35.

ATENAGORA, FILOZOF IZ ATENE (OKO 177)

1. Atenagora je rodom iz Atene. itajui Sv. Pismo da ga pobija primio
je kranstvo. Neki misle da je neko vrijeme boravio u aleksandrijskoj
katehetskoj koli. On je suvremenik Tacijanov, ali u stavu prema grkoj kulturi
slijedi pozitivan stav Justinov. U sposobnosti izraavanja, ljepoti jezika
i po jednostavnosti kompozicije nadvisuje Justina. S isto knjievnog i jezinog
stanovita on spada na prvo mjesto meu prvim kranskim apologetima.
Rado navodi pjesnike i filozofe. Vidi se da je bio kolovan u retorici; nastoji
nasljedovati atike pisce. U svojim digresijama je kratak, i nikad ne gubi i
vida predmet koji obrauje. Prema filozofiji, osobito prema Platonu, odnosi
se prijateljski. 0 ivotu njegovu ne znamo gotovo nita. U svoj staroj kranskoj
knjievnosti spominje ga samo Metodije Olimpski (De resurrectione, 1, 36,
637, 1). Kranski filozof iz Atene naziva se u naslovu svoje apologije Molba
za krane. Ako se usporeuje s Justinom i Tacijanom, onda se moe rei,
da je Justin apostol, Tacijan polemiar, a Atenagora pravi filozof (F. Cayre).
Osobito ga je cijenio Bossuet.
2. Djela Atenagorina. A) Legatio (deprecatio) pro Christianis (Presbeia
peri ton christianon) ima 37 poglavlja. Upravljena je carevima Marku Aureliju
i njegovu sinu Luciju Aureliju Komodu. Prema tome, mora da je napisana
oko 177., jer je Komod primio carski titul g. 176. Pobija optube koje se
iznose protiv krana, nadajui se da e vladari iz njegova spisa razumjeti da
trpimo bez razloga i protiv svakog zakona i razuma. Tri nam se zloina
pripisuju, ateizam, tijestovske veere, edipovski seksualni ini. Ako su ti
zloini istiniti, nemojte nikome oprostiti: kaznite ta nepoinstva, iskorijenite
nas zajedno sa enama i djecom, ako netko od nas ivi na nain ivotinja
(c. 3). a) Krani nisu ateisti, nego tuju jednoga Boga koji, sam bez poetka,
sve je stvorio po svome Logosu. Sline monoteistike tendencije mogu se
otkriti kod pjesnika i filozofa, pa ih nitko nije napao da su ateisti. Pjesnici
i filozofi nisu mogli svoje miljenje dokazati; krani mogu, jer imaju za
svjedoke proroke, koji su o Bogu i o boanskim stvarima govorili nadahnuti
Bojim Duhom. Zatim ukratko dokazuje iz razuma da ima samo jedan Bog
(c. 8). Dosta sam dokazao da mi nismo ateisti, jer vjerujemo u jednoga nepostaloga
i vjenoga Boga, nevidljivoga i netrpljivoga, kojega ovjek ne moe
uhvatiti ni dokuiti, koji se spoznaje samo duhom i razumom, te koji je okruen
neizrazivim svjetlom i ljepotom, duhom i mou; on je sve po svome Logosu
i stvorio i ukrasio, i sve uzdrava. A priznajemo i Bojega Sina. I neka
nitko ne dri smijenim da Bog ima svoga Sina. Jer mi ne mislimo o Bogu
i Ocu ili o Sinu onako kako to izmiljaju pjesnici, koji uvode bogove nita
18 Povijest kranske literature I
280 ATENAGORA IZ ATENE
bolje od ljudi. Nego je Sin Boji Rije (Logos) Oeva u ideji i u moi (idei
kai energeii); od njega i po njemu je sve stvoreno, budui da su Otac i Sin
j e d n o . . . Ako po visokoj Vaoj umnosti elite istraiti to hoe rei to
Sin, rei u ukratko: on je prvi Oev izdanak (gennema), ne kao da je stvoren
(genomenon), jer je Bog odvijeka imao u sebi Logos budui da je odvijeka
razuman (logikos), nego je proiziao iz Njega da bude ideja i mo (idea kai
energeia) za sve materijalne stvari koje su bile bez oblika . . . A za samoga
onoga Duha Svetoga, koji djeluje u prorocima, kaemo da je izljev Boga,
koji proistjee i vraa se kao zraka sunca. Tko se dakle nee uditi kad uje
da se ateistima nazivaju oni koji tvrde da jest Bog Otac i Sin Bog i Duh Sveti,
te dokazuju i njihovu mo u jedinstvu i razliku u poretku? (c. 10). Krani
nisu nemoralni u seksualnom ivotu (c. 3133), jer vjeruju u vjeni ivot i
vjenu kaznu, a znadu da je Bog nou i danju nazoan, te, budui da je sav
svjetlo, vidi i ono to se u srcima skriva. Kranima je dan zakon da mjeru
pravednosti procjenjuju iz sebe i iz svojih blinjih. Stoga prema dobi druge
smatraju sinovima i kerima, druge opet braom i sestrama, a starije potuju
kao oeve i majke. Budui da ih nazivaju braom i sestrama, i drugim rodbinskim
imenima, najvea im je briga da njihova tijela ostanu neokaljana
i nepokvarena (c. 32). Svaki pojedini od nas svoju suprugu, kojom se oenio
po zakonima od vas danima, smatra suprugom sve do raanja d j e c e . . . A kod
nas se mogu nai takoer mnogi, i muevi i ene, koji su ostarili neoenjeni,
u nadi da e biti tjesnije sjedinjeni s Bogom. Tu Atenagora kae da je druga
enidba, po miljenju krana, decorum adulterium (c. 34). c) Krani nisu
ljudoderi (cc. 3536), jer ne polaze ak ni na gladijatorske igre, budui da ne
ele vidjeti ubijanje; jer ene koje poine pobaaj smatraju ovjekoubojicama;
jer zabranjuju izlaganje djece; jer vjeruju u uskrsnue tijela: A gdje e se
nai takav, koji bi, kad vjeruje u uskrsnue, samog sebe uinio grobom za
tjelesa koja e uskrsnuti? (c. 36). Na kraju moli careve neka milostivo prihvate
tu molbu, jer krani mole i za cara i za carstvo, jer je rairenje carstva
i njima u interesu.