Amfiteatar u Puli ili Pulska Arena (u narodu poznata i kao Divid-grad) najvedi je i najsauvaniji

spomenik antikog graditeljstva u Hrvatskoj. Usporeujudi ga s vie od 200 rimskih amfiteatara, plat
pulskog amfiteatra s etiri stubina tornja je najsauvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehnikih i
tehnolokih rjeenja. Po veliini zauzima 6. mjesto meu rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini
u svijetu ija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti ouvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz
bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El
Demu u Tunisu. Iznenaujude je da Arena kao neosporno kulturoloko blago Hrvatske, ali i svijeta jo
nije na Popisu svjetske batine UNESCO-a. Hrvatska je Arenu dva puta kandidirala za Listu, a potom
povukla kandidaturu.
Arena krasi (zajedno s tlocrtom Motovuna) nalije novanice od 10 kuna.
Sadraj
[sakrij]
1 Opis graevine
2 Povijest
o 2.1 Gradnja
o 2.2 Legenda o gradnji Divid-grada
o 2.3 Sudbina Arene u srednjem vijeku
o 2.4 Opstanak usprkos opasnostima
o 2.5 Dojmovi posjetitelja
o 2.6 Rekonstrukcije Arene
3 Arena danas
4 Panorama
5 Ostali rimski amfiteatri na podruju dananje Hrvatske
6 Izvori
7 Vanjske poveznice
Opis graevine*uredi VE | uredi]


Pulski amfiteatar iznutra
Zidni plat s velikim polukrunim otvorima izgraen je od domadeg vapnenca. Unutarnji dijelovi
temelja, koji nisu bili vidljivi, kao i zidovi unutranjih tehnikih hodnika, prolaza i stepenita, bili su
graeni od sitnog kamenja vezanog bukom, s obukanom povrinom. Kamen za
gradnju amfiteatra dopremao se na gradilite iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz samu morsku
obalu, jer je velike blokove za gradnju impozantnog gledalita i vanjskog plata koji je do danas
sauvan bilo najjednostavnije prevoziti morem do pulske luke. Kamenoloma oko Pule ima vie, ali
najpoznatiji je vinkuranski koji je i danas poznat pod imenom Cave Romane.
Izuzetno geometrijski pravilna graevina, ima eliptini izgled duljine 132,45 m (dua os), irine 105,10
m (krada os) i visine na morskoj strani do 32 metra. Zbog pojednostavnjenja i stabilnosti, istoni dio
konstrukcije sa samo dva kata poloen je na prirodno uzvienje. Zapadni dio amfiteatra, okrenut
moru, izgraen je na tri kata. Sredite amfiteatra je borilite ili arena veliine 67,90 x 41,60 m, a od
prostora za gledatelje bila je odijeljena 1,16 m irokim kanalom pokrivenim ploama. U samu arenu
ulazilo se na dvoja glavna ulaza u smjeru njezine due osi i na nekoliko sporednih ulaza. Naziv arena
potjee od lat. harena = pijesak, jer ona je u rimsko doba bila posuta pijeskom kojim su se takoer
poslije svake borbe posipali i tragovi krvi ljudi i ivotinja.
Prostor za gledatelje nalazio se iznad same arene i irio se poput elipsoidnog lijevka u koncentrinim
stepeniasto poloenim redovima kamenih sjedala. Katove su meusobno povezivale stepenice.
Prostor za gledatelje (cavea) natkrivao se platnom ili velarijem, a mogao je primiti oko 23 000
gledatelja, koji su sa stubita koje je okruivalo cijeli sredinji ravni prostor - borilite, mogli
pratiti gladijatorske i sline borbe i nerijetko krvolone prizore sa zvijerima.
U amfiteatar je vodilo ukupno 15 prolaza. U etiri tornja na vanjskoj fasadi nalazile su se dvojne
stepenice kojima se ulazilo u gornje katove. Svaki od etiriju tornjeva imao je po dvije vodospreme te
sprave za pricanje mirisne vode po gledalitu. Ispod borilita u smjeru njegove due osi nalazila se
prostorija kojoj su strop nosili stupovi i pilastri, a u njoj su bile smjetene sprave za araniranje scene.
Ispod borilita nalazio se i sustav kanala za prikupljanje voda koje su se odvodili u more. Takoer su
pronaeni i ostaci hodnika koji je vodio prema sjeveroistoku, a koji je vjerojatno spajao amfiteatar sa
zgradom za gladijatore koja se nalazila u njegovoj neposrednoj blizini, iji ostaci nisu pronaeni.


