokret je, po instrukcijama tajnog Seniorata, u prvi plan izbacio crkveni politiki
angaman. Voe Katolikog pokreta, pogotovo senior Petar Rogulja, isticali su da je
sama vjerska osnovica nedovoljna, ona je tek drugotne naravi, dok je prvotne
naravi politika, socijalno-ekonomska i optekulturna orijentacija katolikog

djelovanja. Za njih izvanstranarstvo Katolike akcije nije imalo smisla.[13] Merzu

je, meutim, bila vana elja Crkve i pape da ideje Katolike akcije unese u
cjelokupan ivot hrvatskog naroda, kako bi se to vie katolika pridruilo slubenom
apostolatu Crkve i njezinoj spasiteljskoj misiji".[14]
Osjeajui da je izgubila pozicije u koli i drugim vaspitnim ustanovama, a idui za
uputama Vatikana o potrebi djelovanja u svim sferama drutvenog ivota, RKC je
preko Katolike akcije forsirala organizaciju Orlova, koji postaju, kao najbrojniji
lanovi Katolike akcije, oslonac klerikalizma u Kraljevini SHS. Rimokatolika crkva
je pokrenula organizaciju Orlova (papinu gardu) zbog suzbijanja snanog uticaja
sokolske liberalne ideologije u koli i cjelokupnom odgoju. Na elu jugoslovenskog
orlovskog saveza bio je laik (svjetovno lice) dr Ivo Protulipac i ta injenica dovoljno
kazuje da delovanje Orlova nije bilo usmjereno samo ka vjerskim pitanjima.
Konfrontiranjem Orlova sa liberalno orijentisanim sokolstvom, fizika kultura postaje
glavno poprite sukobljenih ideologija.[15]
Ideolog orlovskog pokreta Ivan Merz najbolje je predstavio orlovsku odanost papi i
Rimskoj crkvi: Veliki je zadatak... upravo nas Orlova da budemo u naem narodu
nosioci papinske ideje. Ponosimo se porugom Papina garda (koju su im izrekli
liberalni Sokoli N. .) kojom nas zaodijevaju protivnici Crkve. Oni ne mrze Papu
to je Talijan, nego to je Kristov zamjenik. Pa da je on Papa Hrvat, misli da ga ne bi
mrzili? A zato neprijatelji Crkve toliko napadaju na nae biskupe? Oni bar nisu
Talijani! Stoga posvuda irimo ljubav prema Sv. Stolici i Papi! Pokaimo i
protumaimo naem narodu da narodi, koji se ne dre papine nauke, moraju da sru u
propast. A mi Orlovi prouavajmo te smjernice Pape u svojim drutvima, odnosile se
one na na euharistijski ili politiki ivot, na gospodarstvo ili javno udoree, na jezik
u liturgiji ili obiteljski ivot, na znanost ili umjetnost u svemu neka nam bude voa
Papa![16]
Orlovi su uz lijepu knjigu, uz uenje istorije crkvene i narodne, uz upuivanje u
gospodarstvo i graanski ivot, naroito razvijali tjelovjebu: Orlovi znaju da je
tijelo ovjeje stan neumrle, od Krista otkupljene due, stan Duha Svetog. Tijelo je
kranina posvjeeno sakramentima i jednom e u nebu postati dionikom vjene
slave. I zato Orlovstvo goji tjelovjebu i ritmiku gimnastiku, i svemu svijetu govori
da katolicizam ne eli ostati samo u sakristiji i crkvici, ve da je to nauka koja je za
sve ljude i za sva vremena i koja hoe da prome cijelog ovjeka, njegovu duu i tijelo
njegovo.[17]
Tjelesno vjebanje je, dakle, bilo najvidljivija manifestacija Orlova. Meutim,
tjelovjeba nije bila sutina orlovskog pokreta, ve samo, po uzoru na svoje
antipode - liberalne Sokole, najefikasniji nain okupljanja omladine oko jedne
klerikalne organizacije i klerikalne ideologije. Orlovi su imali iri kulturno-prosvjetni
i kransko - odgojni karakter sa kulturno-bojnim elementima. Ivan Merz je
nastojao osmisliti tjelovjebu dajui joj duhovnu dimenziju, koja je bila neizbjena
za pravi kranski odgoj. On je hvalio rijei Pija XI, izreene pred zborom kardinala,
da se kod omladine posvijeti panja dobrim i zdravim tjelesnim vjebama. Po Merzu,
Crkva je uvijek naglaavala dunost svih vjernika da se razborito brinu za tjelesno
zdravlje: Ona je u prolim vjekovima blagosiljala viteke igre, a u dananjem vijeku
u njezinu krilu se rodie kod svih naroda drutva omladine, koja katolikom tjelesnom
uzgoju posveuju osobitu panju. U slavenskim zemljama se ova ljubav Crkve prema

tjelesnom zdravlju i uzgoju omladine najbolje oituje u orlovskim organizacijama,

koje su, uz veliku prosvjetnu i ope uzgojnu zadau, preuzele dunost da se brinu za
katoliki tjelesni uzgoj. U Orlu tjelovjeba i tjelesno uzgajanje nije samo sebi svrha.
Ono ide svjesno i sustavno za tim da tijelo postane krotko i vrsto orue due, koje e
biti u stanju izvriti sve njezine zapovijedi, makar kako teke bile. Taj tjelesni uzgoj
treba suzbiti lijenost i uiniti tijelo sposobnim da se stavi u slubu Kraljevstva
Kristova na zemlji.[18]
Hrvatski Orlovi su za svoj uzor uzimali Kraljicu Hrvata blaenu djevicu Mariju,
kod koje je vladao savreni sklad izmeu svetosti due i ljepote tijela. Zdravlje i
ljepota tijela bili su osnovni orlovski cilj tjelovjebe, dok, s druge strane, orlovska
tjelovjeba nije smjela postati sport: Orao vjeba nije mislio da postane pelivanom,
koji e se znati prevrtati kao cirkusant. Orlu je prvenstveno stalo do umjerenih
vjebi, te je nastojao da od sebe odbaci svaku vjebu koja bi ga odvie naprezala, koja
bi kodila njegovom zdravlju i koja bi napokon djelovala na nesrazmjeran,
nesimetrian razvoj njegovog tijela. Osnovno tjelovjebeno geslo katolikog Orla bilo
je: umjerenost, zdravlje, skladna ljepota. Iz toga gesla slijedilo je da e Orao nastojati
i u ivotu lijepo nastupati i na taj nain pokazati da u njegovom zdravu i lijepu tijelu
stanuje dua ureena boanskim darom milosti i posveenja. Tijelo je moralo biti
posluan sluga due: Kad ide, kad stoji, kada jede, kada se krsti, kada se moli, lijepo
sklopljenim rukama, kada na dva koljena u crkvi lijepo klei, uvijek e on to initi
dostojanstveno i pokazati e tako da u Orlu lijenosti nema i da je orlovska tjelovjeba
uzgojila potpuna ovjeka ovjeka koji je uzeo za uzor Majku Kristovu.[19]
Katoliki socijalni apostolat bio je glavni orlovski cilj. Apostolat orlovstva morao
se protezati na sve grane privatnog i javnog ivota: Orlovstvo hoe da Hrist
zakraljuje u duama pojedinih ljudi, da zakraljuje u naim obiteljima, da zakraljuje u
cijelom drutvenom ivotu, u svim njegovim pojedinostima. Nije dovoljno da smo
katolici onda kada se Bogu molimo ili kad se nalazimo u drutvenim prostorijama,
ve svaki pojedini in naega ivota, pa i najneznatniji, mora na sebi nositi ig
apostolata. Orlovstvo je moralo zacrtati put kako e se openito katolika naela
primjenjivati na sve tako raznovrsne pojedinosti naeg narodnog ivota. Zadaa je
orlovstva da sve pojedinosti narodnog ivota stavi u slubu Kristova Kraljevstva.
Orlovi su htjeli da preko primjene katolikih naela ak i ples, narodno kolo uine
kranskim.[20]
Proslavu tisugodinjice hrvatskog kraljevstva 1925. godine RKC je iskoristila da
raspali narodnosne hrvatske strasti. Propagandom o Hrvatima kao predziu
kranstva i o Hrvatima kao najvjernijim sinovima Rimske crkve, RKC je nastojala
da ostvari svoj glavni cilj: usaditi ideje rimokatolikog svjetonazora meu Hrvate i
unititi slobodno-zidarsko liberalno sjeme zla, koje je hrvatsko graanstvo u dobroj
mjeri prihvatilo. Tokom cijele 1925. godine Katolika akcija je iskazala veliku
aktivnost. Orlovi su dobili kljunu ulogu u irenju apostolata, odnosno
rimokatolike ideoloke propagande. Vrena je propaganda da je sudbina hrvatskog
naroda neraskidivo spojena sa sudbinom RKC, tom najboljom odgajateljicom
naroda. Svaki pravi Hrvat je morao biti uvjeren da e najbolje koristiti svome narodu
samo onda kada se bude odgajao u pravom kranskom duhu: Ako elimo da
hrvatski narod bude i u budunosti vjeran svojim slavnim djedovima, onda e morati
da i nadalje goji ljubav prema svetoj Crkvi Katolikoj, da po katolikim naelima ivi.
A jer svijet na omladini ostaje, zato drutva, u kojima se nalazi hrvatska omladina,

moraju biti odgajana u isto katolikom duhu. A imamo li mi u Hrvatskoj takovih

drutava? Zaista ih imamo rasijanih po svim krajevima nae domovine, a zovu se
hrvatska katolika orlovska drutva. Katehizam je Orlovima njihova Zlatna knjiga".
[21]
Hrvatska omladina je, dakle, bila glavni predmet interesovanja klerikalnih Orlova.
Ideolog orlovskog pokreta Ivan Merz ostavio je sljedeu poruku hrvatskoj omladini
povodom tisue obljetnice hrvatskog kraljevstva: Katolika vjera bila je vjera
tvojih otaca; njoj sav hrvatski narod ima zahvaliti svoju slavnu prolost. eli li da u
ovo sudbonosno doba hrvatski narod ponovo ojaa na svim podrujima ivota, to neka
postavi kao temelj svojemu radu i jedina istinita naela Crkve Kristove, Crkve
Katolike. Neka ti geslo hrvatska omladino u ovoj jubilarnoj godini bude: preporod
naroda u Kristu... Svaki narodni rad, koji se ne obazire na vjena naela Katolike
Crkve i kranskog udorea, urodit e prije ili kasnije sudbonosnim posljedicama i
po sav narod".[22]
Dana 10. maja 1925. godine sveano je proslavljen Dan katolike omladine u
rimokatolikim krajevima u organizaciji hrvatskih Orlova. Uoi proslave Merz je
sastavio proglas Katolikim roditeljima u kojem je, izmeu ostalog, stajalo: Tog e
znaajnog dana sva hrvatska orlovska omladina zajedniki pristupiti stolu
Gospodnjem i sjedinivi se s Bogom, euharistijski zasvjedoiti pred svojim svijetom
da moe hrvatski narod oekivati sretnu budunost jedino u katolikom preporodu.
Istog e se dana u svim gradovima i selima, gdje imade katolikih Orlova, odrati
poune akademije, predavanja, nastupi, i oduevljena e omladina orlovska pokazati
javnosti roditeljima, prijateljima, suupljanima u emu se sastoji njen poletni rad, i
kojim sredstvima kani preporoditi hrvatski narod. Jest, Orlovi kane preporaati i
preporoditi svoj narod... Kad starim iskusnim ljudima nije uspjelo da zaustave
vjersko, udoredno, drutveno, gospodarsko i politiko propadanje naroda, zar e biti
Orlovi sretnije ruke...? A Orlovi? Tek imademo koju stotinu drutava u hrvatskim
krajevima i oni ve tvrde da je nauka to je ispovijedaju kadra da s temelja preporodi i
obnovi hrvatski narod".[23]
Uzrok moralnog posrtanja hrvatskog naroda Merz je vidio u naturalistiko
darvinistikoj ideologiji koju je irilo liberalno sokolstvo. U vie lanaka (Hrvatsko
sokolstvo protiv Katolikoj crkvi, Nedjelja, 15. studeni 1925; Na adresu Hrvatskog
sokola, Katoliki list, 2, 1925; Starokatoliki pokret i hrvatsko sokolstvo, Katoliki
list, 11. prosinac 1924. itd.) napadao je protuvjersku i neznaboaku sokolsku
slobodno-zidarsku ideologiju. Zbog pogubnih antiklerikalnih i laicistikih uticaja
hrvatski narod se poeo odmetati od Boga itajui sramotne knjige i novine.
Junaka eta mladih hrvatskih Orlova trebalo je da zaustavi takve vjerske tendencije
u rimokatolikim krajevima. Padajui na koljena, hrvatski su se Orlovi zaklinjali sa
uzdignutom desnicom: Kunemo vam se Bogom ivim i njegovim sinom Isukrstom,
prvakom apostola sv. Petrom i sv. Ivanom evanelistom, djevianskim zatitnikom
hrvatskih Orlova, da je Katolika crkva jedina prava crkva, da jedino nauka Crkve
Katolike moe da preporodi i usrei narod hrvatski. A mi, hrvatski Orlovi, mi smo
obeali da emo biti nosioci tog katolikog preporoda, novo vitetvo, oboruano
novim suvremenim orujem. Mi emo svuda ispovijedati poslunost prema
roditeljima i svakoj zakonitoj vlasti; mi emo iriti dobru knjigu i dobre novine, bit
emo pravim apostolima pristojnih zabava, svjesni i uvjereni da zgrada drutva treba
da se gradi na temelju i stijeni koja je Krist".

Nacionalni romantizam Hrvatskog sokola Merz je posmatrao kroz njegovu liberalnonacionalnu osnovu: U tekim i sudbonosnim prilikama u kojima se dan-danas nalazi
hrvatski narod, nacionalni romantizam Hrvatskog sokola nije kadar uvrstiti i pridii
taj narod. Graditi treba na vrstim vjersko-udorednim te znanstvenim temeljima, a
nadograivati valja na katolikoj tradiciji hrvatskog naroda. I Hrvatski sokoli neka
budu uvjereni da je jedino Katolika crkva luka istine i tvra spasa narodu
hrvatskome; ako od nje ne zatrae pomo, uzalud e je traiti. To im u ovo teko doba
i sudbonosno vrijeme dovikuju braa po krvi.[24]
Prosvjetni rad Orlova imao je za cilj apostolat, odnosno irenje ideja Kraljevstva
Bojeg meu ljude: Kranstvo podreuje svaku ljudsku djelatnost duhovnom i
vrhunaravnom cilju ovjeka. Isto tako se Orliki pokret ne bavi prosvjetom samo radi
prosvjete ili samo stoga da Orlovi dobiju veu naobrazbu. Obiljeje je prosvjetnog
rada u orlovskom drutvu da je za nas prosvjeta preduvjet i sredstvo da uzmognemo
posvuda postati pravim apostolima Kristova Kraljevstva". Glavne smjernice za
prosvjetni rad Orlova davala je Crkva, odnosno, Sv. Stolica i biskupi. Savremeno
drutvo u poganskom vijeku nisu mogli spasiti ni dravnici, ni politiari, ni
uenjaci, ve samo nepogreivi uitelj Istine i udorea Sveti otac Papa. Orlovi su
glavni pomonici Crkve u njenoj preporodnoj djelatnosti.[25]
Ideolozi Katolike akcije, pa tako i Ivan Merz, nisu zaboravili na ensku populaciju,
na vaspitanje djevojica, djevojaka i ena. Svaka ena, kao stub porodice, zbog
vezanosti za kuu, imala je presudan odgojni uticaj na djecu. ene su, uostalom, vei
dio vremena posveivale molitvama i obilaenju crkava od mukaraca. Zbog toga je
Katolika akcija poseban znaaj poklanjala enskim kulturnim i humanitarnim
drutvima. Ivan Merz je bio u stalnim kontaktima sa enskom granom Orlovstva, sa
Svezom hrvatskih orlica. Drao im je predavanja, pisao lanke, davao smjernice za
rad. Od njegovih nastojanja na tom podruju, posebno je vrijedna pomena broura
Junaki ivot sv. Ivane od Arka, biografija francuske svetice, koju je Merz postavio
za uzor hrvatskim orlicama. U brouri je poseban akcent stavio na drutvenu ulogu
rimokatolike ene, posebno Orlica: Ako, dakle, orlika organizacija ili pojedina
Orlica treba da vri javni socijalni apostolat... Svi koji rade u orlikoj organizaciji
mora da su u milosti posveujuoj... Orlica, zatim treba da ivi i osjea s Crkvom.
Treba da radi prema eljama i zapovijedima sv. Oca Pape, biskupa i slubenog
duhovnika (uiteljstvo); treba da se u prijepornim pitanjima obraa na zakonodavnu
vlast Crkve (sudaku i egzekutivnu) i napokon treba da se slui svim sredstvima koja
joj Crkva daje za njezino posveenje (ministerijum)... Orlika organizacija odgaja
oduevljene lanice koje ljube svoju Crkvu, ljube njezinu nauku i ele da svoje
oduevljenje za katolicizam i apostolat po Katolikoj akciji, prenesu i na druge ljude".
[26]
Ivan Merz i rimokatolika tampa
Znaaj katolikog tiska za Ivana Merza je bio od presudne vanosti u popularisanju
ideja Katolike akcije. Za Merza, kao i za rimokatoliku hijerarhiju, tampa je imala
veliku mo u zlu ali i u dobru jer je ona pomagalo za kransku pouku i za obranu
vjere i Crkve i za promicanje kranskog ivota. Knjige i novine trebalo je da u sve
veoj mjeri zamjenjuju i sveenika i katehetu, pa je zato dunost svakog rimokatolika
bila da podupire dobru kransku tampu".[27] Merz je podupirao inicijativu da se i
u Hrvatskoj pone izdavati katoliki dnevnik koji bi okupio sve rimokatolike i

informisao javnost o ivotu cijele Crkve. U tu svrhu otiao je u Pariz da se upozna

sa nainom izdavanja rimokatolikih dnevnika. Po miljenju I. Merza, trebalo je
osnovati dnevni list koji bi bio izvan i iznad svake politike stranke: Iz toga ne slijedi
da bi taj dnevnik bio protustranaki i da se katolici kao katolici ne trebaju baviti
politikom. To bi bila kobna zabluda, jer katolici su duni pred Bogom da ljube svoju
domovinu i da rade bolje nego itko drugi za procvat domovine... Potrebno je da i
katolici sudjeluju u dravnoj upravi a to se danas postie pomou politikih stranki.
Zbog praenja politikih kretanja, rimokatolici su morali imati svoje rimokatolike
politike dnevnike. Merz je pravio razliku izmeu rimokatolikih stranako-politikih
novina i rimokatolikih iznadstranakih novina: Stranake katolike novine sav svoj
rad temelje na naelima kranskog morala. Pokazuju kako e se na tim temeljima
sazdati drava, urediti zakonodavstvo, uprava i drugo, tako da ljudi postanu sretni na
ovoj zemlji. Dok katoliki stranako-politiki dnevnik ima za blii cilj sreu
drutvene zajednice, to katoliki nadstranaki list ima u prvom redu zadau pomagati
Crkvi kod spaavanja dua. To on ini na taj nain to iznosi nauku Svete Crkve
upoznavi itaoce s vjenim istinama i iznosei uzore i zanimljive pokrete u svijetu,
potie vjernike na vrenje kranskih kreposti. Nema, dakle, protuslovlja izmeu ovih
vrsta novina, obe su potrebne, jednoj je bitno cilj vremenit, a drugoj vjean. Pisanje se
jednih i drugih skladno nadopunjava".[28]
Svoje poglede na nain ureivanja rimokatolikog dnevnika I. Merz je iznio u nacrtu
pravila za redakciju novog lista. Novom rimokatolikom dnevniku namjeravao je dati
naziv Raspelo, da bi se kasnije odluio za ime Kristov Stijeg. Prema zamisli Merza,
Kristov Stijeg je osnovan za odbranu Crkve i za proirenje Kraljevstva naeg
Gospodina Isusa Krista: Kristov Stijeg se posve i s radou podvrgava direktivama
Sv. Stolice. On se sa strahopotovanjem pokorava svome nadlenom episkopatu.
Njegova je elja da ih to uspjenije podupre u njihovoj apostolskoj misiji, radei za
spas dua u skladu sa sveenstvom, redovnicima i lanovima Katolikog pokreta.
Kristov Stijeg je pokrenut da to hitnije rasturi istinite vijesti iz vjerskog,
parlamentarnog, znanstvenog i trgovakog ivota. On nee zastupati stajalite ni jedne
stranke, ali si usvaja pravo da brani, analizira s posve katolikog stajalita vjerska i
kulturna naela koja izbiju na javu u javnom ivotu. On eli privui sve katolike bez
iznimke, i zato e svim silama nastojati da se ne zalae za ovu ili onu ideju drugog
reda, za ovu ili onu grupu ljudi. On hoe da bude list za sve ljude, nastojati e
poduprijeti nastojanja svakoga i prilagoditi se metodi dotinoga. Razumije se, sve to
mora da je u skladu s naukom i direktivama Crkve. Program je Kristova Stijega da
podupire svojim slabim silama uzvienu misiju papinstva. On e uvijek nastojati da
radi po uputama Sv. Stolice i da se slui onim metodama rada koje zagovara Sv. Otac.
To osobito vrijedi za njegovo dranje spram nekatolika i za njegovo stajalite spram
sv. Unije. Kristov Stijeg je imao, dakle, prevani zadatak apostolske misije meu
inovjercima, u pravcu njihovog prevoenja na uniju, odnosno grkokatolicizam.[29]
lanovi redakcije novog dnevnika morali su da zadovolje minimum vjerskog ivota,
tj. da se neprestano sami izgrauju u onoj struci iji im je referat povjeren i da
energino tee za svetou. Od svakog redaktora laika traeno je da se obavee sub
levi da e ispunjavati slijedee: Posvetiti se pres. Srcu Isusovom, priestiti se na
devet prvih petaka; priestiti se barem dva puta mjeseno; ispitati e si dnevno
savjest; dnevno e barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, duhovnitvu;
dnevno e izmoliti jedan Veni Creator; barem e jednom dnevno postiti za uspjeh

Katolikog pokreta; nastojati e imati stalnog ispovjednika; barem jednom e obaviti

duhovne vjebe; pristupiti e etiri puta godinje s ostalim saradnicima na zajedniku
sv. priest koja se ima prikazati za umrle drugove, za sveeniki podmladak i uspjeh
Katolikog pokreta; redaktor laik e se, u sluaju da uje prigovore o pisanju
Kristovog Stijega, koje ne bi bilo u duhu Crkve, obratiti za savjet svom
ispovjedniku".[30]
Hrvatsko katoliko narodno atvo (Liga) izdavalo je uticajni asopis Lu, koji je
formirao generacije hrvatskih rimokatolikih intelektualaca. Merz je dao svoje
miljenje o zadacima asopisa Lu: Za klerikalce nije bilo toliko vano koliko Lu'
vrijedi sa znanstvenog i umjetnikog gledita, nego je vanije koliko Lu' vrijedi za
izgraivanje naih ideja i naih drugova, napose mlaih. Nastaje pitanje, kako emo
taj idealni cilj Lui postii. Naa naela nailaze na najvee tekoe s toga to se
osnivaju na katolicizmu. U tome i jedino u tome se razlikuje na pokret od svih drugih
grupa... Stoga je glavna i najvanija zadaa Lui da koncentrira svoje sile na
stvaranje katolikog svjetovnog nazora, dok sve ostalo (nacionalni, umjetniki,
knjievni odgoj itd) dolazi tek u drugom redu u obzir... Sada je opet vrijeme da
podignemo ono to nam je rat unitio. Mislim u prvom redu na radikalizam i istou
naih ideja...".[31]
Navedene svete obaveze urednika imale su cilj da pojaaju disciplinu samih urednika
i da ih uine kanalima boje milosti. Redakcija lista je u zgradi morala imati
kapelicu s presv. sakramentom, za zajedniko dnevno prieivanje. Osoblje redakcije
je moralo biti aktivan lan jedne religiozne organizacije (Marijine kongregacije, Trei
red itd.). U revizioni odbor lista ulazili su tri seniora, jedan isusovac, jedan franjevac i
jedan svjetovni svetenik. Revizioni odbor je imao zadatak da nadzire pisanje lista,
kako se u njemu ne bi objavili lanci koji bi mogli uneti neslogu meu katolike.[32]
Merz i nesuglasice Katolike akcije (Orlova)
i Katolikog pokreta (Seniora)
Tajni Seniorat je dolazio u nesuglasice sa orlovskim pokretom upravo zbog orlovskog
nepolitikog koncepta rada, koji je proizlazio iz stava Katolike akcije da se izbaci
neposredni politiki rad, a koji je forsiran od nemakog katolicizma. U zavjetnici
(zakletvi) stajala je odredba da se svaki novoprimljeni lan Seniora morao pokoravati
Senioratu po pitanju spora HOS Liga (Jugoslovenska katolika aka liga). Taj dio
iz zavjetnice je izbaen 1926. jer se HOS nije vie htio pokoravati tajnim
odredbama Seniorata zbog njegovih politikih tendencija. HOS nije htio da bude ma
kakvo politiki obojeno drutvo, nego iskljuivo prosvjetno-gimnastiko kulturno
drutvo.
Sljedbenici seniora dr Rogulje smatrali su da je Katoliki pokret kod Slovenaca i
Hrvata bio vie nego dio pastorizacije. To je za njih bio nacionalni, politiki i
socijalno ekonomski pokret u kome izvanstranarstvo nema smisla. Katolikoj
akciji, koja se zasnivala na vjerskom temelju, bez identine i jake druge osnovne
misli, suprotstavljen je suvremeni jaki Katoliki pokret, jedinstven u kulturnim,
socijalno-ekonomskim i politikim pitanjima. Prvaci domagojskog pokreta,
zagovornici ideja Katolikog pokreta, na elu sa Seniorima, isticali su da je vjerska
osnovica premalo, ona je tek drugotne naravi, dok su u prvi plan isticali politiku
akciju. Organizacija Domagoja bila je proglaena obvezatnom za cio Katoliki

pokret. Po toj organizaciji, Katoliki pokret se sastojao od pobonih drutava te od

prosvjetne, socijalno-ekonomske i stranako-politike grane, kao integralnih i
nedjeljivih jedinica. Sve te jedinice su bile povezane u Senioratu.[33]
Merz se nije slagao s nainom i metodama rada Seniorata poto je on bio glavni
propagator ideja italijanskog koncepta rimokatolikog klerikalizma Katolike
akcije. Sam Merz je postao lan Seniorata posle svrenih sveuilinih studija. Iz
naelnih razloga nije poloio seniorsku zakletvu ali je i pored toga, sve do svog
iskljuenja, smatran pravim lanom Seniorata. Za razliku od koncepcije Katolike
akcije, dobar dio Seniora omalovaavao je rad s omladinom. Uz Seniore je jedino bila
Jugoslavenska katolika aka liga. Nakon akog sastanka i orlovskog tabora u
Mariboru 1920. poele su se nazirati konture budueg sukoba HOSLiga. Naime,
Liga nije pokazivala interes za orlovski i orliki teaj organizovan za katolike ake iz
Hrvatske u Mariboru.[34]
Monopol omladinskog vodstva i organizovanja preuzimaju, zahvaljujui Merzu,
Orlovi, odnosno, Katolika akcija. Senioratova aka Liga izgubila je ranije
dominantne pozicije, to je dovodilo do neizbenog sukoba. Kako je uoavao
Kniewald, nije to bio samo sukob organizacionog oblika, nego sukob starog i novog,
sukob ideja politiziranog Katolikog pokreta, kako ga je vodio Seniorat, i nepolitine
ideje Katolike akcije Pija XI, kako ju je, uz odobrenje i preporuku nadlenih biskupa,
nastojao sprovesti I. Merz u orlovstvu.
Antipodi i predvodnici suprotnih nazora bili su, dakle, Petar Rogulja i Ivan Merz.
Roguljina grupa u Senioratu smatrala je Katoliku akciju nekakvim italijanskim ili
jo vie romanskim specijalitetom koji se ne smije k nama importovati. Izdali su i
slijedeu parolu: Talijanska nam Katolika akcija nije nikada sluila, a ni ubudue
nam nee sluiti za uzor. Poput Rogulje i Merz je bio svjestan da u katolikim
redovima u Hrvatskoj postoje dve struje.[35]
Impuls za Merza da moe nesmetano iriti ideje Katolike akcije bila je enciklika Pija
XI Ubi arcano dei, od 22. decembra 1922, i mnogobrojne papine izjave i upute.
Konano je jasno i nedvosmisleno Katoliki episkopat u poslanici iz 1923.
jednoduno stavio svemu sveenstvu i svim vjernicima na srce Katolike akciju,
kako je nauava i eli Pije XI. Merz je eleo da preuzme ulogu glavnog korektora
Katolikog pokreta, odnosno da ga preuredi prema naelima Katolike akcije. Prvo je
Terseglavovoj Zlatnoj knjizi slovenakih Orlova dao novu redakciju u pravcu
Katolike akcije.[36] Pisao je zatim referate u kojima je u prvi plan stavljao verski
moment i ideje pastorizacije, npr. Kako e organizirani katoliki ak spaavati due.
Merz je odluio, posle duhovnih vebi na Svisvete 1923. kod otaca isusovaca, da
slui Bogu kao korektiv u katolikim organizacijama i da bude posrednik izmeu
Katolikog pokreta u Hrvatskoj i u drugim zemljama. ista, dakle, i nesebina ljubav
Boja povukla je Ivana na javni rad.[37]
Glavne sporne take izmeu Katolike akcije (Merza) i Seniorata bile su u slijedeem:
uloga sveenika u Katolikoj akciji i uope u Katolikom pokretu; zavisnost
Katolike akcije od mjesnog biskupa; potpuna neovisnost Katolike akcije od svake
politike stranke; nezavisnost Katolike akcije od tajnog Seniorata; rad Katolike
akcije prema naelima kako ih odreuje Sv. Stolica.[38]

Odnos Katolike akcije prema politici i njenoj tobonjoj nezainteresovanosti za

hrvatstvo, koje se poelo spontano samo od sebe javljati kod mladei, I. Merz
je najjasnije izloio u pismu upuenom jednom kateheti franjevcu u Mostar 3.
decembra 1927. godine: Mi u naem radu nikad nismo ili za politikim ciljevima,
(to je) specifikum koji nas je odijelio od Seniorata, nisu bili niti nacionalni motivi.
Jedini je razlog to smo eljeli sprovesti smjernice Sv. Stolice i s tim u vezi
potencirati religiozne zahtjeve, tj. da odgajamo apostole koji e uiniti vie nego li su
kao krani strictissime duni. Htjeli smo nae ete staviti u slubu protiv modernih
neudorednih obiaja (plesovi, moda, kino i sl.)... udno je to: mi smo ili za tim
religioznim ciljevima sami od sebe, naa je mlade, a da za tim nismo ili, poela
sama od sebe vie naglaavati hrvatstvo. Naravno, u tome svatko ima slobodne ruke:
samo tu injenicu konstatiram... o konkretnim politikim pitanjima ne mogu te
izvijestiti jer ih ne pratim. Jedino znam da ne moemo nikoga u savjesti siliti da bude
u HPS i da ne smijemo nazivati nekatolikom onoga tko se ne slae sa HPS. Isto tako
je jasno da je od najvee tete za vjeru kad sveenici idu u politiku agitaciju i
postanu uvari kutija; pogotovo kad se dogodi, kao kod nas da se sveenici u istom
mjestu politiki bore jedan protiv drugog. Inae mislim da se valja mnogo moliti da
dobijemo za politiku, ne samo dobre katolike ve i dobre strunjake. Nije dosta htjeti
voditi katoliku politiku, ve treba i znati voditi katoliku politiku.[39]
U pismu Ivana Merza nunciju Pelegrinetiju od 27. avgusta 1927, pominje se
politizacija hrvatskog Katolikog pokreta koja se protivi direktivama Sv. Stolice i
koi uspjean rad oko katolike obnove: Oko 200 sveenika kod nas pristaje uz HPS
i gotovo su svi lanovi Seniorata... dok ostatak od 1.800 ne pripada ni uz HPS ni uz
Seniorat. Tako je Katoliki pokret dospio na mrtvu taku. Uvijek rade iste osobe, sve
ostaje kao u zatvorenom krugu jer i u HPS i na drugim podrujima rade iste osobe. To
je zato to 9/10 klera ne pristaje uz isto politiki program HPS... koji ide za tim da se
stvori novi jedinstveni jugoslovenski narod kako je to traio P. Rogulja u
Seniorskom vjesniku 1919. (vrhovni cilj). Velika veina hrvatskog klera nee,
dakle, da surauje ni u Katolikom pokretu a ni u Katolikoj akciji jer se boji da bi
time sluila isto politikim ciljevima Hrvatske puke stranke i Seniorata kao
vrhovnog foruma itavog katolikog gibanja. Merz zakljuuje da bi, u cilju
proirenja rada Crkve u naem narodu, trebalo itav rad oko rekristijanizacije uiniti
nezavisnim od HPS, koju je trebalo uiniti bezuticajnom. Kler je trebalo
zainteresovati za Katoliku akciju, te ponovo uspostaviti jedinstvo klera kojeg je
Seniorat podijelio u dva tabora. Od Katolikog pokreta je, dalje, prijetilo
posvjetovnjaenje, laicizacija, zbog udaljavanja od pastorizacije i vjerskog osnova.
[40]
Od 1926. nastaje promjena u metodu i taktici rada Seniorata. Pod pritiskom jake
reakcije katolika, jedne papine enciklike i zbog naredbe biskupske konferencije da
Katolika akcija, bolje reeno stranarski Katoliki pokret, ima iz svog djelokruga
izbaciti stranaku politiku, Seniorat naputa teren tajnog djelovanja te zapoinje
stvaranje organizacije Seniora priznate od vlasti. Pravila mukog drutva Seniora
hrvatskih katolikih akademskih drutava Domagoj odobrena su reenjem MUD-a,
U. br. 12.885 od 23. marta 1928. ensko drutvo je takoe odobreno istog dana (U.
br. 12.884).
Seniorat je, meutim, i dalje ostao tajna organizacija, pa je sve do 6. januara 1929.
davao direktive Hrvatskoj pukoj stranci i vodio Katoliku akciju, te se raznim

metodama uplitao u poslovanje najviih crkvenih funkcionera u naoj dravi.

Seniorat je, dakle, samo forme radi promenio pravila u javno drutvo. Oni se nisu
upravljali po tim javnim pravilima, ve su im za rad sluila tajna pravila, koja
nikad nisu podneta dravnim vlastima na potvrdu.[41]
_____________________________________

1. N. uti, Rimokatolika crkva i hrvatstvo u Crnoj Gori i Boki u prvoj polovini

XX vijeka, Istorija 20. veka, 2, Beograd 2001, 3538.
2. Glas koncila, Zagreb, br. 26, 2002.
3. Vidjeti: Z. Miloevi, Ko je Hans (Ivan) Merc, Srpske organske studije, 3,
Beograd 2003.
4. I. Merz, Put k suncu, priredio B. Nagy, Zagreb, 1978, 8; Z. Miloevi, Ko je
Hans (Ivan) Merc, 448449.
5. Isto, 89.
6. I. Merz, Put k suncu,1220.
7. O katolikoj akciji vidjeti: V. Novak, Magnum crimen, Beograd, 1948; Lj.
Dimi, Nikola uti, Rimokatoliki klerikalizam u Kraljevini Jugoslaviji,
Beograd 1992; N. uti, Kraljevina Jugoslavija i Vatikan odnos
jugoslovenske drave i Rimske crkve 19281935, Beograd, 1994; Lj. Dimi,
Kulturna politika u Kraljevini Jugoslaviji 19181941, Beograd, 1997.
8. N. uti, N. Kraljevina Jugoslavija i Vatikan odnos jugoslovenske drave i
Rimske crkve 19281935, 297.
9. I. Merz, n. d., 26.
10. V. Novak, n. d., 289.
11. D. Kniewald, n. d., 214215.
12. Isto, 215.
13. D. Kniewald, Sluga Boji dr Ivan Merz, Zagreb 1988, 198199.
14. I. Merz, Put k suncu, 1011.
15. N. uti, Kraljevina Jugoslavija i Vatikan..., 299300.
16. I. Merz, n. d., 4445.
17. Isto, 120121.
18. Katoliki tjednik, br. 8, 1928.
19. Mladost, br. 89, 1924.
20. I. Merz, n. d., 152.
21. Isto, 122.
22. Isto, 123124.
23. Nedjelja, br. 12.
24. Na adresu Hrvatskog sokola, Katoliki list, br. 2, 1925.
25. I. Merz, n. d., 131132.
26. Isto, 144145.
27. Dan katolike tampe, Zagreb 1923.
28. Nove katolike novine, Nedjelja, br. 23, 1924.
29. I. Merz, n. d., 139140.
30. Isto.
31. Lj. Dimi, N. uti, Rimokatoliki klerikalizam u Kraljevini Jugoslaviji, 181
(cit. prema: D. Kniewald, n. d.,11).
32. Isto.

33. Prva generacija Mahnieva hrvatskog katolikog pokreta bila je religioznokonzervativna. U drugu generaciju Janez Krek je uneo jaku socijalnopolitiku a Lj. Marakovi snanu knjievnu notu. Trea je generacija
personificirana u snanoj osobi samog dr Rogulje kao prvog organizatora
praktinog rada hrvatskog Katolikog pokreta, pod vodstvom tajnog
Seniorata. S novom orijentacijom Katolikog pokreta nije se slagao vei dio
njegovih lanova jer je smatrao da se zanemaruje religiozni program.
Roguljini nazori, izneseni u lanku Pred zoru, smatrani su ideologijom koja
nije u skladu s mislima i odredbama biskupa Mahnia i Pija X (D. Kniewald,
n. d., 194).
34. Isto, 196197.
35. N. uti, Kraljevina Jugoslavija i Vatikan..., 332333.
36. U Zlatnoj knjizi izneta su slijedea naela: Svrha je Orlu da... svu hrvatsku
katoliku omladinu uini etom apostola, obrazujui je vjerno, umno,
udoredno, socijalno, tjelesno; da pomou te omladine budi, utvruje i
zagrijava puk za uzore katolike misli i ivota; osnovica je svemu Orlovu radu
katolika vjera, njena naela i zapovijedi, to ih je dao Bog i sveta katolika
vjera; vjerski rad Orla ide za tim da podui svoje lanove o istinitosti i ljepoti
katolikih naela i da stvori od njih uzorne katolike; uzor je Orlu ljubav prema
Bogu i njegovu sinu Isukrstu, prema Crkvi Katolikoj, Isusovoj presvetoj
Zarunici, prema svojim drugovima, prema narodu i domovini, prema svakom
ovjeku, a naroito prema onima koji su bijedni i potiteni; svaki Orao mora
ljubiti Boga i crkvu, mora ljubiti svoj narod, njegov jezik i zaviaj, mora
razvijati sva dobra svojstva i sposobnosti u narodu...; Orao treba da se odgoji
za Kristova junaka; osim duboke i zanosne ljubavi prema svetoj
Rimokatolikoj crkvi, die Orla viteza briga za vjenu i vremenitu sreu
vlastitog naroda; Hrvatski Orao mora za narodna prava svog naroda raditi tako
da u njemu uvruje vjersku svijest, katoliku vjeru, obiaje, u emu je
najbolja i najvra osnovica za odranje svakog naroda. Orlovi su kao eta
poput ljiljana bijelih vitezova hrlili od grada do grada, do sela, do kole, do
radionice, da u svim Hrvatima ugu oduevljenje za Crkvu Katoliku i za
slavnu katoliku prolost hrvatskog naroda (Isto).
37. J. Vrbanek, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943, 9495.
38. D. Kniewald, n. d., 203.
39. Isto, 206207.
40. Isto, 209.
41. AJ, Ministarstvo unutranjih poslova Kraljevine Jugoslavije, f. 21.

Nikola Zutic
Ivan Merz the saint of Croatianism
Summary
The topical process of amplified beatification of the so-called Croatian saints, njhich
is of extreme importance for conducting national homogenization and spreading
Croatianism on njhat used to be ethnic Serbian territory, did not avoid the figure of
the theologian Ivan Merz njho in his life distinguished himself by anti-liberal

appearances and spreading the national idea of Croatianism through the organizations
of the Catholic action. The impression imposed on is that, later on, the figure of Ivan
Merz njas placed on a pedestal of a great njriter a creator and untouchable saint njith
the prominent religious and national genius. According the Roman-Catholic
apologists, trailblazing tasks of spreading the Catholic action had been done by the
early fighter of the Catholic action" Ivan Merz. He did not establish separate
organizations of the Catholic actions, but turned the nenjly-formed Croatian Eagle
union in that direction. He did the similar thing in other cultural Catholic
organizations as njell. As far as the organization of the Catholic action is concerned,
Ivan Merz met lack of understanding in one part of the Roman-Catholic movement,
the members of njhich regarded that the Catholic movement njas sufficient for the
Yugoslav conditions. In effect, the Catholic movement, according to the instructions
of the secret Seniorate, put the church political engagement in the foreground. On the
other hand, njhat njas important to Merz njas the desire of the Church and Pope to
spread the Catholic action ideas among the Croatian people, the njhole life of this
nation, in order for as many as possible Roman-Catholics njould join the official
apostolate of the Church and its rescue mission" (Roman-Catholic social apostolate).

Ljubomir Petrovi, Arhiv, asopis Arhiva Jugoslavije, II/2001., Prikazi (275. - 278)
Dr Nikola uti,
Vatikan i Albanci
u prvoj polovini XX veka, (do 1941)
Beograd, Centar za savremenu istoriju Jugoistone Evrope, IKP "Nikola Pai", 2000
(141)
Obimna i faktografski bogata istoriografska literatura o rimokatolikom klerikalizmu,
prozelitizmu i odnosu papske kurije prema srpskoj i jugoslovenskoj dravi, nedavno
je uveana za knjigu dr Nikole utia "Vatikan i Albanci", koja jo jednom ukazuje
na zloupotrebu verske heterogenosti na prostoru Balkana i jugoistone Evrope tokom
prolog veka, u politici velikih sila, a posebno Italije i Austrougarske. U saradnji sa
katolikim krugovima i uz podrku Svete stolice, obe zemlje podsticale su izmenu
etnike i religiozne strukture stanovnitva na Kosovu i Metohiji. Slina politika
voena je i u graninim podrujima Crne Gore prema Albaniji.
Kompozicioni reljef te saete knjige ine "Uvodne napomene" (str. 5-10), est
tematskih poglavlja (str. 11-111) rezime na srpskom jeziku (str. 112-114), i "Prilozi
(Dokumenti)" str. 115-141), u kojima se prvi put objavljuju izvori o meusobnim
odnosima albanskih katolika i Vatikana, posmatrani iz perspektive Kraljevine
Jugoslavije. Na kraju knjige nalazi se autorova biografija sa bibliografijom i registar
imena.
U "Uvodnim napomenama", dajui kratak sie vanije literature, autor je istakao
izvornu neutemeljenost iroko prihvaenog stereotipa u hrvatskoj istoriografiji o

izjednaavanju Ilira i Albanaca, pobijajui ga navoenjem starije rimokatolike

literature.
Prvo poglavlje "Kraljevine Srbija i Crna Gora i Albanci rimokatolici" razmatra
poetak sukobljavanja Vatikana i Kraljevine Srbije, do koga je dolo zbog toga to je
srpska "elita vlasti", sa promenom dinastije, prihvatila ideologiju zapadnog
graanskog liberalizma, koji se sudarao sa konzervativnim pogledima "Katolikog
svjetonazora". Suparnike srpske dinastije bile su saglasne u nameri da svojim
podanicima drugih vera omogue neometano ispovedanje, a to se odnosilo i na
katolike. Sloboda veroispovesti u Kneevini Srbiji zagoarantovana je od 1853. godine
svim hrianskim crkvama iako je, do balkanskih ratova u Srbiji bilo samo neto vie
od osam hiljada katolikih vernika. U Crnoj Gori toga vremena nije bilo vie od 6.530
katolika. Poetkom 20. veka Aleksandar Obrenovi je, preko poslanstva Kraljevine
Srbije u Rimu, pokrenuo pitanje konvencije sa Vatikanom, ali je sve ostalo samo na
projektima. Oslobaanje Kosmeta i Makedonije zateklo je sedite skopske
nadbiskupije u Prizrenu, odakle je, po autoru, vren nadzor nad najveim delom
rimokatolike populacije i nad pokrtavanjem Srba i Albanaca. Tada je zapoela i
intenzivna propaganda o tobonjem proganjanju katolika u Kraljevini Srbiji.
Vatikanski zvaninici su se u tome oslanjali na Austrougarsku, koja se takoe
sukobljavala i sa Kraljevinom Italijom oko verskog protektorata nad katolicima Srbije
i Albanije. U oekivanju sklapanja Konkordata Srbije i Vatikana, Italija je podravala
srpske vlasti u nastojanju da se izbegne uticaj Austrougarske na taj pregovor. Vatikan
je, tvrdi uti, nastojao da donekle tokom pregovora sauva austrijski protektorat i
obezbedi sebi privilegije koje su imale za cilj neometano pokrtavanje pripadnika
drugih vera. Konkordat je potpisan sredinom 1914. godine, ali je Vatikan, posle
poetka Prvog svetskog rata, odbio da izvri ratifikaciju. Po Konkordatu, postojale su
beogradska i skopska dijeceza, a biskupe je izdravala drava. Prozelitizam se,
izmeu ostalog, ogledao u doputanju sklapanja meovitih brakova pred katolikim
svetenikom, iako Rimokatolika crkva nije htela priznati isto pravo pravoslavnom
svetenstvu. Za razliku od Srbije, Kneevina Crna Gora imala je Konkordat od 1886.
godine, a dvor dinastije Petrovia vaio je za trpeljivu sredinu u verskim pitanjima.
Meu crnogorskim katolicima bilo je dosta Albanaca. Politika verskih sloboda, u
pogledu ispovedanja katolikih dogmi, bila je usko povezana s namerama dravnog
vrha da se Skadar i njegova okolina prikljue Crnoj Gori.
U drugoj glavi, "Balkanska politika Italije, Kraljevine SHS i Vatikana", autor je
istraivao namere Italije da od Albanije, uz pomo ekonomskog uticaja, napravi
zavisnu koloniju koja je trebalo da poslui kao osnova za dalje irenje uticaja Rima na
Balkanu. Vatikan je podravao agresivnu spoljnopolitiku liniju faistikog reima
usmerenu protiv Francuske i njenih saveznika u srednjoj Evropi. Jugoslovenski uticaj
u Albaniji, koji se svodio na podrku nezavisnoj albanskoj dravi, oseao se do 1924.
godine, ali su ga Italijani brzo eliminisali. U Albaniji je, u to vreme, ivelo oko 10%
rimokatolikih vernika, koji su bili podeljeni u est dijeceza. Crkveni redovi jezuita i
franjevaca imali su veliki uticaj na severu zemlje. Deo katolike populacije bio je
protiv reima Ahmeda Zogua, ali je Sveta stolica, preko papskog delegata Dela
Pjetrija, uticala na smirivanje opozicije i na jaanje antijugoslovenskog raspoloenja.
Takva papska politika doprinela je privre-menom zbliavanju Zogua i Vatikana, mada
je albanska vlada bila antiklerikalno raspoloena. Do 1938. godine albanskom
Rimokatolikom crkvom upravljala je Kongregacija za propagandu vere, a posle toga
prelo se na direktnu kontrolu pape Pija XI, zbog namere da se povea broj pristalica

unijatstva.Italijanske vlasti u Albaniji materijalno su potpomagale namere Vatikana,

pa ak i plaale biskupe i svetenstvo.
Tema tree glave "Crkveno razgranienje izmeu albanske i jugoslovenskih dijeceza i
naimenovanje rimokatolike hijerarhije (1919-1926)" suoava itaoca sa delikatnim
pitanjem svetenike slube stranih dravljana, Albanaca i Italijana, u jugoslovenskim
pograninim krajevima. Dravni vrh Kraljevine SHS nije pokretao taj problem do
1923. godine, kada je Ministarstvo vera protestovalo zbog jednostranog postavljanja i
smenjivanja franjevakog svetenstva, koje je, suprotno odredbama Konkordata iz
1914. godine, a bez predvienog dogovora s tim ministarstvom, vrio franjevaki
provincijat iz Skadra. Italijansko nastojanje da se otegne dogovor oko crkvenog
razgranienja sa Albanijom i namere drave da se budui franjevci iz albanske sredine
koluju u duhu "jugoslovenskog patriotizma" dodatno su uticali na odlaganje reenja
do 1925. godine. Vladine namere opstruisali su, po nalogu Vatikana, ak i bosanski
franjevci, pod iju je upravu trebalo da preu pogranine albanske parohije.
Okvire kratke, etvrte glave "Jugoslovenska dravna prosvjetna politika i Albanci
rimokatolici" odreuje paradoksalna injenica da su jugoslovenske vlasti novano
pomagale antidravnu prosvetnu politiku rimokatolikih svetenika, koji su otvoreno
podravali pripajanje pograninih krajeva albanskoj dravi. Autorova istraivanja u
potpunosti opovrgavaju rairenu tezu, u inostranoj istoriografiji, o srozavanju
prosvetnog nivoa albanskog ivlja Kraljevine Jugoslavije u poreenju sa periodom pre
srpskog oslobaanja Kosmeta 1912. godine. Otpor dravnoj prosvetnoj politici
ogledao se i u nedostatku volje kod albanskog katolikog stanovnitva da pohaa
dravne kole.
Prave namere Vatikana dr uti je izneo u petoj glavi "Rimokatolika misija i
prozelitizam na Kosovu i Metohiji i u Albaniji". Sveta Stolica forsirala je unijatstvo u
Albaniji kako bi unitila inae malobrojne pristalice pravoslavlja. Postavljanje
slovenakog svetenika Ivana Franje Gnidoveca za biskupa Skoplja znailo je da se
rad na prozelitizmu, na teritoriji Kraljevine SHS, nastavljao, uporedo sa podupiranjem
antijugoslovenstva, a novi projekat je, svojom aktivnou, krio Ustav drave time to
se, u misama, nije koristio slubenim jezikom. Za pojedine albanske upnike iz
Skoplja sumnjalo se da pijuniraju andarmeriju. Sredinom tridesetih godina, kao
rezultat prozelitskih akcija pojavili su se, u gnjilanskom srezu, sluajevi nezakonitog
upisivanja muslimanskog stanovnitva u katolike matine knjige. Katolike crkve
ponekad su podizane i na temeljima srpskih crkava, pa ak i na pravoslavnim
grobljima, sa skrivenom namerom da se tokom vremena oko njih formira isto
katolika sredina. To je doprinelo udrvostruavanju rimokatolika u skopskoj biskupiji.
esto poglavlje, "Antijugoslovenske akcije Rimokatolike crkve i Italije u Albaniji i
na Kosovu i Metohiji", posveeno je saradnji Rima i Vatikana na stvaranju tzv. Velike
Albanije. U neprijateljskim akcijama prema Kraljevini SHS posebno se isticao
Lazarus Miedia, skopski i skadarski nadbiskup, koji je bio proalbanski orijentisan i
pod uticajem italijanske propagande. Njegova personalna politika otputanja
jugoslovenski opredeljenih svetenika, koje je zamenjivao italijanskim i albanskim
dravljanima, naterala je Ministarstvo vera da zatrai premetanje sedita skopske
nadbiskupije, iz Prizrena u Skoplje, da bi ga udaljili od granice sa Albanijom. itav
niz katolikih svetenika radio je sistematski na albanizaciji pograninih delova
drave i na podrivanju dravne politike na Kosovu i u Albaniji. Oni su bili povezani i

sa antijugoslovenskom emigracijom Albanaca u Beu i Skadru, a neki su se bavili

pijunaom u korist Albanije i Italije.
Kritikim promiljanjem osetljive i zanimljive teme o vezama Vatikana i Albanaca, dr
Nikola uti dao je dragocen doprinos sagledavanja srpskog i jugoslovenskog
iskustva zajednikog ivota sa drugim narodima i religijama na trusnom tlu
jugoistone Evrope. Time je otvorio, izmeu ostalog, nova pitanja o meusobnom
odnosu religije i politike, verskog i nacionalnog, ulozi stranih faktora u otporu
jugoslovenskoj dravi i njenim ideolokim osnovama, a odgovori na ta pitanja bie
vana karika u nastojanju da se objavi neuspeh projekta jugoslovenske integracije
izmeu dva svetska rata.

Dr Nikola uti:
Srbija, Vatikan i Albanci
u XX veku
Glas Javnosti, 16-26.2. 2003
Velika Albanija Italijanski interes
Njenim nastankom bili suzbijeni zahtevi Srba na Balkanu
Pokuaji stvaranja "Velike Albanije" u prolosti su imali potporu i inspiraciju u
nastojanjima Vatikana i albanskih rimokatolika da se, za italijanske interese, oformi
uveana Albanija, ali samo kao italijanski protektorat, koji bi olakao potpunu
penetraciju faistike Italije u Albaniju, na Kosovo, Metohiju, Crnu Goru i zapadnu
Makedoniju.
Slinu imperijalnu strategiju prethodno je, pre Prvog svetskog rata, razvila
Austrougarska monarhija. U mogunosti usmeravanja albanskog nacionalnog pokreta
Austrougarska je videla priliku da uticaj koji je ve imala na rimokatoliko
stanovnitvo severne Albanije, proiri na sve Albance. Kako istiu istoriari Lj. Dimi
i . Borozan, Be je sebe predstavljao albanskim prvacima kao zatitnika "od
slovenske invazije" i ruske opasnosti.
Skadarski franjevci
S druge strane, italijanska zainteresovanost za Albaniju temeljena je na ubeenju da bi
njenim nastankom bili suzbijeni preterani zahtevi Srba na Balkanu i zaustavljen
prodor Austrougarske preko novopazarskog sandaka, prema Kosovu, Makedoniji i
Solunu. Kosovo i Metohija doivljavani su kao klju kojim se otvara, ili zatvara,
austrougarsko napredovanje na Istok. Pritom, rimokatolici severne, skadarske
Albanije, trebalo je da odigraju zapaenu ulogu kod sprovoenja takvih austrijskih i
potom, italijanskih interesa.

Skadarski franjevci i jezuite presudno su uticali da se kod iptarskog stanovnitva

rimokatolike veroispovesti stvara svest o pripadnosti rimokatolikoj kulturi, da se
podstie privrenost politici Italije i vri denacionalizacija i proelitizam nad srpskim
ivljem Kosova i Metohije. U razdoblju socijalistike Jugoslavije rimokatolika
misija na Kosovu i Metohiji i pograninim delovima Crne Gore (prema Albaniji) bila
je slabijeg intenziteta zbog ateistikog reima Envera Hode, koji je onemoguavao
verske aktivnosti crkava.
Samim tim, i rimokatoliki misionarski centar za Albaniju u Skadru i okolini delovao
je u krajnje oteanim uslovima i nije mogao, kao u razdoblju izmeu dva svetska rata,
da sprovodi misiju na Kosmetu. Unitenjem ateistikog reima u Albaniji,
"demokratskom polugom" zapadnih liberalno-demokratskih zemalja, misionarski
centar u Skadru pojaava svoj rad i prisustvo Albanaca - rimokatolika na Kosovu,
Metohiji i naroito, u Crnoj Gori.
Danas se osea jak uticaj iptarske rimokatolike hijerarhije na podruju
Arcibiskupije barske i primasije srpske postavljanjem Albanca Zefa Gaija za
Arcibiskupa barskog i primasa srpskog. U istoriji Arcibiskupije barske i primasije
srpske uglavnom su, u novije doba, na elu bili Srbi rimokatolike vere.
O Albancima (Arbanasima, iptarima, Arnautima) i Albaniji, u XIX i XX veku pisali
su brojni istoriari, politiari i publicisti (S. Proti, J. Hadi Vasiljevi, S. Gopevi,
M. uflaj, V. Stojanevi, V. Dedijer, B. Hrabak, Bl. Stuli, D. Vujovi, .
Avramovski, A. Hadri, M. Ekmei, N. Rakoevi, D. ivojinovi, M. Vojvodi, V.
Vinaver, S. Terzi, D. Batakovi, . Borozan, Lj. Dimi i drugi.
O rimokatolicima u Kneevini (Kraljevini) Srbiji (pa i o Albancima rimokatolicima),
vatikanskim prozelitsko-misionarskim aktivnostima i austrijskom verskom
protektoratu na tom prostoru, pisao je manji broj jugoslovenskih autora. Problemom
austrijskog verskog protektorata nad rimokatolicima Srbije i Turske bavili su se Bruno
Lovri i Bogumil Hrabak. O Albancima (Arbanasima) rimokatolicima u vreme
Istone krize i osnivanja Prizrenske lige pisao je, takoe, bogumil Hrabak (Katoliki
Arbanasi za vreme Istone krize 1875-1878, Istorijski zapisi, 1978, 1-2; Arbanaki
katolici i Prizrenska liga 1878-1888).
Naroito, treba istai da je vatikansku politiku na Balkanu, uoi i tokom Prvog
svetskog rata, iscrpno i kritiki istraio prof. dr Dragoljub ivojinovi u nizu studija,
lanaka i priloga. Zahvaljujui decenijskom istraivanju, uz pomo prvorazrednih
izvora, D. ivojinovi je demistifikovao legende o vatikanskom mirotvorstvu i
utemeljio teze o prohabsburkom i antisrpskom usmerenju zvanine vatikanske
politike i opredeljenju ka Centralnim silama.
Uprkos esto ponavljanim tvrdnjama i izjavama o potpunoj vatikanskoj neutralnosti i
nepristrasnosti, D. ivojinovi je otkrio da mnoge pojedinosti potvruju uverenje,
prisutno odranije, da je Vatikan naginjao Centralnim silama, a pre svega
Austrougarskoj.
Plodni pisac radova iz istorije Srpske pravoslavne crkve, Ljubomir Durkovi Jaki,
napisao je voluminoznu studiju (567 str.) o odnosima Srbije i Vatikana od Prvog
srpskog ustanka pa do stvaranja Jugoslavije.

Albanski katolici
Odreen prostor u knjizi Durkovi Jaki ustupio je Albancima rimokatolicima kao
najbrojnijoj rimokatolikoj populaciji u Srbiji. U magistarskom radu "Konkordat
Srbije 1860-1914" (magistarski rad u rukopisu), Vojislav Pavlovi je dao studiozan
pregled vatikansko-srpskih politikih i verskih odnosa, od vremena prvih vatikanskosrpskih meudravnih kontakata do potpisivanja konkordata 1914. godine.
U tematskoj zbirci dokumenata "Jugoslovenska drava i Albanci" (Beograd, 1998.)
Lj. Dimi i . Borozan u nekoliko dokumenata spominju i delatnost rimokatolike
hijerarhije na prostoru Albanije i Kosmeta. U uvodnoj studiji knjige istiu znaaj
verskog faktora kod stvaranja i irenja albanstva i albanske drave.
O Albancima rimokatolicima u Crnoj Gori manje je pisano nego o rimokatolicizmu u
Srbiji. Znaajan je rad Jasmine i erbe Rastoder (biografsko delo o acibiskupu
barskom i primasu srpskom Dobreiu) u kome je preko linosti arcibiskupa
Dobreia u osnovi, sagledan iri kontekst rimokatolicizma u Crnoj Gori u duem
hronolokom razdoblju (druga polovina XIX i prva polovina XX veka).
Albanci su potomci Ilira
Propagator te ideje poklonik hrvatstva S. M. tedimlija
Priloge i lanke o rimokatolicizmu u Crnoj Gori dali su Lazar Tomanovi, Risto
Dragievi, Martin Zoler, Dimitrije Dime Vujovi, Dragoje ivkovi i drugi.
Poklonik hrvatstva i propagator Crne Gore kao "Crvene Hrvatske", S. M. tedimlija,
objavio je brouru "Albanija" (Zagreb, 1939) u kojoj Albance pominje kao direktne
potomke starih balkanskih Ilira. Pri tome je iskoristio starinu Albanstva kako bi je
povezao sa starinom hrvatstva, istiui da su Iliri, kao i Hrvati, u starini imali dvanaest
plemena. Po njemu su preci dananjih Albanaca "nastanili veliki deo teritorija, koji su
kasnije poseli Hrvati".
Hrvati-Albanci
Hrvati su, kako istie tedimlija, kasnije "uspevali prodreti preko albanskih teritorija
ak do Peleponeza, ostavljajui svuda tragove svoga imena i jezika". Dakle,
tedimlija je izjednaio Slovene Balkana za Hrvatima. Za tedimliju, najvei
albanolog je "veliki hrvatski uenjak" Milan uflaj, koji je inae poznat kao
propagandista i iritelj hrvatstva. uflaj je, prema tadanjem dnevno-politikom
trenutku saveznitva hrvatsva i velikoalbanstva, isticao da su u srednjem veku Hrvati
vie puta dolazili u dodir sa Albancima i sudelovali u znaajnim dogaajima iz
hrvatske povesti. On navodi da je albanska etnika podloga u staro doba, pod ilirskim
imenom, tvorila jak faktor u povijesti.
Nasuprot tedimlijinom i uflajevom predubeenju o istoznanosti pojmova - ilirski i
albanski, naziv (pojam) "ilirski" i "Iliri" Vatikan i rimokatoliki autori u razdoblju od
XV do XVIII veka nisu vezivali za albansko, odnosno, iptarsko stanovnitvo, kako to
ini savremena albanska propaganda na Kosmetu i u Albaniji. Vatikan poinje
intenzivnije od XV veka da koristi ilirsku ideju kao oblik svog misionarskog

nastupanja na Balkanu. Osnivanjem misionarskih ilirskih zavoda za kolovanje

pitomaca (sv. Jeronima u Rimu, u Fermu, Loretu) brojni rimokatoliki misionari
prepravljaju Balkan.
Upravo, poetkom XV veka javlja se vatikanska prezelitska ideja o uspostavljanju
"hrianskog jedinstva" i potrebe stvaranja unijske crkve. Baron J. H. Bartntajn pie
o mnogobrojnom ilirskom "rascijanskom" srpskom narodu rasejanom po celom
Balkanu. Pojam "ilirstva" vezuje, kao i brojni drugi autori, za srpski, odnosno,
slovenski narodnosni element. U knjizi barona Bartntajna, "O rasejanom ilirskorascijanskom narodu" (Novi Sad, 1866), pojmovi Rajci, Rascijani, Grci, Unijati i
Neunijati, Vlasi, Ruteni tretiraju se kao sinonim za srpski narod.
U ovom feljtonu pored savremenog naziva Albanac i Albanija korieni su i
narodnosni istorijski nazivi za Albance i Albaniju (Arnauti, Arbanasi - Arbanija) kao i
iptar, koji je u uobiajenoj svakodnevnoj upotrebi meu albanskim stanovnitvom
Kosova i Metohije. Nacionalni naziv "iptar" i naziv za dravu "iperija" oficijelni
su u Republici Albaniji. u savremenom trenutku, meutim, problem predstavlja kada
Srbin za Albanca upotrebljava naziv iptar, jer time navodno, pravi razliku izmeu
Albanca sa Kosova i Metohije i Albanca iz Albanije i time vrea jedan narod i,
toboe, razbija unitarnost jednog naroda.
U stvari, naziv iptar (iptar) je jedinstveni termin kojim Albanci u Albaniji, Srbiji,
Crnoj Gori i Makedoniji oslovljavaju jedni druge. Nacionalni pojam Albanija i
Albanci u upotrebi je u meunarodnoj korespondenciji.
Srbi kao prepreka
Zajednikim vatikanskim i austrijskim imperijalno-misionarskim planovima na
Balkanu najveu smetnju predstavljala je Kraljevina Srbija koju su Karaorevii
ideoloki i politiki vezali uz poredak tzv. "zapadnih demokratija" i time, uz liberalnu
graansku ideologiju . Sukob, koji je bio neminovan, proizlazio je, dakle, iz verskih
ali i ideolokih razloga zbog srpskog opredeljenja za stranu antifeudalnog i
antiklerikalnog liberalno-demokratskog graanskog zapada.
Zbog takvog ideolokog, politikog i verskog opredeljenja dinastije i dravnog vrha,
Kraljevina Srbija se morala prva nai na udaru zvanine vatikanske politike i austrougarskih trupa.
Konvencija izmeu Srbije i svete stolice
Predsednik vlade Ilija Garaanin 1854. vodio pregovore sa kardinalom i
vatikanskim dravnim sekretarom Antonelijem
Verski liberalizam, odnosno sloboda savesti i verske trpeljivosti, poeli su se u Srbiji
negovati od sredine XIX veka. Pri tom bila je izraena tolerancija prema
Rimokatolikoj crkvi i njenim vernicima. Jo u vreme dok je Srbija bila vazalna
kneevina Turskog carstva, pitanje slobode savesti i verske trpeljivosti interesovalo je
srpske dravnike jer su oekivali da e reenjem tog pitanja srpski podanici
rimokatolike vere biti osloboeni od nadzora i jurisdikcije episkopa - stranih
podanika.

Vlada kneza Aleksandra donela je 9. septembra 1853. Zakon o priznavanju sviju

hrianskih veroispovesti i Pravila za ustanovljenje rimokatolikog obestva u
Beogradu. Zakonom od 16. juna 1855. regulisano je podizanje rimokatolike crkve u
Beogradu, a zakonom od 24. maja 1861. i pitanje subvencionisanja Rimske crkve od
strane drave. Bilo je poznato da je Srbija i bez konkordata titila uivanje religijskih
potreba "saobrazno duhu stoljea i napretku vremena".
U tom pravcu je i predsednik vlade Ilija Garaanin 1854. vodio pregovore sa
kardinalom i vatikanskim dravnim sekretarom Antonelijem. Ti pregovori su doneli
projekt ugovora po kome je Rimokatolika crkva u Srbiji imala da potpadne pod
upravu bosanskog biskupa. Potom je Vatikan, sa svoje strane, vie puta iznosio elju
da se jednim ugovorom reguliu odnosi rimokatolika u Srbiji.
Sloboda crkvi
Kraljevina Srbija je bila u obavezi d sprovodi slobodnu versku politiku i prema
odredbama Berlinskog ugovora iz 1878. godine. Naime, Berlinskim ugovorom
garantovani su sloboda i javno vrenje crkvenih slubi. U lanu XXXV stajalo je
sledee: "Sloboda i javno vrenje crkvenih odreda bie ujemeni svim srpskim
graanima i strancima, i nikakva smetnja nee se moi uiniti hijerarhijskom ureenju
raznih veroispovesti, niti odnosima njihovim sa crkvenim stareinama svojim".
Naknadno je kardinal-dravni sekretar Rampola traio od predsednika srpske vlade
Simia, prilikom njegove posete Vatikanu 1894, da se rimokatolicima u Srbiji zajemi
potpuna sloboda veroispovesti u duhu odredbi Berlinskog kongresa.
Obe strane su zakljuile da bi se time pripremilo zemljite za zakljuenje jedne
konvencije izmeu Srbije i Sv. stolice, kojom bi se u Srbiji obezbedila nezavisnost od
tueg episkopa. Papa Lav XIII je tada napomenuo da je zakljuena konvencija izmeu
Kurije i Crne Gore 1886. i da je spreman da slinu konvenciju zakljui sa Srbijom.
Posle kratkog vremena beki nuncij je posetio srpskog poslanika u Beu i tom
prilikom mu ponovio papinu elju, podnevi mu i gotov projekt ugovora. Potom su
uinjene odreene primedbe od srpske vlade da se pokrene reavanje tog pitanja, ali je
sve ostalo bez odgovora.
Srpski poslanik u Rimu Milenko Vesni pokrenuo je u Rimu 1901. pitanje sklapanja
konvencije sa Vatikanom, ali kao poslanik Kvirinala nije imao direktne kontakte ve
je morao preko posrednika da kontaktira sa Vatikanom. Njegov rad urodio je samo
projektima. U svim napred navedenim pregovorima kao osnova projekta konvencije
izmeu Vatikana i Srbije uzeta je za uzor konvencija Vatikana sa Crnom Gorom iz
1886. godine.
Proirenjem srpskih granica prema Rakoj, Kosovu, Metohiji i Makedoniji, posle
Balkanskih ratova 1912-1913. u Kraljevini Srbiji je povean broj rimokatolika. Do
1912. u "prekumanovskoj" Srbiji i Crnoj Gori bio je neznatan broj rimokatolika
(8.435, odnosno 6.530). Osloboenjem junih srpskih zemalja (Makedonije, Kosova,
Metohije, rake) 1912-1913, povean je broj rimokatolika, ali je on i dalje bio
neznatan u odnosu na broj Srba pravoslavne i islamske vere (preko tri miliona i petsto
hiljada.

Naime, u arhidijecezi (biskupiji) skopljanskoj bilo je uoi Prvog svetskog rata 15.224
itelja rimokatolike vere. Najvie ih je bilo u akovikoj parohiji (domova 722,
stanovnika 6.039), u pekoj 389 domova, stanovnika 3.744, u parohiji Janjevo
domova 391, + dua 2.218, prizrenskoj parohiji 346 domova, stanovnika 1988,
skopskoj parohiji 148 domova + dua 618, u parohiji Stubla 44 doma, + dua 324,
parohiji Ferizovi 30 domova, + dua 130, u parohiji Mitrovica 12 domova, + dua
63. Oito je da je broj rimokatolika bio mali u odnosu na broj pravoslavnih i
islamiziranih Srba i muslimana Arnauta i Turaka, ali su oni imali izuzetan uticaj, kao i
u Albaniji gde ih je bilo oko 10% od ukupne populacije.
Srbi katolici
U Janjevu svi parohijani su po narodnosti bili Srbi rimokatolike vere, a na elu
parohije je bio Srbin - rimokatolik don Nikola Glasnovi, sa pomonikom don Lukom
Filiem. U Letnici, koja je pripadala Crnoj Gori, parohijani su bili "Srbi pomeani sa
Arbanasima". Na elu parohije bio je Srbin-rimokatolik don Toma Glasnovi. U
ostalim parohijama rimokatolici su uglavnom bili Arbanasi (iptari).
U Prizrenskoj parohiji paroh je bio Arbanas don Mihailo Tarabuluzi sa pomonikom
don Pakom Krasniem, akovikoj don Krasni, mitrovikoj don Nikola Mazarek, u
stubljanskoj Srbin rimokatolik don Tadija Ivanovi. U skopskoj parohiji, u kojoj su
rimokatolici uglavnom bili Arbanasi, paroh je bio don Josif Ramaj.
Uzgoj mrnje na Kosmetu
irili je: Turska, islam, Vatikan, Habzburzi, Austrija...
Za rimokatolike skopske dijeceze izgraen je jezuitski manastir Sv. Pavla,
venecijanske proviniencije, koji je imao etiri redovnika na elu sa ocem Stefanom
Zadrimom. Manastiri Milosrdnih sestara izgraeni su u Skoplju i Prizrenu. Manastir
Sv. Bogorodice u Skoplju, reda Sv. Vinenca od Paule, imao je pet sestara iz
Dalmacije i Hrvatske. Manastir Presveto Srce Isusovo u Prizrenu, koji je imao pet
sestara, drao je kolu sa arbanakim nastavnim jezikom. Rimokatolike crkve u
skopskoj biskupiji podignute su u Prizrenu, akovici, Zlokuanima, Gloanu,
Mitrovici, Janjevu, Ferizoviu, Stubli, Letnici i Skoplju.
Sedite biskupa (nadbiskupa) skopskog esto je menjano. Nadbiskupi skopski imali su
neprekidno svoje sedite u Skoplju do 1680. godine. Te godine, zbog turskih progona,
monsinjor Petar Bogdani je sjedite nadbiskupije premestio iz Skoplja u svoje rodno
mesto Janjevo. Sedite nadbiskupije bilo je u Janjevu sve do 1821. godine kada je
monsinjor Matej Krasni sedite preselio u Prizren, u kom su nadbiskupi bili do
sredine osamdesetih godina XIX veka. Od tog vremena turske vlasti su prisilile
nadbiskupa Fulgencija Gareva da se preseli u Skoplje.
Prizren kao centar
On je kratko boravio u Skoplju poto ga je Sv. stolica ubrzo premestila na Hvar.
Njegov naslednik, monsenjer Andrej Sogoreci, iveo je kratko dok je njegov
naslednik Pako Trokci vratio sedite u Prizren. Dakle, u razdoblju od 240 godina
biskup skopski boravio je u Skoplju samo sedam godina. Vatikan se upravo zalagao

da sedite bude u Prizrenu zbog uspenijeg pastoralnog rada jer se oko dve treine
rimokatolika, uglavnom iptara i u manjem broju Srba, nalazilo na podruju Prizrena,
akovice i Pei.
"Umjetni uzgoj mrnje" na Kosovu i Metohiji, krajem XIX i poetkom XX veka,
dodatno su, pored Turske i islama, inspirisali Vatikan i "apostolska" Habsburka
monarhija. Austrija je, zajedno sa Francuskom, u XVIII veku zadobila pravo zatite
rimokatolika u Osmanlijskom carstvu. Arbanaki svetovni kler primao je prethodno
obrazovanje u Skadru u jezuitskom kolegijumu.
Uz pomo Austrije podizane su crkve, a albanski pitomci pohaali su kole u Austriji,
naroito zbog izuavanja nemakog jezika. Osloboenjem kosovsko-metohijskih i
makedonskih krajeva, posle Balkanskih ratova, Srbija i Cara Gora, kao pravoslavne
zemlje, nale su se na udaru vatikanske i habsburke propagande.
Srpske drave su optuivane da su, umesto "kriarskog rata protiv nevernika"
muslimana udarili na rimokatolike. Umesto da su juriali pod parolom "Za krst i
slobodu", pravoslavni bojovnici su, kako istie klerikalni splitski "Dan", nastupali sa
usklikom: "Udri katolike i njihovu slobodu". U svojim napisima "Dan" dosledno
strogo odvaja Srbe i Crnogorce, kao dve potpuno razliite narodnosne kategorije, koje
jedino pravoslavlje vee i ujedinjuje u jednu duhovnu zajednicu. U istovetnom tonu
pie i klerikalni misionarski list "Le Missioni Cattoliche" iz Milana.
U lanku "Katolici u osvojenim mestima od Srba i Crnogoraca" rimokatoliki listovi
daju svoje istorijsko vienje dogaaja: "Jo od poetka rata videlo se da Srbi i
Crnogorci snove snovae kako da iskorene katolike na Balkanskom poluotoku; jer
odmah poee strahovito progonstvo protiv onih mesta gde stanovahu najlepe nade
katolike crkve, to jest protiv Albanije".
itaoci 'Misiona' seae e se to smo pisali davne 24. sijenja t.g., ka smo naveli d je
srpski kralj Petar , kada je doao u Skoplje, kada mu je prilo 50 onih albanskih
porodica koje su dotle cenjene muhamedanskim, da mu se poklone kao svome
vladaru, i izjavile da su hrianske, pae katolike, ljutito im rekao: 'Katolici! Zlo i
sasvim zlo! Ili pravoslavni ili muhamedanci, ali katolici nipoto!'" Katoliki listovi
istiu da je to bio samo poetak progona, jer tek posle poinju "divlji prizori
barbarstva protivu puka albanskog".
Upornost Bea
Beki publicista Lav Frenndlich stvorio je svojevrstan pamflet od skupljenih lanaka
iz klerikalnih i austrijskih dinastikih novina koji su se odnosili na "surovost i
barbarstvo" Srba i Crnogoraca. To svoje propagandno ostvarenje nazvao je "Golgota
Albanska". U propagandnim brourama, proizvedenim u klerikalno-dinastikim
austrijskim krugovima, srpsko-crnogorsko "bezumlje" dostiglo je genocidne razmere.
Istican je fantastian podatak da je na samom Kosovu pobijeno oko 30.000 Albanaca,
od kojih 4.000 ena i dece.
U novoosloboenim krajevima Srbije i Austro-Ugarska je ranije stekla pravo
protektorata nad rimokatolicima Turskog carstva. To pravo Austrije pomenuto je u
ugovoru o miru potpisanom u Karlovcima 1699. godine. Pravo protektorata potvreno

je i ugovorima o miru sklopljenim u Poarevcu 1718, Beogradu 1739. i Svitovu

1791. godine.
Protektorat nad katolicima
Borba za uticaj na albanske katolike izmeu Italije i Austrije
Austrija je naroito branila prava Rimokatolike crkve u Albaniji. Dijeceze u Skoplju,
Skadru, Ljeu itd. bile su pod austro-ugarskim, dok su rimokatolici Miriditi bili pod
francuskim protektoratom. Francuska je inae polagala svoje pravo protektorata nad
rimokatolicima celog Turskog carstva. Svoja protektorska prava Francuska je
zasnivala na kapitulacijama zakljuenim sa Otomanskom imperijom 1604. 1673.
1740, godine.
Francuzi su negirali protektorska prava Austrije u Turskom carstvu, osim u Albaniji, u
kojoj, po miljenju Francuza, Austrijanci nisu vrili protektorat na osnovu ugovora
ve na osnovu dugogodinjeg njegovog vrenja.
Francuzi su odricali valjanost protektorata na osnovu mirovnih ugovora Austrije s
Turskim carstvom, istiui da su se takva prava mogla stei samo kapitulacijama, tj.
ugovorima kojima su se ureivali pravni odnosi stranaca prem Turskoj carevini, u
kojima se strancu garantovala lina i verska sloboda i sloboda vrenja trgovine. Italija,
koja se u "vjerskim pravima" na Balkanu oseala zapostavljena, imala je izuzetan
interes da ostvari svoja protektorska prava nad rimokatolicima.
Diplomate
Borba izmeu Italije i Austro-Ugarske za verski patronat nad albanskim
rimokatolicima u Turskoj, u Skadarskom i Kosovskom vilajetu, predstavljala je borbu
za politiko probijanje albanske rimokatolike populacije, a preko nje i za stvaranje
terena za bolji politiki i ekonomski plasman u ovim strateki vanim provincijama
Otomanskog carstva.
Italijani su bili ogoreni zbog prisustva Austro-Ugarske u Albaniji, koju su oni
smatrali za svoje interesno podruje, naroito od 1896. kada je skadarski nadbiskup,
koji je uivao diplomatsku i materijalnu pomo Austrije, stavio interdikt na laike
italijanske kole po albanskim mestima, i italijanske uitelje ubedio da su u slubi
masonerije. Interdikt je ukinut 1899, ali je nadbiskup bio zabranio svom podrunom
sveenstvu da komunicira sa Italijanima.
Italijanske kole nisu napredovale jer su ih rimokatolike crkvene vlasti smatrale
ateistikim. Drugi razlog za sukob sa Austro-Ugarskom poticao je otuda to su
Austrijanci u Albaniji potiskivali italijansko i domae sveenstvo i dovodili franjevce
iz Bosne i klerike Albance kolovali po zavodima Austro-Ugarske.
Diplomatska borba predstavnika velikih sila za uticaj na rimokatolike Arbanase
predstavljala je deo politikih nastojanja za jaanje njihovog sopstvenog uticaja na
unutranji politiki ivot hrianskih podanika u Osmanlijskom carstvu. Dok se meu
katolicima Albanije, prvenstveno u skadarskom vilajetu, vodila borba izmeu Italije i

Austrije, dotle se u Kosovskom vilajetu vodila uglavnom izmeu Austro-Ugarske i

Francuske.
Istoriar V. Stojanevi istie da je turskim valijama u Skoplju bilo naroito stalo da
pokuaju veto suzbiti tendenciju dotadanjeg rad austrougarske diplomatije u vilajetu
i njene tenje da vre stalan pritisak na organe turske vlasti po sandacima kosovskog
vilajeta, naroito na predstavnike Arbanasa muslimana. Turska je ljubopitljivo gledala
i na jedan pokuaj rimokatolikih Arbanasa u Skoplju da se otrgnu od crkvenog
patronata austrougarske diplomatije, i na spor koji je oko toga nastao izmeu biskupa
skopskog Trokija i austrougarskog konzula u Skoplju Bohumila Pare.
Jedan od razloga za razilaenje austrougarskog konzula i biskupa Trokija nalazio se
u tome to je Austro-Ugarska htela da albanske svetenike zameni svojim
svetenicima, kako bi preuzela stareinstvo u drutveno-kulturnom radu crkve. S
druge strane, dovodei za parohe i uitelje svoje podanike, mahom franjevce iz
Hercegovine i Dalmacije, Austro-Ugarska je dolazila u sukob sa biskupom Trokijem,
koji je hteo da za podruje svoje arhidijeceze ima domae ljude u crkvi i koli, na koje
bi se mogao sigurnije osloniti no na austrougarske graane. U ovakvom crkvenom
radu u kosovskom vilajetu, biskup Troki oslanjao se na potporu Sv. stolice i na
arbanake nacionalno-politike organizacije u Italiji.
Koristei austrijski protektorat rimokatolici su pre Prvog svetskog rata imali izvesne
povlastice. Kler je naroito bio zatien, poto nijedan svetenik nije mogao biti
pozvan na sud ili uhapen bez prethodne dozvole austrijskog konzula. Biskupi,
svetenici i verske kole, bili su subvencionisani od austrijske vlade.
Podizane su crkve, a albanski pitomci pohaali su kole u Austriji, naroito zbog
izuavanja nemakog jezika. Posle rata Italija je preuzela "brigu" nad albanskim
katolicima, ali sa mnogo manje uspeha. Ona je subvencionisala celokupno albansko
svetenstvo, osim jednog manjeg dela koji nije prihvatio njenu pomo.
Misionari
Francuski misionari direktno su bili angaovani na podruju Kosova i Metohije kao
pioniri rimokatolicizma na tom podruju, koji su pokretali misiju meu Srbima i
Albancima. Ilustrativan je primer sudbina stare pravoslavne (srpske) crkve u Prizrenu.
"Razreenost srpskog elementa" u Prizrenu dovela je do toga da je crkva bila
naputena i razruena.
Takvo stanje odmah je iskoristio francuski misionar koji je 1856, sa domaim
rimokatolicima Albancima (Mikom eljmikom, Kolj olakom, H. Koceljem i
drugima), podmiivanjem turskih vlasti prisvojio zemljite na kom je bila
polurazruena pravoslavna crkva.
Posle prvog francuskog misionara, koji je bio oko mesec dana i nije imao "zvanino
obeleje", doao je novi francuski predstavnik Frank "koji razvija zastavu" Francuske
nad svojim konzulatom (stanom) u kui rimokatolikog prvaka trgovca H. Koljeca
Kora Asana. I on se kratko zadrao u Prizrenu, svega oko godinu dana.
arobna formula o autonomiji Albanije

Trebalo je Srbiju to dalje drati od Jadranskog mora

Sve do vremena osnivanja austrijskog konzulata (1865) u Prizrenu, dominaciju nad
rimokatolicima Prizrena i okoline imala je Italija preko biskupa i fratara. Godine
1877. podignuta je nova crkva parama italijanske vlade i biskupa Malisorca Darije.
Osnivanjem austrougarskog vicekonzulata u Prizrenu poela je italijanska propaganda
da gubi znaaj, jer nije imala svog predstavnika. Prvi austrijski predstavnik bio je
Filip Petelenci Mador. On je "pokupio katolike prvake, katolike trgovce, biskupa,
fratra, dao se na propagandu austrijske ideje sa zadatkom da ponizi autoritet turske
vlasti i izvri pretapanje srpskog elementa u rimokatolike".
Jadransko pitanje
Austro-Ugarska je sama odredila granice u kojima e vriti protektorska prava. Ona je
ta prava proirila na celu teritoriju Osmanskog carstva s time to je posebnu panju
obraala krajevima bliim Austro-Ugarskoj i u kojima su ivele kompaktne mase
rimokatolika.
Habsburka monarhija postavila je zadatak "da ispuni sve moralne obaveze koje
proistiu iz njenog verskog protektorata i ona je do sada naroito nastojala da brani
prava svojih rimokatolikih tienika u Albaniji, jedinom zemljitu evropske Turske
na kome ima rimokatolika koji ive u kompaktnim masama, i ona je do sada tu svoju
misiju uspeno branila".
Austrija je, dakle, ostvarivala pravo protektorata u Albaniji i okolini, ali je Italija
imala najvie svojih misionara u tim krajevima. Najveu delatnost razvijalo je
italijansko misionarsko drutvo "Societa Schiaparelli". Italijanska misionarska
delatnost uznemirila je Austriju pa je ona uspela, preko Kongregacije za propagandu
vere, da ogranii rad italijanskih monaha na podruje Albanije. Austrija se bojala da
e vremenom Italija pridobiti veu naklonost kod Vatikana.
U odnosima izmeu Austro-Ugarske i Italije prema Albaniji, interesantno je pomenuti
tzv. San Rosorsku formulu od 21. oktobra 1912. godine. Ona je dola kao posledica
srpskih balkanskih pobeda i uspenog ulaska u Albaniju, tu "jabuku razdora" izmeu
Austro-Ugarske i Italije. Srbija tada ulazi kao trei spoljnopolitiki faktor.
Na takvu novostvorenu situaciju Austro-Ugarska i Italija su morale nai odgovarajuu
formulu. Austrijski dravnik Berhtold dolazi San ulijanu (koji je bio arbanakog
porekla) u zamak San Rosore kod Pize i, potpomognuti Nemakom, pronalaze
"arobnu formulu" o autonomiji Albanije.
Njome su Italija i Austro-Ugarska htele reiti svoje "jadranske probleme" i
onemoguiti Srbiju da izae na Jadransko more. Italija je, vezano za Albaniju, u to
vreme podravala politiku Centralnih sila. Srbiji nije trebalo dozvoliti ekonomski niti
politiki pristup na Jadransko more.
U isto vreme postaje akutno i Skadarsko pitanje. Italija se i tom prilikom, kao i
Centralne sile, zalae za stvaranje to vee nacionalno-politike Albanije kako bi Srbe
to dalje drala od Jadrana i "svetskih pijaca". Posle posete italijanskog kraljevskog

para Nemakoj, u julu 1913, Austro-Ugarska u ime Nemake i Italije namee Srbiji
ultimatum (19. oktobra) da napusti Arbaniju u roku od osam dana).
Austrija se, dakle, zalagala za stvaranje nezavisne albanske drave smatrajui da je
ona njena interesna sfera i instrument za udaljavanje Srbije od Jadranskog mora. Kod
uspostavljanja granica nove albanske drave, 1913. godine, Austro-Ugarska ih je
nastojala pomeriti to vie na sever gde se inae nalazilo najvie rimokatolika.
U tim svojim nastojanjima Austrija je morala doi u sukob sa interesima Kraljevine
Srbije i Kraljevine Crne Gore, ali i sa imperijalnim interesima Francuske, Italije i
Rusije. Srbija je oekivala da e Austrija svoj protektorat nad rimokatolicima sa mea
pokuati proiriti i na njezinu teritoriju, tj. teritoriju "prekumanovske" Srbije.
Francuska tampa je, kao glasnogovornik vlade, bila preokupirana pitanjem
austrijskog protektorata nad rimokatolicima Turskog carstva. "Le Messager de Paris"
u broju od 12. februara 1913. najavljivao je mogunost sklapanja konkordata izmeu
Srbije i Vatikana "zbog poveanog broja katolika" posle balkanskih ratova. List je
posebno isticao da e direktni sporazum sa Vatikanom omoguiti Srbiji da "oduzme
Austro-Ugarskoj svaki povod za meanje u verske odnoenje u njenoj teritoriji".
Pretenzije Bea
Zato je oekivao "da austrijski protektorat nee imati vie uzroka da postoji u onim
delovima koji e da se odvoje od dosadanjih kosovskog i albanskog vilajeta i koji e
se Srbiji prisajediniti". Ipak su oekivali da e Austrija nastojati zadrati svoj
protektorat i da e iz tog razloga intervenisati u konkordatskim pregovorima koje je
beogradska vlada nastojala da zapone s Vatikanom.
Austrijski i italijanski uticaj na tok konkordatskih pregovora izmeu Srbije i Vatikana.
Italijanski politiki krugovi smatrali su da su potpuno neopravdane austrijske
pretenzije da utie na tok vatikansko-srpskih konkordatskih pregovora.
Be: Srbija progoni katolike
Navodno, ona i Rusija ne dozvoljavaju prelaz na katolianstvo
U Rimu su smatrali da Srbija nije drava koja je potinjena Austriji, ve da je ona
potpuno suverena i, prema tome, da ima potpuno pravo da se direktno sporazume s
Vatikanom. U istom tonu pisala je i italijanska tampa ("La tribuna", "Il giornale
d'Italija", "Il massaggero", "Il corriere della sera" itd.)
S druge strane, beki "Die information", u lanku od 17. februara 1913, Srbiju
predstavljao kao jednu netolerantnu zemlju u kojoj se gue verske slobode
rimokatolika: "Srbija je do sada pokazala malo gostoljublja prema katolicima. To je u
celom svetu jedina zemlja, pored Rusije, u kojoj su katolike misije zvanino
zabranjene i u kojoj se prelaz na katoliku veru smatra kao jedno kanjivo delo".
Teki pregovori

Beki politiki krugovi, klerikalna tampa, ali i deo hijerarhije u Vatikanu, smatrali su
da je srpsko zalaganje za sklapanje sporazuma sa Sv. stolicom samo jedan manevar u
cilju spreavanja Austro-Ugarske da i dalje vri svoja prava zatite rimokatolika na
teritorijama prisajedinjenim Srbiji.
Austro-Ugarski poslanik u Vatikanu, Moriz Palffy, izvestio je 27. avgusta 1913. svog
ministra grofa Berchtolda o razgovoru sa papom Pijem H. U svom izvetaju grof Palfi
istie da je papa bio neobino raspoloen i govorljiv pokazujui elju da upravo
njemu, kao austrougarskom poslaniku, iskae misli vane za interese monarhije, a
posebno svoje poglede na balkanske narode posle ratova sa Turcima kao i na situaciju
koja je nastala posle poraza Bugarske na Bregalnici.
Bukuretanski mir od 28. jula 1913. naroito je zaboleo papu i on se saalio na
bugarskog kralja Ferdinanda Koburkog. Meutim, papa Pije H je na sve te narode
gledao kao na "tutti quanti barbari", pa se nadao da e rimokatolike u tim zemljama i
dalje tititi Austro-Ugarska.
Pred Austro-Ugarskim vrstim opredeljenjem, da zadri svoje pravo protektorata nad
katolicima sa teritorije bive Turske, Kraljevina Srbija je poela uurbano da radi na
sklapanju meudravnog sporazuma sa Vatikanom.
Na taj nain Srbija je Austro-Ugarskoj stavila do znanja da nee dozvoliti meanje u
njene religijske stvari "u novim krajevima", jer se ni u Turskoj nije mogla mnogo
uplitati u verske probleme. Srpski izaslanik u Vatikanu, Lujo Bakoti, ocenio je da je
Kraljevina Srbija "pretekla" Austriju poevi hitno da sprovodi pregovore sa
Vatikanom.
Srpski dravni elnici zakljuili su da je manje zlo postii sporazum sa Vatikanom i,
na taj nain, rimokatolike staviti pod dravni suverenitet Srbije, nego dozvoliti
Austro-Ugarskoj da i dalje nesmetano vri pravo protektorata nad rimokatolicima
unutar srpskog dravnog teritorija.
U Kraljevini Srbiji nije postojala saglasnost u uvezisa pitanjem pravnog odnosa sa
Vatikanom. Postavljalo se pitanje da li odnosi izmeu drave i Rimske crkve treba da
se reguliu jednim dravnim zakonom ili putem pregovora sa Vatikanom.
Preovladalo je miljenje da s Vatikanom treba sklopiti meudravni sporazum. Jedni
su bili za sklapanje konvencije istiui da se u pravilu izmeu Vatikana i jedne
nekatolike drave sklapaju konvencije, na pr. kao ona s pravoslavno-muslimanskom
Bosnom i Hercegovinom iz 1881. godine. Ipak je na kraju prevladalo miljenje da
Kraljevina Srbija mora otpoeti sa konkordatskim pregovorima. Poznato je da je
Vatikan uspevao sklopiti konkordat samo sa dravama u kojima graanski liberali
(masoni) nisu imali jak uticaj u dravni poslovima.
Izaslanik srpske vlade u Vatikanu, dr Lujo Bakoti, poeo je u prolee 1913. preko
srpskog poverenika (svetenika iz Tae) D. Kardona, da vodi neformalne razgovore sa
vatikanskim zvaninicima po pitanju sklapanja konkordata. Prvi put zvanino je
primljen u audijenciju od strane kardinala, dravnog sekretara, Meri del Vala (Merz
del Val) 12. januara 1914. godine.

