ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVI-XVII • 2007./8.

• BROJ 83-84 • CIJENA 30 KN

BEHAR
BERIÆET RIJEÈI
Tahir Mujièiæ

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicu

koja se sada zove postaja
zvoni zvono
ja bi odma otvorio
al ne da nena
kae stani nije dobro zvono
kako moe biti dobro zvono
i ono koje
nije
nije to isto kae nena
ima dobro zvono
ima loše zvono

a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono

baba šuti i pakuje košulju u crnu

izlizanu aktntašku pa ilete u neseser
pa onda tek poistiha kae neni

ne bihuzuri daba dijete majka

spremam se ja veæ odjutros jer
vjesnik piše da dolazi a šnjim
hrušèov a s ovim opet bulganjin

nego
daj mi ðulhana
i novi safun
i dometni mi opatiju
da ne bude nenina morava
to mi plaho pazi da ne misle kako pušimo isto
mislim njihovo

mogu li sada otvoriti

moeš kae baba tuno
nena plaèe ðulhana još
stavlja jabuku u neseser

ja otvaram veselo vrata

vrata veselo cvile
na vratima drug u crnom
mantlu s erolflin brkovima
kae
uzmi drue èebe
KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
FADIL HADIÆ: MOJ ZAGREB
BEHAR, 83-84 2007./8.

NASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROM

INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA
ARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNE
OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
KDBH “PREPOROD” BIBLIOGRAFIJA BEHARA
BEHAR
BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za
kulturu i društvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVIÆ
Izvršni urednik:
Filip Mursel BEGOVIÆ
Uredništvo:
Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ,
Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ,
Dino MUJADEVIÆ, Azra ABADIÆ NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vraæaju
Adresa:
BEHAR
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
seadbegovic@yahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn,
godišnja pretplata 90 kn
Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,
godišnja pretplata 18 KM.
Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36),
€ 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36);
Kunski iro-raèun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raèun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu iz dravnog
proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nuno i stavovi uredništva.
2 BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
M. . 389 RUMI, Delaludin 399
KAZALO MAGLAJLIÆ, FRANIN Dina 123 SALIHBEGOVIÆ, Ahmed 287, 288, 508
RIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3 MAHFUZ, Nedib 181 SALIHBEGOVIÆ, Melika 135
KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir 257 SARIÆ, Safet 136, 137
Sead Begoviæ: Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila ................................... 4 MALCOLM, Noel 56 SCHWARTZ, Stephen 70
Intervju: Tahir Mujièiæ (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ..................................... 7 MALIÆ, Zdravko 124 SERDAREVIÆ, Mirza 19
Ervin Jahiæ: Poetski tahiret ili “muslimanske“ pjesme iz vlaške ............................ 17 MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad 182 SEVDI (1) i (2) 138
POETSKI GLASOVI MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan 258 SHKRELI, Azem 140
Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 ...................................................................................... 20 MASLIÆ, prof Mubera 12, 57, 259-263, 313-315, 502-503 SILAJDIÆ, Adnan 456
ŠETNICA METROPOLE MASLIÆ-DRALOVIÆ Mubera 431-435 SILAJDIÆ, dr. Haris 71
Fadil Hadiæ: Moj Zagreb .................................................................................... 26 MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman 390 SINANOVIÆ, Alija 20
DRAMA MATHISEN, Ida 125 SINANOVIÆ, Emsud 139, 189, 289-291
Nasko Frndiæ: Ako traiš – korijeni su u baštini ................................................... 29 MATHISEN, Mathis 126 SMAILAGIÆ, Amra 457
Nasko Frndiæ: Bošnjak s fenjerom ili kako su kadije “haagovale“ u staroj Bosni .. 30
MATVEJEVIÆ, Predrag 58, 59 SMAILAGIÆ, Nerkez 21, 411, 412, 415, 417, 424, 425, 429,
DERVIŠHANA MAYERHOFER, Th. 574 430, 431, 433, 434, 435, 441-443, 456, 457, 459, 518, 519
Filip Mursel Begoviæ: Susret s delatom uvijek je ivotno produktivan ................ 35
MEHINOVIÆ, Hasan 13, 211 SPAHIÆ, mr. Vedad 292, 293
MULTIMONOLOG MEKULI, Esad 140 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro 294-298, 469, 520
Senad Naniæ: Kratka povijest islamskog graditeljstva ......................................... 37
MIKULIÆ, Planinka 264 Statut KDB Preporod 552
IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 38 MUFTIÆ, dr. Edhem 61 STENOGRAM O PODJELI BiH 550
INTERVJU MUFTIÆ, dr. Osman 14, 86, 127, 265, 266, 343, 344, 428, STRAUSZ, Adolf 190-194
Šaæir Filandra: Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante 429, 497-499, 367-369 SULEJMANPAŠIÆ, Muhidin 458, 459
(razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ................................................................ 39 MUJADEVIÆ, Dino 183, 345, 430 SULEJMANPAŠIÆ, Zija 49, 72-79, 195-197, 299-302, 410,
BEHAROV LEKSIKON MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir, 346 459- 461, 521
Priredio: Dino Mujadeviæ.................................................................................... 44 MURADBEGOVIÆ, Ahmet 128 SUPEK, akademik Ivan 462
PRIÈE MUSLIU, Beqir 140 ŠABANOVIÆ, Mesud 198, 199
Melita Kraus: Prièe iz èarobne torbe ................................................................... 45 MUSTAPIÆ, prof. Stanka 267 ŠARIÆ, Muhidin 141
Arapske šaljive pripovijetke i basne (s arapskog preveo: Besim Korkut) .............. 55
MUZAFERIJA-BUZA Amira 15 ŠEHIÆ, Sadik 303
PISMA NAMETAK, Alija 184 ŠENTIJA, Josip 463
Iz korespodencije Alije Nametka ........................................................................ 57 ŠIRBIÆ, Mustafa 129, 142
NAMETAK, dr. Fehim 268
IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 57 NANIÆ, Faris, 35, 62-65, 239, 269, 356, 357, 509 ŠLJIVO, mr. Amila 522
PRIKAZI I KRITIKE NANIÆ, mr. Senad 391, 392, 393, 441, 510 ŠTETIÆ, Rizah 22
Ajka Tiro Srebrenikoviæ: Prièati i o(p)stati ........................................................... 58 NOSIÆ, Ivica 129 TAHIROVIÆ, Nesim 23
Sead Begoviæ: Zamišljaju me mekanu... kako vrebam kao zvijer ......................... 60 NOVAÈKI Zdenko 98 TALIÆ, Amir 304
Sead Begoviæ: Kliktaj u veèeri s Nihadom ........................................................... 60
NOVALIÆ Ibrahim 16 TANER, Zekerija 200, 201
OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU NOVALIÆ, dr. Fahrudin 66, 270-281, 434-445, 511-513 TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso 361, 464, 523
Mersija Omanoviæ: Sjeæanja ................................................................................ 61
NURA, Ganimete 140 TOPIÆ Sakib 546
Ajka Tiro Srebrenikoviæ: enski likovi u romanu Derviš i smrt ............................. 64
OBHODAŠ, Safeta 185, 186, 282 TRALJIÆ, Isnam 202
Romana Beniæ Brzica: Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) ......... 69
Ivan Majiæ: Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina ................... 73 OBRADOVIÆ, Dafer 514, 515 TRALJIÆ M. Sejid 467
BIBLIOGRAFIJA OMERBAŠIÆ ef. Ševko 67, 394-397, 510 TRBONJA Salih 138
Bibliogfrafija Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar OMERIKA Nusret 130, 131 TRTOVAC, Dino 24
(priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76 ORAHOVAC, Sait 29 TUÐMAN Franjo 35, 550
Otvorena stranica 551 TALUNDIÆ Abdulah 143, 403
Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe
PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana 316, 317 UJEVIÆ, Tin 144
PANOPAJ, Shapir 81 UJKANI, Qerim, 140
Behar je prvi slavni bošnjaèki list tiskan latinicom u Sara- PEPIÆ, Adnan 132 UNKAS, Arnaud 203
jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim PERVIZ, Izet 187, 283 USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa 305, 306, 510
mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Adema- PETRITSCH, Wolfgang 188 VEJZOVIÆ, Fadil 25
ga Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz- PLEŠKO, Hinko 214 VOLJEVICA Ico 26
vorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske PODRIMJA, Ali 133 ZAIMOVIÆ Mehmed 27
obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti POLJAREVIÆ, dr. Ale 284, 358 ZAIMOVIÆ, Karim 297
u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. PONGRAC-LADICKI, Matea 18 ZALIHIÆ, Amir 145-147, 362, 524
godine izlazi zagrebaèki Behar ocijenjen «najboljim što POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU 341 ZBIGNIEW, Herbert 148, 149
su Bošnjaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti PRANJIÆ, prof. Kruno 285, 398 ZIMA Dubravka 269
nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u ZIMA, Zdravko 525
PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo 286, 342, 398, 455
svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U de- ZVONIÆ, Zlatko 363
PURIVATRA, prof. dr. Atif 68, 516
setogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni
REBAC, Hasan 312 DRALOVIÆ dr. Muhamed: 80, 155, 204, 307-311, 318-336,
urednik zagrebaèkog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Ka- 345, 396-400, 526-540, 553-554
RICHEMBERGH, Goran Beus 134
jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed draloviæ koji je
RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA 517 DRALOVIÆ, Izet 81
tu slubu obnašao do ljeta 2006. godine.
RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin 69 DRALOVIÆ, Emir 364, 365
BEHAR 83-84 87

Poštovani transkriptori, tumaèi,
menaderi i inenjeri duha
Poštovani èitatelji “Behara”! Na trenu-
tak æu odustati od personalnog kazivanja
(onog koji ima višak osobnog ja) u ovom
uvodniku, uvaavajuæi goleme poteškoæe
nekih poklonika lijepe rijeèi da proniknu u
dubinske slojeve teksta. S velikim æu se na-
porom prisiliti da progovorim univerzalnim
jezikom, onim koji poneki Bošnjaci u Hrvat-
skoj, sa smetnjama u priopæajnom kanalu,
najbolje razumiju. To je suhoparni jezik
izviješæa ili upravni govor – govor svakod-
nevne komunikacije. U njemu nema slobo-
darskog individualizma pa æe takav Boš-
njak, kojemu je potreban tumaè i transkrip-
tor (najbolje da je to eksponent neke moæ-
ne politièke stranke) s radošæu èitati èak i
velika djela domaæe i svjetske knjievnosti.
Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè umjetnièkog teksta ui-
vati - kada je tekst èist i pregledan poput izviješæa: o vre-
menskoj prognozi, o susjedovoj nesreæi zabiljeenoj u cr-
noj kronici, a posebno o tuðim rodnim i spolnim igricama.
Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè tuðih tekstova osjetiti
što su to dennetski uitci, a dennetski uitci, kao što
znamo, ne mogu biti grijeh. No, individualisti, bez politiè-
kog pokriæa i patronatstva, vole figurativnost, naprosto
vole metamorfoze ovog dunjaluka koji je ili il’ komedija il’
drama. Moe biti i nešto treæe, a to je onaj naèin poima-
nja koji obièno zovemo aristokracija duha i što se nemi-
novno odraava u umjetnosti.
Dakle, kod ponekih æe Bošnjaka u Hrvatskoj, hvala dra-
gom Allahu d. š., èitava egzistencija poèivati na kulturnoj
baštini koja æe uglavnom upravljati njihovim ivotima. Ni-
šta loše, rekli bismo. Neprestano navoðenje na posebnu
vrst takvog uitka oplemenjuje stil ivota i, napokon, pogo-
duje nastajanju individualista, upravo onih koji vole progo-
voriti u prvom licu – koji vole biti persone. E, baš takvi nam
nisu potrebni! - uzviknuo bi Bošnjak èitaè, koji uz sebe ima
pomagaèa transkriptora i tumaèa koji æe mu slikoviti jezik
prevesti u jezik stvarnosti – takvi koji nam mute osnovno
razumijevanje i izazivaju takozvani kreativni sukob, a na
vidjelo iznose stvari koje bi uglavnom trebale biti potisnu-
te. Ono što je potisnuto kad-tad se okreæe protiv nas i pri-
jeti da nas uduši, a to je upravo ono što prieljkujemo dru-
gome ja, taj neèasni dovod zraka. Ipak, treba priznati da su
individualisti i njihove persone omiljeli u društvu, ali samo
ako ne diraju u politiku, odnosno, u tumaèe i kreatore na-
ših “malih” ivota. E, pa “Behar” ne dira u politiku pa ne-
BEHAR 83-84
RIJEÈ UREDNIKA
mojte ni vi, poštovani menaderi i inenjeri
duha, dirati u “Behar”.
Poštujuæi i nadalje univerzalni jezik,
onaj koji svi razumiju, “Behar” veæ na pr-
vim stranicama ovog dvobroja donosi,
osim uvodnika bez personalnog kaziva-
nja, pjesme i knjievno kritièki portret još
jednog individualista - suvremenog hrvat-
skog i bošnjaèkog knjievnika Tahira Mu-
jièiæa. Iskreno se nadamo da æete uivati u
njegovim novim pjesmama koje se po prvi
put objavljuju upravo na stranicama “Be-
hara”. Upozoravam transkriptore i njiho-
ve klijente da pritom budu oprezni pri èi-
tanju jer Mujièiæ je osnivaè putujuæeg ka-
zališta Histrion, provokativnog teatra iz
kojega se mnogo toga podvalilo cenzor-
skim ušima; sklon je persiflaama, farsama, a bome i ha-
lucinantno aluzivnom jeziku, posvema inovativan te æe pri
prevoðenju njegovih pjesama na univerzalni jezik svakod-
nevne komunikacije imati velikih problema. Što se tièe
priloga Fadila Hadiæa, velika nam je èast što se jedan odi-
sta polivalentni intelektualac i umjetnik u svome tekstu
“Moj Zagreb” na trenutak povjerio “Beharu” koji æe mu
se, iskreno se nadamo, uskoro oduiti i posvetiti èitav
knjievni i likovni blok. Napokon, nešto za sladokusce. Za
to se pobrinuo provjereni suradnik “Behara” Nasko Frndiæ
donoseæi nam ovaj put dramolet s radnjom iz šeher Sara-
jeva. Bosanski jezik, pa èak i njegovi ornamentalni dodat-
ci, naprosto se izlijeva iz Naskove radionice. Bit æe uskoro
zanimljivo, na ovim stranicama, èitati cjelovit prikaz i pre-
sjek Naskova knjievnog rada.
Naravno, ne moemo u ovom uvodniku razotkriti sve
tajne ovog broja “Behara” jer tajne se postupno otkrivaju.
Uostalom, za to postoji kazalo. Istièemo ipak jedan knjiški
kuriozitet. To su arapske pripovijetke i basne prenijete iz
istoimene knjiice (u prijevodu Besima Korkuta) koja je
pedesetih godina prošloga stoljeæa ispunjavala djeèja i
mladenaèka srca Bosanaca svojim èarobno egzotiènim
ozraèjem i posve odraslim porukama. Otkriæe ovog rarite-
ta zahvaljujemo gospoði Meliti Kraus, koja je uostalom i
ilustrirala neke od prizora. Donosimo nekoliko prièa iz te
knjiice iskreno se nadajuæi da æe mnogi èitaè u našoj ma-
loj manjinskoj sredini, ovaj put bez transkriptora i tuma-
èa, uivati u atmosferi povratnog djetinjstva i mladosti.
Sead Begoviæ
3
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ

Jezièni pjenušac pjesme koja je

progovorila
Piše: Sead Begoviæ

Iako se prvotno ostvario kao zajedništva, što se èini ozbiljnijim

uspješni dramski pisac, Tahir Mu- pristupom ovome pjesništvu ne-
jièiæ æe svoju pjesnièku valorizaciju go jednostavno reæi: pred nama
doivjeti nešto kasnije, buduæi da je “poetski kabaret”. Ipak, treba
su se u Hrvatskoj veæ profilirali priznati da se i potonje podrazu-
njegovi generacijsko pjesnièki su- mijeva. Na ivici posve kompakat-
putnici i suvrsnici, zgusnuvši re- ne poruke, koja još ne prelazi u
dove. Objavljujuæi svoju prvu knji- golu zvuènost i grafizam, saèuvat
gu pjesama “Kokot u vinu” godi- æe smisleni red reèenice (stiha)
ne 1994., dakle u muevnim godi- nadahnuto poseuæi za svojim i
nama, neshvatljivo je zašutio pa je tuðim leksemskim blagom. Nai-
èak i javno obznanio da je to jedi- me, za Mujièiæa ništa nije tuðe.
no njegovo pjesnièko pregnuæe. Kad on nešto posvoji u jeziku to
Ubrzo se predomislio te mu re- umah zaivi novim ivotom i za-
dom izlaze još èetiri knjige pjesa- dobije novu inaèicu koja svojom
ma. Kritici je bilo jasno da se nje- nakanom obogaæuje i opleme-
gove knjige po mnogo èemu iz- njuje prvotnu (rodno–komunika-
dvajaju iz recentnog strujanja su- tivnu) svrhu pojedinih rijeèi i nji-
vremene hrvatske i bošnjaèke po- hovih gomilanja u monolitnu cje-
ezije. Moglo ga se toèno odrediti linu. Mnoštvo namjerno izvrnutih
spram vremena, prostora i jezika. leksema, zagonetke su koje valja
Suvremenost nije bila upitna, a odgonetnuti, a to je ujedno dra
dvosmjerno i neprikriveno kreta- ove poezije. Autor demonstrira
nje izmeðu domicilne Hrvatske i svoje prijevare (“Stran sam ti / ko
Bosne (s implikacijama islama), jenkiju èoèosan / al mucho te vo-
zadobilo je posve novo do tada lim i / takchiero”), Logika æe uvi-
nezamislivo ozraèje. Posebno tre- jek proturijeèiti iskazanom poret-
ba naglasiti njegovo poznavanje opæejeziènih struktura ku rijeèi, no upravo æe te aporije, pri pokušaju da nas
koje nas u jednom inovativnom semiotièko lutalaèkom lu- oraspoloe, odbaciti estoka i groteskna poimanja tjele-
ku privodi ka otkrivanju nekih pluralnih istina, ali uvijek na sne i ine ljubavi. Èitalac, uhvaæen u Mujièiæevu jeziènu
planu naoko malih i beznaèajnih stvari. Nude nam se nji- mreu otkriva prikrivena znaèenjska grananja i maštovito
hove meðusobne razlike i nesvodljivosti s više osmišljenih frcanje stalno prisutnog motiva “gonièa ljubavi”, što sa-
razina. Kritiku je posebno fascinirao naèin na koji Mujièiæ mo pospješuje nasladu izazvanu oèaravajuæim pjesnièkim
od jezika stvara nove uresima (barem je to-
derivate ne bi li ivnula Mujièiæ postaje predstavnikom inovacijskih me tako u ljubavnim
jezièna okamenjenost. pjesmama ispisanim u
strujanja, osvjeivši i suvremeni hrvatski i
Isticao je fonološke, petrarkistièkoj maniri;
morfološke, sintaksièke bošnjaèki knjievno poetski prostor i to na autor je još jedan so-
i leksièke vrline. Potom, mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu netist koji je shvatio
rekonstrukcija njegovih
podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa da je sonet stvoren za
bilingvalnih modela, ljubav).
kojima se slui, otkrila svijetom. On stupa na scenu onda kada je Istrzanost izrijeka,
je svu raskoš i multi- artizam veæ postao sjeæanje. namjerna ispuštanja i
kulti zadovoljstvo u lomljenje cjeline, po
tekstu (i tekstom) koji se šire na relaciji autor – èitatelj. uzoru na djeèji i uopæe na svaki nemušt govor, što podsjeæa
Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe dobro, ili na nešto poput mladenaèkih uliènih i domjenièkih tuluma-
kako je jednom reèeno: “kulturom smijeha”, Mujièiæ po- renja, a što osvaja argonskom frazom i pršteæom magijom
stupno ostvaruje jezièni ekumenizam, neku metafiziku svakodnevice, veæ su prozvali “karnevalizacijom izraza. Vi-

4 BEHAR 83-84
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
zije su to posve novog išèašenog materinjeg i tuðeg jezika. rentno impostiraju pjesmu. Korelacija s minulim literarnim
Osjeæaj tog jezika je ivopisno tjelesni jer pjesnik naprosto dobom postoji i ona se izobila koristi, kolikogod to para-
srka, šljuka i surfa. Nikako da usahne. Nikako da bude me- doksalno zvuèalo zbog pjesnikovog postmodernog pristu-
lankolièan. Naravno, da takvo jezièno sladostrašæe prati pa fakturi pjesme. Stoga je najbolje reæi da on postaje
izazovna grafostruktura teksta prilagoðena zvuènoj snimci. predstavnikom inovacijskih strujanja, osvjeivši i suvremeni
Pjesnik kao da se spušta serpentinama mijenjajuæi idiome hrvatski i bošnjaèki knjievno poetski prostor i to na mjesti-
kao brzine, a takoðer i svoja dramska iskustva izmijenjajuæi ma gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i
s malo farse i soène komedije. Ova je poezija posve depate- u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. On stupa na scenu
tizirana (osim kada je rijeè o izrazitom lirskom sjeæanju, ka- onda kada je artizam veæ postao sjeæanje. Kada od starih
da pjesnik ima snane obiteljske flash backove (pjesme pod rijeèi stvara nove, emitirajuæi zaèudnu asocijativnost, tad
zajednièkim imenom “otomansko carstvo” i “ode baba u znamo da smo zaplivali u avanturu zvanu jezik, u njegovu
pariz djedu salihu), ali je istodobno i personalna zbog nje- dijalektalnost i idiomsku atomiziranu aromatiènost - i to na
ne recitativne postave. Pjesnikov psihizam, napokon i psihi- : zagrebaèkoj šprehi, na kajkavski (onaj zajebantski fakinski
zam svake pjesme otkriva ekstrovertna predoèavanja i tran- i onaj samrtni kerempuhovski), na dubrovaèku (èiji je jezik
sparentnu poruku. Rime i rimarijskog blaga svijesni smo opojnošæu i bogatstvom ljubavnih avantura ovdje uoèen
naknadno – toliko je ritma veæ ponuðeno u sklopu stiha i u iznad konvencije ulice, zalijevan vinom i galantnošæu); fri-
napetostima izmeðu rijeèi. Ovaj jezièni pjenušac proizvod gat æe nas i na milozvuènoj èakavštini, ali i na laganoj vatri-
je vrckava duha, a ponekad i zanatstva s neogranièenom ci talijanštine te na èistoj dikciji i prijatnim akordima bosan-
invencijom, posebno kada se posegne za tzv. ready – made skohercegovaèkih muslimana. Mujièiæ se mladenaèki raz-
postupkom, to jest, kada se od jedne predmetnosti ugra- mahuje: dalmatinskim i bodulskim, zatonskim i liganjskim,
ðene u pjesmu, stvara novi stihotvorni predloak. Uz pri- èiovskim i starogrojskim, istarskim i teranskim, kmetsko
mjetnu dozu erosa, pa èak i seksualnosti, ove pjesme, od- gubeèkim i hohagramerskim, èoporhordaškim i tokajskim,
nosno njihov tekst, kao da znaju govoriti. Eros izraen u
veæini Mujièiæevih pjesama jest knjievno sredstvo jer je di-
rektno ugraðen u semantiku i u leksik, a to nam ujedno
otkriva nepopravljivog hedonistu.
Dakle, osnovne odlike ove poezije uistinu jesu: jezièna
ekvilibristika (lingvostilska, a u svojoj stilskoj suštini: neoba-
rokna i neomaniristièka); grafostrukturalna gestualnost i
montane atrakcije; tematska gomilanja i motivska više-
slojnost i višeznaènost; raskoš forme (ulanèani kalambur,
sonet, balada, poetska dosjetka, limerick, i slobodne for-
me); dramski elementi (karnevalizacija smisla); neiscrpni
gradbeni principi na relaciji povijest - tradicija – suvreme-
nost. Odreðene tipološke oznake ove poezije ne moemo
vezati uz stroge spekulativnosti apstraktnih uzoraka, prije
svega zato što je ona plod obilna ivota koji pjesnik primje-
æuje u sebi i oko nas. Za bosansku æe publiku posebno biti
interesantan ciklus pod naslovom: “Galipolje lipo li si” jer
æe ona u njemu prepoznati vlastiti jezièni kolor i tonalitet,
mentalitetnost i tematsko motivske preokupacije u oblandi
povijesti. No, oblikovanje pjesama, pristup graði, a poseb-
no svoju æud – autor neæe mijenjati. Zadrat æe potrebu za
ludièkom afirmacijom zbilje, za upuæivanjem na podtekst
puèke popijevke i anegdotalnog. U drugim pak pjesmama
zadrat æe se provjereni rekviziti koji se ostvaruju putem
ironije, paradoksa, autoironije, humora i persifliranja,
dramske napetosti, ali i uvoðenje konkretnih likova iz do-
maæe i svjetske umjetnièke baštine koji su glavni arbitri oko
kojih æe pjesnik zarotirati pojmovnu sliku: Shakespeare,
Dumas, Belostenec, Kaštelan, Slamnig, van Gogh, Gaugin,
Hrabar, Mak Dizdar, Renoir, Emily Bronte, Pessoa.
Tahir Mujièiæ je pjesnik samotnjak, barem dok osim
adoranata ne stekne svoje nastavljaèe. Prispodoba s proš-
lošæu je donekle razlona, a sa suvremenošæu, koju su za-
posjeli tzv. stvarnosni pjesnici, je besmislena. Današnji pje-
snici, mahom mnogo mlaði od Tahira Mujièiæa, isuviše su
narcisoidni, u smislu unosa osobnih eksplikacija u pjesme,
bez potrebe za igrom i figurativnošæu – linearno i transpa-

BEHAR 83-84 5
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
švejkovskim i plzenjskim (njegov sinkretièni izum su i Èeho- pjesme. No, vještina i jednog i drugog dokazuje se u “izvr-
Hrvati pa je èak izradio i èehatski slovar), vrazovskim i lirsko tanju kanoniziranih diskurzivnih modela”.
preporodnim, abarskim i belkantovskim, šampanjskim i Ovaj orgijastièki osjeæaj slobode, uz duhovite parafraze
pretapoterskim, vagabundovskim i globroterskim te kvazi- i humorne poente, Mujièiæa zaista povezuje sa Slamnigom,
bošnjaèkim. Na ovaj ili onaj naèin okrznuo se o engleski, ali i sa svim velikim pjesnicima. No, to kako on uznemiruje
talijanski, francuski, portugalski, èeški, slovaèki, slovenski, jezik na svim nosivim jeziènim razinama, dokazuje da je
srpski, maðarski, ruski, hrvatski i naravno bosanski. Na toj zaista rijedak meštar koji unutarnjim porivom umije pojed-
dijalekatsko idiomskoj osnovici pojedinih jezika zanimat æe nostavniti, ali i odrati svu sloenost arhaiènih veza u ivo-
ga neki nepravilni oblici tu i jeziku, u njihovim miti-
imenica, glagola, za- Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe zacijama, te izgraditi vlastiti
mjenica i pridjeva. dobro, ili kako je jednom reèeno: “kulturom idiolekt. Jezièno višeglasje
Mujièiæ je jednom podastire još jednom roðe-
zgodom pojasnio zašto smijeha”, Mujièiæ postupno ostvaruje jezièni ni svijet i predstava moe
naslov “Kokot u vinu”? ekumenizam, neku metafiziku zajedništva, zapoèeti na pozornici na
Rijeè je o ironiènoj me- što se èini ozbiljnijim pristupom ovome kojoj se ništa ne rješava, ali
tafori po èijoj se slikov- se zato sve razotkriva. U ta-
noj logici i on osjeæa. pjesništvu nego jednostavno reæi: pred kav æe svijet, rastrojen od
“To je inaèe fino i teèno nama je “poetski kabaret”. sukobljenih identifikacija,
francusko jelo pri èemu pjesnik hrabro ulaziti i izla-
i pijetlu moe biti fino i teèno s puno èulnih uitaka, iako je ziti. Ponekad se èini da se njegov rukopis obara na ono što
mrtav – ali to je jedan ivahno mrtav pijetao”. Autor nadalje je stvorio ljudski duh (podsjetimo opet na jezik kao temu
smatra da su oficijelni jezici i njihova govornost neuvjerljivi koji to demantira i autorove autoreference s obzirom na
pri prenošenju emotivnih slojeva teksta. Upravo stoga on je to), a uzdie raskalašnu èulnost (prije svega misli se na pre-
vezan uz dijalekte i njihov ugraðen glazbeni sustav za prije- naglašeni eros i seksualnost, ali i na gastroenergiju i enolo-
nos osjeæaja. Netko bi rekao da su to nacvrckane rabelaisov- energiju). Kada Mujièiæ zapjeva kako to motor : “brenèi
ske èrèkarije, iako znamo da Rabelais i Mujièiæ teksturu pri- brektavo / zundap bee bup zundap bee bup zundap bee”,
èe, odnosno pjesme shvaæaju kao ozbiljnu igru i nipošto tvarnosni jezièni znaci odjednom oive uz melodiku, a u
nisu puki zabavljaèi. Ova uzgredna usporedba s velikim nastavku pjesme, nakon ovog zvuènog intermeca, budi se
francuzom moe i ne mora biti izreèena, ali ako bi poetiko- konkretna semantika. Kao što se vidi, onomatopejskoj fi-
lošku simetriju baš traili našli bi je u suvremenom hrvat- guri i zaumnom sklopu prethodi aliteracija, a takve pa i
skom rapsodu Ivanu Slamnigu. Uzora se zaista ne treba druge veæ reèene primjere moemo izvuæi iz gotovo svake
stidjeti jer Mujièiæ odrava istu kvalitativnu razinu, pa se èak Mujièiæeve pjesme. U pjesmi “Egotrip”, on paradira na sta-
u neèemu razlikuje, a donosi i neke njemu svojstvene inova- rogrojskoj èakavici uz poznati eho Ujeviæeve “Svakidašnje
tivnosti. Ponajprije, i jedan i drugi su jadikovke”, ali iznosi novi (erotski) sa-
dosjetljivi dosjetljivièari. Rabe dijalek- draj. Isti æe postupak primijeniti na
talnu, semantièku i fonièku poetsku kajkavskom, u pjesmi “dublinersi”. Uz
dosjetku. Slamnigove pjesme tee da poèetnu inkantaciju Jesenjinove pje-
budu upamæene (stoga se bez podru- sme “Pismo majci”.
gljivosti smatra da je on pjesnik lakog U pjesmi “in der schulek” komu-
stiha). Mujièiæeve pjesme, bez obzira nicira s istaknutim hrvatskim jeziko-
na recitativnost i izvoðaèku prilagoðe- slovcem Bogoslavom Šulekom, Slo-
nost to ne mogu biti – ne dopušta im vakom koji postaje istaknutim ilir-
lingvistièki ples, a i u pjesmama koje bi cem. Kao što je znano, Šulek je kao
se mogle upamtiti poveæana je igrivost pristaša zagrebaèke filološke škole
s osobnim stratumom i svijetom. Time (krajem 18. st.) došao u sukob sa za-
ujedno narasta i njihova modernost. govornicima tzv. èistog narodnog
Kao i kod Slamniga on oèovjeèuje i pri- jezika (hrvatskim vukovcima) koji su
zemljuje uzvišena mjesta gdje su pre- kritizirali njegove postupke, a njego-
bivali reci i poneki poeta vates i pri- va leksièka (nazivoslovna) rješenja
tom nije ekonomièan i škrt u izrazu porugljivo zvali “šulekizmi”. Eto, ko-
veæ neobarokan i neomaniristièan. liko je vremena prošlo od tada, a mi
Slamnig pjeva o ljudima i svijetu ispod bismo mogli moda reæi da Tahira
otvorenog neba, bez prostornog ogra- Mujièiæa neodoljivo privlaèe upravo
nièenja, a Mujièiæ æe èovjeka i svijet takvi “šulekizmi”. Ali, sa sigurnošæu
dovesti na pozornicu. Uostalom, on æe moemo ustvrditi da ga nitko neæe
izobila kršiti gramatièka pravila samo ozlijediti i izopæiti zbog njegove pri-
da izbjegne monotoniju. Jezik æe, na- vlaène “tahirovitosti” te se mi i dalje
dalje, podrediti svojoj volji i on æe za- moemo diviti njegovu “divljem tahi-
dobiti samostalno znaèenje u funkciji ristanu” u propnju.

6 BEHAR 83-84
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ

Intervju: Tahir Mujièiæ

ivim loše, ali moja je zadnja

Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ

Zovem se Tahir, što u prijevodu s arapskog znaèi «èisti»…

Od 21. srpnja 2007. imam punih 60 godina…
Puno ili malo?
«Malo. Nisu to neke godine», rekao bi moj rahmetli pradjed derviš Ta-
hir-aga Muijièiæ iz Tešnja, kad se poslije 90 treæi put oenio…
«Puno. Vala su to lijepe godine», rekao bi to njegov sin, moj djed, ra-
hmetli Selim-aga Mujièiæ iz Tešnja, dok je umirao malo poslije navršenih 30
i ostavljao moga oca i još petero djece…
Ali samo je na Preuzvišenom stvoritelju da presudi, il’ dosudi, jel’ puno,
il’ malo

Tahir Mujièiæ (ro- djela bošnjaèke knjievnosti u izdanju Preporoda Sarajevo

ðen u Zagrebu 1947.)
kao knjievnik afirmi-
rao se pišuæi dramske
tekstove zajedno s Bo-
risom Senkerom i Ninoslavom Škrabeom. Višegodišnja
plodna suradnja izrodila je više dramskih uspješnica (Po-
rod od tmine, 3 jada, Tri stare k(d)rame, Dvokrleje ili dva
fašnika, ad Hoc, Torzo kavehaz i A kadet). Zanatlijsko po-
igravanje s hrvatskom knjievnom poviješæu i kulturom,
raznolikost dijalekata, duhovitost i ironiju koju su zajed-
nièki njegovali i izmjenjivali trojica autora, Tahir Mujièiæ
uspješno nadograðuje u svoju poeziju. Ispekavši zanat,
tropišuæi (koristeæi, uz standardnu jeziènu osnovicu, i hr-
vatske dijalekatske i idiomatske dionice), pisac je oèigled-
no poelio biti malko sam. Pjesnikujuæi, Tahir Mujièiæ po-
najprije æe biti zanimljiv upotrebljavajuæi mnoštvo dijale-
kata i stranih jezika kojima se slui i naoko (i na uho) teè-
no vlada, iako na svoju ruku, kao što se to i Krelea poi-
grao s kajkavianom. Tu šarolikost šarmantno vee u sti-
hovne jeziène igre posve u duhu postmodernistièkog dis-
kursa. On tako namjerno krši jezièna i gramatièka pravila
te na osebujan naèin posuðuje i podvodi pod svoju ruko-
pisnu gestualnost glasovita poetska antologijska mjesta,
sprda se i zabavlja s poznatim izrekama, biva maloèas fe-
minist, pa odmah potom šovinist, a u svemu zajedno na-
mjerni egoist koji detabuizira naša okoštala poimanja o
jeziku. Ako se interpretiraju sve pjesnièke knjige autora
(«Kokot u vinu», 1994., «Kokoš in the rye iliti jednom tjed-
no», 2000., «Irski Iranec i Iranski Irec: svehrvatska pjesma-
rica», 2000., «Zvonjilice für Cvite: sonetna kapunjera»,
2004., «Primopredaja ili divljim Tahiristanom», 2004.,
«Causa Portuguesa», 2006.) spoznat æe se da kod njega
dijalekti imaju iznovice usklaðeni tembr, prirodno ugra-
ðeni melodiozni sustav za prijenos osjeæaja nasuprot, ka-
ko pjesnik sam kae, “neuvjerljivosti govornog hrvatskog
jezika pri prenošenju emocija u pjesmu i tekst”. Povod
razgovoru je uvrštavanje njegovog izbora iz poezije u 100
i skori izlazak njegove «Monografije» u suizdavaštvu BN-
ZH za Grad Zagreb i izdavaèke kuæe Kapitol. Oèekuje se i
izlazak knjige poezije «Vlaška 99».
Begoviæ: Uskoro vam iz tiska izlazi velebna mono-
grafija s mnoštvom Vaših portreta koje su radili naje-
minentniji suvremeni likovni umjetnici i knjievnici.
Kako ste se odluèili na taj pothvat? Ne bojite li se od
tolikog broja Vaših slika. Postoji li moguænost da se
zaljubite u samoga sebe, ili ste samo zaigrani- sa so-
bom kao što ste to i sa drugima?
Mujièiæ: To što su u Monografiji moji portreti koje su
naslikali mnogi slikari i umjetnici nije zato što su ih oni
namjenski slikali za Monografiju. Veæ 35 godina zahvalan
sam model za moje prijatelje umjetnike i kolege likovne
umjetnike, moda stoga što se i ja povremeno bavim li-
kovnom umjetnošæu. U izradi moje monografije sudjelo-
vali su knjievnici, novinari, glazbenici, znanstvenici, li-
kovni umjetnici, filozofi i tako dalje. Dakle, jedno vrlo ša-
reno društvo koje je na moje upite vrlo rado nešto i napi-
salo na temu: Tahir Mujièiæ. Veæina od pedeset ljudi koji
su uvršteni u monografiju sa mnom je usko suraðivalo i to
je bio kriterij po kojem je njima predloeno da pišu. Pred-
loeno im je jer su imali odreðeno iskustvo suradnje sa
mnom na bilo kojem radnom planu. Apsolutno se ne bo-
jim da æu se zaljubiti u samoga sebe jer oni koji me dobro
poznaju znaju da sam imun na bilo kakvo samozaljublji-
vanje. Èovjek sam koji je previše radio u kolektivu da bi se
mogao zaljubiti u sebe. Ljubav sam, radeæi posao s kojim
se bavim, dijelio. Za ljubav je potrebno »više od jednog«!
Zaigran jesam, jer ludizam i potreba za igranjem koji su u
meni nikada neæe prestati. Kada prestanu, bit æu uistinu
mrtav.
Begoviæ: U Sarajevskom Preporodu, zajedno s Sea-
dom Begoviæem, izašle su Vam izabrane pjesme u 10
kolu bošnjaèke knjievnosti u 100 knjiga. Kako se osje-

BEHAR 83-84 7
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
æate sada kada ste postali dio bošnjaèkog knjievnog Ceriæ narediti da budem Bošnjak, a ne Hrvat. A ne moe mi
nacionalnog korpusa? ni Mirjana Kasapoviæ reæi da ne postoje Hrvati muslimani.
Mujièiæ: Pitanje je postavljeno na jedan neobièan na- Prema tome ja sam to veæ onih opasnih dana precizno de-
èin, tako kao da i ono samo nije sigurno u sebe, pa ni moj finirao i potvrðujem to i nakon osamnaest godina. Nitko
odgovor isto tako ne moe biti siguran u sebe. Pitanje je od navedenih i ostalih meni ne moe dijeliti te lekcije. To
»kako æe se govoriti o bošnjaèkom knjievnom nacional- što je meni izdana knjiga u Preporodu, a neki pritom govo-
nom korpusu«. Mislim da svojim korijenjem i porijeklom re da sam èovjek koji se deklarira Hrvatom, u najmanju ru-
pripadam prostoru koji se danas zove bošnjaèki, ali po ku je èudno, jer Bošnjaci u Bosni mogli su mi komotno ne
meni je pristanak da se moja poezija pojavi u njemu zbog objaviti knjigu. Pa, nisam ja došao sa svojom knjigom u
toga što pripadam prostoru islama kao musliman koji se Preporod i rekao: molim vas objavite mi knjigu. Oni su htje-
rodio u muslimanskoj kuæi koja je bila u Zagrebu i Hrvat- li mene u toj ediciji. I normalno je da sam pristao bez ika-
skoj. To što je »u meðuvremenu« nastala i bošnjaèka na- kvog dvoumljenja: dapaèe, elio sam biti uvršten. Shvatio
cionalnost to je jedan sasvim normalan i logièan proces sam to kao ponudu da mi se tiska knjiga koja æe i Bošnjaci-
nastajanja nacija i ona je za mene kao osobu postala vrlo ma nešto znaèiti, jer meni, uostalom, knjigu mogu tiskati
znaèajna. Kao èovjek drugih odrastanja, u hrvatskom kul- Albanci u Tirani, ali to ne znaèi da pripadam albanskom
narodnom korpusu. Cijela ta prièa, èini
se, treba nekome drugome. Ista prièa je
Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, je da je odigrana i s Monografijom na koju su
bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hvaliti me potaknuli Bošnjaci u Hrvatskoj, a ko-
nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako ja je u cijelosti knjiga o meni kojega Boš-
njaci dre svojim pripadnikom. Ja se
god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se tome ne protivim, ali imam svoj osobni
postavljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja stav kojega ne namjeravam u svojoj šez-
jednostavno ne elim pripadati... Zašto bih volio deset i prvoj godini niti malo promijeni-
nekoga samo zato što je naš, a budala je. Volim nekog ti, a takoðer ne mislim utjecati na nekog
drugog da mijenja svoj stav o meni. Ja
pisca, ne zato što je Bošnjak ili Hrvat, ili Rus, nego sam svojevremeno u ratu izjavio, kada
zato što je velik pisac su mi neka »gospoda novohrvati« rekli
da ja nisam Hrvat nego Tahir, da je naj-
turnom krugu, pripadajuæi hrvatskom knjievnom, inte- veæa zabluda njih »Hrvata« što misle da su svi Hrvati katoli-
lektualnom i civilizacijskom korpusu ja sam se oduvijek ci. No, oni su èak došli do takvog apsurda da su poèeli mi-
osjeæao Hrvatom islamske vjeroispovijesti. No, to ujedno sliti da su svi katolici Hrvati, a odgovor se dobro mogao
ne moe ni u kom sluèaju negirati i umanjiti moje emotiv- vidjeti u prošlome ratu. Veæi dio katolièkih zemalja meðu
no pripadanje bošnjaèkom nacionalnom korpusu ili bolje zadnjima su priznale Hrvatsku. Tada veæi prijatelji nisu bili
reèeno muslimanskom. Pritom ne mislim bilo kome dava- Irci ili Poljaci od nekih drugih naroda. Te vrste generalnih
ti i dijeliti bilo kakve savjete o tome tko je, što je i kakav zabluda koje se vrte po neèijim tunim glavama uopæe me
da bude. Ljudi su misleæa biæa, a i ja pripadam misleæim ne zanimaju. Ti ljudi ili æe èitati moje knjige ili neæe, a pri-
biæima, jer me i moja profesija tjera na to. Prema tome, tom se nadam da više neæe doæi vrijeme u kojem æe se
moram sam odluèivati i imati svoj osobni stav, a ne stav knjige spaljivati. Moje knjige æe ostati, a tko æe od onih
bilo kakvoga »kolektiviteta«. To je moje obrazloenje. koji mi dijele lekcije ostati, to æemo još vidjeti.
Moram reæi da sam sretan da mi je knjiga izašla baš sa
Seadom Begoviæem, jer ako postoji u Hrvatskoj musliman Begoviæ: Dobro, mogu razumjeti vaše razloge zašto
pjesnik, bio on Bošnjak ili Hrvat, za mene je to irelevan- se deklarirate Hrvatom. Hrvat ste islamske vjeroispovi-
tno, a koji je velik pjesnik, to je Sead. Ono što mi je neo- jesti, ali jeste li vi pritom cvijeæe hrvatskog naroda?
bièno drago jest da smo i tu knjigu »bratski« podijelili. Mujièiæ: Jesam i to zambak, a ne suncokret. Meni je
ograðivanje od NDH ili NOB-e danas tema za imbecile. Ro-
Begoviæ: U Bošnjaèkoj pismohrani, prije par godina, ðen sam 1947. i nemam se ja što ograðivati. Jasno je da je
baš kao i sada, izjavili ste da se izjašnjavate kao Hrvat moj otac došao iz jednog grada koji se zove Tešanj i u ko-
musliman što je neke etno dušebrinike dobrano uzru- jemu je postojala tradicija hrvatstva, još od Ademage Me-
jalo. Zapravo, poznato je da Hrvata muslimana ima šiæa, i da su mnogi Tešnjaci koji su završili u Zagrebu bili
još, ali se javno o tome šuti. Moemo li barem smatra- stimulirani upravo propagandom Ademage Mešiæa da su
ti da je za Vas bošnjaštvo u procesu nastajanja, pri- Zagreb i zapadna civilizacija krug kojemu oni pripadaju. To
mjerice, kao kada napišete dobru pjesmu, ali nedosta- je bila dalekovidna ideja Ademage Mešiæa, jer je on time
je joj upeèatljiv kraj? otvorio put europskome islamu što današnji slijepci ne mo-
Mujièiæ: Mene se uopæe ne tièe što æe netko u nekim gu shvatiti. Pritom je to definitivno formula za opstanak
krugovima misliti o tome kako se ja deklariram i izjašnja- civilizacija i svijeta u kojem ivimo. Svijet je sazdan od nes-
vam. Svojevremeno sam 1991. godine, kada su poèele na- porazuma, komunikacije koje su napredovale, uèinile su to
cionalne euforije, vrlo precizno izrekao da meni ne moe da svuda Internetom moemo doæi, primjerice, do Japana
don Anto Bakoviæ narediti da budem Hrvat niti mi efendija za tri sekunde i onda kaemo da poznajemo tu kulturu, a

8 BEHAR 83-84
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
nemamo pojma. Istinski poznavati Japan vrlo je teško. Naj-
bolji posrednik za prepoznavanje islama u zapadnoj civili-
zaciji, nešto kao diplomatski kor, su Bošnjaci iz Bosne.
Oni bi se trebali postaviti kao civilizacijski meðuprostor
koji æe ostvariti dijalog sa zapadnom civilizacijom i koji æe
naprosto »prevoditi« zapadu što je to europski islam. Boš-
njaci, po mojem najdubljem uvjerenju, imaju u buduæno-
sti »samo jedan posao«, kao što Hrvati imaju jedan posao
da svih èetiri milijuna budu turistièki radnici, tako i dva
milijuna ili više Bošnjaka moraju biti diplomati orijental-
nih civilizacija. Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj imaju
identiènu ulogu. Na nama je da tumaèimo islam svojim
prijateljima kao što sam ja to radio skoro pedeset godina,
od osnovne škole, gimnazije, fakulteta. Istovremeno ti isti
muslimani ili Bošnjaci moraju poznavati i druge religije. Ja
sam èovjek koji poznaje
Bibliju i bio sam svojim
kolegama katolicima,
tada komunistima, vo-
diè kroz svjetske likovne
galerije jer nisu mogli
prepoznati niti jednu
sliku. Nisu imali pojma,
a nemoguæe je bilo eg-
zistirati u zapadnom ci-
vilizacijskom krugu, a
da ne poznajete Stari i
Novi zavjet jer je veæina
velike umjetnosti sazda-
na na tome. Kada su ti
Hrvati komunisti postali
katolicima i stali u crkvu
pred Boga, onda su se
sjetili mene, Tahira. Bošnjaèka manjina, kao i sve druge
manjine u Hrvatskoj, ima velika prava i to ne treba shvati-
ti kao getoizaciju, izolaciju ili asimilaciju, veæ kao integra-
ciju. Pitanje integracije i suivota je temeljna stvar. Gledao
sam u Frankfurtu Cabaret teatar, kojega su osnovali Turci
roðeni u Njemaèkoj. Igrali su predstavu o samima sebi.
Jedan od skeèeva zvao se Èudnovati obrezivaè. To je vul-
garna burleska u kojoj jedno obrezano tursko dijete eli
prijeæi na katolièanstvo i treba vratiti ono što mu je sune-
tom skinuto. Naèin na koji su to oni igrali za umrijeti je od
smijeha. Smijali su se i svojim turskim korijenima, ali i Nje-
maèkoj i Nijemcima. Kada se uzdigneš na stupanj da ko-
municiraš na taj naèin, da si u stanju ponašati se kako se
ja cijeli ivot pokušavam ponašati, a to je autoironièno, na
dobrom si putu. Ja zaista ne mogu nikome kazati ništa
ako ne krenem od svojih slabosti. Prvo ismijem sebe da
bih mogao ismijati drugoga i to je ono što je temeljno
poštenje. Manjine su nevjerojatna dragocjenost europ-
skoga kontinenta i o njima æe se voditi raèuna. Manjine u
pravilu, u Europi, ive bolje od veæine. Sve sam ti to rekao
da bih ti objasnio da nisam ono »cvijeæe« na koje si ti mi-
slio nego, ako su Bošnjaci manjina u Hrvatskoj, a ja nisam
Bošnjak veæ Hrvat islamske vjeroispovijesti, ja sam tako-
zvana manjinine manjine manjina. To meni ne smeta, što
drugim rijeèima znaèi da se borim za puno veæa svoja pra-
va od ostalih manjina.
BEHAR 83-84
Begoviæ: Jedan ste od osnivaèa Histriona i uopæe je-
dan od najplodnijih komediografa u Hrvatskoj. Koliko
su Vaši tekstovi za kazalište ujedno transparentni za
bosanski mentalitet? Ako to nije samo puki kvalitativ-
ni export u susjednu zemlju radite li nešto ili predviða-
te nešto što bi estoko privuklo tamošnjeg gledatelja?
Primjerice, kao što je sukob dvaju mentaliteta.
Mujièiæ: Jest da sam jedan od osnivaèa Histriona, ali
kada govorimo o osnivanju teatra danas, svaki èlan druš-
tva dramskih umjetnika ima svoj teatar. U vrijeme kada su
se osnivala kazališta postojale su samo institucije koje je
drava pratila i strogo kontrolirala. Godine 1971/72. sa
skupinom svojih prijatelja osnovao sam jedno kazalište ko-
je je bilo pri Kazalištu Trešnja. Druga moja produkcija su
bili Histrioni kojih sam suosnivaè s nemalim doprinosom, a
naš komad Domagojada
zapravo je postavio Hi-
strione artikuliravši ih
artistièki, politièki, kaza-
lišno, literarno i ideološ-
ki. Poslije toga sam
osnovao prvi hrvatski
»lutkarsko-erotsko- poli-
tièko-sadistièki cabaret«
za odrasle pod nazivom
»MManipuli«, koji je tra-
jao tri godine. On je kao
kazalište bio jedinstven
u Europi. Onda je uslije-
dilo osnivanje »ad Hoc«
kazališta u ratu. Bilo je
to prvo ratno kazalište,
a ad hoc je bila kratica
za hrvatski oslobodilaèki cabaret, koji se u ratu igrao na
kamionu i u rovovima. Mi smo vjerojatno bili jedino kaza-
lište koje je igralo na otvorenom na 15 stupnjeva ispod
ništice. Igrali smo u uniformama s orujem. Meni je poslije
tog iskustva došao Rusmir Agaèeviæ, Travnièanin, koji je
takvo kazalište poèeo osnivati kada je poèeo rat u Bosni.
Nisu to uspjeli jer u Bosni to na takav naèin nije bilo mogu-
æe napraviti. Ad hoc teatar je i danas jedna vrsta instituci-
je, jer, Tuðman je u svojim govorima naciji, tri puta uza-
stopce od kulturno umjetnièkih aktivnosti u Domovinskom
ratu prvo apostrofirao Ad hoc.
Danas se osniva muzej Domovinskog rata u Hrvatskoj i
jedna soba u tom muzeju biti æe posveæena Ad hoc-u. Po-
slije toga sam osnovao »Teatar za po doma«, poslije toga
»Teatar Uhlod«, zapravo, èitav svoj ivot sam osnivao neka
kazališta. Kada sam ih osnivao, nisam ih osnivao na naèin
rekavši: Ajmo osnovat kazalište, nego sam toèno znao ka-
ko to kazalište treba izgledati, što i na koji naèin treba igra-
ti, za koga i kada igrati, to jest sve ono što u hrvatskom
kazalištu skoro pa nitko nikada ne radi. Neki znaju reæi da
æe igrati »jednog Shakespeara«, a kojeg – nemaju pojma,
glavno da ga igraju. Nikada mi nije palo na pamet na taj
naèin razmišljati o kazalištu jer sam bio kazališni praktièar
od poèetka do kraja. Jedan sam od najplodnijih komedio-
grafa, ako se raèuna da se igralo oko èetrdesetak mojih
tekstova. Ti tekstovi su igrani, ali ima mnogo više onih koji
9
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
su napisani, ali nisu igrani. S druge strane, kada kaeš ko-
mediograf, jedna je to vrlo vana stvar…
Èuvši na nekom simpoziju tko je sve po nekima kome-
diograf, rekao sam da ja to onda neæu biti, jer su i Shakes-
peare, i Sofoklo, i Ibsen, i Krlea po njima komediografi.
No, komediograf je samo onaj pisac koji piše takve kaza-
lišne komade kojima se moeš smijati i èitajuæi ih, a ne
samo kada ti ih glumci pretvore u komediju. Kao kazališni
pisac bio sam iskljuèivo hrvatski pisac, naime, niti jedan
moj komad u Jugoslaviji nije igrala niti jedna druga Repu-
blika jer ga nije mogla igrati. Glumijada, za koju je Lada
Èale Feldman rekla da je jedna od najboljih komedija na-
pisanih u 20. stoljeæu, ima samo jedan problem – potpu-
no je neprevodiva, jer je toliko hrvatska da ne moe biti
ništa drugo. Svi koji je gledaju u Bosni, Srbiji, Sloveniji,
Crnoj Gori apsolutno akceptiraju i sve shvaæaju, ali ne mo-
gu ga igrati jer nema nikakve veze s njima. Tek sada sam
napisao komad koji je posve prilagodljiv. Radi se o koma-
du »Babina guica« u kojemu je problem tranzicije, i sve
zemlje koje prolaze kroz tranziciju mogu ga igrati. Da mi
je ikada ijedno bosansko kazalište došlo i reklo: Tahire, bi
li pisao za nas? –pisao bih za njih.
U Rijeci sam npr. radio dva lutkarska teksta pisana na
istrijanskom, primorskom, otoèko cresko-lošinjskom, goran-
skom, lièkom i fijumanskom jeziku, jer se to tièe njih. Jedan
je bajka o Morèiæu, njihovom autentiènom liku, o kojemu
nije postojala ni prièa ni pjesma, veæ usmena legenda koju
sam ja pretvorio u bajku u kojoj ima i Turaka. Morèiæ je mali
crnac s turbanom. Buduæi da je nosio turban, i taj je Morèiæ
vjerojatno bio musliman, ali i autentièni Rijeèanin?!
Mene, uz moj civilizacijski kod, odreðuje i moja profe-
sija, jer ja sam kazališni èovjek. U Mostaru sam Mostarac,
u Osijeku Osjeèanin, u Sarajevu Sarajlija, u Varadinu Va-
radinec, u Dubrovniku Dubrovèanin, u Rijeci Fijuman, u
Puli Polean. Svugdje gost koji je pristojan prema domaæi-
nu. Nitko me nije asimilirao, ali sam integriran svugdje.
Na otoku Hvaru ne postoji niti jedan èovjek »ne-Hvaranin«
koji od mene bolje govori hvarske dijalekte. To da poštu-
jem domaæina stvar je koju me nije nauèilo samo kazalište
nego i kuæni odgoj. U ovim krajevima postoji jedna stvar
koja se uvijek zanemarivala – nije se poštivao domaæin. Da
se poštivao ne bi bilo rata 1991. godine jer znalo se tko je
domaæin u Zagrebu, Rovinju ili u Bosni. Naalost, u bivšoj
dravi bio je jedan narod koji se uvijek ponašao kao da je
domaæin svugdje, i kada ti se dogodi da ti u kuæu uðe
èovjek koji se kod tebe ponaša kao domaæin, onda, poslije
nekog vremena, pomahnitaš. Uvijek sam se ponašao kao
gost i duboko poštivao domaæina, jer to je temelj pristoj-
nosti. Doæi u Bosnu i govoriti bosanski pitanje je dobrog
odgoja. U Sarajevo doðe Samaran i kae: »Dobar dan, Sa-
rajevo«, i svi padnu u nesvijest od sreæe što je nauèio tri
rijeèi. U meni postoje tri temeljna mentaliteta, moj orijen-
talni kojega nosim iz svoje Vlaške 99, gdje sam roðen,
moj mediteranski mentalitet jer ja sam Mediteranac po
temperamentu, moj srednjoeuropski mentalitet, a to je
pitanje manira i konaèno moj europski »nadmentalitet«.
Begoviæ: Napisali ste zaista mnogo autentiènih pje-
sama s mnogo emotivnih naboja koje pripadaju samo
10
jednom ozraèju - onom bosanskih muslimana, Bošnja-
ka. Pripremate li zasebnu zbirku koja æe biti samo u
takvom poetièkom ozraèju?
Mujièiæ: Moja zbirka pjesama pod nazivom »Vlaška
99« konaèno je gotova i ona se sastoji od pedesetak pjesa-
ma od kojih je desetak veæ objavljeno u nekim drugim
zbirkama, ali i èetrdesetak novih. One su moj testament.
Zbirka »Vlaška 99« ne zove se tako sluèajno. Kada sam
jednom rekao da je to prièa o mojim muslimanskim korije-
nima, onda su mi muslimani Bošnjaci rekli da kako me nije
sram i znam li što je to »Vlaška«. U Sarajevu sam rekao da
je to kod mene korišteno samo u frazi »da ti se kæi ne uda
za Vlaha«. Vrlo dobro znam što je Vlaška, ali u Zagrebu je
Vlaška nešto sasvim drugo. Znam i što je broj 99 u islamu
i to je sveti broj, ali ja ne mijenjam adresu svojega roðenja
i zbirka se neæe zvati Praška 7. Ne odrièem se kuæe u kojoj
sam se rodio, u kojoj sam odrastao, u kojoj su moje tri
nene klanjale, u kojoj se svaki Ramazan postio i svaki Baj-
ram slavio. Ni moje nene ne bi napisale knjigu »Praška 7«.
A zbirka pjesama je izravno nostalgièno prisjeæanje na di-
jete koje je odrastalo u èetiri sobe koje su bile autentièna
Bosna, autentièni islam. Dakle, dijete koje je u svojoj kuæi
ivjelo u jednom svijetu, a kada bi izašlo na ulicu u dru-
gom. U zbirci se nalazi široki raspon pjesama, najèešæe vrlo
tunih jer sudbina moje obitelji, kao i mnogih drugih, nije
bila ni laka, ni vesela, ni sretna, veæ prvenstveno tuna.
Moja obitelj je tu tunu sliku meni pokušala ublaiti, po-
gotovo moj otac koji nikada nije plakao za onim što se iz-
gubilo. S druge strane, majèina je obitelj plakala za svime
što su joj uzeli, a ja nikada nisam osjeæao da mi je netko
nešto uzeo jer ja to nisam nikada ni imao. Prezirem one
ljude koji vièu da im je netko nešto uzeo što nisu sami ni
zaradili. Ja se ne pozivam na svoga rahmetli djeda i oca i
njihovo bogatstvo. Za mene postoji: uzeti mi moeš samo
ono što sam svojim rukama zaradio.
Begoviæ: Spominje se ta famozna karnevalizacija
teksta. Koliko zapravo ima teatra u Vašim pjesmama i
nije li to bio prirodno prijelaz s dasaka u lirsko sjeæa-
nje?
Mujièiæ: Od svih hrvatskih pjesnika ja se razlikujem
upravo po tome što sam u poeziju došao kao afirmirani
dramski pisac. Poeziju sam pisao stalno, ona je bila moja
intima koju nisam objavljivao. U dramama sam nauèio ne-
što što mnogi naši pjesnici nikada nisu savladali, a to je
zanat pisanja pjesama. Uz svoje dramske tekstove napisao
sam uvijek po dvadesetak songova od kojih bi se desetak
upotrijebilo, a ostalo bacalo. Napisao sam gomilu tih pje-
sama i uèio zanat versifikacije. Teatralizacija je uvijek posto-
jala. Samo najškolovaniji i najnadareniji mogu teatralizirati
svoju likovnu, glazbenu, kazališnu, ili bilo koju drugu
umjetnost, polemizirati sami sa sobom i svojim djelom, pa
ako treba i ironizirati ga. Po meni to je vrhunac zanata i
slobode. U odreðenom trenutku meni su kazalište uzeli,
bilo je tu politièkih, nacionalnih, konfesionalnih razloga, ali
i mojih osobnih hirova, æudljivosti i ponašanja. Nisu ga, do-
duše, zatvorili veæ samo su ga pritvorili. Zato sam otišao u
poeziju, jer meni kad zatvoriš jedna vrata – ja otvaram dru-
ga. Zabraniš li mi poeziju ja æu otiæi u likovnu umjetnost.
BEHAR 83-84
Mejra Mujièiæ, ugljen u boji na papiru
Nikola Koydl, olovka na papiru
foto © S. Novkoviæ
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
Zabraniš li mi i nju, ja æu proplesati sa svojim promijenje- jati osim namuèenog puka još i vladalaèku te intelek-
nim kukom, naprosto me ne moeš sprijeèiti da se artistièki tualnu strukturu društva – na koju se ta ironija ujedno
izraavam, jer samo tako ja ivim. Za razliku od drugih pje- odnosi.
snika ja ne pišem samo pjesme nego zbirke. Tek kada vidim Mujièiæ: Dobio sam Driæa dva puta. Ne znam je li ovaj
da se iz pjesama koje nemaju veze jedna s drugom moe Æopiæ upotrijebljen u pejorativnom smislu jer ga ja cije-
stvoriti prièa i slijedom toga dramaturgija, odmah to pre- nim. Æopiæ je bio jedan vrlo šarmantan i duhovit èovjek
tvaram u zbirku koja je ujedno moj »kazališni komad«. koji je nosio bosanstvo u sebi na naèin na koji ga mnogi
Zbirku opremam dramaturgijom, reijom, tekstom, ri- Bosanci ni dan danas nisu u stanju nositi. Ne palim se na
tmom, scenografijom, kostimografijom i svime ostalim što nasmijavanje puka, puk se smije kada se ismijavaju oni
ima jedna kazališna predstava. Ja sam tada autor zbirke. drugi, a ja poèinjem uvijek sa samoismijavanjem. Najopa-
Evo, svi znaju veliku pjesmu Voæka poslije kiše, ali znaju li u snija vladalaèka struja nije ona, što bi svi moda pomislili,
kojoj je zbirci? Nemaju pojma. Moja zbirka je moje djelo u ideološko partijska ili nacionalno konfesionalna, to je ona
kojoj postoji pedeset pjesama od kojih æe petnaestak mo- vladavine novca. Duboko prezirem vladalaèke strukture
da biti i loše, jer kako u svakoj drami postoji takozvani pra- svih organizacija, bile one manjinske ili veæinske, kada po-
zni dramaturški hod i dramske pauze da bi se došlo do laze od toga da je novac jedina stvar kojoj se treba priklo-
poante, tako kod mene postoje prazne pjesme da bih do- niti. Definitivno nije, jer ja ovo ne bih sada govorio. Nisu
šao do onih s kojima poentiram. To se zove dramaturgija i me kupovali novci ni u najgorim situacijama. Odrastao
na taj naèin ja radim svoje pjesme zbirke. sam u muslimanskoj sredini u Hrvatskoj u kojoj je vladavi-
na novca bila dominantna, a ja sam kao misleæe biæe odu-
Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim udrugama u Hr- vijek smatrao da je to protiv islama. Danas sam svjedok
vatskoj, njihovim tiskovinama i djelatnostima. Ima li u iste situacije u svim strukturama, pa i bošnjaèkim, moæ
nekima od njih privlaène snage za Vas? Jeste li i Vi novca i autoritet samo onih koji imaju novce je dominan-
osjetili, iako ste izvan manjinskih bošnjaèkih udruga, tan. Svi mi ostali za njih pripadamo nioj klasi. Kako sebe
kako razlièite struje struje: podjele, zavisti, animozite- ne smatram ni niom ni višom klasom, ja sam duboko
ti, ogovaranja, krive procjene, taštine, a na kraju hur- sretan da s njima nemam posla. Kada ostanu sami sa svim
mašice i grèevi u stomaku? novcima koje su nakupili, kada shvate koliko su prazni i
Mujièiæ: Ne poznajem ih dobro da bih mogao arbitri- jadni na kraju ivota, i kada shvate da za njima neæe osta-
rati. Imam jedan osjeæaj izvana, a to je da su se udruge ti ništa, baš ništa, a novce sa sobom neæe moæi zagrliti i
poèele dijeliti kao što je to tipièno za Hrvate. To znaèi da ponijeti u mezar, ako im to uopæe doprije do mozga,
su »Bošnjaci moda svojim velikim dije-
lom Hrvati«?! Poznata je hrvatska uzreèi- Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama,
ca: dva Hrvata, tri partije. Prema tome, to pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih
se moe primijetiti i u Bošnjaka. Èim se
osnuje neka udruga, ona je odmah protiv koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih
druge. Nisam primijetio da one komunici- pripadamo nioj klasi
raju na prirodan naèin. Što se tièe tiskovi-
na, neukusno je, neprirodno, štoviše vulgarno, da ja ka- shvatiti æe da su postojali ivoti puno ivotniji i puniji. Du-
em: Journal i Behar su odlièni jer ih rade ljudi poput tebe go se vremena u muslimanskim krugovima, jer Bošnjaka
i tvoga oca Seada. Zapravo, to mogu punopravno izreæi onda nije ni bilo, o meni govorilo s dubokim prijezirom jer
jer sam bio jedan od zagovornika i inicijatora da vi u tome sam se bavio glupostima koje se zovu kazalište, knjiev-
sudjelujete, ne kao Bošnjaci i muslimani, veæ kao vrsni nost i umjetnost. To je bilo zato što su glavnu rijeè na
profesionalci. Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, svim forumima i sijelima vodili ljudi koji su imali lovu, što
je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hva- god oni bili, a mogli su biti i mafijaši. Neizmjerno mi je
liti nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako drago da im nisam nikada pripadao.
god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se postav-
ljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja jednostav- Begoviæ: Jednom su Vas zgodom, èini mi se, zapitali:
no ne elim pripadati. Volio bih da moji kriteriji ostanu jeste li Vi klaun povijesti, dvorska luda, prznica, graban-
što èasniji, da profesionalizam bude u prvom planu, da cijaš ili Histrion, a uvijek svi, kao po pravilu zaboravljaju
bude temelj svega. Zašto bih volio nekoga samo zato što vaše izvansadrajno knjievno sredstvo EROS koji je
je naš, a budala je. Volim nekog pisca, ne zato što je Boš- ugraðen u Vašu semantiku i Vaš leksik. Pa zar su slijepi
njak ili Hrvat, ili Rus, nego zato što je velik pisac. Ne volim ili nemaju mudante i u njemu dva sekonda i barbu? Veæ
budale ni meðu našima ni meðu njihovima. Budale su uvi- je ustvrðeno da svaki Vaš tekst zna govoriti.
jek budale, pa neka si osnivaju svoje stranke. Ja bih volio Mujièiæ: Nikada se nisam libio biti klaunom jer je klau-
biti u stranci onih drugih. nerija dio onoga èime se bavim. Nikada se nisam sramio
biti dvorska luda jer je ona uvijek bila filozof koji je vladaru
Begoviæ: Godine 1994. nagraðeni ste nagradom jedini smio reæi što hoæe. Dvorskih luda, komediografa, hu-
«Marin Driæ». Mislite li da beskompromisni Driæev morista bojali su se svi vladari svijeta. Staljin se tresao od
duh koji uvodi zagrizlu ironiju i kao kroz dno boce vidi Bulgakova i zato on nije završio u Sibiru. U Sibiru su završi-
društveni snobizam i takozvane »æopiæe« moe nasmi- li takozvani ozbiljni pisci. Uvijek sam bio prznica jer nikada

