KRITIKI PRIKAZ: William Glasser-Nastavnik u kvalitetnoj

koli
Mnoga su se napisana djela bavila nastavnicima, nastavom i izvoenjem nastave.
Jedno od njih je i djelo Williama Glassera Nastavnik u kvalitetnoj koli. William Glasser
ameriki je psihijatar. Poznat je po tome to je svoju teoriju psihijatrije primjenjivao na ira
drutvena pitanja poput obrazovanja ili braka. Autor je mnogih knjiga o mentalnom zdravlju,
teoriji kolstva i nastavi. Djelo Nastavnik u kvalitetnoj koli izalo je 1993. godine.
Podijeljeno je u dvanaest poglavlja, a autor na njegovom kraju donosi zakljunu misao u
nekoliko reenica. Knjiga ima 149 stranica, u Hrvatskoj je izala u nakladi Educe,
nakladnog drutva, a za prijevod je zasluna Boica Jakovljev. Namijenjena je prvenstveno
nastavnicima ili onima koji e to tek postati kako bi saznali kako radi nastavnik u kvalitetnoj
koli koju je zamislio Glasser. Knjiga dakako, moe posluiti i ljudima drugog profila
zanimanja koja njenim itanjem mogu pojedine postupke primijeniti u svojoj struci.
Autor u predgovoru objanjava kako je knjiga, ali i kvalitetna kola utemeljena na
teoriji izbora. Ona vodi ka profesoru koji vodi uenike, a ne profesoru koji efuje. To je tema
prvog poglavlja. Zanimljiv je nain na koji je postavljen odnos izmeu svih djelatnika, te
uenika u kvalitetnoj koli. Ravnatelj je glava cjelokupnog projekta i bez njegove podrke i
zalaganja kao i dobrog odnosa s profesorima nema uspjeha. Profesor se mora odrei moi
kako bi projekt uspio. Mora razgovarati s uenicima, pokuati rijeiti njihove probleme,
saznati to ih titi i posluati njihova razmiljanja o radu i odvijanju nastave. Radi bolje
konverzacije potrebno je klupe sloiti u krug.
Nastavnik kvalitetne kole treba biti profesionalac. Tako glasi osnovna misao drugog
poglavlja. On se u nastavi treba sluiti svim sredstvima koja su mu na raspolaganju kako bi
nastava bila kvalitetna. Ako je nastavnik profesionalac i nastava e biti kvalitetna.
Izbjegavanjem zadavanje domaih zadaa moe se postii odreeni stupanj vee zanimljivosti
predmeta, no osobno smatram da je ponekad izuzetno bitno zadati zadatak koji uenici mogu
odraditi u interakciji s roditeljima. Posebno u nastavi povijesti. Zanimljive zadae kao to su
prepriavanje roditeljskog pogleda na odreeni dogaaj ueniku stvaraju iru sliku te i
njegovo znanje postaje kvalitetnije. Iz tog razloga smatram da se domaa zadaa ne bi trebala
potpuno izbaciti iz nastave, ali bi se trebala prilagoditi na zanimljiv nain kako bi ju uenici
radili sa zadovoljstvom.
est uvjeta za kvalitetan rad neto su to postoji kod mnogih profesora i nije nuno da
rade u kvalitetnim kolama. Oni koji se trude osigurati ugodan ambijent uenicima koristei
najprikladnije metode kod pokazivanja odreenih sadraja slue se, nekad i nesvjesno,
Glasserovim uvjetima za kvalitetan rad. Nikako se ne bih sloio da je ostvarivanje svih est
uvjeta garancija uspjeha u radu. U svakom odjeljenju postoje pojedinci kojima niti ti uvjeti,
niti mnoge druge prilagodbe ne mogu osigurati kvalitetan rad. Zbog raznih imbenika kao to
su nepovoljna obiteljska situacija, nezainteresiranost za odreenu skupinu predmeta,
zainteresiranost u za neto drugo u odreenom trenutku mogu stvoriti probleme ma koliko se
god profesor trudio.
Uenici bi trebali znati tko ste vi kao nastavnik, ali slaem se da bi trebali prije svega
znati za vae stavove. Potovanje se esto stie zbog odreenog kvalitetnog razmiljanja.
Mislim da je ipak nemogue da se stavovi kao i profesor osobno svidi svim acima.
Jednostavno je nemogue svima biti po volji. Ipak je vano da svi imaju povjerenja u vas i da
znaju da na vas mogu raunati u svakom trenutku jer profesori su u kolama zbog uenika, a
nikako ne drugaije.
Poticanje na uenje korisnih sposobnosti nije uvijek najzahvalniji posao. Kod nastave
povijesti uz mnoge takve sposobnosti ipak je nuno da se usvoje pojedine injenice. Bez njih
se jednostavno ne moe razumjeti odreeno razdoblje. Iz tog razloga ne bih se sloio sa
izbacivanjem uenja injenica. Inzistiranjem na primjeni nauenog se u potpunosti slaem.