Dravni sekretar je sa "simpatijama" pratio zalaganja srpske vlade da sklopi

konkordat s Vatikanom. Upozoravao je Bakotia da postoji mogunost da se u pitanje
sklapanja jugoslovensko-vatikanskog konkordata umea i Austro-Ugarska. Preporuio
je Bakotiu da radi u najveoj tajnosti ali da ipak vodi rauna o interesima Austrije.
Bakoti mu je odgovorio da on istupa po instrukcijama srpske vlade, prema kojima je
on ovlaen da vodi pregovore samo sa Vatikanom, a ne sa nekom svetovnom
dravom.
Pod vlau islama
S druge strane, Meri del Val nije morao ostaviti po strani "svoje austrijske
dobroinitelje" pa je istakao: "Oni su nam sagradili crkve, oni su nam honorisali
svenike i da nije bilo njih naa bi crkva u nekim mestima bila slabo prola". Bakoti
je posebno naglasio da je bio opravdan austrijski protektorat dok su rimokatolici bili
pod vlau muslimanske teokratske drave, dok isti nije potreban u verski tolerantnoj
kranskoj Srbiji.
Meri del Val je uvaio argumente Bakotia i sloio se sa njime da ne bi bio opravdan
austrijski opti protektorat, pa se zato zalagao za ogranieni protektorat u vidu
"lokalnog patronata" koji bi se odnosio na pojedine crkve, samostalne ili pojedine
zadubine, koje je Austrija svojim novanim sredstvima ustanovila ili sagradila. Meri
del Val je eleo da se u vezi tih pitanja direktno suoe Austrija i Srbija. Bakoti nije
eleo da se ve na prvoj audijenciji mnogo suprotstavlja miljenju dravnog sekretara
Meri del Vala, pa je odluio da na prvoj konferenciji, sa sekretarom Paelijem, saopti
da Srbija nije voljna da razgovara s Austrijom o isto crkvenim stvarima.
Slobodan prelaz u katolianstvo
Paieva vlada uspela da izbaci "unijaenje" iz Konkordata
Vatikanski dravni sekretarijat posebno je insistirao na ubacivanju u konkordat
odredbe o slobodnom prelaenju nekatolika u katoliku veru. Bakoti je odbijao da o
tome osetljivom pitanju opirnije razgovara, pravdajui se da o toj problematici nije
razgovarao u srpskoj komisiji za konkordat i da, pored toga, takve odredbe nema ni u
crnogorskom konkordatu. Bakoti je bio miljenja da je u Srbiji vrlo teko pripremiti
javno mnjenje za takvo shvatanje "evangelija" u korist.
Poto je Bakoti uspeo da usaglasi sporne delove konkordata sa Vatikanom
(ubacivanjem u lan 1. odredbe o slobodnom uzajamnom openju vernika i
svetenstva sa Vatikanom: ubacivanjem u l. 11. formulacije "da bi se pripremili
srpski mladii za sveenike..." itd.), i poto je Vatikan pristao da se u konanoj verziji
konkordata briu mesta na koje Srbija nikako nije mogla pristati (pitanje prelaenja
nekatolika u rimokatolicizam, iskljuenje jurisdikcije Propagande i uspostavljanje
redovne dijecezanske hijerarhije), dobijena je saglasnost predsednika srpske vlade
Nikole Paia da se pristupi konanom sklapanju konkordata.
Ostale primedbe
Pai je imao primedbu po pitanju osnivanja crkvenih redova, te je zahtevao da se u
konkordat unese odredba da se odobrenja za etabliranje (osnivanje) kongregacija

(redova) u Srbiji daju zakonom. Ova Paieva bojazan uskoro je nestala poto u
projekt konkordata nije unesena odredba o osnivanju redova (kongregacija) u Srbiji.
Predsednik vlade Nikola Pai je imao i primedbu u vezi prelaza vernika drugih vera
u rimokatolicizam, pa je traio da se u projektu konkordata predvidi i mogunost
prelaza rimokatolika u drugu veroispovest. Poto ova odredba takoe nije ula u
predlog konkordata, o emu je odlueno na konferenciji u Vatikanu 23. februara 1914.
godine, to je i ova Paieva primedba postala bespredmetna.
Kod ovih dvostranih pregovora izmeu Svete stolice i Kraljevine Srbije, AustroUgarska monarhija je "tiho" rovarila nastojei da sprei potpisivanje konkordata. Sa
podzemnim austrijskim radnjama bio je dobro upoznat otpravnik poslova u Kvirinalu,
Ljuba Mihailovi, koji je upozoravao vladu u Beogradu "da e u krugu kardinala biti
izvestan broj onih koji e pokuati da osujete ostvarenje konkordata, ne bi li pitanje o
poloaju katolika ostalo onakvo stanje kakvo je bilo pre ratova".
Austrijski zvaninici u Rimu delili su "deklaracije" protiv zakljuenja konkordata
vienijim vatikanskim linostima. Mihailovi je upozoravao da e Austrija sve
pokuati da uspe u svojim nakanama kako bi ostvarila dva cilja: "Prvo to bi u Srbiji
imala jedno sredstvo ikaniranja i drugo, to se njeno staro pravo protektorata ne bi
okrnjilo i, prema tome, ostalo u sadanjoj 'Novoj Albaniji', a to je za austrijske uplive
moda glavnije nego li pitanje o konkordatu izmeu Srbije i Vatikana".
Vatikan je branio protektoratska prava Austrije u Albaniji, ali je ista priznao
Francuskoj u ostalim delovima Turskog carstva. Meutim, u Vatikanu je sazrelo
kompromisno miljenje da zakljuenjem konkordata sa Srbijom "mora da otpadne
austrijski protektorat u krajevima koje je Srbija, usled poslednjih ratova,
prisajedinila". Vatikan se, u kompromisnom duhu, zalagao za to da se Austriji
priznaju poasna prava koja bi se sastojala od naroitih molitava za austrijskog
vladaoca, u odreenju zasebnog poasnog mesta u crkvi za predstavnike
austrougarske vlade, prava da postavlja svoj (austrijski) grb nad vratima crkava koje
je gradila i izdravala. Osim toga, u Vatikanu su isticali da je Austrija gradila i
dotirala rimokatolike crkve i pobone ustanove, pa joj je iz tog razloga pripadao
titulus prava patronata (ktitorstva) koje nije bilo javnopravne ve iskljuivo
privatnopravne prirode.
Zbog austrijskog uplitanja u konkordatske pregovore Srbije i Vatikana, italijanska
vlada se intenzivno interesovala za konani ishod tih pregovora, prvenstveno zbog
linog interesa da postigne to vei upliv u Albaniji nad rimokatolicima. Takvoj
italijanskoj akciji najvie je smetalo austrijsko nastojanje da zadri svoj protektorat na
podruju Albanije. Iz tog razloga Italija se svojski trudila da potpomogne zakljuenje
pomenutog konkordata. Srpski otpravnik poslova u Rimu, Lj. Mihailovi, javljao je
Beogradu da Italija ima ozbiljnih razloga da potpomogne Srbiju kako bi uspela u
svom pokuaju.
Zato je oekivao pomo i uticaj Italije kod kljunih vatikanskih linosti. Otpravnik
poslova, Lj. Mihailovi, imao je odreene ruke u kontaktima sa italijanskom vladom
kako bi preko Italije to efikasnije uspeo da neutralie austrijsku antikonkordatsku
akciju. Lj. Mihailovi je naroito imao bliske kontakte sa poverenikom italijanske
vlade, baronom H. Montijem, koji je inae bio direktor crkvenih fondova i, iz tog

razloga, vrlo uticajan u vatikanskim krugovima. H. Monti je radio "energino" meu

kardinalima kako bi projekt konkordata bio primljen.
Poasna prava Bea
Kao dobar poznavalac klime u Vatikanu, H. Monti je za Bakotia bio najbolji izvor
informacija, pa, iz tih razloga, najbolji savetnik za delikatne konkordatske pregovore.
H. Monti je Bakotiu, preko otpravnika poslova u Rimu Lj. Mihailovia, dao sledee
informacije: "Monti misli da emo na kongregaciji imati bar veinu ako ne i sve
kardinale za konkordat; Austrija radi energino da sebi obezbedi izvesna poasna
prava.
Ona e uticati direktno na Papu, jer kod kardinala nee, po svoj prilici, moi nita
uspeti; mi treba da ostanemo vrsto na dosadanjem naem dranju, to jest, ne
pristajati ni na kakve ustupke Austriji. Vatikan, istina, ima obzira prema Austriji, ali je
ovoj potrebniji Vatikan. Kako su ovde u pitanju samo interesi Vatikana, nije
nemogue da Austrija mora sasvim popustiti; treba od nae strane dejstvovati direktno
na kardinala Meri del Vala, koji najvie moe uticati na Papu u ovom pitanju".
Bura u Srbiji oko konkordata
"Pijemont": Srbija u svemu popustila pred Vatikanom
U Srbiji je predlog konkordata izazvao negativne reakcije kod skuptinske opozicije,
pravoslavne crkve i nacionalne tampe. Nacionalni list "Pijemont", u broju od 14.
aprila 1914, estoko je kritikovao vladinu akciju za zakljuenje konkordata,
smatrajui da je Srbija u svemu popustila pred Vatikanom: "Posle 15 meseci
pregovaranja i cenkanja Srbija je popustila pred Vatikanom. Pitanje o konkordatu
reeno je, u glavnome, onako kako je Papa eleo. Za dan dva preliminarni ugovori o
konkordatu bie potpisani u Rimu. Ceo postupak nae vlade u pitanju konkordat bio je
pogrean... Od prvog trenutka pregovora mogla se uoiti nerazumljiva servilnost nae
vlade prema Papskoj Stolici.
Nemogui zahtevi
Iako je osloboenje balkanskih hriana nailo na vee simpatije socijalistikih ateista
na kongresu u Bazelu, no kod kardinala u Vatikanu, naa vlada poslala je svoje
delegate u Rim. Mesto da oekuje papskog predstavnika u Beogradu, naa vlada je
pourila da poalje svoga delegata u Rim...
Zbog papske iskljuivosti, pregovori su, u nekoliko mahova, dolazili do mrtve take...
Naoj vladi, radi ugleda nae drave i nae crkve, bila je dunost da prekine
pregovore. Danas se pouzdano zna da je Vatikan za poglavara Katolike crkve u
Srbiji traio toliko prava i toliko samostalnosti u akciji, da bi nepoznavaocu religijskih
odnosa u novoosloboenim krajevima moglo izgledati da veinu nae osloboene
brae sainjavaju katolici a ne pravoslavni i muslimani.
Zahtevati od Srbije, u kojoj je procenat katolika sasvim neznatan, da pristane na
ustanovu jednog katolikog mitropolita i dvojice episkopa, to je, zaista, isuvie
preterano". "Pijemont" je zakljuio da je servilnost srpske vlade prema Vatikanu

dovela Srpsku crkvu i pravoslavlje u podreen poloaj. Srpska vlada, istie

"Pijemont", kod sastavljanja projekta konkordata nije uopte konsultovala srpske
crkvene poglavare ve ih je izbegavala iz "neobjanjivih razloga".
Za konano prihvatanje predloga konkordata, od starne Vatikana, bilo je neophodno
da se projekt iznese pred kongregaciju kardinala. Poetkom maja 1914. odrana je
prva sednica Kongregacije za vanredne crkvene poslove na kojoj su razmatrane
odredbe konkordata. Kardinali su pristali da u Srbiji prestane jurisdikcija Propagande,
pa je u celini usvojen l. 1 predloga konkordata. L. Bakoti je konstatovao da je to
bilo jedno vrlo teko pitanje. Kardinali su na toj sednici razmatrali pitanje unije i
poloaja unijata u novoj Srbiji.
O tom pitanju Bakoti je naknadno vodio razgovor sa monsinjorom Paelijem, koji je
Bakotia pitao da li e sa konkordatom i unijatima biti garantovana sloboda vrenja
njihovog odreda. Bakoti mu je pozitivno odgovorio istiui da njih u Srbiji
posmatraju kao pripadnike rimokatolike crkve koji treba da potpadnu pod
jurisdikciju katolikih episkopa u Srbiji. Paeli je bio vrlo zadovoljan ovakvim
Bakotievim odgovorom).
Kardinali su, ipak, zahtevali da se u konkordat, ili u zasebnu notu, umetne sledea
odredba o unijatima: "Katolici istonog odreda vrie slobodno kult po svome obredu
i bie potinjeni, u pomanjkanju jednog episkopa istog obreda u Srbiji,
rimokatolikim episkopima u Kraljevini". Bakoti je "toplo" preporuio ministru
Jovanoviu da usvoji ovaj stav.
Meutim, predsednik srpske vlade Nikola Pai energino se usprotivio nastojanjima
kardinala da se u konkordat naknadno umetne odredba o unijatima: "Pitanje o
priznanju unije najneprijatnija je i najnepopularnija stvar u Srbiji i zbog poznatih
istorija o muenju pravoslavnih u Austriji za prisilan prelazak u uniju. Zbog toga je
neophodno o uniji ne unositi nita u konkordat. Ako se ne moe nikako izbei, onda u
noti, ali tako stilizovati da se odnosi na ureenju status ljuo. Nikako na kakav prelazak
pravoslavnih graana u uniju. Unijata je inae u novoj Srbiji vrlo mali broj u nekoliko
sela oko evelije i Dojrana".
Saveti od Rusa
Predsednik Nikola Pai je, preko ministra Ljube Jovanovia, davao zavrne, vrlo
osetljive kljune instrukcije vladinom delegatu u Vatikanu Luji Bakotiu. Iste
instrukcije primao je i srpski poslanik u Parizu, dr Milenko Vesni, koji je imao, u
ime vlade Kraljevine Srbije, da potpie konkordat sa Vatikanom.
Vesni je neoficijelno doao u Rim "o Uskrsu" 1914. po nalogu N. Paia "da
pregleda rad g. Bakotia i napravi eventualne primedbe". Iako je Vesni doao u Rim
u strogo privatnoj formi "i ostao samo malo dana", ipak je doao u dodir s
merodavnim linostima u Vatikanu.
Poto je sve bilo spremno s jedne i druge strane, srpska vlada je u propisnoj formi
izdala punomo Milenku Vesniu, koji je polovinom maja ponovo doao u Rim i tada
poveo oficijelne i definitivne pregovore. Njemu je, u vie navrata, Nikola Pai

poruivao da poseuje ruskog poslanika pri Vatikanu i da s njim odrava stalne veze
zbog oekivane "velike koristi".
Telegram Vesniu
Nikola Pai je zauzimao izuzetno tvrd stav prema austrijskim pretenzijama po pitanju
protektorata nad rimokatolicima Albanije, Kosova i Metohije. Njegov nepopustljiv
stav najbolje oslikava telegram upuen Milenku Vesniu u Rim 14. maja 1914.
godine: "Neemo nikakve ustupke da inimo Austriji, jer je cilj konkordata iskljuiti
protektorat austrijski ma i u najblaoj formi. Nae gledite poznato je Bakotiu".
Predsednik vlade Nikola Pai, dakle, nije pristajao ni na vrlo ogranieni protektorat
koji bi bio u formi privatnopravnog patronata.
Poruka neosloboenoj brai
Srbija htela prihvatanjem Konkordata da pokae versku toleranciju
Meutim, posle nekoliko dana Nikola Pai, u donekle paninom nastupu, nalae
Milenku Vesniu da "pohita" sa potpisivanjem konkordata "jer ima izvesnih znakova
da se Austrija sprema initi nove smetnje".
Konkordat je konano potpisan 11. juna 1914. (po novom kalendaru 24. juna) u
prepodnevnim satima. S Vatikanske strane Konkordat je potpisao dravni sekretar,
kardinal Meri del Val, a sa srpske poslanik u Parizu i bivi predsednik vlade, dr
Milenko Vesni.
Predsednik vlade Nikola Pai je sledeeg dana uputio pozdravni telegram Vatikanu
izraavajui "radost za uspean svretak pregovora o konkordatu". Nikola Pai je
takoe preneo pozdrave "Naslednika Prestola" Aleksandra Karaorevia, koji je s
velikim zadovoljstvom primio vest o potpisu Konkordata.
Dijeceza u Beogradu
Konkordat izmeu Vatikana i Kraljevine Srbije potpisan je nekoliko dana pred
Sarajevski atentat, uprkos mnogih protivljenja i nagovaranja austrougarske vlade da se
to ini. Kako istie istoriar Dragoljub ivojinovi, to je bio veliki uspeh za Srbiju
"poto je njena vlada jasno stavila do znanja u svetu da je to pitanje bilo od izuzetnog
znaaja za srpstvo i jugoslovenstvo". Vatikan je, ipak ,odbio da ratifikuje Konkordat
pravdajui tu svoju odluku ratnim prilikama u Srbiji.
Mora se istai da je Kraljevina Srbija sklopila Konkordat zbog toga da se otrese
nesnosnog austrijskog protektorata nad rimokatolicima u njezinom proirenom
dravnom podruju. S druge strane, "pijemont junih Slovena" - Srbija, takvim inom
trebalo je da dokae "neosloboenoj brai" rimokatolike vere svoju liberalnu versku
toleranciju po pravoslavnom principu "brat je mio koje vere bio". Austro-Ugarska je,
pod vidom zatite slobode stanovnitva katolike veroispovesti, ostvarivala zapravo
svoje politike ciljeve prodora na istok i proirenja granica austrijskog uticaja.
Konkordatom izmeu Kraljevine Srbije i Vatikana predvieno je osnivanje
beogradske i sufraganske skopske dijeceze (l.2) u kojoj su uglavnom iveli

rimokatolici Albanci (iptari). Arhiepiskop beogradski i episkop skopski, u iju su

duhovnu upravu spadali svi rimokatolici Kraljevine Srbije, u crkvenim poslovima
zavisili su neposredno i iskljuivo od Sv. stolice (l.3). Arhiepiskop beogradski i
episkop skopski primali su iz dravne blagajne, prvi 12.000 dinara sistematske plate i
4.000 dinara dodatka, a drugi 10.000 dinara plate sa pravom na penziju u iznosu ne
manjem od dravnih inovnika (l. 5).
Pre stupanja na dunost arhiepiskop beogradski i episkop skopski polagali su, u
prisustvu jednog vladinog izaslanika, zakletvu vernosti sledeim reima: "Zaklinjem
se i obeavam pred Bogom i na Sv. Evaneljima da u biti posluan i veran NJ. V.
Kralju Srbije i da neu imati nikakva dogovora ni prisustvovati kakvom veanju, niti
bodriti, a ni doputati da moje podruno svetenstvo uestvuje u bilo kakvom
preduzeu koje bi ilo na to da remeti dravni javni poredak (l. 7).
Prema konkordatu arhiepiskop beogradski i episkop Skopski imali su potpunu
slobodu u vrenju crkvene slube i u upravi svojih episkopija. Oni su mogli da vre
sva prava i povlastice koje im je njihovo pastirsko zvanje donosilo, po redu koji je
crkva odobrila; njima su, u dotinim episkopijama, bili podloni svi lanovi
katolikog svetenstva u svemu to spada u vrenje svetenike slube (l. 8).
Arhiepiskop beogradski i Episkop Skopski su ustanovljavali parohije u sporazumu sa
Kraljevskom vladom. Oni su takoe postavljali parohe. U sluajevima kada to nisu
bili srpski dravljani, morali su postupati u saglasnosti sa Vladom. Episkopi su
prethodno morali potraiti obavetenja kod nadlenog Ministra ima li dela, ili razloga
politike ili graanske prirode koja bi se tome postavljanju protivila (l. 9).
Prema konkordatu verska nastava rimokatolike mladei u svim kolama trebalo je da
stoji pod nadzorom arhiepiskopa i episkopa u dotinim episkopijama. U dravnim
kolama nju su trebali vriti verouitelji. Episkopi su mogli da zabrane veronauku i u
dravnim kolama, onim verouiteljima koji bi se pokazali nepodesni za to zvanje.
Drava je bila u obavezi da plaa verouitelje u dravnim kolama (l. 10).
Prozelitizam
U lanu 11 stajala je odredba o kolovanju srpskih mladia za rimokatolike
svetenike. U tu svrhu, bilo je predvieno da e se ustanoviti jedan seminar u
prestonici, ili u njenoj blizini, koji e sama crkvena vlast urediti i o njemu se starati.
Srpska vlada se ak obavezala da e za takvu prozelitsku zamisao sama izdvajati iz
dravnog budeta godinju pomo. Odreeno je da nastavni jezik za necrkvene
predmete bude srpski.
Verska tolerancija srpske Vlade ogledala se i u priznanju vanosti verski meovitog
braka, zakljuenog pred rimokatolikim svetenikom po propisima rimokatolike
crkve (l. 12). Poznato je da rimokatolika crkva nije priznala zakljuenje braka
izmeu rimokatolika i pravoslavaca pred pravoslavnim svetenikom. Brane sporove
izmeu suprunika rimokatolike vere, kao i suprunika iz meovitih brakova,
zakljuenih pred rimokatolikim svetenikom, trebalo je, prema konkordatu, da sudi
rimokatoliki duhovni sud (l. 13).
Kraj lane srdanosti

Period lane vatikanske srdanosti prema Srbiji, u vreme konkordatskih

pregovora, zavrava se Sarajevskim atentatom
Rimokatoliki suprunik imao je slobodu i pravo da u meovitim brakovima,
zakljuenim pred rimokatolikim svetenikom, ugovara da se deca iz takvog braka
mogu odgajati u rimokatolikoj veroispovesti (l. 14).
Drava je priznala rimokatolikoj crkvi obeleje pravnog lica i sposobnost da vri sva
prava koja joj kao takvoj pripadaju (l. 16). Crkva je mogla, po propisima graanskog
prava, sticati, drati i sa njim slobodno upravljati, kako pokretnim tako i nepokretnim
dobrima, namenjenim potrebama same crkve (l. 17).
Svi sporovi izmeu vlade Kraljevine Srbije i Vatikana morali su se reavati u skladu
sa kanonskim pravom Rimske crkve (Corpus iuris canonici). (l. 21).
Period lane vatikanske srdanosti prema Srbiji, koja se ispoljavala u vreme
konkordatskih pregovora, zavrava se sarajevskim atentatom na Franca Ferdinanda.
Dramatine dogaaje u leto 1914, koji su zavrili agresijom Austrougarske na Srbiju,
Vatikan je tretirao kao odbranu katolianstva od srpskog "pijemontizma". Ratniko
raspoloenje, koje je ovladalo rimskom Kurijom, prenelo se i na rimokatoliku
hijerarhiju i sve klerikalne stranke u Austrougarskoj monarhiji.
Konkordat sklopljen izmeu Kraljevine Srbije i Vatikana, iako nije bio ratifikovan,
bie od vanosti u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) i to za podruje bive Kraljevine
Srbije, odnosno, za podruja u kojima su iveli iptari (Kosovo, Metohija, zapadna
Makedonija).
Rimokatolicizam u Kneevini (Kraljevini) Crnoj Gori
Pravni poloaj rimokatolika u Kneevini Crnoj Gori, koje su, uglavnom, sainjavali
Arbanasi rimokatolici, Srbi rimokatolici i "latini" u Boki i na Primorju, odreivao je
konkordat koji je sklopljen 18. avgusta 1886. godine.
Prema odredbama konkordata, ispovedanje rimokatolike veroispovesti u Crnoj Gori
obavljalo se slobodno. Arcibiskupa barskog i primasa srpskog postavljao je papa, bez
veeg upliva dravnih vlasti, ali pod uslovom da "njegova linost godi crnogorskoj
vladi, koja se obavezala da mu meseno iz dravne kase isplauje 5.000 franaka
godinje. Pravo upotrebe staroslavenske liturgije, dato 1248. od strane pape
Inoentija, potvreno i od papa Benedikta H i Pija , potvreno je crnogorskim
dravljanima sa novosklopljenim konkordatom.
Od 1910. godine na Balkanu se pojaava kriza izazvana albanskom pobunom. Protiv
Turske su se podigla i albanska plemena uz granicu sa Crnom Gorom, u skadarskoj
Malesiji. Kako istie Novica Rakoevi, Crna Gora se od svih balkanskih zemalja
najpredanije i najneposrednije zauzela u albanskom pitanju. Ona je podsticala na
pobune albanska plemena, pruala im pomo u naoruanju i municiji, dozvolila
svojim graanima iz susednih oblasti da se pridruuju ustanicima, prihvatala na svom
tlu albanske izbeglice, i drugo.
Crna Gora je prvenstveno elela da povrati legendarni Skadar - prestonicu srpske
zetske kraljevine, na ijim je tradicijama kralj Nikola i zasnivao pravo da Crnu Goru

proglasi kraljevinom. Za Crnu Goru je bilo naroito vano da u sluaju ratnih dejstava
prema Skadru obezbedi pomo albanskih rimokatolikih plemena.
Crna Gora je svim silama nastojala da istisne "pravo" verskog protektorata Austrije
nad rimokatolicima Balkana i istisne njen uticaj iz skadarske Malesije. Rimokatolika
plemena iz severne Albanije, ili barem njihova veina, mirila su se sa shvatanjem
kralja Nikole o svojoj samoupravnoj oblasti pod njegovom vlau.
Zbog takvih dravnih planova kralj Nikola je nastojao da u Crnoj Gori sprovodi to
liberalniju politiku prema rimokatolicima, a naroito prema Arbanasima
rimokatolicima. Sam konkordat je bio garant da e se prava rimokatolika u Crnoj Gori
potovati.
Pie: Nikola uti
Kraj

Dr Nikola uti:
Srpsko pravoslavlje
i
Anglikanska crkva

ta je verski liberalizam
Nikolaj Velimirovi bio za spajanje SPC i Anglikanske crkve
Povodom boinog incidenta ispred srpske pravoslavne Patrijarije (24. decembar), i
reagovanja hijerarhije SPC, dravnog i politikog vrha, prvi put je u irokoj javnosti
tradicionalno saveznitvo izmeu SPC i Anglikanske crkve, poznato uglavnom uem
krugu teologa i istoriara, postalo medijska vest.
Za otkrivanje uzroka uspostavljanja tradicionalno dobrih odnosa izmeu Anglikanske
crkve i zvanine srpsko-pravoslavne hijerarhije, neophodno je proniknuti u ideoloku
pozadinu takvih odnosa. Za jednu i drugu hriansku crkvu karakteristino je
negovanje ideologije verskog liberalizma (verska tolerancija, sloboda savesti, izvestan
verski indiferentizam u odnosu na pripadnike Rimokatolike crkve itd). U uvodnom
delu ovog feljtona potrebno je neto rei o osnovnim postulatima ideologije
graanskog liberalizma, odnosno liberalnog demokratizma, iz kojeg je nastao
crkveno-verski liberalizam.
Novi poredak
Liberalnu politiku filozofiju pratio je proces sekularizacije (deklerikalizacije) ideja i
institucija deobom drutva na javnu i privatnu sferu i potiskivanjem religijskih
uverenja i opredeljenja u privatnu sferu. Takvo stanje realizovano je velikim

buroaskim revolucijama, odnosno unitavanjem stare feudalne dravne suverenosti

(apsolutizma) i uspostavljanjem graanske "narodne suverenosti".
Liberalizam je u izvornom obliku nastao u Engleskoj tokom XVII veka, da bi se
kasnije razvio u Francuskoj. Racionalizam, prosvetiteljstvo i teorija o prirodnim
pravima, kao novi idejni temelji drutvenog poloaja oveka, glavni su filozofski
izvori liberalizma, ali ne bi trebalo zaboraviti presudan znaaj verskog pokreta
reformacije (protestantizma), dakle i anglikanizma, kao pretee svih ovih idejnih
temelja. Bez intelektualnog vrenja u XVI veku, kako istie politikolog Milan Mati,
nije mogue razumeti pojavu liberalizma u Engleskoj u XVII veku.
Realnoistorijski nastup liberalne ideologije podstakao je formiranje drutva u kojem je
ovek (pojedinac) mogao slobodno da bira versku organizaciju, te postavio granice
dravnoj vlasti. Verska reformacija je dovela do stvaranja apsolutistike drave, a ona
je kao reakciju i protivotrov izazvala i ubrzala stvaranje liberalizma i liberalne drave.
Apsolutistika drava, tipa Francuske u XVIII veku, pripremila je ekonomske i druge
uslove za docnije uvrivanje liberalnih institucija i odnosa i za spontanu trinu
dominaciju graanske klase, zbog kojih je despotska drava postala nepotrebna.
Apsolutistiku dravu, nastalu kompromisom feudalnih klasa (svetenstva i plemstva)
i graanstva, ova druga klasa najpre je u revolucijama (holandskoj, engleskoj i
francuskoj) temeljito razorila, stvorivi u metropolama novi liberalni poredak.
Za zbliavanje
Dravnika i politika elita Kraljevine Srbije, naroito od dolaska Karaorevia na
kraljevski tron 1903, bila je svim svojim ideolokim i politikim biem uz ideologiju
zapadnih liberalnih zemalja, dakle, uz ideologiju graanskog liberalizma. Srpska
pravoslavna crkva je, u skladu sa srpskim i jugoslovenskim dravnim i saveznikim
vezama sa zemljama "zapadne demokratije", bila povezana sa verskim organizacijama
zapadnih liberalno demokratskih drava.
Verski liberalizam Srpske pravoslavne crkve usmerio je srpsko pravoslavlje ka bliskoj
saradnji sa protestantskim i starokatolikim crkvama. Saveznitvo crkava u prvom
svetskom ratu, koje je proisteklo iz politikih interesa matinih drava (Srbije i
Engleske), usmereno je bilo protiv rimske Crkve zbog njenog prohabsburkog
opredeljenja.
Srpska pravoslavna crkva izraavala je stalnu tendenciju ka zblienju sa
Anglikanskom crkvom. Srpski bogoslovi kolovali su se za vreme prvog svetskog rata
na anglikanskim teolokim seminarima. Episkop ohridski (potom iki) Nikolaj
Velimirovi, diplomirani teolog starokatolikog bernskog fakulteta, bio je glavni
zagovornik ideje o spajanju srpske crkve sa anglikanskom. Boravei u Engleskoj,
zajedno sa Vojom Janiem, u vreme prvog svetskog rata, udario je temelje
pravoslavno-anglikanskog spajanja.
Apel Englezima

Rimokatoliki teolog dr Roko Rogoi, inae pripadnik tajnog rimokatolikog

Seniorata, nije se udio to se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi opaa "stalna tendencija"
prema anglikanizmu: "Anglikanska crkva za vreme rata mnogo je pomogla Srpsku
crkvu. Srbi izbeglice u Engleskoj su gostoljubivo primljeni. Anglikanci su njihove
bogoslove i pouavali i uzgajali".
U vreme Prvog svetskog rata sa strane Anglikanske crkve slati su apeli uglednim
Englezima da pomognu interniranim svetenicima Srpske pravoslavne crkve. Tako je
A. F. Londin, predsednik Fonda za pomo Srbima i predsednik Udruenja
Anglikanske i Istone crkve, slao apel za pomo. Njegov apel je objavljen u
"CHURCH Times"-u, od 19. oktobra 1917, pod naslovom "Srpsko muenitvo".
Poloaj crkava u Kraljevini Jugoslaviji
Crkve su bile u poziciji javnopravne korporacije (udruenja)
U tom otvorenom pismu, izmeu ostalog, reeno je sledee: "Gospodine, mogu li rei
o praktinom primeru simpatija crkvenih ljudi (iz Anglikanske crkve - N. ),
pogotovo klera, sa njihovom nesretnom braom srpskim svetenicima i to u broju od
200 do 300, interniranim u Austro-Ugarsku. Skoro je stiglo 170 pisama od njih u
kojima se obraaju i mole engleski narod da im pomognu u njihovom siromatvu.
Oni piu da su polugoli i da slue za podsmeh i za sramotu, etajui okolo kao
prosjaci i polugladni. Mnogi od njih su parohijski svetenici, neki su kalueri, dvojica
su biskupi (episkopi - N. )... Otac Nikolaj Velimirovi, stari poboni i mnogo
simpatian ovek, radi na ulici, dok drugi ni ne ele da rade. Sramota stvarno za
hriansku zemlju da dri svoje zatvorenike uz toliko patnje i stradanja.
Tri stotine, koji su jo u gorem stanju, internirani su u Bugarsku i Tursku i ne moe se
za sada do njih.
Ali ovima u Austriju mogu se doturiti male poiljke, zima, verovatno estoka, uskoro
dolazi. Moemo bar malo ublaiti njihovu bol i patnju za vreme njihovog Boia. Ja
sam traio odeu, staru odeu, pokloni mogu biti poslati meni u fond pomoi Srbima,
5. Cromnjell ulica, London, S. W.7, koja e uz zahvalnost sigurno biti prosleena
njima. Poklone vidljivo obeleiti 'Za srpsko svetenstvo'. Nadam se da e njihov apel
nai adekvatan odgovor".
Slom Austrije
U Velikoj Britaniji aktivno je delovalo Drutvo za pomo studentima srpske crkve
"koji tee da naue to vie spremajui se za slubu. Predsednik Drutva bio je
arhiepiskop kanterberijski, u drutvo su bili ukljueni, pored vie svetenih lica, lord
Chancellor, lord Halifad, predsedavajui gospodin Herbert Warren i druge znaajne
linosti. Canon Carnegie, koji je bio predsednik Izvrnog odbora drutva, u svojoj
propovedi u anglikanskoj crkvi Sv. Margareta (20. oktobra 1917), iskoristio je priliku
da objasni prisutnim vernicima ciljeve drutva.
U svojoj propovedi, izmeu ostalog, istakao je sledee: "Mi smo obeali nama
samima da ponovo uspostavimo, obnovimo srpsku rasu i srpski nacionalni ivot, i da

joj damo pravu ansu da dri svoju nacionalnu sudbinu u svojim rukama. Mi smo ovo
prihvatili kao jedan od bitnih ciljeva.
Pomo koju moemo poslati na ovaj nain bie od omale koristi ukoliko u voenju tih
poslova ne bude izabran pametan, uravnoteen i dalekovid ovek, voa. Na tom
duhovnom elementu ultimativno zavisi i stabilnost i progres jedne nacije. Ovde
Srpska crkva moe uiniti neprocenjivu pomo. Nacionalna crkva je ta koja usmerava
izraavanje nacionalne duhovne tenje i nacionalne ideale... Nijedan drugi organ ili
institucija, ne moe to uiniti sa istim autoritetom kao to to moe uiniti Crkva".
O stanju u okupiranoj Srbiji englesku javnost, naroito hijerarhiju Anglikanske crkve,
informisao je Nikolaj Velimirovi svojim pismima i lancima objavljivanim u
engleskoj tampi, na pr. obimni novinski lanak "Srbija u okovima" (Serbia in
chains), objavljen u "The New Witness" 6. aprila 1916. godine.
Jugoslovensko ujedinjenje, koje je nastalo kao posledica ratnog raspleta, imalo je u
sebi elemente buroasko-demokratske revolucije. Kapitulacija Austro-Ugarske
oznaavala je ne samo krah dravnog mehanizma, ve i feudalne ideologije
svetenstva i plemstva, pred graanskim liberalizmom "zapadnih demokratija".
Pobeda Francuske i saveznika omoguila je da jugoslovenski liberali zauzmu
istaknute pozicije u dravnom vrhu Kraljevstva SHS. Centrale evropskog graanskog
liberalizma - Francuska i Engleska - usaivae ideje demokratizma na tlu nekadanjeg
cezaropapistikog habzburkog carstva.
Ujedinjenje
Kraljevina SHS stvorena je srpskim vojnikim pobedama, ali uz presudnu pomo i
arbitriranje zapadnih liberalnih saveznika, na osnovu principa koji su proglaeni za
konani cilj Prvog svetskog rata: sloboda, demokratija, socijalna pravda, narodno
samoopredeljenje i samoodreenje ("temeljni demokratski principi").
Takvi "temeljni demokratski principi" sluili su pobednicima da po svojoj slobodnoj
volji raskomadaju poraena carstva, i da, pri tom, imaju potpuni legitimitet. Stvaraoci
tadanjeg novog svetskog poretka Srbima su namenili ulogu sprovodnika njihove
zamisli ruenja habzburkog austro-ugarskog carstva, i glavnog austrijskog carstva,
koje su ujedinjenjem ule u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Novi koncept
Prema naelu umerenog verskog liberalizma, u Kraljevini Jugoslaviji crkve su, u
odnosu na dravu, bile u poziciji javnopravne korporacije (udruenja). Liberalna
drava je odbacila koncept odnosa po principu feudalnog modela crkvene drave ili
neto progresivnijeg modela dravne crkve kakav se primenjivao prema Srpskoj
pravoslavnoj crkvi u kraljevini Srbiji.
Odbaen je najradikalniji liberalni model odnosa izmeu drave i crkve po kome su
drava i crkva u potpunosti odvojene, a crkva svedena na poloaj privatnog udruenja.
Zbog javnopravnog poloaja crkava i verskih zajednica u kraljevini SHS,
jugoslovenska drava je bila u obavezi da, preko svojih resora, vodi nadzor i kontrolu
nad organizacijom i radom crkava i verskih zajednica i materijalno ih potpomae.

Potpuna lojalnost SPC kruni

Doekala Kraljevinu SHS oduevljeno
Iz tih razloga drava je u julu 1919. obrazovala Ministarstvo vera. Ono je bilo organ
centralne dravne uprave koje je u granicama postojeih propisa vrilo vrhovnu
nadzornu i najviu upravnu vlast u svim versko-politikim poslovima, ukoliko su
spadali u delokrug dravne delatnosti". Ministar vera je bio spojni i kontrolni organ
koji je garantovao doslednu primenu osnovnog liberalnog naela ravnopravnosti sviju
zakonom priznatih veroispovesti u Kraljevstvu jednolinom upravom i jednakim
primenjivanjem postojeih propisa.
Javnopravni poloaj u Kraljevini su imale crkve i verske organizacije koje je drava
priznala zakonskim putem. Priznanje su dobile velike crkve ali i male crkve i verske
zajednice koje su imale jak ideoloki i verski uticaj (Srpska pravoslavna crkva,
Rimokatolika crkva, Islamska verska zajednica, protestantske (obuhvatajui i
Anglikansku crkvu), starokatolike crkve i Mojsijeva (jevrejska) crkva).
Verska trpljivost
Legitimni klerikalizam Srpske pravoslavne crkve u Kraljevini Jugoslaviji
(dinastinost i bliskost sa crkvama zapadnih demokratskih drava)
Prema prvoj jugoslovenskoj dravi, iako je ona bila liberalno-graanska i laicistika,
Srpska pravoslavna crkva je ispoljavala potpunu lojalnost i dravljansku odanost.
Stvaranje Kraljevstva SHS Srpska pravoslavna crkva je doekala sa simpatijama i
dravotvornom naklonou. U ujedinjenju svih srpskih zemalja u okviru Jugoslavije,
SPC je videla mogunost da se srpski narod okupi u jedinstvenoj dravi, a svi delovi
razbijenih i razdeljenih pravoslavnih eparhija objedine u jedinstvenoj duhovnoj i
administrativnoj pravoslavnoj jedinici.
Posle sprovedenog jugoslovenskog ujedinjenja, 1920. je dolo i do sjedinjavanja svih
pravoslavnih mitropolija i eparhija na prostoru Kraljevstva SHS. U jedinstvenu SPC
ule su beogradska, karlovaka i crnogorsko primorska mitropolija i brojne eparhije.
Ujedinjenje srpskih pravoslavnih mitropolija i eparhija provedeno je na demokratskoj
osnovi ravnopravnosti i jednakosti.
Stalo se na gledite "da su sve nae oblasne crkve ravne po istorijskoj slavi i po usluzi
koju su inile narodu u stoleima robovanka, te prema tome ravne po istorijskoj slavi i
po usluzi koju su inile narodu u stoleima robovanja, te prema tome ravne po pravu i
asti. SPC je izbegla da se ujedinjenje izvri u obliku potinjavanja jedne episkopije
drugoj ve u obliku "slivanja" pokrajinskih crkava u jednu viu i potpunu celinu.
U skladu sa srpskim i jugoslovenskim saveznikim i dravnim vezama sa zemljama
graanskog liberalizma, Srpska pravoslavna crkva je bila povezana sa crkvama
graanskih demokratskih drava. Iz tih razloga u SPC je bio prisutan izraen verski
liberalizam (verska trpeljivost, indiferentizam, patriotski nacionalni oseaj za matinu
dravu itd.).
Crkveno-politiki liberalizam SPC usmerio je njenu aktivnost ka bliskoj saradnji sa
protestantskim i starokatolikim crkvama demokratskih drava. Ona je posebno
simpatisala samostalnu Anglikansku crkvu, pa se ak radilo na tome da doe i do

dogmatskog i liturgijskog jedinstva dve crkve. Pozdravljala je tendencije

nacionalizovanja Rimokatolike crkve u Francuskoj i jaanje "galikanizma",
podupirala stvaranje starokatolikih narodnih crkava u Jugoslaviji i Evropi.
Sve te crkve, koje su podravale postojei "frankofilski" graanski evropski poredak,
solidarno su se udruile zbog netrpeljivosti prema Vatikanu, koja je proizilazila iz
izraenog vatikanskog revizionizma, agresivnog klerikalizma i prozelitskog delovanja
meu pravoslavnim, muslimanskim, protestantskim i jevrejskim stanovnitvom
Kraljevine Jugoslavije.) "Otpadnici" od Vatikana i Rimokatolike crkve,
Starokatolici, pristupili su, zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, taboru
dravotvornih jugoslovenskih unitarista. Jugoslovenska drava je podravala irenje
Starokatolika i osnivanje novih "narodnih crkava".
Anglikanska crkva je, posle Prvog svetskog rata, zapravo preduzela inicijativu da, kao
produena ruka britanske drave, okupi sve pravoslavne crkve oko Carigradske
Vaseljenske patrijarije i da stvori novog "orijentalnog Papu", koji je trebalo,
obnovljenom snagom da poremeti svemo rimskog Pape. Anglikanski Kenterberijski
arhiepiskop je "daleko preko granice Engleske papa anglosaksonskog protestantizma
i, prema tome, jedan od glavnih izvora engleskog svetskog uticaja.
Veliki uticaj
Engleski visoki duhovnici nisu bili ogranieni samo na vrenje svog duhovnog
poziva, ve im je bilo priznato i pravo da autoritativno utiu na moralna, etika i
socijalna pitanja i da o njima daju svoje miljenje. Bili su poznati angamani Anglik
crkve u politici Drutva naroda. U samoj Engleskoj njihov uticaj je bio veliki jer su
visoki anglikanski velikodostojnici bili lanovi Gornjeg doma.
Fuzija Srpske i Anglikanske crkve
Zamisao potekla od samih anglikanaca
Predsednik Komiteta za ujedinjenje srpske i anglikanske crkve Charles Gore
izjavljivao je da "veruje da moe postati prvi lan pravoslavne crkve ne menjajui
svoje verovanje". Voja Jani, profesor bogoslovije i ministar vera u vladama
Kraljevine SHS, esto je tvrdio da se uenje "Visoke crkvene partije" (The high
church parti) potpuno poklapa sa uenjem pravoslavne crkve, pa se iz tih razloga
dozvoljava izmeu njih "comuniatio in sacris". Srpski patrijarh Dimitrije dozvoljavao
je anglikanskim i amerikim episkopima da slue anglikansku (protestantsku) liturgiju
u kapeli patrijarije u Beogradu.
Lii na ateizam
Zamisao o spajanju srpske i anglikanske crkve potekla je od strane samih anglikanaca.
Takva fuzija potpuno je odgovarala srpskom nacionalnom shvatanju hrianstva, koje
je uglavnom prelazilo preko formalno-dogmatskih razlika. Tradicionalisti srpskog
pravoslavlja, pripadnici bogomoljakog pokreta (Hrianska narodna zajednica), bila
su zabrinuti takvim kretanjima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Predsednik Narodne
hrianske zajednice Dragoljub Milivojevi ocenjuje da srpsko pravoslavlje lii
pomalo na ateizam, bezbonitvo i racionalizam jer se duh pravoslavni izgubio,
utrnuo: "Nae pravoslavlje danas je telo iz koga dua sve vie iezava slino
bolesniku na samrti". Po miljenju pripadnika "pravovernog" Bogomoljakog pokreta,

Srpska pravoslavna crkva, preko svog svetenstva, "neprestano zbacuje breme

Hristovo nebesko pa uzima antihristovo zemaljsko".
Prota Duan Milanovi je ocenjivao da se prvi religiozni ivot nikada nije u srpskom
narodu sistematski negovao. On je zabrinut nad "otupjelou skoro celokupnog
srpskog drutva, religioznim indiferentizmom (liberalizmom) velikog dela
inteligencije, nad religioznom pasivnou i uspravnou seljakih masa i
dezorijentacijom zvanine crkve". Religiozni ivot kod Srba Milanovi oznaava kao
"tvrdu veru" u pravoslavlje koja je, meutim, u obinim dnevnim manifestacijama
crkvenog i narodnog ivota nevidljiva.
Posebnu bliskost sa anglikancima negovao je episkop dalmatinski Irinej orevi.
takvu bliskost prouzrokovalo je njegovo bavljenje u Engleskoj u vreme Prvog
svetskog rata. U razdoblju Kraljevine Jugoslavije, episkop dalmatinski je bio
predsednik Udruenja prijatelja Britanije i Amerike. U ibeniku, u kom je bilo sedite
dalmatinskog vladike, Irinej je imao esto kontakte sa engleskim zvaninicima. Tu je
saekivao predstavnike engleske flote koja je eto bila ukotvljena (usidrena) u
ibenskoj luci.
U ime Udruenja ugoavao je predstavnike engleske mornarice, izvodio ih na veeru
u Hotel "kosovo" u ibeniku. U aprilu 1933. vladika Irinej je u ibenskoj luci doekao
grupu engleskih aka. O svemu navedenom svedoi Irinejeva prepiska sa uglednim
srpskim politiarem Jovanom Jovanoviem - Pionom, koji je i sam bio lan
udruenja prijatelja Britanije i Amerike. Vladika Irinej je zasluan za formiranje
arhive Udruenja.
Irinejevo liberalno-demokratsko opredeljenje za zemlje tzv. "zapadne demokratije"
dodatno se potvrdilo 6. decembra 1933. godine kada je u svom domu priredio
osnivaku skuptinu francuskog udruenja u ibeniku. O tome u pismu upuenom
Jovanu Jovanoviu - Pionu kae sledee: Sino sam imao osnivaku skuptinu u
svome domu radi osnivanja francuskog naeg Udruenja u ibeniku. Iako j vreme bilo
izvanredno ravo, odziv je bio odlian. Filijala naeg udruenja je osnovana na tom
sastanku. Skuptina je izabrala upravni odbor i predsednika. Za predsednika je izabran
Milo upuk, ovdanji industrijalac i sopstvenik elektrine centrale, inae kulturan i
ispravan ovek. Ostale lanove e izabrati sam upravni odbor. Preuzeo sam korake da
ove zime osnujemo filijalu u Splitu, eventualno i u Dubrovniku".
Vladika Irinej
Od sredine tridesetih godina vladika Irinej dalmatinski je vrio administriranje
pravoslavne eparhije anglikansko-kanadske. Zbog takve funkcije vladika Irinej je
morao imati bliske i srdane odnose sa Aglikanskom crkvom. Od svih funkcija
duhovne prirode Irineja e, meutim, udaljiti politike neprilike koje su se deavale u
Primorskoj banovini .
Naime, separatizam hrvatstva e svom silinom izbiti 1935/36. godine u formi
organizovanog "Hrvatskog pokreta" ("Hrvatsko proljee" 1935). Od te godine Irinej
e doivljavati brojne neprijatnosti zbog svoje borbe za ouvanje Kraljevine
Jugoslavije i srpstva u Dalmaciji. Zato e predlagati da ga oslobode funkcije
predsednika Udruenja prijatelja Britanije i Amerike. Godine 1938. napustie i
administriranje eparhije Anglikansko-kanadske, a nudio je i ostavku na mesto vladike

dalmatinskog. O tome vladika Irinej pie sledee prijatelju Jovanu Jovanoviu Pionu.
Reavanje dogmatskih razika
Najznaajnije pitanje bilo je anglikansko rukopoloenje
Anglikanska crkva pokuavala je vie puta, od kraja XIX i tokom prve polovine XX
veka, da preuzme vodeu ulogu u razjedinjenom hrianskom svijetu kako bi opet
"svi jedno bili". Obraali su se protestantskim, pravoslavnim crkvama, starokatolikoj
crkvi, s ciljem potpunog sjedinjavanja.
Poslije Prvog svetskog rata Anglikanska crkva se obraala Carigradskoj patrijariji po
pitanju sjedinjenja, ali i pitanju anglikanskog rukopoloenja. Carigradska patrijarija
je 22. jula 1922. donela reenje da priznaje anglikansko rukopoloenje i apostolsko
prejemstvo njenog episkopata. Istovetno su postupile i jerusalimska patrijarija i
kiparska arhiepiskopija. Tim povodom obratio se vaseljenski carigradski patrijarh
svim autokefalnim pravoslavnim crkvama, 22. avgusta 1922. traei miljenje po
navedenim pitanjima. U isto vreme obavestio je pravoslavne crkve o reenjima svog
Sinoda: 1. da je hirotonoja (posveenje episkopa) anglikanca Matije Parkera, od strane
etiri episkopa "dogaaj istorijom zasvedoen"; 2. da postoje neophodni elementi za
episkopsku hirotoniju; da pravoslavni episkopi bogoslovi nisu izraavali sumnju u to;
4. da praksa crkve pokazuje d pravoslavna crkva nikada nije podvrgla sumnji
autentinost anglikanskog rukopoloenja ili da je izjavljivano da bi ga trebalo
obnavljati u sluaju prisajedinjavanja; da su patrijarsi i arhijereji pravoslavni, u
pismima anglikanskim episkopima, upotrebljavali rei i izraze koji su uobiajeni samo
za pravoslavne arhijereje ("Ljubljenom bratu u Hristu", "Visoko preosveenom" itd).
Sveti arhijerejski Sinod pravoslavne crkve, pod brojem 1297. od 31. avgusta 1922.
uputio je ovo pitanje na hitnu ocenu i predlog arhimandritu dr Vikentiju Vujiu, koji
je potom podneo referat sv. Sinodu 17. novembra 1922. s predlogom "da se ceo
kompleks pitanja dogmatskog, moralnog i disciplinarnog karaktera, kao i pitanje same
hirotonije, moe reiti samo na zajednikom sastanku zakonitih zastupnika obeju
crkava (pravoslavne i anglikanske, sakupljenih ili na Vaseljenskom saboru ili na
zajednikom zasedanju naroitih crkvenih komiteta. Potom je sv. Sinod ceo predmet
izneo pred Sv. arhijerejski Sabor (10.H 1923.), a Sabor je odluio da se pribavi
struno bogoslovensko miljenje od Bogoslovenskog fakulteta.
Pravoslavni bogoslovski fakultet se sv. Sinodu podneo 18. juna 1923. referat prof. A.
Dobroklonskog i N. Glubokoskog po pitanju autentinosti anglikanske hirotonije,
koje je potom fakultetski savet usvojio. Osnovne misli referata, kako ih navodi prof.
Duan Glumac, svode se na sledee: 1. Za sjedinjenje anglikanske crkve kao celine sa
katolianskom pravoslavnom: prva (tj. anglikanska je duna da primi sve ustanovljene
dogmate druge crkve, poto prethodno putem svog unutarnjeg savetovanja doe do
opte saglasnosti na ovo. Akt takvog sjedinjenja treba da usledi sa saglasnou svih
autokefalnih pravoslavnih crkava; 2. Ako se ne postigne saglasnost cele Anglikanske
crkve, onda je mogue, pod istim uslovima, delimino sjedinjenje zasebnih njenih
grupa koje su se saglasile na ovo; 3. eleti bi bilo da se radi oprezno i da se ne uri sa
aktom sjedinjenja; 4. Treba ustanoviti "kakvom inovernom redu pripada ta Crkva; 5.
Delimino ovo je neophodno za priznavanje vanosti anglikanskog rukopoloenja.
Kako izgleda, moe se priznati da se u Anglikanskoj crkvi sauvalo "apostolsko

prejmstvo (apostolica successio), rukopoloenja... Potrebno je da Anglikanska crkva

iznese jasno i oreeno gledite u ovom smislu na rukopoloenje, koje se vri u njoj;
Pored svega ovoga potrebno je konstatovati da u pravoslavnim crkvenim krugovima, i
u specijalno nauno-kritikim istraivanjima preovlauje misao da se anglikanska
rukopoloenja mogu priznati da imaju snagu tajanstvene radnje.
Prema ovom referatu Sv. arhijerejski Sinod je reio 10. septembra 1923. da referat za
Sv. arhijerejski Sabor napie episkop bitoljski gospodin Josif. Dalje je bilo predloeno
da se to pitanje rei na Vaseljenskom Saboru u Carigradu. Uglavnom se otezalo sa
reavanjem pitanja hirotonije i drugih doktrinarnih razlika izmeu pravoslavnih
crkava i Anglikanske. Po ovom pitanju nita nije raeno do 1930. godine, kada je
arhiepiskop kenterberijski uputio, 24. februara 1930, poziv carigradskom patrijarhu
Fotiju da doe na Lambetsku konferenciju (konferencija celog anglikanskog episkopa
koja se odravala svakih 10 godina u Lambetskoj palati arhiepiskopa kenterberijskog),
sa molbom da patrijarh pozove i sve autokefalne pravoslavne crkve da upute po
jednog delegata na tu konferenciju. SPC je zastupao episkop baki Irinej. Nakon
zavrene Lambetske konferencije episkop Irinej je podneo izvetaj o toku
konferencije. Prema tom izvetaju, na elu pravoslavnih delegata u Londonu bio je
NJ. sv. patrijarh Aleksandrijski Meletije. Sve pravoslavne crkve, sem moskovske
patrijarije koja nije uestvovala, imale su po jednog mitropolita ili episkopa kao
delegata. Na sastancima pravoslavnih arhijereja i delegata anglikanskih episkopa
pretresana su pitanja o sv. euharistiji i hirotoniji (posveenju episkopa), kao i o
ostalim svetim tajnama, crkvenim autoritetima i disciplini, o Sv. pismu i Sv. predanju,
interkomuniji, pa je reeno da se obrazuje "Zajednika doktrinarna komisija" od
pravoslavaca i anglikanaca, koja e detaljno pretresati sva pitanja i doneti zajednike
predloge i reenja. Po povratku sa Lambetske konferencije patrijarh aleksandrijski, sa
svojim sv. Sinodom, doneo je 2. H 1930 reenje da se priznaje valjanost anglikanske
hirotonije, i da se o tome obavesti carigradska Patrijarija i ostale autokefalne crkve.
Na navedenim stavovima i zakljucima se ostalo. Do kljunog cilja - sjedinjenja
pravoslavnih crkava sa Anglikanskom nikada nije dolo. Meutim, delovala su
drutva i organizacije pravoslavnih crkava i Anglikanske crkve koja su radila na
"bratskom povezivanju". Tako je na pr. 1926. osnovano Drutvo prepodobnog Sergija
Radonjekog i sv. muenika Albanija, inicijativom emigrantskog ruskog i britanskog
studentskog pokreta. Drutvo se sastojalo od anglikanaca i pravoslavnih koji su radili
na zblienju ovih dveju crkava. Svake godine drutvo, koje je imalo oko 500 lanova,
sazivalo je zajedniki sabor. Pravoslavni i anglikanci provodili su nedelju u
zajednikoj molitvi i na tim molitvenim skupovima raspravljali pitanja iz crkvenog
ivota. Drutvo je imalo svoj asopis "Sabornost", prireivalo predavanja po celoj
Engleskoj. Organizovalo je posete pravoslavnih Englezima i Engleza pravoslavnima.
Jedni u drugima su gledali svoju brau, bez obzira na veroispovest, ne gledajui na
razliku u obredima verovali su u jednu svetu, sabornu i apostolsku crkvu.
Pitanje valjanosti anglikanske herotonije bilo je aktuelno do kraja meuratnog
razdoblja. U asopisu "Christian east" (1936) kanonik Duglas pie da su se po pitanju
valjanosti anglikanske hirotonije izjasnile u korist valjanosti carigradska,
aleksandrijska, jerusalimska i rumunska. Miljenje antiohijske, srpske, grke,
bugarske i poljske nije bilo poznato, dok "velika ruska crkva" nije mogla slobodno
izjaviti svoje miljenje.

Bratsko povezivanje
Ali do kljunog cilja - sjedinjenja crkava - nikada nije dolo
SPC je zastupao episkop baki Irinej. Nakon zavrene Lambetske konferencije
episkop Irinej je podneo izvetaj o toku konferencije. Prema tom izvetaju, na elu
pravoslavnih delegata u Londonu bio je Nj. sv. patrijarh Aleksandrijski Meletije. Sve
pravoslavne crkve, sem moskovske patrijarije koja nije uestvovala, imale su po
jednog mitropolita ili episkopa kao delegata.
Na sastancima pravoslavnih arhijereja i delegata anglikanskih episkopa pretresana su
pitanja o sv. euharistiji i hirotoniji (posveenju episkopa), kao i o ostalim svetim
tajnama, crkvenim autoritetima i disciplini, o Sv. pismu i Sv. predanju, interkomuniji,
pa je reeno da se obrazuje "Zajednika doktrinarna komisija" od pravoslavaca i
anglikanaca, koja e detaljno pretresati sva pitanja i doneti zajednike predloge i
reenja. Po povratku sa Lambetske konferencije patrijarh aleksandrijski, sa svojim sv.
Sinodom, doneo je 2. XI 1930 reenje da se priznaje valjanost anglikanske hirotonije,
i da se o tome obavesti carigradska Patrijarija i ostale autokefalne crkve.
Konkordatska kriza
Na navedenim stavovima i zakljucima se ostalo. Do kljunog cilja - sjedinjenja
pravoslavnih crkava sa Anglikanskom nikada nije dolo. Meutim, delovala su
drutva i organizacije pravoslavnih crkava i Anglikanske crkve koja su radila na
"bratskom povezivanju". Tako je na pr. 1926. osnovano Drutvo prepodobnog Sergija
Radonjekog i sv. muenika Albanija, inicijativom emigrantskog ruskog i britanskog
studentskog pokreta.
Drutvo se sastojalo od anglikanaca i pravoslavnih koji su radili na zblienju ovih
dveju crkava. Svake godine drutvo, koje je imalo oko 500 lanova, sazivalo je
zajedniki sabor. Pravoslavni i anglikanci provodili su nedelju u zajednikoj molitvi i
na tim molitvenim skupovima raspravljali pitanja iz crkvenog ivota. Drutvo je imalo
svoj asopis "Sabornost", prireivalo predavanja po celoj Engleskoj. Organizovalo je
posete pravoslavnih Englezima i Engleza pravoslavnima. Jedni u drugima su gledali
svoju brau, bez obzira na veroispovest, ne gledajui na razliku u obredima verovali
su u jednu svetu, sabornu i apostolsku crkvu.
Pitanje valjanosti anglikanske herotonije bilo je aktuelno do kraja meuratnog
razdoblja. U asopisu "Christian east" (1936) kanonik Duglas pie da su se po pitanju
valjanosti anglikanske hirotonije izjasnile u korist valjanosti carigradska,
aleksandrijska, jerusalimska i rumunska. Miljenje antiohijske, srpske, grke,
bugarske i poljske nije bilo poznato, dok "velika ruska crkva" nije mogla slobodno
izjaviti svoje miljenje.
U razdoblju do 1935. SPC je dravotvorna verska organizacija, podrava postojei
frankofilski dravni kurs i jugoslovensku nacionalnu ideologiju kralja Aleksandra.
SPC je politiki ispoljavala "klerikalni legitimizam", veliajui postojei
jugoslovenski poredak, zasnovan na ideologiji graanskog liberalizma i
jugoslovenskog nacionalizma. Pravoslavni crkveni poglavari, pogotovo patrijarh
Varnava, bili su na poziciji ideologije jugoslovenskog nacionalizma i estojanuarskog

dravotvorstva, to je nalagalo potrebu politike saradnje SPC sa Jugoslovenskom

nacionalnom strankom i jugoslovenskim nacionalnim organizacijama (Sokolima,
Skautima, Narodnom odbranom, etnicima itd.).
Patrijarh Varnava, kao jedan od bliskih saradnika kralja Aleksandra kod sprovoenja
ideologije jugoslovenskog nacionalizma, kao vaan dravni in esto je isticao
potrebu "sprovoenja potpunog jedinstva jednokrvne brae". On je propovedao
jugoslovenstvo kao "nacionalno verovanje svih Srba, Hrvata i Slovenaca". Varnavino
nacionalno jugoslovensko dravotvorstvo dopunjeno je i njegovim liberalnim sve
srpskim opredeljenjem jer je esto isticao slogan "brat je mio koje vere bio".
U namesnikom razdoblju vladavine kneza Pavla nestaje lojalnost i dravotvornost
SPC ,prvenstveno zbog spoljnopolitikog i unutranje politikog zaokreta u odnosu na
prethodno dravno stanje, to e proizvesti postepeno udaljavanje nosilaca ideologije
integralnog jugoslovenstva sa elnih dravnih pozicija. Obrazovanjem vlade M.
Stojadinovia, u julu 1935. godine, za SPC dolaze burna vremena.
Namesniko doba
Izraeno jugoslovenstvo u redovima SPC, njena direktna podrka estojanuarskim
integralcima i nosiocima ideologije graanskog liberalizma (Jugoslovenska
nacionalna stranka, Sokoli, Narodna odbrana, etnici, Jadranska straa itd.), dovee
do direktnog sukoba sa snagama koje su stvarale novi ideoloki dravni poredak. U
cilju odbacivanja ideologije jugoslovenskog nacionalizma, vlada Milana
Stojadinovia nametala je klerikalna katolika i islamska reenja kao primarna u
politikom ivotu "namesnikog" razdoblja.
Rimokatolika crkva u novim, povoljnijim uslovima, deluje kao konfesija bliska
reimu M. Stojadinovia, podravana od kneza Pavla i posebno favorizovana od
rimokatolikog dela vlade M. Stojadinovia. Potezi vlade, koji su ili u prilog
favorizovanja Rimokatolike crkve, izazvali su podozrenje SPC i liberalnih
jugoslovenskih nacionalista.
Ciljevi Vatikana
Predlog konkordata omoguavao je Rimokatolikoj dravi da zakorai u dravne
nadlenosti kojih se nijedna graanska drava ne bi odrekla. Jugoslavija je trebalo da
postane "tera misionis" za rimokatolike prozelite. Vezivanje Jugoslavije sa
Vatikanom, preko konkordata, znailo je definitivan raskid za zapadnoevropskim
demokratizmom i laicizmom V. Britanije i Francuske i saveznitvo sa italijanskim
faizmom. Srpska pravoslavna crkva, kao nacionalna crkva, oseala se teko
pogoena pravima i povlasticama koje su date hijerarhiji jedne internacionalne crkve.
Rimska kurija ugrova Kraljevinu
Patrijarh Varnava upozorava Stojadinovia na tu opasnost
Patrijarh Varnava je upozoravao M. Stojadinovia da se "konkordatom ugroavaju
naela dravnog suvereniteta, jer se iznad dravne volje stavlja volja Rimske Kurije,
koja je konkordatom mogla itav niz pravnih pitanja u dravi reavati propisima

kanonskog prava Rimokatolike crkve". Jugoslavija je, prema miljenju zvanine

SPC, trebalo da se pretvori u podreen organ Rimske crkve, jezuitsko-faistiku
koloniju, uz pomo "bankarsko-klerikalnog" reima M. Stojadinovia.
Pribliavanje namesnikog reima kneza Pavla Italiji, Nemakoj, ali i Vatikanu, kod
vodstva Srpske crkve e izazvati izraena nezadovoljstva i jaka opoziciona
raspoloenja prema vladajuoj eliti. Zbog sve izraenijeg favorizovanja
Rimokatolike crkve u Jugoslaviji, krajem jula 1937. dolazi do tekih sukoba i
incidenata u Beogradu izmeu vostva SPC i srpskog naroda, s jedne strane, i
andarmerije ministra Antona Koroeca, koji je inae bio voa slovenakih kleriklaca.
SPC i 27. mart 1941.
U Beogradu andari nasru na povorku svetenstva i naroda i tom prilikom dolazi do
krvavih obrauna ("Krvava litija"). Narodne demonstracije se odvijaju irom Srbije, u
Crnoj Gori, Bosni i srpskoj Krajini. Mnogi demonstranti su kanjavani i proganjani
sve do februara 1938, kad asu dravne vlasti izvrile aboliciju optuenih.
Srpska pravoslavna crkva je imala posebno zapaenu ulogu u
dvadesetsedmomartovskim demonstracijama u Beogradu 1941. kada, zajedno sa
prozapadno orijentisanim srpskim oficirima, liberalnim politikim partijama i
organizacijama (Sokolima, Narodnom odbranom, etnicima itd.), uestvuje u
pripremanju i realizaciji vojnog pua.
Zbog jakih duhovnih, liturgijskih i prijateljskih veza izmeu Anglikanske i Srpske
pravoslavne crkve, britanska vlada je moral uticati na zvanian stav Srpske
pravoslavne crkve i patrijarha Gavrila Doia da istupi na strani "demokratizma" i
"slobodnog sveta". Patrijarh srpski Doi odbio je da uestvuje u "paktovskim"
akcijama namesnika kneza Pavla i vlade Dragie Cvetkovia i prikljuio se
prozapadno orijentisanim demokratskim snagama...
Srpska pravoslavna crkva bila je izuzetno aktivna u martovskim dogaajima 1941.
kad je istupila na strani branioca poretka "zapadnoevropskog demokratizma" a protiv
nosilaca antiliberalnog totalitarnog korporativizma olienog u nacizmu i faizmu...
Zbog izraenih saveznikih i prijateljskih veza izmeu Anglikanske i Srpske
pravoslavne crkve, britanska vlada moga je uticati na zvanian stav SPC da istupi na
strani "demokratizma" i "slobodnog sveta". Kao to je poznato, patrijarh srpski
Gavrilo Doi odbio je da uestvuje u "paktovskim" akcijama namesnika kneza Pavla
i vlade Dragie Cvetkovia.
U nameri da obezbedi vei autoritet vladinoj odluci da Jugoslavija pristupi Trojnom
paktu, namesnitvo (bolje reeno knez Pavle) je raunalo da na svoju stranu privue i
Srpsku pravoslavnu crkvu .
Posle sednice Svetog arhijerejskog sinoda, odrane 20. marta 1941, Maralat Dvora
je, u ime kneza Pavla, pozvao u Beli dvor patrijaraha Gavrila koji je tom prilikom
saoptio knezu Pavlu da "tradicija, ponos i glas koji uivamo u svetu, zatim obaveze
prema rtvama koje su date za jugoslovensku dravu, imperativno nalae da se ne
prikljuimo Tripartitnom paktu. Patrijarh je upozorio kneza Pavla da u narodu vlada

rodoljubivo raspoloenje imao bi na javno mnjenje poraavajui utisak, bio bi bomba

koja bi mogla izazvati eksploziju unutar zemlje".
Tri dana docnije, 23. marta 1941, patrijarh Gavrilo ponovo je bio u Belom dvoru, gde
je razgovarao sa knezom namesnikom Pavlom u prisustvu kneginje Olge, kralja Petra
, Miroslava Spalajkovia i kneevih sinova.
Kneginja je bila za angaovanje svetenstva kako bi se narodu pravilno objasnila
situacija. M. Spalajkovi je istupao kao "vatreni branilac pravca kojim je kraljevska
Vlada pola", tj. bio je za potpisivanje pakta sa zemljama "osovine".
Prema patrijarhu Gavrilu," Vlada je inaugurisala ravu taktiku i nije za zauzeto
dranje pripremila javno mnjenje u narodu". Uoi 27. marta kraljevski namesnik
Radenko Stankovi je protestvovao zbog stava patrijarha Gavrila i uputio pretnje na
adresu poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Episkop iki Nikolaj Velemirovi, meu prvim je ustao protiv pristupanja
Jugoslavije Trojnom paktu. U aktu pov. br. 1335 od 25. marta 1941. komanda
andarmerije u Beogradu izvetava Ministarstvo vojske i mornarice da ih je komanda
moravskog andarmerijskog puka obavestila da je dolo do nedozvoljenih
manifestacija u Kraljevu: "Danas (25. marta) u Kraljevu dolo je oko 100
manifestanata pred konak episkopa Nikolaja koji je odrao kratak govor.
Nikolajeve rei
Ta grupa nastavila je sa manifestacijama i narasla do 3.000 (ljudi). Ponovo se vratila
pred konak pa je ponovo episkop Nikolaj odrao govor i kazao da (ono) to je primilo
16 ljudi ne prima 16 miliona, i pitao narod da li ga ovlauje da to njihovo
raspoloenje kae merodavnim u Beogradu. Posle ovoga manifestanti su se mirno
razili"). Dakle, komunistiki stereotip o episkopu Nikolaju Velimiroviu kao
saradnik okupatora i konzervativnoj snazi je u potpunosti apsurdan.
Petar drugi stupa na presto
Dana 28. marta 1941. pre podne, kralj Petar je poloio zakletvu na Ustav
Kraljevine Jugoslavije
Samoupravna istoriografija kljueva, kada se izjednaavaju Stepinac i episkop
Nikolaj, kao i ustae (korporativci) i etnici (oruane snage ideoloki vezane za
zapadne demokratije), nikako ne moe da opstane.
Sveti arhijerejski sabor SPC sastao se 27. marta 1941. na vanredno zasedanje u
patrijarijskom dvoru. Pozdravljajui prisutne lanove dobrodolicom, Gavrilo Doi
je rekao, izmeu ostalog, sledee: "Kada nam je saopteno da je sklapanje pakta
neminovno, mi smo postali svesni da ovde nije u pitanju samo drava, niti su u
pitanju, ne samo ast i tradicija preanjih generacija, ve i generacija koje e posle
doi. I ja lino i Sveti arhijerejski sinod izjavili smo dane moemo ostati posle doi. I
jal lino i Sveti arhijerejski sinod izjavili smo da ne moemo ostati indiferentni...

Smatrali smo da je ono bilo pogreno to je vlada uinila i da vrea ast, slavu i
tradiciju naeg naroda, i to onda kad je narod bio gotov da ide do kraja. Neka je slava
Bogu, zahvaljujui tome da je prole noi (izvren pu) i situacija je mnogo jasnija...
Noanji akt spasao je ast naeg naroda i drave, pa zbog toga i mi moemo samo
blagosloviti ovo delo...".
Gavrilov govor
Posle diskusije arhijereja Sv. arhijerejski sabor doneo je sledee reenje.
1) Preporuiti preosvetenoj g.g. eparhijskim arhijerejima da izvole preduzeti mere da
se narod obavetava, jedinstvo i sloga u narodu odrava, da se red i pored uva i da se
jerarhija i svetenstvo stavi u slubu Otadbine;
2) Sveti arhijerejski sabor "sa zadovoljstvom" je primio i odobrio stanovite Sv. arh.
sinoda iz razloga to je "na celokupni narod i miljenjem i raspoloenjem protivan
jednoj takvoj orijentaciji nae dravne politike, jer stoji u protivnosti sa narodnim,
religioznim i etnikim shvatanjima, tradicijama, idealima, nacionalnim ponosom i
slavom, kao i (u) oiglednoj opreci sa svim zavetima mislima, vekovnim amanetima,
odnosima, stremljenjima naeg naroda i njegove slavne prolosti, pa bi neminovno bili
u opreci sa svima odnosima i stremljenjima njegovim u budunosti, to se najbolje
dokazuje iskustvom i istorijom naeg naroda...)
Patrijarh Gavrilo je, u saglasnosti sa Sv. arhijerejskim saborom, odrao 27. marta u 16
sati "patriotski" govor preko radija.)
Sa sednice Sv. arh. sabora patrijarh srpski uputio je, u ime Sv. arh. sabora i u svoje
ime, pozdravni telegram kralju Petru II. Dana 28. marta 1941. pre podne, kralj Petar je
poloio zakletvu na Ustav Kraljevine Jugoslavije. Povodom stupanja na presto kralja
Petra odrano je blagodarenje u svim bogomoljama.
Srpska pravoslavna crkva, dakle, sa simpatijama prati zaverenike pripreme te, ne
samo to odobrava prevrat od 27. marta, ve je glavni akter beogradskog ina. U
beogradskom puu, uz mlado kralja Petra II, prva linost ulinih manifestanata je
patrijarh Gavrilo Doi koji doivljava burne aklamacije naroda pred Sabornom
crkvom 27.marta 1941. Uz jugoslovenske i crkvene zastave narod je nosio
transparente i fotografije kralja Petra II i patrijarha Gavrila.
U vreme Drugog svetskog rata Anglikanska crkva je sauestvovala sa patnjama
srpskog svetenstva i hijerarhije u Jugoslaviji, naroito u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj
u kojoj je na monstruozan nain stradalo brojno pravoslavno svetenstvo na elu sa
episkopima Platonom i Zimonjiem.
Otpadnici od Rima
U vreme komunistikog ateizma u socijalistikoj Jugoslaviji Srpska pravoslavna
crkva je odravala neprekinute prisne odnose sa Anglikanskom crkvom preko
Svetskog saveza crkava u kom su ulanjene protestantske, starokatolike i
pravoslavne crkve. Dakle, sauvano je staro saveznitvo nacionalnih crkava,
"otpadnica od Vatikana", zasnovanih na ideologiji crkveno-politikog liberalizma i
protivljenja verskoj dominaciji Vatikana i Rimokatolike crkve u celokupnom
hrianstvu.

Poruka neosloboenoj brai

Srbija htela prihvatanjem Konkordata da pokae versku toleranciju
Meutim, posle nekoliko dana Nikola Pai, u donekle paninom nastupu, nalae
Milenku Vesniu da "pohita" sa potpisivanjem konkordata "jer ima izvesnih znakova
da se Austrija sprema initi nove smetnje".
Konkordat je konano potpisan 11. juna 1914. (po novom kalendaru 24. juna) u
prepodnevnim satima. S Vatikanske strane Konkordat je potpisao dravni sekretar,
kardinal Meri del Val, a sa srpske poslanik u Parizu i bivi predsednik vlade, dr
Milenko Vesni.
Predsednik vlade Nikola Pai je sledeeg dana uputio pozdravni telegram Vatikanu
izraavajui "radost za uspean svretak pregovora o konkordatu". Nikola Pai je
takoe preneo pozdrave "Naslednika Prestola" Aleksandra Karaorevia, koji je s
velikim zadovoljstvom primio vest o potpisu Konkordata.
Dijeceza u Beogradu
Konkordat izmeu Vatikana i Kraljevine Srbije potpisan je nekoliko dana pred
Sarajevski atentat, uprkos mnogih protivljenja i nagovaranja austrougarske vlade da se
to ini. Kako istie istoriar Dragoljub ivojinovi, to je bio veliki uspeh za Srbiju
"poto je njena vlada jasno stavila do znanja u svetu da je to pitanje bilo od izuzetnog
znaaja za srpstvo i jugoslovenstvo". Vatikan je, ipak ,odbio da ratifikuje Konkordat
pravdajui tu svoju odluku ratnim prilikama u Srbiji.
Mora se istai da je Kraljevina Srbija sklopila Konkordat zbog toga da se otrese
nesnosnog austrijskog protektorata nad rimokatolicima u njezinom proirenom
dravnom podruju. S druge strane, "pijemont junih Slovena" - Srbija, takvim inom
trebalo je da dokae "neosloboenoj brai" rimokatolike vere svoju liberalnu versku
toleranciju po pravoslavnom principu "brat je mio koje vere bio". Austro-Ugarska je,
pod vidom zatite slobode stanovnitva katolike veroispovesti, ostvarivala zapravo
svoje politike ciljeve prodora na istok i proirenja granica austrijskog uticaja.
Konkordatom izmeu Kraljevine Srbije i Vatikana predvieno je osnivanje
beogradske i sufraganske skopske dijeceze (l.2) u kojoj su uglavnom iveli
rimokatolici Albanci (iptari). Arhiepiskop beogradski i episkop skopski, u iju su
duhovnu upravu spadali svi rimokatolici Kraljevine Srbije, u crkvenim poslovima
zavisili su neposredno i iskljuivo od Sv. stolice (l.3). Arhiepiskop beogradski i
episkop skopski primali su iz dravne blagajne, prvi 12.000 dinara sistematske plate i
4.000 dinara dodatka, a drugi 10.000 dinara plate sa pravom na penziju u iznosu ne
manjem od dravnih inovnika (l. 5).
Pre stupanja na dunost arhiepiskop beogradski i episkop skopski polagali su, u
prisustvu jednog vladinog izaslanika, zakletvu vernosti sledeim reima: "Zaklinjem
se i obeavam pred Bogom i na Sv. Evaneljima da u biti posluan i veran NJ. V.
Kralju Srbije i da neu imati nikakva dogovora ni prisustvovati kakvom veanju, niti
bodriti, a ni doputati da moje podruno svetenstvo uestvuje u bilo kakvom
preduzeu koje bi ilo na to da remeti dravni javni poredak (l. 7).

Prema konkordatu arhiepiskop beogradski i episkop Skopski imali su potpunu

slobodu u vrenju crkvene slube i u upravi svojih episkopija. Oni su mogli da vre
sva prava i povlastice koje im je njihovo pastirsko zvanje donosilo, po redu koji je
crkva odobrila; njima su, u dotinim episkopijama, bili podloni svi lanovi
katolikog svetenstva u svemu to spada u vrenje svetenike slube (l. 8).
Arhiepiskop beogradski i Episkop Skopski su ustanovljavali parohije u sporazumu sa
Kraljevskom vladom. Oni su takoe postavljali parohe. U sluajevima kada to nisu
bili srpski dravljani, morali su postupati u saglasnosti sa Vladom. Episkopi su
prethodno morali potraiti obavetenja kod nadlenog Ministra ima li dela, ili razloga
politike ili graanske prirode koja bi se tome postavljanju protivila (l. 9).
Prema konkordatu verska nastava rimokatolike mladei u svim kolama trebalo je da
stoji pod nadzorom arhiepiskopa i episkopa u dotinim episkopijama. U dravnim
kolama nju su trebali vriti verouitelji. Episkopi su mogli da zabrane veronauku i u
dravnim kolama, onim verouiteljima koji bi se pokazali nepodesni za to zvanje.
Drava je bila u obavezi da plaa verouitelje u dravnim kolama (l. 10).
Prozelitizam
U lanu 11 stajala je odredba o kolovanju srpskih mladia za rimokatolike
svetenike. U tu svrhu, bilo je predvieno da e se ustanoviti jedan seminar u
prestonici, ili u njenoj blizini, koji e sama crkvena vlast urediti i o njemu se starati.
Srpska vlada se ak obavezala da e za takvu prozelitsku zamisao sama izdvajati iz
dravnog budeta godinju pomo. Odreeno je da nastavni jezik za necrkvene
predmete bude srpski.
Verska tolerancija srpske Vlade ogledala se i u priznanju vanosti verski meovitog
braka, zakljuenog pred rimokatolikim svetenikom po propisima rimokatolike
crkve (l. 12). Poznato je da rimokatolika crkva nije priznala zakljuenje braka
izmeu rimokatolika i pravoslavaca pred pravoslavnim svetenikom. Brane sporove
izmeu suprunika rimokatolike vere, kao i suprunika iz meovitih brakova,
zakljuenih pred rimokatolikim svetenikom, trebalo je, prema konkordatu, da sudi
rimokatoliki duhovni sud (l. 13).
Kraj lane srdanosti
Period lane vatikanske srdanosti prema Srbiji, u vreme konkordatskih
pregovora, zavrava se Sarajevskim atentatom
Rimokatoliki suprunik imao je slobodu i pravo da u meovitim brakovima,
zakljuenim pred rimokatolikim svetenikom, ugovara da se deca iz takvog braka
mogu odgajati u rimokatolikoj veroispovesti (l. 14).
Drava je priznala rimokatolikoj crkvi obeleje pravnog lica i sposobnost da vri sva
prava koja joj kao takvoj pripadaju (l. 16). Crkva je mogla, po propisima graanskog
prava, sticati, drati i sa njim slobodno upravljati, kako pokretnim tako i nepokretnim
dobrima, namenjenim potrebama same crkve (l. 17).

Svi sporovi izmeu vlade Kraljevine Srbije i Vatikana morali su se reavati u skladu
sa kanonskim pravom Rimske crkve (Corpus iuris canonici). (l. 21).
Period lane vatikanske srdanosti prema Srbiji, koja se ispoljavala u vreme
konkordatskih pregovora, zavrava se sarajevskim atentatom na Franca Ferdinanda.
Dramatine dogaaje u leto 1914, koji su zavrili agresijom Austrougarske na Srbiju,
Vatikan je tretirao kao odbranu katolianstva od srpskog "pijemontizma". Ratniko
raspoloenje, koje je ovladalo rimskom Kurijom, prenelo se i na rimokatoliku
hijerarhiju i sve klerikalne stranke u Austrougarskoj monarhiji.
Konkordat sklopljen izmeu Kraljevine Srbije i Vatikana, iako nije bio ratifikovan,
bie od vanosti u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) i to za podruje bive Kraljevine
Srbije, odnosno, za podruja u kojima su iveli iptari (Kosovo, Metohija, zapadna
Makedonija).
Rimokatolicizam u Kneevini (Kraljevini) Crnoj Gori
Pravni poloaj rimokatolika u Kneevini Crnoj Gori, koje su, uglavnom, sainjavali
Arbanasi rimokatolici, Srbi rimokatolici i "latini" u Boki i na Primorju, odreivao je
konkordat koji je sklopljen 18. avgusta 1886. godine.
Prema odredbama konkordata, ispovedanje rimokatolike veroispovesti u Crnoj Gori
obavljalo se slobodno. Arcibiskupa barskog i primasa srpskog postavljao je papa, bez
veeg upliva dravnih vlasti, ali pod uslovom da "njegova linost godi crnogorskoj
vladi, koja se obavezala da mu meseno iz dravne kase isplauje 5.000 franaka
godinje. Pravo upotrebe staroslavenske liturgije, dato 1248. od strane pape
Inoentija, potvreno i od papa Benedikta H i Pija , potvreno je crnogorskim
dravljanima sa novosklopljenim konkordatom.
Od 1910. godine na Balkanu se pojaava kriza izazvana albanskom pobunom. Protiv
Turske su se podigla i albanska plemena uz granicu sa Crnom Gorom, u skadarskoj
Malesiji. Kako istie Novica Rakoevi, Crna Gora se od svih balkanskih zemalja
najpredanije i najneposrednije zauzela u albanskom pitanju. Ona je podsticala na
pobune albanska plemena, pruala im pomo u naoruanju i municiji, dozvolila
svojim graanima iz susednih oblasti da se pridruuju ustanicima, prihvatala na svom
tlu albanske izbeglice, i drugo.
Crna Gora je prvenstveno elela da povrati legendarni Skadar - prestonicu srpske
zetske kraljevine, na ijim je tradicijama kralj Nikola i zasnivao pravo da Crnu Goru
proglasi kraljevinom. Za Crnu Goru je bilo naroito vano da u sluaju ratnih dejstava
prema Skadru obezbedi pomo albanskih rimokatolikih plemena.
Crna Gora je svim silama nastojala da istisne "pravo" verskog protektorata Austrije
nad rimokatolicima Balkana i istisne njen uticaj iz skadarske Malesije. Rimokatolika
plemena iz severne Albanije, ili barem njihova veina, mirila su se sa shvatanjem
kralja Nikole o svojoj samoupravnoj oblasti pod njegovom vlau.
Zbog takvih dravnih planova kralj Nikola je nastojao da u Crnoj Gori sprovodi to
liberalniju politiku prema rimokatolicima, a naroito prema Arbanasima
rimokatolicima. Sam konkordat je bio garant da e se prava rimokatolika u Crnoj Gori
potovati.

