Hrvatski studiji Zimski semestar 2002/03.

Josip Talanga
Uvod u novovjekovnu filozofiju
Immanuel Kant
Sadraj
jela
!redkriti"ka djela
#riti"ka djela
$a koji na"in je Hume utje%ao na #anta&
#'$T()( U*+$J+ ( !+,-+!-.J.
(snovni pojmovi iz #antove teorije per%ep%ije
/etafizi"ko i trans%endentalno tuma"enje prostora i vremena
'0 /etafizi"ko tuma"enje prostora i vremena
10 Trans%endentalno tuma"enje prostora i vremena
2. !rostor
2. )rijeme
+mpirijski realitet i trans%endentalni idealitet prostora i vremena
Trans%endentalni idealizam
(3$()$. (14.-. /.54J+$J'
(p6a logika
Trans%endentalna logika
/etafizi"ka deduk%ija kategorija
(7li%i suda
#ategorije
Trans%endentalna deduk%ija
3H+/'T.Z'/ . $'*+4'
Trans%endentalna sila su8enja
39ematizam "isti9 pojmova
)r9ovno na"elo svi9 aanaliti"ki9 sudova
)r9ovno na"elo svi9 sinteti"ki9 sudova
$a"ela "istog razuma
2. 'ksiomi opa:anja
2. 'nti%ipa%ije zamje6ivanja
3. 'nalogije iskustva
!rva analogija
ruga analogija
Tre6a analogija
;. !ostulati empirijskoga mi<ljenja uop6e
!o7ijanje idealizma
Zaklju"ak o na"elima
T,'$3-+$+$T'4$' .J'4+#T.#'
Um kao izvor metafizi"koga nagona
4ogi"ka upotre7a uma
!si9olo<ka ideja
#ozmolo<ka ideja
Teologijska ideja
.stinsko zna"enje ideja
2
Djela
Predkritika djela
2=;>. ?edanken von der @a9ren 3%9Atzung der le7endigen #rAfte B/isli o istinskoj
prosud7i :ivi9 sila0. !oku<ava rije<iti spor oko :ivi9 i mrtvi9 sila izme8u 4ei7nizove i
es%artesove <kole.
2=CC. 'llgemeine $aturges%9i%9te und T9eorie des Himmels B(p6a povijest prirode i
teorija ne7a0. (7ja<njava nastanak svemira pretpostavkom materije i $e@tonovi9
sila od7ijanja i privla"enja.
2=CC. !rin%ipiorum primorum %ognitionis metap9Dsi%ae nova dilu%idatio B$ovo
razja<njenje prvi9 na"ela metafizi"ke spoznaje0. ?lavna tema su novo tuma"enje
na"ela proturje"nosti i dovoljnoga razlog.
2=C>. /onadologia p9Dsi%a BEizi"ka monadologija0. /onadologijaF u 4ei7nizovu
du9uF primijenjena na fiziku.
2=>2. ie fals%9e 3pitzfindigkeit der vier sDllogistis%9en Eiguren B4a:no
%jepidla"enje "etiriju silogisti"ni9 figura0. Uvodi razliku razumske i umske spoznaje.
2=>3. er einzig mGgli%9e 1e@eisgrund zu einer emonstration des aseins ?ottes
BJedini mogu6i argument za dokazivanje 1o:jega postojanja0. #ritika ontolo<koga
dokaza 1o:je egzisten%ije.
2=>3. )ersu%9F den 1egriff der negativen ?rGHen in die Ielt@eis9eit einzufJ9ren
B!oku<aj uvo8enja pojma negativni9 veli"ina u filozofiju0. ,adikalan prekid s
ra%ionalizmom. .nzistira na razli%i logi"koga i realnoga.
2=>;. 1eo7a%9tungen J7er das ?efJ9l des 3%9Gnen und +r9a7enen B,azmatranja o
osje6aju lijepoga i uzvi<enoga0
2=>;. Untersu%9ung J7er die eutli%9keit der ?rundsAtze der natJrli%9en T9eologie
und der /oral B.spitivanje jasno6e na"ela naravne teologije i morala0. $astavlja
kritiku ra%ionalizma. Tvrdi kako metafizika tre7a kako materijalne tako i formalne
prin%ipe.
2=>>. TrAume eines ?eisterse9ersF erlAutert dur%9 TrAume der /etap9Dsik B3novi
jednoga vidovnjakaF poja<njeni snovima metafizike0. !ovod za taj spis 7ila je
popularnost <vedskoga mistika +manuela 3@eden7orga B2>KKL2==20F koji je tvrdio
da mo:e komuni%irati s du<ama umrli9.
2=>M. )on dem ersten ?runde des Unters%9iedes der ?egenstAnde im ,aume B(
prvome razlogu razlikovanja predmeta u prostoru0. !ri9va6a $e@tonov apsolutni
prostor. 'rgumentira da lijeva i desna rukavi%a mogu imati isti opisF pa je za nji9ovo
razlikovanje 7itna rela%ija spram apsolutnoga prostora.
2==0. e mundi sensi7ilis atNue intelligi7ilis forma et prin%ipiis dissertatio B,asprava
o formi i na"elima osjetilnog i razumskog svijeta0. !rijelomno djelo u kojemu uvodi
idealitet prostora i vremena.
Kritika djela
2=K2. #ritik der reinen )ernunft B#ritika "istog uma0. #antovo glavno djelo
posve6eno spoznajnoj teorijiO djelomi"no prera8eno izdanje izlazi god. 2=K=O no te
su izmjene vrlo va:ne za #antove kona"ne poglede na nake klju"ne pro7leme.
2
2=K3. !rolegomena zu einer jeden kJnftigen /etap9Dsik B!rolegomena za svaku
7udu6u metafiziku0. JednostavnijiF popularniji prikaz njegova glavnog teorijskoL
spoznajnog djela.
2=K;. .dee zu einer allgemeinen ?es%9i%9te in @elt7Jrgerli%9er '7si%9t B.deja jedne
op6e povijesti u svjetskoLpovijesnome smislu0. #ratak esej o filozofiji povijesti.
2=K;. Ias ist 'ufklArung B5to je prosvjetiteljstvo0. U tome "lanku #ant tuma"i du9
vremena u kojemu :iviO prosvje6ivanje uglavnome svodi na religijsko prosvje6ivanje
i toleran%iju.
2=KC. ?rundlegung zur /etap9Dsik der 3itten BUtemeljenje metafizike 6udore8a0. U
toj knji:i%i #ant o7ja<njava neke klju"ne pojmove i pretpostavke prakti"ne filozofije
kao <to su du:nostF slo7oda voljeF autonomija i 9eteronomija.
2=K>. /etap9Dsis%9e 'nfangsgrJnde der $atur@issens%9aft B/etafizi"ka na"ela
prirodne znanosti0. U du9u $e@tonove fizike daje sustav filozofijski9 pretpostavki
egzaktni9 znanosti.
2=K=. P7er ein vermeintes ,e%9t aus /ens%9enlie7e zu lJgen B( jednome
navodnome pravu na la: iz lju7avi prema ljudima0. #ant od7a%uje mogu6nost da se
la:e sa svr9om spa<avanja ljudskoga :ivota.
2=KK. #ritik der praktis%9en )ernunft B#ritika prakti"nog uma0. #antovo glavno djelo
prakti"ne filozofije u kojemu izvodi vr9ovni moralni zakon odnosno kategori"ni
imperativ i odre8uje jo< neke temeljne pretpostavke filozfije 6udore8a odnosno
morala.
2=M0. #ritik der Urteilskraft B#ritika sile su8enja0. U tome djelu #antF pored
rje<avanja neki9 preostali9 klju"ni9 pitanja trans%endentalne filozofijeF prikazuje
svoju filozofiju lijepoga i umjetnostiO u drugome se dijelu 7avi teleologijomF napose
svrsi9odno<6u organskoga svijeta.
2=M3. ie ,eligion inner9al7 der ?renzen der 7loHen )ernunft B,eligija u grani%ama
pukog uma0. ?lavno #antovo djelo filozofije religije.
2=M3. P7er den ?emeinspru%9Q as mag in der T9eorie ri%9tig seinF taugt a7er ni%9t
fJr die !raRis B( popularnoj izre%iQ /o:da je to ispravno u teorijiF ali ne valja u
praksi0. $a vrlo jednostavan i popularan na"in #ant odgovara na pitanja u svezi s
njegovom prakti"nom filozofijom.
2=MC. Zum e@igen Erieden B# vje"nome miru0. !oliti"koLfilozofijski traktat o
me8udr:avnim odnosima i me8unarodnoj organiza%iji koja 6e jam"iti mir.
2=M=. ie /etap9Dsik der 3itten B/etafizika 6udore8a0. 3adr:i #antov sustav
filozofije 6udore8a koji se sastoji od dva glavna dijelaQ filozofija prava i dr:ave Bprvi
dio0 i sustavna etika Bdrugi dio0.
2=MK. 'nt9ropologie in pragmatis%9er Hinsi%9t B'ntropologija u pragmati"nom
pogledu0. (vim je djelom #ant postao utemeljitelj filozofijske dis%ipline "iji je
predmet %jelovit "ovjek.
2=MK. er 3treit der EakultAten B3va8a me8u fakultetima0. Tema nije samo spor
napose izme8u teolo<koga i filozofskoga fakultetaF nego govori i o ideji sveu"ili<ta
uop6e.
3
KANTOV IVOT
.mmanuel #ant je ro8en u nedjeljuF 22. travnja 2=2;. u #Gnigs7erguF kao "etvrto dijete
u o7itelji sedlara. ,oditelji su mu 7ili po7o:niF pripadali su pokretu pijetizmaF koji je u
ono vrijeme u #Gnigs7ergu vodio Eranz 'l7ert 3%9ultz B2>M2L2=>30. $a nagovor
profesora 3%9ultza L "ije je molitvene sastanke B1etstunden0 gospo8a #ant po9a8ala
zajedno sa svojom dje%om L roditelji su ga dali u -ollegium Erideri%ianumF gradsku
gimnazijuF kojom je 3%9ultz rukovodio kao ravnatelj od godine 2=33. (ndje je #ant
proveo gotovo osam godina B2=32L2=;00. -ijeli je odgoj u toj <koli 7io pro:et
pijetizmomQ u"eni%i su odgajani u du9u neposredneF :ivotne i djelatne po7o:nostiF a
jezgra %jelokupnog o7razovanja 7ila je usredoto"ena na du:nostF na u"enje <to je
o7veza u moralnomF religioznom i gra8anskom smislu te kako se ona ispunjava. 3vaki
se sat po"injao i zavr<avao molitvom. $astava je ina"e po"injala polusatnom
propovijedi vrlo ranoF izme8u C i > sati ujutro. .na"e je vrijeme od = do K ujutro uvijek
7ilo posve6eno "itanju 1i7lije ili kate9izma. $edjeljom je %ijeli dan 7io ispunjen vjerskim
djelatnostima. (d drugi9 sadr:aja najvi<e se u"ilo latinski. #ant je kasnije pisao vrlo
do7rim latinskim stilomF a %ijeli je :ivot rado "itao latinsku knji:evnost. Jedan od
#antovi9 <kolski9 kolega iz toga vremenaF avid ,u9nkenF postao je znamenit filolog
na sveu"ili<tu u 4eidenu. /e8utimF u toj <koli nije se gotovo ni<ta u"ilo iz filozofije ili
matemati"ki9 znanosti.
#ant se godine 2=;0. upisao na sveu"ili<te u #Gnigs7ergu B'l7ertina0F u isto
vrijeme kada je Eriedri%9 ... Bvladao 2=;0L2=K>0 zapo"eo svoju vladavinu. To je vrlo
va:no jer novi je pruski %ar promi%ao znanost i zagovarao prosvjetiteljstvo. $a
#Gnigs7er<kom sveu"ili<tu djelovao je filozof /artin #nutzen B2=2;L2=C20F svestrano
o7razovan u svim znanstvenim podru"jima. #nutzen je zapravo dr:ao predavanja iz
svi9 podru"ja znanostiF od logike do etikeF vi<e matematikeF fizike i retorike. #ant je
i<ao na sva njegova predavanjaF a uspostavljena je vrlo 7liska suradnja.
3tudij je okon"ao godine 2=;>. radom ?edanken von der @a9ren 3%9Atzung der
le7endigen #rAfte B/isli o istinskoj prosud7i :ivi9 sila0. o godine 2=CC. uglavnom je
:ivio kao ku6ni u"itelj. Te je godineF u mjese%u lipnjuF doktoriraoF naravno u
#Gnigs7erguF raspravom e igne B( vatri0F a pravo dr:anja predavanja Bvenia legendi ili
9a7ilita%iju0 stekao je u mjese%u rujnu iste godine raspravom !rin%iporum primorum
%ognitionis metap9Dsi%ae nova dilu%idatio B$ovo poja<njenje prvi na"ela metafizi"ke
spoznaje0. .du6e godine u mjese%u travnju stekao je raspravom /onadologia p9Dsi%a
BEizi"ka monadologija0 i javnim disputom o njoj pravo na profesuruF ali ju je do7io tek
nakon vi<e godina. 3ve do godine 2==0. 7io je privatni do%ent na sveu"ili<tu. Te je
godine do7io redovitu profesuru za logiku i metafiziku. !rigodom preuzimanja profesure
odr:ao je predavanje e mundi sensi7ilis atNue intelligi7ilis forma et prin%ipiis B( formi
i na"elima osjetilnoga i inteligi7ilnoga svijeta0. #atedru logike i metafizike #ant je dr:ao
sve do svoje smrti 22. velja"e2K0;.
$akon pri9va6anja do%enture na sveu"ili<tu #antov :ivot poprima %rte krajnje
redovitosti. 3vaki je dio dana 7io strogo podijeljen i prilago8en znanstvenom radu.
Ustajao je oko C sati i radio do =. Za to je vrijeme o7i"no pripremao svoja predavanja.
Zatim je od = do M dr:ao predavanjaF srijedom i su7otom od K do 20. ok je 7io privatni
do%ent ta su predavanja kad<to trajala do 20 ili 22 sati. $ajva:niji radni dio dana 7io je
od M do 23 sati. U to su vrijeme nastajali najva:niji njegovi znanstveni radovi. U 23 sati
je po"injao ru"ak. (7i"no je na ru"ak pozivao prijatelje i poznanike. Takvi su o7jedi
trajali gotovo 3 sataF a katkad i du:e. ,aspravljalo se o svemu i sva"emuF od
knji:evnostiF umjetnosti do politike i dnevni9 doga8anja u #Gnigs7ergu. !onajmanje je
7ilo rije"i o znanosti jer je #ant rijetko pozivao na ru"ak znanstvenike ili svoje kolege.
;
$aj"e<6ee je pozivao jednostavne ljudeF naro"ito trgov%e i poslovne ljude. .za ru"ka je
#ant "itao do =. To"no u = i<ao je u <etnjuF o7i"no sam. $ije naime volio da se
razgovara za vrijeme <etnje. ?ra8ani su #Gnigs7erga mogli prema to"nosti ti9 <etnji
narediti svoje satove. $akon <etnje opet je radioF uglavnome "itao novoizi<la djela.
To"no u 20 je i<ao spavati. Tako se krajnjom redovito<6u odvijao njegov svakodnevni
:ivotF vi<e od ;0 godina.
#antov se filozofijski i znanstveni rad dijeli na predkriti"ko i kriti"ko razdo7lje. (d
predkriti"ki9 djela valjaF osim gore navedeni9F jo< spomenutiQ 'llgemeine
$aturges%9i%9te und T9eorie des Himmels B(p6a povijest prirode i teorija ne7a S2=CCT0F
u kojemu je poku<ao na temelju materije i $e@tonovi9 sila od7ijanja i privla"enja
o7jasniti nastanak svemiraO ie fals%9e 3pitzfindigkeit der vier sDllogistis%9en Eiguren
B4a:no %jepidla"enje "etiriju silogisti"ni9 figura S2=>2T0O Untersu%9ung J7er die
eutli%9keit der ?rundsAtze der natJrli%9en T9eologie und der /oral B.spitivanje
jasno6e na"ela naravne teologije i morala S2=>3T0F u toj je raspravi od7a%io u njegovo
do7a vrlo ra<irenu metodu u metafizi%i da se osnovni pojmovi na po"etku samo
definirajuF ali ne izvode sustavnoO )ersu%9F den 1egriff der negativen ?rGHen in die
Ielt@eis9eit einzufJ9ren B!oku<aj uvo8enja pojma negativni9 veli"ina u filozofiju
S2=>3T0O er einzig mGgli%9e 1e@eisgrund zu einer emonstration des aseins ?ottes
BJedini mogu6i argument za dokazivanje 1o:jega postojanja S2=>3T0O TrAume eines
?eistesse9ersF erlAutert dur%9 TrAume der /etap9Dsik B3novi jednoga vidovnjakaF
poja<njeni snovima metafizike S2=>>T0F povod za taj spis 7ila je popularnost <vedskoga
mistika +manuela 3@eden7orga B2>KKL2==20F koji je tvrdio da mo:e komuni%irati s
du<ama umrli9O )on dem ersten ?runde des Unters%9iedes der ?egenstAnde im
,aume B( prvome razlogu razlikovanja predmeta u prostoru S2=>MT0F u kojemu
raspravlja poznati spor izme8u 4ei7nizaF koji je smatrao da je prostor samo
sveukupnost odnosa me8u stvarimaF i $e@tonaF koji je zastupao postojanje
apsolutnoga prostora koji o7u9va6a sve stvariO #ant je podr:ao $e@tonovo stajali<teF
ali 7ez du7ljeg o7razlo:enja.
Na koji nain je Hume utjecao na Kanta?
!ostavlja se pitanje na koji je na"in Hume utje%ao na #anta. .zravno ili posredno& Je li
#ant poznavao Humeova djela Treatise i +ssaD&
Humeov Treatise #ant sigurno nije "itao iz dva razlogaQ
$ije znao engleskiF a prije izlaska #antove #ritike "istog uma nije 7ilo
njema"koga prijevoda. Jako7ov prijevod toga Humeova djela iza<ao je tek god.
2=M0M2 BP7er die mens%9li%9e $aturF J7ers. v. 4. H. Jako7F 3 1deF Halle 2=M0
M20.
!oopa:ajna analiza #antovi9 izreka o Humeu pokazuje da nije poznavao
Treatise jer krivo tuma"i Humeovo s9va6anje matematike.
Jedno je drugo djelo zapravo posredovalo #antu Humeovo s9va6anje kauzaliteta. To je
vrlo poznata i o<tra kritika Humeove filozofije koju je o7javio James 1eattie B2=3C2K030
u djelu +ssaDs on trut9 B2==00. $jema"ki je prijevod o7javljen na Uskrs god. 2==2. #ant
naime %itira 1eattiea dvaput u svojemu djelu !rolegomena. 1eattie op<irno %itira
upravo ona mjesta iz Humeova djela Treatise koja dostatno posreduju uvid u glavne
Humeove argumente glede pitanja kauzaliteta.
Humeov je +ssaD 7io pristupa"an #antu tek godine 2==CF dakle poslije poznatoga
Upro7u8enjaU. $jema"ki prijevod prema prvome izdanju pripremio je J. ?. 3ulzerQ
!9ilosop9is%9e )ersu%9e J7er die mens%9li%9e +rkenntnisF Ham7urg/4eipzig 2==C.
C
KANTOVO U!N"! O P!#$!P$I"I
#ant izla : e svoju teoriju spoznajne funk%ije "ulnosti u prvom dijelu #ritike " istog uma F
u Trans%endentalnoj esteti%i . Taj dio ima dva glavna %ilja Q
okazati sinteti " ku apriornu spoznaju prostorni9 i vremenski9 formi vanjskog i
unutra < njeg iskustva F a koja se temelji na na < im vlastitim opa:ajovima prostora i
vremena .
okazati da je trans%endentalni idealizam odnosno u " enje da prostor i vrijeme
nisu svojstva predmeta kakvi su po se7i F nego da su jedine forme u kojima se
predmeti nama pojavljuju u iskustvu nu : ni uvjet za apriornu spoznaju prostora i
vremena .
O%no&ni 'ojmo&i i( Kanto&e teorije 'erce'cije
U V 2 #ant daje niz defini%ija i o7ja < njenja svoji9 klju " ni9 spoznajni9 izraza . !rva
najva : nija razlika je izme 8 u "ulnosti i razuma odnosno izme 8 u "ulne predstave i mi <
ljenja Q
*ulnost B3innli%9keit0.
!omo6u "ulnosti dani su predmeti.
3amo nam "ulnost daje opa:ajove.
,azum B)erstand0.
,azumom se misle predmeti.
(d razuma potje"u pojmovi.
Za 4ei7niza je razlika izme8u per%ep%ije i razuma u kona"ni%i 7ila puke logi"ke naravi i
sastojala se u stupnju jasno6eF a pritom vi<i stupanj jasno6e uvijek pripada razumu.
4o%ke jedini izvor spoznaje nalazi u neposrednim predstavama Bideas0. (ne mogu
potje%ati ne samo od izspolja<nji9 "ulaF nego i od same djelatnosti razuma. (d velike je
va:nosti <to 4o%ke daje puni spoznajni dignitet osjetilnoj zamjed7i te time prviput u
filozofskoj tradi%iji daje jednu epistemolo<ku teoriju iskustva u kojoj per%ep%ija do7iva
konstitutivnu ulogu. /e8utim ujedno daje spolja<njim predstavamaF koje stje"emo
pomo6u spolja<nji9 "ulaF i unutra<njim predstavamaF koje nastaju na<im promi<ljanjemF
isti epistemi"ki status. #ant nagla<ava 7itnu spoznajnu razliku iliF kako on sam ka:eF
trans%endentalnu razliku izme8u "ulne predstave i mi<ljenja. akleF 7itna je razlikaF ali
u isto vrijeme nji9ov je spoznajni doprinos jednakovaljan odnosno o7oje je nu:no za
konstitu%iju spoznaje.