Primjena je najbitnija. Isto tako povezivanje injenica i njihovo pravilno smjetanje u npr.
kontekst vremena vode kvalitetnom znanju uenika.
Uvjeti za kvalitetan rad u koli esto su vie nego samo etiri definicije. Pomoi
uenicima da uine neto korisno sigurno je jedan od kljunih imbenika kojima treba teiti.
Ako im pomognemo da napiu neki kvalitetni rad, te ih nakon toga za njega nagradimo dat
emo im volju da se trude dalje i tako ostvaruju kvalitetne rezultate. Usredotoiti bi se prema
miljenju autora trebalo na kvalitetu, a ne na odlasku u preveliku irinu. Isto tako natjecanje
unutar razreda nije put, ve konzultacije i suradnja.
U osmom poglavlju Glasser se okree uenju neakademskih umijea. Smatra da je
potrebno, ako je ikako mogue, spojiti neakademske s akademskim predmetima. Uenici bi
bili zadovoljniji. Neki projekti, kao predmet domainstvo, gdje bi se nauile neke praktine
stvari pomogle bi uenicima poticati zajednitvo, a bile bi im od koristi u daljnjem
svakodnevnom ivotu. Projekt kue koju bi kupila kola, uenici je uredili i kasnije prodali
ini mi se izuzetno zanimljiv, ali gotovo je ne zamislivo da bi to moglo proi kroz movaru
birokracije u Hrvatskoj. Slaem se da je potrebno poticati izvannastavne i izvankolske
aktivnosti. Kad uenik ima dojam da nastavnika interesira ono to on radi u slobodno vrijeme,
te kad je nastavniku stalo do njegova uspjeha pa ga pohvaljujete bolje e i kvalitetnije
reagirati na stvari koje se od njega trae na satu.
Kako postii da uenik ne ui zbog ocjena nego iskljuivo zbog znanja vjena je
misterija koju niti autor ove knjige po mom miljenju nije uspio rijeiti. Sustav ocjenjivanja
toliko je uvrijeen u kolskom sustavu da je vrlo teko postii promjenu u percepciji uenika.
Mislim da se svojim zalaganjem profesori moraju truditi kvalitetno objasniti sadraj gradiva,
ali da uenike ipak trebaju ocjenjivati na temelju pokazanog znanja kod ispitivanja ili ispita.
Kljuno je, a Glasser to ne navodi, po meni koncipiranje ispitivanja kako bi se uenicima dalo
do znanja da se od njih trai kvalitetno znanje, a ne suhoparnost injenica.
Autor u desetom poglavlju spominje poveanje radnog osoblja. Jedan nastavnik trebao
bi doi na malu skupinu uenika kako bi kvalitetnije organizirao i vodio nastavu. Autor se
zalae za poveanje broja razreda koji bi bili brojevno manji nego to je sada uobiajeno.
Smatram da je takav potez u Hrvatskoj nemogu. Jednostavno financijski drava nije
sposobna za zapoljavanje vie strunog kadra iako su uionice esto prenatrpane i u njima je
izvoenje nastave izuzetno teko. Mislim da je smanjenje broja uenika u razredima, odnosno
poveavanje broja razreda kljuan potez za bolje funkcioniranje kako Kvalitetne kole
Williama Glassera, tako i svih ostalih kola openito.
Kvalitetan odnos s uenicima autor bi ostvario na uenikim sastancima. Nizanjem
sastanaka stvaralo bi se ozraje ugodno za rad. Provodilo bi se bolje upoznavanje s uenicima,
ali i poduavalo bi ih se teoriji izbora. Na tim sastancima rasvjetljivali bi se odreeni dogaaji
i ponaanja te pokuavalo doi do rjeenja odreenih problema. Zadaa koju bi trebao
provesti nastavnik, po miljenju autora, poticanje je kreativnosti, provedba projekata, referata
te openito zadataka koji e ih zainteresirati.
Smatram da je knjiga izuzetno kvalitetna jer donosi niz inovacija koje mogu pomoi
profesorima u njihovom radu. Iako nisam iao u Kvalitetne kole susreo sam se s mnogim
profesorima koji su na slian nain provodili nastavu. Iako nisu koristili sve stavke koje
navodi William Glasser, sluili su se nekim mehanizmima koji su doveli do kvalitetnije
nastave. Veinom su to bili mladi profesori koji su se esto na zanimljiv nain, svojim stavom
i nastupom pribliivali nama mladima i osiguravali nam zanimljivu nastavu iz koje smo
najvie nauili. Osobiti problem zbog kojeg je teko da u Republici Hrvatskoj svaka ili bar
veina kola bude kvalitetna jest financijske prirode. Mnogo bi trebalo uloiti u infrastrukturu,
proirivanje odjeljenja ali i samu edukaciju nastavnika. Iako smo suoeni s mnogim
preprekama ova knjiga i takav nain rada mogu nam posluiti u budunosti u pronalasku
najkvalitetnije formule organizacije nastave.

Karlo Mandi