Pie: Nikola uti

Kraj
dr Nikola uti,
asopis Instituta za savremenu istoriju Istorija 20. veka, br. II/2005:
SRBI SVI I SVUDA"
HRVATSKE ZEMLJE" BEZ HRVATA
Rad je napisan u okviru projekta Srpsko drutvo izmeu tradicionalnog i modernog u
20. veku (2161), koji finansira Ministarstvo nauke i zatite ivotne sredine Republike
Srbije, Beograd.
Apstrakt
U polemikom lanku kroz istorijsku vertikalu razmatra se geonacionalno
rasprostiranje Srba i njihovo pretvaranje u Hrvate. U centru istoriografske analize
nalaze se austrijski popisi stanovnitva iz 1847, odnosno 1850. koji egzaktno
potvruju autorove teze o svesrpskom rasprostiranju u dananjim tzv. hrvatskim
zemljama.
Dok se srpska nauna i nenauna istoriografija iznurivala nametnutim dilemama
partizanske narodne revolucije ili graanskog rata, odnosno pitanjima srpskog
faizma ili antifaizma u Drugom svjetskom ratu, u velikoj mjeri ostala su van dometa
srpske istoriografije nezaobilazna, esencijalna pitanja vezana za vjersko-nacionalno
satiranje srpstva, odnosno za stvaranje i razvoj vjerskih nacija iz srpskog biolokog
tkiva. Srpski istoriari rijetko su postavljali pitanja apsurdnosti formiranja vjerskih
nacija koje danas dominiraju u postjugoslavenskim dravnopravnim prekrajanjima
granica.
Zaboravljena pitanja etnografske ili geografske sutine hrvatstva, kojim su se naalost
u veoj mjeri bavili istoriari i filolozi 19. vijeka, ostala su u dobroj mjeri na
marginama interesa srpske istoriografije u 20. vijeku. S druge strane, nametnuta je
istina zagrebake istoriografske falsifikatorske kole o starini hrvatstva i velikom
teritorijalnom opsegu tzv. hrvatskih zemalja.
Mitoloko hrvatstvo teko se zaboravljalo ak i meu srpskim intelektualcima,
akademicima, profesorima fakulteta i kola zahvaljujui utemeljenosti takve
fantastine istine preko kolskih sistema graanske monarhistike i republikanske
socijalistike Jugoslavije. ak se i srpski nacionalisti ne mogu odrei miljenja da je
ipak prije 19. vijeka postojao nekakav malen hrvatski narod koji je nestao sa turskim
osvajanjima ili, povodei se za miljenjima filologa, da su Hrvati samo akavci iz
Istre i Kvarnerskog primorja. Zapravo, istorija tzv. hrvatstva nastajala je na
rimokatolikim svetim laima Pseudo sancti Croatiae, odnosno sistematski
konstruisanim istorijskim falsifikatima koji su se stvarali u vatikanskim i bekozagrebakim istoriografskim radionicama i koji su se vremenom iz duhovnog centra
hrvatstva Zagreba, proirivali na jugozapad, jug i istok.
U dijelu srpske istoriografije i publicistike i dan danas pomen pojmova Srba
rimokatolika i Srba islamske vjere izaziva podsmijeh i saaljenje prema istoriaru,

publicisti ili nacionalnom politiaru koji su izgovorili ili napisali takve, za njih,
nebulozne falsifikate. Na krajnje neprofesionalan i proizvoljan nain anacionalni
naunici humanistikih nauka esto komentariu pojmove Velika Srbija", Srbi
rimokatolici i Srbi islamske vjere. Separatizam okolnih slavenskih naroda, koji su
proistekli iz srpskog narodnog bia i koji su nastali konvertirskim putem
(rimokatolienjem ili islamizacijom) ili putem Kominterninog projektovanja nacija
(Crnogoraca, Muslimana, Makedonaca), posmatraju kao potpuno legitimnu,
opravdanu borbu za ostvarenje Kominterninog naela narodnog samoopredeljenja do
otcepljenja. Pri tom takvo pravo, po njima, ne vai za Srbe diljem bivih srpskih
zemalja.
Posljednjih petnaestak godina, u ratnom i poratnom dobu, u naunoj i politikoj
javnosti aktuelan je pojam tzv. Velike Srbije i s njim povezano pitanje teritorijalnog
rasprostiranja Srba odnosno njihovih vjerskih antipoda Hrvata. Upotreba, odnosno
zloupotreba pojma velikosrpstva od strane kljunih ideologija i politika mnogo je
starijeg datuma i traje od kraja 19. vijeka pa do dananjih dana. Kraj 19. vijeka je
upravo i vrijeme kada se poinje i stvarati i iriti pojam tzv. velikosrpstva. Tvorci tog
pojma su Vatikan i habzburki dravotvorci (legitimisti), da bi ga sa protokom
vremena poeli eksploatisati, izmeu dva svjetska rata, evropski revizionisti okupljeni
oko faistike Italije, Kominterna i komunisti, nacifaisti i u najnovije doba elita
zapadne liberalne demokracije. Velikosrpska krivica polazi od pisanog
Garaaninovog famoznog Naertanija iz sredine 19. vijeka pa ide do Memoranduma
srpskih akademika koji je izvaen kao nedovren nacionalni projekt iz fioke
Akademijinog kancelarijskog stola.
Tokom 19. vijeka pojam Velike Srbije nije se ni mogao stvarati poto su prostori
bive Jugoslavije i veeg dijela Balkana bili uglavnom i naseljeni Srbima pravoslavne,
rimokatolike i islamske vjere. Dakle, u 19. vijeku dananje tzv. velikosrpstvo,
gledano iz tadanjeg narodnosnog brojanog odnosa, bilo je realno stanje na
prostorima jugoistoka Evrope zbog velike brojnosti i iroke rasprostranjenosti Srba. U
tom razdoblju Vatikan i habzburki austrijski dravotvorci jo su uvijek koristili
nacionalni pojam ilirizma (natio illirica) vezujui ga za srpski (rascijanski) narod.
Cilj moje naune rasprave je da se injenino (faktografski) prikae stanje svesrpske
rasprostranjenosti na prostorima jugoistoka Evrope i na taj nain izvri revizija
prevazienih istoriografskih stereotipa o starini hrvatstva i ogromnom prostranstvu
hrvatskih zemalja.
*
Istoni Kranjci sjeme oivljenog mita*
Vatikan i Austrija u drugoj polovini 19. vijeka, uporedo sa pojmom ilirizma (ilirskih
srpskih zemalja), poinju koristiti nacionalni pojam jugoslavenstva (Raki,
trosmajer) iz svojih pragmatinih ideolokih i politikih rauna. U isto vrijeme u sve
veoj mjeri se poinje koristiti, iz habzburkih dravotvornih i vatikanskih misijskih
razloga, nov nacionalno-vjerski pojam rimokatolikog hrvatstva. Dakle, stvara se novi
nacionalitet od rimokatolika jugoistoka Evrope koji je imao misiju irenja rimske
vjere i Austrijske carevine.

Uvezenom (importovanom) hrvatstvu u srpskim zemljama (Istra, Primorje sa

kvarnerskim otocima, Dalmacija sa otocima, Gorski kotar, Lika, Kordun, Banija,
Slavonija, Srem, Bosna, Hercegovina, Crna Gora) prethodila je faza stvaranja i irenja
hrvatstva u mitolokoj formi, u drugoj polovini 19. vijeka, od strane politiara,
biskupa, kanonika i istoriara, apologeta hrvatstva (koji su uglavnom bili stranog
porijekla), i to u formi mitolokog Porfirogenitovog tzv. bijelog i crvenog
dukljanskog hrvatstva.
Tadanje teritorijalno podruje Banske Hrvatske, sredinjice iz koje se tokom 19.
vijeka poelo iriti hrvatstvo, bilo je obian geografski pojam, narodnosno vrlo
raznorodno sa prisustvom brojnih stranih naroda, dok su od junoslavenskih naroda
dominirali rimokatolici koji su poeli nositi hrvatsko ime i slovenski (slovenaki)
kajkavci. Srbi su ivjeli i na podruju troupanijske Banske Hrvatske, a brojano su
dominirali na ostalom junoslavenskom prostoru skrivajui se pod raznim imenima
(Iliri, Vlasi, uskoci, Morlaci, Slavonci, Bonjaci, Hrvati, Raci, Rascijani itd.). U prilog
navedenog treba istai injenicu da je nekolicina starijih germanskih autora iz 18. i 19.
vijeka pojam ilirstva vezivala za srpski narod. 1. Pisalo se o mnogobrojnom ilirskom
rascijanskom" srpskom narodu rasijanom po cijelom Balkanu. Baron Bartntajn,
pored toga to je sredinom 18. vijeka pisao o ilirskom rascijanskom narodu",
pominjao je i Hrvate unijate i neunijate. Poto su unijati mogli biti samo Srbi ili
malobrojni pripadnici drugog pravoslavnog naroda, proizlazi da su Hrvati unijati i
neunijati u stvari bili Srbi-grkokatolici (rimokatolici) i Srbi pravoslavni koji su ivjeli
na geografskom podruju troupanijske (etveroupanijske) Banske Hrvatske.
Akademik Slavko Gavrilovi prireiva Bartntajnove knjige, naziv Croati oznaava
kao naziv za Krajike Srbe u. 16. i 17. vijeku. 2. U prilog navedenih teza o optoj
rasprostranjenosti Srba treba istai i injenicu da su u 18. vijeku austrijski i njemaki
hroniari i pisci svjedoili da su Srbi ivjeli s jedne i druge strane Velebita, dakle s
kopnene i morske strane. Za morski kanal izmeu Velebita i otoka Paga sve do prvih
decenija 20. vijeka u upotrebi je bio venecijanski (mletaki) naziv morlaki, dakle
srpski.
U skladu sa navedenim, slovenski filolog Jernej Kopitar u svojim radovima Hrvate
nije tretirao kao poseban nacionalni pojam, istiui da je ime Hrvat sinonim za dio
srpskog naciona naseljen na podruju geografske Hrvatske: 1. Poznato je da su Srbi,
koje takoe nazivaju i Iliri i Hrvati i Dalmatinci, mlad i matom obdaren narod. Ko je
god ma jednu austrijsku graniarsku pukovniju video kad marira, morao se o tom
lino uveriti. Skoro svaka osoba zna napamet do stotinu najpoznatijih pesama. 2.
Polovina je ove nacije grke vere i njen klir nee propustiti nijedno sredstvo koje
pomae odranju ili ak i umnoavanju vernih ovica i obratno: strana je svaka stvar
koja daje nasluivati opadanje broja tih ovica. Kad je pod Marijom Terezijom
prosvjeivanje prodrlo i meu Ilire (Srbe N. .), bilo je prvo da oni ponu pisati
maternjim jezikom (1783). Grki klir je zbog toga bio u dvostrukom strahu, jer se
pobojao da e se poruiti onaj zid koji je on izmeu svojih ovica i latinske crkve bio
podigao posebnim crkvenim jezikom. A maternji jezik i grkih i latinskih Ilira (Srba
N. .) savreno je jednak. Zbog toga taj klir i nastojava u korist crkvenog jezika, a
protiv maternjeg, kako bi to stalnije odrao svoje ovice odvojene od katolikih (uz
neporuenu dispoziciju u korist Rusa)". 3.
Pitanjem broja i opsega slovenskih narodnosti slavisti su se, zbog slabe
zainteresiranosti tadanjih istoriara, bavili najvie tokom 19. vijeka. Kako je

ocjenjivao pravnik i istoriar Lazo Kosti: Njihovi rezultati se ne podudaraju, ima

meu njima dosta principijelnih razmimoilaenja, ali je za sve njih zajedniko da tzv.
Hrvatima daju veoma mali teritorijalni prostor, a Srbima vrlo veliki. Pojam Hrvata se
ograniavao na samo jednu sasvim usko obiljeenu skupinu na podruju bive
Jugoslavije. Tako su eki slavisti priznavali kao Hrvate samo kajkavce dok su, s
druge strane, Slovenci smatrali kajkavce za Slovence a Hrvate ograniavali na
akavce. Prema filolozima-slavistima, Srbi su bili mnogostruko brojniji od Hrvata i
prostirali su se u velikom pojasu Balkana. 4. Lazo Kosti je zakljuivao da nema ba
nijedne, ama bukvalno nijedne oblasti Jugoslavije koju su svi veliki slavisti XIX veka
priznali kao nesumnjivo hrvatsku".
Slovenac Jernej Kopitar osporavao je ak Hrvatima kao naciji sam Zagreb sa
okolinom. Kopitarovo stajalite najbolje se ogledalo u prepisci sa ekim jezuitom
Josipom Dobrovskim iz 1810. godine. Kopitar je tvrdio da su se provincijalni
Hrvati (iz troupanijske Banske Hrvatske N. .) tek posljednjih 200. godina poeli
nazivati Hrvatima i to u smislu geografskog a ne etnografskog pojma. O tome Kopitar
u jednom pismu iz 1810. pie Dobrovskom slijedee: Tek od Ferdinanda I (1503
1564) i Leopolda I (16401705) poeo je da se upotrebljava geografski naziv
Hrvatske i s onu stranu Kupe... Slavonci su srpski naseljenici i govore kruh i brez
mesto bez, pravo kranjski. U pismu od 1. februara 1810. Kopitar kae: Ja vie
vjerujem Truberu i Kreliu nego Salagijusu to se tie Hrvata, da naime sjeverno od
Kupe u stvari nema genetskih nego samo geografskih Hrvata, a genetski to su samo
Vendi (Slovenci). Nije dakle neistorijski kad Slovenci nee da budu Hrvati, ve je to
veritatis causa... Ja sam sigurno toliko pravedan prema Hrvatima kao Vaa Preasnost
prema Slovencima, ali pogrean naziv vrea me (sablanjava me): mi Slovenci ne
treba da se zovemo Hrvati, nego oni sami treba da se zovu ono to su, tj. Slovenci...
Kako uopte dolaze. Zagrepani ka hrvatskom poreklu. Ne dajmo se, dakle, zavarati
administrativnom podelom zemalja i naziva...". Kopitar pie Dobrovskom 21. aprila
1810: Ako su Dalmatinci Hrvati, qui certe sunt prema Konstantinu (Porfirogenitu
N. .), a takoe Zagrepani, otkud to dolazi da prvi, glavni Hrvati, srpski govore a
poslednji ne govore?" 5. Slovenaki preporoditelj Jernej Kopitar (17801844)
odbacio je, dakle, hrvatstvo tokavtine poto je tokavski govor nazivao
slavenosrpskim, a kasnije samo srpskim.
Jezuita iz eke Josip Dobrovski (17531829), otac slavistike", smatrao je samo
kajkavski dijalekt kao hrvatski, dok je sve drugo za njega ilirski ili srpski jezik.
Idui tom analogijom Dobrovski je samo Hrvatsko zagorje i Sloveniju smatrao
predjelom Hrvata, dok su svuda drugo ivjeli Srbi. Dobrovski je panonske Hrvate
dijelio na prave zagrebake Slovence, ugarske Slovence i kranjske, tajerske i
koruke. Po njemu, Dalmatinci su napola Srbi (glagoljai), dok su iliriari isti
Srbi. Za Dobrovskog Srbi su i Dubrovani, Makedonci i Bosanci, dok su Kranjci,
bezjaci (Zagorci) i panonski Hrvati po porijeklu Hrvati. Dobrovski je poistovjeivao
dalmatinsko-ilirski jezik sa srpskim jezikom pa je do kraja ivota ostao pri gleditu
da su Dalmatinci i po jeziku i po porijeklu uglavnom Srbi. 6.
Najpoznatiji slavista druge polovine 19. vijeka, Franc Mikloi, u svojoj Uporednoj
gramatici slovenskih naroda Hrvate je reducirao na sasvim mali i neznatan prostor jer
je tvrdio da su svi tokavci Srbi, akavci Hrvati a kajkavci Slovenci. U Uporednoj
gramatici Mikloi je pisao o dva srpska dijalekta. (-e i -ije) i jednom hrvatskom (-i).
Ikavtinu, dakle, uzimao je za karakteristino obiljeje hrvatskog jezika, dok su

ekavtina i ijekavtina dvije grupe srpskog jezika. Ipak je Mikloi s pravom tvrdio da
nisu svi ikavci Hrvati-akavci ve da ima ikavaca koji isto srpski govore i imaju istu
narav i obiaje. 7. Tu je prije svega mislio na ikavce tokavskog narjeja sa podruja
Dalmacije, Primorja i Like. Za Dubrovnik Mikloi je govorio da do njega nikad nije
dopirala akavtina i da je uvijek bio tokavski, dakle srpski.
Pod uticajem miljenja slavenskih filologa Vuk Stefanovi Karadi napisao je u
Beu 1849. Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona. U poglavlju
knjige Srbi svi i svuda" Vuk je utvrdio da su Srbi svi oni koji govore tokavskim
narjejem, pa bili oni u umberku ili u Vranju". Po Vuku, Srbi su dakle tokavci
triju vjerozakona: pravoslavnog, rimokatolikog i islamskog. Vuk Stefanovi
Karadi je u svom Rjeniku zapisao da su Bunjevci i okci Srbi zakona rimskog". 8.
*
Popisi stanovnitva
Austrijski statistiki podaci o stanovnitvu austrijskog jugoistoka Evrope egzaktno
potvruju, pa i premauju, teze pomenutih filologa o optoj rasprostranjenosti Srba na
prostorima nekadanjeg Ilirika". U knjizi dopisnog lana maarske akademije nauka
Fenyes Eleka Statistika i geografski opis austrijske imperije iz 1857. godine, u
Austrijskoj carevini ima 1.584.134 Srba pravoslavne i rimokatolike vjere. Prema
podacima iz navedene knjige, Srbi (Szerbek) uglavnom ive u Krajini
(Vegvideken), Srpskoj Vojvodini (Szerb Vajdasagban), (..kok) u
Istri (Istriaban) i kvarnerskim otocima (quarneroi szigeteken) i u Dalmaciji
(Dalmatiaban"), isto u Dubrovniku (ugyanitt a ragusaiak), bocheserek. Brojano
stanje po krajinama bilo je slijedee: u Srpskoj Vojvodini i Banatu ivjelo je 402.890
Srba, u Dalmaciji 395.273, Vojnoj krajini 339.176, Slavoniji 244.180, Istri i
kvarnerskim otocima 134.445, u maarskoj dravi (Magyarorszagban) 69.170 dua.
Prema navedenim statistikim podacima, Srbi su uglavnom bili pravoslavci ali je
mnogo rimokatolika bilo u Dalmaciji i Istri, dok su okci u Bakoj, Slavoniji, Krajini
i Maarskoj svi bili rimokatolici". 9.
U svojoj knjizi F. Elek navodi da Hrvata (Horvatok) ukupno ima 1.288.632 i to u
Banskoj Hrvatskoj 631.081, Vojnoj krajini 524.048, Maarskoj 78.179, donjoj
Austriji 6.364, Kranjskoj 17.697, Moravskoj 663. Prema podacima F. Eleka, Hrvati su
podijeljeni na vie grana to se tie dijalekta: Ovdje moemo raunati na uskoke koji
ive u Senju koji pripada slunjskom puku. to se tie religije ima pravoslavaca
(nekoliko hiljada unijata). Inae Hrvati su iskljuivo rimokatolici. U to vrijeme broj
Slovenaca bio je neznatno manji od broja Hrvata (1.153.382) a. ivjeli su u tajerskoj
(362.742), Korukoj Karintiaban" (95.544), Kranjskoj (410.722), Primorju i Istri
(185.757), Maarskoj (49.600), Velenezei kiralysagba" (26.317). 10.
U Istorijsko-etnografsko-geografskoj mapi Srba i srpskih zemalja koju je izdao Kosta
Atanaskov umenkovi 1873. godine, istoriar Milo St. Milojevi dao je potpuno
podudarnu sliku svekolike srpske rasprostranjenosti sa etnografskom
rasprostranjenou Srba prema austrijskom popisu iz 1850/51. godine. Zapadna
granica srpske etno-geografske rasprostranjenosti prema Milojevievoj karti ila je
linijom Peroj (sjeverna Istra) Gomirje (Ravna Gora) sjeverni Gorski Kotar
umberakVirovitica. Istono od te linije bile su oblasti (pokrajine) u kojima su

uglavnom ivjeli Srbi. Anatemisan i izopen od strane zvanine srpske istoriografije,

brisan iz kataloga srpske naune istoriografije, Milo Milojevi je ovog puta dao
vrlo preciznu kartografsku predstavu srpske rasprostranjenosti, u potpunom skladu sa
austrijskom demografskom statistikom iz 1847. i 1850/51. godine. Milojevi je svoju
etnografsku kartu, zbog izuzetne podudarnosti, vjerovatno radio prema egzaktnim
podacima austrijskog popisa iz 1850/51. godine.
Uporeujui podatke F. Eleka sa miljenjima navedenih filologa, kartografa,
austrijskih hroniara iz 18. vijeka i srpskih istoriara koji su pisali o hrvatstvu kao
geografskom pojmu, o banskoj Hrvatskoj kao slovenskoj (slovenakoj) zemlji, o
Hrvatima unijatima i neunijatima, mogu izloiti tezu da hrvatstva u etnografskom
smislu nije bilo, ve se javljalo nominalno i to kao geografski pojam. Meutim,
sredinom 19. vijeka geografski pojam Hrvata, koji je do tada bio i jedan od naziva za
Srbe, poeo se ve utemeljivati kao etnografski pojam. Naime, sredinom 19. vijeka
dio Srba rimokatolika sa podruja etveroupanijske geografske Banske Hrvatske
(Zagrebaka, Varadinska, Krievaka i Severinska upanija) i Vojne krajine poeo je
da nosi hrvatsko ime, prvo u regionalnom pa potom, protokom vremena, i u
nacionalnom smislu.
Prema demografskim statistikim podacima uoljivo je da se hrvatsko ime poelo
iriti sa podruja geografske Banske Hrvatske na Vojnu krajinu do Senja. Tada su
srpski uskoci iz Senja, poto su ranije preli na uniju preseljenjem u umberak, ve
bili prihvatili hrvatsko ime. Treba istai podatak da se, prema Elekovom popisu,
Hrvati uope ne pominju u drugim tzv. hrvatskim zemljama, odnosno u Slavoniji,
Sremu, Baranji, Dalmaciji i Istri. Statistiki podaci iz druge polovine 19. i prve
decenije 20. vijeka svjedoe o tome u kolikoj se mjeri, zbog svehrvatske nacionalne
unifikacije, smanjio broj stranaca i Srba dananje Republike Hrvatske.
Statistiki popisi stanovnitva austrijske pa potom maarske administrativne oblasti
Hrvatske i Slavonije (sa Sremom), u razdoblju od 1850. do 1910. godine, daju etniku
sliku Hrvatske i Slavonije u kojoj su Hrvati manjina. Prvo to upada u oi je injenica
da su Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Slavonija u verskom i narodnosnom pogledu
bile vrlo heterogene pokrajine. Pored pravoslavnih Srba i Srba rimokatolika (okaca,
Bunjevaca i skupina koje su poele nositi hrvatsko ime) najbrojniji su bili Nijemci.
Prema austrijskom popisu stanovnitva iz 1890. godine njemakim jezikom govorilo
je 117.493 stanovnika; prema popisu iz 1900. godine 134.000, dok je prema popisu iz
1910. njemakim jezikom govorilo 132.150 stanovnika. Najvei porast stanovnitva u
Hrvatskoj i Slavoniji zabiljeili su Maari zahvaljujui kako istie hrvatska
istoriografija, maarizaciji hrvatskog, ali mi bismo rekli srpskog i slovenakog
stanovnitva, naroito u vreme reima Kuena Hedervarija. Prema popisu stanovnitva
iz 1880. godine Maara je bilo 41.417, prema popisu iz 1890. godine 68.794, iz 1900.
godine 90.180, iz 1910. godine 103.405. U Hrvatskoj i Slavoniji ekim jezikom
govorilo je prema popisu iz 1890. godine 27.521 stanovnika, iz 1900. godine 31.588,
iz 1910. godine 31.252 stanovnika. Slovakim jezikom govorilo je po popisu iz 1890.
godine 13.614, iz 1900. godine 17.342, iz 1910. godine 21.458 stanovnika. 11. Broj
stanovnika koji su govorili slovenakim jezikom podupire Kopitarevu i Mikloievu
tezu o pripadnosti kajkavaca Hrvatskog zagorja korpusu slovenskog (slovenakog)
naroda. Prema popisu stanovnitva iz 1880. godine slovenskim jezikom govorila su
20.102 stanovnika, dok je prema popisu iz 1900. godine slovenskim jezikom govorilo
19.180 stanovnika. Do posljednjeg austrijskog popisa iz 1910. godine zabiljeen je

uoljiv pad broja Slovenaca na 15.686 pripadnika. 12. Uzroci takvog populacionog
kretanja ne mogu se utvrditi bez studijskih istraivanja. Moemo samo nagaati da li
se broj Slovenaca smanjio uslijed naglog iseljavanja, ili zbog novog rimokatolikog
kursa koji je iao ka irenju hrvatskog imena, naroito od Prvog hrvatskog katolikog
sastanka iz 1910. godine. Takoe je uoljivo da je opao i broj Nijemaca i eha po
popisu iz 1910. u odnosu na popis iz 1900. godine.
Vjerska pripadnost stanovnitva bila je takoe vrlo raznolika. Rimokatolika razliitog
narodnosnog i nacionalnog sastava bilo je najvie 1.863.847 prema popisu iz 1910.
godine. Treba istai da je u razdoblju od 1869. do 1910. bio. veliki porast
rimokatolika za oko 600.000 pripadnika. 13. Kada se od ukupnog broja rimokatolika
(prema popisu iz 1910) oduzmu brojni doseljenici, koji su bili uglavnom rimokatolici,
dobije se zbir od oko 1.550.000 rimokatolika Junoslavena (Srbi rimokatolici,
Bunjevci, okci, Hrvati). Pribliavanjem kraju 19. vijeka navedeni Srbi rimokatolici u
sve veoj mjeri poeli su nositi hrvatsko ime, ali ne treba zaboraviti da su u to vreme
u Slavoniji jo uvijek bili brojni okci. Pravoslavaca ili grkoistonih bilo je, po popisu
iz 1910. godine, 649.453. Iako je bio visok natalitet pravoslavnih Srba, porast
stanovnitva nije bio na nivou onoga kao kod rimokatolika. U odreenim periodima
biljeen je i pad broja pravoslavnih Srba (1869. godine 511.802, a 1880. godine
497.746 pripadnika). Prema popisu iz 1890. godine zabiljeen je porast na 567.443,
dok je prema popisu iz 1900. godine bilo 612.628 pripadnika. 14.
Be ispod ita proteira hrvatstvo
(do 1914.)
Austrougarsko inovnitvo je u praksi na terenu sprovodilo kroatizaciju likosjevernodalmatinskog (srpsko-srpskog prostora) preko jezika i pisma u opinskim,
kotarskim i upanijskim nadletvima. Banska vlada u Zagrebu stvarala je, preko
upana i lokalnih organa vlasti, novogovor hrvatstva u javnoj upravi koji je u
osnovi, pored srpskih, imao i mnogo slovenskih (slovenakih) jezikih termina.
inovnitvo na terenu, dakle, hitrim ukidanjem krajikih institucija poslije 1881.
godine, provodilo je kroatizaciju liko-dalmatinskog prostora preko dravnih
nadletava.
Dravno-pravno Lika i Dalmacija poslije Austro-ugarske nagodbe iz 1867.
administrativno (teritorijalno) su u razdvojenim austrijskim odnosno ugarskim
zemljama. Zakonskim lankom iz 1868, odnosno tzv. Ugarsko-hrvatskom nagodbom
maarska kraljevska zemlja Kraljevina Hrvatska i Slavonija je administrativna
jedinica ugarske polovine carstva, dok je Dalmacija austrijska carska zemlja na elu
sa carskim namjesnikom u Zadru. Meutim, od kraja 19. veka u memorandumu
dokumenata se navodi Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada, dravnopravno
nespojiva kategorija sa odredbama Austro-ugarske nagodbe i Zakonskog lanka iz
1868. godine. U isto vreme administrativna uprava za Dalmaciju je Carsko
namjesnitvo sa sjeditem u Zadru. Odvojene administrativne teritorijalne
kompetencije Austrije i Maarske ovom prilikom su zanemarene i Zagreb se od strane
Bea favorizuje i dobija ansu da realizuje svoje romantiarske 48-ake
velikohrvatske planove o tzv. hrvatskoj trojednoj kraljevini. U stvari, u Beu su bila
sve izraenija nastojanja da se Dvojna monarhija preuredi u trijalistikoj formi sa
treom rimokatolikom slavenskom (hrvatskom) administrativnom jedinicom, koju je
naroito podupirao prestolonasljednik Franc Ferdinand.

*
Srbi Istre i kvarnerskih otoka
Statistiki podaci F. Eleka bacaju sasvim novo svjetlo, u odnosu na usvojene
naune stereotipe, na narodnosno stanje u Istri i kvarnerskim otocima. S jedne
strane, brojnost Srba rimokatolike i pravoslavne vjere na ovim teritorijama pobija
teze navedenih filologa iz 19. vijeka o hrvatstvu akavaca. S druge strane, negiraju se
teze istoriara hrvatstva i komunistikih istoriara o svehrvatstvu Istre, da su
malobrojni Srbi u Istri potomci doseljenih Crnogoraca".
Jedan od kljunih istoriografskih tvoraca mitolokog hrvatstva, Vjekoslav Klai, trei
tom svoje vietomne knjige Opis zemalja u kojima obitavaju Hrvati (Zagreb 1883)
posvetio je hrvatstvu Istre. Doseljene stanovnike u Istri u 17. vijeku Klai ne zove
Srbima, kao mletaki i italijanski pisci, ve Crnogorcima. Istoriar Fran Barbali Srbe
u Istri svodi na skroman broj doseljenika iz Crne Gore, pa lakonski navodi, negirajui
starinu Srba na istarskom podruju, da su stanovnici Peroja, srpskog sela u Istri",
doseljeni Crnogorci. 15. Barbali dalje pie da su Italijani, ne pominjui brojne istarske
Srbe, romanizirali (potalijanivali) Hrvate i Slovence. On istarsko srpstvo svodi na
Peroj koji je pravoslavni (srpski N. .) otoi u irokom katolikom (hrvatskom
N. .) moru. Meutim, italijanski pisci i mletaka vlast slavenske stanovnike Istre
nazivali su Slavenima, Morlacima (Morlacchi"), Dalmatincima, Srbima,
Crnogorcima, dakle Srbima. 16. Camillo de Franceschi u citiranoj knjizi navodi da se u
Peroj 1658. naselilo 13 srpskih porodica, pravoslavne vjeroispovijesti, koje su dole iz
Crne Gore, drugih 8 porodica koje su se naselile u Vintijan i 30 srpskih porodica koje
su 1660. naselile Kavran. Dalje istie da se 1671. naselilo iz Perasta u Pulu 600
srpskih hajduka, od kojih su se neki preselili u Senj, a neki valjda u Peroj. Kako
pominje Fran Barbali, neki pisci navaaju da je 1657. godine prestalo doseljavanje
Slavena u Istru i da su Perojci bili posljednji koji su se ovamo naselili". On je navodio
da su nova doseljavanja Hrvata i Srba iz Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore
zapoela su 1463. godine. 17. Sa ovakvom narodnosnom terminologijom,
pominjanjem doseljavanja Hrvata, Barbali nesvjesno otkriva da su svi nabrojani
doseljenici bili Srbi jer su se u Istru doselili iz navedenih srpskih zemalja u kojima u
to vreme nema ni pomena Hrvata ili nekakvog hrvatstva. S druge strane, E. Nikoli je
tvrdio da je bilo ak 15 seljenja Slavena iz Dalmacije u Istru i to ponajvie Bosanci
i Hercegovci". 18. Pravoslavni obiaji i vjera su pod pritiskom rimokatolikih
misionara, mletakih pa potom austrijskih vlasti brzo nestajali njihovim pretvaranjem,
preko prevjeravanja, u rimokatoliku tradiciju i vjeru koji su s protokom vremena
postajali istarska hrvatska tradicija. U dravnoj demografskoj statistici pravoslavlje je
potiskivano i brisano, a u prvom planu bila je vjera katolika dok se za pravoslavnu
crkvu koristio samo termin druga vjera".19.
*
Srpstvo Dalmacije
i
"hrvatsko dravno pravo"
Slijedea tzv. hrvatska zemlja Dalmacija bila je srpsko-rimokatolika i srpsko
pravoslavna, to potvruju statistiki podaci navedenog austrijskog popisa iz 1850/51.

godine. Naime, u Dalmaciji, koja je obuhvatala Dubrovnik i Boku, ivjelo je 330.827

Srba rimokatolike vjere, dok je pravoslavnih Srba ostalo, poslije vjekovnog
rimokatolienja, samo 78.858. Prema austrijskoj statistici, dakle, nema ni pomena
Hrvata ni hrvatskog imena. Ogromna veina dalmatinskog stanovnitva svodila se na
Srbe rimokatolike i pravoslavne vjere, u ukupnom broju od 409.685 dua (prema
popisu stanovnitva iz 1850/51. Prema statistikim podacima iz 1846, u Dalmaciji je
ivjelo ukupno 393.715 stanovnika. 20.
Glavni tehnolozi stvaranja i irenja hrvatstva u Dalmaciji i Boki bili su, pored jezuita i
franjevaca, pravai Ante Starevia Mihovil Pavlinovi i Ivo Prodan. Pravaku
velikohrvatsku ideju nametao je u Dalmaciji politiar hrvatske pravake i klerikalne
orijentacije Mihovil Pavlinovi (18311887), koji je bio vatreni pobornik ideje
zdruenja Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom pod integralnim hrvatskim imenom.
Zbog takvih nastojanja bio je neminovan njegov sukob sa srpskim pristalicama
dalmatinske autonomije koji su bili protiv sjedinjenja Dalmacije sa Banskom
Hrvatskom. Hrvatski istoriar Nika Stani posebno je isticao da je Mihovil
Pavlinovi proglasio katolicizam osobinom hrvatske nacije i da je elio da se Srbi
osjeaju Hrvatima. 21.
Dalmatinsko pravatvo i velikohrvatstvo posebno je podupirao sveenik Ivo Prodan
koji je od 1877. godine, ureivao list Katolika Dalmacija. Prodan je ureivao ovaj
list u nacionalnom hrvatskom duhu pod uticajem Pavlinovievih ideja i pravatva iz
Hrvatske. Osnovno Prodanovo geslo, koje je 1844. ubacio u svoj stranaki program,
bilo je: Najprije Bog, najprije vjera, pa domovina". Kao i M. Pavlinovi, i Ivo
Prodan je bio za vrsti oslonac Hrvatske na Be. 22.
Pavlinovievi i Prodanovi velikohrvatski planovi naili su na otpor i odgovor srpske
strane. Voa Srpske stranke u Dalmaciji, Sava Bjelanovi 23., ustao je protiv
hrvatskog dravnog prava, koje po njegovom miljenju, slui pohrvaivanju Srba i
prikljuenju Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. Pavlinovievi stavovi su postali jedan od
najjaih argumenata dalmatinske Srpske stranke protiv ujedinjenja Dalmacije i
Hrvatske. Bjelanovi je u hrvatskom dravnom pravu vidio samo orue Austrougarske monarhije. On je esto isticao da je samo srpska nacionalna misao narodna,
dok je hrvatska iskljuivo tuinski proizvod. 24. Bjelanovi je vizionarski zloslutno
predosjeao da e se hrvatstvo i dalje iriti i to preko onih koji su ga i zaeli
(projektovali) iz germansko-dravotvornih i rimokatoliko-misionarskih razloga. I
pored crnih misli Bjelanovi je bio optimista kada je bio u pitanju opstanak srpskog
naroda: Hrvatska misao Mihovila Pavlinovia obmana je, prevara i la. Upoznajte je
bolje. Otkinite od nje onu tuinsku snagu, koja joj uljed istorijskog procesa asovito
u prilog ide, i kaite nam: ta ostaje od take hrvatske misli? Ovako hrvatstvo ne
moe napredovati, jer svog vlastitog i zdravog temelja nema. To su i u Zagrebu stali
uviati. Uvjeti napretka Pavlinovieve hrvatske misli su naa nevolja i tuinska sila.
Ali je jo jaka snaga u narodu, a svaka je sila za vremena. Budunost je narodna, to
znai budunost je srpska!" 25.
Srpska tampa u Dalmaciji (Srpski list, odnosno Srpski glas) osporavala je kontinuitet
hrvatske dravnosti i postojanje hrvatskog dravnog prava. Prema pisanju Srpskog
glasa, istorijska osnova ovog prava nije ni toliko dokazana koliko oni mitoloki
bojevi... oko grada Troje..." 26. , a zemlje koje su hrvatski politiari obuhvatili pojmom
dravnog prava nisu nikada sainjavale jedno dravno tijelo pod hrvatskom

krunom, ili kraljem; pozivanje na hrvatsko dravno pravo tog obima je uobraenje
i samoobmana, a na takvim temeljima zahtjevati ujedinjenje i cjelokupnost hrvatskih
zemalja je zabluda i nezrelost politika. 27. Netrpeljivost Srba i Hrvata Srpski list
(Srpski glas) doivljavao je kao borbu izmeu rimokatolicizma i srpstva. Pisci u
Srpskom listu bili su ubjeeni da je. Rimokatolika crkva sistematski radila na
pretvaranju Srba u Hrvate. 28. Dalje piu: Hrvatstvo je u nas novost, to su nam
popovi unijeli, dok je nae srpstvo od vjekova; Rimokatoliki popovi... okreu
vjerom katolikom ovaj narod u Hrvate, to radi svojijeh politikijeh namjera" 29.
Smatrajui da su rimokatoliki sveenici imali jako negativnu ulogu u istoriji Srba,
Srpski list je o njima pisao sa prezirom i osudom. Prema tumaenju Srpskog lista
hrvatstvo je, dakle, nastalo vjetakim putem, za njegovo postojanje nema nikakvih
realnih osnova, njime manipulie Rimokatolika crkva kako bi suzbila pravoslavlje i
svoj uticaj domaaja. 30.
*
Srpstvo Boke
Boka, Dubrovnik i Konavli imali su izuzetno mjesto u vatikanskim prozelitskim i
misionarskim aktivnostima. Biser Jadrana" (Dubrovnik) i Nevjesta Jadrana (Boka)
vjekovima su ieni od izmatikih Srba antipravoslavnom strategijom Vatikana,
Venecije i rimokatolike Austrije. Gusta mrea organizovanih biskupija na tom
malom teritoriju svjedoi o vrlo ozbiljnim prozelitskim nastojanjima da se to vei
broj pravoslavnih Srba prevede u rimokatolicizam, pa potom, od druge polovine 19.
vijeka i u hrvatstvo. Pozadinu trosmajerovog slavenstva, apostolata sloge i bratstva"
najbolje je osjetio srpski narod Boke Kotorske i Primorja preko njegovog prefinjenog
prozelitizma. Biskupovo ubjeenje o potrebi prevazilaenja suprotnosti izmeu
istone i zapadne crkve bio je u stvari vatikanski ekumenizam koji je podrazumjevao
potinjavanje prisajedinjenih pravoslavnih crkava. Srpski intelektualci iz Dalmacije
smatrali su da na apel za izmirenjem crkava srpski narod ne treba da odgovori, jer bi
ga to izloilo ne samo rimokatolienju ili u najmanju ruku unijaenju, ve i
odnaroavanju tj. pohrvaivanju.
Poslije imenovanja biskupa trosmajera za poasnog lana drutva Slavjanski dom"
u Kotoru, uslijedila je njegova zahvalnica u kojoj je izrazio nadu na zblienje po krvi
i jeziku Hrvata i Srba, zblienje u misli, u djelu tenji pak i u samoj svetoj vjeri.
Srpski list je prenio ove trosmajerove lijepe rijei koje ga, meutim, nisu zavele
ve su ga uvrstile u ranijem miljenju prema kojem zblienje ima znaiti prelazak u
katolianstvo ili najmanje unijaenje Srba. Prema miljenju iznesenom u Srpskom
listu od 17. juna 1887, trosmajer je bio jedan od finansijera Slavjanskog doma" u
Kotoru, koji je trebalo da postane centar hrvatske propagande u Boki Kotorskoj.
Nacionalni identitet Srba rimokatolika u Dalmaciji bio je krajem 19. veka
neodreen. Postepeno se gubilo izjanjavanje za srpstvo, jer dijelovi srpske
pravoslavne hijerarhije nisu priznavali srpski nacionalni identitet srpskim
konvertitima (prekrtenicima) koji su preli na rimokatolicizam ili islam.
Don Anton Miloevi, prepozit prvostolnog kaptola biskupije kotorske (pomoni
biskup biskupa Fran Ucellini Ticea), izjanjavao se kao Slovin, pansloven i na kraju

kao Jugosloven (od kraja Prvog svetskog rata) po ugledu na svog uzora trosmajera i
biskupa Uelinija. 31.
Iitavanjem dokumenta s kraja 19. vijeka, iz kotorskog arhiva, dobija se jasna slika
na koji je nain prodiralo hrvatstvo na podruje Boke Kotorske pa i Dubrovnika. Na
mikro primjeru optine grada Muo, koji se nalazi preko puta Kotora, vidljiva je
tehnologija stvaranja hrvatstva u Boki Kotorskoj. Jak uticaj rimokatolicizma i
hrvatstva u Kotoru, u kojem se takoe krajem 19. vijeka osnivaju prva drutva sa
hrvatskim nacionalnim predznakom, morao se iriti i na okolna naselja. Hrvatstvo je
zaeto u tom bokeljskom gradiu osnivanjem Hrvatskog pjevakog drutva
Zvonimir". Drutvo je osnovano na temelju pravilnika Promicateljnog odbora za
ustrojenje Hrvatskog pjevakog drutva Zvonimir od 1. februara 1899. godine.
Carsko i kraljevsko namjesnitvo iz Zadra 15. maja 1899. godine odobrilo je pravila
HPD Zvonimir". Kroz pravila HPD Zvonimir u Mulu provejavao je velikohrvatski
nacionalni romantizam. Tako je u paragrafu 2 stajalo da e zastava drutva biti
hrvatska trobojnica crveno-bijela-plava, a na njoj zlatnim slovima napisano ime
drutva. Prema paragrafu 5 cilj Drutva je da goji hrvatsku ljubav i slogu". U upravi
HPD Zvonimir bili su, gledajui prezimena, uglavnom Srbi-rimokatolici koji su
poeli nositi hrvatsko nacionalno ime Anton Kosovi, Lovre Sabli, Boo Simovi,
Kraljevi, Gracija Marovi, Tripo Simovi, Bogdan Petrovi, Tripo Jankovi, Anton
Jovanovi, Ivan Ljubanovi, Marovii, Petovii, Jankovii, Matkovii, Mitii,
Petovii. 33. Ideolozi i odani potovaoci velikohrvatstva bili su oduevljeni vijeu da
su konano bila odobrena pravila Drutva. estitke su stizale ak iz hrvatske Istre
od Hrvata orunika Jovanovia: Ugledno upraviteljstvo! Po pismu mog prijatelja
Petra Simovia douh radostni glas da je Carska i Kraljevska visoka zemaljska vlada
u Zadru odobrila Ustav naem drutvu. Po pismu istoga zazvui mi radosni glas da se
je nova uprava imenovala, kojoj kao bivi drutveni lan i ostajem vazda u kratko
najsrdanije estitam. elim i prosim od Svevinjeg tom uglednom novoimenovanom
upraviteljstvu da bude mnogo i mnogo ljeta upravljati sa drutvom na sreu i
blagostanje bijelog Drutva milog rodnog mjesta Hrvatske Boke i mile nam Hrvatske
domovine, te da tako pod Uglednom upravom bude to mlado drutvo, cvasti i
napredovati. Sa pozdravom iz Hrvatske Istre biljei se va odan drutveni lan Antun
Jovanovi c.k. Orunik, Sv. Lovre Pasenatiki, 26. VI 1899. Sveano proglaenje
poetka rada (otvora") Drutva bilo je 6. maja 1900. godine. Program sveanog
otvora drutva sastojao se u slijedeem: Ujutro razvitak barjaka na obali,
korporativni dolazak pred crkvu gdje e uz sv. Misu slijediti blagoslov barjaka;
akademija Banovci (koranica), Domovina (deklamacija), Himna Zvonimira,
Hrvatizam (pjeva pjevaki zbor), Hrvatska himna, Hrvati, pjeva zbor Zrinjski,
koranica. Telegrami podrke stizali su i iz ostalih bokeljskih mjesta u kojima je
hrvatstvo zasijano krajem 19. vijeka. M. Krstovi, naelnik Tivta, poslao je
velecijenjenom Odboru Zvonimirova drutva iz Mua estitke iz Tivta, 6. maja 1900:.
Duhom prisustvujemo dananjem slavlju pri sveanom otvoru tog dinog drutva.
Svemogui blagoslovi uspjeh i napredak tog drutva. Ugledali se u vaem linom
djelovanju i ostala mjesta nae Hrvatske Boke. estitaju, iz dna srdca kliemo
ivljeli hrabri muljani na diku i ponos nae mile Hrvatske. 34. Prilikom izbora nove
uprave HPD Zvonimir" 27. januara 1908, predsjednik Ivo Simovi je odrao govor
proet hrvatskim nacionalnim romantizmom: asna gospodo lanovi... da uzdrimo
nae drutvo u slogi i ljubavi kao i dosad jer tako sloni i u ljubavi ivei biti emo ne
samo na diku naeg rodnog nam milog mjesta, ve i cijele nam mile domovine
Hrvatske poto se diimo i ponosimo hrvatskim imenom." 35. Poetkom 20. vijeka u

oblinjem bokokotorskom gradiu Prnju (Pranju) osnovano je Hrvatsko radniko

drutvo Sloga. HPD Zvonimir imalo je bratske nacionalne kontakte sa okolnim
dalmatinskim hrvatskim kulturno-nacionalnim drutvima. Pravi hrvatski sokol,
Hrvatska radnika zadruga Dubrovnik, Hrvatsko pjevako drutvo Gunduli,
uglednom drutvu Zvonimir dojavili su 9. jula 1908. godine da dolaze na izlet u
Kotor. Bokeljski rimokatolici-Hrvati u ljeto 1909. godine priredili su svehrvatsku
vjersko-nacionalnu i antiliberalnu manifestaciju protiv bezvjerstva" i nacionalne
apatije". HPD Zvonimir" imalo je znaajnu ulogu da svojim rodoljubivim pjesmama
pojaava hrvatski nacionalni fanatizam i bol za izgubljenom Domovinom. Uoi
dolaska hrvatske rimokatolike omladine iz svih hrvatskih zemalja, don Tripo
Miloevi iz Kotora molio je 23. jula 1909. upravu HPD Zvonimir da sa svojim
lanovima korporativno, pod drutvenim barjakom prisustvuje doeku hrvatske
katolike omladine u Kotoru 5. avgusta 1909. godine. On je molio drutvo da
pripremi nekoliko rodoljubivih pjesama kao Lijepa naa i tim doprinjelo to vei
sjaj doeku nae hrvatske katolike omladine; zatim da biste i na samo drutvo
izvjesili zastave i pozdravljali ih dok budu prolazili. Neprijatelji nae svete vjere
bezboci u slinim prigodama mue se i trae mnogo te da to sveanije i sjajnije
svoje pristae doekaju. Pokaite i vi kao katolici i Hrvati ovom prigodom kad vam
dolazi u pohode katolika omladina cijele nam hrvatske domovine, bie ih oko 700,
da vam je stalo do katolike stvari i da vam na srcu lei na osobiti nain katolika
mlade, koja premda po kolama i vani od svakog proganjana, pak se ne stidi svete
vjere za koju su oci nai i krv dragovoljno prolijevali. Pokaite ovom prigodom da u
Bokelja jo imade ive vjere i da znate cijeniti mlade koja se odvano bori proti
dananjem bezvjerstvu. Ded dakle, mila brao u kolu sa ostalim katolikim i
hrvatskim bokeljskim drutvima naite se i vi na 5. kolovoza na kotorskoj obali pri
doeku. 36.
Moliki Srbi
Velikohrvatska nacionalna propaganda nije se zaustavljala na propagandi o hrvatstvu
Boke Kotorske, ve je svoje fantastine povijesne konstrukcije irila i na prostore
dalmatinskih otoka pa ak i na prostore srednje Italije priom o molizejskim
Hrvatima, koji su u stvari bili srpski (ilirski") doseljenici iz Hercegovine, Konavala i
Boke. Rimokatoliki pisci tumaili su da u pokrajini Molise u provinciji
Campobasso na istoj paraleli sa Rimom, jo uvijek postoje tri hrvatska naselja:
Acquaviva Collecroce (Kru), Montemitro (Mundimitar) i San Felice (Fili). U tim
selima, koja imaju ukupno oko 4.500 stanovnika i koja Italijani nazivaju slavi,
schiavoni, prema rimokatolikoj povijesnoj verziji dogaaja, jo se i poslije pet
stoljea govori hrvatskim jezikom tokavsko-ikavskog narjeja koje se govori u
srednjoj Dalmaciji izmeu Cetine i Neretve". 37. Molizanske Hrvate. otkrio je,
prema rimokatolikoj propagandi, dubrovaki pjesnik Medo Puci, koji je u
zadarskim novinama LOsservatore Dalmata 1856. objavio lanak profesora
Giovannia de Rubertisa iz Krua. Propagandisti molizanskog hrvatstva nikada i nigdje
ne pominju da se to stanovnitvo u starijim izvorima i literaturi, pa tako i kod Mede
Pucia, nije nazivalo hrvatskim imenom ve imenima kojima su se nazivali Srbi (Iliri,
Dalmatinci, Slaveni, Dalmatinsko-liburnski narod" itd.).
*
okci i Bunjevci

Prema austrijskim statistikim podacima iz 1850. godine u Slavoniji je ivjelo

244.180 Srba rimokatolike (okaca) i pravoslavne vjere bez pominjanja slavonskih
etnikih Hrvata. Treba istai injenicu da je maarski kartograf Jano Saski Tonka,
Baranju i Slavoniju na svojim kartama iz 1750. oznaavao je kao zemlje Slavena-Srba
(Slavui Serbi"). 38. U zvaninom izvetaju pruskog generaltaba, oko 1880, naveden
je pokrajinski sastav vojske Austrougarske. O tome postoji zabiljeka u njemakom
asopisu Inostranstvo: O etnologiji austrougarske armije saoptava Registranda
pruskog generaltaba, da su od svakih 1.000 vojnika bili 273 Nemci, 177 Maari,
46 Hrvati, 36 Slavonci, 31 Srbi". 39. Ovi podaci su poticali od samih ispitanih vojnika
iz vremena kada je ve uveliko izvreno vjersko prevoenje pravoslavnih Srba u
rimokatolicizam. S druge strane, vojnici su se narodnosno opredjeljivali prema
geografskom porijeklu pa su se Srbi rimokatolike vjere izjanjavali kao Hrvati,
Slavonci, Dalmatinci i Bonjaci. Slavonci katolike vere (pokatolieni Srbi i okci)
odgovarali su da su Slavonci. Slavonska narodnost od hrvatske razlikovana je do
poetka 20. vijeka.
Hrvatstvo u etnikom smislu takoe je bio nepoznat narodnosni pojam u dananjoj
Vojvodini, sve do tridesetih godina 20. vijeka kada se vjetom vjersko-nacionalnom
propagandom poinje govoriti o hrvatskom etnikom porijeklu Bunjevaca, okaca, pa
ak i rumunjskih Kraovana. Banat, Baka i Baranja, kao dio maarske krunovine,
bili su aroliko narodnosno i vjersko podruje nastanjeno Nemcima, Srbima,
Maarima, Slovacima, Bunjevcima, okcima, Rusinima, Rumunjima, Jevrejima i
drugima. O Hrvatima kao posebnoj narodnosti ili etnikoj tvorevini nema ni pomena u
izvorima i literaturi iz druge polovine 19. i s poetka. 20. vijeka. Bunjevaki i okaki
srpsko-katoliki narodnosni element nije ni u naznakama vezivao svoje etniko bie
za hrvatstvo poto su propagatori hrvatstva tek tridesetih godina 20. vijeka poeli
govoriti o hrvatstvu Bunjevaca i okaca. U austrijskim, odnosno, ugarskim popisima
stanovnitva za Baku i Baranju, u razdoblju od 1850. do 1910, pominju se
narodnosne kategorije Maara, Nemaca, pravoslavnih Srba, Srba rimokatolika,
odnosno Bunjevaca i okaca. Prema austrijskom popisu stanovnitva iz 1850. godine
okci i Bunjevci su Srbi rimokatolike vjere. Prema podacima iz navedene Elekove
knjige, Srbi (Szerbek) su predstavljali veliku veinu u Srpskoj Vojvodini (Szerb
Vajdasagban) poto ih je tu ivjelo 402.890, a bili su podijeljeni na razliite grane,
kao to su okci ili Bunjevci (Schokaczok vagy bunyevaczok), koji su rimokatolici,
zatim na Race (Raczok) i Crnogorce (Montenegrinok) u Banatu. 40. S vremenom je,
meutim, broj Srba u Vojvodini opadao zbog njihovog rimokatolienja i prevoenja u
Maare. Maarska statistika je, prema popisu iz 1910. godine, utvrdila da u Banatu,
Bakoj i Baranji ivi 383.983 pravoslavnih Srba.
Osnovna nacionalna strategija stvaranja hrvatstva provodila se preko irenja hrvatskog
regionalnog (geografskog) imena Banske troupanijske hrvatske na srpske, maarske
i slovenake prostore. Od druge polovine 19. vijeka ovakva tendencija je prisutna i na
srpsko-maarskim prostorima Bake i Baranje. Primanjem Josipa Jurja trosmajera,
Ivana Antunovia, don Mihovila Pavlinovia, Juraja Dobrile i fra Grge Martia 1878.
godine meu poasne lanove akog drutva Hrvatski dom" iz Subotice,
simbolino su trebali biti objedinjeni Hrvati Banske Hrvatske, Dalmacije, Istre,
Slavonije, Bosne i Bake. 41. Hrvatski istoriari istiu da je biskup Ivan Antunovi
snano afirmisao bunjevako i okako ime, to je bio preduslov za irenje hrvatskog
imena na prostore Vojvodine. 42. Meutim, sam biskup Antunovi nikada nije za
Bunjevce i okce koristio prefiks hrvatski. S druge strane, dr Jovan Erdeljanovi je

isticao da se u svim istorijskim izvorima i kod svih pisaca iz prolih vjekova

Bunjevci smatraju i nazivaju Srbima, odnosno imenima kojima se nazivaju ili
oznaavaju i pravoslavni Srbi (Vlasi, Morlaci, uskoci, Iliri, Bonjaci itd.) Piui o
bunjevakom imenu Erdeljanovi je istakao da su to ime Srbima rimokatolicima dali
njihovi sunarodnici druge vjere, odnosno pravoslavni Srbi, najvie iz podsmijeha to
nisu razumjeli latinski jezik na kojem su sluali molitve i slubu Boiju. Edeljanovi
je mnoge rimokatolike porodice u Lici, koje su danas hrvatske, svrstavao u
bunjevake (srpsko-katolike) kao Maras, Biondi, Devi, Ani i druge. 43. S druge
strane, hrvatski istoriar ekog porijekla, Jaroslav idak, u svom dobro poznatom
kroatofilskom maniru Bunjevce i okce Slavonije, Baranje i Bake jednostavno
svrstava u Hrvate. Pri tom ne navodi nijedan iole ozbiljniji izvor koji bi potvrdio
takvu hipotezu. Za njega je Baka krajnji sjeveroistoni rub hrvatskog etnikog
podruja, upravo zbog svrstavanja okaca i Bunjevaca u Hrvate. Za specifian
ikavski bunjevaki govor idak jednostavno tvrdi da je hrvatski. 44.
Hrvatstvo su krajem tridesetih godina 20. vijeka poeli propagirati etniki Srbi
rimokatolici, odnosno Bunjevci i to pod uticajem ideje o stvaranju Velike Hrvatske u
liku Banovine Hrvatske u avgustu 1939. godine. Tipini primjer predstavlja spisatelj
vojvoanskog hrvatstva Petar Peki, koji je naizgled pisao u stilu monarhistikog
jugoslavenstva izjednaavajui srpsku i hrvatsku narodnost u Vojvodini, srpsko i
hrvatsko istorijsko bitisanje po principu narodnosne ravnopravnosti kljua, ali
stavljajui uvijek hrvatsko ime ispred srpskog. Negirajui srpski karakter Banata,
Bake i Baranje, Peki je iskljuivo koristio regionalni teritorijalno-etniki naziv
Vojvoani, pokuavajui da stvori poseban vojvoanski entitet. Mitoloko hrvatstvo
Vojvodine vezao je za XIII vijek kada je Bela IV doselio veliki broj Hrvata u Baku
nakon odlaska Tatara. 45. Istoriar Robert Skenderovi jednostavno je preuzeo teze
Petra Pekia o naseljavanju Bunjevaca u Vojvodinu u 17. vijeku (iz Bosne i
Dalmacije), pod vodstvom franjevaca. U svojim radovima Skenderovi falsifikuje
istorijske nazive za Srbe (Raci, Slaveni, Iliri, Dalmatinci, Morlaci drugi) i jednostavno
ih predstavlja kao nazive za Hrvate.46.
Stvarne narodne voe Bunjevaca i okaca bili su bunjevaki rimokatoliki sveenici,
koji su naknadno veliku energiju ulagali u njihovo pretvaranje u Hrvate. Daka
Popovi je proroki predviao da e se, zbog te injenice, ponosno bunjevako i
okako ime izgubiti u neposrednoj budunosti: okaki e se naziv izgleda potpuno
izgubiti (kao to se izgubilo ime Dalmatinac i Bonjak) iako je jo pre pola stolea
ime okac bilo rasprostranjenije i obuhvatalo je Slavoniju, Srem, juno bako
Podunavlje i Baranju. U Sremu i Slavoniji ime okac je zamenjeno imenom Hrvat, a
u Bakoj i Baranji e se vrlo brzo zameniti bunjevakim, a po negde i srpskim
imenom." 47.
Iskljuivo vjersku rimokatoliku opredeljenost bunjevakog elementa stvarali su i
jaali franjevci, naroito somborski franjevci, koji su bili njihova duhovna elita,
najueniji Bunjevac i pjesnik tog doba fra Grgur Petali fra Ivan Antunovi,
naslovni biskup kaloki, zatim otac bunjevakog pokreta Ambrozije arevi u
kojima se porodi sretna pomisao da Bunjevce-Hrvate treba preporoditi nacionalnim
duhom koji im jedini moe pruiti dovoljno snage da odole sistematskim napadima
najavljene maarizacije. Prema zamisli arevia, u Subotici je 1878. godine
utemeljena Puka Kasina koja je postala kulturno arite i tvra nacionalne snage
Bunjevaca-Hrvata ne samo Subotice, ve i u cijeloj Bakoj. 48.

Propaganda hrvatstva iz Zagreba vrila je pojaan pritisak na Bunjevce, naroito od

formiranja organizovanog Hrvatskog narodnog pokreta 1935. godine. Ideolozi
hrvatstva su tada forsirali tezu da se jo od vremena biskupa Antunovia, sveenika
Paje Kujundia, dr Sudarevia govorilo da su imena Bunjevac, okac, Ilir, Bonjak,
Dalmat, ooboki, sinonimi za hrvatsko ime, odnosno, da su sva navedena imena,
inae istorijski nazivi za Srbe, vezana za hrvatsku narodnost.
U vreme majskih izbora 1935. godine rimokatoliki sveenici su govorili. da nae
asno i poteno bunjevako ime zadrimo u naem srcu, ali da javno ispovjedamo kao
narodnosno ime, kad nas za to pitaju, ime Hrvat. Prilikom popisa stanovnitva grada
Subotice, u oktobru 1935, sveenici su Bunjevcima savjetovali da u rubriku narodnost
obavezno upiu ime Hrvat. 49. S druge strane, dravne vlasti u Bakoj su nesvjesno
podupirale hrvatstvo, poto su naivno procjenjivale da je za dravu opasnija maarska
nacionalna linija od irenja slavenskog hrvatstva.
*
Kraovani
Srbi rimokatolici u Rumunjskoj Kraovani (Karaovani), koji ive u dolini rijeke
Kara, u blizini rudarskog grada Reice, prema podacima iz relativno obimne
literature, doselili su se u 15. vijeku uglavnom iz jugoistone Srbije i i jedan dio iz
Bosne. Prema procjeni filologa, govorno pripadaju kosovsko-resavskom narjeju, uz
primjese timoko-opskog izgovora, pa se na osnovu toga moe zakljuiti da su
njihovi preci starinom poticali iz jugoistonih dijelova Srbije.
Prema podacima opata Petra Vlaia, u isto vrijeme u dolinu rijeke Kara doseljavali
su se i itelji iz Bosne pod imenom Bonjaci", koje on naziva Hrvatima". 50. Najee
su ih nazivali kao i oni sami sebe, Kraovanima, vezujui njihovo porijeklo za okce,
Bunjevce, Srbe, Bugare, da bi na kraju pod uticajem Rimske crkve i velikohrvatske
propagande preovladala fantastina teza o njihovom hrvatskom porijeklu.
Meutim, o njihovom srpskom porijeklu svjedoi injenica da su Kraovani najvie
slavili urevdan, zatim Svetu Paraskevu i Svetog Iliju, uz mnoge obiaje stoarskog
karaktera.51. Misionarskom aktivnou bosanskih franjevaca, u 17. vijeku je uvrena
rimokatolika vjera. Vatikanski dokumenti svjedoe da je u Karaevu sredinom 16.
vijeka bilo oko 600 rimokatolika bez prisustva izmatika" (pravoslavaca) i jeretika"
(protestanata). 52.
Dominacija rimokatolike vjere u ivotu Kraovana dovela je do izvjesne izmjene
govora i narodne pjesme i to pod uticajem crkvene rimokatolike knjievnosti
(poneki ikavski jeziki oblik). 53. Ovu konstataciju potvruje i opat Petar Vlai:
Redovito govore ikavtinom, napose crkvene rijei vazda su u ikavtini". 54.
Lingvista Petar Vlahovi, prema Vlaievim rijeima, zakljuuje slijedee: Ako se
ovome doda da je u kolama bila u upotrebi Poetnica i itanka za katolike puke
uione koju je sloio Ivan Mihajlovi, a izdalo Drutvo sv. Antuna u Subotici,
onda je jasno koliki je bio uticaj sveenika da se u ematizme na zalaganje o. Petra
Vlaia, unese kako Kraovani govore lingua croatica, a ne crassovana ili
illirica". 55.

Knjiga Petra Vlaia o hrvatstvu Kraovana iz 1928. pobudila je veliko zanimanje

hrvatske javnosti za sudbinu tih udaljenih segmenata naeg naroda". O toj knjizi 1928.
godine govorilo se i na sastancima Narodno-odbrambene sekcije" Zbora duhovne
mladei zagrebake koja je imala propagandni zadatak da razvija interes za nae
(hrvatske N. ) ljude u susjednim zemljama. U vreme hrvatskog masovnog
politikog bunta 1935. godine, preko Hrvatskog narodnog pokreta, Kraovanima su
slate propagandne knjige, koje su darovale Matica hrvatska i Hrvatsko knjievno
drutvo Sv. Jeronima, i to na adresu rimokatolike crkvene zajednice u Kei.
Kulturna veza zagrebakog Kaptola sa Kraovanima trajala je do kraja 1936.
godine, kada je i prekinuta da bi veza sa Keom ponovo bila uspostavljena tek 1977.
godine. Tehnologija uspostavljanja, odnosno obnavljanja vjersko-nacionalne veze sa
Karaevcima bila je slijedea: Nakon 34 godine uspostavljena je veza sa skupinom
Hrvata koji nose naziv Karaevci. Veza je uspostavljena tako da su oni zamolili da im
se alju boine i uskrnje estitke za koje su saznali godine 1967. u Glasu koncila.
Zapravo, radilo se o molbi, tada jo bogoslova a danas upnika u Lupaku, Marijana
Tjinkula iz sjemenita u Alba Juliji. Isto se tako javio godine 1970. i drugi
sjemenitarac, danas kapelan u Reici, Petar Dobra, takoe iz Alba Julije, s istom
molbom. Te se veze odravaju do danas". 56. Prema podacima Vijea biskupskih
konferencija za hrvatsku migraciju iz takvih novih kratkih veza odjednom nastadoe
brojni Hrvati u Rumuniji ukupno 12.000, dakle skoro svi Kraovani postadoe
Hrvati. Odmah poslije uspostavljenih veza 1977. godine upnici karaevski proglasie
srpsko-katoliki karaevski narod Hrvatima. Jaka rimokatolika propaganda i
organizovan vjerski ivot vrlo brzo su davali eljene rezultate. 57.
*
"Hrvat" se ipak pie malim poetnim slovom*
U razdoblju intenzivne svehrvatske rimokatolike i politike istoriografske i
publicistike propagande, koja je trajala tokom 19. i 20. vijeka, usvojena je istina,
ne samo u hrvatskim ve i u odreenim srpskim pa i u svjetskim naunim krugovima,
da su Hrvati stari etniki narod, koji je nestao neznano gdje poslije maarske
okupacije krajem 11. vijeka, da bi se onda odjednom pojavio u 19. vijeku kao
formiran politiki narod sa jakim hrvatskim dravnim pravom na teritorije na
zapadu i jugu od Istre do Boke Kotorske, i na sjeveroistoku do Srijema, Baranje i
Bake.
Meutim, neophodno je istai da su sve manifestacije hrvatske graanske politike u
19. i 20. vijeku bile pod okriljem fikcije hrvatskog dravnog prava, koje je samo u
oblasti fantastine dravno-pravne teorije proglasilo postojanje tisugodinje
hrvatske dravnosti. Tzv. hrvatsko dravno pravo stvarno se sastojalo od zbirke
normativnih pojedinanih propisa i pismenih garancija koje je Austro-Ugarska
propisivala za svoje cesarovine", a koje su obuhvatale, u najboljem sluaju, izvjesnu
za Be i Budimpetu nekodljivu lokalnu administrativnu autonomiju i to u sporednim
zemaljskim" pitanjima. Jasno je da je vlast u banskoj Hrvatskoj i Slavoniji dolazila iz
Budimpete koja je postavljala banove i ostalu niu administraciju i koja nije zavisila
od lokalne politike igre u Hrvatskoj i Slavoniji.
NIKOLA UTI

*uzeo sam slobodu nadnuti podnaslove, C. Merlocampi

1. J. Bartntajn, O rasejanom ilirsko-rascijanskom narodu (1761), Beograd

Valjevo, 1995; ;. F. fon Taube, Kraljevstvo Slavonija i vojvodstvo Srem, Novi
Sad 1996; J. Schnjicker, Zur geschichte der kirchlichen union in der
croatischen Militrgrenze Wien, 1874.
2. J. Bartntajn, O rasejanom ilirsko-rascijanskom narodu (1761), 277.
3. And. Gavrilovi, O Vukovu izdanje narodnih pesama. Po podacima beke
cenzurne arhi- ve, Prosvetni glasnik, Beograd, XXXIX/1922, sv. 1112 (cit
prema: Kopitar i Vuk, Beograd. 1980, 93).
4. LM Kosti, Sporni predeli Srba i Hrvata, Beograd 1990, 2223.
5. N. uti, Rimokatolika crkva i hrvatstvo od ilirske ideje do velikohrvatske
realizacije. 14531941, Beograd 1997,
6. Isto, 3536.
7. Isto, 36.
8.
9. Nikola uti. Istorija 20. veka, 2/2005.
10. F. Elek, Ausztriai birodalom Statistikaja es foldrajzi leirasa, Pest 1857, 36.
11. Statistiki atlas Kraljevina Hrvatske i Slavonije 18751915, priredio dr R.
Signjar, ravnatelj Kraljevskog zemaljskog statistikog ureda, Zagreb 1915.
12. Slovenaca je bilo u kotaru Zagreb i Varadin oko 10%, u kotaru Koprivnica,
Krievci, Karlovac, Sisak, Suak, abar do 5% (isto).
13. Po popisu iz 1869. rimokatolika je bilo 1286.749, po popisu iz 1880. godine
1346.476, iz 1890. godine 1, 346.476, iz 1890. godine 1553.075, iz 1900.
godine1710.425, iz 1910. godine. 1863.847 (isto).
14. Istoriari i publicisti moraju biti krajnje oprezni kod koritenja literature
hrvatske produkcije. Tako npr. nekritikim citiranjem iz radova hrvatskih
istoriara, kao i nedovoljnim sopstvenim. promiljanjem, geograf prof. dr
Jovan Ili nesvjesno je smanjio broj Srba na prostorima Hrvatske i. Slavonije.
Ili je naveo da je prema popisu iz 1910. Srba bilo oko 611.000, dakle prema
ukupnom. broju pravoslavaca (J. Ili, Republika Srpska Krajina, 43). Profesor
Ili je, meutim, previdio injenicu da je u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji
bio ogroman broj Srba rimokatolika koji su, poto su popisi vreni po
vjerskom kriterijumu, ukljueni u ukupan broj rimokatolika.
15. F. Barbali, Peroj srpsko selo u Istri, Zagreb 1933, 3.
16. Carlo de Franceschi, LIstria note storiche, Parenzo, 1879; Don A. Marcich,
Quando e. come vennero gli Slavi in Istria, Archeografo Triestino XIII,
Trieste, 1887; B. Schiavuzzi, Cenni. storici sull etnografia dell Istria. Atti e
memorie XVII, XVIII, XIX, XX; Camillo de Franceschi, La popolazione di
Pola nel secolo XV e nei seguenti, Trieste 1907.
17. F. Barbali, nd, 1415.
18. E. Nikolich, Colonie di Slavi di Dalmazia nell Istria. Biblioteka za povijest
dalmatinsku, Dubrovnik 18821883 (cit. prema: F. Barbali, nd, 1415).
19. F. Barbalic, nd, 16.
20. Isto, 25, 47, 49.
21. N. Stancic, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji.
Mihovil Pavlinovic i njegov krug do 1869, Zagreb 1980, 364..
22. J. idak, M. Gros, I. Karaman, D. epic, nd, 168.

23. Sava Bjelanovic, politicar i publicista, roden u evrskama 15. oktobra 1850, a
umro u Zadru 2. marta 1897. Pravne nauke zavrio je u Beu. . Godine 1880.
pokrenuo je u Zadru nedeljnik Srpski list. Posle njegove zabrane 1888,
izdavao je nedeljnik Srpski glas (do 1905) kao organ Srba. u Dalmaciji. Od
1883. bio je poslanik u dalmatinskom saboru, a potom biran za srpskog
poslanika u beckom parlamentu.
24. J. idak, M. Gros, I. Karaman, D. epi, nd, 168.
25. Pavlinovi hoe saveznike, te ih kupi gdje ih god nae. Dobro mu je doao
politiki pekulant, razvraeni inovnik, vojnika batina, sve to slui njegovoj
misli. Najzgodnija mu je eta u Zagrebu, u onijem Slovencima, Nijemcima i
ifutima (Jevrejima N. .) glavnog grada Hrvatske u kojijem se hrvako
pravo u snu prikazuje u vidu pustog Eldorada na istoku. Napokon Pavlinovi
je naao za izvrenje svoga plana onu toku, koju je zalud Arhimede traio.
Taj nepomini oslonac, s koga on misli svijet izvrnuti, lei u politici Nijemaca
i Maara (Srpski list, Zadar 1882, cit. prema: Prilozi iz nacionalne istorije
drave i prava u XIX i XX veku, priredio dr Dragan Suboti, knj. II, Beograd
1996, 147).
26. Srpski glas, 29. april 1897 (cit. prema: S. Boi, Srpski list - glasilo Srpske
narodne. stranke na Primorju 18801904, magistarski rad, Beograd).
27. Isto, 19. maj 1892.
28. K rijeenju pitanja: je li Makarsko Primorje hrvatsko ili srpsko, Srpski List,
29. jul (10. avgust) 1887 (cit. prema: S. Boi, nd, 144).
29. S. Boi, nd, 144).
30.
31. Istrorijski arhiv Kotora, Dnevnik Antuna Miloevia.
32. Isto, vodi 126/1, naziv Zvon, Kotor 22. juna 1899.
33. IAK, vodi 126/I, naziv ZVON, godina 1900, fasc. II.
34. Isto, M. Krstovi, naelnik Tivta velecijenjenom Odboru Zvonimirova drutva
u Mua, Tivat, 6. maj 1900.
35. IAK, 1908, fasc. IX, Govor izreen od gosp. predsjednika Iva Simovia na
prvoj sjednici. pod novom upravom dranoj dana 27. sijenja 1908.
36. IAK, godina 1909, fasc. X.
37. Katolika crkva i Hrvati izvan Domovine, spomen spis o 10. obljetnici
papinskog dokumenta "De pastorali migratorum cura" i osnivanja Vijea
biskupskih konferencija za hrvatsku migraciju 19691979, Zagreb 1980, 99.
38. Ost-Slavonien, Baranja und West-Srem, Beograd 1996, 41.
39. Registrande des preussischen Generalstabes, Das Ausland", 1880, No. 9, S.
180.
40. Ausztriai birodalom Statistikaja foldrajzi leirasa, Pest 1857, 36.
41. Hrvatski dom zabavnik hrvatske omladine, g. III, Zagreb, 1878 (cit. prema:
R. Skenderovi, Odnos bunjevakih politiara prema unutarnjem ureenju
Austro-Ugarske Monarhije I Kraljevine Jugoslavije komparativna analiza, ,
Dijalozi povjesniara istoriara, 7, Zagreb, 2003, 198199).
42. R. Skenderovi, Odnos bunjevakih politiara prema unutarnjem ureenju
Austro-Ugarske Monarhije I Kraljevine Jugoslavije komparativna analiza,
Dijalozi povjesniara istoriara, 7, Zagreb, 2003, 198199).
43.
44. idak, Gros, Karaman, epi, Povijest hrvatskog naroda 18601914, Zagreb
1968, 6364.
45. P. Peki, Povijest osloboenja Vojvodine, Subotica 1939, 1617. .

46. R. Skenderovi, Gospodarske, kulturne i politike veze bakih Hrvata tijekom

18. i 19. stoljea, Dijalog povjesniara/istoriara, 5, Zagreb 2002, 148
47.
48.
49. AJ, Ministarstvo pravde pov. Arhiva, fascikulacija 274335, Ministarstvo
unutranjih. poslova Ministarstvu pravde, 16. oktobar 1935.
50. P. Vlai, Hrvati u Rumunjskoj, Beograd 1928, 16.
51. P. Vlahovi, Neke etnike odrednice Kraovana, Temivarski zbornik, Novi
Sad 1994, 137139.
52. Acta SC de propaganda Fide, anno 1667, sept. 9.
53. Enciklopedija Jugoslavije, tom 5, Zagreb 1962, 386.
54. P. Vlai, nd, 17.
55. P. Vlahovi, nd, 138.
56. Katolika crkva i Hrvati izvan Domovine, spomen spis o 10. obljetnici
papinskog dokumenta De pastorali migratorum cura i osnivanja Vijea
biskupskih konferencija za hrvatsku migraciju 19691979, Zagreb 1980, 99.
57.
:
1.
.
, .
, .
. a o ,
. ,
, : .
2.
: ,
.
.
.
-
. , .
.
(1818), :
, . (Serb. lat). ,
. (1849) ,
, .
, ( ), , . . ., ,
, ,
(. 2).
, , ,
(. 2).
, (1847)
(Illyr.).

 (1843), .
(1852)
(Croat.). 1818. 1852.
; .
: .
XIX ( ),
XX .
.
.
.
. .
o ,
, . ,
, .
(1818), : , .
(Serb. graec.). (1847),
(1852),
(Serbic.).

XX
. , ,
, (
) .
, : .
. ,

. .
40- XIX , .
. ,
, . .
. ,
. 1936.
.
,
.

 , , .
, , . , . .
.
, , ( )
. a
XIX .
XIX XXI
. XIX
XXI .
.
.
XIX .
( )
, .
, o ,
. ,
, . ,
( )
. . ,
(
) .
. ,
, . , . ,
. e
60- XX .
.

3.
, ,
( , ),
( / ),
. (1849),

(, , .).
, .

XIX .
!
4.

. , , ,
.
XIX .

 a ( )
( ).
Teo .
, /
.
(. -).
, .
, , , .
.
. ,
, , . ,
. , . .
: ()
() 40- XIX
, . . ,
. .
, ,
, .
() , . , .
.
5.
, , ,
. ,
. .
( ),
. .
, .
, .
() ()
,
( ).
.
, ,
() ,
.

. , . , .
.
, .
.
(, , , ,
, , , , , ),
(, , , ,
, , , , ).

(. ) , (
) .
6.

, . . , ,
,
(Serb. lat.), . (Illyr.), . (Croat.).
, . , . .
? .
:
,
.
, ,
.
, () (
) . XIX
. , ,
.
,
,
. ,
.
, ,
. . ,
.
.
, , ( )
. -
.
.
,
.
, .

: .
: .

.
Arijevstvo - jeres i promaaj
dr Aleksandar Birvi
- Uvodna napomena: U ovom lanku u koristiti izraz Sveta Trojica, Izraz Trojstvo
je pomalo nezgodan. On je istog tipa kao i re dvojstvo, a to je deo naziva klinike
slike za duevne bolesti (dvojstvo linosti, izofrenija). Trojstvo bi tako oznaavalo

kliniku sliku za bolest u kojoj jedna ista osoba sebe doivljava kao tri linosti (raspad
linosti).
Piui o caru Konstantinu (Iskre 1/86, str. 10-11) pominjao sam Arija i arijevstvo.
Nadam se da sam doprineo upoznavanju istorijskih kretanja Konstantinovog vremena.
eleo bih da nai itaoci dou i do nekih daljih i - pretpostavljam - korisnih saznanja.
Arijevstvo je jedna od senki u prolosti hrianstva. Ono je zanimljivo zato to u
njemu uestvuju znamenite linosti, dogaaji u vezi sa njim su burni, a zanimljivo je i
kao bogoslovsko uenje.
U svojim glavnim vidovima, arijevstvo nije poricalo veru u jednog Boga kao Svetu
Trojicu. Naprotiv, arijevstvo je nastalo iz napora da se trojinost Boija nekako
objasni. Ta nastojanja su postajala i pre pojave Arijevih stavova. Arije i arijevci su
nastavili, produbili i razvili neto - to je tinjalo i pre njih.
Bilo je, naime bogoslova koji su, negde krajem treeg i poetkom etvrtog veka, uili
ovako: Bog je jedan, ali ima tri lica (slino ulogama u starogrkom i starorimskom
pozoritu); ta lica nisu meu sobom jednaka po sili, vlasti i pravima; Sin je potinjen
Ocu, ne samo u odnosu na slubu (dela i zadatke), nego je to i potinjenost sutina
(biti); svako lice ima boansku sutinu, ona je ista, ali nije jedna. Zbog uenja o
potinjavanju i potinjenosti sutina, ovo bogoslovsko miljenje je nazvano
subordinacionizam (latinski "subordinatio" znai: potinjavanje).
Gde je umnost, a gde li bezumnost?
Ovakva objanjenja polaze od pretpostavke da se trojinost jednog Boga moe ne
samo veronauno izraziti nego i objasniti sredstvima razuma. Svet oko Sredozemnog
mora bio je zadojen grko-rimskom filozofijom i orijentalno-egipatskim misticizmom.
Blistala je ljudska gordost: ljudski um je sposoban da obuhvati Boga. Ovo shvatanje
(uz ostala dela gordosti) Vizantija je prokrijumarila u hrianstvo. Pogledajmo
crkvene kalendare. Mnogi grki crkveni pisci i velikodostojnici imaju vii
bogoslubeni in (crveno slovo) od pojedinih apostola. U ovom pogledu Grci su sebe
nametnuli ne samo pravoslavcima nego i rimokatolicima i istonim crkvama.
Kao to i danas neki tvrde da znaju ta Bog misli i smilja (vene planove Boije,
Njegov naum i preodreenja), tako su i u poetku IV. veka Arije i njegove pristalice
mislili da poznaju sutinu bia Boijeg i unutranje odnose u Bogu samome. Oni
dodaju nove iskaze ve postojeem subordinacionizmu. Nabrojau najvanije: Sin je
ne samo drugaiji, nego je i razliit od Oca; Sin nije Otac zato to Sinovljeva sutina
nije ista sa Oevom; Sin je potinjen Ocu, Otac je rodio Sina prema svojoj volji; Otac
je Sina stvorio u vremenu; to znai da Sin nije vean, nego je nastao kasnije - bilo je
vreme kad Otac nije imao Sina; Sin je mlai od Oca. Paljivom itaocu se namee
zakljuak da je arijevstvo preslikavanje ljudskih odnosa na bie Boije, odnosno:
arijevstvo je sutinske odnose ivog Boga krojilo po uzoru grke porodice onog
vremena.
U tom smislu su arijevci Sina smatrali tvorevinom. Gospod Isus je za njih bio prva
tvorevina. Po njihovom veroispovedanju Otac je neposredno stvorio Sina, a preko
Sina (dakle posredno) je stvorio sve ostale tvorevine. Stvaranje je Otac predao Sinu,

tako da je Sin posrednik i izvrilac stvaranja. Arijevci smatraju da se za Sina moe

rei daje neposredno stvoren iz nebia (ni iz ega), te ne moe biti iste sutine sa
Ocem, jer Otac nikad nije bio nebie. Otac je, naime, bie neogranieno prostorom i
vremenom.
Meutim, arijevstvo je uglavnom smatralo da je Sin toliko blizak Bogu Ocu, da se o
Njemu mirno moe kazati da je Sin Boiji i da je Bog. Tu su arijevci postavljali jednu
filozofsku razliku: postoji istiniti Bog i Bog po ueu. Tako Sin nije istiniti Bog,
nego je Bog po ueu. Sin potpuno uestvuje u Boijoj vladavini (neto kao
vizantijski savladari) te ga hriani s pravom i iz utivosti potuju kao Boga.
Sinovljeva stvorenost je tako sveobuhvatna da arijevci ne govore o Isusovoj dui i
duhu. To je za njih nevano. Njihovo uenje o oveku (antropologija) polazilo je od
stava da je meso (telo) ogrta due, odn. "unutranjeg oveka". Otuda proizilazi i
njihovo tumaenje izraza "I Re postade telom": Sin je uzeo na sebe meso (telo) kao
ogrta Rei, ali nije postao pravi ovek. Razume se, svi arijevci nisu ovo tumaili na
isti nain. Bilo je nekima od njih lake da ne prouavaju Sveto pismo, jer im ono i nije
prualo podrke.
Prema uenju arijevaca Sveti Duh je takoe stvoren iz nebia. I Njegova sutina je
potinjena. Preko Njega Otac obnavlja i odrava ostale tvorevine. U ono vreme
(izmeu 318. i 325. god.) stavovi o Svetom Duhu nisu izazvali takvu buru kao uenje
o Hristu. Zato? Verovatno zbog nerazvijenosti bogoslovske misli. O treem licu
Svete Trojice nije se raspravljalo, a nije bilo ni uoblienog jezikog izraza. Sama
pitanja u vezi sa Duhom Svetim izgleda nisu bila u ii panje. Zna se da je jedan
znameniti teolog, "otac crkvene istorije", Jevsevije Kesarijski (Euzebije iz Cezareje)
poricao boansku sutinu Svetog Duha. Pretpostavljam da su uesnici sporova u vezi
sa arijevstvom smatrali da prvo treba izvesti na istinu pitanja u vezi sa Sinom
Boijim, a ostalo e biti reivo daleko lake.
Kratak spoj ili neodrivost
Arijevstvo je moglo zadobiti pristalice, ali teko da se moglo odrati. Obino se misli
daje arijevstvo propalo zato to je carska vlast podrala njegove protivnike. To je
tano samo jednim delom: ortodoksija je ideologija na vlasti. Ipak, vlast je odlukama
protiv arijevstva dala snagu dravnih zakona. To nije mala stvar, ali treba imati na
umu da ti zakoni nisu bili osobito dosledno sprovodeni iz sledea tri razloga:
- Rimsko Carstvo se u ono vreme ve raspadalo. Njegovo pravo je teorijski bilo dobro
i zaokrueno, ali je bilo vrlo mnogo snalaljivih ljudi koji su veto izigravali zakone a
briljivo uvali svoje poloaje i bogatstva.
- Car Konstantin nije bio hrianski obrazovan niti oduevljen za pravovjerje. S jedne
strane nije bio upuen u bogoslovska miljenja i sporove, a s druge strane bio je
kolebljiv.
- Izvan Rimskog Carstva, a i u pojedinim oblastima njegovim, nije se uopte marilo za
carske zakone. Dobar deo nosilaca vlasti nije bio pismen ili je ta pismenost bila
nedovoljna. ta su oni mogli da shvate i sprovedu?

Valja sagledati i uzroke koji proistiu iz samog arijevstva. Ono se nije ponaalo kao
organizovano sledbenitvo. Ono je pokuavalo da neto objasni, ali je zapalo u
mnotvo drugih nejasnosti. Arijevci su bili uticajni pojedinci, prvenstveno iz crkvenih
krugova. Oni su meu sobom raspravljali pismeno i ueno. Ostali vernici su
uestvovali kao navijai: strasno, zaslepljeno, naglo, nasilniki i bez uea razuma (a
rasprave su ipak oblik razumskog razlaganja i izlaganja).
Pretpostavimo da nije bilo Nikejskog sabora (325. god.), da nije bilo velikana crkvene
misli koji su odbranili uenje o Svetoj Trojici, te da su arijevci mogli da se nesmetano
razvijaju. ta bi se dogodilo? Stalnim poniavanjem Hrista dosledni arijevci bi se
vratili na neku vrstu judaizma, koji ne bi bio neprijateljski raspoloen prema
Spasitelju, ali mu On i ne bi bio Spasitelj. Oni bi se pretvorilo u neku vrstu islama bez
abe: umesto Meke hodoastilo bi se u Jerusalim. Tu bi se potovao Hristos, ali to ne
bi bilo hrianstvo, jer je odbaen stav: "Hristos je Gospod!"
Istraivati, ali ta?
Arijevstvo je krenulo putem vizantijskog miljenja. U njemu su preovlaivale logika i
dijalektika, a Sveto pismo je vredelo samo ukoliko potpomae ljudskom miljenju.
Naalost, ni suprotna strana nije bila privrenija Bibliji. Traena su reenja, izjave
(formule) i gledalo na prolost ("kako su to rekli oci i stareine"). Istorija je postajala
svojevrsno otkrivenje (nazvano: sveto predanje). Ubrzo je dolo tzv. poluarijevstvo.
Poluarijevci su izmudrovali izjavu: Sin je sline sutine sa Ocem, ali nije iste sutine
sa Ocem. Ta izjava je postojala i ranije, ali su joj poluarijevci dali novu snagu. I ovo
shvatanje je posledica gordosti i zaboravljanja duha Biblije. Veina onih koji misle da
e reiti sutinu Boga ivoga zaboravlja onu divnu izreku "Jesti mnogo meda nije
dobro, ni istraivati slavu njihovu nije slavno" (Prie 25,27).
Nerazumevanje biblijskih izvetaja o Hristovoj poniznosti i oveanskoj prirodi
dovelo je do zabune: arijevci su pobrkali privremenu Sinovljevu potinjenost i
proglasili je za izvornu, sutinsku i stalnu nejednakost. Ovo drugo su pripisivali Sinu,
a ono prvo nisu uzimali u obzir. Uostalom, arijevstvo je koristilo nespretnosti i
nedoreenosti dotadanjih pokuaja da se objasni trojinost jednog Boga. Razvojem
dubljeg poznavanja Svetog pisma, arijevstvo se selilo u oblasti gde je to poznavanje
bilo slabije (na primer, meu Gote). Kasnije su ti narodi postali bogoslovski pismeniji
i arijevstvo je iezlo.
Protivnid arijevstva nisu arijevce smatrali kao protivnike Boije trojinosti. Tako se
deavalo da se arijevci obraaju na redovno (dravno) hrianstvo. Neki od njih su bili
krteni u arijevstvu, a neki mu kasnije pristupili. Od njih se nije zahtevalo da se
ponovo krste "u ime Oca i Sina i Svetoga Duha". Oni su primani bez krtenja, jer se i
arijevsko krtenje obavljalo po trojinom pravilu. Krtavanje u ime Svete Trojice
primenjivano samo nad onima koji su otili u krajnost te tvrdili da Sin ne samo da nije
iste sutine sa Ocem, nego da Sin isto tako nije ni sline sutine sa Ocem. Meutim,
ovi su se pojavili kasnije i od njih su zazirali i sami arijevci (odn. njihovi nastavljai
poluarijevci).
Zaista, "istraivati slavu njihovu nije slavno".