U #antovu nagla<avanju razlike izme8u "ulnosti i razuma nisu dostatno
o7ja<njeni sami ti termini niti nji9ova veza. .pak do7ivamo kakvuLtakvu defini%iju
"ulnostiQ
*ulnost je sposo7nost Bre%eptivitet0 stje%anja predod:7i na na"in da nas
predmeti afi%iraju.
U toj se defini%iji na neki na"in pretpostavlja kauzalna teorija spoznaje. !retpostavlja se
naime da ne<to izvan nas ili u nama samima afi%ira odnosno kauzalno djeluje na na<a
"ula te da mi na temelju toga do7ivamo predodo:7e odnosno da su u"inak tog
afi%iranja na<i9 "ula na<e predod:7e.
5to se ti"e veze "ulnosti i razumaF #ant nagla<ava upu6enost mi<ljenja na
"ulnostQ
3vako se mi<ljenjeF izravno ili neizravnoF u kona"ni%i odnosi na opa:ajoveF
a time na "ulnostF jer nam predmeti nisu dani ni na kakav drugi na"inF osim
osjetilnom zamjed7om.
>
U dosada<njim je o7ja<njenjima ra7ljen izraz Uopa:ajU Bintui%ija0F pa je potre7no dati i
njegovu jasniju odred7u.
(pa:aj B'ns%9auung0 je jedan od na"ina kako se na<a spoznaja odnosi na
predmete. /ora ispunjavati sljede6a tri uvjetaQ
(dnosi se neposredno na predmete.
$astaje samo ako nam je dan predmet.
/ogu6 je samo ako predmet na odre8en na"i afi%ira na< du9 B?emJt0.
To je odred7a opa:aja u naj<iremu smislu. a 7i se razlikovao empirijski i "isti opa:aj
potre7no je o7jasniti <to je osjetQ
(sjet B+mpfindung0 je djelovanje predmeta na sposo7nost predo"avanjaF
pod uvjetom da nas predmet afi%ira.
'ko se dakle opa:aj odnosi na predmet pomo6u osjetaF onda je empirijski.
!ojava B+rs%9einung0 je neodre8eni predmet empirijskoga opa:aja.
U samoj pojavi #ant pravi sljede6u razlikuQ
3adr:aj B/aterie0 je ono u pojavi <to odgovara osjetu. Uvijek je dan a
posteriori.
Eorma BEorm0 je ono <to omogu6uje da raznolikost Bdas /annigfaltige0
pojave 7ude ure8ena u odre8enim odnosima. Uvijek je dana a priori.
'ko se u opa:aju ne nalazi ni<ta <to pripada osjetuF onda je rije" o "istom opa:aju. *isti
opa:aj ima svoju formu koja je kao takva "ista forma "ulni9 opa:ajovaF kako "ulnost
daje samo opa:ajoveF to je ujedno "ista forma "ulnosti Breine Eorm der 3innli%9keit0.
ana je a prioriF a u njoj se predo"uje sve raznoliko pojava u odre8enim odnosima. #ant
o"ito dr:i va:nim naglasiti da je "ista forma "ulnosti Wtako8er sama "isti opa:ajW Bau%9
sel7st reine 'ns%9auung 1 3C0. To zna"i da su svi apriorni prin%ipi per%ep%ije intuitivni.
#ant tako8er daje napomene o na"inu kako 6e postupiti u Trans%endentalnoj
esteti%iF koju s9va6a kao znanost o svim apriornim prin%ipima "ulnostiF a razlikuje je od
Trans%endentalne logikeF koju odre8uje kao znanost o prin%ipima "istoga mi<ljenja.
#a:e kako 6e se njegov postupak sastojati od dva korakaQ
!rvo 6e izolirati "ulnost tako <to 6e ukloniti sve <to razum pritom pomi<lja svojim
pojmovima. (stat 6e samo empirijski opa:aj.
!otom 6e od empirijskoga opa:aja odvojiti sve <to pripada osjetu. (stat 6e samo
"isti opa:aj i puka forma pojava.
)eta*i(iko i tran%cendentalno tumaenje 'ro%tora i &remena
U prvom izdanju #ritike "istog uma #ant je dao samo metafizi"ko tuma"enje prostora i
vremena. U drugom izdanju dodao je odnosno jer neki su elementi 7ili ve6 sadr:ani i
u prvom izdanju doradio trans%endentalno tuma"enje ti9 pojmova. Tako sada imamo
kako u slu"aju prostora i vremena tako i u slu"aju kategorija dvostruki prikazF prvo
metafizi"ki te potom trans%endentalni. Uz preradu trans%endentalne deduk%ije
kategorija i novu verziju paralogizama to su glavne preinake u temeljnom tekstu. ("ito
je da su te preinakeF izme8u ostalogaF vezane za ja"e nagla<avanje razlike izme8u
metafizi"koga i trans%endentalnoga. 1udu6i da se za apriorne pojmove ne mogu dati
defini%ijeF #ant na"in nji9ova izvo8enja naziva tuma"enje B+rGrterungF eRpositio 1 =C>0.
'nalogni prikaz "isti9 opa:ajova i "isti9 razumski9 pojmova jo< je o"itiji ako je to"no da
je Utuma"enjeU prostora i vremena isto <to i Udeduk%ijaU kategorija. $e samo po na"inu
izvo8enjaF nego i po na"inu kako se #ant sam poziva na Utuma"enjeU prostora i vremena
=
jaso je da su ta dva postupka istovjetna. Tako kasnije govori o trans%endentalnoj
deduk%iji prostora i vremena B1 22ML222O tako8er !rolegomena V 220.
$o kakva je razlika izme8u metafizi"koga i trans%endentalnog tuma"enja
odnosno deduk%ije& #antovo vlastito o7ja<njenje metafizi"koga tuma"enja glasi ovako
B1 3K0Q
X.%9 verste9e a7er unter +rGrterung
BeRpositio0 die deutli%9e B@enn glei%9
ni%9t ausfJ9rli%9e0 )orstellung dessenF
@as zu einem 1egriffe ge9GrtO
metap9Dsis%9 a7er ist die +rGrterungF
@enn sie dasjenige ent9AltF @as den
1egriff als a priori gege7en darstellt.Y
X$o pod tuma"enjem
BeRpositio0razumijem jasnu Biako ne
op<irnu0 predod:7u onoga <to pripada
nekomu pojmuF a tuma"enje je
metafizi"koF ako sadr:i ono <to pojam
prikazuje kao dan a priori.Y
' trans%endentalnoga tuma"enja ovako B1 ;00Q
X.%9 verste9e unter einer
transzendentalen +rGrterung die
+rklArung eines 1egriffs als eines
!rin%ipsF @oraus die /Ggli%9keit
anderer sDnt9etis%9er +rkenntnisse a
priori eingese9en @erden kann.Y
X!od trans%endentalnim tuma"enjem
razumijem o7ja<njenje pojma kao
na"ela iz kojega se mo:e uvidjeti
mogu6nost drugi9 sinteti"ki9 spoznaja
a priori.Y
$a temelju toga mo:emo utvrditi 7itnu razlikuQ
/etafizi"ko tuma"enje dokazuje "istu apriornost nekoga pojma.
Trans%endentalno tuma"enje dokazuje kako neki apriorni pojam omogu6uje neke
druge apriorne sinteti"ne spoznaje.
$o u kakvu su odnosu ta dva tuma"enja me8uso7no& $a po"etku Trans%endentalnoga
tuma"enja pojma prostora B1 ;00 #ant o"ito pretpostavlja da trans%endentalno
tuma"enje po"iva na dvama uvjetimaQ
!rvoF potre7no je pokazati da iz danoga pojma zaista proizlaze apriorne
sinteti"ne spoznaje.
rugoF potre7no je pokazati da je to mogu6e samo Xpod pretpostavkom da se
dade jedan na"in o7ja<njenja toga pojmaY BXnur unter der )oraussetzung einer
gege7enen +rklArungsart dieses 1egriffsY0.
!rvi je uvjet posvema jasanQ trans%endentalnim tuma"enjem dokazuje se da su prostor
i vrijeme konstitutivni za predmetnu spoznaju. 3porna je dakako neprijeporna
interpreta%ija drugog uvjeta. (dnosi li se na %jelinu metafizi"koga tuma"enja ili na danu
pretpostavku koja slijedi nakon drugoga pitanja u trans%endentalnom tuma"enju& 1ez
o7zira za koju se interpreta%iju odlu"imo 7itno je da o7je interpreta%ije imaju ne<to
zajedni"ko. /etafizi"ko tuma"enje stavlja u prvi plan dokaz apriorne opa:ajnostiF ali
svugdje impli%ira s9va6anje da se prostor i vrijeme pretpostavljaju kao svojstva
su7jekta. Upravo taj impli%itni aspekt postaje ekspli%itan u odgovoru na drugo pitanje u
trans%endentalnom tuma"enju.
3vakako je nedvoj7eno da trans%endentalno tuma"enje tre7a o7jasniti kako se
neki pojmovi do7iveni metafizi"kim tuma"enjem mogu primijeniti za stje%anje valjani9
spoznaja. /etafizi"ko je tuma"enje pritom u svakome slu"aju nu:dan uvjet za
trans%endentalno tuma"enje. .na"e je razlika izme8u metafizi"koga i
trans%endentalnoga postupka isto tako va:na i jednako vrijedi kasnije za deduk%iju
kategorija.
A+ )eta*i(iko tumaenje 'ro%tora i &remena
#ant navodi "etiri argumenta kojima dokazuje da su prostor i vrijeme apriorne forme
opa:anjaF tj. prin%ipi koji su temelj svi9 na<i9 "ulni9 zamjed7i. /o:e se re6i kako prva
K
dva argumenta Bprvi vi<e na negativanF a drugi pozitivan na"in0 potvr8uju da su prostor
i vrijeme nu:ne apriorne predod:7e te da su ti argumenti ponajprije usmjereni protiv
empiristi"koga stava. ruga dva argumenta Btako8er negativan i pozitivan0 iznose
dokaze da su prostor i vrijeme opa:ajovi odnosno intui%ije te time od7a%uje tezu
ra%ionalista da su prostor i vrijeme intelektualni pojmovi.
!,(3T(, 1 3=L;0 ),.J+/+ 1 ;>L;K
neem'irij%ki
karakter
2. !rostor nije empirijski
pojam Skein empiris%9er
1egriffT koji se
apstra9ira iz spolja<nji9
iskustava.
2. )rijeme nije
empirijski pojam Skein
empiris%9er 1egriffT koji
se apstra9ira iz
iskustva.
a'riorna
nuno%t
2. !rostor je nu:na
predstava a priori Seine
not@endige
)orstellunga prioriT koja
le:i u temelju svi9
spolja<nji9 opa:ajova.
2. )rijeme je nu:na
predstava Seine
not@endige
)orstellungT koja le:i u
temelju svi9 opa:ajova.
)rijeme je dakle dano a
priori Sa priori
gege7enT.
S (vo o7ja < njenje
vremena #ant je o " ito
za7oravio prenijeti u
trans%endentalno tuma
" enje ZT
3. .z apriorne nu:nosti
vremena slijedi
mogu6nost apodikti"ki9
na"ela o vreLmenskim
odnosima.
i%ti o'aaj
3. !rostor nije
diskurzivniF op6i pojamF
nego "ista forma
opa:anja Seine reine
'ns%9auungT. ,azli"ita
vremena dijelovi su
jednoga vremena.
B!rostor je dakle
pojedina"na predstava.0
;. )rijeme nije
diskurzivniF op6i pojamF
nego "ista forma
osjetilnoga opa:anja
Seine reine Eorm der
sinnli%9en 'ns%9uungT.
,azli"ita vremena
dijelovi su jednoga
vremena. B)rijeme je
dakle pojedina"na
predstava.0
,e%konana
djelji&o%t
;. !rostor se predo"uje
kao 7eskona"na dana
veli"ina Seine
unendli%9e gege7ene
?rGHeT.
C. 1eskona"nost
vremena Sdie
Unendli%9keit der ZeitT
zna"i da je svaka
odre8ena veli"ina
vremena mogu6a samo
ograni"avanjem Snur
dur%9
+ins%9rAnkungenT
M
jednoga jedinog
vremena.
$isu empirijski apstra9irana svojstva spolja<nji9 predmeta.
Pro%tor nije svojstvo spolja<nji9 predmeta koje mi apstra9iramo iz vanjskoga
iskustva jer svaki spolja<nji predmet ve6 pretpostavlja prostor. a 7i se na<i
osjeti uop6e odnosili na ne<to izvan nas mora ve6 7iti pretpostavljena predstava
prostora. #ant iz toga zaklju"uje da vanjsko iskustvo mogu6e tek na temelju
mi<ljene predod:7e prostora Bgeda%9te )orstellung 1 3K0. U izvo8enju se
dokazuje da predodo:7a ne potje"e izvan su7jektaF niti u empirijskome smislu
niti u smislu svojstava spolja<nji9 predmetaF dokazuje se dakle via negationis da
ta predstava potje"e iz samoga su7jektaF <to je napose vidljivo u
trans%endentalnom tuma"enju.
Vrijeme se ne izvodi iz iskustva jer istodo7nost i slijed BZuglei%9sein und
'ufeinanderfolgen 1 ;>0 ne 7i 7ili u zamjed7i kada se zamjed7a ne 7i temeljila
na apriornoj predod:7i vremena. 3amo pod tom pretpostavkom mo:emo si
predo"iti da je ne<to istodo7no Bisto vrijeme0 ili u slijedu Brazli"ita vremena0. U
izvo8enju vremena #ant odlu"nije nagla<uje apriornost predod:7e vremena iako
je argument o su7jektivnome porijeklu izostavljenF ali je pretpostavljen u %jelini
argumenta%ije.
$u:ne apriorne predod:7e.
Pro%tor je nu:na apriorna predstava na kojoj se temelje svi spolja<nji opa:ajovi.
#ant to o7razla:e klju"nom pretpostavkom da si ne mo:emo predo"iti kako
nema prostoraF ali da si mo:emo zamisliti prostor u kojemu se ne nalaze nikakvi
predmeti. .z toga zaklju"uje da je prostor uvjet mogu6nosti pojavaF tj. predmeta
"ulne predstave.
Vrijeme je nu:na apriorna predstavaF a #ant to dokazuje istim argumentom kao
u slu"aju prostora. $aime nije mogu6e dokinuti vrijeme u odnosu na pojaveF ali
je mogu6e ukloniti pojave iz vremena Bodnosno zamisliti vrijeme 7ez pojava0.
akler stvarnost pojava mogu6a je samo u vremenu.
$isu diskurzivni pojmoviF nego su opa:ajovi.
Pro%tor nije diskurzivan pojam o odnosima stvari uop6eF nego je "isti opa:aj.
1udu6i da je opa:aj pojedina"na predstavaF prostorni opa:aj je samo jedan
jedini. #ant iz toga zaklju"uje 7ez o7zira na nedovoljnu o7razlo:enost zaklju"ka
da je i prostor jedan jedini. #ada se govori o razli"itim prostorimaF misle se
dijelove toga jednog prostoraF a ta raznolikost po"iva na mogu6nosti njegova
ograni"enja B+ins%9rAnkungen 1 3M0.
Vrijeme dokazuje na isti na"inF osim <to podsje6a na defini%iju opa:ajaF naime
da je on predstava koja je dana na temelju jednoga jedinog predmeta B1 ;=0. Tu
je o"itija sla7ost #antova argumenta. *ak ako 7i 7ilo to"no da je pojedina"na
predstava ili osjetilna zamjed7a numeri"ki jednaF iz toga se nipo<to ne mo:e
zaklju"ivati da se time mora pretpostaviti da je ono <to afi%ira "ula numeri"ki
jedno. To 7ismo mogli ozna"iti kao pogre<nu pretpostavku individua%ije.
1eskona"na djeljivost.
Pro%tor se predo"uje kao 7eskona"na dana veli"ina. #ant pritom jo< podsje6a
za<to prostor nije pojam. $aime pojam je zajedni"ko o7ilje:je 7eskona"nom
mno<tvu predod:7i. Zato se mo:e re6i kako pojam sadr:i pod so7om Bunter si%90
sve te mogu6e predod:7e. $o nije mogu6e pomisliti da ijedan pojam u se7i Bin
si%90 sadr:i 7eskona"no puno predod:7i. 'li upravo se za prostor smatra da u
20
se7i sadr:i sve svoje dijelove. !rostor je djeljiv u 7eskona"noF a svi ti dijelovi
sadr:ani su u jednome prostoru. U ovome je argumentu pose7no vidljivo kako
#ant u tretiranju prostora pretpostavlja $e@tonov apsolutni prostor koji
o7u9va6a sve pojave poput nekoga o7u9vatila.
Vremenu se tako8er pripisuje 7eskona"nost. $o u argumentu o 7eskona"nosti
vremena puno je vi<e o"ito da #ant pod 7eskona"no<6u podrazumijeva
7eskona"nu djeljivost. To zna"i da se vrijeme Bkao i prostor0 smatra
neprekinutom veli"inomF a 7eskona"nost se odnosi samo na poten%ijalnu
7eskona"nu djeljivost.
-+ Tran%cendentalno tumaenje 'ro%tora i &remena
,azlog razli"itoga prikaza trans%endentalnoga tuma"enja prostora i
trans%endentalnoga tuma"enja vremena le:i u #antovoj nedosljednojF <tovi<e nemarnoj
preradi drugog izdanja #ritike "istog uma. /e8utimF ipak taj razli"it prikaz nipo<to ne
zna"i 7ilo kakvu prin%ipijelnu razliku. Usporednost metafi"koga i trans%endentalnoga
postupka kako prostora tako vremena posve je podudarna u metodi"kome smislu.
./ Pro%tor
!rvi odlomak o7ja<njava narav trans%endentalnoga tuma"enja. 3pominju se gore
navedena dva uvjeta.
!rema #antovu mi<ljenju geometrija je znanost koja odre8uje svojstva prostora
sinteti"ki i a prioriF tj. u vidu apriorni9 sinteti"ki9 sudova. To je dakleF u skladu s petim
dijelom Uvoda 1F spoznajna "injeni%a "iju mogu6nost mora o7razlo:iti trans%endentalna
filozofija. !rema tomu postavljaju se dva 7itna pitanja za tzrans%endentalno tuma"enje
prostoraF a ta su dva pitanja o"ito sukladna dvama gore spomenutim uvjetimaQ
!rvo pitanjeQ #akva mora 7iti predstava prostora da 7i apriorna sinteti"ka spoznaja
geometrijski9 tvrdnji 7ila mogu6a B1 ;00& Ta predstava mora 7iti
intuitivna B[ opa:aj0
apriorna B[ neempirijska0
su7jektivna B[ u nama Sin unsT0.
$aime geometrijske tvrdnje koje proizlaze iz takve predod:7e prostora moraju 7iti
apodikti"keF tj. znanje o njima u na<oj svijesti mora 7iti povezano s nu:no<6u.
Tematiziranje spoznajne svijesti odnosno porijekla predod:7e prostora u samome
spoznajmom su7jektu nije u metafizi"kom tuma"enju do<lo dovoljno do izra:aja kao
jedna od klju"ni9 to"kiF ali je o"ito pretpostavljeno u svakoj pojedinoj to"ki. #ao primjer
geometrijski9 na"ela #ant navodi tvrdnju W!rostor ima samo tri dimenzijeW. To je
dakako jedna tvrdnja svojstvena euklidskoj geometriji. /isli li #ant time da je samo
euklidska geometrija valjana& )jerojatnoF iako je u svojemu prvom tiskanom djelu
dopustio mogu6nost neeuklidski9 geometrija B)on der @a9ren 3%9Atzung der
le7endigen #rAfte V ML220Z /e8utimF <to je zapravo %ilj trans%endentalnoga tuma"enja
prostora& -ilj je dokazati da prostor izveden metafizi"kim tuma"enjem omogu6uje
odre8ene druge apriorne spoznaje. U #antovu se o7ranu mo:e re6i kako njegova teorija
prostora B[ metafizi"ko tuma"enje prostora0 opravdava euklidsku geometriju. $o time
nije isklju"eno da ona mo:e opravdavati i drugeF neeuklidske geometrije. (no <to #ant
de fa%to "ini u trans%endentalnoj deduk%iji prostora pozivanjem na euklidsku
geometriju jest dokazivanje da je njegova metafizi"ka deduk%ija prostora kompati7ilna
s euklidskom geometrijom. $ije opravdana tvrdnja da time ujedno isklju"uje druge
mogu6e geometrije. #ant dodu<e spominje trodimenzionalnostF ali ona nije klju"na u
22
njegovu argumentu. $jegov se prostor mo:e isto tako s9vatiti kao prostornost uop6eF
kao prote:nostF kao mogu6nost postojanja stvari jedna pored druge ili kao uvjet
supostojanja spolja<nji9 o7jekata.
rugo pitanjeQ #ako se mo:e u du<i nalaziti Bdem ?emJte 7ei@o9nen 1 ;20
spolja<nji opa:aj koji je aprioran u odnosu na vanjske o7jekte i koji i9 odre8uje na
aprioran na"in&
(dgovor glasi da taj spolja<nji opa:aj mora 7iti formalno svojstvo spoznajnoga su7jekta
i to takvo svojstvo koje omogu6uje kao forma vanjskoga "ula da spolja<nji o7jekti
mogu afi%irati spoznajni su7jekt te da tim afi%iranjem nastaje opa:anjeF tj. neposredno
predo"avanje spolja<nji9 o7jekata kao ne"ega u prostoru. 3r: toga odgovora dokazana
je via negationis u metafizi"kom tuma"enju te ujedno "ini drugu pretpostavku
trans%endentalnoga tuma"enja uz prvu koja pokazuje kako iz apriornosti prostora
slijede apriorni prin%ipi geometrije.
0/ Vrijeme
Trans%endentalno tuma"enje vremena sastoji se od dva dijelaF a tematiziraju vi<eL
manje samo one pro7leme koji su vezani uz prvo pitanje trans%endentalnoga
tuma"enja prostora.
