Metodika 15 Vol. 8, br. 2, 2007, str. 408-424 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 11.11.2007.

KOMPARATIVNA ANALIZA KURIKULUMA ZA RELIGIJSKO OBRAZOVANJE: PRIMJER ETIRI KATOLIKE ZEMLJE

Ankica Marinovi Bobinac
Institut za drutvena istraivanja, Zagreb
Saetak Tekst je nastao na temelju ireg rada na projektu Evaluacija nastavnih kurikuluma za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj u sklopu kojeg su analizirani kurikulumi 11 europskih zemalja: Finske, Norveke, vedske, Engleske, kotske, Irske, Nizozemske, Maarske, Njemake, Austrije i Slovenije. Za potrebe ovoga lanka iz osnovnog uzorka su, uz Hrvatsku, izabrane Irska, Austrija i Slovenija. Kriterij izbora zemalja je konfesionalan: sve etiri zemlje imaju preteito katoliku populaciju. Cilj ovoga rada je utvrditi razlike u pouavanju religijskih sadraja u analiziranim katolikim zemljama te utvrditi, s obzirom na postulirane ciljeve predmeta, razlike u kompetencijama koje pojedini kurikulum dominantno razvija. Analizirani su kurikulumi za religijsko obrazovanje u sve etiri zemlje. Konfesionalno religijsko obrazovanje sastavni je dio kolskog programa u tri analizirana kurikuluma, jedino je u Sloveniji zastupljen nekonfesionalni pristup. Rezultati su pokazali da se u Austriji, a naroito u Hrvatskoj, religijski sadraji posreduju na tradicionalan, konfesionalan nain. U oba kurikuluma eksplicitno se povezuju obrazovni s katehetskim, pastoralnim i evangelizacijskim ciljevima. Religijsko obrazovanje u Irskoj karakterizira vie konfesionalno-kulturoloki nego doktrinarni i normativni pristup religijskom fenomenu, ime se po svojim ciljevima postupno pribliio nekonfesionalnom pristupu. Pohaanje nastave se ne povezuje s odlaskom u crkvu. U nekonfesionalnom religijskom obrazovanju u Sloveniji apostrorana je obrazovna razina prezentacije religijskih sadraja, s naglaskom na prijenosu tradicije i zalaganju za ljudska prava i interkulturalni pristup. Kljune rijei: religijsko obrazovanje, konfesionalno/nekonfesionalno religijsko obrazovanje, vjeronauk, Irska, Austrija, Slovenija, Hrvatska, indikatori religioznosti.

Uvod
Religija i religioznost kao nain ovjekova odnosa prema svijetu, kao mogui odgovor na bitna pitanja ovjekove egzistencije i kao praktino vrijednosna orijentacija u ivotu integralni su i aktivni dio kulture. Kao i ostali oblici 408 408

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

ljudskoga duha i religija je aktivni imbenik svakog sociokulturnog miljea, stoga i razvoja duhovne i materijalne kulture. Velik je broj praktinih implikacija religije na ponaanje kako religioznih ljudi i pripadnika odreene religijske zajednice, tako i onih koji su izvan nje. Istraivanja su pokazala da se, za razliku od utvrenog trenda opeg pada crkvene religioznosti na Zapadu (Berger, 1999; Davie, 2005; Hervieu-Leger, 2000), u tranzicijskim zemljama zbiva proces jaanja tradicionalne crkvene religioznosti kolektivistikog tipa koja sadri odreenu manifestnu socio-kulturnu i nacionalnu identikaciju i proces jaanja vezanosti ljudi za religiju i crkvu (Arai, rpi, Nikodem, 2003; Marinovi Jerolimov, 2005; Vrcan, 2001). Dolo je i do ukupnog porasta znaenja i utjecaja religije i crkve u drutvenom ivotu. Zajednika karakteristika koju tranzicijske zemlje dijele sa Zapadom jest porast pluraliteta u vjerovanjima, vrijednostima i stilovima ivota (irenje novih religijskih pokreta i drukijih oblika i doivljavanja svetog) (Barker, 1999; Bainbridge, 1995). Ipak se moe rei da je konfesionalno i religijsko pripadanje jo uvijek pravilo za veinu graana u Europi, iako se stupanj konfesionalne pripadnosti, religioznosti, vjerovanja u pojedine vjerske dogme, a osobito religijske prakse razlikuje u pojedinim europskim dravama (Arai, rpi, Nikodem, 2003; rpi, Zrinak, 2005).

Religijsko obrazovanje
kola je jedan od glavnih agensa socijalizacije. Opstoji u konkretnom socijalno-povijesnom kontekstu koji je znaajno obiljeava. Obrazovni sadraji u koli uvjetovani su, osim opim rezultatima razvoja temeljnih ljudskih znanja, i tradicijom i kulturom konkretnoga drutva. Svaka drava se brine da kola prenosi vrijednosti i norme koje su u temelju drutvenog ivota. I druge institucije mogu utjecati na rad kole. Primjer za to je i znatan utjecaj crkava/vjerskih zajednica u razliitim podrujima drutvenoga ivota (a osobito u obrazovanju) u nekim europskim, a osobito tranzicijskim zemljama (Marinovi Bobinac, Marinovi Jerolimov, 2006; Kuburi, Vukomanovi, 2006; Popov, Ofstad, 2006). Niz je faktora koji utjeu na razinu drutvenog utjecaja dominantnih vjerskih zajednica u europskim zemljama, pa tako i u podruju obrazovanja, a neki od njih su postojanje dravne crkve (Engleska, Finska, Norveka, Danska...), odnos religije i nacionalnog identiteta (u veini postkomunistikih zemalja), uloga religijskih institucija i njihovih voa u povijesti i suvremenosti, porast religijskog pluralizma, traenje vjerskih prava od strane religijskih manjina, ugovori katolikih zemalja sa Svetom Stolicom (Italija, Austrija, panjolska, Portugal, Poljska, Hrvatska...), ustavna i zakonska odreenja odnosa izmeu drave i crkve, interpretacije prava i dravnog zakonodavstva itd. (Kodelja, Bassler, 2004).