Zatoenici "Kule straare"

Ivan Kuhai
- JEHOVINI SVEDOCl ILI UDRUENJE KULE STRAARE
"Dragi moji, ne verujte svakom duhu, nego proveravajte duhove - jesu li od Boga, jer
su mnogi lani proroci izili u svet. Po ovome poznajte Boijeg duha: od Boga je
svaki duh koji ispoveda da je Isus Hristos doao u telu, a svaki duh, koji ne ispoveda
Isusa, nije od Boga; i to je antihristov duh za koga ste uli da e doi, i sad je ve u
svetu." (1. Jn. 4:1-3)
"A Duh razgovetno govori da e u poslednja vremena odstupiti neki od vere sluajui
lane duhove i nauke avolske." (1. Tim. 4:1)
Pokret Jehovinih svedoka je u svojoj istoriji imao nekoliko velikih kriza. Zadnju su
imali 1975. godine. Svedocima je tada bilo nametnuto verovanje da e se konana
bitka kod Armagedona dogoditi u oktobru 1975. godine. Njihov ugled je bio ukaljan a
revnost u irenju "nove istine" je bila poljunjana. lanstvo koje je munjevito raslo pre
davanja "Armagedonskog predskazanja", sada se osulo. Mnogi sledbenici Jehovinih
svedoka su napustili svoj posao i prodali svoje kue, da bi se bolje pripremili za taj
dan. Meutim, kako je taj dan doao i nita se nije dogodilo, morali su se suoiti s
gorkom injenicom da su bili zavedeni - izmanipulisani. Mnogi lanovi su napustili
pokret nakon dugogodinjeg lanstva. Odnedavna se broj sledbenika ove ogranizacije
ustalio i ponovo poeo da belei rast. Najvei razlog tome je taj to su oni sa
fanatinom revnou posveeni svome pokretu - koji im je sve. Meutim, uprkos
njihovoj velikoj revnosti i organizovanosti, za posmatraa sa strane oni izgledaju kao
podjarmljeno drutvo bez imalo radosti i ivota.
I. POREKLO - RAZVOJ
Za utemeljenje organizacije Jehovinih svedoka zasluno je etvoro njihovih voa.
1) C. T. Russel (arls Rasel, 1852-1916), prezbiterijanac, vodio je grupu ljudi u
prouavanju Biblije. Pod uticajem Adventista sedmog dana prorekao je drugi Hristov
dolazak za 1874. godinu. Kada se prorotvo nije ostvarilo, tvrdio je da se Hrist vratio
nevidljivo, oznaavajui time poetak Armagedona i ustanovljenje Boijeg
kraljevstva na nebu. 1884. godine Rasel je osnovao Kulu straaru i traktatno drutvo
sa seditem u Brooklynu (Bruklin). 1909. godine govorio je da e oktobra 1914.
godine zapoeti Armagedon. Raselovo neispunjeno predskazanje, da e vladavina
neznaboaca nad svetom biti okonana 1914. godine unitilo je njegovu reputaciju.
Umro je 1916. godine. Jehovni svedoci su ubrzo prekinuli svaku vezu sa Raselovim
uenjem i .prorotvima..
2) J. F. Rutherford (Raderford, 1869-1942), nazvan "sudija Raderford", jer je to bio
po zanimanju, izgovorio je 1918. godine svoju uvenu propoved "Milioni koji sada
ive nee videti smrti". U toj propovedi je popravio datum Hristovog ponovnog
dolaska sa 1874. na 1914. godinu. Hristov dolazak e okonati vek neznaboaca i
otpoeti hiljadugodinje carstvo i sud nad Sotonom. avo je bio udaljen iz neba i
osuen da na zemlji vlada nad narodima. Raderford je bio odlian administrator.
Preobrazio je drutvo u dobro i strogo disciplinovanu organizaciju. Propagirao je

snano neprijateljstvo protiv hrianstva i svih crkava. Prorekao je da e se 1925.

godine Avram, Isak i Jakov ponovo vratiti na zemlju. U Kaliforniji je sagradio kuu
za njih. Od 1931. godine se nazivaju "Jehovnim svedocima" prema stihu iz Isaije
43:10.
3) N. H. Knorr (1905-1977) je u organizaciji napredovao kao tampar. Sastavio je
prevod Biblije Kule straare: Novi svetski prevod Svetoga Pisma. Bio je sposoban
propovednik i administrator. U vreme dok je on bio lider dolo je do napretka i rasta
organizacije. I on je prorekao Hristov drugi dolazak i kraj sveta, ali za 1975. godinu.
Bilo je to jedno od mnogih pogrenih predskazanja koje je prilino umanjilo moral
pokreta. Od tog vremena su mnogi sledbenici napustili pokret.
4) D. W. Franz (1893-?). Pokuao je da savlada niski moral i raspoloenje zbog
neostvarenog predskazanja (1975). Vostvo se sastoji od upravnog tela. Postoji
snana birokratija. Pokret je doiveo mnoge kontroverze i mnoga progonstva.
II. GLAVNA VEROVANJA
1) O SEBI SAMIMA: Jedino oni objavljuju Boju istinu, a jedina nada za svet je u
pristupanju njihovom pokretu.
2) BOG: Bog je jedna osoba, Jehova, koji je nekad sam postojao u svemiru. Nauka o
Bojem trojstvu pripada mranom i neprosvetljenom dobu, koje je i prouzrokovalo
nastanak te nauke. Trojstvo je ludost izmiljena od strane teologa. Bog je oduvek
nepoznat i nikada se nije objavio nikome. Ne postoji niko slian Njemu, da bi ga
mogao otkriti ljudima.
3) BIBLIJA je samo preko Kule straare nepogreiva i autoritativna. Omiljeni nain
korienja Biblije Jehovinih svedoka je korienje citata kojima podupiru svoje
uenje, tj. Kulu straaru.
4) PROPOVEDANJE - PORUKA. Saetak: "Blizu, pred vratima je Jehovino
nebesko kraljevstvo. Blizu su i Armagedon i kraj. Tada e zlo biti uniteno.
Ustanovie se Boja vladavina (teokratija) na zemlji."
5) ISUS je "Boji sin" ali ne i "Sin Boga" - on nema boansku prirodu. Bog je stvorio
Isusa koji je u nebu bio arhaneo Mihajlo. Na zemlji je bio ovek, i samo ovek, a ne
boansko bie. Isus nije imao dve naravi, oveju i boansku. On je prvi od Boijih
stvorenja, ali je inferioran prema Jehovi. Isus je glavni svedok. On se potinio volji
Jehove prilikom krtenja. Njegov ivot (kao savreno ljudsko bie) i smrt na stubu (a
ne na krstu) bio je otkup za Adamov greh. Isus je danas prisutan duhom. Svedoci se
mole Jehovi po Isusu, iako odbacuju trojstvo.
ovek Isus Hrist je mrtav za uvek. Njegovo ljudsko postojanje prestalo je na stubu.
Isus ne samo da je morao da umre, nego i ostaje mrtav za sva vremena. Kad ga je Bog
podigao iz mrtvih, vratio se u nebo kao duh. ovek Isus Hristos u telu nikada nije
vaskrsnuo iz mrtvih. Niko ne zna ta se desilo sa njegovim mrtvim telom i kako se
ono pretvorilo u gasove.
6) SVETI DUH nije Bog. Umesto toga Duh je prema njima bezlina, nevidljiva,

aktivna sila. Ova sila pokree svoje sluge da izvravaju njegovu volju, ali on nikako
nije osoba ili Bog.
7) GREH: Smrt i unitenje su plata za greh. Za vreme Hiljadugodinjeg carstva
ljudski duh e biti probuen, da proe kroz jo jednu probu i tako mu se prui jo
jedna mogunost dobijanja venog ivota. ovek danas ne umire zbog svojih vlastitih
greha, nego zbog Adamovih greha. "Po Adamu svi pomree." Nakon
Hiljadugodinjeg carstva e svako umreti za svoje grehe.
8) IZMIRENJE SA BOGOM. Otkupna cena, koju je Isus dao na stubu, ne osigurava
blagoslov i veni ivot ljudima, nego samo novu mogunost da svako pokua pridobiti
veni ivot. Jedan pravedan ivot moe izbaviti samo jedan nepravedan ivot - i nita
vie. Izmirenje se odnosi i vai samo za prvog oveka - Adama. Kazna za greh je smrt
i prestanak bitisanja, a ne Hristovo stradanje i smrt.
Cena koju je Isus platio na stubu ne znai da je grenik opravdan pred Bogom i da on
sada ima pristup Bojim blagoslovima. Ta cena jedino oslobaa onog grenika koji to
prihvati od prvog Bojeg suda, i prua mu priliku da ponovo pokua da pridobije
veni ivot. Da bi Adam dobio pravo na novi pokuaj za spasenje tokom
Hiljadugodinjeg carstva, Hristos je dao svoje lino postojanje kroz smrt. Njegove
muke i patnje nemaju nikakav znaaj kao otkupna cena za oveanstvo. Bitno je da je
Hristos lino umro da bi spasio Adama od smrti i prestanka postojanja.
9) SPASENJE. Isusova smrt na krstu - ili na "muenikom stubu" - kako vole rei ne garantuje nikome veni ivot. ovek to moe prihvatiti kao otkupninu za prole
grehe, ali jedina garancija za veno spasenje je u neprestanoj pokornosti Bogu, kao to
se objavljuje u organizaciji Kula straara. Biti spaen ustvari znai: "biti duhovno
uzdignut", a za to su potrebne tri stvari: a) vera u Jehovu, b) vera u Hristovu otkupnu
rtvu (za prole grehe) i c) dobra dela: tj. krtenje, rad za Drutvo Kule straare,
ispravno ivljenje, neprekidno svedoenje za Jehovu itd.
Niko ne postaje besmrtan putem novog roenja. Svakome e ponovo biti data ansa, a
test e odluiti da li e neko dobiti veni ivot, ili ne. oveanstvo je dovoljno
upozoreno kroz dosadanja iskustva sa grehom i njegove gorke posledice. Zato
moemo biti sigurni da e venu smrt okusiti samo oni najokoreliji, koji su zanemarili
i propustili i tu drugu priliku za spasenje.
10) HRIANSTVO: Sve druge crkve su od Sotone, koji ih nadzire i sa njime
upravlja.
11) DRAVA: Sebe smatraju strancima na zemlji. Zbog toga je zabranjeno glasanje i
sluenje vojnog roka. Svaku vlast nadzire i kontrolie avo.
12) BOJI SUD: Svi koji umru bez toga da prihvate "novu istinu" dobie jo jednu
priliku da se spasu. Njima e biti data nova mogunost da uju Evanelje. Ako ni tada
ne posluaju Boje opomene i ne prihvate spasenje, onda e biti uniteni i prestae da
postoje za svu venost. "Druga smrt" je to unitenje i prestanak postojanja. Negiraju
postojanje pakla. Bog je toliko dobar, da ne moe dozvoliti postojanje bespomonosti
i muka u paklu. U Hiljadugodinjem carstvu Bog e potpuno obnoviti oveanstvo i
celu tvorevinu koja pripada zemlji prema prvobitnoj zamisli. Pre konanog suda

postojae poslednja prilika da se prihvati Jehova.

Boji plan je da prui oveku mogunost da sam uvidi prokletstvo greha, i zauvek
shvati da greh ne slui niemu, kada nastupi vreme spasenja. Svaki ovek koji i drugi
put odabere bezboni put bie kanjen venom smru, od koje ne postoji mogunost
izbavljenja.
13) to se tie BUDUNOSTI, najvei deo Jehovinih svedoka veruje da e iveti
veno u raju na zemlji. Samo e 144.000 izabranih tj. "nanovoroenih" otii na nebo i
vladati sa Hristom (Otk. 7:14).
Sadanji svetski sistem uskoro e zavriti svoje postojanje u bici kod Armagedona.
Oni koji preive vladae sa Hristom 1000 godina. U tom periodu nee biti ni bolesti,
ni smrti, ni bilo kakvih nesrea. Obilno e cvetati cvee i rae plodovi, a divlje
ivotinje e postati pitome. Nakon 1000 godina svi e mrtvi uskrsnuti. Onih 144 000
koji dostignu zahtevan duhovni nivo bie u nebu; ogromna veina e iveti na zemlji.
Oni koji odbiju njihovo uenje bie uniteni - nestae.
Boje kraljevstvo na zemlji ustanovljeno je 1914. godine kad se Hrist vratio u svoj
hram i poeo da ga isti. avo je izbaen iz neba, i Bog je u potpunosti uspostavio taj
deo svoga kraljevstva. Zemaljski deo njegovog kraljevstva bie uspostavljen unutar
ivotnog veka onih koji su iveli jo 1914. godine. Svaki potres, glad, rat i katastrofa
je znak svretka koji uskoro dolazi. "Mnogi koji sada ive nee videti smrti" - esta je
i omiljena izreka mnogih Jehovinih svedoka.
III. VERSKA PRAKSA
1. Krtenje podronjenjem - kao simbol predanja.
2. Svedoenje.
3. Nedeljno prouavanje Biblije. Nedelja je za ovo najpogodniji dan. Ide se u
"Kraljevsku dvoranu" (kako nazivaju svoju salu za sastanke, "Kingdom Hall"). To je
obavezno.
4. Gospodnji obed - godinja sveanost. Jehovini svedoci jednom godinje svetkuju
"Spomen dan" (Svetu priest), jer smatraju da ga treba odravati na biblijsku
godinjicu Hristove smrti, 14. dana jevrejskog meseca Nisana.
5. Zabranjene stvari: Nedeljno bogosluenje (u nekoj drugoj crkvi), ikone, slavljenje
Boia, Uskrsa, bavljenje spiritizmom, meuverski sastanci, primanje svetenstva
(pastira, episkopa i dr.), glasanje na izborima i sluenje vojnog roka. Vrhunac svega
toga jeste zabrana da ni jedan Jehovin svedok ne sme primiti transfuziju krvi. To je
stroga zabrana. Ovo je razlog mnogih javnih osuda Jehovinih svedoka. Oni ovo svoje
verovanje zasnivaju na 1. Moj. 9,4; 5. Moj. 12,22; Dela 15,28-29.
Dakle, "Spomen dan" i krtenje jedini su formalni delovi njihovog bogosluenja.
Ostalo je kola za analizu Biblije. To su sastanci na kojima se lanovi poduavaju
kako da svedoei poseuju kue. Zatim tu su i javna predavanja i redovna nedeljna
prouavanja novo-izalog asopisa Kula straara.

IV. NAIN RASTA - SVEDOENJE

1) METOD RADA. Postoje dva oblika rada koji idu ruku pod ruku: literatura i
poseivanje.
a. Jehovini svedoci masovno ire i tampaju svoju literaturu.
b. Sistematsko poseivanje sredine. Svaki Jehovin svedok je propovednik, sluga i
izdava. Od njih to zahteva predanost, vreme, pa ak i ivot. Hrist je vrhunski model
svedoenja - on je "glavni svedok", tj. uzor. On je iao svuda: kretao se u javnosti, ali
je iao i u domove. U neke domove je i vie puta odlazio! Imperativ je da se celom
svetu propoveda pre kraja ove generacije. Kraj je blizu!
Danas su Jehovini svedoci manje pod pritiskom, manje su uporni, ali vie su
diplomatski; manje polemini - ali krajnje motivisani. Poseivanje od vrata do vrata se
radi tako to se svakom Jehovinom svedoku odredi jedno geografsko podruje rada. U
nekim mestima pokuavaju da ak dva puta godinje telefonski pozovu svako
domainstvo. Proseni Jehovin svedok poseuje, ili svedoi na 10 mesta sedmino.
Vode briljivo podatke i analize. Ponekad svedoe sami, ee po dvoje. Pripremljeni
su da govore, ali ako ne ulaze u kuu, moraju bar da ostave neku literaturu - Kulu
straaru, ili neki drugi traktat. asopisi treba da se prodaju, ali prvi put ih poklanjaju.
U poetku e izbegavati kontroverzna uenja i veliae korienje Biblije.
Moe se rei da postoji sedam koraka u njihovom programu za posete svedoenja:
1) Dati literaturu u ruku kandidata.
2) Ponovna poseta, ili ponovni telefonski poziv. Kandidata treba ohrabrivati da ita
literaturu.
3) Ubediti kandidata da poseuje sedmina prouavanja Biblije u nekom domu, a u
vezi literature Kule straare. Kandidata treba ohrabriti da se pretplati za asopis.
4) Pozvati kandidata da se prikljui nekoj domaoj grupi za prouavanje u tom kraju.
Postoji briljiva podela takvih grupa po podrujima. Uvek postoji neki centar. To
moe da bude stan voe grupe. Ovaj centar je uobiajeno mesto sastanka i zajednitva
Jehovinih svedoka.
5) Pozvati kandidata da prisustvuje prouavanju Kule straare u "Kraljevskoj dvorani"
- kako nazivaju svoju salu za sastanke. To prouavanje sledi nakon javnog govora
nedeljom. Ovo je najvaniji dogaaj. Tu se pod kontrolom "otvoreno diskutuje", a na
okupu je itava zajednica.
6) Kandidat se zatim ohrabruje da dovede svoju porodicu i svoje prijatelje. Kandidat
se zatim pouava na slubenom sastanku. Na taj nain postaje obraenik.
7) Novi obraenik se podstie - od njega se oekuje - da redovno dolazi na sastanke, i
da izvri predanje pomou vodenog krtenja. Na taj nain on zvanino postaje Jehovin
svedok.

V. JESU LI ONI ZAISTA BOJI SVEDOCI?

arls Rasel, osniva i otac njihovog pokreta, tvrdio je kako je on pouzdani strunjak
za grki jezik, tako da su po njemu, svi dosadanji prevodi Biblije nepouzdani.
Meutim, dokazano je na sudu u Kanadi, da on uopte nije znao itati grki, iako se
na sudu zakleo da zna. Jo jedan dogaaj dovodi u pitanje njegovo "hriansko
potenje". Raselovo "udesno seme ita" prodavalo se po dva dolara (tada je to realno
bila mnogo vea vrednost, nego to je to danas) za kilogram a tvrdio je da ono donosi
pet puta bolji rod od obinog ita. Tuio je lokalne novine i traio odtetu od 100 000
dolara, jer su ga nazvali laovom i prevarantom. Izgubio je parnicu kad su vladini
strunjaci utvrdili da u tom semenu nema nikakve udesne moi. Godine 1947.
Vrhovni sud u Kanadi proglasio je Jehovine svedoke "nereligijskim telom" (da nisu
hrianska crkva).
Jehovini svedoci zabranjuju transfuziju krvi. Dozvolie radije da im lan porodice i
umre, ako ne dobije krv. Pri tome se pozivaju na navode iz 3. Moj. 3:17, 3. Moj. 7:2627 i 3. Moj. 17:10-14. Ti navodi, meutim, nemaju nikakve veze s transfuzijom krvi.
Ako se pokret Jehovinih svedoka posmatra u celini, moe se zakljuiti da je to neki
"koncentrat", ili "miks", svih prastarih hrianskih jeresi proetih duhom judaizma.
Takoe, treba naglasiti da su oni po svojim shvatanjima znatno blie judaizmu nego
hrianstvu.
Ipak, oni ne ue isto to i judaizam. Sa judaizmom se slau u odbacivanju dogme o
Svetom Trojstvu, negiranju Hristovog boanstva, i po sveopte negativnom stavu
prema istorijskom hrianstvu. Od judaizma se razlikuju po tome to priznaju Isusa za
Mesiju, ili Hrista (po svom tumaenju), i to odbacuju starozavetne praznike zajedno
sa subotom i ceo obredni starozavetni zakon. Takoe, suprotno Jevrejima i suprotno
starozavetnoj praksi, Jehovino ime spominju svaki as bez ikakvog straha strahopotovanja. I ne samo to to ime spominju, nego otro osuuju Crkvu i sveopte
hrianstvo to ona ne upotrebljava tu istu jevrejsku re kao oznaku, ili ime Boje.
IZVRTANJE SVETOG PISMA
Jehovini svedoci koriste Bibliju i citiraju je, ali iskljuivo koriste njihov prevod
Biblije, ire poznat kao "NOVI SVET". Ovaj prevod je netaan, i nikada nije
prihvaen od priznatih teologa i strunjaka za Sveto pismo - stare spise.
Da bi uspeli da dokau sve svoja uenja, Jehovini svedoci se slue svojim novim
prevodom Svetog pisma, koji je po njima "najtaniji" prevod. U ovom prevodu neke
rei i interpunkciju, oni navode onako kako to odgovara njihovom shvatanju. Stihovi
su po pravilu uzeti izvan konteksta Svetog Pisma samo da bi potkrepili njihova
uverenja.
Neki primeri...
Oni prevode prvi stih Jovanovog evanelja tako da "Re", koja predstavlja Isusa koja
je bila sa Bogom, po njihovom prevodu nije Bog nego "bog".
U svim tekstovima Evanelja, kako u grkom originalu, tako i u svim ranijim

prevodima, iznesen je razgovor raspetog Hrista i razbojnika dok su jo viseli na krstu.

Razbojnik koji se kajao, kae: "Isuse, seti me se kad doe u carstvo svoje! I ree mu:
Zaista, kaem ti: Danas e sa mnom biti u Raju." (Lk. 23:42-43). Poto ove rei
Hristove govore direktno protiv njihove tvrdnje da ne postoji dua ni zagrobni ivot,
oni su tu "malo" promenili interpunkciju, tako da u njihovom prevodu - tumaenju
Hristov odgovor glasi: "Zaista, kaem ti danas: 'Sa mnom e biti u raju'." (Boje
hiljadugodinje kraljevstvo se pribliilo, str. 22; V. A. pajzer, Na pragu novog doba,
str. 200.) Sada je smisao ovog stiha na osnovu njihovog tumaenja sledei: "Danas,
kad su me ljudi raspeli i odbacili, ja ti svedoim da e sa mnom biti u raju, u dan
sveopteg vaskrsenja".
Jehovini svedoci umeju i da izbace deo citata iz Svetog pisma ako im to ne odgovara.
Evo karakteristinog primera. Apostol Pavle, dokazujui Jevrejima da je Hristos kao
Sin Boji i kao pravi Bog, vei od svih anela, poziva se na Sveto pismo Starog
zaveta citirajui Psalme. On navodi rei koje govore o Bogu Ocu i Bogu Sinu: "Tvoj
presto, Boe, stoji u sve vekove i ezlo pravosti je ezlo tvoga carstva. Zavoleo si
pravednost i omrzao si bezakonje; zato te, o Boe, Bog tvoj pomaza uljem radosti vie
nego tvoje drugove." (Jev. 1:8-9). Oigledno je, da se ovde Sin Boji dvaput naziva
Bogom. Meutim, poto Jehovini svedoci negiraju Boansku prirodu Isusa Hrista, u
njihovom prevodu i tumaenju ovaj stih glasi ovako: "Za Sina Bojeg kae Biblija:
Omilela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje. Zato ga je Njegov otac naroito
blagoslovno uzvisivi ga za Kralja Bojeg Kraljevstva". (Istina koja vodi do venog
ivota, tampano u Nemakoj, bez imena pisca, str. 131.) Naravno, kada se ovako
tumai "Sveto pismo", onda u njemu nema nieg od Hristove Boanske prirode.
U Matej 28:19-20, Hristove rei izriito spominju sva tri lica Svetog Trojstva, i
izriito tvrde da e Hristos biti sa svojom Crkvom stalno, do svretka veka, a ne tek
od 1914. godine kako je to "prorekao", njihov osniva arls Rasel. Oni odbijaju da
prihvate bilo ta od ove tvrdnje koju je rekao Hristos, onda njihov citat istog mesta
glasi ovako: "... uinite sve narode mojim uenicima krstei ih." (Boje
hiljadugodinje kraljevstvo se pribliilo, str. 30.)
Veruju da se Isus ve vratio na zemlju ali u nedivljivom obliku. To je u suprotnosti sa
onim to govori Otkrivenje (Otk. 1:7), gde kae da e Isusa pri njegovu drugom
dolasku "videti svako oko".
VI. UMESTO ZAKLJUKA INDOKTRINIRAN OD STRANE JEHOVINIH SVEDOKA
- ivotna pria Dima Aikena iz SAD.
Ja sam odrastao u hrianskoj familiji, na Floridi. U mladosti sam bio jako
zainteresovan za hrianstvo. Bio sam ak i uitelj nedeljne kole za decu, u naoj
crkvi. Znao sam mnogo o Isusu Hristu, o Bojem otkrivenju ljudima i Bibliji, ali sve
to nije bilo deo mog ivota. Naime, ja sam bio odluio da se drim .zlatne sredine., to
jest da ne budem suvie dobar, a ni suvie lo. S vremenom sam ostavio prijatelje koji
su ozbiljno shvatili hrianski ivot i prepustio se bujici ivota, kao i veina ljudi na
svetu.
Tokom sluenja vojnog roka preao sam iz loeg u gore. Kroz crkvena vrata nisam

zavirio godinama.
Po povratku iz armije vie puta sam poeleo da se vratim crkvenom ivotu. Meutim,
nije me naputao oseaj da sam zastranio suvie daleko i da za mene nema vie
povratka.
1950. godine oenio sam se devojkom koja je pripadala rimokatolikoj crkvi. Ja sam
poticao iz protestantske porodice. U pokuajima da sjedinimo naa verovanja, uvideli
smo da to uvek zavrava neslogom i napetou. Moje studiranje katolike literature
dovodilo me je u jo veu zabunu. Na kraju sam digao ruke od svih religija.
Iz samilosti i dobrote, moja supruga Ester kupila je jednom knjigu, ponuenu joj pred
naim vratima od strane Jehovinih svedoka. Knjiga je leala na stolu u dnevnoj sobi
potpuno zaboravljena.
Nakon dve nedelje, posetile su nas dve ene i upitale da li smo proitali knjigu, i da li
ima neto to bi hteli zajedno sa njima da prodiskutujemo. Na kraju su zapitale, da li
mogu navratiti zajedno sa svojim muevima na jo jedan razgovor.
Poto smo Ester i ja bili tolerantni prema svim religijama, pristali smo na njihov
predlog da nas posete jo jednom.
Nedelju dana kasnije, zazvonio je telefon i ovek na drugoj strani ice pitao je da li
nas moe posetiti tokom te sedmice. Ja sam odgovorio potvrdno i sastanak je bio
zakazan. Prema dogovoru i tano na vreme, pojavila su se dva predstavnika Jehovinih
svedoka. Proveli smo prijatno vee, dok su nas oni uveravali da se naa meusobna
religiozna gledita potpuno slau i podudaraju. Ni jednom nismo raspravljali o
doktrinama.
Kasnije sam saznao da su Jehovini svedoci naueni da izbegavaju neslaganja u
poetnom stadijumu, da bi tako pridobili poverenje svojih novih i buduih
simpatizera. Oni opravdavaju taj svoj prevarantski nastup, pogreno tumaei rei
Svetog pisma iz Evanelja po Mateju 10:16 gde stoji zapisano: "Eto, ja vas aljem kao
ovce meu vukove; budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi."
Kroz nove posete i diskusije oni postepeno odstranjuju ranija verovanja oveka i
usauju mu "novu istinu", kako to oni kau.
Mene su ubedili obeanjima da JEDINO to ele je da odravaju Biblijske studije sa
nama, u naoj kui. Pristali smo na to. Tokom naredne dve i po godine, neizostavno
jednom sedmino, odravani su "asovi Biblijskih studija" Jehovinih svedoka u naoj
kui.
I potpuno neprimetno, potovanje koje sam oseao jo iz detinjstva prema hrianskoj
crkvi, pretvorilo se u nepoverenje i kritiku. Jehovini svedoci su me uili da hrianska
crkva propoveda mnogobrojne lai, kao na primer:
- Nauka o Svetom Trojstvu je la Sotone.
- Nauka o Paklu i venim mukama je neosnovana la.

- U oveku ne postoji boanski duh, niti dua koja ivi veno.

- Nebo pripada samo izabranom boju od 144.000.
- ovek se spasava delima uinjenim za Jehovu. Isus Hristos nije potreban kao
posrednik za spasenje.
- Upotreba krsta u hrianstvu je preuzeta iz paganstva.
- Isus Hristos se nikada nee vratiti u vidljivom obliku. On je ve doao na zemlju
1914. godine, ali kao nevidljiv.
- Celokupno hrianstvo je od Antihrista, a svetenstvo je orue Sotone.
Tokom vremena sam postao pristalica, pretplatnik i italac literature Jehovinih
svedoka. asopisi KULA STRAARA i PROBUDI SE! bili su materijal koji smo
studirali na sastancima Jehovinih svedoka nedeljom uvee. Pitanja, i ve unapred
odtampani odgovori na ista, uinili su da ja, kao i svi Jehovini Svedoci nismo ni
razmiljali o pitanjima, ni sami davali na njih odgovore. Mi smo trebali napamet
nauiti odgovore koje su nae voe smislile za nas. Na taj nain smo vremenom bili
potpuno indoktrinirani - mozak nam je bio potpuno ispran.
Tokom vremena sam poeo da se ponosim to sam bio u stanju da zbunim prosenog i
formalnog posetioca crkve, tako da bi mu se i sam pokuaj da brani svoju veru uinio
glupim. Ipak, posle dve godine ovakvih aktivnosti to me vie nije zadovoljavalo. U
mesto ljubavi, radosti, mira i blagosti u svom srcu, ja sam bio ispunjem podozrivou,
nepoverenjem, zaviu i neurozama. ivot i smrt nisu vie imali nikakvog znaaja za
mene. Isus Hristos nije za mene bio nita vie od obinog anela, stvoren od Boga i
slian nekom fantomu.
Poeo sam da postajem nezainteresovan. Voe Jehovinih svedoka su mi pod
pritiskom savetovale da posvetim jo vie vremena organizaciji i njenom radu.
Meutim, ja nisam eleo da jo vie debatujem, ni da raspravljam sa drugima o
razlikama u verovanju. Doao sam do zakljuka da moram potpuno da se predam
organizaciji, sa svim to posedujem, ili da se potpuno povuem, na ta su mi rekli da
je to u stvari okretanje lea Bogu i jedinoj ispravnoj Bojoj organizaciji na zemlji.
Imao sam obiaj da sa sobom nosim literaturu Jehovinih svedoka u kuu moga brata,
da bih i njega uvukao u raspravu. Jedno vee, u njegovoj kui, on me je zamolio da se
glasno molim sa njima prilikom njihove veernje pobonosti. Ja nisam nikada nauio
da se molim Bogu. Jehovini Svedoci ne praktikuju molitvu, sem njihovih voa, koji
koriste molitvu kao formalnost. Zato sam bio primoran da odbijem poziv brata da se
glasno sa njima molim Bogu. Te veeri bio sam poraen bez ikakvog raspravljanja.
Duboko u svojoj unutranjosti bio sam primoran da priznam da je neto nedostajalo
mojoj religiji i verovanju.
Jedno vee pokuao sam da itam Evanelje po Jovanu, bez da ita razumem od sveg
tog. U krajnjem oajanju, molio sam Boga da mi, ako on stvarno postoji, objavi ta je
istina. Istovremeno sam obeao da sam spreman da sledim istinu.

Nekoliko dana kasnije odluio sam da po knjiarama potraim neku knjigu koja bi
mogla da mi rasvetli ova pitanja. U jednoj knjiari moju panju privukla je knjiga pod
naslovom JEHOVA KULE STRAARE. Ona je pokazivala na upadljivu razliku
izmeu uenja Jehovinih svedoka i Rei Boje, tj. Svetog Pisma.
Istraujui dalje, naiao sam na knjigu od Nj. J. nela pod naslovom BIO SAM ROB
KULE STRAARE 30 GODINA. itajui tu knjigu sagledao sam vetu i sistematsku
taktiku koja je nekako isprala i zarobila i moj razum, kao to je to bio sluaj i sa
autorom te knjige. Knjigu nisam mogao da ispustim iz ruku sve dok je nisam proitao
do kraja. Dok sam itao, oseao sam kako se lanci okova kidaju i spadaju sa moje
due.
Sada je nastao vakuum u mom ivotu. Ranije sam se odrekao hrianstva za rad ove
organizacije. Sada sam se molio Bogu da mi pomogne da naem put do prave crkve
gde se propoveda Hristovo Evanelje i dostojno slavi Bog. Raspitivao sam se o
naelima i verovanjima mnogih crkava. Jednog dana na poslu, kolega mi je ispriao
kako se on obratio Bogu i kako je predao u slubu Gospodu Isusu Hristu ceo svoj
ivot. Sluao sam paljivo kako je taj ovek sa suzama u oima govorio o potrebi za
Isusom Hristom, i kako je ba u Hristu on naao Boji odgovor na SVE svoje
probleme i pitanja. Poznavajui ovog oveka tokom zadnjih pet godina, poznato mi je
bilo da ga je NETO zaista izmenilo. Kada sam mu spomenuo da i ja tragam za
svrhom i smislom ivota, odmah je obeao da e se moliti Bogu za mene.
Sledee nedelje pozvala me je moja sestra u neku malu crkvu u komiluku, gde su se
upravo odravali evangelizacioni sastanci. I eto, upravo tamo sam pronaao pravi put!
Propovednik Evanelja mi je pomogao da sagledam Hrista kao nikada ranije. Sada
sam ga video kao Sina Bojeg, raspetog i za moje grehe. Tada sam doiveo i Boje
udo novog roenja. Napustio sam evangelizacioni sastanak te veeri predavi sav
svoj ivot Gospodu Isusu Hristu. Po prvi put sam osetio da sam OIEN i znao sam
da sam sada osloboen svih okova.
To se zbilo pre mnogo godina, ali vernost Boja kroz silu i rad Svetog Duha ne
prestaje da me oduevljava. Moja supruga pola je za mnom, predavi takoe sve
svoje na oltar Bogu.
U crkvi smo postali savetnici za omladinu. Blagoslovi kroz lino evangeliziranje,
duhovno probuenje i rad sa omladinom prevazilaze i moje najdivnije snove.
Svako treba jasno da zna, da oveka ne spasava verska pripadnost, ni Zakon Mojsijev,
ni znanje, ni "Nova istina" Jehovinih svedoka. Mene i tebe spasava JEDINO krv
preistog Bojeg jagnjeta - Isusa Hrista.
Zato i ti ne prihvati spasenje koje ti je ponueno iz ljubavi od Boga, kroz Isusa
Hrista? Zapamti! Sveto Pismo kae da je Isus JEDINO ime dano ljudima pod nebom
kojim se mogu spasiti!!! Bogu treba i moe doi upravo onakav kakav jesi - jer ti
Bog sve prata. Da bi te u to uverio, Bog u Evanelju po Jovanu 3:16 kae:
"Jer Bogu tako omile svet, da je i sina svog jedinorodnog dao, da nijedan koji ga
veruje ne pogine, nego da ima ivot veni."

Veruj i ti Isusa Hrista i slui mu celim srcem. Tada e i ti primiti Boji predivan dar oprotenje greha, mir u srcu i ivot veni!
Kako svedoiti Jehovinim svedocima?
Erik Klark
Mnogi hriani bi eleli da budu efektivniji u razgovoru sa Jehovinim svedocima.
Iz iskustva znaju da se ne vredi raspravljati sa njima, jer to ne vodi niemu do
prepiranju i nerviranju. Zato je po predlogu mnogih hriana sastavljeno ovo kratko
prouavanje koje ne zalazi duboko u prouavanje Biblije Kule straare i njihovog
uenja, ve obrauje neka uputstva koja su se pokazala praktinim tokom vie godina.
Bie nam od koristi ako budemo znali neto o karakteristikama sekti i kultova.
Prouavao sam mnoge definicije, ali je sledea jedna od najprikladnijih: sekta bi
mogla da se definie kao bilo koja grupa ili telo, koja ljudsko uenje, ili ljudsku
organizaciju, stavlja na isti nivo, pa ak i na vii od Boje Rei. Neke od
karakteristika sekti koje bi trebalo zapaziti su sledee:
1. Potpuno su raskinuli sa istorijskim hrianstvom i njegovim verovanjem.
2. Veruju da se cela hrianska crkva odmetnula od istine - da je otpala od istine, te da
su oni "ona prava" i "jedina" crkva.
3. Veruju da je Bog ba njima dao novo svetlo spasavajue istine.
4. Pridaju veliki znaaj sporednim stvarima. Imaju obiaj da naglaavaju manje vane
stvari, a u isto vreme omalovaavaju velike i vane biblijske istine.
5. Poriu opravdanje blagodau ili verom. Blagodat se vie ne smatra Bojim
besplatnim darom nedostojnim grenicima - opravdanje je samo nagrada za dobra dela
i dranje (njihovih) raznih prepisanih odredbi i zapovesti. Vera je dakle vernost i
poslunost njihovim istinama, voama ili instituciji.
Postoje etiri vane oblasti koje sekte pokuavaju da obezvrede:
1. Boju vrhovnu vlast.
2. Boanstvo Gospoda Isusa Hrista.
3. Drugi Hristov dolazak.
4. Krajnji i jedini autoritet Boje Rei - Svetog pisma.
Drutvo Kule straare je osnovao ovek po imenu arls Stajs Rasel, 1879. godine.
Rasel je u mladosti bio razoaran u religiju. Ni jedna mu nije odgovarala, pa je uradio
ono to je mogao: osnovao je svoju. Brzo je objavio da su svi propovednici i teolozi
pogreno tumaili Bibliju. Proglasio je da ni jedan prevod Biblije nije taan, i 1886.
godine je napisao prvu od est knjiga, koju je nazvao: "Prouavanje Svetog Pisma".

Tvrdio je da su njegove knjige vanije od Biblije.

U asopisu "Kula straara", koji je iziao 15. septembra 1910. godine rekao je: "Ljudi
ne mogu da znaju boanski plan ako prouavaju samo Sveto Pismo. Ako neko ostavi
knjigu "Prouavanje Svetog Pisma", makar i da se dobro upoznao sa njenim
sadrajem, i rei da neko vreme prouava samo Bibliju, iz iskustva znamo da e ta
osoba za dve godine da se nae u tami i neznanju. Sasvim suprotno, ako ista osoba
ita samo knjigu "Prouavanje Svetog Pisma", sa citatima koji su u njoj dati i ne
proita ni jednu stranicu iz Biblije, posle dve godine ta osoba e se nai u svetlu."
Da li se seate nae definicije o sekti. Sekta bi mogla da se definie kao: bilo koja
grupa ili telo koje ljudsko uenje, ili ljudsku organizaciju, stavlja na isti nivo, pa
ak i na vii, od Boje rei.
Istorija "Drutva Kule straare" je usko povezana sa tri od njena etiri predsednika.
arls Stajs Rasel, osniva, koji je bio predsednik od 1879. do 1916. godine. Posle
njega je sledio Josif Frenklin Raderford, predsednik od 1917. do 1942. godine, a zatim
Nejtan Omanur, od 1942. do 1977. godine. Naravno, bio je jo jedan, po imenu Fred
Franc, ali je on do danas imao malo uticaja. Moglo bi se rei da je on iveo u senci
Omanura.
Rasel je kao osoba bio dobar diplomata, prijatna harizmatina linost, i bio je
popularan ovek. Mi esto greimo kada mislimo da voe sekti imaju rogove na glavi
i slino. Meutim, oni koji ih dobro poznaju mogu da potvrde da su to armantne
osobe.
Izgleda da se Raderford potpuno razlikovao od Rasela. Bio je povuen, nepristupaan
i rezervisan. Dobio je nadimak "Prorok mrnje". Napisao je knjigu pod naslovom
"Neprijatelji", i u njoj opisao hriansku crkvu kao najveeg Bojeg neprijatelja.
Nejtan Omanur se moe opisati kao otac modernog "Drutva Kule straare". Postao je
predsednik kada mu je bilo samo 37 godina. Bio je prilino mlad za ogromnu
odgovornost koja ga je ekala, ali se, uglavnom zbog njegovog rukovodstva, "Kula
straara" progurala sa oduevljenjem i energinou - ono to mi danas vidimo. Uveo
je strogi program ekspanzije i injenica je da je 1942. godine, kada je postao
predsednik, "Drutvo Kule straare" brojalo 115.000 lanova, a u vreme njegove smrti
lanstvo se popelo na dva i po miliona.
ISPRAVAN STAV
Dok razmiljamo o naem motivu za evangeliziranje Jehovinih svedoka, eleo bih da
istaknem jednu stvar, a to je na stav prema njima. Ja sam na tu temo govorio u
mnogim crkvama u zemlji. esto se deava da mi ljudi priu pre slube kada saznaju
o emu u da govorim. Tada obino zaponu razgovor sa mnom u ovom smislu:
"Vidim da ete danas da govorite o Jehovinim svedocima."
"Tano" odgovorim ja.
"O, ja sam uivao kada su pre neki dan zakucali na moja vrata."

"Stvarno? Pa kako je bilo?"

"Ha, nisam imao nikakvih problema sa njima. Rekao sam im da sam hrianin, i
zalupio im vrata ispred nosa. Sa njima samo tako treba postupati."
"Zaista? Hm... Vidim."
Da li tako treba postupati sa njima?
itao sam o jednom hrianinu koji je posvedoio da je naredio Jehovinim svedocima
da se udalje kada su doli na njegova vrata. A onda je brzo odvrnuo slavinu sa crevom
za polivanje bate i dobro ih isprskao. Ja svakako verujem u vodeno krtenje, ali
mislim da postoji pravo vreme i mesto za to. Zar ne? uo sam opet o drugima koji su
otvorili vrata a onda pustili pse sa lanca da odjure Jehovine svedoke. Vidite, ba
ovakav stav hriana e uiniti da Jehovini svedoci jo vre veruju da imaju istinu i
da su u pravu. Jedna od stvari koja se propoveda na njihovim sastancima i iznosi u
njihovom listu "Kula straara" je ta da e Boji narod biti proganjan i ismevan. ta
mislite kako e se oseati taj Jehovin svedok kada otkrije da je osoba kojoj pokuava
da govori hrianin, i da se on tako nedostojno poneo prema njemu?
U naem stavu prema Jehovinim svedocima bie nam od koristi da se podsetimo na
stih u 2. Korinanima 5,14 gde pie da bi naa dela i rei trebalo da budu motivisane
ljubavlju Hristovom koja nas obuzima. Setimo se stiha u 1. Korinanima 13,8 gde
nam se govori da ljubav nikada ne prestaje. I ja sam morao ovo da uim iz iskustva.
Seam se kako sam na poetku moje slube, pre 15 godina, i ja imao slian stav
prema Jehovinim svedocima kao i ljudi u ranije navedenim primerima.
Bog mi je pomogao da imam vie razumevanja i iz iskustva znam da je izraz ljubavi i
panje u susretima sa Jehovinim svedocima, mormonima, munijevcima, ili
pripadnicima bilo koje druge sekte ostavljao na njih veliki utisak. Seam se kako sam
pre vie godina razgovarao sa jednim munijevcom, i na kraju naeg razgovora mi je
rekao da sam ja prvi hrianin koji mu je pokazao pravu ljubav i panju. To sam isto
uo i od Jehovinih svedoka. Ljubav ne prestaje nikada. Zato neka tvoja dela i rei
budu motivisani ljubavlju. Nemoj ni u kom sluaju prema njima da bude sarkastian.
Ponaaj se prijateljski, prijatno i utivo. Zato? Ne zaboravi da si ti Hristov
ambasador. Mi smo za Jehovine svedoke Hristovi poslanici (2. Korinanima 5,20).
Ako svedok primeti da mu stvarno prua panju, uvidee da e se ovo vreme
provedeno u razgovoru i diskusiji puno razlikovati od onog u prolosti. Ne zaboravi,
takoe, ni to da je Hristos umro i za njih kao i za tebe, i da je Isus imao dovoljno
visoko miljenje o njima kada je umro i za njih, te zbog njega treba i mi da ih ljubimo.
Njima je dovoljno da vide da si iskren i cela atmosfera razgovora e se promeniti. Ne
zaboravi da su Jehovini svedoci kao i ti, iskreni u elji da proue sve o ivotu, da nau
Boga i slue mu. I mogu iskreno da kaem da su Jehovini svedoci, uopteno reeno,
vie predani onome to veruju nego mnogi hriani. Verujem da je ovo izazov za nas,
zar nije?
SLUATI IH

Razmotrimo jo nekoliko stvari o Jehovinim svedocima. Svaki put kada se pojave na

tvojim vratima ima mogunost da naui o njima neto novo, to moe kasnije da ti
koristi kada im bude svedoio. Pre svega, upoznaj svedoka. S obzirom da je njihovo
uenje jednako po celom svetu, sve u vezi njih je jednako. Kada svedoci krenu od
vrata do vrata obino idu po dvoje. Obrati panju i sluaj, i otkrie da je jedan od
svedoka nov, i da je tu da bi uio zanat. Pre nego to ponu da razgovaraju sa nama,
ve su pripremili uvodni govor, koji obino traje tri do osam minuta. Jedan od
njihovih omiljenih uvoda je onaj koji si najverovatnije ve uo: "ta mislite o
dananjoj situaciji u svetu?" To je pitanje koje uvek zahteva odgovor i taj odgovor
moe dobro da upotrebi.
Jednom prilikom je tako ispalo. Poto sam rekao Jehovinom svedoku da mi je ao to
je situacija u svetu takva, odmah sam dodao i to da je moja budunost obezbeena bez
obzira ta se sada deava i da imam osigurano mesto u nebu. Neto vie o tome
kasnije.
Uvek paljivo sluaj tvoga svedoka. Pokai mu da si zainteresovan za ono to govori.
Ne zaboravi da e doi red i na tebe da neto kae i da e oekivati istu utivost. Ja
paljivo sluam svedoke i zbog toga esto mogu da se vratim na njihov uvodni govor i
kaem da me zanima ono to su rekli. Ovo nas malo priblii. Izbegavaj nepotrebne
rasprave. Nemoj samo da eka na priliku da mu skoi za vrat. Nadam se da zna na
ta mislim.
Stoji i slua ih, i samo eka na momenat da zaute, pa da mu tresne stih iz
Rimljanima poslanice 3,23; ili, "Samo momenat da naem Jovan 3,16..." Ne budi
takav. Samo polako. Jako je vano da bude hladnokrvan a ne napet, grozniavo
razmiljajui ta da kae. Ne zaboravi da nas Sveto Pismo ui, da e Sveti Duh da
nas vodi i upravlja. I to si smireniji - tim bolje. Izbegavaj da sa svedokom govori u
prvom licu. Ja uvek razgovaram u treem licu. Na primer: ja obino kaem: "Biblija
Kule straare i traktatnog drutva kae...". Nemoj da kae: "vaa Biblija", ili "vaa
organizacija". Na taj nain e biti izbegnuta lina zavada sa njim.
DENOMINACIJE
uvaj se sporednog koloseka. Jehovini svedoci su vrlo dobro uvebani. To verovatno
ve zna iz iskustva. Ali, oni su i vrlo veti da odvuku na sporedni kolosek. Sada
emo se pozabaviti nekim tipinim primerima. to se ee sree sa svedocima i
razgovara sa njima, to e i bre prepoznati ove primere, te e znati kako da
postupi u svakoj situaciji. Tipino je da povedu razgovor o tvojoj denominaciji. im
saznaju da si hrianin, pitae te kojoj denominaciji pripada, ili koje si veroispovesti.
Kao nanovoroeni vernik, ja sam lan tela Hristovog. Efescima 1,22 i 23, gde pie: "I
sve pokori pod noge Njegove, i Njega dade za glavu crkvi, nad svima, koja je telo
Njegovo, punina Onog koji sve ispunjava u svemu." Isto tako kae i u 4. glavi u 12.
stihu, te mogu na to da im ukaem sledeim reima:
"Znate, ja ne pripadam denominaciji, ja pripadam Hristu. On je moj Spasitelj."
"Da, da, znam, ali..."
Ja ga tu brzo prekinem, ako hoe da govori o denominacijama. Oni ele o tome da

govore zato to ele da ti ukau na sve mane tvoje denominacije. Njihov list "Kula
straara" ih obavetava o najnovijim zbivanjima, i zato pokuaj da izbegne raspravu
o denominacijama. Seam se da je pre nekoliko godina bila velika meunarodna
kriza. Kada je Jehovin svedok pokucao na moja vrata, ja sam bio nov, mlad hrianin,
a ovaj je upotrebio svoju frazu:
"Dobro jutro gospodine..." rekao je "ta mislite o svetskoj situaciji?"
"Pa..." rekao sam "Prilino je ozbiljna i ao mi je to je tako, ali ja imam rezervisano
mesto u nebu. I ako se desi da oko mene sve bude uniteno, moje mesto je ipak
osigurano."
"Aaaa..." rekao je "To je nemogue."
"Mogue je." odgovorio sam "Kako da nije."
"E, pa dobro. Objasnite mi to." uzviknuo je.
Ja sam predloio da naemo Jovan 3,16 na ta me je on odmah upitao kojoj
denominaciji pripadam. Odgovorio sam: "Ja sam Jedan od nijedan..."
"ta?" uzviknuo je.
"Ja sam Jedan od nijedan" ponovio sam.
"Nikada nisam uo za njih" iznenadio se.
Ja sam mu rekao da e mu to biti razjanjeno ako nae i proita Jovan 3,16. eleo sam
da gas ovaj stih svom silinom pogodi.
"Dobro..." rekao je i poeo da ita "Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog
Jedinorodnog dao, da nijedan..."
I kada je stigao do te rei ja sam uzviknuo: "To je. To sam ja. Ja sam jedan od njih. Ja
sam jedan od tih Nijedan."
On je za momenat ostao bez rei. A onda se pribrao i rekao da on taj stih nikada ranije
nije video.
"E, sada ga vidite. Zar ne?" Zatim sam ga zamolio da ga jo jednom proita. Ja uvek
volim da podvuem stvari. Svedoci to ne mare, jer su oni ba tako i naueni. On je
proitao stih jo jednom i tako sam kroz taj divni stih brzo izbegao prepirku o
denominacijama.
Naravno postoji jo jedna njihova omiljena tema, a to je Boi.
"Da li verujete u Boi?" I pre nego to ti se ukae prilika da odgovori oni e brzo
ubaciti neto u ovom smislu: "Vi, naravno, znate da je Boi paganski praznik."
Obino kaem da su u neku ruku u pravu, jer se Boi suvie komercijalizovao; ali

odmah ubacim ta Boi znai za mene: "Boi me podsea na dan kada je moj
Spasitelj napustio nebo i doao da ivi na zemlji 33 godine. A onda bio razapet na
Golgoti."
"A, hmmm, da..."
Tako sam se otresao jedne od njihovih rasprava i iskoristio mogunost da im
svedoim. Jednostavno, da im na divan nain iznesem evanelje. Uoiete da se oni
brzo snau i vrate na istu stvar. Budite spremni.
"Naravno, on nije roen ba na taj datum."
Ja obino kaem: "Prijatelju, meni nije ni najmanje vano na koji datum u godini je
On roen, ali mi je ipak veoma drago to je doao. Moj Spasitelj je ostavio nebo gde
je imao svo oboavanje i proslavljanje, i siao na zemlju."
Tako sam tom oveku dao celu porciju blagoslova kada se on tome najmanje nadao.
KRST
Jo jedna njihova omiljena tema je krst. Oni govore da Isus nije bio raspet na krstu,
nego na stubu. Ovo podupiru tvrdnjom da postoji verodostojna slika u njihovom
uporednom prevodu Svetog Pisma sa grkog. U ovom njihovom interlinearnom
prevodu (Kingdom Interlinear Translation, 1985.) u dodatku, postoji slika raspetog
oveka na stubu. Slika je uzeta iz stare knjige De Cruce Libri Tres (Antwerp, 1629.,
str. 19), iji je autor Justin Lips (Justus Lipsius, Joost Lips ili Josse Lips, 1547-1606).
Svedoci su izdvojili ovu sliku da mogu da pokau, tj. dokau kako je ovek u staro
vreme bivao raspet, ali ne na krstu sa rairenim rukama nego iznad glave na stubu. Na
ovaj nain oni tvrde da je tradicionalno hrianstvo u zabludi.
Ustvari, Jehovini svedoci su obmanjeni, i to od strane svojih voa, sa samog vrha
njihove organizacije. Oni teko omanjuju svoje ljude, jer ne kau im ta se jo nalazi u
toj istoj knjizi samo nekoliko stranica dalje. Tamo postoji i slika osobe razapete na
krst, i Justin Lips jasno objanjava da je Isus Hrist bio razapet na takav nain, dakle sa
rairenim rukama na krstu.
TROJSTVO
Vano je da zna da postoje neke stvari koje su tebi poznate o drutvu Jehovinih
svedoka a da sami svedoci to ne znaju. Upoznao sam se sa dvoje Jehovinih svedoka,
koji su bili svedoci ve oko 35 godina. to je na razgovor sve due trajao bili su sve
vie zbunjeni. On je bio stareina kod Jehovinih svedoka a ona je bila njegova ena. U
jednom momentu ona me je zbunjeno upitala:
"Ja vas ne razumem. Izgleda da vi vie znate o drutvu Kule straare nego to mi
znamo."
"To nije mogue" rekao sam.
"Stvar je u tome to ja znam vie o onim stvarima koje oni ne ele da vi znate."

Oni imaju jo jednu omiljenu temu, a to je o Trojstvu. Obino ovako poinju:

"Pretpostavljam da verujete u Trojstvo."
Na ta ja odgovorim: "Da, naravno."
U tom trenutku skoro da moe da uje svedoka kako misli: "Ah, sad sam ga
upecao."
Onda e ti verovatno rei: "Ako mi pokaete makar jedan stih u Bibliji gde se pominje
re Trojstvo, ja u onda verovati u Trojstvo."
Ja ovako odgovorim svedoku: "Poznato mi je da vaa organizacija opisuje sebe kao
Jehovina teokratska organizacija."
"Pa, jeste. Tako je."
"E, lepo. Onda vi meni pokaite stih u kome se spominje izraz teokratija, pa u onda i
ja vama pokazati re trojstvo."
Dodao bih i sledee: "Ako ste voljni da ozbiljno prouavate Bibliju bez da se igrate
reima, pokazau vam da Biblija bez ikakve sumnje od poetka do kraja potvruje
injenice o Trojstvu."
POSTAVI PRAVA PITANJA
A sada, nazovimo zakljuni deo razgovora sa Jehovinim svedocima - akcijom.
Koliko e vremena provesti sa svedokom zavisi, naravno, od toga koliko moe da
postigne. Pozabaviemo se jednostavnim postupkom koji svaki hrianin moe da
savlada. Vratimo se na poetak. Svedok je pokucao na tvoja vrata, otvorio si, izmenili
ste pozdrave, i oni zapoinju svoj tri do osmominutni pripremljeni govor. Ne zaboravi
da je vrlo vano da bude staloen, i da ih saslua. A kada zavre jednostavno ih
upitaj:
"Izvinite, da niste vi moda Jehovini svedoci?"
"Da, jesmo."
"Hm, interesantno... A koliko dugo ste ve Jehovini svedoci?"
Poto ti kau pet, deset, petnaest godina, ili ve koliko kau, pitaj ih zato su se
odluili da postanu Jehovini svedoci. Oni e ti najverovatnije rei neto u ovom
smislu:
"Pa, moj ivot nije bio takav kakav je trebalo da bude. Traio sam Boga, ali me niko
nije posetio iz crkve da mi pomogne. Svetenik nije doao da me obie, ali je ba u to
vreme neko pokucao na moja vrata - i to su bili Jehovini svedoci, kao to mi sada
stojimo pred vama."

Ti im odmah reci sledee:

"Aha, tako. I vi ste, dakle, krteni svedok. Zar ne?"
"O, da," odgovorie.
Ustvari, svedok nije potpuno kvalifikovan dok se ne krsti. Zatim postavi svedoku
sledee pitanje:
"Kaite mi, ta mislite, da li imate neke koristi od toga to ste postali Jehovini
svedoci?"
Vidi, time to si im postavio nekoliko pitanja, jednostavno si preuzeo kontrolu nad
celim razgovorom, a tvoj svedok to nee ni primetiti. Zato? Zato to im postavlja
pitanja koja njih zanimaju. Koliko su dugo svedoci, zato su postali svedoci, ta misle,
imaju li nekakve koristi od toga to su postali svedoci... Oni e biti sreni da odgovore
na tvoja pitanja, ali ono to mi ovde radimo ima svrhe. Ni jedna re nije uzaludna. Ja
zatim postavim pitanje koje svedoke obino iznenadi:
"Izvinite, da li mi moete rei, ta ja treba da uinim da bih postao Jehovin svedok?"
Ovim jednostavno elimo da izvuemo od svedoka ta on veruje. A razlog je opet taj,
da ono to izvue od njega moe kasnije da iskoristi. Oni e ti dati razne odgovore,
ali evo ta kae Biblija Kule straare i traktatnog drutva u listu Kula straara od 15.
avgusta 1972. godine na stranicama od 491. do 497:
"Da bi zadobio veni ivot Jehovinom svedoku je neophodno da radi odreene stvari:
1. Mora marljivo da prouava Bibliju, ali samo uz pomo izdanja Kule straare.
2. Mora da ide na svih pet nedeljnih sastanaka.
3. Mora da posveti to vie asova slubi poseivanja - svedoenja.
4. Trebalo bi da se drui samo sa Jehovinim svedocima.
5. Trebalo bi da se krsti.
A zatim, njihovo uenje dalje kae da sve ovo i jo mnogo toga mora da proprati veru,
jer da bi se zasluio veni ivot potrebno je naporno raditi. Zapazite da se ja nisam
zakaio ni za jednu od ovih stvari, ve sam ga paljivo sasluao. Zatim svedoka
obino pitam sledee:
"Da li vi meni moete da kaete koliko bi meni trebalo vremena da postanem Jehovin
svedok?"
Na to e vam odgovoriti da je potrebno da proe nekoliko meseci, pa ak i godinu i
po. Svedokov proraun je da obino treba da proe oko 18 meseci od prvog kontakta
sa osobom do njenog krtenja. Ali, bez obzira koliko meseci pomenu, upitaj ih:

"Recite mi, molim vas, ta vi moete da ponudite umiruem oveku? Jer eto, on nee
imati prilike da marljivo prouava Bibliju, nee moi da ide na svih pet sastanaka
nedeljno, niti e pak moi da ide od vrata do vrata itd."
Da bi stvar izgledala jo ozbiljnija, ubaci i to da ima i ljudi koji su hromi i slepi, da bi
na kraju jo dodao i da njihovo evanelje nije fer.
RECI IM EVANELJE
Zatim bi ih ostavio ovako za momenat i jednostavno rekao:
"Poto sada vidim da ste Jehovini svedoci, to znai da je vaa venost osigurana?"
Sa ovim pitanjem dolazimo do vrlo vane take, jer svedoci vole da se raspravljaju o
raznim stvarima iz Biblije. Zato e pokuati da te uhvate u neemu i da te odvedu na
drugu stranu; ali, ima jedna stvar koja je veoma vana svedocima, a to je njihova
sopstvena vena budunost, pa emo zato sa tim i da se pozabavimo.
to se tie njihove sigurnosti u veni ivot - oni je nemaju. Oni e rei, otprilike, neto
ovako:
"Pa, znai ja ne mogu da budem toliko drzak, da pretpostavim da u provesti venost
sa Jehovom. Nadam se da u preiveti Armagedon, da u toliko zasluiti, a onda e
mi se dati jo jedna prilika za vreme hiljadugodinjeg carstva do dokaem Jehovi da
sam zasluan lan njegovog venog carstva na ovoj zemlji."
Ja se ne raspravljam u vezi ovih stvari koje su naveli, ali se zakaim za to to nemaju
sigurnost. I kada oni potvrde to to su ve rekli, ja ih onda zamolim da mi objasne
jedan stih iz Biblije. Otvorim Sveto pismo u Rimljanima 8:1, ali podvlaim da je
jedno vano - nemoj ti da proita stih, nego obavezno daj njima da ga proitaju. Tako
e ih navesti da razmiljaju o neemu na ta nisu navikli. Oni e o tome, budi
siguran, dobro razmiljati. Rimljanima 8,1 kae ovako:
"Nikakva, dakle, sad nema osuenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po telu
nego po Duhu."
I drugi stih:
"Jer zakon Duha koji oivljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grehovnog i
smrti."
Predmet naeg interesovanja je re "sad". Pitaj ga:
"Objasnite mi, ta znai ta re? Objasnite mi, takoe, u stihu 16. gde pie: Ovaj duh
svedoi naem duhu da smo deca Boija."
Zapazi da se re "sad" u prvom stihu i izraz "da smo" u 16. stihu nalaze u sadanjem
vremenu. Drugim reima, mi kao hriani, roeni od Duha Boijeg, imamo sigurnost
sada. Ja sam presrean zbog ovoga. Zar nisi i ti? Duh svedoi sa naim duhom da

jesmo deca Boija.

U istoj glavi u 9. stihu pie: "A vi niste u telu nego u duhu; jer Duh Boji u vama
ivi." A onda dolazi do veoma vanog dela u ovom stihu: "A ako ko nema Duh
Hristov, on nije Njegov."
Nemoj da zaboravi ta sam ranije rekao. Zamoli svedoka da ti objasni ove stihove.
Kada doemo do 9. stiha ja obino preuzmem stvar i kaem:
"Izvinite, ali Biblija kae ovde da oni koji nemaju Hristovog duha - ne pripadaju
njemu."
Ja im dam momenat da o tome malo razmisle, a onda ih upitam da li bi mi odgovorili
na jedno lino pitanje:
"Da li vi imate Duha Hristovog? Biblija kae da u protivnom ne pripadate njemu."
Svedok e ti, verovatno, odgovoriti:
"Da, svakako. Ja imam Duha Hristovog."
Ti zatim upitaj Jehovinog svedoka kako je on dobio Duha Hristovog. Ja jo nisam
naiao ni na jednog Jehovinog svedoka koji je mogao na to da mi odgovori.
ao mi je to ovo moram da dodam; ali, istina je da su svedoci u stanju i da lau samo
da se ne bi osramotili. Radije e i da lau, nego da se pokae da njihova organizacija
nije u pravu. Munijevci za to imaju jednu izreku, i zovu je: "Nebeska obmana". Dalje,
ja bih im sada skrenu panju na Evanelje po Jovanu 3:3:
"Zaista, zaista ti kaem: ako se ko nanovo ne rodi, ne moe videti carstvo Boije."
Pitaj svedoka ta oni propovedaju. On e ti odgovoriti:
"Dobru vest o carstvu."
Pitaj ga ta je ta dobra vest, a zatim ga povedi do poslanice Galatima 1,8-9, gde pie:
"Ali ako i mi, ili aneo s neba javi vam jevanelje drugaije nego to vam javismo,
proklet da bude!"
Sledei stih skoro od rei do rei kae isto:
"Kao to pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanelje drugaije nego to
primiste, proklet da bude!"
Dakle, pitanje glasi: da li je Evanelje koje Jehovini svedoci propovedaju ono isto
koje je apostol Pavle propovedao? Evo jo nekoliko stihova, koji e ti dobro posluiti:
Jovan 3,16 ui da je spasenje otvoreno za svakoga.

Rimljanima 8,1-9 i Rimljanima 8:16 potvruju da je naa sigurnost u Isusu Hristu.

Efescima 2,8-9 nam pokazuju da je spasenje besplatan dar. Dar Boji.
Moe da doda da nam se u 2. Korinanima 5,17 kae da smo u Hristu nova
stvorenja.
Svedoci slue da bi bili spaseni, ili da bi imali barem neku nadu za veni ivot.
Hriani slue zato to su ve spaeni, i zato to ve imaju veni ivot.
I na kraju, ti si sasluao njihovo svedoanstvo, pa e ti to pruiti priliku da i ti njima
da svoje. Jednostavno im reci:
"A sada bih ja vama eleo da kaem ta Gospod Isus Hristos meni znai..." Zatim im
daj svoje svedoanstvo."
Mnogi su mi ve rekli da su dosada mogli dobro da upotrebe ovaj jednostavni uvod za
svedoenje Jehovinim svedocima; i da ih ovaj pristup nije razoarao u odnosu na
prolost i nekadanje raspravljanje sa njima. Tada im je rastao samo krvni pritisak i
nisu mogli nita da uine za Boije carstvo. Neka Gospod upotrebi kako ova uputstva,
tako i tebe da zadobije mnoge dragocene due za njega iz drutva Kule straare.
Od Jehovinog do Isusovog svedoka
Sandra Sharp
Zovem se Sandra, roena sam i vaspitavana zajedno sa estoro brae i sestara kao
Jehovin svedok.
Jo od vremena vrtia, kao mala devojica oseala sam posebnu ljubav prema Isusu;
za pojavu ove ljubavi zaslugu pripisujem jednoj vrlo posebnoj gospoi po imenu
gospoa Kejvard (Kayward), vozau mog kolskog autobusa. Svakog jutra ona je u
autobusu pevala sa nama, ponavljajui neke od njenih najdraih hrianskih pesama.
Najbolje se seam pesama: "Isus me voli" i "B-I-B-L-I-J-A". Otila bi kui pevajui te
pesme, emu se moja majka nije previe protivila, ali me je ohrabrivala da umesto
njih pevam "Pesme kraljevstva" iz pesmarice "Melodije kraljevstva". Pevati Isusu
znailo je i klanjati mu se a to je bilo strogo zabranjeno, jer se trebalo klanjati samo
Jehovi.
No, nisam sebi mogla pomoi, to me je ime iznova i iznova privlailo. Postojalo je
neto u vezi tog imena to je dotaklo moje srce i uinilo da oseam prisnost kakvu
nikada pre nisam osetila; ak ni dok sam bila aktivni Jehovin svedok. Oseala sam
ivot kad bih pevala o Gospodu Isusu Hristu. Oseala sam njegovu ljubav i ja sam mu
tu ljubav uzvraala.
Tokom svih tih godinama dok sam sebe nazivala Jehovinom svedokinjom i poseivala
Kraljevsku dvoranu (Kingdom Hall), nikada nisam zaboravila taj oseaj, tu vezu koju
sam oseala sa Isusom, ali zbog straha da u time pokazati nepotovanje prema
Jehovi, morala sam te uspomene odloiti na policu, jer je samo on (Jehova) bio vredan
da ga se slavi. Meutim, kako sam postala sve vie umeana u organizaciju, te postala

i "pionir" u slubi, pokuala sam se osloboditi tih oseanja ali i sumnji koje sam imala
prema uenjima organizacije. Pokuala sam zanemariti tihi glas u svojoj glavi i
podsticaj u srcu da sama potraim istinu, sve u strahu da e gledati na mene kao na
otpadnika i da u izgubiti ljubav, odobravanje i zajednitvo sa svojim prijateljima i
porodicom.
Kada sam jednog dana bila napolju na slubi svedoenja, naila sam na stihove koji su
me vrlo uznemirili. Nisu imali smisla i sigurno je da nisu davali podrku da je istina
ono emu su me Jehovini svedoci uili svih tih godina. Zapitkivala sam o ovim
stihovima suprugu jednog od stareina i kao i uvek, reeno mi je da je to samo avo
koji me pokuavao odvui od Jehove i od njegove istine. Negde u krajiku mozga
zapitala sam se, "je li to zaista bio avo ili neko drugi, neko kome sam pre mnogo
godina, jo kao mala devojica, otvarala svoje srce; moj Gospod, moj Spasitelj Isus
Hrist."
Jo uvek nesigurna i uplaena nastavila sam ii od vrata do vrata, oseajui se kao
licemer kada bih govorila ljudima o organizaciji koja ih moe jedina spasiti od
dolazeeg Bojeg gneva, od Armagedona. Utonula sam u duboku depresiju i imala
sam ozbiljne napade panike. Oseala sam se kao da gubim razum.
Jednog sam dana stajala na neijim vratima i razgovarala sa starijim mukarcem o
poslednjem izdanju asopisa "Svetionik" kada mi je sa lea dotrala jedna vrlo
uzbuena ena i upitala me: "Jeste li vi jedna od Jehovinih svedoka", i rekla sam joj:
"Da". Opet me pitala: "Ko je moj Bog?" Odgovorila sam joj da je to "Jehova". Tada
me je ona zapitala: "Da li je Tomin Bog i moj Bog?" Ja sam ponovno odgovorila sa:
"Da". Tada je koristei se mojom vlastitom Biblijom, istu otvorila u Jovanu 20:28 i
rekla mi da taj stih proitam naglas. Nikada pre nisam proitala taj stih i bila sam
zapanjena. Toma je govorio o Isusu kao o svom Bogu!
Gospod me je pokuavao ohrabriti stavljajui mi do znanja da nisam luda to
postavljam pitanja u vezi sa organizacijom, niti da je avo umean u moje sumnje. To
je bio lino On, Gospod Isus, koji me je pozivao izai i pokuavao mi je pomoi da
vidim pravu istinu koja je u suprotnosti sa laima organizacije Jehovinih svedoka. Taj
je dogaaj u meni zapalio vatru i poela sam istraivati pozadinu organizacije i
uporeivati tekst iz Pisma sa tri razliita prevoda Biblije, sa King James Version, Novi
Svet i Grkim. Spustila sam se na koljena i rekla Jehovi, da nemam nameru pokazati
nepotovanje prema njemu time to u se direktno obratiti Isusu, ali sam morala bar
na trenutak sa njim razgovarati.
Poela sam izlivati svoje srce Gospodu i traila sam od njega da mi pokae istinu.
Traila sam da mi pokae put i ja u ga slediti bez obzira na cenu. Znala sam da to
nee biti lako i traila sam od Isusa da mi da snagu koja mi je potrebna da bih ostavila
organizaciju i rekla prijateljima i porodici da vie ne elim biti lan Jehovinih
svedoka, jer je ona utemeljena na laima i lanim proroanstvima ljudi koji su bili
zavedeni avolom kako bi klevetali Ime i istinu o osobi Gospoda Isusa Hrista.
vrsto sam odluila da je moja ljubav prema Gospodu puno jaa od straha ta e ljudi
rei ili misliti. Isus mi je dao snagu lavice i delovala sam prema njegovim uputstvima
tako to sam napisala pismo lokalnoj zajednici traei od njih da uklone moje ime iz
njihove knjige lanova. To je uzrokovalo poprilino komeanje. Trebala sam se

pojaviti pred stareinama; a tu je bio prisutan i moj bivi suprug, kao jedan od
mukaraca koji je bio obuen za stareinu.
Oseala sam se kao osuenik na smrt. U njihovim oima to sam i bila. Rekla sam im
da verujem da je Isus bio (i jeste) Bog i da je organizacija samo jedan od lanih
proroka, i da ona ljude koji trae Boga navodili na pogrean put. Tada sam sa njima
podelila stih koji sam nala u Jeremiji 14:14: "La prorokuju ti proroci u moje ime,
nisam ih poslao, niti sam im zapovedio, niti sam im govorio; lane utvare i gatanje i
nitavilo i prevaru srca svog oni vam prorokuju.". Tada sam im proitala prvi stih iz
Jovana: "U poetku bee Re (Isus), i Re bee u Boga (Otac), i Bog bee Re (onaj
koji je stvarao)", a ne samo neki bog. Nastavila sam s treim stihom: "SVE JE (a ne
sve druge stvari) kroz NJU postalo (Isusu); i bez nje NITA NIJE POSTALO to je
postalo." (Jovan 1:1)
Nastupila je tiina. Upravo kao sa Danilom u lavljoj jami, njihova su usta bila
zatvorena, ali nadam se, da su njihove oi srca bile irom otvorene. Molim se za to.
Vreme pravog iskuenja nastupilo je kada sam se trebala suoiti sa svojom
porodicom; naroito sa majkom koju mnogo volim. Moj stariji brat me je nazvao da
mi kae: "Zbogom". Moj mlai brat me je nazvao da mi kae, da od toga dana ja za
njega vie ne postojim, da sam za njega mrtva. Moje sestre ne ele razgovarati sa
mnom, jedino ako ba moraju a majka mi je spustila slualicu prva tri puta kad sam je
nazvala.
Sada, tri godine kasnije, dolazi mi u posetu i pristojno sa mnom razgovara. Ponekad
ak razgovaramo i o tome to ja, prema Bibliji, verujem i ona sa potovanjem slua o
mojim pogledima. ak je i izjavila da ono to govorim ima smisla. Pitanje je, govori li
ona to samo da bi me uutkala ili, ima li i ona, negde u svom umu, svoje sumnje u
vezi sa uenjima organizacije Jehovinih svedoka? Verujem u svom srcu da ona zna da
mora biti vie istine od onoga emu su je uili, i da arko eli uti vie o tome, ali ju
je takoe strah od moguih posledica; i ta bi porodica mogla da pomisliti i kae.
Ovoga e mi leta doi u posetu, tu u Teksas, i onda u imati prilike sa njom vie toga
podeliti. Pre neki dan mi je rekla da bi volela jo razgovarati o tome to sam pronala
u Bibliji i zato verujem to to verujem. Verujem da je Gospod zove izai napolje kao
to je i mene pozvao, i koristi se sa mnom kako bi joj pomogao uvideti pravu istinu o
njemu, njegovoj volji, i o budunosti.
Bez obzira na to to me se je moja porodica odrekla, Gospod me je blagoslovio
ljubavlju, opratanjem, i nadom za sve njih, i da e On jednog dana zakucati na vrata
njihovih srca i ukloniti veo sa njihovih oiju, kao to je to milostivo uinio i meni.
Nije mi bilo lako to to nisam mogla podeliti svoj ivot i ivot mog sina sa mojom
braom i sestrama po telu. Ali sam sada blagoslovljena sa jo veom porodicom,
Bojom porodicom pravih hriana koji nas bezuslovno vole. Stih koji mi je Gospod
dao u pogledu prinoenja rtvi, naroito kada se radi o porodici jeste u Marku 10:2930: "Zaista vam kaem: nema nikoga koji je ostavio kuu, ili brau, ili sestre, ili oca,
ili mater, ili enu, ili decu, ili zemlju, mene radi i jevanelja radi, a da nee primiti sad
u ovo vreme sto puta onoliko kua, i brae, i sestara, i otaca, i matera, i dece, i zemlje,
u progonjenju, a na onom svetu ivot veni."
To je bio taj stih koji mi je pokazao ta trebam uiniti bez obzira na cenu. Svojevoljno
sam rtvovala svoj brak, svoju porodicu, svoj ivot za ljubav, istinu i milost

Gospodnju. Ni zbog ega ne alim. Gospod je obnovio tu posebnu vezu, taj topli sjaj
u mom srcu, taj oseaj bezuslovne ljubavi koja se moe nai samo u bliskom odnosu
sa njime, i darovana je svima onima koji ga prepoznaju kao svog Gospoda, Boga, i
linog Spasitelja.
Sada sam nanovoroena hrianka i sa velikom radou pevam pesme slavljenja i
oboavanja Gospodu Hristu u crkvi "Boje zajednice Parkside" ovde u Kortlandu, Nju
Jork (Cortland, N.Y.) gde on nastavlja da me blagosilja zbog moje odluke da on i
njegova istina u njegovoj Rei budu na prvom mestu u mom ivotu. Jo uvek ima
puno toga to treba da nauim, ali ovoga puta ja sledim Isusa Hrista i dozvoljavam mu
da me vodi svojim putem stvarne istine i razumevanja, i on me nikada nee povesti
nekim pogrenim putem.
Gospoa Kejvard, moj stari voza kolskog autobusa, umrla je pre par godina, reeno
mi je da je umrla od raka, no, verujem da ona sada ivi u slavi. Ona takoe ivi u
mom srcu i seanju, veno u joj biti zahvalna, jer mi je rekla o ljubavi koju Gospod
Isus Hrist prua, to mi je zauvek promenilo ivot. Meutim, najvie sam zahvalna
Isusu zato, jer me nikada nije napustio, ak ni onda dok sam bila izgubljena u lanoj
organizaciji Jehovinih svedoka. Isus je zaista veran.
Sa puno hrianske ljubavi.
- Sandra L. Sharp
Krst ili stub?
Mt. 27:32. I izlazei naoe oveka iz Kirine po imenu Simona i naterae ga da Mu
ponese krst.
Mt. 27:40. I govorei: Ti koji crkvu razvaljuje i za tri dana nainja pomozi sam sebi;
ako si sin Boji, sii s krsta.
Mt. 27:42. Drugima pomoe, a sebi ne moe pomoi. Ako je car Izrailjev, neka sie
sad s krsta pa emo ga verovati.
Mk. 15:21. I naterae nekog Simona iz Kirine, oca Aleksandrovog i Rufovog, koji
iae iz polja, da Mu ponese krst.
Mk. 15:30. Pomozi sam sebi i sii s krsta.
Mk. 15:32. Hristos car Izrailjev neka sie sad s krsta da vidimo, pa emo mu verovati.
I oni to behu s Njim razapeti rugahu Mu se.
Lk. 23:26. I kad Ga povedoe, uhvatie nekog Simona Kirinca koji iae iz polja, i
metnue na njega krst da nosi za Isusom.
Jn. 19:17. I nosei krst svoj izie na mesto koje se zove Kosturnica a jevrejski
Golgota.
Jn. 19:19. Pilat, pak, napisa i natpis i metnu na krst; i bee napisano: Isus
Nazareanin, car judejski.

Jn. 19:25. A stajahu kod krsta Isusovog mati Njegova, i sestra matere Njegove Marija
Kleopova, i Marija Magdalina.
Jn. 19:31. A budui da bee petak, pa da ne bi tela ostala na krstu u subotu (jer bee
veliki dan ona subota), Jevreji molie Pilata da im prebiju noge, pa da ih skinu.
Fil. 2:8. Ponizio sam sebe postavi posluan do same smrti, a smrti krstove.
Kol. 1:20. I kroza Nj da primiri sve sa sobom, umirivi krvlju krsta Njegova, kroza Nj
sve, bilo na zemlji ili na nebu.
Kol. 2:14. I izbrisavi pismo uredbe koja bee protiv nas, i to uzevi sa srede prikova
ga na krstu;
Jev. 12:2. Gledajui na Naelnika vere i Svritelja Isusa, koji mesto odreene sebi
radosti pretrpe krst, ne marei za sramotu, i sede s desne strane prestola Boijeg.
(Svi citati preuzeti iz prevoda Danii-Karadi.)
Inae, u Novom zavetu re "krst" se pojavljuje ukupno 28 puta, dok njen glagol 46
puta. Dakle, ima vie nego dovoljno biblijskih dokaza koji potvruju Hristovo
razapinjanje na krst.
U novozavetno vreme razapinjanje na krst, je bio nain na koji su rimske vlasti vrile
pogubljenje (ekzekuciju) osuenika na smrtnu kaznu. Umiranje na krstu je bilo dugo,
teko i bolno, jednom reju, uasno. Isus Hrist je taj koji dobrovoljno podneo svu
muku razapinja, da bi postao otkupljujuom rtvom za svakoga od nas - koji ga
verujemo i prihvatamo kao svog linog Spasitelja.
Dakle, u celoj toj "prii", ne radi se o pitanju "na kakvom krstu" je Hrist razapet, ve:
zato, zbog ega i za koga? Jer ta pitanja ustvari otkrivaju sr Njegovog poslanja i
muke, i tiu se lino svakoga od nas.
U Novozavetno vreme razapinjanje je bio nain na koji su rimske vlasti u izvravale
smrtnu kaznu, pa tako je i Hrist na taj nain bio pogubljen, o emu svedoe evanelja
a i istorija. Sam nain razapinjanja osuenika se razlikovao od provincije, do
provincije. Dakle, Rimljani nisu imali neka stroga ili propisana pravila u vezi toga. U
istorijskim spisima tog vremena, mogu se nai opisi o ak etiri naina razapinjana, tj.
etiri oblika "instrumenta" za razapinjanje osuenika (imena su data na latinskom).
1. "Crux Simplex", u obliku slova (I), dakle "stub".
2. "Crux Decussata, u obliku slova (X).
3. "Crux Commissa", u obliku slova (T).
4. Crux Immissa, ili poznat kao "latinski krst", bio je u obliku () krsta. Ovo je
najverovatnije bio oblik instrumenta na kojem je Isus Hrist razapet, i to zbog sledeih
injenica:

a) Iznad Njegove glave je bila okaena tabla sa natpisom, kako itamo u Mateju
27:37: "I metnue Mu vie glave krivicu Njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski."
Ovo je moglo biti uinjeno samo ako je Hrist bio razapet na obliku (I) ili (), ali stub
(I) otpada zbog sledeeg argumenta.
b) U evanelju po Jovanu itamo, kako apostol Toma reaguje sluajui vest o
Hristovom uskrsnuu: "Stoga mu drugi uenici rekoe: videli smo Gospoda. No on im
ree: ako ne vidim oiljak od klinova na njegovim rukama i ne stavim svoj prst u
ranu od klinova, i ne stavim svoju ruku u njegova rebra - neu poverovati." (Jovan
20:25) Dakle, Toma govori o klinovima, koji su Hristu uinili rane na rukama - on
koristi mnoinu za klinove, to znai da ih je bilo vie od jednog. Iz ovog se moe
zakljuiti da je Hristu kroz svaku ruku bio probijen jedan klin, to ne bi bio sluaj da
je razapet na stubu, jer bi onda bio upotrebljen samo jedan. Ovo sami Jehovini
Svedoci i priznaju kroz svoje ilustracije raspea (Vidi sliku).
Prema Strongovom (Stong's) reniku grkog jezika, re stauros {stow-ros'} ima dva
mogua znaenja: 1) Uspravno poloen tap ili stub. 2) Krst, kao instrument za
pogubljenje. Dakle, prema ovome tvoj prijatelj je samo delimino u pravu, to se tie
prevoda i tumaenja rei krst u njihovom prevodu Biblije.
No, kao to smo ve oboje zakljuili, da sva ta "prazna pria" oko oblika
Hristovog "krsta", je potpuno nebitna u teologiji spasenja. Ve je bitan na
odnos i stav prema Hristovoj rtvi i Njegovoj prolivenoj krvi - to je sutinsko
pitanje i istina o raspetom Hristu.
Sveto pismo je u originalu napisano na hebrejskom i grkom jeziku. A to se tie
postojanja mnogih prevoda Svetog pisma, neka te to ni malo ne zbunjuje, to je ustvari
prednost. Jezik je neto to se stalno menja (evoluira) tokom vremena, te tako je i
normalno oekivati da i stil pisanja knjievnih dela to sledi. Tako nastaju novi prevodi
Svetog pisma, koji su pisani u aktuelnom jeziku odreenog naroda, podneblja,
vremena - da bi Sveto pismo bilo uinjeno to razumljivije dananjem itaocu.
Takoe, potrebno je prihvatiti injenicu da uvek postoje dobri i loi prevodi(oci)
Svetog pisma, kao to postoje npr. dobri ili loi kuvari, te od istih namirnica su skloni
napraviti dobar ili lo ruak. Zbog toga treba uvek obratiti panju na kritike strunjaka
i crkve, tj. kako oni ocenjuju neki prevod. Mislim da na hrvatskom jeziku postoji
nekoliko dobrih prevoda, a za tebe je vano da izabere neki koji je tebi stilski blizak,
lak za itanje i razumevanje. Dok ita, trai od Boga da ti pomogne ispravno
razumeti i shvatiti tekst, jer On kao autor Biblije to moe najbolje uiniti.
Kada se ozbiljnije studira Sveto pismo, dobro je imati vie prevoda i uporeivati ih,
ali svakako je najbolje uvek imati originalni tekst ispred sebe, to i nije tako teko ako
se zna neki strani jezik, jer danas Internet i raunari za ovo pruaju odline
mogunosti.
Organizacija Jehovinih Svedoka ima svoj prevod Biblije (New World Translation
Of The Holy Scriptures), za koji tvrde da je najbolji i najverodostojniji. Meutim, ako
je zaista tako dobar, zato ga odbacuju sve postojee hrianske konfesije? Nije li to
malo udno? Ako je najbolji, zar ne bi bilo za oekivati da ga svi koriste? Treba
razumeti, da su ovaj prevod Jehovini Svedoci napravili sa tom svrhom, da bi kroz
njega podupreli svoje stavove i uenja (kao npr. ovo u vezi "krsta"), koja u izvornim

biblijskim tekstovima nemaju nikakvog ili labavog oslonca - temelja. Dakle, istina je
to kada kae da Sotona je taj koji izaziva zbrku, ne bi li tako odvratio od istine one
koji iskreno za njom tragaju, i naveo ih da veruju u lai. Na alost, organizacija
Jehovinih Svedoka, veoma dobro slui Sotoni u te svrhe.
Jehovin svedok
pitanje - odgovor
Sto se tice TVRDNJI Jehovinih svjedoka one su DOBRO PRETRAZENE i NAJVISE
se uklapaju u samu arhivu istrazivanja u Izraelu,jer su arheolozi JASNO NASLI i
PREDLOZILI DOKAZE DA
1.)da Bog IMA IME,a ne samo NAZIV,(Gospod,Najvisi i slicno) kojog je CRKVA
sakrila (previdioci Biblije tacnije)
2.)da je dokazima potvrdjeno na natpisima,koji govore o Bozjem imenu,da je Bogu
ime JAHVE ili JEHOVA /zapisi pokazuju JHVH,posto se tacno ne zna kako su stari
Izraelci izgovarali samoglasnike!!
3.)JASNO je i dokazano da je Crkva SAMA zamenjivala Njegovo Ime sa samo
Nazivima Gospod i slicno (a Gospod je zvan i Hrist,pa bi se tu ljudi mogli lako
zbuniti,a sto je jos vise LOGICNO,zar vam se ne cini,da bi I BOG mogao imati
ime,kad ga ima svako,i mi na zemlji,i andjeli i njegov SIN Isus,pa i zvjezde cak-o tom
svjedoci sama Biblija) A STO JE NAJVAZNIJE-BOG SAM SE RAZOTKRIO
KAKO MU JE IME!!! ZNACI DA GA IMA!!! U Mojsijevoj knjigi pise,kad je bio
Mojsija na Gori i upitao ga KO JE I STA DA KAZE LJUDIMA KO GA JE
POSLAO,kad side s gore Bog je rekao- *JA SAM KOJI SAM* Sto je i znak njegovog
imena.Kasnije se razotkrio i doslovno da je JAHVE!!Jednom prilikom je Isus molio i
reko-Oce OSLAVI svoje IME! Zatim se zacuo glas iz nebesa i rekao-OSLAVIO
SAM GA, I OSLAVICU GA OPET! S tim je sam BOG potvrdio da IMA ime!!! I ako
vam jos nije dovoljno zasto se onda u molitvi KAZE-Oce nas i tako dalje,posveceno
budi IME tvoje!!Znaci Bog ima IME! Nije rekao posvecen budi naziv tvoj,kao naziv
naprimer Gospod,jer Gospodom su zvali i Isusa Hrista,pa bi vrlo lako doslo do
pomucenosti,da bi ljudi imali Kristusa za Boga i castili i molili se njemu umjesto
BOGU!*jasna je i cinjenica jer je Hrist rekao,da nista NE RADI SAM OD
SEBE,NEGO SVE DOLAZI OD NEBESKOG OCA,sa cim je potvrdio,da Isus sam
NIJE BOG!)
4.) I ISUS nije bio razapet na KRSTU (u oblici plusa) nego na mucilnom KOLU! koji
je nad glavom imao pribitu tablu KRALJ pa je izgledalo kao da je to krst.(dokazano
istrazivanjem rimskog imperija/NASLI SU KOLOVE!) Tako da su to ljudi uzeli
doslovno u vjerovanje,a i danas nose krst zbog mode najvise.
5.)Plus toga KRST *u obliku plusa kao sto je) je PAGANSKI SIMBOL,sto znaci da
su ga izmislili PAGANI,ljudi koji su vjerovali u vise bogova,I OD TU SMO
HRISCANI TO NASLJEDILI.
6.)PRAVIM Hriscanom bi se mogao smatrati covjek,koji ZIVI I RADI po Bozjim
zapovjedima,a ne da samo nosi krst pa spoljasnje se pravi fin (o tom govori i sam

Hrist,kad je rekao,da cemo tako LUCITI PRAVE HRISCANE OD LAZNIH)

