ANTUN NEMI (Edde, Maarska, 14.I.1813.-Krievci, 5.IX.1849.

)
Antun Nemi rodio se 14. sijenja 1813. u Maarskoj, u mjestu Edde. U Koprivnici i
Ludbregu je proveo djetinjstvo. U Varadinu je zavrio gimnaziju, studij prava i filozofiju u
Zagrebu. Naslijedio je kuu u Koprivnici i malo imanje na brdu zvanom Starigrad poslije
oeve smrti, koje spominje u predgovoru Putositnicama: ,, Pisah u Starom Gradu na svojoj
villegiauti u poznoj jeseni 1844..
Obrazovan je i nadaren. U Krievcima kao jurat je zapoeo slubeniku karijeru. Postao je
pristav upanije krievake, 1836. godine. Godine 1838. je postao poasnim sucem u
Osekovo i Moslavinu. Od tada se bavio ozbiljno knjievnim radom. Godine 1846. postao je
,,zaasni uredni sudac i u Novom Marofu bio je izabran za kotarskog suca. Godine 1846. u
hrvatskom saboru je bio izabran za zastupnika. Godine 1849. imenovan je ,,urednim
biljenikom upanije krievake. 5. rujna 1849. naglo je obolio i umro od kolere dok je bio
na slubenom putu u Podravinu.
Antun Barac: U svojoj Hrvatskoj knjievnosti tvrdi da je ,,Antun Nemi bio najistaknutiji
pisac hrvatski u pokrajini. ,,Njegovi su ljubimci bili Horacije, Marcijal, Juvenal, Schiller,
Voltaire, Rousseau, itd..
Nemi se javio u ulozu novinskog dopisnika u Danici ilirskoj i u Novinama horvatsko-
slavonsko-dalmatinskim u nekoliko navrata.
Nemi knjievni rad zapoeo poezijom. Njegove pjesme imaju satirini karakter, nastavljaju
na neki nain sline pokuaje kod Stanka Vrazai spadaju meu najranije pokuaje stvaranja
poezije ,,lakog stiha kod Hrvata. Nemieve pjesme su esto prigodnog karaktera,
svojevremeno su bile dosta cijenjenje i popularne.
Za hrvatskoga romantizma njegovo knjievno djelo predstavlja osebujnu sastavnicu. Njegova
komedija Kvas bez kruha ili tko e biti veliki sudac (1854) je prva moderna komedija na
standardnom hrvatskom jeziku. Udes ljudski (....), prvi roman u hrvatskoj knjievnosti.
Nemi je bio u svome vremenu najvredniji i najzreliji predstavnik putopisnog anra.
Godine 1845. je napisao Putositnice po uzoru na Heinea i Sternea, tadanje europske putopise.
Putositnice je jedan od naih ponajboljih putopisa uope. Putovanje je poduzeo od 28.veljaa
do polovice travnja 1843., poavi iz Ludbrega preko Zagreba i Karlovca do Rijeke, pa od
Trsta u Veneciju do Padove, u Vicenzu i Veronu te natrad preko Slavonije i tako je nastao
Putositnice.
Za boravka u Italiji istie svoje hrvatstvo i slavenstvo u preporodnome romantikome duhu.
Najvaniji utjecaj mu je bio Laurence Sterne i njegovo djelo: Sentimentalno putovanje po
Francuskoj i Italiji (1768). U putopisima, npr. Jana Kollara, Johanna G.Seumea, Gustava
Nicolaia i Heinricha Heinea je pronaao knjievne uzore.
Nemi pie stilom izvjetavaa u djelovima. U odlomcima (,,Putositnice, ,,Kvas bez kruha
ili tko e biti veliki sudac, ,,Udes ljudski) se dominiraju etnografske i geografske injenice,
objektivni podaci se nalaze u sreditu pieve panje. Pisac stvori samosvojne karaktereizacije
pojedinih situacija, osoba, prui atmosferu i radnju.
Nemi koristi humoristini-feljtonski stil u svojim djelima. U drugome dijelu Putositnica
(,,Neven, 1852.) opisao put po Srijemu, Doljnjoj Krajini, Slavoniji i Srbiji, 1847. godine.