409

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

Veina europskih zemalja ima neku vrstu religijskog obrazovanja. Posredovanje religijskih sadraja u kolama ostvaruje se na sljedee naine: kao konfesionalno religijsko obrazovanje1 i kao nekonfesionalno religijsko obrazovanje kao poseban predmet2 ili u sklopu ostalih predmeta.3 Konfesionalnom religijskom obrazovanju je cilj promicati obvezu prema odreenoj religiji. U veini razvijenih europskih zemalja u javnim kolama (kad je u pitanju konfesionalno religijsko obrazovanje) danas postoji svijest o razlici izmeu religijskog obrazovanja kao dijela obrazovanja u javnim kolama i religijske poduke unutar crkve. U skladu s tom svijeu i ciljevi konfesionalnog pristupa religijskom obrazovanju su se u mnogim zemljama promijenili: od katehetskog (rast u vjeri), formativnog, pastoralnog i evangelizacijskoga cilja glavnim ciljem postaju obrazovni i interkulturalni ciljevi, graanski odgoj i odgoj za mir i toleranciju. Nekonfesionalnom religijskom obrazovanju cilj je prenoenje informacija o religiji/religijama, u svrhu razvijanja drutvene tolerancije te osposobljavanje uenika da mogu sagledati razliite religije i svjetonazore za eventualni vlastiti osvijeteni odabir (Skledar, 2001) i za ivot u pluralistikom drutvu. U idealnoj situaciji o religijama se raspravlja na neutralan, objektivan i balansiran nain. U postkomunistikom razdoblju veina tranzicijskih zemalja opredijelila se za konfesionalno religijsko obrazovanje s elementima klasinog vjeronauka u javnim kolama (koji je u kontinuitetu s vjeronaukom koji je postojao prije 1945. godine). Cilj im je bio pokazati pripadnost kranskoj Europi, u kojoj su u meuvremenu zaivjeli suprotni trendovi, u sklopu kojih konfesionalno religijsko obrazovanje, u skladu s drutvenim i religijskim promjenama, gubi elemente vjeronauka i dobiva elemente nekonfesionalnog pristupa religijskom fenomenu (Kodelja; Basler, 2004).

Metodologijske napomene
Ovaj tekst je nastao na temelju ireg rada na projektu Evaluacija nastavnih kurikuluma za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj u sklopu kojeg su analizirani kurikulumi 11 europskih zemalja: Finske, Norveke, vedske, Engleske, kotske, Irske, Nizozemske, Maarske, Njemake, Austrije i Slovenije. U spomenutom irem radu analizirani su razliiti pristupi religijskom fenomenu u osnovnom obrazovanju. U svjetlu osnovnih trendova razvoja religijskog obrazovanja
1 U europskim obrazovnim sustavima se za konfesionalno religijsko obrazovanje koriste sljedei nazivi: religious education, religious instruction, religion, christian knowledge and religious and ethical education, cathecism... Razliiti nazivi koriste se i za nekonfesionalno religijsko obrazovanje: religijska kultura, znanost o religijama, etika, religije i etika, povijest religija. Ta dva pristupa razlikuju se po mnogo emu gdje i kada se odravaju, tko ih pouava, gdje se nalaze u nastavnom programu i koje se metode koriste u poduci i u ocjenjivanju.

2 3

410

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

u europski kontekst je smjeten i hrvatski kurikulum za religijsko obrazovanje. Za potrebe ovoga lanka iz osnovnog uzorka su, uz Hrvatsku izabrane Irska, Austrija i Slovenija. Kriterij izbora zemalja je konfesionalni: sve etiri zemlje imaju preteito katoliku populaciju4. Cilj ovoga rada je utvrditi razlike u pouavanju religijskih sadraja u analiziranim katolikim zemljama te utvrditi, s obzirom na postulirane ciljeve predmeta, razlike u kompetencijama koje pojedini kurikulum za religijsko obrazovanje dominantno razvija. Analizirani su kurikulumi za religijsko obrazovanje u sve etiri zemlje.

Neki indikatori religioznosti u analiziranim zemljama

U sve etiri analizirane zemlje prevladava stanovnitvo katolike provenijencije. Dvije su razvijene zapadnoeuropske zemlje Irska i Austrija, a dvije su postsocijalistike srednjoeuropske zemlje Hrvatska i Slovenija. Tablice koje slijede pokazuju neke indikatore religioznosti u analiziranim zemljama: konfesionalnu pripadnost5 i pripadnost Katolikoj crkvi6, religijsku samoidentikaciju7, pohaanje bogosluja8 i vjerovanje u neke temeljne kranske transcendentne stvarnosti, prema istraivanju European Values Study (1999/2000).
Tablica 1. Neki indikatori religioznosti (u %) Konfesionalna pripadnost
88.1 86.8 90.7 70.0

Zemlja Austrija Hrvatska Irska Slovenija

Pohaanje Pripadnost Religijska bogosluja katolikoj crkvi samoidentikacija (jednom mjeseno ili vie)
91.5 97.8 95.9 94.9 79.5 83.7 74.0 70.2 42.5 50.2 67.4 30.7

Razliku do 100% ine odgovori ne.

4 Kriterij odreivanja katolikih zemalja preuzet je iz studije U potrazi za identitetom, nastale na temelju rezultata istraivanja European Values Study 1999/2000 (2005), prema kojoj su katolike zemlje one u kojima se vie od 70% graana izjasnilo katolicima. Osim analiziranih zemalja pripadaju im i Italija, panjolska, Portugal, Sjeverna Irska, Poljska i Malta. Postavljeno je pitanje: Pripadate li nekoj religijskoj denominaciji? Ponueni su odgovori da i ne. Odmah je slijedilo pitanje: Kojoj? Ponueno je pet odgovora: katolik, protestant, evangelik, pravoslavni, ostalo. Odgovarali su samo ispitanici koji su na prethodno pitanje odgovorili pozitivno. Postavljeno je pitanje: Nezavisno od toga idete li u crkvu ili ne, biste li mogli rei da ste: religiozni, nereligiozni, uvjereni ateist. Postavljeno je pitanje: Osim vjenanja, pogreba i krtenja, kako esto odlazite na bogosluje? Ponueni su sljedei odgovori: vie nego jednom mjeseno, u posebnim prilikama, nikada.

5 6

7 8

411

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

Iz tablice je vidljivo da se u sve etiri zemlje visok postotak ispitanika konfesionalno odredio i da veinu konfesionalno samoodreenih ine katolici. Vrlo je visoka razina religioznosti ispitanika, a u odnosu na druge europske zemlje, visok je i postotak pohaanja bogosluja. Iz podataka se vidi da su navedeni indikatori religioznosti najnii u Sloveniji. Ostali indikatori su podjednako visoki u ostale tri zemlje (Irska se posebno istie vrlo visokim postotkom pohaanja bogosluja). U sljedeoj tablici predstavljeni su rezultati temeljnih crkvenih vjerovanja: u Boga, u ivot poslije smrti, pakao raj i grijeh.
Tablica 2. Vjerovanja (u %)
Vjerovanja u: Boga Austrija Irska Hrvatska Slovenija 86.8 95.5 91.6 65.2 ivot poslije smrti 59.0 79.2 67.7 32.1 Pakao 18.3 53.3 55.2 20.3 Raj 41.5 85.3 61.3 27.6 Grijeh 61.3 85.7 75.2 43.2

Razliku do 100% ine odgovori ne.