7.)Hrist nikad nije rekao da mi moramo da se krstimo s prstima,klecanjem ili u bilo
kakvom polozaju,kao sto se danas radi-opet izmisljotina popova,papi,kao i
nekadasnjih fariseja) PRAVO krstenje je bilo DUBOKO POKAJANJE s time,da se je
COVJEK POTOPIO POD VODU,kako je i sam Sin coveciji pokazao i cega se danas
drze Jehovini svjedoci!
I kad sve sklopis,i proucis ,vidis da su BAS JEHOVINI SVJEDOCI ONA PRAVA
HRISCANSKA ZAJEDNICA,KOJA ZASLUZUJE I DA SE ZOVE
HRISCANSKA,JER IDE I RADI PO HRISTU i njegovim zapovjedima,a ovo ostalo
se izopacilo.
I kad bi se svi sad DRZALI HRISTOVIH ZAPOVJESTI,KAO STO SE DRZE
JEHOVINI SVJEDOCI u navedenih 7 tacki gore bilo bi drugacije,a ne da su nas
popovi stoljecima zavaravali.I svime time sto nas je svjet zavaravao dali su prednost
Satanu,koji je to zLOUPOTREBIO,da se ne bi saznala ISTINA!!Zato ih je vec
Hristos zvao LICEMJERI,kojima je spoljasnjost cista,a unutrasnjost prljava!
Znaci da je primetio da naopako rade i uce.Zato je i doso na Zemlju da propovjeda
LICNO sta je pravo i sta ne.Toga se svega drze Jehovini (Bozji)svedoci.Ostale
hriscanske vjere ne uce U POTPUNOSTI kako BI TREBALO da uce u skladu SA
pomenutim Hristovim zapovjedima,za sad su u potpunosti samo BOZIJI SVJEDOCI.I
svako moze da SAM dodze do spoznanja,DOKAZA i PRAVE istine koja svjedoci o
tome.
Osvrnuemo se na vae tvrdnje, za koje smo veoma uvereni da to nisu vai lini
zakljuci, do kojih ste doli kroz itanje Biblije, studiranje ili razmiljanje, ve da su
to fraze i "refreni" preuzeti iz jednobojne literature JS...
To,da coveka moze nesto ZAVESTI je istina,ali svakako je najbolje daSAM dodjes do
SPOZNANJA/UPOZNANJA.Sto se tice TVRDNJI Jehovinih svjedoka one su DOBRO
PRETRAZENE i NAJVISE se uklapaju u samu arhivu istrazivanja u Izraelu,jer su
arheolozi JASNO NASLI i PREDLOZILI DOKAZE DA
Ne bi se sloili sa vama da JS imaju sve kljueve znanja i istine. Istina o tome kako se
moe spoznati Bog je nama ljudima data u Svetom pismu. Sveto pismo je jedina
istinita Boja objava oveanstvu. Program bilo koje ljudske organizacije, ili crkvene
denominacije nikako ne moe biti u istom rangu. Nije udo da se neke tvrdnje JS
poklapaju sa arheolokim nalazima. I ateisti se bave arheologijom, i kroz nju dokazuju
neke svoje tvrdnje kao istine. Problem je u tome to se tvrdnje JS nikako ne uklapaju
u Re Boju - Sveto pismo - koja je vrhovni autoritet i arin hrianske vere.
1.)da Bog IMA IME,a ne samo NAZIV,(Gospod,Najvisi i slicno) kojog je CRKVA
sakrila (previdioci Biblije tacnije)
Ne. Prema Svetom pismu mi razumemo da Bog ima imena (mnoina), a ne ime
(jednina). Vie o ovome naveemo vam malo nie...
Kada kaete "sakrila", to zvui kao da je na delu nekakva "zavera crkve". Nema
nikakve zavere, a i zahvaljujui dananjoj dostupnosti informacija sve se moe lako
proveriti. Opet, mi razumemo da JS tako gledaju na sve ostale vernike koji ispovedaju

hriansku veru, i da je ovo samo jedan od njihovih nastupa, koji je preko potreban
ako ele sami sebe prikazati kao "one prave i jedine hriane na celom svetu".
2.)da je dokazima potvrdjeno na natpisima,koji govore o Bozjem imenu,da je Bogu
ime JAHVE ili JEHOVA /zapisi pokazuju JHVH,posto se tacno ne zna kako su stari
Izraelci izgovarali samoglasnike!!
Da, delimino ste u pravu.
Originalni hebrejski tekst Starog zaveta nije bio vokaliziran. U to vreme je
"tetragrammaton" YHWH smatran za neto veoma sveto. Umesto da se to izgovori,
koriena je zamena - "Adonaj" (adonay = Moj Gospod). Dokazano je da Izraelci nisu
nikada govorili, ili upotrebljavali re "Jehova", ve iskljuivo "Jahve" (Yahweh).
U nekim prevodima Svetog pisma, koji ele naglasiti ovo pitanje, tj. gde u izvornom
tekstu stoje slova "JHWH", zamenjeno je sa reju "GOSPOD", i to s velikim slovima,
kako bi itatelj znao da na tom mestu stoji "JHWH". Da je odluka pala ba na
"GOSPOD", a ne na "Jahve" postoje dva dobra razloga:
1. Boje ime "JHWH" izgovarano je kao "Jahve", ali ni to nije sigurno da je tako,
jer prema mnogim naunicima izgovor je mogao glasiti "Jahvo", i ovo je samo jedan
indirektno zakljuen oblik imena i nije dovoljan za utvrivanje njegovog pravilnog
izgovora. injenica je da mi danas ne moemo sa sigurnou utvrditi kako se ova
re pravilno izgovara.
2. Ve u grkom prevodu Starog zaveta, Septuaginti (nastaloj u 3. veku n.e. u
Aleksandriji) "JHWH" je preveden sa "Kyrios" (=Gospod). A takoe i u Novom
zavetu, gde se navode mesta iz Starog zaveta, stoji "Gospod" umesto "JHWH".
Ove tekoe oko poznavanja pravilnog izgovora etiri hebrejska slova "JHWH"
priznaje i samo "Udruenje Novog sveta", dakle sami JS! Oni u svojoj "Rajskoj
knjizi" (43,23), kau: "Slino je s Bojim imenom. Nepoznat je taan izgovor, iako
neki naunici smatraju pravilnim Jahve." Tako, graditi neku veru na neemu to je
moda-moda, nije ba mnogo pametno, a to upravo radi organizacija JS. Zar vas ne
brine injenica, da moda Boga zovete pogrenim imenom?
Vie je nego jasno da "Jehova" nije ime, ve "derivat" tetragramatona
"YHWH". Isus i njegovi apostoli nisu nikada rekli ni "Jehova", ni "Jahve", ve
"GOSPOD".
Ali, ostavimo ta nagaanja oko imena po strani, jer moemo napraviti istu greku kao
i Izraelci: da dajemo ast imenu (slovima) a ne samom Bogu.
3.)JASNO je i dokazano da je Crkva SAMA zamenjivala Njegovo Ime sa samo
Nazivima Gospod i slicno (a Gospod je zvan i Hrist,pa bi se tu ljudi mogli lako
zbuniti,a sto je jos vise LOGICNO,zar vam se ne cini,da bi I BOG mogao imati
ime,kad ga ima svako,i mi na zemlji,i andjeli i njegov SIN Isus,pa i zvjezde cak-o tom
svjedoci sama Biblija) A STO JE NAJVAZNIJE-BOG SAM SE RAZOTKRIO KAKO
MU JE IME!!! ZNACI DA GA IMA!!! U Mojsijevoj knjigi pise,kad je bio Mojsija na
Gori i upitao ga KO JE I STA DA KAZE LJUDIMA KO GA JE POSLAO,kad side s

gore Bog je rekao- *JA SAM KOJI SAM* Sto je i znak njegovog imena.Kasnije se
razotkrio i doslovno da je JAHVE!!Jednom prilikom je Isus molio i reko-Oce OSLAVI
svoje IME! Zatim se zacuo glas iz nebesa i rekao-OSLAVIO SAM GA, I OSLAVICU
GA OPET! S tim je sam BOG potvrdio da IMA ime!!! I ako vam jos nije dovoljno
zasto se onda u molitvi KAZE-Oce nas i tako dalje,posveceno budi IME tvoje!!Znaci
Bog ima IME!
U ovim vaim izjavama istine, ali je problem u tome to te injenice ponovo izvrete
da bi ste poduprli uenje JS.
Bog se kroz istoriju oveku - Izraelu - otkrivao preko svojih IMENA. Svako ime
Boje je otkrivalo KO stoji iza tog imena. Za Izraelce je ime bilo vrlo vano, jer je
ono oznaavalo karakternu osobinu koju ima, ili nosi dotina osoba. Dakle, ljudima se
Bog u Svetom pismu otkrivao kroz mnoga svoja "imena", otkrivajui na taj nain KO
je On, i KAKAV je On. Na primer, u 1. Mojsijevoj 14:17-24 (mnogo pre Mojsija) On
se je otkrio Abramu kao "El Elyon", odnosno kao "Uzvieni Bog". Nakon toga, kada
je Bog promenio ime Abramu u Abraham, i Sarai u Sarah, on se tada Abrahamu
otkrio kao "El Shaddai", "Svemogui Bog" (1. Mojsijeva 17:1). Ovo je veoma vano
znati, jer je do tada Abram poznavao Boga kao "Uzvienog", ali ne i kao
"Svemoguega Boga" koji moe staru nerotkinju blagosloviti i uiniti je majkom, a
nemonog i starog oveka, Abrahama, ocem.
Kasnije, kao to znamo, na pitanje Mojsija ta rei Izraelcima KO ga alje k njima (2.
Moj. 3:13-14), Bog se objavio kao "Jahve" (Yahweh) - "Ja sam onaj to JESTE", to
ima odrednicu "venosti", dakle Bog sebe naziva "Venim Bogom". Ovo je bilo vrlo
vano ime, jer se Bog tu otkrio i kao JEDINI BOG; i to u zemlji gde su Izraelci
prebivali, i gde se oboavao faraon i idoli koji su predstavljani kao bogovi. Dakle,
"Jahve" im je otkrio istinu: NEMA BOGA OSIM MENE!
Lista Bojih imena je veoma dugaka, evo samo nekih najpoznatijih:
- "Bog koji se brine" ili "Bog koji vidi" - Yahweh Jirah (1. Moj. 22:14);
- "Bog je zastava moja" - Yahweh Nissi (2. Moj. 17:15);
- "Bog koji lei" - Yahweh Rapha (2. Moj. 15:26);
- "Bog koji posveuje" - Yahweh M'Kaddesh (3. Moj. 20:8);
- "Bog naa pravednost" - Yahweh Tsidkenu (Jer. 23:6);
- "Bog je na mir" - Yahweh Shalom (Sud. 6:24);
- "Bog je na pastir" - Yahweh Rohi, (Ps. 23:1);
- "Bog je na otkupitelj" -Yahweh T'sur, (Ps. 19:14).
Kada se sve ovo zna, onda je rasprava po pitanju pravog IMENA BOJEG - uzaludan
posao. I opet, naglaavamo vam sutinu cele stvari: kroz Boja imena Bog nam se
otkriva, tj. govori nam KO je On i KAKAV je On. Imena su samo deo objave
boanskog karaktera ili osobina, a ne neko ime ili prezime Boga.
Dakle, moramo biti vrlo paljivi da ne napravimo istu greku kao i Izraelci nekad. Oni
su potovali i slavili IME (slova), ali ne i onog KO nosi to ime!
Dalje, ponovo, nije tano da je CRKVA sakrila to ime... Ovo je veoma naivna tvrdnja,
jer danas se sve moe proveriti iz vie izvora. Mi vam savetujemo da to to pre

uinite, kako ne bi ste ostali u zabludi. Zahvaljui Internetu moete se lako informisati
o svemu i svaemu, pa i o pitanjima hrianske vere.
Nije rekao posvecen budi naziv tvoj,kao naziv naprimer Gospod,jer Gospodom su
zvali i Isusa Hrista,pa bi vrlo lako doslo do pomucenosti,da bi ljudi imali Kristusa za
Boga i castili i molili se njemu umjesto BOGU!*jasna je i cinjenica jer je Hrist
rekao,da nista NE RADI SAM OD SEBE,NEGO SVE DOLAZI OD NEBESKOG
OCA,sa cim je potvrdio,da Isus sam NIJE BOG!)
Pretpostavljamo da je citat na koji se pozivate - Jovan 10:31-39. Jevreji su dobro
razumeli ta je Isus rekao - On je o sebi govorio kao o Bogu - izjednaavao je sebe sa
Bogom, nazvao je sebe Njegovim Sinom, i zato su hteli da ga kamenuju, jer su to
smatrali za veliko bogohuljenje (proitajte paljivo celo deseto poglavlje). Ovaj
odeljak samo dokazuje Hristovu boansku prirodu.
U Novom zavetu na vie mesta pie da su jevrejske voe razapele Isusa upravo zbog
Njegove izjave da se pravi JEDNAK BOGU (Matej 26:63-65). Dalje, prvi hriani su
sledili Isusa ba zbog toga to je dokazao svojim udima, reju i vaskrsnuem, da je
On utelovljeni BOG (Jovan 20:28; Filipljanima 2:6-7)!
Isus nije bio samo ovek, niti nekakav arhaneo, ve doslovno kako i pie Pismo - Sin
Boji. Ovo se jasno vidi prilikom Isusovog krtenja na Jordanu, i prilikom njegovog
preobraenja. Oni koji su tu stajali u oba sluaja su uli svedoanstvo Boje. Prilikom
krtenja: "Ovo je Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji." (Matej 3:17) a prilikom
Njegovog preobraenja: "Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega
posluajte." (Matej 17:5) Obratite panju ta ovde "Jehova" govori, koga to trebamo
sluati? Njega - Isusa, a ne oveka, ili nekakvu religioznu organizaciju.
Nakon svog vaskrsnua, Isus je stao sa desne strane svog Oca na nebu (Dela 7:55-56;
Kol. 3:1) - to je gest koji ima znaenje "moi i asti" a ne doslovno prostorno
znaenje. Dakle, Isus nije bio jedan od anela, nego je On od venosti ljubljeni Sin
svog nebeskog Oca. Isus je, dodue, bio uinjen na "kratko vreme manjim od anela",
kako nas ui Poslanica Jevrejima 2:7-9, ali je u meuvremenu podignut iznad sveg
stvorenja. Tako itamo u Jevrejima 1:1-9:
"Bog koji je nekada mnogo puta i razliitim nainom govorio oevima preko proroka,
govori i nama u posledak dana ovih preko sina, kog postavi naslednika svemu, kroz
kog i svet stvori. Koji budui sjajnost slave i oblije bia Njegovog, i nosei sve u rei
sile svoje, uinivi sobom oienje greha naih, sede s desne strane prestola veliine
na visini, i toliko bolji posta od anela koliko preslavnije ime od njihova dobi.
Jer kome od anela ree kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja u Mu biti
Otac, i On e mi biti Sin. I opet uvodei Prvorodnoga u svet govori: i da Mu se
poklone svi aneli Boiji. Tako i anelima govori: Koji ini anele svoje duhove, i
sluge svoje plamen ognjeni. A sinu: Presto je Tvoj, Boe, va vek veka; palica je
pravde palica carstva Tvog. Omilela Ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga
radi pomaza Te, Boe, Bog Tvoj uljem radosti vema od drugova Tvojih."
Ovde nam je nedvosmisleno i jasno pokazano da Isus stoji daleko iznad anela. U 8. i
9. stihu Bog Otac lino oslovljava Isusa kao svog Sina sa "Bog", i kae da mu se

trebaju pokloniti svi aneli Boji. Ako bi Isus bio samo jedan od arhanela, onda mu
ne bi pripadala slava i oboavanje od svih anela, ve samo od njemu podreenih. Jo
jedan stih u Poslanici Filipljanima veoma lepo opisuje Hristovo boanstvo.
"...on, koji je u obliju Boijem, nije smatrao kao neto prigrabljeno - to to je
jednak Bogu, nego je liio samoga sebe, kada je uzeo oblije sluge i postao slian
ljudima." (Filipljanima 2:6-7)
Mnogi brkaju i ne razumeju (ili ne ele razumeti) Isusovu dvojaku prirodu, da je On u
jednoj istoj osobi i Sin Boji - Bog, i Sin oveji - ovek. Neke stihove iz Pisma koji
govore o Isusu Sinu ovejem shvataju kao o Sinu Bojem a one koji govore o Sinu
Bojem, opet shvataju kao da je re o Isusu Sinu ovejem. Jedina istina je da se ovo
ne moe "sei", i da je Isus jedan i jedinstven. On jeste i Bog i ovek. Otro deliti
Hristovu osobu, jer u svoj glavi ne moemo shvatiti ove dve Njegove prirode, ili pak
jednu negirati a drugu naglaavati, neizbeno vodi u jeres. Isus je imao sva svojstva
Boanstva i istovremeno sve savrene ljudske osobine. Tano je, da je njegov
boanski deo bio "zastrt", ali je ipak on postojao (Filipljanima 2:6-7). Nije bilo
trenutka u Njegovom ivotu u kojem On nije bio potpuni Bog.
Uenje JS koje negira Isusovo boanstvo datira jo od vremena Arija (250-336 n.e.),
koji je tvrdio da Isus nije oduvek postojao, ve da je stvoren u jednom odreenom
trenutku.
Novi zavet jasno ui da je Isus postojao pre stvaranja sveta - oduvek je bio sa Bogom
(Jovan 1:1; Jovan 1:15; Jovan 8:58). To znai da je Isus vean, a ako je vean - onda
je Bog. Sam Isus govori o svojoj preegzistenciji. On govori da je poslan na ovaj svet.
To znai da je njegovo poreklo negde izvan sveta (Jovan 10:36; Jovan 3:17). On
takoe, doslovno kae da je "siao sa neba" (Jovan 6:33; Jovan 6:51; Jovan 6:38), da
je On "odgore" (Jovan 3:13; Jovan 6:33). Isus govori o slavi koju je delio sa Ocem pre
svog ivota na zemlji (Jovan 17:5; Jovan 17:24). U Jovanu 16:27 (u drugom delu
stiha, u grkom izvorniku) On koristi poseban predlog: "iziao sam od (ek = iz) Oca i
doao na svet. "JHVH" je u Starom zavetu je imalo znaenje "Veni". Isus je u
Novom zavetu jasno opisan kao onaj ko poseduje atribut venosti: "Isus Hristos je isti
jue i danas i doveka." (Jevrejima 13:8) "... A ti si uvek isti i tvojih godina nee
nestati." (Jevrejima 1:12). Isus je opratao grehe (Marko 2:5) a to moe samo Bog.
Isus je darivao ivot, tj. mrtve je dizao, ali On daje i duhovni ivot (Jovan 5:21-28;
Jovan 5:40) a duhovni ivot je vean i njega moe nekome dati samo sam Bog. Isus
povezuje kao jednaku veru u sebe sa verom u samog Boga (Jovan 12:44; Jovan 14:1).
Isus je prihvatio klanjanje, tj. da mu se ljudi klanjaju kao Bogu (Luka 5:8; Matej
14:33; Matej 15:25; Matej 28:9; 1. Korinanima 1:2). Svaki dobar poznavalac Svetog
pisma zna da je Stari zavet branio Jevrejima da se klanjaju iemu drugom do samom
Bogu. Obini ljudi i aneli, koji se navode u Bibliji, uvek su odbijali da im se klanja i
da ih se oboava (Dela 10:25-26; Otkrivenje 19:10; Otkrivenje 22:8-9). Kad bi Hrist
prihvatio ovo klanjanje, a da nije Bog, to bi bilo bogohuljenje - greh. Isus je bio
svestan svog jedinstvenog odnosa sa Ocem, i Njegov odnos prema Ocu dokazuje
Njegovo boanstvo. Isus je tvrdio da je On istobitan sa Ocem, jer On dolazi IZ Oca
(Jovan 8:16-19; Jovan 10:30). U ovom kontekstu to znai da su oni jednaki po sili.
Bog je svemoan, tako da ako Isus ima tu silu, i On mora biti svemoan. Iz toga
proizilazi da je On Bog. To takoe upuuje i na njihovo jedinstvo po prirodi (Jovan
12:45; Jovan 14:7-11; Jovan 15:23-24; Jovan 15:3). Isus je odsjaj Boje slave. U

Njemu ivi punina Boanstva (Jevrejima 1:3; Koloanima 1:5; Koloanima 2:9). U
izrazu koji se upotrebljava u Mateju 28:19, Isus i Otac su stavljeni na isti nivo.
Uenici treba da krtavaju "u ime" (jednina) a ne u "imena" (mnoina). Ovo samo
govori da su Bog Otac, Sin i Sveti Duh povezani jednim Imenom, pod kojim nam je
dano, i jedino je mogue, spasenje (Dela 2:38; Dela 4:12). Itd, itd, itd... Ceo Novi
zavet govori o ovome: "kako je Bog u ljudskom obliju doao meu nas i spasio
nas..."
Veina onih koji misle da e svojim umom da razree sutinu Boga ivoga, tj.
Njegovo utelovljenje, zaboravljaju onu divnu izreku: "Jesti mnogo meda nije dobro,
ni istraivati slavu nije slavno." (Prie 25:27).
I ISUS nije bio razapet na KRSTU (u oblici plusa) nego na mucilnom KOLU! koji je
nad glavom imao pribitu tablu KRALJ pa je izgledalo kao da je to krst.(dokazano
istrazivanjem rimskog imperija/NASLI SU KOLOVE!) Tako da su to ljudi uzeli
doslovno u vjerovanje,a i danas nose krst zbog mode najvise.
I ovde ste samo delimino u pravu. Preutkujete neke vane injenice. Nije ba sve
tako kako mislite, vie o ovome itajte na stranici: "Krst ili stub".
Ono to je najvanije u celoj prii raspinjanja Hrista, a to vi ne vidite, jeste pitanje:
zato je Isus bio razapet, i zbog ega je On morao umreti, a ne kako? Za odgovor
na ovo pitanje pogledajte stranicu: "O pomirenju kroz Hrista".
Biblija kae da je Isus Hrist bio rtveno Boje Jagnje koje je predano za naa
bezakonja, kako bi milost Boja mogla doi k nama, tj. kako bi smo mi dobili priliku
da se izmirimo sa Bogom! Bogu hvala na toj ljubavi i milosti to nam je poslao svog
jedinorodnog Sina, da On zauzme nae mesto kazne, i primi ono to smo mi zasluili smrt. Svaki istinski sledbenik Boji ovo razume i on e uvek slaviti Isusa, a ne ono na
emu su ga rtvovali.
5.)Plus toga KRST *u obliku plusa kao sto je) je PAGANSKI SIMBOL,sto znaci da su
ga izmislili PAGANI,ljudi koji su vjerovali u vise bogova,I OD TU SMO HRISCANI
TO NASLJEDILI.
Opet ste samo delimino u pravu.
To da se krst kao simbol koristio, ili koristi, i u drugim religijama, nije nikakvo veliko
otkrie. O tome se moe proitati u svakoj boljoj enciklopediji.
Oigledno da vi ne znate ta drugi hriani veruju, ili kako ive. Po vama su "svi isti".
To je jedan veoma kratkovid i sektaki stav. Razumem da vas drugi hriani i ne
zanimaju, ali zato imate jo manje prava da ih osuujete. Vi sigurno niste uli da su
postojale, i postoje, hrianske grupe koje ne pridaju vanost krstu kao simbolu, ili ga
ne nose "oko vrata" i sl. Nemojte generalizovali stvari, ve prvo proverite injenice,
pre nego to krenete sa ovakvim paualnim tvrdnjama.
Meutim, postoji jedan veliki problem u vezi ovog "uenja" JS, i opravdano se moe
smatrati licemernim. Naime, u Americi na memorijalnom groblju JS (Rosemont
United Cemetery, Pittsburgh) pored groba arlsa Rasela (da vas podsetim - osnivaa

JS) stoji podignut memorijalni spomenik JS svedoka u obliku piramide - koji je i

paganski, a i okultni simbol - a da iznenaenje bude jo vee, na sve etiri strane
piramide je uklesan KRST. Prilaemo vam sliku toga, te se uverite sami. Toliko o
velikoj vero-doslednosti JS.
Detaljnije slike na: http://www.freeminds.org/history/cemetary.htm
6.)PRAVIM Hriscanom bi se mogao smatrati covjek,koji ZIVI I RADI po Bozjim
zapovjedima,a ne da samo nosi krst pa spoljasnje se pravi fin (o tom govori i sam
Hrist,kad je rekao,da cemo tako LUCITI PRAVE HRISCANE OD LAZNIH)
Sam Gospod Isus Hrist kae u Evanelju po Mateju 7:21-23 i dalje:
"Nee ui u carstvo nebesko svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, nego ko ini
volju Oca moga koji je na nebesima. Mnogi e mi rei u onaj dan: Gospode,
Gospode, nismo li prorokovali u tvoje ime, i u tvoje ime izgnali demone, i u tvoje ime
mnoga uda uinili? I tada u im izjaviti: nikada vas nisam upoznao; odlazite od
mene vi koji inite bezakonje."
Dalje u Jovanu 6:28, itamo:
"Tada mu rekoe: ta da radimo da bismo inili dela Boija? Odgovori Isus i ree im:
ovo je delo Boije, da verujete u onoga koga je on poslao."
DELA koja su Bogu ugodna, jesu verovanje u Onoga kojeg je Bog poslao - u
Njegovog Sina, po kome primamo spasenje i oprotenje greha. A znamo koga je Bog
poslao. Poslao je Isusa Hrista, svog Sina! Zato ga je poslao, to itamo u Jovanu 3:16:
"Jer Bog je tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao, da svaki - ko veruje u
njega - ne propadne, nego da ima veni ivot."
Dakle, ne radi se o delima, koja treba MI da inimo da bi "zasluili", ili "stekli" sebi
spasenje, ve se radi o DELU to je Isus Hrist uinio za nas - a mi to verom
prihvatamo. rtva Isusa Hrista zadovoljila je pravedni Oev gnev zbog naih greha, i
svako ko prizna svoj greh, pokaje se i doivi novoroenje, postaje UGODAN Bogu istinski hrianin - dete Boije.
"A svima, koji ga primie, dade mo da postanu deca Boija, - onima to veruju u
njegovo ime, koji se ne rodie od krvi, ni od volje tela, ni od muevljeve volje - nego
od Boga." (Jovan 1:12-13)
Znai, svaki onaj ko veruje u Isusa, da je Mesija - Spasitelj, i svako ko se u Isusa
pouzda za svoje spasenje, jeste istinski Boji svedok i lan sveopte Crkve Boje!
(itajte vie o "novoroenju", ta zaista Sveto pismo o tome govori.)
7.)Hrist nikad nije rekao da mi moramo da se krstimo s prstima,klecanjem ili u bilo
kakvom polozaju,kao sto se danas radi-opet izmisljotina popova,papi,kao i
nekadasnjih fariseja).

Ovo bi ste trebali saoptiti nekom kardinalu, patrijarhu ili moda samom papi, onome
ko ui da se to tako ini! Ponovo pokazujete da ne razumete ta je hrianstvo kao
religija, niti ta drugi hriani veruju. Ne moete sve trpati u isti ko, jer nije sve isto i
nismo svi isti. Pokuajte se malo bolje informisati o nekim stvarima, nije ba sve tako
crno-belo kako to pie "Kula straara".
PRAVO krstenje je bilo DUBOKO POKAJANJE s time,da se je COVJEK POTOPIO
POD VODU,kako je i sam Sin coveciji pokazao i cega se danas drze Jehovini
svjedoci!
Ne, ne slaemo se ni malo sa vama. Ovo nije ono to Novi zavet ui o krtenju, vie o
ovome moete proitati na stranici: "O krtenju vodom", dok o pokajanju moete
itati na stranici "O pokajanju - obraenju".
I kad sve sklopis,i proucis ,vidis da su BAS JEHOVINI SVJEDOCI ONA PRAVA
HRISCANSKA ZAJEDNICA,KOJA ZASLUZUJE I DA SE ZOVE HRISCANSKA,JER
IDE I RADI PO HRISTU i njegovim zapovjedima,a ovo ostalo se izopacilo.
I kad bi se svi sad DRZALI HRISTOVIH ZAPOVJESTI,KAO STO SE DRZE
JEHOVINI SVJEDOCI u navedenih 7 tacki gore bilo bi drugacije,a ne da su nas
popovi stoljecima zavaravali.I svime time sto nas je svjet zavaravao dali su prednost
Satanu,koji je to zLOUPOTREBIO,da se ne bi saznala ISTINA!!Zato ih je vec Hristos
zvao LICEMJERI,kojima je spoljasnjost cista,a unutrasnjost prljava!
Znaci da je primetio da naopako rade i uce.Zato je i doso na Zemlju da propovjeda
LICNO sta je pravo i sta ne.Toga se svega drze Jehovini (Bozji)svedoci.Ostale
hriscanske vjere ne uce U POTPUNOSTI kako BI TREBALO da uce u skladu SA
pomenutim Hristovim zapovjedima,za sad su u potpunosti samo BOZIJI SVJEDOCI.I
svako moze da SAM dodze do spoznanja,DOKAZA i PRAVE istine koja svjedoci o
tome.
Oprostite, ali nemogue je, a da se ovek ne nasmeje na ovo silno "samohvaljenje i
samopravdanje". Meutim, vi JS se morate dogovoriti sa nekim drugim "hrianskim
zajednicama" oko toga ko je onaj "pravi", poto mnogi imaju indentino miljenje o
sebi samima.
Kao zakljuak na sve ovo... Da li znate da se NIGDE u Svetom pismu ne govori kako
treba da budemo "Jehovini svedoci"?!
U Delima apostolskim, pre Isusovog vaznesenja, Isus svojim apostolima daje sledeu
zapovest:
"Nije vae da znate vremena ili rokove koje je Otac odredio svojom vlau, nego ete
primiti silu - kad Duh Sveti sie na vas, i biete moji svedoci kako u Jerusalimu tako i
po svoj Judeji, i Samariji, i sve do kraja zemlje." (Dela 1:7)
O kakvim i ijim svedocima govori Isus? O svojim svedocima. O Isusovim
svedocima! Tako, zapitajte sami sebe, ta Bog eli: iji svedoci trebamo da budemo,
da li Isusovi ili Jehovini? Opet, ve smo vam gore pomenuli koga to "Jehova" eli da
posluamo:

"Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega posluajte." (Matej 17:5)
Zar vas ne zabrinjava mogunost da su ba JS ti koji gree? Da, po Pismu - itekako.
Upitajte sami sebe: elite li zaista sluiti Bogu ili nekoj ljudskoj organizaciji.
Svako od nas e jednoga dana stajati pred Hristom - kao Sudijom - i ta e onda od
Njega uti...
"Dobri moj i verni slugo, tj. moj svedoe..." Ili...
"Odlazi od mene, ne poznajem te - nisi me posluao..." (Matej 7:21-23)
Mormoni - Crkva sledbenika Dozefa Smita
Ivan Kuhai
"Ono to je ovek, Bog je jednom bio; ono to je Bog, ovek moe postati." (Lorenc
Snou, bivi predsednik mormonske crkve)
Napisati sve o mormonizmu, koji je jedna veoma kompleksna religija i sa veoma
zamrenom istorijom, u jednom kratkom lanku je praktino nemogue... No, nadam
se, da e ove kratke injenice biti od pomoi onima koji sebe smatraju hrianima i
ukazati im da hrianstvo i mormonizam nemaju ba mnogo toga zajednikog...
POECI MORMONIZMA
Mormoni kao verski pokret su nastali nakon "boanske" vizije Dozefa Smita (Joseph
Smith, 1805-1844) koju je on dobio u dravi Njujork, 1820. godine. Smit je tako
postao prvi voa ovog pokreta a nakon Smitove smrti na njegovo mesto dolazi
Brigam Jang (Brigham Young) pod ijim vodstvom, zbog uestalih progonstava na
pripadnike ovog novog pokreta, on pristalice "novog otkrivenja" preseljava u oblast
koja e kasnije postati teritorija Juta, a koja se danas nezvanino jo naziva i
"Mormonska drava".
Danas je mormonski pokret podeljen i najvei broj sledbenika uenja Dozefa Smita
su lanovi organizacije koja nosi ime "Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana", a
manji broj ine lanovi nezavnisnih crkava. Glavni centar mormonskog ekonomskog,
politikog i verskog uticaja se nalazi u dravi Juti, a u Severnoj Americi ima vie
mormona od na bilo kom drugom kontinentu, iz tog razloga ali i zbog brojnih
karakteristika koje ova religija nosi, mormonizam se smatra tipinom amerikom
religijom. No, u SAD mnogi oni koji se izjanjavaju kao mormoni su takoe ili
nezavisni ili ne praktikuju religiju, tj. radi se o nominalnim vernicima.
Osniva ovog kulta Dozef Smit je iveo ivot koji su pratile brojne intrige i sudski
sporovi. Smith je jo kao deak, 14-godinjak, pokazivao buntovnost i zbunjenost,
uostalom kao i veina tinejdera danas, a oigledno je imao i potrebu za
samodokazivanjem. I tako, prema njegovoj prii jednoga dana (1820) dok je etao po
umi on dobija viziju. Javljaju mu se Bog - Otac i Sin kao dve linosti sa porukom:
"Sve crkve su lane!" Posle ovoga, Smit poinje javno da govori o ovom svom
doivljaju, ali i propovedajui poruku da su sve crkve i njihova uenja jedna "gnusoba
opustoenja" i da je potrebna potpuno nova religiju koja e biti "jedina istinska crkva
na Zemlji." Naravno, mnogi ljudi nezadovoljni postojeom dekadencijom u
hrianskim crkvama su otvoreno doekali poziv na osnivanje "nove i istinite
religije".

Kasnije, Smit dobija i drugu viziju (1823). U ovoj drugoj viziji javlja mu se aneo po
imenu Moroni. On mu donosi poruku da Bog eli da putem njega ponovo uspostavi
puno i veno Evanelje, kakvog ga je navestio Isus prastanovnicima Severne
Amerike, tj. Indijancima.
Aneo mu jo govori kako postoje zakopane zlatne ploe koje sadre istoriju naroda
Jese i koje trebaju biti otkopane i objavljene svetu. No, aneo Moroni nije odmah
objavio tajno mesto gde se ploe nalaze, ve je primorao Smita da eka etiri godine,
pre no to mu je otkrio lokaciju na kojoj su ploe zakopane. Kada je Smit konano
saznao lokaciju, on je iskopao ploe i identifikovao pismo kao "reformovane
egipatske" hijeroglife a zatim koristei se URIM I TUMIM naoarima, koje su se
nalazile sa ploama, te zapise uspeno preveo na engleski jezik. Dakle, on nije znao
ovaj jezik/pismo, ali kada bi stavio ove udesne naoare bio je u stanju da ga ita.
Ploe su navodno govorile o seobi jedne Levijeve porodice iz Jerusalima u Severnu
Ameriku, 600. godine pre Hrista. Levijevi potomci poto su doli u Severnu Ameriku
su stvorili tri grupacije. Jednu grupaciju - Lamanitske idolopoklonike - Bog je prokleo
tamnom koom. To su preci Indijanaca. Druga grupacija - Nefiti, bili su odani, ali ih
je neka vea Lamanitska armija unitila 400. godine pre Hrista. Mormon, poslednji
Nefitski general, dao je istorijske ploe sinu Moroniju, koji ih je zakopao. Zatim se
Moroni preobrazio u anela. Da, bio je to onaj isti aneo koji je Smitu rekao za ploe!
Poto je Smit zavrio prevod ploa, Moroni mu je oduzeo ploe da ih i dalje uva sakrio ih je ponovo. 1830. godine Smit je dao tampati svoju Knjigu Mormona.
Poto je pokret dobio svoju "svetu knjigu" on je bio spreman da postane organizovana
religija. Dozef Smit tako proglaava sebe "modernim" prorokom, ravnim prorocima
Starog zaveta i poinje da organizuje svoje sledbenike. Smit je tako osnovao crkvu
pod imenom "Hristova crkva", 6. aprila, 1830. godine. No, kasnije (1838) je promenio
naziv crkve u "Crkva Isusa Hrista Svetaca poslednjih dana", to je ostalo do
danas.
Kroz mnoge godine sledbenici Dozefa Smita bivaju proganjani i zbog toga su
prinueni da se sele s mesta na mesto, iz drave u dravu a sve ovo vreme ih prate
brojne afere i skandali. Razlog tome je bila njihova (sektaka) netolerancija prema
drugim religijama ali i poligamija koju su praktikovali, govorilo se da Smit ima negde
izmeu 27 i 84 ene. 1844. godine su jedne novine su razotkrile njegovu poligamiju i
javno kritikovali Mormone. Smit ovo nije mogao da podnese, te je svojim
sledbenicima naredio da se kancelarija novina i tamparija unite. On i njegov brat su
bili uhapeni i stavljeni u pritvor da ekaju suenje. Meutim, 27. juna, 1844.
razjarena svetina od oko 200 ljudi je provalila u zatvor i ubila obojicu. Zbog toga, ovo
dvoje meu mormonima se dre i cene kao "muenici vere".
Posle Smitove smrti, veina mormona je prihvatila Brajem Janga (Brigham Young,
1801-1877) za novog vou/proroka. Jang je i dalje propagirao poligamiju. Sam je
imao 25 ena. Organizovao je i njihovu seobu u dravu Juta (Utah), 1848. godine,
poto su bili proterani iz Ilinoisa. Godine 1857. je naredio masakr nemormonske
kolonije naseljenika. Jang je silom spreio da se Juta prizna kao savezna drava.
Plaio se zakona koji e zabraniti poligamiju. Konano, mormoni su se ipak potinili

vlastima. Mormoni su postepeno odustali od poligamije a u Juti je izgraeno

milionsko mormonsko carstvo.
GLAVNA VEROVANJA
Ovaj verski pokret je to se tie svojih doktrina u stalnoj reformi i promeni. Naime,
postoji stalna i neprekidna objava tee kroz ustanovu proroka/voa. I to je razlog
zato postoje i kasnije objave, npr. 1978. je objavljeno kako su sve rase odreene za
nosioce prava ustanove proroka, jer pre toga je ta ustanova/zvanje bila rezervisana
samo za pripadnike bele rase. Dakle, postoje vee i manje promene tokom vremena u
njihovim uenjima, to treba imati na umu kada se govori o verovanjima ove
religiozne grupe. No, ovo je i za oekivati, jer zbog postojanja brojnih protivreja u
njihovim verovanjima, mormoni moraju s vremena na vreme modifikovati svoja
uenja da bi kult i dalje opstajao.
Ovde u se osvrnuti samo na ona njihova verovanja koje se sukobljavaju sa
istorijskim i tradicionalnim hrianstvom, jer mi je namera ukazati na njihove
drugaije stavove u pojedinim i vanim hrianskim doktrinama. I kada se sve to
sagleda moe se rei da je mormonizam sinkretizam (mix) svakakvih
verovanja/uenja i naune fantastike.
1. BOG
Mormoni kada pominju Boga koriste poznate biblijske izraze kao: Elohim, Jehova,
Veni Otac itd. Meutim, mormoni veruju da Bog nije oduvek bio uzvieno bie u
svemiru, ve da je to postigao kroz pravedan ivot i upornost. Oni veruju da Bog Otac
ima "telo od mesa i kostiju koje je isto opipljivo kao i ovekovo." Postojala je i teorija
Brajem Janga, a koja je naputena od strane modernih mormonskih voa, da je Adam
zapravo bio Bog i otac Isusa Hrista.
2. TROJSTVO
Mormoni ne prihvataju trojstvo onako kako to definie tradicionalno hrianstvo; ve
veruju da postoje tri odvojena boga:
(a) Bog - "uzvieni ovek" ima meso i kosti. On je bio ovek na drugoj planeti a zatim
se usavrio i razvio do te mere da je postao Bog. On je uzvieni vladar nad svim
drugim bogovima. Bog se oenio, te je tako postao i telesni otac svih ljudskih bia.
(b) Sveti Duh je "ovek-duh". On nije sve prisutan - on moe biti istovremeno samo
na jednom mestu.
(c) Isus i Lucifer su fiziki sinovi Boga, tj. Boja braa. Isus je prvoroeni duh (Sveti
Duh) sin Boga (Jehove) i "nebeske majke" i jedinoroeni telesni sin Boga i Marije.
3: ISUS HRIST
Mormoni odbacuju deviansko roenje, ve veruju da je Isusovo utelovljenje
posledica fizikog (seksualnog) odnosa izmeu Boga Oca i ene Marije. Oni veruju
da je Isus Bog, ali i da bilo koje ljudsko bie moe postati bog - nalik njemu. Po njima

Isus se oenio Marijom, Martom i Marijom Magdalenom, tj. imao je mnogo ena.
Kao to je ve reeno, po njima, Isus i Lucifer su fiziki sinovi Boga, tj. Boja braa.
No, Bog Otac je dao prednost Isusovim eljama a ne Luciferovim, jer mu je Isus bio
miljenik. Zbog toga je buknuo veliki rat na nebu. Dve treine od nas (prema
mormonskom uenju, celo oveanstvo je bilo tamo prisutno) borili su se na Hristovoj
strani, a jedna treina na Luciferovoj strani. Ta Luciferova treina su postali demoni.
Postali su odmetnici neba i nije im bilo doputeno uzeti telo i iveti na Zemlji. Ostali
su zauvek zatvoreni u nemogunosti da ikada postanu bogovi. Dve treine onih koji
su se borili za Hrista roeni su na Zemlji. Mormonska crkva dri da je meu njima
postajala jedna grupa kukavica koji se nisu hrabro borili za Hrista, i tako su zbog toga
postali prokleti - rodili su se crni (tamne puti) i potomci su Kajinov.
4. BIBLIJA
Mormoni veruju da postoje etiri izvora boanski nadahnutih rei, umesto samo
jednog, tj. Biblije.
(a) Mormoni e rei da prihvataju Bibliju, "sve dok je ona prevedena ispravno." No,
po njima, takvog ispravnog prevoda nema. Mormoni prihvataju samo engleski King
James prevod Biblije, ali sa tvrdnjom da se ovek ne moe na nju osloniti, jer je puna
prevodilakih greaka. Oni istiu da postoji preko 600 mesta koja treba da budu
ispravljena. Zbog toga ne treba da nas udi kada neki mormon kae da: Knjiga
Mormona prevazilazi Bibliju u svakom pogledu, jer u njoj nema greaka.
(b) Dakle, iznad Biblije je "Knjiga Mormona" koju je "preveo" Smit i objavio 1830.
godine. Smit je tvrdio da je to "najispravnija knjiga" na Zemlji, i da ovek moe doi
blie Bogu samo ako sledi njene upute, "vie od bilo koje druge knjige", jer je
nepogreiva, za razliku od Biblije.
itajui Knjigu Mormona moete na momente pomisliti da itate Bibliju (jer postoje
itavi odlomci koji su kao prepisani iz Biblije); a Knjiga Mormona je navodno
napisana u razdoblju od 600 godina pre Hrista do 421. Po tvrdnjama mormona pisali
su je razni "proroci - istoriari". No, istina je da Knjigu Mormona ne potkrepljuje
nijedan jedini arheoloki dokaz i ne odgovara injenicama koje su poznate o
prekolumbijskim civilizacijama. Neverovatno je da pripadnike mormonske vere ne
zabrinjava ova injenica, ve oni slepo veruju "da je samo stvar vremena kada e se
takav dokaz otkriti".
(c) Zbirka "Doktrina i zaveti" se smatra mormonskim pismom. Zbirka sadri
kolekciju modernih otkrivenja u pogledu "Crkve Hristove, one koja je obnovljena."
(d) Zbirka "Biser velike vrednosti", mormoni smatraju da ona sadri i razjanjava
doktrine i uenja koja su se izgubila iz Biblije i da prua svoje "ispravno" tumaenje o
stvaranju Zemlje.
5. GREH
Adam i Eva ivei u Edenskom vrtu nisu iskusili greh, prokreaciju ni smrt. No, Bog je
isplanirao njihovu neposlunost i njihov pad u greh. Posle ega su prvi ljudi izgubili

besmrtnost, ali oni tada postaju sposobni za prokreaciju, to je bila Boja volja.
Iskonski greh (Adamov) ne utie na oveka (ovek se ne raa grean), svako e biti
kanjen zbog svojih vlastitih greha.
6. SPASENJE
Po mormonima, postoje dve vrste spasenja:
(a) Opte spasenje. To je bezuslovno izbavljenje Isusovim otkupom za Adamov greh.
Ono garantuje univerzalno uskrsnue i besmrtnost svim ljudima.
(b) Individualno spasenje, tzv. "uzdignue" stoji na raspolaganju samo onima koji
veruju i potinjavaju se zakonima i uredbama Evanelja mormonske crkve. Zbog toga
to je to jedino i istinsko Evanelje ustanovljeno tek putem Bojeg proroka Dozefa
Smita. Ovo je centralno uenje Mormona. Ono zahteva veru, pokajanje, krtenje
podronjenjem, konfirmaciju (sveani in potvrivanja crkvenog punoletstva i putanja
prvoj priesti) uz rukopolaganje od strane svetenika.
7. VENI IVOT
Po mormonima postoji bezbroj bogova i beskonani broj planeta. Mormoni veruju da
postoje razliiti nivoi ili carstva posle ivota. A gde e pojedinac da zavri posle svoje
smrti to zavisi od onoga u ta veruje i ta radi u svom zemaljskom ivotu.
Dakle postoje tri carstva/stepena budueg ivota ili tri neba:
(a) Telestijalno carstvo. Ovamo dolaze neznaboci koji su odbili Evanelje Mormona,
koji trpe u paklu, koji su zatvoreni do kraja milenijuma. Posle toga sledi sud, a to je
druga smrt.
(b) Terestijalno nebo. Ovamo dolaze hriani koji odbacuju Mormonizam, neposluni
Mormoni, ljudi dobre volje iz svih religija. Sada imaju drugu ansu, za uskrsnue
nakon celestijalnih bia.
(c) Celestijalno nebo. Svaka osoba nakon svog "uzvienja" postaje bog po zakonu
vene progresije: "Kakav je ovek sada, Bog je nekada bio; kakav je Bog sada, ovek
moe da postane" - osobe koje su uspele u svom linom usavravanju nasleuju svoju
planetu da je nastane ljudima i da vladaju nad njom kao suvereni bogovi. Za
"ustolienje" osobe, tj. kvalifikovnje za boanstvo potrebno je: dranje hramskih
uredbi, svetenstvo, nebeski brak i krtenje za mrtve.
VERSKA PRAKSA
Praktikovanje vere kod mormona je dosta ivo i puno aktivnosti, evo samo nekih
napomena.
1. SVETENSTVO
Mormonima je svetenstvo veoma vano i meu njima postoje dve vrste svetenika:

(a) Aronitsko, nie svetenstvo. Vai za mukarce od 12-18 godina. To su svetenici,

uitelji i akoni.
(b) Melhisedekovsko, vie svetenstvo. Vai za mukarce od 19 godina navie. Ono je
neophodno za uzdignue.
Ne postoje ene svetenice. Ovi muki svetenici su opunomoeni da upravljaju svim
poslovima crkve.
2. NEBESKO VENANJE
Ovo je druga neophodnost za uzdignue. Nebesko venanje predstavlja hramsku
ceremoniju u Solt Lejk Sitiju (ovakav brak je validan/mogu samo na ovom mestu!).
Ako brani par ivi dostojno, oni e nastaviti iveti zauvek u nebeskom carstvu kao
boanstva. No, postoji i druga vrsta sklapanja braka koja je zemaljska. Ono se obavlja
u svakoj crkvi, a razreava se samo smru. Zemaljski venani partneri postaju posle
smrti aneli. ene postiu uzdignue samu putem nebeskog braka. Dostojne neudate
ene i ne-mormonske e se venati nebeski za mormone u toku hiljadugodinjeg
carstva.
Mormoni pridaju veliki znaaj braku i osnivanju porodice, oni smatraju "da je dunost
dobrih mormona da raaju decu, i da tako obezbeuju tela za postojee duhove, jer je
ovaj kratak boravak na Zemlji neophodna faza u kretanju ka boanstvu".
3. KRTENJE ZA MRTVE
Mormoni se podvrgavaju krtenju "za" ili "u ime" svojih preminulih predaka, tj. onih
koji su umrli u nepoznavanju mormonizma a da bi im tako omoguili da postignu
svoje uzdignue. Smit kae da je "najvei nemar" zanemariti ovo i da to moe postati
uzrokom da se izgubi vlastito uzdignue. Odatle meu mormonima veliko zanimanje i
vrednovanje genealogija (rodoslovlja), kao i sakupljanje ljudskog genetskog
materijala. Mormoni poseduju najveu banku gena na svetu. Krtenje za mrtve,
mormoni temelje na 1. Kor. 15:29, koje je ustvari pogreno tumaeno i shvaeno od
Dozefa Smita. Neke samostalne mormonske crkve ne praktikuju ovakvo krtenje.
4. MORAL I APSTINENCIJA
Postoji zabrana alkohola, duvana i napitaka sa kofeinom. Mormonima se ne moe
zameriti da su poroni ljudi, ak naprotiv, oni su veoma disciplinovana i veoma dobro
organizovana crkva a njihovi su lanovi po pravilu vredni, poteni i etiki ispravni
porodini ljudi, koji se tako odnose i prema svojoj okolini.
5. PODINJAVANJE VOI
Od lana mormonske crkve se zahteva podreenost vodstvu ivog proroka i
odravanje njegovih saveta, te poslunost drugim mormonskim zapovestima, kao na
primer davanje desetka od novanih primanja, redovnom pohaanju sastanaka crkve,
ueu u sakramentima, misionarenje itd.
6. MISIONARENJE

Mormoni imaju izrazito sektaki stav kada su u pitanju druge religije ili vere, jer oni
sebe smatraju jedinom i legitimnom hrianskom crkvom. Iz tog razloga oni na sve
one koji nisu mormoni gledaju kao na svoje potencijalno misijsko polje.
Poto po njihovom uenju postoje mnogi bogovi, a koji su nekada bili ljudska bia, te
je mormonizam jedini put koji vodi ka postajanju boanstva. Svi mormoni, mukarci,
mogu biti izabrani da postanu bogovi svojih vlastitih planeta i to je glavni razlog zbog
kojeg mormonski (muki) misionar e zakucati na Vaa vrata i ponuditi Vam svoju
literaturu. On to ini jer nastoji da postigne svoje spasenje, a misijsko delovanje je
jedan od naina da mu to i uspe - ako kroz svoje delovanje pridobije nove obraenike
u mormonizam, on e pomoi sebi samome i postae nakon svoje smrti boanstvo bog.
ZAKLJUAK
Mormoni se izjanjavaju kao hriani, iako se mnoga od njihovih uverenja drastino
razlikuju od tradicionalnog hrianstva ili biblijske teologije. Mormoni kau da veruju
u Bibliju, ali je po njima ta Biblija puna greaka, ona nije verodostojna. Po njima
postoje drugi sveti tekstovi koji su pouzdaniji od Biblije, kao to je Knjiga Mormona.
Oni veruju da su svi ljudi duhovi Boga, tj. deca Boja. Mormoni veruju da vraanje
(obraenje) Bogu zahteva sleenje primera Isusa Hrista i uenja Dozefa Smita, koji
je dobio nalog da krtava. I to je jedino krtenje koje spasava. Tako, mormoni
krtavaju ak i mrtve ne bi li ih spasili (npr. ak su krstili i Aleksandra Makedonskog,
Napoleona i druge), a ovo rade da bi svoja religijska ubeenja to jae vezali za
zvaninu istoriju i tako stekli neku verodostojnost.
Mormoni veruju u venu progresiju i preegzistenciju (dua), meutim, nita od toga se
ne nalazi u hrianskoj teologiji. Za razliku od uenja tradicionalnog hrianstva
mormonstvo ne kae da emo jednoga dana biti sa Bogom, ve ui da ako
ispunjavamo neke norme (Dozefa Smita), i mi sami moemo postati bog. U svojoj
sutini, mormonizam je religija koja je usmerena na samu sebe, jer pitanja sa kojima
se mormoni bave, kada razmiljaju u buduem ivotu, jesu: Koliko ena u imati kada
budem u raju? (Mormoni veruju da e mukarci imati harem ena!) Nad koliko u
planeta vladati? Koliko u biti velik bog - od ostalih bogova?
EGOIZAM i PONOS je u samom srcu mormonskog uenja o oveku-bogu. Zar sam
Luficer nije pao s neba zbog ovakve elje (Jezek. 28:15-17, Isa. 14:12)? Mormonstvo
je, u svojoj poslednjoj instanci, religija poganske sutine zato to sve svodi na
materijalizam, na telesnost. Po njima je i duh samo jedan oblik proiene materije.
Mormonstvo sniava biblijskog Boga na nivo oveka (stvorenja) i uzdie oveka na
nivo boanstva. Mormonstvo je ustvari samo drugaije upakovana ona stara ponuda iz
Edenskog vrta, kada je Sotona rekao ljudima: "Neete vi umreti; nego zna Bog da e
vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oi, pa ete postati kao bogovi i znati
ta je dobro ta li zlo." (1. Moj. 3:4-5)
Mormoni imaju jedinstven pogled na kosmologiju i ivot posle smrti, kakav je
potpuno stran Bibliji i nauci. Bog i osoba Isusa Hrista o kojoj oni govore nije
boanstvo Biblije. Mormoni odstupaju od nekih temeljnih teolokih uenja Biblije, pa

tako ne slave Boga kao Trojstvo Oca, Sina i Svetoga Duha, ve kao tri boga koja
imaju odvojenu i savreno ljudsku prirodu - njihov bog ustvari jeste ovek! No, to nas
ne treba uditi, jer osnovni cilj mormonske vere jeste saet u izjavi: "Bogovi postoje, i
zato nam je najbolje da teimo da budemo spremni da postanemo jedan od njih".
(Brigam Jang, Journal of Discourse) uti danas ovakvu izjavu nije nita novo, u ovom
dobu Nju Ejda, ija filozofija nudi mnoge puteve ka "oboenju oveka", te zbog toga
moda i za jeres mormonizma dolaze bolji dani...
Joga i hrianstvo
Dim Ladlejl
- Moe li se JOGA
spojiti sa HRIANSTVOM?
U celom svetu raste interes za jogu pa ak i meu nekim hrianima i iri se i na druge
ezoterine i New Age prakse kao to su: reinkarnacija, akupresura, akupunktura,
leenje pranom, refleksologija i sl.
Za neke je joga samo nain oputanja i smanjenja napetosti dok za druge ona
predstavlja oblik vebanja koji godi zdravlju i poboljava fiziku izdrljivost; za neke
opet, joga je nain leenja bolesti. U umu prosenog oveka mnogo je zbunjenosti
zato to se joga uglavnom ne prikazuje ni kao potpuno zdravstvena ni kao potpuno
duhovna disciplina - religiozna hindu disciplina. Naime, ili kao jedna ili kao druga
vrsta a esto i kao meavina te dve discipline.
injenica je da je joga za Induse prvenstveno duhovna disciplina i da ima duboko
ukorenjenje u hinduizmu i budizmu. U ovakvom svetlu iskreni hrianin zasigurno
treba da preispita koliko je prikladno spajati jogu sa hrianskom duhovnou i koliko
je mudro ugraivati njene tehnike u hriansku molitvu i meditaciju.
Sutina JOGE...
Re joga znai "jedinstvo". Cilj joge je ujedinjenje prolaznog "ja" "JIVA" s
besmrtnim "BRAHMAN", hinduistikim konceptom Boga. Taj Bog nije linost nego
impersonalna, neosobna duhovna supstanca koja je jedno s prirodom i svemirom.
Brahman je impersonalna, neosobna boanska tvar koja proima i obavija sve i temelj
je svega.
Joga ima svoje korene u hinduistikim Upanishadama koje datiraju iz 1000. godine
pre Hrista i koje svrhu joge opisuju kao "ujedinjenje svetlosti unutar sebe sa svetlou
Brahmana". "Beskonanost, ono to je apsolutno i nepromenjivo, nalazi se u ovjeku",
kae Chandayoga Upanishada, "TAT TUAM ASI" ili "TO SI TI".
Boansko prebiva unutar svakog od nas u svom mikro-kosmikom predstavniku,
individualnom "ja" koje se naziva Jiva. U Bhagavad Giti, Krina opisuje Jivu kao
"moj vlastiti deo venoga" i kae da "radost Joge dolazi jogiju kada je jedno s
Brahmanom". Sto pedesete godine posle Hrista jogi Patanjali je objasnio osam puteva
poput stepenica koji vode uenika joge od neznanja do prosvjetljenja:
1) Samokontrola (yama),
2) vrenje pobonosti (niyama),

3) poloaji tela (asana),

4) vebe disanja (pranayama),
5) nadzor tj. obuzdavanje ula (pratyahara),
6) koncentracija (dharana),
7) duboka kontemplacija (dhyana) i
8) prosvetljenje (samadhi).
Ovde je zanimljivo primetiti da su vebe poloaja tela i disanja, to se na zapadu
obino podrazumeva da je cela joga, tek trei i etvrti stepen prema jedinstvu s
Brahmanom! Joga nije samo razraen sistem vebanja tela nego i duhovna disciplina
sa svrhom da dovede duu do samadhija, potpunog jedinstva sa boanskim biem.
Samadhi je stanje u kojem se sjedinjuju prirodno i boansko bie - ovek i bog
postaju jedno bez ikakve razlike.
Hrianska JOGA!?
Ovakvi duhovni pogledi su u potpunoj suprotnosti sa biblijskim hrianstvom koje
sasvim jasno vidi razliku izmeu Stvoritelja i stvorenja - oveka i Boga. Bog je uvek
"neko drugi", a nikada sam ovek. alosno je videti da neki ljudi koji propagiraju
jogu i druge discipline meditacije podupiru svoje argumente pogreno navodei neke
izolovane biblijske citate izvaene iz opteg konteksta kao to su npr. "ti si hram
Boiji", "iva voda tee iz tebe", "biete u meni i ja u biti u vama", "ne ivim vie ja,
nego Hrist ivi u meni"..., bez razumevanja znaenja koje te rei imaju u celom
kontekstu Svetog pisma. Neki ljudi ak predstavljaju Isusa Hrista kao jogija. Tako,
nisu retke slike na kojima je Isus prikazan kao jogi u poloaju za meditaciju!
Nazivati Isusa "jogijem" znai negirati Njegovu boansku sutinu, Njegovu svetost i
savrenost i pritom pretpostavljati da je On imao palu ljudsku prirodu podlonu
neznanju i zabludi (iluziji - maya), da je i On trebao osloboenje od ljudske
zarobljenosti kroz vebe i discipline joge.
Joga je nespojiva sa hrianskom duhovnou jer je panteistika (Bog je sve i sve je
Bog) i zato to smatra da postoji samo jedna realnost a sve ostalo je privid ili maya.
Kada bi postojala samo jedna apsolutna nepromenjiva realnost a sve ostalo bilo
iluzorno ili prividno onda ne bi postojali odnosi i ljubav.
Sredite biblijskog hrianstva je vera u Sveto Trojstvo - Oca, Sina i Duha Svetoga, tri
osobe u jednom Bogu, koji je savreni model odnosa ljubavi i u hrianstvu je
usmereno na odnose sa Bogom i meu ljudima.
"A Isus ree mu: Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim i svom duom svojom
i svom misli svojom. Ovo je prva i najvea zapovest. A druga je kao i ova: Ljubi
blinjega svoga kao samoga sebe." (Mt. 22:37-39).
U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i uitak su prividni (maya) i samim tim nestvarni,
imaginarni. Vivekananda, jedna od najpotovanijih ikona savremenog hinduizma je
rekao: "Dobro i zlo su jedno isto" [1]
U hrianstvu neprestani problem greha kao uvrede Bojoj svetosti je neodvojiv od
nae vere jer je greh razlog zato nam treba Spasitelj. Isusovo utelovljenje, ivot,

muke, smrt i vaskrsenje je na jedini put spasenja - tj. osloboenja od "gravitacije

greha" i njegovih posledica. Mi ne moemo negirati ovu temeljnu razliku u nameri da
u hrianstvo uvodimo jogu i ostale istonjake tehnike meditacije.
Bavljenje jogom je u "najbezazlenijem" sluaju isto paganstvo a u najgorem duboki
okultizam. Kao jedna on duhovnih disciplina Nju Ejda, joga se nairoko praktikuje
irom modernog sveta. Smeno je i nakaradno da se mnogi uitelji joge izjanjavaju
kao hriani zavodei i varajui ljude da joga nema nikakve veze sa hinduizmom i da
je to samo prihvatanje "onog dobrog" iz drugih kultura, tj. verska tolerancija. Neki
ak prikrivaju jogu hrianskim frazama ili kretnjama i nazivaju je "hrianska joga".
Ovde se ne radi o prihvatanju kulture drugih naroda ve o prihvatanju druge religije
koja je nespojiva sa biblijskim hrianstvom.
Igra sa vatrom...
alosno je da se joga proirila od deijih vrtia sve do razliitih obrazovnih ustanova
u medicini, psihologiji i sl., tako da se ona ak naziva "istonjakom medicinom" a u
sustini ona uopte nije "medicina"; kakogod, uspeno se prodaje pod etiketom
"oputajua terapija", "samo-hipnoza", "kreativna vizualizacija", "centriranje
(centering)" i sl.
Hatha joga, najraireniji oblik joge kao vebe za oputanje i anti-stresna terapija,
jedan je od est priznatih sistema ortodoksnog hinduizma i sa svojim mistinim i
religioznim korenima najopasniji je oblik joge.
Istina je da su mnogi ljudi izleeni pomou joge i ostalih istonjakih naina
meditacije ili molitve. Meutim, ovo nije merilo jer ovakvih sluajeva ima u svim
religijama ili verovanjima. Apostol Pavle upozorava: "I nije udo, jer se sam sotona
pretvara u anela svetla." (2. Kor. 11:14). Treba ozbiljno pristupiti ovom problemu
dananjice i proveriti trae li bolesni ljudi samo ozdravljenje tela i materijalne stvari
ili Boga i Isusa Hrista koji je na prvom mestu zainteresovan da spasi ljudsku duu a
tek onda da druge telesne i materijalne blagoslove.
elja joge da se postane kao bog je prvi i uvek prisutan greh. Sam sotona je to eleo
za sebe:
"A govorio si u srcu svom: Izaiu na nebo, vie zvezda Bojih podignuu presto svoj
i seu na gori zbornoj na strani severnoj; izaiu u visine nad oblake, izjednaiu se s
Vinjim." (Isa. 14:13-14)
A onda i prvi ljudi su to isto poeleli:
"A zmija ree eni: Neete vi umreti; nego zna Bog da e vam se u onaj dan kad
okusite s njega otvoriti oi pa ete postati kao bogovi i znati ta je dobro ta li zlo." (1.
Moj. 3:4-5).
elja da se bude poput bogova je u savremenom materijalno-egoistinom oveku i
dalje veoma iva a to ini jogu veoma poeljnom u dostizanju tog cilja.
Filozofija i praksa joge temelji se na uverenju da su ovek i Bog jedno. Joga ui da se

treba skoncentrisati na samog sebe umesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje
svoje sledbenike da trae odgovore na ivotne probleme i pitanja unutar svog vlastitog
uma i savesti umesto da nalaze reenje u Bojoj Rei po Duhu Svetom. Joga konano
ostavlja oveka otvorenim za obmane Bojeg neprijatelja koji trai rtve koje moe
odvui od Boga i Crkve. (1. Pet. 5:8)
Hrianstvo je jedinstveno
Neki ljudi misle da nema nita loe u praktikovanju joge sve dok ne verujemo u njenu
filozofsku pozadinu. Oni koji se bave propagandom joge, reikija i sl., tvrde da su
filozofija i praksa neodvojive.
Biblijski hrianin ne moe ni na koji nain prihvatiti filozofiju i praksu joge jer su
joga i hrianstvo dva totalno razliita duhovna pogleda. Hrianstvo glavni problem
oveka vidi u njegovoj grenosti i nemogunosti da se uskladi sa prirodom i merilima
moralno savrenog (Svetog) Boga. ovek je otuen od Boga i ima potrebu za
pomirenjem a taj Pomiritelj jeste Isus Hrist. Po Isusovoj smrti na krstu Bog je pomirio
svet sa sobom. On danas poziva oveka da slobodno primi sve blagodati Njegovog
spasenja po veri u samoga Hrista.
Za razliku od joge hrianstvo vidi spasenje kao slobodan besplatan dar koji nije
zaraen ili postignut ovekovim vlastitim naporima i delima vec poklonjen.
"Jer ste posredstvom vere blagodau spaseni i to nije od vas - dar je Boiji; ne od
dela, da se niko ne pohvali." (Ef. 2:8-9)
ta je to Nju Ejd?
Jan Vareca
Nju Ejd ("Novo doba", New Age) nije nita novo. To je moderno probuenje
(oivljavanje) starih paganskih religija i tradicija. To je meavina: istonjakog
misticizma, hrianstva, moderne filozofije i psihologije, nauke, naune fantastike i
kontra-kulture pedesetih i estdesetih godina prolog veka. Nju Ejd je kombinacija
nekih naunih injenica, raznih duhovnosti i mnogih sujeverja - za svakoga ima po
neto. Zbog svega ovoga to ga ini veoma popularnim.
Dakle, Nju Ejd se ne moe nazvati nekakvom novom religijom, jer je u stvari re o
jednom pokretu, o jednoj naroitoj filozofiji, koja se uvlai u sve religije, tradicije i
drutva. Niko ne zna kada je Nju Ejd tano nastao i ko je zaetnik ovog pokreta, jer
je oigledno da se ova ideja razvijala vie decenija, moda i vekova.
Uprkos velikoj popularnosti, veoma je teko definisati ta je Nju Ejd. Poto on u sebi
obuhvata sva verovanja, rituale, religije, kultove, sekte... Ipak, Nju Ejd ima neka
karakteristina tvrenja (uenja) iz kojih se moe zakljuiti o emu se tu ustvari radi.
SEDAM GLAVNIH UENJA NJU EJDA

1. Isus nije bio i nije jedini Spasitelj, i on nije Bog.

Mnogi hriani misle da svi razmiljaju poput njih kada se misli ili govori o Hristu. Za
hriane On je jedinoroeni Sin Boiji i jedini Gospod i Spasitelj. Meutim, za
pristalice Nju Ejda On je samo jedan od mnogih duhova ili jedan od mnogih
spasitelja koji su se pojavili u oveanstvu.
Nju Ejd prihvata Hrista kao jednu od mnogih reinkarnacija avatara. On je samo
glasnik, poslat od viih duhova, da bi doneo ljudima uenje i duhovno otkrivenje. Nju
Ejd prihvata i Budu, i Muhameda i Konfuija i Isusa i mnoge druge kao ravnopravne
i identine "spasitelje" oveanstva.
2. "Bog" nije osoban, bog je via kosmika energija.
Sve stvari, ukljuujui i oveka obrazuju JEDNO - takozvani "sveopti um" ili
"izvor", "sveopte bie", "kosmiku svest", "sveopte prisustvo", "energiju",
"unutranji glas", "viu svest", "intuiciju".
Bog je dakle neosobna energija, sila, koja je prisutna u svim stvarima i biima (i u
oveku). Bog moe biti shvaen ili nazivan kao: on ili ona, majka ili otac, bog ili
boginja. Naravno ovo to Nju Ejd pristalice veruju o Bogu, nije Bog kakvog ga
predstavlja i opisuje Biblija - ne dajte se zavesti. Veina Nju Ejd uitelja nauava, da
"majka Zemlja", sunce i zvezde, kao i cela priroda moe biti oboavana kao Bog.
3. ovek je sam bog, jer ga nosi u sebi - on je stvoritelj "sila". ovek ve
poseduje boanske sile i moi, ali je potrebno da postane toga svestan "probuen za tu injenicu".
Nju Ejd pokret u velikoj meri tei za supernaturalizmom (nadprirodnim), i on ga
pripisuje stvorenjima, ne Stvoritelju (vidi Rimljanima 1:22-24). Njihovo razmetanje
idejom "ja sam bog" je veoma privlano za ovekov ego i za njegovu glad za
sticanjem natprirodnih moi. Zar to nije ona stara pria iz Edenskog vrta, kada avo
obeava Evi: "Biete poput Boga".
Jedan od ciljeva Nju Ejd pokreta je da izazove ljude na pobunu protiv istinitog Boga
Biblije i da ubedi svoje pristalice da su oni boanstva. Jednom kada Satana posadi
seme ove opake jeresi u ovekov um, on je dobio bitku. Taj ovek e se onda sve vie
i vie otvarati princu tame i sluiti mu, ne bi li stekao jo vee moi i - nahranio svoj
ego. Osoba sa ovakvom zbrkom u umu uradie sve ta se od nje trai, pa ak i
drugima ili sebi oduzeti ivot, radi cilja "vieg prosvetljenja", to tako esto moemo
videti u nekim sektama i kultovima. im ovek prihvati satanine "istine", Satana
dobija automatsko pravo na njegov ivot i postaje njegov gospodar.
4. ovek treba da trai i sledi duhovna vostva direktno od duhova.
Sticanje nekih natprirodnih znanja i moi je uvek privlaan mamac okulta. ovek eli
imati, ili iskusiti, mo koja je po poreklu duhovna i natprirodna - ne ovozemaljska.
ovek ne eli sluati ta Bog ima da mu kae, ve eli dobiti informacije od nekoga
ko "zna", tako da pribegava: spiritizmu, tarot kartama, hiromantiji, magiji, astrologiji,
NLO i drugim okultnim praksama koje mu slue kao kanal za povezivanje sa

natprirodnim - "viim duhovima".

elja za upoznavanjem natprirodnog je Bogom dana elja u svakom oveku. Ona se
nalazi u nama iz tog razloga to mi u sebi nosimo Njegovu sliku i imamo potrebu za
Njime. Ova elja je u nama iz tog razloga da bi nas podstakla na traganje za Njim - da
mu se ponovo vratimo. Satana se trudi da ovu elju izokrene u svoju korist, i oveka
uz pomo nje to vie udalji od Boga.
5. Sve religije i verski uitelji ue isto i imaju jedan cilj. Sve religije su istinite i
verodostojne.
Glavna Satanina taktika u protivljenju Bogu, nije da propagira ateizam, ve religiju;
ne da dokazuje da Bog ne postoji, ve da uini da kao bog bude oboavano neto
drugo, a najvie on sam.
"Doao sam da uspostavim novu religiju", kae za sebe tzv. gospodar Maitreja
(Maitreya), "doao sam da uim putu samo-ispunjenja". Tako on nudi ljudima neto
to nije ni religija, ni ideologija, on nudi korist onima koji su religiozni, ali i onima
koji to nisu - za svakog po neto. Dalje on govori: "Ja sam vam doao kao lopov u
noi, tako da vi sada niste uzbueni zbog toga. Ali, polako, kako ete postajati svesni,
moi ete da 'svarite' ono to ste 'pojeli' i postaete svesni (poznaete) mene i neete
se (doktrinama) boriti protiv mene".
Maitreja je tipian primer onoga ta Nju Ejd pokret propagira, to to oni nude i jeste i
nije religija. Oni e se truditi da stvore dodirne take sa svim postojeim religijama,
da bi tako to to nude uinili prihvatljivim za to vie ljudi. Tako napr. moete uti
tvrenja da je Isus proveo 18 godina u Indiji gde je prouavao Hinduizam i uenja
Bude, plus panteizam i magiju. Veoma esto, Nju Ejd nudi brzi pristup srei,
zdravlju i bogatstvu, kroz razne rituale, meditacije ili mentalne vebe.
Pojava u hrianskom svetu zvana "ekumenizam", je veoma vana za Nju Ejd
pokret, jer je to prvi korak u "stvaranju novog hrianstva", koje e ravnopravno da
prigrli sve veroispovesti, pa i nehrianske religije. Psihologija je glavno oruje ideje
ekumenizma. Zagovaraju se tolerancija, prihvatanje razliitosti, bratstvo, "jedan Bog,
vera, crkva", humanost itd.
6. "Drevna mudrost" Vavilona, Egipta i Grke - ne Biblije - to je temelj sve
istine.
Albert Gor (politiar) predstavlja sebe kao osobu koja veruje da oveanstvo treba da
ima "majku boginju" koju e da oboava. On tvrdi da bi na osnovu "pozitivnog"
iskustva drevnog Hinduizma to trebala da bude "majka zemlja", jer ovek i priroda su
jedno, a Bog je deo prirode, i priroda deo Boga. Ovaj poznati politiar, nekadanji
baptista, je postao predani poklonik Nju Ejda. (Al Gore, Earth In the Balance;
Ecology and the Human Spirit, Houghton Mifflin Company, 1992.)
Nju Ej pokret Bibliju prikazuje kao obinu knjigu, napisanu samo od ljudi, a ne kao
Bogom nadahnutu i istinitu. Po njihovom miljenju Biblija nikako ne moe da se meri
sa "drevnim" starim spisima - istinama. S druge strane, oni e odati priznanje Bibliji
kao knjizi koja sadri dobre ivotne principe i uenja.

7. Greh i zlo ne postoji. Mir i ljubav su konana stvarnost.

Nju Ejd pokret negira postojanje pakla i suda. Oni takoe poriu i postojanje greha i
zla. Bog (energija kosmosa) je daleko iznad dobra i zla.
Nju Ejd "evanelje" nije zbirka radikalnih revolucionarnih principa. Ono ne
propagira sukobe, rat ili mrnju, ve uvek zagovara mir, ljubav, humanost,
prihvatanje, toleranciju, jedinstvo... Nju Ejd ui da je celo oveanstvo jedno
"bratstvo".
Oni ele ovaj svet uiniti prijatnijim i harmoninijim mestom, da ovek vie uopte ne
oseti potrebu za Hristom (Bogom), ili Njegov nedostatak. Oni ele svet uiniti takvim
da se ovek osea toliko sigurnim da Boga vie ne treba.
CILJEVI NJU EJDA
Iako Nju Ejd na prvi pogled lii na neto veoma zbrkano, on to u stvari uopte nije.
Da bi se on mogao ispravno shvatiti, mora ga se sagledavati u okviru ideje "novi
svetski poredak" (New World Order) - koji zagovara jednu vladu (vou), jednu
ekonomiju i jednu religiju.
Rendal Bejr, bivi Nju Ejd voa, koji je postao novoroeni hrianin, u svojoj knjizi:
Unutar Nju Ejd komara (Inside The New Age Nightmare), pie:
"Postoje jasno zacrtani ciljevi, i oni su kompletna revolucionarna promena svih
temelja drutva, ne samo amerikog, ve celog sveta - globalno. Plan je da se potpuno
restruktuira cela planetarna civilizacija tako da postoji samo "Jedna svetska vlada" i
jedno "planetarno dravljanstvo", da granice i razlike meu narodima budu potpuno
nebitne. Ova ideja (zavera) nudi ovom oajnom svetu reenja za velike globalne
probleme. Nudi mir, blagostanje i velike mogunosti."
Znajui ovo, nije ni udo to Nju Ejd nalazi sve vie pristalica meu vodeim
svetskim politiarima, naunicima i biznismenima koji svoji ugledom i kapitalom
promoviu ovaj pokret.
Jedan od glavnih ciljeva Nju Ejda je da hrianstvo diskredituju do te mere da
postane odbaeno i omraeno od ljudi. Hriane treba okarakterisati kao "slepe i
uskoumne", "zaostale u shvatanjima" i uiniti ih nepoeljnim, i najniim slojem
drutva.
Sledbenici Isusa Hrista u svemu ovome treba jasno da vide da je na delu veliko
pripremanje pozornice za dolazak Antihrista. Prema uenju mnogih Nju Ejd grupa
jedan svetski voa (Antihrist), e se pojaviti u dobu (znaku) vodolije i uspostavie
"Novi svetski poredak". Ovaj voa e sve ljudi povesti u "prosvetljenje", i tako neki
ekaju javno pojavljivanje Maritreje, koji je obeao da e se pojaviti posle kraha
svetske berze, koju je prorekao, i da e on uneti red u haos. Drugi opet veruju da e
oveanstvo postati toliko oboeno (svesno svog boanskog) da nee trebati vie
nikakvog vou.
Oni koji poznaju Bibliju prepoznae u ovome ispunjenje poslednjih prorotava. Sve

ovo je Satanin plan, i u svemu e uspeti. Biblija jasno prorie dolazak jedne svetske
vlade i jednog voe, kao i brutalno progonstvo hriana, jer odbijaju da se pokore
Antihristu i prime njegov ig.
POZIV NA BUDNOST
Danas sledbenici Isusa Hrista treba da budu budni i trezveni, jer duh prevare je
aktivan vie nego ikad.
Biblija nas jasno ui da iza svake jeresi ili lane nauke stoji Satana sa njegovim
demonima: "A Duh razgovetno govori da e u poslednja vremena odstupiti neki
od vere sluajui lane duhove i nauke avolske." (1. Timoteju 4:1)
Zato: "Brao! uvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po
kazivanju oveijem, po nauci sveta, a ne po Hristu." (Koloanima 2:8).
Nju Ejd pokret nije nita novo. To je ista stara pobuna protiv Boga samo na nov
nain.
Isusov grob: injenica ili izmiljotina?
preuzeto sa Interneta
- Kontroverznije i od Da Vinijevog koda!
Den Braunov Da Vinijev kod moe biti prevazien novom ak i veom raspravom o
Isusu Hristu - tvrdnjom da su arheolozi pronali grob sa njegovim posmrtnim
ostacima! U novom TV dokumentarcu na Diskaveri kanalu, producent Dejms
Kamerun (James Cameron - film Titanik) i reiser, Jevrejski novinar istraiva Simha Jakobovici (Simcha Jacobovici), nastoje da dokau da su pogrebna odaja u
kojoj je Isus sahranjen i njegovo telo, pronaeni u blizini Jerusalima. Kamerun i
Jakobovici dalje navode i dokaz da je Isus imao sina sa Marijom Magdalenom.
Ogromnom uspehu Den Braunovog "Da Vinijevog koda" uveliko je doprinela
manipulacija sa nekoliko injenica uklopljenih u bujnu matu. Tako je "Da Vinijev
kod" postao meunarodni hit u knjiarama. Meutim, eksperti za ovu tematiku su ve
imali priliku da proeljaju Braunove tvrdnje, (da su Isus i Marija Magdalena bili u
braku, da je Novi zavet prepravljan, i da je Konstantin izmislio Isusovo boanstvo).
Dokazano je da su njegove teorije krivotvoreno uenje, za koje istoriari zakljuuju da
su iskoriene da bi obezbedile dobru prodaju knjiga i bioskopskih karata.
Sada imamo senzacionalnu tvrdnju da su Isusovo vaskrsenje u telu i vaznesenje bili
prevara - jednom reju, to je ono to Jakobovicijeva knjiga - Isusov porodini grob i
Kamerunov TV dokumentarac na Diskaveri kanalu pokuavaju da dokau. Ako je
grob Isusa Hrista stvarno otkriven, onda je cela istorija hrianstva zasnovana na
pogrenim tvrdnjama - da je Isus u telu vaskrsao iz mrtvih, da ga je jednom prilikom
ak 500 sledbenika videlo ivog, da je proveo 40 dana pouavajui svoje uenike, i
nakon toga se vazneo u nebo. Ali pre nego to se uhvatimo u jo jednu zaveru tipa Da
Vinijevog koda, hajde da pogledamo injenice nasuprot sledeih Kamerunovih
tvrdnji:
1. 1980. godine u jednom otkopanom grobu u Talpiotu, u jerusalimskom predgrau,

otkriveno je 10 u krenjaku isklesanih kutija za kosti (kosturnica, kotanica) koje

datiraju iz prvog veka.
2. Otkriveno je est natpisa sa imenima od kojih su neka ista a neka slina onim koja
se pojavljuju u Isusovoj porodici i meu njegovim uenicima:
- Isus, sin Josifov
- Marija
- Marija tj. Mariamne e Mara
- Matej
- Jofa
- Juda, sin Isusov
3. Mariamne e Mara bi moglo da se prevede sa "Marija uiteljka (gospodarica, ona
koja je glavna)", za koju Kamerun misli da bi to mogla da bude Marija Magdalena.
4. DNK analize ostataka iz kosturnica Isusa i Mariamne e Mara otkrivaju da njih
dvoje nisu u rodbinskoj vezi, uveava mogunost da su bili u braku i da su imali dete.
Kakvi su dakle, izgledi da je ovo Isusova grobnica? Kameron i Jakobovici tvrde da je
statistika verovatnoa da ova imena pripadaju prodici koja nije Isusova 600:1.
Eksperti meutim, dovode u pitanje mnoge od ovih postavki kada tumae injenice.
Pogledajmo sledee:
1. Istina je da su kotanice otkrivene u drevnoj grobnici. Ali hiljade slinih su
pronaene u Jerusalimu. Takoe, kotanice su koriene za ostatke vie ljudi.
Zapravo, prema Dr. Kregu Evansu (Craig Evans) autoru knjige Isus i kotanice,
grobnica je sadravala kosti nekih 35 osoba, a polovina od njih se nalazila u
kosturnicama. Ceo lokalitet je bio prilino kontaminiran.
2. Jesu li Kameron i Jakobovici u pravu u pogledu imena za koja izjavljuju da su na
kotanicama? Prema mnogim strunjacima - nisu. Mnoga su napisana na aramejskom,
druga na hebrejskom, a ostala na grkom. Ovo ukazuje da nisu pohranjivane tokom
istog vremenskog perioda. Nije ak ni sigurno da je Isus imenovan na jednoj od njih.
Istraivanje Dr. Evansa nije donelo konaan zakljuak. Stiven Fan (Stephen Phann),
biblijski ekspert sa Univerziteta Svete zemlje takoe nije siguran da je itanje imena
Isus na kosturnici ispravno. On smatra da je ime verovatnije Hanun. Opte-poznato je
da je staro semitsko pismo teko protumaiti.
Trebalo bi takoe, zapaziti da su imena Isus, Marija i Josif bila veoma uobiajena u
prvom veku. Nekih 25% ena je u Isusovo vreme nosilo ime Marija. Josif je takoe
bilo uobiajeno ime. A otprilike svaki deseti se zvao Jesua. Dr. Evans navodi da je u
Jerusalimu otkriveno skoro 100 grobnica sa imenom Isus i oko 200 sa imenom Josif.
Ime Marija je na svakoj etvrtoj otkrivenoj kotanici.
Sva su imena, osim Mariamne, bila uobiajena u to vreme. Jedino je u Bi-bi-sijevom
dokumentarcu iz 1996. godine prokomentarisano da bi kombinujui imena moda i
mogla da bude Isusova porodica. Ta ideja je odmah odbaena, pre svega zbog toga,
kako je i ekspert za Novi zavet sa univerziteta Sent Endrjus iz kotske - Riard
Bekham (Richard Bauckham) pomenuo u jednoj kasnijoj knjizi, da su biblijska imena

toliko uobiajena da ak i kad bi smo i izraunali verovatnou da ta imena pripadaju

poznatoj Isusovoj porodici, bila bi veoma mala.
3. Statistika podrka za celu teoriju o Isusovoj grobnici stoji ili pada po pitanju
Marije Magdalene. Stoga, da li Mariamene e Mara znai Marija Magdalena, kao to
to Kameron i Jakobovici pokuavaju da dokau? Ne prema veini strunjaka. Njihova
interpretacija prosto nema podrku u injenicama. Strunjak na polju Novoga Zaveta
Riard Bekham zapaa, "Prvo korienje imena 'Mariamene' za Magdalenu se
pripisuje jednom uenom oveku roenom 185. god. koji je predloio da Magdalena
pred kraj ivota ne bi bila tako nazivana."
(Najnoviji istraivaki rad Stivena Fana koji je priznati strunjak za paleografiju,
ukazuje da se na kosturnici mogu prepoznati dva razliita rukopisa: jedan standardnim
grkim dokumentarnim pismom, a drugi kurzivom. Ovo ukazuje da su pisani od
razliitih osoba i u razliito vreme. Tako, Mariamene e Mara, kada se ovo ima u vidu
rezultira sledeim itanjem - Mariame kai Mara, koje znai: Mariam i Marta. Ako je
ovaj pristup ispravan, a znaajan broj paleografa i arheologa se slae da jeste, onda su
ostaci dve razliite osobe bili pohranjeni u kotanicu u razliitim vremenskim
intervalima. Ovo iskljuuje mogunost da su ostaci Marije Magdalene bili smeteni u
ovu kosturnicu. Vidi ceo tekst na sajtu Univerziteta Svete zemlje, na:
www.uhl.ac/MariameAndMartha/.)
4. Ali, ta raditi sa DNA testovima? Ne dokazuju li oni da je Isus bio u toj grobnici?
Pogledajmo paljivo ta su testovi odredili. Uzet je uzorak (nije bilo kostiju da se
ispitaju) iz kotanica koje je Jakobovici identifikovao kao Isusovu i Mariameninu i
primenjen test mitohondrija DNA da bi se videlo u kakvom su odnosu. Rezultat je bio
negativan, ukazujui mu da da ove dve osobe nisu u svezi po majci. Tako je dakle,
uzeo zdravo za gotovo da su bili u braku. Ali Bekham nije impresioniran, "Ako 'Isus' i
'Mariamne' nisu u svezi po majci, zato odmah zakljuivati da su bili mu i ena, a ne
u srodstvu preko svojih oeva?"
injenica je da su ova imena koja su otkrivena u istoj grobnici podstakla nagaanja da
je to moda zaista Isusov grob. Ali mnogi naunici veruju da su Kameron i Jakobovici
iskrivili injenice da bi izgradili svoju postavku koja je nerealna. Nadalje, mnogo je
spornih pitanja na koja se mora odgovoriti pre nego to neko donese zakljuak koji bi
oborio vekove izuavanja istorije.
AKO JE TO ZAISTA
ISUSOV GROB, ZATO ONDA...?
1. Zato Kamerun i Jakobovici ne navode strunjake koji se ne slau sa njihovim
miljenjem? Na primer, one iz 1996. god. kad je Bi-bi-si (British Broadcasting Corp.)
emitovao kratki dokumentarac na istu temu, arheolozi su doveli u pitanje te izjave.
injenica je da velika veina arheologa osporava njihovu tvrdnju.
2. Kad je obiaj da se mrtvi sahrane u gradovima od kojih potiu, zato bi se
porodini grob Marije i Josifa nalazio u Jerusalimu, a ne u Nazaretu? Poznavalac
Srednjeg Istoka i biblijski antropolog Do Zias (Joe Zias) tvrdi "Ovo nema nita
zajednikog sa Isusom, jer je on svima poznat kao Isus iz Nazareta, a ne kao Isus iz
Jerusalima. ak i da je porodica bila dovoljno bogata da sebi priuti ovakvu grobnicu,

a verovatno nije, ona bi se nalazila u Nazaretu, a ne ovde u Jerusalimu." Zias odbacuje

Kamerunove tvrdnje kao 'neasne'.
3. Zato Isusovi neprijatelji, jevrejske voe, nisu otkrili grob? Oni su bezuspeno
tragali po celom Jerusalimu bilo kakav dokaz postojanja Isusovog mrtvog tela, da bi
na kraju izjavili da su ga uenici ukrali. Oni su toliko mrzeli Isusa da su eleli da bude
razapet, zato im je i znailo da otkriju gde je njegovo telo, ali tela nije bilo.
4. Zato Rimljani nisu otkrili i objavili da ovi natpisi pripadaju Isusu? Rimski vojnici
su nadgledali ceo Jerusalim, i znali su da je njegovo telo nestalo iz groba kojeg su oni
uvali.
5. Zato tadanji rimski i jevrejski istoriari nisu pisali o grobu i posmrtnim ostacima?
Ni jedan jedini istoriar savremenik nije grob dovodio u pitanje.
6. Zato su Jakovljevu kosturnicu, koja je proglaena krivotvorenom, Kamerun i
Jakobovici naveli kao jedan od povoda da se 'Isusov grob' prihvati kao neosporan?
Dopisnik Si-bi-es Njuza (CBS News), Mark Filips (Mark Philips) je saoptio:
"Arheolozi su jednoglasno okarakterisali ovu tvrdnju kao priu bez ikakvih osnova."
Zatim je nastavio "Ovo je ve drugi put da je Diskaveri kanal ukljuen u raspravu o
pobijenoj tvrdnji u vezi drevnog groba. ovek koji je bio odgovoran za prethodni
sluaj sada se suoava sa suenjem za prevaru." Ben Viterington (Ben Witherington),
ekspert za rano hrianstvo koji je dobro upoznat sa Jakovljevom kosturnicom, kae
"postoje rvsti argumenti zbog kojih se ne moe prihvatiti da potie sa talpiotskog
zemljita."
7. Zato Jakobovici i Kamerun ekaju do pred sam Uskrs da lansiraju knjigu i
dokumentarac? Amos Kloner (Amos Kloner), arheolog koji se prvi zauzeo da
preispita zemljite gde se grobnica nalazi, je rekao da ideja da je to Isusova porodina
grobnica po arheolokim standardima nee moi da se odri, ali e u svakom sluaju
televiziji doneti profit. "Oni samo ele da dobiju novac za to", Klonerov je komentar.
8. Zato bi Isusovi uenici podnosili muenje zbog tvrdnje da je on vaskrsao, ako su
znali da je to bila lakrdija? Ekspert za Novi zavet, Darel Bok (Darrell Bock) je
postavio pitanje: "Zato bi Isusova porodica i sledbenici sahranili njegovo telo u
porodinoj grobnici a zatim otili da radosno propovedaju da je u telu vaskrsao iz
mrtvih?"
PITAMO STRUNJAKE...
Stiven Fan (Stephen Pfann), biblijski ekspert na Univerzitetu Sveta zemlja u
Jerusalimu, koji je u dokumentarcu dao intervju, rekao je da pretpostavke koje film
iznosi nemaju teinu. "Mislim da ovo nee zaokupiti hriane", kae Fan, "ali bi se
skepticima, u svakom sluaju, dopalo da u tome vide bilo ta to potkopava veru
ogromnog broja ljudi." "Kolika je verovatnoa da ovde tako neto primete?", nastavio
je Fan, "na skali od 1 do 10, ako je 10 najvea verovatnoa, ona je moda 1, najvie
1,5."
Fan ak nije siguran ni da se ime "Isus" (Joua) na sanducima ispravno proitano.

Njegovo je miljenje da taj natpis vie lii na ime "Hanun" (Hanun). Poznato je da se
drevni semitski zapisi izuzetno teko mogu tano protumaiti.
Osnat Goaz (Osnat Goaz), predstavnica izraelske vlade odgovorna za arheologiju, je
izjavila da je sektor za starine saglasan da se poalju dva sanduka u Njujork, ali dva
koja nisu sadravala ljudske ostatke. "Sloili smo se da poaljemo ove sanduke, ali to
ne znai da se i sa tim tvrdnjama (tvrdnjama film mejkera) slaemo", rekla je.
Vilijam Dever (William Dever), strunjak za bliskoistonu arheologiju i
antropologiju, koji sarauje sa izraelskim arheolozima ve pet decenija, je izjavio da
se za te kosturnice ve godinama zna. "injenica da mu nije pridavano puno panje
ve vam govori neto," rekao je Dever, koji je i profesor na univerzitetu u Arizoni,
"ovo bi bilo zabavno da nije odvelo u zabludu mnogo ljudi."
Osim toga, Kamerun i Jakobovici nisu jedini koji su tvrdili da je Isusov grob otkriven.
Da pogledamo i druge koji u svojim knjigama i veb sajtovima nabrajaju "dokaze"...
ISUSOV GROB PRONAEN U INDIJI?!
Samozvani strunjaci tvrde da su otkrili Isusov grob u Indiji. Veb sajt
www.tombofjesus.com iznosi osam dokaza koji dovode do zakljuka da je Isus
sahranjen u Srinagaru (Srinagar, Kashmir, India). Meu ostalim 'dokazima' se navodi:
"Grob Jusa Asafa (Yus Asaph) je predivno mesto. Zna se da je to grob proroka koji je
doao iz strane zemlje. Njegove parabole, uenja, i pravac prema kojem je okrenut
grob, sve upuuje da je taj prorok bio Isus Hristos."
ISUSOV GROB PRONAEN I U JAPANU?!
Po drugoj teoriji Isusov grob se nalazi u selu ingo (Shingo (Herai), Japan). Za koji
'strunjaci' takoe imaju vrste 'dokaze'. Na primer, na veb sajtu:
www.thiaoouba.com/tomb.htm navodi se sledee kao dokaz: "1935. god. Kijomaro
Takeui (Kiyomaro Takeuchi) je otkrio dokumenat star 1900 godina koji se sada
nalazi u Ibaraki Prefekturu (Prefecture, Japan), koji sadri dokaz da je Isus (Joua),
kojeg je Devica Marija rodila u Vitlejemu, sahranjen u selu Herai u Aomorijskoj
oblasti u Japanu... Dokumenat je u toj meri autentian i vaan da ga je japanska vlada
zabranila za javnost i zakljuala ga u tokijskom muzeju.
Pa, da li je Isusov grob sa posmrtnim ostacima zaista naen? Ako je tako, da li je on u
Jerusalimu, Japanu, Indiji - ili na nekom drugom mestu? Ne mogu svi biti pravi.
Postoji li ovde ikakav dokaz koji osporava vaskrsenje? Ili: ima li dokaza da je do
vaskrsenja ipak dolo? Proverite sami...
Izgubljeni Isusov grob
Kris Rozebrougt
Kraa arheolokog identiteta:
"Propao pokuaj dokumentarca 'Izgubljeni Isusov grob'".
Oskarom nagraeni reiser James Cameron i Emijem nagraeni istraujui novinar
Simcha Jacobovici udruili su se i stvorili dokumentarni film u kojem tvrde da su

otkrili grob sa fizikim ostacima Isusa iz Nazareta. ou pod nazivom "Izgubljeni

Isusov grob" premijerno prikazan na Discovery kanalu u nedelju, 4. marta, 2007.
godine.
Ako se film pokae istinitim, hrianstvo kakvo poznajemo osueno je na propast. Jer
u 1. Korinanima 15:14-15 apostol Pavle (koji za sebe tvrdi da je bio oevidac
Isusova vaskrsnua) kae:
"A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovedanje nae, a uzalud i vera vaa. A
nalazimo se i lani svedoci Boiji to svedoimo na Boga da vaskrse Hrista, kog ne
vaskrse kad mrtvi ne ustaju."
Ukratko, telesno vaskrsnue Isusa Hrista je centralni stub dokaza koji pisci Novog
zaveta iznose kako bi potkrepili Isusove tvrdnje o njegovom boanstvu i tvrdnje o
oprotenju greha koje se nudi oveanstvu kroz Isusovu na krstu prolivenu krv.
Apostol Pavle argumentirano tvrdi da, ako Isus nije telesno vaskrsnuo iz mrtvih, da je
hrianstvo onda LANA religija i da se kao takva ne bi trebala niti slediti, niti
potovati.
Postavlja se vano pitanje koje trai odgovor: "Jesu li Cameron i Simcha pronali
Isusove posmrtne ostatke ili je njihov sluaj 'nepotopiv' poput Titanika?"
Na Internetu je objavljeno ve, dovoljno 'dokaza' da moemo poeti izvlaiti
zakljuke, a evo ta je do sada poznato.
1980. godine, Talipot je otkrio grobnicu unutar zidina modernog Jerusalima koja je
sadravala kutije sa kostima. Na est od tih kutija su bila urezana imena, otkrivajui
identitet osoba ije su se kosti u njima nalazile.
Imena na kutijama su bila sledea:
1. Isus, sin Josipov
2. Marija - napisano na aramejskom
3. Marija - napisano na grkom kao Mariamne
4. Jose - 'retki' nadimak za Josipa
5. Matej
6. Juda sin Isusov
Na prvi pogled gore navedena imena odraavaju iznenaujuu slinost sa imenima
osoba iz Novoga zaveta. Iako kritiari ve naglaavaju injenicu da su ova imena bila
uobiajena imena za ljude koji su iveli u i oko Svete zemlje tokom prvog veka,
Simchin i Camero u svom dokumentarcu koriste DNA dokaze i statistike analize
kako bi izvukli zakljuak da je to uistinu grobnica Isusove porodice. Oni tvrde da
verovatnoa da 'to nije Isusov grob' je VRLO mala.
Nasumce gledajui, izgleda da su Simcha i Cameron izgradili 'poput stene neoboriv'
sluaj nasuprot tvrdnjama hrianstva. No, provedete li ak i samo malo vremena na
kritikom analiziranju njihovih tvrdnji, uvideete da Cameron i Simcha nisu uradili
nita vie od gradnje kue od karata, nalik onoj u Da Vinijevom kodu, koju se moe
sruiti i najmanjim duvanjem.

