MIRTE

Kennst du das Land...

Hodite mi blie, slavujii dragi, U toj miloj noi, dok se sanak blagi Nad umicom vija, Da pjevamo zlatu to mi tople ruke Oko vrata svija Nek u slavu njenu najmilije zvuke Sa bokekih brda blagi vjetri njija. U mirtama slatkim kraj plavog Jadrana, Pjevajte mi rui koja nije brana, Kao edna koljka to u dui hrani biser koji nije Tak jad ni boljka; Pjevajte joj slatko, nek vam srce bije, Jer u njedru njenom proljee se krije...
II

Mladi mjesec trepti pa te ljubi ti'o U rumena usta, u obrai mio I, prepunan sree, On ti zlatne rue, to ih s neba brao, U kosice splee, ape ti i strepi - kao da bi pao Na njedarca tvoja pa te k nebu zvao. Ali tvoja ruka mene jae stisne, I mlaani mjesec, svrh umice lisne,

Blijedi i dre... Ti mi svija glavu i udnjama svijem Priljubi se vre; Ja ti ljubim usne, slast ruica pijem, A nad nama bolno zlatni mjesec dre
III

Nevine, k ednost mile due tvoje, Nad plonikom naim male mirte stoje Pa s lako njiu; Cvijetii im bijeli slatku rosu piju I neujno diu, Kidaju se, trepte i nad tobom viju, K aneli zlatni uz molitvu tiju. Ja znam ta bi htjeli: na ruice dvije, to ih tvoja ruka kosicama krije Na njedrima nagim, Da se redom sviju pa svu duu sliju Sa mirisom blagim... Zar ne uje apat, njinu tugu tiju? Gle, od slatke enje oni suze liju...
IV

Tvoje mile ruke uzglavlje mi meko; S njih kroz granje gledam u nebo daleko, U zvjezdice jasne, U te zlatne rue to ih nojca die Iznad Boke krasne, I gledam san slatki sve blie i blie Sa granicom krina kako meni stie. Ja bih tako, draga, preminuti htio Pod mirtama skromnim gdje apue ti'o

Ovaj vjetri mio, A spomenik cigli, pun milja i blaga, Ti da bude draga, Pa dok sunce sjaje iznad ovih gora, Da mi humku krasi ko Farneka Flora.
V

Otkud jarko sunce sad kad nojca brodi? To s dalekih uma Artemida draga Sa nimfama hodi; Po obali mirnoj, vesela i blaga, Ona kolo vodi. Gle, nabrani hiton skriva njene prsi, A zlatnu joj kosu morski vjetri mrsi. Ne boj se, ne strepi, ona tebe nee. Artmida mlada - ona titi cvijee, Samo zlou mori, A u tebi, draga, sva je milost blaga I srce to gori, Srce koje ljubi, k to ljubi ona Iz drage Elide mladog Endimjona.
VI

None tice slute. Eto bura stie, Na bedeme stare val se s valom die, Lome se i prte, A bedemi kruti, k dinovi ljuti, Samo ela mrte, Niti uju tamo gdje val bije jae, Na obali pustoj k da nimfa plae... uj, draga, sa mora sad se jauk hori! To se mladi mornar s vjetrovima bori -

On bi dragoj htio Na obali pustoj to od bola cvili I umire ti'o... Al' bezdano more u nebesa srne, Nad skrhanim brodom pite tice crne...
VII

Pred noicam' tvojim, oborene glave Miriu i strepe ljubiice plave, K da svaka moli: Poljubi me, draga, tvoj poljubac mio Moja dua voli Svu milotu slatku tu je gospod slio, Tu aneo svaki posveen je bio Kad je u raj htio. A ti k da uje ta cvjetii ele, Primie im lice i usnice vrele Pa te ljube redom I gledaju u te - uzdiui lako Svojim suznim gledom. Al' mani ih, mani... Ja se, duo, bojim Da ti slatku duu ne ispiju tako Poljupcima svojim...
VIII

Kako li te ljubim, kako ti se divim, O umice draga s izvorima ivim, Kako ti se divim! K da u snu stupam sa pustoga kraja Na pragove raja, Pa veselo gledam u daljine svete Kako zlatna eda sa trubama lete.