Crkvena vjerovanja u sve etiri zemlje hijerarhijski su strukturirana (na vrhu je vjerovanje u Boga, onda vjerovanje da postoji grijeh, ivot poslije smrti, raj, a na zadnjem mjestu je vjerovanje da postoji pakao), fragmentirana su, a meu njima je najrasprostranjenije vjerovanje u Boga, to se poklapa s rezultatima iz veine istraivanja.9 Najvei postotak ispitanika koji vjeruju u Boga je u Irskoj i u Hrvatskoj, a najnii u Sloveniji. Najmanje su prihvaena vjerovanja u postojanje pakla i grijeha i to najmanje u Sloveniji (vjerovanje u pakao je u Austriji jo nie) a najvie u Irskoj i Hrvatskoj. Iako je po razliitoj prihvaenosti pojedinih vjerovanja u sve etiri zemlje oito da se radi o procesu disolucije dogmatskog sustava, ti postoci su u Irskoj, Austriji i Hrvatskoj jo uvijek visoki u odnosu na Sloveniju koja je po indikatorima vjerovanja bliska najsekulariziranijim europskim zemljama (Danskoj, vedskoj, Francuskoj, ekoj). Gotovo sve analize europskih drutava istiu injenicu da su zemlje s veim udjelom katolika u naelu manje sekularizirane, to se pripisuje uglavnom doktrinarnom i organizacijskom ustroju Katolike crkve (rpi, Zrinak, 2005). Iz ove kratke analize moe se zakljuiti da je Slovenija najsekulariziranija od analiziranih katolikih zemalja, to se naroito vidi iz indikatora pohaanje bogosluja i vjerovanja10.
9 Rezultati European Values Study pokazuju da je u izrazito sekulariziranim europskim zemljama (gdje su indikatori vjerovanja i razina pohaanja bogosluja vrlo niski) religijska samoidentikacija ispitanika relativno visoka, to ukazuje na zakljuak da su se ispitanici udaljili od crkve i tradicionalnih vjerovanja, ali ne i od Boga kojega shvaaju na personaliziraniji nain. 10 Najnii postotak pohaanja bogosluja zabiljeen je u Rusiji, vedskoj, Estoniji, ekoj, Danskoj i Francuskoj (izmeu 9% i 12%).

412

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

Analiza kurikuluma s obzirom na razlike u pouavanju religijskih sadraja i postulirane ciljeve predmeta
Irska Irski kurikulum je raen u svjetlu dva ira koncepta slavljenja jedinstvenosti djeteta i osiguravanja razvoja djetetovog punog potencijala.11 Predstavljen u sedam kurikularnih podruja. Jedno od njih je i religijsko obrazovanje (religious education) to je naziv kurikularnog podruja i predmeta. U nastojanju za razvijanjem punog potencijala pojedinca, kurikulum za religijsko obrazovanje uzima u obzir uenikove afektivne, estetike, duhovne, moralne i religijske potrebe. Duhovna dimenzija je fundamentalni aspekt individualnog iskustva, i njen religijski i kulturalni izraz je sastavni dio irske kulture i povijesti. Religijsko obrazovanje omoguava djetetu razviti duhovne i moralne vrijednosti i stjecanje znanja o Bogu. Predmet je konfesionalno orijentiran i dio je redovite kolske satnice. Izrada kurikuluma za religijsko obrazovanje odgovornost je crkvenih vlasti i on nije ukljuen u kolski kurikulum. Dunost Crkve je da nadgleda pouavanje i provoenje nastave predmeta. Religijski sadraji posreduju se i u sljedeim predmetima, odnosno kurikularnim podrujima: u irskom jeziku i knjievnosti, unutar kurikularnog podruja drutveno, okolino i znanstveno obrazovanje (social, environmental and scientic education), u okviru predmeta povijest i unutar kurikularnog predmeta drutveno, osobno i zdravstveno obrazovanje (social, personal and health education). Religijsko obrazovanje je izborni predmet, predaje se u svim razredima, 2 sata i 30 minuta tjedno ili 5% godinjeg fonda nastavnih sati i dio je redovite kolske satnice. Ciljevi predmeta religijsko obrazovanje navedeni su u dokumentu Religious education syllabus koji se odnosi samo na uenike izmeu 12 i 15 godina.
Tablica 3. Opi ciljevi predmeta religijsko obrazovanje
Opi ciljevi razviti osjetljivost za duhovnu dimenziju ivota; razviti sposobnost za etike prosudbe; razviti znanje i razumijevanje za vlastitu religijsku tradiciju i vjerovanja, s uvaavanjem religijskih tradicija i vjerovanja drugih; poticati svijest da je ljudska potraga za smislom zajednika svim ljudima, svih godita i u svim vremenima; istraiti kako je takva potraga za smislom nalazila i nastavlja nalaziti izraz u religiji; identicirati kako su razumijevanja boga, religijskih tradicija i posebno, kranske tradicije doprinosila kulturi u kojoj ivimo i nastavljaju utjecati na osobni ivotni stil, interpersonalne odnose i odnose izmeu pojedinaca i njihovih zajednica; uvaavati bogatstvo religijskih tradicija i prihvaati ne-religijsku interpretaciju ivota; pridonositi duhovnom i moralnom razvoju uenika. 11 Irski kurikulum utemeljen je na lozoji obrazovanja koja podrazumijeva sljedeih pet principa: cjeloviti i harmonini razvoj djeteta, vanost potivanja individualnih razlika, vanost metoda aktivnosti i otkrivanja, integrativnu priroda kurikuluma i vanost uenja baziranog na okolini.

413

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

Konkretni ciljevi predmeta dani su u dva dijela od kojih svaki ima po tri teme. U prvom dijelu uenici biraju dvije od tri teme, dok su u drugom dijelu obavezne sve tri teme.
Tablica 4. Konkretni ciljevi predmeta
Konkretni ciljevi predmeta Prvi dio istraiti prirodu i oblike ljudskih zajednica; identicirati karakteristike vjerskih zajednica/crkvi; istraiti kako se te karakteristike pojavljuju u vjerskim zajednicama/ crkvama, s lokalnim, nacionalnim i internacionalnim primjerima; istraiti kontekst u kojem je Isus roen; identicirati evanelja kao glavne izvore znanja o Isusu; ispitati znaenje ivota, smrti i uskrsnua Isusa za njegove sljedbenike, tada i danas; istraiti detaljno velike svjetske religije; ispitati utjecaj tih religija na njihove sljedbenike danas i na druge pojedince i zajednice; Drugi dio istraiti religijsku situaciju danas; identicirati poetak vjerovanja postavljanjem pitanja i traganjem za odgovorima; prepoznati izraze ljudskog propitivanja u modernoj kulturi; identicirati karakteristike religijskog vjerovanja; ispitivati izazove religijskom vjerovanju danas; ponuditi mogunosti za istraivanje i promiljanje osobnih vjerskih pozicija; pokazati kako su rituali i tovanje uvijek bili dio ljudskog odgovora na ivot i misterij Boga; identicirati kako zajednice svoje svakodnevne poslove izraavaju u razliitim oblicima rituala; -istraiti iskustvo tovanja; istraiti ljudsku potrebu za ureivanjem odnosa na osobnoj, drutvenoj i globalnoj razini; istraiti razliite naine na koje ta potreba moe biti izraena; istraiti kako se ta potreba izraava u graanskim i zakonskim kodovima; pokazati kako je religijsko vjerovanje izraeno u posebnim moralnim vizijama; istraiti moralne vizije dvije velike svjetske religije, od kojih je jedna kranstvo; analizirati utjecaj tih vizija na ivote vjernika i nevjerujuih u povezanosti s nekim suvremenim moralnim pitanjima.