Putositnice
POSVOTKA:
Misce utile dulci.
,,ala sa istinom,
Kopus sa slaninom,
To je uvijek hrana
Za gladna valjana.-
eludac grizdavi
Nek sam zain pravi.
G.
Putositnice je objavljen 1845. godine, pisan je 1844. godine ,,u Starom Gradu, na mojoj
villeggiaturi, u poznoj jeseni 1844. Knjiga je Nemiev prvo objavljeno djelo. Nemi dobro
poznavao zemlju koju putuje i ljude. Pisao je kao povjesniar, umjetnik, knjievnik , etnograf
i geograf.
Djelo je nastalo na pievom subjektivnom dojmu putovanja i na iskustvenim doivljajima. U
ovom djelu pisac osjeao ivu potrebu da istakne elju i vlastito stanovite u svakoj prilici.
Nemi svoje putovanje najvie opravdava traganjem za smislom pejzaa i upoznavanjem
novih ljudi. On itaoca upozna s etnografijom i geografijom, prui mu objektivan opis
putovanja. On izrazi svoj nazor i stav o krajevima, ljudima, obiajima s kojima se upoznao na
putu.
Mato bi rekao: ,,Vodila ga je elja za putovanjem, neodoljivi nagon za avantirom i
pustolovinom.
Putositnice je najvredniji putopisni tekst uz Pogled u Bosnu Matije Maurania hrvatskog
preporodnig romantizma. Putositnice je knjiga tuge i radosti, brojnih susreta sa odbojnim ili
zanimljivim ljudima. Pokazuje krajolike, kontrakste i ljepote.
Putositnice kao beletristiko djelo tumaimo. Knjiga je izvjetaj s jednog turistikog
putovanja. Putositnice sjedinjuju mnotvo raznorodnih karakteristika u sebi. Sadri elemente
ironinog i pounog pripovijedanja stvarnih u sebi kao ivotnih injenica i provjerljivih
zgoda. ,, Putositnice su mala ali dragocjena vrataca odkrinuta prema budunosti proze jedne
knjievnosti.
Putositnice u hrvatsku prozu predstavlja vanu kariku, on predstavlja kao literarno ivi djelo i
dan danas zavreuje panost. Putositnice ima osebujnu prozni stil, pisan je s izvjesnim
didaktikim namjerama. Nemi e koristiti brojne neologizme.
Sastoji se od tri djela-tri putovanja. Drugo djelo Putositnice nije nedovren, Mirko Begovi ga
je objavio posmrtno u asopisu ,,Neven, 1852.
Godine 28. veljae 1843. pisac polazi na put od Ludbrega u sjevernu Italiju. Do 23. travnja
1843. godine e trajati putovanje. Nemi putuje kroz Zagreba, Rijeku, Trst, Veneciju,
Padovu, Veronu, Ljubljanu, Maribor, Graz, Be i ponovno Zagreb. Najvie vrijeme je boravio
u Veneciju, na polasku tri dana, a na povratku petnaest dana. Venecije mu je bio bitnorazliit
od svid gradova to je vidio dotad. Od jutra do sumraka je naslikao i doivio Veneciju.
Govorio o vjekovnim mletako-hrvatskim kulturnim vezama.
Najvaniji dio djela je ,,Krievci. U podnaslovu se moe itati Nemiev najsnaniji
krievaki motiv na latinskom jeziku koji sadrava najiskrenije rodoljubne i zaviajne
osjeaje: ,,Hac ego sum terra, patriae nec poenitet , ortus. (,,Ovdje sam porod zemlje i nije mi
ao.)


PETAR HEKTOROVI
Rodio se 1487. godine u Starome Gradu (Starigradu) na otoku Hvaru.
Petar H. je svestran ovjek, pjesnik, prvi hrvatski folklorist (u hrvatskom knjievnosti istraio
usmenu blagu), melograf (tj. zapisiva pjesama), filozof i graditelj (prema svojim nacrtima je
vodio gradnju vlastitoga dvorca-utvrde).