BEHAR 83-84 15
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
nisam mogao dopustiti da mi netko nameæe svoje stavove,
ali sam istovremeno igrao grabancijaša, negromanta, ma-
ðionièara, stvarao sam od nièega nešto, prodavao sam »la-
i, fulirancije, maglu« i to je dio moje profesije. Ne sramim
se toga. U duši sam uvijek bio Histrion, a to je putujuæi
glumac, jer je glumstvo unutar moje profesije ono što me
odreðuje. Kao pisac, redatelj, scenograf, kostimograf, lut-
kar ja sam glumac. Kazalištem se ne moe baviti netko tko
prvenstveno nije glumac. Gluma je bit kazališta i svatko od
velikih kazališnih ljudi bio je glumac. Shakespeare je bio
nezabiljeeni glumac, ali njegove drame pokazuju koliki je
on bio glumac. Takve reèenice moe napisati samo glu-
mac. To je ono što je bitno. Kada govorimo o erosu, on je
permanentni ivot, strast, uitak i seksualni i artistièki i i-
votni, bez kojega bi ivjeli u mrtvilu, ili bili mrtvaci. Eros je i
ljubav, a ja bez ljubavi ne mogu stvarati. Moje stvaralaštvo
je ljubav i ona je uvijek prisutna i postojeæa. Ona je i ona
izmeðu muškarca i ene, ona izmeðu èovjeka i prirode, kao
i Boga i èovjeka, umjetnosti i èovjeka i ona me goni da ra-
dim ono što radim. Stvaram.
Begoviæ: Rasprostire se glas na sve strane, sve od
Zagreba do Hvara pa do Bosne da ste nepopravljivi
hedonist na što upuæuju knjige »Kokot u vinu« i »Ko-
koš in the Rye«. Te ste knjige pisali kao pedesetogo-
dišnjak i alegorièno ste se osjeæali kao kokot u vinu.
Koja alegorija obiljeava Vaše umjetnièke šezdesete?
Kako zapravo ivite, zbog èega i dopustite i nama ma-
lu peckavost: zašto?
Mujièiæ: Hvala Bogu, ivim dosta loše. A to je dobro.
Naime, mnogi ne bi rekli, ali ja ivim kao nikada, ivot je za
mene u ovome trenutku paradiso. Ljepota ivota je najbit-
nija, i kada znam da su mi zdrave kæeri, unuka, ena, prija-
telji i oni koje volim. Dogodi li se nešto bilo kome od njih,
ne vidim tu smisao ivotu. No, dragi Bog je trenutno dao
da je sve na svome mjestu. Što se tièe materijalnog ivota,
ivim vrlo skromno jer mi ne daju raditi, pa mi ne daju ni
novac. No i to sam dijelom sam odabrao. Mislim da sam
prvi èovjek koji je nakon neprekinutog tridesetogodišnjeg
radnog staa otišao u slobodnjake. Odluèio sam da mi nit-
ko više ne bude gazda, i shvatio sam da ne mogu ivjeti bez
prave slobode. Ne mogu suraðivati s ljudima koji æe mi reæi:
moja je zadnja. ivim loše, ali moja je zadnja. Kada sebi
naveèer kaem: tvoja je zadnja, onda se sloimo obadvoji-
ca, i ja i ja. To je ono što je bitno. Mene u mojim godinama
radno mjesto više ne èeka. Kada govorimo o onom zapad-
nom civiliziranom svijetu, ljudi moje karijere i imena sjede i
nazove ih se jednom tjedno da nešto kau i pošalje im se
velika lova. Oni ive kako Bog zapovijeda. Na alost, ja i-
vim ovdje. ivim po onoj iz vremena komunista, kako je to
rekao moj prijatelj Veselko Tenera, opet nam nude da ra-
dimo puno više da bi imali puno manje. Što se tièe moga
hedonizma, upranjavam ga u svim moguæim situacijama,
mada si ga ne mogu èesto priuštiti. Sreæom, postoje skupi-
ne ljudi i prijatelja kojima je stalo da me vide u svojoj blizi-
ni, a to su i bogati ljudi, veæinom mlaði, koji misle da su
uspješni (a i nisu), samo imaju veliku lovu. Pozivaju me na
neka druenja, a ja im poslije prvih petnaestak minuta ka-
em da sam njihov intelektualni escort. Dok njihovi stariji
16
kolege plaæaju mlade cure da se s njima pokazuju, oni
»unajmljuju« Tahira da se s njime drue. Onda uspješno
preprièavaju moje replike koje im ja poklanjam, jer uvijek
mogu smisliti bolje i nove. Oni, eto, na taj naèin postoje.
Razlika izmeðu umjetnièkih pedesetih i šezdesetih je da se
sada tee mièem jer sam operirao kuk, ali imam jednu zna-
menitu uzreèicu koja glasi: promijenio sam više kukova ne-
go brakova.
Oni koji u ivotu misle da im je uvijek za sve netko drugi
kriv, oni mijenjaju brakove, mijenjaju ovo i ono i imaju lovu.
Ja sam promijenio samo kuk. S druge strane falilo mi je
kazalište i napravio sam ga na Hvaru kao i festival knjiev-
nosti. U stanju sam, za razliku od nekih koji to trae od
drave, neke stvari napraviti sam. Sve mogu napraviti ako
me veseli, ako ne, onda se kupam i razmišljam o enama
koje sam propustio i više o onima koje su propustile mene.
Nikada nisam ni mislio da ivot koji nam je dat treba ivjeti
do kraja. Dok je lijep treba ga uivati, onog trenutka kada
postane nepodnošljiv, imamo pravo sami ga sebi oduzeti.
Kada ja to kaem javno, svi se hvataju za glavu i vièu da
sam luðak, ali ja to nisam. Ne pada mi na pamet da dijelim
savjete o tome da se treba upucati ako ti nije lijepo ili da æu
se ja upucati, ali elim reæi da je ivot ivot dok je dobar!.
I da smo mi njegovi iskljuèivi vlasnici.
Begoviæ: Što je u tom sluèaju s vašim islamom? Ne
elim Vam vaziti, ali samoubojstvo je za muslimana
veliki grijeh.
Mujièiæ: Kada bi islam do kraja spominjao samouboj-
stvo, kao jedan od najveæih grijehova, onda se samoubo-
jice ne bi vezale eksplozivom i ulijetale u autobuse pune
ljudi ili u sinagoge. Ako oni misle da je to ubojstvo protiv-
nika, u redu, ali je to i samoubojstvo. Prema tome, niti
jedna konfesija sa svojim dogmatskim tumaèenjima ne
moe a da ne upadne u tešku kontradikciju. Što to znaèi,
moda bih mogao postati veliki musliman kada bih se ve-
zao velikom kolièinom eksploziva i zagrlio, primjerice, Mi-
lana Bandiæa a pred oèima Pavla Kaliniæa, struènjaka za
terorizam? U èemu je štos? Hoæe li tada Tahiru, napokon,
biti sve oprošteno?
BEHAR 83-84
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ

Poetski tahiret ili ‘muslimanske’

pjesme iz Vlaške
Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 (osvrt na knjigu u rukopisu)

Piše: Ervin Jahiæ

Jedna je verbalna dosjetka u novoj knjizi pjesama Tahi- crna rupa umah gutala oponašatelje i èinila ih anonimnim
ra Mujièiæa: "vlasništvo treæeg lica". Ono ju je skrojio po sljedbenicima. Tahir Mujièiæ saèuvao je svoje ime jer nije
mjeri i liku Tahirovu, a on ju je, nimalo sluèajno esencijal- podlegao njegovu autoritarnom utjecaju. Premda je u
no zainteresiran, literarno odjenuo te mu stoji k'o salive- mnogim pjesmama lucidno "skinuo" slamnigovski "gastar-
na. Ona glasi: "kad æeš ti bolan / veæ jednoæ na taj tvoj / bajterski jezik" i osjeæaj za parodiju, Mujièiæ je, propjevavši
tahiret." Sinan Gudeviæ, pjesnik i prevoditelj, velemajstor u vlastitim stihovnim aplikacijama svu silu jezika, stvorio
kazivanja i erudit, rimovao je ahiret s tahiret, a Tahir Mu- prepoznatljiv i samosvojan tip makaronštine, preoznaèuju-
jièiæ, velemajstor kozerije i jeziènih improvizacija, objeruè- æi rijeèi i "iznutra" i "izvana" te ih grafijski preobraavajuæi i
ke prihvatio posuðenicu, odnosno leksièku "novotariju", mijenjajuæi im oblike. To je alibirao jedinim nekompromiti-
novotvorinu, i dao joj nov ivot - smislen i potentan poe- ranim, ivim i istinitim ciljem svake dobre poezije – igrom,
tièki kontekst. Kaem "posuðenicu" tek u uvjetnom smi- dakako. K tome, posve neobuzdanom.
slu, jer nije Tahir s uma sišao da je ikada i ikome, pa ni Neobuzdanost igre neizbjeno ga je dovela u posjed
prijatelju Sinanu, vrati. Lucidno je i èudesno Onaj svijet, mnogih poetskih nekretnina u hrvatskom stihu koje nije
svijet poslije ivota, nazvati tahiretom. Ne mogu se, eto, zahvatio val inflacije. Primjerice, postao je rijetkim vlasni-
prestati veseliti inventivnosti, nesluæenim konotativnim kom pjesnièke vedrine, jednim od malobrojnih èija stihov-
slojevima i iznimnom "dosluhu" te rijeèi s Tahirovom gra- na ponuda emitira humorne signale, i pravim pravcatim
ðanskom i umjetnièkom osobom, to jest raskoši aluzivno- osamljenikom u nas zaboravljene kulture smijeha u stihu.
sti u baš toj i takvoj rijeèi i njenom besprimjernom, i isto- S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim jeziènim
dobno besprijekornom, funkcionalizmu kada je o
poeziji Tahira Mujièiæa rijeè. Stoji mu baš k'o salive- U Vlaškoj 99 veæi broj èine poetske freske
na, dakle. Toliko o dojmovima. intimnog karaktera, crtice iz ivota obitelji
Ne bi bilo nimalo krivo da je ova knjiga ponijela
naslov 'Muslimanske' pjesme iz Vlaške. Ne bi bilo
Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju
nimalo pogrešno da pjesme unutar njenih korica poetiziranu biografiju od sentimentalizma, od
pristanemo èitati kao poetiziranu historiografiju o jeftine plakatnosti, od uskih grla privatizama.
juèerašnjem svijetu, kao poetsku memoaristiku,
ako pomislimo da je posrijedi poetski roman lika ili moda fintama, s identitetom lirske lude koja miješa/"mrijesti"
Bildungsroman, ako ove pjesme odluèimo èitati kao dra- neobiène jeziène spojeve i interlingvalno kalemi èudesne
molet - ako dakle u njima uoèimo dramski èin, dijaloške idiome, koja odveæ èesto ironizira, persiflira i desakralizira
oblike, dramatske zaplete i rasplete. Ne bi bilo nimalo be- graðanske utopije i njihove toboe svete sadraje, nešte-
zvezno, niti civilizacijski propitno ili pokuðeno, zagrebaè- dimice se autoironijski poigravajuæi i s vlastitom poetskom
ku Vlašku ulicu, premda je ona izvorno zapravo Talijanska i graðanskom biografijom, Tahir Mujièiæ æe zastupati je-
ulica, pojmiti kao tzv. vlaški svijet, odnosno "prisnaiti" dan, po mnogo èemu (i u koje èemu), metapoetski pro-
kulturni stereotip o tzv. kršæanskom puku u oèima bosan- jekt pjesništva koji se ne sablanjava pred kulturom tek-
skih muslimana. Uostalom, ništa ne bi bilo krivo jer je "po- sta, pred mnogolikim ušuljavanjima i ispadanjima iz povi-
etski anarholiberalizam" Tahira Mujièiæa upisan u njegov jesti, kako knjievne tako i graðanske. "Sabotersko" podri-
pjesnièki projekt velikim slovima i jer je on nosivi zid nje- vanje pjesnièkih kanona, poput soneta kojemu utipkava
gove pjesnièke višekatnice. svoju "maniristièku euforiènost", i gomilanje lagodnih i le-
Tahir Mujièiæ veliko je i vano ime novijeg hrvatskoga pršavih semantièkih viškova, bujica i naplavina – njegova
pjesništva, mada mu, s obzirom na to, još mnogi ne daju je, ali, posljedièno, i èitateljska, satisfakcija. Ustvari, od-
za pravo. Kao najdostojniji i najdarovitiji odljev ponajveæeg mor od preciznih egomanijaèkih i pseudointelektualistiè-
hrvatskoga modernistièkoga pjevaèa Ivana Slamniga, on se kih knjievnih radijacija.
u svojim dosad objavljenim èetirima zbirkama poezije, sve Ne imati gard u pristupu bilo èemu, odaje veliku snagu
do ove knjige, kretao stazom koju je utabao taj gorostas i samopouzdanje. Podrivati znaèenja u sebi i izvan sebe,
domaæeg ludièkoga pjesništva. Podsjetimo, u hrvatskom stvarajuæi tako nova i time obnavljajuæi i tekst i svijet, pje-
pjesništvu "planet Slamnig" privlaèio je mnoge. Njegova bi snièki je posao najvišega reda. Slijedeæi taj trag, Mujièiæ

BEHAR 83-84 17
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
vlastitu proizvodnju stihova oèito nikada nije drao misi- što je u knjizi situiran kao ciklus, ali je svakako bio signal
jom dostojnom kozmièkoga znaèaja. Zasigurno znajuæi buduæih autorovih poetskih interesa, koji su ga, oèito, do-
da je pjesništvo posao od samoæe, on je prebirao po sebi minantno odredili i doveli do Vlaške 99.
i po širini i po duini, nabasavao na sjene drugih i, vrlo Vlaška 99 poetski je Bildungsroman, mujièiæevski "ro-
vjerojatno, èesto se èudio vlastitoj. Samo tako mogu si man" o odrastanju u vremenima autorove mladosti u koje-
objasniti put koji je prošao od pjesnièkih zbirki Kokot u mu je, dakako, posve ukinuta distanca izmeðu autorskog i
vinu, Kokoš in the Rye, Irski Iranec i Iranski Irec, Zvonjalice lirskog ja. Premda nije na knjievnokritièkom mišljenju da
für Cvite, Causa Portugesa, Primopredaja ili Divljim Tahiri- pjesmu parafrazira, poneke od njih u ovoj zbirci naprosto
stanom do ove knjige. nas zavode i nagovaraju da im se predamo i da ih "prepri-
Identitarna pitanja i u ranijim autorovim knjigama bila su èavamo". Veæ nam prva pjesma "Knjiga o postanku s mi-
nimalo nevana poetska roba. Poetsko i egzistencijalno "ko- grenom" parodira opæe mjesto zapadne religijske kulture o
prcanje" u dvjema "matiènim kulturama" i knjievnim tradici- postanku èovjeèanstva i mujièiæevski infantilno nas isporu-
jama, hrvatskoj i bosanskomuslimanskoj, ali i europskoj, u èuje svijetu djeèje interpretacije svijeta i vremena, roda i
identiteta, svijetu u kojem nevine (i naivne) inter-
S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim vencije razrješuju esencijalna pitanja. Bitno pita-
jeziènim fintama, s identitetom lirske lude koja nje djeèaštva kakvo je svakako navijanje za nogo-
metni klub, razlog je za ulazak politike u dom
miješa/"mrijesti" neobiène jeziène spojeve i Mujièiæevih na velika vrata, pri èemu se, u pravilu,
interlingvalno kalemi èudesne idiome, koja zaboravlja odakle je prièa poèela. Autor naoko
benignom pjesmom o nogometnom navijanju ra-
odveæ èesto ironizira, persiflira i desakralizira
skrinkava intimu svoje obitelji malim vodièem nje-
graðanske utopije i njihove toboe svete zinih nogometno-navijaèkih, a zapravo ideološ-
sadraje, neštedimice se autoironijski ko-politièkih preferencija. I tako, iz pjesme u pje-
smu on nam ogovara njezine navike i obièaje,
poigravajuæi i s vlastitom poetskom i
vedro-poetski mistificirajuæi vlastiti "status rtve".
graðanskom biografijom... Pjesma "Neæe tebe sunetit", primjerice, paradi-
gmatièna je za (veæinsku) morfologiju i tipove au-
njegovu pjesništvu stvorilo je konglomerat jezika koji se kre- torova pjevanja u ovoj knjizi: narativizirani stihovni niz,
ativno meðuproimaju, konglomerat knjievnih predloaka lepršavi i duhoviti "opisi" i posve neoèekivana poanta ("bu-
i tradicijski zasada koji se privlaèe i udaljuju, konglomerat dim se i boli me glava / i æuna al još više ona / haljinica ko
napetih znaèenja koja se palimpsestiraju, dovodeæi pokat- èièkova / jer / je / to / enska / jebi ga spavaæica").
kad do zbunjujuæih receptivnih zakljuèaka o granicama Mu- Tahir Mujièiæ karnevalizira vlastiti poetski svijet. Upra-
jièiæeve "pjesnièke utopije" koje se lako preskaèu, prekoraèuju vo mu je milo gorko-slatko zagorèati/zasladiti tamo gdje
kao malo što, ili koju svjetskost mujièiæevska jezika naprosto mu je premalo komedije. Uopæe, on voli groteskom odgo-
ne poštuje. Ipak, najeksplicitnija mjesta autorova identitarna voriti na sadraj iz stvarnosti. To ga ne prijeèi da se pri
diskursa bila su ona u kojima je pjesnièka obrada podrazu- duhovitom pobrojavanju onoga što ne voli (iæi u damiju,
mijevala tematizaciju hrvatsko-muslimanskih kulturalnih do- u mejtef, na mevlud, voljeti Ðulhanu, uèiti arapski kod
šaptavanja, brojne posvete arapsko-amerièko-kršæanskom imama koji "ne zna ni hrvatsko-srpski, nit hrvatski, nit bo-
piscu Halilu Dubranu, spoj bosanskomuslimanskog folklor- sanski, nit zagrebaèki") ironièno obruši na sebe i èitatelju
nog jezika i zagrebaèko-purgerajskog zavièarenja, ekumen- poruèi da je isti kao sav taj svijet protiv kojeg se svim svo-
ska namigivanja islama kršæanstvu, i obrnuto (poput stihova jim djeèaèkim biæem buni, jer i njemu zaudaraju noge u
koji glase "minaret se okitio / oblaèjem sa zvonikom / obgrlio molitvenom prostoru.
iz sokaka s istoka/). Tahirovo pjesnièko "pehlivanjenje" / "peli- Takt u stihovima "il æe bajram / il æe doæ afan / il æe me
vanjenje" nije tek ista rijeè u dvama razlièitim grafijskim tre- opet sunetit/, "pojaèan" malo kasnije stihovima "što plaèu
tmanima, jeziènim varijantama bosanskog i hrvatskog, niti ako æe bajram / što plaèu ako æe afan / što plaèu ako æe
je pehlivaniti tek stilski obiljeena rijeè u Mujièiæevu korek- mene sunetit", na obrascu epske narodne pjesme, a u mo-
tnom hrvatskom, nego su obje rijeèi ustvari mentalna, misa- dernom aranmanu slobodnog stiha, stvara ritmiziranu
ono-nezamjenska entiteta. Jednakovrijedne èinjenice auto- strukturu koja efektno istièe zvukovne i znaèenjske slojeve.
rova literarnog i jeziènog svijeta, dakle. Mujièiæevi kalamburi iznose na svojim leðima male fa-
U knjizi Primopredaja ili Divljim Tahiristanom, koja bulativne jezgre. Tek što autor investira u narodnu mudrost
prethodi Vlaškoj 99, svojevrsnom kajkavsko-èakavsko-hr- kroza rijeèi vlastite nene, i to u dva naoko obièna kolokvija-
vatskostandardiziranom-bosansko-slovensko-englesko- lizirana stiha "ima dobro zvono / ima loše zvono", èitatelj
njemaèko-èeško-talijansko-portugalskom koktelu jezika (i biva nagraðen razumijevanjem šireg konteksta nego što je
lokalnih hrvatskih govora) na kojima autor piše, ako ih pjesma, èini se, imala ambiciju ili sprva kanila uspostaviti:
veæ i ne govori, uoèljiv je ciklus koji je "razgrnuo pauèinu" saznajemo, naime, o tjeskobi vremena u kojem te zvono na
s njegovih identitetskih uvira i izvira. Naslovljen "Dezori- vratima moe obradovati ili te "narodna milicija" moe ot-
jentirani Orijentalac", nuka nas da ga èitamo i kao Mujièi- premiti u hapsanu. Gotovo kabaretski ugoðaj u ovoj poezi-
æevu duhovno-empirijsku šifru, moda i legitimacijsku ji odèitljiv je i na planu motivskog repertoara i na formalno-
krialjku za kakve neliterarne oèi. "Oivièen" je samim time jeziènoj razini. Vizualno, a kad je rijeè o autorovim slobod-

18 BEHAR 83-84
 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
nim stihovanjima, moemo reæi da je opet posrijedi odre- na kojima ne sjede ivi veæ oni kojih nema (...) U te tri pjesme
ðeni "višak slobode": on lomi stih po vlastitom æeifu i osje- Tahir je opjevao ivot koji se izvitoperio u nesreæu, jednu
æaju, a grafijski uspostavlja svojevrsni paralelizam strofa, obiteljsku intimu uèinivši intimom cijelog jednog vremena.
nudeæi nam moguænost odabira pri èitanju. To moe, da- Ako æemo pravo, paradoks je tim veæi što te tri pjesme sva-
kako, èiniti nakon što se potvrdio kao majstor versifikacije, kako nisu najuzoritije za Tahirovo pjesništvo. Paradoks koji
i u sonetima i u nekim drugim obaveznim formama. to prestaje biti kada shvatimo da je zapravo njihova imagi-
Statistièki, natpoloviènu veæinu pjesama u Vlaškoj 99 nacija toliko zaèudna, da bi ju, i da jesu egzemplarne, teško
èine poetske freske intimnog karaktera, crtice iz ivota bilo moguæe ponoviti, a kamoli plagirati. Ako je centralno
obitelji Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju poetizira- mjesto Tahirova motivskog repertoara ena i njezina pokre-
nu biografiju od sentimentalizma, od jeftine plakatnosti, taèka (i prevratnièka) uloga u (njegovoj) karnevalizirajuæoj
od uskih grla privatizama. On je uskraæuje za moralizam, poetskoj obradi, ena kao generator proizvodnje svijeta i
ali zato u nju investira mnogo što od hedonistièke trošivo- pjesme – nene su ovdje barem iznevjerena oèekivanja, ako
sti ivota te na ideologijske dogme reagira oštrim i hu- ne i kulturološki kratki spoj. Ako su komedija i smijeh temelj-
mornim aluzijama koje - ako veæ ne mogu omekšati zadr- ni kolegiji Tahirova oznaèitelja, profinjena i na trenutke ome-
tost ranog poslijeratnog jugoslavenskog komunizma - tajuæa tuga ovdje je dah i duh vremena. U ovim njegovim
humaniziraju i unose puno smijeha u zapravo turobne pjesmama, i valjda jedino u njima, nema karikature, premda
ivotne sudbine. Njegov svijet, svijet je aladinovskih æili- je Tahir jedan od naših ponajboljih poetskih 'karikaturista'".
ma, naglašeno eskapistièan dakle. Da bi nadišao vlastitu Sonetno asimiliranje sevdalinki uèinjeno je kako i prilièi
nemoæ razumijevanja svijeta i vremena, u kojem se našao - iako u ovoj knjizi posve stišanim, gotovo išèezlim - muji-
kao ogranak jedne zagrebaèko-muslimanske obitelji, nje- èiæevskim erotomanskim poetskim opsesijama ("po svu
gov poetski imaginarij zaprima u sebe èudesne ("leteæe") noæ usnuti mi ne da / moj dilbere de uzveri mi se"), ili -
sedade na koje, harlekinski naravno, gleda kao na Dulèi- nešto èešæim nego što smo navikli u autorovu dosadaš-
æev vitraj, kao na Grgin crtani film. njem pjevu - naplavinama folklorizirane svijesti ("pšenièica
U tim slikama diskretno nam je uoèiti arhitekturu zagre- je za pašu / èekder nek te sevdah mine"), ili èak politièkim
baèke muslimanske intime èija je autentiènost / "historijska aluzijama (joj otkako je bajna luka postala / nikad manje
toènost" neupitna i provjerljiva. Ona je sroðena sa Zagre- ne bješe insana / sve fukara u njoj je ostala / oprat neæe
bom u tonu, zvuku i melodiji, ona je umnogome prozelitit- vrbas je ni sana".). Autoru je, dakle, u Vlaškoj 99 naprosto
ska, duhovno i egzi- bila blia deskriptivna i
stencijalno solidarna s ...Tahir Mujièiæ æe zastupati jedan metapoetski narativna logika pje-
kršæanskom sredinom, projekt pjesništva koji se ne sablanjava pred sme, kolokvijalni lirski
s agramerštinom, sa idiom (èas ispisan na
srednjoeuropskim du- kulturom teksta, pred mnogolikim hrvatskom standardu,
hovnim inventarom, ali ušuljavanjima i ispadanjima iz povijesti, kako èas na bosanskom;
u toplini svoga doma knjievne tako i graðanske. osebujan po mnogim
èuva i vlastite razloge turcizmima i orijenta-
za razliku, to jest stere jufke svojih predaka. Mujièiæev lirski lizmima uopæe, ali i po znaèajnoj kolièini bosnizama i lo-
subjekt ili, rekosmo veæ, Mujièiæ osobno, te dvostruke stvar- kalnih bosanskomuslimanskih govora) i èesti, ali ne i agre-
nosti vidi poèesto u komiènoj napetosti i naopakosti. Tako, sivni, obrasci narodnog, epskog diskursa.
naprimjer, ne plaèe kuæa što se Fadila udaje za Vlaha, nego Zakljuèimo, Vlaška 99 poetski nas prošetava krajolici-
što je veæ stara, što joj je veæ prošao vlak. ma kojima, kad je rijeè o hrvatskom stihu, dosad nismo
Dijaloške replike èesto pojaèavaju autorovu strast, sklo- preèesto hodali. Autorove ludièke varnice pomaknule su
nost da se poigra jeziènim klišejima, da ih prevrednuje ("kud poèetno introspektivne lirske ugoðaje pjesama ustranu,
æeš na taj nalet / nalet ga nebilo / nije nalet veæ slet".) U ra- marno i brino ih poštelavajuæi za univerzalnije uši. Topo-
zlièitim sekvencama ove poezije pjesnik koristi niz stereoti- si muslimanska porijekla i kulturnog koda, muslimanske
piziranih fraza iz bosanskog i hrvatskog jezika, kojima vazda intime, njome su stekli poetsku punovanost u novijem
i neumorno dodaje poneki znaèenjski feler, "promašen kon- hrvatskom pjesništvu, a Tahir Mujièiæ - jedan od najzagre-
tekst", luckasti potez koji pouzroèuje efektne obrate ("moje baèkijih pisaca i svestrani umjetnik bosanskomusliman-
su nene padale na / seddu / izmeðu ganjka i špajze / šlafci- skih korijena - vlastiti poetski rjeènik djetinjstva, rjeènik
mera i mutvaka" ili "uèila su lijepo ta / tri enska imama / ko evokacije. Neke fine i dirljivo brbljive samoæe.
tri enska tenora" ili "u tom hladnom jebenvilajetu / za sve Pjesme su to s "Onoga svijeta", s tahireta dakle, kojima se
nas / u njeg / naplavljene / aman / jarabi".). imamo sjeæati nas samih, i koje nas se sjeæaju, uostalom.
Tri pjesme, objavljenje u prethodnoj autorovoj knjizi, me- Tahiru Mujièiæu se saudad prelio u sevdah. Nama se
ðu još ponekima, uvrštene su i u ovu knjigu, i svakako su njegov sevdah omilio.
antologijskih dometa ("Otomansko Carstvo prvo", "Otoman- Iako je u ovoj knjizi odustao od agresivnih jeziènih iga-
sko Carstvo drugo" i "Otomansko Carstvo su tri seæije"). Pišu- ra i èitavih aleksandrijskih biblioteka, kojima je pjesnik do-
æi o njima, svojedobno sam zapisao: "U njima èitamo elegiè- sad zadobivao naše poštovanje i povjerenje, iako se sklo-
no poetsko izvješæe o nesreæi, muku i boli što ih Tahirove nio u jezik svoga doma, u kuæu svoga bitka, Tahir Mujièiæ
nene osjeæaju u jeku Drugog svjetskog rata usred Zagreba, o ispjevao je himnu vlastitom obiteljskom stablu, a nas više-
oblacima dima na kojima više ne sjede anðeli i otomanima kratno poetski uvjerio u vanost tog "memoarskog" èina.

BEHAR 83-84 19
 POETSKI GLASOVI

Tahir Mujièiæ

Vlaška 99
izvalio se daida dafer
zenica oka pa utim prstima razgrnu ute brkove i kroz ute
zube
izvalio se daida dafer
prošapta
na drvenoj basamaci
još kad bi se dijete moje èuo
a za njim mutvak
bulbul
sav u šarenli ponjavama
il makar himzo polovina
a prid njim i okol njega
bašæa zambak do ðule ------------
ðula do zambaka
miri butum njegova ja gledam pa
brka ja jadan kaem
što ranim proljeæem neima daida u toj tvojoj brki himze
što nenadanom slobodom jer neima onog našeg zagrebaèkog gramofona
što od njakog rahat rahmeta a pogotovo moj daida neima tog tvog štatijeto
miri do bola njegova bulbula
brka
i širi se njegovim naèetim pluæima ------------
i širi se njegovim uskim mršavim grudima
i širi bol se ko njegova sava pred poplavu izvalio se daida dafer
izvalio se daida dafer i kae onako poistiha
i poudno udiše ono zraka što još daju fatajuæi zrak i š njime ivot
i uvlaèi u sebe sa škijom ono ivota što je još ostalo ako ih i neima
i upija s malo mehke šljive ono nade što je još nisu oteli budalasto dijete
a prid njim i okol njega ima ih jer kad ih je bilo u zenici
denet ðula do zambaka kad bi ono na prvom spratu
zambak do ðule sklopio oèi
miri li miri njegov u svojoj æeliji broj 3 a kraj onog
nemir ubojice doge

20 BEHAR 83-84
 POETSKI GLASOVI
il
kad ih je bilo u esplanadi
tvog babe za rata u kristalnoj sali
u podrumu uz mehu sefiæa i onu zejnu iz gunje
il
kad ih još ima na kletom brestovcu
visoko u borovima i með hladnim
bukvama
gdje lei moj jedinac sado lijep ko
erolflynn
što da ih neima i u
brki

------------

heftu dana poslije

vratio se daida dafer u tu svoju
zenicu
opet u pjesmi osovo titu onaj moj bulbul
obrisala je dajdinica šamijom suzu da ja
ne vidim

------------

mjesec dana poslije

dobila je dajdinica depešu s muhurom
hitnu
umro vaš drug daida dafer od tuberkuloze
u zenici u æeliji broj 3 al vele da je prid san èuo
bulbula
(il makar himzu polovinu tako ja mislim)

one su uèile lijepo ko

tri hafiza
moje su nene pale na seddu izmeðu stana profesora melkusa
punog slika koji instruira njemaèki
moje su nene padale na i
seddu izmeðu sva èetiri stavka male noæne
izmeðu ganjka i špajze koje uvjebava borisov kvartet harmonika
šlafcimera i mutvaka pa
njima je onda izmeðu idovskog
mihrab njemaèkog vrtiæa
bio negdje u visini i ravnini frau boriæ i tante paule
bolnièkog dimnjaka i vinskog podruma i
voloder kamaufove ulice s cijelom
one su klanjale sve kolonijom
namaze muslimana turkušiæa
izmeðu izloga namještaja gotovuša busovaèa
stjepan sekuliæ jucko uèila su lijepo ta
i tri enska imama
periferijskog kina zvanog ko tri enska tenora
buhara pa
onda izmeðu crkve svetog petra u tom novom
sa èièkom u ministrantskoj u tom stranom
halji u tom hladnom jebenvilajetu
i za sve nas
vrbaniæeve sterilne u njeg
slastièarne naplavljene
s lanim mini baklavama aman jarabi

BEHAR 83-84 21
 POETSKI GLASOVI

otomansko carstvo prvo otomansko carstvo su tri seæije

uza desni duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog nena zilðifa koju zovem majka okrenu fildan otpuhnu
ispod oblaka nena moja rahmetli zilðifa dim pa
uza lijevi duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog preokrenu fildan i gleda
ispod oblaka nena moja rahmetli ajša vidi udovicu veæ trideset zima vidi dvoje rano umrle djece
uza duvar središnji i opet otoman a ponad njeg dva oblaka troje ive i šestog tahira odvedenog osmog maja
dima duhanskoh a ispod njih pranena moja rahmetli nana èetrdesetpete
a iz njegova hotela put jazovke vidi unuka arfana koji je
usredsrijede stigao iz njemaèkog logora sa sedamnaest godina i
mangala tridesetsedam kila
elem što još vidi u preokrenutom kletom fildanu
vidi nije kraj ni konac piše i opet æe suze
ponad otomana tri srasli oblaci duhanski
nena ajša koju zovem hama okrenu svoj fildan otpuhnu
a na njima
dim pa i
sjedi
opet preokrenu fildan i sluša
on
èuje napuštenicu veæ deset zima jer mu je salih morao
sjedi melek i gleda i sluša pobjeæi
ispod oblaka skupila se tri desetog maja èetrdesetpete i ostaviti tri djevojèice s njom
otomana što se još èuje iz preokrenutog kletog fildana
i na njima sjede puše kahvenišu èuje se da nema ni konca ni kraja i da æe zaboljeti opet
misle plaèu misle plaèu misle pranena nana koju zovem nana nit okreæe fildan nit
moje gleda nit
nena nana nena sluša ona je sa sinom svojim salihom negdje u francuskoj
cijelo otomansko carstvo jedno s drugim sinom daferom na robiji u zenici s unukom
sadom na
brestovcu i s grudoboljom
pranena nana miri i ne treba fildan
što æe joj fildan
da kae kako se vidi put
otomansko carstvo drugo da kae kako se ne vidi nafaka
da kae kako je sve do kraja samo bol
jer svi su njezini na putu
nena zilðifa preko šeker kocke srkne tanku kahvu iz a to nit jest nit more bit nafaka
vrelog fildana pa otpuhnu kolut dima put stropa jer sve je zna ona do kraja samo bol
nena ajša isto a u dimu u oker sobi nad mangalom u fildanu na
pranena nana išaretom me zovnu i tutnu mi dinare otomanima samo
u malu šaku oni kojih nema
i niz basamake po tri pakla ibra po tri pakla drave i rodna zemlja koje nema
po tri pakla drine pa uz basamake i opet k mangali
ja stao pa gledam na tri otomana dvije nene i pranenu
nanu i dim kojeg nema jer se razišao
soba nam je oker kaem poistiha
ko to kae pita pranena nana sitan sitan trenutak u kojem
ja to je oker boja rekao moj uèitelj bolto drug aurer
i to je od nikotina biva od duhana ibra drave i drine je umrla moja nena majka
e nije kae pranena nana to je kaki boja a oker je dijete
moje moja šamija i šamije nene i nene jer oker je okerao sjedi moja majka
naše šamije i suzom i tugom i borom i bolom ih zaogrno podvijenih nogu
i pripali nena zilðifa ibar sjedi pravo ko meštroviæeva
i pripali nena ajša dravu ona ponosita
i pripali pranena nana drinu majka hrvata
oblaci se spojiše ko tri duhanske rijeke i ja nisam vidio sa istom šamijom
više na šiltetu i seæiji
ništa sjedi pravo jer joj je i ivot
prav sav i pošten
majka nas mujièiæa
sjedi moja majka

22 BEHAR 83-84
 POETSKI GLASOVI
smiješak moæne podrške
i zrnce šeæera od
kocke bijelog ja gledam pa skoèim
pa potrèim pa ljubim
pa padnem pa plaèem

majku nenu više nisam

vidio nikada ni u snu
pao sam tada kau u
nesvijest u komu u bol
budio se nisam tri dana a
za tri dana probudio
me moj
arfan
i moj
advan
i moja
aida
i dok sam ja mislio da je sve to sveèanost
nisam maksum ni pomislio da je juèer bila
denaza
let
do u denet

dvodijel
1.
tursko groblje
iliti
jedan let èarobnom sedadom

blijed
kam se osipa
a jutro je i devet sati truni se prahom
ja pišem zadaæu i pitam je kupa ko suzom
povremeno jel tako lice
majka moja èalma mu se nakrivila
a ona stamena prignula umorna
kamena boanska meraji
sjedi i cijeli svijet je njezin i ona obrasla mu ar
mu je mjera i arom i èizmu ozelenila
pravda i zakon a nadamnom
jel tako majka arabeskom okerano
pitam ja a to je plavetnilo
neki raèun il hrvatski a ona majka moja i njime plaho lebdi
šuti ne odgovara sedada
i ni mukajet meleæ
jel tako majka mi ponad glave
bojim se vikat lijeæe i oblijeæe
æe uèitelj bolto i neæu dobiti peticu mi ponad glave
kaem ja njegov miljenik meleæ
miljenik i turek i jopec meleæ lijeæe li oblijeæe
majka šuti i ne a nadamnom naletom
odgovara oèi joj nijednim
sklopljene ispod ðozluka i nikakvim i nauma
fildan prevrnut u širokom nejasnog i uma umornoga
krilu dimija a u kutu usne mi letimo

BEHAR 83-84 23
 POETSKI GLASOVI
2. hamin bi brat
jedan let èarobnom sedadom omer
iliti milovao blaenim pogledom tu
tursko groblje sedadu
onim jedinim okom kojeg je još imao
onkrajem rijeèi hamin bi brat
dokraja odmisli omer
da mi je lutat bazat šarat svakom seddom ljubio
bez sedadu
stege zapta OD koja se sretna na njeg
turskog veæ i obikla
DO jednoæ
turskog sam tajno odmotao
OD sedadu
groblja i gledao je ko vitraj
DO dulèiæev u svetog franje
groblja gledao ko grgin crtani film
a sve šutke i poistiha u muku ko stripove u politikinom
OD zabavniku ko šamije i
muka dimije mojih nena ko onaj
DO karusel kroz kojeg se samo
mraka virne pred maksimirom i zoom
OD jednoæ
kamena mi je tajno prišao
DO omer
oblaka i njeno pitao što gledaš
pa sve do na æilim meleka nebeskog gledam što voliš tu sedadu
i s njim do humka ovoga do unatrag daida omere i što je to u njoj
do u raku do u prazninu do u ništa sva je izlizana i nikakva
i svojima tebi sine a meni je ona sva sve
(1989.) ona je moja sloboda i moj let
... a akšam je pao i sjeo na suro omrklo brdo ponad grada na njoj æu kad doðe vakat jednoæ
tešnja na namrštene mezare na oca moga i na jad od mene... i odletjeti a ona to jedina zna

sedada leteæi æilim neæe tebe sunetit

hamin bi brat zemlja pred petrovom crkvom
omer suha je al s malo vlage
dolazio nama iz najbolja za pikulanje na trokas
brke na lujnicu pa i na kubu
koja je kod brèkog èièak se skinuo iz kerane misne
hamin bi brat haljinice i igra ko wölfl
omer metnuli smo po dvije klenke po
donosio sa sobom ljetne pet kamenki i deset zemljanih
prièe pikula u tal
koje su bile onkraj sna ja vièem kastoš on vièe munðe
hamin bi brat ja æu èvengati
omer
uz prièe donosio staru al ne da jedna ruka
sedadu nije to boja ruka ispred petrove crkve
svu istrošenu od namaza veæ se to babina ruka spušta njeno na moje rame
hamin bi brat a pucaèica mi izleti iz male ruke
omer i puf u kanal o jebem ti sve samo
stidljivo i toplo èuvao viknem a baba se nasmije i kae
sedadu vrijeme je hajmo èekaju te gore
jer na drugoj nije znao èekaj me vraæam se odmah i naði
klanjati moju pucaèicu kaem ja èièku i idem

24 BEHAR 83-84
 POETSKI GLASOVI
a gore u sobi sve bijelo ne plaèe se to što je
ozbiljno i veselo neosuneæen
ja veselo kaem šta je ne plaèe se to što je
oni još veselije sunet je fukara
a nene plaèu veselo plaèe kuæa
a jebo ih plaè mislim ja što se udaje nevoljena
neæe njih sunetit što se udaje kasno jer je veæ
i legnem na otoman stara
budim se i boli me glava što se udaje jer je veæ prošo
i æuna al još više ona vlak
haljinica ko èièkova za neki novi ivot i neki drugi zdravi
jer plaè od sreæe
je ili moda onaj od one lijepe i kratke
to buduænosti
enska isplaèi se
jebi ga spavaæica kuæo
kad si pustila tolika
èekanja
isplaèi se
kuæa u suzi kuæo
kad si odbila tolike
plaèe kuæa ljubavi
plaèe kolo oko kuæe isplaèi se
tjera i plete i vrti se opliæe kuæo
udaje se fadila kad si doèekala tolike
ne plaèe se to što je godine
vlah crknikuæo

Tahir s unukom: iz prošlosti u sadašnjost

BEHAR 83-84 25
 ŠETNICA METROPOLE

Moj Zagreb
Piše: Fadil Hadiæ

Moe li se grad u krive korake pa ne traite krivce okolo nego preslušajte

koji ste stigli zavoljeti prvo kritièki sebe.
na prvi pogled? Mo- Ja sam imao stotinu prilika da se naljutim na Zagreb jer
da netko moe, ali ja, me je moja radoznala priroda odvela u razne pustolovine.
dolazeæi u Zagreb, pri- Pokretao sam listove, kazališta, imao brojne premijere vla-
je šest i pol desetljeæa stitih komedija i filmova, bilo me je svuda, pa kad vas novi-
nisam bio te sreæe. ne za nešto pohvale uvijek se naðe i onih dokonih suvreme-
Prisjeæam se iznaj- nika koji, onako kavanski brzo iz voleja pljunu po vama.
mljene sobice u Vino- Umjetnièki rezultati se ne mogu izmjeriti preciznim
gradskoj ulici od šest štopericama kao u sportu, gdje onome tko uspješno pre-
kvadrata gdje sam me- trèi sto metara nitko ne moe negirati rekordnu brzinu.
ðu stiješnjenim zidovi- Mislim da su gradovi i njihova klima upravo ono što
ma oprezno koraèao motivira autora u ivotnoj trci. U Pariz su pristigli Španjol-
uz ormariæ, mali pro- ci, Rusi, Talijani, nema nacije koja nema tamo svog inte-
zor i uski krevet. Nu- lektualca ili umjetnika i svi su oni danas Parilije, graðani
nik i kupatilo je bilo u Francuske, osobe koje ništa nije omelo da zavole grad ko-
hodniku, a kupanje jih ih je katapultirao u svijet umjetnosti. Ni kritike recenze-
odobreno samo jednom tjedno. Ipak, kad je vani pljuštala nata, ni francuske ene s kojima su imali nesretne brako-
kiša ili bila cièa zima, bio sam sretan da imam krov nad ve, ni odbijanje salona da izloe prvo djelo, a onda kad su
glavom. Sreæa najèešæe zavisi od okolnosti, ako niste u još prošli kroz taj mraèni pustolovni tunel – oni su Picasso,
gorem, onda je vrlo dobro. Miro, Daly, Modigliani, Schagall... i tako dalje, a na pita-
U Zagreb sam stigao na studij i ivio poput onih pariš- nje koji je grad najviše za njih uèinio, vjerujem, svi bi od-
kih slikara s poèetka 20. stoljeæa koji su bolovali od tuber- govorili jednoglasno korski: Pariz!
kuloze, dugovali stanodavcima, grickali što su imali i ui- Zagreb još nije Pariz, a neæe ni biti, jer kako Zagreb
vali u slikanju. narasta i Pariz postaje još veæi, ali Zagreb je sigurno Pariz
Dakle, u veliki grad sam stigao sasvim ogoljen, praznih ovog našeg dijela Europe.
depova i bez utjecajnih roðaka koji bi me u startu pogu- Kad bi se mogli mijenjati rodni gradovi (moj je krševiti
rali pa sam studentski šljakao što sam stigao da se socijal- gradiæ Bileæa u Hercegovini) ja bih ga zamijenio sa Zagre-
no uravnoteim. bom. U rodnom gradiæu sam proveo svega tri mjeseca, a
Zagreb sam zavolio polako, natenane i prvo mi se svi- ovdje sam veæ dvije treæine ivota. Zagreb i ja se dobro
dio Zrinjevac u kojem razumijemo, zapravo
još i danas znam raste- Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju volimo, kaem volimo
reæivati dušu ispod gdje lee moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ jer je i on sigurno me-
onih visokih platana ne volio, inaèe ne bih
glatke srebrene kore. piše “Kad se smijah, tad i bijah”. Tko proðe tu mogao isprobati sve
Predlaem psihijatrima kraj grobnice moda æe se nasmiješiti, nije loše, moje prirodne znatie-
da svoje depresivne zašto biti patetièan kad svete knjige kau da se lje. Èak i neke sulude
pacijente vode tamo, ideje koje sam sanjao
neka prošeæu i uivaju tamo gore ivi rajski i bez problema ovdje sam ostvario,
u arhitekturi austrou- primjerice, pokrenuo
garskih fasada sa anðelèiæima, u igri svjetlosti ispod širo- sam dva nova kazališta iz nièega i još danas uspješno ra-
kih krošnji i više æe im to pomoæi od tableta koje inaèe de, a prohujalo je veæ pola stoljeæa.
gutaju. Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju gdje lee
Ovu zrinjevaèku terapiju i danas koristim kada mi se uèi- moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ piše “Kad se smijah, tad
ni da je dan bio suviše oblaèan, ne zbog oblaka, nego zbog i bijah”. Tko proðe kraj grobnice moda æe se nasmiješiti,
mrzovoljnih ljudi s kojima znam biti ponekad okruen. nije loše, zašto biti patetièan kad svete knjige kau da se
Zagrepèanin se postaje postupno, dan za danom. Kad tamo gore ivi rajski i bez problema.
sa Zagrebom stupite u brak, nemojte uivati u tome da Moda je vedri duh koji se krije iza mog èesto sumor-
budete njegov deurni opozicionar ili prgavo gunðalo ko- nog lica, razlog da sam preskoèio stotine zamki i prepo-
jem sve smeta. Ako imate neprilika, egzistencijalnih ili po- na, sam kriv, dosta sam radio pa sam stekao i nešto opo-
slovnih, nije kriv grad, moda ste vi sami napravili neke nenata.

26 BEHAR 83-84
 ŠETNICA METROPOLE
Jedino Zagrebu koji me udomio nisam nikad ništa za- vidi Zagreb i tu je šetajuæi sabirao misli naš veæ pokojni
mjerio. Bio sam s njime u prisnim odnosima kao i onaj poznati pisac.
Stjepan plemeniti Miletiæ, prvi i najbolji intendant HNK Pišuæi ove zaljubljene retke o Zagrebu pokušavam mu
(1894.-1898.) koji je brutalno otjeran sa svog radnog vratiti dug. On mi je, kad sam u njega stigao prije šezdeset i
mjesta. Nije ga potjerao Zagreb nego neka ufitiljena grad- pet godina bio potpuno nepoznat, dokotrljao sam se u spo-
ska gospoda filisteri u polucilinderima èija imena više nit- rom putnièkom vlaku iz Bosne. Sad mi je on više od rodnog
ko ne pamti, a plemeniti Miletiæ je iz ljubavi prema Zagre- grada iako sam u njemu doivio tolike neprilike da bi ih do
bu samo u èetiri godine udario temelje modernom teatru sutra mogao nabrajati. Pa zašto ga onda toliko hvalim?
putujuæi po europskim kazalištima i trošeæi svoj vlastiti Zato što se jedino kritièkim odnosom ide provjerenije
novac za izradu kulisa i kostima u HNK. dalje, nauèiš se izbjeæi grebene, prepoznati prave prijate-
U toj istoj intendantskoj fotelji ja sam se našao 1980., lje, zavoliš ljude koji su te potapšali kad si veæ mislio da
kad je HNK proivljavao najmraènije dane, pa su dramski toneš. U vratolomnom umjetnièkom poslu mnogo je ta-
prvak i primadona opere imali upola manju plaæu od èi- kvih nervoznih situacija koje drugi ne vide dok se kuhaš u
novnika u gradskoj kulturi. Dao sam ostavku nakon godi- vlastitom loncu rezignacije, dok odgonetaš dnevne dile-
nu i pol jer su me gradski filistri vozali od sastanka do me i sumnje u vlastite ideje.
sastanka i licemjerno ponavljali da drava
nema novaca, a u stvari nisu voljeli vlastiti
grad, ni svoju glavnu nacionalnu kazališnu
kuæu.
U svakom gradu postoje neki takvi pro-
lazni vani ljudi koji su kastriranih osjeæa-
nja, koji ive samo za goli osobni interes, a
kako su odluèujuæe zvjerke u njihovom
mandatu grad zaraste u korov.
U Zagrebu se naðe i ponešto u zadnje
vrijeme što ne volim, primjerice, maloljetni
ulièni terorizam. Djeèaci skriveni mrakom
šaraju nebulozne crtarije po èistim tek
obojenim fasadama. Nemaju mašte i am-
bicija da nacrtaju nešto lijepo ili ispišu du-
hovitu i pametnu poruku, kad su veæ riješi-
li da se dopisuju na mjestima koja tome ne
slue, nego samo zagaðuju zidove da ih se
prolaznici stide pogledati.
Stranci, turisti zure u te zidove odgone-
tajuæi što te nacrtane škrabotine znaèe.
Sorry, ne znaèi ništa ni na jednom jeziku.
Ima toga, znam, u svim veæim gradovima
po svijetu, ali ne u centru grada, nego po
periferiji, a naši “hrabri momci, jurišnici”
zauzeli su na prepad sve bolje fasade cen-
tra i isprljali ih svojom vandalskom nepi-
smenošæu. Je li to makar njima lijepo? Nije,
ne moe biti, ali je to ona ista frustriranost
kao kod pobješnjelih navijaèa kluba koji
bacaju vatrene petarde herostratski uiva-
juæi jer su sami sebi heroji manijakalnog
rusvaja.
Ima i mnogo mjesta u Zagrebu gdje se
moe u miru odmoriti duša. Gornji grad,
stari, dobri Maksimir, cvjetni Bandiæev park
uz jezero Bundek, egzotièna oaza bilja Bo-
tanièkog vrta pa ako hoæete i najljepši trg
sa svjeim aranmanima oko zgrade HNK,
zatim šetalište uz Savu s modernim skul-
pturama tamo kod Boæarskog doma gdje
moete prošetati usamljeni, tamo je svat-
ko sebi najbolje društvo. Tamo ispod Slje-
mena je travnati Cmrok odakle se dobro

BEHAR 83-84 27
 ŠETNICA METROPOLE
Sjeæam se dobro da sam jednog jutra, bilo je to prije se ne èuje, imate dojam da ste iskopèali sve veze sa svije-
pedesetak godina, kada sam proivljavao jednu od takvih tom, a ispod vas, na dohvat ruke, su pohranjene povijesne
intimnih nedoumica otišao u Botanièki vrt, sjeo na klupu poruke, vapaji, bune i preporodi, uène polemike i prièe
ispod drveta na kojem je na latinskom pisalo njegovo ime prošlih stoljeæa. U posebnom trezoru sa sedam brava je
i zemlja gdje raste, pa sam ono što ne smije uništiti ni
jedan sat vodio unakrsni elio sam o tome mom Zagrebu snimiti jedna elementarna nepo-
rat sam sa sobom. Dva sa- goda, najdragocjenije sta-
ta kasnije bio sam u re-
zaljubljeni dokumentarni kritièki film, ali re knjige, tu se rijetko ulazi
dakciji “Vjesnika” i dao nije prošlo. Tada sam veæ imao osamdeset ali se ništa ne iznosi.
otkaz, potpuno miran, si- godina pa je valjda netko rekao – što taj elio sam o tome mom
guran da dobro èinim. Po- Zagrebu snimiti zaljubljeni
bjegao sam iz novinarstva,
starac, koji nije ni roðeni Zagrepèanin, dokumentarni kritièki film,
vrlo lijepe profesije koju moe reæi o Zagrebu ali nije prošlo. Tada sam
samo treba napustiti na veæ imao osamdeset godi-
vrijeme. Bio je to presudan trenutak da se “presijeèe”, a na pa je valjda netko rekao – što taj starac, koji nije ni
ono egzotièno drvo je ostalo jedini svjedok gdje sam to roðeni Zagrepèanin, moe reæi o Zagrebu.
uèinio i kako sada vidim, bio je to pravi trenutak. Da ni- Ni to me ne smeta, u mom skladnom braku sa Zagre-
sam pobjegao iz novinarstva, ne bi bilo ni toliko komedi- bom bilo je podosta razmirica kao što je imao i onaj arhi-
ja, ni filmova, ni kazališta koja sam osnovao, ima toga još, tekta Herman Bolle (1845.- 1926.) roðen u Kölnu, inaèe
pa zahvaljujem upravi zagrebaèkog Botanièkog vrta da su Beèlija, kojeg su pozvali u Zagreb i tu je ostao do kraja
mi na trenutak dali azil u svom carstvu prirodne opušte- ivota. Obnovio je katedralu, projektirao niz javnih i sa-
nosti. Tamo veselu cvrkuæu ptice kao u planini, ali èim kralnih objekata, a arhitektonski osmislio mirogojsko gro-
iziðeš tu je eljeznièka postaja i zaglušna buka grada. blje, sagradio èak i onaj meteorološki stup i vodoskok na
Zagreb u kojem je Matoš na poèetku stoljeæa kritizirao Zrinjevcu, volio je Zagreb više od rodnog grada.
preteno njemaèka imena firmi po Ilici, a meni je danas Rodni list ne daje nikom pravo da svojata svoj grad,
previše engle- mora se nešto i
skih, je ipak do- napraviti za nje-
bar grad, sve u ga, da bi bili pu-
svemu vrlo dobar nopravni graða-
i ako ga volite ni.
uzvratit æe vam Vlaho Palje-
duplo. tak je Dalmati-
Jedini grad, nac, a autor je
od onih koje trajnih zagre-
znam u kojem su baèkih evergri-
podigli spomenik na, pa Arsen De-
izmišljenom po- diæ, pa i jedan
tepuhu, veselja- vrlo uglaðeni za-
ku, eno ga stoji grebaèki gospo-
sa tamburom na din uvijek sa kra-
Dolcu. Taj Kerem- vatom, renomi-
puh, taj nacereni rani slikar Omer
zamišljeni, po- Mujadiæ, ro-
drugljivi kajkavac dom iz Bosanske
je inspirirao Krle- Gradiške, mogu
u da napiše svo- još nabrajati
ju najbolju knji- brojna pridošla
gu. imena èiji se au-
Tamo uz Savu torski otisci pr-
je zgrada krem stiju mogu naæi
boje, Sveuèilišna na kulturnim i
nacionalna bibli- znanstvenim do-
oteka sa krcatim stignuæima gra-
trezorima hrvat- da, a imali su
ske pameti. Ako samo jedan alat
niste tamo bili, pri ruci - voljeli
skoèite jednom i su ovaj grad i ni-
sjednite gore u èi- kada se nisu
taonicu, ni muha osjeæali stranci.