Vjerske zajednice

Temelji religije kranstvo

Temelji religije velike svjetske religije

Pitanje vjere

Slavljenje vjere

Moralni izazov

414

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

Iz tablica je vidljivo da su ciljevi predmeta religijsko obrazovanje dominantno usmjereni na razvijanje kompetencija znanja (a znanje je i jedna od dimenzija religije) prije svega o kranstvu odnosno katolianstvu. Uz povijesni vidik, naglasak je i na suvremenoj religijskoj situaciji u svijetu. Dimenzija znanja podrazumijeva i znanje o drugim religijama i o nereligioznim svjetonazorima. Posljedina dimenzija religije (kako religijska uvjerenja utjeu na svakodnevni ivot vjernika i vrijednosti koje oni prihvaaju) takoer je neodvojiva od religije. Stoga je kao cilj istaknuto i razvijanje vrijednosnih kompetencija u sklopu kojih su naglaene i interkulturalne kompetencije. Kao vrlo vaan naglaen je i aspekt religioznog iskustva.12 U irskom kurikulumu za religijsko obrazovanje elementi vjeronauka gotovo da su sasvim nestali. Kao cilj nisu prisutna katehetska nastojanja, ni pastoralna aktivnost, a niti vjeronauku imanentno nastojanje za svjedoenjem vjere (evangelizacija). Austrija Religijski sadraji se u austrijskim osnovnim kolama posreduju na dva naina: kroz poseban predmet koji se zove religija (Religion) i integrirani su u neke druge predmete (materinji jezik, povijest i socijalna politika). Religija je konfesionalno intoniran predmet, a u katolikoj varijanti po sadraju u velikoj mjeri odgovara katolikom vjeronauku kakav se pouava u hrvatskim kolama.13 Nastava ovoga predmeta shvaena je kao susret s religijskom povijeu i sadanjou kranstva, osobito katolianstva, ali i drugih kranskih denominacija i drugih religija. Predmet doprinosi pripremanju uenika za ivot, razvijanju identiteta u pluralistikoj kulturi u kojoj uenici ive, a koja je bitno impregnirana kranstvom i razumijevanju i toleranciji prema ljudima koji imaju drukije svjetonazore. Predmet je orijentiran na biblijsko otkrivenje i crkvene tradicije. Polazi od uenikog iskustva ivota i svijeta. Crkvene vlasti odreuju doktrinarni sadraj, programe, odobravaju udbenike, pripremaju nastavnike i daju im potvrdu o prikladnosti za obavljanje vjerouiteljskog posla. Predmet je obavezan14 i pouava se u svim razredima obaveznog osnovnog obrazovanja. Nastava se odvija 2 sata tjedno od 1. do 9. razreda. Ciljevi su formulirani u dvije grupe: kao ciljevi predmeta religija, bez obzira na konfesionalnu varijantu i kao ciljevi predmeta za katoliku i evangeliko luteransku varijantu predmeta.
12 U predmetu religijsko obrazovanje apostrorane su razliite metode pouavanja: analiza sluaja, vjebe rjeavanja problema i donoenja odluka, simulacija igara, igranje uloga, prezentacija i interpretacija podataka, aktivnosti samovrednovanja, diskusija, grupni rad, uenje bazirano na aktivnosti. Apostrora se integrirano uenje. 13 Kada je devedesetih godina u Hrvatskoj uvoen vjeronauk u javne kole, u koncipiranju programa i udbenika najvie je koriteno austrijsko iskustvo, osobito kad se radilo o programima i udbenicima za srednje kole. 14 Posebno se odvija za katolike, evangelike, starokatolike, idovske i islamske polaznike, s posebnim, razliitim programima.

415

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242 Tablica 5. Ciljevi nastave predmeta religija
Ciljevi ponuditi cjelovitu izobrazbu (kognitivnu, afektivnu, orijentiranu na djelovanje) kroz konfrontaciju s razliitim svjetonazorima; senzibilizirati uenike za religijsko iskustvo, otvoriti ih za duboku tajnu ljudske egzistencije i vjebati slikovni jezik religije; osposobiti ih za odgovorno odluivanje i razvijati osjetljivost i potovanje prema ljudima s razliitim pogledima; pribliiti ih kulturi u kojoj ive koja je bitno impregnirana kranstvom; reektirati ohrabrivanje za ivot u zajednici, koji se bazira na pravednosti, slobodi, uvanju stvorenog; opaati raznovrsne boje slike te se baviti vlastitim Bojim poimanjem i trojstvom Bojim, na nain na koji se javlja u oslobaajuoj biblijskoj poruci (Pitanje Boga); ivjeti svjesno u svijetu kulturne i religiozne razliitosti, te se pri tome baviti razliitim nainima ivota i vjerovanja, kao i vjebanjem tolerantnosti i potovanja (Religija/religije); osvijestiti upitnost ivota u svjetlu drutvenih i individualnih graninih situacija, i pri tome upoznati razliite putove za svladavanje krivnje, patnje i smrti (Blaenstvo/patnja; spasenje); orijentirati se u svijetu koji s jedne strane prua mnotvo ivotnih mogunosti, a s druge smanjuje ivotne anse, i kod toga otkriti vlastito i tue dostojanstvo, te razviti mogunosti solidarnog ivota i djelovanja (Sloboda odgovornost); zauzeti poziciju u svijetu u kojem se koriste i zloupotrebljavaju resursi, mogunosti potronje i stvaranja, te kod toga ostaviti otvorenom tenju za ivotom u bogatstvu, te zahvalno i odgovorno pojmiti sebe kao Boje stvorenje i svijet kao Boje djelo (Boje stvaranje); svjesno ivjeti u svijetu slika i medija, te razumjeti smislene religijske naine izraavanja (Simboli rituali; sakramenti); prekinuti ubrzavanje ivota i brzi zaborav, te kroz unutarnji mir u svojoj kulturi otkriti kranske korijene i njihovu crkvenu pojavnost, te svetkovati (Vjera/crkva).