U Splitu je zavrao humanistiku kolu, uio latinski jezik i filozofiju. Bunu puana protiv
plemstva, koja je trajala od 1510. godine pod vodstvom Matije Ivania doivljao kao mlad
plemi. Na Visu i Hvaru je bio nasljednikom bogatih oevih imanja. Na Hvaru je preivio
kugu. Bjei u Italiju pred povalom Turaka 1539. godine. Bolje poznaje talijanske kulturne i
knjievne batine, te talijanski jezik kad ostane u Italiji oko godinu dana.
Graevina Tvrdalj jedinstveni kulturni, graditeljsi i arhitektonski spomenik i dan danas, on je
sam gradio i projektirao. Hektorovi dobro je poznavao latinski jezik, to se vidi na Tvrdalju
prema malim latinskim zapisima i ,,sastavcima.
U Dubrovniku je gostovao 1557. godine, godina je znaajna u njegovom knjievnom
djelovanju. Posjeuje stare knjievne prijatelje, to pie u poslanici zadarskom kaniliru,
Miki Pelegrinoviu. S Nikolom Naljekoviem i s Mavrom Vetranoviem, istaknutim
hrvatskim renesansnim knjievnicima se drui najvie . Dvadeset i pet dana je provodio u
Dubrovniku.
Petar Hektorovi umiro 13. oujka 1572. godine. Na Hvaru u Starome Gradu je pokopan.
Na talijanskom, hrvatskom i latinskom jeziku je pisao. Pisao je i ljubavne pjesme u mladim
danima, ali oni nisu sauvane. Iz 1568. godine u venecijanskom izdanju je ostao sauvan
nevelik broj djela, s naslovom ,,Razlike stvari ine. Ove su pismo- ,,Po// tovanomu
gospodinu Miki Pelegrinoviu, vlastelinu hvarskomu kaniliru zadarskom, nadgrobnica-
,,Nadgrebnica Franetu Hektoroviu, rodjaku svomu dragomu za milou, pjesnike poslanice-
,,Odgovor Nikoli Naljekoviu, Bogoljubnoj i svake hvale dostojnoj mladici Graciosi
Lovrinevi.
,,Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga je napisao.


Ribanje i ribarsko prigovaranje
,, Gospodinu Hjeronimu
Bartueviu,
Vitezu Potovanomu, vlastelinu Hvarskomu,
Petre Hektorovi
Ova ribarska ,,prigovaranja za milou i za
razgovor alje.

Godine 1556. je napisano, tiskano 1568 u Mlecima (Venecija). Talijanski izraz Ribarskoga
prigovaranja - ,,ecloga piscatoria. Oituje se ,,probueno oko za prirodu, zasalo u srednjem
vijeku u cjelokupnu Hektorovievu djelu. On u sreditu stavlja zanimanje za prirodu i u
ivotnom i u knjievnom djelu. Odraava isticanje znaenja svijesti o nepotpunosti znanja i
indukcije u djelu. Stapanje atutora s prirodom se moemo zapaati. Prevlada osjeaj za
kretanje, ritam, dinaminost i pokret. Pokazuje putovanja, riba, ljudi, ribanja, prirode,
krajolika i predmeta svoje vlastite ,,duevne osobine.
Ribanje i ribarsko prigovaranje je Hektoroviev najrealistinije djelo. Prijatelju Hijeronimu
Bartueviu upuuje djelo kao pjesniku poslanicu. Hjeronim (Jeronim) Bartuevi je
stanovnik otoka Hvara, poznati hrvatski knjievnik, znanstvenik, hvarski pjesnik i rektor
kola u Hvaru.
Djelo pisac kao dar upuuje prijatelju. Napisano je kao pismo u ja-ti obliku. Djelo pokazuje
trodnevno vlastito putovanje brodom s ,,najboljim ribarima Nikolom Zetom, Paskojevim i
Paskojem Debeljom. Hektorovi putuje da bi se odmorio od gradnje svoga dvorca-tvrave
Tvrdalj i od svakodnevnih briga. Putuju na Hvaru od Staroga Grada do Neujma i na olti do
Staroga Grada natrag, rije je o stvarnom trodnevnom krstarenju.
Djelo se vidi iznutra kao ljetnikovac zasaen plodovima renesansne prirode, knjievnosti,
kulture i hortikulture, a izvan se izgleda kao tvrava (klasina, vrtsta kompozicja i struktura).