!rvi dioF na koji upoopa:ajava sam #antF ostao je kao tre6a to"ka /etafizi"koga
tuma"enja.
$a apriornoj nu:nosti vremena po"iva mogu6nost apodikti"ki9 prin%ipaF dakle apriorni9
sinteti"ki9 sudovaF koji izra:avaju vremenske odnose. )rijeme ima samo jednu
dimenziju <to zna"i da razli"ita vremena nisu istodo7no nego u slijedu. #ant samo jo<
nagla<ava kako apodikti"ki prin%ipi ne mogu z7og stroge op6enitosti i apodikti"ke
izvjesnosti potje%ati iz iskustva.
rugi dio dodan je kao nadopuna drugom izdanju.
U tome dodatku navodi dva temeljna pojma u prou"avanju prirodeF promjenu i gi7anje.
Ti su naime pojmovi mogu6i samo na osnovi predod:7e vremena. $pr. kada vrijeme ne
7i 7ilo apriorni unutra<nji opa:aj odnosno intui%ijaF mogu6nost promjeneF tj.
povezivanje kontradiktorni9 pojmova u jednome te istom o7jektuF ne 7i 7ila s9vatljiva.
("ito je da su kontradiktorne odred7e u jednome te istom o7jektu mogu6e samo u
vremenskom slijedu. #ant iz toga zaklju"uje kako njegovo s9va6anje vremena
o7ja<njava mogu6nost mnogi9 apriorni9 sinteti"ni9 spoznaja odnosno njegovo
metafizi"ko tuma"enje vremena do7iva zadovoljavaju6u potvrdu u trans%endentalnom
tuma"enju vremena koje o7ja<njava primjenu pojma vremenaF tj. kako iz metafizi"kog
o7ja<njenja slijede druge apriorne spoznaje.
(vo trans%endentalno tuma"enje vremena valja usporediti s podjelom apriorni9
sudova na U"isto apriorneU B[ 7ez primjese iskustvenoga0 i Usamo apriorneU B[ uz
primjesu iskustvenoga0 u uvodu za drugo izdanje B1 30. (ndje naime navodi primjer za
tvrdnju W3vaka promjena ima uzrokW kao Usamo apriornuU spoznaju jer pojam se
promjene mo:e izvesti samo iz iskustva. #ant u tomu kontekstu jo< ne o7ja<njava to
je naime mogu6e tek nakon provedene trans%endentalne deduk%ije kategorija da 7i
U"isto apriornaU spoznaja glasila W3vaki u"inak ima uzrokWF a tek primjenom "isti9
apriorni9 spoznaja na iskustvo polu"uju se Usamo apriorneU spoznaje. To svakako
potvr8uje #antovo dosljedno s9va6anje trans%endentalnoga postupka kao primjene
metafizi"ki9 Bodnosno "isto apriorni90 spoznaja na iskustvo. !rimjenom "isto apriornoga
prin%ipa vremena na iskustveni sadr:aj pokazuje se da iz apriornoga prin%ipa vremena
proizlazi apriorni prin%ip promjene koji kao apriorni sinteti"ki prin%ip omogu6uje
22
istra:ivanje prirode. Upravo ta primjena jest %ilj trans%endentalnoga tuma"enjaF kako to
#ant sam o7ja<njava u 1 ;0.
!m'irij%ki realitet i tran%cendentalni idealitet 'ro%tora i &remena
$akon metafizi"koga i trans%endentalnoga tuma"enja #ant izvodi zaklju"ke koji su od
dalekose:ne va:nosti za njegovu filozofiju. Ti zaklju"%i do izvjesne mjere sa:imlju
argumenta%iju o7aju tuma"enja te karakteriziraju status prostora i vremena. Time su
pripremljene neke osnove za #antov ose7ujni idealizam. #ant naime "vrsto misli da je
ve6 u trans%endentalnoj esteti%i dostatno o7razlo:io nu:nost svojega
trans%endentalnog idealizma.
va su zaklju"ka zajedni"ka za prostor i vrijemeQ
!,(3T(, ),.J+/+
a0 !rostor nije neko svojstvo na
samome predmetu koje ostaje
nakon <to se apstra9ira od svi9
su7jektivni9 uvjeta opa:anja.
a0 )rijeme nije ne<to <to postoji za
se7e ili kao o7jektivna odred7a
sami9 stvari koja ostaje nakon <to
se apstra9ira od svi9 su7jektivni9
uvjeta opa:anja. )rijeme je
su7jektivni uvjet.
70 !rostor je forma pojava vanjskog
"ulaF tj. su7jektivni uvjet "ulnosti.
1udu6i da re%eptivitet su7jekta da
7ude afi%iran od o7jekata nu:no
pret9odi svakom opa:anjuF
s9vatljivo je da forma pojava mora
pret9oditi svim stvarnim
per%ep%ijama.
70 )rijeme je forma unutra<njeg "ulaF
tj. opa:anja nas sami9 i na<ega
unutra<njega stanja. 1udu6i da se
dade prikazati kao 7eskona"na
%rtaF <to je mogu6e samo
spolja<njim opa:ajomF ta analogija
dovoljno dokazuje da je vrijeme
tako8er opa:aj.
Za vrijeme #ant daje jo< jedan pose7an zaklju"akQ
%0 )rijeme je formalni uvjet a priori
svi9 pojava uop6eF kako
spolja<nji9 tako unutra<nji9.
(7razlo:enje toga dodatnog zaklju"ka o prioritetu vremena naspram prostora glasi
ovakoQ 1udu6i da sve predod:7eF kao odre8enja du<e Bals 1estimmungen des ?emJts
1 C00F pripadaju unutra<njem stanjuF a to stanje spada pod formalne uvjete
unutra<njega opa:aja odnosno vremenaF jasno je kako je vrijeme uvjet svi9 pojava
uop6e. To zna"i da vrijeme kao unutra<nje osjetilo o7u9va6a ujedno sve predmeta kako
vanjskog tako unutra<njeg "ula. !ro7lem vremena ima svakako puno va:niju ulogu u
#antovoj filozofiji nego prostorF primjeri%e u deduk%iji kategorija i s9ematizmu. U ranijoj
iss. V 2CF -orollarium B[ '' .. ;0CL;0>0 #ant ve6 uvi8a tu va:nost vremenaF pa
izme8u ostaloga pokazuje kako 7ez vremenskoga opa:aja nije mogu6e s9vatiti ni
temeljno logi"ko na"elo proturje"nosti Bde eodem su7ie%to eodem tempore praedi%ans
' et non '0. $ije jasno za<to #ant ne spominjeF analogno geometrijiF aritmetiku kao
matemati"ku dis%iplinu koja 7i nekako odgovarala vremenskom opa:aju. 1rojanje se
naime mo:e s9vatiti kao apriorna suk%esivnost u vremenu. ,azlog je vjerojatno uloga
vremena i 7roja u trans%endentalnom s9ematizmu. Ta uloga pokazuje da 7i 7ilo puno
te:e na prikazati funk%iju 7roja u spoznaji na pojmovnoj razini trans%endentalne
estetike.
23
$akon ti9 zaklju"aka #ant limitira upotre7u predikata UprostorU i UvrijemeU samo
na stvari ukoliko su pojaveF tj. predmeti "ulnostiQ
$a"elo W3ve su stvari jedna pored druge
u prostoruW vrijedi samo uz ograni"enje
da se stvari s9va6aju kao predmeti
na<eg osjetilnog opa:anja odnosno kao
pojave. 'ko dodamo to ograni"enje
BW3ve su stvariF kao vanjske pojaveF
jedna pored druge u prostoruW0F na"elo
vrijedi op6enito i 7ezuvjetno.
$a"elo W3ve su stvari u vremenuW
vrijedi samo uz dodavanje uvjeta
valjanosti. 3 tim uvjetom na"elo glasiQ
W3ve su stvari kao pojave Bkao predmeti
osjetilnoga opa:anja0 u vremenuW. Time
to na"elo stje"e o7jektivnu ispravnost i
apriornu op6enitost.
.z toga proizlazi vrlo va:na tvrdnja za prostor i vrijeme. $aime tim se formama "ulnosti
pripisuje em'irij%ki realitet odnosno o7jektivna valjanost u odnosu na sve mogu6e
iskustvo Bdakle u odnosu na pojave0F a u isto vrijeme tran%cendentalni idealitet u
odnosu na sve ono <to nadilazi mogu6nosti iskustva Bdakle u odnosu na stvari po se7i0.
akle prostor i vrijeme imaju o7jektivnu valjanost za sve pojave. 'li kao su7jektivni
uvjeti opa:anja nisu ni<ta izvan spoznajnoga su7jekta. Trans%endentalni idealitet zna"i
odre8eni spoznajni status i #ant ga suprotstavlja apsolutnom B1 C20 i o7jektivnom B1
=00 realitetu prostora i vremena.
$a kon%u odlomaka o prostoru #ant ka:e kako su spolja<nji predmeti puke
predod:7e na<e "ulnostiF "iji korelatF stvar po se7iF ne mo:emo spoznati pomo6u
formalnoga opa:aja vremena. Takve tvrdnje svakako isti"u u prvome redu #antovu
tezu fenomenalizmaF naime da mi spoznajemo samo pojave. /e8utim valja o7ratiti
poopa:ajnost da on ka:e Upuke predod:7e na<e "ulnostiU B7loHe )orstellungen unserer
3innli%9keit 1 ;C0. #ada 7i tvrdio kako su spolja<nji predmeti Usamo na<e osjetilne
predod:7eUF tada 7ismo imali fenomenalizam 1erkeleDeva tipa. #ant naime 9o6e
naglasiti kako je ono <to znamo o spolja<njim predmetima dostupno samo u o7liku
per%eptivni9 opa:anja ili intui%ija.
Tran%cendentalni ideali(am
U posljednjem paragrafu Trans%endentalne estetike BV K. W(p6e primjed7e uz
trans%endentalnu estetikuW0 #ant daje o7ja<njenja koja odre8uju definitivnu narav
njegove filozofijeF napose u drugome dijelu koji je potpuno pridodan u drugom izdanju.
)e6ina misli zapravo su vrlo korisna produ7ljivanja pret9odni9 argumenata.
)a:no jeF izme8u ostalogaF razgrani"enje spram 4ei7nizLIolffove filozofije.
!rema toj filozofiji "ulnost je samo nejasna predstava ne"egaF za razliku od pojmovne
spoznaje koja mo:e 7iti jasna. Ta je razlika samo logi"ke naravi i ne zadovoljava u
spoznajnome smislu. Tomu nasuprot #ant nagla<ava da je njegovo razlikovanje "ulnosti
od intelektualnoga trans%endentalno B1 >2L>20. To zna"i da je sama ta razlika
konstitutivna za spoznaju odnosno da je sastavni dio svake spoznaje. !rema 4ei7nizu
jedna te ista spoznaja prvo je nejasna zato <to je osjetilna i epistemi"ki zapravo jo< ne
zadovoljava. Tre7a naime postati intelektualna te time ste6i mogu6nost da 7ude do
odre8enoga stupnja jasnaF pa 6e zadovoljiti ideal primjerene spoznaje. Takva teorija
spoznaje uop6e ne o7ja<njava kakva je uloga "ulnosti u nastanku spoznaje. #antova
teorija per%ep%ije o7razla:e <to je doprinos osjetilne zamjed7i konstitu%iji na<e
spoznajeF a <to pojmovnoga mi<ljenja.
#antova tvrdnja kako "ulnim iskustvom spoznajemo samo ono <to nastaje
afi%iranjem na<i9 "ulaF tj. da spoznajemo samo pojaveF kompati7ilno je s 4o%keovim
stavom da mi spoznajemo samo ideas. #ant u V K spominje jednu razliku a pritom
nagla<ava da je to samo empirijska razlika B1 >20 izme8u spoznaja koje predmet
2;
predo"uju kakav je po se7i i spoznaja koje predmet predo"uju kakav je samo kao
pojava. #ao primjer navodi dugu koja je prema tome kako je vidi o7i"ni motritelj puka
pojavaF ali fizi"ar zna <to je ta pojava po se7i jer zna u kakvu polo:aju moraju 7iti
vodene kaplji%e da nastane pojava duge. akakoF za #anta je i jedno i drugo samo
pojava u <irem epistemi"kom smislu. Ta razlika podsje6a na 4o%keovu razliku izme8u
nominalne i realne 7iti Busp. +ssaD 3.>0. #ada neuk "ovjek promatra duguF mo:da 6e
ispravno primijeniti ime za tu pojavuF spoznat 6e dakle nominalnu 7it. .stodo7no 6e mu
vjerojatno ostati nepoznata realna 7it. $a drugoj straniF fizi"ar 6e znati kako nastaju
dugine 7ojeF pa 6e stoga znati njezinu realnu 7it. 5tovi<eF za njega 6e se nominalna i
realna 7it podudarati. (vdje postoji izvjesna podudarnost izme8u #anta i 4o%kea.
/e8utimF 4o%ke s9va6a pod 7iti samo slo:enuF apstraktnu ideju uz koju se ve:e neko
imeF a pritom je nominalna 7it samo ime za neku slo:enu idejuF dok je realna 7it ustroj
osjetljivo nezamjetljivi9 dijelova. $o kako je ovo posljednje samo pretpostavka koja ne
mo:e 7iti potvr8ena izravnim per%ipiranjem nezamjetljivi9 korpuskulaF <to i sam 4o%ke
priznajeF njegov spoznajna teorija poprima elemente nominalnog idealizma. .pakF
unato" izvjesnoj 7liskostiF #ant i 4o%ke izvode opre"ne zaklju"ke. !retpostavka da
per%ipiramo samo pojaveF samo ono <to je mogu6i predmet na<e "ulnostiF ima za #anta
posljedi%u da su pojave samo idealitetF a z7og nji9ove konstitutivnosti za svako
mogu6e iskustvoF taj je idealitet trans%endentalan. Tomu nasuprotF 4o%ke misli kako
njegove pretpostavke dostaju za opravdavanje empirijskoga realiteta predmeta
per%ep%ije. #ant je oprezniji i poja<njava da je opravdano govoriti o empirijskom
realitetu na<i9 spoznaja samo u odnosu na mogu6e iskustvo.
Te<ko6e oko njegovi9 klju"ni9 termina idealiteta i pojave ponukla su #anta da u
dodatku drugom izdanju malo jasnije odredi te pojmove. Tako je dodatno izlo:io kako
pod idealitetom prije svega s9va6a "injeni%u da opa:aj ne sadr:i ni<ta supstan%ijalnoF
nego samo puke odnose B7loHe )er9Altnisse 1 >>0. #lju"ni je argument potom tvrdnja
da se spoznajom puki9 odnosa ne spoznaje stvar kakva je po se7iF a to je upravo
osnova trans%endentalnog idealiteta. .sto tako dodao je jasniju odred7u razlike izme8u
pojave B+rs%9einung0 i pri"ina B3%9ein0F <to je korisna anti%ipa%ija va:ne razlike za
Trans%endentalnu dijalektiku. 3li"no tomu napomene o naravnoj Bodnosno ra%ionalnoj0
teologiji anti%ipiraju teme Trans%endentalne dijalektike. 3r: ti9 napomena sukladan je
#antovim epistemolo<kim zaklju"%ima iz Trans%endentalne estetikeQ (ni koji tvrde da
su prostor i vrijeme apriorni uvjeti egzisten%ijeF te i9 ozna"uju kao stvari o se7iF u
dokazima 1o:je egzisten%ije za9tijevaju od nas da isklju"imo prostor i vrijeme u 1o:joj
egzisten%iji iako su prostor i vrijeme nu:ni uvjeti svake egzisten%ije. Tim napomenama
dodaje i NuasiLpozitivan stav glede 1o:je egzisten%ije time <to 1ogu pripisuje
intelektualno opa:anje koje je neovisno o osjetilnoj zamjed7i Bintuitus originarius0F dok
je "ovjekova intui%ija vezana uz "ulnost Bintuitus derivativus0. (d interesa za
suvremenu naturalisti"ku epistemologiju mogla 7i 7iti tvrdnja da prostor i vrijeme nisu
vezani samo za "ovjekovu "ulnost B1 =20F <to 7i se s pravom moglo tuma"iti da i neke
:ivotinje posjeduju prostorni i vremenski opa:aj.
U Zaklju"ku trans%endentalne estetike #ant sa:imlje svoju teoriju per%ep%ijeF kao
neop9odnoga dijela svoje teorije spoznajeQ
*isti apriorni opa:ajovi prostora i vremena daju nam prije svakog iskustva onaj
sadr:aj koji je nu:dan da 7ismo u apriornom sudu iza<li izvan danoga pojma
odnosno da 7ismo polu"ili apriorni sinteti"ki sud.
Takav opa:aj odgovara danome pojmuF aprioran je u odnosu na nj te se s njime
sinteti"ki povezuje.
2C
3udovi koji po"ivaju na tim pretpostavkama odnose se samo na predmete "ula B[
pojave0F a to zna"i da vrijede samo za o7jekte mogu6eg iskustva.
U samome Zaklju"ku #ant svoje stajali<te ne ozna"uje kao trans%endentalni idealizam
iako svi dosada<nji zaklju"%iF kao i ovj posljednji sa:etakF karakteriziraju upravo tu
pozi%iju. 3voj temeljni filozofski stav ozna"uje kao trans%endentalni idealizam puno
kasnijeF u trenutku kada mu je u"enje o per%ep%iji potre7no da 7i rije<io pro7lem
antinomija BWTrans%endentalni idealizam kao klju" za rje<enje kozmologijske dijalektikeW
1 C2KLC2C0. odaje kako ga kad<to nazivkje formalnim idealizmomF za razliku od
1erkeleDeva materijalnog idealizma.
Tuma"enje naravi trans%endentalnog idealizma sporno je u najnovijim
raspravama o #antovoj filozofiji. !ritom jeF dakakoF klju"na interpreta%ija <to #ant
zapravo misli pod razlikom pojava i stvari o se7i.
?erold !rauss i HenrD 'llison pripisuju #antu dvozna"nost termina UpredmetU. Jedno
zna"enje uklju"uje nu:ne uvjete za spoznaju pojava i i stvari o se7i kao predmeta
spoznajeF a drugo izostavlja te uvjeteF 7ez ontolo<ki9 posljedi%a.
!aul ?uDer nije"e da su stvari o se7iF a ne samo nji9ovi pojmoviF prostorni i
vremenskiF te da su prostorna i vremenska svojstva samo svojstva na<i9 predod:7i
o stvarima.
#antov tekst podr:ava i jedno i drugo tuma"enje. (vo drugo tuma"enjeF iako nije jedino
primjereno #antovoj argumenta%ijiF svakako 7olje odgovara #antovoj inten%iji u
rje<avanju napose tre6e antinomije i vi<e podr:ava njegovu teoriju slo7odne volje.
OSNOVNI O-1I$I )I21"!N"A
3vaka spoznaja potje"e iz dvaju osnovni9 spoznajni9 izvoraQ iz "ulnosti i razuma.
$a<om osjetilno<6uF izspolja<njim i unutra<njim osjetilomF dani su nam predmeti u vidu
opa:ajovaF dakako uvijek u formi prostora i vremena. To je sadr:aj na<e spoznaje.
,azum taj sadr:aj odre8uje. Tek s pomo6u razuma misle se dani predmetiF <to je
nu:dan uvjet spoznaje. 1ez razuma 7ili 7i puki opa:ajovi nes9vatljivi. ,azum i9 svodi
na pojmoveF a to je jedan od nu:ni9 koraka u spoznavanju. (pa:aj 7ez pojma jest slijep
B'ns%9auung o9ne 1egriff ist 7lind0. Tako mogu na temelju "isti9 apriorni9 opa:ajova
prostorni9 i vremenski9 odnosaF ukoliko i9 o7likuje razumF nastati stavovi matematike i
"istoga prirodoslovlja. a 7i pridonijela nastanku spoznajeF "ulnost je upu6ena na
razum. $o i o7rnutoF razum je isto tako upu6en na "ulnost da 7i do<ao do spoznaje.
*ulnost mu posreduje spoznajni predmet. .na"e njegovi pojmovi ne 7i imali sadr:aj.
!ojam 7ez opa:aja jest prazan B1egriff o9ne 'ns%9auung ist leer0. *ulnost i razum
upu6eni su jedno na drugoF moraju djelovati zajednoF ina"e spoznaja nije mogu6a.
!oznate su dakle forme "ulnosti. !rostor je forma izvanjskogaF vrijeme je forma
unutra<njeg "ula. 1udu6i da je razum presudan u nastanku spoznajeF iskrsava pitanje
<to su to forme razuma. #ao <to u svakom iskustvenom opa:aju nalazimo forme
"ulnostiF tako 7ismo i u svakom empirijski danom pojmu morali na6i o7like razuma. Tim
se pitanjem #ant 7avi u dijelu #ritike "istog uma koji je naslovio WTrans%endentalna
logikaW. $auk o prostoru i vremenu nazvao je WTrans%endentalna estetikaW.
2>
spoznajna mo6 *U4$(3T ,'ZU/
"iste forme prostor i vrijeme kategorije i na"ela
odnos prema predmetu predmet afi%ira "ula razum misli predmet
7itak predmeta predmet je dan predmet se odre8uje
narav spoznajne mo6i re%eptivnost spontanitet
na"in kako je dan
predmet
neposredno posredno
status predmeta pojava o7jekt
O' 3 a lo4ika
Za #anta je logika u < iremu smislu nauk o pravilima razuma . (p 6 a " ista logika B
allgemeine reine 4ogik 0 7avi se pravilima razuma koja vrijede neovisno o iskustvu F
dakle s pukim o7likom misli . $jezina je zada 6 a prou " iti prema kojim se pravilima F
ako : elim polu " iti valjane o7like misli F povezuju pojmovi me 8 uso7no . akle F prije
svega F ona istra : uje me 8 uso7ni odnos predod : 7i . Uop6e se ne 7avi predmetima
pojmovaF nego samo nji9ovim odnosima. 'ko 9o6u saznati kako iz puki9 osjetni9
o7ilje:ja nastaje pojam koji primjenjujem u iskustvuF odgovor ne6u na6i u op6oj "istoj
logi%i. $jezin se za9tjev svodi na to da ne smijemo jednomu te istom predmetu
pridijevati protuslovna o7ilje:ja. To za7ranjuje na"elo proturje"ja. $o odgovor na
pitanje kako od pukoga opa:aja dospijevamo do pojma ne nalazimo u op6oj "istoj
logi%i. Zato je potre7na jedna druga logika koja se 7avi pitanjem koji su to uvjeti
razuma <to omogu6uju pojmove predmeta i na koji se na"in ti pojmovi odnose na
predmete. Takva je logika trans%endentalna i 7avi se porijeklom i valjano<6u na<i9
spoznaja.