Opi ciljevi predmeta bez obzira na konfesionalnu varijantu

Ciljevi katolike varijante predmeta

Opi cilj predmeta religija (bez obzira na konfesionalnu varijantu) je razvijanje konfesionalnog aspekta, pouavanje u vjeri, kultiviranje vjere (Skledar, 2001), to i jest stvarni cilj vjeronauka kada je on shvaen kao kateheza. Radi se o kurikulumu kojem je osnovni cilj religijski, to ukljuuje i intervenciju u dimenziju religioznog iskustva koje je bit svake vjere, pa se nastoji na senzibilizaciji za religijsko iskustvo i otvaranju duboke tajne ljudske egzistencije. Taj osnovni cilj je jasno vidljiv na razini opih ciljeva predmeta, a jo je vidljiviji na konfesionalnoj razini, osobito u njezinoj katolikoj varijanti. Istie se i vanost prijenosa kranske tradicije, uvanje stvorenog, na emu se izmeu ostalog bazira i zajednica u kojoj uenici ive. Uvod u ciljeve predmeta religija u katolikoj varijanti je sljedea reenica: ivot predstavlja izvorno mjesto Bojeg blaenog djelovanja, koja upuuje da se radi o pouavanju u vjeri, dakle, vjeronauku. Osnovni cilj predmeta je rast i 416

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

razvoj u vjeri. Apostrora se, u katolikom svjetlu, razmatranje transcendentnih stvarnosti koje su jedini odgovor na drutvene i individualne granine ivotne situacije (krivnja, patnja, bolest, smrt), religiozno iskustvo, doktrinarne teme (temeljnih kranskih (katolikih) vjerovanja), obredna dimenzije religioznosti, posljedina dimenzija (vrijednosne kompetencije) i Katolika crkva kao institucija koja postoji u svijetu. Naglaena je i vanost razvoja interkulturalnih kompetencija (ivjeti svjesno u svijetu kulturne i religiozne razliitosti, vjebanjem tolerantnosti i potovanja).15 Slovenija Mada je Rimokatolika crkva najvea religijska zajednica u Sloveniji u kolama ne postoji katoliko religijsko obrazovanje. Zakon o organizaciji i nanciranju obrazovanja 1996. godine odreuje autonomiju kola. Drava se obavezala na neutralnost i toleranciju kao i na provoenje aktivnosti koje su neindoktrinirajue i ne-prozelitske. Zakon zabranjuje religijske aktivnosti unutar javnog sektora kola, to u praksi znai da nije dozvoljeno: 1. odravati konfesionalno religijsko obrazovanje odnosno pouavanje u razredima; 2. imati nastavne sadraje ili uitelje koje je odredila religijska zajednica i 3. organizirati religijske slube.16 U kolama javnog sektora nekonfesionalno obrazovanje o religiji (religijama) dio je nacionalnog kurikuluma. Syllabus za predmet je pripremila ekspertna grupa lozofa, sociologa, teologa (katolikih i evangelikih) i pedagoga. Poseban predmet kojim se posreduju religijski sadraji zove se religije i etika (verstva in etika). Religijski sadraji su integrirani i u druge obavezne predmete kao to su povijest, slovenski jezik, etika i drutvo. Predmet religije i etika je novi predmet koji je uveden kao dio reforme osnovnog obrazovanja. Ima status (obavezno) izbornoga predmeta.17 Pouava se tri godine, u 7, 8 i 9. razredu (13 do 15 godina). U programu se potivaju tri temeljna naela: 1. da su religioloki sadraji obraeni u tri zaokruene cjeline od kojih je svaka za sebe koherentna; 2. da je pri nainu obrade religijske problematike u svakom razredu na djelu pristup koji je primjeren starosnom/ razvojnom stupnju uenika;
15 Navode se i neka didaktika naela za predmet religija. Istie se sistematinost, povijest pojedine religije treba razmatrati u vremenskom i prostornom kontekstu toga vremena, a ne na temelju suvremenih kriterija. Treba koristiti komparativnu metodu (pronalaenje slinosti i razlika izmeu pojedinih religija i unutar jedne religije izmeu razliitih konfesija). Temeljne religijske pojmove treba objanjavati u skladu s dobi uenika. U nastavi treba koristiti razliite medije, razgovore s pripadnicima razliitih religija i njihova svjedoanstva, izlete i posjete razliitim mjestima koja imaju religijsko znaenje. Treba razvijati vjetine i kulturu diskutiranja i komunikacijske kompetencije. 16 Sve to je dozvoljeno u privatnim kolama, koje mogu osnivati i religijske zajednice, ali one nisu dio javne obrazovne mree. 17 Predmet mogu pouavati nastavnici koji imaju fakultetsku diplomu iz teologije (laike), religijskih studija, sociologije, lozoje, kulturologije, psihologije, povijesti i slovenskog jezika, s tima da su zavrili dodatno obrazovanje iz predmeta izvan fakulteta gdje su dobili diplomu.

417

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

3. da se etika i ivotna pitanja za obradu u odreenim goditima biraju s aspekta potreba uenika odreenog godita. Temeljno znanje o religijama koje dobije uenik u povijesti i u predmetu etika i drutvo, omoguuje da se lako ukljui u vie godite religija i etike. Teme odnosno sadraji su birani iz dva ishodita: a) teme i sadraji koji su relevantni za cjelovito i ralanjeno poznavanje religija obrauju se tako, da se nadovezuju na iskustva i pitanja uenikog ivotnog i misaonog svijeta ili se usmjeravaju njima (religioloke teme); b) teme koje se pojavljuju u uenikovom ivotnom i misaonom svijetu njihova razrada i reeksija trai i pokazuje veze sa svijetom vjera i nereligijskih svjetonazora (ivotne teme). Obje vrste tema/sadraja susreu uenici i u predmetu etika i drutvo. Predmet religije i etika obrauje te teme/sadraje temeljitije i ralanjenije i s aspekta njihove povezanosti s religijama. Predmet religije i etika ne pretpostavlja uvijek iskljuivo vezanje etike za religiju niti svodi religiju na etika pitanja. Navedeni su opi ciljevi predmeta i konkretni predmetni ciljevi po razredima (uz ciljeve je naveden sadraj tema, osnovni pojmovi, poveznice s drugim predmetima i standardi znanja).
Tablica 6. Ciljevi predmeta religije i etika
Ciljevi proirenje, dopunjavanje, diferenciranje i problematiziranje znanja koja su o religijama i etici uenici dobili u obaveznim predmetima; dobivanje objektivnog znanja i irine vidika iz podruja; razvijanje sklonosti i sposobnosti za oblikovanje svijesti o samom sebi, svom identitetu, svojim ciljevima, mogunostima i granicama; razvijanje sposobnosti za razumijevanje drugih ljudi, za suradnju s njima, za solidarnost i spremnost za dogovorno (dijaloko) rjeavanje konikata; razvijanje sposobnosti za suoavanje s pitanjima smisla, za spoznavanje razliitih religijskih i nereligijskih svjetonazora, za upoznavanje razliitih tradicija i perspektiva kao uporita i poticaja pri usmjeravanju i osmiljavanju vlastitog ivota; razvijanje mogunosti za etiko prosuivanje i spremnosti za su/odgovornost za sebe, za druge ljude i prirodu; stjecanje kritikog odnosa prema religijskim (i nereligijskim) tradicijama; spoznavanje uloge religija pri oblikovanju razliitih civilizacija, osobito kranstva pri razvoju evropske kulture i pri oblikovanju slovenskog naroda; osposobljavanje za kritinost prema negativnim pojavama u vezi s religijom i religijama (nepotivanje jednakopravnosti pripadnika razliitih religija te religioznih i nereligioznih, netrpeljivost, fanatizam, ideoloki/vjerski monopol); priprema uenika na kritian i konstruktivan ulazak u pluralno drutvo, osobito s obzirom na njegov religijsko-etiki pluralizam.