28 BEHAR 83-84
 DRAMA

Ako traiš – korijeni su u baštini

Piše: Nasko Frndiæ

Rat je s krvlju u bezdušno razaranom Sarajevu i u fina- rijetke brade na momaèkom licu i u junaèkoj odjeæi s isu-
lu na stratištima oko Srebrenice ozlijedio i ljepotu dušev- kanom sabljom jurca po èaršiji jedne bosanske kasabe pri-
nosti, dopadljive spontanosti u razmišljanju i u ponašanju jeteæi i turskome sultanu, koji se usudio šaptom predati
Bošnjaka, onu zaèudnost u oèima, u æehri lica, i u slikovi- Bosnu austrijanskome caru. "Ako je sultan dao Bosnu, ja
tom govoru, bogatom jeziku iz narodnih umotvorina, pri- je ne dam bez boja prsa u prsa", vièe Æoso, dok se sva
èa i pjesama. Dotad je soèna izvornost bila dopadljivo èaršija kriomice trese od smijeha. Bez zadrške ovaj lik èeka
svojstvo spontane geste i rijeèi svih Bošnjaka, pa i šire Bo- svoga bošnjaèkog Servantesa.
sanaca i Bosanki, roðenih i odraslih na bosanskoj zemlji, Ima dosta prièa o Nasrudin-hodi, dovitljivom Bosancu
udišuæi blagotvornu bosansku havu. koji je nasamario mnoge autoritete svoga doba. I taj je lik
Svjetska globalna sila prvo je "U zemlji seljaka, na br- ravan svjetskim dovitljivcima, koji narodu smijehom olakša-
dovitom Balkanu" (Desanka Maksimoviæ) dopustila trogo- vaju svakodnevno hrvanje s mukama ljudskoga opstanka.
dišnji masakr nedunih, a onda je shvativši svoju pogreš- S baštinom prošlosti Bosna ivi i svoju šaroliku sadaš-
ku, ukinula rat, i uspostavila nepravednu podjelu Bosne i njost, u kojoj uz staru slavu, uz ozbiljne i smiješne junake,
neslonu vlast, nad kojom je ustolièila svoga tutora. Iako traje Bosni draga baština romantiènih sevdalinki i pobo-
se dosegnuti mir Bošnjacima ukazao kao spas, stanje osa- nih ilahija, ljubavnih zanosa i pogobojaznih hudbi i kudbi
kaæenosti ljude koji dugo pamte podsjeæa na pradavna iz starih i novih damija. U svakodnevni ivot upleæu se
vremena kad se Bosna hrvala s troglavom adahom u likovi mnogih šehita iz nedavnih bitaka za opstanak; uz
agoniènom snu iz prastarih mitova. Istrebljujuæi genocid njih su i stari šehiti što lee u oronulim turbetima. ivo je
dohvatio je i bošnjaèku dušu, ali ona je preivjela, i jedva pamæenje na skladno huktanje vatrenih derviša i mistika u
dolazeæi k sebi s naporom ustaje iz vlastitog pepela, do- tekijama. Dogaða se bogata proetost duhovnih i tjele-
duše s još nezacijeljenim ranama. Sreæom je u bošnjaè- snih emocija, a sve to danas u zamamnoj ponudi novoga
kom narodu ostala iva i mitska vjera u nafaku, u bolje, potrošaèkog društva.
beriæetnije sutra. Bošnjaci su provukli se kroz klance, pre- Na tragu podsjeæanja na staro doba i ivot u novom
ko razbojišta rata. Sada imaju upola manje djece i rodbine izabrao sam tri bošnjaèke narodne prièe, i oformio ih u
(pobijeni ili rastureni po svijetu), ali dat æe Allah,
bit æe nimeta i hajra. I komšije drugih vjera se ...jer bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli
èude šta se dogaða; ko da se boje prebrzog opo-
ravka Bošnjaka.
lijep ivot, ne voli da mu svaki èas za vratom
Meðutim, davranisanje neæe prebrzo iæi, jer sjedi srklet i briga koliko æe zaraditi, koliko æe
bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli lijep i- æara dobiti od ovog ili onog posla. Najvanije
vot, ne voli da mu svaki èas za vratom sjedi srklet
i briga koliko æe zaraditi, koliko æe æara dobiti od
Bošnjaku je da bude rahat, to jest sretan i
ovog ili onog posla. Najvanije Bošnjaku je da zadovoljan više nego bogat i moæan
bude rahat, to jest sretan i zadovoljan više nego
bogat i moæan. Jer samo tada kad mu je dnevni posao lagani suvremeni dramolet s igranjem i pjevanjem. Sve se
lahak teret, moe kolajli uivati u blagodatima koje mu dogaða u davnom šeher Sarajevu.
Svevišnji prua u èarima ljubavi i sreæe s uom familijom i U prvom dijelu pod naslovom "Bošnjak s fenjerom" lik
širim dematom. je narodnog èudaka koji ima svoj èvrst sistem izigravanja
S takvim aršinom mjereæi obveze i zadovoljstva Boš- naredaba samodopadne vlasti. U drugom dijelu "Ukrade-
njak æe polahko doseæi svoju mjeru duševnosti u svakod- no blago" prièa je dostojna svjetske knjievnosti, jer zadire
nevnom zeheru i šeæeru. Tako je bilo i u prošlosti od "Ku- u temeljne ljudske vrijednosti - poštenje, èast i osobnu
lina bana i dobrijeh dana", od skromnog junaka Alije Ðer- krupnu rtvu. Najneobiènija je i najsloenija treæa scenska
zeleza koji je sredio hvalisavog Kraljeviæa Marka( "Rujno prièa, jer obraðuje jednu bošnjaèku tabu-temu: Udata e-
vino iz legena pije / pola pije, pola šarcu daje"). Bošnjaci na pod niæahom dolazi kadiji i trai od njega da joj prepu-
pamte i junaka Mustajbega Lièkog ("Direk od Krajine"), u sti skemliju samo na jedan sahat, kako bi ona presudila
èijem je vremenu ivio i Budalina Tale, zasmijaè naroda, dvojici trgovaca, od kojih jedan je njen mu, a drugi bo-
bošnjaèka varijanta hrvatskog Petrice Kerempuha i nje- gati idov.
maèkog Tilla Eugenspiegela. To je zapravo poznata bosanska narodna prièa "Dram
Bošnjaèka bogata i prebogata izvorna baština ima još jezika", a na temelju koje je veliki Shakespeare (nitko ne
neke dvojnike u zapadnjaèkoj kulturi i umjetnosti, kao što zna kako je se domogao) napisao svoju dramu "Mletaèki
je smiješni junak Æoso koji jako podsjeæa na Don Kijota od trgovac". Bez kompleksa manje vrijednosti Bošnjaci mogu
Manche, jer kako španjolski "Vitez tunoga lika" juriša na reæi da je njihova prièa "Dram jezika" profinjenija u sadra-
tvrðave od vjetrenjaèa, tako Bosanac Æoso s èupercima ju od Shakespeareove fabule na istu temu.

BEHAR 83-84 29
 DRAMA
Dramolet s igranjem i pjevanjem
Nasko Frndiæ
BOŠNJAK S FENJEROM
ili
KAKO SU KADIJE "HAAGOVALE" U STAROJ BOSNI
Na pozornici pet, šest glumaca i dvije, tri glumice u
razgovoru. Svi su oni ljubitelji kazališne umjetnosti, dakle
dramski su amateri.
VODITELJ (srednjih godina): Glavno je biti ukorak sa
svojim vremenom, znaèi baviti se današnjim ljudima i do-
gaðajima.
GLUMAC PRVI: A pripremili smo tri prièe iz ivota stare
Bosne.
VODITELJ: U tome i jeste izazov. Dok mi prikazujemo
kako je to nekada bilo, naši gledatelji dobro znaju kako je
sada; šta se dogaða u Haagu i u Zagrebu, pa u svojoj gla-
vi usporeðuju: Imaju li šta aliti za prošlošæu ili nemaju.
GLUMAC DRUGI (postariji èovjek): Ja imam šta aliti?
VODITELJ: A šta je to, na primjer?
GLUMAC DRUGI: Što više nisam mlad i zaljubljen.
VODITELJ: Raduj se što ti starost još nije sjela na leða,
pa se ovdje s nama zabavljaš glumom.
GLUMAC PRVI: Mi se zaprièali a ovaj narod èeka poèe-
tak naše "prekstave" kako se nekad govorilo.
30
VODITELJ: Vidim ja da si ti horan odigrati ulogu onog
ihtijara, kojem se grohotom smijala sarajevska èaršija.
GLUMAC PRVI: Jesam, horan sam, a evo donio sam
fenjer, i fes s kiæankom.
VODITELJ: Dragi gledatelji, ja æu biti kadija, a vi zami-
slite da smo svi u Bosni, u šeher Sarajevu.(Glumci odlaze
a na sceni ostaje sam kadija koji se maskira natièuæi na
lice bradu s brkovima, i na glavu stavlja bijelu ahmediju.
Tijelo ogrne dugim zelenim ðubetom.Donose mu udob-
nu kadijsku fotelju i pred njega stave lijep stoliæ od rezba-
renog drveta, na kojem je snop debelih kadijskih æitaba,i
na njima malo bakreno zvonce. Izvana se zaèuje buka
teških kundura uz drvene basamake. Ulazi jedan karakol,
to jest uniformirani noæobdija i sa sobom vodi postarijeg
èovjeka.)
KADIJA (slubeno): Šta je, što si doveo tog ihtijara?
KARAKOL (Krutog dranja): Sinoæ sam ga ufatio da ho-
da po mahali bez fenjera.
KADIJA: Znaš li ti da si prekršio valijinu jemin-fetvu?
IHTIJAR: Ne, nisam prekršio fetvu.
KADIJA: Pa kako nisi kad te je ovaj karakol uhvatio da
noæu hodaš po mahali bez fenjera.
IHTIJAR: Fetva mene promašuje.
KADIJA: Telal je po mahalama vikao da sve Sarajlije
moraju noæu hodati s fenjerom u ruci.
IHTIJAR: Jeste, ali ja nisam Sarajlija.
KADIJA: A odakle si?
IHTIJAR: Ja sam iz Banloza.
KADIJA (kima glavom lijevo i desno): E, od sada da
znaš - i ti moraš hodati s fenjerom, jer ako te naðe ovaj
karakol bez fenjera, ja æu te poslati na tri dana i tri noæi u
ledeni zindan. (Karakol i ihtijar odlaze) E, baš me umori
ovaj èudak iz Banloza. Neka malo zasviraju i zaplešu mom-
ci i djevojke, da dušom odahnem.
(Glazbeno pjevni i plesni predah)
(Opet scena kao malo prije. Kadiju iz polusna probudi
buka uz basamake, štropot koraka i ulaze poznata lica:
Karakol i Ihtijar. Kadija ih zaèuðeno pogleda)
KADIJA: Opet vas dvojica. Ihtijaru, juèer sam ti rekao
da paziš šta radiš.
KARAKOL: Opet je prekršio valijinu fetvu.
IHTIJAR: Nije istina.Evo fenjera.
KARAKOL: A gdje ti je svijeæa.
KADIJA: Jah, nema svijeæe u fenjeru.
IHTIJAR: Ti mi nisi ništa rekao za svijeæu, nego samo da
moram noæu hodati s fenjerom.
BEHAR 83-84

KADIJA: Evo sad ti kaem, ako te noæas uhvati ovaj
karakol bez svijeæe, ne gine ti zindan. Hajde da te više ne
gledam. (Ihtijar i karakol izlaze).
KADIJA: (publici) Svakakvih insana ima na svijetu. Tako
su nekog Bosanca pogodile dvije nevolje u isti dan. Jed-
nog jutra èulo ga se kako u avliji kuka i plaèe na sav glas,
a malo iza toga smijao se i pljeskao rukama od veselja.
Komšije su mislile da je pobenavio, pa mu nitko nije ni
prilazio, jer su ga znali kao svojeglavo èeljade. Ali jedan
radoznali ahbab potegne mu halku od tokmaka na vrati-
ma, i kad ovaj dotrèi,upita ga: "Zbog èega si, dragi komši-
ja, jutros onako alosno kukao, a onda se do malo vreme-
na šeretski smijao i po avliji od veselja skakao?" A ovaj mu
odgovori: "Jutros mi je lipsala mlada i sudrebna kobila, i
zbog toga sam onako kukao, a kad mi doðe haber da mi
je ena koja je otišla rodbini na selo napreèac umrla, ja
sam od veselja skakao." - "Ma èovjeèe, zar ti je vanija ko-
bila nego ena?" - "I te kako, jer za malo para enu mogu
dobaviti mlaðu i bolju, a onaku kobilu ne mogu za manje
od 300 groša."(kadija zijevne): Vrijeme je da malo drije-
mnem, uz bosansku sevdalinku i ples ðenetskih hurija.
(Predah s pjevanjem i plesom)
(Zabavljaèi izašli, kadija se probudio, i obraæa se publici).
KADIJA: Eto što vam je kazalište. Zaèas proðe dan i
noæ, i ja sam opet u svojoj skemliji kao i juèer, i èujem
teške korake uz basamake. Bezbeli dolazi opet karakol s
onim uvrnutim ihtijarom.
(Tako se i dogodi, pa njih dvojica uðu kadiji u odaju.)
KADIJA: Zar opet vas dvojica?
KARAKOL: Opet je prekršio fetvu.
IHTIJAR: Nije istina: Evo fenjera i evo svijeæe.
KADIJA (gleda u karakola): Pa što si ga doveo?
KARAKOL: Ali sinoæ nije imao upaljenu svijeæu.
IHTIJAR: Ništa nije reèeno da svijeæa mora biti upalje-
na.
KADIJA: Hah, nije reèeno. Ma dosta mi je vas dvojice.
(Karakolu): Šta si toliko najašio na ovog starog èovjeka.
IHTIJAR: Jest, kadija, on mene proganja što ne dam
svoju jedinicu Zejnebu za ovakvog konjusiju.
KADIJA: (Blago): Ma nemoj tako, nije on loš èovjek;
malo je tvrd ali æe se smekšati kad se oeni, i kad tebe
poljubi u ruku kao svoga drugoga babu.
KARAKOL: Ako treba ja æu ga sad poljubiti i u ruku i u
obraz.
IHTIJAR (pomirljivo). Treba, treba. (Karakol prilazi i lju-
bi ihtijara.)
KADIJA: E,takve vas volim obojicu. Bit æe i od mene
hedija kad bude vjenèanje.
IHTIJAR: Ali ne dam mu ništa od miraza.
KARAKOL: Meni je na srcu Zejneba, a ne miraz.
IHTIJAR: Èuo si ga, kadija; to stavi u svoj tefter, da se
ne zaboravi.
KADIJA: Sad hajte kuæi ko dvojica svojih. I neka vam je
hajirli dogovor. (Karakol pod ruku odvodi ihtijara.)
KADIJA (publici): E, takav je moj poso. Uvijek mi je dra-
e ljude miriti, nego kanjavati. A sada neka opet oni "dir-
li-dirli" momci i djevojke zasviraju, zapjevaju i zaplešu, da
BEHAR 83-84
DRAMA
metnete brigu na veselje.A ja odoh malo do æenife; nešto
mi u drobu burlja. Jutros preda me ena stavi kus masna
bureka od juèer, pa valjda, to je. (Kadija odlazi, a ulaze
pjevaèi i plesaèi.)
(Glazbeno - plesni predah)
(Odlaze zabavljaèi, vraæa se kadija i sjeda na svoje mje-
sto.)
KADIJA: Sad sam lakši za dvije, tri oke. I vidio sam
dolje u halvatu da neki èekaju (Tada zvoncem sa stoliæa
zazvoni kao znak da mogu nove mušterije uæi. Zaèuje se
trvor i buka uz basamake; pojave se trojica ljudi srednjih
godina, malo plašljiva dranja, jer kadija je bio veliki auto-
ritet za turskih vremena).
KADIJA: Bujrum, što ste došli?
NAJSTARIJI: MI smo trojica braæe iz Pofaliæa. Iza našeg
rahmetli oca ostalo je blago, koje smo trebali podijeliti, a
bilo je sakriveno na jednom mjestu, u hambaru. Otac nam
je na samrti to otkrio. Sutradan kada smo babu smjestili u
mezar, odemo mi naæi to blago, a kad tamo - blaga nema;
netko je bio bri od nas trojice. I sad ne znamo šta æemo
i kako æemo. Dragi kadija, daj nam tvoj nasihat šta da
uradimo.
KADIJA (ustaje iz svoje skemlije i hoda po odaji, gleda
u oèi jednog pa drugog i treæeg brata, pa upita): Je li itko
drugi mogo znati za to blago osim vas trojice?
NAJSTARIJI BRAT: PO mom hesabu, nije nitko, ali opet
se ne zna. Allah sve zna, a insan misli da zna.
KADIJA (Srednjem bratu): Šta ti misliš - tko je uzeo to
blago?
SREDNJI BRAT: Ne mogu nikoga potvoriti kad ne znam.
Molimo te da nam ti pomogneš.
KADIJA (se obrati najmlaðem bratu): Imaš li ti šta reæi
o toj vašoj nevolji, koja vas je zadesila?
NAJMLAÐI BRAT: Vallah nemam. MI smo došli da tebe
pitamo.
KADIJA: Doobro. Ja æu vama sada isprièati jedan sluèaj
koji se dogodio tko zna kad u Bosni. Tajno su se voljeli
bogataška kæerka i sin nekog èestitog siromaha. Ali boga-
taš dogovori udaju svoje lijepe kæeri za sina još veæeg bo-
gatuna, i djevojka šta moe - protiv svoje volje pristane,
jer babina se rijeè ne smije pogaziti. Helem tako, prve
braène noæi, kad su mladenci trebali leæi u ðerdek, djevoj-
ka otkrije svoju tajnu nevoljenom eniku, i zamoli ga da je
pusti otiæi voljenom momku, da se s njime oprosti. Ovaj se
desio dobrog srca, i pusti je, a ona mu obeæa da æe se
brzo vratiti, jer je njen dragi u istoj mahali.
NAJSTARIJI BRAT: Uh, kakva prièa, za srce me ujeda.
Kadija, kazuj nam šta je dalje bilo.
KADIJA: Tako ta cura sva nakiæena zlatom i biserima u
po noæi krene potiho iz svadbene kuæe, ali putem do nje-
na momka susretne je hrsuz, i kad je vidi onakvu svu u
zlatu i draguljima, pomisli: Evo meni lovine iznenada. Dje-
vojka ga umiljatim glasom zamoli: Nemoj me orobiti i
obešèastiti, jer od nevoljenog bogatog mladoenje, koji
me èeka u ðerdeku,idem se oprostiti s voljenim, za kojeg
se nisam mogla udati jer je siromah. Kad to hrsus èuje,
suze mu udare na oèi, i on je pusti.
31
 DRAMA
SRADNJI BRAT: Evo su i meni suze u oèima. Dragi kadi-
ja, kazuj šta je dalje bilo.
KADIJA: Kad je siromašni mladiæ svoju dragu ugledao
ljepšu nego ikada, osjetio je ðenetsku sreæu, a djevojka
mu reèe: Moj nevoljeni mladoenja pustio me da se s to-
bom oprostim, i evo znaj da tebe volim a ne njega, ali sam
pred kadijom dala svoju rijeè da æu mu biti do smrti vjer-
na, i molim te da ne uzmeš moje djevièanstvo, nego me
pusti da se ovakva nedirnuta vratim onome za koga sam
vjenèana. A tebi voljnom sam došla ovo kazati i da se u
raziluku bez ljutnje oprostimo. I kako je tom dobrom
momku bila draa èast njegove voljene nego trenutni ui-
tak, on je poljubi u èelo, i rekne: Sad idi, uvijek æu te volje-
ti. I tako se djevojka sretno vratila kuæi nevoljeg, ali ga je
uvijek poštovala jer je èestito postupio.
NAJMLAÐI BRAT: Baš je bila teška i ta odluka.
KADIJA: Eto, pa ja sad vas trojicu pitam - šta mislite,
koji je od one trojice - bogataški sin, hrsuz ili sin siromaha
veæu rtvu uèinio, kada su tako plemenito sve trojica po-
stupili prema nesretnoj djevojci? Koji je od njih trojice bio
najplemenitiji èovjek? (Stao kadija ispred najstarijeg brata
i èeka njegov odgovor).
NAJSTARIJI BRAT: Najplemenitiji je bogataški sin, jer
on je svojoj buduæoj eni s kojom treba provesti èitav i-
vot, dopustio da ona iz ðerdeka noæu ode oprostit se od
momka kojeg voli.
KADIJA: Doobro. A šta ti misliš, srednji brate?
SREDNJI BRAT: Najplemenitiji je sin siromaha, jer je iz
svojih ruku prepustio drugom voljenu djevojku, a koja
njega isto tako voli.
KADIJA (stane pred najmlaðeg brata): A šta ti misliš,
od one trojice koji ima najplemenitije srce?
NAJMLAÐI BRAT: Pa to je lahko odluèit - hrsuz je naj-
plemenitiji. Jer njemu je bilo najtee ispustit iz ruku boga-
tu sermiju koju je na sebi nosila ta djevojka. Druga dvojica
ništa nisu izgubila u parama.
KADIJA: E, to sam htio èuti. Bez okolišanja sad reci bra-
æi kako si ti oèevo blago izvadio iz tajnog gnijezda, eleæi
ga saèuvati samo za sebe.
NAJMLAÐI BRAT: Ma, kadija, kad me tako u glavu pi-
taš - Jesam, jer je otac rekao da trebamo podijeliti blago
prema broju djece koju koji od nas ima. Tako bi najstari-
jem pripalo najviše, a ja bih dobio najmanje, jer imam
samo jednog sina i najtanje sam nafake.
KADIJA (Drugoj dvojici braæe): Nemojte mu zamjeriti,
jer on je sebe smatrao zakinutim, pa je runo postupio.
Hajte kuæi, i vas trojica lijepo sjednite ko roðena braæa i u
miru odluèite hoæete li tako uèiniti kako vam je otac odre-
dio, ili drukèije. Nekome je Allah dao veæu nafaku, pa ima
više od drugih i u imanju i u djeci, ali taj je duan po
islamskim æitabima pomoæi koliko moe onome s tanjom
nafakom. (Kadija gleda braæu redom u oèi i na kraju ka-
e): Jeste li kail tako uèiniti? Vas trojica sami sebe znate
najbolje.
SVA TROJICA BRAÆE (u jedan glas): Jesmo, jesmo, je-
smo.
KADIJA: (Zadovoljno): E baš mi je drago da æete u miru
i slozi podijeliti blago, jer narod je rekao: "Slona braæa
nove dvore grade, a neslona i stare razvaljuju." Meni ne
32
trebate ništa platiti, ali kad budete dijelili, jednu desetinu
blaga izdvojite i meni donesite za sarajevske siromahe i
beskuænike, koji se hrane u vakufskom imaretu. To æe vam
dragi Allah upisati u veliki sevap.
NAJSTARIJI BRAT: Hoæemo! (Za njim i druga dvojica se-
bi u njedra potiho): Hoæemo, hoæemo. (Braæa odlaze).
KADIJA (publici): Eto, moji insani, vidjet æemo hoæe li
ispuniti što su obeæali, jer pare su velike zavodnice - kad
ih dobiješ u ruke griju te nekom nepoznatom èarolijom,
od koje se ljudi teško odvajaju. Ali ako ta trojica braæe ne
donesu desetinu blaga, zaptije æe ih dovesti preda me, i ja
æu ih smjestiti na koji dan u zindan, da doðu pameti.
(Sad kadija skida ahmediju, zatim bradu i brkove, te
zeleno ðube, i kae gledateljima): Vrijeme je da se malo
vratimo iz stare Bosne u današnji tavor i da ovu èaroliju
kazališta prizemljimo i kaemo koju i o nama danas i ov-
dje, u duhu stare bosanske izreke : "Dabogda se o sebi
zabavio." Bogme se danas svatko bavi o sebi i svojim naj-
bliima, kako æe kraj s krajem sastaviti, a da to bude na
pošten i dopušten naèin. Jer je grabljevina i pljaèka na sve
strane uhvatila maha.
JEDAN GLEDATELJ (Iz publike): Za nas Bošnjake ima
jedna tea stvar od korupcije i mita na svakom koraku, a
to je da nam je domovinu Bosnu više od polovine prodr-
la Republika srpska s policijom od osam stotina izvršitelja,
meðu kojima je veæina u Srebrenici zanat izuèila. I tko bi
se onda vratio meðu njih,pod njihov zakon? A Europsku
zajednicu zbog toga ne boli glava.
KADIJA: Ne smijemo gubiti nadu, jer Europa s nama
Bošnjacima ima davnašnje kulturne veze. Veliki engleski
dramatièar Villiams Shakespeare u šesnaestom stoljeæu
nekako je doznao za bošnjaèku narodnu prièu "Dram jezi-
ka", i o tome napisao svoju poznatu dramu "Mletaèki tr-
govac". On valjda nije znao šta je to dram, a to je teina
3,207 grama, pa je tu malu bosansku mjeru poveèao na
englesku funtu mesa. Baš o tome kazuje naša završna uj-
durma, koju æete vidjeti kad se ja malo odmorim, a vi do-
tle uivajte u ljepoti pjesme, igre i plesa.
(Glazbeno-plesni predah)
KADIJA (ponovo maskiran i horan, zvoncetom daje
znak da mogu dovesti nove sranke; ulazi ena u bosan-
skom zaru i pod valom, a iza nje kadijski pisar).
PISAR: Ova hanuma eli s tobom razgovarati.
HANUMA: Jeste, dragi kadija, imam jedan naum, ali to
mogu reæi samo tebi nasamo.
KADIJA (pisaru): Ti izaði. (pisar odlazi)
HANUMA (ispod zara vadi skupocjen bošèaluk i prino-
si ga kadiji) Ovo je moja hedija tebi za tvoj zahmet.
KADIJA: Peke, peke, hanuma. Ali digni valu s lica, jer to
pred kadijom nije grijeh. Ja sam insan od Allahova posla.
HANUMA (die veo, i ukae se lijepo lice sredovjeène
ene): Došla sam ti jer me je muka natjerala.
KADIJA: Kakva muka, bez okolišanja mi reci.
HANUMA: Hotila bih jedan sahat sjedit na tvome mje-
stu i presuditi dvojici trgovaca iz èaršijskog bezistana.
KADIJA: Aman, ja rabi. Takvo što nisam nikad ni u æita-
bu našao. Kai zbog èega bi sudila tim trgovcima?
BEHAR 83-84

HANUMA: Jedan je trgovac od drugog posudio tride-
set kesa dukata na zajam, jer su vršnjaci i kao dobri prija-
telji.
KADIJA: Pa time je uèinjeno lijepo djelo.
HANUMA: Ama je taj prvi trgovac posudio dukate dru-
gom pod peèatom, ako dug ne vrati za tri godine dana,
da æe mu odrezati dram jezika.
KADIJA: Kakav šejtanski domišljaj!?
HANUMA: Jeste, dragi kadija, i danas je taj rok prispio.
I za èejrek sahata, kad se zaèuje ezan s damije, ovdje æe
pred tebe doæi ta dvojica trgovaca. A jedan od njih je moj
zakonski èoik Omer, a drugi je najbogatiji trgovac u èarši-
ji, po imenu Jehudija Salamun.
KADIJA: Uh, kakva zavrzlama. Ja moram štititi Sultanov
zakon da su sve vjere ravnopravne u svoj turskoj carevini,
pa i u Bosni. I da se peèatovani ugovori moraju poštivati.
HANUMA: Sve ja to znam. Uèila sam u Gazi Husrevbe-
govoj medresi,
KADIJA: Pa šta bi sad trebalo uraditi?
HANUMA: Ja sam donijela nešto preobuke za kadijski
izgled. To mi je ostalo iz medrese, gdje smo mi djevojke
igrale se prikazanja ugursuza Karaðoza. (Razmotava sve-
anj).
KADIJA: Jok tako, nego æeš ti na svoje lice staviti ovu
moju bradu s brkovima, koje ja nosim podvezane ispod
ahmedije. I moje æeš zeleno ðube obuæi.
HANUMA: Ja sam donijela èaðe za podoènjake.
KADIJA: A glas, kako æeš se i govorom u me preuminuti?
(Ovu ulogu moe igrati muško lijepog enskastog lica,
jer je veæi dio teksta u muškom nego u enskom liku te
uloge).
HANUMA (promijeni enski sopran na muški bariton):
Svašta sam ja izigravala kad sam bila u medresi; ne beri
brigu, nego daj da mi to sdeveramo.
(Kadija skida bradu s brkovima, a hanuma ih na svoje
lice stavlja; kadija joj namjesti ahmediju na glavu, i skine
ðube, pa ga ena obuèe. Hanuma izvadi ogledalce i èa-
ðom podvuèe podoènjake, bore na èelu i oko usana.)
KADIJA (zadovoljno): Bogme, ispade bolje nego što
sam hesabio.(Èuje se ezan s minareta za podnevnu moli-
tvu).
HANUMA (muškim glasom): Dobro je,efendija, nego
da ja sjednem u tvoju skemliju, a ti se ukloni. Je li ovo
zvonce da stranke mogu uæi.
KADIJA: Jeste, ja æu se skloniti iza perde, da slušam
kako ti to radiš. (Kadija odlazi iza paravana, a hanuma
zvoni zvoncetom. Ulazi pisar i s njime dvojica ustrašenih
što moraju stati pred kadiju. Pisar se zagledao u kadiju,
jer vidi da druèije izgleda)
HANUMA (kadijskim glasom pisaru): Šta si blehno u
me.Idi dolje u halvat, a ova æe dvojica kazati šta ih je do-
tjeralo k meni. (Pisar odlazi, a hanuma se strogo obrati
prvo muu Omeru, koji naravno ne prepoznaje svoju enu
u liku kadije): Ti si nešto skrivio dok si tako uplašen. Govo-
ri u kakav si belaj upao.
OMER: Uèeni kadija, ja sam Omer Bejtiæ, trgovac, koji
sam od ovog svog prijatelja a dobrog èovjeka po imenu
Salamun, najbogatijeg u bezistanu, prije tri godine posu-
dio trideset kesa dukata, da otvorim ispred sebe duæan,
BEHAR 83-84
DRAMA
ali mi nije krenulo kako sam zamišljao, pa sam sada u
velikoj nevolji.
HANUMA-KADIJA: Posudio, kaeš; je li potajno, na ri-
jeè ili s jazijom i peèatom.
OMER: Dragi kadija, s jazijom i peèatom, i danas je taj
rok kad moram dug podmiriti, a nemam odakle. Eto, to je
moj zeher.
HANUMA-KADIJA: A ti trgovèe Salamune, jesi li donio
jaziju s carskim peèatom da si te pare dao u ruke ovog
nesretnog èovjeka.
SALAMUN: Jesam, efendum kadija, evo te jazije.
(prinosi kadiji ugovor i daje mu ga drhtavom rukom)
HANUMA-KADIJA (èita i klima glavom lijevo i desno, u
èuðenju): A šta ovo piše - ako dunik na zapisani rok ne
vrati dug, da Ti, Salamune, imaš pravo odrezati mu dram
jezika.
SALAMUN: Jest, tako smo ukajtili.
HANUMA-KADIJA: A ti, nesretnièe Omere, jesi li znao
šta te èeka ako ne vratiš dug?
OMER: Vjerovao sam da æe mi trgovina krenuti, i bila je
krenula prvu godinu, dvije, a onda sam se zaletio i u Du-
brovniku za deset kesa dukata kupio trideset topova ve-
necijanske dibe i kadife. S tom robom u svom duæanu, na
lijepom mjestu u bezistanu, mogao sam zaraditi i više od
trideset kesa dukata i vratiti dug, ali mi se dogodila nesre-
æa, iz koje sam sretno izvukao samo ivu glavu.
HANUMA-KADIJA: Kakva nesreæa, zlosreænièe jedan?
Kako se to doogodilo?
OMER: Kad sam s kiriðijama na konjima tjerao robu
preko Ivan planine, iz šume izletješe bradati srpski hajdu-
ci s uperenim puškama, i jedan od nji grlat zavika: "Kome
je ivot drag, moe mirno proæi, ali konji i tovari na njima
se plijene za podizanje manastira cara Lazara, kojeg su
takvi ko što ste vi Turci ubili na Kosovu." Sva se karavana
sledenila i stala na mjestu. Ja sam imao za pasom jednu
kuburu, a bila su trojica plaæenih pratilaca, ali se ko i
ostale kiriðije pritajiše, jer je bradonja koji su nas opkolili
bilo duplo više nego nas. Ja se odluèim oglasiti, i povi-
èem: "Mi nismo Turci; mi smo Bošnjaci iz Sarajeva i ne
znamo turski nego divanimo istim jezikom ko i vi, Srbalji
komšije, zar nije tako, jer pod istim crvenim turbanima i
u takvim èakširama od crnog sukna i baš tako u konim
opancima Srbi s Romanije nama u sarajevsku èaršiju sva-
kog pazarnog dana donose kajmak, maslo i sir , i govor
im je jednak vašem." Tada glavni bradonja priðe meni,
uze mi kuburu iza pasa i reèe: "Mašala, pametan si. Tebi
neæemo uzeti ništa iz ðepova, ni prstenje s ruku, ni taj
sahat bezbeli zlatni s lancem preko ðemadana. Neka tebi
to ostane, a sve ostale, èetnici moji junaèki, opelješite do
gole koe." Kako taj reèe, nasta guva koja potraja dese-
tak dekika, a onda puteljkom u šumu odvedoše naše ko-
nje i odnesoše sve što su s kiriðija opljaèkali. Tako je to
bilo, dragi kadija, i svi smo bili sretni da smo ive glave
spasili.
HANUMA-KADIJA: Aman, ja Rabbi, nije ti lahko bilo.
Ali preda mnom je tapija, i ja ne mogu mimo zakletve
Sultanu, pa presuðujem da se izvrši ono što je u ovoj jazi-
ji ukajiæeno i carskim peèatom potvrðeno. Trgovèe Sala-
mune, jesi li donio britvu?
33
 DRAMA
SALAMUN: Jesam, mili efendum. (Vadi je iz ðepa i uka- KADIJA: (oduševljen): Nisam znao da mi ovako pamet-
e se sjajna oštrica britve. Videæi šta mu se sprema Omer nih ena imamo. Šteta je što po islamu ne moeš biti mo-
se strese, i zavapi): ja pomoænica.
OMER: Huh, moæni kadija, moe li ikako drukèije? HANUMA (skida ðube i demaskira se, na ogledalce
HANUMA-KADIJA: Ne moe; trebalo je na vakat misliti maramicom briše èaðu s lica, i zaèas je opet pravi kadija s
šta æe biti ako ne vratiš dug na vrijeme. Stani na po metra bradom i brkovima, a ena u zaru, i spremna otiæi.)
ispred Salamuna i dobro isplazi jezik. (Omeru nema druge HANUMA: Mnogo si mi pomogo da svoga Omera iz-
nego posluša naredbu.) A ti ,Salamune, stani prema Ome- bavim iz nevolje. Odsad æe on drukæiju pjesmu pjevati,
ru s britvom u ruci, ali prvo pogledaj ovamo što ja drim kad mu noæas u mehkom dušeku kaem pred kojim se
u ruci (vadi ispod ðubeta malu preciznu vagu). Ovo je car- kadijom tresao od straha.
ska vaga za zlato. I ja sada u ovaj mali tas stavljam jednu KADIJA: Ove kese dukata ti si zasluila i nosi ih kuæi, da
zlatnu rušpu, koja je teška jedan dram. Tako æemo izmje- se Omer pripomogne u trgovini. (Hanuma s kolebanjem
riti jesi li bez falinge odrezao ni manje ni više jezika nego uzima kese dukata.) A sada moraš izaæi na drugu stranu
jedan dram, kako je u jaziji peèatovano. da te ne vidi moj pisar. (Hanuma izlazi na tajna vrata iza
SALAMUN (se prestraši): Ako bude manje, ja mu to perde, a baš tada ulazi pisar.)
poklanjam. PISAR( trepæe oèima, jer mu je kadija opet kao onaj
HANUMA-KADIJA: Jok, jok, ovdje se mora izvršiti prav- stari): Bogami æu morati nabaviti ðozluke, jer kad sam
da onako kako je ukajiæeno u jaziji s carskim peèatom, To uveo onu dvojicu trgovaca, drukèiji si mi se èinio, a sad si
jest, Omeru æeš odrezati ni dlaku više ni dlaku manje nego opet kao onaj stari.
dram jezika. Ako ova vaga s rušpom od jednog drama KADIJA: Ðozluke, ðozluke, to si dobro prohesabio.
pokae da jezièac stoji na sredini, kada ti u drugi tas staviš
odrezani dio jezika, bit æe sve uredu. Ali ako jezièac za (Glazba, pjesma i ples)
dlaku ode na jednu ili na drugu stranu, to æeš skupo pla-
titi, jer ako bude manje prekršio si ono na što si se zakleo (Na kraju se glumci s pjevaèima i plesaèima klanjaju
u jaziji s carskim peèatom, a ako bude više, eh onda si publici, i tako predstava završava).
sam sebi tešku presudu potpisao.
SALAMUN (oèajan): Evo ja mom prijatelju i ahbabu
Omeru praštam èitav dug, samo me dragi kadija, nemoj
na muke stavljat da mu reem jezik.
HANUMA-KADIJA: A koji te šejtan nagonio da takvu
jaziju sastaviš i carskim peèatom potvrdiš?
SALAMUN: Za to sve kriv je onaj filistejski glavni bog
Belzebub. Dok sam stjecao imetak nekako mi se on uvrtio
u glavu da bude moj savjetnik, i uvijek me upuæivao šta
moram uraditi. On mi je došapnuo dram jezika, kao radi
sigurnosti da æe mi dukati biti vraæeni. Zbog toga mi je u
ludosti došlo, da takvu jaziju sastavim.
HANUMA-KADIJA: Uh, ta ludost je prekabasta, ali se
mora izvršiti ono što je jazijom zapisano; Salamune, rei
duniku jezik, kako je u tapiji peèatovano!
OMER (Vapijuæim glasom): Nemoj, dragi kadija, opro-
sti mu, jer mi je dobro elio kad mi je dukate posudio.
SALAMUN: Omere, ti si moj najbolji i najdrai prijatelj.
Halal neka su ti onih mojih trideset kesa dukata.
KADIJA: Najmanje što mogu uèiniti da te halasim teške
krivnje, što si poelio proliti muslimansku krv, jeste da za
kaznu odmah ovdje poloiš dest kesa dukata.
SALAMUN (sretan): Hoæu, svijetli kadija. ( Iz dubokog
ðepa širokih šalvara vadi kese i stavlja ih pred kadiju).
HANUMA-KADIJA: Vas dvojica se sada ovdje preda
mnom zagrlite i poljubite kao stari prijatelji, a ja æu na
ovoj vašoj jaziji napisati: "Ova tapija se batali".I sad ti Sala-
mune, priði ovamo i svojim idovskim pismom stavi svoje
ime i prezime. I ti, Omere, priði i potpiši se bosanskom
arebicom. (Obojica prilaze i potpisuju).
HANUMA-KADIJA: Moete iæi, a drugi put pamet u
glavu obojica. Dukati lijepo sjaju, ali ljudsku narav smuæu-
ju. (Salamun i Omer zahvaljuju i odlaze, a hanuma klone
od umora. Iza paravana izlazi pravi kadija).

34 BEHAR 83-84

Susret s delatom uvijek je
ivotno produktivan
Piše: Filip Mursel Begoviæ
Iskustvo nam savjetuje da se treba bojati, da treba biti
oprezan, da ne smijemo pisati ako æe nas to dovesti u ne-
prilike . Da li je to znao uzoriti nakšibendijski šejh Abdulve-
hab Ilhamija kada je napisao antologijsku pjesmu, biser
bosanske knjievnosti, pod nazivom «Kasida», poznatiju
kao «Èudan zeman nastade»? Ilhami-baba je bio iskren i
ljubazan èovjek, poznat po svome znanju i uèenosti, bio je
srèan, ali i razuman i kako mu se onda dogodilo da napiše
nešto što æe ga doæi glave? Naime, zbog te nepodobne
pjesme odrubljena mu je glava, u travnièkoj tvrðavi, godine
1821., po nalogu tadašnjeg bosanskog vezira Delalije.
Znao sam o tom stradanju razmišljati nakon što bi zbog
nekog uzrokovanog gnjeva ili nepromišljene hrabrosti,
znatielje i uitka napisao poneki tekst za kojega sam znao
da æe reakcijski uzrujati mnoge. Pomislio bih u tim trenut-
cima da bi ivot bio ruan i besmislen kada bismo povjero-
vali samo iskustvu i kada bi se iscrpili svi razlozi za borbu i
sumnju. Ilhamija je bio mudar, nije bio kao drugi, osjeæao
je da je njegova mudrost dar Stvoritelja te da iz te mistiène
veze proizlaze sva znanja. Ilhamija je dobro znao što piše i
kuda æe ga to odvesti. Kada je dolazio pred travnièku tvr-
ðavu, na poziv tadašnjeg vezira Delaludin-paše, da se su-
oèi sa svojim delatom, njegov preostali ivot postao je
polusan – ništavni èasak prošlosti svijeta. Sve ene, muškar-
ci, tolike smrti i roðenja, èvrsti maè turski nad glavom savi-
jen kao mjesec i toliko drugih dogaðanja i stvari u tom je
trenutku mogao zaboraviti, kao i bivšega sebe, jer stigao je
svome središtu, svojoj algebri i odgonetki postojanja, svo-
jemu zrcalu. Tada je, gledajuæi delatu u oèi, doznao tko je,
što je i tko æe uskoro biti. Ironièno, ali istinito: susret sa
delatom uvijek je ivotno produktivan.
Premda bi sve to trebalo plašiti, osjeæamo ugodu iako,
tuðu egzekuciju nikada ne treba posvajati. Toliko ispisanih
stranica koje postoje na ovome dunjaluku, koje ljute i poti-
èu srdbu, koje razotkrivaju la i potvoru – treba li ih iznijeti
na danje svijetlo, bez straha od kazne deurnih èuvara ta-
kvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, istoka, zapada i sjevera
putovi nas dovedoše tajnom središtu, mjestu gdje se èuva
uspomena na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. Na raznim
manifestacijama koje organiziraju Bošnjaci i islamska zajed-
nica, prigodom nekih obljetnica i jubileja, skuplja se narod
da bi odao poèast svome trajanju i prisustvu, zajedništvu i
svojoj bogobojaznosti. Prièa se da je jednom zgodom jedan
glumac s imamima dogovorio izvoðenje provjereno naše
pjesme koje æe obradovati i razgaliti srca Bošnjaka. Da ne bi
upao u recitatorske klišeje, koje je odvazda mrzio i da ne bi
recitirao inaèe prekrasne pjesme Muse Æazima Æatiæa i Ma-
ka Dizdara, imamima je ponudio izvoðenje Ilhamijine pje-
sme «Èudan zeman nastade». Tada je nastao znakoviti ta-
BEHAR 83-84
DERVIŠHANA
Èudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dušmanin ustade;
jac. Imami su ušu- šta se hoæe, zaboga?...(ulomak)
tjeli kao da je glu- Abdulvehab Ilhamija
mac izvadio elje-
zni maè kovan u
hladnoæi zore. Maè sazdan od rijeèi kojega æe narod boš-
njaèki izjednaèiti s ledom i vatrom. Maè od rijeèi koji æe vo-
diti krasnu pobjednièku bitku. Nakon poèetnog krzmanja,
imami su se sabrali i odgovorili umjetniku umilnim glasom
da ta pjesma moda i nije baš najbolji izbor. Glumac tada
iskoristi stih iz pjesme i upita ih: šta se hoæe, zaboga? Imami
nanovo ušutiše, a jedan hrabriji istupi i reèe mu: «Poštovani
naš dramski umjetnièe, to je prekrasna pjesma, ali izlaeš
nas opasnosti da ju netko krivo shvati i da se potom naljuti.
Netko bi mogao pomisliti da mi nekome nešto podvaljuje-
mo, a to nije dobro. Uostalom, u toj pjesmi se spominje
ulema u ne baš finom tonu.» Što je mogao glumac na to
odgovoriti? Moda, odustati od nastupa iz protesta, mo-
gao je, dakako da je mogao, ali u prvom redu dvorane su
bile lijepe djevojke iz KUD–a «Ðula» i nipošto nije htio izgu-
biti lijepi osmijeh rumene Bošnjakinje zbog pjesme nekog
Ilhamije kojemu je davno prije, u nesklonoj mu prošlosti,
odsjeèena glava. Ukratko, umjetnik-glumac odluèi da ovaj
put izda reèenog Ilhamiju te odustane od recitacije «Èudan
zeman nastade» Bolje je izgubiti glavu zbog osmijeha ru-
mene Bošnjakinje nego zbog uklete pjesme.
U doba suvremenosti iznovice oivljavamo knjievnu
ostavštinu onih koji su svojevoljno proivljavali patnju, bili
šehidima, da bi njihov narod u buduænosti, iz njihova pri-
mjera, mogao uèiti o slobodi. Ilhamijinu smrt mogli smo
prepoznati i u mukama Srebrenièana i Prijedorèana i Saraj-
lija i svih onih koji su dobrovoljno branili svoju vjeru i svoja
uvjerenja od raznih delata i Delalija. Zašto se onda još
uvijek bojimo Ilhamijine pjesme? Jesmo li nakon svih patnji
još uvijek nekome nešto duni? Dug je zao drug. Smrt nak-
šibendijskog šejha proela je povijest bošnjaèkog naroda i
kao da upuæuje na zgraanje onih umjetnièkih duša koje
nipošto neæe dopustiti da Ilhamijini tragovi išèeznu. I glu-
mac je, iz ove prièe, znao da, nakon što ga je u suvremeno-
sti izdao, ostao duan Ilhamiji, kao i iskrenosti i vjeri u Nje-
govu providnost. Knjievnici, poput Rešada Kadiæa, autora
popularne knjige «Ilhamijin put u smrt», proimaju svoja
djela s liènostima poput Ilhamije i njegove rtve. Time sva-
ka neznatna patnja «malih» postaje tema s pomoæu koje
nastaju velièajna djela simbolièkog sadraja i vjere u obno-
vu ivota. Desilo se nešto èudesno i paradoksalno: rtvova-
njem vlastita ivota, po uzoru na Ilhamiju, odjednom se
postaje ukras u tekstu koji stapa èovjeka i Boga. Ali, ne
zaboravimo, svaki se istinski umjetnik bori protiv oèaja,
patnje i smrti usred našega, tekuæeg ivota, upravo stoga
35
 DERVIŠHANA
što hrabro u svojoj stvaralaèkoj torbi nosi neku pjesmu ko- imenovat ne zna. Šejh æe vas prodorno pogledati i dubo-
ja bi ga mogla doæi glave: svoje «stablo ivota». No, uvijek kim, ali toplim glasom isprièati slijedeæe: Predaja kae da je
osjeæa svoju muku voðenu eljom da je opiše. Ponad privi- Ihami-baba, zajedno sa Sirri-babom, a neki kau Mejli- ba-
da i sna o Bogu uzvija se misao o Bogu kao apsolutnom bom krenuo u Travnik zijaretiti turbe Ibrahim dede, koji je
temelju i smislu – Cilju Ciljeva. O tome nam govore nepo- poginuo kao šehid. Sirri- baba je prièekao Ilhamiju i odmo-
sredna iskustva onih rio se na jednom ka-
koji su se sreli sa svo- Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome menu dok je on uz tur-
jim krvnikom i postali be uèio dovu. Osjetivši
šehidima poput Ilha-
dunjaluku, koje ljute i potièu srdbu, koje što je Ilhamija prouèio
mije. Shodno tome, razotkrivaju la i potvoru – treba li ih iznijeti na Sirri-baba se odjednom
raða se njihovo povje- danje svijetlo, bez straha od kazne deurnih uzbudio te mu kao nje-
renje u opravdanost gov duhovni uèitelj re-
svake muke. Situacija,
èuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, kao: «Ilhamija, dova æe
dakle, nije bezutješna istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše ti biti uslišena! Hoæeš li
kao što se ni beznaðe tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena da ti zapis napišem cr-
više ne pronalazi u sil- nom ili crvenom tin-
noj realnosti patnje.
na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. tom.» – «Crvenom»-
Upravo staloenost u odgovori Ilhamija. Pre-
muèeništvu, koju nam podastire ivotna i knjievna ostav- daja kae da je Sirri-baba znao da je Ilhamija molio Allaha
ština Abdulvehaba Ilhamije, obnavlja naèelo iz kojega se d.š. da preseli na Ahiret kao šehid, a odabir crvene tinte je
crpi ivot. znaèilo da æe mu biti odrubljena glava. Da je Ilhamija, Bo-
Ima još jedna prièa koju ovom prigodom treba ukratko jom voljom, odabrao crnu tintu, bio bi udavljen. Nedugo
ispripovijedati. Putnik namjernik, ako se zatekne u jednoj nakon toga dogaðaja Ilhamija dobiva poziv iz Travnika u
od djelatnih tekija u Bosni, moe doznati neke zanimljive koji je krenuo pješice hodajuæi tri dana da bi mu tamo bila
nadopune prièi o Ilhamiji. Iz jednog æete tekijskog dvorišta odrubljena glava. Kau da se glava ovog velikog Bojeg
ugledati prastare zvijezde i u proljetnoj bašèi slušati ders roba otkotrljala daleko od trupla. Krvnici su truplo uspjeli
nakšibendijskog šejha. Gledati æete u èovjeka koji je svjetlo podiæi ne bi li ga ukopali, ali glavu, uza sva nastojanja, nisu
vjere, koji je u neprekinutom duhovnom naslijeðu naslije- uspjeli ni pomaknuti. Bila im je preteška. Nastala je velika
dio uzoritog šejha Ilhamiju, kojega neznanje èovjeèje ni zbrka sve dok netko iz okupljene gomile nije povikao da
glavu spoje s truplom. Tako uèiniše i Ilhamijinoj glavi se
vrati njezina prijašnja teina. Ilhami-baba, je još rekao, prije
ovog strašnog nedjela, da æe njemu svijet dolaziti sa svih
kontinenata, jer æe biti nadaleko poznat, uèit æe mu Ja'sine
i hatme mu poklanjati, a da æe kaburistan Delal paše samo
pseta obilaziti i po njemu mokriti. I tako je to u Travniku i
dan danas. Kad doðete do turbeta Delal paše, vidjet æete
da odnekud doðe i neki pas i pomokri se. A kod Ilhami
babinog turbeta uvijek svijet dolazi - klanjaju u turbetu dva
rekjata, plaèu i uèe na tom mjestu razne dove traeæi od
Allaha da im budu kabul. Kada poslušate ovu prièu do kra-
ja, zagledani u nurli šejhovo lice, on æe vas uputiti u Travnik
gdje moete zajedno s ostalim vjernicima prouèiti Fatihu
uz bijeli nišan s derviškim kaukom na bašluku na kojem je
nepoznati pjesnik napisao: «Sejjid Vehhab postao je uzor
svih pravednih ljudi.» Na Delalijinom mezaru, u srcu Trav-
nika, ako uopæe tamo poelite otiæi, vazda moete vidjeti
èopore pasa kako obilaze mezar Sejjida hadi-hafiza Dela-
luddin Ali-paše, velikodostojnika èiju je uspomenu nadi-
vjela jedna pjesma pod nazivom «Èudan zeman nastade».
Prije nego što napustite tekiju, u kojoj bi prije 180 i kusur
godina mogli sresti Ilhamiju i s njim proèišæujuæi zikr èiniti,
negdje u Bosni gdje se zbiljsko miješa sa sanjanim ili, bolje
reæi, zbiljsko bijaše jedan od oblika sna, veæ spomenuti šejh
æe Vam iz srca svoje ašikhane reæi: Sinko, znanjem trai
istinu, to je istina na izvoru, tu biti i ostati cilj je koji Uzviše-
ni Allah stavi pred èovjeka. Trnovit je put ovaj, a ti ga olak-
šaj iskrenošæu, èistim nijetom, ljubavlju i saburom. Samo
hrabri i ustrajni dostojanstveno koraèaju putem ovim, jer
znaju da je kraj njegov Ðulistan mirisni.

36 BEHAR 83-84
 MULTIMONOLOG

Kratka povijest islamskog

graditeljstva
Piše: Senad Naniæ

Datum: 27. studeni gotike, renesanse ili èak modernih ljuski. One predstavljaju
2007. temeljna rješenja osnovnog problema graditeljstva uku-
Nedavno se suoèih pnog kasnijeg razdoblja klasiènog svijeta, problema osla-
s teškim zadatkom. njanja kupole na pravokutni tlocrt. One tvore revolucionar-
Udruga studenata filo- nu alternativu do tada poznatim, a u naivnoj eurocentri-
zofije “Furija” s Rijeè- stièkoj slubenoj povijesti jedino priznatim rješenjima osla-
kog sveuèilišta omogu- njanja na trompe i pandantive te upravo iz tog razloga
æila mi je putem preda- otvaraju vrata novim revolucionarnim epohama. Potvrdu
vanja predstaviti zna- naèela sintetiènosti nalazimo i u èinjenici da revolucionar-
èenje i dostignuæa no djelo Bizanta, Crkva svete Sofije, svoju klasiènu kon-
islamskog graditeljstva, struktivnu savršenost i tipološku raznolikost doivljava ne u
a što sam ponovio i ne- zemljama nasljednicama bizantske kulture veæ u djelu jed-
koliko dana kasnije na nog èovjeka, nadahnutog konstruktivnim izazovom Aje So-
tribini èetvrtkom u za- fije i selduèkim konstruktivizmom, Mimara Sinana, tvorca
grebaèkoj damiji. No, klasiènog osmanlijskog graditeljskog stila.
kako u sklopu jednog Druga vana uvodna teza odnosi se na prirodu orna-
predavanja ilustriranog menta i poziciju figuralne prezentacije u Islamu. Prikazi li-
dijapozitivima predsta- kova, naime, nisu zabranjeni, kao što vidimo iz bogate tra-
viti tako bogat svijet islamskog graditeljskog nasljeða, nje- dicije slikarstva minijature koju nalazimo u funkciji ilustra-
gova znaèenja i dostignuæa? Potrebno je, dakako, osvijetli- cije rukopisa ali i lijepe umjetnosti, veæ se zabrana odnosi
ti najvanije. Kako bi se u tome uspjelo, nuno je uvodno na upotrebu likova u vjerske svrhe. To je tako jer Bogatstvo
naglasiti nekoliko temeljnih teza. Boje osobe odlikuje beskonaèna mnogostrukost transcen-
Boja objava Kur'an vjeru Islam odreðuje ne novom reli- dencije lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj lik èini
gijom, veæ završnom te povijesnom toku i buduænosti pri- posve nedostojnim Milosti upuæene èovjekovu srcu. Kur'an
mjereno usavršenom Uputom. Stoga islamsku klasiènu kul- ne govori o èovjeku na sliku Boju, veæ o naravi èovjeèjoj
turu odlikuje visoko razvijena sposobnost sinteze klasiènog koju je Bog uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je
predislamskog nasljeða s novostvorenim dostignuæima na- stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske mnogostrukosti opi-
dahnutim duhom Islama, a što, zauzvrat, revolucionira po- sivanoj samo apstraktnom mišlju, kako u znanosti, tako i u
vijest èovjeèanstva. U graditeljstvu to pak znaèi da se naj- umjetnosti. Potvrda Boje jednosti, tevhid, dakle, potraga
znaèajnija djela ne mogu posve pojmiti ukoliko se proma- za jedinstvom Bojih naèela, ne vodi k lanoj jednostavno-
traju izolirano u okviru sti Bojeg biæa. Napro-
pa ni tako širokog poj- To je tako jer Bogatstvo Boje osobe odlikuje tiv, potpomognut
ma islamske civilizacije, beskonaèna mnogostrukost transcendencije kur'anskom novinom
veæ samo u kontekstu imenovanja Boga mno-
razvoja graditeljstva lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj gim imenima oblikova-
kroz ukupnu povijest lik èini posve nedostojnim Milosti upuæene nim i opisanim Djelima,
èovjeèanstva. Kupole iz èovjekovu srcu. Kur'an ne govori o èovjeku na naèelo tevhida vodi um
10. stoljeæa u Damiji u k novim sve bogatijim
Kordobi, oslonjene na sliku Boju, veæ o naravi èovjeèjoj koju je Bog oblicima skladnog od-
sekantne lukove umje- uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je govora na zadani pro-
sto trompi, ili one iz 11. stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske blem koji ujedno proi-
stoljeæa u Duma da- ma i cijeli zadani obu-
miji u Isfahanu, oslonje- mnogostrukosti opisivanoj samo apstraktnom hvat. Prirodno je stoga
ne na isjeèke rotacionog mišlju, kako u znanosti, tako i u umjetnosti. što islamsko graditelj-
hiperboloida oblikova- sko nasljeðe odlikuje u
nog uvijanjem stošca ili valjka, te one oslonjene na koncen- povijesti nedostignuto jedinstvo konstrukcije i ornamenta,
triène nizove usitnjenih trompi do oblika sustava istostra- gdje je trodimenzionalni ornament prirodni nefiguralni na-
niènih trokuta koji opisuju ukupnu zakrivljenu plohu kupo- stavni i sastavni dio konstrukcije i gdje oba slijede najple-
le, nisu tek naznake nadolazeæih epohalnih konstrukcija menitija i najraznovrsnija geometrijska apstraktna rješenja

BEHAR 83-84 37

te ujedno èine univerzalnu prepoznatljivost i posebnost
islamskog graditeljstva.
Spomenicima islamskog graditeljstva dominiraju da-
mije. One, pored svih konstruktivnih i oblikovnih raznoli-
kosti kroz vrijeme i prostor, ostaju nedvojbeno prepo-
znatljive baš kao damije. Kako? Od najranijih dana gradi-
telji su koristili model Poslanikove damije u Medini kao
uzor, ali samo u smislu funkcije i tlocrtne dispozicije, ne i
konstrukcije. Jednostavna graðevina pravokutnog tlocrta
usmjerena prema Mekki, oblikovana obodnim zidom koji
zatvara natkriveni prostor damije s prateæim funkcijama
kao i nenatkriveni prostor “nepovredivog” dvorišta, hare-
ma, Poslanikova damija upisana je u sve veæe i znaèajnije
damije do danas, pa ma koliko razvijenu konstrukciju i
elaboriran ornament one imale. Štoviše, raznovrsna funk-
cionalna tipologija brojnih javnih, ali i stambenih graðevi-
na, koja se razvijala u brzo rastuæim zahtjevima urbanog,
sve sloenijeg društvenog ivota, gotovo redovito je slije-
dila prostorni obrazac Poslanikove damije - nizanje nat-
krivenih i djelomièno natkrivenih prostorija oko unutraš-
njeg dvorišta. Kako konstruktivna rješenja i ornamentika
nemaju simbolièku vrijednost osim podsjeæanja na neo-
granièenost i jedinstvo Bojeg stvaranja, a što je obredno
posve neovisna èinjenica, rješenja koja nalazimo u dami-
jama naæi æemo i u drugim javnim i stambenim graðevi-
nama, iako najèešæe izvedena s manje ambicije, dakle,
manjih dimenzija i
...Poslanikova damija troškova. Ovaj pristup
upisana je u sve veæe i omoguæio je oblikova-
nje neponovljivog
znaèajnije damije do sklada koji proima
danas, pa ma koliko gradove klasiènog
razvijenu konstrukciju islamskog razdoblja
uz istodobnu odsut-
i elaboriran ornament nost oblikovne repeti-
one imale. tivnosti, ali i iskljuèivo-
sti “svetih” prostora.
Stoga je bilo moguæe posve svjetovnu prostornu zamisao
antièkog svijeta kao što je perzijski dvoosovinski vrt primi-
jeniti u damijskom haremu i tako otvoriti nove urbani-
stièke moguænosti povezivanja javnih zgrada putem unu-
trašnjih vrtova, a ne samo obodnih ulica.
Jednostavnost osnovnog uzora Poslanikove damije
uz obredno “siromaštvo” i “neopremljenost” u Islamu,
kao i otvorenost k naslijeðenim i novim konstruktivnim
rješenjima i materijalima, omoguæila je još jednu poseb-
nost islamskog graditeljstva koja se uvodno ne smije zao-
biæi. Visok je stupanj regionalne raznolikosti stilova razvi-
jenih kroz dugu povijest na velikom zemljopisnom po-
druèju islamske kulture uz istodobno saèuvanu tipološku
i dispozicijsku sukladnost. Visok je stoga i stupanj idejne
neovisnosti o povjesnièarsko prenaglašenoj snazi pretpo-
stavljenih centara moæi. To, sloit æemo se, i danas pred-
stavlja imperativni izazov. No ovime, pored inim, poslije-
modernim kièem zagušenom i spektaklom opsjednutom
svijetu suvremenog takozvanog islamskog ali i graditelj-
stva uopæe, otvaramo i vrata razmatranju svih ostalih
stvarnosti i iluzija suvremene društvenosti. A to je veæ
predmetom nekih drugih kratkih povijesti svjetova.
38
IZLOG KNJIGA
Izdavaèka kuæa “TKD ŠAHINPAŠIÆ”, Sarajevo
Tin Ujeviæ u Sarajevu, Dragomir Gajeviæ,
biblioteka Depna knjiga, TKD Šahinpašiæ,
Sarajevo, 2007., 152 str.
Ovaj istraivaèki rad, kao dopri-
nos kompleksnijem sagledavanju
stvaralaštva Tina Ujeviæa, na tri se
“paralelna kolosijeka” bavi velikim
hrvatskim pjesnikom za vrijeme nje-
govog boravka u Sarajevu od 1930.
do 1937. godine. Opisan je njegov
ivot s kraæim osvrtom na prošlost,
prikazan je njegov knjievni rad i, na
kraju, analizirana tadašnja knjievna
kritika koja se odnosi na njega i nje-
govo djelo. Djelo se trudi opisati ne-
ke od uzroka (povijesne, društvene, politièke, moralne,
emocionalne i intelektualne) koje su izazvale tragiènu Tino-
vu devijaciju koja ga je u konaènici koštala ivota.
Morija, Abdulah Sidran, biblioteka Monografija,
TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 2007., 181 str.
Tema smrti javlja se u našim ivo-
tima i povijesnoj sudbini upravo kao
Morija, nama nepoznata apstraktna
i nikome pripisivana okrutna sila koja
se povremeno javlja i hara našim
prostorima, upravo onako kako je
zapisano u uzorima pjesnièkih uzora
prema njoj u našoj starijoj poeziji,
koje je Sidran ingenioznono izabrao i
donio kao pozadinu i memento za
svoju poeziju. Sidran je ušao u smi-
sao i znaèenje naše sudbine na ovim
prostorima tematizirajuæi specifiène i nigdje viðene naèine
naših umiranja.
Islamski bonton, Salih Šabeta, TKD
Šahinpašiæ, Sarajevo, 1996., 102 str.
Knjiga Saliha Šabete ima ambi-
ciju da otrgne iz povijesnog vrtloga
zaborava najrazlièitije vrste i pam-
æenje muslimana o njihovoj sva-
kodnevnoj moralno društvenoj,
islamskoj, teološkoj i praktiènoj
kulturi ivljenja u najneposrednijem
smislu. Proistekla iz bogatog auto-
rovog ivotnog iskustva i svakod-
nevnog prakticiranja islamske obi-
èajnosti i religije, te iz njegovog
studiranja ove kulture i civilizacije, knjiga nudi interpreta-
ciju lijepog ponašanja jednog Bošnjaka u svim njegovim
ivotnim situacijama, odnosima i relacijama.
Pripremio: F. M. Begoviæ
BEHAR 83-84