Koje su to pogrene pretpostavke i alternativne istorijske prie?

Kamen temeljac sluaja koji film razvija poiva na njegovim statistikim analizama.
Meutim, kako bi Simchina statistika interpretacija ovog dokaza bila istinita,
moramo pretpostaviti pet stvari o stanovnicima ovih grobova.
1. Moramo pretpostaviti da su Isus i Jose, koji borave u ovim grobovima braa.
Zato? Jer, ako nisu braa, onda je statistika verovatnoa da je to TAJ grob grob sa
Isusom iz Nazareta vrlo, vrlo mala.
2. Moramo pretpostaviti da je Mariamne, Marija Magdalena.
Statistika verovatnoa da je ovaj grob Isusov UVELIKO zavisi o ovoj pretpostavki.
Naime, dokaz koji su predstavili filmski radnici kako bi podrali ovu pretpostavku u
stvari je gnostiki dokument iz etvrtog veka pod nazivom "Filipovo evanelje". Ono
tvrdi da je pravo ime Marije Magdalene bilo Marianme.
Vano je napomenuti da dokument koji je nastao 300 godina nakon smrti Marije
Magdalene nema anse da bude autoritativniji od dokumenata koji su napisani u
prvom veku i/ili za vreme Marijina ivota. Vano je znati, da ni jedan od etiri
Biblijska evanelja, a sva su bila napisana kratko nakon Isusove smrti i uskrsnua ne
spominju Mariju Magdalenu kao Mariamne.
3. Moramo pretpostaviti da je Isus iz Nazareta bio oenjen Mariamnom i da su
imali sina po imenu Juda.
Opet ne postoje validni dokumenti iz prvog veka koji bi podrali ovu tvrdnju. Ova je
tvrdnja srodnija Da Vinijevom kodu nego ozbiljnim istorijskim i arheolokim
nalazima naunika.
4. Takoe, moramo pretpostaviti da je Matej koji je pronaen u ovoj grobnici na
neki nain u srodstvu sa Isusovom majkom iako NIJE njezin sin.
Ne postoje dokumentirani dokazi da je u Isusovoj porodici ikad postojao Matej.
Stoga, ovi reiseri moraju pronai nain da "ga bolje objasne". Njegovo prisustvo u
Talipotovoj grobnici kvari im raune u njihovoj teoriji da je to Isusova grobnica.
Stoga su morali proizvesti teoriju koja e objasniti njegovo prisustvo. Stoga reiseri
moraju objasniti zato odreeni ljudi nedostaju u tom grobu, to nas vodi do sledee
pretpostavke.
5. Moramo pretpostaviti da je Jakovljeva kosturnica (kutija sa kostima) poticala
iz ovog groba iako nema stvarnih dokaza koji je povezuju sa ovom arheolokom
lokacijom.
Ovo je od izuzetne vanosti, jer ako je ovo grobnica Isusove porodice, onda trojica
Isusove brae neobjanjivo nedostaju iz ove grobnice. To su Jakov, Juda i imun.
Reiseri ine dodatni napor u svom nastojanju da dokau kako Jakovljeva kosturnica
pripada ovom grobu, jer to smanjuje broj brae koji nedostaju, tako da sada nedostaju

samo Juda i imun.

Dodatak: Ako je Jakovljeva kosturnica sastavni deo Talipotovog groba, nemogue je
da nije bila otkrivena pre marta 1980. godine, kada je otkriven Talipotov grob. Novi
dokazi i svedoanstva koja su bila predstavljena na suenju Odedu Golanu, vlasniku
Jakovljeve kosturnice, za lano predstavljanje antikih (arheolokih) dokaza,
pokazuju da je grobnica fotografisana jo 1970. godine. 'Toronto Star' je skoro
objavio:
"Bivi FBI agent Gerald Richard svedoio je, da je slika Jakovljeve kostrunice, koja
se nalazi u Golanovom domu, slikana 1970. godine; zakljuak je to koji je izveden na
temelju testova uraenih u FBI-jevom fotolabu. Suenje se nastavlja sutra...
U intervjuu Jacobovici je priznao da je kosturnica bila slikana 1970. godine, te nije
mogla biti pronaena u grobu 1980. godine."
Krajnji rezultat svih ovih pretpostavki je porodino drvo, tj. grafikon koji pokazuje
stanovnike groba.
Joseph --+-- Maria -- ? -- Matthew
|

Yose -- Judas -- James --|-- Simon -- Miriam -- Salome

|
Jesus -- ? -- Mariamne
|
Judah

Ovaj grafikon je preuzet sa slubene Internet stranice ovoga filma na Discovery

kanalu. Molim vas, da obratite panju da prema grafikonu jo uvek nije sigurno kako
su Matej i Mariamne rodbinski povezani sa ostalim stanovnicima groba. Razlog ove
nesigurnosti je dvostruki. Prvo, prisutnost Mateja i Mariamne se ne uklapa u pisane
izvetaje o Isusovoj porodici. A drugo su direktni rezultati DNA analize koje su
reiseri prikupili.
Neko bi pomislio da, poto reiseri koriste DNA dokaze, da mogu te dokaze upotrebiti
kako bi potkrepili svoje pretpostavke. Ali ne ine to. Na slubenoj Internet stranici
"Discovery" kanala stoji sledee: "Prouavajui DNA fragmente kostiju i ostatke iz
kosturnice, naunici e moda biti u mogunosti dokazati rodbinsku vezu izmeu
razliitih ljudi sahranjenih u tom antikom grobu. U sluaju Talipotovih grobova,
istraivai su uspeli izvaditi upotrebljive primerke tkiva samo iz dve kosturnice - one
od "Mariamne" i Joue Josipovog". Ova dva primerka su onda poslana u Paleo-DNA
laboratoriju na "Lakehead Univerzitetu" u Thunder Bayu, u Ontariju; to je ustanova
koja je specijalizovana za prouavanje antikih ostataka. Laboratorija je uspela otkriti
mitohondrijski DNA u istraivanim primercima, i doli su do zakljuka da ove dve
osobe nisu u rodbinskom srodstvu po majci. Prema laborantu, doktoru Carneyu
Mathesonu, poto su ova dva kompleta ostataka kostiju pronaena na mestu za koje se
pretpostavlja da je porodini grob, to dvoje ljudi su najverovatnije bili mu i ena."
Drugim reima, JEDINA STVAR, koju je DNA analiza dokazala jeste ta, da Isus i

Mariamne, koji su pronaeni u ovom grobu nisu majinski povezani. To znai da je

Mariamne sa ovom porodicom povezana preko braka. No, takoe je savreno mogue
da je ona bila supruga od Jose, Jude, ili ak Mateja.
Kula od karata se rui!
Jedna od glavnih osovina Cameronovih i Simchinih statistikih analiza je pretpostavka
da je Jose, Isusov brat. Ako je Jose iz Talipotovog groba Isusov brat, onda je
statistika mogunost da je ovo grob Isusa iz Nazareta mnogo vea. Ako to nije
sluaj, onda se statistika verovatnoa poinje ruiti.
Ovo nas vodi ka sledeem vanom pitanju... Zato bismo verovali da je Jose, koji je
pronaen u ovom grobu Isusov brat?
Odgovor je: Nema razloga uopte u to verovati!
Princip Okamove otrice nas primorava da traimo najjednostavniju interpretaciju
dokaza koju nam ova grobnica daje. S obzirom na to, hajde da pogledamo
jednostavnu interpretaciju u koju se uklapaju SVI dokazi, a koja ne zahteva da se
pretplatimo na templarske teorije zavere, niti da ponovo piemo istoriju.
Simcha spremno priznaje da je Jose redak nadimak za ime Josip. Stoga bi daleko vie
imalo smisla da se Jose (Josip) prihvati kao Isusov otac, a ne brat. Uradimo li to,
porodino drvo e sad izgledati ITEKAKO DRUGAIJE od porodinog drveta Isusa
iz Nazareta. Evo kako bi to izgledalo.
Jose ------- Mary
|
|___________________________
|
|
|
|
Jesus ------ Mariamne
Matthew
|
|
Judah

Ovo je ne samo prihvatljivija rekonstrukcija porodinog drveta za stanovnike

Talipotovog groba, ve SAVRENO odgovara dokazima koje nam sam grob
predstavlja. Jose, to je nadimak za Josipa je tu sa svojom enom, dva sina Isusom i
Matejom, nevestom Mariamnom i unukom Judom.
Kod ove rekonstrukcije nemamo izvetaj o brai koja nedostaju, o ukradenim
kosturnicama, brakovima koji su se trebali desiti, neverodostojno dokumentovanim
dokazima oevidaca, verovanja u uskrnjeg zeku, niti traenja naina da se objasni
prisustvo ljudi poput Mateja, koji "nisu ni trebali biti u tom grobu."
Dakle, kad se porodino drvo rekonstruie na najjednostavniji nain, sa raspoloivim
dokazima, postaje vie nego jasno da ovo NIJE grob Isusa iz Nazareta. Umesto toga,
najverovatnije je to grob neke bogate porodice ili porodice srednje klase iz Jerusalima

u prvom veku.
Dakle, Simcha i Cameron se uputaju u neto to je u arheologiji ekvivalent "krai
identiteta", oni pokuavaju forsirati 'dokaze' kako bi poto-poto dokazali da je to grob
Isusa iz Nazareta.
Iako je Isus iz Nazareta imao oca po imenu Josip, nije imao brata po imenu Matej, niti
je bio oenjen, niti je imao sina. Da je pronaen grob Isusove porodice, pronali bi
takoe njegovu brau, Jakova, Josea, imuna i Judu, zajedno s ocem Josipom i
majkom Marijom. Razlog zato Jakov, imun i Juda nedostaju je vrlo jednostavan:
nisu tamo sahranjeni, jer to nije njihova porodina grobnica.
Statistike analize koje se raspruju
Statistike osnove "Izgubljenog Isusovog groba" jednostavno propadaju im se
razmotre jasni dokazi groba.
Film tvrdi da verovatnoa da je Talipotov grob, Isusov grob, je 600 prema 1, odnosno
da je u 599 sluaja od 600 to bio Isusov grob.
A do tog broja su doli odredivi verovatnou za svaki od spomenutih imena u grobu,
mnoei te verovatnoe meusobno te usklaujui taj broj sa nenamernim
odstupanjima i sa svim moguim postojeim grobovima iz prvog veka u Jerusalimu.
S obzirom da ni Matej ni Juda nisu izriito spomenuti u evaneljima, njihove nisu ni
koristili u svojim statistikim analizama.
Evo navedenih verovatnoa do kojih su reiseri doli za svaku osobu u grobu.
1. Isus - sin Josipov - 1 u 190
2. Marija - 1 u 4
3. Mariamne - 1 u 160
4. Jose - 1 u 20
Kombinovana "gruba" verovatnoa za sve ove ljude koji se pojavljuju u grobu je 1
prema 2.400.000.
Potom dele 2.400.000 sa 4 kako bi to prilagodili moguim nenamernim istorijskim
odstupanjima te su doli do odnosa 1 prema 600.000.
Potom su podelili 600.000 sa 1.000 kako bi to poravnali sa svim moguim postojeim
grobovima prvog veka u Jerusalimu.
Konani odnos im je 600 prema 1 u korist teorije da je to Isusov grob.
Zvui uverljivo zar ne?
Takoe, primetite da su uklonili Mateja i Judu zato to nisu "izriito" spomenuti u
evaneljima. No, zadravaju Mariamne u svojoj statistikoj formuli nasuprot injenici

da se ni ona "izriito" ne spominje u evaneljima. Njihov razlog zato je zadravaju u

svojoj formuli temelje na "dokazima" iz gnostikih evanelja iz etvrtog veka.
Za ovakvo "kuvanje statistike" sa lanim podacima, na narod kae: "statistika naa
dika, ta hoe ona naslika". Ali, kako smo ranije spomenuli, gnostiki tekstovi iz
etvrtog veka jednostavno nisu sposobni da "trijumfuju" nad dokazima oevidaca na
koje nailazimo u evaneljima Novog zaveta. Na nesreu Simche i Camerona,
evanelja prvog veka NE SPOMINJU Mariamnu, te je pokuaj da se Marija
Magdalena izjednai sa Mariamnom jednostavno intelektualno nepoten. Dakle, ode
nam i Mariamne.
Da vidimo kako to utie na statistike rezultate.
Grubi statistiki raun sada je 1 prema 15.200.
Dodamo li tome one nenamerne otklone i sve mogue postojee grobove prvog veka u
Jerusalimu, te prilagodimo li verovatnou na 1 prema 8, statistika ansa da je
Talipotov grob grob Isusa iz Nazareta pada na 1,5 prema 1.
No ekajte, stvari postaju sve gore za reisere ovog filma.
Statistika verovatnoa da je svih pet "alternativnih istorijskih pretpostavki"
istinito.
S obzirom da Simcha i Cameron brane zakljuke filma na temelju statistike
"ispravnosti", bilo bi fer proveriti te njihove statistike metode. Evo rezultata tih
analiza:
* Pretpostavka broj 1 - da su Isus i Josip u Talipotovom grobu braa. ansa da su
braa je 1 prema 3.
* Prepostavka broj 2 - Mogunost da je Mariamne u Talipotovom grobu Marija
Magdalena iz Novog zaveta je 1 prema 1.000.
* Pretpostavka broj 3 - Mogunost da je Isus iz Nazareta bio oenjen Mariamnom iz
Talipotovog groba. anse su 1 prema 1.000 da je bio oenjen.
* Pretpostavka 4 - Matej koji je pronaen u Talipotovom grobu je u rodbinskoj vezi sa
Marijom, ali NIJE njezin sin. Mogunost za to je 1 prema 10.
* Pretpostavka 5 - Jakovljeva kosturnica originalno potie iz Talipotova groba.
Mogunost je 1 prema 2.
Kad izraunamo statistiku verovatnou da su svih ovih pet "pretpostavki alternativne
istorije" istiniti, novi grubi rezultat je 1 prema 60.000.000 anse da je svih pet istinito.
Kad tome dodamo prilagodimo nenamerne istorijske otklone i sve mogue grobove
prvog veka u Jerusalimu, jo uvek nam preostaje 1 prema 15.000 anse da je svih pet
pretpostavki ovoga filma istinito. Drugim reima, 14.999 puta od 15.000 puta

Simchine i Cameronove pretpostavke da u vezi alternativne istorije, koja je neophodna

za zakljuak da je Talipotov grob grob Isusa Hrista, e biti lane.
Vrlo jednostavno, dokaz o Isusovom uskrsnuu od mrtvih, na temelju svedoenja
oevidaca koje nalazimo u Novom zavetu jo uvek stoji. Nastojanja Simche i
Camerona, iako moda izgledaju kao provokativni televizijski ($$$) sadraji, ne
predstavljaju nikakve vrste dokaze neophodne da ponite postojee biblijske
izvetaje.
Da Vinijeva papazjanija
razni izvori
Bez svake sumnje je da je "Da Vinijev kod" izazvao veliku buru u javnosti. Ova
knjiga je vie meseci bila na listi bestselera u vie zemalja: lako tivo sa
kombinacijom misterije, priom o globalnoj zaveri, egzotinom istorijom, radnji koje
se odigravaju na nekim romantinim lokacijama i sa likovima koji tragaju za istinom,
tj. "pravdom". To je ukratko literarni recept koji je ovaj roman uinio veoma
popularnim.
U knjizi se radi o raskrinkavanju zavere katolike crkve koja pokuava da sprei
objavljivanje tajnih dokumenata po kojima je navodno Isus Hrist bio samo obian
ovek, oenjen, te da danas njegovi potomci ive meu nama. Ovo nije nita novo.
Slina pria se moe nai u "Sikstinskoj zaveri", Filipa Vandenberga ili u filmu
"Stigme". Crkva se uvek predstavlja kao ta koja skriva tajne dokumente kako bi
osigurala svoj poloaj jer dotini dokumenti napadaju i podrivaju njene temelje kao,
na primer, doktrinu o boanstvu i uskrsnuu Isusa Hrista.
Kontraverzija koja prati knjigu proistie iz autorove tvrdnje da pozadina ovog romana
ima korene u "potvrenim istorijskim injenicama". U jednom intervjuu na "Dobro
jutro, Ameriko", nacionalnom jutarnjem radio programu u SAD-u, Den Braun
izjavljuje:
"Poeo sam sa istraivanjem u vezi"Da Vinijevog koda" kao skeptik. Dok sam
istraivao oekivao sam da pobijem ovu teoriju i nakon bezbrojnih putovanja u
Evropu i oko dve godine istraivanja postao sam vernik."
Vernik u TA? U svoja NAGAANJA? Ako su njegove tvrdnje i njegova verovanja
onda ona podrazumevaju: 1) Isus Hrist je bio oenjen Marijom Magdalenom, 2) etiri
Jevanelja su izabrana izmeu vie njih koja su postojala u etvrtom veku jer su
predstavljala Isusa kao Boanstvo i 3) Isusova boanska priroda je postala ortodoksija
tajnim glasanjem na saboru u Nikeji 325. godine nove ere.
Klju romana je da je Isus oenjen sa Magdalenom a da je zvanina crkva (misli na
Vatikan), to strogo krila mnoge vekove (ak po cenu ubistva - likvidacije onih koji su
ovo hteli da iznesu u javnost) kako bi zatitila svoje uenje o Njegovom boanstvu.
Dakle, Braunova knjiga kao fikcija svakako predstavlja intrigantnu i uzbudljivu priu
ali ta je sa istorijskim injenicama na koje se on poziva da je po njima napisao svoj
roman?

U knjizi se otvaraju tri velika pitanja na koja bi trebalo odgovoriti...

1. Da li je Isus bio oenjen?
Kao osnova prie uzima se tvrdnja da se Isus oenio Marijom Magdalenom o emu su
mnogi u prvoj crkvi znali (a kasnije, kroz istoriju, mnogi pametni ljudi poput
Leonarda Da Vinija).
Braunov dokaz za ovu tvrdnju dolazi iz dva apokrifna Jevanelja: "Marijinog
jevanelja" i "Filipovog jevanelja". Oba spisa sadre povrne izjave da je Isus imao
poseban odnos sa Marijom ili da ju je voleo vie od bilo kojeg od dvanaest apostola.
Takoe postoji pozivanje na tekst gde se kae da je Isus poljubio Mariju u usta.
Zakljuak je sledei: ako bi On nju poljubio javno onda mora biti da je bio njen mu.
injenice su sledee: najpre, gotovo svi istoriari i naunici postavljaju pitanje da li
ovi apokrifni spisi sadre bilo ta vredno u pogledu istorijskog Isusa. ak i ako su se
poljubili, tekstovi ne potvruju da je Isus bio oenjen. Kada je u pitanju ovaj uveni
poljubac u usta, u tekstu originalnog rukopisa, tano na mestu gde se opisuje gde je
Marija poljubljena, nalazi se praznina, tj. nedostaje komad teksta (papirusa).
Znai, mogue je da su to mogla da budu usta ili obraz, to bi se jednostavno odnosilo
na prijateljski poljubac. tavie, postoje mnogobrojni tekstovi o Isusu jo iz prvih pet
vekova. Imam itavu seriju u svojoj biblioteci od 38 tomova iz tog perioda. tampani
su malim slovima sa jednim proredom i u dve kolone od kojih svaki ima po nekoliko
stotina stranica. Ukljuuju tradicionalne kanonske tekstove i one koji su odbaeni kao
jeretiki. U svim tim materijalima ni jedan tekst ne opisuje Isusa kao oenjenog a
mnogi pretpostavljaju da i nije bio, to je bila osnova za neke rasprave da bi svetenici
trebalo da budu neoenjeni. U 1. Korinanima 9. glavi javlja se jedan dokaz, naime,
da bi supruge onih koji su oenjeni trebalo da budu izdravane. Da se Isus enio,
Pavle bi mogao da zakljui svoju raspravu zabeleivi i tu injenicu. Sve ovo vodi
prema zakljuku da se Isus nije NIKADA enio.
Ukratko, nema NIKAKVIH vrstih istorijskih dokaza koji bi potvrdili Braunovu tezu
da je Isus bio oenjen. Ako je to tako onda se celokupna teza romana rui, tj.
Braunove tvrdnje o "istinitim istorijskim injenicama", na kojima se on zasniva.
Treba doi do konanog zakljuka. Roman tvrdi da je oenjenom Isusu bilo potrebno
da pokrije svoj in pomou crkve jer bi se u protivnom otkrila injenica da nije imao
boansku prirodu - tj. Da je bio najobiniji ovek. Uopte nije reeno da je Isus bio
oenjen. Ovo bi rezultovalo pitanjem o Njegovom Boanstvu jer je crkva oduvek
priznavala potpunu Isusovu ljudskost, te bi se status braka jako lepo uklopio u takvu
tvrdnju. Odatle je ak i premisa o teolokom problemu koji roman vidi u oenjenom
Isusu, lana.
2. Kada su se pojavila Jevanelja?
Roman takoe tvrdi da su etiri Jevanelja u Novom zavetu izabrana kasnije da budu
deo Biblije jer su u sebi imala boanskog Isusa nasuprot drugim jevaneljima koja su

imala samo ljudskog - obinog Isusa.

Postoji uenje crkve koje se naziva "kanon Svetog pisma" a koje predstavlja veoma
kompleksnu oblast kada je re o kompilaciji celokupnog Novog zaveta. Prva linost
koja je sainila spisak od 27 knjiga Novog zaveta bio je crkveni otac Atanasije iz 367.
godine nove ere.
Moda je Den Braun utemeljio svoje stanovite na toj injenici iako to nikada nije
pomenuo. Ovo, kakogod, ne uzima u obzir injenicu da su osporavane knjige u treem
i etvrtom veku bile neke poslanice (npr. 2. Petrova, Juda, 2. i 3. Jovanova) i
Otkrivenje, ali NIJEDNO od Jevanelja.
Naunici koji zastupaju crkveno-kanonska Jevanelja se slau da su krajem drugog
veka etiri Jevanelja (Matej, Marko, Luka i Jovan) bila priznata kao autoritativna.
Ovo se dogodilo punih 125 godina pre nego to su car Konstantin i sabor u Nikeji
doli na scenu kako bi odradili konani posao za pravoverje (tvrdi se u romanu).
Sledei istorijski dokazi to i potvruju:
1) Irenejev velianstven opis Jevanelja koje treba etiri Jevanelja, kao to svet ima
etiri strane sveta. Ovaj tekst se pojavljuje u njegovom delu "Protiv jeresi 3.11.8",
poznatom i esto citiranom tekstu sa kraja drugog veka.
2) Tatianov pokuaj da sva postojea Jevanelja iskombinuje u vidu samo jednog
izvetaja (teksta) 170. godine nove ere, nije uspeo. Izgleda da je ovaj pokuaj na prvi
pogled i imao smisla ali je propao zato to su etiri Jevanelja ve bila dobro
utemeljena u crkvi da bi mogla biti zamenjena ak i naizgled efikasnijim nainom da
se predstave Jevanelja.
3) Takoe imamo i Origenov citat u ranom treem veku da Jevanelja kao to je
Tomino jevanelje, ne treba itati u crkvama zato to se ne smatraju autoritativnim.
4) Opis Jevanelja od strane Justina muenika sredinom drugog veka objanjava zato
su ona bila visoko cenjena. On ih naziva "memoarima" apostola, opisom koji belei
da ona imaju svoj koren u svedoanstvu koje see do vremena apostola.
Odatle potie ideja da se Jevanelja pojavljuju kao izraz pravoverja negde oko
etvrtog veka u vreme Konstantina i Nikejskog sabora, koja predstavlja lou
interpretaciju crkvene istorije.
3. Da li je verovanje u Isusovo Boanstvo primilo odluujue odobrenje "tajnim
glasanjem" sabora u Nikeji 325. god. n. e.?
Ova tvrdnja predstavlja najverovatnije najvei problem od sva tri. Ono to mi znamo
o Nikeji je sledee: sabor u Nikeji je okupljen ne da bi se potvrdila Isusova boanska
priroda ve da bi se raspravljalo o arijevskom vienju Isusa gde se na Isusa gledalo
kao na Sina i, u isto vreme, kao na Boga; meutim, isticano je da Mu je ta uloga
dodeljena a ne da ju je On imao jo pre svog roenja.

Debata na saboru se odnosila na vrstu Isusove boanske prirode a ne na to da li je

imao boansku prirodu. Konstantin je sazvao ovaj sabor jer je eleo mir i jedinstvo u
svojoj dravnoj crkvi. Na saboru je bilo oko 200 episkopa iz celokupnog tadanjeg
hrianskog sveta ali je najvea veina bila iz istonog carstva. Nije bilo nikakvog
tajnog glasanja. Episkopi su samo potpisali jednu izjavu pri emu su samo dvoje iz
grupe odbili to da uine tako da je teko poverovati da je glasanje bilo tajno. Izvren
je pritisak da se to priznanje prihvati na saboru jer je sedamnaestoro njih prvobitno
bilo protiv. Kada je car Konstantin zapretio progonstvom, taj broj se sveo na dva. Ako
uzmemo 17 kao broj onih koji su bili protiv, ovo je jo uvek manjina u odnosu na 105
koliko ih je bilo na saboru. Dakle, Braunova tvrdnja je ovde netana - LANA.
Time se takoe prenebregava injenica da je prihvatanje Isusovog Boanstva neto
osnovno za najranija dokumenta koja imamo iz hrianstva. Dovoljno je pogledati
samo spise apostola Pavla (1. Korinanima 8,5-6; Filipljanima 2,9-11), poslanicu
Jevrejima (Jevrejima 1,3), Otkrivenje (Otkrivenje 1,1-7 i glave 4,5), Jovanovo
jevanelje (Jovan 1,1-18) ili ak Isusovo sopstveno svedoanstvo kada je bio ispitivan
od strane Jevreja (Marko 14,62-65 i paralelni tekstovi) da bi se videlo da je Isus bio na
strani Bojoj, statusa jednakog Bojem, primajui oboavanje kao to i dolikuje.
Kad se ovome doda svedoanstvo Plinija mlaeg koji je kao rimski guverner pisao
rimskom imperatoru Trajanu, oko 115. god. n.e., o hrianima koji pevaju himne
Isusu kao Bogu, moemo videti da ak i nehrianski tekstovi potvruju gledita koja
nalazimo u najranijim hrianskim tekstovima.
Verovanje u Isusa kao boanstvo je bilo sutinsko verovanje najranije crkve. To nije
bila nikakva tajna zavera crkve u etvrtom veku.
Ostali a la Dan Braun problemi...
Ima mnogo drugih problema sa "istorijskom pozadinom" romana. (1) Ideja da je
Marija bila apostol apostolima predstavlja pogreno citiranje Hipolita, crkvenog oca iz
druge polovine drugog veka. Kada je dao ovaj komentar Hipolit nije opisivao poloaj
koji je Marija zauzimala. Koristio je taj izraz da opie sve ene koje su javile da su
videle vaskrslog Isusa. U tom smislu sve su ove ene bile apostoli u generalnom
znaenju (odreeni vesnici poslani drugima, a ne lanovi crkvene slube). Izraz u
jednini "apostol apostola" potie najranije iz devetog veka. (2) Druga jevanelja za
koja roman tvrdi da predstavljaju Isusa u ljudskoj prirodi u veini sluajeva prikazuju
Isusa i Njegovu boansku prirodu mnogo vie nego biblijska Jevanelja. ta pod ovim
podrazumevam?
Isus je toliko transcendentan da On ne moe da bude u potpunosti ljudsko bie. Tako
neka od ovih jevanelja slikaju Isusa kako se smeje s neba jer ljudi misle da su Ga
razapeli ili Ga opisuju kako eta obalom ali bez tragova stopala na pesku. Dakle,
Braunovo opisivanje ovih drugih jevanelja vodi u zabludu. (3) Leonardo Da Vini
nikada ne bi naslikao scenu Tajne veere i zamenio jednog od dvanaest uenika
enom, Marijom Magdalenom. Da se na slici nalazi ifrirana poruka o "Majci boginji", strunjak za Da Vinijeva dela, prof. Frank Zulner, je ovo ukratko
prokomentarisao: "Glupost!"
Druga tri istoriara umetnosti, eksperti za taj period na svojim predavanjima u muzeju

umetnosti na Univerzitetu u Dordiji, januara 2004. godine, su izjavili da se Den

Braun debelo ogreio o istoriju umetnosti.
Braunova tvrdnja je da je Leonardo Da Vini ovom slikom preneo svoje "tajno"
znanje prema kojem su Isus i Marija Magdalena bili venani i da je ona ujedno bila i
pravi "Sveti gral". Lik koji se na slici tumai kao Jovan apostol je zapravo Marija
Magdalena. Poloaj Isusa i Marije ini slovo "M" kao i slovo "V" koje je simbol
enskog tela - utrobe ili ae. Prave ae na stolu nema. Zato je Leonardo eleo da
ljudi shvate da je Marija Magdalena putir (aa) ili "Sveti gral" u kojoj se uva
Hristova krv preko njihovih zajednikih potomaka, tj. dece.
Na Da Vinijevoj "Poslednjoj veeri", kakogod,
Braun vidi misteriozno slovo V tj. M.
Da li je zaista lik za koji verujemo da predstavlja Jovana zapravo Marija Magdalena?
Ne. U to vreme firentinski slikari su redovno prikazivali Jovana kao mladia lepog
lika. Nama moda ovo moe izgledati malo feminizirano ali je za ljude onog vremena
bilo sasvim jasno da je re o mukarcu koji sedi do Isusa kao to je to sluaj sa svim
ostalim prikazima ovog dogaaja. Drugo, slika Leonarda Da Vinija je njegovo lino
vienje "Poslednje veere" i nema nikakve veze sa stvarnim (istorijskim)
novozavetnim opisom.
ta hrianin treba da uradi sa ovim romanom?
Hrianin treba da razume da interesovanje za ovaj roman pokazuje nekoliko stvari o
vremenu u kome ivimo. injenica je da postoji ogromno interesovanje za duhovnim i
misterioznim iskustvom zbog duboke duhovne gladi tj. praznine u ljudima. Vie je
nego dobro da je ova knjiga javno izloila istoriju hrianstva to naroito moe
pomoi onim hrianima koji dobro poznaju istoriju svoje vere i jer na taj nain imaju
mogunost da objasne svojim prijateljima ta se zaista dogodilo i ko je i ta Isus
Hrist?
Da ne zaboravimo da je pojava likova kao Den Braun veoma normalna:
"Jer e doi vreme kad zdrave nauke nee sluati nego e po svojim eljama nakupiti
sebi uitelje kao to ih ui svrbe. I odvratie ui od istine i okrenue se ka
gatalicama." (2. Tim. 4:3-4)
Napomena: Za formiranje ovog teksta korieno je vie razliitih tekstova sa
Interneta. "Papazjanija" (papaz + jahni) je naziv za tursko orbasto jelo koje se
sprema od svega i svaega, poput poznatog "bosanskog lonca".
Adventizam i Wicca
Kada se govori o sektama onda treba uvek napraviti razliku izmeu pojedinca i
sistema verovanja. Mi smo veoma skloni da ljude veoma brzo etiketiramo, tj.
igoemo ih. Meu bilo kojom grupom vernika, ovih ili onih, no, svuda postoje dobri
i moralni ljudi koji iskreno trae Boga, a koji esto i ne znaju sve detalje o
religioznom sistemu kojem su se priklonili.

Pojedini "vernici" u svojim verskim stavovima su takvi kakvi su, jer ih je sistem
takvima stvorio. No, im ponu kritiki razmiljati i preispitivati stvari, desie se da
e sebe distancirati od tog sistema. Dakle, religiozni sistem je taj koji treba biti
prosuivan, i to je lekcija koju nas Isus na tako mnogo mesta ui u evaneljima. Isus
je kontantno bio u konfliktu ne sa vernicima zvanim "fariseji i zakonici", ve sa
religioznim sistemom koji je stajao iza umova ovih ljudi (2. Kor. 10:3-5, Ef. 6:12), a
koji je na pogrean nain predstavljao Boga ljudima (npr. Mt. 23:13-15, Mt. 23:23,
Mk. 7:6, Lk. 11:42-44, Mk. 7:1-5, Lk. 6:37-42).
Prvo, definiimo re "sekta", da bi smo razumeli o emu govorimo ili ta pod time
mislimo:
sekta (lat. secta od sequi sledovati, pratiti naela).
Manja verska stranka ili manje udruenje koje se odvojilo od neke vee, vladajue
verske stranke; jeres.
sekta (lat. secta).
Pristalica neke sekte; onaj koji je sklon da zastranjuje i da se odvaja od grupe (npr.
knjievne, politie itd.) kojoj pripada.
sektatvo (lat. secta).
Stvaranje sekti, podvojenost u nekoj iroj zajednici; zatvorenost i otuenost od irokih
masa.
Dakle, re "sekta" uopte ne mora za nuno da ima neku "crnu konotaciju", kako se to
obino danas predstavlja.
Dalje, prema Internet vokabularu (vokabular.org) o rei "adventisti" saznajemo
sledee:
adventisti (lat. adventus = dolazak).
Sledbenici verske sekte koju je osnovao u Americi Viljam Miler, koji je proricao da
e Hristos po drugi put doi 1843. god. Praznuju subotu, itaju Sv. pismo i veruju da
e Hristos po drugi put doi im njihova sekta preovlada. Ima ih i kod nas, u
Vojvodini i Sremu, gde ih zovu subotarima.
Poto Isus nije doao 1843. godine, Miler je novom raunicom postavio datum na
1844. godinu. Naravno, ni ovaj put Isus nije doao (Mt. 24:36!), a Milerov pokret
dobija ime "adventisti", tj. "oni koji ekaju 'dolazak'". Danas unutar adventizma
postoji vie frakcija, koje se meusobno dosta razlikuju. Valja naglasiti da pored
osnivaa Vilijama Milera, "ugaoni kamen" ovog pokreta jeste ena po imenu Elena
Vajt (Ellen G. White). Vajtova je tzv. "duh prorotva" ovog pokreta i njeni spisi se
dre skoro u istoj ravni sa Svetim pismo, tj. "oni su malo svetlo koja otkriva veliko
svetlo" - svea koja nam je potrebna da bi se obasjalo Sunce?! :-) Dakle, Biblija se
bez spisa Vajtove ne moe ispravno razumeti. Celokupno uenje i praksa adventizma
gravitira oko spisa Elene Vajt (vidi "Od subote do Isusa").
Ako se eli razumeti adventizam, onda treba poi do samog njegovog poetka, do
njegovih osnivaa. Sam pokret od poetka prate brojne kontroverze a koje su prisutne
i dan danas. (Ukratko toliko... Za vie informacija pretraite Internet, gde postoji

obilje stranica koje govore o adventizmu...)

Da li su doktrinalna verovanja adventizma jeretika?
Kada se radi o ovom religioznom pokretu onda tu postoje mnoge specifinosti, ali i
problemi koji izdvajaju ovu grupu i ine je razliitom od istorijskog hrianstva.
Iako (uglavnom) propovedaju spasenje po milosti oni tome dodaju i vanost "linog
posveenja" - perfekcionizam koji se postie kroz dranje Mojsijevog zakona. Pored
ovoga, tu su i druga pitanja i problemi u pogledu razumevanja Hristove prirode,
ovekove due, o ishrani, o paklu, o dranju subote, o "istranom sudu"... a naravno, i
oko same linosti i dela Elene Vajt, koja u "velikom svetlu Boje Rei" moe biti
okarakterisana jedino kao lani prorok.
Da li su adventisti sekta?
Tradicionalni adventizam u svome stavu prema drugim grupama u hrianskom
religioznom telu ima izriito negativan i iskljuujui stav. Naime, ovaj religiozni
sistem ui da jedino njegovi pripadnici su Boji "verni ostatak" ili "pravednici", dok
svi drugi (van njega) su obmanuti, zavedeni ili pripadaju antihristu. Na ovakav stav
slepe iskljuivosti: "mi smo oni jedini i oni pravi", svaki e sociolog rei da je to jasna
odlika sekte.
Hrianske tradicionalne crkve (pravoslavna i katolika) ih smatraju za jeretiku
grupu, za sektu. Dok meu protestantima se stavovi razilaze. Postoje oni (liberalni)
koji u njihovim teolokim doktrinama ne vide neko "veliko zlo" i smatraju
adventizam za jednu od struja unutar-hrianskog pokreta. No, meu evaneoskim
hrianima na njih se gleda kao na sektu sa kultskim karakteristikama, koja iri i
veruje u jeres, jer adventizam predstavlja jasno zbunjujuu devijaciju od
novozavetnog hrianstva.
SIONSKA TRUBA kao sajt koji promovie evaneoska verovanja, ne savetuje niti
predlae bilo kome da svoju hriansku duhovnost pokuava izgraditi prikljuenjem
adventistima, jer za to postoje daleko bolji izbori...
Vae drugo pitanje je: ta je to Wicca?
Re "Wicca" na staro-engleskom znai "aman". A ta znai re "aman"? Ako opet
potraimo pomo renika tamo emo proitati:
aman (sskr. schama)
Najnia klasa budistikih svetenika kod Tatara, Mongolaca i dr., koji su ujedno i
lekari, arobnjaci i prizivai duhova. (vokabular.org)
Dakle, "aman" je arobnjak-vra, gatar, vidar, svetenik nekog boanstva, onaj koji
baca ini ili ih skida, koji komunicira sa svetom duhova, tj. mrtvima. Iz ovog
tumaenja zvunog i tajanstvenog imena "Wicca", ve je jasno o emu se tu radi.
Wicca je neo-poganska religija koja danas raste u svojoj popularnosti, i moe se rei
da je to jedna od vanijih struja unutar Nju Ejd filozofije. Postoje mnoge Internet

stranice i knjige koje tvrde kako samo oni da ue i imaju "pravu Wiccu", no istina je,
da o ovome uopte ne postoji konsenzus meu sledbenicima Wicce: ta je tano
verovanje i praksa njihove religije. Razlog za to je, da je Wicca mlada religija koja se
prakticira tek oko pedesetak godina. Wicca je sistem verovanja koji nastao negde
izmeu 1940-1950 godina a konstruisao ga je Britanac Gerald Gardner. Gardner je
pozajmio verovanja i praksu iz razliitih paganskih tradicija, kultova i sekti, i tako
nainio "novu religiju" za "novo doba" i modernog oveka. Budui da je Gardner
objavio nekoliko knjiga koje iznose njegov sistem bogotovlja, iz toga su iznikli
mnogi ogranci i varijacije Wicce.
Najpoznatiji simbol Wicce je pentagram, esto okruen krugom, kad se naziva
pentakl, a vrh zvezde je okrenut prema gore. Prema najeem tumaenju, pet vrhova
pentagrama simbolizira pet elemenata (zemlja, vazduh, voda, vatra i duh - akaa) ili
oveka uronjenog u celinu postojanja.
Neki Wiccanci su politeisti, imaju vie od jednog boanstva, dok drugi tuju dva
uravnoteena polarna boanstva, boicu i boga; boica je imanentna postojea sila i
poreklo svega stvorenoga na Zemlji, prirode i samog ivota. Dok je bog poznat kao
"Rogato boanstvo". (Po njima on potie od drevnog keltskog boga "Kernunosa". No,
sa hrianske take gledita jasno je da se ovde radi Sotoni.) Neke druge Wicca
tradicije oboavaju iskljuivo boicu; najpoznatija je "Dijanika Wicca".
(Najverovatnije da se radi o "vaskrsnuu Dijane Efeske", vidi Dela 19.)
Neki drugi Wiccanci su vie za oboavanje prirode, koju nazvaju Gea, po grkoj
boginji Zemlje. Drugi su izabrali da naine spoj paganstva i hrianstva, tako to
veruju u neke hrianske doktrine, dok opet neki drugi u potpunosti odbacuju
hrianstvo, jer je ono veoma nazadno.
Veina sledbenika Wicce veruju u reinkarnaciju - due oveka - ovek se posle svoje
smrti ponovo raanja u nekom drugom i novom ivotu.
Veina Wiccanaca estoko e porei da je Sotona deo njihovog verovanja, navodei
pri tome glavne doktrinarne razlike izmeu sebe i sotonista. Wiccanci uopte, e
zagovarati moralne relativnosti. Wiccanac ima jedan zakon ili pravilo, koje se zove
Rede: "ini ta hoe i ne naudi nikome." Na prvi pogled, Rede se ini kao ne pretei i
poeljan, jer moete initi ta god elite, sve dok niko zbog toga ne strada. Takoe,
Wiccanci veruju da svako uinjeno delo moe nositi dalekosene posledice. Oni
artikuliu ovaj princip u svom trostrukom zakonu, koji kae: "Sve dobro koje jedna
osoba ini drugoj, vraa se trostruko u ovom ivotu, ali i zlo se takoe vraa
trostruko."
Jedan od glavnih faktora koji pridonosi brzom irenju Wicce je korienje uroka i
magije (okultnih vetina). Znatieljni i mistiari, kao i oni koji tragaju za nekim
duhovnim iskustvom, najvie ele uroniti u "stare misterije" i stei mo da kroz
magijske obrede manipuliu stvarima i ljudima. Svi Wiccanci ne praktikuju vraanje,
ali oni koji to ine tvrde da je vraanje za njih ono isto to je i za hriane molitva.
Prema Wiccancima ne postoji razlika izmeu ova dva, jer oni jednostavno koriste
svoje umove za kontrolu stvari, ili pozivaju svoje omiljene boanstvo da intervenie u
njihovu korist, dok hriani pozivaju svemogueg, sveprisutnog Boga Biblije da leiti
ljude i da deluje u njihovim ivotima. Budui da Rede zabranjuje Wiccancima

povreivanje drugih a trostruki zakon navodi posledice (kletvu) za Rede prestupnike,

tako Wicca vetice i vetci koji praktikuju magiju, vole sebe da nazivaju "prirode
vetice" ili "bela vetica", i tako se dodatno distanciraju od "onih crnih" i sotonista
(vidi "Da li je okultizam tetan?").
Takoe, klju popularnosti i brzog irenja Wicce su njeni stavovi, koje se propagiraju
kao zdrav odgovor za duhovne potrebe savremenog oveka - visoka ekoloka svest i
povezanost oveka sa prirodnom celinom, tovanje svih oblika ivota, uravnoteen
odnos mukog i enskog naela, prihvatanje telesnosti i seksualnosti kao svetih, svest
o ciklinosti prirodnih procesa, iji je ovek deo, i naravno: praktino osvetavanje
oveka kao mikrokosmosa, u kojem priroda moe evoluirati i dosei svoj kreativniji i
savreniji izraaj - i do nivoa boanstva.
Wicca je u osnovi religija koja govori svojim pristalicama da gledaju svoj posao i ive
u miru sa svojim susedima i okolinom. Promovie se uspeno (indirektno) preko
medijske mainerije, tipa: Hari Poter, popularnog TV serijala "ari" (eng. Charmed),
itd... U propagiranju svoje religije Wiccanci ele uvek istai paralele (slinosti)
izmeu njih i hrianstva radi sticanja veeg kredibiliteta, ali ono ta Biblija ima da
kae ovoj novoj religiji ne ide im ni malo u prilog!
Naravno, re "wicca" se ne spominje nigde u Bibliji, ali o njihovim verovanjima i
praksi Biblija ima to-ta puno rei:
- Sama sutina Wicce jeste idolopoklonstvo.
U Rimljanima 1:25 Pavle kae: "Koji pretvorie istinu Boiju u la, i vema potovae
i posluie tvar nego Tvorca... " Da li je stvoreno vee od svoga Stvoritelja? U Isaiji
40:12-26, Bog daje jasnu sliku o tome koliko je On vei od onoga ta je stvorio.
Dakle, ako se klanjamo stvorenju a ne Stvoritelju, vi mi "preemo konje iza koije", i
krivi smo za greh idolopoklonstva.
- Wicca donosi lanu nadu.
Jevrejima 9:27 kae: "I kao to je ljudima odreeno jednom umreti, a potom sud."
Ovde Biblija jasno kae smo dobili samo jednu ansu u ivotu, i to je to. Posle smrti
ne postoji neka "druga ansa". Ako mi ne prihvatimo Boji dar - Isusa Hrista - u
naem sadanjem ivotu, On e nam suditi kao onima koji ne ele da borave u
Njegovoj prisutnosti, i biemo poslati u pakao.
- Wicca donosi razoaranje.
U Marku 7:8 se kae: "Jer ostaviste zapovesti Boje, a drite obiaje ljudske." Bog je
Bog, i treba da se sve Boje Rei dre iznad ljudskih. Mi trebamo za sebe doneti
odluku: ta je na autoritet po pitanjima vere? Boja Re ili ljudska re? Pismo ili
tradicija? Da li emo pristati uz Boga i Njegovu Re i usvojiti Boji svetonazor ili
neemo?
Da bi se upoznao Bog potrebno je puno discipline i samoodricanja (Lk. 14:27). Dok
Wicca je sladunjava religija koja se temelji na ljudskim laima i poudama. Religija
koja veoma romantino i poeljno izgleda, koja se predstavlja dobronamerna i

obeava instant reenja. No, na alost moderan mentalno lenji i lakoveran ovek se
predaje njenim upljim doktrinama.
- Wicca svoje sledbenike dovodi pod Boju osudu - pod proklestvo.
Peta Mojsijeva 18:10-14, izrie ozbiljnu opomenu:
"Neka se ne nae u tebe koji bi vodio sina svog ili ker svoju kroz oganj, ni vraar, ni
koji gata po zvezdama, ni koji gata po pticama, ni uronik, ni baja, ni koji se
dogovara sa zlim duhovima, ni opsenar ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Gospodom
ko god tako ini, i za takve gadove tera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. Dri
se sasvim Gospoda Boga svog. Jer ti narodi koje e naslediti, sluaju gatare i vraare;
a tebi to ne doputa Gospod Bog tvoj. "
Wicca je u sutini idolopoklonika religija i okultna vetina, a svaka vrsta okultne
prakse je gadan greh pred Bogom Biblije. Bog to mrzi, gadi se toga, u Njegovim
oima to je "gad" - gnusoba. Zato? Zato to je pokuaj da se iskoreni ljudska ovisnost
o Bogu i da je to nastojanje da se "bude bogom", da se ima mo manipulisati
stvarima.
(Vidi jo stihova koji izriu Boju osudu na raun okultne prakse Wicce: 2. Moj.
22:18, 3. Moj. 19:26, 3. Moj. 19:31, 3. Moj. 20:6, 3. Moj. 20:27, 2. Car. 21:6, Isa.
8:19-20, Isa. 44:25, Isa. 47:12-14, Otk. 9:21, Otk. 21:8, Otk. 22:15.)
Wicca magija, vetiarenje, neo-paganska religija ili kako god da sve to nazovemo,
nije nita vie negoli jo jedna la Sotone, neprijatelja naih dua, koji "ide okolo kao
lav koji rie traei koga da prodere" (1. Pet. 5:8). I koji kroz Wiccu ispunjava svoju
tenju da ga ovek oboava kao svoga "rogatog boga"...
Simbol krsta
"Osenjivanje krstom", tj. "prekrstiti se", jeste religiozni gest koji se uglavnom
praktikuje u katolikoj i pravoslavnoj crkvi. Nain na koji se ovo praktikovalo menjao
se tokom vekova i razlikovao meu pojedinim narodima, to je sluaj i dan danas. Na
primer, pravoslavni su se krstili sa tri prsta a katolici su se krstili samo sa palcem ili
velikim prstom desne ruke. Do XII. veka i katolici su se krstili kao pravoslavni,
stavljajui desnu ruku, sa tri prsta, prvo na desno, onda na levo rame. Dolaskom pape
Inoentija III poinje stavljanje ruke prvo na desno, a onda na levo rame. No, u
katolikoj crkvi je preovladalo pravilo da se krsno znamenje ini celom akom (to je
ponegde praktikovano ve od najranijih vremena i nazivalo se veliki ili latinski krst).
Tradicija injenja znaka krsta ili osenjivanje krsnim znakom je u hrianstvo ula
preko paganstva, kao to je sluaj i sa mnotvom drugih praksi i verovanjima u
istonom i zapadnom hrianstvu.
Naime, kod nekih starih paganskih religija koje su verovale u etiri elementa ivota
(vatru, vodu, zemlju i vazduh) a osobe koje su inile prizivanje, traile uravnoteenje
ili zatitu ovih elementa (iza kojih se verovalo da stoje i odreeni duhovi), su na svom
ili tuem telu (obino na elu) inile magijski obred "znaka krsta", tj. stavljanja etiri
take. Zbog toga, ne treba da nas udi da se praksa "osenjivanja" kao prva javlja u

afrikim crkvama (II. i III. vek), ali samo na taj nain to se znak krsta crtao na elu
jednim prstom (srodno paganskom verovanju), a onda se ova praksa sve vie razvijala
dok nije dostigla dananje varijacije.
No, ta Biblija ima da kae na ovo osenjivanje krsnim znakom? Ili o upotrebi krsta
kao znaka? Apsolutno nita, u Svetom pismu ne postoji ni jedan jedini stih koji bi
ovakvu praksu zabranjivao ili podsticao. Meutim, to ne znai da je ovakva praksa
bezazlena ili opravdana. Poto o ovoj praksi Sveto pismo uti, onda je jasno da se radi
o ljudskom religioznom izumu - o nametu na veru (Mt. 23:4, Lk. 11:46, Dela 15:10).
ovek kao da nikako ne moe prihvatiti prelepu jednostavnost Jevanelja i mora to
kititi, dodavati tome neto da izgleda glamuroznije i tajanstvenije. Nepotrebno
odvraanje panje od sutine.
U novozavetno vreme razapinjanje na krst je bio nain na koji su rimske vlasti vrile
pogubljenje (ekzekuciju) osuenika na smrtnu kaznu. Umiranje na krstu je bilo dugo,
teko i bolno - uasno. Tako, za ljude tog vremena i za prve hriane krst je bio
simbol prokletstva i smrti, i niko nije ni pomiljao da ga npr. nosi oko vrata ili kai na
zid svoje sobe (usp. Gal. 3:13 sa 5. Moj. 21:23, Gal. 5:11). Prvi hriani kada bi
govorili o krstu oni su uvek isticali ono ta se tamo dogodilo i Onog koji je tamo
umro i zato je sve to bilo potrebno (1. Kor. 1:17-18, Gal. 6:14, Ef. 2:16, Kol. 1:20,
Kol. 2:14), bez da se osvru ili glorifikuju sam krst kao krst i da njemu pridaju neku
vanost.
Hriani prvog veka (apostolsko doba) nisu koristili krst kao svoj znak ve ribu
(IHTHUS, <><). Znak krsta je doao dosta kasnije, neki smatraju da je to poelo tek
sa carem Konstantinom, koji je od hrianstva napravio dravnu religiju. Konstantin
je paganizovao apostolsku veru - proizveo sinkretizam paganstva i hrianstva.
U svakom sluaju, kakav god znak mi na sebe stavljali on nas ne moe ni zatiti ni
spasiti, to moe jedino ivi Hrist, kroz delotvornu veru u naem srcu. Verovanje da
ako nainimo nekakav religiozni gest rukom ili ako nosimo neto oko vrata, da nam to
moe promeniti usud je isto sujeverje, koje zalazi u sferu okultnog, jer osenjivanje i
predmet oko vrata postaje ovekova "amajlija" - neto to ima maginu mo da zatiti
od zla.
Na kraju, evo jednog odeljka iz knjige "Pravoslavlje obasjano evaneljem", koji
govori o onome ta vas zanima:
to se tie zaetka prakse osenjivanja znakom krsta, koje pravoslavni takoe smetaju
na sam poetak hrianske ere, situacija je gotovo istovetna kao i u vezi svega
prethodno pomenutog.
Jevsevije Popovi potvruje da je mnogo to-ta od dananje pravoslavne verske
prakse nastalo vekovima posle smrti apostola. Neki od obiaja su preuzeti iz
paganizma iz razloga prilagoavanja bogoslubene prakse ranijim religijskim
navikama pokrtenih ali neobraenih mnogoboaca, dok su neke druge radnje (poput
osenjivanja krsnim znakom ili blagosiljanja od strane svetenika) nastale i razvijale
se, da tako kaemo, "same po sebi":
"Razvitak formi kulta u drugom perijodu (tj. od 312. - 622. god. posle Hrista; prim.

I.S.) stoji u vezi sa spoljanjim razvitkom crkve i crkvenog ustrojstva ili jerarhije kao
uvet sa onim to je uvetovano. Poto je crkva u Rimskom Carstvu od gonjene postala
dravnom crkvom, koju drava materijalno i moralno pomae, te poto se usled toga
bogatije razvila na svima poljima svoga spoljanjeg ivota, to je bilo prirodno, da su
se i forme njezinog kulta poele bogatije razvijati, i to tim pre, to je mnogim
neznabocima, koji preoe u hrianstvo, trebalo dati naknade za pompezan i
simvola pun neznaboaki kult. Neki simvoliki hrianski obredi se tek sada javljaju,
ili bar tek sada postaju openitim, tako simvoliko upotrebljavanje kaenja i
osvetljenja pri bogosluenju, dakle simvolina upotreba tamjana, kandila i svea;
neke druge forme kulta pak, koje postojahu ve u prvom perijodu, tek sada dobie
razvijeniji oblik, tako osenjivanje znakom krsta, koje se dotle vrilo, koliko nam je svakako samo iz afrikanske crkve - poznato, samo tako, to se crtao znak krsta na
elu jednim prstom, a sad se sve vie razvijalo, dok nije dostiglo najpotpuniju formu,
naime tako, da je ilo sa ela na prsa i sa jednog ramena na drugo, na Zapadu sa levog
na desno, na Istoku sa desnog na levo, i to na Zapadu sa celom akom, na Istoku sa tri
prva prsta radi simvolisanja Svete Trojice, koja se pri tome obino prizivlje. Tako i
simvoliziranje blagosiljanja, koje se vrilo polaganjem znaka krsta nad drugim licem
ili nad mnoinom lica ili stvari ili samo u pravcu prema istima." (Jevsevije Popovi,
Opta crkvena istorija, tom prvi, str. 638639.)
Da je osenjivanje krsnim znakom nastalo u okviru crkava na afrikom kontinentu, a
da u drugim krajevima ono jo uvek nije bilo poznato u II i III veku posle Hrista (a
pogotovo u vreme apostola), Jevsevije potvruje i sledeim iskazom: "Pri poetku i
svretku svake vanije radnje uao je kod Hriana poboan obiaj osenjivati se
znakom spasonosnoga krsta u znak primanja, usvajanja spasenja. Po svedoanstvu
Tertulijanovu u Africi se znak krsta metao na elo. Kako se u to doba na Istoku
metao znak krsta, nije nam poznato." (Jevsevije Popovi, Opta crkvena istorija, tom
prvi, str. 436.)
Iz prethodno navedenog izvora saznali smo da u apostolsko vreme, a i decenijama
nakon njih, veliki deo hrianskog sveta nije posedovao praksu osenjivanja znakom
krsta. Ovaj obiaj je polagano, vekovima, ulazio u upotrebu i dobijao sve razvijenije
forme (do onih koje danas postoje u Istonoj i Zapadnoj crkvi)...
... A ta je sa potovanjem krsta? Da li je u odnosu na krst na kome je raspet Gospod
situacija iole drugaija? Kakvo potovanje prema Hristovom raspelu treba da
poseduju dananji hriani, ugledajui se na ranohriansku odnosno apostolsku
praksu?
Evo kako nas o pronalaenju i potovanju jedne od najznaajnijih relikvija - krsta na
kome je stradao Isus Hristos, kao i nekim drugim, izvetava crkveni istoriar Jevsevije
Popovi: "Prvi povod za to bee krst, na kome je Hristos stradao, i za koji se openito
dralo, da se nalazi u Jerusalimu. Od sredine IV. stolea amo imamo vesti o nalasku
Krsta. Naime pre svega Kiril Jerusalimski 348. svedoi u svojim katihezama, da se
Krst nalazi u Jerusalimu, i o tome da se mali delovi istoga razdaju po celom svetu,
zatim u svom pismu caru Konstanciju 351., u avtentinost kojega neki noviji meutim
sumnjaju, svedoi, da je Krst naen za vreme cara Konstantina; dalje 395. Amvrosije,
i posle njega mnogi drugi, priaju da je 326. Jelena mati Konstantina Velikog na
Golgoti dala iskopavati i traiti krst Hristov, i da su tom prilikom nali tri krsta; krst
Spasiteljev su odmah raspoznali od druga dva krsta pomou udesa, koja se na njemu

desie, i carica Jelena ga je podelila na dva dela; jednu polu je smestila u crkvi uskrsa,
koju je njen sin podigao u Jerusalimu, a drugu polu je poslala svome sinu, koji ju je
smestio u svojoj statui u Carigradu. Krst koji se uva u Jerusalimu bee predmet
opeg potovanja i mnogi poboni hrianski posetioci Jerusalima lomljahu delie
od njega, otuda silni delii od krsta Hristova po celom Hrianskom svetu. Pobono
traenje, uvanje i potovanje Krsta u Jerusalimu, pobudilo je druge da trae odee
Gospodnje, odee Njegove matere, apostola, muenika i svetitelja, da trae predmete,
kojima su muenika muili i t.d., i verovalo se, da takve predmete i nalaze. Tako uz
kosti apostola, muenika i svetitelja dooe i drugi predmeti, koje su kao njihove
relikvije uvali u crkvama i privatnim kuama i potovali ih kao i kosti. Ali budui da
su se pri tom esto deavale prevare, to su crkveni nastojatelji ta varanja osuivali, a
dravni i crkveni zakoni ograniavali. Kao to se pria o Krstu, tako se priahu udesa
i o drugim svetiteljskim relikvijama; ali ipak u drugom perijodu jo ne sretamo neke
kasnije spominjane udotvorne sile relikvija." (Opta crkvena istorija, tom prvi, str.
654655.)
eleo bih da ukratko razmotrimo ovaj veoma vaan izvetaj o dogaajima iz davne
prolosti. Iako nam evanelja ne daju ni najmanjeg povoda da verujemo da je bilo ko
meu apostolima u vreme Hristovog skidanja sa krsta i malo obraao panju na tu
napravu za muenje i ubijanje, niti nam pak kazuju da su sva tri krsta bilo gde
zakopana a pogotovo ne na Golgoti, kroz istoriju su se o njima isprela najrazliitija
verovanja.
Naime, pripoveda se (i to ne na osnovu ba suvie poverljivih izvora; na taj zakljuak
nas navodi Jevsevije kada kae da u autentinost izvora neki noviji istoriari
sumnjaju) da je krst na kome je Hristos bio raspet pronala carica Jelena na Golgoti,
sa jo dva druga krsta koja su pripadala dvojici razbojnika. Prema podacima koje
iznosi Ralph Woodrow navodei delo "Encyclopedia of Religions", iako je poseta
carice Jelene Jerusalimu 326. god. verovatno istorijski tana, vesti o njenom
pronalaenju krstova nije se pojavila pre 440. godine nove ere, to e rei, 114. godina
kasnije. Isti autor, navodei delo "Fausset's Bible Encyclopedia" kazuje da su jevrejski
zakoni, koji su vaili u vreme Isusa Hrista, nalagali da svi krstovi, na kojima se
izvrilo raspinjanje, budu uniteni spaljivanjem. (Woodrow, Babilonska misterijska
religija, str. 57.)
Ukoliko su ove informacije tane, onda svakako nije istina da su ovi krstovi mogli biti
pronaeni tri stotine godina nakon Isusovog raspea, iz prostog razloga njihovog
pretvaranja u pepeo i dim davno pre toga. Sa druge strane, verovatnoa da se nau ba
krstovi Hrista i razbojnika, pa makar oni bili i sauvani do vremena Konstantina, je
izuzetno mala. To iz razloga to su raspinjanja politikih protivnika Rima i razliitih
razbojnika u to vreme u Judeji bila uobiajena, gotovo svakodnevna pojava. Sasvim je
sigurno da je brdo Golgota bilo izabrano mesto za raspinjanje, na kome su pre Hrista a
i posle njega, na krstovima razliitog oblika i dimenzija stradale na stotine ljudi.
Posebno masovno raspinjanje ne samo na Golgoti ve posvuda oko Jerusalima na
hiljadama krstova desilo se etrdesetak godina nakon Isusovog raspea, tokom u
istoriji poznatog "Judejskog rata" i opsade Jerusalima od strane rimske vojske. Evo ta
je o tom masovnom raspinjanju izgladnelih begunaca iz opkoljenog Jerusalima
zapisao poznati rimski istoriar jevrejskog porekla Josif Flavije: "I kada su bili
uhvaeni, po nudi su se branili iz straha od smrti, a posle borbe inilo im se da je
kasno da mole za milost. Bievani, morali su jo pre smrti da pretrpe svemogue

muke, pa su zatim pribijani na krst nasuprot zidu. Premda je Tito saaljevao te

nesretnike, jer je svakodnevno bilo zarobljavano oko 500, a kadgod i vie, ipak je
smatrao da je opasno da ove silom savladane Judejce pusti da slobodno odu, a ako su
ih hteli uvati, moglo se dogoditi da oni postanu straari svojih straara. No najvie
to je rukovodilo njega da dozvoli razapinjanje, bila je nada da e taj pogled
pokrenuti opsednute na poputanje, jer su istu kaznu i oni imali da oekuju ako se ne
predaju. U svom ogorenju i mrnji vojnici su prikivali na krst, za sprdnju, svakoga u
drugom poloaju, a kako ih je mnogo bilo, ubrzo, ve, nije bilo mesta za krstove, niti
krstova za tela." (Josif Flavije, Judejski rat, str. 412413.)
Kada dakle znamo da su oko Jerusalima izvrena mnogobrojna raspinjanja i pre a
pogotovo posle Hristovog vremena, te da su 70. god. n. e. sva raspoloiva stabla
drvea bila upotrebljena za pravljenje krstova koji su kao uma okruivali grad, onda
nam se ini posve neverovatnim da se meu tolikim krstovima pronau ba oni na
kojima su bili raspeti Isus i razbojnici.
Dalje se u legendama o pronalaenju Hristovog krsta kazuje da je deo krsta koji je na
sebi imao zakucane eksere (klinove) kojima su bile probodene Hristove ruke, poslat
caru Konstantinu, koji je jedan klin privrstio za svoj lem a drugi za uzde svoga
konja. To je uinjeno, kako su mnogi "sveti oci" protumaili a prenela nam Katolika
enciklopedija, zbog toga da bi se ispunilo Pismo koje je proreklo u knjizi proroka
Zaharije 14:20: "U taj e dan biti na zvoncima konjskim: svetinja Gospodu." (Vidi
kod: Woodrow, str. 57. Ovakvo tumaenje pomenutog stiha naravno nema nikakve
veze sa ekserima sa Hristovog krsta niti pak sa pomenutim carem, kao to je to iz
itavog konteksta knjige sasvim oigledno.)
A to se tie srednjevekovne prakse, koju nam je Jevsevije Popovi takoe preneo, a
to je da su se komadii Hristovog krsta raznosili irom sveta zbog potovanja i
poklonjenja njima od strane vernika, mogli bismo da i o njoj kaemo nekoliko rei.
Naime, broj ovih manjih ili veih delia "pravog Isusovog krsta" se toliko bio
namnoio po itavom svetu tokom srednjeg veka da je francuski reformator an
Kalvin jednom prilikom rekao da, kada bi se svi oni sakupili na jedno mesto, mogli bi
da formiraju dobar brodski tovar. To je svakako trebalo da znai da je najvei deo tih
komada drveta bio lano predstavljan i pogreno smatran za delie Hristovog krsta!
Da bi objasnio postojanje ove velike koliine drvenastog materijala otkinutog od
pomenutog "pravog krsta", sveti Paulin (Pavle) je ovu pojavu objanjavao
"reintegracijom krsta". Drugim reima, ma koliko se komadia od njega lomilo,
originalni Hristov krst se nikada nije smanjivao u svojoj veliini. (Woodrow, str. 59.)
ta Sveto pismo kae o ovakvom potovanju komadia drvenog krsta na kome je
Hristos bio raspet (i pored toga to smo ustanovili da je pripovest o pronalaenju tog
krsta najverovatnije legendarna tj. neistinita)? Da li bi Gospodu odista bilo ugodno da
se njegovi vernici klanjaju pred "Krstom" i celivaju ga svojim usnama, pa makar on
bio uistinu pronaen? Boija Re nam daje vie nego jasan odgovor na ovo pitanje.
Drveni krst na kome je Hristos bio raspet (a njegov taan oblik nam nije poznat)
posluio je svojoj svrsi na dan Gospodnje smrti na Golgoti. Posle tog velianstvenog
dogaaja iskupljenja greha oveanstva pred Bogom Ocem, gruba drvena naprava
koja je tom cilju posluila - trebala je da bude zaboravljena. Iako apostoli u svojim
poslanicama na vie mesta spominju Hristov krst (1. Kor. 1:17-18; Gal. 5:11; Gal.

6:12, Gal. 6:14; Ef. 2:16; Fil. 2:8; Fil. 3:18; Kol. 1:20; Kol. 2:14; Jev. 12:2; 1. Pet.
2:24), on u njihovim mislima ni na jednom mestu ne predstavlja predmet kojem bi
trebalo iskazivati neko posebno potovanje. Hristov krst u novozavetnim poslanicama
predstavlja sliku vie nego bolne, sramne i poniavajue smrti kojoj je Gospod bio
podvrgnut radi spasenja grenika. Misli i pouke apostola upuene vernicima su uvek
bile usmerene samo i jedino na Isusa Hrista Spasitelja, a ne na komad drveta. Da
apostoli nisu odavali nikakvo potovanje krstu na kome je Hristos bio raspet svedoi i
injenica da nikada na takvo potovanje nisu upuivali ni svoje uenike, te da su
ponekada, u svojim propovedima govorili, jednostavno, da je Isus bio raspet "na
drvetu": "I kad su svrili sve to je napisano za njega, skinue ga sa drveta i metnue
u grob." (Dela 13:29). "On je na svom telu poneo nae grehe na drvo, da se oprostimo
grehova i da ivimo za pravednost; njegovim ranama ste isceljeni." (1. Pet. 2:24).
U Starom zavetu je postojala jedna vrlo dobra slika Hristovog krsta, kao i samog Isusa
koji spasava sve koji na Njega kao Spasitelja pogledaju verom. Evo ta je o ovoj slici
krsta (i sebe samog) rekao Gospod Isus Hristos: "I kao to Mojsije podie zmiju u
pustinji, tako treba da se podigne Sin oveji, da svaki - ko veruje - ima u njemu ivot
veni." (Jn. 3:14-15).
Dakle, kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako je trebao da bude podignut i
Isus, da bi svi koji u njega veruju stekli oprotenje greha i veni ivot. O kakvom se
podizanju zmije zapravo radi? Evo ta je o pozadini ovoga dogaaja zapisano u
Starom zavetu: "I vikae narod na Boga i na Mojsija: zato nas izvedoste iz Misira da
izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb ve ogadio
dui naoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo
naroda u Izrailju. Tada doe narod k Mojsiju i rekoe: zgrijeismo to vikasmo na
Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.
I Gospod ree Mojsiju: naini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija,
neka pogleda u nju, pa e ozdraviti. I naini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na
motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi." (4. Moj.
21:5-9)
Ovaj starozavetni dogaaj je bio predivna slika spasenja od vene pogibije kao i
oprotenja greha koje zadobija svaka osoba koja se verom, bez ikakvih svojih zasluga
i dobrih dela, pouzda u delo Onoga koji je bio raspet na Golgoti. Izrailjci, ijim je
venama tekao zmijski otrov, nisu imali vremena da uine bilo kakvo dobro delo da bi
bili spaseni. Jednostavnim Boijim reenjem, pogledom na zmiju koju je Mojsije
napravio od bakra i stavio na vrh tapa, svaki ujedeni bi bio smesta isceljen a zmijski
otrov bi bio neutralisan. Meutim, iako je pomenuta bakarna zmija posluila svojoj
svrsi u pustinji, jednom za svagda, Izrailjci su je ipak sauvali. Nekoliko stotina
godina nakon Mojsijevog vremena, posle smrti cara Solomona i svog duhovnog
posrnua, od nje su nainili idola kome su se klanjali i kadili dimom od tamjana.
Judejski car Jezekija je, nakon to je stupio na presto, unitio pomenutu zmiju i
prekinuo idolopoklonstvo koje se pred njom vrilo: "A tree godine carevanja Osije
sina Ilina nad Izrailjem zacari se Jezekija sin Ahazov nad Judom. Bijae mu dvadeset i
pet godina kad poe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi
mu bjee ime Avija, ki Zaharijina. I injae to je pravo pred Gospodom sasvijem
kao to je inio David otac njegov. On obori visine, i izlomi likove i isjee lugove , i
razbi zmiju od mjedi, koju bjee nainio Mojsije, jer joj do tada kaahu sinovi
Izrailjevi; i prozva je Neustan (tj. "Neisto"; prim. I.S.)." (2. Car. 18:1-4)

Kao to moemo da uoimo, tap i bakarna zmija koji su u jevrejskoj prolosti

odigrali tako vanu ulogu spasenja naroda od sigurne smrti, i bili napravljeni po
Boijem izriitom nareenju, kada su izvrili svoju funkciju postali su nepotrebni. ta
vie, njihovo uvanje u narodu je rezultovalo krajnje negativnim posledicama, jer su
poeli da budu smatrani nekom vrstom "svetih relikvija" kojima su ukazivali
potovanje koje je bilo suprotno Boijoj volji.
Isti je sluaj i sa drvenim krstom na kome je bio raspet Gospod Isus Hristos. Krst je u
potpunosti posluio svrsi kojoj je bio namenjen. Na njemu je stradao Onaj koji je na
sebe uzeo sve grehe sveta. I dan danas, svaki pojedinac koji verom pogleda u Njega
prima oprotenje greha i veni ivot.
Sudei prema izvetaju iz maloas navedenog teksta (kao i ponaanju apostola i
drugih uenika u Novom zavetu), krstu na kome je bio raspet na Gospod pa makar
bio on i zaista pronaen, ne bi trebalo ukazivati nikakvu religijsku poast. Bilo kakvo
potovanje krsta od strane hriana koje bi bilo nalik potovanju Mojsijevog tapa i
bakarne zmije od strane starozavetnih Izrailjaca, sasvim sigurno ne bi bilo Bogu po
volji. Upravo iz tog razloga, apostoli, zajedno sa hiljadama prvovekovnih vernika,
nisu praktikovali niti pak upuivali druge na ovu oigledno pogrenu religijsku
praksu.
Od subote do Isusa
Don Philips
"Hristos nas je oslobodio za slobodu. Stojte, dakle, vrsto i ne potinjavajte se opet
ropskom jarmu... Odvojili ste se od Hrista vi koji se zakonom opravdavate, otpali ste
od blagodati. Jer mi pomou Duha na osnovu vere oekujemo nadu da emo biti
pravedni. Jer u Hristu Isusu niti to vredi obrezanje niti neobrezanje, nego vera koja
se kroz ljubav pokazuje delotvorna... Uveren sam za vas u Gospodu da neete nita
drugo misliti. A ko vas buni snosie osudu, ma ko bio." (Gal. 5:1, Gal. 5:4-6, Gal. 5:10
E)
Mast u tiganju je cvrala, dok je mama prila jedno jaje za drugim. Zatim je nalila
mleko za doruak. Izgledalo je da e taj dan biti jednak drugim danima u ivotu nae
familije. Ja sam tada imao tek dve godine, ali su dogaaji koji su se zbili toga dana
bili esto spominjani i prepriavani tokom narednih godina.
Posle doruka, prema prianju drugih, ja sam otiao iza kue da se igram u pesku.
Moj stariji brat Dek, koji je tada imao etiri godine, otiao je do gomile peska na
obali reke. Tamo su se on i devojica iz susedstva igrali gradei tunele u pesku.
Kasnije smo saznali da su dva druga deaka istovremeno poela da se penju na istu
gomilu peska. Tunel se uruio. Devojica je uspela da se izvue i doe do vazduha,
dok se Dek uguio u pesku.
Roditelje je okirala vest o bratovoj smrti. Traei neto ili nekoga da ih utei u
njihovoj tuzi, okrenuli su se adventizmu, crkvi moga dede i bake. Od tada su spisi
"proroice" adventista sedmoga dana Helene G. Vajt upravljali svim aktivnostima
nae familije.
Verovalo se da je g-a Vajt imala duh prorotva. Zato je moj otac njene spise drao na

istom rangu sa Svetim pismom. Njene knjige trebale su se itati i izvravati doslovno.
Video sam jednom na nekoj fotografiji oveka koji je stajao pored niza knjiga koje je
napisala g-a Vajt i koje su dopirale vie od rasta oveka na slici.
Helena Vajt je poela sa pisanjem u presudnom trenutku u istoriji Adventista
Sedmoga Dana. Jedan od ranijih voa ovog kulta, Vilijam Miler, prorekao je da e se
Isus vratiti na Zemlju 1843. godine. Poto se to nije zbilo, mnogi sledbenici Milera
bili su razoarani. Jedan od Milerovih sledbenika je izjavio,da je primio Boansko
vienje i da je video kako je Isus uao u "nebesku Svetinju nad Svetinjama", da bi
kompletirao delo oienja od greha i da zato nije doao na Zemlju pretskazanog
datuma. Kasnije je Helena Vajt, koja je bila supruga stareine Adventista Sedmoga
Dana, preuzela ovo gledite i lansirala svoje mnogobrojne spise, branei doktrine
Adventista Sedmoga Dana.
Mesec dana posle smrti moga brata, rodilo nam se u familiji ensko dete, Boni. Mene
su roditelji upisali u osnovnu kolu u reiji Adventista Sedmoga Dana, koju sam
uspeno i zavrio.
Moje etiri sestre i ja nismo nikada smeli zaboraviti da je subotnji dan odmora
zapoinjao zalaskom sunca u petak. Teko detetu u naoj kui koje do tada jo ne bi
bilo okupano i ije cipele ne bi bile oiene. esto je jelovnik sadravao "ufte" bez
mesa, jer je g-a Vajt zastupala vegetarijanstvo. Ona je osuivala i upotrebu kvasca i
praka za pecivo, tako da su i majini kolai bili spravljani prema ovim pravilima.
Subotnja kola i bogosluenje ispunjavala je nae subotnje popodne. Cela familija
posvetila je mnoga subotnja popodneva za "pridobijanje ljudi za istinu". Ili bi tada od
kue do kue sa adventistikom literaturom. Zalaskom sunca na nedeljni dan, subotnje
zabrane postajale su neto blae. Ako smo morali neto da kupimo, smeli smo da se
odvezemo u grad, ali smo morali ekati u kolima na zalazak sunca pre nego to bi
smeli zakoraiti u radnju.
Ceo moj socijalni ivot okretao se oko crkve. Helena Vajt nije odobravala ni sportske
igre i takmienja. Zato je na moje pitanje da li mogu ii da igram, ili makar samo da
gledam koarku, oev odgovor uvek glasio NE. Ipak sam nekada potajno odlazio i
gledao kako drugi igraju. Naa crkva je imala odreene nazore i po pitanju literature,
to je ograniavalo i moj izbor literature za itanje.
Kada sam bio star 14 godina, uo sam jednu propoved o Hristovom ponovnom
dolasku, koja me je duboko dirnula. Suze su mi tekle niz obraze dok sam iao kui.
Konano sam skrenuo u jednu uliicu, kleknuo na svoja kolena i u plau molio: "O,
Boe, i ja elim da budem spreman kada se ti ponovo vrati na Zemlju! elim da
pripadam samo tebi!
Jo od malena, eleo sam da jednoga dana postanem propovednik ili misionar
adventista. Sada je u mom srcu ta elja gorela jo snanije.
U petnaestoj godini ivota postao sam kolporter. Toga leta nas etvorica mladih
posetili smo mnoge domove. Nou smo u atorima, kampovali po umama, a danju
prodavali nau literaturu od vrata do vrata. Knjiga sa kojom bi zapoinjali razgovor sa
ljudima pred njihovim vratima zvala se DOMAI LEKAR. Ja sam uvek nagovarao

ljude da kupe i doktrinarne knjige, naroito one sa naslovom VELIKA BORBA i

OZNAENA BIBLIJA. Taj rad me je toliko oduevio, da sam se tome poslu vratio
ponovo kada sam imao 17 godina. Ovoga puta krenuo sam sa prijateljima u krajeve
nae zemlje gde je 98% stanovnitva pripadalo mormonima. arko smo eleli i
nastojali da sve ove preobratimo u adventiste.
U to vreme stiglo mi je pismo od kue i vest da su moji roditelji poeli da sluaju neka
lana jeretika uenja. Duboko uznemiren time vratio sam se kui, nakon godine dana
mog misionarskog poduhvata. Za mene je bilo neverovatno da bi moji roditelji mogli
sumnjati u neispravnost "besprekornih i velikih doktrina adventizma".
Stigao sam kui u vreme kada je moj otac trebao da u naoj lokalnoj crkvi dokae svoj
stav i gledita po pitanju doktrine o 2.300 dana. Ovo se odnosilo na Milerovo
tumaenje biblijskih stihova zapisanih u knjizi proroka Danila (Dan. 8:14). Miler je
smatrao da taj stih predskazuju Hristov povratak na Zemlju u 1843. godini. Moj otac
je pisao na tabli, da dokae kako je Miler bio u zabludi. Mati je sedela pored jednog
vodeeg brata nae crkve. Neoekivano, primetila je pred ovim ovekom dokumenat u
kojem je stajalo da je moj otac bio ve iskljuen iz crkve. Ovo sasluavanje je bio
samo prividan i nepoten sud, sa ve donetom presudom. Uzrujana, mati je ustala u
odbranu oca. "Izbriite je iz spiska lanova!" - bilo je nareeno slubeniku crkve.
Duboko uvreen zbog ove nepravde prema mojim roditeljima, ustao sam i izaao
napolje, vrsto reen da se nikada vie ne vratim crkvi Adventista Sedmog Dana.
Ceo moj svet oko mene se iznenada sruio, kao onaj peani tunel oko moga brata
Deka. I ako zabrinut i ljut, znao sam da me Bog nije izneverio. Nisam mogao sebe da
prisilim i prisustvujem u nekoj drugoj crkvi na bogosluenje nedeljom.
Kasnije, poto sam se zainteresovao za jednu devojku, posetio sam neko hriansko
omladinsko letovalite i mnogo kasnije prisilio sebe da postanem, kako to adventisti
kau, "uvar i dritelj nedelje". Polako sam poeo uviati da sam ja, koji sam nastojao
revnosno da preobratim one zbunjene, u stvari lino bio zbunjen po ovim pitanjima.
Celog mog ivota uili su me da e gresi oveanstva biti natovareni na jarca krivca,
drebom Azazelu (vidi 3. Moj. 16:5-10 i 3. Moj. 16:20-24) i da je to ustvari Sotona.
Sada sam, eto, otkrio Boju poruku Svetog pisma iz Prve Petrove gde kae: "Hristos
sam iznese nae grehe na drvo - na krst - da za grehe umremo i za pravdu
ivimo; ijom se ranom isceliste." (1. Pet. 2:24)
Muilo me je pitanje; da li je mogue da je Adventizam Sedmoga Dana jednostavno
jedan ne biblijski, ak protiv biblijski kult i lana nauka?
Molio sam mnogo i esto ovako: "Boe, moje srce i razum je otvoren. Molim te
objavi mi tvoju istinu!"
Ne dugo posle toga uo sam jednu propoved, koja me je presvedoila da su uenja
adventista o spavanju due, o paklu, o suboti, spasenju i drugom, ne biblijska uenja.
Uili su me da pri smrti dua oveka pada u san. Uili su me da i dua spaenoga
deteta Bojeg spava u grobu.

Sada sam uvideo koliko je ne biblijska ta nauka. Nita mi nije moglo biti jasnije od
rei Svetoga Pisma iz knjige Propovednika i iz Druge Korinanima gde kae: "I vrati
se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu koji ga je dao... Ali se ne bojimo, i
mnogo volimo otii od tela i ii ka Gospodu". (Prop. 12:7, 2. Kor. 5:8)
Nikako nisam mogao nai naina da uskladim uenje adventista o anihilaciji, to jest
potpunom unitenju zlih, sa Hristovim uenjem o venim mukama i paklu. U Mateju
25:46 Isus kae: "I ovi e otii u muku venu, a pravednici u ivot veni."
U danima mog traganja za istinom poeo sam viati divnu devojku po imenu Din
(Jean), koja je kasnije postala moja supruga. Zajedno smo produili studije. Neka
oblinja crkva oglasila je da treba propovednika. U elji da sluim Bogu, prihvatio
sam dunost u toj crkvi. Tamo sam propovedao nedeljom, ali sam jo uvek oseao
neku krivicu zbog "krenja subote", kako smo mi adventisti to nazivali.
Boji Sveti Duh mi je ukazao na nekoliko mesta u Svetom pismu, da bi me oslobodio
od mog bremena na dui. Takvo jedno mesto je Galatima poslanica gde se kae:
"Pa doznavi da se ovek NEE opravdati delima ZAKONA, nego SAMO
VEROM U ISUSA HRISTA, i mi verovasmo Hrista Isusa, da se opravdamo
verom Hristovom, a ne delima Zakona, jer se delima Zakona NIKAKVO telo
NEE opravdati." (Gal. 2:16)
U poslanici Rimljanima 14:5 stoji zapisano:
"Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi dri sve dane da su jednaki; svaki da
bude uveren za svoju zamisao."
Konano samo mogao mirne savesti i celim srcem sluiti Bogu u prvi dan nedelje, dan
spomena na uskrsenje naega Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista.
Tri godine kasnije, na evangelizacionom sastanku u koli, kada je evangelizator
pozvao da izau napred svi oni koji ele da se predaju Hristu, izaao sam i ja da
posvetim svoj ivot Bogu. Okovi adventizma spali su konano sa mene. Nova radost
je zamenila staru odbojnost u mome ivotu.
Devet godina iza ovog, supruga i ja otputovali smo za Braziliju da radimo u okviru
hrianske organizacije MLADI ZA HRISTA (Youth for Christ). Nakon osam godina
provedenih na misijskom polju, zbog slabog zdravlja supruge, vratili smo se ponovo u
domovinu, gde sam prihvatio dunost pastora crkve u Portlandu, Oregon, SAD.
Neprekidno slavim Boga da me je izbavio iz lane i pogrene nauke Adventista
Sedmoga Dana. Divno je biti slobodan od oblika i formi i moi sluiti Bogu i slaviti
srcem, onako kako to ui Njegova Re i kako vodi Njegov Duh, Sveti Duh.
Moja iskrena poruka svima bez razlike je: itaj Sveto pismo! Veruj Bogu! Prihvati
Boju poruku spasenja, prema Njegovim uslovima! I nikako drugaije!
Pravoslavlje obasjano evaneljem
Ivica Stamenkovi

(Uvodnik iz knjige)
Siguran sam da e ova knjiga izazvati razliite reakcije. Jedni e njenim
pojavljivanjem biti prijatno a drugi neprijatno iznenaeni. Komentar duhovno
probuenih osoba, koje e sa odobravanjem pozdraviti njeno objavljivanje, verovatno
e biti da je ovakvo delo odavno trebalo da ugleda svetlost dana. Jo pre mnogo
vekova. Sa druge strane, podravaoci religijskog tradicionalizma srpskog naroda i
nastavljai dela srednjevekovnih svetitelja iz loze Nemanjia, verovatno nee biti
oduevljeni. Ustvari, krug nezadovoljnih mogao bi da se proiri daleko izvan
meridijana koje pokriva srpsko pravoslavlje. Za to postoji vie razloga.
Najpre, injenice koje sam izneo u ovoj knjizi, a koje nedvosmisleno vode do
zakljuka da vaseljensko Pravoslavlje ne predstavlja Hristom ustanovljenu Crkvu, su
izuzetno snane. One potiu pre svega iz Biblije ali i iz mnogobrojnih dela
pravoslavnih autora, kao i knjiga crkvene i svetovne istorije poznatih domaih i
svetskih istoriara. Drugo, budui da je prilino tana narodna izreka da "istina moe
da bude bolna", pretpostavljam da e jedan deo mojih pravoslavnih italaca biti
okiran saznanjem da u okviru njihovog veroispovedanja postoje mnogi detalji koji
nemaju nikakvog utemeljenja u uenju Svetog pisma i verodostojnim istorijskim
injenicama. Zapravo, isto toliko iznenaujue e delovati i spoznanje istine o tome
da se znaajan deo pravoslavne dogme protivi uenju Gospoda Isusa Hrista, njegovih
apostola kao i direktnih apostolskih naslednika. Dananjim predanim pravoslavnim
vernicima se bogohulnom ini i sama pomisao da bi ita od onoga to veruju i ega se
revno dre moglo da bude neistinito i pogreno. Dodue, takav je sluaj i kod
pripadnika svih drugih religija, koji gaje istovetna oseanja prema veri svojih predaka.
Ipak, kritiko preispitivanje pravoslavne vere, to jest njenih mnogobrojnih temeljnih
ali i sporednih uenja, u svetlu Biblije i crkvene istorije, pokazuje da bi istorijsko i
uistinu biblijsko-apostolsko hrianstvo trebali da potraimo negde drugde.
Ova knjiga e rasvetliti mnogima jo uvek nedovoljno jasnu istinu o tome da se Sveto
pismo, kao izvor vere pravih Hristovih sledbenika, neuporedivo mnogo razlikuje od
tzv. svetog predanja, na kome pravoslavni temelje svoje verovanje i bogoslubenu
praksu.
Moja je molitva da ovo delo doprinese spasenju onih koji jo uvek nisu upoznali
Gospoda Spasitelja, odnosno duhovnom probuenju mnogih koji su umali u lanoj
sigurnosti koju im je donela tradicionalna religioznost.
Neka ova knjiga bude Trojedinom Bogu na slavu a ljudima na blagoslov.
Sekta - "babaroga" dananjice
John McLadle
ta je "sekta"?
Ova re je u dananje vreme (na balkanu) dobila potpuno novo znaenje. Ona je
sinonim za neto to je mrano, zlo i to zasluuje svaki prezir - neto veoma
"pogano". (od ega i sam avo bei). Dok kod definisanja toga "ko je sekta" vre
samopozvani govornici javnog mnjenja - razni crkveno-politiki izaslanici i zatitnici
naroda i tradicije - "sektu" ovu ili onu prezentuju kao ljutog "neprijatelja naroda".