Tran%cendentalna lo4ika
Tradi%ionalnuF aristotelovsku logiku #ant uglavnome pri9va6a. $aro"ito preuzima
u"enje o sudu i zaklju"ku. Ta je logika ipak usko povezana s #antovim kriti%izmom jer
"ini point de d\part u o7razlo:enju trans%endentalne logike. Tradi%ionalna se logika
7avi pitanjem koji su o7li%i nu:ni za razum ako se 9o6e dospjeti do valjani9 sudova i
zaklju"aka. $o #ant 9o6e znati kako razum mo:e uop6e misliti neki spoznajni predmetF
odnosno kako uop6e nastaje pojam predmeta spoznaje. 3poznati op6enito zna"i posti6i
podudarnost pojma s njegovim predmetom. ,azja<njavanjem ti9 pitanja 7avi se upravo
trans%endentalna logika.
#ant ovako umujeQ razum o7likuje sadr:aj dan osjetilno<6u u pojmove. ,ije" je
dakle o djelatnoj mo6i. 1it njegove djelatnosti jest povezivanje. (sjetilna o7ilje:ja
posredovana opa:anjem razum spaja u pojmoveF pojmove u sudoveF a sudove u
zaklju"ke. 'ko dakle 9o6emo s9vatiti 7it razumaF moramo temeljito ispitati djelatnost
povezivanja. $aimeF forme toga povezivanja ujedno se forme na<ega razumaF na<ega
mi<ljenja.
!rvo temeljno pitanje trans%endentalne logike glasiQ #oje su to osnovne forme
pojmovne tvor7e& !omo6u ti9 osnovni9 formi nastaju naime pojmovi predmeta. a
7ismo do<li do nji9F morali 7ismo u svi9 iskustveni9 pojmova ispitati na temelju "ega je
u njima razum spojio osjetilno<6u dana o7ilje:ja u pojmovne %jeline. $a taj 7ismo na"in
mogli dospjeti do neki9 osnovni9 formi na<ega mi<ljenjaF do takvi9 formi koje moraju
7iti sadr:ane u svim na<im pojmovimaF kao <to su prostor i vrijeme u svim na<im
opa:ajovima. Te 7i osnovne forme 7ili iskonski spojni "ini razuma BursprJngli%9e
2=
verknJpfende )erstandes9andlungen0. .skonski "in razuma jest pojam. /orali 7ismo
do6i do odre8enoga 7roja iskonski9 pojmova "ijom su pomo6u mogu6i iskustveni
pojmovi. Te je iskonske pojmove 'ristotel nazvao kategorije. Za #anta su kategorije
"isti apriorni pojmovi. 'ko je na temelju nji9 iskustvo mogu6eF onda se oni ne mogu
izvesti iz iskustva ili o7razlo:iti iskustvom. 'liF 7udu6i da omogu6uju iskustvoF mora
postojati neki na"in kako se oni mogu ipak nekako prona6i u iskustvu.
#antova je Trans%endentalna logika podijeljena na dva dijelaF na
Trans%endentalnu analitiku i Trans%endentalnu dijalektiku. !rvi njezin dioF dakle
Trans%endentalna analitikaF posve6ena je temamaF sukladnim dvama glavnim temama
tradi%ionalne logikeF 'naliti%i pojmova i 'naliti%i na"elaF tj. sudova. #ao ranije u
Trans%endentalnoj esteti%i tako i u 'naliti%i pojmova nalazimo dva odvojena argumenta
koje mo:emo ozna"iti kao metafizi"ka deduk%ija B( rukovodstvu pronala:enja svi9
"isti9 razumski9 pojmova 1 M2L22>0 i kao trans%endentalna deduk%ija B( deduk%iji
"isti9 razumski9 pojmova 1 22>L22;0.
)eta*i(ika dedukcija kate4orija
O%no&na te(a meta*i(ike dedukcije kate4orija Q #ant namjerava prona6i
na"elo pomo6u kojega mo:e utvrditi temeljne pojmove mi<ljenjaF "iste pojmove
razuma ili kategorijeF i potom dokazati da na<a spoznaja 7ilo kojeg o7jekta uvijek
uklju"uje te kategorije. #lju" njegova argumentiranja le:i u pretpostav%i da je
spoznaja uvijek izra:ena u sudovima. Tvrdi da postoje odre8ene forme ili logi"ke
funk%ije sudovaF a da 7i se na<i sudovi odnosili na predmeteF te logi"ke funk%ije
sudova moraju tako8er dati osnovne pojmove za spoznaju ti9 predmeta. U skladu s
tim #ant prvo daje ta7li%u logi"ki9 funk%ija su8enjaF koja se temelji na pretpostav%i
da je svaki sud odre8en prema kvantitetiF kvalitetiF rela%iji i modalitetuF te potom
daje ta7li%u kategorijaF podijeljenu u "etiri iste skupineF a te ta7li%e pokazuju kako
se predmet takvi9 sudova s9va6a.
akle zada6a je metafizi"ke deduk%ije kategorija da se na8u "isti pojmovi odnosno
kategorije. To prakti"ki zna"i da tre7a postaviti nji9ovu ta7li%u s potpunim 7rojem
kategorija. #ant ka:e za 'ristotela da je svoje kategorije otkrio UrapsodijskiUF 7ez ikakva
na"ela prema kojemu 7i se ravnao. #ant smatra da kategorije mo:e izvesti iz jednoga
zajedni"kog na"ela B4eitfaden 1 20>0. $a"elo pronala:enja kaegorija jesu o7li%i suda.
!retpostavka je da postoje temeljni o7li%i suda u jednome potpunom i kona"nom 7roju
te da svakomu temeljnom o7liku suda odgovara jedna kategorija. !ostoji li %jelovit 7roj
kategorija& #ant je vjerovao odnosno prvo pretpostavio da postoji kona"anF %jelovit 7roj
o7lika su8enja B[ ta7li%a sudova0. .z toga je potom zaklju"io da mora postojati
kona"anF %jelovit 7roj kategorija B[ ta7li%a kategorija0. Za<to mora postojati ta
podudarnost& To je 7io klju"ni pro7lem za #antaZ (dgovor je na<ao u istovjetnosti
funk%ija pojma i suda. $ji9ova je temeljna funk%ijaF odnosno funk%ija diskurzivnog
mi<ljenja ili razuma u njimaF da ostvare neko pojmovno jedinstvo.
/etafizi"ka se deduk%ija dade rekonstruirati u "etiri korakaQ
!rvi korak.
S'ecijalna *unkcija i (ada3a ra(uma/
)alja utvrditi <to je spe%ijalna funk%ija i zada6a razuma. To je funk%ija povezivanja
B)erknJpfung0. oga8a se u sudovima. #antovo je polazi<te tradi%ionalno u"enje o
suduQ U3 je !UF W3va tijela su djeljivaW. Taj sud iskazuje jednu jedinstvenu misao koja
povezuje razli"ne predod:7e BtijeloF djeljivo0 u jedno odre8eno pojmovno jedinstvo. Za
2K
#anta je 7it su8enja predi%iranjeF pa je tako svaki pojam predikat mogu6i9 sudova B1
M;0. Ujedno pretpostavlje prvotnost suda u odnosu na pojam. Za<to& #ada govori o
logi"koj funk%iji razumaF tada misli trans%endentalnuF a ne formalnu logikuF a
trans%endentalna je logika spoznajna logika. !ogledamo li neki pojamF re%imo U"ovjekU
ili U:ivo 7i6eUF lako 6emo utvrditi da svaki taj pojam "ini jedinstvo razli"iti9 predod:7iF da
izra:ava jednu jedinstvenu misao. Tomu sli"noF sud W*ovjek je :ivo 7i6eW tako8er
izra:ava jednu jedinstvenu misao. #ant iz toga zaklju"ujeQ u o7a slu"aja imamo
jedinstvo misliF a to je ista logi"ka funk%ija povezivanja predod:7i u jedinstvo.
rugi korak.
5orma 'o&e(i&anja 'ojmo&a je *orma %u6enja/
(snovna je pretpostavka da se svako povezivanje pojmova doga8a u suduF pa je forma
povezivanja zapravo forma su8enja. !ojmovno povezivanje koje ne ovisi o iskustvuF ali
se odnosi na mogu6e iskustvoF dakle apriorno povezivanje pojmovaF nalazimo u
o7li%ima suda.
Tre6i korak BV M0.
Ta,lica %udo&a/
#ant ta7li%u sudova preuzima iz logike svojega vremena. ?eorg Eriedri%9 /eier B2=2KL
2===0F )ernunftle9re B2=C20. #asnije se najvi<e kritizira taj tre6i korak.
*etvrti korak BV 200.
I( ta,lice %udo&a 'roi(la(i ta,lica kate4orija/
#ant uspostavlja vezu izme8u dviju ta7li%a.
!ukim ispitivanjem i ra<"lam7om iskustveni9 pojmova ne6emo ste6i zadovoljavaju6e
rje<enje. !ostoji 7ez7roj pojmova i te<ko je znati gdje valja po"eti. 'ko nasumi%e
iza7eremo odre8eni 7roj op6i9 pojmovaF ve6 samo po se7i nametnut 6e se pitanje
kriterija i na"ela iz7ora. /ora postojati neki putokaz B4eitfaden0 kojim 6emo se
rukovoditi u iznala:enju kategorijaZ #ant ga nalazi u osnovnoj funk%iji suda da povezuje
pojmovna o7ilje:ja u nove pojmovne %jeline. 4ogi"ko je su8enje istovremeno tvor7a
pojmova. . empirijska tvor7a pojmova zapravo je o7jedinjavanje opa:ajni9 o7ilje:ja.
'ko dakle znamo prema kojim formama razum tvori sudoveF onda 6emo tako8er znati
pomo6u koji9 formi spoznaje. Eorme sudova morale 7i onda odgovarati osnovnim
pojmovnim formama ili kategorijama. #ant smatra kako se te forme sudova mogu
prona6iF i to sustavno i u potpunom 7roju. /ogu se tra:iti u sudovima. U njima nisu
me8uso7no povezana osjetilna o7ilje:ja nego gotovi pojmoviF pa u njima nije 7itan
predmet nego logi"ka forma. Takve iskustvene sudove tvorimo svakodnevnoF samo je
potre7no uo"iti na njima temeljni "in razuma. (p6a tradi%ionalna logika ve6 je od
vremena 'ristotela ustanovila ta7elu o7lika sudova.
O,lici %uda
U "isto logi"kome smislu su8enje zna"i me8uso7no povezivanje pojmova. Jednostavan
se sud sastoji od dvaju pojmovaQ logi"koga su7jektaF o kojemu se ne<to tvrdiF i logi"kog
o7jektaF koji ne<to tvrdi o su7jektu. !ojmovi se su7jekta i predikata mogu me8uso7no
povezati na "etiri na"inaQ
2. prema koliko6i Bkoli"ini0 ili kvantiteti B]uantitAt0F dakle prema tomu dokle se:e
valjanost povezivanja su7jekta i predikata u suduO
2. prema kakvo6i ili kvaliteti B]ualitAt0F dakle prema tomu je li valjano ili nije
valjano povezivanje su7jekta i predikata u suduO
2M
3. prema rela%iji B,elation0F dakle prema na"inu kako se sudovi me8uso7no
odnoseO
;. prema modalitetu B/odalitAt0F dakle prema tomu na koji je na"in valjano
povezivanje su7jekta i predikata u sudu.
3vaki taj vid o7u9va6a tri sudaF pa tako ukupno ima 22 osnovni9 formi sudovaQ
2. k&antiteti Bdoseg valjanosti povezivanja0Q
op6i sudQ U3vi 3 su !UF W3vi ljudi su smrtniW
pose7ni sudQ U$eki 3 su !UF W$eke trave su ljekoviteW
pojedina"ni sudQ U3 je !UF W!aro je !a:aninW
2. k&aliteti Bvaljanost ili nevaljanost0Q
potvrdni sudQ U3 je !UF WZemlja je vla:naW
nije"ni sudQ U3 nije !UF WZemlja nije vla:naW
7eskona"ni sudQ U3 je nonL!UF WZemlja je neplodnaW
3. relacija Bna"in povezivanja0Q
kategori"ni B7ezuvjetan0 sudQ U3 je !UF W#ugla je okruglaW
9ipoteti"ni Buvjetan0 sudQ U'ko je HF onda 3 je !UF
W'ko pada ki<aF onda je uli%a mokraW
disjunktivni Bisklju"an0 sudQ U3 je ili !
2
ili !
2U
F
W1roj je ili paran neparanW
;. modalitet Bna"in valjanosti povezivanja0Q
pro7lemati"ni sudQ U3 je mo:da !UF W'uto je mo:da pokvarenW
asertori"ni sudQ U3 je !UF WTrokut je likW
apodikti"ni sudQ U3 je nu:no !UF WTijela nu:no padajuW
To se mo:e sa:eti na sljede6i na"inQ
k&antiteta k&aliteta
pojedina"an sud potvrdan sud
pose7an sud nije"an sud
op6i sud 7eskona"an sud
relacija modalitet
kategori"an sud pro7lemati"an sud
9ipoteti"an sud asertori"an sud
disjunktivan sud apodikti"an sud
Eorme sudova nisu ni<ta drugo nego forme odno<enja i povezivanja. !rema tim
formama razum povezuje sastavne dijelove mi<ljenja. U formama sudova o"ituju se
osnovne forme na<ega mi<ljenja. 'ko forme sudova upotrije7imo za tvor7u sudovaF
radit 6e se o logi"kim formama sudova. 'ko i9 pak ra7imo u tvor7i pojmovaF 7it 6e rije"
o temeljnim formama pojmova. 1udu6i da su pojmovi osnovni elementi mi<ljenjaF
moraju te forme pojmova istovremeno 7iti najiskonskije forme mi<ljenja. Tre7a dakle u
pojedinim formama sudova tra:iti pojmove koji su temelj ti9 formi. To su osnovni
pojmovi na<ega mi<ljenja.
20
Kate4orije
,azum tvori op6i sud koji glasi ovakoQ W3vi 3 su !W. Taj je sud mogu6 zato <to je
utemeljen na osnovnom pojmu sveukupnosti B'll9eit0. 3ukladno tomuF pose7an je sud
W$eki 3 su !W utemeljen na pojmu mno<tva B)iel9eit0F a pojedina"an sud W3 je !W na
pojmu jedinstva B+in9eit0. 3lu:e6i se tako sudovima kvantitete kao putokazomF
otkrivamo kategorije kvantiteteQ jedinstvoF mno<tvoF %jelokupnost.
3 pomo6u sudova kvalitete dolazimo do triju sljede6i9 kategorija. !otvrdan sud
izra:ava stvarnost valjanosti povezivanja su7jekta i predikataF a temelji se na pojmu
realiteta B,ealitAt0. $a sli"an se na"in u nije"nome sudu isklju"uje valjanost takva
povezivanjaF pa je on utemeljen na pojmu nega%ije B$egation0. 1udu6i da su u
7eskona"nom sudu su7jekt i predikat tako me8uso7no spojeni da u %ijelom sudu
stvarnost i nestvarnost dolazi do izra:ajaF takav 6e sud imati u temelju ome8enje ili
limita%iju B4imitation0.
3udovi kvantitete i kvalitete tematiziraju doseg i stvarnost valjanosti koja se u
sudu tvrdi povezivanjem su7jekta i predikata. To se dade izraziti jednim pojmom.
ruk"ije je sa sudovima real%ije i modaliteta. Ti sudovi ne tematiziraju sam odnos
su7jekta i predikata nego na"in nji9ova me8uso7nog odno<enja. 1udu6i da takvo
motri<te pretpostavlja najmanje dva "lana odnosaF temeljit 6e se sudovi rela%ije i
modaliteta pojmovnim parovima.
U jednostavnom se kategori"kom sudu BW/ore je plavoW0 o7ilje:je predikata
BUplavoU0 ve:e za su7jekt BUmoreU0. ("ito se ti pojmovi temelje na poimanju ne"ega <to je
osnovno i ne"ega <to se tomu pridijevaF a to su supstan%ija i ak%ident B.n9Arenz und
3u7sistenzF su7stantia et a%%idens0. !rema #antovu mi<ljenju 9ipoteti"ni se sud temelji
na ketegoriji uzroka i u"inka B#ausalitAt und ependenzF Ursa%9e und Iirkung0 jer u
njemu je valjanost pretpostavke uvjet za valjanost tvrdnje koja iz te pretpostavke
slijedi. isjunktivan se sud temelji na kategoriji uzajamnoga djelovanja
BIe%9sel@irkung0 djelatnoga i trpnoga. #ant tu kategoriju zove tako8er zajedni<tvo
B?emeins%9aft0. To se dade ovako o7jasnitiQ disjunktivan sud op6enito glasi W3 je ili !
2
ili
!
2
WF npr. W-rta je ili ravna ili zakrivljenaW. 'ko je to"no da 3 je !
2
F onda !
2
djeluje da 3
nije !
2
. . o7rnutoF ako je to"no da 3 je !
2
F onda !
2
djeluje da 3 nije !
2
. akleF uzajamno
djelovanje ujedno zna"i zajedni<tvoF <to upravo dolazi do izra:aja u disjunktivnom sudu
jer !
2
i !
2
zajedni"ki "ine sferu pojma su7jekta.
!ro7lemati"nom suduF u kojemu je valjanost povezivanja su7jekta i predikata
samo mogu6aF odgovara kategorijalni par mogu6nost i nemogu6nost B/Ggli%9keit und
UnmGgli%9keit0. U asertori"nom se sudu izra:ava stvarna valjanost povezivanjaF a
temelji se na kategorijalnom paru postojanja i nepostojanja Basein und $i%9tsein0.
#ada se ta valjanost nu:no<6u tvrdiF imamo apodikti"ni sud koji se temelji na
kategorijalnom paru nu:nosti i slu"ajnosti B$ot@endigkeit und ZufAlligkeit0.
$a kon%u do7ivamo sljede6u ta7li%u kategorijaQ
k&antiteta k&aliteta
jedinstvo realitet
mno<tvo nega%ija
%jelokupnost limita%ija
relacija modalitet
supstan%ija i ak%ident mogu6nost
22
nemogu6nost
uzrok i u"inak postojanje
ne7itak
zajedni<tvo Buzajamno
djelovanje0
nu:nost
slu"ajnost
#ategorije kvantitete i kvalitete odnose se na predmete opa:anjaF a kategorije
rela%ije i modaliteta na postojanje ti9 predmeta. !rvu skupinu #ant nazivlje
matemati"keF drugu dinami"ne kategorije. U svakome od "etiriju kategorijalni9 razreda
tre6a se kategorija mo:e zamisliti povezivanjem prve i druge. Tako je %jelokupnost
mno<tvo zami<ljeno kao jedinstvoF limita%ija istovremenost realiteta i nega%ijeF
uzajamno djelovanje povezanost supstan%ije i kauzalitetaF nu:nost ujedinjenje
mogu6nosti i postojanja.
#ategorije su dakle najiskonskiji "ini razuma na temelju koji9 su mogu6i svi na<i
iskustveni pojmovi. $isu sadr:ane u samim stvarimaF nego i9 mi tek unosimo u stvari.
Za prostor i vrijeme re"eno je ve6 da su apriorne forme opa:anja. 3 nji9ovom pomo6u
svi su predmeti opa:anja u prostoru i vremenu. Tomu je sukladna uloga kategorijaQ
primjeri%e supstan%ija nije ne<to <to je sadr:ano u samim stvarimaF nego je mi unosimo
u iskustveni sadr:aj.
!rostornim i vremenskim opa:anjem neposredno je dan sadr:aj osjeta u o7liku
opa:aja. Uz pomo6 kategorija pojedina se opa:ajna o7ilje:ja spajaju u pojmovno
jedinstvo. ,azli"ite su kategorije zapravo razli"ni na"ini razumskoga povezivanja
Bsinteza0. 1ez nji9 se ne 7i mogla osjetilno dana o7ilje:ja odnosno mnogolikost opa:aja
Bdas /annigfaltige der 'ns%9auung0 spojiti u pojmovno jedinstvo. #ada ne 7ismo imali
kategoriju supstan%ijeF ne 7ismo mogli pojedina osjetilna o7ilje:jaF primjeri%e U%rvenoUF
UzelenoU itdF pridijevati ne"emu <to je nositelj ti9 o7ilje:jaF primjeri%e Uja7ukaU.
#ategorije su "isti razumski pojmovi. Jednako su apriorni kao prostor i vrijeme.
1ez "isti9 razumski9 pojmova iskustvo 7i 7ilo nemogu6e. Time je dan odgovor na
temeljno pitanje trans%endentalne logikeQ kako je mogu6 pojam predmeta& (dgovor
glasiQ "ulnost daje izspolja<nji sadr:aj osjeta u formama prostornoga i vremenskoga
opa:anja. Taj opa:ajniF nepojmovni sadr:aj razum o7likuje u forme mi<ljenjaF tako
naime <to i9 me8uso7no spaja prema kategorijalnim motri<tima. To je ujedno uvjet za
nastanak empirijskoga pojma predmeta.