Intervju: Šaæir Filandra
Zagreb zasad prihvaæa samo
naše komedijante
Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ
ŠAÆIR FILANDRA (r. 1961, Stolac), doktor je nauka
i predsjednik Bošnjaèke zajednice kulture “Prepo-
rod“. Šef je Odsjeka sociologije Fakulteta politièkih
nauka Univerziteta u Sarajevu. Samo da spomene-
mo neke od djelatnosti ovog kulturnog poslenika i
znanstvenika: moderna evropska gnoseologija, sa-
vremene ideologije u Evropi, društvene krize, naci-
onalni odnosi u jugoistoènoj Evropi, Islam i Evropa,
bošnjaèka politièka historija. Sudionik je mnoštva
Meðunarodnih znanstvenih konferencija. Dobitnik
je mnogih nagrada i priznanja poput Nagrade
“Dnevnog avaza“ (Kulturni dogaðaj godine), za
knjigu Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, januar
1999., nadalje, Prva nagrada za studentski nauèni
rad, Pojam pozitivnosti hrišæanske religije kod ra-
nog Hegela, Univerzitet u Sarajevu, 1985. i mnoge
druge. Do sada je izdao slijedeæe publikacije: 2002.
Bošnjaèka ideja (s Enesom Kariæem), Zagreb: Glo-
bus, 1998. Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, Saraje-
vo: Sejtarija, 1997. (prireðivaè) Muslimani u Evropi,
Sarajevo: Sejtarija, 1996. Bošnjaci i Moderna, Sara-
jevo: Bosanski kulturni centar. Autor je mnogih stu-
dija i rasprava. Upravo je njegova fascinantna bio-
grafija bila povod za naš razgovor.
BEHAR 83-84
INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA
Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim publikacijama u
Hrvatskoj (kulturnim i društveno politièkim), pritom
mislim poglavito na Behar i Preporodov Journal. Jesu
li one svojom ureðivaèkom koncepcijom, pojedinim
tematima i uopæe svojom sadrajnošæu - relevantne i
za Bosnu i Hercegovinu?
Filandra: S velikim zanimanjem pratim cjelokupnu
bošnjaèku produkciju u Hrvatskoj, baš kao i u drugim va-
nbosanskim podruèjima buduæi da van Bosne posljednjih
godina stasava znaèajna inteligencija. Bitna odlika te inte-
ligencije, u odnosu na prethodnu u tim sredinama, jeste
da je ona u potpunosti bez kompleksa nie vrijednosti, u
odnosu na srpsku i hrvatsku prije svega, tako da svoj na-
cionalni identitet ivi i ispoljava sasvim prirodno i normal-
no. To je jedna sasvim nova pojava i mi u Sarajevu smo,
ja, blae reèeno, zadivljeni tim mladim ljudima intelektu-
alcima Bošnjacima koji se ne stide svog identiteta i koji u
svojim ivuæim kulturnim sredinama postiu visoke rezul-
tate. Sreo sam mnogo takvih pojedinaca iz Beograda,
Skoplja, Prizrena, Zagreba i Ljubljane. Zagreb u svemu
prednjaèi. Danas se oko Preporodovog Journala i Behara
okuplja veæina takvih intelektualaca u Hrvatskoj i uèinili su
pomenuta izdanja otvorenim, kritièkim i kvalitetnim. To je
jedna sasvim nova generacija autorske bošnjaèke inteli-
gencije kakvu ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam
da æe nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. Buduæi
da izlaze u kulturno drugaèijoj, a u mnogo èemu i napred-
nijoj sredini, ova izdanja su krajnje relevantna za ukupnu
kulturu pa time i za bosanskohercegovaèku i bošnjaèku.
Begoviæ: Mislite li da su Bošnjaci u Hrvatskoj dovoljno
autohtona kulturno društvena zajednica koja se samo-
stalno moe artikulirati ili su joj još uvijek potrebni inte-
lektualni kadrovi iz BiH i impulsi koje oni emitiraju?
Filandra: Bošnjaci u Hrvatskoj su dio jednog, ali ne i je-
dinstvenog bošnjaèkoga naroda kome je kulturna matica u
Bosni i Hercegovini. U istoj su poziciji bosanski Srbi i bosan-
ski Hrvati prema Beogradu i Zagrebu. Bošnjaci se moraju
samokomparirati i iz takvog sagledavanja nešto uèiti. Ako
stvari tako poredamo onda je vaše pitanje bespotrebno ili je
to doista još jedna lana dilema iz minulih vremena, a kojom
su još neki optereæeni. Sasvim je normalno da su i Bošnjaci
Hrvatske dijelom zahvaæeni zajednièkim nacionalnim kreta-
njima, a da dijelom ive svoj vlastiti grupni, bošnjaèki ivot u
jednoj drugoj dravi. Uostalom, na razini bošnjaèke nacije
ne postoji nikakav sarajevski centrizam niti se Sarajevo zbilj-
ski nametnulo kao neprikosnoveni centar bošnjaèke nacio-
nalne kulture, ali to je neko sasvim drugo pitanje.
39
 INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA
Begoviæ: S obzirom da naša Kulturna društva nose pjesama Seada Begoviæa i Tahira Mujièiæa. Što vi misli-
ista imena, što mislite, da li bi se trebali na neki naèin te, jesu li oni sada punopravni èlanovi bošnjaèke knji-
bolje povezati. Pritom mislim, na Preporod u Zagrebu, evnosti ili æe uvijek biti došlje ili prebjezi iz svoje ma-
ali i na ostale bošnjaèke Preporode u svijetu, koji bi tiène zemlje u zemlju svojih oèeva?
predstavljali neku vrst, ne svevideæe nadorganizacije Filandra: Na vaše pitanje odgovorit æu kontra pita-
nego kulturne alijanse koja bi djelovala koheziono. njem. Kada su proteklog sarajevskog sajma knjiga Sead
Èini se da ta veza baš u cijelosti ne funkcionira. Tko æe Begoviæ i Tahir Mujièiæ posjetili Sarajevo opravdano sam
koga prvi prepoznati i pozvati na suradnju? oèekivao da posjete Preporod, ako ni zbog èega drugog
Filandra: Naša institucionalna kulturna scena doista je- onda zbog èinjenice da im se upravo tih dana u izdanju
ste policentrièna, što je u postmodernistièkim nazorima va- Preporoda pojavila knjiga u 10 kolu projekta Bošnjaèka
ljano, ali je praktièki prilièno nedostatno. Imao sam ambiciju knjievnost u 100 knjiga. Ne, nisu se pojavili, nisu me èak
da ove godine sazovem na meðusobno upoznavanje i dru- ni pozdravili. Komuniciram i programski suraðujem sa
enje bošnjaèke nevladine organizacije iz podruèja kulture, svom bošnjaèkom elitnom autorskom inteligencijom i
medija i edukacije s prostora bivše Jugoslavije ali za takav probleme jedino imam sa bošnjaèkim piscima iz Hrvatske,
projekt nisam dobio podršku politièara. «Preporod» je jedin- i to velike probleme. Nije mi jasno zašto su tako nadmeni,
stvena nacionalna kulturna institucija i kao jedan odbor te prepotentni, uobraeni, zašto se ponašaju prema nama u
institucije osnovan je i «Preporod» u Zagrebu. Pored zagre- Bosni kao da smo primitivci s Papua ili Nove Gvineje. Dali
baèkog odbora, najrazvijenijeg u Hrvatskoj, postoje odbori u ste mi priliku da ovo kaem i morao sam to javno reæi.
Splitu i Dubrovniku. Poslije disolucije Jugoslavije taj odbor je
zadobio samo pravnu Begoviæ: Moram
samostalnost ali je za- Danas se oko Preporodovog Journala i Behara Vas na trenutak
drao organizacijsko i okuplja veæina bošnjaèkih intelektualaca u ispraviti. Sead Bego-
programsko institucio- viæ nije bio pozvan
nalno jedinstvo. Posto- Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, na Sarajevski sajam
ji samo jedan «Prepo- kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova knjiga, a Tahir je, u
rod» kao što postoji generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu to sam sklon povje-
samo jedan bošnjaèki rovati, imao oprav-
narod. Stvari tako stoje ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe danih razloga što se
i ja ih tako vidim. Dru- nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. toga tièe. Nedavno
ga je stvar, i o tome ne je operirao kuk pa
bih ovom prilikom posebno govorio, što Bošnjaci nemaju mu je radijus kretanja ogranièen. Koliko mi je poznato,
jake institucionalne kulture, što pojedinci vole samostalno i jedan i drugi se prema sarajevskom knjievnom krugu
raspolagati novcem, što se lahko privatiziraju institucije, što odnose s poštovanjem. No, u regiji u kojoj je kultura
nisu svikli na transparentnost i otvorenost, što se u mnogim nabijena politièkim emocijama èini se da jedino uz pri-
vanbosanskim sredinama bespotrebno oportunistièki pona- silu Europe moemo pomišljati na interkulturalnost.
šaju prema Sarajevu i slièno. Mi sami moramo napraviti od Što mislite o dvojnoj knjievnoj pripadnosti poput one
Preporoda koherentniju instituciju, to nitko izvana neæe uèi- koju knjievni povjesnièari (mahom u Hrvatskoj) pripi-
niti za nas. Moramo se uèiti meðusobno poštovati, navika- suju Mehmedaliji Dizdaru? Jesu li on, Musa Æazim Æa-
vati se na red i subordinaciju. Inaèe, u BiH postoje 64 odbora tiæ, Safet beg Bašagiæ Hrvati i hrvatski pjesnici, kako
Preporoda, svi su programski i poslovno samostalni s tim da neki sugeriraju? Nedavno sam primijetio jednu Internet
izvještaj o radu i financijski izvještaj podnose Matiènom od- stranicu na kojoj su uz naslov «Hrvatski knjievnici Her-
boru. ceg Bosne», velikim slovima istaknuta njihova imena.
Filandra: Dvojna knjievna pripadnost je normalna i legi-
Begoviæ: Vjeruju li uopæe bošnjaèki intelektualci iz timna stvar. Preotimanja se javljaju samo oko dobrih pisaca
BiH u svoju intelektualnu dijasporu koja se nakon za- kao što su Selimoviæ i Dizdar. Politièko i nacionalno instru-
dnjeg rata drastièno poveæala i kojoj se bijeli svijet to- mentaliziranje dvojne pripadnosti je stvar prošlosti. Niko oz-
liko osladio da na svoju maticu više ni ne pomišljaja. biljan od Hrvata nije pristaša takvog nacionalromantizma.
Moe li se na te obrazovane ljude uopæe raèunati? Knjievnost je dobra ili to nije, i to je za nju najbitnije.
Filandra: Veæ dvije godine zaredom Sarajevski kanton
uspješno organizira susrete bošnjaèkih intelektualaca iz di- Begoviæ: Prošle godine Medlis islamske zajednice Za-
jaspore. To jesu poèetni koraci ali ohrabruju. Politièke prilike greb i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar izdali su ve-
u zemlji ne dozvoljavaju jaèi zamah te inicijative buduæi da lebnu knjigu povjesnièara Zlatka Hasanbegoviæa pod na-
nosilac takvih projekata mora biti drava. Istina, i to treba slovom “Muslimani u Zagrebu 1878.- 1945., – Doba ute-
istaæi, u pojedinim dijelovima vladajuæih struktura prisutan je meljenja”. Rijeè je o prvom sistematiziranom povijesnom
snaan izolacionizam, kako tradicionalni èaršijski tako i jedan pregledu zagrebaèkih muslimana, kojega su pratile mno-
primitivni komunistièki koji se sumnjièavo odnosi prema sve- ge kontroverze vezane uz onu dionicu koja se bavi Boš-
mu sa strane, pa i prema našim ljudima stasalim vani. njacima i pitanjem NDH. Što vi mislite o toj knjizi?
Filandra: Knjigu sam paljivo proèitao, a i autora osob-
Begoviæ: U 10. kolu Bošnjaèke knjievnosti u 100 no poznajem. Bošnjaci Zagreba, prije svega, trebaju biti
knjiga nedavno je izašla knjiga zajednièkih izabranih zahvalni gospodinu Hasanbegoviæu na knjizi koja je ispuni-

40 BEHAR 83-84

la jednu prazninu u njihovoj povijesnoj memoriji. Prema
knjizi treba biti kritièan i pored toga što se radi o jednom
poèetnièkom znanstvenom radu. Ona je prepuna informa-
cija i analiza koje nam prije nisu bile dostupne i to je ono
što je èini znaèajnom i interesantnom. Ne dijelim s Hasa-
nbegoviæem brojna viðenja i objašnjenja odreðenih doga-
ðanja i povijesnih procesa i to je u znanosti normalno. Ono
što konkretno ipak moram istaæi jeste moje neslaganje s
autorovim predimenzioniranjem udjela Bošnjaka u sistemu
NDH. Ispada da su u toj dravi jedino oni zloèinci bili!
Begoviæ: Èesto èujemo da se na zagrebaèke musli-
mane iz Bosne gleda s blagim prijezirom. Zbog èega je
to tako, ako je to uopæe tako?
Filandra: Prvi put èujem za nešto takvo. U mojim kru-
govima uvijek se na zagrebaèke muslimane gledalo sa za-
višæu i blagim divljenjem..
Begoviæ: Kako bi vi riješili goruæe pitanje konverzije
Muslimana u Bošnjake - u Hrvatskoj, koje muèi našeg
saborskog zastupnika
Šemsu Tankoviæa. Èini
se da smo mi sami sebi
najveæi neprijatelj jer
još uvijek imamo pro-
blema s nacionalnim
identitetom?
Filandra: Pitanje iden-
titeta je prevaziðeno pi-
tanje za sve osim za Boš-
njake. Ali, to je ipak naše
stanje. Konverziju Musli-
mana u Bošnjake neæete
riješiti jednim potezom
olovke – pa makar se on
i desi, a u što ja prosto
sumnjam - veæ dugoroè-
nim i sistematskim ra-
dom na podizanju svijesti o vlastitom kulturnom i nacio-
nalnom identitetu. Svi Bošnjaci na prostoru bivše Jugosla-
vije su pitanje renominacije Muslimana u Bošnjake riješili
na lakši, bri i jednostavniji naèin od vas u Hrvatskoj. Va-
ma se dešavaju smiješne stvari, pojedinci se ponašaju ne
oportuno veæ jadno i kukavno, znam mnogo takvih sluèa-
jeva. Hrvatska to ne trai od vas, niti Hrvati mogu poštiva-
ti takve osobe. Vaša strategija renominacije posredstvom
puke politike je propala i trebate se okrenuti kulturi kao
novom mediju osvajanja kulturnih prava.
Begoviæ: Mogu li uopæe Bošnjaci u Hrvatskoj raèu-
nati da æe riješiti svoj status ako on nije u potpunosti
riješen u Bosni. Èini se, barem kada je rijeè o Bošnjaci-
ma u Hrvatskoj, da se još uvijek ivi u predpolitièkom
razdoblju, a kultura nam se èesto svodi na sevdalijski
folklor i nakon njega bogatu sofru. Moe li se na taj
naèin opstati?
Filandra: Loša bosanska situacija se koristi i u vašem
sluèaju. Ipak, Zagreb ima brojnu, organiziranu i kvalitetnu
bošnjaèku inteligenciju, tako jaku i sposobnu, bar u mo-
jim oèima, da je oèekivati da ona sa svojim impulsima po-
BEHAR 83-84
INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA
mogne sreðivanje i stanja meðu Bošnjacima kao cjelini.
Nama bi poèesto i u Sarajevu dobro došla vaša pomoæ.
Vi, kao uostalom Bošnjaci svugdje, imate odreðenih insti-
tucionalnih neslaganja, ja to dobro znam, ali i više od to-
ga vama se dešava jedan generacijski prijelaz u vodstvu
nacionalne zajednice, a s kojim æemo se i mi u Bosni usko-
ro susresti. Vrijeme je za nove mlade ljude i nove ideje. Vi
prvi idete u tom pravcu.
Begoviæ: Nedad Ibrišmoviæ nedavno je u Hrvatskoj,
kod uvaenog izdavaèa, objavio svoj roman «Vjeènik».
Djelo je ostalo neprimijeæeno u knjievnoj javnosti, na
koju je jedino moglo raèunati. «Behar» se u slijedeæem
broju priprema posvetiti mu èitav broj. Mogu li Boš-
njaci zadobiti kulturno priznanje Europe ako svoje
romane pišu istodobno ljubeæi i svoju vjeru. Što Vi mi-
slite, zanima li ikoga naša ponuda?
Filandra: Apsolutno zanima, samo što je sad od musli-
manskih nacija u fokusu Turska. Prezentacija jedne kultu-
re drugim kulturama je sloen i dugoroèan posao. Moraju
ga raditi institucije. To
je naša zajednièka zada-
æa. Tu smo još ispod po-
èetka. Ibrišimoviæa je
oficijelni knjievni Za-
greb ignorirao, svoju je
slabost i njegovu velièi-
nu time potvrdio. Ništa
se drugo i nije moglo
oèekivati. Zagreb zasad
prihvaæa samo naše ko-
medijante. Ja za jesen
najavljujem u Zagrebu
predstavljanje prvih de-
set kola, što je pedeset
knjiga, projekta Boš-
njaèka knjievnost u
100 knjiga. Mi smo pre-
ivjeli i imamo svoju knjievnost, a to je mnogima pomr-
silo raèune!
Begoviæ: Je li Nedad Ibrišimoviæ, po tvrdnjama
Marka Vešoviæa u «Danima», bošnjaèki nacionalist?
Dokle æe grupica kvazi ideologa odreðivati tko je do-
bar, a tko loš Bošnjak? Zanimao bi nas Vaš stav, što
mislite o Ibrišimoviæevim osporavateljima: Ivanu Lo-
vrenoviæu, Enveru Kazazu i Marku Vešoviæu? Tko Vam
je blii srcu?
Filandra: Ovo je pitanje na koje ne znam odgovor.
Magazin „Dani“ ne èitam, kao ni druge bosanske politièke
magazine. Gospodu koju ste nabrojali poznajem i s nekim
od njih sam i prijateljevao. Svi imaju dobrih i loših strana,
dobrih i loših tekstova. Njihove polemike o nacionalizmu
i identitetu su nepovijesne.
Begoviæ: Koji su to bošnjaèki nacionalni pisci i koje
bi od njih izdvojili kao posebne ili moda najveæe?
Filandra: Ja najviše volim èitati Derviša Sušiæa, zatim
Mehmedaliju Maka Dizdara, Mešu Selimoviæa, Skendera Ku-
lenoviæa, Nedada Ibrišimoviæa, Hadema Hajdareviæa ...
41
 BEHAROV LEKSIKON
KOBASIÆ, plemiæka obitelj s posjedima u okolici Bi-
haæa u XV-XVI. st. U vrelima je njihovo prezime zabiljee-
no kao Kobassich, Kobasich, Kobasych, Kobazich, Ko-
bazych, Khobassitsch i Khobassacsch. Obitelj je bila ogra-
nak (hia) starohrvatskoga plemena →MOGOROVIÆA koje
je u XV. st. obitavalo u Lici. Uz neke druge posjede do
nestanka hrvatskoga ogranka obitelji 1580. posjedovali
su vlastelinstvo i utvrðeni grad Brekovicu kraj Bihaæa te su
u arhivskom gradivu veæ od 1496. javljaju s pridjevkom
de Brykowicza, a kasnije se pojavljue i njemaèka inaèica
zw Wrekhowicz. Prvi zabiljeeni pripadnici obitelji su Mat-
ko i Jurko koji su prvi put spomenuti 1488. u dokumentu
kojim se zbog uspješne obrane od Turaka pohvaljuje ka-
štelan grada Obrovca Pavao Krnèiæ. Matko je 1493. spo-
menut kao svjedok prilikom uvoðenja Vuka Kegleviæa u
imanje Gašparov Otok u Zagrebaèkoj upaniji i kao kraljev
èovjek (homo regius) 1496. God. 1499. u ispravi kojom
Juraj Maliæ daje neke zemlje samostanu sv. Marije u Zaiæ-
nu zabiljeen je Andrija (Jadrij) kao knez kraljeva suda
(plemenitoga stola) za pleme Mogoroviæa u Lici. Andriju
je 1503. èazmanski kanonik Lovro po upnicima Zagre-
baèke i Kninske biskupije izopæio zbog nasilja naèinjenog
I. Kegleviæu. →VAN i Gašpar, najvjerojatnije njegov brat,
dali su 1523. postaviti sebi i potomcima nadgrobni spo-
menik s latinskim natpisom u bihaækoj crkvi sv. Antuna
(kasnije damija Fetija). Ivanovi sinovi Juraj, koji je sudje-
lovao u Mohaèkoj bitci 1526., i Petar (umro iza 1545.)
obeæali su u pismu generalu I. Katzianeru 1531. u Ljublja-
nu poslati zarobljenoga Safer-bega Udovièiæa, viènoga
hrvatskom i turskom jeziku, kako bi se Katzianeru omogu-
æilo dopisivanja s turskim oblastima u Bosni. Iste godine I.
Katzianer je pozvao Jurja na sud u Ljubljanju zbog tube
stanovnika Bihaæa, a ban I. Karloviæ se u pismu Katzianeru
zauzeo za Jurja zbog njegove zauzetosti na krajini. Juraj je
1540. bio kaštelan grada Kostajnice u slubi obitelji Zrin-
ski. Njegovoga sina Gašpara posinila je 1546. udovica Ni-
kole Bojnièiæa predavši mu imanje svoga mua Radotinu
kraj Mutnika, a iste godine Turci su opljaèkali Radotinu i
Gradac kraj Mutnika zarobivši 200 ljudi i dvije tisuæe grla
stoke. God. 1551. prosvjedovao je pred zagrebaèkim Kap-
tolom zbog pokušaja prisvajanja posjeda Kralje u okolici
Topuskoga po banu Nikoli Šubiæu Zrinskom, topsukom
opatu Franji Kegeleviæu i bihaækim graðanima. Iste godine
general I. Lenkoviæ je u dva odaslana pisma hrvatsko-
ugarskome kralju Ferdinandu I. Habsburškome preporu-
èio pruanje pomoæi Gašparu zbog vanosti njegove utvr-
de Brekovice u obrani od Turaka. Lenkoviæ je 1563. u iz-
vještaju o stanju hrvatskih utvrðenih gradova preporuèio
habsburškim oblastima postavljanje 40 vojnika u Brekovi-
ci te napuštanje i rušenje utvrde Toplièki Toranj na Uni u
vlasništvu obitelji Kobasiæ. Usprkos upozorenjima do na-
puštanja i rušenja 1584. u Brekovici se nalazila posada od
samo deset do dvadeset vojnika pod zapovjedništvom
pripadnika obitelji. Gašparov sin Ivan (umro 1580.) pogi-
nuo je tijekom pohoda Jurja Zrinskoga na Kanjiu 1579-
80. te se njime ugasila hrvatska grana obitelji. Uglavnom
opustjele posjede Kralje i Privelicu u okolici Bihaæa prisvo-
jio je kapetan Sebastijan Lamberg protivno ugovoru o na-
42
sljeðivanju, koji je Ivan sklopio sa svojim oèuhom Andri-
jom Tadioloviæem. Prema R. Lopašiæu u Kranjskoj je u 17.
st. postojao ogranak obitelji koji je 1685. od cara Leopol-
da I. dobio plemiæku povelju uz pridjevak von Schmidho-
ffen.
LIT.: Obitelj. – R. Lopašiæ: Spomenici Hrvatske krajine,
1, 3. Zagreb 1884-1889. - Isti: Bihaæ i Bihaæka krajina. Za-
greb 1890, 125-131. – V. Klaiæ: Hrvatska plemena od XIII.
do XVI. stoljeæa. Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, str. 47-48,
53. - I. v. Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien.
Nürnberg 1899, 90. - F. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2,
4. Zagreb 1912-1917. - V. Klaiæ: Acta Keglevichiana anno-
rum 1322.-1527. Zagreb 1917. – E. Laszowski: Habsbur-
ški spomenici, 2. Zagreb 1916. – Gradina Brekovica i vla-
stela Kobasiæi. Hrvatska sloga (Sarajevo), 1(1923) 31, str.
2-3. - Æ. Truhelka: Srednjovjeèni spomenici Bosanske Hr-
vatske. Hrvatsko Kolo, 23(1942) str. 12-13. - M. Kruhek:
Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16.
stoljeæa. Zagreb 1995. - Andrija. – I. Kukuljeviæ Sakcinski:
Listine hrvatske. Zagreb 1863, 177-178. - Ð. Šurmin: Hr-
vatski spomenici, 1. Zagreb 1898. - J. Stipišiæ–M. Šamšalo-
viæ: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 4(1961)
str. 507. - Juraj. – I. K. Tkalèiæ: Povjestni spomenici slob.
kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896. - V. Klaiæ: Povijest
Hrvata, 4. Zagreb 19752, 423, 428. – Gašpar Jurjev. – E.
Laszowski: Habsburški spomenici kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb 1917.
Grad i tvrðava Bihaæ
KOBASIÆ, Ivan (Kawaschitz, Klobatschutz, Kobas-
chitsch, Kobazich; Ioannes), protuturski borac (? - ?,
1531). God. 1512. zabiljeen uz Jurja Korlatoviæa kao u-
pan buške upanije, a 1513. kao kraljevski kaštelan grada
Ostrovice. Tijekom vladavine kraljeva Ludovika II. Jagelo-
viæa (1516-26.) dojavljivao hrvatskim oblastima o kreta-
njima turske vojske i stanju na turskom podruèju. Stupio
1524. u slubu nadvojvode Ferdinanda Habsburškoga te
za habsburške vojne zapovjednike u Kranjskoj i Hrvatskoj
J. Lamberga, B. Rièana, N. Jurišiæa i I. Katzianera priku-
pljao podatke o Turcima. Za zasluge je od Ludovika II. Ja-
geloviæa 1519. dobio imanja obitelji Mladešiæ u Sudèi,
Otoku, Topoljanima, Omršju i Bristovici u okolici Bihaæa.
Kao istaknuti pristaša izbora nadvojvode Ferdinanda za
hrvatskoga kralja bio 1526. èlanom izaslanstva hrvatskih
plemiæa, koje se susrelo s nadvojvodom u Augsburgu i
zatrailo pomoæ protiv Turaka te je 1527. na saboru u
BEHAR 83-84
 BEHAROV LEKSIKON
Cetinu podrao njegov izbor za hrvatskoga kralja. Nadvoj-
voda Ferdinand ga je za njegove usluge 1526. nagradio
gradom i vlastelinstvom umberak, a postavši hrvatskim
kraljem 1527. podario mu je imanje Kralje kraj Bihaæa.
God 1530. usprkos protivljenju sa upravitelja susjednih
vlastelinstava naselio skupinu uskoka na umberaèkom
vlastelinstvu. Doseljeni uskoci su se iste godine pobunili
protiv I. K. zaposjevši umberaèki grad te do smrti nije
uspio povratiti nadzor nad vlastelinstvom. U namjeri da
zaštiti posjede sklopio 1530. mir s turskim zapovjednikom
u Livnu Muratom. Prema tvrdnjama njegovih sinova Jurja
i Petra u pismu I. Katzianeru 1531. poginuo je u sukobu s
opatom opatije Kostanjevica. – God. 1523. I. i Gašpar Ko-
basiæ dali su postaviti nadgrobni spomenik s latinskim
natpisom za sebe i potomke u crkvi sv. Antuna u Bihaæu
(danas damija Fetija).
LIT.: R. Lopašiæ: Bihaæ i Bihaæka krajina. Zagreb 1890,
125-128. – I. Devèiæ: Hrvatski plemiæ Ivan Kobasiæ. Prosvje-
ta, 9(1901) str. 671-674. – L. Thallóczy-A. Hodinka: A. Hor-
vát Véghelyek Oklevéltára, 1. Budapest 1903. - F. Šišiæ: Hr-
vatski saborski spisi, 1-2. Zagreb 1912-1915. - V. Klaiæ:
Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. Zagreb 1917. -
E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1. Zagreb 1916. – V.
Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 387, 392-393; 5.
Zagreb 19732, 85. - M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana
Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa. Zagreb 1995.

KORJENIÆ–NEORIÆ (Corienich-Neorich; Koreniæ- Grof Juraj Zrinski, hrvatski ban (1622.-1626.)

Neoriæ; Corrienich; Nehoriæ; Neborich), tobonja ple-
miæka obitelj iz Bosne i Huma u XIII-XVI. st. Grbovnik Kor-
upi mina u zaleðu Trogira i selom Neoriæ kraj Muæa.
jeniæ-Neoriæ iz 1595. navodi je kao plemiæku obitelj "Ilir-
God. 1270. u svezi s obiteljskom parnicom u Trogiru spo-
skoga carstva" srpske dinastije Nemanjiæa. Slièno tome,
minje se uz druge pripadnike obitelji Koran Neoriæ što bi
rodoslovlje slanskoga upnika Krstofora Korjeniæa s kraja
moglo ukazivati na osobu po kojoj je ogranak obitelji Ne-
XVI. i poèetka XVII. st. opisuje obitelj Korjeniæ kao potom-
oriæ dobio ime. – Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ èuva se u Arhi-
ke "bana" Milata Nehoriæa i pripisuje im kao posjed Klo-
vu HAZU, a fototipsko izdanje rukopisa objavljeno je u
buk kraj Trebinja povezujuæi ih s oblinjim selom Korjeni-
cijelosti u knjizi Ive Banca Grbovi biljezi identiteta.
æi. Predpostavlja se da je autor, suator ili naruèitelj grbov-
LIT.: M. Puciæ: Spomenici srbski od 1395. do 1423. Be-
nika Korjeniæ-Neoriæ, najstarijega prijepisa izgubljenoga
ograd 1858, 23, 114. – E. Fermendin: Acta Bosnae. Za-
heraldièkoga priruènika P. Ohmuèeviæa, osoba (ili osobe)
greb 1892, 560-561. - N. Štuk: Rodovno stablo popa Kr-
koja se smatrala pripadnikom ove obitelji te da je rodo-
stofora Korjeniæa. Prava Crvena Hrvatska, 7(1911) 18. II.,
slovlje Krstofora Korjeniæa dobrim dijelom zasnovano na
str. 1-2. – A. Vuèetiæ: Dva uverenja Dubrovaèke Republike
podatcima iz grbovnika. Na osnovu grbovnika Korjeniæ-
o knjizi Stanislava Rupèiæa. Prilozi za knjievnost, 8(1928)
Neoriæ nastalo je više prepravljenih prijepisa meðu kojima
str. 157-159. - A. Solovjev: Postanak ilirske heraldike i po-
se istièe Fojnièki grbovnik. Postoji suglasnost da je dobar
rodica Ohmuèeviæ. Glasnik skopskog nauènog društva
dio podataka koji potjeèu iz Ohmuèeviæeva priruènika iz-
(Skopje), 1933, knj. 12., str. 87-88, 96-99. – V. Duišin:
mišljen radi svojatanja plemiækoga statusa. U djelu Razgo-
Ilirski grbovnik Rubèiæa ili Korjeniæ-Neoriæa. Glasnik heral-
vori ugodni A. Kaèiæ Miošiæ spominje "bana od Muæa Ne-
dike, 2(1938)3-4, str.3-8; 5-8, str. 16-20. - M. Barada:
oriæa" u svezi dogaðaja u Bosni sredinom XV. st. Popis
Trogirski spomenici, 1/1. Zagreb 1948, 116. – A. Kaèiæ Mi-
srednjovjekovnih bosanskih plemiækih obitelji franjevca J.
ošiæ: Razgovori ugodni naroda slovinskoga. Zagreb 1988,
Jeleniæa, koji je nastao u drugoj polovici XVIII. st. biljei
27. - I. Banac: Grbovi biljezi identiteta. Zagreb 1991, 13-
odvojeno obitelji Korjeniæ i Neoriæ. Jedina poblie poznata
14, 133-316. - K. Kuiæ: Migracije zagorskih obitelji nave-
osoba s prezimenom Korjeniæ s podruèja srednjovjekovne
denih u grbovniku Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. godine. Rado-
Bosne, spomenuta u izvorima nastalim prije XVI. st., je
vi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39(1997)
Bogèin (Borèin) koji je zabiljeen 1399. kao poèinitelj be-
str. 193-198. – D. Lovrenoviæ: Fojnièki grbovnik, ilirska he-
zakonja u pritubi nikšiækih Vlaha Dubrovaèkoj Republici i
raldika i bosansko srednjovjekovlje. Bosna Franciscana,
1412. kao èovjek u slubi S. Hraniæa. Prema mišljenju Kre-
12(2004) 21, str. 192-193.
šimira Kuiæa humsku obitelj Korjeniæ-Neoriæ bi se moglo
povezati s obitelji Neoriæ koja se spominje u XIII-XIV. st. u Priredio: Dino Mujadeviæ

BEHAR 83-84 43
 PRIÈE

Prièe iz èarobne torbe

Prije moga roðenja moji roditelji proivješe prve med-
ne godine svoga braka u poslijeratnoj Bosni. Otac je tamo
bio premješten po zadatku saveznog saniteta zbog iskor-
jenjivanja nekih teških i okorjelih zaraznih bolesti. Tu mo-
ji roditelji upoznaše svu umiljatost behara, bogatstvo bo-
sanskih šljivika, tajnovitost enskih odaja, umješnost pe-
èenja kahve, neodoljivu privlaènost ibrièiæa, sahanèiæa,
ðezvi i æilima. Iako zaèeta u pitomoj bosanskoj kasabi, ro-
ðena sam u Bjelovaru. Otac me volio svom svojom ljubavi
“èovjeka koji pjeva poslije rata”. Dobio me na dar, u ka-
snoj muškaraèkoj dobi, kada više nije imao nikoga niti što
izgubiti i zato bijah njegova najveæa radost - njegova Do-
rotea. Èim sam poèela trèkarati postadoh mu najbolji pri-
jatelj. urio se da razvije moj razum i zato me zasipao sli-
kovnicama, u koje sam ja docrtavala svoje prièe. Jednoga
dana u moj dom stigla je nova knjiga, bile su to “Šaljive
arapske pripovijetke i basne” . Èitali su mi ih roditelji, jer
sama još nisam znala èitati. Bile su pune nekih dotad ne-
poznatih rijeèi, ali je njihov zvuk stvarao u meni dodatne
poetske slike: modri haremi, leteæe damije, karavani de-
va, èizme od crvenog safijana… Najdraa prièa bijaše mi
“Èarobna torba” kojoj sam se divila jer je bila tako mala,
a u nju toliko toga stane. Potaknuta prièom “Ebukasim
Tumburove papuèe”, ispjevala sam pjesmicu koju sam
stalno pjevala. Kada sam odrasla i sama rodila i odgajala
djecu, èitala sam im istu tu dragocjenu knjigu te su ona
zajedno samnom ponovno prolazila putovima mog dje-
tinjstva. Pomno sam pratila njihovo udivljenje ponad mo-
je dragocjene knjige prièa. U ratu sam, kao i moj otac, iz-
gubila mnogo, izmeðu ostaloga i tu knjigu koja je bila
topografija mog djetinjstva, no, ivot ide dalje. Od rata je
prošlo podosta godina, i … jednoga dana na buvljaku,
meðu tunim stvarima koje trae nove vlasnike, pronašla
me ponovno moja draga knjiga. Bila je gotovo nova. Od-
mah sam poèela crtati po motivima prièa. Tehnika je bila
filigranska uz lavirani tuš. Crtajuæi omiljele motive, znala
sam da je to u spomen na moje sretno djetinjstvo i na lik
moga oca koji mi je u ivotu zaista mnogo dao, a izmeðu
ostaloga i èudesnu ljepotu, ali mudrost ovih prièa. Bila bih
sretna kada bi i generacije koje dolaze mogle neprestano
piti s istog izvora.
Melita Kraus

MELITA KRAUS, roðena je 1954. u Bjelovaru. Diplomirani je politolog i radi kao profesor etike u srednjoj
školi. Slikanjem se bavi od djetinjstva, ali je izlagati poèela 1991. godine. Sudjelovala je na više od stoti-
njak grupnih i samostalnih izlobi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njen likovni svijet uronjen je u snoviti uni-
verzum koji je još nabijen i bogatom koloritnom izraajnošæu. Ponekad na tragu ekspresionista, ali s
velikim uvaavanjem svijeta, prirode i èovjeka koje s podjednakom estinom osjeæa u sebi, odnosno u
svojoj neposrednoj blizini. Rezultat njena dugogodišnjeg rada jest osobita èuvstvena gesta koja poziva
na razumijevanje. U posljednjih nekoliko godina osim slikarstvom bavi se pisanjem i ilustriranjem knjiga
za djecu. Do sada je objavila nekoliko autorskih slikovnica od kojih su neke prevedene na engleski jezik.
Od 2004. èlan je Hrvatskog društva knjievnika za djecu i mlade.

IZBOR NAJVANIJIH SAMOSTALNIH I SKUPNIH IZLOABA

1995. Nagold, Njemaèka (samostalna izloba)
1996. Zagreb, MMC Studenskog centra, Dungla (performance i izloba)
1998. Zagreb, Galerija idovske opæine Zagreb “Milan i Ivo Steiner”, Lica Maye
1998. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri
2000. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri 2
2000. Zagreb, MGC Galerija Kloviæevi dvori, Izloba idovskih slikara “San i krik”
2002. Zagreb, Outsider galerija Delfinis, "Itaka, Sirene, Ljubavnici"; Poega, Galerija Hajdareviæ
2003. Nizozemska, Rotterdam, Meðunarodna izloba slika
2003./2004. Francuska, Saint – Yrieix, Gradska vijeænica, Meðunarodna izloba u èast poštara Chevala: "Poštar i pismo"
2005. Francuska, Villard de Lans, Meðunarodna izloba slika
2006. Zagreb, Galerija Ivan i Milan Steiner
2006. Hvar, Bejahad

IZBOR PUBLIKACIJA
2003. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Prièa o maloj gusjenici Lahorki" i "Ovèica Agneza"
2003. Zagreb, Nova knjiga Rast, Ilustracije za knjigu "Što bi ljubav uèinila" na temu Andersenovih bajki
2004. Bjelovar, N design, Autorska knjiga "Prema plavoj ptici Mauricea Maeterlincka"
2005. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Èiji je medo?" i "Prièe o razmaenoj ptièici"
2005. Šibenik, Meðunarodni djeèji festival
2007. biblioteka djeèje slovo, autorske slikovnice “èarobnica” i “kolaè prijateljstva”

44 BEHAR 83-84

Arapske šaljive pripovijetke i basne
S arapskog preveo: Besim Korkut
ÈAROBNA TORBA
Halifa Harunur Rešid bijaše jedne noæi nešto uznemi-
ren. On pozva svoga vezira Dafera i, kad mu ovaj doðe,
reèe mu:
– O, Dafere, ja sam noæas veoma uznemiren, palo mi
je nešto na dušu, pa hoæu da uèiniš nešto što bi me razve-
selilo i oraspoloilo.
– Gospodaru pravovjernih, – odgovori mu vezir – ja
imam jednog prijatelja, ime mu je Alija Perzijanac, on zna
svakojake pripovijetke i vesele dosjetke, koje raduju dušu
i odgone sa srca tugu.
– Dovedi mi ga! - naredi halifa
– Drage volje – odgovori mu vezir Dafer - i odmah
iziðe od halife da potrai Aliju Perzijanca. Vezir posla ne-
kog èovjeka po Aliju, pa kad ovaj doðe, reèe mu: - Zove te
gospodar pravovjernih.
– Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija.
Alija Perzijanac se onda uputi halifi sa vezirom Dafe-
rom i kad stane pred njega, halifa mu dozvoli da sjedne,
pa on sjede.
– O, Alija, - reèe mu halifa – meni, evo, noæas nešto mori
dušu, a èuo sam da ti znaš svakojake prièe i dosjetke, pa hoæu
da mi isprièaš nešto što æe mi odagnati tugu i razbiti brigu.
– Gospodaru pravovjernih, - reèe mu Alija – da li voliš
više da ti isprièam nešto što sam vidio svojim oèima ili
nešto što sam èuo svojim ušima?
– Pripovijedaj o onome što si vidio – reèe mu halifa.
– Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija, i poèe
pripovijedati: – Znaj, gospodaru pravovjernih, da sam jedne
godine pošao na put iz svog rodnog mjesta, a to je Bagdad.
Sa mnom je bio i jedan rob koji mi je nosio jednu lijepu konu
torbu. Putujuæi tako, stigosmo u jedan grad. I dok sam ja u
tom gradu prodavao i kupovao, najednom navali na me je-
dan Kurd, èovjek zulumæar i nevaljalac, pa mi ote onu torbu.
– Ovo je moja torba i sve što je u njoj moje je! - viknu
onaj Kurd.
– Aman, braæo, spaste me iz šaka najgrešnijeg silnika!
– povikah prisutnim ljudima.
– Idite vas dvojica kadiji i pristanite kako vam on pre-
sudi! – rekoše svi prisutni.
Nas dvojica poðosmo onda kadiji da nam o presudi.
Kada uðosmo kadiji i stadosmo pred nj, on nas upita: -
Zašto ste došli, i zbog èega hoæete da vam se sudi?
– Nas dvojica smo parnièari i došli smo tebi da nam
sudiš. Kako god ti presudiš, mi æemo se zadovoljiti – od-
govorih mu ja.
– Koji je od vas dvojice tuilac? – upita kadija. Onaj
Kurd stupi naprijed i reèe:
– Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju!
Ova torba je moja, i sve što u njoj ima moje je. Bila mi se
zagubila i naðoh je, evo, u ovog èovjeka.
BEHAR 83-84
PRIÈE
Ilustrirala: Melita Kraus
– A kada ti je nestala? – upita ga kadija.
– Juèe, i zato nisam mogao svu noæ oka da sklopim –
odgovori mu onaj Kurd.
– Ako ti tu torbu poznaješ, opiši mi što sve u njoj ima!
– reèe mu kadija.
– U mojoj torbi ima: Rubac, dvije pozlaæene èaše i dva
srebrna svijeænjaka, nalaze se još dva šatora, dva poslu-
avnika, dvije kašike, jedan jastuk, dva dušeka, dva ibrika,
jedna sinija, dva leðena, jedan lonac i dvije torbe, jedna
maèka, dvije kuje, jedan jastuk i dva šilteta, jedan ogrtaè i
dva æuruka, jedna krava i dva teleta, jedna koza i dva jare-
ta, jedna ovca i dva jagnjeta, jedna bivolica i dva vola,
jedna lavica i dva lava, jedna maèka i dvije lisice, jedna
stolica i dva kreveta, jedna streha i dvije klupe, jedna ku-
hinja s dvoje vrata i jedna grupa Kurda – svi æe oni posvje-
doèiti da je ova torba moja – završi onaj Kurd.
- A šta ti veliš, èovjeèe? – upita onda kadija mene.
Ja onda pristupih kadiji, a onaj me Kurd bijaše zbunio
svojim laima, pa rekoh: - Neka Allah uèini moænim našeg
gospodara kadiju! U ovoj mojoj torbi ima samo jedna ku-
æica sklona padu i druga bez vrata, jedna koliba za pse,
jedan mekteb za djecu, mladiæi koji se kockaju; još se na-
laze šatori i šatorska uad, gradovi Basra i Bagdad, kova-
èeva peæ, mrea i ribar, štap i klinovi, djevojèice i mladiæi,
i hiljadu nevaljalaca – svi æe mi posvjedoèiti da je ova tor-
ba moja
– Kada onaj Kurd sasluša ove moje rijeèi, poène plaka-
ti i rasno ridati, a onda reèe:
– Gospodaru naš, kadija, ova moja torba je poznata i
zna se šta sve u njoj ima. U ovoj mojoj torbi ima gradova
i tvrðava, dralova i lavova, ljudi koji igraju šaha; nalazi se
u njoj jedna kobila i dva drebeta, jedan drijebac i dva
konja, dva koplja veoma duga, i jedan tigar i dva zeca,
jedan grad i dva sela, jedan slijepac i dvojica što vide, je-
dan æoro i dva uzeta, jedan pop i dva ðakona, jedan epi-
skop i dva kaluðera, jedan kadija i dva svjedoka koji æe
posvjedoèiti da je ova torba moja.
– Šta ti veliš Alija? – upita onda kadija mene.
Ja onda priðoh kadiji, a bijah se, gospodaru pravovjer-
nih, silno razljutio, pa rekoh:
– Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! U
ovoj mojoj torbi ima oklopša i sabalja, magaza u kojima
stoji oruje, hiljadu ovnova koji se bodu; u njoj ima ispasi-
šta za stoku, hiljadu pasa koji laju, perivoja, vinograda i
cvjetova raznih, dinja smokava i jabuka, slika i utvara, bo-
ca i èaša, svadba, nevjesta i pjevaèice, huke i halabuke,
prostranih krajeva i pitome braæe, ljupkih drugova sa sa-
bljama i kopljima, lukovima i strijelama, prijatelja i drugo-
va, zatvora za zloèince, drugova za pijanke, tambura, svi-
rala i zastava, djece i djevojèica, gizdavih nevjesta i djevo-
jaka pjevaèica, pet Crnkinja, tri Induskinje, èetiri Medinke,
dvadeset Grkinja, pedeset Turkinja, sedamdeset Perzijan-
45
 PRIÈE
ki, osamdeset Kurtkinja, devedeset Ðurðijanki; u njoj se
nalaze još rijeke Tigris i Eufrat, jedna ribarska mrea, trud
i kresivo, majdani i staje, damije i hamami, jedan zidar i
jedan stolar, daska i ekser, jedan Crnac sa sviralom, èauš i
konjušar, naselja i gradovi, stotinu hiljada dukata, dvade-
set sanduka punih platna, pedeset magaza za ostavu i
dvor cara Enuširvana, i u toj torbi ima, neka Allah podari
dug ivot našem gospodaru kadiji, oklopa i hiljadu brita-
va kojima æu obrijati kadiji bradu ako me kazni i ako pre-
sudi da ova torba nije moja.
Saslušavši kadija ove moje rijeèi zbuni se, ali ipak reèe:
– Ja smatram da ste vas obojica nevaljalci i bezbonici,
vi se titrate sudijama i kadijama, ništa vas se ne tièe što
æete biti rueni. Niti su pripovjedaèi ispripovijedali niti slu-
šaoci èuli išta èudnije od onoga što vi isprièaste. Dosad
nitko ne reèe tako nešto slièno! To niti je bilo niti moe
biti. Tako mi Allaha, da je ta vaša torba prostrana koliko
ima od Indije do Arabije i od Sudana pa do Azerbejðana
u nju ne bi moglo stati ono što ste vas dvojica naveli, niti
se tome moe povjerovati! Zar je ova torba more èije se
dno ne moe dokuèiti, ili je ona sudnji dan gdje æe se naæi
i dobri i zli?
Kadija onda naredi da se torba otvori, pa kad je otvori-
še, u torbi je bio samo komad hljeba, jedan limun, komad
sira i nekoliko maslina. Ja onda bacih torbu pred onog Kur-
da i odoh – završi svoju pripovijetku Alija Perzijanac.
Saslušavši ovu pripovijetku, halifa Harunur-Rešid pra-
snu u smijeh, a onda bogato nagradi Aliju Perzijanca.
EBU KASIM TUMBUROVE PAPUÈE
Prièa se da je davno ivio u Bagdadu jedan èovjek po
imenu Ebu Kasim Tumbur. Imao je papuèe koje je nosio
punih sedam godina. Kad god bi mu se na nekom mjestu
papuèe poderale, on bi tu stavio zakrpu, pa papuèe po-
staše veoma teške. Svijet mu se zbog papuèa rugao i one,
vremenom, uðoše u poslovicu.
Jednog dana uðe, sluèajno. Ebu Kasim u èaršiju gdje se
staklo prodaje. Tu ga srete jedan preprodavac, pa mu reèe:
– O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, stigao jedan tr-
govac iz Halepa i donio tovar pozlaæenih staklenki. Roba,
nekako, nema proðe, pa bi dobro bilo da kupiš staklenke.
Moeš ih kupiti u pola cijene. Ja æu ti ih kasnije preproda-
ti, pa æeš zaraditi dvostruke pare. Ebu kasim onda ode
onom trgovcu iz Halepa i kupi staklenke za šezdeset du-
kata. Domalo uðe Ebu Kasim u èaršiju gdje se prodaju
razni mirisi. Tu ga sluèajno srete jedan drugi preprodavac,
pa mu reèe:
– O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, došao jedan trgo-
vac iz grada Nisibina i donio izvrsne mirisave ruine vodi-
ce. Èovjeku se uri, hoæe da dalje putuje, ti bi mogao ku-
piti pojeftino ruinu vodicu. Ja æu ti je za vrlo kratko vrije-
me preprodati, zaradiæeš dvostruke pare.
Ebu Kasim onda ode i kupi tu ruinu vodicu takoðe za
šezdeset dukata i natoèi njome one pozlaèene staklenke
koje je maloprije kupio. Zatim ode kuæi i pune staklenke
poreða po rafu uvrh sobe. Do nekoliko dana ode Ebu Ka-
sim u hamam da se okupa. Sjedeæi tako u hamamu, priðe
mu jedan njegov prijatelj i reèe mu:
46
– Vala bi mi bilo drago, o, Ebu Kasime, da ove svoje
papuèe veæ jedanput promijeniš. Strašno su rune, izgubi-
le su svaki oblik, a ti si Bogu hvala, bogat èovjek.
– Imaš pravo, - odgovori mu Ebu Kasim – baš æu ih
promijeniti.
Kada se Ebu Kasim okupa i obuèe, i kada htjede da
obuèe svoje papuèe, on ugleda pored njih druge nove pa-
puèe. Pomisli da mu je onaj prijatelj, kojega je poznavao
kao dareljiva èovjeka, kupio te nove papuèe pa ih lijepo
obuèe i ode svojoj kuæi. Ali, na njegovo nesreæu, te nove
papuèe bijahu kadijine, koji je taj isti dan bio u hamamu i
ostavio ih tu dok se okupa. Èim se kadija okupa i iziðe, on
potrai svoje papuèe, ali ne našavši ih, reèe:
– Prijatelji, zamislite, neko obukao moje papuèe, a
mjesto njih nije ostavio neke druge!
Ljudi poustajaše da potrae kadijine papuèe, ali naðo-
še samo Ebu Kasimove, i odmah i poznadoše, jer su veæ
bile ušle u prièu. Kadija se razljuti, pa posla svoje sluge,
koji provališe u Ebu Kasimovu kuæu i tu naðoše kadijine
papuèe. Kadija onda naredi da se Ebu Kasim dovede. Naj-
prije mu oduze svoje papuèe, pa ga onda izmlati i neko
vrijeme zatvori. Pa kad ga još i novèano kazni, tek ga tada
pusti iz zatvora. Èim Ebu Kasim iziðe iz zatvora, odmah
uzme svoje papuèe pa onako kivan na njih, ode dio rijeke
Tigrisa pa ih baci u vodu. Papuèe odmah potonuše. Krat-
ko vrijeme poslije toga doðe na to mjesto jedan ribar i
baci svoju mreu. Kada izvuèe mreu, ugleda u njoj papu-
èe. Pogleda ih bolje, pa ih poznade i reèe:
– Ah, ovo su papuèe Ebu Kasima Tumbura! Sigurno su
mu spale u rijeku.
Ribar onda uze papuèe pa ih odnese Ebu Kasimu, ali
njega ne naðe kod kuæe. On obiðe oko kuæe i na njenu
proèelju primijeti jedan otvoren prozor. Odmah uze pa-
puèe i ubaci ih kroz prozor. Papuèe, onako mokre, padoše
upravo na raf na kojem je Ebu Kasim bio poreðao one
pozlaæene staklenke napunjene ruinom vodicom. Sta-
klenke popadoše na tle i porazbijaše se, a ruina vodica se
sva proli. Doskora se Ebu Kasim vrati kuæi, ali imade što da
vidi: sve staklenke porazbijane, a ruina vodica prolivena.
Kada ugleda tu i svoje papuèe, odmah shvati što je bilo,
pa se poèe po licu udarati i kukati, govoreæi:
– Oh, proklete papuèe, u crno me zaviše i do prosjaè-
kog štapa dotjeraše!
Odmah odluèi da se riješi papuèa po svaku cijenu. Èim
pade noæ, on poèe u jednom uglu kuæe kopati rupu da
papuèe tu zakopa i da ih se tako riješi. Njegovi susjedi to
èuše, pa pomisliše da to neko hoæe da provali u njihovu
kuæu. Stvar odmah prijaviše upravniku policije, i onb nare-
di da mu dovedu Ebu Kasima.
– A ti si pokušao da provališ u kuæu svojih susjeda, ha?
– dreknu na njeg upravnik policije, pa ga, i ne saslušavši
ga, strpa u zatvor., i ne pusti ga dok od njega ne naplati
novèanu kaznu.
Ebu Kasim iziðe iz zatvora i ode kuæi, silno ozlojeðen
zbog svojih papuèa. Da bi ih se ipak nekako riješio, on ih
uze, odnese u han i baci ih u nunik. Ali, na njegovu nesre-
æu, papuèe onako glomazne, zaèepiše kanal nunika, pa se
neèist izli. Odmah se poèe širiti smrad, i svijet se uznemiri.
Uskoro otkopaše kanal da vide zbog èega se nunik zaèe-
BEHAR 83-84

pio. Tragajuæi tako nabasaše na jedne papuèe koje su bile
zaèepile kanal. Malo ih bolje pogledaše, kad to papuèe Ebu
Kasima Tumbura. Odmah ih odnesoše upravniku grada i
kazaše mu šta se dogodilo. Upravnik grada posla po Ebu
Kasima, pa kad ovaj doðe, strašno ga izgrdi, rekavši mu:
– Moraš popraviti sve troškove da se popravi nunik!
Ebu Kasim nemade kud veæ plati troškove oko poprav-
ka nunika. Upravnik grada ga onda pusti iz zatvora, ali
naplati od njega još i novèanu kaznu u visini troškova po-
pravka nunika. Ebu Kasim iziðe iz zatvora noseæi svoje
papuèe na koje je bio silno ljut.
– Allaha mi, nikad se više neæu odvajati od ovih papu-
èa! – uzviknu Ebu Kasim
Zatim papuèe dobro opra, pa ih stavi na strehu svoje
kuæe da se osuše. Uskoro jedan maèak opazi papuèe, pa
misleæi da je to nekakva lešina, poèe ih vucarati po krovu.
Vukuæi ih tako, prenese ih i na krov susjedne kuæe. Ali mu
se papuèe izmakoše i padoše na glavu jednog èovjeka, ko-
ga dobro ozlijediše. Svijet poèe traiti vidi šta je to palo na
glavu ozlijeðenoga èovjeka, kad tamo, a to papuèe Ebu
Kasimove. Stvar prijaviše upravniku policije, koji odmah
odredi da Ebu Kasim mora platiti sve troškove oko lijeèenja
ozlijeðenog èovjeka. Kada Ebu Kasim plati i te teroškove,
ne ostade mu više ni prebijene pare. On onda, sav oèajan,
uzme svoje papuèe i odnese ih kadiji, pa mu reèe:
– Aman, aman, svijetli kadija, molim te da mi izdaš
potvrdu da ove papuèe nisu moje i da ja više s njima ne-
mam nikakve veze! Isto te tako molim Isto te tako molim
BEHAR 83-84
PRIÈE
da u potvrdi navedeš da ja neæu odgovarati za štetu koju
ove papuèe poèine. Rekavši ovo, Ebu Kasim onda isprièa
kadiji šta je sve doivio s tim papuèama i kakvu su mu
štetu prièinile.
– Dobro, dobro, o Ebu Kasime, - reèe mu kadija smijuæi
se – ti hajde, a papuèe ostavi ovdje, ništa se više ne brini.
GLUPAK I PREPREDENJAK
Išao nekakav glupak i vodio za ular svoga magarca vu-
kuæi ga za sobom. Ugledaše ga dva prepredenjaka, pa je-
dan od njih reèe svome drugu:
– Evo, da se opkladimo da æu uzeti magarca od onog
èovjeka.
– A kako æeš ga uzeti? – upita ga drug.
– Hajde za mnom, pa æu ti pokazati – reèe mu drug, i
ovaj poðe za njim.
Onaj prepredenjak priðe magarcu, skide mu ular s gla-
ve, dade magarca svome drugu, a ular nataèe sebi na gla-
vu i iðaše za onim glupakom sve dok se ne uvjeri da mu
se drug udaljio s magarcem, a onda zastade. Glupak po-
vuèe za ular, ali se prepredenjak ne pomaèe. Glupak se
onda okrenu i ugleda ular na glavi nekakva èovjeka.
– Ko si ti? – upita ga glupak.
– Ja sam tvoj magarac, i moj je sluèaj veoma èudnovat
– odgovori mu onaj prepredenjak. – Jednog dana doðoh
kuæi pijan, a moja mi stara majka, koja je bila veoma dobra,
tada reèe: “Proði se sinko piæa i pokaj se”. Ja onako pijan
uzeh štap i udarih je njime i majka me prokle, a Allah pre-
tvori u magarca, i tako dopadoh tvojih šaka. Sve ovo vrije-
me bio sam kod tebe, ali, eto, danas padoh na um svojoj
majci, i ona se smilova na me, blagosiljajuæi me, pa me
Allah pretvori ponovo u èovjeka kao što sam i prije bio.
– Uh, moj brate, oprosti mi, tako ti velikog Allaha, što
sam te tovario i jahao – reèe onaj glupak prepredenjaku i
pusti ga.
Prepredenjak se onda vrati svom drugu, a vlasnik ma-
garca ode svojoj kuæi, utuèen i tuan.
– Šta te to snašlo, i gdje ti je magarac? – upita ga ena.
– Ti i ne slutiš ko je bio naš magarac, ja æu ti, evo, ka-
zati – reèe joj èovjek, i isprièao joj sve.
– Kuku nama, koliko smo vremena jahali i tovarili èovje-
ka! – uzviknu ena, pa odmah podijeli milostinju sirotinji i
zamoli Allaha da im oprosti. Neko vrijeme glupak ostade
kod kuæe ne radeæi ništa, pa mu ena jednog dana reèe:
– Dokle æeš ti sjediti u kuæi tako besposlen? Hajde u
èaršiju i sebi kupi magarca, pa radi.
Èovjek nemade kud nego ode u èaršiju da kupi magar-
ca. Kada je došao tamo, on opazi kako neko njegovog
magarca prodaje. Odmah priðe magarcu i šapnu mu na
uho:
– Teško tebi nesreænièe, sigurno si se opet napio i istu-
kao svoju majku. Samo te ja, Allaha mi, neæu više kupiti!
DVA GLUPAKA
Putovala dva glupaka istim putem.
– Hajde, poeli, šta najviše voliš, tako æe nam vrijeme
bre proæi – predloi jedan glupak drugome.
47
 PRIÈE
– Ja bih najviše volio da mi Allah da veliko stado ovaca,
pa da se koristim njegovim mlijekom, vunom i mesom –
odgovori mu drugi glupak.
– A ja bih opet najviše volio èopor vukova pa da ih
pustim meðu tvoje ovce da ih potamane do posljednje –
reèe prvi glupak.
– Teško tebi, - viknu drugi glupak – zar moeš tako
nešto poeljeti svome suputniku?
Zatim se poèeše prepirati i svaðati, dok se na koncu i
ne potukoše.
– Nek nam bude sudija ko prvi naiðe ovim putem –
predloi, sav isprebijan, prvi glupak.
– Pristajem – odgovori mu drugi glupak, takoðer do-
bro premlaæen.
Uskoro se pomoli jedan starac koji je gonio pred so-
bom magarca na kog su bila natovarena dva mijeha me-
da. Njih dvojica mu isprièaše zbog èega su se posvadili i
potukli i zamoliše ga da im presudi. Starac onda odriješi
grliæe mjehova i pusti da se iz njih iscijedi sav med na ze-
mlju, pa im reèe:
– Dabogda, evo, ovako kao ovaj med, tekla moja krv
ako vi obojica niste budale!
KADIJA I HADIJA
Stigne nekakav putnik, koji je bio pošao na hadiluk, u
jedan grad i otsjedne kod jednog svog prijatelja. Kada se
lijepo odmori i htjede da poðe dalje, putnik reèe svom
48
prijatelju kako ima dukata i dragog kamenja koje bi rado
ostavio kod povjerljiva i èestita èovjeka da mu ih prièuva
dok se on ne vrati. Èuvši to, njegovu prijatelju bijaše za-
zorno da mu kae: “Ostavi dukate i drago kamenje kod
mene”, da ne bi pomislio kako je bacio oko na njegove
dragocjenosti, veæ mu savjetova da ih ostavi kod kadije.
Putnik ga posluša, ponese dukate i drago kamenje kadiji i
reèe mu:
– Ja sam stranac i pošao sam na hadiluk. Imam toliko
i toliko dukata i dragog kamenja, bilo bi mi milo da ih
predam našem gospodaru kadiji da ih uèuva dok se ja ne
vratim s hadiluka, pa æu ih onda uzeti.
– Dobro, dobro – odgovori mu kadija. –Evo uzmi ovaj
kljuè, otkljuèaj eno onaj sanduk, pa metni te dukate i dra-
go kamenje u nj, i dobro zakljuèaj sanduk. Putnik onda
uradi sve onako kako mu kadija reèe, pa mu predade kljuè
od sanduka, pozdravi se s njim i ode. Kada putnik obavi
had i vrati se, on ode kadiji da zatrai pohranjene drago-
cjenosti.
– Ja te ne poznajem – odgovori mu kadija – U mene
imaju mnoge pohranjene dragocjenosti, otkud ja znam
da si i ti nešto ostavio kod mene. Kadija ga onda poène
uvjeravati da od njega nije ništa primio, pa se hadija ne-
svršena posla vrati onom svom prijatelju, reèe mu šta je i
kako bilo, i prigovori mu što je savjetovao da ostavi dra-
gocjenosti kod kadije. Prijatelj ga odmah odvede jednom
emiru, kojega je veoma cijenio i sami sultan, pa mu kaza
šta se desilo hadiji. Emir im obeæa da æe im se naæi pri
ruci.
– Ja æu otiæi sutra kadiji i razgovaraæu s njim o nekim
njegovim stvarima, a ti æeš – reèe emir prevarenom hadi-
ji – uæi i zatraiti svoje dragocjenosti od njega.
Sutradan emir ode kadiji i sjedne pored njega. Kadija
ga doèeka s poštovanjem i kako to prilièi njegovu ugledu,
pa mu onda reèe:
– Sigurno je posrijedi neko dobro djelo kada si nas po-
èastio svojom posjetom.
– Jest, dobro – odgovori mu emir.
– A šta je posrijedi? – upita ga kadija.
– Sinoæ me nešto pozva sultan i ja mu odoh. Kad se
skup rasu i svijet raziðe, htjedoh i ja da odem, ali mi sul-
tan naredi da prièekam. Èim ostadosmo sami, sultan mi
reèe u povjerenju kako eli da iduæe godine ide na hadi-
luk i kako hoæe da svoju dravu da nekome na upravlja-
nje, u koga se moe pouzdati, dok se on sa sreæom ne
vrati. Sultan onda mene upita za savjet, i ja mu savjetovah
da bi bilo najbolje da preda dravu na upravljanje tebi
zato što je svakom dobro poznato koliko si ti povjerljiv,
èestit i iskren, a da je ne povjerava nekom velikodostojan-
stveniku koji bi se mogao odmetnuti od sultana i tako
izazvati nerede, i tome slièno. Sultanu se dopalo ovo mo-
je mišljenje, zato je odluèio da sazove divan i da uradi ono
što sam mu savjetovao. Kadija se silno obradova tome i
zahvali emiru. Uto izbi i onaj hadija, koji nenadano i sta-
de pred kadiju te mu reèe:
– Gospodaru naš, kadija, ja imam jednu pohranjenu
stvar kod tebe; ona je takva i takva, a predao sam ti je
tada i tada. Hadija i ne završi svoje rijeèi, a kadija mu
reèe:
BEHAR 83-84

– Jest, jest, dijete moje, pao si ti meni na um noæas kad
sam htio leæi, sjeæam se ja tebe, a sjeæam se i tvoje pohra-
njene stvari. Evo ti kljuè pa uzmi svoje dragocjenosti. Had-
ija uze svoje stvari, pozdravi se s kadijom i emirom i ode.
Odmah za njim napustio je i emir kadiju. Kada proðe
odreðeni dan za sazivanje divana, kadija ode onom emiru
i upita ga šta to sultan još ništa ne uèini.
– E, moj kadija, - odgovori mu emir – mi uspjesmo da
izmamimo iz tvojih šaka pohranjene dragocjenosti onog
hadije, tuðinca, tek pošto ti obeæasmo da æeš upravljati
èitavom dravom. Ako mi damo dravu tebi na upravlja-
nje, kako æemo ti je uzeti iz šaka. Kadija vidje da je posri-
jedi bilo lukavstvo te se vrati kuæi kratkih rukava.
ZEÈICA I LAVICA
Jedanput proðe zeèica pored lavice, pa joj reèe:
Ja svake godine okotim mnogo mladunèadi, a ti za i-
vota samo jedno, ili najviše, dvoje.
Istinu veliš, - odgovori joj lavica - samo ja okotim – la-
va!
LAV I LISICA
Bio jedan lav, star i iznemogao. Nije mogao više da
lovi, pa naumi da se poslui varkom kako bi imao šta da
jede. Napravi se bolestan i lee u jednu duboku peæinu.
Koja god ga je zvijer posjetila u peæini, on ju je rastrgao i
pojeo.
Jednoga dana doðe mu lisica u posjetu, ali zastade na
ulazu peæine i odatle ga pozdravi i upita za zdravlje:
Kako si, gospodaru zvijeri?
Evo tako, slab sam još – odgovori joj stari lav. – A što
ne uðeš, lijo? – upita je lav.
Ama, ja sam htjela da uðem, gospodaru, ali ne daju mi
ovi tragovi stopa koje su ušle u peæinu, a ne vidim da su iz
nje izišle – odgovori mu lija.
PRIÈE
SLIJEPAC I ENA
Oeni se neki slijepac, pa mu ena prve braène noæi reèe:
Èovjeèe, da ti samo vidiš kako sam lijepa i bijela, ti bi
se zaèudio.
Da je tako kako ti veliš, ne bi tebe oni što vide ostavili
meni slijepom – odgovori joj mu.
NADMUDRENI PROSAC
Naiðe nekakav konjanik prosijede kose pored jedne e-
ne, i ona mu se silno dopade.
Jesi li udata? – upita je konjanik.
Nisam – odgovori mu ena.
A bi li pošla za me? – upita konjanik.
Bih, - odgovori mu ena – samo imam jednu manu, pa
mislim da ti se neæu zato dopasti.
A kakvu? – upita je konjanik.
Imam sijedih vlasi na glavi – odgovori mu ena.
Konjanik, ne rekavši ni rijeèi, zategnu uzde konju i poðe.
Kad se odmaèe nekoliko koraka, ena ga viknu i zamoli da
stane. Konjanik zastane, a ena skide povezaèu s glave, pa
joj se rasu kosa po pleæima, koja bijaše crna kao ugljen.
Allaha mi, nema mi još ni dvadeset godina, - reèe mu
ena – ali sam htjela da znaš da se i nama enama ne do-
pada kod muškaraca ono što se muškarcima ne dopada
kod nas.
Konjanik se onda postidje i ode.