Najee, oni to ine kroz svoje slepe (i nepotene) kriterijume a ne kroz detaljne (i
nepristrasne) analize frakcije - pojave. Tako je ova re "sekta" meu nama postala ono
to nije.
ta je zapravo izvorno znaenje ove "babaroga" rei?
Re sekta vodi poreklo od latinske rei sect - "frakcija", "kola miljenja" ili
"politika partija". Tako, ako bi pristalice neke politike partije nazvali "sektaima" ne
bi uopte pogreili.
Renik "American Heritage Dictionary" sektu definie kao "religijsko telo, telo koje
se razilo sa veom denominacijom.
"U okviru hrianske tradicije sekta sainjava istrajnu i odvojeno organizovanu grupu
vernika koji odbacuju ne biblijsku crkvenu tradiciju ili od drave uspostavljene
crkvene autoritete (ili uenja) a tvrde da iskljuivo ele da slede izvorne elemente
hrianske vere - doktrine onako kako je to inila apostolska Crkva.
Stoga termin "sekta" moe da se odnosi i na dosledne hrianske grupe "koje su se
distancirale od "svetske" crkve i od predominantne (turbo) kulture u nekom drutvu
kako bi naglasili jedno ili vie verovanja za koje oseaju da je izgubljeno i da ga treba
obnoviti.
DRUGE REI KOJE SU
ESTO POVEZIVANE SA "SEKTOM"
ta je "jeres"?
Re jeres dolazi od grke rei hairesis, to znai "izbor" ili "izabrana stvar".
Meutim, u grkom izvorniku novog zaveta jeres obino znai "frakciju" ili "podelu"
ali je crkva kasnije jeres definisala kao osporavanje od nje definisane doktrine
hrianske vere - "njene" doktrine. Dakle, jeretici su oni koji ne prihvataju odreeno
uenje neke crkvene denominacije.
Dakle, da bi se utvrdilo ta je verska jeres jeste a ta nije, potrebno je imati neki
"fiksni" standard - arin. Sveto pismo je ta jedna i jedina mera koja odreuje ta je
hrianska jeres a ta nije.
ta je "okultizam"?
Uz re "sekta" esto se uje i pominjanje rei "okultizam", tj. neki "sektai" se
izjednauju sa "okultistima".
Re okultizam dolazi od rei occultus i nosi ideju da su stvari skrivene, tajne i
misteriozne. Hoover navodi tri posebne karakteristike okultizma: 1) okultizam se bavi
stvarima koje su tajne i skrivene. 2. Okultizam se bavi operacijama ili dogaajima koji
zavise od ljudskih sila koje prevazilaze ljudskih pet ula. 3. Okultizam se bavi
nadprirodnim prisustvom aneoskih ili avolskih sila. (David W. Hoover, "Kako
odgovoriti na okultizam", St. Louis: Concordia Publishing House, 1977., str. 8.

prema citatu Josha McDowella i Dona Stewarta u njihovoj knjizi, "Okultizam", koju
je tampao Here's Life Publisher 1992.)
Biblija otro kritikuje i zabranjuje svako praktikovanje okultnih radnji. ak tavie,
svako ko je imalo ukljuen u tako neto nema pravo ni da se nazove hrianinom.
ta je "kult"?
Neke "sekte" imaju oblije kultova i u njihovom centru je ovek koji je najee
osniva ili voa. Ovo svakako nije biblijsko hrianstvo.
Re kult dolazi od latinske rei cultus, koja je jedan oblik glagola colere a znai
"slaviti" ili odavati poast boanstvu. Cultus je bila opta re za slavljenje bez obzira
na to o kojem se Bogu radilo.
Vulgata, latinski prevod Biblije, koristi tu re u uoptenom smislu slavljenja bez
obzira na boanstvo na koje se misli (npr. Dela 17:23-25). Ova re se takoe koristi u
hrianskim latinskim tekstovima koji govore o slavljenju jednog istinskog Boga.
Dakle, razumljivo je onda da e se re kult prirodno odnositi na religioznu grupu ljudi
i ovo uopteno znaenje je preiroko za trenutne svrhe.
ta je "hrianski kult"?
"Hrianski kult je grupa ljudi koja za sebe tvrdi da je hrianska a prigrlila je
specifine doktrine koje poduava jedan voa, grupa voa ili organizacija i koja
(sistem) osporava (bilo eksplicitno/konano) ili implicitno (potpuno) jednu ili vie
glavnih doktrina hrianske vere poduavana iz 66 knjiga Biblije." (Preuzeto iz knjige
Alana W. Gomesa, "Demaskiranje kulta" (Izdava: Grand Rapids: Zondervan
Publishing House, 1995.))
Kako prepoznati hrianski kult?
Na alost, mnoge od hrianskih frakcija uopte ne zasluuju ime "hrianske". One
imaju samo oblije hrianstva dok u svojoj sustini najee predstavljaju meavinu
(sinkretizam) svega i svaega. Evo nekih elemenata koji se mogu prepoznati u
hrianskom kultu:
1. Odbacuju doktrinu o Bojem "Trojstvu".
2. Ne veruju u Spasenje po milosti kroz veru u Isusa Hrista.
3. Ne veruju u Hristovo zavreno delo spasenja.
4. Ne veruju u Isusovo telesno vaskrsenje.
5. Imaju "ekstra" (dodatnu) biblijsku objavu (mudrost, spoznaju) preko svojih uitelja,

proroka ili voa.

6. Veruju da su samo oni spaeni tj. "oni pravi", ona "prava crkva".
7. Ne veruju u venu kaznu (vatru pakla), muke pakla.
8. Veruju da je njihov utemeljitelj ("lino") Boji glasnik.
9. Stavljaju vie naglasak na iskustvo nego na biblijsku doktrinu.
10. Daju veliki naglasak direktnim objavama i Bojim vizijama.
11. Daju odreene datume kraja vremena ili Hristovog drugog dolaska.
12. Suprostavljaju se pravilnoj interpretaciji Biblije (hermeneutici).
13. Povremeno upadaju u mreu spiritizma i okultizma.
14. Meaju hrianstvo sa drugim nebiblijskim verovanjima - prave sinkretizam.
Kako prepoznati biblijsku crkvu?
Logino pitanje koje treba postaviti svakoga ko eli da sledi Hrista i bude (imati
zajednitvo) sa lanovima Njegove Crkve je: Koja su obeleja biblijski utemeljene,
Duhom ispunjene i na Hrista centrirane crkve?
1. Propovednik propoveda iz Svetog pisma o doktrini Trojstva, o opravdanju milou
kroz veru, potpunom oprotenju greha, punini boanstva u Isusovoj ljudskosti; o
potrebi nanovoroenja, da je Isus jedini na zagovornik kod Boga i da je Duh Sveti
osoba...
2. Isus Hrist je prisutan u najveem broju propovedi i predstavljen je kao utelovljeni
Bog. Isus i samo Isus jeste centralna tema crkve.
3. Potuju se i praktikuju Gospodnja veera (euharistija) i krtenje vodom
(podronjenjem) kao to je Hrist to uspostavio.
4. Pastiru je istinski stalo do duhovne dobrobiti drugih, prirodan je i ne osuuje u
razgovoru o duhovnim pitanjima. Radi uvek na korist drugih a ne sebe. Za njega je
"sluba" Boje delo i lini poziv a ne "zanimanje" ili "profesija".
5. U crkvi se sprovodi iskljuivo biblijska disciplina i etika.
6. Vernicima, laicima je data mogunost da slue u crkvi.
7. Postoji naglasak na linu evangelizaciju i misije koje se fokusiraju na spasenje
izgubljenih dua.

8. Postoji solidan program biblijskog obrazovanja kako za decu tako i za odrasle.

Nastojanje da se vernici upoznaju sa Biblijom to bolje je esencijalno.
Prilagoeno iz knjige "Kako pronai evaneosku crkvu", autora Williama Proctora
(The Born-Again Christian Catalog, 1979.)
(Sve ovo gore je uenje baptista sa njihovog sajta: http://siont.net Drako)

, ,
,
.
.
,
. ,
.
.
- , , .
, ,
. ,
. ,
,
. , .
, , 1944.

.
- . 14 .
. ,
.
, , .
.
. .
,
.
, , .
,
.
. .
.
, .
, .
.

 ,
. , 24. 1944,
, . .
.
- .
,
. .
, .
.
, , .
- , , .
.
. ,
. , , , .
.
, .
,
.

,
, . ,
. .
- .
. .

.
. ,
, .
. , .
,
.
. , .
.
, , ,
.
,
KAKO JE DOLO DO PROMENE?

Kako je promena nastupila, zamenjujui subotu za nedelju kao dan svetkovanja, jedno je
od pitanja sa kojim se esto susreu Hriani danas. Na alost, problem nije tako esto
javno ispitivan iz razloga koje emo mi ovde razmotriti.
Nema promene dokumentovane u Bibliji
Ni u Starom ni u Novom Zavetu nema ni nagovetaja koji se tie promene doktrine o
Suboti. Sedmi dan, Subota, je jedini dan ikada dodeljen terminu Shabbat u celom Svetom
Pismu. Ne samo da je Isus bio savren primer sedminom svetkovanju sedmog danaSubote, ve su i svi Njegovi uenici sledili isti primer nakon to se On vazneo na nebo.
Nema dakle, nagovetaja bilo kakve promene dana. Apostol Pavle, koji je pisao o manjim
problemima Jevrejskih i paganskih konflikata, ni u jednom sluaju nije spomenuo bilo
kakvu kontraverzu o danu svetkovanja. Obrezanje, hrana prinoena idolima, i ostali
Jevrejski obiaji su spremno osporavani od strane ne-jevrejskih hriana u crkvi, ali
mnogo vanije - sedmino svetkovanje, nije nikada predstavljalo problem. Zato? Iz
jednostavnog razloga to promena nije nainjena u istorijskom periodu Starog Zaveta, pa
ni u vremenu samog stvaranja. Da je kojim sluajem dolo do prebacivanja subote u
nedelju, budite sigurni da bi takva kontraverza tim Jevrejskim Hrianima bila mnogo
eksplozivnija od ijedne druge.
Istorija nam prua neke dokaze
Ukoliko promena nije nala svoje mesto u pismima ili kroz uticaj apostola, kada i kako se
onda to desilo? Da bi smo to mogli razumeti, moramo najpre razumeti ta se desilo u toj
ranoj crkvi, ubrzo nakon apostola. Pavle je nagovestio da e otpadnitvo zauzeti mesto,
vrlo brzo nakon njegovog odlaska. On je kazao da e doi do odstupanja od istine. Ne
mora se ii mnogo daleko u ranu crkvu da bi se shvatilo kako se taj nagovetaj ispunio.
Gnosticizam je poeo da raste pod uticajem filozofa koji su zahtevali da se pomire
Hrianstvo i paganstvo. U isto vreme, jaka anti-jevrejska oseanja postajala su sve vie
izraena. Veoma pekulativne interpretacije su poele da se pojavljuju vezano za neke
velike doktrine Hrista i apostola.
Konstantinovo preobraenje
U vreme kada je Konstantin postavljen za imperatora Rima, poetkom etvrtog veka,
desile su se podele u crkvi kao rezultat mnogobrojnih faktora. On je postao prvi Hrianski
Imperator Rimskog Carstva. Pria njegovog preobraenja je postala vrlo dobro poznata
studentima starovekovne istorije. On je marirao u bitku kod Milvijanskog mosta, gde je
navodno dobio viziju i ugledao zapaljen krst na nebu. Ispod su stojale rei na latinskom
"Pod ovim znakom e pobedjivati". Konstantin je to uzeo kao predskazanje, da treba on i
sva njegova vojska da postanu Hriani. Dao je objavu da se svi vojnici - pagani moraju
preobratiti u Hriane i postao je vrlo revnostan da izgradi snagu i presti crkve. Kroz
njegov uticaj, mnotvo paganaca je ulo u Hrianske redove. Ali su uprkos tome ipak
ostali paganci u srcu pa su tako doneli mnotvo pribora za oboavanje sunca, emu su
nastavili da budu posveeni. Mnogobrojni njihovi obiaji su postali hristijanizovani i
izdvajani za slubu u okviru crkve.
Oboavanje Sunca

Moe se primetiti da je tokom tog razdoblja, kult Mitraizma ili oboavanja sunca bio
zvanina religija Rimskog Carstva. Ona je bila najvei konkurent novoj Hrianskoj religiji.
Posedovala je svoju linu organizaciju, hramove, svetenstvo, haljine-sve. Takodje je
imala i jedan zvanini dan oboavanja, putem ega se odavao naroiti znaaj suncu. Taj
dan se nazivao "Preasni Dan Sunca." Bio je prvi dan u sedmici i odatle potie naziv
"Sunday" (Dan Sunca). Kada je Konstantin naterao svoje paganske horde u crkvu, oni su
proslavljali dan sunca kao njihov dan oboavanja boga sunca. To je bio njihov posebno
sveti dan. U nameri da to napravi to prikladnijim za njih, kako bi prihvatili novu religiju,
Konstantin je prihvatio njihov dan svetkovanja nedelju umesto Hrianske subote
(Sabbath) koja je svetkovana od strane Isusa i njegovih sledbenika. Medjutim, put za to je
ve bio pripremljen rastom anti-Jevrejskih emocija protiv onih koji su osudili Isusa na smrt.
Bilo je sasvim prirodno da ta oseanja doprinesu da mnogi Hriani napuste neto to su
Jevreji tako religiozno drali. Zbog toga je lake razumeti kako je promena nametnuta
Hrianstvu kroz snani graanski zakon, a od strane Konstantina kao Imeratora Rima.
Puno tekstova o tom zakonu moe se nai u bilo kojoj pouzdanoj enciklopediji. Oseanja
koja su gajili ti rani Hriani - da Jevreje ne treba slediti vie nego to je neophodno,
pripremila su ih da se okrenu od subote, koju su oni drali.
Istorijska pozadina

Nakon to je Konstantin objavio i izdao legalni dekret u vezi te promene, Katolika Crkva
je pojaala taj akt na crkvenim koncililima. Iz tog razloga je nainjeno mnogo zvaninih
izjava od strane Katolikih izvora tvrdei da je crkva napravila tu promenu sa subote u
nedelju. Pre nego to izloimo te izjave, pogledajmo ta o tome pie u enciklopediji
Britanika pod artiklom - Nedelja. "Konstantin je najpre napravio zakon za pravilno
svetkovanje nedelje i odredio da se to treba pravilno svetkovati u celom Rimskom
carstvu".
Evo izjave od strane Dr. Gilbert Murray M.A.,D.Litt, LLD,FBA, Profesora Grog na
Oxfordskom univerzitetu, koga zasigurno ne brine Hriansko miljenje po pitanju dana
odmora. On pie: "Sada poto je Mitra predstavljao nepobedivo sunce, a sunce je vailo
za kraljevsku zvezdu, religija je zatraila kralja koji e da poslui kao predstavnik Mitre na
zemlji. Rimski Imperator je po svemu sudei bio jasno oznaen kao pravi kralj. U otrom
kontrastu Hrianstva, Mitraizam je prepoznao cezara kao nosioca boanske blagodati.
Njegovo prihvatanje je bilo toliko da je bio u stanju-Hrianskom svetu nametnuti svoj
sopstveni dan-sunca i zameni ga mesto Sabbath-a; roendan njegovog sunca, 25
decembar, kao Isusov rodjendan" (Istorija Hrianstva u Svetlu Savremenog Shvatanja).
Posmatrajui malo dalje istorijske izjave, Dr. William Frederick navodi "Neznaboci su bili
idolopokloniki narod koji je oboavao sunce, a nedelja je bila njihov najsvetiji dan. Sada
u nameri da zadobije ljude na ovom novom polju, bilo je sasvim prirodno kao i neophodno
nedelju nainiti danom odmora crkve. U tom asu bilo je neophodno za crkvu da ili da
prihvati ili promeni paganski dan. Ukoliko bi promenila taj paganski dan, to bi izazvalo
negodovanje i kamen njihovog spoticanja. Crkva bi ih prirodno vie zadobila
zadravanjem njihovog dana". Druga izjava, vrlo slina ovoj moe se nai u North British
Review.

Izjava u Katolikoj Enciklopediji Vol.4,p.153. "Crkva je nakon promene dana odmora sa

Jevrejske subote ili sedmog-dana sedmice u prvi, prilagodila treu zapovest nedelji, danu
koji treba drati svetim kao Gospodnji dan".
Rimoatolika Crkva preuzima zasluge za promenu
Citat iz Katolike press tampe u Sidneju, Australija. "Nedelja je Katolika institucija i njen
zahtev da bude potovana moe biti odbranjena jedino na Katolikim principima. Od
poetka do kraja Svetog pisma, nema ni jednog stiha koji odobrava prenos javnog
sedminog bogosluenja sa poslednjeg dana sedmice u prvi".
List "Katoliko Ogledalo" iz 18. Septembra 1894 ovako to objanjava: "Katolika crkva je
za vie od hiljadu godina pre postojanja protestanata na osnovu njene boanske misije,
promenila dan sa subote u nedelju".
U prilog ovim tvrdnjama proitajmo tekstove iz dva katehizma. Najpre, iz "Preobraaja
Katehizma Katolike doktrine" od preasnog Peter Giermann-a.
"Pitanje: Koji je Dan Odmora? Odgovor: Subota je Dan Odmora. Pitanje: Zato mi
svetkujemo nedelju umesto subote? Odgovor: Mi svetkujemo nedelju umesto subote zato
to je Katolika Crkva na Laodikejskom koncilu izvrila promenu svetosti sa subote na
nedelju".
Drugi je od preasnog Steven Keenan's-a - "Doktrinarni Katehizam", gde itamo sledee:
"Pitanje: Imate li bilo kakav drugi dokaz koji dokazuje da Crkva ima mo da uspostavlja
pravila svetkovanja? Odogovor: Da nije imala takvu mo, ne bi mogla uticati na to da se
skoro svi moderni pripadnici religija sloe sa njom. Ona ne bi mogla izvriti zamenu
svetkovanjem nedelje, prvog dana sedmice, umesto svetkovanja subote, sedmog dana, to
je promena za koju nema autoriteta u Svetom Pismu".
Zatim iz knjige Kardinala Gibbona "The Question Box, p.179": "Ako je Biblija jedini
putokaz za Hriane, tada su Adventisti Sedmog-dana u pravu jer potuju subotu zajedno
sa Jevrejima. Zar nije udno da oni koji uzimaju Bibliju za svog jedinog uitelja,
nedosledno prate, u ovom sluaju tradiciju Katolike Crkve?"
Jo jedna izjava, preuzeta iz knjige Vera Miliona (Faith of Millions p.473) "Ali s' obzirom
da je Subota, a ne Nedelja odreena u Bibliji, zar nije udno da ne-katolici koji ispovedaju
svoju religiju direktno iz Biblije, a ne od strane Crkve, svetkuju nedelju a ne subotu? Da,
naravno, to je nedoslednost, ali ta promena je nainjena oko petnaest vekova pre nego
to je Protenstantizam roen i vremenom, obiaj je univerzalno posmatran. Oni su
nastavili da slede taj obiaj, iako on poiva na autoritetu Katolike Crkve, a ne na
eksplicitnom tekstu iz Svetog Pisma. To svetkovanje nam ostavlja podsetnik Majke Crkve
od koje su se ne-katolike sekte odcepile kao deak to bei od kue, ali jo uvek nosi u
svom depu sliku svoje majke ili uvojak njene kose".
To je jako interesantna izjava, zar ne, prijatelji? I to je veoma istinita izjava. Postoji neka
nedoslednost, negde u redovima i to su proverene istorijske izjave, koje se mogu proveriti
po bibliotekama. Ne itamo ovde neto jednostrano, ve nam je cilj da vam pruimo jednu

nepristrasnu sliku. Premda smo videli tvrdnje od strane Katolike crkve date u javnosti, mi
ih ne itamo da bi smo bacili bilo kakvu refleksiju na nekoga, u bilo kom obliku.
Jednostavno vam prenosimo ta je bilo napisano i kakve su izjave bile date.
,


.

.
.
,
.
, .
, . , ,
,
, ,

.

, ,

.
,
.
- . (2.
3:4, )
,
,
, (
, )

.

,
,
.
. .
.

[Scientific
American, . An Extraterrestrial Impact, 44. ., 1990.)

,

.
() ,

,

10.000 .

.

60-70
. ,
,
-
. ,
.


. ,
, ,
150 . 10.000

. , -
. ,
, , ,
,
.


.
,
.
. .
.

[Scientific
American)
,

.
() ,

,


10.000 .

.

60-70
. ,
,

. ,
.

.
.

. ,

(
),
.
,
,
. 502 (1. 11:10,11).
352 (1. 11:10- 24,32;
12:4).
, 25 (1.
25:7). , , 50 ,
. , ,
,
, . ,
180 (1. 35:28). ,
, 20 30 , ,
, ,
. .
33 , ,
. , , ,
, , ,
, (2. 6:20).
,
, .

.
,

.


.

. ,
. .

. (2. 7:11)

.

.
, ,

.
, ,
. (1. 7:16)
, , ,
,
, ,
,
.


.
.
, , .
, . ( 24:18-20)

? ?
.
. .
, ,
, . ,
, . ,
, , ;
. (1. 7:21-23)

. ,

,
.

 ,
, ,

, .
, ,
.
, ,
, . (Scientific
American)

.

, ,

.
.
.
: ,
. . , ;
. (.. 1:9,10)

.


.

, .

.
. ,

.


.
.
.

,
, , .
.

, ,
.

 ,
.
, ,

.


.



. , , .
,
.
. , ,
,
. ,
,
. .
.
: ,

,
, ,
.

,
.
,
,
,
. ,
.
, ,
?
. ,
,
. ( ,
.)
:

?
, ,
. ,
?
,
, , ,
. ,
, .
, ,
. , .
,
.
,
. ,
,
:
,
, . ,
: ,
.
:

, .
:
, ,
.

.
!
, ,
,
:
. ,
,
, .
.
, , , , , ,

 .
,
. ,
, , ,
:

, , , ,
. ,
, .
-
,
10 -950.
.
.
.
.
. ,
. ,
, , , , , , , , ,
, , , , , , , , ,
, , , , ,
. ,
.
,
. ,

,
. , ,
.
, ,
.
, .


.
, : ?
.

, .
, ,
. , .
.
.
, ;

 . , ,
.
20.
. ,
, .
, ,
? ,
,
. ,
. 100 ,
. ,
, ,
. ,
.
. ,
,
. ,
;
? .
,

. ,
, . ,
. ,
.
. , ,
.

. ,
, ,
,
?
? ,

,
,
.

,
.
. ,
, .

 .
;
;
. ,
.
. ,
. ,
, . ,
. , ,
,
. ,
, .

.
,
. ,
.
,
.
,
. ,
. , ,
.
.
;
, . .
,
,
.
.
, ,
?
, ,
.
, .
,
,
.

, . , 3.
1860,
.

 666, -
- 666
-?
-, , "" ""
. 1973. "o -" ( . -?)
. 25 , . -
. - .
-, -. -
-. - -. 2-
-. , , -
-.
- - (Universal Product
Code) . -.
. ,
,
. 1973. .
, - ,
- .
- -?
.
. "",
, .
- "1" , , "0" ,
. , "1" "0.011.001"
"------". , -
.
, , (
) (
). ""
. , "" ,
" ".
" "
" " . , "6"
"101.000", 2 , " ".
, "6" "0.101.111", 5
" ".
, - .
,
, .

 , -:
1. , ""
"".
2. - "" . ""
"" () "" (). ,
, 2 "" 2 " ". ,
"1" "3 ( 1), 2 ( 2), 1 ( 3) 1
( 4)".
3. "" "0",
"" "1". ,
"" "1", ""
"0".
:
-. - -
-. "-" " ".
" -" ( ).
- :
* 0 -
* 1
* 2 - , ...
* 3 -
* 4 -
* 5 - ()
* 6 - .
* 7 - .
* 8
* 9
3 : , "3 ".
, .
"--" 101.
"----" 01010.
- .
, - "101" ,


.
"01.010" ,
. 3
"666", -. 3
.
666 -?
"666"
666 -. Mari
Stevard Relf "The Nev Monei Sistem 666", 1982. ,
666 -. 50
.
, ,
.
:
- ; ,
- 666.
Terri Cook, " - ", 1996:
"...
,
666, , ( 13:16-18)..." (Terri Cook,
- , 1996 ., 376)
Bob Fralei, " ", 1984:
"
666 .
.
6, 666,
... "
" . 3
6, 666 ... "( Bob
Fralei, , 1984., . 225, 228)
ig zveri 666 raspakivanje
Alarmantna i strana je ova biblijska opomena za sve
narode, pa i za na!
Inspirisan sam i oduevljen prouavanjem ovog
biblijskog predmeta, tj. otkrivenja, ili znaenja
"iga zveri - br. 666", pa ga svim srcem elim

podeliti sa Vama. Zato se i ovoga puta obraam svim

hrianima, kao i onima koji to jo nisu, tj. ateistima, sa
eljom, da zajedniki istraujemo ta nam Bog eli rei, ili
otkriti ovom otrom, ali vrlo vanom biblijskom porukom. U
crkvama se o ovome dolazeem vremenu izbegava
propovedanje. Zato se koristim javnom objavom ovog
biblijskog predmeta. Proui pa razmisli". Tvoje miljenje o
temi ispod je za mene kao misionara, Evanelja Isusa Hrista
jako vano, jer ovo ispod nije samo tekst! Ve ozbiljno
upozorenje svim narodima. Kae misionar, Nikola Mijatov.
"Ovde je mudrost. Ko ima um neka izrauna broj zveri; jer je
ovekov broj. A njen je broj esto ezdeset i est." (Otkrivenje
13:18). Biblija prorie dolazak jednog monog oveka koji e
gospodariti svetom. U njegovim rukama e biti politika, ekonomska
i religijska mo. Svi narodi e ga prihvatiti kao "spasitelja"
oveanstva i svi e mu se klanjati kao nekome ko je vii od
oveka. Ovaj voa e uvesti poseban sistem kontrole svojih
podanika, naroiti ig ili peat koji e morati da primi svaki njegov
podanik - graanin njegovog carstva. Oni koji odbiju da prime ig
bie proganjani kao neprijatelji novog sistema i ubijani, ili nee moi
da "kupuju i prodaju" - obavljaju trgovinu. Koliko je samo pria, rok
pesama i filmova nastalo na raun misterioznog broja 666. Teko bi
ih bilo sve nabrojati. Ljudi ga obino povezuju sa neim mranim i
okultnim, sa samim avolom.
Ovaj broj potie iz Otkrivenja i da bi razumeli ta on predstavlja
moramo da ga tumaimo kroz Sveto pismo a ne pomou kojekakvih
mistinih tumaenja i pekulacija - "bapskih pria" - koja su daleko
od istine i ele da obaviju naa srca nepotrebnim strahom i opasnim
sujeverjem sto ni malo ne prilii deci Bojoj.
TA O IGU ZVERI KAE BIBLIJA?
Da bi se ova tema ispravno razumela moraju se pravilno protumaiti
i shvatiti neka biblijska proroanstva (ukljuujui i ovo). Klju za
tumaenje svih biblijskih prorotava je sledei: prorotvo se tumai
doslovno osim ako je dato u obliku simbolike; ali, onda se mora
uzeti u obzir svaki simbolizam ima svoje doslovno (literarno)
biblijsko znaenje. Ako se ne drimo ovih principa tumaenja,
padamo u zamku lai i jeresi poput mnogih pseudo-hrianskih
kultova i sekti. Za neke ljude "ig zveri" znai doslovno da ga imaju
na sebi "oni koji slave Boga u nedelju, umesto u subotu". Naravno,
ovo tumaenje je veoma slobodna i tendenciozna interpretacija i
nema nikakve podrke u Svetom pismu. Neki su opet vie skloni
misticizmu i u "zveri" vide nekog od rimskih papa ili pak nekog od

prolih ili dananjih velikih svetskih careva ili politiara. Drugi opet
kau da "ig zveri" jeste samo simbolika, neto nevidljivo i duhovno.
Ovaj pogled se ni malo ne uklapa u kontekst o "igu" jer ako je to
neto nestvarno, kako su onda ljudi koji ga nemaju bili spreeni da
"kupuju ili prodaju"? Takoe, postoji i tumaenje da se ne radi o
est stotina i ezdeset i est ve o est, est i est (tri estice), te
da je broj est, poto predstavlja broj oveka u Bibliji, govori da se
ovde radi o lanom trojstvu - o trojici ljudi. Meutim, ovo tumaenje
ni malo "ne dri vodu" jer je veoma jasno da se radi o celom broju
666 i da je u pitanju jedna linost - "zver" - Antihrist. Pogledajmo
malo paljivije stihove iz Otkrivenja i razmotrimo o emu oni
govore:"Da niko ne moe ni kupiti ni prodati sem onoga ko ima ig,
ime zveri ili broj njenoga imena. Ovde je mudrost. Ko ima um neka
izrauna broj zveri; jer je ovekov broj. A njen je broj esto
ezdeset i est." (Otkrivenje 13:17-18). Primetimo da ovi stihovi
govore o tri stvari: 1) o igu, 2) o imenu, 3) i o broju.
Ovo troje nije isto. Moemo razumeti da one osobe koje nee imati
jednu od ove tri varijante "posebnog znaka" nee moi da
"prodaju ili kupuju" - bie iskljueni (bojkotovani) iz drutva.
Takoe, moemo zakljuiti da izmeu "imena" i "broja" postoji
odreena veza, na to nas i 18. stih oito navodi. Kada se "ime"
naziva ili izjednaava ("ime" = "broj") sa "brojem oveka, "moemo
zakljuiti da je "broj" zveri" (666), "ime" odreene osobe - oveka.
Grka re ovde upotrebljena za "ig" jeste charagma, koja moe da
znai: "znak, ig, gravura, slika idola, amblem. To je i tehniki
termin za rimski carski peat koji se stavljao na dravna
dokumenta. Na njemu bi se nalazio datum sa imenom ili likom
imperatora. Tako je "ig" predstavljao samog imperatora ali bi
takoe davao do znanja da stvar na kojoj se nalazi pripada njemu da on ima autoritet nad njom.U rimsko vreme "ig" se jo
upotrebljavao i u razliite svrhe obeleavanja. Neposluni robovi su
igosani na slian nain kao to mi danas radimo sa stokom. Nosili
su "ig" svog vlasnika.
Takoe su postojali i razni religiozni igovi (tetovae). Rimski vojnici
su, kao i u dananje vreme, imali obiaj da na sebe stavljaju razne
tetovae koje su bile izraz lojalnosti i privrenosti njihovim
generalima, jedinici, odreenom boanstvu ili samom imperatoru.
Grka re za "ime" jeste onoma, koja moe da znai: "ime, naziv,
nadimak, zvanje". Ovo ini odgonetanje tajanstvenog broja 666
mnogo teim nego to neki misle jer moe da znai mnogo toga, od
linog imena nekog oveka pa sve do nadimka, naziva ili titule koju
e on imati. Grka re za "broj" koja ovde stoji jeste arithmos i
moe da znai: "odreeni i definitivni broj" ili "neogranien, veliki
broj". Iz svega ovoga zaista je teko tano razumeti na ta je

konkretno apostol Jovan mislio. Oigledno je da "ig" pre svega na

neki nain predstavlja samu "zver" (antihrista), dok oveka na
kome je utisnut ovaj peat obeleava kao onoga koji pripada "zveri"
- koji ga oboava i koji mu je lojalan. injenica da bez znaka "zveri"
na sebi, ljudi nee moi da "kupuju i prodaju" u velikoj meri navodi
na pomisao da ovaj "ig" osim to e imati prvenstveno religioznu
dimenziju, moe moda da ima i ugraeni kompjuterski ip (bioip,
RFID ip), neku vrstu tzv. "pametne kartice" (Smart Cards), uz
pomo koje bi se novane transakcije mogle vriti bez gotovine.
Ovo bi "zveri" omoguilo da potpuno kontrolie, kanjava ili
nagrauje svoje podanike - da nad ima njima veliku kontrolu.
MOEMO LI IZRAUNATI BROJ?
Mnogi su tokom vekova pokuavali da odgonetnu "broj zveri", to je
na alost donelo najee vie tete nego koristi jer su na osnovu
toga nastale mnoge jeresi i "udnovata" otkrivenja. Neki su izmislili
"specijalne" naine raunanja da bi izraunali "ime" zveri. Vreme je,
kakogod, pokazalo i dokazalo da nisu otkrili nita, jer kao "zver" oni
su "identifikovali": Nerona, mnoge od rimskih papa, Lutera, Kalvina,
Napoleona, Hitlera ili Henrija Kisindera. Neki drugi su izraunali da
666 predstavlja re "computer" ili "www" (Word Wide Web). Poto
postoji veza izmeu broja 666 i "imena" zveri, tj. slova (666 = ime),
mnogi veruju da se za raunanje slovni znakovi moraju prebaciti u
brojeve i zbrojiti ih, te da se tako dobije kao ukupan zbir broj:
666.Poznato je da u grkom i hebrejskom alfabetu slovni znakovi
poseduju i odreene brojane vrednosti, to znai da se brojevi
mogu izraziti i putem slova. Napr. u grkom alfabetu slovo Alfa (A)
bi bilo i ujedno i broj jedan (1), Beta (B) broj dva, Gama (G) broj
tri, itd. Slino tome ovo je mogue i u hebrejskom alfabetu. Svako
slovo ima odreenu brojanu vrednost. Ovo se jo struno naziva
Gematrija ("Gematria" = a. Mistiko filozofsko tumaenje svetih
spisa koje su razvili neki jevrejski rabini. Temelji se na numerikim
vrednostima alfabeta u rei. b. Doslovno: "Slovna geometrija".).
Tablica ispod prikazuje brojane vrednosti grkog i jevrejskog
alfabeta. Naveu samo jedan primer. Napr. elite li da izraunate
ukupan zbir grke rei lateinos, koja znai: "ovek koji govori
latinski" - "Latinac". Jednostavno zbrojite vrednosti koje imaju slova
u grkom alfabetu: lateinos = 30+1+300+5+10+50+70+200 =
666 Ovo zbrajanje je jedno od prvih uinjenih i uradio ga je Irenej
(130-202 god.). (Protiv jeresi, knjiga 5, glava 30.) Neki istraivai
kau da poto je Novi zavet ukljuujui i Otkrivenje napisan na
grkom jeziku, da bi broj 666 trebalo raunati prema brojanim
vrednostima grkog alfabeta. Drugi opet tvrde da to zavisi i od
samog imena, tj. u kom e jeziku ili alfabetu biti izraeno, da ga
onda u tom istom treba i raunati. Kako god bilo, sve ovo su samo

slepa nagaanja, jer nam "ime zveri" jo nije otkriveno.

Mnogi komentatori Biblije i mistici pokuavaju da kroz Gematriju
odgonetnu tajnu ovog broja. Meutim, ovo je vie prebrojavanje a
ne izraunavanje i treba razumeti da Gematrija kao metod nije
boanski inspirisana (nema utemelje u Svetom pismu); zato veliki
broj protivrenosti koja ona daje je i za normalno da se oekuje.
BEZ PANIKE, ALI OPREZNO!
Ime "zveri" (Antihrista) nije nigde otkriveno u Svetom pismu, zato
je ovde dat njegov "broj". injenica je da danas niko ne moe da
zna ko je "zver", niti kako izgleda njegov ig, jer se on jo nije
javno pojavio na svetskoj sceni. Dakle, zato to nam je nepoznato
njegovo ime, ne moemo i nismo kadri da izraunamo njegov broj
jer nemamo taj "um" i tu "mudrost" - ne znamo na koji nain to da
uradimo.
Ljudima ostaje jedino da budno prate deavanja u svetu u svetlu
biblijskih prorotava, a za vreme kad se opasnost zvana "zver"
pojavi, bie im dana i "mudrost i um", kako kae apostol Jovan, da
odgonetnu "broj zveri". Bog veoma esto svoja otkrivenja daje
progresivno, to znai da odreene biblijske istine bivaju sakrivene
od nas dok ne doe pravo vreme za njih. Biblija jasno kae da
svako ko se pokloni zveri (oboava je) i uzme na sebe njen ig, ime
ili broj, da e biti osuen od Boga na propast - veno prokletstvo
(Otkrivenje 14:9-11). Dakle, "ig zveri" e biti znak pripadnosti i
lojalnosti "zveri", tj. Antihristu kao svom linom gospodaru i
boanstvu. Neki hriani su do te mere opsednuti strahom od
primanja "iga" zveri da kao ig vide pametne kartice, line karte,
matine brojeve, brojeve socijalnog osiguranja, skeniranje ronjae,
otiske prstiju, medicinske ip implante, itd. injenica koju oni ne
vide je da sve ovo jo uvek ima veze jedino sa njima samima, u
pitanju su njihovi lini brojevi a ne znamenja (insignia) koja bi
ujedno predstavljala i znak oboavaoca Antihrista. Mnogo je
pokazatelja u svetu da vreme "zveri" dolazi. Deca Boija nemaju
razloga za strah jer je Isus rekao:
A kad se ovo pone zbivati, ispravite se i podignite svoje
glave, jer se pribliava vae izbavljenje.
(Luka 21:28). Drugim reima, za njih je ovo vreme nadanja i
budnog oekivanja dolaska Isusa Hrista, pa i radosnog optimizma.
Ne znamo koliko je jo vremena ostalo do vaznesenja Crkve - to
niko ne moe da zna. Gospod trai od svojih sledbenika da budu
spremni svakoga asa za Njegov dolazak (Otkrivenje 16:15). Kad
Crkva novoroenih bude vaznesena (Solumljanima 4:13-17) -

sklonjena sa Zemlje a zajedno sa njom i Sveti Duh, "ovek

bezakonja" e se onda pojaviti, stupie na javnu svetsku scenu (Sol.
2:1-12). Hriani koji su olako shvatali svoj ivot sa Bogom e
morati da se suoe sa "igom zveri" i njihova muenika smrt bie
jedini nain da se spasu (Otkrivenje 7:14; 15:2). Dakle, nemojte
previe da budete zabrinuti oko misterije broja 666 i traite oveka
koji se krije iza ovog broja, ve uloite sav napor da izgradite vrsto
zajednitvo sa Isusom Hristom da biste bili dostojni umai (bili
istrgnuti) pred dolazeom velikom nevoljom koja e pasti na sav
svet. (Otkrivenje 3:10).
Iz studia: J. Vareca
Istorijska pozadina reformacije
Promatrajui kompletni istorijski totalitet, moemo - na samom
poetku, konstatovati da zbir teolokih ideja koje nazivamo
kalvinistikim nisu izraz nekog novog doba ve poseduju
definiranu tradiciju koju moemo pratiti kroz vreme. Jo od prve
polovine 5. veka, hranski monah Pelagije poricao je doktrinu o
istonom grehu, naglaavajui princip slobodne volje od koje
zavisi prihvaanje ili odbacivanje ideje Boga. S druge strane,
poznati teolog Augustin insistirao je kako sam svetopisamski tekst
svedoi o apsolutnoj grenosti ljudskog roda, iju prirodu dri u
ropstvu avao. Prema spomenutom autoru, volja ne moe biti
slobodna bez ontoloke intervencije Stvoritelja koju moemo
nazvati blagodau, ime se ostvaruje Boiji plan na zemlji.
Pozivajui se za tim logikim tragom, Augustin tvrdi kako je ovek
izgubio sposobnost izbora onoga trenutka kada je Adam sagreio,
to je za posledicu imalo izkljuenje iz Edenskog vrta. Vremenom,
Augustinova teza postajala je sve popularnija i, na kraju - od strane
Crkve prihvaena, dok je Pelagije bio proglaen za heretika i
otpadnika koji se odrekao pravovernog puta. Vremenom,
Rimokatolika crkva je svoju panju sve vie okretala k
sakramentalnom ivotu, zanemarujui neke od elementarnih pitanja
i problema, to je kod mnogih teologa Zapada izazvalo otpore.
Tokom poetka 15. veka, fragmentacija je dostigla vrhunac iji su
najeminentniji eksponenti bili Erazmo Roterdamski i Martin Luther.
Erazmo je, sa svoje strane, insistirao na slobodi ljudske volje koja
se ogledala kroz versku autonomiju, ime je na prvo mesto stavljao
odluku, a ne milost Boju. S druge strane, Luther se snano, pa ak
i radikalno suprotstavio iznetim tezama, piui o zarobljenosti i
determiniranosti slobodne volje, ime zapoinje Reformacija koju
su, pored Luthera, predvodili Urlich Zwingli i Jean Calvin. Iako su
navedeni mislioci po obrazovanju bili rimokatoliki teolozi,
samostalno i nezavisno prouavanje Svetog Pisma dovelo ih je do
kritike postojee eklezioloke prakse a zatim i do novih teolokih

reminiscencija, to je izazvalo panju, ne samo crkvenih, ve i

svetskih intelektualnih krugova. Raziavi se, konano, sa
Rimokatolikom crkvom, Calvin objavljuje kapitalno delo ''Institucije
hranske religije'' ime zapoinje era kalvinizma, odnosno
nezavisne reformirane teologije. U 16. veku kalvinistike doktrine
slubeno bivaju prihvaene od strane vladarske nizozemske kue i
bivaju objavljene u formi Belgijskog veroispoviedanja i
Heidelberkog katekizma. Navedene ideje organizirane su u pet
osnovnih taaka koje je ozvaniila Velika Sinoda iz Dortha 1619.
godine. Sama Sinoda je i sazvana s namerom da analizira
argumente pro et contra koje su, protiv Calvinovog uenja, iznieli
uenici profesora Jakova Hermana, ije latinsko prezime glasi
Arminije. Opisana situacija je u istoriji teologije poznata kao
Arminijanski spor, koji je imao iroke implikacije na razvoj
protestantske teologije i etike. Na Dorthskoj Sinodi je uestvovalo
94 teologa i 18 sekularnih poverenika koji su kroz 154 sesije
zakljuili kako Arminijanizam sadri heretike elemente i kao
odgovor obznanili pravoverno uenje definirano kao Pet taaka
kalvinizma.
TA JE REFORMIRANA TEOLOGIJA?
Na samom poetku moemo konstatovati kako je spasenje u
potpunosti odreeno svemoguom silom trojedinog Boga. Otac je
odabrao ljude, Sin je umro za njih, Sveti Duh ini Hristovu rtvu
uinkovitom, dovodei izabrane ka veri i pokajanju, uzrokujui
voljno pokoravanje Evanelju. Celokupan proces Boje promisli koju
prepoznajemo kroz izabranje, otkupljenje i obnovljenje je Njegovo
autonomno delo iji smo uesnici samo kroz Njegovu bezuzronu
milost koju oseamo kroz ljubav prema oveku kao krune tvari.
Zato je Bog, a ne ovek taj koji odreuje ko e biti primalac
spasenja. Reformirani Hrani, dakle, veruju kako ljudsko bie
nema odluujuu ulogu u linom spasenju, odnosno da je Bog jedini
suveren. Ukoliko bi ovek mogao samostalno odigrati ulogu u okviru
svog spasenja, to bi, neposredno, znailo kako Gospod nije suveren,
ime postaje podloan grenoj volji, to je u potpunoj suprotnosti s
tekstom Svetog Pisma. Pogledajmo to je o prethodno iznetoj tezi
pisao Jean Calvin: Boja istina je tako jasna na tom mestu da ne
moe biti zamraena i tako je izvesna da je ne mogu poljuljati
nikakve ljudske veliine. Apostol Pavle je, svakako, uei da nas
izabra sebi pre postanka sveta (Efeanima 1), zbrisao bilo kakav
obzir prema naem dostojanstvu. Kao da je rekao: zato to u
optem Adamovom potomstvu nebeski Otac nije nalazio nita
dostojno svog izbora, okrenuo je pogled ka svom Hristu kako bi
izabrao, kao delove Njegovog Tela, one koje je htio primiti u ivot.
Zato je to pitanje reeno meu vernicima: Gospod nas je usvojio u

Hristu da budemo njegovi naslednici, zato to sami po sebi nismo

bili sposobni za takvo dostojanstvo.
Pet taaka reformirane teologije
Izneta teoloka pravila potvrena su od strane Sinode u Dorthu kao
doktrina spasenja koja se nalazi u Svetom Pismu. Ustav je tada
formuliran u pet taaka kao odgovor na arminijansko nebiblijsko
uenje ime se elela staviti taka na navedene probleme i dati
kvalifikovan odgovor ne sve ono to je optereivalo reformiranu
teologiju. Meutim, sve do dananjih dana mnogi Hrani smatraju
kako nije sve reeno u vezi sa spornim odrednicama kojih smo se
dotakli, pa smatramo neophodnim da u potpunosti iznesemo osnove
reformirane teologije, kako bi svima bila dostupna riznica znanja i
autoriteta savremeno razumljivog kalvinizma.
Potpuna iskvarenost
Uenje o potpunoj iskvarenosti je doktrina koja je najee
pogreno shvaena od svih temeljnih istina reformirane teologije.
Kada reformirani Hrani govore o potpunoj ljudskoj iskvarenosti,
oni, ustvari ele istai kako je praroditeljski greh izazvao opti
otpad+od Stvoritelja, to je imalo uinak na sve aspekte ljudske
linosti i na kognitivni, i na konativni i na afektivni. ovek je
postao neko drugo bie ono koje se samootrglo od zajednice sa
Bogom, ime njegovo palo stanje moemo okarakterizirati kao
apsalutno. Ono se ne odnosi, dakle, na ljudske zle motive i namere,
ve na egzistencijalni status bia koje je doivelo kosmiku
promenu. Neobnovljeni ovek je mrtav u svojim gresima
(Rimljanima 5:12) i bez sile Svetog Duha oveanstvo je gluvo na
poruku Evanelja (Marko 4:11), te je zbog toga potpuna
iskvarenost nazvana i potpuna nemogunost. Upravo takav stav
potvruje i apostol Pavle: ''(S Hristom oivih) i vas koji ste bili mrtvi
zbog svojih prekraja i greha u kojima ste nekada iveli prema
Tatini ovoga svieta, prema gospodaru vazdunog kraljevstva
duhu koji je sada na delu meu nevernicima. Meu ovima smo
nekad i mi svi iveli u svojim telesnim poudama vrei prohteve
tiela i svog samovoljnog miljenja i bili po naravi deca srdbe kao i
svi ostali. Ali Bog koji je bogat milosrem iz svoje velike ljubavi
kojom nas je ljubio .- nas koji smo bili mrtvi zbog greha, s Hristom
oivi milou ste spaeni (Efeanima 2. 1-5).
Bezuslovno izabranje
Bezuslovno izabranje je teoloka doktrina koja nauava kako je Bog
unapred odabrao one koje je elio i doveo ih do spoznaje linog
Svebia, ali ne po zaslugama ljudi ili njihovih dobrih dela, ve na
osnovu Njegove svete Volje, nekima na nebesku slavu a drugima na

propast (Rimljanima 9. 15:21). Sve navedeno predstavlja Boju

odluku pre postanka vremena i sveta (Efeanima 1. 4-8). Ovako
koncipirana doktrina ne odbacuje ljudsku odgovornost, niti
otkupljujue delo Boga Sina (Iv 3,16-18), ve oslikava
svetopisamsku tenziju izmeu Boje suverenosti i ljudske vere.
Ogranieno pomirenje
Ova doktrina ponuena je kao odgovor na esto postavljano
pitanje: ''za ije grehe je Isus Hrist umro?'' Biblija ui da je On umro
za one koje mu je Bog dao da budu spaeni (Jovan 17:9), to znai
kako Hrist jeste umro za mnoge ali ne za sve ljude, a Njegova rtva
naroito ima znaaja za nevidljivu Crkvu, iji lanovi se zaista mogu
nazvati hranima (Efeanima 5:25). Ova teoloka ideja izaziva
mnoge pregovore, naroito kod onih koji smatraju kako navedeni
koncept nanosi tetu evangelizacijskim principima. Na tu primedbu
moemo odgovoriti na sledei nain: Hrist e, sasvim sigurno,
privui sve one koje mu je Otac poverio (Jovan 6:37), to znai da
e otkupiti posebne grehe posebnih grenika. Meutim, apsurdno je
pomisliti kako e svi ljudi biti spaeni. Evangelizatori i misijski
radnici imaju zadatak baciti mreu apostolske ljubavi prema
celokupnom oveanstvu, ali Bog je taj, i samo On, koji od venosti
bira ko e biti u krilu Njegove milosti. Smatrati Hrista optim
otkupiteljem jeste neposredna trivijalizacija same ideje otkupljenja,
ali i obraenja i spasenja. Lina vera je most do spoznaje Oeve
volje i neophodan uvet spasonosnog delovanja ali, sama za sebe,
bez Boje intervencije, ne moe odvesti grenika do cilja. To moe
samo Stvoritelj.
Neodoljiva milost
Neodoljiva milost jeste prisutnost Svetog Duha u srcima vernih i
ona predstavlja intrinziki aspektiranu volju Boga prema
izabranima. Oni, tako, imaju svesno pouzdanje kroz garanta, Hrista,
kako e prepoznati Boga kada ih On pozove (Jopvan 6:44) koje sam
Duh Boji uvodi u proces pokajanja (Rimljanima 8:14). Veliku utehu
prua nam saznanje kako Duh Sveti nije neka maglovita predstava
ve iva i svakodnevna realnost koja nam upuuje poziv (1. Petrova
5:10) i daje nadu za ivot budueg veka. Bez neodoljive milosti
ne moemo verovati ili biti uvereni, ali s njom postajemo sigurni
kako nam put vodi Bog, a ne ljudske elje ili materijalni prohtevi.
Ustrajnost svetih
Navedena doktrina nauava da sveti (oni koje je Bog spasio) ostaju
do kraja u Bojim rukama sve do slavnog proslavljenja i Neba. U
poslanici (Rimljanima 8:28-39) jasno je objanjeno da kada je
osoba obnovljena od strane Boga, ona i ostaje na Bojem putu i na

Njegovoj strani. Delo posveenja koje je Bog doneo u ivote

izabranih se nastavlja sve dok ne dostigne svoju puninu u venom
ivotu (Filplanima 1:6). Hrist je uveravao izabrane kako On nee
izgubiti ni jednog od njih i da e oni biti proslavljeni u ''posljednji
dan'' (Jovan 6:39). Reformirana teologija se dri Svetoga Pisma i
veruje u Hristovo obeanje kako e ispuniti Oevu volju u ouvanju
odabranih.
Istorijski o protestantizmu
Da bi smo ovo razumeli neophodno je da se podsetimo korena
samog hrisanstva. Hrianska Crkva koju je osnovao Isus (ili
Mesija) u okviru Judaizma, brzo je prigrlila nevreje u svoje krilo.
Dobivi dar apostolske slube od Hrista, preivela je razaranje
Jevrejskog hrama 70. godine n.e. kada se jevrejsko svetenstvo
okonalo.Tokom svog prvog veka crkva je sebe oznaila kao
katoliku. U uobiajenom smislu ova re znai vaseljenska. U
crkvenoj upotrebi to znai ortodoksna(pravoslavna). Ovo znaenje
razjanjeno je Kanonom sv. Vinsenta Lerinskog, koji je katoliku
veru definisao kao, Onu po kojoj veruju svuda, uvek, i svi (tj.
univerzalnu) unutar nepodeljene hrianske crkve.
Katolika je vera, zato, vera predskazana od strane drevnih proroka, otkrivena u
linosti Isusa Hrista, proglaavana od strane Njegovih svetih apostola, zabeleena u
Pismu Starog i Novog zaveta, koju su uili rani Oci crkve (iji mnogobrojni sjajni
spisi jo uvek postoje), branjena na sedam ekumenskih sabora nepodeljene crkve i
izraena u Apostolskom verovanju, Nikenskom verovanju i Verovanju sv.
Atanasija.Velika izma: Do 1054. godine postojala je samo jedna hrianska crkva.
Vodjstvo crkve bilo je skoncentrisano u etiri velike patrijarije Jerusalimsku,
Antiohijsku, Aleksandrijsku, i Konsantinopoljsku (Carigradsku) na istoku, i Rimsku
na zapadu. Poto je Rimsko carstvo prihvatilo hrianstvo neki su episkopi u mnogo
veoj meri postali umeani u politike stvari, a posebno su rimski episkopi poeli da
iskazuju prevlast nad celom crkvom. Ovo je vodilo traginoj podeli crkve, Velikoj
izmi iz 1054. kada se crkva podelila na Pravoslavni istok i Rimokatoliki
zapad.
Opte informacije:
Protestantizam je pokret u zapadnom hrianstvu iji sledbenici odbacuju ideju o
boanskom autoritetu kanalisanom kroz odredjenu ljudsku instituciju ili osobu kao to
je rimokatoliki papa. Protestanti se okreu drugim autoritetima za svoju veru. Veina
njih istie Bibliju Jevrejsko pismo i Novi zavet kao izvor i normu svog uenja.
Rimokatolici i Istono pravoslavni hriani takodje istiu autoritet Biblije, ali su
takodje okrenuti i tradiciji, i u sluaju rimokatolika, papi kao izvoru autoriteta.
Reformacija: Iako je pokret reformacije bio karakteristika hrianske crkve, posebno
evidentna u 14. i 15. veku, veina protestanata datira poetak svog pokreta u 1517.
godinu, kada je nemaki monah Martin Luter istakao za raspravu seriju teza koje su
izazvale uenje rimokatolike crkve. Protestantizam je preuzeo svoje ime od
Protestatio koji su izdali reformatori na skupu u pejeru 1529. godine.

Tokom dve decenije Reformacija se proirila kroz vei deo severozapadne Evrope. U
Engleskoj je kralj Henrik VIII odbacio papski autoritet nad crkvom, i Crkvu Engleske
postavio na reformatski kurs inei od nje sutinski protestanstku zajednicu (iako se
anglikanci, tj. episkopalci esto posebno klasifikuju.) U vajcarskoj, Francuskoj,
delovima Nemake, kotskoj, i Holandiji poeo je da se pojavljuje drugi vid
neluteranske reforme, uglavnom pod uticajem Francuza iz eneve, ana Kalvina i
vajcarskog vodje Ulriha Cvinglija. U isto vreme se na levom krilu pokreta pojavio i
radikalniji vid protestantizma. Anabaptisti, Menoniti, i drugi ponovo su krtavali
hriane i uvodili ih u pokret koji je drastino odbacivao praksu katolicizma, ak i
tamo gde Luteranizam, Kalvinizam i Anglikanizam nisu.
Iz ovih se baza reformacija irila na Skandinaviju i Centralnu Evropu, ali je retko
prodrla u Rusiju i Jugoistocnu Evropu, gde je pravoslavna crkva preovladala, ili
Junu Evropu koja je ostala postojano rimokatolika. Posle niza verskih ratova, od
sredine 16. do sredine 17. veka, veina protestanata (osim onih radikalnih) i katolika
saglasila se oko principa da bi vladaoci oblasti trebalo da odrede religiju svoje
pokrajine ili drave. Razdvajanje crkve i drave, naelo koje su ostali protestanti
prihvatili u 18. veku, poelo je da razbija isto protestantsku dominaciju nad
severozapadnom Evropom. U drugom delu 18. veka i tokom itavog 19. veka pa do
danas, protestantski misionari proirili su pokret po veem delu sveta.
Protestantska uporita osnovana su na mnogim afrikim i azijskim obalama, ali ne i u
katolikoj Latinskoj Americi, sve do nedavno. Od dolaska anglikanaca u Virdiniju
1607. pa sve do poznog 19. veka i dolaska velikog broja emigranata iz june Evrope i
Irske, cela Severna Amerika, osim Kvebeka, vaila je za uglavnom protestantsko
podruje.
Osnovna naela: Kao fundamenatalna naela protestantizma 16. veka podrazumevaju
se:
Soli deo Gloria: Opravdanje Boije mudrosti i moi nasuprot papskoj uzurpaciji i
stvorenoj religiji, potovanje Boije suverene onostranosti i providjajnog
predodredjenja.
Sola Gratia: Iskupljenje kao slobodni Boji dar ispunjen Hristovom pobedom nad
smru i vaskrsenjem. Ovo je poglavito formulisano reima apostola Pavla kao
opravdanje kroz veru samu, kao u Augsburkom ispovedanju:(citat) Sigurnost
spasenja je stoga mana protestantske vere, utemeljena u evandjeljskom obeanju i
oslobodjena svakog sticanja zasluga. Prema protestantima, Bog je preuzeo inicijativu
u spasavanju sveta od greha kroz svoje delovanje u Isusu Hristu, pa je ak i vera koja
navodi ljude da poveruju u ovo delovanje dar a ne dostignue.
Sola Scriptura:
Sloboda Pisma da vlada kao Boja re u crkvi, odreena od papskog ili crkvenog
autoriteta (magisteriuma) i tradicije. Pismo je jedini izvor hrianskog otkrovenja.
Iako tradicija moe da potpomogne njegovu interpretaciju, njegovo istinsko(tj.
duhovno) znaenje je njegov prirodni(tj. doslovni) smisao, a ne alegorijski.
Sakramenti: Veini protestanata je zajednika vera u Svetu Trojicu Boga Oca, Sina i
Svetoga Duha; veina njih se pridrava starog verovanja u injenicu da je Isus Hrist
bio i jeste i boanske i ljudske prirode; veina njih priznaje dva sakramenta (sveti
obredi za koje veruju da ih je ustanovio Hrist): krtenje i veera gospodnja. Podeljeni
su oko pitanja uronjavanja u vodu ili primene vode na druge naine; oko uzrasta u
kome treba krtavati ljude, mada veina praktikuje krtavanje dece; oko toga da li
krtenje daruje milost ili je znak odgovornosti i pokornosti. Neki od protestanata

zaista veruju da je Isus nekako zaista prisutan u hlebu i vinu veere gospodnje
(evharistije), dok drugi smatraju ovaj sakrament inom seanja i pokornosti. U svom
bogosluenju protestanti vie od ostalih hriana istiu propovedanje Rei Boije kao
agensa za izgradnju vere.
Crkva kao verujui narod Boiji: Konstituisana, ne hijerarhijom, sukcesijom, ili
institucijom, ve Boijim izborom i pozivom u Hristu kroz evandjelje. Reima
Augsburkog verovanja to je:citat Samo su dva sakramenta koje je ustanovio Hrist,
krtenje i veera gospodnja, o kojima se moe govoriti kao o vidljivim reima, ime
se istie primat propovedi u veri protestanata.
Svetenstvo svih vernika: Privilegija slobode svih krtenih da stanu pred Bogom u
Hristu bez nametenih ljudskih posrednika i njihovog pozvanja da poput malih
Hristosa budu nosioci suda i milosti svojim blinjima. Pastori i propovednici
razlikuju se od ostalih hriana samo po funkciji i postavljenju, a ne po duhovnom
statusu.
Svetost svih zanimanja i poziva: Odbacivanje srednjovekovnih razliitosti izmedju
svetovnog svetog od religioznog (tj. monakog), sa potcenjivanjem ovog prvog, i
priznavanje svih naina ivota kao boanskih poziva. Dela monaha ili svetenika, u
Boijim oima ni na koji nain nisu superiornija od onih dela ratara koji radi u polju,
ili ene koja vodi brigu o svom domainstvu(Martin Luter). Jedno nije sutinski
hrianskije od drugog, fraze poput sveta slubaovakvo su oiglednu stvar bacile u
zasenak.
Biblijsko naelo protestantizma nalazi izraza u aksiomu Ecclesia reformata sed
semper reformanda, reformisana crkva uvek otvorena za dalju reformaciju.
Podlonost rei Bojoj znai da ni jedna tradicija ili institucija, svetovna ili religijska,
ak i one reformatske ili protestantske ne mogu biti apsolutizovane. Protestantizam
tei da crpi svoj ivot iz evandjeoske Boje milosti u Hristu. U skladu sa svojim
nasledjem ne moe tolerisati hrianstvo tipa uradi sam, nema utemeljenja za
ljudsku samouverenost pred licem Boijim. Konano, uvek e vie vrednovati Hrista
vere nego istorijsku crkvu.
?
80-
. 14
.
1.100 .
,
. je :
, ,
. , ,
.
. , ,

, .
?
( . . )

. . , , e ,
, ,
,
, ,
,
, , ,
- .
:
, , ,
,
.
.
, ,
. , ,
.

, ,
,
, .

:
- , !
:
- , , ! .
,
.
- , , ?
- , , , !
?! , ,
.
,
,
, ,
, ,
. ,
, , ,
, .
,
,
.

 . , ,
. , - ,
, , .
,
.
, ,
.
, , .
, ,
.
. .
,
. ,

, .
, ,
.
,
,
, ,
, . : . !
,
.
, ,
.
,
, ,
. ,
.
.
.
:
,
, .
,
. , ,
. 10 17
, .
,

, , 47
.
, ,
, .

 , ,
, ,
. ,
. ,
, , .
.
,
, , ,
.
!
.
. ,
.
, ,
, , ,
. ,
.
,
, ,
. ! , ,
, ,
.
,
, ,

, ,
.
, ,
, .
(1861. .)
,
, ,
.
.
.
.
()
ja ja , 2. 1933.

1. ? ( )

 , ; ,
, , , , ,
, , ,
, . , .
, , ? ,
? , .
, , , ,
, ?
, ,
, ?
, ,
, . [1]
2. . ( )
: ?
:
(. 9:46). , , ?
. , ,
. ? (. 13:3).
, , , .
, :
, ( 25:46). ,
, ? ,
.
, , , ,
, ,
, ?
,
; ,
, .
; ,
, .
, , ,
. , ,
, , ,
?
, ,
, ,
, . [2]
3. .

 , . (.
8:12) ; (. 5:22) ;
(. 13:42) ; (. 9:48) , (. 2:10)
. ,
.
, !
, , ,
. :
, ! (. 26:10).
,
, , , :
.
, , ,
. , ,
, ,
.
, , ,
.
,
, .
, , , .
,
.
, ,
, .
,
, ,

,
.
,
: .
,
.
,
, ,
.
: ,
. ,
.
, . ,
. , ,

 , , ;
, , ,
, .
, , .
, .

, , ,
, , ,
, ,
, , , ,
, , , ,
, , ,
.
, , , .
( 9:18), , ,
, , . [3]

; ,
, , ,
.
, , , ;
, : (. 23:35);
, .
, ,
:
(5:7); ;
:
, . :
( 11:21-22).
,
? ,
. :
(. 2:5). [4]

[1] 1 . ., 1861, . 21-25.
[2] 9 1 ., . 1. ., 1860, . 149-163.
[3] , . V. ., 1872. , 267 ., . 346-347/

[4] 75 . , . 3. , 1887, . 268-286.

,
, !,
,
. :
: , .
,
?
: ,
. ,
, . ,
.
.
.
, ,
.
, , , ,
, ,
: ,
,
.
.
,
,
, ,
.
- ,
, .
,
,
,
,
. ,
. ,
.
: . ,
.
, ,
.
, .

 .
. ,
.
, , , ,
, , .
. ,
.
.

.
.
, , ,
. ,
, , ,
. ,
. ,
, : !
, ,
, . ,

, ?
, , ,
!
. , ,
!
, ,
, .
:
. .
,
, :
,
() ).
.
,
, ,
.
,
, ,
.
:
(: . 23,26). , .

 ,
,
, .
, ,
.
, .
.
, .
: .
, ,
. ,
, .
. ,
.
, .
. , ,
,
. , ,
,
, , ,
.
, ,
, ,
. , ,
.
. , ,
, .
,
, ,
.
.
, .
,
,
.

. -
,
( )
.
,
.
.
,

 , ,
.
, , .
,
,
. ? .
, .
? .
? ,
.
: ,
, ,
, , .

, .
. ,
. .
.
. ,
.
,
.
.
. .
? !
, . ,
, , ,
, .
, .
,
. ,
.

. , . ,
.
, ,
. ,
.
, . ,
,
, .

 , ,


,
, ,
. , , .
, ,
, , ,
.
,
:
. .
, , ,
, ,
,
, ,
.

.
, :
,
, .
.
.
.
, .
, ,
, ,
, .
(. 2,19). :
.
, , :
, , ,
:
, .
.
,
. , ,
, ,
.
, ,
, ,
.


.
-
.
, . .
. ,
, .

(-).
, .
,

.
.
, ,
.
,
- ,
. ,
, , ,
.
.
, .
, ,
, , ,
: , ,
, , .

. ,
.
,
, ,
- .
,
. , , ,
, .
,

. ,

- .


. ,
, , , . ,
.
,
,
, .
.
,
,
.
,
. :
, ,
.
.

.
: , , , .
.
,
, ,
.

.

. ,
, ,
.
.

. :
.

.
, .

. , .
,
, .
.

,
.

 :
?

.
,
. ,
,
. , , ,
, .
-
.
,
. .
.
,
, .
.
.
,
, ,
.
,
, , , .
. ,
, .
.
, , , . , ,
, . ,
.
, :
, ,
.
.
, , ,
. ,
.
,
.

.
, , , ,
.


, .
,
. ,
. ,
,
.
.
,
.
, ,

.

, , .
.
.
.
.
,
.

.
,
, .
. ,
.

:
:

PODZEMNI GRAD ISPOD VATIKANA?
Postoje saznanja da je ispod Vatikana ceo podzemni grad. Dole je sakriven deo
papirusa iz Aleksandrijske biblioteke, zapisnici o morbidnim zlocinima, kao i
vise apostolskih dela i dva jevandjelja koji su sastavni deo Biblije,a ciji sadrzaj
poglavari katolicke crkve kriju vekovima: apostola Nevernog Tome i Marije
Magdalene,najveceg jevandjeliste. U njenim spisima nalazi se istina o
reinkarnaciji. Ona govori o zivotu posle zivota, o inkarnacijama kroz koje duse
prolaze sve dok se potpuno ne ociste od grehova. Moguce je da ce u Vatikanu izbiti
katastrofalan pozar,a tada ce mnoge tajne izaci na videlo. Tada ce se nekom mini
zeleznicom spasavati iz podzemlja skriveni spisi. Pronaci ce se i izvorna Biblija,

(ova koju mi znamo je stimovana),koja ima ne 10,vec 20 bozjih zapovesti. Jedna

od njih (14-ta) nalaze ljudima da zive u skladu sa Prirodom. Knjige koje se kriju
u Vatikanskoj biblioteci su dostupne samo uskom krugu izabranih korisnika.
Informacije u tim knjigama mogu da se iskoriste u bilo koje svrhe,i za zlo i za dobro.
Ne znamo pouzdano da li je Nikola Tesla video te knjige. Takodje ne znamo ni da li
ih je video i Sirano de Berzerak. Sirano je pisao o astronomiji,mehanici,alhemiji i
medicini. Obavezno procitajte njegov roman "Putovanje u solarijum-grad Sunca". U
toj knjizi je pisao kako su ga kidnapovali vanzemaljci i kako je na nekoj nepoznatoj
planeti ziveo deset godina. Tamo je dobio i dete! U toj knjizi je opisao kako izgleda
video,kasetofon,automobil,kosmicki brod,metro i avion. Za tih 10 godina,o kojima je
pisao,na Zemlji su prosle 3 godine. Stvar je utoliko zanimljivija sto ne postoji nikakav
dokaz ni trag,uopste nikakav podatak o Siranovom zivotu i radu,ili o bilo cemu u te tri
godine. Bio je kao izbrisan za Zemlje! Deo papirusa iz Aleksandrijske biblioteke
je sakriven u podzemnom gradu ispod Vatikana!. Licno ne verujem da su u
Vatikanu,jer bi tamo mogao da ih procita svaki monah. Predpostavljam da se nalaze u
nekoj zatvorenoj biblioteci,u koju pristup imaju samo izabrani. Razume se,ne moze
svaki covek da cita te knjige. Neko moze da ih otvori i videce samo prazne listove.
Drugi mogu da otvore knjigu i vide tekst na onom jeziku koji znaju. A na kom je
jeziku knjiga napisana,nikom nije poznato.
U spisima Marije Magdalene se nalazi istina o reinkarnaciji
Izgubljeno tokom vie od petnaest vekova, Jevanelje po Mariji predstavlja jedino
sauvano ranohriansko jevanelje pisano u ime ene. Profesor istorije religije
Karen L. King ispisuje priu o ovom izvanrednom tekstu i ujedno daje novi prevod.
Ova kratka pripovest predstavlja napredno tumaenje Isusovog uenja kao puta ka
unutranjoj spoznaji. Ono odbacuje njegovo stradanje i smrt kao put ka venom
ivotu i razobliava gledite da je Marija Magdalena bila prostitutka. Jevanelje po
Mariji iz Magdale prua zapanjujui uvid u sukobe i sporenja koji su obeleili
najranije razdoblje hrianstva. Dok je Marija, majka Isusova, bila smatrana
duhovnom majkom onih koji su eleli da ih vodi, Marija Magdalena je za one, koji
je aste, vie povezana sa zemaljskom ljubavi. Marija Magdalena (Marija iz
Magdale) je bila ena koja je sledila Isusa. Mnogi zbog tradicije misle da je bila
prostitutka kojoj je Isus promenio ivot. Isus je meutim rekao: Ona je mnogo
ljubila". To ne znai obavezno puno seksa, nego stvarnu sposobnost voleti ljude,
suosjeati s njima i biti dobar prema njima. Volela je Isusa, t.j. potovala ga je kao
oveka i divila mu se kao duhovnom voi. Prema mistikoj literaturi (Jakob Lorber)
sve je vie proiavala svoje oseaje prema Isusu u smeru duhovne ljubavi. Ljubav
je bila dakle njezin put sve boljeg razumijevanja Isusa i Boga. (Mogli bismo je
usporediti s Klarom, enom koja je oko 1100. godine voljela redovnika Franju
Asikog / Sv. Franju koji ju je najprije odbio, a kasnije prihvatio budui da je
njezina ljubav postala potpuno duhovna. (O tome postoji zanimljiv film na
njemakom i engleskom jeziku.) Postoji posebna tradicija u vezi s Marijom
Magdalenom: legenda o Svetom gralu": Josip iz Arimateje i Marija Magdalena te jo
neki drugi Isusovi sledbenici odneli su gral prvotno kale u kojem se nalazilo neto
Isusove krvi u junu Francusku ili Englesku. S gralom je povezano nekoliko uda.
(Gral je takoer simbol boje ljubavi). Postoje i neke novije teorije o Mariji
Magdaleni. Primjerice ideja da je s Isusom imala dete koje je bilo zaetnik
nekadanje europske kraljevske dinastije (merovinga). Takve teorije iz suvremenih,
senzacionalistikih knjiga nitko meutim ne moe dokazati.

P.S. Svi ste culi za pentagram. To je jedan od najstarijih simbola, jer se koristio jos
pre cetiri hiljade godina pre nase ere i u osnovi je predstavljao paganski religiozni
simbol. Danas je to sinonim za obozavanje djavola, jer asocira na slike mrznje i
rasizma u SAD, bele kapuljace Kju kluks klana i klise bez koga su nezamislivi toliko
popularni filmovi o satanskim serijskim ubicama. Termin '' pagani ''je bio izraz koji je
nekad predstavljao seosko stanovnistvo koje je drzalo do svojih starih religija
obozavanja prirode. Zapravo, toliko je snazan bio strah Crkve od onih koji su ziveli u
ruralnim ' villes ' da je nekada bezopasna rec za '' seljanina '' villain dobila novo
znacenje zle duse. Pentagram je simbol koji je oduvek bio povezan sa obozavanjem
prirode i odnosi se na zensku polovinu svih stvari na svetu ( jin i jang ). To je
koncept koji istoricari religije nazivaju '' svetim zenskim principom '' ili '' zenskim
bozanstvom ''. U svom osnovnom znacenju, pentagram predstavlja simbol Venere
zenske boginje ljubavi i lepote. Boginja Venera i planeta Venera su jedno te isto i
ona je imala svoje mesto na nocnom nebu gde je bila poznata kao Istocna zvezda,
Istar, Astarte, Danica, zvezda Zornjaca... Na ekliptickom nebu Venera iscrtava
savrsen pentagram svakih osam godina. To je bilo poznato cak i u anticko doba,
tako da su Venera i njen pentagram postali simboli savrsenstva, lepote i ciklicnih
svojstava seksualne ljubavi. U cast magije Venere, Grci su prema njenom
osmogodisnjem ciklusu organizovali svoje Olimpijske igre. Danas malo ljudi zna da
moderne Olimpijade jos uvek slede obrazac Venerinog poluciklusa. Jos su
malobrojniji oni koji znaju da je petokraka zvezda umalo postala zvanicni
olimpijski simbol, da u poslednjem trenutku pet krakova zvezde nisu zamenjeni sa
pet krugova koji se medjusobno presecaju kako bi na bolji nacin odrazili duh
medjusobne povezanosti i harmonije ovih igara. Na slican nacin, Rimska katolicka
crkva je u okviru kampanje Vatikana da istrebi sve paganske religije i mase
preobrati u hriscanstvo, pentagram, nekadasnji njihov bozanski simbol, preobratila
u simbol zla. U nemilosrdnoj borbi izmedju paganskih i hriscanskih simbola,
pagani su izgubili: tako je Posejdonov trozubac ( egzaltacija Venere ), pretvoren u
djavolje vile, siljati sesir mudrih zena postao je simbol vestice, dok je Venerin
pentagram postao znak djavola ( planete Saturna po svemu sudeci, ali i Meseca koji
su imali tu '' nesrecu '' da svoju egzaltaciju potraze u Venerinom znaku ). Tako su
iz hriscanstva prognani sveti zenski princip, kao i nekadasnje drevne boginje koje
su ravnopravno vladale sa muskarcima. Katolicka inkvizicija je u svojoj knjizi, koja
gotovo moze da se smatra najkrvavijim izdanjem u ljudskoj istoriji '' Malleus
Maleficarum '' ili '' Vesticji cekic '' upozoravala svet na '' opasnosti od zena
koje slobodno misle '' i upucivala svestenstvo kako da pronadje, muci i unisti takve
zene. Medju '' vesticama '' nalazile su se obrazovane zene, svestenice, ciganke, zene
mistici, kao i sve ostale koje su '' sumnjivo naginjale svetu prirode ''. Ubijane su i
babice, i to samo zbog upotrebe svog medicinskog znanja za olaksavanje bola pri
porodjajima sto je bila patnja ( kako je to Crkva tvrdila ) i zasluzena Bozja kazna
zbog Evinog greha. Moc zene i njena sposobnost da stvori zivot ranije smatrani
svetinjama, pocela je da predstavlja pretnju usponu prevashodno muske Crkve,
tako da je sveti zenski princip satanizovan i proglasen necistim, a Zena, nekada
slavljena kao neophodna polovina duhovnog prosvetljenja i sveti davalac zivota,
postala je sada neprijatelj. Hriscanska filozofija je jednostavno ignorisala biolosku
cinjenicu i muskarca nacinila Tvorcem. Eva je stvorena od Adamovog rebra, a zena
je postala izdanak muskarca. I to gresan izdanak. Zene su prognane iz hramova sirom
sveta, a nekadasnji sveti cin Hieros Gamos prirodno seksualno sjedinjenje muskarca
i zene kroz koje svako od njih postaje duhovna celina odbaceno je kao sraman cin.
Evin zalogaj znanja toliko je ozlojedio Crkvu, da je to postao greh i dug koji su zene

bile osudjene da vecno otplacuju. Tokom tri stotine godina lova na vestice, na lomaci
je spaljeno oko pet miliona zena. Na taj nacin je pomracen sjaj Boginje Venere
( signifikatora prosvetljenja kod Indijaca ), Majka Zemlja postala je muski svet, a
bogovi destrukcije i rata poceli su da uzimaju svoj danak - muski ego proveo je dva
milenujuma lutajuci i jurcajuci okolo bez svog zenskog pandana. Pentagram i zvezda
petokraka stavljeni su van zakona, a Sveta Stolica je sebi namenila '' sveti ''
zadatak da ih proganja '' kao Bog Djvola '', u bilo kom obliku i drustvenom
uredjenju. Uz mali izuzetak. Iako je poslednja zrtva inkvizicije spaljena jos 1824.
godine, ona i danas postoji, pod imenom Kongregacija za doktrinu vere. Ona i dalje
ima moc da ucutka i eskomunicira katolicke disidente. Ili da, u najmanju ruku, ''
anatemise '' one koji misle drugacije, kao sto je to vec pozurila da uradi sa knjigom
o kojoj je ovde rec '' Da Vincijev kod ''. Ne treba da sumnjate da je to vec ucinjeno.
Istina je spora, ali i neumoljiva. Usprkos brizljivom uklanjanju tragova od strane
Vatikana, ona nam je tako reci sve vreme bila pred ocima. Za cuvenu Da Vincijevu
sliku '' Tajna vecera '' se oduvek tvrdilo da predstavlja trinaest muskaraca. Da li je
bas tako ? Ili se '' tajna '' odnosi na jos ponesto ? Tajna koja je bila toliko mocna
da je, ukoliko bude otkrivena, pretila da unisti i samu osnovu hriscanstva !
Pogledajte ''onog'' koji sedi na pocasnom mestu, sa Isusove desne strane...'' Onog
'' koji ima talasastu crvenu kosu, nezno skrstene ruke i nagovestaj grudi. Da, to je
Marija Magdalena.
Procitajte knjigu Jevanelje po Mariji iz Magdale,ciji je autor profesor istorije
religije Karen L. King. ( Izdava: Rad;Beograd 2005.;Edicija: Peat;prevodilac
Mileti Milan).
_____________________________________________________________________
__
Sikstinska kapela u amerikom bestseleru
Mikelanelova tajna ifra u freskama
U Sikstinskoj kapeli u Vatikanu Mikelanelo Buonaroti je sakrio tajnu ifru
sastavljenu od mistinih jevrejskih simbola i skrivenih uvreda na raun pape, tvrde
autori knjige koju ve porede sa Da Vinijevim kodom Dena Brauna. Rabin
Bendamin Blek, vanredni profesor na Univerzitetu Jeiva u Njujorku, i Roj
Dolajner, vodi u Vatikanu, dugo su istraivali remek-delo, koje je renesansni
umetnik iz XVI veka radio pune etiri godine i otkrili da se na 1.300 kvadratnih
metara tavanice kapele nalaze oblici koji podseaju na hebrejska slova. U knjizi
Sikstinske tajne: Otkrivanje ifara u Mikelanelovom prkosnom remek-delu,
bestseleru na uglednoj listi Njujork tajmsa, oni objanjavaju da su likovi Davida i
Golijata nacrtani u obliku hebrejskog slova gimel, koje je simbol snage u mistinoj
tradiciji Kabale, drevnog uenja. U knjizi se naglaava da drvo ivota na fresci nije,
jabuka, ve smokva - u skladu sa drevnom jevrejskom tradicijom. Autori veruju da
celokupna Sikstinska kapela, za koju kau da sagraena u istoj razmeri kao Sveti
hram u Jerusalimu, predstavlja izgubljenu mistinu poruku univerzalne ljubavi.
Oni smatraju da je Mikelanelo stekao saznanja o judaizmu dok je boravio na dvoru
Lorenca de Mediija u Firenci. Osim toga, oni kau da freske kriju i otre kritike na
raun pape Julija II. Mikelanelo je, zgroen papskom korupcijom, naslikao proroka
Zaharija tako da lii na papu. Iza njegove glave jedan aneo pravi veoma opscen

gest. Marko Busalji, profesor istorije umetnosti na Rimskom univerzitetu Sapjenca,

kae da otkrie antikatolikih i antihrianskih poruka na tavanici pokazuje da
sindrom Dena Brauna ponovo zadaje udarac.
________________________________
"Vanzemaljac - moj brat"
Vanzemaljci bi mogli da postoje, a verovanje u izvanzemaljski ivot ne protivrei
veri u boga, izjavio je glavni astronom Vatikana Hose Gabrijel Funes. Veliina
vasione, sa stotinama milijardi galaksija i trilionima zvezda, znai da bi mogli da
postoje drugi oblici ivota izvan zemlje, ukljuujui i inteligentne, ocenio je jezuitski
svetenik Funes, koji rukovodi vatikanskom opservatorijom. "Kako moemo da
iskljuimo mogunost da se ivot razvio i negde drugde", rekao je Funes za
vatikanski dnevnik "Oservatore romano", u intervjuu naslovljenom "Vanzemaljac
- moj brat". "Kao to postoji mnotvo stvorenja na zemlji, mogla bi da postoje i
druga bia, pa i inteligentna, koja je stvorio bog. To ne protivrei naoj veri, jer mi
ne moemo da postavljamo granice bojoj slobodi stvaranja", rekao je jezuitski
svetenik. "I kao to zemaljska bia smatramo naom braom i sestrama, zato ne
bismo govorili i o 'izvanzemaljskom bratu'? To bi i dalje bio deo kreacije", dodao je
on. U intervjuu objavljenom na celoj strani, Funes je izneo svoje vienje odnosa
Rimokatolike crkve i nauke kao i teoloke implikacije eventualnog postojanja ivota
u svemiru. On je ocenio da Isus Hrist nije posetio vanzemaljce, poto je njegova
"inkarnacija bila jedinstven i neponovljiv dogaaj", ali je izrazio uverenje da su i te
druge inteligencije "imale, na neki nain, priliku da osete blagodeti boje milosti".
Funes je izjavio da nauka, u prvom redu astronomija, nije kontradiktorna religiji, ime
se dotakao teme kojom se esto bavi papa Benedikt 16, koji je ispitivanje odnosa vere
i razuma uinio jednim od kljunih aspekata svog papskog mandata. Prema reima
Funesa, Sveto pismo "nije nauna knjiga" i potraga za naunim injenicama o
univerzumu i njegovom poreklu ne baca sumnju na boju ulogu u njegovom
stvaranju. Kao primer, Funes je naveo da veruje da je Teorija velikog praska
"najrazumnije" objanjenje nastanka univerzuma, ali da i pored toga veruje da je bog
stvorio univerzum i da ljudi "nisu rezultat sluaja". On je pozvao crkvu i naunu
zajednicu da ostave za sobom podele koje su nastale pre gotovo 400 godina, od kada
se progon Galilea Galileija smatra primerom neprijateljstva crkve prema nauci. "Taj
incident je stvorio rane. Crkva je na neki nain priznala svoje greke. Moda je mogla
da to uini i bolje, ali je sad vreme za zacelimo te rane kroz dijalog i saradnju", rekao
je Funes. Vatikansku opservatoriju osnovao je 1891. godine papa Lav 13 i ona se
nalazi u Kastel Gandolfu, gde je i papina letnja rezidencija. Astronomi te
opservatorije, poznate po vrlo uspenim projektima i jednoj od najboljih svetskih
kolekcija meteorita, istraivanja sprovode i u opservatoriji pri Univerzitetu Arizona, u
Tusonu. L'OSSERVATORE ROMANO
Vatikan: Zbog interneta sve vea potreba za isterivaima
avola
Katolika crkva upozorava na rastuu potrebu za
egzorcistima zbog sve veeg broja mladih ljudi koje vrbuju
satanistike grupe. Na rimskom univerzitetu Pontificio
Ateneo Regina Apostolorum koji je pod vlau Vatikana, u

toku je estodnevna konferencija ija je glavna tema

egzorcizam, prenosi britanski Telegraf. Jedan od
zakljuaka sa konferencije je da je internet uinio lakim
pristup informacijama o okultizmu i satanizmu i kontakt sa
razliitim sektama. Zbog toga je stvorena potreba za boljim
informisanjem o isterivanju avola i demona iz ljudi. Zbog
interneta je mnogo lake sada nai informacije o satanizmu.
Za samo nekoliko minuta moete kontaktirati satanistike
sekte i istraivati okultizam, izjavio je Karlo Klimati, lan
univerziteta. On je objasnio da je konferencija posveena
edukaciji o egzorcizmu. Ova konferencija nije o tome kako
se postaje egzorcista ve o informisanju o egzorcizmu,
satanizmu i sektama. Njen cilj je da prui pomo porodicama
i svetenicima. Najveem riziku od satanizma izloeni su
mladi ljudi koji su emotivno krhki, ispriao je Klimati. Cilj
konferencije, kojoj prisustvuju mnogi svetenici, psiholozi,
psihijatri, prosvetari i socijalni radnici, jeste da se o
fenomenu satanizma govori sa ozbiljnou i naunom
rigoroznou, uz izbegavanje prie o natprirodnom i
senzacionalnom. Organizatori smatraju da je opasnost
satanizma poslednjih godina potcenjena. U teoriji, svaki
svetenik moe da izvede egzorcizam - ritual sa molitvama
iji je cilj da se istera avo iz tela zaposednute osobe, ali
katolika crkva predlae da se time bave profesionalni
egzorcisti.

avo zaposeo Vatikan?

_____________________
avo je zaposeo srce Katolike crkve, tvrdi Gabrijele Amort,
glavni egzorcista u Vatikanu. Naravno da avo postoji. On
ne mora da zaposedne samo jednu osobu, ve grupe ljudi pa
ak i itave narode, naglasio je Amort. avo je zaposeo
Vatikan i posledice su oigledne, rekao je Amort, koji je ef
egzorcista u Vatikanu 25 godina. On smatra da napad na
papu na Boi i seks skandali koji u Vatikanu, Irskoj,
Nemakoj i drugim zemljama potresaju Katoliku crkvu,
jasno govore da je Antihrist tu i da vodi rat protiv Svete
stolice. On moe ostati sakriven, govoriti na raznim jezicima
ili ak bit prijateljski nastrojen., tvrdi Amort. Iako deo
Katolike crkve ne veruje u isterivanje demona i prua otpor
takvoj praksi, papa Benedikt XVI nema takvih dilema, tvrdi
otac Amort. Njegova svetost veruje svim srcem u
egzorcizam. On ohrabruje i hvali na rad, tvrdsi Amort. Otac

Amort rekoa je ranije listu La Repubblica da film

Egzorcist iz 1973. godine jasno opisuje kako izgleda kada
te zaposednu demoni. Svata moe izai iz usta ljudi koje
zaposednu neastive sile. Mogu izlaziti i komadi gvoa ali i
latice rue, kae Amort. On navodi da je do sada uradio
70.000 takvih rituala, a nedavno je objavio i knjigu Memoirs
of an Exorcist. Otac Amort, koji je i predsednik Asocijacije
egzorcista i koji se kao partizan borio u II svetskom ratu,
tvrdio je da su i Hitler i Staljin bili zaposednuti. Naravno da
avo postoji. On ne mora da zaposedne samo jednu osobu,
ve grupe ljudi pa ak i itave narode, naglasio je Amort.
P.S. Posetio sam Rim i Vatikan. Svim posetiocima
http://www.lepotani.com bih savetovao da obavezno
posete Rim koji je centar sveta,i misticni Vatikan,ispod koga
se krije tajni podzemni grad.
:



.
,
, , - .

.

.
.
. ,
,
, , - .

, , ,
, ,
,
, , - Romfea.


( )
.


.
,
. .
.
. , ,
.
(20,1-7).,
, .
, .
: , ,
, , , .
.
, . 1099. ,
16. . : ,
, .
(. ,
, ,
.
, ,
. , .
, [1].
.
, ,
.
, , :
. . ,
, . ,
, , ,
.
. ,
, . , , ,
(impassibilis), , .
,
.

1.

^ , , 3, 3, 4

, , III , 3,4.
- ,

26.


.
,
, ,
.
,
,
. (. 28, 19)
, .
,
.
, , :
1) ,
2) ,
3) .
1.
, . ,
,
,
. 1 : , 2 :
. , ,
,
. .

. , , ,
.
; .
: .
. ,
, . ,
, , ,
.
. , ,
. , , ,
(impassibilis), , je .
,
.
.
: , .
( ), .

 , .

.
,
,
.
, , ,
, .
, , ,
. , ,
, .
,
. .
. ,
.
, ,
.
.
, , :
; ,
, . ,
, , (),
,
. , ,
, .
, .
. :
, ,
. ,
, . ;
, .
: , ,
- , . ,
. , ,
,
. ,
,
. ,
,
,
.
, ,
. : ,

. , ,

 . , ,

. .
, .
,
.

.
;
, , .
, ,
, ,
. -
, ,
.
.

,
.
. ,
, : , , ,
, , , ,
, - , ,
, , , . ,
, , , .
.
. .
, .
,
. ,

," , , . ;
.
,
. .
.
. .
.
,
, .
.
, ()
, , ,
,

 .
: .
,
, (, ),
,
(modi, ; modalismus, ).

(), ,
.
, . : ,
, ,
.
.
, , .
, . ,
, ,
, ." .
, (Pater natus, Pater passus est;
). . :
, ". :
. :
, - : ".
.
, , , ,
.
.

. :
(); :
= .
,
(): , . , - . .
, ,
, , ,
.
; , ,
( ), .
, ,
, ,
. ;
, ,
. , ,
, , ,
.
, , ,
, .


, ( 260 .).
263 - 268 . (267 268)
. :
( );
() ().
, (); .
= , . ,
, , ,
. : (),
(), .
, .
() ,
.
.
. ;
; .
. , , :
.
;
, ,
; ".
,
( ) , ,
.
2. .
(+ 336) , I
(325 .) ,
.
:
. , , , , ,
. , ,
, , , , .
, .
.
. ,
. ,
, .
, ,
, = , , ,
. .
() ( ),
; . ,
( ), .
, .
( ), ,

, .
( ), .
, . ,
.
, : ,
, (, , ).
( ).
. ( );
,
(
). ,

. ,
. ,
( ). ,
.
, ,
. () .
, ;
,
. , . ,
. (
);
, ,
. ,
, , ,
.
, : (
). (), ,
.
.
; , ,
.
. , ;
. ,
; ;
.
, .

() .
: , ,
: (). ,
.
,
. , .

 ( ' ) (
).

. , ,
. :
, , .
, , ,
. , () .
. : , : , ,
, , , . .
() ; .
. , ( ),
(); , ( ),
, (), ; ,
, ,
. ,
(, ). , ,
( ; )
, ,
, .
, .
(), - ,
, ,
. . .
, ,
. , , ,
, ,
. . .
, , .
, (
).
, ,
, . .
, .
, , (); ,
, (); ,
(prolation) ().
.
(t 367) (t 393), ,
. :
. .
, . ,
, .
, , ;
, , ;

 ( ), ,
(). , , ,
.
( ' ).
, ,
, . (
), .
: , ,
, , .
, ,
.
, , . ,
, . ,
, . ,
.
, . II . ,
(. 8.) , , .

.
. II
().
, ,
.
( ), .
().
;
, .
,
".
3. , ,
. ,
, XVI .
.
,
.
. ,
,
, , , (. 17, 3; 1. . 8, 6;
1. . 2, 5; . 4, 6; . 24, 36), .
,
, .
, , .

 .
, ;
.
, .
.
, .
; ,
, ,
. ,
. ( ,
). :

, , .

. .
, ,
, .
, ,
,
.

.
, (ordo), (potestas),
(dignitas) , .
,
. ,
.
(1689-1772)
,
. , .
, ,
,
.
:
,
, ,
, ,
, .