Glavna funkcija predmeta je obrazovanje uenika u podruju religije i etike na objektivan, kritian i pluralan nain i daljnje produbljivanje znanja koja su uenici stekli u drugim predmetima. Etika je shvaena kao razrada moralnih dimenzija meuljudskih odnosa i ivotnih pitanja, a ne kao posebna lozofska di418

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

sciplina. Dakle osnovni cilj je razvijanje kompetencija znanja, vjetina i vrijednosti vezanih za razliite religijske i nereligijske svjetonazore, odnosno sistematizacija i kontekstualizacija takvih znanja koja su uenici dobili kroz druge predmete. Pristup je religiologijski, dakle multidisciplinaran, objektivan i vrijednosno neutralan. Cilj je i razvijanje vrijednosnih kompetencija koje su posebno vane za uenje ivljenja u pluralnom, demokratskom, civilnom drutvu, osobito kada su u pitanju ljudska prava. S tim vrijednostima povezan je i razvoj interkulturalnih kompetencija. Uz ulogu prijenosa tradicije (pomaganja u formiranju nacionalnog i europskog identiteta uenika), istie se i vanost razvoja socijetalnih kompetencija, priprema uenika na kritian i konstruktivan ulazak u pluralno drutvo, osobito s obzirom na njegov religijsko-etiki pluralizam.18 Hrvatska Meunarodnim ugovorom O suradnji na podruju odgoja i kulture, koji je potpisan 1996. godine izmeu Republike Hrvatske i Svete Stolice, hrvatska drava obavezala se omoguiti izvoenje nastave katolikog vjeronauka u osnovnim i srednjim kolama te predkolskim ustanovama. Kao rezultat potpisivanja toga ugovora slijedio je (provedbeni) Ugovor o katolikom vjeronauku u javnim kolama i vjerskom odgoju u javnim predkolskim ustanovama, koji su potpisali Hrvatska biskupska konferencija i Vlada Republike Hrvatske, a koji je ozakonio vjeronauk u javnim kolama. Odlueno je da e se katoliki vjeronauk izvoditi u sklopu nastavnog plana, kao obavezan predmet (kada se izabere) dva sata tjedno, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obaveznih predmeta (osobito s obzirom na poloaj unutar rasporeda sati).19 Katoliki vjeronauk, prema Programu (1999.), naglasak stavlja na cjeloviti odgoj ovjeka, te imajui u vidu religioznu dimenziju, na promicanje osobnih i drutvenih opeljudskih i vjernikih vrednota. Konfesionalno obiljeje vjeronauka utemeljeno je na univerzalnom odgojnom i kulturnom znaenju religiozne injenice za osobu, kulturu i cijelo drutvo. Naela kolskog vjeronauka su sljedea: vjernost
18 Pri konkretnom izvoenju nastave, nastavnik treba potivati sljedee kriterije (koji vae i kod drugih predmeta): kriterij sistematinosti i ivotnosti, kriterij razvojne dobi uenika, kriterij iskustva i temeljnih potreba uenika pri izboru sadraja, kriterij istraivanja problema i kriterij djelatnog ukljuivanja svakog uenika, kriterij dosizanja spoznajnih, socijalnih, emotivnih, motivacijskih, estetskih i moralno etinih ciljeva. Pri odabiru oblika i metoda rada nastavnik treba dati prednost onima koje uenike potiu na samostalno usvajanje znanja, razmiljanje i prosuivanje: metodu razgovora, rad na tekstu, oblike grupnog rada i rada na projektima. Nastavnik treba to vie koristiti slikovno gradivo, audiovizualna sredstva i graki materijal. 19 Nakon donoenja Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica u Hrvatskoj (2002.) i nekim drugim vjerskim zajednicama je pruena mogunost sklapanja ugovora s dravom koji bi regulirali odreena podruja djelovanja zajednice pa tako i izvoenje vjeronauka u kolama. Dakle, prihvaen je pristup koji omoguava izvoenje konfesionalnog vjeronauka u kolama, u vie konfesionalnih varijanti. Nastavne programe vjeronauka izradilo je 6 vjerskih zajednica, a potvrdilo ih je Ministarstvo prosvjete i sporta Republike Hrvatske 1991. godine za katoliki, pravoslavni, islamski, idovski vjeronauk, te za adventiste i Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