MAÈKE I MAJMUNI
Jedanput dvije maèke ugrabiše komad sira pa ga od-
nesoše nekom majmunu da im ga podijeli. Majmun uze
sir i raspolovi ga tako da jedan dio bijaše veæi od drugoga,
a onda ta dva komada stavi na terezije. Kada onaj veæi
komad pretegnu, majmun odgrize komadiæ od njega, e-
leæi, toboe, da ga na taj naèin izjednaèi s onim manjim
komadom. Ali kako je majmun bio odgrizao od onog ve-
æeg komada sira više nego što je trebalo, sada pretegnu
onaj manji komad, pa on odgrize komadiæ sira od ovog
sada teeg komada. I tako nastavi odgrizati komadiæ po
komadiæ i mjeriti, dok se oba komada sira sasvim ne uma-
njiše. Kada maèke primijetiše da æe majmun, tako mjereæi
pojesti sav sir, rekoše mu:
Daj ti nama taj sir! Mi pristajemo da uzmemo po jedan
komad, onako kako si ti podijelio.
E, drage moje, - odgovori im majmun – ako ste vi za-
dovoljne ovakvim dijeljenjem, nije zadovoljna pravda – pa
nastavi da mjeri i odgriza komadiæ po komadiæ od teeg
dijela, dok ne pojede sav sir.

BEHAR 83-84 53
 PRIÈE
U LAI SU KRATKE NOGE
Bio jedan bogat trgovac i imao lijepu enu. ivjeli su
kao golub i golubica. Jednog dana reèe ena muu:
– Kad bi ti kupio jednog roba, ne bi nam više trebalo
da zovemo sad ovog sad onog; rob bi nam svršavao sve
poslove. Trgovac posluša enu, pa odmah ode u èaršiju
gdje se prodaje roblje. Kad doðe tamo, on èu kako telal
uzvikujuæi prodaje jednog mladog roba:
– Evo roba za toliko i toliko, samo ima jednu manu!
– Kakvu? – upita ga trgovac.
– Voli da slae, ali ne uvijek; slae samo jedanput u
godini, ali masno – odgovori mu telal.
– Nije to bogzna kakva mana – reèe trgovac telalu, pa
kupi roba i odvede ga kuæi.
Rob je slušao svoje nove gospodare èitavu godinu da-
na da ne moe biti bolje, pa njima i ne padoše na um
njegova mana. Ali kada se navrši godina, onaj rob, kad
njegov gospodar bijaše otišao u hamam, jednog dana sav
izvan sebe, doðe kuæi i zapomaga:
– Kuku mom gospodaru, jadna njegova mladost!
– Šta ti je bolan ne bio? – upita ga njegova gospodari-
ca kad ga vidje da plaèe.
– Udarila mazga moga gospodara i ostao je na mjestu
mrtav! - uzviknu rob kroz plaè, deruæi odijelo na sebi i
udarajuæi se po obrazima.
54
Kad trgovèeva djeca i ena èuše to, udariše u plaè i
vrisku, a rob ih ostavi, pa bre bolje ode u hamam plaèuæi
i kukajuæi.
– Šta ti je bolan, jadan ne bio? - upita ga trgovac kad
ga vidje onakvog.
– Srušila ti se kuæa i zatrpala sve tvoje, niko nije ostao
iv – odgovori mu kroz suze rob.
Trgovac poène kukati, pa se na-vrat-na-nos obuèe i
otrèa kuæi. Kad doðe tamo, on se obradova kad vidje da
mu kuæa stoji uspravno i da su mu ukuæani zdravi i èitavi.
– Zašto laeš? – dreknu na roba trgovac i htjede da ga
premlati, ali mu rob odgovori da ga je kupio pod manom
i da ima pravo da slae jedanput u godini.
Rob poslije toga, kao da se nije ništa dogodilo, nastavi
da sluša svoje gospodare, i oni vremenom zaboraviše na
onu njegovu manu. Kad proðe druga godina, rob ode tr-
govèevoj eni, pa joj reèe:
– Èuješ, gospodarice moja, ako spavaš, probudi se i
doði sebi! Tvoj mu hoæe da te pusti. Zagledao se u jednu
djevojku iz veoma ugledne kuæe, pa hoæe da se oeni s
njome. Da mi nisi draga i da prema meni nisi bila uvijek
dobra, ne bih ti ovo ni rekao. Zato pamet u glavu, i pre-
duzmi sve što treba dok te nesreæa nije lupnula po glavi.
Ove rijeèi silno djelovaše na enu, i ona upita roba:
– Što da radim?
Imam ja jednog vrlo uèenog prijatelja koji ti moe po-
moæi – odgovori joj rob. – Donesi mi samo nekoliko dlaka
iz muevljeve brade, pa ne brini ništa. Moj æe prijatelj ba-
janjem prisiliti tvog mua da te i dalje voli i da ti se ropski
pokorava.
– Kako da se domognem dlaka i muevljeve brade? –
upita ga ena.
– Kad ti mu zaspi, ti mu britvom odsjeci nekoliko dla-
ka. A evo ti britve – odgovori joj rob.
ena posluša roba i uze od njega britvu. Rob onda ode
svome gospodaru i reèe mu:
– Znaš li ti da te tvoja lijepa ena ne voli više? Ona se
zagledala u jednog lijepog i bogatog mladiæa, i njih dvoje
su odluèili da te ubiju da bi se mogli vjenèati. Da mi nisi
drag i da te ne cijenim i ne poštujem, ne bih ti ništa ni
rekao. A lako se moeš uvjeriti u ovo što ti rekoh: kad
noæas legneš, napravi se da spavaš, pa æeš sve vidjeti.
Ove rijeèi teško padoše muu, i on se poboja enine
varke. Èim veèera, on lee u postelju i napravi se da spava.
Njegova ena onda ustade, priðe mu na vrhovima prsta
sa otvorenom britvom u ruci i uhvati ga za bradu da mu
odsjeèe nekoliko dlaka, ali mu odjednom otvori oèi. Kad
ugleda enu sa otvorenom britvom u ruci, uvjeri se da mu
je rob rekao istinu, istre joj britvu iz ruke, a onda je šèepa
i namrtvo premlati. Da na njeno zapomaganje ne dotrèa-
še komšije, bi je ubio.
– Šta vam je, pobogu? – upitaše komšije kad enu istr-
goše iz šaka izbezumljenog mua. – Ta vi ste uvijek ivjeli
u ljubavi.
Mu i ena onda isprièaše komšijama šta je i kako je
bilo, i tek im tad puèe pred oèima da je tome svemu kriv
onaj rob. Odmah ga uhvatiše i zajedno s komšijama toliko
isprebijaše da jedva ostade iv. Èim svanu, mu odvede
onog roba u èaršiju i prodade ga budzašto.
BEHAR 83-84
 PISMA

Iz korespondencije Alije Nametka

Zaplakala šeæer-Ðula
Knjievnik ALIJA NAMETAK (1906-1987) odra- Osman-paše vjerna ljuba, aman aman (ponavlja se).
vao je vrlo intenzivnu prepisku sa kolegama, prija- Moj Osmane, ðe si bio,
teljima, rodbinom. Posebnu panju posveæivao je ðe si vojsku ostavio, aman, aman (i t. d.)
odravanju veza sa ljudima bošnjaèkog porijekla Ja sam je slušao od rahmetli Lopardije, a plaho bi mi
koji su ivjeli u iseljeništvu. Jedan od onih s kojim je bilo i drago i potrebno (ako ima u Turaka) i pjesma (rijeèi) i
bio u stalnoj vezi je Riza-beg Èengiæ-Ilova, potomak kajda, da je zabiljeiš, a kajdu da oèuvaš na tejpu. Uopæe,
èuvenog Smail-age Èengiæa. U povodu Nametko- molim Te, pomalo snimaj na tejp, ako imaš magnetofon,
vog uèešæa na Kongresu folklorista Jugoslavije koji naše pjesme. Interesira me i turski Mevlud, pa zabiljei na
se odravao u Novom Vinodolskom, Nametak je pi- tejp nekoliko poglavlja – ne mora cio. Što pišeš, da doðem
sao Riza-begu Èengiæu o svome uèešæu na tom i da biljeim, ja bih, kad bi moglo biti, najvolio zakoraèiti
kongresu na kojem je govorio o epskom i historij- odmah tamo, ali ima do toga dosta reæata. Nijjet je tu, pa i
skom liku Smail-age Èengiæa. Dobrotom kæeri Riza- pare se skupljaju pomalo za putnog troška, ali sam za go-
begove, gospoðe Lejle Ilova došao sam do ovoga dišnji odmor planirao vrijeme od 20 augusta do 15. sep-
pisma koje je bilo u njenom vlasništvu. Takoðer tembra. U to vrijeme nisu velike vruæine i lakše se putuje.
smatram da je korisno ovdje objaviti i nekrolog ko- Htio bih lijepo i Brusu razgledati, a naravno Ti si centralna
ji je po Riza-begovoj smrti napisao Alija Nametak. liènost radi koje bih došao, ako bude suðeno da krenem na
put. Komotnije je sâm putovati, ali, da Ti pravo reknem,
Fehim Nametak, Sarajevo, 8. aprila, 1966. pod starost ne bih nikud bez Salihe. Dosta je ona bila bez
mene i kao heroj je izdrala moju dugogodišnju odsutnost
iz kuæe, gotovo bez ikakvih sredstava, pa joj to ne mogu
Dragi Riza-bee! nikad zaboraviti i vodam je svukud, kud i ja idem. Mislio
sam ovog proljeæa malo u Èehoslovaèku i kroz Beè proæi,
Prekjuèer primih od Tebe èift pisama, pa Ti se mnogo za- pa mi mnogo dva putovanja u inostranstvo – zato volim
hvaljujem. Èitanje Tvojih pisama èini uvijek veliko zadovolj- ostaviti opet i ove godine za Tursku, pogotovu kad imam
stvo meni, jer uvijek u njima saznam nešto što nisam prije tamo prijatelja kao što si Ti, a i rodbine koja mi se toliko
znao ili sam krivo znao, pa mi Ti isprièaš kako je šta bilo. obveselila kao da sam s ahireta došao. S njima se dopisu-
Iduæi prekjuèer iz kancelarije kuæi, svratih se u Saraèi- jem takoðer, ali to je nešto drugo, nego što je dopisivanje
ma u jedan papuèijski duæan, nekoga hadi-
Ejubage Èaluka. (On rekne: “Ja sam u Saraje- Prekjuèer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali
vu jedini protokolisani papuèija, a puno Sa-
rajevo papuèara!”) Uvijek je Sarajevo imalo
smo Te mnogo. Kae kako si je na zabavama
nekih prvaka, koji su lokalnom politikom dr- èastio, sjeæajuæi se svoje Ešref-hanume u Turskoj, s
mali iz svojih mugaza (ne bi rekli: magaza). kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je tetièna moje
Tako je bio hadi-Salihaga Mišopre – Bièak-
èiæ (rahmetli Vejsilov amida), pa Avdaga Ša-
ene, a velik je govordik i lahka u društvu
hinagiæ, pa hadija Henda, pa najposlije Uze-
ir-aga Hadihasanoviæ. Èaluk nema politièkog ugleda, ali s Tobom. Oni su gotovo nepismeni u bosanskom jeziku, pa
se u njega svraæaju i hode i profesori i èaršilije, kome god su zavisni od pisara da im napiše nekoliko rijeèi (uglavnom
je draga šala i zevzekluk, a ponekad mu se svrati Alihoda selama i kako ste? Odgovori odmah! i sl.)
iz Travnika i donese kacu travnièkog sira, koji on onda Prilaem Ti i ovaj separat – moda æe Te interesirati. Onaj
pomjeri nama, koji mu se svraæamo na sohbet. Tako se i Zbornik što æe biti u cijelosti posveæen Ivanu Mauraniæu,
ja svratih, pa pokazah sliku iz novina o jugoslavenskim odnosno Smail-agi Èengiæu, još nije štampan. Èim bude go-
hadijama koju si mi u pismu poslao, kad jedan èovjek, tov i ja ga dobijem, poslat æu Ti jedan primjerak. A da dotle
kojega ja inaèe nisam poznavao, a ne znam ga ni sad, kad ne bi èekao, ja æu Ti poslati svoj èlanak u rukopisu. Bilo je još
èu Tvoje ime, ugodno se sjeti tebe i zadui me da Ti napi- nekoliko referata, od kojih je jedan bio dosta objektivan o
šem od njega mahsus selam. Reèe ovako: “Mahsus æeš Smail-agi (od Dra. Jovana Vukmanoviæa sa Cetinja). Prekju-
mu selam od onog šofera što ga je vozio sa direktorom èer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali smo Te mnogo.
ergele Ibrahim-efendiom Hadiomeroviæem u lov na srn- Kae kako si je na zabavama èastio, sjeæajuæi se svoje Ešref-
daæe u Trnovo.” Spomenuo je još da je bilo i pjesme i da hanume u Turskoj, s kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je
si Ti plaho pjevao. tetièna moje ene, a velik je govordik i lahka u društvu.
Nejse, kad spomenuh pjesmu, na um pade mi da Te Pravo je uivanje sjediti u društvu gdje se ona nalazi.
pitam, ima li u Turaka pjesma o Osman-paši, znaš ona što Prekjuèer sam susreo i Ahmeta Demerdiju, koji Te se-
se kod nas pjeva: lami.

BEHAR 83-84 55
 PISMA
(Nastavak pisma 9. aprila) Pradjed mu je bio Smail-aga Èengiæ, junak Mauraniæeva
Našao sam svoj referat koji sam odrao u septembru epa, djed Hajdar-beg, koji se odselio u Tursku godine
1965. u Novom Vinodolskom. Kako æeš i sam vidjeti, ima u 1879, odmah iza austrijske okupacije Bosne i Hercegovine
njemu osnovna tema (o pjesmi o Smail-agi), a ono nekoliko i nastanio u gradu Bursi. Otac Riza-begov bio je Smail-
anegdota je dodato da se dokae da Smail-aga nije bio krvo- beg, koji je umro u Bursi godine 1913.
Riza-beg, koji je poslije kemalistièke reforme u
Interesantno je da su se naši iseljenici izmeðu Turskoj morao promijeniti prezime (Turci nisu
sebe enili i rijetko se miješali s pravim Turcima dozvoljavali prezimena na –iæ i -viæ), uzeo je naziv
sela Ilova (nekadašnji feud Èengiæa u prnjavor-
(Osmanlijama), pa se i on oenio od begovske skom kotaru u Bosni) za svoje prezime.
porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Kad su Grci iza prvog svjetskog rata okupirali
Inegöl kod Burse zapadni Anadol uz Egejsko more, Riza-beg se go-
dine 1920. uputi u Jugoslaviju, gdje su svi posje-
lok, kako ga obièno prikazuju. Moda završetak separata ne- di njegova oca bili u njegovu vlasništvu, da bi saèekao
æe ni biti onakav, kako sam ga ja proèitao. Ja sam naime u rješenje agrarne reforme. Tako je ostao do ljeta 1935. u
svom referatu bio napisao, što sam èuo od rahmetli Safvetbe- Sarajevu, kada se vratio u Tursku. Interesantno je da su se
ga, da su nekad u cetinjskom parlamentu napali Lazara Soèi- naši iseljenici izmeðu sebe enili i rijetko se miješali s pra-
cu, koji je bio jedan od najuglednijih Crnogoraca – èak je bio vim Turcima (Osmanlijama), pa se i on oenio od begov-
u ugledu ravan knjazu Nikoli, zbog èega ga je ovaj i smakao. ske porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Inegöl
Netko je povikao u parlamentu Soèici: “Šta ti hoæeš? Tebe je kod Burse, odakle su doveli Ešref-hanumu Lakišiæa. Svad-
Turèin pravio!” a on je odgovorio: “Ako æe, ako me je Turèin ba je obavljena u Sarajevu, gdje se Riza-begu rodila kæi
pravio, gospodin me je pravio i gospodina je napravio!” La- Selma. U Bursi mu se rodila Lejla, koja je završila ekonom-
zar je, navodno, bio sin Hrustanbegov, a što je vrlo vjerojat- ski fakultet u Istanbulu, a bavi se i prevoðenjem naše be-
no. Èitao sam nedavno u “Bosanskoj vili” jedan èlanak, u letristike na turski. I Riza-begova starija kæerka Selma uda-
kome je pisalo, kako je mati Lazarova, najljepša Crnogorka ta je u Turskoj za jednog politièara, èlana Narodne skup-
svoga vremena, bila na silu udata za nekog kripla i degeneri- štine u Ankari, koji je porijeklom iz Mostara, a èiji se otac,
ka – šaka jada, kako je tamo pisalo, pa ga je uz pomoæ nekog pri promjeni prezimena, prozvao BOSNA.
Crnogorca, jer nije bio ni sve pameti, navukla da iziðe s
njima na neku gradinu u Goransku, gdje su ga pritisli Stric njegova djeda Osman-Mazhar-paša
kamenjem i usmrtili, a prethodno su ga uvjerili da na Èengiæ, sin Dedagin, preveo je na turski jezik
gradini ima zakopano zlato. Lahko bi moglo biti, da je
ona i ranije, što rekne naš svijet, “govna jela” s Hru- historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz
stom, pa poslije, kad je zatrudnjela, udala se za Soèicu, godine 1737. (Interesantno je da unuk
da pokrije sramotu, ali ga nije voljela pa ga je i smakla. Smail-agin piše na turskom jeziku za ovu
To je štampano negdje 1887. ili 1888. u “Bosanskoj vi-
li”, a pisao je, èini mi se Stevan Deliæ ili Luka Grðiæ-Bje- radnju da je “prevedena s hrvatskog” –
lokosiæ, dobri poznavaoci prilika u Gacku i na granica- “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog
ma Crne Gore. naziva za hrvatskosrpski jezik kod naših
Dakle, piši o Dedi Sabljaru sve što si zapamtio!
Pjevaj naše narodne pjesme na tejp, ali zapiši (ili pri- iseljenika u Turskoj, koji ga nazivaju
je nego zapoèneš pjevati na tejp reci u prozi) od ko- bosanskim jezikom)
ga si pjesmu èuo i koja je kajda (recimo: sarajevska,
posavska, zvornièka, tuzlanska, prijedorska i sl.), a na pa- Dok je ivio u Sarajevu, Riza-beg se èesto druio s hi-
piru zabiljei, koja je brzina okretanja magnetofonske tra- storicima: drom Savet-begom Bašagiæem, koji mu je bio i
ke (tejpa), radi reprodukcije. rod (Bašagiæeva majka Almasa bila je kæi Dedage, a unuka
Primi mnogo prijateljskih selama od mene, moje Salihe Smail-age Èengiæa) i Hamdijom Kreševljakoviæem. Tu je
i djece, Ešrefe, moje punice Ti, Ešref-hanuma, Lejla, s kojom dobio dobar temelj u poznavanju bosansko-hercegovaè-
se takoðer elim upoznati, kad tamo doðemo, ako Bog da. ke povijesti, koju je poèeo prouèavati a ponešto i pisati.
Do toga je doduše još dosta vremena, ali bih volio da bude Tu je i u samoj porodici Èengiæa imao uzor. Stric njegova
i ona kod kuæe kad mi doðemo tamo. Volio bih se upozna- djeda Osman-Mazhar-paša Èengiæ, sin Dedagin, preveo je
ti i s Tvojom drugom kæeri i zetom, pa ako bude nasib... na turski jezik historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz
Još jednom mahsus selam godine 1737. (Interesantno je da unuk Smail-agin piše na
Tvoj Alija turskom jeziku za ovu radnju da je “prevedena s hrvat-
skog” – “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog na-
Riza-beg Èengiæ, potomak epskog junaka Smail-age ziva za hrvatskosrpski jezik kod naših iseljenika u Turskoj,
JUNAKA SMAIL-AGE koji ga nazivaju bosanskim jezikom).
Alija Nametak Ekonomski nezavisan, za vrijeme dok je ivio u Saraje-
U mjestu Bursi u Turskoj umro je Rustem Riza Ilova vu i vrlo bogat, Riza-beg je provodio najveæi dio vremena
(Riza-beg Èengiæ) u 63. godini ivota, 25. prosinca 1966. u društvu ljubitelja narodne pjesme i u lovu. Odatle i nje-

56 BEHAR 83-84

gova ljubav za narodnu poeziju koju je izvrsno interpreti-
rao bilo uz pratnju harmonike ili saza, bilo a capella, ali i
biljeio, a takoðer je pisao èlanke u anegdote iz lovaèkog
ivota u sarajevskom “Lovaèkom listu”. Èak je iz Turske
slao èlanke za taj list o lovstvu u Turskoj ili uspomene lo-
vaèke za vrijeme boravka u Bosni.
Kada sam ga pohodio u kolovozu 1965. godine u Bur-
si, animirao sam ga da piše nešto i beletristike iz ivota
naših davnašnjih iseljenika u Turskoj. Pristao je i napisao
jednu pripovijest, u duhu naših realista s kraja prošloga
stoljeæa, pod naslovom Alibegovica. Po sadraju to je tra-
gedija jedne od najstarijih begovskih porodica iz Bosne,
sarajevskih Turhanija, koji vuku porijeklo od bosanskog
kralja Ostoje, a spali su na to da budu ulièni brijaèi ili da
nose posude s vodom za pogrebima i polijevaju nove gro-
bove. Ta pripovijest je štampana u ovogodišnjem Takvimu
(astronomskom kalendaru Udruenja ilmije B. i H. u Sara-
jevu). Od rujna 1965. do 10 dana pred Riza-begovu smrt
uvijek je bilo po jedno moje ili njegovo pismo na relaciji
Sarajevo-Bursa i obratno. Njegova su pisma opsezala ne-
kad i po 20 na stroju kucanih strana. Ima tu izvrsna mate-
rijala o našim iseljenicima, o motivima njihove seobe u
Tursku, o njihovoj pjesmi koju su ponijeli iz stare domovi-
ne i saèuvali je u novoj domovini, èak je biljeio i neke di-
jalekatske osobine njihovih govora, zabiljeio je i lijep broj
lirskih narodnih pjesama po sjeæanju i koju je od koga èuo
dok je boravio u Bosni. Stalno mi je obeæavao da æe ih
snimiti, kako Turci kau, na “tejp”, ali, na alost, to je
ostalo samo obeæanje. Preveo je na turski neke moje no-
vele i puèki igrokaz Omer za naævama.
Interesantno je spomenuti da je imao u Bursi i svoga
guslara koji bi mu ponekad otpjevao koju junaèku pjesmu
uz gusle i za kojega je traio naša starija izdanja junaèkih
narodnih pjesama muslimanskih, koja mu nisam uspio ni
antikvarna nabaviti.
Imao je izvrsnu zbirku starog oruja koja je izvješena
na zidu u njegovu salonu u Taškapi ulici broj 16 u Bursi.
Ima tu “malih” pušaka i deferdara Smail-aginih, njegova
sablja, jedna puška Husein-kapetana Gradašèeviæa, “Zma-
ja od Bosne”, oruja drugih Èengiæa, èelenki i novijih od-
likovanja, handara i zastava. Posebnu vrijednost pred-
stavlja original najstarijeg fermana porodice Èengiæa, iz-
dan godine 1498, koji je objavio u prijevodu Safvet-beg
Bašagiæ u Glasniku Zemaljskog muzeja za B. i H. , sv. IX
(1897), a imao je još veliku zbirku raznih originalnih fer-
mana i bujruldija koje se odnose na Èengiæe i neke druge
velikaške porodice u Bosni i Hercegovini, posebno na bu-
gojanske Sulejmanpašiæe.
S nekoliko ljubitelja historijske znanosti i spomenika
kulture osnovao je u Bursi društvo za zaštitu postojeæih i
obnavljanje ošteæenih i porušenih spomenika kulture. To
je bilo prvo takvo društvo u Turskoj pred drugi svjetski rat,
a koje je postiglo takav ugled, da su njegovi eksperti po-
zivani u sva veæa mjesta Turske, pa i u sam Istanbul, kada
se radilo o spašavanju spomenika kulture.
Riza-beg je bio posljednji muški potomak (praunuk)
Smail-age Èengiæa u Turskoj, a jedini ivi potomak (tako-
ðer praunuk) Smail-agin, Isfendijar Èengiæ, ivi u Saraje-
vu.
BEHAR 83-84
IZLOG KNJIGA
Izdavaèka kuæa “VRIJEME”, Zenica
Pape, romansirana biografija Safeta Sušiæa,
Zlatko Topèiæ, biblioteka Bosanski portreti,
Vrijeme, Zenica, 2007., 188 str.
Romansirana biografija Safeta
Sušiæa je, prije svega, fascinacija
jednim autentiènim nogometnim
genijem. Namjera autora, knjiev-
nika Zlatka Topèiæa, bila je i da pro-
govori o jednom minulom vremenu
koje opisuje njegovo odrastanje i
mladost. Safet Sušiæ (1955.) godine
1979. izabran je za najboljeg spor-
taša BiH i najboljeg nogometaša
bivše drave, a 2000. proglašen je
najboljim BiH igraèem 20. stoljeæa. Igrao je i u Paris Saint
Germainu, a smatra se jednim od najboljih stranih nogo-
metaša koji je igrao u Francuskoj.
Dnevnik melankolije, Devad Karahasan,
biblioteka Tekst, Vrijeme, Zenica, 2004.,
300 str.
Karahasanova knjiga eseja temat-
ski je zainteresirana za europsku knji-
evnu, poglavito dramsku tradiciju,
ali i za ex-jugoslavensku / bosansko-
hercegovaèku. Vrijedno je istaknuti
da se radi o esejima jednog od najve-
æih europskih esejista, sa sjajnim,
skoro šokantnim otkriæima. Ova knji-
ga predstavlja pokušaj popunjavanja
praznine nastale nedostatkom inte-
resa prevodilaca i izdavaèa za knjige
koje se bave dramom i kazalištem.
Bošnjaèke i bosanske knjievne
neminovnosti, Enes Durakoviæ, biblioteka
Tekst, Vrijeme, Zenica, 2003., 194 str.
Knjiga Enesa Durakoviæa analitièka
je elaboracija izvora, stanja i razvojne
dinamike knjievnih tokova u BiH. Si-
stematiène kvalifikacije stilsko-vrijed-
nosnih doprinosa pojedinih knjievnih
stvaralaca, kao i teorijsko rašèlanjiva-
nje razvojnih dionica knjievno-estet-
skih tendencija koje su dominirale na
bh knjievnoj sceni u posljednjem sto-
ljeæu uvjeravaju nas da je autor, spo-
soban razraditi i formulirati pretpo-
stavke jedne sveobuhvatne sintetièke
poetike bh knjievnosti
Pripremio: F. M. Begoviæ
57
 PRIKAZI I KRITIKE
Prièati i o(p)stati
Ramiz Tiro: “Dretelj – na vratima dehennema” (Udruenje logoraša, Mostar, 2005.)
Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ
U rukama mi je knjiga
Ramiza Tire Dretelj - na
vratima dehennema, u
podnaslovu – 262 dana u
koncentracionim logori-
ma “Herceg-Bosne”. Na-
kon èitanja ostadoh zate-
èena, postavljajuæi tisuæe
pitanja, a jedno od njih je
iz košmara mojih misli bi-
lo dominantno i proga-
njalo mi um: “Zašto se sve
to dogodilo?” Kako shva-
titi vrijeme 90-tih godina
prošlog stoljeæa, ako je
veæina od nas bila odgaja-
na na zasadima crvenih karanfila, koji su širili omamljujuæe
mirise zajedništva, bratstva, jedinstva, jednakosti…?
Oni koji u svojim genima nose odreðenu predispoziciju
da ivot shvaæaju kao bajku i san, uspavali su se i dugi niz
godina bezbrino meditirali uz lagano povijanje tih cvijeto-
va. Ama, kakav rat i neimaština, i mrnja i gnjev, i kame, i
krv, i batine, i razaranja, i balije… Sve je to nekad bilo, osta-
lo skamenjeno i zapisano u tvrdom kamenu neke æuprije
na Drini, Vrbasu ili Neretvi, ili moda u Goranovim, Skende-
rovim ili Kaštelanovim poemama. Uèili nas kako se historija
ne moe vratiti, kao što je nemoguæe npr. vratiti antiku ili
Srednji vijek ili, ne daj Boe, Drugi svjetski rat. A mi vjerova-
li, uljuljani i opijeni miomirisom crvenih cvjetova. A vratilo
se. Vratili se dogaðaji, misli, retorika, politika, kultura…, u
još gorem obliku nego što je prije bilo. Èuli smo za zloèine
na Drini, Jasenovcu, holokaust, ali su te nekada realne èi-
njenice u našoj svijesti bile toliko daleke, dijelile nas svjetlo-
sne godine, a sve se dogaðalo u djetinjstvu ili mladalaštvu
naših oèeva ili malo prije našeg roðenja. Zašto nismo poku-
šali shvatiti vlastitu nesreæu u odreðenim vremenskim raz-
dobljima, i vlastitu kulturu, i religiju… , što sve odgovara
spoznaji samoga sebe i svoje biti. Da smo bili svjesni sebe,
moda bi nam bilo lakše u kasnim 80-tim i ranim 90-tim jer
bi znali pravilno protumaèiti odreðeno znakovlje kojim je
obilovalo to nesretno vrijeme.
Pojedini narodi s prostora nekadašnje Jugoslavije razvili
su sustave trajnih odnosa, svjesno izgraðujuæi oblike druš-
tvene egzistencije u vlastitoj zajednici. Trajni odnosi bi se
odnosili na svijest o vlastitoj povijesti, vlastitom jeziku, tra-
diciji, kulturi, svjetonazoru, a na drugoj strani postojali su i
oni koji su po svojim promišljanjima, djelovanju, naèinu i-
vota…, nastojali biti besprijekorni Jugoslaveni, Europljani,
kozmopoliti…, sve drugo osim onoga što doista u biti jesu
bili – Bošnjaci i muslimani, ne uviðajuæi kako je kultura,
tradicija i religija odabrala nas (još prije našeg roðenja), a
58
ne mi nju. Veliki broj Jugoslavena doveden je u paradoksal-
nu situaciju u kojoj su izgubili svijest o vlastitoj prošlosti jer
su iz straha ili strahopoštovanja bili upuæeniji u prošlost
Drugog svjetskog rata nego u vlastitu.
Dretelj – na vratima dehennema je knjiga koja pripada
memoarskoj literaturi, u kojoj je modus istine dominantan,
a istina predstavlja kulturalni segment, u ovom djelu sazre-
lom na nedavnoj prošlosti. Pripovjedaèeva vremenska dis-
tanciranost od dogaðaja ne predstavlja distancu prema
prošlosti, upravo zbog toga što je autorovo sjeæanje na vri-
jeme koncentracijskih logora bilo toliko ivo da su ga aveti
prošlosti presretali i uznemiravali svaki trenutak ivota u
izbjeglištvu. Dretelj – na vratima dehennema je knjiga ko-
ja je nastala iz potrebe, opisani su dogaðaji u logorima tzv.
Herceg-Bosne, a njihova rekonstrukcija, ostvarena u nepo-
srednom sjeæanju, autoru je posluila da izaðu na vidjelo iz
tamnih putova ljudske svijesti i podsvijesti, èime se ne pri-
kazuju za nešto drugo nego za ono što doista jesu. Logo-
raši su sudionici dogaðaja (liènosti), koji su reprezentativni
za odreðena socijalno-psihološka stanja. Autor govori kako
je najveæi èovjekov usud gubljenje osjeæaja za vrijeme.
“Sreæom razaznajemo još dan i noæ. Èuli smo da je vrlo
teško logorašima koji su u tunelu. Ne znaju kad je dan,
kad je noæ. Samo je mrak oko njih. To je posebna metoda
muèenja. Dovodi èovjeka do ludila. Pored beznadenosti
poloaja, gubitak osjeæaja za vrijeme je jedna od teških
komponenti psihièkog poremeæaja.”
Knjiga predstavlja Tirino psihološko rastereæenje. Predo-
èene su straviène slike zloèina, ali ne s namjerom da se kuka
pred vlastitom sudbinom nego da i oni, koji su èinili zloèine,
u jednom trenutku progledaju i da vide realnu sliku svojih
zlodjela, jer ih u vremenu izvršavanja nisu htjeli ili mogli vidje-
ti. U knjizi su naznaèeni vrlo aktualni kulturološki problemi
kolektiva, kolektivna svijest, problemi nacionalnog i nacional-
ne osviještenosti, problemi zloèina, mrnje, ponienja, izdaje,
nacionalizma… Djelo koje zna “na èemu je, sigurno i puno
povjerenja u sebe”, uzdiuæi se u povijesnu egzistenciju.
Shvatiti i pravilno protumaèiti bilo koji vanknjievni dis-
kurs potrebna je odreðena povijesna distanca. Oni koji su
emotivno ili oni kojima je bio biološki opstanak upitan u
ratnom sukobu u 90-tim godinama 20. stoljeæa mogu ra-
zumjeti Dretelj – na vratima dehennema i prihvatiti tekst
kao samu istinu. Ali oni koji su pred sobom imali “veæe”
ciljeve, npr. nacionalnu èistoæu odreðenog prostora, igno-
rirat æe èinjenice straviènih zloèina predoèenih u ovoj knjizi
jer bi voljeli da se istina nikad ne dozna. Autor je sam rekao
kako se ništa ne moe sakriti, pogotovo istina.
Prema Jakobsonovoj sistematizaciji pisac nekog djela
(knjievnog) mora biti zanimljiv za èitatelje, mora ga zain-
trigirati te mu odašiljati neke poruke i razviti odreðene spo-
znaje. Ono što je autor knjige Dretelj – na vratima dehe-
BEHAR 83-84

nnema maksimalno postigao odnosi se na to kako je djelo-
vao na emocije èitatelja (impresivna vrijednost), prenoseæi
vlastite emocije (ekspresivna vrijednost). U povijesni diskurs
autor je utkao i vlastite emocije, opise, komentare…
Autor nehotièno priznaje kako su Bošnjaci, ali ne samo
oni nego i ona prava gradska mostarska raja bili hedoni-
sti, uivajuæi u blagim hercegovaèkim sutonima. Prije rata
su uz Neretvu ribarili, a pored vojnog kruga bi prošli i ne
pogledavši ga, nije ih zanimalo niti su htjeli znati što je
bilo na suprotnoj strani.
“Dretelj je za nas Mostarce bilo jedno malo lijepo selo uz
Neretvu u blizini Èapljine gdje bi se išlo na noæno ribarenje.
Neretva široka, razlivena. Visoke topole, hladovina za vru-
æeg ljetnog dana kad u Hercegovini pripekne. Tada se traila
hladovina uz vodu, malo ribe, malo roštilja, malo kupanja, a
sve to samo pola sata od Mostara. Preko puta drevni Poèi-
telj. Bilo je tad Dretelju u pohode. Na tim odlascima nismo ni
primjeæivali icom ograðeni krug u kome je boravila vojska,
ona vojska od onda. Pored vojnog kruga bi prošli, da ne bi
ni obratili panju na njega. Pogled je tada išao ka suprotnoj
strani, ka Neretvi i visokim kulama Poèitelja.”
U knjizi se govori o psihièkim i fizièkim muèenjima za-
tvorenika, èovjek je doveden do animalnog. Potreba za
vodom i hranom biva èovjekova najveæa preokupacija.
Kroz crni humor, autor se indirektno dotièe velikih moæ-
nih centara koji uvode neposlušnima embargo na uvoz
oruja, a u Dretelju je zatvorenicima uveden embargo na
vodu. Uslijedit æe uasne i poniavajuæe slike èovjeka koji
iz prljave lokve pokušava piti vodu.
“Enko ugleda u blizini mjesta gdje je sjedio jednu lo-
kvu vode, nagnu se nad nju i poèe piti. (…) Izaðosmo iz
podruma kao da smo se ponovno rodili. Bili smo svjesni
da ponovno idemo na Heliodrom. Ali tamo bar ima do-
voljno vode i svjetlosti.”
U Dretelju ili na Heliodromu rijeè rashod je znaèila ra-
portiranje bojovnika svojim nadreðenima o logorašima
koji su poginuli “na raði”, oni su rashodovani kao stara
roba koja više nièemu ne slui.
“Kako je koji kamion dolazio i vraæao logoraše nazad,
tako bi bojovnik prijavljivao rashod. Tuno je to bilo slu-
šati: Zadueno šezdeset, vraæeno èetrdeset tri, poginulo
pet, ranjeno dvanaest.”
Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili biti, na temelju anali-
ze dvaju modusa postojanja, istièe kako su rat i ratni sukobi
neminovni sve dotle dok nacije saèinjavaju ljudi èiji je glavni
motiv imanje i pohlepa. “Oni nuno ude za onim što ima
drugi narod pa ono što ele pokušavaju zadobiti ratom, eko-
nomskim pritiskom ili prijetnjama, a elja da se ima više i da
se osvaja duboko je usaðena u društvenom karakteru.” To
predstavlja modus egzistencije utemeljenom na imanju.
Trajni mir nastaje onda kada struktura imanja zamijeni struk-
turu bivanja, što znaèi da se èovjek nalazi pred izborom: ra-
dikalna promjena karaktera ili neprestanost rata.
Moda je autor knjige Dretelj – na vratima dehenne-
ma nesvjesno slijedio Frommovo shvaæanje èovjeka i nje-
gove biti, osuðujuæi zloèin bez obzira s koje strane dola-
zio, jer su ratovi i zloèini u povijesti uznemiravali i uništa-
vali milijune nedunih ljudi, nastojeæi da se radikalno pro-
mijene karakteri kako bi èovjek mogao vidjeti i osjetiti
ljepotu nekih novih sutona.
BEHAR 83-84
IZLOG KNJIGA
Nauènoistraivaèki institut “IBN SINA”, Sarajevo
Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature,
Rešid Hafizoviæ, s prijevodom na engleski,
Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 153. str.
Poznati islamski teolog Rešid Hafi-
zoviæ ovu knjigu napisao je kao sukus
svojih usredotoèenja i razviðanja u po-
lju sufijske literature. U tekstu je vidlji-
vo koliko mu je ta literatura bila istin-
sko utoèište u kojemu pronalazi unu-
tarnji mir pred najezdom krvave agresi-
je na BiH. Nije ni èudo da je knjigu po-
svetio rtvama ubijenim u Srebrenici
gdje je izgubio dvojicu braæe. Knjiga
donosi i prijevod na engleski jezik i niz zanimljivih tema
koje promišljaju poloaj èovjeka u toleranciji i kulturi dijalo-
ga, sufizmu kao primatelju inicijacijske mudrosti i èovjeka
kao duha Boijeg i njegovog mikrokozmièkom hramu.
Sufijski put ljubavi, Rumijeva duhovna uèenja,
William C. Chittick, s engleskog preveo Rešid
Hafizoviæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 429. str.
Prijevod ove knjige æe, moda, po-
moæi ljudima da uvide zašto je Rumi
imao golem znaèaj na njihove pretke i
zašto je i danas znaèajan kao što je bio i
u predmodernim vremenima. Autor
knjige bio je oduševljen kada je za vrije-
me svog boravka u BiH, primjetio vidljive
tragove perzijskog islama u raznovrsnim
aspektima nacionalne baštine. Chittic-
kova knjiga poklanja dunu panju Rumijevom univerzalnom
svjetopogledu koji nadahnjuje njegovu poeziju- njegovoj te-
ologiji, metafizici, kozmologiji i psihologiji.
ivi sufizam, ogledi o sufizmu, Seyyed Hossein
Nasr, s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes
Kariæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2004., 344 str.
Nasrovo djelo pisano je iz srca, pi-
sano je jezikom koji je naš suvremeni
jezik, onaj koji brino vodi raèuna o
duši, o srcu, o èovjekovim unutarnjim
horizontima. Ovo djelo nije knjiga o
sufizmu, veæ je ono sufizam sam, onaj
koji ivimo svakodnevno i koji nas da-
riva blagodatima vjere u Boga, tim
trajnim i neprolaznim darovima. Zani-
mljivost knjige je i dodatak koji donosi
nekoliko intervjua koje je Seyyed Hossein dao Enesu Kari-
æu tijekom potonjih dvanaest godina, a uvršten je i jedan
intervju koji je s Nasrom obavio Ibrahim Kalin.
Pripremio: F. M. Begoviæ
59
 PRIKAZI I KRITIKE
Zamišljaj me Kliktaj u veèeri s
mekanu... kako Nihadom
vrebam kao zvijer
Bjanka Alajbegoviæ: “Izmeðu dvoje”
(Biblioteka Nulta stvarnost: knj. 4),
Naklada Zoro, Sarajevo, 2005., str. 70
Piše: Sead Begoviæ
Upravo u toj dualnoj opreci
“izmeðu dvoje” protjeèe temat-
sko poetski protokol ove knjige.
Naime, autorica je izrazito mlada
(roð. 1983.) te joj se vlastita ne-
znatna drama i nevièni osjeæaji
spram drugoga (imaginarnog
dragog koji je u svojoj tjelesnosti
ipak posve stvaran) èine najbolje
izraeni upravo u broju dva. On je
simbol suprotnosti, sukoba i
odraza, a u naslovu ove knjige
skriva šarmantnu muško-ensku
ambivalenciju. Nipošto ne treba
zapostaviti ozbiljne konotacije koje proizlaze iz ovih uglav-
nom lapidarnih stihova (“Rodila sam se u modrom vrtlogu /
Tvojih oèiju / Dok si njeno brisao krv / S mog majušnog tije-
la / Smireno sam èekala / Da uzmeš prvi / Zalogaj”) jer oni
ele izraziti drastiènu sliku svijeta i tijela te onog specifiènog
meðuprostora izmeðu dvoje suparnika: ljubavnika ili prijate-
lja. Ponekad ti stihovi u sebi ponesu pojmovnu inverziju pa
æe se zaista potresno oblikovati: “Zamišljaj me / Mekanu /
Uravnoteenu / Kako davim / Kako vrebam tvoju budnost /
Kao / Zvijer”. Rekli bismo, pjesnikinja svlaèi svoju kou u pri-
sutnosti drugoga, nemirna, dosjetljiva i erotski naelektrizira-
na. “elim ti i dalje biti lijepa” poantira u pjesmi “Tvoje ruke”
i to bi, ako veæ nije konaèna katarza, bilo sve. No, izazastora
intimnog pohranjena su èitava bogatstva proumljenih poru-
ka, izgovorenih u jednom intervalu govora.
Posebni tonalitet ovoj poeziji dat æe erotska imaginacija
koja je još daleko od grubih izluèevina tijela i eksplicitnih
seksualnih operacija isto toliko koliko i od neplodnih erot-
sko seksualnih sanjarija. Bez uzajamne sebiènosti s “dru-
gim” odvija se uglavnom ljubavna igra koja je zbog neèega
“zapela”, ali se ubrzo nastavlja uz autorièinu iskrenu inter-
venciju i pripomoæ lijepih uvjerljivih slika: “U mladu noæ
obuèena / Razbuktala sam pepeo tvoje koe / Probudila
èaroliju / I nahranila njome / Svoj bezdan / Dodira”. Mogli
bismo govoriti o podsvjesnom i nesvjesnom, upravo zbog
brze izmjene snanih slika, odnosno, o stalnoj obnovi i ra-
ðanju istih scena koje u jednom trenutku mogu osnaiti do
antologijskih vrhunaca, kao u pjesmi “Ono glavno”.
60
Ivan Kordiæ: “Cesta izvan krajolika”
(2. izdanje sa novim pjesmama),
Biblioteka Suvremena/Savremena poezija,
Šahinpašiæ, Sarajev, 2007., str. 164
Piše: Sead Begoviæ
Suvremeni bosansko herce-
govaèki pjesnik Ivan Kordiæ (Bli-
zanci kod Mostara, 1945.), autor
je dvadesetak knjiga poezije i do-
bitnik nekoliko prestinih nagra-
da za svoje pjesnièko djelo. Ova
knjiga sadri sedamdeset do sa-
da neobjavljenih pjesama koje su
nastale u ratu ili nakon njega, ali
su ipak, njihov veæi broj, ponijele
teak biljeg tih nemilih dogaða-
ja. Autor koji je 2004. proslavio
svoj jubilej: èetrdeset godina od
pojave njegove prve knjige “Ru-
men” iz 1964. još jednom pod-
sjeæa na svoj poetski kontinuitet te nam i nadalje podastire
tematski kompaktne cjeline koje se odnose na zemlju, hi-
storiju, mediteransko miomirisno i ponekad oporo okruje,
zatim ljubav (posebno pjesme: “Veèer s Nihadom”, “Pje-
sma za Nihadu, ljeta 1979.”) i opsesivno poetsko druenje
s Tinom Ujeviæem putem sjeæanja i adoracije što æe napo-
sljetku uroditi osobitom pjesnièkom retrospektivom. Nai-
me, mnoge æe kadrove, istrgnute iz Tinova ivota, ovaj pje-
snik dojmljivo opjevati, a osobno æe objasniti pjesmu “Ti-
novi sarajevski papiri”: “Knjievnik Rizo Ramiæ je, hodajuæi
trnicom na Bašæaršiji, poslije Drugog svjetskog rata, zami-
jetio piljara kako iz neke teke èupa listove i uvija u njih voæe
i povræe. Ramiæu se rukopis uèinio više nego poznat jer je to
bio rukopis njegova prijatelja Tina Ujeviæa koji je zaostao u
nekoj od podstanarskih Tinovih soba u Sarajevu. Tako je
spašen jedan dio Tinovih sarajevskih rukopisa.
Kordiæ je umjereni modernist èije poetske slike s lako-
æom prihvaæamo kao svoje, pa i onda kada u sebi nose
nadrealnost: “…kliktaj se bronèan u nebo die…”. On je
pjesnik sjenki i vjetrokaza – pjesnik svijeta koji je potonuo
u njega. No, rijeèi osjeæa poput krijesi i krijesnica, one mu
na trenutak osvijetle paniènu samoæu te egzistencijalno
osjeæanje besmislenosti i uzaludnosti. Kordiæ nije pjesnik
koji je izabrao škrtost u izrazu i samoæu, što je primjereno
krajoliku iz kojeg je potekao, veæ pjesnik koji æe sagorije-
vati u vremenu te ipak opjevati predmetnost svijeta, a ka-
da je rijeè o duši – polazit æe od konkretne ljudske duše.
BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU

Za “Behar” donosimo izlaganja s okruglog stola o Meši Selimoviæu i njegovoj knjievnoj

svevremenosti u sklopu manifestacije 13. bošnjaèke rijeèi u Hrvatskoj koja je odrana
u veljaèi ove godine u organizaciji KDBH “Preporod”

Sjeæanja
Mersija Omanoviæ priredila je svojevrsni kraæi pojmovnik iz “Sjeæanja” Meše
Selimoviæa, ponekad uz postupak kolairanja i slobodne interpretacije, èime nas
ovo odista veliko knjievno ime uvodi u svoju autobiografiju, odnosno u odreðena
razdoblja svoga ivota

ko ramena: naglavce skaèem u to drago okrilje, njeno od

lisièje dlake, toplo od djeda, miriše na jag, na èisto tijelo, na
svjeinu tek preobuèene košulje od svilenog beza, na pro-
vjetrenu sobu, na sigurnost, na novu vatru, na dobre ljude,
na èist snijeg što neprestano pada lelujajuæi se pored pro-
zorskih okana. Raznjeen sam do suza i do smijeha, ivot je
èudesno lijep, kao da neko prièa divnu bajku”.

RODITELJI

Selimoviæi su podrijetlom iz Vranjske, na granici Herce-

DJED
Djed je oèev oèuh, meðutim, Selimoviæ ga je volio kao
pravog djeda jer ga je ovaj darivao s mnogo ljubavi i topli-
ne, što æe kasnije ponijeti u ivot kao golemo blago svoga
djetinjstva. Kae Meša: “Više sam volio svijet ljubavi koju
nisam izmislio i koji je zaista je postojao”. Poranio! – kae
djed najljepšim glasom, od baršuna, od ljubavi, od dobrote
i širi svoj mekani æurak postavljen lisièinom, prebaèen pre-
govine i Crne Gore, od drobnjaèkog bratstva Vujoviæa. Vu-
joviæa je bilo devetoro braæe, a dvojica braæe prelaze na
Islam, te nastaju tri obitelji: Selimoviæi, Æoriæi i Ovèine. Za
samo porijeklo svoje obitelji Selimoviæ kae da potjeèu od
Djube Selimoviæa, koji se spominje 1710. godine u Plavu.
“Povijesna drama bosansko-hercegovaèkih muslimana veæ
stoljeæima se odvijala na ovim prostorima, sa Islamom ko-
ji je u našim krajevima prodro na zapad Evrope, ostavivši
na razmeðu svjetova most i granicu Istoka i Zapada”.
Hasan u Dervišu i smrti kae o tome: “Ni skim istorija
nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juèe smo bili ono
što danas elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne-
što drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moe-
mo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaæeni. Kao
rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema
više toka ni ušæa , suviše malen da bude jezero, suviše
velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeæanjem stida zbog
porijekla, i krivice zbog otpadništva, neæemo da gledamo
unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr-
avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja”.
Obitelj M. Selimoviæ ima aginske korijene, a to znaèi
da su se preci bavili trgovinom. U Bileæi su imali zlatarni-
cu. Posjeduju imanja od Zavidoviæa do Tuzle. Otac Mešin,
odlazi iz Bileæe u Tuzlu, bjei iz braka koji su mu “namet-
nuli”. Ubrzo i roditelji dolaze u Tuzlu, te kupuju kuæu, a
Mešin otac se eni drugi put s prekrasnom djevojkom Pa-
šom Šabanoviæ. Paša je majka Mešina, lijepa, vrijedna, do-
bra supruga i majka. Za oca kae Selimoviæ da je bio kru-
pan, visok, snaan i neukrotiv èovjek. Kako se kae u Bo-
sni, on je istutnjao i moj i svoj tal nemira.” Taj otac imao
je dvije velike strasti: lov, posjedovanje mnogo pasa i lije-

BEHAR 83-84 61
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
pih konja. Djeci je poklanjao vrlo malo panje i ljubavi. za zbog mnogo èega što vidi, a ne razumije, uvijek spre-
Sve knjige objavljene u to vrijeme kupovane su i donošene mnog da oprosti za uvredu i za zlo. A kad nam je Majdil
u kuæu Mešina djetinjstva. Druenje s prijateljima i lijepa rekao da je njegovoj bolesnoj majci slao po eni kafu kad
knjiga, a najviše ljubav brata i sestre bili su blago malog god je mogao, i to noæu, da drugi ne vide, postao je istin-
Meše. ski prijatelj. Moda baš njemu dugujem za mnoge iluzije u
ivotu, ali i za mnoga razoèaranja, jer takve dobrote malo
je meðu ljudima. A tog anðeoskog kneza Miškina moga
ZAVIÈAJNO NASELJE TUŠANJ
djetinjstva nisam ni do danas zaboravio, i drago mi je da
Naselje naseljeno rudarima i njihovim obiteljima s pu- je bio takav, makar i jedan jedini. (str.68)
no, puno djece. Selimoviæ s mnogo razumijevanja i ljubavi
razmišlja o društvenom statusu rudara i kako je upravo
ŠKOLOVANJE
proèitao “Germinal” od Zole, pravi paralele i komparira
kako je to najtei oblik rada za odravanje golog ivota. U M. Selimoviæ polazi Rudiju, osnovnu školu s pojaèa-
naselju postoji kafana koja se zove simbolièno: “Kod tri nom satnicom vjerskih predmeta. U ovoj školi Meša shva-
vrbe-kod Salke grbe”. To je kafana u kojoj rudari provode æa jednu od istina u ivotu, a to je da svaka vlast ma kakva
one dane kad dobiju novac, a to znaèi opijanje i potonuæu bila ima dovoljno pomagaèa i da pobuðenici, ma kako
èovjeka u parama alkohola i gubljenu vremena. Meša se bili u pravu, nemaju nikakve šanse. Pritom misli na jednog
drui, ide u školu i igra s djecom rudara i ostalih mještana vjerouèitelja Islama koji je vrlo loše predavao, a uèenike je
Tušnja, ali to su sve oni pohranjeni dogaðaji, kako Meša kanjavao batinama. Kada je uèenik trebao dobiti batine
kae: “ U magazi mozga”, o èemu æe i kasnije pisati. Raz- po tabanima uvijek bi se našlo veæih i jaèih uèenika iz ra-
govora s tešanjskim postolarom Bajrom koji krpa cipele i zreda koji bi hodi pomogli da se to kanjavanje izvrši što
voli duge razgovore o ljudskom poštenju, ali sve uz pije- bolje, a ostala djeca bi se smijala. Selimoviæ kae da pisci
nje rakije koja je stacionirana pod radnim stolom. U radnji nisu djelovali na njegovo stvaralaštvo, meðutim, u opisu
je i polica na kojoj dominira nekoliko knjiga Gorkog. Za ovog batinjanja ima nešto utjecaja Dostojevskog, koji je
boravka u partizanima, M.Selimoviæ piše da su rudari ma-
sovno sudjelovali u revoluciji i da su mnogi izginuli. Ginuo
je mlad èovjek, prijatelji iz njegovog djetinjstva davali su
mladost i ivot za ljepše “sutra”.”Ima mnogo nepravdi na
svijetu, mnogo eksploatacije ljudskog roda; što bi još bilo
kad meðu nama ne bi bilo merhameta – šta je on? – Mi-
slio sam – Muslimanski socijlista? Je li vanija borba protiv
nepravde, ili lièni merhamet? – upitao sam ga.- Merha-
met od mene zavisi – odgovorio je. – Kad bi smo svi bili
merhametli ne bi ni bilo ekploatacije, ili bi bila nevana.-
Uèinilo mi se to uvjerljivo, nisam tada vidio koliko je to
bjeanje od rješenja, ma koliko bilo plemenito po namjeri.
Ljudima treba lijepa rijeè – govorio je, sve èešæe poteuæi
iz flaše, ovlaenih oèiju. Zapamtio sam tu sliku beznadne
dobrote, to olièenje lijepog merhameta, u hambaru od
dasaka, pod sjenom granate jabuke, taj simbol utjehe
mahalske sirotinje, idealno podešen prema njoj.