, , .
, , .
"
,
, .
, .
,
. ,

 ,
, . .
. -
. , , , - ;
, , - ;
- .
( ) ,
, .
.
( )
.
. ,
. 46 ,
() 90.
. .
, .
.
:
(1) (: , . - :
, , ,
),
(2) (: ),
(3) (, , ,
, , , ,
, , ).

.
(:
). -
, , , .
:

( )
( ).

( 650. )
( 500. ).

 (: , 1225. . . .).
,
, .
.
, :
, , ,
. ,
()
- .
(: , )
.
(: ) , .
.

1991. 17.865.000
. .

(
).
,
.
, ,
.
, , , .

.

, , ,
. ,
, 1 . 12 14,
. 4 8, . 4 . 11, 3, 14, 15 16.


. ,
,
( , )
, , , .

. , ,
?. [1] ,


,
.
, ,
; , ,
,
. (),
, .

,
. ,
, .
,
, , .

. ,
,
. ,
.
: (),
, ().
.
, ,
, ().
, .

, .
,
.
().

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10

 , , 12
1817. . . ,


. ,
,
, .
. 1863. (.
) .

, 20. 1819,
, (. ),
(1844-1853) ,
(. )
.

. ,
.
, 9. 1850. .
,
, . ,
,

.

12 .
1912.

15 ,
. 2. 19. ,
.
, ( ).
.

( ,
: , )

. : , , ,
, , , , .

.

, . ,
, ,
, ,
.

.
,
(Hidden words)
(The Book of certitude).


. ,

.

- . , .

, .
1868. , ,

 . -
(Al-Kitab al-Aqdas). 1877.

. 29. 1892. .
.
, ,
. 1963. , .
, .

, .
200
1978-1998. ,
1979. .
, , .
(
).

5-8 .

.
1970- , .
, ,
.
(3,6 ), (1,8 )
(900 000). (2,2
), (350 000) (150 000).
,
7%.
1902-1908. ().
1938. . 1948.
, .

 ; . (
): (), (),
(), (), , ()
().

, , ,
: , !
, . (World order, . 94-6)
.
. (Tablets, . 169).
, ,
, , .

,
.
.
,
. (
).

- -, .
-, 1017.
- (9961021),
.
(uqqual)
, ,
, .

 () .
, - ,
. ,
. .

1519. ,
. 1585. --, 1633.
. 18.
(
, (17881840).
1860. , ,
, 11.000 .
.
, , .

. 1923.

, 1925.
-.
, . 1927.
, .
, .

.
( )
. ( ).
.

.
.
23 ,
. 19 ,
.
, 1947.
. , -
. ,
.
.
, . 2004.
, . .

.

1
2
3 ,
4
5

, , 1469.
.
(, , , ),
().
, ,
. ,
,

.
, :
, .
, .
, .
, ,
. ().
, .

- .
,

. .
(). ,
.
, 1708.

.
, ( ).
, : ,
, .

:
:
:
:
:

: .
, ,
. ,
.
,
.
,
. :
: :
:
.

.
.

() .
, .
,
,
.
, 1930-
. ,
.
, , ,
, .
,
,
, .
.
, .
- ;
() ,
;
[ 06. 2011.].
,
.
. 1997. .

1
2
3
o 3.1
o 3.2
o 3.3
o 3.4
o 3.5
o 3.6
4
o 4.1
o 4.2
5

, , .
,
. "
( ), ,
, , ,
, ,
. , , ,
.
(Holy Piby).

,
(),
.
.
( :
. ,
).



. 2.
1930. ( )
. ,
.
. , ,
.
I , : ,
, ,
225. .
;
, .
[ 06. 2011.], .
,
, , ,
, .
,
. :
, .

, , .
, () .
,
.
1930- 1940-.
1950- 1960- ,
.
, .
. 1970
.

,
, :

- 1937.
,
;

12 - 1968. ,

;

; ; ;
; ;

,
, .

,
, ,
.

,
(
), (),
.
, ,
. (Jah ( )).
, ,
.
, 12 .
( )
. , ,
().
, , ,

, .
( ).
, .
,
, ,
. ,
(07.01.), (06.02.), , .
,
.
,
. .
.
. ,
.

, ;
. , ,
, [ 06.
2011.]
.

 , [ 06.
2011.]
. ,

, .
,
. , ,
1270. 1285. .

, , . ,
, , .

. . ,
.
. , .
.
, , .
,
. ,
.

'-' , .
. .
,
, . , ,
, , , , (
). , .
,
. . ,
. ,
.

,
(, , , , )
, ,
.
, ,
, .
; ,
, , ,
, , , , . ,
,
, .
.
, .
,
.
,
.
,
.
.

, ,
. , .
,
. ,
.
, ,
.



. ,
. 1960- .
, .
,
.
. 1970- , .
,
.


. ,
,
. , ,

 ,
. ,
, .
( . , , ; .
Harmagedn,[1][2] . Armagedn[3]) ,
, .
.
() ,
( ) ()
.
, .
,
. (
). . ,
,
( ).

. () ,
.
Via Maris, .
, 1469. . . . 609. .
. .. 40 km
.[4]
etiri jahaa Apokalipse su etiri mitske figure i pojavljuju se u Bibliji u estom
poglavlju Otkrivenja Jovanovog. Stihovi opisuju 4 jahaa i konja, od kojih svaki
predstavlja jedno zlo, i koji e se pojaviti na Zemlji na dan Apokalipse,
nagovetavajui smak sveta.
etiri jahaa predstavljaju neizbena zla koja se pojavljuju kako ljudi na Zemlji gube
humanost i odlike ljudskosti. Oni su prve etiri od ukupno sedam zapeaenih poruka.

1 Prvi jaha
2 Drugi jaha
3 Trei jaha
4 etvrti jaha
5 Spoljanje veze

Prvi jaha
Prvi jaha dolazi na belom konju, predstavlja antihrista i njegova uloga je da zavede
ljude i navede ih na jedne protiv drugih. Nosi luk, a na glavi mu je venac. On je
"osvaja" koji ima misiju podrediti oveanstvo. Takoe, ima metaforiko znaenje
za pohlepu u ljudima koja ih je dovela do Apokalipse.

Drugi jaha
Drugi jaha dolazi na riem konju. Crvena boja simbolizuje krv koja se proliva u
ratovima. Dobija snagu da uniti mir na zemlji, nastavi rat koji je zapoeo prvi jaha, i
natera da se ljudi ubijaju meusobno. U ruci dri ma kao simbol rata. Njegovo
metaforiko znaenje su ratne strahote.
Trei jaha
Trei jaha jae vranog (crnog) konja i dolazi kao posledica rata i razaranja drugog
jahaa. On e doneti ve pokorenom svetu glad i bolest. U ruci dri vagu kao znak
hrane koju merei oduzima i unitava. Jae govorei: "meru penice za gro, tri mere
jema za gro, a ulja i vina nee ni biti"
etvrti jaha
etvrti jaha "Smrt" (jedini imenovan jaha) dolazi na bledunjavom zelenom konju.
Zelena boja je znak teko bolesnih i nedavno umrlih ljudi, a bleda nijansa oznaava
truljenje. Prati ga bog starih Grka - Had, koji simbolizuje pakao. Njemu je data mo
svih prethodnih jahaa, te ubija ratom, glau, boleu i divljim zverima.
a
. 19. 20. .
o

.

1920
.

, .
,
. ,
, , .
28. 1993.
50 19. .[1]
, ,
, 15 km
. 28.
2 .
. , ,
,
. 50 ,
. 76 (
24 )[2],
, .

 (. Jonestown) 1974. ,
, , 18. 1978.
.
1950
, .
. 1970
.
.
, , .
.
,
. , ,
.
.
.
.
1978. .
.
. 16
.
, ,
11 .
. :
, .
.
. . .
.
,
. .
. 913 1110 , 276 .
1980. .
()
1) (. ). - ,
. , ,
.
(
= ),
( ), .
.
() ,
. , ().
, , ().

: ( ), (
) (
). , , . ,
.
,
, : , , , .
. .
2) ().
.
,
. .
.
.
, , .
20, 1-7,
,
. , .
: ,
, , , , .
.
, . 1099.
, 16. . ,
. , , .
3) . .
.
,
, .
. ().
, ,
. .
, .
. .
,
. ,
. 2. . 2. 3. .
6. 7. .
4) . (216-276) ().
.
, . 240.
, , 276. .
.
.
, .
.
, .
, . .
. ,

.
,
.
(), (
, III, II, I).
5) (). , , (
) ,
. :
) (. ). , .
:
) (. ;
). , .
: .


: . . .:
, 2003.
, , :
, (. 20,17).
,
-
.
.
. , ,
, , , ,
,
, , .
. ,
: ,
, - - , , , , ,
, , ,
...
.
, , :
, , .
, ,
, .
( ) :
, ,

.


, ,
, .
,
.

.


. . ,
,
.
. .
,
( - ) .

, .
, - .
, ,
.
. : ,
? ,
, (. 4,4).

, ,
.

.

. ,
.


.
,
.
.
. , ,
( ).
, , ,
, , , ,
.


.
V .
, - .
, - .
-
. ,
,
.
V ,
,
,
.
!
,
.
. ,
(
, ,
), , ,

. 1.

, ,
2.
,
.
:
, . (:
, ,
: ". 1.
, 51. . ).
- , ()
. (: 14. ).
, ,
.
, , , -
. (15. )
o .
. , , .
- . (.: 9. ).
- ,
. (.: 4. ).
- , .

- ,
.
- . , . (R
. . 2. ).
- , . ,
. ( 3, 3 ).
- . (. 51. 53. . ).

, .
.
, ,
, . (
).
, ,
.
, ,
, (28.12.1998.).
- ,
,

.
.
.
, ,
,
.
-
,
,
: () .

?
( ), ,
a a ,
.
4 ,

.
. , ,
, ( ).
. ,
(. ).
,

 .
,
. , ,
.

- . ,
.
,
. ( .
. 4. 2000).
. (
,
). ,
. ,
. , . (
).
1613. ,
. (
,
!).
(2. . 2,7)
(
). ,
.

,
,
- , .
5, .
, .
,
, , .
,
6.
?! ,
, !
. ?
.
( )!
,
! ,
, ! .
7.

 2. ,
, .

(
, ),
.
( 1992. ,
),
( ,
(..18,22) -
). !
! ""
,

,
!...
(!) :
, , (.
24,36).

, .
.
, ,

.
, ,
8, . .
(), ,
o , -

. :
,
,
(2 . 4,3-4). .
, ,
. .
, (
).
, ,
(. 23):
(. 7, 13).

.
, . :

- , , ?
- ,
.
, - .
, .
.


. . .
, .
. .
o ,
. ,
.

.
. . :
, .
.
(
),
,
( ), ,
,
, ( !),
9.


. . , - ,
, , .
( ). ,
(
, .
),
, .
,
.

:
,
.
. , . ,
. 1854.


,
. 1867. . ( )
:
-
, , .

.
,
-.

-
-
, , ;
.
( ), (
.
)


.
(),
, ,
, , .
.

.
.
. .


.

,
.
.
-. . .
. ,
( ),
() .
, .
. , ,
,
,

 , ,
. ,
,
. ,
, ,
- 14
.
, .
.
.

10, . .
.

11. :
: (. 3, 2002).
. ,
( ,
, ), .


: -:
.

( , . 3-4. 2003.)
,
, :
, ,
,
,
, ,
.
,

.

. , , ,
-
. , ...
, -.
. .
(
,
) 12.
( . ,

 ,
), .


, .
, ,
.
. , ,
,
, .
, .
13.
: (
, -
,
). ,
.
-
. ,
. ,
, .
. (

).
,
. ,
. -
,
. ( - -
). :
. , .
. .
, .
, , ,
!
,

. !..
! : , .
, .
, !
!...
, ,
. 14
,
,
.

 .
, ,
:

?
.
, ,
, ,
(. ) !
.
. , , -
.
.

, ,
. ,
(. 22, 35-40)
. .
,
! , ,
!
. , ,
. .
.
,
15.

. , .
"
,
.
( , , ).
.
.

.
16

17.

. ,
, .

18, , ,
.
, ,

 .
, , , .
, , .
.
,
, .
.
,
. ,
. ,
.
.
80
.

,
: , ,
... (. 19,21). , ,
. ,
. ,
.
.

. ,
.
( )
.
.
,
.
, .
,
.

:
, ( ), !

, .

, ,
.

. ,

 - (.
) .
,

1. 2000. .
,
,
. ,
.
,
( . 2000)
( !).
- ,
, , , -
.
.
.
.
19.
,
(
,
),
. , ,
. , ,
:
. ,
. ,
.
. ,
"".
.
,
. ,

, .
, ,
.
,
. ,
.
,
, ,
, .
, .

 , .
, 20.
,
.
, , :
,
,
,
.
,
( ,
- :
, , ,
).
, (
)
, .
. ,
( ).
:
- , .
. , ,

.
,
, ,

. , ,
. ,
.
, . ,
.
,
.
.
,
.
:
- . .
, , .
. ,
, .
.
.

 (
),
, ,
.
, ,
,
.
, , ,
, , ,
.
, (!) ,
7 (!)
.

, :
, , 40 (!)
.
.

, ,
: ,
, !.
, ,
.
, ,
.

. ,
.
,
.
,
.
. ,
, .
. ,
,
. 5
. , , ,
.
, .

 , .
.
, .
(
, ).
, .
.
,
-.
!
.
. . .
. . .
21,
, .
,
. , ,
. .
,
. ,

,
, ,
, ,
.

. ,
.
,
,
22. ,
.
,
: , , ...

.
. :
!
:
, .

, , ,
-
.

 (. , )
(.. 31), ,
. , , 23.
,
,
, ,
! ,
.
?
,
. ,
, ,
( ,
,
!) .

. , - .
,
.
. .

.
.
,
.
.
.
, .
,
,
.
(. 13, 14), ,
, (. 3,20).
(
)!
. :
, ,
, !



! ,

, .

 -
,
,
. !...

, ,

. ,
,
, ,

,
. !
,
.
.

- .

. , .
. , ,
, .
, ,
, .
.
.
. (
) ,
! ! .
, ,

:
,

.

.
, ,
. : ,
, ; ,
( . 9, 5-6).
:
1 ( , )

 ( -
. .).
2 - : ,
.
.
3 - ,
.
4 -
. , ,
, , .
.
5 .
6 , , , .
,
!
7 - .

.
8 - , , ,
.
9
, .
.
, , ,
,
,
, , ,
,

.
, .
10 - . . . . . .
. . 2002. . 50.
11 - .
, 2. ,
. . . ,
.
12 , -,
- .
, - , 1961.
.

13 - ,
, 2. (
).
14 - , . ., 1998. . 209-210, 212213.
15 - , . ., 1998. . 306-307.
16 -
, . , 1997.

. 373-375.
17 -
.
18 - .
19 ,
.
20
. , ,
.
21 ,
.
.
22 , ,
. ,

( , ,

!).
23 . ,
.
/

, ,
,
. ,
, , ,
,
,
, ,
(, , ), , .
.
,
. , ,
,
. - ,
-
,
. ,
, ,

", , :
;
;
;
;
.
,

:
, , -,
.
- , , , ,
,

".
- ,
.
- .
- ,
,
, . ,

. ,
, - , ,
.
- , ,
,
, , ,
".
,
. , .
, ,
.

, , ,
, .

, .
. 14.
, "
", . ,
"
. 15.
,
.
.
, ,
. 16.

,
.

"

 " (1614. .),

", 1616. ",
". ,
, ,
.
.
, ,
.
.
.
, ,
( ),
2.000 . ,
, , .

.
, , ,
, . ,
. ,
,
.
, ,
.
.
, ,
, .

:
I
0 - -
;
I Z (elator) -
;
II (Teoreticus) -
;
III (Practicus) -
;
II
IV (Philosophus) - ;
V (Adeptus junior);
VI (Adeptus maior);
VII (Adeptus exepsus);
III

VIII (Magister templi)

IX , (Magus)
X (Ipsissimus)
, , e, ,
,
, -. ,
,
, .
, , ,
.
,

, .
. ,
, . ,
,
.
- , ,
. .

",
1996. .
,
,
.
: , , , -, ,
, , , , , ,
. , , , ,
,
. , ,
. ,
, .
: -, ,
:
, , .
() ; , ,
, , . .
, .
;
.
.

, .
,
, . ,
. , ,

.
, , , .
, , ,
... , , , !
, ,
.
.
() , ,
(
) .
.
,
,
, , .
,
, , ,
.
, ,
,
. ,
, .
,
,
, .
,
.
,
.
, ,
.
.
.
,
.
,
.
, ,
. ,
, . ,
,
, .
.
,
,
.
, , : .
, ;
: ."
. ,
, .

 ,
,
.
.
,
: ,
,
. , ,
. ,
.
, .
, ,
, ;
.

, , .
, .
, .
.
.
,
. ,
.

, .
, :
, .
,
,
.
, ,
.
, ,
.
.
, ,
500.000 .
, .
- ,
, . ,
. , ,
,
.
,

, ,
.
'' '', ,
.

 -

. ,
.
, , .

1165. .
, .
, .
,
,, ". .
,, " . .
.
, ,
. , ,
- , 51
.
, ,
- , ,
. ,
, 15 . ,, "
, "
," .

. , , "
, ,
.
, ,
. ,"
,
, ,
, , , ,
, . ,
, ,
,
.
- ;
; , 1. ,
, ; , ,
- ; 4
; , , ,
: ,,
. . ,
"; ,
, ,
, ,
. , 21.
, ,

 , . ,
- .
,

920,

" ",
"", .


,
, . (),
(),
:
, .
,
,
. ,
, ,
, , ,
,
. ,

, , ,
. ,
,
.
,
.

, ,
, , . ,
.
:
, :
,
,

 , , ,
. ,
. , , , ,
, ,
, , .
, .
,
,
, .

. ,
,
: , , , .

. , , ,
, ,
, , , .
: , ,
,
. , ,
, ,
.
,
, , , ,
.
.
. ()
( ,
1996, . 128).
. ,
, ,
,
. ,
, ,
, --
. ,
,
, ,

.
, , ,
, , ,

 . :
: ; ,
, , .
, ...
? , , ?
; , ;
, , . , , ,
. ,
?
, (. 1, 13-15; 4, 1-4).

( ) .
, ,
;
.
,
,
: . .
, . ,
, , . ,
. 30 ,
, .
. , .
. ,
. .
,
... ,
( , 1998, . 319).
,

, , ,
, : , ,
. , ,
. . .
. ,
. .
. .
. , .
( ,
2000, . 104).
,
.

 ,
. , ,
.
: , ()
(5.. 23,17); :
;
.

. ,
(1.. 14, 22-24).
: , ;
; (3. . 20, 13).
: , ; (3. .
20, 15).

, , , , .
: ?
: , , , ,
, , , , , ,
(1. . 6, 9-10).
: , ,
, ,
; , ,

. ,
; ,
,
. . .
,
,
, ,
. ,
,
, , , , , , ,
, , ; , , , ,
, , , , ,
, , , . , ,
, ,
(. 1, 21-32).
, .
, , , ,
, . ,
,

 , , .

. , ,
, (2. . 20,
5). , ,

, .
,
,
.
()
. ,
, .
. , ,
,
. ,
,
, , , ,

. ,
() (),
, .
, ,
, ,
, .
,
.
,
.
, . ,
,
,

. ,
, , ,
,

. , , ,
, , ,
.
. ,
( ),
. ,

 ;
, ,
. ,
,
, .
, ,
, ,
,
. ,
. ,
.
(5. )
. :
, , ,
.
, .
, . ,
, : ,
.
, ,
... ( )
( ) ()
. ,
.
, ,
, , .
:
.
, . ,
(1. . 14, 20). , , , .
. ( , 2000, . 166-167).
, ,
, .
, (. 33,11). , ,
, ,
,
.

( 22,53).
, ,
, , , , ,
, ... , ,
, , , .
, ,

 ,
.
,
, ,

. :
, ,
.
, , ,
.
, . , ,
,
, , :
. ;
. .
. .
, ,
. ,
. .
, . ,
( 24,6-13).
, , ;

. ,
,
;
, ,
,
.
,
, ,
,
, ,
. , ,
(1.. 6,13).
, , ,
.
, ,
, .
, ,
, ,
: ,
, ; ,
, , ;
(5. . 30,19-20).
()




.
( hardware) ,
( softvvare).
", ,
, ,
, .
" ",
() . ,
.

,
. ()
" ,
, , ,
,
() . ()
,
. ,
,
.
, ,
, .
.
, .
, :
) ; )

,
, )

.
-:
". ,
.
,
, . , ,
,
, ,

, ".

, , ,
. ,
1,
, . ,
,
. , , ,

 ,
. ,
, ,
". ,

,
.
. ,
,
, .
,
.
, ,
.
,
, .
, .

.

, , ,
.
, ,
, ,
, .
.
, ,
.

,
.
.
: 1)
.
. , ,
,
.
CIA, DIA ( ) NSA (
) .
, .

. 2)

.
.
"
; , .

,
.

",
.
,
", .
1993.
100-5",
525-5" TRADOC-a (Training and Doctrine Command Ko
).
,
,

, , .

/, ",
" . "
,
. " , ,
, , , ,
, .
,
.

. '
'", , ,
, .
, ' '"

". ,
.
" ,
' '",
.
.
.
, ,
The New Age" ( "). ' '"
19. . " "
1893. ,
".
"
, , , ,
...
.
.
, " ,
,
.
".
,
4,

, .
, damnatio
memoriae, .

. ".
" ,
, () .
, ,

.
"
.
,
.
,
,
.
"
, ,
() .
, ", ,
.
, . , ,
, .
, , , , ",
.
, .
,
, ,
. , ,
, "
". ,
",
, . ,
. "
".
" 1893,
,
. "
70- .

, ,
().
",
,
-, , , ...
"
"
, . "
,

 . ' '" ( / )

", ,
' '".
" . ",
1926. .
, ,
,
".
' '
' ' ,
1921. ,
'
.'"5
"

. ,
, (
).
.
: -, , , ,
, /.
.

", .
. , , ,
.
. . ,
, . ,
.
. "
.

.
, ,
., , . "
.

(
"),
,
.
,
, . "
,
: , , (, , ,
,
, ), ,
, , , , .
" .

 , .

( ),
, ,
. ( )
( ")
, ,
". , ,
. , .
" ,
. , ,
,

. ()
",

.6
, , ,
,
- ,
, .
() , ,
.
, , ,
. , ,
, , ,
,
. , ,
/. ,
,
7 /. ,

,
, 8.
,
, ,
. , ,
.
.9 , ,
, , , ,
.
,
.
, ,
. ,
. ,
,

. , , ,
.

 ( )

, ,
, .

,
,
.
" /
. ,
10 ,
.

.
.
. , ,

,
,
.

(, , , ),
, .
, ", , ",
" . "
,
" ",
( )
, ()
".
/ ,
. ,
" .
, , , ...
.
( )
( 70100 ), . ,
,
, .
. ,
-
.
, /
.

/ ,

,
.

/
, ,
, ,
.
, , , , ,
,
,
.
.

.11
, ,
/ ,
.
. , .
,
.
, ,
, ,
, .
, :
. , ,
. , , 3.000
,
.
.
1 (neocortex) 80% ,
(Neocortical Warfare) ,

.
2 : , :
. ". XXII. 218-219. ,
1998. . 12-13.
3, :
- . : ".
. . 45/1995.
XLVII. 1995. . 210-236, . 215-227.
4
. : , ( ):
, ". 498-499. 1997. . 37-3
8.
5 : , .:
, ". .
. 3-4/1993. XLV. 1993.
. 259-269.
6 : , : "

". : ". .
. 3-4/1993. XLV. 1993.

. 220-222.
7 ,
, : 1)
,
,
. 2) . 3)
.
, , ,
.
8 :
, (
, . "),
.
9 : , . :
, ".
. VI. 1. 98\ . 5-12.
/ ,
(), .
flo,
.
/,
, .
11 : , : .
. :
. 1997. . 3 1-46.
" - ", . ,

Moje iskustvo s njima

Iako sam najee u emisijama govorio, zajedno sa svojim gostima, o
satanizmu i tome kako ga prepoznati, najvie problema sam imao zbog
pisanja i pominjanja transcendentalne meditacije
Prvi put sam o sektama pisao poetkom osamdesetih godina. Srpska pravoslavna
crkva je tada jo uvek u tampi tretirana kao neto stidno i od drutva
odbaeno, pa su i verske sekte i zajednice smatrane kao dokaz pluralizma
samoupravnih odnosa ili podrutvljavanja crkve kao takve. Pominjan je
podatak o 170 verskih zajednica i sekti, a kao vrhunac podlog rada i podrivanja
socijalistikog samoupravnog drutva, uziman je primer nekih bogomolja u kojima
svetenici dozvoljavaju muzike probe naprednoj omladini koja se slui gitarama,
bubnjevima i ostalim slinim dekadentnim instrumentima.
Ali, moj prvi susret sa nekom sektom, a pretpostavljam i prvi susret veine
mojih vrnjaka iz edrdeset i neke, bio je sredinom ezdesetih godina, kada su
Bitlsi uli u indijsku fazu. Deca cvea su u Beograd, uz rokenrol, donela
udno oblaenje, drogu, i jedan sasvim drugaiji odnos prema ivotu. Liili su
na ljude koji se neprestano tegle, ivei izmeu sna i jave. Niko tada nije ozbiljno

shvatao mantranje. I dok se vlast sa gaenjem odnosila prema pravoslavlju, na ulici

su klinci, uz udne pokrete, ponavljali Hare Krina, Krina Hare. Milicioneri
su ih zadivljeno gledali, iako se o nekima od njih prialo da piju drogu. U
srednje bogoslovske kole i Bogoslovski fakultet su ili samo zaostali i
zatucani, a krem socijalistike omladine je hrlio u Atelje 212 da vidi predstavu
Kosa u kojoj su tada najbolji mladi glumci i pevai uz zdrav rokenrol mantrali i
prizivali jedan drugaiji svet.
Ma koliko to zvualo jeretiki, rokenrol je bio najvei udarac hrianstvu i
kao svetski pokret je, jednim svojim delom, promovisao indijsku filozofiju i brojne
struje u njoj. Drugim reima: svesno ili nesvesno, promovisao je mnoge sekte i
verske zajednice. Brojni sektolozi danas, naknadno, u muzici iz ezdesetih i
sedamdesetih godina trae skrivene sektake znake. Don Lenon je tada izjavio
da su Bitlsi vei od Isusa Hrista. Interesantno je da tada niko mnoge indijske
mudrace, osnivae sekti koji su pratili velike rokenrol grupe i imali uticaj na njihovu
muziku, nije shvatao i objanjavao kao otpadnike od crkve, ve kao ljude koji
bee od klasinih formi civilizacije. To okretanje ka Dalekom istoku u Beograd je
donelo i tamonje borilake vetine, jogu i razne tehnike, koje pospeuju um,
relaksiraju i pomau u izbegavanju stresa. Nikome nije bilo udno to se klinci,
u obliku molitve, uoi borbe, u tiini, obraaju Bogu koji im je bio dozvoljen, a
pri tom su popreko gledani ako su odlazili u gradsku crkvu.
Pre jedanaest godina na televiziji sam pokrenuo serijal Biseri. U goste su mi
dolazili ljudi sa margine ivota ili ljudi sa problemom. Razgovarao sam sa
kriminalcima, ubicama, prostitutkama, narkomanima, dilerima droge i deviza,
propalim politiarima, ratnicima... Zbog tih razgovora nikada nisam imao problema.
Emisija se zavri i kraj. Ali, kada sam 1994. godine uradio prvu emisiju u kojoj je
bio gost Vuk Andrejevi, momak koji je uspeo da se izvue iz Munove sekte Unifikacione crkve - krenuli su napadi na mene i emisiju. Ratne godine su uz verc,
drogu i svakojake vrste kriminala, u zemlju ubacile i sekte. Naravno, svako ima pravo
da se moli bogu kojeg izabere, ali pri tom ne sme da bude manipulisan od strane
svetenika koji tite boga kojeg su izmislili.
Vuk Andrejevi je ispriao estoku priu. Rastao je u tipinoj beogradskoj
porodici i kao sportista i dobar student, krenuo je u Ameriku. Pratei zanimljiva
predavanja, polako je uao u Munovu sektu. Poto je jedan od retkih koji se
izvukao iz pakla ove sekte, trezveno je svedoio o metodama kojima se upravlja
ljudskim umom. Njegovi roditelji, Slavenka i Zoran, prodali su kuu i preselili se u
Njujork u potrazi sa sinom. Iznajmili su i detektiva. Vie od godinu dana Vuk je
odbijao da se sretne sa njima. O tome je na televiziji svedoila njegova majka. Iznela
je brojne podatke i dokaze o radu ove sekte i u Beogradu. Pri Medicinskom fakultetu
u Beogradu je poetkom osamdesetih godina osnovana asocijacija iji je osniva
svuda u svetu Unifikaciona crkva, tanije njen voa Mun, a u Beogradu je radilo
udruenje ena iji je osniva Munova supruga. Sekretar asocijacije pri
Medicinskom fakultetu bio je dr Rudolf Majer, Zagrepanin, koji je bio poverenik
Unifikacione crkve za Balkan.
Prvi napad je usledio od strane dr Ljubie Rakia, akademika, koji je reagovao
na pominjanje njegovog imena u kontekstu asocijacije profesora. Gospoa
Andrejevi je tvrdila da su njegove knjige tampane pod pokroviteljstvom
Unifikacione crkve, pominjui jo neke naunike, koji se nisu oglasili. Tada je u
tampi osvanulo i nekoliko tekstova o povezanosti sa Munovom crkvom i
nekadanjeg saveznog premijera Milana Pania, jer, navodno, Mun kontrolie
farmaceutsku industriju. Gospodin Raki nije poricao da mu se obratila gospoa

Andrejevi, traei pomo u potrazi za sinom, ali je omalovaio sve njene

tvrdnje i, naravno, novinara koji je sa njom razgovarao. Deo polemike je tekao i na
stranicama NIN-a, a dravna televizija je jednu sektaku storiju iskoristila za
verbalni obraun sa nepodobnim Miloevievim ministrom Rakiem i
premijerom Paniem. U celoj prii je najvanije da je Vuk Andrejevi uspeo da
se izvue iz sekte, da je postao ragbista i da je zavrio Medicinski fakultet. Na
sektu ga podseaju samo fotografije iz tog vremena, na kojima ima ovalno lice, iako
je izuzetno mrav. Taj oblik lica - meseevo lice - imaju sektai koji duboko
ulaze u program sekte, pa zbog specifinih psihikih stanja dolazi do promena u
luenju kore nadbubrene lezde. Devojke koje su imale slino iskustvo,
svedoile su u emisiji da su gubile menstruaciju zbog stresova izazvanih oseanjem
krivice da ne izvravaju sve to sekta od njih zahteva.
U Biserima su najee gostovali momci i devojke koji su bili, ili su
jo uvek u sekti Hare Krina. Gost mi je bila i svetenica Maja Taka. Na
osnovu zakona o tampi, imao sam obavezu da razgovaram na televiziji sa njom.
Njena ivotna pria je gotovo identina priama momaka i devojaka koji su
odlazili u sekte, a da na poetku nisu znali gde i zato odlaze. Tipina pria:
partizanska, komunistika porodica, u kojoj je Tito Bog broj jedan a otac Bog broj
dva. Dobri studenti, aktivisti. Odlazak u hram u ustendilskoj ulici, muzika grupe
Nitjananda, kolaii, specifini mirisi, dozvola da radi ta eli i poinje odvajanje od porodice i dotadanjih prijatelja.
U gostima mi je bio i Daka - ime dobijeno u sekti - inae poznati muziar,
Sarajlija, nekadanji basista grupe Zabranjeno puenje. On je sa
zahvalnou priao o sekti koja mu je pomogla da pobegne iz kandi droge. Bila
je to potresna pria o momku iz meovitog braka koji ne pronalazi sebe u smutnim
vremenima, bei prvo u pakao droge, a zatim iz tog pakla izlazi zahvaljujui sekti!
Sasvim smireno je govorio o tada petogodinjem celibatu i neminovnosti
uzdravanja od seksa. Daka, po roenju Ognjen, oenio se i odselio u Sarajevo.
Ne znam kako danas razmilja o putu koji je proao.
Jedno vreme je pi-ar Hare Krine, ovek za odnose sa javnou, bila
Ljiljana Zurovac, novinarka iz Sarajeva, koja je poetkom devedesetih dola u
Beograd. Bila je izuzetno uporna, ali i izuzetno kulturna, u nastojanjima da se
demantuje sve vezano za Hare Krinu. Posebno je protestovala zbog svakog
napada na Maju Taka, Mahoderi - svetenicu hrama u ustendilskoj ulici.
Njen misionarski rad je trajao do trenutka kada je zloupotrebljen njen maloletni sin,
takoe pripadnik sekte. Tada me potraila, ali sa drugom namerom. elela je da
javnost obavesti o zloupotrebama i seksualnom iskoriavanju maloletnika. Htela
je da u emisiji svedoi o silovanju deaka, izmeu ostalog i njenog sina, kojima se
propagira da ive u celibatu, a zatim im svetenice uzimaju nevinost. Nisam
je pozvao u emisiju, jer sam smatrao da jedna osvetnika pria ne daje pravu sliku
o sekti.
Tri majke iz Novog Sada svedoile su o rasturanju njihovih porodica i, kako su
one smatrale, pogubnom dejstvu Pentekostne crkve. U gostima mi je bio i gospodin
Marinkovi, vrhovni svetenik ove crkve, koji je, naravno, sve porekao. Ali, nije
mogao da porekne i svoju problematinu prolost o kojoj je pisao pre nego to je
postao svetenik. Izmeu ostalog, pominjao je uee u Legiji stranaca, a bolji
poznavaoci tog tiva tvrde da se moe govoriti i o klicama satanizma u tom
periodu njegovog ivota. U smutnom vremenu dolazeeg rata, zavrio je u
Osijeku fakultet Pentekostne crkve, o kojoj je najbolje svedoio u Biserima
Aleksandar Herakovi, u jednom trenutku trei svetenik u ovoj crkvi, iji je

moto, kako on tvrdi - pare od stranih donatora, lanova ove sekte koji ulau u
Balkan.
Iako sam najee u emisijama govorio, zajedno sa svojim gostima, o
satanizmu i tome kako ga prepoznati, najvie problema sam imao zbog pisanja i
pominjanja transcendentalne meditacije. Posle jedne emisije u kojoj mi je gost bio
pokojni Aleksandar Seni - jedno vreme je bio savetnik ministra vera, sa nekoliko
strana sam opomenut i drugarski savetovan da pazim ta radim. Transcendentalna
meditacija je tada bila tesno povezana sa JUL-om, a novine su pisale koje sve
linosti iz okrilja JUL-a imaju duhovne uitelje. Jedna znaajna linost iz
politikog i biznis sveta tada bliska JUL-u, a i danas uspeno pliva u dosovskim
vodama, drugarski me je savetovala da se javim Jari Ribnikar, a to mi, kako je rekao,
preporuuje dr Mira Markovi. Kada su mi i na televiziji rekli da bi bilo dobro da
se javim gospoi Ribnikar, ja sam to i uinio.
Bio sam zaposlen u BIGZ-u, kao urednik Duge. Tamo su mi rekli da su iz
JUL-a zvali i protestovali, a direktor mi je savetovao da se izvinim gospoi Ribnikar,
jer je i moje zaposlenje dovedeno u pitanje. I danas mi nije jasno da li su svi oni koji
su me opominjali bili opinjeni snagom JUL-a ili je zaista sve bilo dramitino kako
su mi prenosili. Gospoa Ribnikar mi je poklonila Roman o TM-u i savetovala
da ne pravim emisije o sektama, jer je to izmiljena stvar. Ako i ima nekih problema
sa decom, poaljite ih nama u transcendentalnu meditaciju i mi emo im sigurno
pomoi. Savetovala mi je da bi izvanredan gost u emisiji Biseri bio Milija
Petrovi, duhovni uitelj transcendentalne meditacije, roen u srcu umadije,
iji je deda, kako mi je kasnije priao u emisiji, nosio ajkau i brid
pantalone.
U Biserima sam kao goste imao i ljude iz DB, Legije stranaca, ubice,
narkomane - i niko od njih nije traio da iz emisije bude izbaena ijedna re.
Takav je bio dogovor i sa Milijom Petroviem. U televiziji niko nije mogao da mi
kae kako je iz emisije nestalo itavih sedam minuta, a gospodin Petrovi mi je
tvrdio kako on ni od koga nije traio da emisija bude skraena. A izgubili su
se delovi u kojima smo razgovarali o politikom delovanju TM i Stranci prirodnog
prava, koja je imala predsednikog kandidata gospodina ilia i koja je u Crnoj
Gori imala vie glasova nego JUL. Za one koji se ne seaju, TM je kroz Stranku
prirodnog prava nudio izbavljenje Srbiji uz pomo dve hiljade jogi letaa.
Najzanimljiviji detalj vezan za emisije u kojima sam razgovarao o sektama vezan
je za slubenika jedne ambasade u Beogradu, koji mi je priao dok sam ekao
vizu. Rekao mi je da redovno gleda emisije o sektama i da mu je ao to kao
slubenik strane ambasade u Beogradu ne moe da bude moj gost i objasni kako je
JUL, u stvari - sekta. Tvrdio je da je JUL postavljen na principu sajentologa i da je
novac vrhovni bog sekte. U jeziku tada aktuelnih duhovnih uitelja JUL-a on je
prepoznao jezik sajentologa, a krunski dokaz mu je bio dnevnik dr Mire Markovi u
Dugi. Tada je u jednom nedeljniku objavljen, kao dodatak novinama, program
sajentologa u kome su se mogle proitati misli Rona Habarda, osnivaa
sajentologa, sekte koja je zabranjena u Nemakoj i jo nekim evropskim zemljama,
pa su znatieljnici mogli da se uvere u tvrdnje stranog diplomate.
VANJA BULI
2
. (http://www.svetozarradisic.com/).

 ,
.
,
, .

, .
, , .
.

, :



,
, ,
, ,
.
,
.
,
, ,
.
,
().

20.
,
.
, 6. 1943,
, ,
: ;
; .
.

. .


(Tavistock).
-
,
.
, , ,
,
, .

Tavistock Institute Stanford Research

 ,
. , ,
: ... .
,
, Global 2000 Report,
, :
: .
,
(, ) .
1996.
70 56
1987. .
, ,
.
,
, ,
. ,
,
,

,
. 1991.
Human Relations
,

, .
, ,
New Age,
,
, 1961. , ,
: ,
,
, .
,
, ,
, ,
. , ,
.

,
, .

. ,
,
", .
" . ,
, 327 .

 , ,
.
.
(
),
,
.
(),
.

, " ,
. ,

.
(
)
,
- ,
().

.


( ),
( "
").
( } .
, , , ,
.
, .

,
.
:
, .
, .

, , ,
,
, .
:
1. ,
,
2. , , ( 6

.)
3. ,
4. , ,
.
,


,
.

?
, , ".

, ".

,
,
.
.

RAZOTKRIVANJE BIBLIJE: Papin savetnik otkriva prevare i falsifikate u
Bibliji
Visoko cenjeni penzionisani svetenik, koji je 17 godina (1980-1997) bio papin
savetnik, otkriva biblijsko falsifikovanje i prevaru.
Dr. Mihael Ledvih je postao uven kao katoliki teolog koji je dobio meunarodna
priznanja za akademska i profesionalna dostignua. Cenjen je profesor Bogoslovske
sistemike, predsednik univerziteta Miamot u Irskoj (Nacionalni univerzitet Irske) i
punih 17 godina je vrio dunost Papinog savetnika u meunarodnoj komisiji svete
stolice.
Kad je bio na vrhuncu karijere, on se povukao i poeo da stremi ka drugaijem
duhovnom ivotu sainjenom od skromnosti, samopoznaje i duhovne
transformacije.
Mislim da je veina mojih savremenika retko prouavala iste stvari kao i ja, iako su
sigurno bili svesni o tim stvarima kao i ja. Bilo je mnogo ljudi na znaajnim
pozicijama u crkvi koji su razmatrali nesuglasice i veina njih je poela da se
suprotstavlja verskom autoritetu. Ovo su stvari koje su se oduvek deavale u istoriji
hrianstva.
Jednog dana sam razgovarao sa jednom osobom koja je drala do vanosti trenutne
verske istine. Pitao sam: Gde mogu da se nadam da u nai jevanelja iz Novog
Zaveta? Dozvolite mi da neto predloim.
Idite do vatikanske biblioteke i pogledajte najstariji rukopis Novog Zaveta koji
imamo, poznat kao kodeks Vatikanus, koji je verovatno jedna od Biblija koju je
naruio Konstantin.
Drugi rukopis koji treba da vidite je u Britanskoj biblioteci pod imenom Kodeks
Sinaitikus, pronaen na planini Sinaj u manastiru Svete Katarine.

Pogledajte ova dva teksta, oba iz IV veka i pokuajte da pronaete uvenu priu u
kojoj Isus spasava gospu koja je kamenovana zbog preljube u osmom poglavlju
jevanelja po Jovanu. To je veoma mona pria, ali nije ni u jednom od tih rukopisa
to znai da je pria ubaena u Novi Zavet poetkom IV veka, ako ne i kasnije. Mogu
da vam dam stotinu drugih primera.
Slinost izmeu Bude i Isusa
Buda je roen od device Maje, za koju je smatrano da je Kraljica nebesa.
Bio je kraljevskog porekla i bio je princ.
Na njegovom roenju se pojavila udesna i mona svetlost.
Posle Budinog roenja, tiranin Bimbasara je naredio pokolj novoroenadi.
Kada je Buda bio beba, svetac je prorekao da e biti veliki, kao Simeon za
Hrista (lk 2:25-35)
Kao dete je poduavao svoje uitelje.
Kad je Buda predstavljen u hramu, idoli padoe pred njim.
Poeo je potragu za prosvetljenjem u 29-oj godini.
Smrskao je zmijinu glavu.
Buda je iskuavan od Mare, zla koje mu je nudilo vlast nad univerzumom.
ajkamuni Buda je imao 12 uenika koji su pripovedali dok su putovali.
On je reformisao i zabranio poklanjanje idolima, bio je seja rei i
pripovedao o uspostavljanju kraljevstva pravednosti.
On je izvodio uda i udesa, leio bolesne, nahranio 500 ljudi iz male korpe
kolaa i pomagao uenicima da hodaju po vodi.
On je propovedao Besedu na gori i uio ednosti, umerenosti, toleranciji,
saoseanju, ljubavi i jednakosti svih.
On je preobrazio planinu.
Buda je doekan u svom rodnom gradu sa trijumfalnom dobrodolicom.
Idat je od strane uenika koji je predvodio ostale da ga ubiju.
Neki od njegovih progonitelja su mu postali uenici.
Ogroman zemljotres se dogodio posle Budine smrti.
Buda je bio razapet, tri dana stradao u paklu, a onda vaskrsao.
On se uzneo do Nirvane ili nebesa.
Buda je bio nazivan Dobri pastir, Tesar, Beskonani i Veni i Veliki
doktor.
On je bio Spasitelj sveta i Svetlost sveta.
Slinost izmeu Krine (oko 1200.godina pre nove ere) i Isusa
Krina je inkarnacija boga sunca Vinua koji se budi ili uzdie za vreme
zimske kratkodnevnice.
Krinu je u tali rodila devica Devaki (Jedina Boanstvena).
On je bio kraljevskog porekla i princ.
Krina je Kralj Jadusa.
Kao i hrist, koji je po tradiciji roen u peini, i Krina je roen u peini nalik
na tamnicu.
Posle roenja, beba Krinu, je stavljena u korpu za odvajanje kukuruza ili
drugim reima, u jasle.
Velike naznake i udesa su pratile Krinino roenje, ukljuujui pojavu sjajne
zvezde.

Njegovom roenju su prisustvovali aneli, mudraci i pastiri i on je

predstavljen sa poklonima, ukljuujui zlato i tamjan..
Njegov ouh je bio u gradu radi plaanja poreza kada je Krina roen.
Bog-junak je bio progonjen od tiranina koji je naredio pokolj novoroenadi.
Dete Krina je bio preneen preko reke.
Jo kao deak, inio je uda i udesa, i bio slavljen kao boanska inkarnacija.
Pastiri su ga oboavali kao Boga.
Krina je iskuavan u divljini od strane raznih zloduha, pre nego to je
zdrobio zmijinu glavu.
On je vaskrsao dete iz mrtvih, leio gubavce, gluve i slepe.
Krina je propovedao veru U Boju ljubav prema oveku i u milost i
pratanje koje proizilaze iz nje.
Krina je udesno nahranio mnoge.
Ziveo je siromano i voleo je siromane, ponizno je prao noge gostima.
Kao i Isus, neprestano je ispoljavao svoju boanstvenost, a zatim je negirao.
On se preobraavao pred svojim uenicima.
Krina je pomazan uljem od strane ene jer je umesto nje poneo up masti.
Krina je imao omiljenog uenika pod imenom Arjuna ili Ar-Jouan.
Smokva ili bananino drvo su isticani u mitovima o Krini koji se predstavlja
kao bog koji koraa ka smokvinom drvetu gde izgovara neku vrstu alegorije.
Tradicija smatra da je Krina umro tako to su mu pogodili nogu ispod
smokvinog drveta, to je dovelo do tvrdnji da je strelom prikucan za drvo ili
razapet.
Posle smrti, on se uzdigao na nebo gde i dalje ivi.
Meugorje 30 godina arlatanstva

U svjetlu ponavljajuih ustrih polemika oko fenomena Meugorje objavljujemo

tekst kolumniste Gorana Pande s bosansko-hercegovakog portala Tacno.net od
prije dvije godine.
Sve je poelo 24.06.1981. godine, kada su dvije djevojke, Ivanka Ivankovi i
Mirjana Dragievi, prema vlastitoj prii, prilikom potrage za ovcom na brdu
Crnica pokraj Meugorja, poznatijem kao Podbrdo, navodno doivjele ukazanje
Djevice Marije. U nadolazeim danima je ukupno estero djece tvrdilo da imaju
svakodnevna ukazanja, a jo dvoje kako uju Gospin glas.
Gospino predomiljanje
Iako su djeca prvobitno tvrdila da je posljednje ukazanje Gospa najavila za
03.07.1981., iz nikada utvrenih razloga navodna Gospa se predomislila, te ukazanja
traju do dana dananjeg i nastavljaju se na neodreeno. Vicka Ivankovi tvrdi da
doivljava svakodnevna ukazanja, Mirjana Dragievi svakog drugog u mjesecu,
Marija Pavlovi svakog 25-og, Ivan Dragievi svakoga dana, Ivanka Ivankovi
jednom godinje, te Jakov olo jednom godinje, za Boi.
estero vidioca su do sada ukupno zabiljeili preko 40 000 ukazanja, to
meugorski fenomen ini ubjedljivo prvim u svijetu po brojnosti, u odnosu na sline
kranske fenomene svijetu (najpoznatiji: Lourdes 18 ukazanja, Fatima 6).

Michael Davies, autor knjige Meugorje The Definitive History, smatra da je

razlog za ovako dug kontinuitet odravanja prie o ukazanjima, tenja vidioca i
njihovih duhovnih mentora da se osigura priliv hodoasnika turista, koji Meugorju,
osobito vidiocima, donose viemilionske profite svake godine.
Lani iskazi
Pria o Gospinim ukazanjima u Meugorju, od poetka je graena na kontradikcijama
i laima. Dvije djevojice, Mirjana i Ivanka, prve navodne vidjelice, su pod
zakletvom mostarsko-duvanjskom biskupu aniu priznale (izvor: Izjava o
Meugorju Biskup ani 1990. godine, paragraf 5), da u noi prvog ukazanja nisu
traile ovcu, ve se sakrivale od roditelja kako bi zapalile cigaretu. Oigledno se, po
uzoru na legendu o djeci-pastirima iz portugalske Fatime, koji su (prema crkvenom
stavu) 1917. godine viali Djevicu Mariju, izmislila i do danas odrala pria o potrazi
za ovcom, jer pravi povod etnji ne zvui dovoljno kranski.
Kako je Vicka hvatala Isusa
Tzv. vidioci su tvrdili da tokom ekstaze, prilikom ukazanja Djevice Marije, ne vide
i ne uju nita oko sebe. Fra Janko Bubalo je 1983. uradio intervju sa jednom od
vidjelica, Vickom Ivankovi, u kojem ona kae:
Vidimo Djevicu Mariju, ali ne vidimo i ne osjeamo nita drugoim ponemo da
molimo, zid nestaje, sve nestaje.
Jednu takvu ekstazu / viziju je 14.01.1985. godine snimio kanadski parapsiholog i
tadanji profesor na teolokom fakultetu u Montrealu, Louis Blanger.
Navodnom ukazanju je prisustvovao i mladi Francuz Jean Louis Martin, koji je tokom
viemjesenog boravka u Meugorju poeo sumnjati u iskaze vidioca i njihovih
duhovnih voa, lokalnih fratara, stoga je odluio sam testirati vjerodostojnost
ukazanja.
U jednom trenutku je uinio nagli pokret rukom prema oima Vicke Ivankovi, kako
bi provjerio da li djeca stvarno ne vide nita oko sebe. Na zaprepatenje prisutnih,
Vicka je reagirala.
Petnaestak minuta kasnije u prostoriju se vraaju Vicka i jedan od duhovnih voa
vidioca, fra Ivica Vego, pokuavajui uvjeriti profesora Blanger-a da Vicka nije
vidjela nikoga u prostoriji, ve da je reagirala zato to joj se u jednom trenutku uinilo
(ba kada je Jean Louis mahnuo rukom) da e mali Isus ispasti iz ruku Djevice Marije,
te ga je ona, navodno, krenula uhvatiti.
Hercegovaki sluaj
Upravo je Ivica Vego, zajedno sa drugim duhovnim voama vidioca, bio u sreditu
afere koja je potresala crkvu u Hercegovini od 60-ih, kulminirajui poetkom 80-ih
godina prologa stoljea, zbog spora o nadlenosti nad upama izmeu hercegovakih
franjevaca i mostarske biskupije.

Da bi se u potpunosti shvatile okolnosti u kojima se javlja pria o meugorskim

ukazanjima, potrebno je vratiti se malo dalje u prolost. 1846. godine, Sveta Stolica
uspostavlja apostolski vikarijat u hercegovakom misijskom podruju. Prvi vikari bili
su franjevci, na iji se zahtjev 1881. godine obnavlja mostarsko-duvanjska biskupija.
Za biskupa je izabran fra Pakal Buconji sa zadaom da odreeni broj upa popie,
pripremi za predaju na upravu biskupijskom kleru (kojem po crkvenom ustrojstvu
pripada pravo voenja upa), te spisak dostavi na odobrenje Svetoj Stolici. Spisak je
dostavljen, a dogovor o tome koje upe franjevci trebaju predati biskupijskom kleru,
odobrio je papa Leon XIII. 1899. godine. Ova odluka, meutim, sve do danas nije u
potpunosti sprovedena.
1968. godine Sveta Stolica nareuje hercegovakim franjevcima da predaju 5 upa u
nadlenost mostarske biskupije, to samo djelimino izvravaju, predavi dvije.
Nakon godina pregovaranja, 1975. godine, Sveta Stolica izdaje Dekret o podjeli upa
u Hercegovini (Romanis Pontificibus), 06.06. 1975. kojim se propisuje da polovica
mostarsko-duvanjske biskupije dolazi pod pastoralnu brigu franjevaca, a druga
polovica pod brigu biskupijskog sveenstva. Ovaj Dekret lokalni franjevci javno
odbijaju, nakon ega Vatikan donosi niz kazni (1976. i 1979. godine) oduzimajui
hercegovakim franjevcima nezavisnost (stavljajui ih pod direktno tutorstvo vrha
Reda, ad instar) i pravo na uestvovanje u izborima vrhuke Reda. (izvor: Izjava o
Meugorju Biskup Pavao ani 1990. godine, paragraf 23).
Godinu dana prije meugorskih ukazanja, 1980. godine, mostarsko-duvanjski
biskup Pavao ani, donosi odluku o osnivanju nove upe u Mostaru i reduciranju
veliine postojeih franjevakih upa. Ovome se estoko protive neki hercegovaki
franjevci, posebno mostarski kapelani Ivica Vego i Ivan Prusina. Vego i Prusina su
izbaeni iz Reda i suspendirani a divinis u skladu sa uputama Svete Stolice. 1993.
godine je ova odluka ponitena zbog proceduralne greke, to nije mijenjalo
posljedice u Veginom sluaju, jer je prekrio pravila stupivi u vezu sa izvjesnom
asnom sestrom, Leopoldom, s kojom je dobio dijete i oenio je. Prusina je preselio u
Njemaku i nije mu dozvoljeno obavljati sveenitvo u Hercegovini.
Na vrhuncu napetosti izmeu neposlunih franjevaca na jednoj strani i mostarskoduvanjskog biskupa ania, odnosno Svete Stolice na drugoj, estero meugorske
djece poinje da svjedoi Gospinim ukazanjima.
Obzirom da su upravo ukazanja i navodne Gospine izjave koritene u sukobu
neposlunih franjevaca protiv biskupa ania, opravdane su sumnje da je cijela pria
o Gospinim ukazanjima zapravo fabrikacija lokalnih franjevaca, dok su djeca,
prvobitno manipulirana, vremenom nala vlastiti finansijski interes u fabrikacijama.
Gospa protiv biskupa ania
Vidjelica Vicka Ivankovi, kontakte sa Gospom uredno biljei u rokovniku. Iz tih
zapisa se moe vidjeti da u sporu biskupa i franjevaca, Gospa nedvosmisleno
zauzima stranu pojedinih franjevaca.
Datuma 19.12.1981. godine pie:

Pitala sam za hercegovaki problem, posebno na ono to se odnosi na Fra Ivicu

Vego. Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup ani, za Fra Ivicu Vegu je
rekla da on nije kriv.
03.01.1982.
Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar
Nek ostane!Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Nee ni on vazda biti biskup.
Pokazat u ja pravdu u kraljevstvu.
11.01.1982.
Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i
Gospa je ponovila dva puta ono to je prije rekla.
20.01.1982.
Juer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je moe li izmoliti jedan Oena za njih
dvojicu. Odmah je rekla: Moe. I poela je moliti
Javno sotoniziranje biskupa ania, povodom njegovog spora sa pojedinim
franjevcima otilo je tako daleko, da vidioc Ivan Dragievi, u pismu namijenjenom
biskupu, prenosi prijetnje od Gospe:
Poruka za mons Pavla ania.
Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima Jakovom, Marijom, Ivicom.
Nakon to mi je odgovorila na neka pitanja za bolesnike poela mi je sama govoriti o
Vama, Oe Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: Reci O. Biskupu da od njega
traim hitno obraenje prema dogaajima u upi Meugorje, da ne bi bilo kasno.O
Biskup glavni je otac svih upa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini. Zato
od njega traim obraenje, ovim dogaajima. aljem mu predzadnju opomenu. Ako se
ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari ovo to
mu poruujem znai da nije pronaao put moga sina Isusa.
Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uruim.
Pozdravljam Vas mnogo
Ivan Dragievi
Bijakovii, 21. 06. 1983.
Izvor: Ogledalo Pravde Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i
porukama u Meugorju
Gospa izdaje graditeljsku dozvolu

Osim to je, prema tvrdnjama vidioca, zauzela stranu prilikom svae unutar jedne
lokalne biskupije, navodna Gospa se bavila i drugim kljunim pitanjima za
ovjeanstvo, poput hotelijerstva u Meugorju.
1994. godine, obitelj (N.N.) porijeklom iz Hrvatske, namjeravala je podii Pastoralni
centar u Meugorju (hotel od stotinjak kreveta sa kapelom i prihvatilitem za
hodoasnike). S tim u vezi, obratili su se vidjelici Vicki, kako bi upitala Gospu
kada je pravi trenutak za izgradnju. Nakon dva odlaganja, Vicka napokon prenosi
dobre vijesti(02.12.1994.):
Ja sam sino pitala Gospu za vas i ona kae da moete polako poeti sa gradnjom.
Puno pozdrava i ja molim za vas. Vicka.
(Izvor: Ogledalo Pravde Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i
porukama u Meugorju, str. 98.
Obitelj je zamolila jednu zajednicu iz Nizozemske za posudbu novca potrebnog za
izgradnju hotela, nakon ega spomenuta zajednica alje faks jednom od duhovnih
voa vidioca, Slavku Barbariu, sa pitanjem: Je li Vicka u Marijino ime rekla
obitelji N. N. Sada moete polako poeti sa gradnjom?
Prije nego je fra Slavko odgovorio na faks, javila se osobno vidjelica Vicka, jer je
primjetila da zajednica oklijeva posuditi novac za izgradnju hotela. Pismo u izvornom
obliku, uz sve gramatike greke, glasi:
Meugorje 19.03.1995.
Cjenjeni i potovani prijatelji! Ve jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N.
N. i njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me moda niste dobro razumjeli, a
ujedno sam na neki nain i malo zauena da preko Gospinih Majke Boje poruka
traite i neije druge. Kada Gospa Majka Boja odobrava i naglaava poetak radova
na izgradnji objekta onda neznam emu vaa sumlja i traenje nekakvi naknadni
poruka i odobrenje od obini ljudi. Gospa Majka Boja je preko mene dala
odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Meugorje i ukaznja GospeMajke
Boje neznam emu sumlja. Ja vam od srca elim sretan poetak gradnje i zajednike
suradnje.
Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka
Gospa protiv mjeovitih brakova
U upnoj Kronici ukazanja kroniar je biljeio razna pitanja obinih ljudi upuena
Gospi, kao i njene odgovore. Tako 18.08.1982. biljei zanimljiv odgovor na pitanje
djevojke koja se namjerava udati za pravoslavca. Preko vidjelice Mirjane Gospa
odgovara:
U mojim i Bojim oima sve je jednako. Nije jednako za vas koji ste se razdijelili.
Bolje je onda, ako je mogue, da se ne udaje za toga, jer e trpjeti ona i djeca, teko e
moi ivjeti na putu vjere

U kritici meugorskog fenomena , aniev nasljednik, biskup Ratko Peri, osvrnuo se

izmeu ostaloga na ovo pitanje:
Ukazanje nagovjeuje da e ta katolkinja, uda li se, imati djece, i da e trpjeti i
ona i njezina djeca zbog mjeovite enidbe. Hoe li mu trpjeti? Zar sve katolkinje
koje se udaju za katolike ne pate u ovoj suznoj dolini? I oni i one i djeca? Za ovakav
odgovor ne trebaju svakodnevne nadnaravne objave, tajne, poruke i ukazanja!,
te kao konani zakljuak dodaje:
Je li to samo psihogena proizvoevina djeje mate i psihe? Ili je neka udnovata sila
uplela svoje prste u ovaj fenomen? Jedno je za sada sigurno: ovakve izreke i poruke
ne smiju se pripisivati Blaenoj Djevici Mariji, kao to glase i slubene crkvene
izjave: ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.
Profesionalni vidioci i arlatanski biznis
Ve su tri crkvene komisije odbacile meugorski fenomen kao fabrikaciju
(izmiljotinu), a isti ishod se oekuje i od etvrte, nedavno formirane, sa ciljem
ponovnog ispitivanja vidioca. Brojni su razlozi za negativan vatikanski stav spram
Meugorja, od kojih je samo mali dio naveden u ovome tekstu. Jedan od osnovnih
razloga, pored svih kontradikcija i lai izgovorenih od vidioca, je taj, da se niko od
njih nije posvetio crkvenom ivotu, vjeri, ve su navodne kontakte sa Gospom dobro
unovili postavi profesionalni vidioci. Dodatni razlog za apsolutno nepovjerenje
spram vidioca od strane Vatikana je i taj, da su tokom zadnjih 30 godina njihovi
duhovni vodii, lokalni franjevci, svi kanjeni, ili suspendirani, zbog krenja nekog od
crkvenih zakona.
Sami vidioci, uprkos injenici da osim vianja Gospe veinom nisu zaposleni,
postali su imuni graani u posjedu raskonih nekretnina i bogatih bankovnih rauna,
dok se Meugorje iz nerazvijene provincije pretvorilo u svjetsku turistiku
destinaciju. Tipian je primjer Ivana Dragievia , koji uspostavlja novi
pojamreligijskog nepotizma. Dok po svijetu prenosi Gospine poruke, njegova ena,
biva Miss Massachusetts, Loreen Murphy, rukovodi turistikom agencijom za
hodoasnike u Meugorje.
U pismu napisanom Fr. Hugh Thwaites-u 17.08.1987. godine, biskup Pavao ani
navodi da su ukazanja u Meugorju plod izmiljotine, prevare i neposlunosti spram
crkve, te da je osnovni motiv svega novac, ono to inspirie vidioce.
Ma koliko finansijska injekcija, od strane oko milion hodoasnika godinje, bila
pozitivna stvar za Meugorje i Bosnu i Hercegovinu uopte, zaraivati na mukama
bolesnih, kojima se obeava ozdravljenje u Meugorju (navodno oko 400 natprirodnih
lijekova postoji u Meugorju niti jedan nije dokazan), ne samo da je pogreno, ve
bi trebalo biti i zakonski kanjivo. Autor knjige Meugorje The Definitive
History, Michael Davies, navodi primjer djevojke kojoj su doktori 1983. godine
dijagnosticirali rak i preporuili operaciju uklanjanje dojke. Djevojka je
konsultovala vidioce, te su je oni savjetovali da nema potrebe za operaciju. Umrla je
u velikim bolovima iste godine.

Mogue da neki vjernici katolici, atak na meugorski fenomen smatraju

blasfemijom. Meutim, teko je zamisliti goru blasfemiju i izrugivanje samoj
(kranskoj) religiji, od pripisivanja preko 40 000 besmislenih poruka, putem kojih se
prijeti biskupu, izdaju graditeljske dozvole, rjeavaju lokalne svae i izvlai
finansijska korist, simbolu religije, Djevici Mariji.
U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja Gospina poruka, 25.06.2011. :
Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevinjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno
je moje srce gledajui ljubav i radost u ivljenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali,
ali ekam i traim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Pribliite se jo vie
djeice mom Bezgrjenom srcu da vas sve mogu voditi prema vjenosti. Hvala vam
to ste se odazvali mome pozivu.
Poruuje Marija Pavlovi iz esterokatne palae u Italiji.
Autor: Goran Panda
Vatikan gasi Meugorje?
April 9, 2010
Marko Lopuina | Panika u najveem katolikom svetilitu u Evropi! Posle optube
Svete stolice da je ukazanje Gospe u Meugorju prevara, katoliko svetenstvo u ovoj
upi krivicu prebacuje na izoptenog fratra Tomislava Vlaia, dok zvanini Kaptol o
itavom sluaju i dalje uti.
Pred novu turistiku sezonu Hrvati su jako zabrinuti, jer je iz Vatikana stigla
neprijatna vest da e papa Benedikt XVI da tokom prolea, odmah iza Uskrsa, da
prispita verski status najveeg hrvatskog svetilita Meugorja. Naime, papa Benedikt
XVI eli da osvetli i proui jednom zauvek ukazivanja Device Marije u Meugorju.
Vatikanska tampa pie da je papa je jo dok je obavljao funkciju prefekta
Kongregacije za nauk vere, skeptian prema verodostojnosti ukazanja Gospe u malom
hercegovakom mestu. U kritici, koju su Sveta stolica i papa Benedikt XVI krajem
jula 2009. uputili crkvi u Meugorju, govori se o manipulaciji svesti, to navodi na
zakljuak da je itav meugorski fenomen jedna velika politika manipulacija.
- Vatikan nikad nije potvrdio ukazanja Device Marije u Meugorju koje je za tri
decenije obilo 30 miliona hodoasnika iz celog sveta, niti je dao zvanian blagoslov
najposeenijem hodoau u Evropi. Zbog toga je Vatikan sredinom marta formirao
meunarodnu komisiju za ispitivanje fenomena prikazivanja Gospe u Meugorju
izjavio je kardinal Kamilo Ruini, generalni vikar Rimske biskupije i prvi predsednik
Meunarodnog poverentva za Meugorje.
Pred Uskrs u Vatikanu je odrana prva konstitutivna sednica Meunarodnog
poverentva od 17 lanova koje e istraivati fenomen Meugorja. Meu lanovima
ovog istranog tela Svete stolice nalaze se petorica kardinala, dva prefekta
kongregacija, pet vetaka i etiri eksperta. Poverentvom predseda Kamilo Ruini,
bliski suradnik pape Benedikta XVI, iji su pomonici kardinali Jozef Tomko, prefekt
Kongregacije za irenje vere i Huan Heranc Kasado, poasni predsednik Papinskog

vea za zakonske propise. A hrvatsku stranu e zastupati dvojica kardinala,

vrhbosanski nadbiskup Vinko Pulji i zagrebaki Josip Bozani, koji e da odluuju o
sudbini Meugorja.
Na inauguracijskom sastanku kardinal Ruini izloio je program rada, koji predvia da
ovo poverentvo da svoj struni i verski sud o fenomenu Meugorja starom gotovo 30
godina. Konani izvetaj e se dostaviti Kongregaciji za nauku vere Svete Stolice,
koja e doneti odluku da li je Meugorje zaista svetilite katolika ili je samo mesto za
varanje vernika, koje treba zatvoriti.
- Sveta stolica nikad nije potvrdila ukazanja Device Marije u Meugorju. Prema
saoptenju Vatikana izdatom u nedelju, 26. jula 2009, papa Benedikt XVI rainio je
katolikog svetenika Tomislava Vlaia, odgovornog za uspostavljanje kulta
Bogorodice u Meugorju. Poglavar Katolike crkve je fratru Vlaiu zabranio vrenje
svetenikih dunosti i davanje bilo kakvih izjava o meugorskom fenomenu. Bila
je to posledica injenica da se fra Tomislav Vlai nije odazvao istrazi koja je protiv
njega pokrenuta i jer nije potovao odluke Kongregacije Svete stolice za nauk vere
koja je mu je 2008. godine ukinula kanonski status, zabranila rad njegovog udruenja
Kraljica Mira i odredila mu kuni pritvor u manastiru u Lombardiji rekao je
kardinal Kamilo Ruini, predsednik Meunarodnog poverentva za Meugorje
lanovima ovog tela.
Kritiki stav prema Meugorju u crkvi postoji ve decenijama i javno je iznoen i
1991. a potom i 2008. godine. Biskup Ratko Peri iz Mostara je u vie navrata
kritikovao fratra Tomislava Vlaia. A samo godinu dana od kako je papa Benedikt
XVI zvanino osudio fra Tomislava Vlaia, tvorca ukazanja Bogorodice za prevaru i
Meugorje kao lano svetilite, Sveta stolica je reagovala osnivanjem istranog
organa, to je u mnogome iznenadilo lokalni upni ured u itluku, ali i katoliku
crkvu u Hrvatskoj. Hrvati strepe da Meugorje moe da bude zatvoreno. Kada smo
upnika Ivana eara upitali za komentar odluke Vatikana da su ukazanja prevara i da
e specijalna komisija Svete stolice da proveri istinitost meugorskih vienja i
prokazanja Gospe, preutao je pravi odgovor.
- Mi nismo ovde da bismo dali presudu o tome jesu li ukazanja istinita ili ne. Mi ovde
samo sluimo ljudima koji dolaze, sluamo njihove ispovedi i dajemo im
duobriniku pomo rekao nam je upnik Ivan ear.
Neosporna je injenica da je od ukazanja Gospe u Meugorju ovo mesto za 29 godina
posetilo preko 40 miliona hodoasnika. Mnogi su upravo ovde doiveli versko
iskuenje i duhovno prosvetljenje. Takvima, kau itluki fratri, nisu potrebni
materijalni dokazi da se Gospa zaista tamo ukazala, jer ljudi vole da verovati u uda.
- Meugorje nije kua podvale i prevare. Nai vidioci Gospe su asni ljudi, koji su i
danas jako privreni veri. Oni su sami otkrili meugorsku Gospu. Dakle, vidioci nisu
bili voeni, nagovarani ili usperavani. Nisu manupulisani, niko ih nije uvodio u posao
ili uio ta da govore. Nema prevare u Meugorju, ja vam garantujem. Uostalom,
nama nita nije zabranjeno. Mi funkcioniemo sasvim normalno pokuao je da nas
ubedi fra Tomislav Pervan.

Fra Tomislav Pervan, vikar i istoriar upnog ureda u Meugorju kae da u katolikoj
upi radi deset svetenika. I da se oni u crkvi svetog Jakova odre godinje 1,5 milina
priea. Toliko jo turista godinje poseti hram, brdo Krievac sa velikom krstom i
Podbrdo, mesto pojavljivanja Gospe. Sve to donosi ogromnu zaradu optini itluk, ali
i Rimokatolikoj crkvi Hrvatske.
- Mislim da je glavni razlog sukoba Vatikana i franjevca Tomislava Vlaia
neskrivena elja ovog fratra da postane katoliki svetac. Vlai je, naime, jo 1984.
godine tvrdio kako je doivio jedno od ukazanja u kojem mu je Bogorodica poruila
da je on ivi svetac. Tomislava Vlaia je Pavao ani, tada mostarsko-duvanjski
biskup nazvao svetim kreatorom meugorskog fenomena. Potom je Vlai tvrdio da
se njemu osobno Gospa ukazala oko 40.000 puta. Papa Jovan Pavle mu nije verovao,
ali ga nije dirao, dok je papa Benedikt lino izrazio sumnju u svevinje sposobnosti
fra Tomislava. I zato je papa odluio da sprei Vlaia da sebe proglasi za sveca
kae Antonio Masaro, katoliki vernik iz Rima, kog smo zatekli u porti crkve svetog
Jovana.
Ovog puta papa Benedikta XVI je da odluio da fratar Tomislav Vlai mora da proe
kroz proces ekskomunikacije, a Meugorje kao svetilite kroz versku proveru.
- Kritika Vatikana se ne odnosi na Meugorje i na svetenstvo u hramu svetog Jakova.
To je atak Svete stolice lino na fratra Tomislava Vlaia, jer je poinio greh,
navodno je imao enu i dete brani se fra Tomislav Pervan iz upnog ureda i otkriva
da je turistima i novinarima strogo zabranjen ulaz na imanje Tomislava Vlaia, kao i
fotografisanje njegovog franjevakog dvorca, koji se nalazi u itlukoj upi.
Upravu katolike upe u Meugorju, meutim, brine i napad koji posle Vatikana
dolazi iz Sarajeva. Naime, Katolika crkva u BiH, kojoj Meugorje teritorijalno
pripada, kritikuje ve godinama ovo svetilite zbog manilupacije vernicima i politike
konotacije, koju namee Federaciji. Takav stav je svojevremeno iznosio biskup Ratko
Peri, zbog ega su ga katolici i fiziki napadali. I u seditu Rimokatolike crkve u
Hrvatskoj ima biskupa koji tvrde da Meugorje treba demistrifikovati, a fratra Vlaia
osuditi, jer je protiv njega sakupljeno ak 20.000 optuujuih dokumenata. Meutim,
zagrebaki Kaptol se zvanino ne izjanjava, iako je u Meunarodno poverenitvo
Vatikana delegirao dva hrvatska kardinala.
- Vatikan jo nije zabranio hodoaa pojedinaca i turistike posete Meugorju. Tako
da nema rei o tome da e se nae svetilite ugasiti sa strepnjom kae fra Tomislav
Pervan.
NAPAD ZBOG SVETENIKA PEDOFILA
U Meugorju ima, meutim, svetenika i vernika, koji ne veruju da je akcija Vatikana
usmerena direktno protiv ovog katolikog svetlita u Hrvatskoj, ve da je ovaj napad
Svete stolice samo jo jedan skandal kojim narod treba da se hrani. Masimo ovani,
fratar iz Milana, koji svake godine pred Uskrsk dolazi u Meugorje to glasno i kae:
- Svetu stolicu i Svetog oca potresaju sluajevi seksualnog zlostavljanja dece, koji su
poinili svetenici Rimokatolike crkve u Italiji i Irskoj. Otac Gabrijele Amort, glavni
isteriva avola Rimokatolike crkve, izjavio je da su pedofilija i seksualni skandali

koji potresaju crkvu dokaz da se neastivi ubacio u Vatikan. To je toliko uznemirilo

Vatikan, da je papa Benmedikt XVI morao lino da se izvini rtvama, svim vernicima
i svetskoj javnosti. I da bi se skrenula panja sa tog zla, Sveta stolica je krenula u novi
napad ne Meugorje, ne bi li i tu otkrila avola!
Kako je pisao britanski Tajms, papa Benedikt XVI je bio umean u prikrivanje
pedofilskih skandala u Nemakoj. Dok je bio kardinal Racinger, dananji papa je
saznao za sluaj svetenika iz Bavarske koji je 1980. prisilio jednog deaka na oralni
seks. Svetenik je premeten u drugu biskupiju. est godina kasnije isti svetenik je
ponovio zloin, ali je dobio samo uslovnu kaznu. U Nemakoj je otkriveno vie od
170 sluaja prikrivanja pedofilskih skandala koji su poinili svetenici. U Austriji je
pokrenuta istraga posle tvrdnji da su svetenici zlostavljali decu iz uvenog hora
Beki deaci. Zlostavljanja je bilo i u vajcarskoj i Holandiji. Pravosue Vatikana
je od 2001. do 2010. razmotrilo oko 3.000 optubi za pedofiliju, poinjenu u
poslednjih 50 godina, protiv svetenika.
- Vatikan je osudio pokuaje da papa Benedikt XVI bude doveden u vezu sa
skandalom oko zlostavljanja dece. Papine mere protiv svetenika pedofila nee se
odraziti samo na Irsku, ve e imati mnogo ire implikacije. Papina poruka iskazuje
kajanje za in koji je sam Benedikt XVI ve okarakterisao kao sramno i gnusno
ponaanje nekih svetenika otkriva milanski svetenik Masimo ovani.
Primetno je, meutim, da Rimokatolika crkva u Hrvatskoj uti i u sluaju Meugorje
i u sluaju pedofilije katolikih svetenika. U prvom sluaju Kaptol se brani da nije
nadlean za svetilite u BiH, a u drugom sluaju se javnosti alje poruka da hrvatsko
svetenstvo ne pati od pedofilije.
GNEZDO NACIONALIZMA
Na osnovu saznanja dobijenih iz privatnih razgovora sa Hrvatima i nekih pisanja
moglo bi se zakljuiti da je Meugorje masovan pokret koji opravdava krvava nedela
poinjena, u prvom redu, prema Srbima.
- Fenomen Meugorja ima i politiki nivo. Jedan od njih je kolektivna krivica koju su
Hrvati katolici osetili zbog uloge koju je crkva imala u masakru poinjenom u
urmancima, upravo sa druge strane brda, gde su se javljala prikazanja. Postoje i
mnogobrojne veze izmeu meugorskog ogranka franjevaca i ustaa. Lino sam video
sliku ustakih vojnika na zidu manastira u irokom Brijegu, koji sam posetio. Fratar
koje je podravao vidioce proraunato je ubrizgao politiki prizvuk u prikazanja
kada je postavio grb na oltar za vreme sluenja mise u vreme prvih prikazanja 1981.
godine tvrdi ameriki profesor Majkl Dons, autor dve knjige o fenomenu
Meugorja.
I objanjava:
- Meugorje je bilo kljuno za oivljavanje hrvatskog nacionalizma koji je doveo do
raspada Jugoslavije. Kada se Jugoslavija raspala, pokojni Franjo Tuman je otiao u
Meugorje. S nacionalistike take gledita, nije bilo od znaaja da li su prikazanja
bila istinita ili ne. Bitno je bilo da li se njima moglo politiki manipulisati kae
profesor Majkl Dons.

Viktor Dundovi
MEUGORJE I PIRAMIDA
Sanjar protiv nau(e)ne inkvizicije
Najpopularnija i zasigurno najodvanija BH TV emisija 60 minuta i njena ekipa
sastavljena od mladih ljudi-buntovnika s(a) milion i jednim razlogom, omogui i TV
sueljavanje mladog i nekonvencionalnog egiptologa svjetskog kalibra Semira
Osmanagia i do ovog javnog nastupa, uvaenog i potovanog historiara Dubravka
Lovrenovia. Verbalni sukob civilizovanog i uljudnog dijaloga i sujetno slijepog
monologa bez ikakve konkretne argumentacije, osim naoravog osporavanja
protivnikovih argumenata.
Prisjetih se besjede jednog lucidnog Bugojanca koji ree ima osoba iji je posao i
zanimanje jedino da negiraju, osporavaju, napadaju, omalovaavaju neiji rad, ime
zapravo prekrivaju sopstveni nerad, neznanje, zatvorenost u kalupe davno izlivenim a
vremenom postadoe pretijesni da uobzire protok vremena, najezdu novih tehnologija,
ideja, injenica, metoda, pojavu novih, mladih ljudi i mimo akademske utogljenosti i
zakraunatosti pogotovo ovakvih ima previe u politici ili na funkcijama, iji je
zadatak sjeenje svih koji tre iznad postojeih pravila ponaanja i miljenja
Profesoru Lovrenoviu nije mjesto u ovom kontekstu i onako nesmotren javni nastup
ne moe opravdati ni prevelika briga za srednjovjekovnu historiju Bosne pohranjenu
na spornom prostoru, jer to je tu ve stotinama godina i ako jo ita ima od toga ne bi
se poelo ozbiljnije istraivati ni za jo narednih nekoliko stoljea imajui u vidu
maehinski odnos nae vlasti prema kulturi uope Stoga bi ovdje najbolje bilo
prisjetiti se one narodne nemoj me babo vie, Boga ti braniti!
Sa takvim neposlunicima u srednjem vijeku se obraunavala crkvena inkvizicija
putem lomae (prisjetimo se samo Galileja 1564-1642. koji ree:
Ipak se kree, jo davne 1616., ali sebi u njedra, inae bi planuo na lomai kao i
mnogi heretici, koji osporavaju dogmatske postavke.
Pa dokaza li ikad iko ta zapravo vidjee djeca u Meugorju, izuzev njihovih
svjedoenja, pa i Vatikan to nikad ne prizna, ali to ve odavno prestade biti vano bilo
kome, jer nekoliko miliona turista (ne samo vjerskih) iz cijeloga svijeta doe u
Meugorje, koje se oblijepi u mermer, biznis cvjeta, svi prezadovoljni i svima lijepo.
E pa isti ovi turisti e zasigurno doi i na nau Piramidu jo ove godine. I da je
pameti, otkopavanje Piramide bi trebalo biti prioritet BiH, pokrenuti mlade ljude (kao
to su nekad bile radne akcije) i sve da se odradi za rekordno kratko vrijeme kako bi
se pretvorilo to prije u turistiku koku to nosi krupna zlatna jaja
Osim toga, otkuda pravo gospodi sa Liste 21 da svim Bosancima i Hercegovcima
unaprijed ubijaju nadu i vjeru u neto dobro, lijepo, afirmativno, ime bismo se svi
ponosili, pa taman da je to i lana nada, i ona je bolja od totalnog beznaa kojim se
ve 15 godina beskrupulozno bombarduju i ubijaju stanovnici najljepe, ali i
najnesretnije zemlje na svijetu.

Na svu sreu, snove nam ne mogu ni unititi ni zabraniti, i zato Semire, znaj da nas
ima jo mnogo koji zajedno s tobom snivamo nau zemlju i u njoj sretne i zadovoljne
ljude, zajedno s tobom sanjamo i nau bosansku piramidu, najljepu u svijetu
I kao to Galileo ree: Ipak se kree, mi emo rei naoj naunoj inkviziciji: ipak mi
imamo piramidu, nau bosanskohercegovaku!
Bugojno, 10.05.2006. g.

, ,
.
.
.
,
.
, .
, , .

, ,
, .

, , . ,
.
.
, . ,
. ,
.

, ,
.
? (, ) .
.
. , . ,
.
, ,
.
, , ?
. :
() ,

.
. 1989,
:
.
, ,
. .
, .
.
,
. , ,
.
,

: .

. , .
, : ,
, , .
: . .
, ,
, .

. .
, .

. , , .
, .
. , ,
.
, .
, .
,
.

 ?
, .
. .
. .
. , .
.

( 1988.) , :

, ,
. , ,
.
. , ,
, , .

, ,
. ,
, , . .
,
. ,
, . ( !)
. , .
, (),
! .
:
: .
, . ,
, .

. ,
, , .
, .
: .
(, ).
, , .

. , , ,
.

 . ,
. ,
.
.
, , !
.


, , .
1925. . .
, , ,
.
, . .
: , !
.

: !
!

, ,
, 2003.
: ,

, ,
,
.
.
.

, :
. .
. ,
,
.
,
, .

 ,
. . ?
, .
: , , , ,

, ,

- (65),
! .
72 ,

- . .
- . ?
.

, !

.
1991. . .
. .

1991.
,

, !
-
. ,
, .
,
. , .
, ,
.

, ,
.
. .
.
.
.
, , .

- ,
,
. .
.
. ,
. , ,
. .

. ,
,

.
- , , .
, . ,
. .
,
.
. ,
.
. . -
. , ,
. , .
.
-
,
. ,
, , .
, .
.

- , , ,
.
.
.
. .
, .
.
. .
. ,
, .
- , .
. . ,
,
.


, .
, .
.
. , 10 .
- . .
.
. .
.
30 .

.
- 15
.
.
. .
, , ,
.

- , .

.
.
-
. . .
.
. .
, .
.

. , ,
.
, .
,
. .
.
, , ,
. .
, .
- .
.
.
.
, . .

. .
? .
-
.
. ,
.
24/01/2014 17:51
Reformski izazovi novog pape
Spasenja ima i izvan crkve
Autor: Mirko orevi
Rimski hrianski prvosvetenik papa Franja je u ii zanimanja u svetu i pod budnim
okom i katolika i onih koji su druge konfesije.
Ime je uzeo po Franji Asikom i ve hoda putem kojim je hodao poverello "siromaak" iz srednjeg veka. Kada je Rim zamenio ma hrianskim krstom, ova
deviza u naslovu je ostala ista - ono to Rim kae svrena je stvar. Od Drugog
vatikanskog koncila pape Jovana XXIII prolo je pedeset godina, a tek godinu dana
od ostavke pape Benedikta XVI i milijarda i dvesta miliona katolika ekaju reforme
institucije koja je medijevalno sakralno - hijerarhijski ustrojena do dana dananjega. lz
njegovih homelija ve se itaju znaci vremena koji nisu obine izjave ve simboli i
signali koji su vesnici novina. U prvom redu to je novi stil koji svi opaaju. To budi
velike nade, ali podstie i strah - kada se totalitarni sistemi zaponu reformisati,
postoji mogunost da se sve zavri slomom. Ovoga je svestan i sam papa Franja, jer se
takvi sistemi reformiu - ako se reformiu - odozgo. Bezmalo je sve novo s ovim
papom i ita se iz svake izjave - homelije. Pape vladaju po sistemu primata papskog
jer on je vicarius Christi, odnosno Namesnik boji na Zemlji. On je izaao iz
raskonih palata i siao na ulicu bukvalno, i hoda per pedes apostolorum meu
siromasima, ponienima i uvreenima. "Ne mogu da ivim bez drugih ljudi", kae
papa. I neu Crkvu koja je sebi dovoljna i koja se samo na sebe poziva. Hoda bez
pratnje stopama Isusa iz Nazareta, koga u Crkvi zovu Hristos, pa i car i pantokrator
vizantijski - a veliki duhovni revolucionar nije bio ni car ni vladar-svedritelj.
Nedavno meu decom - ima simbolike u toj ljupkoj sceni - jedan deak mu je s glave
skinuo onu belu kapicu i igrao se s njom. Papa je bio oduevljen i doista bezmalo svi
mu skidaju kapu, kako to u srpskom jeziku lepo zvui. On hoe da slui a ne da vlada.
Dolazi iz June Amerike, gde je nastala teologija osloboenja kao varijanta teolokog
marksizma ili marksistika teologija. Odatle i nade i senke jo iz vremena hunti koje
su vladale na tom kontinentu. "Nisam komunista", kae papa, ali izrie pohvale
marksistima, koje zove "dobri ljudi", a o gej osobama kae "ako trae Boga, ko sam ja
da im sudim" i pominje greh, ali akcenat stavlja na "greh struktura" u krilu ove
umorne civilizacije. Ako su ovi znaci mali ili nedovoljni, papini potezi to sigurno
nisu.
On je biskup rimski iako je papa i sve se ee sam tako naziva, a to nije sluajno, ni
malo kao nagovetaj reformi Crkve.

Stie se utisak da problem famoznog primata odlazi u drugi plan jer se najavljuje novi
vid papinstva. Tog "primata" u ranijoj Crkvi nije bilo. Papa je okruen osmoricom
kardinala koji su sinod, a to je - on to i kae - i praksa na Istoku kod pravoslavnih,
recimo, to jasno upuuje na neku vrstu kolegijalnog upravljanja Crkvom. Da li e
novi oblik papinstva biti naen, sigurno je rano govoriti, ali znaci upuuju na takvu
mogunost u skorije vreme. Reforme su cilj, ali jo nije jasno kako e tei jer i male
reforme izazivaju velike i opasne potrese. Nakon Drugog koncila i reformskih zahvata
pape Jovana XXIII Crkvu je napustio kardinal Lefevr i hirotonisao svoje biskupe, a to
je ve izma ili raskol, odnosno rana koja se vekovima ne zaceljuje. Lepo zvui, ali
rano je rei da li uvek biva kako Rim kae - rizik vreba sve. Za sada su potezi smeli, i
ako je verovati ozbiljnim medijskim najavama, papa Franja se sprema da Lindu
Hogan proglasi za kardinala, a ensko svetenstvo jo nije dovoljno teoloki
obrazloeno iako kod Sv. Tome Akvinskog ima naznaka da e doi vreme i tome. U
svakom sluaju ovako pruene ruke obeavaju mnogo.
Jasno se vidi jo jedna novina - papa je svestan demokratskih principa u savremenom
svetu i u krilu civilizacije, uglavnom sekularne, koja se temelji na filozofiji ljudskih
prava. Spasenje i osloboenje se prepliu kao imperativi, a da ima spasenja - pa i
svetosti - i izvan Crkve, to je duhovna tekovina - znak u vremenu XX veka hrianskih personalista iz kole E. Munijea i glasila "Esprit", koji ve osamdeset
godina izlazi u Parizu. Ono o emu govori veliki teolog Hans Kng moglo bi se nai
na stolu velikog dijaloga za koji je papa spreman sudei po onom to ve sada znamo.
A to bi bio dijalog Crkve i sveta u brazdi koju je zaorao Isus iz Nazareta, a on nije bio
monarhista niti mu je Imperija bila cilj, ve sluenje koje se razlikuje od vlasti i
vladanja. Kae se da je najmanje jedan vek potreban za recepciju nekog novatorskog
koncila jer vek je na neki nain najmanja jedinica za raunanje vremena u Crkvi, a
novi koncil - iako ga je pominjao milanski kardinal Montini - se jo ne nasluuje, ali
to ne znai da je ta mogunost iskljuena.
Papu Franju prate i izjave kardinala u Crkvi, a neke su ne samo zagonetnoprovokativne ve bukvalno zbunjuju. Tiu se vlasti i vladanja u Crkvi.
Nedavno - citirarno prema reviji "Esprit" decembar 2013. - kardinal iz Minhena
Reinhard Marx izrekao je i ovakve rei - "Neki katolici jo uvek misle da svetenik
mora biti prisutan da bi Crkva funkcionisala - to je apsurd". Deluje neobino i neki u
toj izjavi vide neto nalik onom iz Tartulijana, to se u udbenicima svodi na saetak
Credo qia absurdum est - iako je iskaz kod Tertulijana iri i re apsurd se uopte ne
pominje. A Lajbnic je mislio da je ta fraza samo lukavo-otroumna i nita vie. Bilo
kako bilo, minhenski kardinal - kako se nama ini - misli na sluenje a ne na vlast u
Crkvi. Ipak, od pape sve zavisi i stoga su sve oi uprte u njega - a kako e i kada
dublje reforme krenuti, ne urimo sa zakljukom povodom ovoga. Ako znaci govore,
onda se otvaraju perspektive za vekovima ekano izmirenje i pomirenje sa
pravoslavnima i protestantima recimo. Hrianska ekumena bi tek tada bila u brazdi
Isusa iz Nazareta jer re i poruka Njegova nisu jo neki potroeni resursi onog
depozita vere kojom On nadahnjuje svet i oveka u svetu.
Jedno je izvesno - papa Franja se opredeljuje za princip - nada, a znamo odakle je to i
ta znai. To nije malo.

. : , , "" ,
,
, , 24. 1981. .
, , .
, ,
, ,
.
, 45
.
, , , ,
, . , .
? , .
XVI 2009.
, , ,
,
, , ,
. ? 1981.
,
, ,
. ,
,
, ,
.
, , ,
.
, . , ,
.

,
,
.
, ,

, .

. ,
1941, , ,
800 ,
, .
,
, ,
,
, , .

 ? ,
, ,
,
,
. . :
, , :
, ,
. ,
.

,
, .
New Age- , , , ,
,
.

, , , ,
.
, ,
, .

;
.
,
,
.
, New Age-
, ,
.
, ,
, [1].
, ,
.
.
, ,
, , , ,
. ,
!. ,
(Linda Goodman: Star Signs).
:
: A course in Miracles Helen Schucman.
300 .

, , ,
, , .
: , ,
, . , ,
. 60- ,
, ,
,
, , .
1200 , :
, , .
New Age-: ,
;
, ,
.
: , :
. [2]
(Eva Dowling):
.
channeler , , ,
1922. .
170 ,
, , (
). ,
, ,
,
.
: , ,
.
, ,
[3]

: . .