Flavijevski plat iznutra


Presjek amfiteatra iz vedske encikloopedije Nordisk familjebok(1876.-1957.)
Prostorije za zvijeri nalazile su se na krajevima podzemne prostorije amfiteatra koja se prostirala du
vede osi amfiteatra u smjeru sjever-jug. Prostorije za zvijeri bile su povezane prolazom sa sredinjom
podzemnom prostorijom. Pored poploenog atrijana junoj strani amfiteatra nalazili su se
mali podest i svetite boice Nemeze. Sveana dvorana nalazila se na zapadnom kraju a do nje se
dolazilo iz dva ulaza s morske strane kroz uski nadsvoeni hodnik. S obje strane sveane dvorane
nalazile su se poasne dvorane, a ispred svih njih odmah uz unutarnji potporni zid terase bilo je
smjeteno malo svetite, najvjerojatnije posvedeno Mitri.
Zbog specifinosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izuavati tradicionalni naini i
metode graenja u antici, to ga ini jedinstvenim i po emu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.
Posebice se istiu nosai koji su sluili za natkrivanje amfiteatra velarijem koji je titio gledatelje od
kie i sunca, to potvruju rijetko sauvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru.
Povijest[uredi VE | uredi]
Gradnja[uredi VE | uredi]
Sama gradnja Arene se odvijala u nekoliko faza tijekom 1. stoljeda. Smatra se da je ved u doba cara
Augusta na istom mjestu stajala slina,ali manja i preteno od drva izraena graevina. Za vrijeme
vladavine dinastije Flavijevaca (Vespazijan, Tit, Domicijan) u drugoj polovici 1. stoljeda Arena je
dodatno proirena, a drveni dijelovi su zamjenjeni kamenom, a Arena poprima dananji izgled. Ne
znaju se podrobniji podaci o tonom vremenu i trajanju izgradnje, niti o graditeljima: kako povijesni,
tako i arheoloki izvori o osnovnoj namjeni amfiteatra vrlo su krti. Zanimljivo je da se u otprilike isto
vrijeme gradi Koloseum u Rimu, Italija.
Jo nije u potpunosti poznato zato su uopde Rimljani u Puli gradili ovako monumentalnu graevinu.
Jedna legenda kae da je amfiteatar u Puli dao sagraditi car Vespazijan u ast svojoj
ljubavnici Antoniji Cenidi koja je u Puli imala posjede.
Legenda o gradnji Divi-grada[uredi VE | uredi]
U davno doba Istru su nastavale vile. Nodu bi plesale po livadama i umskim proplancima, ponekad bi
se i ukazale obinim ljudima, ali nikad nikome nisu uinile nita naao. Vile iz istarskih legendi mogu
ovjeku podariti sredu, a esto su i graditeljice. Pripovijeda se tako da su vile gradile Arenu u Puli.
Cijelu su nod nosile kamenje s Uke, slagale ga uokrug i tako je red po red nastajao njihov grad, Divid-
grad (staroslavenski naziv za udo je divid). Ali, kako su vile stvorenja nodi, gradit su mogle tek dok se
ne zauje prvi pijetao. Vile su morale prekinuti posao i pobjedi da ih ljudi ne spaze. Njihov je Divid-
gradostao nedovren i zato je Arena danas bez krova. irom Istre, od Uke do mora, ostalo je rasuto
ogromno kamenje koje su vile nosile da ga ugrade u Arenu, ali ih je pijetlov glas u tome omeo, i vile
su kamenje morale ispustiti na mjestu na kojem su se zatekle.
Ova legenda vjerojatno je nastala kao posljedica strahopotovanja koje je amfiteatar izazivao kod svih
pridolica u Istru, pa tako i kod Slavena koji su je, poput drugih, smatrali za udo. Tako je Arena dobila
i svoj puki naziv - Divid-grad - jer 'divid' znai udo, i etimoloki nema veze s 'divicama',
odnosno vilama. Zanimljivo je da su rimski graditelji uinili ono to vilama iz legende nije uspjelo: na
etiri tornja bili su postavljeni ureaji za zatezanje velarija, platnenog krova koji je titio gledatelje od
jakog sunca
[1]
.
Sudbina Arene u srednjem vijeku[uredi VE | uredi]