Ribanje i ribarsko prigovaranje je napisano akavskim narjejem. Jednostavan izraz se
prepoznaje u djelu. Kadikad se susreemo i kolokvijalnom (razgovornom) frazeologijom, tj.
,,neutralnom.
Bogat rjenik igra vanu ulogu u nabrajanju sprava i predmeta za ribanje, vrsta ivotinjskoga
svijeta, opis prirodnih pojava, nabrajanje svih toponima na putovanju, itd.
Pokazuju se istinitost, ivotnost, jednostavnost, kranski, humanistiki i klasini okviri.
Djelo se povezuje s nekim humanistikim, renesansnim i autikim djelima, naprimjer s
,,Homerovom Odisejom, ,,Danteovom Boanskom komedijom, ,,Zoranievim Planinama,
,,Vetranoviem Piligrinom i ,,Vilom Slovinkom Jurja Barakovia.
U Novakovim djelima, npr. ,,Izgubljeni zaviaj, ,,Mirisi, zlato i tamjan, ,,Izvanbrodski
dnevnik, su vidljivi struktura Ribanja i ribarskoga prigovaranja.
Podjeljeno je na tri dijela, po danima na moru to su tamo provedili. U stihovima je napisano
(1684) stih, u dvostrukorimovanim dvanaestercima.
Prvoga dana se opisuje pripreme za putovanje, susret s teaima, dolazak na Bartueviu
bainu, ribanje i blagovanje.
Drugoga dana Marku Maruliu, ,,ocu hrvatske knjievnosti izrie pohvalnicu, tu pohvalnicu
ostihotvuruje Splitu.
Tretim danom prevladavaju mudre misli osim stalnoga divljenja baini. Treega dana
javljaju se vjerski, odgojni, mudre izreke.
,,Prevedeni stihovi ika Menetia su uvrteni u djelo: ,,ar je sve tatina ovi svit to
prosi,/jakino maglina ku vitar zanosi.
Uvrtene su tri poasnice odnosno zdravice u djelo. Prvoga i drugoga dana Nikola i Paskoj
nadmeu se pitalicama i zagonetkama. Drugoga dana pjevaju lirsku pjesmu: ,,I klie
d(j)evojka i dvije bugarice: ,,o Marku Kraljeviu i bratu mu Andrijau i ,,o Radosavu
Siverincu i Vladku udinskom vojvodi. Od drugih hrvatskih narodnih pjesma se razlikuju
bugartice po stihu. Imaju dug stih, estnaesterac odnosi petnaesterac. U prvom Andrija
savjetuje brata Marka, on je postao njegov ubojica zbog konja, brine se o njemu. Prelaze se i
kranske okvire. U drugom spominju se povijesni i zemljopisni podatci, npr. Vdin je u
Bugarskoj. Vidin bio je jedno vrijeme bugarskoga protucara. ,,Trganje konja je
najzapamtljiviji motiv, ne doputa se uhvatiti. U djelima se javljaju folkloristike pjesme.
Mediteranski gradovi su mu okvir , u kojima ribari pjevaju sa sveanicima, lukim radnicima,
mornarima i gospodom.
Zagonetka:
,,Odkle dojdoh na svit i po njem putuju
(Od sedamdeset lit dale se ne uju,
Ka mi starost dae) i ne znam odkuda,
Prid mnom ne gatae nigdar se taj uda.
Gatku izreenu ja bolje na svit saj
Ni liplje odriena ne sliah, neg je taj!


Bugartica o kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau:
''Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
Lipo li sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
I razdiliv se opet se sazivala.
Ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila...''

Bugartica o Radoslavu Siverincu:
''Kada mi se Radoslave vojevoda odiljae,
Od svojega grada divnoga Siverina.
esto mi se Radoslav na Siverin obzirae
Tere to mi ovako belu gradu besijae:
Ovo mi te ostavljam beli grade Siverine, moj divni grade...''
Stara narodna pjesma:
,,I klie djevojka
Mudre misli:
,,in da si milostiv i lae se uvaj,
K svakomu dobrostiv, starim ast vasda daj!
,,Ci dragosti nemoj prijatelja tvoga
Vaskolik ivot tvoj uvridit nikoga.