PRVI SVJETSKI RAT

Otac slui vojsku u Pešti, ali zahvaljujuæi obiteljskom
novcu paralelno ivi svoj ivot sa svim blagodatima koje
Pešta u ono vrijeme prua. U Tušnju postoji Mekteb, vjer-
ska škola za predškolsku djecu. U to vrijeme Meši je èetiri
godine i u maglovitim sjeæanjima nosi sva ta dogaðanja iz
ratnog razdoblja i poèetku svog školovanja, odnosno po-
haðanja mekteba. Kae da mu je najljepša škola u ivotu,
ona koja je vezana za prvi samodoprinos, jer ta djeca po-
laznici mekteba nose u školu po jedno drvce da bi se uèio-
nica grijala. Vjerouèitelj Salko je posebno dobar èovjek i
djeca ga smatraju kao da je jedan od njih. “I hodi Salihu
mogu da zahvalim što poèetak svoga ivota doivljavam
kao divan sunèani predio, i što na horizontu moga dale-
kog sjeæanja stoji mirna, utješna, osmjehnuta slika odaslog
èovjeka djetinje duše, tuno nevinog lica, zbunjenog izra-

62 BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
ronio u ljudske duše i tajne psihe, što je na neki naèin i
rezultat Selimoviæeva gledanja na ivot.
“Kasnije kad sam došao do prevoda Kurana nisam se
mogao naèuditi zašto se od nas krio tako poetièan i mu-
dar tekst, a to je bilo zahvaljujuæi jednom nastavniku - ne-
dovoljno obrazovanom èovjeku.
UNIVERZITET
Oko 1930. godine, Meša dolazi na studij u Beograd.
Na fakultetu se susreæe s profesorima kao što su Aleksan-
dar Beliæ, Bogdan Popoviæ itd. Upoznaje Milovana Djilasa,
te Hasana Brkiæa koji je bio èlan Gradskog komiteta Beo-
grada. Meša postaje predsjednik Udruenja društva naro-
da. Selimoviæ nije elio biti èlanom Partije, da ne izgubi
svoju nezavisnost, te æe u njegovoj partijskoj karakteristici
od 1941. do 1951.godine uvijek pisati obiljeje”da je inte-
lektualac – individualista”. Godine 1934. Selimoviæ je di-
plomirao knjievnost i jezik na Filozofskom fakultetu u
Beogradu. Ukljuèen je u ilegalno politièki i društveno kul-
turni ivot Beograda, ali kae da stalno osjeæa jednu nesi-
gurnost zahvaljujuæi onoj davnoj oèevoj hladnoæi i distan-
ci prema njemu kao djetetu. “Ništa nisam postigao bez
muke, boreæi se najèešæe sam protiv sebe”
DRUGI SVJETSKI RAT I REVOLUCIJA
Selimoviæ je u Tuzli, radi kao profesor na Tuzlanskoj
gimnaziji i tu ga zatièe rat. I on i brat i sestra rade u ilega-
li. Dospijeva u zatvor. Meðutim, na suðenju, zahvaljujuæi
pomoæi ljudi s kojima je radio bude osloboðen i odlazi u
partizane. U partizanima piše u èasopisima te je u tom
smislu indikativan jedan njegov napis: “U prvim partizan-
skim brojevima “Fronta slobode” iz godine 1944., objavio
sam jednu pripovijetku i tri reportae o zloèinama 13. SS-
divizije nad narodom majevaèkih sela, uasnute napise o
neviðenoj surovosti naših ljudi nad našim ljudima. (U 13.
SS-diviziji, koja se zvala i “Handar-divizija”, samo je ko-
mandni kadar bio njemaèki), o zvjerstvima nad nevinim
srpskim seljacima, uglavnom enama i djecom sela Vakup.
(Ni danas ne shvatam da je potrebno o zloèinima pojedi-
nih nacionalnih grupa u NOB govoriti vrlo obazrivo. Zar
istina ma kakva da je, ne bi bila korisnija? Zar ne bi dopri-
nijela da se ne ponovi ono što je bilo? Opasnost da se
jedna nacija zlonamjerno identifikuje sa svojim zloèincima
daleko je manja od opasnosti da iz nepoèupanog korijenja
zla izrastu nove mladice. Znam da je neugodno kopati po
ranama, naroèito starim, ali su, recimo srpski knjievnici
najviše uèinili na raskrinkavanju i osudi èetnika.
Ostali pisci, s èasnim izuzetkom Ivana Gorana Kovaèi-
æa, nisu rekli svu istinu o svojim izdajnicima. Iz ove koe se
ne moe, i svima nam ostaje da ponesemo svako svoj te-
ret i svoju sudbinu, baš zato što ne moemo i neæemo da
se identifikujemo sa zloèincima i što osuðujemo sve zloèi-
ne nad ljudima i nad narodima. Stid i nacionalni komplek-
si, zbog kojih æutimo, neæe nam mnogo pomoæi: istorija
se ne moe izbrisati ni izmijeniti. Svi obziri i sve maske
uopštavanja, od kojih pate i naše literature i naša istorio-
grafija, i naša politièka praksa, veæ su urodili negativnim
BEHAR 83-84
posljedicama, jer se krivice nisu obiljeile, pa se javljaju
nepravedne revandikcije i pojave koje nismo oèekivali, bar
ne u ozbiljnijem broju, i nikako kod mladih. Ništa nije do-
bro što ostane neobjašnjeno, niti se istorija gradi na pre-
æutkivanju. Samo bi zlonamjerni mogli pomisliti da je rijeè
o odmjeravanju istorijskih krivica, pojava je bitno klasna, i
tako bi je trebalo objašnjavati. Naši kvislinzi su, svjesno ili
nesvjesno, bili udarna snaga buroazije, i bilo bi zanimlji-
vo s tog klasnog, društvenog i sociološkog stanovišta izu-
èavati pojavu ustaša, èetnika, slovenaèkih bjelogardista,
muslimanskih handarovaca i drugih”.
KNJIEVNO STVARANJE
“Uvijek sam volio lijepo prièanje, lièilo mi je na divno
bajanje koje razoruava zle sile. Uvidio sam da sposob-
nost prièanja i dar pisanja rijetko kad idu zajedno, i teško
se nalaze kod jednog èovjeka, èak se izgleda iskljuèuju”.
Sve ono što Selimoviæ objavljuje od 1940. godine, sve su
to pisanja i traganja da se izrazi i opiše svoja najveæa tuga
i bol za ubijenim bratom 1944.godine. Selimoviæ, kad je
bol bila vrela i najbolnija, nije imao snage, a nije ni znao
kako da o toj tragediji, ubojstvu svog brata piše, morao je
pustiti da vrijeme donese sazrijevanje ponad izljeva boli i
ranjenosti cijelog biæa. Godine 1962. ponovno zapoèinje
traganje za izgubljenim bratom. Tema u svijesti Selimovi-
æevoj dobiva odreðena usmjerenja, a od izvorišta dogaða-
nja prošlo je 20 godina. Rijeè je o odnosu i sukobu izmeðu
ideologije i pozlijeðenog pojedinca. “Derviš i smrt”, sma-
trao je Selimoviæ, knjiga je o ljubavi i mrnji, dogmi i ivo-
tu, liènom i neliènom, izdvojenom i opæem.
BEOGRAD – SARAJEVO – BEOGRAD
Godine 1944. ivotni put Mešu Selimoviæa vodi u Beo-
grad da bi ubrzo bio u Sarajevu gdje je od 1950. do1953.
godine docent na Univerzitetu. Godine 1966. izlazi roman
Derviš i smrt, krucijalni dio njegova djela. Bolest ga odvo-
di ponovno u Beograd. Razboljele su mu se oèi. Ako nešto
moe da zadesi jednog èovjeka od pera, zaista nema veæe
nevolje. Selimoviæ s cjelokupnim svojim knjievnim opu-
som pripada knjievnosti koja je “svevremena”.
EPILOG
Moemo govoriti i o nekoj vrsti ekumene Meše Selimo-
viæa. Naime, još za njegovih gimnazijskih dana fascinirao
ga je prof. dr. Drago D. koji je predavao srpsko-hrvatski
jezik. Iako je bio katolièki teolog ðaci su ga voljeli i pošto-
vali jer je o semitskim religijama govorio s podjednakim
uvaavanjem i poštovanjem. Primjerice, o poslanstvu Isu-
sa Krista rekao bi da je svejedno naziva li se on Isus, Hrist
ili Isa pejgamber – on je uvijek najljepši i najplemenitiji
simbol koje je èovjeèanstvo stvorilo. “Otkako mi je dr.
Drago D. ukazao na njegovu ljepotu, sve do danas, mada
veæ odavno ateista, nisam otkrio ništa ljepše i sadrajnije:
èovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijeh drugih ljudi
– to je grandiozna moralna i poetska slika najveæeg hu-
maniteta, koja je i do danas ostala neokrnjena.”
63
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
enski likovi u romanu
Derviš i smrt
Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ
enski likovi u Dervišu i smrti
samo proviruju iz pripovjedaèeva
svijeta, ali na semantièkoj razini
tumaèenja romana zauzimaju zna-
èajno mjesto i vrlo su efektni.
Pitanje autorove osobnosti te
pitanje kako osobnost zahvatiti je-
zikom u dimenziji autobiografskog
diskursa koji je moguæe pozicioni-
rati na razumijevanje knjievno
umjetnièkog djela, pitanja su o ko-
jima se bavi feministièka kritika ko-
ja je otvorila nove perspektive i u
tumaèenju likova u Dervišu, po-
sebno enskih likova.
U analizi knjievnih djela, do
sada, se olako prelazila preko au-
torova ivota, kao da je djelo na-
stalo samo po sebi, a ne u jedin-
stvu autorove duhovnosti formira-
ne u spletu religijskog, nacional-
nog i sveukupnog njegovog kultu-
rološkog naslijeða. U. Eco bi rekao
da se odreðenje znaèenja nekoga
teksta ne zbiva samo unutar tek-
sta, zato što mu (tekstu) znaèenje
odreðuje èitatelj koji sudjeluje sa svojom “enciklopedijom
znanja”, tj. skupom znanja o svijetu, a povratak autora na
pozornicu istovremeno je neminovan.
Pitanje o kojem bi se moglo govoriti u ovom radu bilo
bi na koji naèin tradicija, kao izvan knjievna realnost i
uloga ene u društvenom ivotu opstoje u knjievnom
djelu M. Selimoviæa, a o naznaèenoj problematici govorilo
bi se s pozicije nove i feministièke kritike.
Dosadašnje moje èitateljsko iskustvo, u veæini sluèaje-
va, vezano je za išèitavanje djela muških autora jer su u
povijesti knjievnosti spisateljice bile rijetke. U kontekstu
naznaèene tematike moda bi bilo opravdano postaviti
pitanje: Što je sa svim onim anonimnim autoricama kroz
povijest koje su sebe nastojale izraziti kroz odreðeni, ne
samo knjievni nego bilo koji drugi umjetnièki oblik?
Moda bi se odgovor mogao vezati uz oblike moæi koje su
muškarci oduvijek posjedovali, kako fizièku tako i materi-
jalnu. Moæ im je omoguæavala da enu iskljuèuju u dugim
povijesnim razdobljima iz javnog ivota, a naalost u ne-
kim kulturama i danas u 21. st. je obezglašena. U svjetlu
naprijed iznesenih konstatacija moda bi se mogla rasvi-
jetliti i koncepcija likova u navedenom Selimoviæevom ro-
manu.
64
Pripovjedaè Nurudin piše knjigu
o vlastitom ivotu, s namjerom da
izrazi sebe putem umjetnièkog obli-
ka, ali to ujedno predstavlja i njego-
vo skrivanje, on postaje netko drugi.
Kroz prizmu pripovjedaèeve svijesti,
Selimoviæ nastoji predoèiti i kultur-
nu klimu vremena o kojemu piše. U
tekst svoga djela utkao je likove iz
tematizirane društvene zbilje, u koji-
ma enski likovi na semantièkoj razi-
ni su vrlo efektni. Dakle, ponovno je
rijeè o “knjievnosti i eni koja se o
njoj piše.” Pitanja statusa, ekonomi-
ja enske ovisnosti u braku, ograni-
èene moguænosti izbora zbog od-
goja, potreba da voli i bude voljena,
da bude korisna u obitelji i društvu
itd. predstavljaju konkretno iskustvo
ene u veæini kultura koje æe ih na-
vesti da i knjievno djelo drugaèije
vrednuju od muškog èitatelja koji
najèešæe naznaèene probleme dri
ogranièeno zanimljivim. Virginija
Woolf to naziva razlikom nazora ili
razlikom standarda. Iz razlike nazo-
ra producirati æe se i razlièitost tumaèenja psihologije en-
skih likova te slika ene u knjievnom djelu. U tradicionalnim
kulturama od ene se oèekivalo da se poistovjeti s muškim
iskustvom i svjetonazorom pa su èitateljice vrlo èesto plakale
za nesretnim muškim sudbinama.
Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe postavljene u
epsko vrijeme, prapoèetak svih Nurudinovih ivotnih pa-
dova ne nalazi se u epskom svijetu nego u eni koju je
davno, prije dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki
ivot i otišao, ne osvrnuvši se.
U Vlastitoj sobi, u èetvrtom poglavlju, Virginija doziva
imaginarnu konstrukciju, lik Judith Shakspeare koja je se-
stra velikog pisca. Razdoblje prije 18. st. moda je najta-
mnije razdoblje za enu. Za Judith je bez njene volje bio
ugovoren brak, a kada se pobunila, otac ju je za “njeno
dobro” istukao. Bjei od kuæe, a kada se eli zaposliti kao
glumica biva odbijena - enama nije bilo dano pravo da
budu kreativne. Jedino što joj je ostalo s tog pustolovnog
puta bila je trudnoæa. U pitanju je vladavina nad enskim
tijelom, duhom i emocijama. To nije prisutno u kulturi
prije 18. st. nego, na alost, bivamo svjedocima kako i u
našem vremenu, u nekim kulturama, još uvijek pluta duh
Judith Shakspeare.
BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
U Selimoviæevom romanu Nurudina proganja duh e- stalna ljubav i moja povremena bolna mrnja. Bezbroj pu-
ne iz mladosti koju je zbog mladenaèkih ideala i ratnih ta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao…
pohoda ostavio, odbacivši na krajnje okrutan naèin ivot i Nije to samo neobjašnjiva veza izmeðu nas i zavièaja, veæ
ljubav. Muškarac je imao potrebu da nametne svoje Ja, a i koloplet naslijeða, istorije, cjelokupnog ivotnog isku-
jastvo se konstituira iz potrebe da se protjera drugoga i stva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tuðeg dalekog,
drugaèijega iz komunikacije ili još gore iz društvenog i- koje je postalo moje.
vota. enski uroðeni senzibilitet i njen tradicionalni odnos Bosna je u Selimoviæu izazivala povremenu bolnu mr-
prema vlastitoj prirodi ne dozvoljavaju joj da sebe izrazi nju upravo što su u njeno društveno tkivo upleteni strogi
zakoni patrijarhata koji su sputavali èovjeka da
Pripovjedaè Nurudin piše knjigu o vlastitom se u društvu pozicionira kao slobodna ljudska
jedinka te zbog toga nepisane patrijarhalne nor-
ivotu, s namjerom da izrazi sebe putem me osjeæa kao teret.
umjetnièkog oblika, ali to ujedno predstavlja i Selimoviæ je intelektualac zapadnog tipa, ali
njegovo skrivanje, on postaje netko drugi. Kroz na formiranje ivotnih pogleda imali su utjecaja
islamsko kulturološko naslijeðe, stavovi tradici-
prizmu pripovjedaèeve svijesti, Selimoviæ nastoji
onalne patrijarhalne sredine i vlastito humani-
predoèiti i kulturnu klimu vremena o kojemu piše stièko obrazovanje. U suprotnosti s patrijarhal-
nim poimanjem ene i njene uloge u društvu,
kao muškarac – isticanjem i nametanjem svoga Ja. ena Selimoviæ je nastojao da enskim likovima podari samo-
se istovremeno nalazila i u zaèaranom krugu, ako se po- stalnost te da ih uvede u društveni ivot vremena o koje-
kušala izraziti u odreðenom umjetnièkom diskursu nije mu piše. Autor je na ovaj naèin demantirao historiograf-
smjela pisati ni sa gorèinom jer bi uzburkala zle duhove ski koncept realistièke proze, ulogu enskih likova u tradi-
koje bi okrenula protiv sebe same. cionalno umjetnièkom svijetu s odreðenom dozom pre-
Društvena uloga ene u patrijarhalnoj sredini, u Dervi- dosjeæaja kako æe ena u buduæem vremenu postati rav-
šu prezentira se kroz pripovjedaèevu ideološku svijest, ali nopravnim sudionikom u svim sferama društvenog djelo-
bez obzira što je Nurudin tradicionalista, Selimoviæ zna- vanja.
èajno odstupa od tradicionalne realistièke poetike u pri- Ali, Selimoviæevi enski likovi još uvijek nisu dostigli onaj
kazivanju enskih likova èije svijesti funkcioniraju na dru- stupanj samostalnosti o kojoj nam govori J. Fowles u svom
gaèiji naèin od ustaljenih tradicionalnih normi i sredine u romanu enska francuskog poruènika. Oèito da su naplavi-
kojima ih zatièemo. U ovom romanu prikazana je tradici- ne patrijarhata u svijesti bosanske ene, vremena o kojemu
onalna bosanska sredina i epski svijet u kojemu glavnu Selimoviæ piše, bile veæe od patrijarhalnih naplavina formi-
ulogu dobivaju muški likovi, a enski likovi su samo raspo- ranih u svijesti ene viktorijanske tradicije. Ne znam što me
znatljive figure koje nastoje povezati raspršeni svijet, zbog to ponukalo da povuèem paralelu izmeðu jednog i drugog
ratova, u koherentnu cjelinu. Muški likovi, osim Hasana, romana, iako sam svjesna da se, moda, radi o svojevr-
zapleteni su u mreu stalnih samoanaliza u kojima se na- snom paradoksu jer je Derviš moderan roman, a enska
stoji pronaæi uzroèno posljedièna veza u svijetu, a enski francuskog poruènika je postmoderno knjievno djelo.
likovi konkretno djeluju. To im nije podario pisac knjige o Jedna od dodirnih toèaka izmeðu ova dva romana bila bi ta
sebi, ideolog Nurudin koji i realnu i imaginarnu ensku kako i jedan i drugi pisac na tematološkom planu govore o
pojavu u svojoj knjizi ivota uvijek postavlja u zatvoren društvenoj zbilji u kojoj se nije javno govorilo o odnosu
prostor. Autorova pozicija suprotstavlja se ovakvoj kon- meðu spolovima, makar ti odnosi bili samo prijateljske pri-
cepciji na naèin da se enskim likovima daje oso-
bina aktivizma i dinamiènosti. ena u ovom Seli- Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe
moviæevom romanu ne pristaje na pasivnu druš-
tvenu normu. Ne radi se o promjeni sredine, jer
postavljene u epsko vrijeme, prapoèetak svih
se eni u tradicionalnoj društvenoj zbilji nije do- Nurudinovih ivotnih padova ne nalazi se u
zvoljavalo da samostalno djeluje, putuje kako bi epskom svijetu nego u eni koju je davno, prije
upoznala nove ljude i krajeve, niti da se obrazuje.
Selimoviæ nastoji zaobiæi ustaljenu praksu u kojoj
dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki
je ena bila samo figura u komunikaciji, njeno ivot i otišao, ne osvrnuvši se
mišljenje se nije uvaavalo ili je , još gore, na sa-
mom poèetku bilo ignorirano. Selimoviæ je svjestan kako rode. Uloga èitatelja i u jednom i u drugom romanu veoma
se tradicija ne moe, ni u kom sluèaju, apsolutno zaobiæi, je znaèajna. U Fowlesovom romanu èitatelju se daje dovolj-
postoje uvijek oni koji nas presreæu, a u Dervišu slobodo- no prostora da odabere njegov završetak, s tim da èitate-
umne ideje koje Hasan (ivot) zastupa uvijek presreæe ide- ljev izbor ne podrazumijeva apsolutnu slobodu nego i od-
olog Nurudin. govornost u smislu da jedan oblik završetka ovaj roman
Selimoviæ je roðen u tradicionalnoj patrijarhalnoj sre- stavlja u okvire knjievne tradicije, a drugi ga dovodi u kon-
dini. O tradicionalnom duhu prisutnom u Bosni i o ulozi tekst postmoderne proze. Èitateljeva uloga u Selimoviæe-
oca u patrijarhalnoj obitelji u autobiografskom djelu Sje- vom romanu je ta da on aktivno sudjeluje u davanju znaèe-
æanja (1990) Selimoviæ se izrazio: Bosna je moja velika i nja Nurudinove prièe, to je idealna svijest koja je etièki i

BEHAR 83-84 65
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
tradicionalno neoptereæena, te se zbog toga i oèekuje od osim Dubrovèanke Marije. ena nosi ime po muevom
nje da bude potpuno objektivna i nepristrana. Likovi i u imenu, njegovoj tituli ili mjestu porijekla. Ako se zna da
jednom i u drugom romanu nisu problematièni, podudara- imenovanje lika predstavlja dominantu koja odreðuje tu
ju se s društvenom konvencijom, osim Sare i Hasana koji figuru, izdvojivši je kao pojedinaènost u danom pripo-
svojeglavo izlaze iz ustaljenih društvenih normi. Oni su in- vjednom svijetu, onda se moe doæi do zakljuèka kako je
dividualisti i kao da ele sami sebi nauditi, za inat viktori- ovaj ideolog i na ovaj naèin elio enu depersonalizirati.
janskoj engleskoj i bosanskoj osmanskoj tradiciji. Sara bjei Marijinom liku, zbog njenog porijekla (Dubrovèanka) i po-
od konvencionalnog ponašanja, raskida zaruke, a Hasan sla kojim se bavi (trgovina), autorova svijest je predodre-
ostavlja enu koju mu je njegova obitelj odabrala, napušta dila da bude inicijatorom društveno – politièkih promjena
Carigrad i mjesto muderisa (predavaèa na vjerskoj školi), na ovim prostorima, ali prezentirati i kulturološke razlièi-
odabire posao trgovca stokom kako bi bio u stalnom kon- tosti bosanske sredine u odnosu na dubrovaèku koja se
taktu s novim ljudima, novim krajevima i nepoznatim kul- oduvijek dièila svojim humanim principima i slobodarskim
turama, što je samo obogaæivalo njegovu viziju ivota. duhom. Nije sluèajno što je Hasan u Dubrovèanima pre-
Iako je Selimoviæ prezentirao tradicionalnu sredinu i poznao prijatelje i što je njihov jezik, isti kao i njegov,
njene zakonitosti, u ovom romanu smisao ivotu ne daju odigrao presudnu ulogu da napusti Carigrad i mjesto mu-
muški likovi kojima je bilo dozvoljeno da ratuju, trguju, derisa. Autor je Hasanu i Mariji predodredio da krenu u
putuju, obrazuju se, sklapaju ugovore itd., nego je ivotni rušenje stereotipa koji su eni nalagali da bude samo su-
pobjednik ena iz Nurudinove mladosti koja na kraju ro- pruga i majka, a uz to i materijalno ovisna o ocu, bratu ili
mana, u posljednjoj Nurudinovoj ivotnoj noæi, šalje u te- muu. U takvom nehumanom društvu apsurd je oèekivati
kiju (duhovni hram) svoga, a moda i Nurudinovog sina, da ena bude ukljuèena u društveni ivot svoje sredine.
èime se ivotni put po- Selimoviæev pripovje-
novno nastavlja, dobi- Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni daè posjeduje jedan
vajuæi novi smisao. Nu- junak Nurudin, koji je filozof, ideolog, ali i oblik intuitivne svijesti
rudin u svojoj ivotnoj koja, bez obzira na
prièi ne daje dovoljno tradicionalist, je kultura koja nije bila njegov tradicionalni
prostora enskim liko- naklonjena eni te zbog toga on nikada nije odgoj, predosjeæa ka-
vima, ali im se kroz au- bio u stanju do kraja razriješiti ivotnu tajnu i ko ena ne predstavlja
torovu poziciju omo- samo fizièku razlièitost
guæava da svoje krajnje enigmu enskosti koja mu se javlja u u odnosu na muškar-
odredište pronaðu u konkretnim enskim pojavama, a pogotovo u ca, nego je u njenoj
èitatelju, a na taj naèin pojavi irealne ene, izgubljene u vremenu, koju pojavi prisutno i odre-
su se uspjeli odlijepiti ðeno naèelo: ivot, lju-
od pripovjedaèeve su- je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti bav, vizija buduæeg
bjektivne volje i njego- niti u tajnu monumentalnosti steæka. itd. zato su enski liko-
vog intimnog raspolo- vi u romanu suptilnije
enja. Rijeè je dakle o svojevrsnoj kontekstualizaciji pove- izrazili upravo onu dimenziju ljudskog koja se tièe emotiv-
zanoj sa zakonitostima ivota i njegove nude, a u okviru nog i produhovljenog.
toga moe se išèitati kako dominantno mjesto zauzimaju U romanu se govori i o ratnim pohodima, nehumanoj
autorovi humani principi koji reflektiraju misao da u ne- vlasti, montiranim procesima, doušništvu, izdajama, silo-
kom buduæem vremenu neæe biti nikakvih drugih podjela vanju itd., a u takvoj tematiziranoj zbilji glavni akteri su
meðu ljudima osim njihovih sposobnosti. bili muškarci. Virginija Woolf u Tri gvineje raspravlja kako
Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni junak Nu- je bezbroj nesretnih ljudskih sudbina bilo odreðeno rat-
rudin, koji je filozof, ideolog, ali i tradicionalist, je kultura nim sukobima, te istièe kako su …mnogi nagoni manje –
koja nije bila naklonjena eni te zbog toga on nikada nije više zajednièki obama spolovima, nagonu za borbom
bio u stanju do kraja razriješiti ivotnu tajnu i enigmu en- oduvijek su skloni muškarci, ne ene. U povijesti da i ne-
skosti koja mu se javlja u konkretnim enskim pojavama, ma ljudskog biæa koje je izgubilo ivot od enine puške;
a pogotovo u pojavi irealne ene, izgubljene u vremenu, najveæi dio ptièjeg i ivotinjskog svijeta poubijali ste vi, a
koju je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti niti u ne mi (…) Oèito za vas u borbi ima neke uzvišenosti, neke
tajnu monumentalnosti steæka. ivotna zbilja Nurudinu se nunosti, nekog zadovoljstva, koje mi nikad nismo osjeti-
uvijek pojavljuju kao svojevrsni kontrast u odnosu na nje- le, u kojima nikad nismo uivale.
govu tradicionalnu i ideološku svijest. I u ovom sluèaju, Virginia navodi tri razloga koji navode muškarce na
taj ideolog, ali i filozof pronalazi pogrešan put za razrje- borbu: rat je profesija, izvor sreæe i uzbuðenja, a isto tako
šenje ivotne enigme, pokušavajuæi shvatiti (pribliiti) ono i moguænost da se izraze odlike muškosti.
što je apsolutno ne spojivo: konkretnu pojavu ene iz U Selimoviæevom romanu Nurudin je bio u svom proš-
mladosti s nematerijalnim oblikom - steækom: Otišao sam, lom vremenu ratnik, i Mula Jusuf je bio indirektno uklju-
ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je èen u ratne sukobe, oni su formirali njegovu iskompleksi-
èudnu, kao steæak. (o.c., str.463) ranu svijest, i Kara Zaim je bio nekadašnji gazija. Ishak je
Nurudin u svojoj knjizi ivota enske likove, za razliku bjegunac koji je nešto uèinio protiv zakona, zato ga proga-
od muških, nije imenovao njihovim osobnim imenima, njaju. Predstavnici vlasti provode zakone koji su doneseni

66 BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
nakon ratnih sukoba. Znaèi, svi su muški likovi, osim Hasa- tivizma, na što tradicionalist Nurudin nije u moguænosti
na, ukljuèeni na ovaj ili onaj naèin u odreðene sukobe. utjecati. enu autorov glas oslikava u intenzivnom trae-
Nurudin u svojoj ispovijesti predoèava i vojnièke postupke nju doivljaja sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi,
prema nemoænim ljudima, prije svega djeci i enama koji što predstavlja nagovještaj novoga vremena.
su uvuèeni u ratna stradanja bez svoje volje i pristanka. Veæ na poèetku zapisivanja, pri objašnjenju porijekla
Silovanje i blud Mula Jusufove majke, na alost, predstav- tekije (nekad je bila harem), Nurudin govori i o mladim
lja motiv s kojim se i naša kultura na pragu 21.st.
sve do nedavno morala nositi. Na pojavu zla u U romanu se govori i o ratnim pohodima,
djeèaku Jusufu utjecao je odnos vojnika prema nehumanoj vlasti, montiranim procesima,
njegovoj majci, tj. odnos grupe (vojnici) prema
pojedinaènoj ljudskoj jedinki (eni). Mula Jusu- doušništvu, izdajama, silovanju itd., a u takvoj
fov znak osobnosti u znaèenju zlo, postaje po- tematiziranoj zbilji glavni akteri su bili muškarci
vod novome zlu - izdaji i doušništvu, a prauzrok
se nalazi u osveti za uèinjeni grijeh kojeg su prema njego- enama èije sjene i mirise iz tekijskog prostora derviši nisu
voj majci poèinili vojnici. U toj osobnoj iskompleksiranosti mogli u potpunosti istjerati. Nurudin osobni osjeæaj u ko-
Mula Jusuf nije bio u stanju razluèiti pojedinaèni od opæeg me se nazire postojanje strasti nastoji sakriti, generalizira-
grijeha. Muška kultura je oduvijek svoju moæ gradila na juæi ga kroz iskaz kako derviši nisu mogli istjerati, èime
fizièkoj i materijalnoj moæi. Jusuf æe u ivot ponijeti tamne samo razotkriva svoju strasnu prirodu jer nekadašnje pri-
slike iz djetinjstva, na èijim se temeljima formiralo njegovo sustvo mladih ena u tekijskom prostoru i fizièki osjeæa.
moralno devijantno ponašanje. Vojnici su u ovom mladom Iako piše knjigu o vlastitom ivotu, Nurudin niti u jed-
èovjeku, veæ na poèetku njegovog odrastanja u èovjeka, noj prilici nije spomenuo postojanje svoje majke. Da li je u
izgradili i podijeljeno jastvo. Nurudin u razgovoru s Mula pitanju kompleks porijekla kojeg je nastojao dolaskom iz
Jusufom brani blud njegove majke koji bi on, kao sljedbe- sela u grad, na neki naèin zataškati, ili se te ene sramio?
nik Boje rijeèi, neminovno morao osuditi. U ovom “do- U svojoj najranijoj dobi dijete je apsolutno ovisno o
brohotnom” stavu krije se i Nurudinova vlastita odgovor- majci pa zbog toga se u Nurudinovoj svijesti moda i javi-
nost, njega kao ratnika, za sve nesretne ljudske (djeèje) la jedna vrsta odbojnosti prema njenom postojanju, jer se
sudbine èiji se prauzrok nalazi u ratnim pohodima. cijeloga ivota borio da bude slobodan bez bilo èijeg ili
Hasan materijalno pomae ratne stradalnike, èime se kakvog utjecaja. Moda je zbog toga elio da samo otac i
vlastito, ali i obiteljsko bogatstvo polako iscrpljuje. Hasan brat budu ukljuèeni u njegovu ivotnu prièu, osjeæajuæi ih
je dinamièan lik koji u bosansku sredinu dovodi dubrovaè- jedino za svoje blinje.
ki braèni par gðu. Mariju i gospara Luku. Skupa sa muem Julia Kristeva govori o prediskurzivnom kompleksu ko-
i prijateljem, Marija je slobodno ukljuèena u trgovaèke ji se odnosi na fazu u djetetovom razvoju kada je na razini
poslove. Hasanovi sunarodnjaci Hasanovo prijateljstvo s tjelesne senzacije apsolutno vezano za majku. Na jeziènoj
Dubrovèankom tumaèili su kao ljubav. U patrijarhalnim razini koja se odnosi, prije svega, na zvuk to zove semio-
svijestima nije bilo mjesta za prijateljstvo meðu suprot- tièkim vezama, a koje predstavljaju znaèajnu zalihu u koju
nim spolovima. Neoptereæena èitateljeva svijest odnos se vraæa pjesnièki jezik, poseuæi za njegovom zvuènošæu
Hasana i Marije tumaèi na jedino ispravan naèin, a to je i ritmiènošæu. Nurudin je po svojoj prirodi sklon filozof-
pomirba dvaju razlièitih spolova, pomirba razlièitih religi- skom, ali i lirskom iskazu. Pojedini dijelovi njegove knjige
ja, svjetonazora i kultura, èega ideolog Nurudin nije svje- ivota upravo odišu lirskim partiturama, moda je to ona
stan jer su njegovi ivotni zakoni jednoznaè-
ni i ne trae u drugome i drugaèijem od sebe Selimoviæ je enskim likovima vješto podario jedan
samog nikakvo objašnjenje. Nurudin o Mari- oblik skrivenog aktivizma, na što tradicionalist
ji govori kao sveznajuæi pripovjedaè, istièuæi
kako je ta ena bila fratarska štiæenica. Nu- Nurudin nije u moguænosti utjecati. enu autorov
rudin Marijin ivot na ovaj naèin nastoji ne- glas oslikava u intenzivnom traenju doivljaja
svjesno pribliiti svome ivotu i vlastitim i- sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, što
votnim principima, pokušavajuæi pronaæi,
sada u još jednoj ideologiji, opravdanje za predstavlja nagovještaj novoga vremena
svoju dervišku, uoèavajuæi kako je katolièka
vjernost u njoj zakopala ljubav. Ovom konstatacijom iz “skrivena zaliha” kojoj se vraæa u najteim ivotnim trenu-
Nurudina izlazi skrivena potreba za drugim, drugaèijim i cima, glas/ovi iz prošlosti i majèina nekadašnja uspavan-
ljubavlju. ka, èiji lik svjesno eli zaobiæi, a njezino postojanje u svo-
U ruke èovjeku sa sela, ideologu i bivšem ratniku, ali i me ivotu opovrgnuti, ali nije ni svjestan kako ga taj oblik
obrazovanom intelektualcu, Selimoviæ je predao spisatelj- diskursa samo razotkriva i govori kako u njemu postoji
sko pero kako bi se do kraja ogoljela njegova svijest, ali ne ogromna potreba za komunikacijom s majkom ili drugim
samo njegova nego i svih onih tradicionalnih svijesti, kao dijelom sebe.
talog prošlih stoljeæa. Nurudin ne ispovijeda samo sebe, Javni prostor vremena u kojemu Nurudin djeluje, muš-
nego i kulturnu klimu patrijarhalne sredine. Selimoviæ je karcu nije dozvoljavao da emotivno istupa te Nurudin na-
enskim likovima vješto podario jedan oblik skrivenog ak- stoji prikriti svoje emocije i zbog toga iz vlastite mu auto-

BEHAR 83-84 67
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
biografske prièe progovara nauèeni transcedentalni um
koji nastoji smireno prezentirati. Ali Nurudin nije svjestan
da svoju knjigu ivota ne moe napisati, niti svoje Ja iska-
zati izvan jezika i to je ono što ga izdaje. Tradicionalni
pogledi opreku muško/ensko izjednaèavaju kao racional-
no/emocionalno ili kao promišljeno/spontano. Kategorije
racionalno i promišljeno u ovom romanu su vezane za
enske likove, èime je autor pokušao osporiti tradicional-
nu ulogu ene u obitelji i društvu, ali i tradicionalni muški
diskurs. Autorovom mišljenju, kao kontrast, suprotstavlja
se pripovjedaèevo mišljenje koje nastoji eliminirati posto-
janje, ne samo vlastite majke, nego i svih onih drugih en-
skih osoba koje su bile dio njegova prošlog ili sadašnjeg
ivota, okreæuæi se ocu, bratu i prijatelju, a to bi po Freu-
dovoj terminologiji znaèilo pobjedu intelektualnog nad
osjetilnim – napredak civilizacije.
Julija Kristeva se protivi Freudovom i Lacanovom za-
kljuèku o identitetu prema kojemu je ensko izvan pro-
cesa “samouspostavljanja”. ene nisu izvan znaèenja,
nego su sam prostor i moguænost predoèavanja i znaèe-
nja, odbacujuæi kategoriju ene i stalni odreðeni rod, po-
kušavajuæi projicirati subjekt izvan kategorije roda. Zbog
toga je netrpeljiva prema liberalnom emancipatorskom
feminizmu.
Kadinica je begovska kæi i svojim porijeklom pripada
bogatoj klasi toga vremena, ali je ona i samosvjesna osoba
koja ne trai mišljenje od oca, brata ili mua. Njena pojava
i sigurnost u komunikaciji u Nurudinu izaziva sliku ratnika.
… bila je zaista ratnik što polazi u bitku, ne osvræuæi se.
Nakon ovog doivljaja iz kojeg progovara ratnik u njemu,
Nurudin u ovoj eni vidi samo tijelo: Imala je samo tijelo,
sve drugo je drugo njima potisnuto. (o.c., str. 26) Iz ove
reèenice progovara Nurudinova strast koja bi enu svela
samo na materiju. Luce Irigaray smatra da je ena kroz
povijest u muškoj svijesti postojala samo kao objekt ud-
nje. To reproducira njenu potlaèenost jer je muška svijest
iskljuèuje iz povijesti. Nurudin nastoji sakriti svoju strasnu
prirodu, pravdajuæi se da bi elju za kadinicom u njenom
poèetku udavio i da to sebi ne bi dopustio, on posjeduje
naviku da vlada sobom. Ali svaki argument koji navodi u
obranu svoje “èednosti” samo još više razotkriva njegovu
strasnu prirodu. Kadinièini poèetni koraci koji bi vodili ka
njenoj osobnoj samostalnosti nespretni su, a svijest joj je
optereæena zakonima patrijarhata koji su se stoljeæima ta-
loili u svijestima ena, još prije nje. Za razliku od brata
Hasana koji se školovao u Carigradu, kadinica nije imala
moguænosti za takvu naobrazbu. Njena obitelj joj je pre-
dodredila da bude ena jednog od uglednika u njihovoj
kasabi. Ona ne govori o sebi nego eli razriješiti èvor u
koji se upleo njezin brat. Pustolovni Hasanov ivot kadini-
ca osuðuje, a u dubini sebe eljela bi zamijeniti ulogu s
bratom. Predlae ocu da Hasana (figuru ivota) razbaštini
od obiteljskog naslijeða, pravdajuæi svoj zahtjev time kako
njegov neobuzdani ivot narušava obiteljski ugled. Pripo-
vjedaè kadinicu opisuje u zatvorenom prostoru, u poluta-
mi njene sobe. Nurudin osjeæaje prema ovoj eni sam sebi
nije u stanju objasniti. Èinilo mu se da on ovu enu voli, ali
racionalni dio njegove svijesti progovara mu nešto sasvim
drugo. On više ne zna razluèiti osjeæaj ljubavi od drugih
68
emocija. Moguænost enidbe s ovom enom pretvara u
osobni interes, njena ugledna obitelj postala bi mu zaštita.
Kadinici u poèetku nudi savezništvo, a zatim brak kojeg
ona s prezirom i mrnjom odbija. Nurudin je sada pogo-
ðen u onoj vrsti sujete, u onom nagonu koji za muškarca
ima toliki znaèaj, u seksualnom nagonu.
Kadinièina pojava u Nurudinovo sjeæanje prizvala je
enu iz mladosti koju je jedino volio. Oivjelo je nešto
neeljeno u njemu. Njen, a moda i Nurudinov sin, sin
Emina Bošnjaka, otkriva mu:
Jer da majka nije èula za tvoju smrt, ne bi se za njega
udala.
Nije se udala, udali su je. (o.c., str. 456)
U zadnjoj ivotnoj noæi, Nurudin saznaje kako se ena
koju je jedino volio nije udala nego su je udali, brak su joj
kao i kadinici drugi odabrali. Umovi ovih ena bili su od-
gojeni u svrhu udaje, bez obzira na osjeæaje. Nurudin spo-
znaju o eninoj sudbini (udali su je) zapisuje mirnim to-
nom, a svoj indiferentan odnos prema njenom ivotu
izraava njegova tradicijom nauèena svijest. U zadnjoj i-
votnoj noæi, Nurudin vodi razgovor sa sinom ene iz svoje
mladosti kako bi saznao nešto više o njenom ivotu, na-
kon što ju je ostavio i otišao u rat,a mladiæ nameæe razgo-
vor o majci jer ga je zanimala njena èast, u koju ne eli da
sumnja (edipov kompleks). U zadnjoj ivotnoj noæi, Nuru-
din sam sebi otkriva kako se ivot poèeo zaplitati u krvavi
èvor onog trenutka kada je ostavio djevojku, a prihvatio
vojnièki ivot. Ova Nurudinova spoznaja ujedno predstav-
lja i Selimoviæevu poziciju gledanja na rat i vojnièke poho-
de u kojima njihovi sudionici neminovno postaju, vlasti-
tom zaslugom, jedini gubitnici.
Ne znam kakva je sada, ja je pamtim po ljepoti. I po
izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam
dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prou-
zrokovao. Otišao sam ne osvrnuvši se, ne znam da li me
dozivala, i zapamtio je èudnu, kao steæak. (o.c., str.458)
Autor je na kraju djela osudio svoga pripovjedaèa, a
pripovjedaèeva smrt ujedno predstavlja osudu tradicional-
nih postupaka i promišljanja koja iskljuèuju iz komunikacije
druge i drugaèije od sebe samih. U Dervišu rtva patrijarha-
ta i tradicionalizma nije oznaèena kroz prezentaciju enskih
likova. Svijest ene nije bila optereæena griom savjesti, za
razliku od muških likova èija se svijest morala suoèiti sama
sa sobom zbog uèinjenih grijeha prema nemoænima u toku
ratova, ili nakon njih u nemoralnim postupcima doušništva
i izdajništva. Tradicionalist Nurudin, svojim postupcima,
sam je sebe bacio u propast.
LITERATURA
M. Selimoviæ. Derviš i smrt Svjetlost, Sarajevo, 1971.
M. Selimoviæ. Sjeæanja, Svjetlost, Sarajevo,1990.
M. Bahtin. O romanu, Nolit, Beograd, 1989.
Barthes. S/Z, Pariz, 1970.
Jonathan Culler. O dekonstrukciji
Virginija Woolf. Vlastita soba, Centar za enske studije,
Zagreb, 2003.
Virginija Woolf. Tri gvineje, Centar za enske studije, Za-
greb, 2004.
BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
Meša Selimoviæ: Derviš i smrt
(jedna interpretacija)
Piše: Romana Beniæ Brzica
Veæ je Begiæ u svojoj kritici za Selimoviæev roman utvrdio
kako je to “tipièan roman moderne angairane društvene
svijesti, jer smjelo zasijeca u problematiku terora i slijepe
podreðenosti” (Begiæ prema Lagumdija 1973: 15). Rijeè je
o mehanizmu koji nije nepoznat i koji odlièno djeluje “uz-
du i poprijeko meridijana i paralela.” (Bauer 1970: 91). Ne-
osporna je èinjenica kako je pripadnost odreðenoj ideolo-
giji zaèarani krug koji zahtijeva poslušnost te potpunu po-
dreðenost djelovanja i misli nekoj ideji što opet nuno do-
vodi do ogranièenja i neslobode. Kad glavni lik Derviša i
smrti toga postaje svjestan, nastaje pobuna koja pokreæe
niz dogaðaja i promjena u njemu samome i oko njega. U
trenutku spoznaje kako je dogma slaba obrana od stvar-
nog ivota, prestaje i njegova pritajenost pod, “staklenim
zvonom vjere” (Perviæ prema Lagumdija 1973: 26), a ta je
promjena utoliko tea jer ovdje nije rijeè o “obiènom èovje-
ku” veæ duhovniku, predstavniku odreðene religije èiji je
poloaj time zahtjevniji. To pomicanje teišta na kojem je
izgradio èitav ivot, Nurudin objašnjava na sljedeæi naèin:
“…jesam li bio unaprijed spreman da ne povjerujem,
jer bi me saznanje izbacilo iz osvojenog mira i poremetilo
stvorenu sliku o prilièno uravnoteenom svijetu koji je
moj. Ako i nisam mislio da je savršen, vjerovao sam da je
snošljiv, kako bih mogao primiti da je nepravedan?” (Seli-
moviæ 1985: 97.)
Razotkrivajuæi crkveni i politièki totalitarizam, ovaj roman
predstavlja duboku kritiku rašèovjeèenog društva, ali i “pro-
blematiènost èovjekove egzistencije, antinomiènost morala i
ambigvitet svakog ljudskog èina.” (Prohiæ 1972: 21).
Bogiæeviæ kae:
“Selimoviæ je napisao roman u kojem fabula nije sebi cilj,
ali koja ima svoju organsku funkciju: da iznese…cio jedan
instrumentarij ideja koje imaju znaèaj jedinstvene vizije o svi-
jetu, a ne samo pojedinaènih meditacija ili refleksija.” (Bogi-
æeviæ prema Lagumdija 1973: 47.) Upravo je taj instrumen-
tarij ideja ona osnovna ontemska narativna figura, a prema
Pelešu opæa tema djela ili “konkretna univerzalija”, bez koje
se ne moe rekonstruirati knjievni moguæi svijet romana jer
ostaju nedohvatljivima sve one jedinice kojima se predstav-
ljaju kategorije opstojanja. (Peleš 1999: 257.)
Konstruiran na temeljima religiozne dogme, Selimovi-
æev derviš kreæe u pravi ivot u trenutku spoznavanja
stvarnih ivotnih odnosa, odnosno “iskorakom u realni
svijet, u prostor gdje se èinom i izborom stièe vlastiti lik”
(Prohiæ 1972: 68.)
Selimoviæev Derviš i smrt poèinje pobunom glavnog
lika koje je potaknuto ubojstvom njegovog brata, nevi-
nog èovjeka i to od strane ljudi za koje je Nurudin vjero-
vao kako im je ivot temeljen na vjeri i ljudskoj vrijednosti.
“Prije hapšenja brata Haruna, Nurudin ivi u nepomuæe-
BEHAR 83-84
nosti vjere da se boji i ljudski red bitno na razlikuju, da je
ljudski red samo projekcija boje volje da u sistem koz-
mièke organizacije ukljuèi i ljudski svijet.” (Isto: 36). Dota-
dašnji ivot ispunjen smislom i teološkom opravdanošæu
svakog postupka biva zamijenjen sumnjom, odnosno mo-
ralnom dilemom i konaèno spoznajom o vlastitoj nemoæi
u pomaganju bratu, ali i samome sebi u svijetu koji ga
okruuje. Sumnja u derviški red i njegov smisao dokazuju
se sljedeæim Nurudinovim rijeèima: “Kako sad da kaem
samrtniku: Hodi poslušno putevima gospoda tvoga. Kad
me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje
siæušno znanje ni slutnje nema.” (Selimoviæ 1985: 27.)
Na putu u za njega novi ivot, Nurudin najprije susreæe
sestru svog poznanika Hasana, kadijinu enu i taj susret
ukazuje na naèin njegovog doivljaja svijeta koji je sa staja-
lišta derviške svijesti “izazov èulnosti, neposrednosti ivot-
nih figura i likova.” (Prohiæ 1972: 65). Dok joj prilazi, Nuru-
din razmišlja: “Iblisova kæi, mislio je u meni seljak, prokli-
njao derviš, zaèuðeni obojica. Mrak se uvlaèio u sobu, bije-
lio se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva
kraja sobe, izmeðu nas je nedovoljna razdaljina sobe i muè-
no oèekivanje.” (Selimoviæ 1985: 28). Antiteze koje kao
sredstvo Selimoviæ èesto koristi oznaèavaju meðusobnu
povezanost suprotnih sadraja i odreðenu vrstu neujedna-
èene ravnotee kao rezultat takvog postupka. (Butler pre-
ma Egeriæ 1982: 89). Zato derviš svjestan svojih godina i
onoga što one znaèe zakljuèuje: “Èetrdeset mi je godina,
runo doba: èovjek je još mlad da bi imao elja, a veæ star
da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi po-
stao jak navikom i steèenom sigurnošæu u nemoæi što dola-
zi.” (Selimoviæ 1985: 20). Promatrajuæi kadijinu enu razmi-
šlja: “U nevolji smo i ti i ja, zbog braæe. Ti svoga hoæeš da
upropastiš, ja svoga da spasem.” (Isto:35), ili na drugom
mjestu: “Bio sam joj zahvalan što se tako razgolitila preda
mnom. Pokazala je doduše da me ne cijeni mnogo, jer se
ne ustruèava, ali svejedno, vanije su stvari bile u pitanju.”
(Isto: 34). Pojava te lijepe, ali hladne i proraèunate ene
pokreæe u Nurudinu davno potisnuta sjeæanja na nekadaš-
nju ljubav pa iako u dervišu ne budi elju niti strast (“Nije u
meni probudila elju…Ali nisam mogao da sakrijem od se-
be da je gledam sa zadovoljstvom…”), donosi nemir pot-
pomognut i doivljajem Jurjevske noæi i njezinog ozraèja
poganstva i izazovnog grijeha èime Nurudin dokazuje kako
èovjek u njemu ne moe zanemariti ivot i ljubav.
Kadinica za Nurudina predstavlja metaforu neostvarene
ljubavi; njezina je pojava naglašeno estetske prirode, ali
ona je i ena koja ima vlastiti stav i mimo znanja muškaraca
iz svoje obitelji pokušava razriješiti situaciju u svoju korist,
suprotstavljajuæi se tako nametnutom obrascu tradicional-
ne uloge ene u patrijarhalnoj sredini. Razlièito podrijetlo i
69
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
sustav vrijednosti onemoguæavaju bilo kakav dogovor iz- brovkinje Marije, nego one nose imena prema svojim mu-
meðu nje i derviša. Opis njezinog izgleda i kretnji otkrivaju evima ili njihovim titulama. Kako je derviševa svijest odre-
njegovu potisnutu udnju, ali i odreðuju ga kao obiènog ðena tradicijom, time je on nastoji depersonalizirati, stva-
èovjeka koji joj nudi savez u vezi s problemom oko naslje- rajuæi je pratnjom muškim likovima uz izuzetak veæ spome-
ða, a kasnije i brak zbog vlastitog interesa. Nesretna ljubav nute Marije koja se meðu tim likovima izdvaja. ( Srebreni-
iz mladosti koju je kadinièina pojava dozvala iz sjeæanja, koviæ 2004: 150). Suprotstavljen tom islamskom svijetu je
uzrok je svim kasnijim Nurudinovim ivotnim padovima jer lik Dubrovkinje Marije koja u Bosnu dolazi zbog trgovaèkih
da nije otišao u vojsku, njegova djevojka se ne bi udala, poslova s muem Lukom te svojom pojavom u velikoj mje-
odnosno ne bi je udali i njegov bi ivot krenuo posve dru- ri odreðuje Hasana, kadinièinog brata i Nurudinovog prija-
gim tijekom. Nemoguæe je oteti se dojmu kako Nurudinov telja. Njihov neobièan odnos koji se ne moe ostvariti kao
odnos prema enama naglašeno nosi u sebi platonsku cr- ljubavni zbog toga što je ona ena drugog, ali i osoba du-
tu; èak i kada je rijeè o eni koja ga privlaèi i izvlaèi na po- boko svjesna osjeæaja grijeha, moguæe je promatrati i kao
vršinu njegovu potiskivanu senzualnost, ona je osloboðena odnos izmeðu dva svijeta, Istoka i Zapada i “novih moguæ-
intenzivne strasti i više prijateljski usmjerena. Prvo iskuše- nosti ivljenja i razumijevanja meðu ljudima.” (Isto: 83).
nje, prva Nurudinova dilema, upravo je razgovor s kadini- Ona je i razlog zbog kojeg se Hasan vraæa kuæi iz Carigrada
com, Hasanovom sestrom, koja od njega trai pomoæ, kako gdje se poèinje baviti razlièitim poslovima na uas i neza-
bi nagovorio njezinog brata da se odrekne nasljedstva. Nu- dovoljstvo vlastite obitelji i ironièno, jedina osoba koja i-
rudinov je brat zatoèen i kadijina bi mu ena mogla pomo- votnu filozofiju jedne lutalice, èovjeka vitalnog, dinamiè-
æi posredovanjem kod supruga ako Nurudin ispuni njezin nog i punog jednostavnih, ali duboko istinitih uvjerenja u
zahtjev, što u isto vrijeme znaèi nepoštenu zavjeru prema konaènici dovodi pod znak pitanja.
èovjeku koji mu “nikad ni runu rijeè nije rekao.” Hasan je svakako uz derviša Nurudina druga glavna
“Što æu reæi sebi poslije svega? iv brat æe me nepre- osoba ovog romana i lik koji definitivno zavrjeðuje samo-
stano podsjeæati na moj runi èin, koji više neæu moæi po- stalnu studiju zbog svoje zanimljive prirode i okolnosti
praviti. Ništa nemam osim uvjerenja da sam èastan, ako i koje su ga oblikovale. On je simbol neposrednog ivota i
to izgubim, biæu ruševina.” (Selimoviæ 1985: 37), razmi- poleta, èulan, temperamentan, otvoren prema najrazlièi-
šlja Nurudin, rtvujuæi tijim ljudima, èovjek
tako brata radi vlastite Pitanje koje je knjievna kritika veæ postavila koji se u potpunosti
savjesti. predaje ivotu i uzima
Iduæa i mnogo tea
jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa od njega sve što mu
dilema pojava je bje- jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje ovaj prua. Po svojim
gunca u tekiji o kojem doðe s njom u sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav osobinama, Hasan
Nurudin ne zna ništa, predstavlja kritiku i-
ali veæ i sama moguæ- odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom vota kakvim ivi
nost da bude sudac iza- donosi velike prepreke i sukobe Ahmed Nurudin, on je
ziva u njemu uzbuðe- njegova krajnost. Ta-
nje, dok bjegunac primjeæuje njegovu potrebu za razgovo- kve dvije suprotnosti nuno se privlaèe jer svaki predstav-
rom, osjeæajuæi da ga nešto muèi. Pomoæi mu za Ahmeda bi lja ono što njegov prijatelj nije i obrnuto. U isto vrijeme,
znaèilo izdaju derviških uvjerenja, ali i spašavanje èovjeka, ovaj roman pokazuje dva tipa ponašanja dokazujuæi kako
ustajanje protiv mira i sebe dosadašnjeg, a odati ga optere- svatko od nas nosi u sebi osobine i jednog i drugog èime
æenost moguæim kajanjem ako je nevin, ali i rtvovanje sebe se ponovo vraæamo na Peleša i njegovo isticanje vanosti
i brata, nastavljanje dobro poznatom stazom poslušnosti. odreðivanja narativne figure, u ovom sluèaju psihemske,
Ahmedov neuspješan pokušaj rješavanja samog sebe po- radi oznaèavanja pojava u izvanknjievnom svijetu.
moæu bjegunca, ali i skidanje odgovornosti okonèat æe tako U jednoj od kritika ovako je opisan Hasan: “U njemu je
što o svemu obavještava Mula-Jusufa, svjestan kako njegov satkana ona moralna neozbiljnost, neobaveznost, pa i ne-
odabir nije sluèajan i kako je upravo on izvršitelj njegove obuzdanost. On je slika ljudske vedrine, širine, prirodnosti
potajne elje jer mladi derviš odmah obavještava straare, i samostalnosti. Svoj je od poèetka do kraja, velika i snana
ali u meðuvremenu bjegunac uspijeva pobjeæi. Tu je i Ahme- individualnost, hrabro se uzdie i izdvaja iz svega što je
dova spoznaja o velikoj razlièitosti meðu njima: vailo kao red i zakon, ali se on ne izdvaja od ljudi. Druš-
“Ja sam se lomio cijelu noæ, on je presudio odmah.” i tven je. Pametan i jak.” (Skakiæ 1976: 54). I njemu i Nurudi-
Jusufovo nakon poziva straara: nu zajednièka je razapetost izmeðu osobnih elja i grube
“Mislio sam da ti tako eliš. Ne bi mi govorio da nisi stvarnosti u kojoj ive koja sputava svakog na svoj naèin.
elio.” (Isto: 63-65.) Usprkos razlièitom uvjerenju i stavovima, uspijevaju prepo-
Treæa i najtea odluka vezana je uz prijatelja Hasana; znati dramu onog drugog; tako Hasan na Nurudinov ko-
spasiti ga ili kao kadija saèuvati vlastiti ivot. Hasanovo mentar o ivotu kao èvrstoj zidanici koja se iznenada poru-
spašavanje izvodi Mula-Jusuf èime se moralno iskupljuje šila govori: “Ne treba èovjek da se pretvori u svoju suprot-
za izdaju Ahmedovog brata, ali u isto vrijeme, ta je dilema nost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Moda nije lako
dokaz Nurudinovog moralnog pada i konaèni test njego- ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto,
voj ljudskosti. biæe još gore.” (Selimoviæ 1985: 94), dok si Nurudin, shva-
Zanimljivo je kako Selimoviæ u svojem romanu ne ime- æajuæi Hasanovu intenzivnu potrebu za ivotom, iako kod
nuje enske likove njihovim osobnim imenima, osim Du- derviša potisnutu dugogodišnjim ivljenjem u hermetiè-