Pulski amfitatar oko 1820. sbakropisa Thomasa Allasona
Za pulsku Arenu nema nepobitnih povijesnih tragova ubijanja prvih krdana, ali kasnija legenda o sv.
Germanu kazuje da su mu 284. godine sudili u amfiteatru da bi ga vojnici potom odveli podalje od
grada gdje su mu odrubili glavu. Svojoj prvotnoj svrsi amfiteatar je sluio do 5. stoljeda kada je
car Honorije zabranio gladijatorske borbe. Borbe meu osuenicima, posebice onima osuenima na
smrt, i divljim ivotinjama nastavile su se do 681. godine kada su i one zabranjene.
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva i tijekom Srednjeg vijeka amfiteatar je uglavnom sluio za
ispau stoke koja je prehranjivala lokalno stanovnitvo, a ponekad su se znali odrati sajmovi i viteki
turniri koje su organizirali Malteki vitezovi. Osim toga, tijekom mletake vladavine Pulom, Arena se
povremeno koristila za odravanje sajmova, ali kako je gospodarstvo Pule od 14. stoljeda bilo u
opadanju zbog opadanja broja stanovnika, tako je i znaaj amfiteatra bio sve manji. Ipak, to to se
Pula zbog malarinosti nije mogla razvijati kao grad, luka i posredniko sredite, dovelo je do gotovo
posvemanjeg zastoja u graditeljskoj djelatnosti, pa je moda i to spasilo vanjski zidni plat Arene koji
i danas stoji kao ponosna kruna ipkaste strukture lunih i etvrtastih "prozora" to nijemo svjedoe
o nekadanjoj velebnosti, o sjaju i raskoi prolih vremena.
Opstanak usprkos opasnostima[uredi VE | uredi]


Pula oko 1840. Arhiv Deutschland und die Welt


Pogled na Amfiteatar, 1842.; zdesna: Via Flavia i srednjovjekovni most
U nekoliko je navrata kroz povijest prijetila opasnost da amfiteatar u Puli potpuno nestane.
Ljudi su esto kroz povijest koristili kamene blokove ugraene u amfiteatar za gradnju i obnovu
vlastitih kuda. ak su vadili eljezne ipke koje su vanjskom zidu dodatno dale vrstodu. Veliki blokovi
stepenica gledalita, kojih je sigurno bilo nekoliko tisuda kubika, uzimani su kao graevinski materijal,
tako da je Arena zapravo postala velikim i lako dostupnim skladitem lijepo obraenog
kamena.Akvilejski patrijarh je oko 1260. godine odredio novanu kaznu za one koji se koriste
kamenom graom amfiteatra.
Godine 1458. gradsko vijede Pule zabranilo je koritenje materijala iz Arene kao i prodaju dijelova
grae, nakon to je veliki dio arene doslovce ugraen u palae i trgove Mleana.
Godine 1583. Mletaka Republika dola je na ideju da amfiteatar "razmontira" te ponovno sloi, ali
u Veneciji. Nasredu ovom suludom planu suprostavio se ugledni mletaki senator Gabriele Emo, pa
do "preseljenja" Arene ipak nije dolo. Zahvalni Puljani su mu na sjeverozapadnoj kuli Arene postavili
plou s obiteljskim grbom i zahvalnicom na latinskom, koja glasi:
ANTIQVISSIMVM VRBIS AM / PHITEATRVM GABRIELI EMO PE / TRI FILIO VENETO SENATORI /
OPTIMO AC PRACLARISSOVNI / VERSA POL CIVITAS PERPETV / OBSERVANTI MONVMENTO /
DICAVIT MDLXXXVII.
()
Opasnost za cjelovitost Arene ponovila se i u 17. stoljedu kada su Mleani predloili vojnom
graditelju Antoineu De Villeu, koji je tek bio podigao tvravu na samom sredinjem breuljku da, radi
utede novca iz dravne blagajne, za gradnju utvrde na otoidu Sv. Andrije u pulskom
zaljevu upotrijebi kamen sa spomenika. Ali iz spomenutog De Villeovog teksta "Prejasnom vladaru
Drave Mletake" saznajemo kako se De Ville srano s mnogo argumenata usprotivio takvom naumu,
te zakljuio rijeima:
Neka stoji (Arena) na ponos iteljima, doljaku na udu, starini na spomen, na diku Republici!
Neka se uuva postojano, neka se obnavlja da vjeno traje!
()
Amfiteatar se posljednji put koristio kao izvor kamena 1709. godine za izgradnju temelja zvonika
pulske katedrale.
Dojmovi posjetitelja[uredi VE | uredi]
Amfiteatar je bio i predmetom zanimanja svih onih koji su u prolosti, sluajno ili namjerno, doli u
Pulu, mnogi i samo zato to su lae u pulskoj luci morale ponekad ekati povoljan vjetar za nastavak
putovanja. Ipak, i takvi sluajni posjetitelji irili su vijesti o postojanju velebnih antikih spomenika
Pule, meu kojima je Arena, zbog svoje veliine i ouvanosti, svakako imala status gotovo zatitnog
znaka. Sebastiano Serlio i Andrea Palladio crtali su pojedinosti konstrukcije i ukrasa, ono malo ukrasa
koji ine razgibanost svjetla i sjene u igri na povrini zidnog plata. Gianbattista Piranesija je zanimala
Arena kao spomenik, ruina, ruevina u isto toliko zaputenom krajoliku, Louis-Franois Cassas je risao
dokumentaristiki, Thomas Allason romantiarski. Svako je razdoblje na svoj nain doivljavalo Arenu,
pa tako i dananje vrijeme ima svoj odnos prema spomeniku koji je moda najlake opisati kao ljetnu
preplavljenost posjetiteljima to radoznalo zaviruju u svaki kutak, penju se na svaku izboinu, na
sjeverozapadnu kulu odakle se vidi blia okolica spomenika koji je danas uronjen u vrevu gradskog
tkiva.