419

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

Bogu i ovjeku, ekumenska i dijaloka otvorenost i korelacija u vjerskom odgoju i obrazovanju (meupredmetna korelacija u skladu s naelima cjelovitog odgoja uenika) i interkulturalni pristup vjerskom odgoju i obrazovanju. Svrha katolikog vjeronauka u osnovnoj koli je sustavno i skladno teolokoeklezioloko i antropoloko-pedagoko povezivanje Boje objave i crkvene tradicije sa ivotnim iskustvom uenika. Cilj mu je ostvarivanje sustavnog i cjelovitog, ekumenski i dijaloki otvorenog upoznavanja katolike vjere na informativnospoznajnoj, doivljajnoj i djelatnoj razini radi postignua zrelosti kranske vjere i cjelovitog opeljudskog i vjerskog odgoja uenika. Takvom obavezno-izbornom predmetu kao to je vjeronauk u osnovnoj koli nije predvien alternativni predmet. Religijski se sadraji, osim kroz vjeronauk, posreduju i kroz neke druge predmete: povijest, geograju, knjievnost i umjetnost. Sljedea tablica pokazuje osnovne ciljeve katolikog vjeronauka u Hrvatskoj.
Tablica 7. Ciljevi predmeta vjeronauk
Ciljevi otvorenost prema posljednjim pitanjima (smisla ovjekova ivota i svijeta, odnosa vremenitog i vjenog...); ostvariti zrelu ljudsku i vjerniku osobnost, na individualnoj i drutvenoj razini, u svim dimenzijama ovjekova ivota: tjelesnoj, duhovnoj i duevnoj; postii ljudski i kranski odgoj savjesti u odnosu prema sebi, drugima, drutvu i svijetu openito, na temelju Boje objave, kranske tradicije i crkvenog uiteljstva; shvatiti biblijske poruke i povezati ih sa svakodnevnim osobnim i drutvenim ivotom; shvatiti i razumjeti osnovna doktrinarna pitanja o Bogu, Duhu Svetom, trojedinosti Boga, Isusu Kristu, otajstvu Boje ljubavi, o Crkvi kao sakramentu spasenja meu ljudima; upoznati snagu jedinstva, zajednitva i sluenja Kristove crkve koja je sakrament spasenja meu ljudima i osposobiti ih za kvalitetno ivljenje svojega poslanja i sluenja u Crkvi; razumjeti znaenje povijest spasenja i povijesti Crkve koja izvrava Kristov nalog evangelizacije i sluenja na razliitim podrujima crkvenoga i drutvenog ivota kako u cijeloj Crkvi tako i u hrvatskom narodu: socijalnom, kulturnom, znanstvenom, prosvjetnom...; razviti osjeaj i osobni stav zahvalnosti za Boju beskrajnu ljubav i dobrotu i osposobiti uenike za uzajamno bratsko sluenje, dobrotu, socijalnu pravdu, solidarnost i pomo te osjeaj zahvalnosti jednih prema drugima; upoznati i ucijepiti u vlastiti ivot cjeloviti kranski moral, Isusov zakon ljubavi i sluenja kao istinski nain kranskog ivota; upoznati i iskusiti duhovnu snagu i spasenjsku vrijednost liturgijskih i crkvenih slavlja, sakramenata, pobonosti i vjernikog ivota; upoznati druge i razliite i izgraditi osjeaj potovanja prema razliitim kulturama, konfesijama i religijama (ekumenska i dijaloka dimenzija); otkriti uzroke sukoba i nerazumijevanja izmeu roditelja i djece, meu odraslima, meu ljudima i narodima i osposobiti ih za prevladavanje sukoba i nerazumijevanja da bi izgradili skladan osobni i drutveni ivot; upoznati ulogu obitelji i razviti osjeaj vlastite odgovornosti u obitelji i iroj drutvenoj zajednici; upoznati nain i put odupiranja negativnim ivotnim iskuenjima i problemima, osobito u doba sazrijevanja i mladosti, kako bi postigli punu ljudsku i vjerniku zrelost; razviti duhovne i druge stvaralake sposobnosti istinskim govorom vjere i sveobuhvatnim pristupima u zajednikom radu da se ostvari cijelost vjerskog odgoja i obrazovanja (pismeno, usmeno, likovno, glazbeno, scensko i molitveno izraavanje).

420

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

Iz tablice je vidljivo da je naziv predmeta ujedno i njegov program. Osnovni cilj je razvijanje kompetencija znanja, vjetina i vrijednosti vezanih za katoliku konfesiju. Prirodu ciljeva iz tablice najbolje ilustrira sljedea reenica iz Programa: Katoliki vjeronauk u koli nije tek puko posredovanje informacija i znanja, nego on obuhvaa uenika u totalitetu njegove osobnosti, tj. nastoji obuhvatiti sve bitne odgojnoobrazovne ciljeve koji omoguuju uenje, izgradnju stavova, slavljenje, te ivotno ostvarenje i svjedoenje vjere u osobnom i drutvenom ivotu uenika (Program, 2003:3). Sline ciljeve ima i vjerski odgoj u crkvenoj zajednici, iako on naglaava uvoenje u osobno iskustvo vjere (Program, 2003) koje se najdjelotvornije ui, slavi i ivi u konkretnoj vjernikoj zajednici. No s obzirom, kako se to kae u programu, da se stvarni ivot ne moe umjetno dijeliti na obitelj, kolu, upu i sl., upna kateheza i kolski vjeronauk se stoga nadopunjuju i proimaju, to je vidljivo iz ciljeva u tablici, ali i iz vjeronaune prakse u zadnjih osamnaest godina. Dakle, iz ciljeva u tablici jasno je vidljivo da se osim u svrhu konfesionalnog obrazovanja, vjeronauk javlja i kao katehisis (rast i razvoj u vjeri) da ima pastoralni cilj (povezivanje s crkvenom praksom slavljenjem)20 ali i evangelizacijski cilj (svjedoenje vjere u osobnom i drutvenom ivotu uenika). Inae, moe se rei da je u programu prisutna unutarnja koherencija. Ciljevi kojima se tei sasvim su u skladu s ostalim komponentama programa, s tematskim podrujima i oekivanim postignuima uenika, koja su dana ne samo za svaki razred, ve i za svaku nastavnu jedinicu.

Zakljuak: trendovi religijskog obrazovanja u katolikim zemljama

Konfesionalno religijsko obrazovanje sastavni je dio kolskog programa u Irskoj, Austriji i Hrvatskoj, jedino je u Sloveniji zastupljen nekonfesionalni pristup. U analiziranim katolikim zemljama moglo bi se izdvojiti nekoliko trendova prezentiranja religijskih sadraja u koli (koji vae i za veinu europskih zemalja) na osnovi razliitih kriterija: 1. kriterij : nain posredovanja religijskih sadraja u kolama a) kao konfesionalno obrazovanje (koriste se razliiti nazivi religijsko obrazovanje, religija, vjeronauk) Irska, Austrija, Hrvatska; b) kao ne-konfesionalno obrazovanje (koristi se naziv religije i etika) Slovenija; c) religijski sadraji su integrirani u neke druge predmete (materinji jezik i knjievnost, povijest, geograja, umjetnosti) sve analizirane zemlje. 2. kriterij vrste konfesionalnog odnosno nekonfesionalnog religijskog obrazovanja
20 Iz prakse katolikog vjeronauka u koli poznato je da odreeni broj vjerouitelja pohaanje kolskog vjeonauka povezuje s obavezom pohaanja mise.