A najljepe edo tu ruice bere, Pa mi rue prua i, prepuno vjere, Milotu mi zbori Veli samo za me, u vrtima svojim, Da ga gospod stvori. Pa me ljubi, ljubi, a ja blaen stojim Grle zlatno edo na grudima svojim...
IX

Pozn sam te davno! Od mladosti rane Tvoju milu sliku moje grudi hrane: Ljubiica blaga Na poljima rodnim priala mi ti'o O tvom oku, draga, A u mom je vrtu jedan vjetri mio U aici krina s tvojom duom bio. Pozn sam te davno! Ja te svuda sreta': U proljeu zlatnom, u sunacu ljeta, I kad nojca taji Ru miris mio, a sa neba ti'o Zlatni mjesec sjaji... Pozn sam te! Svuda tvoj lik me zaar... Gledajui u te bog je svijet stvar.
X

A kuda se noas po granama vere, Ti derane mali, pa cvjetove bere?! Gle, jo si se svuk Pa na vjetru zebe! Haljinu obuci Dok te nisam tuk, Pa se odmah kui, nevaljale, vuci, Jer, tako mi kletve, iba je u ruci.

ta, ti mi se smije! ekaj, zloo mali, Znae kako iba po noicam' pali! Ne krij se, znam gdje si! Tako, moj si, lolo! A sad, mali goljo, Tu preda me lezi! ta, ti ima krila! Gle, luk, otre strijele! O Ljeljo, o Ljeljo, vile te odnijele!
XI

Ne uzdii tako, ljubiice plava! Gle, na mome krilu moja draga spava; Ne budi je tugom, U prisjenku mirnom spavaj i ti ti'o I poivaj s drugom. Ona ti je seja... Jedan an mio Iz zlatnog vas raja na zemljicu snio. U aici tvojoj slatka kaplja blista, U srdacu njenom vjera, ljubav ista, I dua joj ista K listii tvoji: mirisna i blaga, I slatka i draga. Ona ti je seja, tvoja seja prava, Spavaj, spavaj i ti, ljubiice plava...
XII

Sluaj, draga, ta nam pria vjetri mio: Ja znam jedno mjesto, gdje jezero ti'o Plavi se i njija, A tu rua jedna, mirisna i edna, Na vale se svija, Pa nou, kad s neba pada rosa ista, Nad jezerom plavim kad mjesec zablista,

Kraj lijepe rue jedan labud bdije Pa joj slatku duu svojom duom pije I od enje pati... I poljednju pjesmu to u srcu krije On e rui dati... I kad umre labud, on e ivit jote U toj slatkoj pjesmi vjere i milote.
XIII

Oblaii dragi, kud vas elja goni? Ako ete tamo, preko brda oni' Gdjeno pjeva slavlje, Onom zlatnom raju - mome rodnom kraju Nosite pozdravlje! Recite mu ti'o na poinku svome: O lijepi kraju, blago sinu tvome Njega nebo ljubi... Bog ga sebi zvao Pa najljepu ruu iz raja mu dao, Kojoj druge nema; Pa sad s milim blagom - s milookom dragom On se tebi sprema, Da mu tvoje sunce milu ruu grije, Da mu seji ruke oko vrata svije...
XIV

O, kako su slatki ovi asi tajni, Kad putuju due do zvjezdica sjajni', Kad se srca griju, Pa, prepuna slasti, plamena i strasti, Svetom voljom biju, A no tiho brodi, vjetri mirte njija I cvijetove bijele ljubi i ispija!

O slatki trenuci, s kojim sada bdijem, K najdraeg blaga u dancima svijem Sjeaju se vas; I kad mladost mine, pa kad zima tine Moju bujnu vlas, Vama e se dua vraat puna vjere Da cvjetie zlatne svom anelu bere.

1901. ALEKSA ANTI