(sim empirijski9 pojmova mogu se uz pomo6 prostornoga i vremenskoga
opa:anja te kategorija tvoriti "isti pojmoviF tj. pojmovi koji ne potje"u od iskustva. #ant
smatra da je dovoljno me8uso7no povezati kategorijeF ili i9 povezati s prostornim i
vremenskim opa:ajovima. Time nastaju pojmovi koje #ant zove predika7ilije
B!rAdika7ilien0. To 7i dakle 7ili "istiF neiskustveniF ali izvedeni pojmovi. U nji9 7i se
u7rojili pojmovi kao <to su silaF djelovanjeF trpljenje. !rimjeri%e pojam sile nastaje
povezivanjem prostoraF vremena i kauzalitetaF kao <to slijedi iz #antove defini%ije sileQ
sila je sve <to mo:e 7iti uzrok promjene gi7anja. U izrazu Upromjena gi7anjaU sadr:ane
su predod:7e prostora i vremena. (vdje valja napomenuti kako #antovo nazivlje
odudara od tradi%ijeQ predika7ilije nisu izvedeni pojmovi negoF prema aristotelovskoj
tradi%ijiF pet pojmova koji omogu6uju pojmovnu op6ost Bvrsta Sspe%iesTF rod SgenusTF
razlika SdifferentiaTF svojstvenost SpropriumTF prigodak Sa%%idensT0. o"im za kategorije
ra7i tradi%ionalan izraz predikamenti B!rAdikamente0.
22
Tran%cendentalna dedukcija
Tuma"enje trans%endentalne deduk%ije spada u najte:e dijelove #antove filozofije. $isu
jasni ni %iljevi ni osnovni kora%i u provo8enju. Tomu nije pomogla ni potpuna revizija
trans%endentalne deduk%ije u drugom izdanju. $eki misle da je trans%endentalna
deduk%ija usmjerena protiv empirizmaQ ako formiramo sudove o predmetimaF tada
moramo koristiti apriorne pojmove. /e8utimF to je ve6 dokazano u metafizi"koj
deduk%iji. 'priornost se dokazuje metafizi"kom deduk%ijom. !ri9vatljivije je mi<ljenje da
je %ilj trans%endentalne deduk%ije pokazati doseg na<e primjene kategorija time <to se
doka:e da ne mo:emo imati iskustvo ne"ega <to se ne dade odrediti kategorijama
odnosno dokazati da katgeorije imaju univerzalnu valjanost.
O%no&na ideja tran%cendentalne dedukcije u o,je &er(ije Q $e mo:emo imati
nikakav o7lik samosvijestiF odnosno trans%endentalne aper%ep%ijeF ako nemamo
svijesti o predmetimaF a to ve6 pretpostavlja primjenu kategorija. $e mo:emo dakle
uop6e imati iskustvo 7ez svijesti da ga imamoF a to zna"i da ne mo:emo imati
iskustvo na koje ne mo:emo primijeniti kategorije.
Te(a dedukcije A Q !o"inje izno<enjem nu:ni9 uvjeta za spoznaju
predmeta. !otom prelazi od uvjetovane nu:nosti Bda naime moramo ra7iti
pravila ako 9o6emo spoznati predmete0 na apsolutnu nu:nost Bda moramo
spoznati predmete0. $a kon%u uvodi trans%endentalnu aper%ep%iju kao
Utrans%endentalni razlogU te iste apsolutne nu:nosti.
Te(a dedukcije - Q !o"inje pretpostavkom da je samospoznaja na<eg
iskustva uvijek mogu6a. !otom izvodi zaklju"ak o nu:nosti spoznaje predmeta
koji je spoznan pomo6u kategorijaF a pritom izjedna"uje trans%endentalnu
aper%ep%iju s pojmom Uo7jektivne aper%ep%ijeU koja je ekvivalentna sudu o
predmetu. Time se uspostavlja veza izme8u samosvijesti i kategorijalnoga suda.
BUkoliko ta veza proizlazi samo iz osnovni9 defini%ijaF onda dokaz o7jektivne
valjanosti kategorija nije uspioF tj. samo je analiti"kiF a nije sinteti"ki. $o 7ez
o7zira na tu te<ko6uF sama ideja da samosvijest ovisi o spoznaji predmeta te
time o upotre7i kategorija za spoznaju predmetaF 7itna je kako za
trans%endentalnu deduk%iju tako i za kasnije po7ijanje idealizma.0
eduk%ija nije dokaz koji se sastoji od niza silogisti"ki9 zaklju"akaF iako svakako jest
neka vrsta dokazne argumenta%ije. U kasnoj skolasti%i postojala je razlika izme8u dvije
vrste dokazaQ
demonstratio O dokaz u matemati%iO posti:e se silogisti"ki jer je rezultat
dokazivanja poznat tek na kon%u dokaznoga nizaO
pro7atio O dokaz u filozofijiO njim se provodi %jelovit argumentO svaki se
korak u argumentu provjerava tako8er u odnosu na druge korake kako unatrag
tako i unaprijedO rezultat argumenta%ije mo:e 7iti poznat u svakome dijelu
deduk%ijeO no izvjesnost se argumenta posti:e tek %jelinom argumentaF ne
izvedenim zaklju"kom.
Za #antovu deduk%iju silogisti"ko dokazivanje nije 7itnoF iako je u njoj formalno
sadr:ano. akle sam zaklju"akF dakle rezultat dokazivanjaF nije 7itan jer se mo:e znati
kao neka fundamentalna "injeni%a metodom refleksije. !rema tomu deduk%ija nije ni
puki dokaz niti samo izvod. Za trans%endentalnu je deduk%iju va:no razlikovanje
Nuaestio fa%ti
Nuaestio iuris
eduk%ija je u #antovo do7a 7ila prije svega juristi"ki o7lik argumentiranjaF a razvili su
je -9r. IolffF J. !Jtter i naro"ito ?. '%9en@allF koji je izravno utje%ao na #anta jer je
23
prema njegovim knjigama predavao naravno pravo Bius naturae0. (snovi%a juristi"ke
deduk%ije 7ilo je razlikovanje uro8eni9 Bodnosno apsolutni90 i ste"eni9 Bodnosno
9ipoteti"ki90 prava. 'psolutna prava potje"u iz naravi ljudskoga 7i6a i neodvojiva su od
njegaO 9ipoteti"ka prava potje"u i izvode se iz neke "injeni"nosti Bfa%tum0. a 7i se
dokazalo neko 9ipoteti"ko pravo mora se ispitati podrijetlo prava tako <to se podrijetlo
na8e u nekoj "injeni"nosti BNuaestio iuris0F a to se radi deduk%ijom. $o sama se
"injeni"nost odnosno njezino podrijetlo pritom ne ispituje BNuaestio fa%ti0. .spitivanje
same "injeni"nosti potpuno je neovisno o ispitivanju porijekla prava i odvojivo od njega.
$pr. deduk%ijom se provjerava ima li netko pravo na neku oporuku koja pritom fungira
kao "injeni"nostQ ispitivanje toga prava neovisno je o ispitivanju da li ta oporuka kao
pravna "injeni"nost ima pravosudnu valjanost. /ogu6e je dostatno i %jelovito razrije<iti
Nuaestio iurisF neovisno o tome kako je rije<ena Nuaestio fa%tiF a mo:da i nije potpuno
ni dovoljno rije<eno pitanje pod kakvim je okolnostima nastala doti"na oporuka. 'li s
druge straneF deduk%ija nikada nije mogu6a 7ez te "injeni"nosti.
!ostoji prili"na suglasnost da trans%endentalna deduk%ija Bizdanje 10 sadr:i jedan
cjelo&it ar4ument u d&a koraka. $aime V23 ^ 2; upu6uju na to kojim 6e smjerom i6i
deduk%ijaQ porijeklo kategorija Bdakle porijeklo u logi"kome smislu0 ne tra:i se u
predmetimaF u o7jektimaF nego u su7jektu spoznavanja.
Pr&i doka(ni korak7 %amo%&ije%t kao 'orijeklo %&ake %inte(e BV 2CL200.
U njemu #ant o7razla:e da porijeklo svakog jedinstva B+in9eitsstiftung0 le:i u
trans%endentalnoj samosvijesti. 'li trans%endentalna samosvijest tre7a kategorije
za svoje odre8enje.
!rvi korak ide UodozgorUF od razuma i njegove djelatnosti povezivanja B[ su7jektivna
deduk%ija0.
akle prvi korak pokazuje doseg kategorija.
3vaka svijest na neki na"in uklju"uje samosvijest. 3vako inten%ionalnoF predmetno
znanje uklju"uje refleksivno znanje. !rema tomu svaka spoznaja sadr:i u se7i dva
elementa koji omogu6uju svaku spoznajuQ
1. Uvjete predmetnostiQ omogu6uju odnos su7jekta i o7jekta. To su
trans%endentalni opa:ajovi i kategorije.
2. Uvjete refleksivnostiQ omogu6uju znanje odnosa su7jekta i o7jekta. To je
trans%endentalna aper%ep%ija.
akle u V 2> nalazimo formuliranu trans%endentalnu aper%ep%ijuQ XasQ .%9 denkeF
muH alle meine )orstellungen 7egleiten kGnnenO denn sonst @Jrde et@as in mir
vorgestellt @erdenF @as gar ni%9t geda%9t @erden kGnnte Smislim mora mo6i pratiti
sve moje predod:7eF jer ina"e 7i9 u se7i ne<to predo"io <to se uop6e ne mo:e
mislitiTY B1 2320. Trans%endentalna aper%ep%ija nije res %ogitansZ a iz7jegne
kartezijansko supstantiviranje #ant ka:e UmislimUF a ne UjaUF kao kasnije Ei%9te Bdas
.%90F iako je i sam es%artes preferirao %ogito. )a:an zaklju"akQ UmislimU se ne
spoznajeF nego se samo misliZ
!rvi se korak provodi u nekoliko dijelovaQ
V 2C 2=
Doka( da %&ako mno8t&o 'redod,i 9: neodre6eni o'aajni %adraj+
'o%taje neko jedin%t&o 9!in;eit+ %amo na temelju tran%cendentalne
%amo%&ije%ti/
3vaka spoznaja jest povezivanje mno<tva predod:7iF opa:ajova u pojmoveF
pojmova u sudove. To povezivanje #ant zove sinteza. akakoF ta ujedinjuju6a
sinteza Bein9eitsstiftende 3Dnt9esis0 ne potje"e od o7jekta nego od su7jekta. 'li
ne potje"e od "ulnostiF dakle ne od su7jekta ukoliko je re%eptivanF nego od
ne"ega <to je spontano B[ samodjelatno0F a to je razum B1 2300. Tra:i se dakle
2;
porijeklo te ujedinjuju6e sinteze odnosno vr9ovno na"elo svake sinteze.
#arakteristika toga na"ela mora 7itiQ takva djelatnost razuma koja je temelj svim
o7li%ima sinteze. Time je postignut va:an %iljZ .zvor se svake sinteze nalazi u
jednoj iskonskoj sinteziF u ujedinjuju6em povezivanju koje pret9odi svakom
odere8enom povezivanju. To jedinstvo nije istovjetno s kategorijom jedinstva jer
se nalazi na jednoj vi<oj refleksivnoj razini. Jo< ne<to je va:noQ iskonska sinteza
nije samo apriorno valjana. (na ima status trans%endentalnoga jedinstva svijesti.
$e doga8a se konkretnim povezivanjem mno<tva predod:7i koje se provodi
empirijskim i "istim pojmovima. Trans%endentalno jedinstvo svijesti jest uvjet
svakoga pojmovnog jedinstva uop6eF kako empirijski9 tako i "isti9 pojmova.
akle iskonska sinteza zna"i da
svako neodre8eno mno<tvo opa:ajnoga sadr:aja mora se povezati da
postane jedinstvoO
povezivanje se ostvaruje mi<ljenjemO
to se ostvaruje i mogu6e je samo na temelju povezivanja koje stoji jo<
iznad kategorija.
!rema tomu imamo tri stupnja povezivanjaQ
prvim stupnjem povezivanja opa:ajna gra8a poprima jedinstvo pojmaO
drugim se stupnjem povezivanja pojmovi uz pomo6 kategorija povezuju u
jedinstvo sudaF npr. Utijelo je te<koUO
tre6i stupanj povezivanja pokazuje da se jedinstvo koje su kategorije
unijele u jedinstvo suda temelji na jo< ne"em drugom zajeni"kom i
jedinstvenomF a to je trans%endentalna aper%ep%ija iliF jednostavnoF
samosvijest.
3misao je dakle trans%endentalne aper%ep%ije da svako predmetno znanje "ini
zajedno s refleksivnim znanjem neodvojivo jedinstvo. 3vakoj svijesti B[ svjesnom
znanju0 pripada ne samo predmet znanja nego i mogu6nost svijesti o tome
znanjuF dakle samosvijest. !rvo vr9ovno na"elo svake spoznaje jest
trans%endentalna aper%ep%ija. rugo vr9ovno na"elo odnosno za9tjev glasi da
sve mnogoliko opa:aja mora stajati pod uvjetom iskonskoga sinteti"nog
jedinstva aper%ep%ije. To je posljednje o7jektivni uvjet svake spoznaje.
V 2K 2M
Poka(uje da kate4orije daju tomu jedin%t&u %&oje nuno odre6enje/
!rvi je dio doveo do trans%endentalne svijesti kao iskona svakoga povezivanja
mno<tva. (dnos prema kategorijama stoji jo< uvijek samo u pozadini. rugi dio
po"inje sada odre8enjem trans%endentalne samosvijesti kao o7jektivnoga jedinstva
i vodi dalje do teze da mno<tvo Bmnogolikost0 danoga opa:aja stoji nu:no<6u pod
kategorijama. #ant se pritom poziva na kopulu u sudu jer kopula ukazuje na
o7jektivno i nu:no jedinstvo aper%ep%ije. /e8utimF povezivanja mnogolikoga u
jedinstvo trans%endentalne samosvijesti mogu6e je samo uz pomo6 kategorija.
akle kategorije su uvjet mogu6nosti svake o7jektivnosti B(7jekt7ezug0. Time je
na"elno postignut osnovni %ilj trans%endentalne deduk%ije. 3u7jektivnost i
o7jektivnost imaju zajedni"ko porijeklo u trans%endentalnoj samosvijesti.
V 20 22
3lijedi intermezzoQ sa:etak i o7ja<njenje. To je o7ja<njenje glavno upori<te za
razlikovanje dvaju koraka.
Dru4i doka(ni korak7 o4ranienje kate4orija na mo4u3e i%ku%t&o BV 22L2=0.
U njemu se #ant o7ra"unava s tri prigovora i dokazuje da se spoznajna valjanost
kategorija ograni"uje na predmete mogu6eg iskustva.
2C
rugi korak ide UodozdolUF od empirijskoga opa:aja i jedinstva B[ o7jektivna
deduk%ija0.
akle drugi korak pokazuje grani%e kategorija.
5to proizlazi iz prvoga korakaQ
(sjetilno opa:anje tre7a mi<ljenje koje mu daje jedinstvo da 7i moglo
postati spoznaja.
Zadnji je temelj toga jedinstva trans%endentalno UjaLmislimU.
To je jedinstvo nemogu6e 7ez odre8enja kategorija.
#ategorije su dakle nu:ne za konstituiranje o7jektivni9 predmetaF time i o7jektivne
spoznaje. Time je dokazana o7jektivna valjanost kategorija i postignut je %ilj
trans%endentalne deduk%ijeZ a li je #ant na tome mjestu tre7ao okon"ati
trans%endentalnu deduk%iju& !ogledamo li V 22L2=F nalazimo gotovo samo
o7ja<njenja i dopune. Zaklju"ak u V 2> gotovo je isti kao u V 20. 'ko je zaklju"ak istiF
to ne zna"i da tekst u V 22L2= ne donosi ni<ta novoZ Za<to to& Zato <to za
trans%endentalnu deduk%iju nije va:an zaklju"ak nego %jelina argumenta. !ostoje
dva glavna tuma"enja te<ko6e vezane uz tuma"enje prvoga BV 2CL200 i drugoga BV
22L2=0 koraka trans%endentalne deduk%ijeQ
ieter Henri%9 tuma"i ovakoQ
Z !rvi korak dokazuje da su za "ulni opa:ajF koji je ve6 postao jedinstvoF
nu:ne kategorije. akle nu:nost kategorija.
Z rugi korak dokazuje da su za svaki "ulni opa:aj nu:ne kategorije. akle
univerzalnost kategorija.
Hans Iagner tuma"i ovakoQ
Z !rvi korak pokazuje kako iz kategorija proizlazi jedinstvo osjetilnoga
opa:aja.
Z rugi korak o7razla:e za<to nema osjetilnoga opa:aja koji ne stoji pod
jedinstvom kategorija.
!riklanjam se tuma"enju svojega pokojnog profesora iz 1onnaQ prema Iagnerovu
s9va6anju deduk%ije ve6 i sama osjetilna zamjed7a podlije:e univerzalnoj funk%iji
kategorija. 'ko se pogleda V 20F o"ito je da se dokazuje ne samo nu:nostF nego i
univerzalnost kategorija. akle ve6 prvi korak sigurno dokazuje univerzalnost
kategorija. rugi korak tre7a dokazati ne<to drugoQ okle se:e upotre7a kategorija.
.mamo dakle restrik%iju univerzalnosti kategorija na mogu6e iskustvo.
!rema tomu smisao je dvaju dokazni9 koraka sljede6iQ
!rvi korak. 3poznaja je mogu6a samo pomo6u kategorijaF pa su zato one
nu:ne za svaku spoznaju i imaju univerzalnu valjanost.
rugi korak. #ategorijalna spoznaja ne se:e dalje od mogu6eg iskustva.
/e8utimF ispravno je tuma"enje da u drugom dokaznom koraku tako8er imamo
neka o7ja<njenja i dopune. U njima #ant otklanja tri mogu6a prigovoraQ
!rvi mogu6i prigovor u V 22 dolazi s podru"ja "iste matematike.
/atematika je apriornaF ali neiskustvena znanost. U njoj se tako8er primjenjuju
kategorije koje konstituiraju iskustvo. Uvjet matematike je "isto opa:anje. 'li
matematika nastaje tek povezivanjem matemati"ki9 pojmova uz pomo6
kategorija. (tklanja se dakle mi<ljenje da matematika nastaje primjenom
kategorija izvan mogu6eg iskustva. .z otklanjanja toga prigovora slijedi jo< jedna
va:na spoznajaQ matematika za se7e nije spoznaja. /atematika naime jo< ni<ta
ne govori o svijetu jer je 7ezsadr:ajna. (na samo daje formu empirijske spoznaje
pa je zato empirijska spoznaja ovisna o matemati%i.
2>
rugi mogu6i prigovor u V 23L2;.
Je li mogu6e pretpostaviti o7jekt neosjetilnoga opa:aja& #ant ka:e kako se mo:e
zamisliti per negationem. 3amo negativne odred7e ne daju spoznaju. akle
spoznaja je prazna 7ez gra8e osjetilnoga opa:aja.
Tre6i mogu6i prigovor u V 2C.
Uklju"uje li trans%endentalna samosvijest samospoznaju& #ant u svojoj teoriji
impli%itno razlikuje mi<ljenje i spoznaju. (va posljednja se uvijek odnosi na
mogu6e iskustvo. Ta je razlika pretpostavljena u rje<enju tre6ega prigovora.
3amosvijest je za #anta samosvijest da jesam B[ trans%endentalna se
aper%ep%ija mo:e samo mislitiZ0F ali nije samosvijest <to jesamF nije dakle
spoznajaF nego je samo mi<ljenje.
U V 2> nalazimo zaklju"ak u kojemu #ant iznosi da je iskustvo spoznaja
povezivanjem zamjed7iF a da su kategorije uvjet povezivanja zamjed7i.
!rvo temeljno pitanje trans%endentalne logike glasilo jeQ #oje su to osnovne forme
pojmovne tvor7e& To su "isti razumski pojmovi ili kategorije. (dgovor na to pitanje dala
je metafizi"ka deduk%ija kategorija. rugo temeljno pitanje trans%endentalne logike
glasiQ $a koji se na"in kategorijeF koje jesu apriorni pojmovi i ne potje"u od iskustvaF
mogu odnositi na predmete iskustva& .li jednostavno re"enoF kako mo:emo pomo6u
kategorija spoznati predmete iskustva& 3poznati zna"iF kako je ve6 ranije spomenutoF
podudarnost predmeta i pojma. (7ja<njenje kako je to mogu6e #ant nazivlje
trans%endentalna deduk%ija. !odsjetimo se <to 4o%ke i Hume ka:u o odnosu pojma i
predmeta.
!rema 4o%keuF kada god u iskustvu nai8emo na neku slo:evinu svojstavaF
dopu<teno je pretpostaviti da joj odgovara stvaran predmet odnosno supstan%ija koja
posjeduje ta svojstva. .sto takoF kada se dvije predod:7e uvijek pojavljuju u istovjetnom
redoslijeduF mo:emo s pravom slutiti kako neka sila djeluje me8u predmetima ti9
predod:7i te i9 me8uso7no spaja kao uzrok i u"inak. $o njegov je stav da doti"ni
pojmovi supstan%ije i kauzaliteta potje"u od iskustva.
Hume tako8er izvodi te kao i sve druge pojmove iz iskustva. 'li dodaje kako su
pojmovi supstan%ije i kauzaliteta samo proizvodi na<e fantazije odnosno sile zami<ljaja
BimaginationF fa%ultas imaginandiF u #anta +in7ildungskraft0. $jima ne odgovara
nikakav stvarni predmet. Uz pomo6 ti9 pojmova ne polu"ujemo znanjeF nego samo
vjerovanjeF zasnovano na vjerojatnosti.