70 BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
nom svijetu vjere postavlja pitanje: “Ta Hasanova misao,
koja mi nije bila sasvim jasna, ta neminovnost vezivanja i
napor oslobaðanja, ta neophodnost ljubavi prema svome i
potreba razumijevanja tuðeg, je li to nevoljno mirenje s
malim prostorom i utaivanje èenje za veæim? Ili je mije-
njanje mjera da svoje ne postanu jedine? Ili alosno, ogra-
nièeno bjeanje, i još alosnije vraæanje?” (Isto:269.)
Hasan je i jedini lik koji osviješteno govori o duhovnoj,
povijesnoj i politièkoj sloenosti vlastite domovine. (Sre-
brenikoviæ 2004: 79). (“ivimo na razmeðu svjetova, na
granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome.
Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam
je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo
plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz bijesa. Ko je onda
zaostao?”) (Selimoviæ 1985: 264), a i bolje shvaæa meha-
nizam vlasti u koji Nurudin dugo ne uspijeva prodrijeti.
(“Izgleda da sam te povrijedio, a nisam to htio. Mislio
sam da znaš više o svijetu i ljudima, mnogo više. Trebalo je
drukèije da razgovaram s tobom.- Kako si drukèije mogao
da razgovaraš? - Ne znam. Kao sa djetetom.”) (Isto: 100).
Njegova odluka o neprihvaæanju posla u carskoj slubi
i bavljenje trgovinom stokom, na veliko nezadovoljstvo
najbliih, svjesno je odbacivanje tradicionalnih normi koje
se njeguju u njegovoj obitelji i pobuna, ali ne u znaèenju
koju ona ima kod Nurudina veæ izraeno kroz ljubav pre-
ma slobodi misli, pustolovini, sklonosti ka umjetnosti i
pomicanju granica. Vlastito iskustvo Hasan hrani kroz pu-
tovanja i upoznavanje novih sredina i ljudi, a susret s Ma-
rijom dovodi do emocionalnog potresa u njegovoj duši,
odvodi ga u neuspješan brak i dovede do spoznaje o ne-
dostacima vlastitog svijeta i potrebe spašavanja od sebe
samog, ali i neporecive vezanosti za kako kae “jedinu
toèku na zemlji koja odreðuje smisao èitavom tom kreta-
nju, bez koje ne bi volio niti drugi svijet, ne bi imao kuda
otiæi i ne bi bio nigdje.” (Isto: 269.)
Nurudinov pokušaj razumijevanja tog neobiènog, a
opet tako jednostavnog i prirodnog èovjeka pokušaj je
razumijevanja i vlastite podvojene derviške prirode, osje-
æaja ljubomore i potisnute tjelesnosti; dolazak Dubrovki-
nje i njezino djelovanje na Hasana ni njega samog ne
ostavlja ravnodušnim jer primjeæuje njezina puna djevo-
jaèka usta, mazni glas i kadifenu haljinu (Isto:120), pitaju-
æi se: “Zar se zato izdvojio da se ovako nepovratno zaple-
te u strast što se ne troši i ne moe da nestane? Misli na
nju, mjesecima razdvojen, susreæe je kad se vrati, uljepša-
nu eljama s dalekih puteva, upija ednim oèima da je
zapamti i ponese na nova putovanja. Gdje æe se zatvoriti
taj krug u kome se strast hrani, a ne troši?” (Isto: 120.)
Nurudinova krizna promišljanja redovito su popraæena
Hasanovim primjedbama pri èemu mu se prijatelj pojavlju-
je kao glas savjesti, a druenje s njime dervišu rasvjetljava
novosteèeno iskustvo pokazujuæi mu kako niti svijet vrijed-
nosti nije skladno ureðen i u kojemu se zahtjevi moralnosti
suprotstavljaju zahtjevima humanosti i nema naèina da se
oni izmire na nekoj višoj razini. (Miloševiæ prema Egeriæ
1982: 75). Suprotstavljajuæi se njegovom stavu prema ko-
jemu su vjera i pravda vanije od èovjeka rijeèima: “Lako je
izmisliti opšte propise, gledajuæi iznad glava ljudi, u nebo i
vjeènost. A pokušaj da ih primijeniš na ive ljude, koje po-
BEHAR 83-84
znaješ i moda voliš, a da ih ne povrijediš. Teško æeš uspje-
ti.” (Selimoviæ 1985: 108), u svojoj kritici derviškog naèina
razmišljanja ide i dalje, izjavljujuæi u jednom trenutku kako
ali za Nurudinom ranijim što ovoga pogaða, ali mu i osvje-
šæuje u što se pretvorio postajuæi dijelom vlasti.
Kozmopolitskih osobina, kasaba mu je tijesna, ali je
svjestan nunosti postojanja èvrstog uporišta u koje se
èovjek uvijek moe vraæati, voli svoju slobodu, ne trpi spu-
tanost, neobavezan je, ali èvrstih stavova i ispravnih mo-
ralnih naèela, nesretno zaljubljen, senzibilan koliko je po-
trebno i ono najvanije i Nurudinu najprivlaènije, ne boji
se ivota. Utoliko je neugodnija situacija u kojoj derviš da
bi saèuvao vlastitu glavu izdaje takvog prijatelja, dokazu-
juæi time svoju samoivost i egoizam, što je dokazao i pri-
je odbijajuæi Hasanov prijedlog da mu izvuku brata iz ta-
mnice, na što mu ovaj odgovara:
“Ostavi svijet na miru, ako boga znaš, biæe sreæniji bez te
vaše brige. Uèini nešto za èovjeka kome znaš ime i prezime,
koji ti je sluèajno i brat, da ne propadne ni kriv ni duan u
ime te pravde koju braniš…”i dalje, nakon odbijanja:
“Imaš li neku drugu rijeè, ljudskiju?” (Selimoviæ 1985:
114.)
Ovakvu sliku idealnog lika koji bi eventualno simbolizi-
rao oazu u pustinji ljudskih nedoumica i kriza ovog romana
narušavaju i odreðeni nedostaci, koji su razumljivi i karak-
teristièni za svakog èovjeka; lak je i površan, pošten, ali la-
komislen, sklon impulzivnom rušenju mostova za sobom,
èovjek u vjeènom traenju, ali koji ne pronalazi, odnosno
prava prièa o njemu je “prièa o jednom neprilagoðenom
provincijalcu koji se nije uspio dokazati u vlastitoj sredini, a
nesretna zaljubljenost u udanu enu koja ga trajno iscrplju-
je vjerno objašnjava njegov otpor prema svakom obliku
vezanosti.” (Miloševiæ prema Egeriæ 1982: 82.)
Kad je rijeè o dervišu Nurudinu, nesumnjivo je kako
postoje razlièite motivacije za mnoge njegove postupke;
podrijetlo, osobni kompleksi, neostvarena ljubav, sumnja
u temeljne ivotne vrijednosti i nepravda uèinjena njego-
vom nevinom bratu kao i njemu samom, ali ga sve to ne
opravdava u zanemarivanju vlastite savjesti te moralnih i
religioznih naèela. Suoèen s opasnošæu za vlastiti ivot, to
je èovjek koji izdaje jedinog prijatelja Hasana što baca
svjetlo na veliki mehanizam vlasti predstavljen u ovom ro-
manu, ali još više pojedinca u njemu koji u takvim rubnim
situacijama pokazuje svoje pravo lice, neovisno o poloa-
ju, rijeèima i ivotnom uvjerenju koje se provodi najèešæe
samo u teoriji. Zakoni odreðenih povijesnih zbivanja odra-
avaju se na likove romana. Ahmed Nurudin saznaje da su
predstavnici vlasti ubili njegovog brata; da se ne otkrije
prava istina i saèuva uvjerenje o pravednosti i nepogreši-
vosti vlasti, dervišev je brat smaknut. Potresen neprav-
dom, Nurudin odlazi predstavnicima vlasti, naivno uvje-
ren kako moe s njima ljudski i otvoreno razgovarati. Nje-
gova zabluda otkriva se odmah u razgovoru s muselimom,
kadijom i muftijom i sva nastojanja za pomilovanjem bra-
ta ostaju uzaludna, odnosno prilikom jednog od tih su-
sreta, “u trenutku uspostavljanja dijaloga izmeðu museli-
ma i Nurudina pokazuje se do koje mjere je naèelo ljud-
skosti neuèinkovito i nemoæno, toènije do koje je mjere
ono nepripremljeno za takvo suoèavanje jer stvarnog dija-
71
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
loga niti nema.” (Petroviæ prema Egeriæ 1982: 44). Odla-
zak muselimu susret je s vlašæu, nadmoæi kao takvom:
“Pod tim pogledom bez sjaja, što me jedva vidio, pre-
stao sam da oèekujem dobru rijeè ili milost, i samo elio
da odem, a sve neka se svrši kako Alah hoæe.” (Selimoviæ
1985: 82.)
Ili razgovor s kadijom: “Kad sam rekao zašto sam do-
šao, odgovorio je kur-anskom reèenicom:
Koji vjeruju u Boga i sudnji dan, ne dre prijateljstvo s
neprijateljima Alaha i poslanika njegova, makar to bili
oèevi njihovi, ili braæa njihova, ili roðaci njihovi.” I na kraju
razgovora: “- Slab je koji trai, a slabo je i ono što se od
njega trai. Sve je moglo da znaèi to što je kazao, ili ništa.
Prekid razgovora, skrivenu ljutinu, ruganje. Uzalud, jaèi je
od mene. Lièi na mrtvaca, ali nije mrtvac: naèelo bjesni u
njemu.” (Isto 1985: 125,127.)
Cijeli taj razgovor potpomognut kuranskim citatima
dokaz je koliko je naèelo vlasti u neskladu s moralnim na-
èelom i koliko se ono sudbinski odraava na pojedinca
èije razmišljanje tei moralnosti kao temelju ispravnog
ponašanja. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 47). Nurudi-
nov odlazak muftiji, potaknut ostacima oèajnièke nade
kako mora postojati neki naèin pomoæi nedunim ljudima
kao što je njegov brat, konaèni je poraz jer dok se kod
kadije suoèio s ideologijom, ovdje doivljava potpunu rav-
nodušnost i nezainteresiranost bešæutnog èovjeka: “Sve
je na njemu govorilo: iznenadi me, probudi me, zagrij me,
i ja sam ga iznenaðivao, budio, zagrijavao, vodeæi oèajniè-
ku bitku da odrim na ivotu samrtnika, stalno na granici
strave da neæu uspjeti, a sva mi je nada u njemu.” (Isto
1985: 147.)
Ova tri Nurudinova susreta s predstavnicima vlasti u
kasabi, u potpunosti oslikavaju lice mehanizma vlasti, ali i
prema rijeèima Nastasijeviæa još više u samom romanu
snagu zatvorenosti autoritarnih struktura, odnosno duh
koji ispunjava tu zatvorenost pri èemu je taj mehanizam
samo ponavljanje veæ dobro poznatih stvari, samo s no-
vim licima. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 51). “Drama
koju na diskretan naèin evocira u svom delu Meša Selimo-
viæ jeste drama ljudskih odnosa koja ima svoju osnovu u
raznovrsnim, najèešæe protivnim interesima što upravljaju
ljudima i njihovim postupcima i u razlièitim naèinima na
koje tumaèe vlastite interese. Ali, istovremeno, to je i dra-
ma ogranièenog saznanja, napornog puta èoveka u osva-
janju istine o sebi.” (Isto: 51.)
Tema je Selimoviæevog romana odnos pojedinca i
društva. Kao šejh tekije mevlevijskog reda, Nurudin ivot
shvaæa kao borbu za vjeru, on je èovjek koji èvrsto vjeruje
u odreðeni sustav. Pitanje koje je knjievna kritika veæ po-
stavila jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa jednu
ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje doðe s njom u
sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav odnos pojedinca i dogme
uvijek sa sobom donosi velike prepreke i sukobe. S u po-
èetku privilegiranog mjesta i izdvojenog poloaja i teki-
jom koja je donosila sigurnost i unutrašnji mir, (“…tekija
i njena slava i njena svjetlost, to sam bio ja, njen temelj i
njen krov. Bez mene ona bi bila kuæa sa pet odaja, ista kao
i ostale, sa mnom je postala bedem vjere.”) (Selimoviæ
1985: 21), derviš je grubo uznemiren dogaðajem osob-
nog podrijetla, zatoèenjem brata Haruna. “Sve je poèelo
72
da se zapliæe prije dva mjeseca i tri dana, raèunaæu vrije-
me, izgleda, od te ðurðevske noæi, jer je ovo moje vrijeme,
jedino koje me se tièe. Brat je veæ deset dana leao zatvo-
ren u tvrðavi.” (Isto:24). Dok moli pomilovanje za njega,
on je još uvijek uvjeren kako ivi u svijetu moralnog reda i
istine nadajuæi se dogovoru, ali ubrzo postaje svjestan za-
blude i ta vanjska zbivanja pokreæu njegovo poniranje u
vlastitu unutrašnjost u kojoj nailazi na mnoge njemu do-
tad nepoznate stvari. “Kada se prvi put okrenuo sebi i
svojim unutrašnjim prostorima, doveden je tada u muènu
i tešku situaciju, da se sukobi sa svojim sopstvenim biæem,
èudesnim i tajanstvenim titrajima srca i duše, uma i mi-
sli.” (Skakiæ 1976: 51). U svojem traganju za pravdom,
derviš u sebi pronalazi mrnju zaboravljajuæi opæa naèela
i odluèuje se za osvetu. Ahmed Nurudin uvuèen je u igru
progonjenog i onoga koji goni, poput bjegunca Ishaka,
zamišljene projekcije svojeg drugog ja: “Ishak, èesta moja
misao, najlakše sjeæanje, nesigurna elja mene nesazna-
nog i neostvarenog, daleko svjetlo moje tame, ljudsko uz-
danje, traeni kljuè tajne, nesluæena moguænost izvan po-
znatih, priznavanje nemoguæeg, san koji se ne moe ni
ostvariti ni odbaciti. Ishak, divljenje ludoj smjelosti koju
smo zaboravili jer nam je postala nepotrebna.” (Selimoviæ
1985: 189).
Prijateljevu slobodu derviš plaæa vlastitom glavom. U
noæi pred pogubljenje, radost i obnovu uspomena donosi
mu mladiæ iz Devetaka, sin njegove nekadašnje ljubavi ko-
ja mu ga i šalje.
“Šta hoæe? Je li se odvojio od sela, kao i ja nekad? Tra-
i li šire puteve u ivotu nego što su devetaèki? Ili se sud-
bina šali, da me njime podsjeti na sve, pred veliki put? Ili
je znak, ohrabrenje, koje mi Bog šalje?…Zašto se baš sad
javlja ovaj seljaèki momak, koji mi je blii nego što misli?
Je li došao da mene zamijeni na ovom svijetu?” (Isto:
344), pita se Nurudin. I ponovo zapoèinje ista prièa.
Završetak èitanja ovog romana ne donosi i završetak
razmišljanja o njemu veæ naprotiv ostaje dubok i intenzivan
dojam nedovršenosti meðu ljudima, situacija u kojoj se
moe prepoznati svaki pojedinac bez obzira na vrijeme u
kojem ivi kao što Selimoviæev junak ostaje nedovršen, ka-
ko u odnosu prema drugima, tako i prema samome sebi.
LITERATURA
Kritièari o Meši Selimoviæu, 1973: pr. Razija Lagumdija.
Sarajevo: Izdavaèko preduzeæe “Svjetlost”.
Ljudevit Bauer, 1970: Jiri Šotola: Bratstvo Isusovo. Knji-
evna smotra, Èasopis za svjetsku knjievnost, Godište
II, Broj 3., str. 91.-92.
Meša Selimoviæ, 1985: Derviš i smrt. Sarajevo: SOUR Svje-
tlost, OOUR Izdavaèka djelatnost.
Kasim Prohiæ, 1972: Èiniti i biti. Sarajevo: Svjetlost.
Gajo Peleš, 1999: Tumaèenje romana. Zagreb: Artresor.
Miroslav Egeriæ, 1982: Derviš i smrt Meše Selimoviæa. Be-
ograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Ajka Tiro Srebrenikoviæ, 2004: Znakovi osobnosti u Dervi-
šu i smrti. Zagreb: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
“Preporod”.
Mirko Skakiæ, 1976: Knjievno delo Meše Selimoviæa. Be-
ograd: Petar Koèiæ
BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
Simbolièka funkcija likova u
romanu Magla i mjeseèina
Meše Selimoviæa
Piše: Ivan Majiæ
Knjievno-kritièka recepcija Selimoviæevih djela uglav-
nom je veæ od samih objavljivanja njegovih naslova formi-
rala stav koji je kasnije dakako utjecao i na èitateljsku re-
cepciju, a koji je glasio kako rano djelo Meše Selimoviæa,
njegove pripovijetke (meðu kojima se na poèetku nalazilo
i djelo Magla i mjeseèina) i roman Tišine zaostaju kvalite-
tom za kasnijim romanima Derviš i smrt i Tvrðava. Osim
što zaostaju kvalitetom, ta djela plaæaju danak tadašnjoj
situaciji koja se ocrtavala u socrealistiènim “zvaniènim i re-
presivnim vulgarno-marksistièkim i shematskiim shvatanji-
ma o potrebi i funkciji umetnosti1”, dakle, prevladavajuæoj
socrealistièkoj knjievnosti koja je u tom kratkom razdo-
blju nakon Drugoga svjetskog rata bila svojevrsna estet-
sko-politièka dominanta. I sam autor konaèno, osvræuæi se
u Sjeæanjima na svoje poèetke govori o teini pisanja, obe-
shrabrenosti koja se pojavljivala kada se od izdavaèa èeka-
lo mišljenje za objavljivanje djela. Stoga razdoblje od deset
godina izmeðu 1951. i 1961. Selimoviæ naziva “periodom
æutanja prije obraèuna sa samim sobom”2.
U trenutku kada izlazi Magla i mjeseèina, 1962. godine
u zbirci pripovijedaka Tuða zemlja, u izdanju sarajevskog
Veselina Masleše, Selimoviæ iza sebe ima nekoliko objav-
ljenih pripovijedaka i roman Tišine koji prolazi uglavnom
nezapaeno i za kojega u Knjievnim novostima izlazi
kratka recenzija u kojoj se pisca karakterizira kao “pisme-
na, ali bez ikakva talenta”3. Recepcija Magle i mjeseèine
time je usmjerena uglavnom negativnim smjerom, a tome
vjerojatno i pridonosi ratna tematika djela koja je veæ ta-
da, deset godina od Krleina Ljubljanskog govora i èetr-
naest godina nakon Titova raskida sa Staljinom, sugerira-
la napušteni socrealistièki poetièki kôd. I stoga, potpuno
novi, psihologistièki naèin pisanja prisutan u Magli i mje-
seèini, onaj naèin koji æe u punom obliku proslaviti i afir-
mirati Mešu Selimoviæa u Dervišu i smrti, u tadašnjoj kriti-
ci biva neprimijeæen. Iznimka je Zoran Glušèeviæ koji Ma-
glu i mjeseèinu smatra “pravim knjievno-umetnièkim
otkriæem naše posleratne proze”4 i koji snagu ovoga djela
vidi “u nedoreèenosti, u intimnoj drami unutarnjih mono-
loga, u pritajenosti i subjektivnom ispredanju i nizanju
1 8
Palavestra, Predrag, Kritièko znaèenje alegorijske forme, Savremenik,
29 (1983), 42, 4, Beograd, 1983., str. 275.
2
Selimoviæ, Meša, Sjeæanja, Book-Marso, Beograd, 2006., str. 140.
3
Ibid.
4
Glušèeviæ, Zoran, Meša Selimoviæ: “Magla i mjeseèina”, u: Lagumdija,
Razija, Djelo Meše Selimoviæa u knjievnoj kritici, NIŠRO Osloboðenje,
Sarajevo, 1986., str. 291.
BEHAR 83-84
tokova seæanja i tokova svesti: u unutarnjoj, ne spoljnoj
drami”5.
Ono što je od tiskanja Magle i mjeseèine predstavljalo
stalni izazov kritièko-teorijskoj praksi nedvojbeno je bilo
povezano s tumaèenjima koja su nastajala u vezi s ovim
djelom. Prije svega mislim na nemoguænost jednoznaèna
anrovskog definiranja ove “dulje pripovijesti” ili “kraæeg
romana”. Djelo je izašlo s pripovijetkama te se na poèetku
i doivljavalo kao pripovijetka, meðutim, upravo je to ra-
zlog da se recepcija odvijala na negativan naèin jer se ti-
me Magla i mjeseèina gotovo automatski stavljala u “isti
koš” s ostalim pripovijetkama nastalima u socrealistièkom
poetièkom kôdu. Tek nakon objavljivanja Derviša i smrti i
Tvrðave, naroèito “nakon studije Kasima Prohiæa iz 1972.
godine Èiniti i biti, u kojoj on o Magli i mjeseèini govori
kao o romanu i drugi autori tekstova o Meši Selimoviæu
Maglu i mjeseèinu otvorenije prihvataju kao roman, da bi
i sam Meša Selimoviæ u Sjeæanjima i nekim intervjuima
anrovski definisao to djelo kao kratki roman”6. Iz per-
spektive se uspješnih romana koji su izašli kasnije, na Ma-
glu i mjeseèinu gledalo na drugaèiji naèin, pronalazeæi u
tom djelu zametak onoga što æe biti na najbolji naèin ra-
zvijeno u kasnijim romanima.
S tim u vezi je i uèestala praksa naglašavanja odreðe-
nih osobitosti ovog djela u odnosu na knjievnorodovske
kategorije. Tako veæ Glušèeviæ u navedenoj kritici karakte-
rizira Maglu i mjeseèinu kao “intimnu dramu”, ali dramu
koja se prikazuje i “kao što naslov kae kao da je satkana
od magle i meseèine, fluidna i prozraèna, data u priguše-
nim tonovima, u sfumato senèenjima i prelazima”, da bi
na kraju usporedio to djelo s “muzièkom vizijom”, odno-
sno “muzièkom strukturom”7. I Radovan Vuèkoviæ pove-
zuje strukturu Magle i mjeseèine s klasiènom dramskom
strukturom8, dok Risto Trifkoviæ karakterizira Maglu i mje-
seèinu, naizgled paradoksalno, djelom monološke forme9.
Uzevši sve te atribute u obzir, ispada da je ovo djelo krat-
5
Ibid., str. 292.
6
Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik
radova “Knjievno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 108.
7
Glušèeviæ, op.cit., str. 291.-293.
“Èini se da je Meša Selimoviæ (...) romansijer od formata. Jedini on, od
znaèajnijih pisaca poreklom iz Bosne i Hercegovine, stvara klasièni ro-
man sa zapletom i razvija ga kao dramaturški sklop koji izrasta organski
iz jednog èvora i raspliæe se u poenti u duhu aristotelovskih principa
drame.” Vuèkoviæ, Radovan, Meša Selimoviæ: “Seæanja i eseji” u: Djelo
Meše Selimoviæa u knjievnoj kritici, str. 41.
9
Trifkoviæ, Risto, u: Djelo Meše Selimoviæa u knjievnoj kritici, str. 275.
73
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
ki roman, dulja pripovijest lirskih opisivanja, kontempla-
tivnih monoloških stanja pojedinih likova koji meðusobno
ostvaruju dramsku napetost aktivne i na kraju otvorene
prièe. I svaki se pokušaj jasne podjele ovog djela na ovaj
ili onaj skup karakteristika nadaje uzaludnim jer Magla i
mjeseèina uvijek sadrava više, i kad je prièa, ona je poe-
ma, i kad je poema, ona je drama.
U pokušaju da se postigne ako ne toèna interpretacija
ovog djela, onda barem što iscrpnija analiza moguæih
smjerova analize, fabularna se (re)konstrukcija nadaje nei-
zbjenim polazištem. Roman zapoèinje situacijom dolaska
vojnika u Jovanovu kuæu. Rat je, te Jovan i njegova ena
primaju vojnike, ugošæuju ih u svojoj kuæi na selu. Promje-
nom fokalizacije, i to trostrukom (pripovijedanje na poèet-
ku zapoèinje nultom fokalizacijom sveznajuæeg pripovje-
daèa, da bi odmah u drugoj reèenici fokalizator bio Jovan,
a kasnije njegova ena) prikazuje se s jedne strane unutar-
nji svijet pojedinih likova, a s druge se stjeèe dojam dram-
ske napetosti prije svega Jovana i njegove ene. Naime, u
grupi vojnika, posebno mjesto zauzima mladiæ koji, kako
Jovan primjeæuje, uzrokuje drukèije ponašanje njegove e-
ne. Mladiæ aktivira enino prisjeæanje na raniji “moguæi”
ivot što pojaèava napetost u odnosu Jovana i ene. Vojni-
ci odlaze u rat, meðutim, u jednoj od borbi, upravo mladiæ
biva ranjen i ena je primorana njegovati mladiæa. Mladiæ
se zaljubljuje u Jovanovu enu, dok ona postupno postaje
svjesna da se ona zapravo zbliavanjem s mladiæem, zbli-
ava s imaginarnim Sreækom iz prošlosti, imaginarnim jer
pripovjedaè do kraja nije jasan je li taj lik postojao ili je
plod njene mašte. Odlaskom u grad po lijeènièke potrep-
štine, ona se suoèava sa svojom prošlošæu. Za to vrijeme
fokalizacija se premješta i Jovan je onaj koji postaje fokali-
zator, on je naime, skoro patološki zaokupljen obraðiva-
njem zemlje, njenim plodovima, poljem, što nipošto nije
nevano jer mu ena ne moe roditi, tako da se potreba za
nasljedstvom sublimira izrazitim radom u polju. Iznenada,
pronese se glas da Nijemci idu u ofenzivu, a ena je još u
gradu. Pokušavajuæi se vratiti na vrijeme, ona kasni, svi
pogibaju i sve izgori. ena dolazi na zgarište i jedini koji
preivi ostaje muev brat koji joj je veæ ranije predloio
ideju da usvoji dijete i koji sada, kada ena ostaje sama
najavljuje da æe ju potraiti zbog djeteta. Roman završava
ponovnom promjenom fokalizacije, nultom fokalizacijom
sveznajuæeg pripovjedaèa “Ustala je i pošla polako u mrak,
u noæ, u samoæu, a eljela je da ostane i da se isplaèe, pred
ovim èovjekom što æe noæas poginuti.”10
Iz ovoga kratkoga prikaza, vidljivo je da su likovi nosi-
telji akcije, meðutim, likovi su ti koji takoðer predstavljaju
odreðena semantièka, pa èak i ideološka sidrišta, svaki od
njih prikazan je u vlastitom psihološkom sustavu reagira-
nja te kao takvi omoguæuju dramsku napetost i dinamiè-
nost radnje. Za Marka Nediæa upravo je to aspekt zbog
kojega se o Magli i mjeseèini moe govoriti kao o romanu:
“Svi likovi u Magli i mjeseèini poseduju vlastito unutrašnje
jedinstvo, psihološko, etièko, emotivno. Zajedno posma-
trani, oni formiraju mozaik uslovljenih ljudskih sudbina
kakav se uspešno ostvaruje pre u romanesknoj knjievnoj
10
Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, Book- Marso, Beograd, 2006.,
str. 116.
74
formi nego u pripovedaèkoj.”11 Status lika u Magli i mjese-
èini se realizira upravo na naèin koji sugerira Philippe Ha-
mon kada naglašava da “lik nije a priori odreðena i stabil-
na datost koja bi se trebala naprosto prepoznati, nego
konstrukcija koja se postupno ostvaruje kroz vrijeme èita-
nja, kroz jednu fiktivnu avanturu.”12. Likove u ovom roma-
nu moemo posmatrati i strukturalistièki kao aktante sa
svojim funkcijama obiljeja. Svaki lik ima odreðeno usmje-
renje koje nastoji ostvariti, rana Barthesova metafora vek-
tora obiljeja u potpunosti pogaða likove ovoga romana
jer su svi na neki naèin meðusobno usmjereni na nekoga
drugoga. Dreæi se Greimasove aktantske sheme koja se
sastoji od odnosa udnje subjekt-objekt, pri èemu je su-
bjekt odreðen pomoænikom i protivnikom (odnos moæi), a
objekt pošiljateljem i primateljem (odnos spoznaje), u po-
kušaju analiziranja romana Magla i mjeseèina subjekt je
ena koja je obiljeena odnosom udnje, dakle, usmjerena
je prema mladiæu koji je objekt, dok je pošiljatelj “rat”, a
primatelj “smrt”, buduæi da je time povezan odnos proši-
ljatelja i primatelja kojega karakterizira odnos spoznaje. S
druge pak strane, pomoænik i protivnik eni kao subjektu
su muev brat kao pomoænik, koji baš kao pravi pomoænik
na osi koju karakterizira oduzimanje i davanje moæi su-
bjektu, nudi sebe kao zamjenu za subjekta, dok je protiv-
nik u udnji prema objektu (mladiæu) vrlo jednoznaèno
mu Jovan. Ako pak, strukturalistièku aktantsku shemu
primijenimo iz perspektive mladiæa kao subjekta, tada
nam udnja koja uvjetuje odnos prema objektu sugerira
enu (Ljubu) kao objekta, pošiljatelj je sada rat jer je rat taj
koji omoguæuje ranjavanje, a time i pristup objektu. Prima-
telj je simbolièno, Sreæko, tj. na osi spoznaje enin vektor
nije usmjeren prema mladiæu kao subjektu, veæ prema
Sreæku, imaginarnom liku iz prošlosti. Pomoænik subjektu
bio bi brat Jovanov koji ga je poslao na bojište, time ga
doveo u poziciju za ranjavanje i pristup objektu, a protiv-
nik je, i u ovom sluèaju, Jovan, mu, koji oduzima moæ
subjektu u njegovoj udnji prema objektu (eni). I konaè-
no, promotrimo li aktantsku strukturu iz perspektive Jova-
na, dobivamo zanimljivu poziciju Jovana kao subjekta koji,
prijenavedenom sublimacijom ne udi prema svom logiè-
nom objektu eni, veæ je supstituira “zemljom”. Na osi
spoznaje, pošiljatelj objekta je ena koja èinjenicom nemo-
guænosti trudnoæe, ukida subjektu toliko vaan aspekt na-
sljeðivanja, primatelj je rat, kao pale, kao posvemašnje
uništenje i ishod objekta zemlje. Pomoænik Jovanov je brat
s kojim Jovan razgovara o sudbini zemlje, dok su protivni-
ci ratnici partizani koji dolazeæi na poèetku romana na
prostor zemlje oduzimaju moæ potrebnu subjektu u odno-
su prema svom objektu, zemlji i ostavljanju zemlje neko-
me, odnosno nasljeðivanju.
Ova strukturalistièka shema, dakako, kao i sve struktu-
ralistièke sheme, moe izgledati kruto, ali u interpretativ-
nom nastojanju, i aktantski modeli pokazuju na koliko
razlièitih naèina se moe pristupiti funkciji likova (u ovom
sluèaju aktanata) u romanu i njihovoj ulozi unutar kreira-
nja cjelovitosti teksta.
11
Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik
radova “Knjievno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 109.
12
Hamon, Philippe, Za semiološki status lika, u: Milanja, Cvjetko(ur.),
Autor, pripovjedaè, lik, Svjetla grada, Osijek, 1999., str. 439
BEHAR 83-84
 OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
S tim u vezi, zanimljiva je Peleševa (takoðer strukturali-
stièka) klasifikacija narativnih figura. Peleš, eleæi apstrahi-
rati pojmove kojima se koristi, dakle, uèiniti ih pogodnima
za široki spektar analiza i pojedinaènih primjera, a konkret-
no tumaèeæi formu sadraja romana, odnosno njegovu se-
mantièku sub-strukturu, tumaèi “pojedinaènost pripovjed-
nog teksta kroz tri vrste narativnih figura: narativne figure
osobnosti, narativne figure skupnosti i narativne figure
opstojanja.”13 Iz toga gradi “tri vrste znaèenjskih sastavnica
(svojstava): psihem, sociem i ontem, pa istim slijedom tri
vrste narativnih figura: psihemsku, sociemsku i ontemsku.”14
U karakterizaciji lika, tim se pristupom moe likove svrstati
prema stupnju apstrakcije, od onih koji nose samo razli-
kovna obiljeja (primjerice, samo vlastita imena), prema
onima èija svojstva èine “semantièki snop” te nam sugeri-
raju više u odnosu lika i cjelokupne organizacije prièe. Tako
neki lik u psihemskoj narativnoj figuri moe sadravati
odreðeni broj svojstava svojstvenih samo njemu, ali on u
sociemskoj narativnoj figuri moe biti povezan s nekim
drugim likovima s kojima dijeli neka zajednièka obiljeja,
da bi, konaèno u ontemskoj narativnoj figuri taj lik postao
nositelj odreðenih ideja koje su ne samo presudne za prièu,
veæ je u tom smislu i nadilaze sugerirajuæi svjetonazorni,
filozofski ili moralno-etièki sustav mišljenja.
Pokušaj da se likovi romana Magla i mjeseèina, odno-
sno razlièite narativne figure iz perspektive Peleševe struk-
turalistièke podjele, sagledaju u tom kontekstu dovodi do
povezivanja psihemske narativne figure i ontemske. Psi-
hemske kao one koju svi likovi imaju samim time da ih se
moe razlikovati i zanimljivo, preskaèuæi sociemsku (osim
u sluèaju mladiæa koji je odreðen pripadnošæu grupi ratni-
ka), likovi se u ovom romanu ostvaruju na ontemskoj ra-
zini. Mladiæ, koji s jedne strane pripada grupi partizana,
ali s druge je strane, snano individualno obiljeen mla-
došæu i neiskustvom, na ontemskoj razini bi bio nositelj
slobode, eventualne svijetle poratne buduænosti, mlado-
sti na kojoj svijet ostaje, on vjeruje u ljubav i zanimljivo,
glas njegov je opojan, ima talent govora, upravo na on-
temskoj razini predstavlja vitalistièki element u romanu.
Zatim, Jovan, njegova suprotnost, predstavnik starije ge-
neracije, generacije koja se boji izgubiti zemlju novim po-
retkom nacionalizirane imovine, na ontemskoj razini
predstavnik starih vrijednosti rada, odricanja, šutnje, ba-
ština i naslijeðe su vrijednosti koje zastupa, dok je ljubav
ostala još samo prema zemlji koju obraðuje i kuæi koju je
sagradio. Jovanov brat funkcionira kao supstituent i mla-
diæa i mua, kao konformist kojemu ostaje zemlja, ali koji
mora osmisliti buduænost, na ontemskoj razini funkcioni-
ra kao prijelazno rješenje ivota, tranzicija, maglovito i
nejasno stanje onoga “sada”. Ako je mladiæ predstavnik
mladosti i buduænosti, a Jovan predstavnik starije genera-
cije, anakrone, izgubljene sa svojim idealima u vremenu
koje donosi nove vrijednosti, Jovanov brat je sadašnjost,
riskantna i neizvjesna sa svim stranputicama.
Meðutim, na kraju ostaje jedino ena, jer zadnjom re-
èenicom sveznajuæi pripovjedaè najavljuje da æe i Jovanov
13
Peleš, Gajo, Tumaèenje romana, Artresor naklada, Zagreb, 1999., str.
222.
14
Op. cit., str. 228.
BEHAR 83-84
brat umrijeti. Ostaje ena koja je po mnogoèemu najkom-
pleksniji lik, ona, “koja je æudljiva, vjeèiti april, vesela pa
tmurna, prièljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na li-
jevu i na desnu nogu pa je ne odreðuje dan veæ trenutak,
sluèajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na
drugom mjestu, razdragana kad pomisli da æe biti”15, na
ontemskoj razini nema jasnog odreðenja jer je konstitu-
tivno odreðena onim Drugim, onim što nije, prošlošæu,
stanjem prije, nekad moguæim, danas neostvarenim i ne-
ostvarivim. Njena neplodnost, konfrontirana s permanen-
tnim zahtjevom plodnosti kod Jovana i u romanu uopæe,
postaje mjestom sukoba na ontemskoj razini prošlosti i
buduænosti. Zemlja je izgorena, a ena ostaje, ena kojoj
se nudi zamjenski, drugi ivot s posvojenim djetetom,
Derridaov suplement kao dometak koji se pokazuje kao
vraæanje razlike, obnovljena udnja.
Iz toga slijedi da se strukturalistièke analize ne mogu
primijeniti dosljedno jer se kako u Greimasovoj aktantskoj
shemi, tako i u Pelešovoj analizi narativnih figura, odnosi
meðu likovima i unutar njih samih pokazuju kompleksniji-
ma i kontradiktornijima. Drugim rijeèima, vektor udnje
koji usmjerava subjekta prema objektu, uvijek je osuðen na
promašaj jer je taj vektor oznaèen najmanje dvjema streli-
cama, strelicom prema objektu, ali i povratno, strelicom
prema samome sebi. Svaki lik je konstitutivno obiljeen
onime što mu nedostaje, mladiæ→ljubav, Jovan→naslijeðe,
Jovanov brat→ena, obitelj, ena→imaginarna prošlost,
Sreæko, “ivot kakav je mogao biti”. Na kraju se likovi ne
uspijevaju realizirati ne zbog socrealistièkog Deus ex mac-
hina rješenja rata, veæ zbog toga što se, prema Lacanu,
“topologija udnje prepoznaje upravo u nemoguæem”16.
Zato se i pribjegava sjeæanju u ovom romanu, “koncept
sjeæanja” koji uprisutnuje udnju, “u psihoanalitièkoj litera-
turi je uvijek dio paradigme izgubljenog objekta”17 i zbog
toga se sjeæanje promatra kao “svjesna reprezentacija proš-
losti uvijek osumnjièena na (veæi ili manji stupanj) iluzije”18.
Upravo zbog te iluzornosti sjeæanja, Sreæko, lik iz prošlosti
nije jasno odreðen, njegovo postojanje samo je u funkciji
obnavljanja melankolije prema prošlosti koja je kao pato-
loški nagon usaðena u enu u ovom romanu, a time i njena
neplodnost dobiva posve drugo znaèenje.
Psihoanalitièko viðenje ovog romana samo je natuknu-
to, simboliènost likova time je dovedena do krajnjih inter-
pretativnih moguænosti, meðutim, odnosi meðu likovima
pokazuju toliki stupanj kompleksnosti da gotovo svaka
metodološka interpretacija moe pronaæi svoju primjenu.
Ostavljajuæi roman otvorenim, ostavljajuæi na kraju enu
kao jedinu preostalu, Selimoviæev pripovjedaè sugerira i
jedno feministièko tumaèenje ovoga romana, ali baš kao
što Selimoviæev pripovjedaè time završava roman, moguæ-
nošæu feministièkog tumaèenja i ja završavam ovaj rad,
ostavljajuæi ga otvorenim, meðutim, otvorenim upravo
onoliko koliko æe me vuæi prema daljnjim istraivanjima.
15
Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, str. 97.
16
Matijaševiæ, eljkam Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan, AGM,
Zagreb, 2006., str. 174.
17
International Dictionary of Psychoanalysis (ed. Alain de Mijolla),
Thomson, Gale, 2005., str. 1041.
18
Op. cit., str. 1040.
75
 BIBLIOGRAFIJA
Bibliografija Èasopisa za kulturu
i društvena pitanja BEHAR
GODINA VIII – XIV, 1999 – 2006, BROJEVI OD 40/41 DO 76/77
Priredio: Zija Sulejmanpašiæ
NASLOVNICE
BERBER, Mersad: Zagrebaèka damija. IX-X /2000., br. 50
BALIÆ, dr. Smail, akademik. Fotos. V-VIII/2004., br. 66-67
DIZDAREVIÆ, Abaz: Pamæenje i sjeæanje. IX-X/2004., br. 68
ÐUZEL, Izet: Pejza. XI-XII/2001., br. 57
ÐUZEL, Izet: Tjeskobna prolaznost. IX-XII/2005., br. 74-75
EMRIÆ, Sead: Kudret sahat. I-IV/2004. Br. 64-65.
HASANEFENDIÆ, Sead: Elementi Bosne. V-VIII/2002.(2003.).,
br. 60-61
IBRAHIM Kajan, fotos. III/2002., br 59
IBUKIÆ, Ahmet: Vodeni cvijet Une, pastel. I-II/2000., br. 46
KAFIJEVA MEDRESA I DAMIJA NA SRTU-PRUSAC, fotos. I-
II/2002., br. 58
KURT, Ismet, bareljef. V-VI/1999., br. 42
MASLIÆ, Mubera: Srebrenica oduvijek –zauvijek bosanska. VII-
VIII/2005., br. 73
MEHINOVIÆ, Hasan: Kompozicija. VII-X/1999., br. 43-44
MUFTIÆ, Osman: Iranske forme, akvarel. III-IV/2000., br. 47
MUZAFERIJA-BUZA, Amira: Behar. III-VI/2005., br. 71-72
NOVALIÆ, Ibrahim: Autoportret, ulje. I-IV/2001. br. 52-53
PLAKAT priredbe u KPD Zenica. I-II/2005., br. 70
PONGRAC-LADICKI, Matea: Suncokret. VII-X/2001., br. 55-56
SERDAREVIÆ, Mirza: Lewha, ulje. XI-XII/2000., br. 51
SINANOVIÆ, Alija: Alija, ulje. XI-XII/2002.(2003.), br. 63
SMAILAGIÆ, Nerkez. Fotos. I-VIII/2006., br. 76-77
ŠTETIÆ, Rizah: Poèitelj, ulje. XI-XII/1999., br. 45
TAHIROVIÆ, Nesim: Konture u vatrenoj kugli. XI-XII/ 2004., Br.
69
TRTOVAC, Dino: Bosanska rapsodija. IX-X/2002.(2003.), br.
62
VEJZOVIÆ, Fadil: Mostar. Ulje na platnu. V-VI/2001., br. 54
VOLJEVICA, Ico: Mrtva priroda, ulje. V-VIII/2000., br. 48-49
ZAIMOVIÆ, Mehmed: Obala nade. I-IV/1999., br. 40-41
KNJIEVNOST/NARODNA
“IZ 1001 NOÆI” (preveo Alija Bejtiæ, prepjevao Radovan Ivšiæ).
XI-XII/2002.(2003.) br. 63. str. 28, 30 i 32*** I-IV/2004. Br.
64-65. str. 54
BEHAR U SEVDALINCI: Pet pjesama iz zbirke Saita Orahovca.
VII-X/2001., br. 55-56, str. 24
FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. IX-
X/2004., br. 68, str. 18-20
FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. XI-
XII/2004., br. 69, str. 17-19
FRNDIÆ, Nasko: Divovska snaga Biberèiæa. IX-X/2002.(2003.),
br. 62, str. 30-32.
REBAC Hasan, zabiljeio: Hasanaginica. IX-X /2000., br. 50,
str. 4
76
DRUŠTVO, POVJEST, BOSNA
*** Bosna je ideja – govor Alije Izetbegoviæa na 49. zasjedanju
Generalne skupštine UN. XI-XII/1999., br. 45. str. 7-8.
***TAKO JE GOVORIO FRANJO TUÐMAN – Odabrao Faris Na-
niæ iz knjige Fahrudina Dape. XI-XII/1999., br 45, str. 5
ANONIM: Pakt o stabilnosti jugoistoène Europe. VII-X/1999.,
br. 43-44, str. 5-7
ANONIM: Stradanje istoène Bosne – Izvještaj iz 1943. VII-
VIII/2005., br. 73, str. 20-21
BALIÆ, dr. Smail: Crkva bosanska i uloga derviša u islamizaciji
Bosne. (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 37-45
BALIÆ, dr. Smail: O meðuvjerskom pomirenju u Bosni. I-
IV/1999., br. 40-41, str. 7-9
BALIÆ, dr. Smail: Potvrda bošnjaèkog identiteta. V-VIII/2004.,
br. 66-67, str. 34-36
BALIÆ, dr. Smail: Predgovor ponovljenom cjelokupnom izda-
nju “Bosanskih pogleda”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 46-
47
DOMAZET, Bosiljko: Obnova multietiènosti. I-IV/2001. br. 52-
53, str. 50
DURIÆ, dr. Rašid: Duhovni most islamskog Orijenta i kršæan-
skog Zapada u “Kulturi Bošnjaka” Smaila Baliæa. V-
VIII/2004., br. 66-67, str. 56-60
DANKO, Suad: Formiranje 13. SS divizije Handar. V-VI/2001.,
br. 54., str. 26-29
ÐURÐEV, akademik Branislav: Prvi bosanski prikaz Baliæevog
ivotnog djela V-VIII/2004., br. 66-67, str. 53-55
FRNDIÆ, Nasko: Vakif Gazi Husrevbeg. V-VIII/2000., br. 48-49.
str. 51-57
GUJIÆ, Kasim: Kako su poubijani na vjeru pozvani hercegovaè-
ki izaslanici u Crnoj Gori 1843. godine. VII-VIII/2005., br.
73, str. 17-19
HADIALAGIÆ, Husref: Bosanski namjesnik u posjetu Rijeci
1869. I-II/2005., br. 70, str. 5-8
HOFMANN, Murad: O uzrocima nasilja u politici. (Preveo Zija
Sulejmanpašiæ). V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 20-23
JALIMAM, dr. Salih: Smail Baliæ – jedno dragocjeno iskustvo.
V-VIII/2004., br. 66-67, str. 48-52
JERGOVIÆ, Miljenko: Moe li èovjek biti musliman? VII-X/2001.,
br. 55-56., str. 4-7
KAJAN, Ibrahim: Ljudi s poèetka svijeta. I-IV/1999., br. 40-41,
str. 49-52
KAJAN, Ibrahim: Tri logora u Krajini. V-VIII/2000., br. 48-49.
str. 21-27
KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Ratni zloèin ne zastarjeva. I-IV/1999.,
br. 40-41, str. 31
KHALED el FADI: Terorizam je protivan islamskoj tradiciji. VII-
X/2001., br. 55-56. str. 7
BEHAR 83-84

MALCOLM, Noel: Zemlja nesreæe. I-IV/1999., br. 40-41, str.
12-14.
MASLIÆ, Mubera: Srebrenièka kovnica osmanskog novca. VII-
VIII/2005., br. 73, str. 36-37
MATVEJEVIÆ, Predrag: “Bivši”. S francuskog preveo Fahrudin
Kreho. V-VI/1999., br. 42, str. 9-10
MATVEJEVIÆ, Predrag: Naši talibani. I-II/2002., br. 58, str. 4-6
MØNESLAND, Sven: 1001 dan Bosne i Hercegovine, I-IV/2001.
br. 52-53, str. 28-29
MUFTIÆ, dr. Edhem: Nacionalni identitet Bošnjaka u teorij-
skom opusu bošnjaèke ljevice izmeðu dva svjetska rata. III-
VI/ 2005., br. 71-72, str. 4-6
Naniæ, Faris: Dijalog kao alternativa. III-IV/2000., br. 47, str.
6-7
Naniæ, Faris: Kraj Jugoslavije. V-VI/1999., br. 42, str. 5-9
Naniæ, Faris: Kvalifikacija za dijalog. VII-X/2001., br. 55-56. str.
9-11
Naniæ, Faris: Novi rat na Balkanu. I-IV/2001. br. 52-53, str.
5-7
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Svi malobrojni narodi mogu postati
Èeèeni. I-II/2000., br. 46, str. 5-10
OMERBAŠIÆ ef. Ševko: Muslimani-Ismaeliæani u ugarskim dr-
avnim dokumentima. I-IV/1999., br. 40-41, str. 42
PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popis stanovništva 2001. III-
IV/2000., br. 47, str. 4-5.
RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin: Jaki su strpljivi. I-IV/ 2001., br. 52-53,
str. 3
SCHWARTZ, Stephen: Nulta toèka i saudijska veza. VII-X/2001.,
br. 55-56. str. 8-9
SILAJDIÆ, dr. Haris: Bošnjak dokaz koji je preivio. I-IV/1999.,
br. 40-41, str. 5-6
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 90 godina od politièkog procesa trav-
nièkim ðacima Bošnjacima – “Srbima”. XII/2004., br. 69,
str. 14-16
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Divizija na obuci – francuska epizoda.
V-VI/1999., br. 42, str. 32-34
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Dobro došao hladni rat. VII-X/1999.,
br. 43-44, str. 12-14
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Fundamentalizam i fundamentalizmi.
XI-XII/1999., br. 45, str. 8-12
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Pobuna u Villefrancheu. VII-X/1999.,
br. 43-44, str. 36-42
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Stoljeæe protjerivanja. *** Srbi i rat u Bo-
sni: njemaèka polemika 1997. XI-XII/2000., br. 51 – str. 5
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Tabor-imami kao “mlade muftije”. I-
IV/1999., br. 40-41, str. 44-48
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Zapadno viðenje islama. I-IV/2001., br.
52-53, str. 16- 26
DRALOVIÆ dr. Muhamed: Islamski svijet izmeðu proklamacija
i stvarnosti. VII-X/1999., br. 43-44, str. 15-17
PJESNIŠTVO
*** SARAJEVU DANIMA-Pjesme Shapira Panopaja i Lutfi Boš-
njaka, (preveo s engleskog Izet draloviæ) VII-X/2001., br.
55-56. str. 51
ALAGIÆ, Semka: Jetimska suza *** Na samrti XI-XII/2001., br.
57. str. 7
ALFIREVIÆ, Frano: Ruke bolesnog mladiæa. XI-XII/2000., br. 5,
str. 15
ALISPAHIÆ, Nijaz: Ahmina mangala. III-IV/2000., br. 47, str.
25
ANONIM: Antologija norveške poezije o ratu u BiH. VII-X/1999.,
br. 43-44, str. 35
BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
ANONIM: Kaside nepoznatog španjolskog Arapa. Priredio i
prepjevao prof. dr. Osman Muftiæ. V-VI/1999., br. 42, str.
18-19
BARAKOVIÆ, Meho: Pjesme. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 7, 40,
47.
BAŠIÆ, Husein: Pjesme. VII-X/1999., br. 43-44, str. 19
BEKRIÆ, Ismet: Kad umre èovjek; Kapija . I-IV/1999., br. 40-41,
str. 21
BORIÆ, Aras: Prizor. VII-X/1999., br. 43-44, str. 11
BRKA, Amir: Vrata nepoznatog. I-IV/2001. br. 52-53, str. 4
DEDIÆ, Refika: Kruna duha u vjeri oslonac ima. I-II/2000., br.
46, str. 33
DELALIÆ, Munib: Dije pjesme. III-IV/2000., br. 47, str. 19
DELALIÆ, Munib: Heliodrom. III-IV/2000., br. 47, str. 33
DELALIÆ, Munib: Ilica. I-IV/2001. br. 52-53, str. 35
DELALIÆ, Munib: Kumrija. V-VI/1999., br. 42, str. 4
DELIÆ, Dinko: Prestanak opasnosti. XI-XII/1999., br. 45, str. 4
DICKEY, James: Preljub (Preveo Zdenko Novaèki). III-IV/2000.,
br. 47, str. 4
DIZDAR, Mehmedalija: Sensation. XI-XII/2000., br. 51, str. 22
DURAKOVIÆ, Esad: Lirske minijature u p(r)ozno doba. III-VI/
2005. br. 71-72, str. 44-45
DURBEŠIÆ, Tomislav: Remember me, ili jednostavna pjesma.
V-VI/2001, br. 54., str. 4
ÐUZEL, Drenka: Pjesme iz knjige “Skrovište povjerenja”. I-
II/2005., br. 70, str. 19
FERLINGHETTI, Lawrence: U najljepšim Goyinim prizorima.
(Prevela Mirjana Nelson Dedajiæ). III-IV/2000., br. 47, str. 4
FRNDIÆ, Nasko: pjesme iz zbirke “Ledena berba”. IX-X/2002.
(2003.), br. 62, str. 8, 13, 15, 18, 20, 21, 22, 25, 26
FRNDIÆ, Nasko: Srebrenièani, Srebrenièki spomenik, Svijet i
Srebrenica. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13
GRAHOVAC, eljko: Ponestaje prostora. Iz antologije najnovije
bosansko- hercegovaèke poezije. I-IV/2001. br. 52-53, str.
36-37
HADIAVDIÆ, Edin: Moj grade I-IV/2001. br. 52-53, str. 52
HAJDAREVIÆ, Hadem: Nove pjesme. XI-XII/2000., br. 51 – str. 4
IBRAHIMAGIÆ, Omer: Kada neèega fali. III-IV/2000., br. 47, str.
31
IZ PERZIJSKE POEZIJE. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 51
KAJAN, Ibrahim: Crni bik iz humske zemlje. III-IV/ 2002., br.
59, str. 26
KAJAN, Ibrahim: Èenja ljubavnika. III-IV/ 2002., br. 59, str.
30
KAJAN, Ibrahim: Ljubavna molitva *** Treæa. III-IV/ 2002., br.
59, str. 24¸
KAJAN, Ibrahim: Nepoznati Salih Aliæ. I-IV/1999., br. 40-41,
str. 32-33
KAJAN, Ibrahim: Pjesme iz nagraðene zbirke. V-VIII/2002.
(2003.),, br. 60-61, str. 44
KAJAN, Ibrahim: Priprema za bolji svijet. III-IV/2000., br. 47,
str. 19
KAJAN, Ibrahim: Svjetlosni Pan. III-IV/ 2002., br. 59, str. 18
KEBO, Alija: U ratu sa samim sobom. I-IV/1999., br. 40-41, str.
9 ***Što ne poravnamo, poravnaæe zemlja str. 23
KIŠEVIÆ, Enes: Hava's entreaty. V-VIII/2000., br. 48-49, str. 27
KIŠEVIÆ, Enes: Izbjegli crvi. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13
KLJUÈANIN, Zilhad: Boije drvo. VII-X/1999., br. 43-44, str. 4
KLJUÈANIN, Zilhad: Pobjeda je lijepa kao bijela smrt. I-II/2000.,
br. 46, str. 29
MAGLAJLIÆ FRANIN, Dina: Pjesme. I-II/2002., br. 58, str. 22
MALIÆ, Zdravko: Bosanèice. VII-X/2001., br. 55-56. str. 19
MATHISEN, Ida: Brijaè i njegova ena. I-IV/1999., br. 40-41,
str. 4
77
 BIBLIOGRAFIJA
MATHISEN, Mathis: Bosanske izbjeglice. *** Sav bosanski na-
rod. I-IV/1999., br. 40-41, str. 4
MUFTIÆ, Osman: San o Ibrahimu (Umjesto uvodnika). III-IV/
2002., br. 59, str. 3
MURADBEGOVIÆ, Ahmet: Intimna pjesma: I-IV/2001. br. 52-
53, str. 52
NOSIÆ, Ivica: Pjesme Mustafe Širbiæa. I-II/2002., br. 58, str. 11
OMERIKA Nusret: Dova vojnika Jusufa iz Zahim mahale u Mo-
staru. I-II/2002., br. 58, str. 17
OMERIKA, Nusret: Pjesme. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str.
41
PEPIÆ, Adnan – Pjesme. XI-XII/1999., br. 45, str. 16
PODRIMJA, Ali: Kriv je Albanac. III-IV/2000., br. 47, str. 7
RICHEMBERGH, Goran Beus: Noæno putovanje. XI-XII/1999.,
br. 45, str. 17
SALIHBEGOVIÆ, Melika: Monolog sa sufijom. V-VI/2001., br.
54, str. 25
SARIÆ, Safet: Crni vjetrovi – pjesme . V-VIII/2000., br. 48-49.,
str. 28
SARIÆ, Safet: Fejiæa ulica. I-II/2000., br. 46, str. 4
SEVDI (1) i (2) Salih Trbonja: Iz zbirke Tespih na bešici. VII-
X/2001., br. 55-56, str. 46 i 50
SINANOVIÆ, Emsud: Pismo ocu koji je pao za slobodu. VII-
VIII/2005., br. 73, str. 26
SUVREMENO ALBANSKO PJESNIŠTVO, izbor: Esad Mekuli, En-
ver Gjerqeku, Besim Bokshi, Ganimete Nura, Adem Gajta-
ni, Fahredin Gunga, Qerim Ujkani, Azem Shkreli, Rahman
Dedaj, Mirko Gashi, Ali Podrimja, Beqir Musliu, Eqrem Bas-
ha, Sabri Hamiti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 15-16
ŠARIÆ, Muhidin: Izbjeglièki dom; Zmija. I-IV/1999., br. 40-41,
str. 25
ŠIRBIÆ, Mustafa: Vraæanje iskonu. I-II/2000., br. 46, str. 33
TALUNDIÆ, Abdulah: Tri pjesme. V-VIII/2000., br. 48-49, str.
57
UJEVIÆ, Tin: Kafana u snijegu. XI-XII/2000., br. 51, str. 27
ZALIHIÆ, Amir: El ultimo suspiro del Moro. V-VIII/2000., br.
48-49., str. 4
ZALIHIÆ, Amir: Suvremeno sandaèko pjesništvo. Predgovor,
bilješke o pjesnicima i 35 pjesama. V-VI/2001., br. 54, str.
12-25
ZALIHIÆ, Amir: Tri pjesme. V-VI/1999., br. 42, str. 17
ZBIGNIEW, Herbert: Molitva staraca. I-IV/2001. br. 52-53, str.
33
ZBIGNIEW, Herbert: Naðene pjesme. U bosanski prepjevala
Anna Bloch. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 33
PROZA /PRIPOVJESTI, ULOMCI ROMANA, DNEVNIKA,
PUTOPISI
ABADIÆ NAVAEY, Azra: Nekoliko prièa iz Mesnevije. III-VI/
2005., br. 71-72, str. 32-38
AL-ŠEJH, Hanan: Zehrina prièa. I-II/2005., br. 70, str. 26-29
BARAKOVIÆ, Meho: Begova kuæa, mon amour. XI-XII/2004.,
br. 69, str. 33-34
BERBER, Mersad: Zemlja zlatnih ljiljana. I-IV/2001. br. 52-53 –
str. 20-21
BRKA, Amir: Zavièajni muzej. V-VI/1999., br. 42, str. 21
ÇELEBI, Evliya: Varoš Srebrenica (preveo M. draloviæ). VII-
VIII/2005., br. 73, str. 39
ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Ljepša od najljepšeg. I-IV/2001. br. 52-53
– str. 35
ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Red vonje. V-VIII/2000., br. 48-49., str.
34
DELALIÆ, Munib: Svukud mi je sada dom! I-II/2000., br. 46, str
18-20
78
DAMBEGOVIÆ, Emir: Klesareva kæi. I-II/2000., br. 46, str. 10
DUBRAN, Halil: Mirisni plodovi duše (ulomci). Preveo akade-
mik Esad Durakoviæ. VII-VIII/2005., br. 73, str. 28-30
DUMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br.
42, str. 26
FRNDIÆ, Nasko: pismo Europi i Americi. (Drama u tri èina). IX-
X/2002.(2003.), br. 62, str. 9-29
HAJDAREVIÆ, Hadem: Ðavolov dvojnik. I-IV/2001. br. 52-53
– str. 26-28
KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (2). I-II/2005.,
br. 70, str. 16-19
KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (1). XI-
XII/2004., br. 69, str. 20-22
KAJAN, IBRAHIM: Carigradski zapis. I-II/2000., br. 46, str. 30-32
KAJAN, Ibrahim: Grèko vrijeme, turska zemlja. XI-XII/1999., br.
45, str. 32-34
KAJAN, Ibrahim: I vjeènost je trošna. I-IV/2001. br. 52-53 – str.
45-49
KAJAN, Ibrahim: Mezar Idrisa a. s. Henoka starozavjetnoga?
III-IV/ 2002., br. 59, str. 19-21¸
KAJAN, Ibrahim: Otpusni list. III-IV/ 2002., br. 59, str. 25-26
KAJAN, Ibrahim: Poèitelj/Svila i krv. XI-XII/2002.(2003.), br. 63,
str. 13-17
KAJAN, Ibrahim: Sablja od rastanka. III-IV/ 2002., br. 59, str.
22-24¸
KAJAN, Ibrahim: U Stocu, Isusov plaè. V-VIII/2002.(2003.), br.
60-61, str. 42-44
KAJAN, Ibrahim: U zemlji sivog vuka. VII-X/1999., br. 43-44,
str. 43
KANAFANI, Gassan: Zemlja tunih naranèi. VII-X/2001., br. 55-
56. str. 48-49
KLJUÈANIN, Zilhad: Legenda i nimalo legendarna zbilja. XI-
XII/2000., br. 51 – str. 30
KLJUÈANIN, Zilhad: Logorologija & nostalgija. XI-XII/2000., br.
51 – str. 29
KRESO, Mirsad: Dobri Bošnjak o Perziji. V-VIII/2002.(2003.),
br. 60-61, str. 45-51
KUREISHI, Hanif: Mi nismo idovi. XI-XII/2001., br. 57. str. 25-27
KUREISHI, Hanif: Moj sin fanatik (prijevod s engleskog Lamija
Kulenoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 18-20
MAHFUZ, Nedib: San jednog sata (prijevod s arapskog Haris
Daferoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 21-22
MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad: rtva. I-II/2002., br. 58, str. 23-24
MUJADEVIÆ, Dino: “Neuzorana ledina”. IV/2004. Br. 64-65,
str. 35-38
NAMETAK, Alija: Naš efendija. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 40-42
OBHODAŠ, Safeta: Dammilin uzor. XI-XII/2000., br. 51 – str.
16-17
OBHOÐAŠ, Safeta: A godine su letjele od imati i nejmati. V-
VI/1999., br. 42, str. 20
PERVIZ, Izet: Mrea. Posljednji dan u opkoljenom metulumu.
I-IV/2001. br. 52-53 – str. 38-39
PETRITSCH, Wolfgang: Selo izvan ratova. (Preveo Z. S.) I-
IV/2004. Br. 64-65, str.43 – 45
SINANOVIÆ, Emsud: Ramazanska prièa. III-VI/ 2005., br. 71-
72, str. 43-44
STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (1). (Preveo Z. S.) XI-
XII/2001., br. 57. str 21-24
STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (2). (Preveo Z. S.) V-
VIII/2002.(2003.)., br. 60-61, str. 37-41
STRAUSZ, Adolf: Bosna, zemlja i ljudi (3) .(Preveo Z.S.) XI-
XII/2002.(2003.), br. 63, str. 18 – 26
STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (4). (Preveo Z. S.) IV/2004.
Br. 64-65, str. 39-42
BEHAR 83-84

STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (5). (Preveo Z. S.) IX-
X/2004., br. 68, str. 21-23
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja na najveæem talijanskom
brodu (1). I-II/2005., br. 70, str. 20-22
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja s najveæim talijanskim bro-
dom (2). III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 46-50
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Kufa, Nedef i Kerbela, velika šijitska
svetišta. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 31 – 35
ŠABANOVIÆ, Mesud. Magbula. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-
61, str. 54-63
ŠABANOVIÆ, Mesud: Magbula. I-II/2002., br. 58, str. 25-28
TANER, Zekerija: Park. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 43.
TANER, Zekerija: Zaboravljene trešnje. I-IV/2001. br. 52-53 –
str. 44
TRALJIÆ, Isnam: Roman o Srebrenici (ulomci). VII-VIII/2005.,
br. 73, str. 22-25
UNKAS, Arnaud: Brza sreæa ***Golubica . III-IV/2000., br. 47,
str. 18
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Moji svijetlo-tamni listovi. VII-
VIII/2005., br. 73, str. 31
STUDIJE, OGLEDI, KRITIKE I PRIKAZI
ABADIÆ NAVAEY, Azra: Nadilaenje dvojnosti. XI-XII/2004.,
br. 69, str. 29- 31
ABADIÆ NAVAEY, Azra: Neshvaæena duhovnost. (Uz izvedbu
“Whirling dervishes”). I-II/2005., br. 70, str. 15-16
ABADIÆ NAVAEY, Azra: Prièa o putovanju i traganju. IX-
XII/2005., br. 74-75., str. 54-57
AKMADIÆ, Hazim: Bosanski Makondo. I-IV/1999., br. 40-41,
str. 29
ANONIM: Umjetnik s naslovne strane: Ismet Kurt. V-VI/1999.,
br. 42, str. 25
BALIÆ, mr. Hasan: Obuka za genocid (Suðenje Borislavu Hera-
ku). V-VI/1999., br. 42, str. 22
BRKA, Amir: Hasan Mehinoviæ – slikar s naslovne strane. VII-
X/1999., br. 43-44, str. 22
BRKA, Amir: Nad baštinom grobova. I-IV/1999., br. 40-41, str. 31
BRKA, Amir: Tri zapisa. I-IV/2004. Br. 64-65, str.46 – 50
CLINTON,William Jefferson: Škola osloboðena religije? (Religi-
on-free School?) Prevod Hinko Pleško. I-IV/1999., br. 40-
41, str. 10-11
ÈENGIÆ, Enes: Crni konj zlih vremena – što bi danas rekao Kr-
lea? I-IV/2001. br. 52-53, str. 14-15
DELALIÆ, Munib: Bošnjak na Trgu Bana Jelaèiæa. III-IV/ 2002.,
br. 59, str. 31
DURAKOVIÆ, Esad: Pogovor romanu “ Zehrina prièa” I-II/2005.,
br. 70, str. 25-26.
DURAKOVIÆ, akademik Esad: Sarajevskih hiljadu i još jedna
noæ. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 37-40
DURIÆ, prof. dr. Rašid: Eminentan spoj znanstvene i umjetniè-
ko-stilistièke kritike. I-II./ 2002., br. 58, str. 15-17
DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (1). VII-
X/1999., br. 43-44, str. 31-33
DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (2). XI-
XII/1999., br. 45, str. 22-24
DAFEROVIÆ, Haris: Ususret suvremenoj arapskoj knjievnosti.
I-IV/2001. br. 52-53, str. 42
DANKO, dr. Muhidin: Knjievnost na razmeðu svjetova i epo-
ha. VII-X/1999., br. 43-44, str. 26-29
DOGOVIÆ, Alija: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakoviæa.
IX-XII/2005., br. 74-75, str. 43-47
DUMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br.
42, str. 26
BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
F. N. : Krvavi bošnjaèki kompromis sa zlom. IX-X/2004., br. 68,
str. 29-31
FRNDIÆ, Nasko: Bošnjaèki derviš u dubrovaèkoj poeziji. IX-
XII/2005., br. 74-75, str. 48-49
FRNDIÆ, Nasko: Dramatièar Ahmed Muradbegoviæ. I-IV/1999.,
br. 40-41, str. 53-54
FRNDIÆ, Nasko: Fantastika u bosanskoj narodnoj prièi V-
VI/1999., br. 42, str. 23-25.
FRNDIÆ, Nasko: Stogodišnjak pjesnik Tadijanoviæ. IX-XII/2005.,
br. 74-75, str. 41-42
FRNDIÆ, Nasko: Sulejmaniæ i dinskog patišaha kæi.( Fantastika
u bosanskoj narodnoj prièi). I-II/2000., br. 46, str. 22-23
DURIÆ dr. Rašid: Junaci epske pjesme Bošnjaka, IX-X/2002.
(2003.), str. 33-35
GRAHOVAC, eljko: O poeziji Ibrahima Kajana. III-IV. 2002.,
br. 59, str. 17
GRAHOVAC, eljko: Pjesnik s razmeða kultura i epoha. III-
IV/2000., br. 47, str. 22-25
GRAHOVAC, eljko: Tumaèenje djetinjstva. VII-X/1999., br.
43-44, str. 33-35
HADIEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija: Jezik u Muradbegovi-
æevim novelama. I-IV/1999., br. 40-41, str. 56-58
HODOVIÆ, prof. Senad: Senzibilitet enske ruke u dovršenim
radovima. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 56-58
HOROZOVIÆ, Irfan: Zašto pišeš. I-IV/1999., br. 40-41, str. 25
ISPRAVAK. U broju 57. tekst “Omladinski roman” pogrešno je
potpisan Faris Naniæ umjesto Dubravke Zime.
JALIMAM, Salih: Uloga èasopisa “Behar” u jaèanju identiteta
Bošnjaka XI-XII/2004., br. 69, str. 8-10
JURIŠIÆ, dr. Šimun: Gdje je ona? O Dizdarovoj pjesmi Modra
rijeka i povodom nje. V-VI/2001., br. 54., str. 11
JURIŠIÆ, Šimun: “Derviš i smrt” u Hrvatskoj. XI-XII/2000., br.
51., str. 28
KAJAN, Ibrahim: Munib Delaliæ, veliki dar. III-IV. 2002., br. 59,
str. 18
KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Kroz vatikansko podzemlje. I-IV/2001.
br. 52-53, str. 34
KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Douglas Hurd – javni slubenik. XI-
XII/2004., br. 69, str. 31-32
KLJUÈANIN, Zilhad: Europeizirani islam Hadema Hajdareviæa.
III-IV/2000., br. 47, str. 21
KLJUÈANIN, Zilhad: Misticizam Muse Æazima Æatiæa. I-IV/2004.
Br. 64-65, str. 20-25
KRUŠELJ, eljko: Muslimani u Himmlerovu carstvu. V-VIII/2000.,
br. 48-49., str. 47-48
KUJUNDIÆ, Atif: “Katarina Kosaèa” – posljednja veèera. I-
IV/2004. Br. 64-65, str. 55-57
KUJUNDIÆ, Atif: Povijesni kontekst i Kajanova djelatna knji-
evna rijeè. IX-X/2004., br. 68, str. 26-28
KUNIÆ, Mirsad: Jedan problem postmoderne kritike. XI-
XII/2000., br. 51 – str. 20-22
KUNIÆ, Mirsad: Kontekstualizacija i interpretacija. III-IV/2000.,
br. 47, str. 20
KUNIÆ, Mirsad: Prièi zaista moe svašta naumpasti. V-VIII/2002.
(2003.),, br. 60-61, str.52-53
KUNIÆ, Mirsad: Pripovjedaèka manija u romanu “Vakat ma-
mo”. I-IV/2001. br. 52-53, str. 32-33
KURTIÆ, mr. Sakib: Adem-aga Mešiæ u svom vremenu. XI-
XII/2004., br. 69, str. 25-26
M. M.: Dramatièna potraga za identitetom. I-II/2005., br. 70,
str. 25
MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir: Slovo iza slova; pjesništvo Maka
Dizdara. V-VI/2001., br. 54., str. 5-11
79
 BIBLIOGRAFIJA
MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan: U potrazi za univerzalnim iska-
zom u “Dervišu i smrti” Meše Selimoviæa. III-VI/ 2005., br.
71-72, str. 25-27
MASLIÆ, Mubera: Dvije knjige o islamu i muslimanima. V-
VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 54-55
MASLIÆ, Mubera: Nesvakidašnji doivljaj ljepote. IX-X/2004.,
br. 68, str. 31-33
MASLIÆ, Mubera: Prezentacija dostojna najveæih. I-II/2005.,
br. 70, str. 12-14
MASLIÆ, prof. Mubera: Tradicija pretoèena u slikarski izraz.
III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 55
MASLIÆ, prof. Mubera: Umjetnik nezatomljena bosanskoga
koda. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 50 – 51
MIKULIÆ, Planinka: Mehmed Zaimoviæ. I-IV/1999., br. 40-41,
str. 34
MUFTIÆ, prof. dr. Osman o Lightman Alan: Einsteinovi snovi.
XI-XII/2000., br. 51 – str. 23-24
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Zapisi o Ibrahimu Kajanu. III-IV/
2002., br. 59, str. 33-34
MUSTAPIÆ, prof. Stanka: Drama o zenièkom vizionaru samo-
stalne i nezavisne Bosne. IX-X/2002.(2003.), br. 62, str. 8
NAMETAK, dr. Fehim: Knjievna baština Bošnjaka na turskom
jeziku. I-IV/2001. br. 52-53, str. 40-41
ZIMA Dubravka (greškom potpisan Faris Naniæ) Omladinski ro-
man. XI-XII/2001., br. 57. str. 27-28
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Cjelovita i bosanska Bosna. I-IV/1999.,
br. 40-41, str. 17-19
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Da se ne zaboravi. I-II/2002., br. 58,
str. 29
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: ISPRAVAK (izostavljeni dio teksta u
broju 55-56.) XI-XII/2001., br. 57. str. 12
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kako izaæi iz prošlosti? XI-XII/1999.,
br. 45, str. 20-21
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Od Balkana bjee zatoèenici balkan-
skog mentaliteta. XII/2002.(2003.), br. 63, str. 31
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Opet je Bosna zbrajala mrtve, nestale,
ranjene, invalide. I-II/2002., br. 58, str. 30
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Spoznaja i razvoj. V-VIII/2000., br. 48-
49., str. 45
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ugled je vaniji od dobitka. VII-
X/2001., br. 55-56., str. 54-55
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Zašto pametni nazaduju? VII-X/1999.,
br. 43-44, str. 25
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Bosne ima, a bit æe je još više, koliko je
više bude u ljudima i njihovim djelima. XI-XII/2002.(2003.)
str. 27-28
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno ko-
egzistiranje s drugim. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 5-7
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološkog
napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 23-24
OBHOÐAŠ, Safeta: Kako iz poklete avlije. XI-XII/1999., br. 45,
str. 13-14
PERVIZ, Izet: Sandaèka knjievna èarolija. I-II/2000., br. 46,
str. 21
POLJAREVIÆ, dr. Ale M.: Gospodar svjetlosti. I-IV/1999., br.
40-41, str. 34
PRANJIÆ, prof. Kruno: Do tri potreta iz Andriæeve probe. IX-
X/2004., br. 68, str. 24-25
PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Slovo o Slovu ili marginalije o jezi-
ku “Kamenog spavaèa”. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 26 – 30
SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Crnogorski pjesnik, u prolazu kroz
Zagreb, o Sarajevu. VII-X/2001., br. 55-56. str. 47/48
SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Zgusnuto vrijeme, protivljenje zlodu-
hu. III-IV/ 2002., br. 59, str. 32
80
SINANOVIÆ, Emsud: Dvije drame Naska Frndiæa. IX-XII/2005.,
br. 74-75, str. 52-53
SINANOVIÆ, mr. Emsud: Muradbegoviæ kao novelist. I-
IV/1999., br. 40-41, str. 54-55
SINANOVIÆ, mr. Emsud: Prvi bošnjaèki roman u stihu. IX-
XII/2005., br. 74-75, str. 28-37
SPAHIÆ, mr. Vedad: Bošnjaèki kulturni identitet izmeðu princi-
pa moæi i mira. XI-XII/2001., br. 57., str. 5-7
SPAHIÆ, Vedad: Starija bošnjaèka knjievnost “Povijesti hrvat-
ske knjievnosti” Slobodana Prosperova Novaka. VII-
X/2001., br. 55-56., str. 56-57
SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Fonetika pjesme. “Ja nijesam sa-
njar”. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 50-51
SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Katarina Kosaèa u kajanovom ro-
manu “Katarina kraljica Bosanska”. XI-XII/2004., br. 70,
str. 26-28
SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Prièa i putopis u “Travnièkoj hroni-
ci” Ive Andriæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 28-31
SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Tajna dema od malina Karima
Zaimoviæa. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 29-30
SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Graða Selimoviæevog romana
“Derviš i smrt” I-IV/2004. Br. 64-65, str. 52 – 54
SULEJMANPAŠIÆ, Zija : Hrvatska moderna povijest akademika
Bilandiæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 57 – 60
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Jasna Babiæ – Urota Blaškiæ. VII-
VIII/2005., br. 73, str. 27
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Mlade zagrebaèke Dubrave izmeðu
segregacije i integracije. XI-XII/2001., br. 57. str. 8-12
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Smrt voðe i njegove drave.VII-X/2001.,
br. 55-56., str. 54
ŠEHIÆ, Sadik: Reija pod velom politièkih zavjesa. XI-XII/2001.,
br. 57. str. 32-33
TALIÆ, Amir: To se ne moe izmisliti. V-VIII/2000., br. 48-49.,
str. 46
USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Folklorni realizam u romanu “
Sreæa mladog Ljuboviæa” – Historijski roman Huseina Ðoge
Dubraviæa. XI-XII/2000., br. 51 – str. 18-19
USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Lirika Ibrahima Kajana. III-IV/
2002., br. 59, str. 27-30
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Nepoznata Bosna. V-VIII/2004.,
br. 66-67, str. 61-62
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. III-IV/ 2002.,
br. 59, str. 33 (prijenos iz br. 45, str. 20)
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. XI-XII/1999.,
br. 45, str. 20-21
DRALOVIÆ M.: Spojiva “nespojivost” (o Language of Dismem-
berment Drage Štambuka) VII-X/2001., br. 55-56., str. 52
STARI BOSANSKI TEKSTOVI
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: “Targhuman aş - Şihah” iz Drniša
(kolofon). IX-X /2000., br. 50, str. 34-35
REBAC, Hasan, zabiljeio: Hasanaginica IX-X /2000., br. 50,
str. 2
MASLIÆ, Mubera: Ilhamijev “Nasihat” ili “Pisati je veliki siklet”.
VII-X/2001., br. 55-56. str. 45-46
MASLIÆ, Mubera: Matasoviæeva “Fojnièka regesta”. VII-
X/2001., br. 55-56. str. 37-38
MASLIÆ, prof. Mubera: Leksikografska djela Bosanaca u Ori-
jentalnoj zbirci Arhiva HAZU I-II/2002., br. 58, str. 12-14
PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana: Kadija Mustafa Muhibbi (kolofon).
I-II/2002., br. 58, str. 35
VUKIÆ-PAIÆ, mr. Tatjana: Biljno i èudotvorno lijeèenje prema
rukopisima sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija. IX-
X/2004., br. 68, str. 13-17
BEHAR 83-84

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Autograf (I) šejha Juje (kolofon).
III-IV/2000., br. 47, str. 34-35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj lite-
raturi (2). XI-XII/2000., br. 51 – str. 32
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj lite-
raturi. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 55-57
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Halabi. I-II/2000., br. 46, str. 34-
35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Išârât al-marâm (kolofon). VII-
X/1999., br. 43-44, str. 47
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kâfi o logici (kolofon). XI-XII/1999.,
br. 45, str. 35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kafijeve “Osnove mudrosti o ure-
ðenju svijeta” (kolofon) VII-X/2001., br. 55-56
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kaligraf Sulejman Hadabuliæ (ko-
lofon). XI-XII/2001., br. 57. str. 35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Leksikon Osmana Dumhura G H a-
nâh as-sibyân. V-VI/2001., br. 54., str. 35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Rukopisi Bulbulistana (kolofon).
V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 68-71
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Softa Husejin (kolofon). V-VI/1999.,
br. 42, str. 35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed o Šejh Jujinom Pojašnjenju obuke
u logici i apologetici. V-VIII/2000., br. 48-49., (kolofon) str.
58-59
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tri dijela u jednom rukopisu (kolo-
fon). I-IV/1999., br. 40-41, str. 59
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Bergivi i Musa Maglajac (kolofon)
I-IV/2004., br. 64-65, str. 62-63
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Munirijevi “Završeci” (kolofon). XI-
XII/2002.(2003.), br. 63, str. 33-35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kudurijev kompendij (kolofon). I-
II/2005., br. 70, str. 36-39
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Omer Bosanac u izgnanstvu (kolo-
fon). IX-X/2004., br. 68, str. 34-35
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Privatna knjinica u Donjem Vaku-
fu s poèetka 19. stoljeæa. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 54-
58
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Sejid Muhammed Hašim ibn Da-
vud Arif ibn Ahmed ibn Šejh Mustafa ibn hadi Jusuf el-
Bosnavi (kolofon). XI-XII/2004., br. 69, str. 37-39
KULTURA I UMJETNOST
Jezik
HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid: O bosanskom jeziku. XI-
XII/1999., br. 45, str. 20
HALILOVIÆ, Prof. dr. Senahid: Trilogija o bosanskom jeziku
Devada Jahiæa. I-IV/1999., br. 40-41, str. 22-23
ISAKOVIÆ, Alija: Kako su mislili o bosanskom jeziku ili varijante
na popravnom ispitu. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str.
25-31
KICO, Mehmed: Arapske škole gramatièara. VII-X/2001., br.
55-56. str. 20-23
POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU - V-VIII/2002.(2003.), br. 60-
61, str. 24
PRANJKOVIÆ prof. dr. Ivo: Teze o jeziènoj situaciji u BiH. VII-
X/1999., br. 43-44, str. 23.
RAECKE, prof. dr. Jochen: Bosanski jezik i problem njegove
egzistencije. VII-X/1999., br. 43-44, str. 20-22.
SMAJLOVIÆ, prof. dr. Ismet: O jeziku Hasana Kikiæa. V-VI/1999.,
br. 42, str.15-17
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šahidija u Bosni. V-VIII/2002.
(2003.),, br. 60-61, str. 32-36.
BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
Slikarstvo i arhitektura
AKMADIÆ, Hazim: Prolazeæi kroz steæak. I-IV/2001. br. 52-53,
str. 27
BANDOVIÆ, mr. Safet: Bosanska krajina, Srpski kulturni klub
i ideologija èetnièkog pokreta. V-VIII/2000., br. 48-49., str.
10-15
ÐUZEL, Izet – informacija o izlobi. IX-XII/2005., br. 74-75.,
str. 59
IZETBEGOVIÆ, Alija: Moj bijeg u slobodu. I-II/2000., br. 46, str.
16-17
KIŠEVIÆ. Enes: Buðenje nevidljiva svijeta. V-VIII/2000., br. 48-
49., str. 50
LUGIÆ Sanjin: Ulomak o Novaliæu. I-IV/2001. br. 52-53, str.
27
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Moje kompjuterizirano slikarstvo.
VII-X/2001., br. 55-56. str 43-44
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Omer Mujadiæ i jedno od viðenja.
XI-XII/2001., br. 57. str. 29-31
MUJADEVIÆ, Dino: Autobiografija Osman-age iz Temišvara.
VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36
MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir: Islamsko graditeljstvo i tehnologi-
ja u Bosanskom pašaluku. I-IV/1999., br. 40-41, str. 40-41
NANIÆ, Faris: Novi rat na Levantu. V-VIII/2000., br. 48-49., str.
6-9
NANIÆ, Faris: Sanjar slobode u kojoj sam sagorjeva. I-II/2000.,
br. 46, str. 17
POLJAREVIÆ, dr. Ale: Muris Èorbiæ slikar bosanskih mirisa. V-
VI/1999., br. 42, str. 27
ŠEHOVIÆ, Naida: Današnji grafiti – sutrašnje naslovne stranice
“Behara”. XI-XII/2000., br. 51 – str. 30
ŠEHOVIÆ, Naida: Grafiti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 38-39
TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Prilog statistici genocida. V-
VIII/2000., br. 48-49., str. 11
ZALIHIÆ, Amir: Likovni izraz Ajvaz-dedine molitve. V-VIII/2000.,
br. 48-49., str. 49-50.
ZVONIÆ, Zlatko: Slikarstvo damija Mostara ilustracije. XI-
XII/1999., br. 45, str. 29-31
DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (1) I-
II/2002., br. 58, str. 32-34
DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (2) V-
VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 64-67
ISLAM – IZ KUR'AN-I KERIMA; DOVA
KUR'AN: Sazvijeða – Al-Burud. VII-VIII/2005., br. 73, str. 21
RELIGIJA OPÆENITO; ISLAMISTIKA; KULTURA I POVIJEST
ISLAMA
BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina: Novi prijevod Kur'ana. I-II/2005.,
br. 70, str. 33-35
BALIÆ, Akademik Smail: Boanska istina i ljudska vjera u isla-
mu (odjeljak knjige - preveo Z. Sulejmanpašiæ). VII-X/2001.,
br. 55-56. str. 25-28
BALIÆ, akademik Smail: Pregled radova objavljenih u “Beharu”
1992-2002. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 67
BALIÆ, dr. Smail: Islam u europskoj školi prikazan na austrij-
skim i bosanskim primjerima (Preveo Z. Sulejmanpašiæ) XI-
XII/2001., br. 57. str. 13 -15
BALIÆ, dr. Smail: Vjerska dimenzija sukoba u Bosni. V-
VIII/2000., br. 48-49., str. 17-20
BALIÆ, dr. Smail:”Samo moj gospodar zna kada æe biti Sudnji
dan”. (Preveo s njemaèkog Z. S.) VII-X/1999., br. 43-44, str.
18-19
81
 BIBLIOGRAFIJA
BALIÆ, dr. Smail: Islam i nacionalizam. (Preveo Z S.). V-
VIII/2004., br. 66-67, str. 24-26
BALIÆ, dr. Smail: Na udaru barbarstva – predgovor dr.ugom
izdanju “Kulture Bošnjaka”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 46-
47
BALIÆ, dr. Smail: O ravnopravnosti ena. (Preveo Z. S.). V-
VIII/2004., br. 66-67, str. 16-21
BALIÆ, dr. Smail: U Kur'anu ne piše ništa o marami na glavi.
(Preveo Z. S.). XI-XII/2001., br. 57. str. 20
BALIÆ, dr. Smail: Vjerski rat – zar ga još ima? (Preveo Z. S.).
V-VIII/2004., br. 66-67, str. 22-24.
BALIÆ, dr. Smail: ivjeti s islamom u Europi. (Preveo Z. S.) V-
VIII/2004., br. 66-67, str. 26-28
BRNÈIÆ, Jadranka: Abrahamova/Ibrahimova djeca. IX-X/2004.,
br. 68, str. 9-12
CERIÆ, dr. Mustafa: Govor Reisu-l-uleme u New Yorku. V-
VIII/2000., br. 48-49., str. 5
CHOURAQUI, André : Ti neæeš ukrasti. XI-XII/2004., br. 69, str. 4
ÆIMIÆ, prof. dr. Esad: Èovjek, religija i rat. V-VIII/2000., br. 48-
49., str. 28-29
DURAKOVIÆ, Esad: Prijevod nekoliko kraæih sura iz Kur'ana. I-
II/2005., br. 70, str. 35-36
DURIÆ, dr. Rašid: Prevjeravanje religijski i psihološko-etièki fe-
nomen. III-IV/2000., br. 47, str. 16-18; 32-33
HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko: Islam i bosanski muslimani u dje-
lima Ante Starèeviæa. XI-XII/2004., br. 69, str. 5-7 i 36
HASANOVIÆ, ef. Aziz: Husein ef. Ðozo i suvremeni pristup isla-
mu. III-IV/2000., br. 47, str. 28-29
KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Biblijski kod. III-IV/2000., br. 47, str. 27
KASSIM, Ahmad: Smislenost ivota. V-VIII/2000., br. 48-49.,
str. 35-40
M. . Uz najnoviji prijevod Kur'ana na bosanski jezik. I-II/2005.,
br. 70, str. 33
MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman: Islam o ratu. V-VIII/2000., br.
48-49., str. 16 i 54
NANIÆ, mr. Senad: Ebu Hanifina metodologija hadiskih zna-
nosti. I-II/2000., br. 46, str. 13.
NANIÆ mr. Senad: Islamska znanost ili znanost u islamu. III-
IV/2000., br. 47, str. 26-27
NANIÆ, mr. Senad: Dokaz Bojeg postojanja ili razmatranje
Bojih lijepih imena VII-X/2001., br. 55-56. str. 29-32
OMERBAŠIÆ, Ševko: Kanonik Filipoviæ prelazi na islam. V-
VIII/2000., br. 48-49., str. 41-42
OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi (2). V-VI/2001., br.
54., str. 26-29., 30-34
OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi. I-IV/2001. br. 52-
53, str. 53-58
OMERBAŠIÆ, Ševko: Snana potvrda autohtonosti. V-
VIII/2000., br. 48-49., str. 43-44
PRANJIÆ, prof. emeritus Kruno: Deset besjeda u ibrahimov-
skim relgijama. XII/2004., br. 69, str. 11-14
RUMI Delaludin: Mudri Behluli-dana i prijestolje Harunur-Ra-
šida. XI-XII/2001., br. 57., str. 4
SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: O sputavanju umjetnièkog stvara-
laštva kod muslimana. XI-XII/2001., br. 57. str. 16-17.
ŠARÈEVIÆ, Edin: Smail Baliæ: Zaboravljeni islam. V-VIII/2004.,
br. 66-67, str. 63-64
TALUNDIÆ, Abdulah: Iz “Pisma Evropi”. V-VI/1999., br. 42,
str. 13
ZUBOVIÆ, mr. Alma: Odnos islama prema glazbi. XI-XII/2001.,
br. 57. str. 18-19
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Mushafi u Bosni. XI-XII/2000., br.
51 – str. 34
82
DRALOVIÆ dr. Muhamed: Misaona arhitektura. VII-X/1999.,
br. 43-44, str. 30
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Derviški redovi u europskom dijelu
Osmanskog carstva. VII-X/2001., br. 55-56. str 39-42
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duhovnost i islam. III-VI/ 2005.,
br. 71-72, str. 61-62
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Ibrahim Èajnièanin (kolofon). III-
VI/ 2005., br. 71-72, str. 63
ZNANSTVENA I POPULARNO-ZNANSTVENA PUBLICISTIKA
BALIÆ, dr. Smail: Islam u Ugarskoj Srednjega vijeka (Preveo
Zija Sulejmanpašiæ). V-VI/1999., br. 42, str. 28-31
BERKOVIÆ, Zvonimir (na znanstvenom skupu): Nešto o Nerke-
zu I-VIII/2006., br. 76-77, str. 33-34
BILANDIÆ, akademik Dušan (na znanstvenom skupu): Nerkez
i Hrvatsko proljeæe. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 42
DURIÆ, prof. dr. Rašid: Njegošev “Gorski vijenac” u bošnjaèko-
muslimanskoj recepciji. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str.
4-12
ERDMANN-PANDIÆ, von Elisabeth: Prokletstvo kulture? I-
IV/2001. br. 52-53, str. 8
FILIPOVIÆ, Muhamed (na znanstvenom skupu): Nerkez Smai-
lagiæ – dvadeset godina od smrti. I-VIII/2006., br. 76-77,
str. 35 – 37
FRNDIÆ, Nasko: Bašagiæ i Kranjèeviæ – suvremenici u Sarajevu.
III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 14-16 i 31
GRUBIŠA, Damir (na znanstvenom kupu): Politièka doktrina
Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 49-51
HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Ademaga Mešiæ, utemeljitelj prve
bošnjaèke moderne. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 17-20
HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.
Doba utemeljenja. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 17-24
HASANDEDIÆ, Hifzija: Stari most u Mostaru. V-VIII/2000., br.
48-49., str. 30-32
IVANUŠ, mr. Rhea: Balkanske i orijentalne puške – Zbirka Hr-
vatskog povijesnog muzeja. XI-XII/2001., br. 57. str. 34
IVANUŠ, mr. Rhea: Prva zagrebaèka damija. XI-XII/1999., br.
45, str. 18-19
IVANUŠ, mr. Rhea: Stoljeæe u Hrvatskom povijesnom muzeju.
XI-XII/2000., br. 51 – str. 14-15
IVIÈEVIÆ, Jozo (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ u
kontekstu Hrvatskog proljeæa I-VIII/2006., br. 76-77, str.
38-39
JALIMAM, Salih (na znanstvenom skupu): Historijski metod
Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 54-57
KARIÆ, Enes (na znanstvenom skupu): Vraæanje dostojanstva
islamskom nauku I-VIII/2006., br. 76-77, str. 53-54.
KLINO, Smaragda: Suštinsko o muzici. (1) III-VI/ 2005. br. 71-
72, str. 51-54 i 62
KLINO, Smaragda: Suštinsko u muzici (2) I-II/2005., br. 70, str.
30-32
KULENOVIÆ, Tarik: Pozdravna rijeè na znanstvenom skupu o
Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32
LADAN, Tomislav (na znanstvenom skupu): Prisjeæaji o Nerke-
zu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 34-35
MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Nerkez Smailagiæ – ivot i djelo.
(Uvodna rijeè na znanstvenom skupu). I-VIII/2006., br. 76-
77, str. 31
MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Odgoj u dijaspori izmeðu asimi-
lacije i getoizacije. III-IV/2000., br. 47, str. 14-15
MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera (na znanstvenom skupu): Ner-
kez Smailagiæ – ivot i djelo. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 66
BEHAR 83-84

MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Prilog bibliografiji radova Ner-
keza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 65-66
MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Završno slovo na znanstvenom
skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str.
60
MOAÈANIN, prof. dr. Nenad: Hrvatska pod Osmanskim car-
stvom. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 25-26
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Alkemièar. I-IV/1999., br. 40-41, str.
24
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Ibn Sina, o ljubavi. I-IV/2001., br.
52-53, str. 52-53
MUJADEVIÆ, Dino: Obitelj Jahjapašiæi. III-VI/ 2005., br. 71-72,
str. 13
NAMETAK, prof. dr. Fehim: Bošnjaci u Hrvatskoj u vrijeme
osmanske vlasti. III-VI/ 2005., br. 71-72, str.7-8
NANIÆ, mr. Senad: Rijeè na znanstvenom skupu o Nerkezu
Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32
NEIMARLIJA, Hilmo (na znanstvenom skupu): Tri faze stvara-
laštva Nerkeza Smailagiæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 39-
41
NOVALIÆ, dr. Fahrudin (na znanstvenom skupu): Tragom pre-
voditeljskog djela Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-
77, str. 58-60
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalna bioetièka dimenzija diskrimi-
nacije ena. VII-X/2001., br. 55-56. str. 12-16
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Pantovšèak” – stalna mora predsjed-
nièkih kandidata i geta iskljuèenih graðana. I-II/2005., br.
70, str. 4-5
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Srpski nacizam je krajnji izraz duha
palanke”. VII- VIII/2005., br. 73, str. 14-16
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Atavistièka konstrukcija zbilje okrut-
nog borbenog biæa Bošnjaka. XI-XII/2000., br. 51 – str. 23
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalno civilno društvo i obrazovanje
u dijaspori. III-IV/2000., br. 47, str. 12-13
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kultura rasipanja. V-VI/1999., br. 42,
str. 11-14
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Osim humanizma i fanatizam je obi-
ljeje svih religija i kultura. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 61-
64
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Predrasude i ratni zloèini. I-IV/2001.
br. 52-53, str. 9-13
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Umjetnost & ideologija. I-IV/1999., br.
40-41, str. 35-37
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno ko-
egzistiranje s drugim.
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološ-
kog napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 24-
25
PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Spektakularna knjiga. I-IV/2001. br.
52-53, str. 30-31
SILAJDIÆ, Adnan (na znanstvenom skupu): Nerkezov dopori-
nos razvoju islamskih studija kod nas. I-VIII/2006., br. 76-
77, str. 52
SMAILAGIÆ, Amra: Obraæanje skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-
VIII/2006., br. 76-77, str. 60
SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: Kontroverze u segmentima islam-
skog prava. VII-X/2001., br. 55-56. str. 16-18
SULEJMANPAŠIÆ, Zija (na znanstvenom skupu): Dr. Nerkez
Smailagiæ u “Hrvatskom tjedniku”. I-VIII/2006., br. 76-77,
str. 42-46
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada I – Zar samo
posrednici? III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 21-24
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada II – Uèitelji ma-
tematike i astronomije. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 8-16
BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
SUPEK, akademik Ivan: Uzvitlani duh na rubu vulkana I-
II/2000., br. 46, str. 5-10
ŠENTIJA, Josip (na znanstvenom kupu): Smailagiæev doprinos
politièkoj teoriji. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 47-48
TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Neka obiljeja stanovništva u Hr-
vatskoj (popis 2001.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str.
9-14
THALLER, prof. dr. Lujo: Što je medicina islamskih zemalja da-
la obæoj medicini? (U spomen autoru) I-II/2000., br. 46, str.
24-29
TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj
krajini XVII. stoljeæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 9-12
TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj
krajini XVII. stoljeæa IX-XII/2005., br. 74-75, str. 25-27
ZEÈIÆ, mr. Devad: Orijentalni matematièki rukopisi u BiH. XI-
XII/1999., br. 45, str. 25-28 (Pogrešno naveden autor Rašid
Duriæ)
PUBLICISTIKA, BILJEŠKE
SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Be-
hara: Ureðivaèko i knjievno djelovanje Edhema Mulabdiæa
u Beharu od 1900. -1906. (Fotos autorice). IX-X /2000., br.
50, str. 31-32
AGIÆ, Nurija: Dragi prijatelju Meho. XI-XII/2004., br. 69, str.
34-35
BRKA, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Abdurah-
man Mešiæ, urednik Novog Behara. (Fotosi Edina Hadiæa i
Safete Obhoðaš). IX-X /2000., br. 50, str. 29-30
ÈAUŠEVIÆ, Kimeta: Dva zapisa. III-IV/2000., br. 47, str. 31
DERVIŠEVIÆ, Alaga: Iz objavljenih i neobjavljenih razgovora (S
rahm. akademikom Baliæem). ). V-VIII/2004., br. 66-67, str.
4-9
FRNDIÆ, Nasko na Okruglom stolu Sto godina Behara: Kako je
Umihana Ljuboviæeva postala Šambeg Dizdaraga. (Fotos
autora). IX-X /2000., br. 50, str. 33-34
FRNDIÆ, Nasko: “S obje strane duše” (Spašeni dokumenti kul-
ture u zenièkoj kaznionici). I-II/2005., br. 70, str. 9-11
FRNDIÆ, Nasko: Ahmed Muradbegoviæ – dramatièar emotiv-
nog nadahnuæa i patrijarhalne etike. I-IV/2004. Br. 64-65,
str. 16-19
GRBO, prof. dr. Ismet na Okruglom stolu Sto godina Behara:
Behar na granici stoljeæa. IX-X /2000., br. 50, str. 10-11
HADIÆ, dr. Salim Abid: Akademik Smail Baliæ. In memoriam.
V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 4-5
HALILOVIÆ, dr. Safet: Komemorativna rijeè povodom smrti
profesora dr. Atifa Purivatre. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-
61, str. 6-7
JURIŠIÆ, dr. Šimun: Profesor Seid M. Traljiæ. I-II/2002., br. 58,
str. 31
KAJAN, Ibrahim: Bošnjaèki govor mrnje. V-VI/1999., br. 42,
str. 3
KAJAN, Ibrahim: Boji poslanik, nadahnuæe svakog naraštaja.
III-IV. 2002., br. 59, str. 15
KAJAN, Ibrahim: izbor uvodnika povodom desetgodišnjice
ureðivanja u tematskom broju: Zastidio se majke (1993.
br. 7), Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Nedat, dobri
Bošnjanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 48-
49). III-IV. 2002., br. 59 str. 9
KAJAN, Ibrahim: Kardinal Puljiæ - Crtajte, ali nas nemojte pre-
crtati. III-IV. 2002., br. 59, str. 16
KAJAN, Ibrahim: Koji ljepotom nadmašuje. Umjesto uvodnika.
I-IV/2001. br. 40-41, str. 3
KAJAN, Ibrahim: Ljubušak, naš suvremenik. Umjesto uvodni-
ka.VII-X/1999., br. 43-44, str. 3
83
 BIBLIOGRAFIJA
KAJAN, Ibrahim: Mesiæ i Bošnjaci. Umjesto uvodnika. XI-
XII/2000., br. 51, – str. 3
KAJAN, Ibrahim: Mitologiziranje bošnjaèke povijesti? Umjesto
uvodnika. Umjesto uvodnika. III-IV/2000., br. 47, str. 3
KAJAN, Ibrahim: Poèasni predsjednik. Umjesto uvodnika. V-
VIII/2000., br. 48-49., str. 3
KAJAN, Ibrahim: Predsjednik koji je razumio svoj narod. I-
IV/2004. Br. 64-65, str. 4 – 6
KAJAN, Ibrahim: Predsjednik nas nije volio. Umjesto uvodnika.
XI-XII/1999., br. 45, str. 3
KAJAN, Ibrahim: Tragièno iskustvo svijeta. III-IV. 2002., br. 59,
str. 17
KAJAN, Ibrahim: Umjesto uvodnika. V-VI/2001., br. 54., str. 3
KAJAN, Ibrahim: Umni Baliæev putokaz. III-IV. 2002., br. 59,
str. 12
KAJAN, Ibrahim: Uvod u Bašagiæa. III-IV. 2002., br. 59, str.
9-11
KAJAN, Ibrahim: Uvodnici – Zastidio se majke (1993. br. 7),
Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Nedat, dobri Boš-
njanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 48-
49)
KAJAN, Ibrahim: Zbilja i knjievna transpozicija. III-IV. 2002.,
br. 59, str. 13-14
KLJUÈANIN, mr. Zilhad na Okruglom stolu Sto godina Behara:
Behar u aktualnom trenutku èasopisne produkcije. (Fotos
autora, Skendera Kulenoviæa, Mehmedalije Maka Dizdara,
dr. Smaila Baliæa ). IX-X /2000., br. 50, str. 17-18
KUNIÆ, Mirsad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Histori-
ja jedne udnje. IX-X /2000., br. 50, str. 6-7
M. .:Safvet-beg Bašagiæ 1934-2004. I-IV/2004. Br. 64-65, str.
8 Dubraviæa, Alije Nametka, Reisu-l-uleme Demaludina Æa-
M..: Èudni putevi poznanstava. V-VIII/2004., br. 66-67, str.
10-11
MASLIÆ, prof. Mubera: Moj dug Bosni. IX-X/2002.(2003.), br.
62
MASLIÆ, prof. Mubera: Suivot i proimanje kultura. I-IV/2004.
Br. 64-65, str. 14 – 15
MEŠIÆ, Ademaga: Sjeæanje na Safvetbega. I-IV/2004. Br. 64-
65, str. 12-14
MILIÈEVIÆ, Ivan A.: Nešto o javnom ivotu dra Safvetbega Ba-
šagiæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 9-11
MUFTIÆ, Osman: In memoriam – Tomislav Durbešiæ. V-
VI/2001., br. 54., str. 4
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Bilješka o Aziz ef. Hasanoviæu. III-
IV/2000., br. 47, str. 28
MUFTIÆ, prof. dr. Osman na Okruglom stolu Sto godina Beha-
ra: Edib Muftiæ, urednik i kulturni radnik. (Fotosi autora,
braæe Muftiæ, Hazima muftiæa, Zije Sulejmanpašiæa, Enesa
Kiševiæa, Ahmeda Salihbegoviæa). IX-X /2000., br. 50, str.
26-28
NANIÆ, Faris na Okruglom stolu Sto godina Behara: Zagrebaè-
ki Behar kao prorok nove tradicije. (Fotos autora). IX-X
/2000., br. 50, str. 19-20
NANIÆ, mr. Senad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Pri-
jevod po Duhu ili Behar u višejeziènoj interakciji. (Fotos
autora, prof. dr. Sulejmana Mašoviæa, prof. dr. Nedata
Pašaliæa, Ediba Muftiæa, Ismeta Ice Voljevice, prof. dr. Elbi-
se Ustamujiæ, muftije Ševka ef. Omerbašiæa). IX-X /2000.,
br. 50, str. 23-25
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièki pokolj i cinièka revizija an-
tifašizma. VII-VIII/2005., broj 73, str. 4-7
NOVALIÆ, dr. Fahrudin na Okruglom stolu Sto godina Behara:
Programska orijentacija zagrebaèkog Behara. (Fotosi: au-
84
tora, Adema-age Mešiæa, Abdurahmana Mešiæa, Nazifa
Resuloviæa, Hamdije Kreševljakoviæa, Ahmeda Muradbego-
viæa, Saliha Aliæa) IX-X /2000., br. 50, str. 14-16
NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièka regija je rtva cinizma (ne)
odgovornih i u miru. IX-X/2004., br. 68, str. 4-9
OBRADOVIÆ, Dafer: Lahko je biti èovjek, teško je biti insan.
III-IV/2000., br. 47, str. 8-11
OBRADOVIÆ, Dafer: Likovi i sjene. VII-X/1999., br. 43-44, str.
8-11
PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popisu stanovništva ususret. V-
VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 8
RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA – uvodnik jubilarnog Behara.
IX-X /2000., br. 50, str. 3
SMAILAGIÆ, Nerkez: Hrvatski je suverenitet nedjeljiv. I-
VIII/2006., br. 76-77, str. 4-7.
SMAILAGIÆ, Nerkez: Odgovornost javnih funkcionara. I-
VIII/2006., br. 76-77, str. 8-10
SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Be-
hara: Ureðivaèko i knjievno djelovanje Edhema Mulabdiæa
u Beharu od 1900-1906.
SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Deseta godina od èudovišnog ratnog
zloèina – Pad Srebrenice iz dana u dan, iz sata u sat. VII-
VIII/2005., broj 73, str. 8-12
ŠLJIVO, mr. Amila na Okruglom stolu Sto godina Behara: Glas
Bošnjaka protiv zla. IX-X /2000., br. 50, str.8-9
TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso na Okruglom stolu Sto godina Be-
hara: Materijalna i duhovna komponenta Behara. IX-X
/2000., br. 50, str. str. 21-22.
ZALIHIÆ, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Duhov-
na riznica našeg stoljeæa. (Fotosi: autora, Husejna Ðoge
uševiæa, Hifzije Bjelavca, Muse Æazima Æatiæa, Osmana Ði-
kiæa) IX-X /2000., br. 50, str. 12-13
ZIMA, Zdravko: Posljednji svjedok. XI-XII/1999., br. 45, str. 15-16
DRALOVIÆ, dr. Muhamed na Okruglom stolu Sto godina Be-
hara: Stotinu godina Behara. Uvodno izlaganje. IX-X
/2000., br. 50, str. 5
DRALOVIÆ, dr. Muhamed. Ajvatovica i Prusac. I-II/2002., br.
58, str. 7-10
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Akademik Smail Baliæ. (Nekrolog).
V-VIII/2004., br. 66-67, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Deset godina Srebrenice. VII-
VIII/2005., broj 73, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Deela – prava Europa. Uvodnik.
I-IV/2004. Br. 64-65, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Djela naših suradnika. IX-X/2002.
(2003.), br. 62,
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kako se koordiniramo? III-VI/
2005., br. 71-72, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Krenimo od prve! Uvodnik. IX-
XII/2005., br. 74-75, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Most. Uvodnik. IX-X/2004., br. 68.
str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Neobiljeena obljetnica XI-
XII/2001., br. 57, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Novo vrijeme – sudbina Behara.
V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Piramida. XI-XII/2004., br. 69, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šalteri su indikator!? Uvodnik. I-
II/2002., br. 58, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tsunami. I-II/2005., br. 70, str. 3
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Umjesto uvodnika (potpisano: re-
dakcija). VII-X/2001., br. 55-56., str. 3
BEHAR 83-84

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Vrijeme mijena. XI-XII/2002.
(2003.), br. 63, str. 3
PISMA, PRIOPÆENJA, APELI, RAZNO
** *Vjerski poglavari o obnovi i razvoju u jugoistoènoj Europi
/Deklaracija. III-IV/2000., br. 47, str. 30-31
*** Duhovnici Saveza Armensko-apostolskih crkvenih zajedni-
ca u Njemaèkoj Kršæanima svijeta (letak) V-VIII/2000., br.
48-49., str. 20
APEL Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvatske. III-VI/ 2005.,
br. 71-72, str. 59
BALIÆ, dr. Smail, akademik: Èovjek i èovještvo u Kur'anu. Izla-
ganje na znanstvenom skupu: Mudrost raða toleranciju
29. rujna 2001. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 12-15
IN MEMORIAM: Sakib Topiæ. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67
IZETBEGOVIÆ, Alija: Nagrada za demokraciju. (Govor u New
Yorku prigodom primanja nagrade za demokraciju). I-
IV/2004. Br. 64-65, str. 6 – 7
KAJAN, Ibrahim: Sudbina Bošnjaka – sudbina Muslimana. Go-
vor na Osnivaèkoj skupštini Kulturnog društva Muslimana
Hrvatske Preporod (Hotel Inter-Continental, Zagreb 2.V-
1991- prvo objavljen u TELALU, biltenu KDM Preporod
br.1/1991). III-IV/2002., br. 59, str. 4
KAJAN, Ibrahim: Za obnovu duha! (Govor u svojstvu gosta na
1. godišnjoj skupštini SDAH 8. II. 1992.) III-IV/2002., br. 59,
str. 6
KAKO SE DIJELILO BOSNU. (Stenogram sa sastanka predsjed-
nika Republike Hrvatske dr. Franje Tuðmana i suradnika s
èlanovima Predsjedništva BiH prof. Nikolom Koljeviæem i
Franjom Borasom 8. sijeènja 1992.) V-VIII/2002.(2003.), br.
60-61, str. 15-19
OTVORENA STRANICA. VII-VIII/2005., br. 73, str. 37-38
STATUT PREPORODA (prilog). V-VI/1999., br. 42
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Pogovor dosadašnjeg glavnog
urednika. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67
DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Stranica za èitatelje. I-IV/2004. Br.
64-65, str. 61
AUTORSKI LIKOVNI PRILOZI
ANONIM: Austrijska delegacija kod Husrevbega, drvorez.
1530. I-IV/2001. br. 52-53, str. 29
ANONIM: Bosanski grb. III-IV/2000., br. 47, str. 28
ANONIM: Crte istoènog Sarajeva iz prvih godina austro-ugar-
ske okupacije. VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36
ANONIM: Grb obitelji Hrstiæ iz koje je i bosanski kralj Ostoja
(1444-1461). V-VIII/2000., br. 60
ANONIM: Kamengrad, drvorez 1530 I-IV/2001. br. 52-53, str
28
ANONIM: Lavlje dvorište u Granadi. I-IV/2001. br. 52-53, str
19
ANONIM: Lelime-i Tevhid (Rijeèi Jednote) na srebrnom kljuèu
Kaabe (16. st.). VII-X/2001., br. 55-56. str. 41
ANONIM: Mapa kraljevine Bosne 1553. I-IV/2001. br. 52-53,
str 28
ANONIM: Nikola Šubiæ Zrinski. I-IV/2001. br. 52-53, str 21
ANONIM: Osjeèke damije.
ANONIM: Poar u Sarajevu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 60
ANONIM: Sulejman Zakonodavac. I-IV/2001. br. 52-53, str 18
ANONIM: Zidine Alhambre. I-IV/2001. br. 52-53, str 24
BELLINI Gentile: Mehmed II. 25.XI 1480. I-IV/2001. br. 52-53,
str 18
BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
BERBER, Mersad: Likovi. XI-XII/1999., br. 45, str. 24
BOCARIÆ: Stara razglednica iz BiH. I-II/2002., br. 58, str. 36
CHAMPBELL Roland: Pogled na Mostar 4.IX 1875. I-IV/2001.
br. 52-53, str 28
ÈEVRA, Salko: Bosanèica. I-II/2000., br. 46, str. 3
ÆORIÆ, Avdija: Predmeti iz ivota Bošnjaka, VII-X/2001., br.
55-56. str. 46 i 50
DENAZA .(iz knjige Zygmunta Ajdukiewicza: “Die österr.-
ung. Monarchie in Wort und Bild” 1901). V-VIII/2002.
(2003.), br. 60-61, str. 40
EVANS Arthur: Kafana u Tešnju. 1876. I-IV/2001. br. 52-53, str
29
EVANS, Arthur: Dio crtea “Bosanski tipovi u Sarajevu”. I-
IV/2004. Br. 64-65, str. 39
EVANS, Arthur: Ljudi na crkvenoj slavi, crte 1876. XI-XII/2002.
(2003.), br. 63, str. 20
FISCHER, L.H.: Pravoslavni popovi, crte 1909. XI-XII/2002.
(2003.), br. 63, str. 21
FISCHER, L.H.: Pravoslavno seljaèko groblje, crte 1909. XI-
XII/2002.(2003.), br. 63, str. 22
KAJAN, Ibrahim, foto-prikaz njegove djelatnosti kao glavnog
urednika Behara i predsjednika Preporoda . III-IV/ 2002.,
br. 59, str. 33-36
KOTROMANIÆI – Grb bosanske kraljevske kuæe I-II/2000., br.
46, str. 36
LIBENWEIN, M.: idovi u sarajevskoj èaršiji. Crte 1902.
MAYERHOFER Th.: Bosanski franjevac meðu vjernicima (crte
iz kjige J. Asbotha). XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 23
MØNNESLAND, Sven : Iz “1001 dan” crtei: Romkinja iz okoli-
ce Jajca (/W. L. Arndt 1900) Romkinja muslimanka ( L. H.
Fischer 1909.), Romi (L. Pataky 1901.) Lutajuæa romkinja
(L. H. Fischer 1909.), Rom hamal u Donjoj Tuzli (W. L. Arn-
dt 1896), Albanac halvadija (W.L. Arndt 1903.)
MUFTIÆ, Osman: Pet slika. VII-X/2001., br. 55-56. str. 43-44
MUFTIÆ, Osman: Srebrenica je pala. I-IV/2001. br. 52-53, str.
39
MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Portret Aziza ef. Hasanoviæa. III-
IV/2000., br. 47, str. 28
MUJADIÆ, Omer: Matko Peiæ. XI-XII/1999., br. 45, str. 15
MUSLIMANSKA SVADBA. (Crte iz knjige J. Asbotha: Bosznia
és Herczegovina 1887.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str.
40.
OTTENFELDT; Rudolf, von: Hercegovaèki katolici, crte. XI-
XII/2002.(2003.), br. 63, str. 19
PATAKY, László: Katolici iz Kreševa, crte 1901. XI-XII/2002.
(2003.), br. 63, str. 24
PICELJ, Ivan: Kompozicija I-IV/1999., br. 40-41, str. 36
RAŠICA, Boidar: Kompozicija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 37
SEFIÆ, Meho: Potret Muse Æazima Æatiæa. III-IV/2000., br. 47,
str. 23
VALERIO Th.: Bosanski seljak kršæanin 1870. I-IV/2001. br. 52-
53, str. 29
VALERIO Th.: Seljanka iz Bosne 1870. I-IV/2001. br. 52-53, str.
29
VALERIO, Th.: Bosanska plesaèica. V-VI/2001., br. 54, str. 36
VALERIO, Th.: Bosanski trgovac. Crte 1870. I-IV/2004. Br. 64-
65, str. 40
VAVASSORE Giovanni Andrea-Vadagnino: Plan Istanbula po-
slije turskog osvajanja. I-IV/2001. br. 52-53, str 16
VIERGE, D.: Turske trupe prevoze topove iz luke Klek u unu-
trašnjost – crte. XI-XII/2001., br. 57, str. 36
85
 BIBLIOGRAFIJA
INDEKS AUTORA EVANS, Arthur 576, 577
F. N. 226
ABADIÆ NAVAEY, Azra 150, 205-207 FERLINGHETTI, Lawrence 103
AKMADIÆ, Hazim 208 FISCHER L. H. 578, 579, 58
ALAGIÆ, Semka 82 FRNDIÆ, Nasko 30-32, 46, 104, 105, 162, 227-231, 289, 416,
ALFIREVIÆ, Frano 83 474-476
ALISPAHIÆ, Nijaz 84 GAJTANI, Adem 140
AL-ŠEJH, Hanan 151 GASHI, Mirko 140
Anonimni autori: 36, 37, 85, 86, 209, 555-567 GJERQEKU, Enver, 140
BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina 358 GRAHOVAC, eljko 106, 233-235
BALIÆ, dr. Smail 2, 38, 39, 40, 41, 370-378, 410, 545 GUJIÆ, Kasim 47
BALIÆ, mr. Hasan 210 GUNGA, Fahredin 140
BARAKOVIÆ, Meho 87, 152 HADIALAGIÆ, Husref 48
BASHA, Eqrem 140 HADIAVDIÆ, Edin 107
BAŠIÆ, Husein 88 HADIEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija 236
BEJTIÆ, Alija 28 HAJDAREVIÆ, Hadem 108, 163, 246
BEKRIÆ, Ismet 89 HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid 337, 338, 479
BELLINI, Gentile 568 HAMITI, Sabri 140
BERBER, Mersad 1, 153, 560 HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko 385, 418, 419
BLOCH, Anna 148 HASANEFENDIÆ, Sead 7
BOCARIÆ, 570 HASANOVIÆ, ef. Aziz 386
BOKSHI, Besim 140 HODOVIÆ, prof. Senad 237
BORIÆ, Aras 90 HOFMANN Murad 49
BOŠNJAK, Lutfi 81 HOROZOVIÆ, Irfan 238
BRKA, Amir, 91, 154, , 211-213, 471 IBRAHIM Kajan 8
BRNÈIÆ, Jadranka 379 IBRAHIMAGIÆ, Omer 109
ÇELEBI, Evliya 155 IBUKIÆ Ahmet 9
CERIÆ, dr. Mustafa 380 ISAKOVIÆ, Alija 339
CHAMPBELL, Roland 571 ISPRAVAK 239, 272
CHOURAQUI, André 381 IVŠIÆ, Radovan 28
CLINTON,William Jefferson 214 IZ PERZIJSKE POEZIJE 110
ÈENGIÆ, Enes 215 IZETBEGOVIÆ, Alija, 349, 547
ÈEVRA, Salko 563 JALIMAM, dr. Salih 50, 240, 425
ÈORIÆ, Avdija 573 JERGOVIÆ Miljenko 51
ÆEHAJIÆ, Sevret M. 156, 157 JURIŠIÆ, dr. Šimun 241, 242, 480
ÆIMIÆ prof. dr. Esad 373 KAFIJEVA MEDRESA i DAMIJA 10
DEDAJ, Rahman 140 KAJAN Ibrahim 571
DEDAJIÆ, Nelson Mirjana 103 KAJAN, Ibrahim 8, 52, 53, 111-117, 164-174. 243, 481-497,
DEDIÆ, Refika 92 548-549, 580
Deklaracije vjerskih poglavara 542, 543 KANAFANI, Gassan 175
DELALIÆ, Munib 93-96, 158, 216, 243 KARAVDIÆ, dr. Mustafa 54, 244, 245, 387
DICKEY, James 98 KASSIM, Ahmad 338
DIZDAREVIÆ, Abaz 3 KEBO, Alija 118
DOMAZET, Bosiljko 42 KHALED el FADI 55
DURAKOVIÆ akademik Esad 100, 160, 217, 218, 383 KICO, Mehmed, 340
DURBEŠIÆ, Tomislav 101, 506 KIŠEVIÆ, Enes 119, 120
DURIÆ, dr. Rašid, 43, 219-221, 232, 384, 413, 468 KLJUÈANIN, Zilhad 121, 122, 176, 177, 246, 247, 498
DAFEROVIÆ, Haris 181, 222 KOTROMANIÆI (Grb) 581
DAMBEGOVIÆ, Emir 159 KRESO, Mirsad 178
DANKO, Muhidin 223 KRUŠELJ, eljko 248
DANKO, Suad 44 KUJUNDIÆ, Atif 249, 250
DENAZA, 565 KULENOVIÆ, Lamija 180
DOGOVIÆ, Alija 224 KUNIÆ, Mirsad 251-254
DUBRAN, Halil 160 KUR'AN: Sazvijeða – Al-Burud, 366
DUMHUR, Zuko 161, 225 KUREISHI, Hanif 179, 180
ÐURÐEV, akademik, Branislav 45 KURT Ismet 11
ÐUZEL, Drenka 102 KURTIÆ, mr. Sakib 255
ÐUZEL, Izet 4. 5, 348 LIBENWEIN, M. 582
EMRIÆ, Esad, 6 M. M. 256

86 BEHAR 83-84
BEHAR
BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za
kulturu i društvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVIÆ
Izvršni urednik:
Filip Mursel BEGOVIÆ
Uredništvo:
Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ,
Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ,
Dino MUJADEVIÆ, Azra ABADIÆ NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vraæaju
Adresa:
BEHAR
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
seadbegovic@yahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn,
godišnja pretplata 90 kn
Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,
godišnja pretplata 18 KM.
Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36),
€ 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36);
Kunski iro-raèun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raèun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu iz dravnog
proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nuno i stavovi uredništva.
2 BEHAR 83-84
BIBLIOGRAFIJA
M. . 389 RUMI, Delaludin 399
KAZALO MAGLAJLIÆ, FRANIN Dina 123 SALIHBEGOVIÆ, Ahmed 287, 288, 508
RIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3 MAHFUZ, Nedib 181 SALIHBEGOVIÆ, Melika 135
KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir 257 SARIÆ, Safet 136, 137
Sead Begoviæ: Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila ................................... 4 MALCOLM, Noel 56 SCHWARTZ, Stephen 70
Intervju: Tahir Mujièiæ (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ..................................... 7 MALIÆ, Zdravko 124 SERDAREVIÆ, Mirza 19
Ervin Jahiæ: Poetski tahiret ili “muslimanske“ pjesme iz vlaške ............................ 17 MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad 182 SEVDI (1) i (2) 138
POETSKI GLASOVI MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan 258 SHKRELI, Azem 140
Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 ...................................................................................... 20 MASLIÆ, prof Mubera 12, 57, 259-263, 313-315, 502-503 SILAJDIÆ, Adnan 456
ŠETNICA METROPOLE MASLIÆ-DRALOVIÆ Mubera 431-435 SILAJDIÆ, dr. Haris 71
Fadil Hadiæ: Moj Zagreb .................................................................................... 26 MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman 390 SINANOVIÆ, Alija 20
DRAMA MATHISEN, Ida 125 SINANOVIÆ, Emsud 139, 189, 289-291
Nasko Frndiæ: Ako traiš – korijeni su u baštini ................................................... 29 MATHISEN, Mathis 126 SMAILAGIÆ, Amra 457
Nasko Frndiæ: Bošnjak s fenjerom ili kako su kadije “haagovale“ u staroj Bosni .. 30
MATVEJEVIÆ, Predrag 58, 59 SMAILAGIÆ, Nerkez 21, 411, 412, 415, 417, 424, 425, 429,
DERVIŠHANA MAYERHOFER, Th. 574 430, 431, 433, 434, 435, 441-443, 456, 457, 459, 518, 519
Filip Mursel Begoviæ: Susret s delatom uvijek je ivotno produktivan ................ 35
MEHINOVIÆ, Hasan 13, 211 SPAHIÆ, mr. Vedad 292, 293
MULTIMONOLOG MEKULI, Esad 140 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro 294-298, 469, 520
Senad Naniæ: Kratka povijest islamskog graditeljstva ......................................... 37
MIKULIÆ, Planinka 264 Statut KDB Preporod 552
IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 38 MUFTIÆ, dr. Edhem 61 STENOGRAM O PODJELI BiH 550
INTERVJU MUFTIÆ, dr. Osman 14, 86, 127, 265, 266, 343, 344, 428, STRAUSZ, Adolf 190-194
Šaæir Filandra: Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante 429, 497-499, 367-369 SULEJMANPAŠIÆ, Muhidin 458, 459
(razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ................................................................ 39 MUJADEVIÆ, Dino 183, 345, 430 SULEJMANPAŠIÆ, Zija 49, 72-79, 195-197, 299-302, 410,
BEHAROV LEKSIKON MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir, 346 459- 461, 521
Priredio: Dino Mujadeviæ.................................................................................... 44 MURADBEGOVIÆ, Ahmet 128 SUPEK, akademik Ivan 462
PRIÈE MUSLIU, Beqir 140 ŠABANOVIÆ, Mesud 198, 199
Melita Kraus: Prièe iz èarobne torbe ................................................................... 45 MUSTAPIÆ, prof. Stanka 267 ŠARIÆ, Muhidin 141
Arapske šaljive pripovijetke i basne (s arapskog preveo: Besim Korkut) .............. 55
MUZAFERIJA-BUZA Amira 15 ŠEHIÆ, Sadik 303
PISMA NAMETAK, Alija 184 ŠENTIJA, Josip 463
Iz korespodencije Alije Nametka ........................................................................ 57 ŠIRBIÆ, Mustafa 129, 142
NAMETAK, dr. Fehim 268
IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 57 NANIÆ, Faris, 35, 62-65, 239, 269, 356, 357, 509 ŠLJIVO, mr. Amila 522
PRIKAZI I KRITIKE NANIÆ, mr. Senad 391, 392, 393, 441, 510 ŠTETIÆ, Rizah 22
Ajka Tiro Srebrenikoviæ: Prièati i o(p)stati ........................................................... 58 NOSIÆ, Ivica 129 TAHIROVIÆ, Nesim 23
Sead Begoviæ: Zamišljaju me mekanu... kako vrebam kao zvijer ......................... 60 NOVAÈKI Zdenko 98 TALIÆ, Amir 304
Sead Begoviæ: Kliktaj u veèeri s Nihadom ........................................................... 60
NOVALIÆ Ibrahim 16 TANER, Zekerija 200, 201
OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU NOVALIÆ, dr. Fahrudin 66, 270-281, 434-445, 511-513 TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso 361, 464, 523
Mersija Omanoviæ: Sjeæanja ................................................................................ 61
NURA, Ganimete 140 TOPIÆ Sakib 546
Ajka Tiro Srebrenikoviæ: enski likovi u romanu Derviš i smrt ............................. 64
OBHODAŠ, Safeta 185, 186, 282 TRALJIÆ, Isnam 202
Romana Beniæ Brzica: Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) ......... 69
Ivan Majiæ: Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina ................... 73 OBRADOVIÆ, Dafer 514, 515 TRALJIÆ M. Sejid 467
BIBLIOGRAFIJA OMERBAŠIÆ ef. Ševko 67, 394-397, 510 TRBONJA Salih 138
Bibliogfrafija Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar OMERIKA Nusret 130, 131 TRTOVAC, Dino 24
(priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76 ORAHOVAC, Sait 29 TUÐMAN Franjo 35, 550
Otvorena stranica 551 TALUNDIÆ Abdulah 143, 403
Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe
PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana 316, 317 UJEVIÆ, Tin 144
PANOPAJ, Shapir 81 UJKANI, Qerim, 140
Behar je prvi slavni bošnjaèki list tiskan latinicom u Sara- PEPIÆ, Adnan 132 UNKAS, Arnaud 203
jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim PERVIZ, Izet 187, 283 USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa 305, 306, 510
mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Adema- PETRITSCH, Wolfgang 188 VEJZOVIÆ, Fadil 25
ga Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz- PLEŠKO, Hinko 214 VOLJEVICA Ico 26
vorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske PODRIMJA, Ali 133 ZAIMOVIÆ Mehmed 27
obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti POLJAREVIÆ, dr. Ale 284, 358 ZAIMOVIÆ, Karim 297
u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. PONGRAC-LADICKI, Matea 18 ZALIHIÆ, Amir 145-147, 362, 524
godine izlazi zagrebaèki Behar ocijenjen «najboljim što POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU 341 ZBIGNIEW, Herbert 148, 149
su Bošnjaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti PRANJIÆ, prof. Kruno 285, 398 ZIMA Dubravka 269
nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u ZIMA, Zdravko 525
PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo 286, 342, 398, 455
svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U de- ZVONIÆ, Zlatko 363
PURIVATRA, prof. dr. Atif 68, 516
setogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni
REBAC, Hasan 312 DRALOVIÆ dr. Muhamed: 80, 155, 204, 307-311, 318-336,
urednik zagrebaèkog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Ka- 345, 396-400, 526-540, 553-554
RICHEMBERGH, Goran Beus 134
jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed draloviæ koji je
RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA 517 DRALOVIÆ, Izet 81
tu slubu obnašao do ljeta 2006. godine.
RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin 69 DRALOVIÆ, Emir 364, 365
BEHAR 83-84 87
 ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVI-XVII • 2007./8. • BROJ 83-84 • CIJENA 30 KN

BEHAR
BERIÆET RIJEÈI
Tahir Mujièiæ

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicu

koja se sada zove postaja
zvoni zvono
ja bi odma otvorio
al ne da nena
kae stani nije dobro zvono
kako moe biti dobro zvono
i ono koje
nije
nije to isto kae nena
ima dobro zvono
ima loše zvono

a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono

baba šuti i pakuje košulju u crnu

izlizanu aktntašku pa ilete u neseser
pa onda tek poistiha kae neni

ne bihuzuri daba dijete majka

spremam se ja veæ odjutros jer
vjesnik piše da dolazi a šnjim
hrušèov a s ovim opet bulganjin

nego
daj mi ðulhana
i novi safun
i dometni mi opatiju
da ne bude nenina morava
to mi plaho pazi da ne misle kako pušimo isto
mislim njihovo

mogu li sada otvoriti

moeš kae baba tuno
nena plaèe ðulhana još
stavlja jabuku u neseser

ja otvaram veselo vrata

vrata veselo cvile
na vratima drug u crnom
mantlu s erolflin brkovima
kae
uzmi drue èebe
KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ
FADIL HADIÆ: MOJ ZAGREB
NASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROM
INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA
ARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNE
OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU
KDBH “PREPOROD” BIBLIOGRAFIJA BEHARA