Pogled na junu stranu Amfiteatra u Puli oko 1900. godine
Rekonstrukcije Arene[uredi VE | uredi]


Stara slika Arene iz zraka
General Auguste Marmont, francuski upravitelj Ilirskih provincija zapoeo je obnovu Arene. Godine
1816. obnovu je nastavio ticinski arhitekt Pietro Nobile, kojemu je taj zadatak povjerio car Franjo I.
Austrijski.
Godine 1932. obnovljeno je gledalite samo s jedne strane amfiteatra, ali i taj dio bio je tek polovica
prvotnog gledalita koje je izvorno bilo podijeljeno na dva kata ilimeniana. Amfiteatar je tako postao
mjesto kazalinih izvedbi, vojnih ceremonija i javnih okupljanja. U dananjem stanju moe prihvatiti
5.000 gledatelja.
Posljednja rekonstrukcija Arene bila je sredinom 1980-tih. Smatra se da je nestruna rekonstrukcija
1980-tih "zasluna" to Arena danas nije na Listi svjetske batine UNESCO-a. U tijeku je nova
rekonstrukcija (pokrenuta 2008.) koja de odvijati u nekoliko faza, a pretpostavlja se da de trajati oko
20-tak godina.
Arena danas[uredi VE | uredi]
Arena je danas prvorazredna turistika atrakcija Pule, ali i cijele Hrvatske. Meutim, posve je jasno da
je turistiki premalo iskoritena. Arenu godinje posjeti oko 300 000 posjetitelja, a godinja zarada
iznosi oko 1 milijun eura. Za usporedbu rimski Koloseum godinje posjeti vie od 5 milijuna
posjetitelja sa zaradom od 32 milijuna eura.
Od 1954.g u Areni se svake godine odrava Festival igranog filma u Puli koji nakon raspada Jugoslavije
gubi bljetavilo i glamur koji je do tada imao.
Takoer, Arena je danas magnet i za popularne svjetske glazbenike: Luciano Pavarotti, Andrea
Bocelli, Jose Carreras,Jamiroquai, Anastacia, Eros Ramazzoti, Norah Jones, Zucchero, Sinad
O'Connor, Elton John, Sting, Michael Bolton, Il Divo,Manu Chao.
Arena se pojavljuje i u filmu Titus (1999.), adaptaciji Shakespearove tragedije Titus Andronicus.
U nekadanjem hypogeumu (prostor ispod arene gdje su bile smjetene divlje ivotinje i gladijatori)
danas je postavljena stalna izloba Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici, obogadena
rekonstrukcijama maina za proizvodnju ulja i vina(mlinovi, tijeskovi, posude za taloenje),
te amforama koje su sluile kao ambalaa za prijevoz ulja i vina.
Umjetnikom instalacijom Kravata oko Arene 2003. godine svijet je obila slika najdue kravate na
svijetu omotane oko Arene. Tako je kravata duga 808 m i teka 800 kg ula u Guinessovu knjigu
rekorda.
Panorama[uredi VE | uredi]


Panorama amfiteatra iznutra