!rema #antovu s9va6anju sve su kategorije iskonske forme mi<ljenjaF kao <to su
prostor i vrijeme iskonske forme "ulnosti. !omo6u kategorija nastaju pojmovi
iskustveni9 predmeta. Tek primjenom kategorija mogu6a je spoznaja. /e8utimF ne
spoznaje se stvar onako kako je ona o se7iF odvojeno od spoznavanjaF nego onako kako
se pojavljuje spoznajnoj mo6i u skladu s formama spoznavanja. 3tvari se dakle
spoznaju samo kao pojave. 3ve se na<e spoznaje sastoje od pojava. U te pojave
unosimo misaone forme odnosno kategorije. !rema tomuF jasno je da u svim
predmetima iskustva ponovno nalazimo te kategorije. #ategorije se mogu odnositi na
predmete iskustva jer su ti predmeti iskustva mogu6i samo na osnovi kategorija. (dnos
uzroka i u"inka ne postoji me8u stvarima po se7i u tome #ant podr:ava Humeovo
mi<ljenje nego samo me8u pojavama. $a"elo uzro"nosti vrijedi za pojave op6enito i
nu:no. a za munjom slijedi gromF nije samo vjerojatnoF kako misli HumeF nego ustvari
nu:no. !od munjom i gromom podrazumijevamo pojaveF ne stvari o se7iF u koje
unosimo zakonitost na<e spoznajne mo6iF u spomenutu slu"aju kauzalnu zakonitost.
4o%ke nije 7io u pravu jer je izme8u munje i groma pretpostavio uzro"nu svezu za koju
je on mislio da potje"e od sami9 stvari o se7i.
2=
!ostavlja se pitanje kako se provodi taj spoznajni pro%es u na<emu du9u.
(sjetilno<6u je dana samo mnogolikost opa:ajni9 o7ilje:ja. a 7i se do<lo do spoznaje
najjednostavnijega predmetaF nu:no je mnogolikost opa:aja o7u9vatiti kategorijama.
$aimeF svaka od nji9 predo"uje na"in povezivanja koje je po svojoj naravi trostruko B[
trans%endentalna deduk%ija u izdanju '0Q
!rvo valja pojedine osjetilno<6u dane elemente opa:aja o7u9vatiti u jednome nizu
iliF kako sam #ant ka:eF apre9endirati. To je %inte(a a're;en(ije u opa:aju
B3Dnt9esis der 'ppre9ension in der 'ns%9uung0.
Zatim tre7a o7u9va6ene opa:ajove zadr:ati u mislima. #ada to ne 7ismo mogliF sve
7i na<e predod:7e samo tekle u vremenuF pa 7ismo u svakome trenutku zadr:avali
samo jedan trenutni opa:ajni elementF a ne opa:ajnu %jelinu. !ret9odni elementi 7i
se smjesta gu7ili nadolaskom novi9. Zato sila zami<ljaja B+in7ildungskraft0 u
svakome trenutku mora reprodu%irati pret9odne predod:7e i zdru:ivati i9 s novim.
To je %inte(a re'rodukcije u zami<ljaju B3Dnt9esis der ,eproduktion in der
+in7ildung0.
$a kon%u je jo< potre7no spoznati da je predstava reprodu%irana u zami<ljaju
istovjetna s iskonskom predod:7om. Tre7a je dakle prepoznati u pojmu. To je
%inte(a reko4nicije u pojmu B3Dnt9esis der ,ekognition im 1egriff0.
Ta trostruka sinteza nu:na je za nastanak svake spoznaje. !rimjeri%eF ako 9o6emo
spoznati ja7uku koja se nalazi pred namaF potre7na je trostruka sinteza pod vidom
kategorije supstan%ijeF dakle ne"ega <to mo:e imati svojstva. a 7ismo spoznali kako
je rije" o pojedina"nom predmetuF morali 7ismo provesti trostruku sintezu u skladu s
kategorijom jedinstva. 'ko nam je potre7no saznati je li doti"na ja7uka stvarnaF
moramo se na istovjetan na"in poslu:iti i kategorijom realiteta. !rovo8enje trostruke
sinteze uvijek je mogu6e zato <to je na<a svijest jedinstvoF a jedinstvo svijesti B+in9eit
des 1e@uHtseins0 jest osnova svakoga spoznavanja.
Zasada smo o7jasnili #antov nauk o temeljnim formama opa:anja i mi<ljenja.
3ljede6a je tema posve6ena na"elima razuma. Znamo kako su mogu6i apriorni
sinteti"ni sudoviQ apriorni odnosi prostora i vremena dani su prostornim i vremenskim
opa:anjem te se mogu apriorno spajati s pomo6u kategorija. Tako nastaju op6e i nu:no
valjani stavovi matematike i "istoga prirodoslovlja. $a"ela "istoga prirodoslovlja izvode
se a prioriF 7ez ikakva utje%aja iskustvaF a nazivlju se prirodnim zakonima. !rema #antu
"ovjek je zakonodava% prirode B?esetzge7er der $atur0.
SH!)ATI<A) I NA!1A
Tran%cendentalna %ila %u6enja
$a temelju dosada<nji9 razmatranja mo:emo zaklju"iti da dvije du9ovne mo6i odre8uju
spoznajuQ "ulnost i razum. (sjetilno<6u su predmeti iskustva dani kao opa:ajoviF a
razumom se misleF tj. opa:ajna o7ilje:ja povezuju se u pojam predmeta. . "ulnost i
razum moraju djelovati zajedno da 7i nastala spoznaja jer svaka je spoznaja opa:anje
_ mi<ljenje.
(pa:anje se provodi u formama prostora i vremena. /i<ljenje se izvodi prema
kategorijama. !rostorF vrijeme i kategorije su osnovne forme spoznaje. $eovisni su o
iskustvuF pa su stoga apriorni. .skustvo je mogu6e tek na temelju ti9 apriorni9
struktura. a 7i nastalo iskustvoF mora se izspolja<nji sadr:ajF dan putem osjetaF
o7u9vatiti formama prostora i vremena. ,azum tada ta opa:ajna o7ilje:ja povezuje pod
vidom pojedini9 kategorija. 3ve te spoznajne elemente mi unosimo u sadr:ajF pa su
2K
ste"ene predod:7e na<i vlastiti proizvodi. Zato su prema #antovu s9va6anju izspolja<nji
predmeti tako8er na<e pojave odnosno pojave za nasF a ne stvari o se7i.
3 tim u vezi iskrsava jedna te<ko6a. !redo"imo je s jednim primjeromZ !red
nama se nalazi ja7ukaQ razumu su dana opa:ajna o7ilje:jaF primjeri%e %rvenoF mirisnoF
meko itd. $jegova je zada6a me8uso7no povezati ta o7ilje:ja pod vidom kategorija. $o
ima 22 kategorija. #oju od nji9 valja primijeniti u danome slu"aju& Tre7a li U%rvenoUF
UmirisnoU i UmekoU povezati pod vidom kategorije supstan%ije& Tada 6emo do7iti
predod:7u neke supstan%ije s o7ilje:jima U%rvenoUF UmirisnoU i UmekoUF primjeri%e WJa7uka
je %rvenaF mirisna i mekaW. /o:da tre7a ta opa:ajna o7ilje:ja o7jediniti pod vidom
kategorije kauzaliteta& U tome slu"aju do7it 6emo predod:7u nekakve uzro"ne svezeF
primjeri%e W-rvenilo uzrokuje miris i meko6uW. #ako zna razum na koji na"in valja
postupiti u svakome pojedina"nom slu"aju&
Ta te<ko6a poga8a sva "etiri kategorijalna razreda. ,azum mora dana opa:ajna
o7ilje:ja u svakom pojedinom slu"aju odrediti prema kvantitetiF kvalitetiF rela%iji i
modalitetu. 'ko to primijenimo na na< slu"aj ja7ukeF zna"i da razum mora odgovoriti
na sljede6a pitanjaQ
2. da li je rije" o jedinstvuF mno<tvu ili %jelokupnostiO
2. da li je doti"ni predmet stvaranF nestvaran ili ograni"eno stvaranO
3. da li njegove odred7e stoje u odnosu supstan%ije i ak%identaF uzroka i u"inka
ili uzajamnoga djelovanjaO
;. da li je samo mogu6 ili ve6 postoji ili je dapa"e nu:dan.
$a svaki opa:ajno dan predmet razum mora primijeniti "etiri kategorijeF jednu iz
svakoga kategorijalnoga razreda. )alja podsjetiti da kategorijalni razredi
pretpostavljaju konjunktivnu upora7u kategorija odnosno da je za svaku spoznaju
nu:no upotrije7iti po jednu kategoriju iz svakoga razreda. $a drugoj straniF po tri
kategorije u svakome razredu stoje u disjunktivnom odnosuF <to zna"i da se uvijek ra7i
samo jedna kategorija iz jednoga razreda. Zato je vrlo oz7iljno pitanje kako razum
pronalazi odgovaraju6u kategoriju. #ako zna da je ova stoli%a na kojoj sjedim po
kvantiteti jednaF po kvaliteti stvarnaF po rela%iji supstan%ija s odre8enim svojstvimaF a
po modalitetu postoje6a&
$a< razum mora u se7i imati neku mo6 koja ga pou"ava kako se u danome
slu"aju primjenjuje ispravna kategorija. Ta je spoznajna mo6 sila su8enja BUrteilskraft0.
osada se tvrdilo kako postoje dvije du9ovne mo6iQ "ulnost i razum. To je to"no. 'li
razum se tu ra7io u <iremu smislu. ZapravoF on u se7i o7jedinjuje tri spoznajne mo6iQ
razum u u:em smislu B)erstand im engeren 3inne0F odred7enu silu su8enja
B7estimmende Urteilskraft0 i teorijski um Bt9eoretis%9e )ernunft0. ,azum u u:em smislu
daje misaona pravilaF primjeri%e kategorije. Zato se mo:e zvati mo6 pravila B)ermGgen
der ,egeln0. (dred7ena je sila su8enja mo6 svo8enja Bsu7sumieren0 pod pravila
razuma odnosno odre8ivanja da li ne<to pripada ili ne pripada pod pravilo koje
propisuje razum. akleF odred7ena sila su8enja jest ona spoznajna forma koja odlu"uje
o tome koja se kategorija primjenjuje na dani opa:aj. (na dakle primjenjuje razumske
pojmove na pojaveF tj. na opa:ajove. 1udu6i da primjena kategorija omogu6uje
spoznajuF sila su8enja je trans%endentalna.
#od #anta nalazimo izraz Urteilskraft Bsila su8enja0. $eki izraz Urteilskraft
prevode na 9rvatski Usnaga su8enjaU <to nije sasvim ispravno. $jema"ki izraz za snagu
u fizikalnome smislu je 4eistungF a za silu #raft. #ada je rije" o metafori%i vezanoj uz tu
fizikalnu terminologijuF ima dosta razlike. Tako $ijem%i ka:u 'r7eitskraftF a mi ka:emo
Uradna snagaF ili 'r7eitsleistungF a mi Uradni u"inakUF iako i za filozofski izraz Iirkung
Beffe%tus0 ka:emo Uu"inakU. #ako postupiti u tra:enju primjerenog izraza u 9rvatskome&
#antova je terminologija ovisno o latinskoj terminologiji 1aumgartenova ud:7enika koji
2M
je koristioF odnosno 7io o7vezan koristitiF u nastavi B/etap9Dsi%aF 2=3MF
=
2==M0.
1aumgarten ozna"uje "ulnost kao re%eptivitasF a intelektualnu spoznaju spontaneitas.
#ada i9 po7li:e odre8uje ra7i s jedne strane tradi%ionalnu skolasti"ku terminologijuF pa
ka:e kako je "ulnost potentia ili fa%ultas passivaF a intelekt potentia ili fa%ultas a%tivaF i
s druge strane terminologiju iz 4ei7nizove <koleF pa isto tako ka:e kako je "ulnost vis
mortuaF a intelekt vis viva. /e8utim ipak u odnosu ne samo na intelekt i "ulnostF nego i
sve druge spoznajne sposo7nosti ra7i naj"e<6e izraz fa%ultas. !rimjeri%e fa%ultas
diiudi%andiF otprilike Usposo7nost Bili 7olje Umo6U0 rasu8ivanjaU. #ako je #ant predavanja
dr:ao na njema"kom za potentia i fa%ultas je ra7io izraz )ermGgen BnekadaF ali vrlo
rijetkoF EA9igkeit0F a za visF 7udu6i da je to 7io 4ei7nizov fizikalni izrazF dosljedno je
ra7io #raft. Zato imamo podjednako "esto +rkenntniskraft Bvis %ognos%itiva0 i
+rkenntnisvermGgen Bfa%ultas %ognos%itiva0. Unato" nepodudarnosti preneseni9
zna"enja ti9 termina u 9rvatskom i njema"komF ipak je naj7olje dosljedno koristiti
9rvatski izraz Usila su8enjaU BUrteilskraft0. /oglo 7i se tako8er re6i Umo6 su8enjaU iako
#ant sasvim slu"ajno ne koristi izraz UrteilsvermGgen.
#ako sila su8enja primjenjuje "iste pojmove razuma na sadr:aj opa:anja& $aimeF
empirijski opa:aj i "isti apriorni pojam razuma nemaju ni<ta zajedni"ko. .ma li ikakve
veze izme8u puki9 opa:ajova %rvenogaF mirisnoga i mekoga na jednoj strani i
primjeri%e kategorije supstan%ije na drugoj strani& $a koji na"in sila su8enja
uspostavlja odnos me8u njima& !rema kojemu se pravilu empirijski opa:aj mo:e svesti
pod odre8enu kategoriju& To je jedno od glavni9 pitanja #antove filozofije. 'ko sila
su8enja ra7i pogre<ne kategorijeF mogu nastati vrlo oz7iljni nesporazumiF a sigurnost
spoznaje ne6e 7iti zajam"ena.
S;emati(am i%ti; 'ojmo&a ra(uma
!rva je zada6a dakle prona6i vezni "lanak B1indeglied0 izme8u pukoga empirijskog
opa:aja i "istoga pojma. 3ila 7i su8enja morala imati ne<to zajedni"ko s njima jer ina"e
ne 7i mogla posredovati me8u njima. #ada 7ismo prona<li ne<to <to je apriornoF kao <to
su kategorijeF a istovremeno opa:ajnoF i kada 7i to 7ilo sadr:ano u svakoj kategoriji i u
svakome opa:ajuF time 7ismo na<li vezni "lanak. Usporedimo opa:ajna o7ilje:ja %rvenoF
mirisno i meko s kategorijom supstan%ijeZ Zar nema u njima ne<to zajedni"ko& .
opa:ajna o7ilje:ja i kategorije jesu u vremenu jer su opa:ajovi i kategorije na<e
predod:7e. 'priorno opa:anje vremena mo:e posredovati izme8u empirijski dani9
opa:ajova i "isti9 pojmova razuma. )remenu je opa:ajnost zajedni"ka sa opa:ajomF a
apriornost s kategorijom. (dred7e vremena B1estimmungen der Zeit0 sadr:ani su kako
u kategorijama tako i u empirijskim opa:ajovima. $a temelju ti9 vremenski9 odreda7a
razum 6e spoznati koja kategorija pripada danome opa:aju. 1udu6i da ima "etiri
razreda kategorijaF 7it 6e tako8er "etiri vrste takvi9 apriorni9 odreda7a vremenaQ
2. odred7e vremenskoga niza BZeitrei9e0 odnosno odred7e o7u9va6anja
uzastopni9 dijelova vremenaO odgovaraju kategorijama kvantiteteO
2. odred7e vremenskoga sadr:aja BZeitin9alt0O odgovaraju kategorijama
kvaliteteO
3. odred7e vremenskoga reda BZeitordnung0O odgovaraju kategorijama
rela%ijeO
;. odred7e vremenske ukupnosti BZeitin7egriff0O odgovaraju kategorijama
modaliteta.
Te apriorne odred7e vremena zapravo su posrednovanje izme8u kategorije i
emirijskoga opa:anja. $a temelju ti9 odreda7a trans%endentalna sila su8enja odre8uje
koja se kategorija primjenjuje u danome slu"aju. #ant i9 zove s9emama "isti9
30
razumski9 pojmova B3%9emata der reinen )erstandes7egruffe0. Trans%endentalne su
s9eme dakle predod:7e koje imaju kako opa:ajni tako i pojmovni karakter. !omo6i ni9
se pojmovi uopa:ajuju a opa:ajovi upojmljuju. #akva je razlika izme8u s9eme i slike&
39ema je opa:ajna predo:7aF ali op6enita. 3lika je tako8er opa:ajna predstavaF ali je
pojedina"na. 'ko uzmemo primjer trokutaF onda je s9ema trokuta koja nije ni jednako
ni raznostrani"an trokut uvjet za svaku sliku trokuta B[ grafi"ki prikaz trokuta0.
Trans%endentalne s9eme tre7aju omogu6iti primjenu kategorija na opa:ajove i time
okon"ati trans%endentalnu deduk%iju. !rema tomuF konstituiranje iskustva uklju"uje
zasada tri razineQ
/etafizi"ka deduk%ija [ postoje "isti razumski pojmovi.
Trans%endentalna deduk%ija [ 7ez kategorija nije mogu6e iskustvo.
39ematizam [ kategorije se moraju pravilno primjenjivati.
!osljednjaF "etvrta razina uklju"uje jo< trans%endentalna na"ela. #ategorije su 7ez
s9ema samo funk%ije razuma za pojmoveF za puko mi<ljenje. akle 7ez s9ema se ne
mo:e uop6e predo"iti nikakav predmet. ruga"ije re"enoF kategorije 7ez s9ema
nemaju uop6e spoznajnu funk%ijuZ #ategorije imaju spoznajnu funk%iju samo kao
s9ematizirane kategorije.
#ategorijama kvantitete BjedinstvoF mno<tvoF %jelokupnost0 odgovaraju odred7e
vremenskoga niza. !redstava vremenskoga nizaF odnosno predstava sa:imanja
istovrsni9 dijelovaF istovjetna je s predod:7om 7roja. 1roj je dakle s9ema za
kategoriju kvantitete. (n je kao vremenska odred7a istodo7no i aprioran i opa:ajan.
Uloga je te s9eme posredovati primjenu kategorija jedinstvaF mno<tva i
%jelokupnosti na pojave.
#ategorijama kvalitete BrealitetF nega%ijaF limita%ija0 odgovaraju odred7e
vremenskoga sadr:aja. 3amo na ono <to ispunjava vrijeme primjenjujemo pojam
realiteta. 3amo je takva pojava stvarna. akleF ispunjeno je vrijeme BerfJllte Zeit0
s9ema za kategoriju realitetaO prazno vrijeme Bleere Zeit0 7i 7ilo s9ema za
kategoriju nega%ijeF a vi<e ili manje ispunjeno vrijeme Bme9r oder @eniger erfJllte
Zeit0 s9ema za kategoriju limita%ije.
#ategorijama rela%ije Bsupstan%ijaF kauzalitetF zajedni<tvo0 odgovaraju odred7e
vremenskoga reda. Ustrajnost u vremenu B1e9arrli%9keit in der Zeit0 jest s9ema za
kategoriju supstan%ije. 3ila su8enja primjenjuje kategoriju supstan%ije samo na ono
<to traje u vremenuF na ne<to <to je ustrajno. 39ema za kauzalnost je redovita
uzastopnost BregelmAHige 'ufeinanderfolge0. 1udu6i da grom redovito slijedi za
munjomF povezuje razum o7je pojave me8uso7no pod vidom uzro"nosti. .sto tako je
redovita istovremenost BregelmAHiges Zuglei%9sein0 odreda7a jedne supstan%ije s
odred7ama neke druge s9eme za kategoriju zajedni<tva ili uzajamnoga djelovanja.
$apokonF kategorijama modaliteta Bmogu6nostF postojanjeF nu:nost0 odgovaraju
odred7e vremenske ukupnosti. !ostojanje ne"ega u 7ilo kojemu vremenu Basein
zu irgendeiner Zeit0 jest s9ema za kategoriju mogu6nosti. !ostojanje u nekom
odre8enom vremenu Basein zu einer 7estimmten Zeit0 omogu6uje primjenu
kategorije postojanjaF a postojanje u svakome vremenu Basein zu aller Zeit0
primjenu kategorije nu:nosti.
32
$a kon%u dolazimo do ta7li%e s9ema "isti9 razumski9 pojmovaQ
2. vremenski niz B7roj0 za kategorije kvantitete
jedna vremenska to"ka L jedinstvo
mnoge vremenske to"ke L mno<tvo
sve vremenske to"ke L %jelokupnost
2. vremenski sadr:aj za kategorije kvalitete
ispunjeno vrijeme L realitet
prazno vrijeme L nega%ija
vi<e ili manje ispunjeno vrijeme L limita%ija
3. vremenski red za kategorije rela%ije
ustrajnost u vremenu L supstan%ija
redovita uzastopnost L kauzalitet
istovremenost L zajedni<tvoF uzajamno djelovanje
;. vremenska ukupnost za kategorije modaliteta
postojanje u 7ilo kojemu vremenu L mogu6nost
postojanje u odre8enome vremenu L postojanje
postojanje u svakome vremenu L nu:nost
Vr;o&no naelo %&i; analitiki; %udo&a
To je na"elo isklju"enoga proturje"ja B1 2M00F poznato kao takvo iz filozofske tradi%ije.
(p6i je i dostatan kriterij analiti"ki9 spoznaja. 3 drugr straneF nije dostatanF ali je
tako8er nu:dan B[ negativan0 uvjet za istinitost sinteti"ke spoznaje. U samome tekstu
#ant ne uvodi pose7nu defini%ijuF nego jednostavno pretpostavlja ne<to proturje"no.
Vr;o&no naelo %&i; %intetiki; %udo&a
?lasi ovakoQ X3vaki predmet stoji pod nu:nim uvjetima sinteti"noga jedinstva
raznolikosti opa:anja u mogu6em iskustvuY B1 2M=0. To je ujedno vr9ovno na"elo sveg
iskustva. 3am ga #ant o7ja<najava sljed6im izravnjavanjemQ uvjeti mogu6eg iskustva [
uvjeti mogu6nosti predmeta iskustva.