421

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

a) prvi trend se vee za posredovanje religijskih sadraja na tradicionalan, konfesionalan nain, na ono to je razumljivo pod pojmom vjeronauk. Toj grupi pripadaju Austrija i Hrvatska (i veina tranzicijskih zemalja); u oba kurikuluma eksplicitno se povezuju obrazovni s katehetskim, pastoralnim i evangelizacijskim sadrajima; b) drugi trend se vee takoer za konfesionalno religijsko obrazovanje, ali vie s konfesionalno kulturolokim nego doktrinarnim i normativnim pristupom religijskom fenomenu, ime se po svojim ciljevima postupno pribliio nekonfesionalnom pristupu. Takav pristup karakterizira Irsku (i niz sjevernoeuropskih i zapadnoeuropskih zemalja); pohaanje nastave se ne povezuje s odlaskom u crkvu; c) trei trend, nekonfesionalno religijsko obrazovanje karakterizira Sloveniju. 3. kriterij s obzirom na karakter predmeta je li obavezan ili izboran: a) konfesionalno religijsko obrazovanje kao obavezan predmet zastupljeno je u Austriji; b) konfesionalno religijsko obrazovanje kao obavezan/izborni predmet zastupljeno je u Irskoj i Hrvatskoj; c) nekonfesionalno religijsko obrazovanje kao obavezan/izborni predmet zastupljeno je samo u Sloveniji. 4. kriterij s obzirom na dominantne ciljeve predmeta Sva tri analizirana kurikuluma za religijsko obrazovanje zalau se za ostvarivanje sljedeih konkretnih ciljeva: a) razvijanje kompetencija znanja, vjetina i vrijednosti na opeobrazovnoj razini, a odmah zatim na razini znanja o vlastitoj konfesiji i vlastitoj religijskoj tradiciji; b) razumijevanje duhovnosti kao fenomena (promiljanje osobnih vjerskih pozicija, razliitih putova za svladavanje graninih situacija, razumijevanje svete dimenzije); c) prijenos tradicije i oblikovanje identiteta uenika (razumijevanje sadanjosti i povijesti vlastite religijske tradicije); d) razumijevanje drugih religijskih i nereligijskih svjetonazora. Irska osobito apostrora kao cilj predmeta graanski odgoj i odgoj za mir i toleranciju (uvianje i smanjivanje nesporazuma i predrasuda, tenja ekumenskom i interkulturnom razumijevanju, ivot u svijetu kulturne i religiozne razliitosti), a neki od spomenutih aspekata navedene su i u austrijskom i hrvatskom kurikulumu. Austrijski, a osobito hrvatski kurikulum zalau se za sljedee ciljeve u nastavi predmeta: a) rast u vjeri (zahvalno i odgovorno poimanje sebe kao bojeg stvorenja i svijeta kao bojeg djela, kransko svjedoanstvo kao izazov); b) povezivanje nastave s katehezom i pastoralom te evangelizacijom. 422

Marinovi Bobinac A.: Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje

U predmetu religije i etika u Sloveniji apostrorana je obrazovna razina prezentacije religijskih sadraja, s naglaskom na prijenosu tradicije (apostroranjem kranstva kao prevladavajue religije kako u Sloveniji tako i u Europi) i zalaganjem za ljudska prava. Osim toga, naglaen je interkulturalni pristup. Na kraju ove komparacije mogli bismo analizirane pristupe pouavanju religijskih sadraja pokuati smjestiti u, kako G. Davie slikovito kae, europski cjeloviti spektar religijskog obrazovanja od gotovo nerazrijeene konfesionalne poruke do svjesne pripreme djece za ivot u svijetu u kojem arolik raspon religijskih ideja ini znaajan dio kulturne razmjene (Davie, 2005). Prema rezultatima ove analize, sasvim nerazrijeene konfesionalne pouke u analiziranim zemljama nema (barem na razini predmetnih kurikuluma), a najblia tome je Hrvatska, pa Austrija, Irska se nalazi negdje na sredini s nekom vrstom kulturolokog vjeronauka, a Slovenija je, s nekonfesionalnim religijskim obrazovanjem, na suprotnom kraju kontinuuma. Naravno, treba biti svjestan i nedostataka oba koncepta religijskog obrazovanja: konfesionalnoga i nekonfesionalnog. Konfesionalno religijsko obrazovanje kao jedini izvor informacija o religiji daje uenicima manje ili vie reduciranu i konfesionalno obojanu sliku povijesnih oblika pojedinih religija i religijskih pokreta u suvremenom svijetu. Kolikogod se nastavnici i autori udbenika vjeronauka trudili da ozbiljno i tolerantno prezentiraju druge kranske religije, ne-kranske religije i nove religijske pokrete, konfesionalni pristup je nuno ogranien ve po deniciji. Krajnji cilj svake evangelizacije (a svaki vjeronauk bar do odreene mjere jest evangelizacija), bez obzira kako tolerantno ona bila izvedena, je obraenje na pravu vjeru. I svaka religija je prava, s njene toke gledita. Pouavanje religijskih sadraja bez alternativnoga predmeta vjeronauku u javnoj koli jedan vaan dio obrazovnih sadraja preputa iskljuivo konfesionalnoj vizuri. Nekonfesionalno religijsko obrazovanje moe, u nastojanju da ostane neutralno i objektivno, pobuditi u djeci ravnodunost prema religiji, moe dovesti do neuvaavanja religija i obezvrjeivanja itavog koncepta religije. Stoga neki autori predlau da se koncept uenja o religijama nadopuni uenjem iz religije, s ciljem razumijevanja i pronalaenja vlastitoga odnosa (posveenosti ili protivljenja) religiji. Taj koncept (koji se primjenjuje u Engleskoj) smatra se kontroverznim: moe biti interpretiran kao oblik zamaskiranog konfesionalnog obrazovanja, ali moe i motivirati uenike na dublje i kritiko razmiljanje (Spinder, 2002. prema Kodelja, Bassler, 2004). Na kraju treba naglasiti da postoji svijest o vjerojatnom postojanju razlika izmeu postuliranih ciljeva kurikuluma za religijsko obrazovanje i njihove primjene u praksi, u kojoj moe doi do bitnih odstupanja. Prije svega, pouavanje religije kao kolskog predmeta, vie od ostalih predmeta ovisi o uiteljima koji ga predaju. Zbog toga je vano koje metode se u nastavi koriste, iroko znanje i razvijena sposobnost za empatiju kod uitelja. Kao to kae G. Davie, za uitelja su, 423

METODIKA:Vol. 8, br. 15 (2/2007), str. 408-242

kao i za uenika, granice izmeu akademskog uenja i osobnog ukljuivanja vrlo tanke. Jer empatija s vjerskim ili duhovnim zahtijeva gotovo neizbjeno odreeni stupanj emocionalnog ukljuivanja, osobito ako se u nastavu ukljue iskustvene metode (Davie, 2005).

LITERATURA: vidi popis literature u inaici lanka na engleskom jeziku.

424