Naela i%to4a ra(uma
!omo6u trans%endentalni9 s9ema mo:e sila su8enja sve pojave svesti pod odre8ene
kategorije. Uvjeti su za toQ
da se na svaku pojavu primijeni s9ema kvantitete odnosno 7rojF tj. da svaka
pojava 7ude u jednome vremenskom nizuO
da se na svaku pojavu primijeni s9ema kvalietete odnosno vremenski sadr:ajF
tj. da svaka pojava ili ispunjava ili ne ispunjava vrijeme
da se na svaku pojavu primijeni s9ema rela%ije odnosno vremenski redF tj. da
svaka pojava pripada nekom odre8enom vremenskom reduF 7ilo ustrajnostiF 7ilo
kauzalitetaF 7ilo istovremenostiO
32
da se na svaku pojavu primijeni s9ema modaliteta odnosno vremenska
ukupnostF tj. da svakoj pojavi pripada neka odre8ena ukupnost vremenaF a to se
o"ituje postojanjem u 7ilo kojeF u neko odre8eno ili u svako vrijeme.
'ko 7i ne<to postojalo <to se ne s9va6a u nekome vremenskom nizuF na to se ne 7i
mogla primijeniti s9ema kvantiteteF pa tako ni kategorije jedinstvaF mno<tva i
%jelokupnosti. .sto vrijedi za sve ostale slu"ajeve. !rema tomuF moraju se pretpostaviti
jo< neki zakoni prije nego <to se provede svo8enje pojava pod s9eme vremena i tako
omogu6i primjena kategorija odnosna spoznaja uop6e. Ti su zakoni na"ela "istoga
razuma B?rundsAtze des reinen )erstandes0. $eposredno proizlaze iz kategorija i
apriorni9 vremenski9 odred7i odnosno s9ema. Te se apriorne vremenske odred7e
spajaju s kategorijama u sudove. 1udu6i da su i kategorije i s9eme neovisne o iskustvuF
to je povezivanje mogu6e a priori. 3udovi koji proizlaze na temelju ti9 spojeva jesu
apriorni sudovi. ' kako me8uso7no povezuju opa:ajove Bs9eme vremena0 i pojmove
Bkategorije0F <to zna"i da unose novi sadr:ajF ti sudovi moraju 7iti apriorni sinteti"ni
sudovi BsDnt9etis%9e Urteile a priori0. /ogu6nost na"ela "istoga razuma L a ona su
ujedno na"ela "istoga prirodoslovlja B?rundsAtze der reinen $aturle9re0 L po"iva na
apriornoj predod:7i vremena. 1udu6i da nastaju povezivanjem kategorija s
odgovaraju6im s9emamaF 7it 6e i9 "etiri skupineF u skladu s kategoriajlnim razredima.
./ Ak%iomi o'aanja
(snovna tvrdnja glasi da su svi opa:ajovi ekstenzivne veli"ine B1 2020F a to zna"i da
svi predmeti iskustva moraju 7iti o7jekt matematike diskretni9 kvantiteta
Baritmetike0.
$a"elo kvantitete nastaje spajanjem odred7i vremenskoga niza s kategorijama
kvantitete. ?lasi ovakoQ sve se pojaveF tj. svi opa:ajoviF dadu pojmiti samo u jednome
vremenskom nizu. .li ne<to druk"ijeQ svi opa:ajovi su ekstenzivneF tj. prote:neF veli"ine.
#ant to na"elo nazivlje aksiomima opa:anja B'Riome der 'ns%9auung0. #ada pojave ne
7ismo o7u9va6ali jednim vremenskim nizomF dakle neprekinutim prela:enjem s
jednoga na drugi trenutakF s jednoga na drugi dioF ne 7ismo na pojavama zamijetili
nikakve prote:nosti. Zamjed7a prote:noga tek nastaje uzastopnim za9va6anjem
dijelova. 1ez toga ne 7ismo uop6e imali prostorni opa:aj. 5tovi<eF 7rojeve ne 7ismo
mogli prenijeti na pojave. $e 7ismo mogli znati u predod:7i ja7uke je li rije" o jednoj ili
vi<e ja7uka. 1roj je sa:imanje istovrsni9 uzastopno s9va6eni9 dijelova. Time <to stvari
predo"ujemo u jednome vremenskom nizuF dakle kao ekstenzivne veli"ineF mogu6e je
preno<enje matematike na svijet pojava. 1ez aksioma opa:anja ne 7i 7ilo matemati"ki
utemeljena prirodoznanstva. To <to u fizi%i mo:emo ra"unatiF <to mo:emo re%imo
predvidjeti pomr"inu 3un%aF <to mo:emo izra"unati 7rzinu tijela u padu itdF mogu6e je
zato <to sve pojave s9va6amo u jednome vremenskom nizu odnosno kao prote:ne
veli"ine. 1ez toga na"ela kvantitativnoga opa:anja ne 7i 7ilo egzaktni9 znanosti.
0/ Antici'acije (amje3i&anja
(snovna tvrdnja glasi da u svim pojavama ono <to je realnoF koje je predmet
"ulnostiF ima intenzivnu veli"inu odnosno stupanj B1 20=0F a to zna"i da je svaki
predmet iskustva o7jekt matematike neprekinuti9 kvantiteta Bgeometrije0.
$a"elo kvalitete nastaje spajanjem odred7i vremenskoga sadr:aja Bispunjeno ili prazno
vrijeme0 s kategorijama kvalitete. ?lasi ovakoQ u svim pojavama ispunjava realnoF
dakle ono <to po7u8uje osjetF neki odre8eni stupanj vremena. .li ne<to druk"ijeQ osjetu i
33
osjetom po7u8enu realitetu odgovara intenzivna veli"ina. #ant nazivlje to na"elo
anti%ipa%ijama zamje6ivanja B'ntizipationen der Ia9rne9mung0. To je naime jedino <to
se prije svakoga iskustva mo:e anti%ipirati od osjeta. #ada to na"elo ne 7i 7ilo u nama
a prioriF ne 7ismo mogli s9eme kvaliteteF pa tako ni same kategorije kvaliteteF
primijeniti na iskustva. $i<ta ne 7ismo znali o realitetuF nega%iji i limita%iji pojava. $a<a
je spoznajna mo6 tako ustrojena da svakom osjetuF dakle i svakom realitetuF moramo
pripisati neki odre8eni stupanjF dakle neku odre8enu veli"inu. 'ko je ta veli"ina jednaka
nuliF onda znamo da je rije" o nestvarnosti Bnega%ija0. #ako se svaki stvarni osjet mo:e
smanjitiF postupno preko svi9 mogu6i9 veli"inaF sve do nestajanja odnosno prelaska u
nuluF postoji izme8u realiteta i nega%ije neprekinuta sveza. rugim rije"imaF sve su
pojave neprekinute veli"ine. $ema skokova u prirodiF postoje samo neprekinuti
prijelazi. 'ko svaki realitet u zamjed7i ima neki stupanjF nije mogu6e iskustvo koje 7i
ukazivalo na posvema<nje nedostajanje realnoga u pojavi. To zna"i da se na temelju
iskustva nikada ne mo:e dokazati postojanje potpuno praznoga vremena ili potpuno
praznoga prostora. 'ko se ne zamje6uje nikakvi realitetF onda nema ni pojave. U tome
se slu"aju primjenjuje kategorija nega%ije.
=/ Analo4ije i%ku%t&a
$a"elo rela%ije omogu6uje primjenu kategorija rela%ije s pomo6u odred7i vremenskoga
reda. ?lasi ovakoQ sve pojave moraju u skladu sa svojim postojanjem a priori stajati u
odnosima vremenskoga reda BustrajnostF slijedF istovremenost0F ako valja spoznati
nji9ovu %jelovitu povezanost. .li drugim rije"imaQ iskustvoF tj. sveza pojavaF mogu6e je
samo predod:7om nu:noga povezivanja zamjed7i. $a< je razum tako ustrojen da mo:e
s9vatiti pojave u nji9ovoj svezi samo ako i9 apriorno misli spojene prema odnosima
vremenskoga reda. akle on sam te odnose u formi na"ela unosi u pojave. 3amo tako
je uz pomo6 s9ema mogu6a primjena kategorija rela%ije Bsupstan%ijaF kauzalitetaF
uzajamnoga djelovanja0. To vr9ovno na"elo iskustva B?rundsatz der +rfa9rung0
uklju"uje u se7i na temelju triju odnosa vremenskoga reda BustrajnostF slijedF
istovremenost0 tri pose7na na"ela ustrajnostiF slijeda i istovremenosti. #ant i9 nazivlje
analogijama iskustva B'nalogien der +rfa9rung0. Ta se na"ela 7itno razlikuju od prvi9
dvajuQ aksiomi opa:anja i anti%ipa%ije zamje6ivanja odnose se na pojave s o7zirom na
nji9ovu mogu6nost jer propisuju kako se pomo6u 7rojni9 veli"ina pojava mo:e odrediti
kao ekstenzivna i intenzivna veli"ina. ,ije" je dakle o matemati"kim na"elima koja su
konstitutivna i odnose se na veli"inuF pa tako uop6e konstituiraju pojavu s
matemati"koga motri<ta. Uloga je analogija iskustva sasvim druk"ijaQ one reguliraju
samo me8uso7ni odnos pojava s o7zirom na nji9ovo postojanje. (ne su regulativne i
dinami"neF a odnose se izravno na postojanje. $e ustrojavaju pojedina"nu zamjed7uF
nego poku<avaju od mnogolikosti zamjed7i stvoriti jedinstvo.
Pr&a analo4ija
(snovna tvrdnja glasi da mo:emo odrediti promjenu u predmetima "ulne predstave
ne samo promjenu u samim na<im zamjed7ama samo ako je per%ipiramo kao
slijed stanja supstan%ije koja prolazi tu promjenu.
!rva analogija iskustva odnosno na"elo ustrajnosti B?rundsatz der 1e9arrli%9keit0 tvrdi
dakle da je u svakoj promjeni pojava postojana odnosno da neprekinuto ustrajava
3;
supstan%ijaF a njezin se kvantum u prirodi niti pove6ava niti smanjuje. 1ez toga na"ela
ne 7i u pojavama ni<ta 7ilo ustrajno. ' tek na temelju ne"ega <to je ustrajno
zamje6ujemo promjene me8u pojavama. 5tovi<e ne 7ismo mogli primijeniti kategoriju
supstan%ije. 3ve su promjene zapravo promjenjiva stanja supstan%ijeF pa 7ez
supstan%ije ne 7i 7ilo ni promjena odnosno ne 7i iskustvo 7ilo mogu6e. !rimjeri%e kada
zamje6ujemo o7ilje:ja %rvenoF mirisno i mekanoF tada razum primjenjuje na"elo
ustrajnosti supstan%ije. !retpostavlja naime nositelja ti9 o7ilje:jaF primjeri%e ja7ukuF
kao ne<to postojano u vremenu. Ta postojnost ili ustrajnost u vremenu slu:i snazi
su8enja kao s9ema za kategoriju supstan%ije. To na"elo odr:avanja supstan%ijeF
odnosno odr:avanja materije ili maseF jest temeljem sveukupne prirodne znanosti. U
svim promjenama ostaje koli"ina supstan%ije jednaka. .z toga slijedi na"elo da iz ni"ega
ne nastaje ni<ta. #ao <to materija ne mo:e nestatiF ne mo:e ni nastati nova materija.
(no <to zovemo nastajanje i nestajanje samo je prela:enje postoje6e materije u drugo
stanje.
Dru4a analo4ija
(snovna tvrdnja glasiQ 'ko smo i sami podlo:ni nizu zamjed7iF nema ni"ega u
nji9ovu neposrednom osjetilnom sadr:aju na temelju kojega 7ismo zaista znali da
postoji o7jektivna promjena. Zato mo:emo razlikovati su7jektivni slijed apre9enzije
od o7jektivnoga slijeda pojava samo ako mo:emo prosuditi da neki odre8eni slijed
o7jektivni9 stanja a time tako8er slijed na<i9 zamjed7i ti9 o7jektivni9 stanja
odre8en u skladu nekim pravilom Bna%9 einer ,egel0 koje potvr8uje da slijed
zamjed7i mo:e slijediti samo slijed pojavaF a to je ono <to nazivamo zakon
uzro"nosti B1 23K0.
!romjenu stanja kroz koja supstan%ija prolazi ne 7ismo mogli o7jediniti iskustvom kada
ne 7i 7ilo na"ela koje promjene povezuje u jedinstvo. 1udu6i da se odnosi na pojave
koje uzastopno slijede u vremenuF zove se na"elo vremenskoga slijeda B?rundsatz der
Zeitfolge0. ?lasi ovakoQ sve se promjene doga8aju prema zakonu povezivanja uzroka i
u"inka. ruga analogija iskustva zapravo je zakon kauzaliteta B#ausalitAtsgesetz0. 1ez
toga na"ela samo 7ismo poimali pojedina"ne zamjed7eF pa "ak i nji9ov vremenski
slijed u skladu s na"elom ustrajnostiF ali ne 7ismo zamje6ivali nu:nu svezu me8u
pojavama. /ogli 7ismo primjeri%e vidjeti munju i "uti grom. /e8utim ne 7ismo mogli
zamijetiti neku nu:nu vezu izme8u nji9. Za to nam je potre7an zakon uzro"nostiQ
pret9odno je stanje uzrok narednogaF za munjom nu:no slijedi grom. ?dje pojave
redovito slijede jedna za drugomF sila su:enja mo:eF oslanjaju6i se na drugu analogiju
iskustvaF primijeniti kategoriju kauzalnosti. !ritom se kao s9emom slu:i redovitim
slijedom u vremenu.
5to zna"i na"elo kauzaliteta za znanost& 1ez njega ne 7i 7ilo zakonomjerne
sveze prirodni9 doga8anja. Z7og toga je osnovno na"elo istra:ivanja. 5to god se u
prirodi doga8aF to nas na"elo prisiljava da tra:imo uzrok toga doga8anja. #ada
utvrdimo uzrokF ono za9tijeva da nastavimo s tra:enjem uzroka odnosno da dalje
pitamo <to je uzrok uzroka itd. 3veza koja se tako uspostavlja me8u pojavama jest
op6a i nu:na. 1udu6i da je na< razum tako ustrojen da sve pojave koje zakonomjerno
slijede jedan za drugom s9va6a samo pod vidom uzroka i u"inkaF i 7udu6i da to
apriorno na"elo uzro"nosti s o7zirom na vremenski slijed pojava unosi u pojaveF
7jelodano je da mi zakon kauzalnosti ponovno nalazimo u iskustvenu svijetu. Time
zapravo samo spoznajemo na<u vlastitu zakonomjernost. ,azum je ona spoznajna mo6
koja proizvodi nu:nu svezu me8u pojavama u prirodi.
3C
Tre3a analo4ija
(snovna tvrdnja glasiQ 1udu6i da stanja o7jekta uvijek zamje6ujemo u slijeduF ne
mo:emo neposredno zamijetiti vi<e stanja vi<e o7jekata istovremeno. Zato mo:emo
prosu8ivati da vi<e stanja i o7jekata istovremeno postoji u razli"itim dijelovima
prostora samo ako za nji9 vrijedi zakon interak%ije koji ka:e da jedno stanje jednog
o7jekta ne mo:e postojati 7ez drugoga stanja drugog o7jekta B1 2>00.
$a"elo tre6e analogije tematizira istovremenost supstan%ija BZuglei%9sein der
3u7stanzen0. Tvrdi dakle da se sve supstan%ije koje zamje6ujemo istovremeno u
prostoru nalaze u stalnom uzajamnom djelovanju. #ada na< razum ne 7i to na"elo
unosio u pojaveF ne 7ismo uop6e imali predod:7u istovremenosti pojava. (pazimo li
re%imo jednu ja7uku na drevetu i jednu ja7uku ispod drvetaF i utvrdimo li da opa:anje
mo:emo ravnopravno i 7ez razlike zapo"eti s 7ilo kojim od ti9 dvaju opa:ajaF
opravdano je zaklju"iti da te dvije pojave ne stoje u jednostranom odnosu uzroka i
u"inka. ,azum na nji9 primjenjuje na"elo uzajamnoga djelovanja i tek na temelju toga
mo:e se re6i da je nji9ovo postojanje istovremeno. (7rnutoF kada zamje6ujemo stvari
koje postoje istovremenoF na nji9 mo:emo primijeniti kategoriju uzajamnoga
djelovanja. ,azum se pritom slu:i istovremeno<6u kao s9emom. !rema #antovu
mi<ljenju sve se supstan%ije nalaze u odnosu uzajamnoga djelovanja. 4ei7niz se s tim
ne 7i slo:ioO njegova monadologija i #antova tre6a analogija iskustva ne mogu se
uskladiti. 4ei7nizove monade su posvema neovisne jedna o drugoj. ,azlika je i u tome
<to tre6a analogija vrijedi za pojaveF a 4ei7niz kada govori o monadamaF smatra i9
stvarima o se7i.
3ve tri analogije iskustva vrijede za pojave stvariF ne za stvari o se7i. (ne su
na"ela kojima se postojanje pojava u vremenu odre8uje s o7zirom na trajanjeF slijed i
istovremenost. Tek na osnovi ti9 na"ela mo:e se postojanje pojava povezati u
zakonomjerno jedinstvo. Tu zakonomjernu svezu pojava s o7zirom na nji9ovo
postojanje zove UprirodaU. 3toga se mo:e re6i kako priroda nastaje tek na temelju
analogija iskustva.
Po%tulati em'irij%ko4a mi8ljenja uo'3e
Za kategorije modalitetaF kao i za sve druge kategorijeF moraju postojati odgovaraju6a
na"ela. .na"e primjena kategorija modaliteta ne 7i 7ila mogu6aQ ne 7ismo mogli
razlikovati puku mogu6nost od stvarnoga postojanja i nu:nosti. Za to su neop9odna
na"ela modaliteta.
)e6 je ranije re"eno kako s9ema za kategoriju mogu6nosti pretpostavlja
postojanje stvari u 7ilo kojemu vremenu i upu6uje na primjenu kategorije mogu6nosti.
'li odakle znamo da neka stvar mo:e postojati u 7ilo kojemu vremenu& To saznajemo
na temelju prvoga na"ela modaliteta koje glasi ovakoQ ono <to je u skladu s formalnim
uvjetima iskustva Bmit den formalen 1edingungen der +rfa9rung0 jest mogu6e.
Eormalni uvjeti iskustva jesu oni koji omogu6uju iskustvo s o7zirom na njezinu formuF a
to su forme opa:anja i mi<ljenja te na"ela na<ega razuma. akle ono "ija predstava
sadr:i prostorni i vremenski opa:aj i <to odgovara na"elima razumaF mo:e postojati u
7ilo kojemu vremenu. Za takvo se ne<to ka:e da je mogu6e. u9ovna 7i6a koja su u
prostoru i vremenuF ali nemaju prostornu prote:nostF protuslove formalnim uvjetima
iskustva. !retpostavljeno je naime da su svi na<i izspolja<nji opa:ajovi prote:ne
veli"ineF pa spomenuta du9ovna 7i6a nisu mogu6i predmet iskustva.
39ema za kategoriju postojanja jest postojanje u nekom odre8enom vremenu. 'li
kako znamo da neka stvar mo:e postojati u nekom odre8enom vremenu& To nam ka:e
3>
drugo na"elo modalitetaQ ono <to je u skladu s materijalnim uvjetima iskustva Bmit den
materialen 1edingungen der +rfa9rung0F dakle s osjetom B+mpfindung0F jest stvarno.
.skustvo kao spoznaja nastaje kada je sadr:aj odnosno tvarni dio spoznaje dan te se
potom o7likuje. $o sadr:aj je spoznaje osjet. akleF ne<to je stvarno ako u nama
po7u8uje osjet. (vaj papir ispred mene je stvaran jer po7u8uje u meni osjet vida i
dodira. ' sve <to je u skladu s osjetomF dakle s materijalnim uvjetima iskustvaF jest
stvarnoF tj. stvarno postoji.
Za kategoriju nu:nosti s9ema je postojanje u svakome vremenu. 5to to zna"i&
(dgovor nalazimo u tre6em na"elu modaliteta koje glasi ovakoQ sve ono "ija je sveza sa
stvarno<6u odre8ena u skladu s op6im uvjetima iskustva nu:no egzistira. akle ono <to
se ne dade odstraniti iz %jeline stvarnostiF a da se pritom ne dokine ta %jelinaF nu:no<6u
mora postojati u svakome vemenu. $a to <to postoji u svakome vremenu mo6 su8enja
mo:e primijeniti kategoriju nu:nosti.
$a"ela modaliteta predo"uju za9tjeve koji uop6e omogu6uju empirijsko
mi<ljenje. Za9tjev je za mogu6e da 7udu ispunjeni formalni uvjeti iskustvaF dakle
prostorF vrijeme i kategorijeF za stvarno da 7udu ispunjeni materijalni uvjetiF dakle
osjetF za nu:no da postoji sveza sa stvarno<6u u skladu s op6im uvjetima iskustva. To
su dakle postulati empirijskoga mi<ljenja uop6e.
Po,ijanje ideali(ma
$ajzanimljiviji dio u zavr<nome dijelu trans%endentalni9 na"ela jest jedan kratak
odlomakF posve6en po7ijanju idealizmaF a taj je odlomak #ant dodao drugom izdanju
#ritike "istog uma.
(snovna tvrdnja glasi da vremenski sudovi o na<im vlastitim stanjima
pretpostavljaju o7jekte koji postoje na na"in koji se razlikuje od sami9 na<i9
predod:7i. #ant iz toga zaklju"uje da svijest o se7i tako8er uklju"uje svijest o
o7jektima izvan se7e B1 2=CL2=>0.
U tuma"enju toga kratkog teksta neke su stvari sporneF primjeri%e dokazuje li #ant da
je na<a spoznaja o postojanju izspolja<nji9 stvari ontolo<ki razli"ita od na<i9 vlastiti9
predod:7i. $a to se izgleda tre7a odgovoriti potvrdnoF naime da mi zaista spoznajemo
postojanje o7jekata koji se ontolo<ki razlikuju ne samo od nas sami9F nego i od na<i9
vlastiti9 misli. 'ko to #ant ne 7i tvrdioF njegov 7i trans%endentalni idealizam gu7io
svoje temeljno upori<te. $o to je jedan od mnogi9 #antovi9 poku<aja da rije<i taj
pro7lemF usp. primjeri%e ,efleRionen >322L>32K B'' `)... >0>L>230. akakoF %jelovito
se tuma"enje !o7ijanja idealizma mora vezati uz pro7lematiku !aralogizma. U <irem
kontekstu #antova su razmi<ljanja oko po7ijanja idealizma srodna 4o%keovim dilemama
oko oso7nog identiteta.
#ant polazi od pretpostavke na kojoj po"ivaju dokazi i po7ijanja u
!aralogizmima da je sve znanje o nama samima iskustvenoF ali s jednom jedinom
iznimkomQ postojanje jastva Bdas .%90 nije empirijska svijestF nego je svijest mojega
postojanja puka intelektualna predstava Bodnosno pojam0 ili trans%endentalna
aper%ep%ija. $ije dakle opa:ajZ $o iz toga se ne izvode nikakve druge spoznajeF nego je
to uvjet valjanosti svake empirijske spoznaje. $a drugoj straniF a to je ujedno osnova za
po7ijanje idealizmaF spoznaja o mojemu individualnom postojanju nije mogu6e 7ez
postojanja stvari izvan mene. To je upravo izra:eno u !ou"ku na kojemu se temelji
dokaz u !o7ijanju idealizma B1 2=C0Q
Xaas 7loHeF a7er empiris%9 7estimmteF
1e@uHtsein meines eigenen aseins
7e@eist das asein der ?egenstAnde
X!ukaF ali empirijski odre8enaF svijest
mojega vlastitog postojanja dokazuje
postojanje predmeta u prostoru izvan
3=
im ,aum auHer mirY mene.Y
akle moje vanjsko iskustvo uvjet je svakoga iskustvaZ Zna"i li to da je iskustvo
predmeta koji postoje izvan mene tako8er uvjet unutra<njeg iskustva& aZ
(d velike je va:nosti promjena u tretiranju idealizma u prvom B2=K20 i u drugom
B2=K=0 izdanju #ritike "istog uma. U prvome izdanju po7ijanje idealizma nalazimo
unutar prveF u drugom izdanju promijenjene verzije !aralogizama B' 3=0L3=20. Ta se
dva po7ijanjaF dakle po7ijanje idealizma u prvom i po7ijanje idealizma u drugom
izdanjuF u tolikoj mjeri me8uso7no razlikuju da u nekomu smislu i proturje"e jedan
drugomu.
!o7ijanje u prvom izdanju B' 3=0L3=20Q
3polja<nji su o7jekti samo vrsta moji9 predod:7i.
$eposredno sam svjestan spolja<nji9 o7jekata.
akleF spolja<nji se o7jekti spoznaju da sa sigurno<6u postoje.
!o7ijanje u drugom izdanju B1 2=CL2=>0Q
3vaka spoznaja pretpostavlja ne<to postojano u opa:aju.
$o to postojano ne mo:e 7iti opa:aj u meni.
akleF spoznaja postojanoga u opa:aju mogu6a je samo na temelju
ne"ega izvan mene.
!o7ijanje ' pretpostavlja da su spolja<nji o7jekti puke predod:7eF a sigurnost u nji9ovo
neovisno postojanje ovisi o unutra<njoj spoznaji. Tomu nasuprotF po7ijanje 1 tvrdi da
spolja<nji o7jekti ne mogu 7iti ni<ta u nama odnosno da i na<e unutra<nje iskustvo
po"iva na spoznaji spolja<nji9 o7jekata. /o:emo re6i kako po7ijanje ' mo:e 7iti ujedno
potvrda onoga <to #ant u drugom izdanju zove Udogmatski idealizamU 1erkeleDeva tipaF
<to potvr8uje mi<ljenje da prvo izdanje ja"e isti"e #antovu tezu fenomenalizma
BUspoznajemo samo pojaveU0. 1ez o7zira na neke sla7osti u dokazuF po7ijanje 1 ipak
7olje uspijeva provesti ravnote:u izme8u trans%endentalnoga idealizma i teorije
iskustvaF <to #antova filozofija ujedno :eli 7iti.
Uza sve te<ko6e i razlike na neki na"in i jedno i drugo po7ijanje sukladno je
osnovama #antove epistemologije. $aime po7ijanje ' isti"e neposrednostF a #antova
spoznajna teorija upravo nagla<ava da se stvari spoznaju neposredno iako se znaju
samo kao pojave. U po7ijanju ' polazi se od toga da vanjske o7jekte moram poimati
neposredno zato <to i9 spoznajem kao moje vlastite predod:7e. -ijeli se dokaz
is%rpljuje tezom neposrednostiF <to dakako ostavlja otvorenu mogu6nost druga"iji9
idealisti"ki9 zaklju"aka. $o u po7ijanju 1 tako8er se tvrdi da vanjske o7jekte
spoznajemo neposredno. Za<to& Zato <to su spolja<nji o7jektiF iako u kona"ni%i nisu
samo moje predod:7eF neposredno pretpostavljeni svije<6u mojega vlastitog stanja.
(vo kratko !o7ijanje idealizmaF kao i neki drugi pro7lemi #antove filozofijeF 7ili
su povod za u"enje o takozvanoj dvostrukoj afek%ijiQ
.. #auzalna veza izme8u spolja<nji9 o7jekata i pojavnoga jastva.
!retpostavlja se da spolja<nji o7jekti afi%iraju empirijsko jastvo.
... #auzalna veza izme8u stvari o se7i i trans%endentalnoga jastva.
!retpostavlja se da stvari o se7i afi%iraju trans%endentalno jastvo.
Tu te<ko6u oko dvostruke afek%ije potvr8uju #antovi postumni spisi.
<akljuak o naelima
3va spomenuta na"ela nalaze se a priori u na<emu razumu. To zna"i da nastaju prije
svakog iskustva spajanjem kategorija sa s9emama vremena. Ta su na"ela apriorni
sinteti"ni sudovi. !omo6u nji9 pojave se povezuju u jednu %jelinu koju zovemo priroda.
3K
,azum dakle unosi u prirodu svoje zakone. (n je zakonodava% prirode. $e ravna se
razum prema prirodiF nego se priroda ravna prema razumu. #ant to stajali<te
uspore8uje s #opernikovim o7ratom. #ao <to je #opernik vo8en zami<lju da se Zemlja
okre6e oko 3un%aF a ne 3un%e oko ZemljeF tako je i #ant po<ao od pretpostavke da se
predmeti spoznaje ravnaju prema spoznajiF a ne spoznaja prema predmetu. #ant
po"inje #ritik der reinen )ernunft tom mi<ljuQ Wosada se pri9va6alo da se sva na<a
spoznaja ravna prema predmetima. 'li svi poku<aji da se pomo6u pojmova ne<to utvrdi
a priori "ime 7i se pro<irila na<a spoznajaF propali su pod takvom pretpostavkom. $eka
se zato jednom poku<a ne 7ismo li u zada6ama metafizike 7olje uznapredovali ako
pri9vatimo da se predmeti moraju ravnati prema na<oj spoznajiW B1 `).0.
3amo za prirodu dakle za svijet pojavaF razum je zakonodava%. ( stvarima po
se7i ne mo:emo ni<ta re6i. !ojave su upravo stvari o se7iF ali onako kako i9 mi
predo"ujemo u skladu s na<om mo6i spoznavanja. !ojave su predod:7e i moraju
udovoljavati zakonima spoznajne mo6i. !rema tomuF priroda je sveza na<i9 predo:7i.
.zlaganje o na"elima mo:emo ovako sa:etiQ
2. kvantitetaQ aksiomi opa:anjaO svi su opa:ajovi prostorno prote:ne veli"ine
2. kvalitetaQ anti%ipa%ije zamje6ivanjeQ svi osjeti su intenzivneF stupnjevito raspore8ene
veli"ine
3. rela%ijaQ analogije iskustva
a0 odr:avanje materijeQ u mijeni promjena ustraje supstan%ija
70 zakon kauzalnostiQ sve se promjene doga8aju u skladu sa zakonom spajanja
uzroka i u"inka
%0 zakon uzajamnoga djelovanjaQ dok su supstan%ije istovremeneF nalaze se u
odnosu uzajamnoga djelovanja
;. modalitetQ postulati empirijskoga mi<ljenja
a0 mogu6e je <to u se7i ima forme prostoraF vremena i kategorija
70 postoje6e je ono <to po7u8uje osjete
%0 nu:no je <to se ne mo:e izostaviti iz sveze pojava
!rona<li smoF dakleF na"ela kojima se slu:i na<a apriorna spoznajna mo6 kada
poku<ava posti6i sinteti"nu spoznaju. 3ada na kon%u trans%endentalne analitike znamo
kako su mogu6i apriorni sinteti"ni sudovi. 3a:mimo jo< jednom temeljni pro7lemZ
4ei7niz smatra sa du svi na<i pojmovi uro8eni. 3poznaja zna"i rastvaranje
sadr:aja ve6 prisutnoga u pojmu. 3vi su na<i sudovi analiti"ni i kao takvi apriorni. $ema
djelovanja izvanaF dakle nema ni spoznajnoga iskustva. 1udu6i da na<i sudovi samo
iskazuju <to se ve6 nalazi u svim zajedni"kim i op6im pojmovimaF moraju takvi sudovi
7iti op6e i nu:no valjani.
Hume nas u"i da svi pojmovi potje"u od iskustva. $ema uro8eni9 pojmova.
3amo u matemati%i ima sudova koji su op6e i nu:no valjaniF koji se tvore 7ez udjela
iskustvaF koji su dakle apriorni. 'li ti su sudovi analiti"ni jer ne pro<iruju na<u spoznajuF
samo je "ine razgovjetnijom. .skustveni sudovi pro<iruju na<e znanje i zato su sinteti"niF
ali svi su oni samo aposteriorniF tj. nastaju tek pomo6u iskustva. $ema apriorni9
sinteti"ni9 sudovaF pa isto tako nema op6evaljani9 i nu:ni9 empirijski9 stavova.
#antovo rje<enje glasi ovakoQ moramo razlikovati dva "im7enika spoznajeQ
sadr:aj i formu. 3adr:aj je dan izvana u iskustvuF na temelju osjeta. $jegova je danost
aposteriorna. 3poznajne forme potje"u od nas te su apriorne. Tek na temelju toga <to
dani sadr:aj o7likujemo uz pomo6 apriorni9 spoznajni9 sredstavaF nastaje istinska
spoznaja. !ritom sudjeluju dvije spoznajne mo6iQ "ulnost i razum Bodnosno razum u
<iremu smislu0. *ulnost za9va6a dani spoznajni sadr:aj Bosjete0 u formi prostora i
vremena. $a temelju toga nastaju puki opa:ajovi. !otom na< razum spaja te opa:ajove
3M
pomo6u kategorija u pojmove. !ritom se ravna prema apriornim u njemu samome
sadr:anim na"elima. Ta je na"ela razum proizveo povezivanjem kategorija sa
s9emama vremena. .sklju"iva je uloga svi9 ti9 spoznajni9 formi omogu6avanje
iskustva. .ako su posve neovisni o iskustvuF jedina je svr9a spoznajni9 formi da ostvare
iskustvenu spoznaju. Zato su trans%endentalni.
3poznaja nastaje samo tako <to se "ulnost i razum nadopunjuju. akle
povezivanjem opa:aja i pojma. 1udu6i da je prostorno i vremensko opa:anje apriornoF
mo:emo povezivati apriorne odnose prostora i vremena s kategorijama. Time nastaju
apriorni sinteti"ni sudoviF dakle pro<ir7eni sudovi koji su op6e i nu:no valjani. To su
stavovi matematike i "istoga prirodoslovlja. Time <to prema tim motri<tima o7likujemo
sadr:aj iskustvaF nastaje priroda ure8ena u skladu s op6e i nu:no valjanim zakonima.
!ritom priroda ne zna"i ni<ta drugo osim sveze pojava. $aimeF sva se na<a spoznaja
odnosi na pojaveF ne na stvari o se7i.
Te se misli dadu sa:eto prikazati sljede6om ta7li%omQ
3'3T')$. .J+4(). 3!(Z$'J+
3',b'J
Bdan je u vidu
osjetaF dakle a
posteriori0
'!,.(,$+ E(,/+
B dane su a prioriF prije svakog iskustva0
E(,/+ *U4$(3T.
Bna"ini za9va6anja0
E(,/+ ,'ZU/'
Bna"ini povezivanja0
!,(3T(,
Bforma izvanjskog osjeta
),.J+/+
Bforma unutra<njeg
osjeta0
#'T+?(,.J+
Bapriorni pojmovi0
3H+/+ $'*+4'
Bapriorni sudovi0
' ko dakle spoznaja nastaje samo sudjelovanjem "ulnosti i razumaF odnosno
opa:anja i mi<eljenjaF onda iz toga proizlazi da se "istim neopa:ajnim mi<ljenjem ne
posti:e spoznaja. !uke misaone tvorevine ili noumena nikada ne mogu 7iti predmetom
;0
spoznavanja. /i spoznajemo samo pojave ili p9aenomenaF dakle osjetilne stvariF koje
su dane u prostoru i vremenu. /etafizika kao znanost o nadosjetilnome nije mogu6a.
.pak postoji neodoljiv nagon da se prekora"e grani%e mogu6eg iskustva i prodre
u %arstvo nadosjetilnoga. $aimeF ondje se o"ekuje odgovor na pitanja o ljudskoj du<iF
svijetu kao %jelini i 1ogu. Te nam se tri ideje name6u kako samom naravlju na<ega
spoznajnog ustroja tako i tradi%ijom metafizike. #ant o tome raspravlja u
trans%endentalnoj dijalekti%i.
T#ANS$!ND!NTA1NA DI"A1!KTIKA
Um kao i(&or meta*i(iko4a na4ona
#ant je u trans%endentalnoj analiti%i pokazao kojim sredstvima i kako razum ostvaruje
iskustvo. -jelokupni svijet pojavaF tj. sav iskustveni svijetF njegovo je djelo. (n je dakle
zakonodava% prirode. okle se:e njegova vladavinaF dotle dopire i znanost. $o razum
uspje<no posti:e spoznaju samo uz sudjelovanje "ulnosti. ,azum 7ez "ulnosti ne
oz7iljuje spoznaju odnosno pojam je 7ez opa:aja prazan. Zakonodava% prirode
ograni"en je na svijet pojava.
.pak u nama postoji nesavladiva potre7a da se dignemo iznad grani%a prostornoL
vremenskoga svijeta. Uvijek iznova moramoF i protiv opomene na<ega kriti"kog
razumaF sa svojim mislima te:iti prema svijetu nadosjetilnoga. #ako se mo:e o7jasniti
ta uzaludna ali nezatomljiva :udnja& #ant tra:i odgovor na to u trans%endentalnoj
dijalekti%i. $o njegov nas odgovor vodi jo< du7lje u na<u spoznajnu mo6 gdje otkrivamo
korijen metafizi"koga nagonaQ otkriva ga u na<em umu. .z toga korijena nastalo je
veliko sta7lo tradi%ionalne metafizike. #ant smatra kako to sta7lo tre7a sru<iti.
/e8utimF sam 6e korijen ostatiF s rezulatatom da znanje valja ograni"iti. 'li #ant
ograni"uje znanje da 7i oslo7odio prostor za vjerovanje.
1o4ika u'otre,a uma
)e6 smo spomenuli da je razum trojake naraviQ razum u u:em smisluF snaga su8enja i
um. ,azum u u:em smislu 7io je definiran kao mo6 su8enja. (n uspostvalja kategorije i
uz pomo6 s9ema vremena trans%endentalna na"elaF te tako uz nji9ovu pomo6
ostvaruje iskustvo. .na"e je snaga su8enja spoznajna mo6 koja danosti svodi na pravila
koja je postavio razum. (na nam ka:e koju kategoriju tre7a primijeniti na opa:ajni
sadr:aj ili na koja na"ela tre7a svesti dane pojave.
Um se u logi"kome pogledu mo:e definirati kao mo6 zaklju"ivanja B)ermGgen zu
s%9lieHen0. )e6 smo za razum utvrdili da ima dvojaku upora7uQ "isto logi"ku i
trans%endentalnu. U "isto logi"koj upora7i razuma rije" je o povezivanju dani9 pojmova
u skladu s na"elom proturje"nosti. 3u7jekt se ne mo:e u sudu spajati s predikatom koji
mu protusloviF primjeri%e su7jekt UkuglaU ne mo:e se vezati s predikatom UtrostranU.
(dgovaraju li pojmovima zaista iskustveni predmetiF to je pitanje neva:no za "isto
logi"ku upotre7u razuma. Ta upotre7a vodi samo analiti"nim sudovimaF dakle onima
koji ne pro<iruju na<u spoznajuF nego ve6 postoje6e znanje poja<njuju.
4ogi"koj upora7i razuma sli"no je zaklju"ivanje uma kao logi"ka opera%ija.
Zaklju"ivati zna"i izvoditi sud iz nekoga drugoga suda ili iz vi<e nji9. ,azum spaja
pojmove u sudove. Um povezuje sudove u zaklju"ke.
'ko se zaklju"ak izvodi iz jednoga sudaF rije" je o neposrednom zaklju"kuF npr. iz
suda W3ve kugle su okrugleW neposredno slijedi sud W$eka neokrugla tijela nisu kugleW.
;2
.zvodi li se iz dvaju ili vi<e sudovaF nazivlje se posredan zaklju"ak. To posredno
zaklju"ivanje navlastita je zada6a uma i ponaj7olje izra:ava njegovu 7it.
$ajjednostavniji se posredni zaklju"ak sastoji od triju sudovaQ
maior ili gornjakQ W3ve ri7e su kralje:nja%iW
minor ili doljnjakQ W(sli6 je ri7aW
%on%lusio ili zaklju"akQ W(sli6 je kralje:njakW
3naga su8enja s9va6a da premise sadr:e srednji pojam odnosno da prvi i drugi
sud imaju zajedni"ki pojam Uri7aUF dakle da mogu 7iti svedeni jedan na drugi. Um potom
utvr8uje na temelju supsum%ije u kakvom se odnosu nalazeF tj. u kakvoj rela%iji stojeF
pojmovi Uosli6U i Ukralje:njakU.
.z ta7li%e formi sudova znamo da su tri takve rela%ije mogu6eQ kategori"naF
9ipoteti"na i disjunktivna rela%ija odnosno 7ezuvjetanF uvjetan i isklju"iv odnos. U
skladu s tim postoje tri vrste umski9 zaklju"aka.
U kategori"nom su zaklju"ku premise kategori"ni B7ezuvjetni0 sudovi. Zato zaklju"ak
vrijedi 7ez ikakva uvjetaQ
2. W3ve ri7e su kralje:nja%iW
2. W(sli6 je ri7aW
3. W(sli6 je kralje:njakW
U 9ipoteti"nom zaklju"ku 7arem gornja premisa mora 7iti 9ipoteti"ni Buvjetovan0 sud.
(nda i zaklju"ak vrijedi samo uvjetnoQ
2. W'ko ru:a ne do7ije voduF mora uvenutiW
2. W,u:a ne do7iva voduW
3. W,u:a mora uvenutiW
U disjunktivnom je zaklju"ku 7arem gornja premisa disjunktivan Bisklju"iv0 sud.
Zaklju"ak mora vrijediti isklju"noQ
2. W,u:e su ili %rvene ili 7ijele ili :uteW
2. W(va je ru:a %rvenaW
3. W(va ru:a nije ni 7ijela ni :utaW
5to to zna"i za nas da um povezuje u zaklju"ke sudove koje do7iva od razuma&
("ito je kako se time posti:e sve ve6e jedinstvo u na<im spoznajama. #ao <to razum
spaja mnogolikost opa:anja Bdas /annigfaltige der 'ns%9auung0 u pojmoveF tako um
9o6e u mnogolikost pojmova unijeti svekoliku povezanost.
U logi"koj upotre7i uma rije" je o formi spoznajeF ne o njezinoj o7jektivnoj
valjanostiF dakle ne o tome odgovaraju li spoznajama stvarni predmeti. Tu se djelatnost
uma is%rpljuje u tvor7i pojedini9 zaklju"aka. ruk"ije je s empirijskom upotre7om umaF
dakle onom koja se odnosi na predmete iskustva. 3vi sudovi iskustvaF a to su oni koje
razum predaje umuF jesu uvjetni. $e stje"u se na"elom proturje"nostiF nego primjenom
zakona kauzalnostiQ svaka pojava ima uzrok kao uvjetF a uzrok je neka druga pojava
koja ima neki drugi uzrok kao uvjet itd. ,azum B)erstand0 otkriva uzro"nu svezu me8u
pojavama i njegova se uloga svodi na uspostavljanje te svezeF pa i ako 7i se ta sveza
7ezgrani"no nastavljala. /e8utimF um B)ernunft0 6e po svojoj naravi i ovdje unositi
jedinstvo u mnogoli"je uvjeta B/annigfaltigkeit der 1edingungen0. To zna"i da 6e ovdje
te:iti 7ezuvjetnom koje omogu6uje da se 7eskona"an red uvjeta o7u9vati kao
jedinstvo. Taj umski pojam 7ezuvjetnoga B)ernunft7egriff des Un7edingten0 jest ideja.
!otje"e od "isteF apriorne djelatnosti umaF kao <to kategorija nastaje istovjetnom
djelatno<6u razuma. 5tovi<eF kao <to djelatno<6u razuma nastaje dvanaest mogu6i9
kategorijalni9 spojevaF pri "emu je in %on%reto nu:no "etverostruko spajanjeF u skladu
sa "etirima kategorijalnim razredimaF tako 6e se i djelatno<6u uma razumske spoznaje
povezivati na trostruk na"inF u skladu s trostruko<6u logi"ke upora7e uma. akleF na
;2
osnovi triju razli"ni9 formi zaklju"ivanja nastat 6e tri razli"ita umska pojma odnosno tri
ideje.
#ao <to je poznatoF uz pomo6 kategori"noga suda stje"e se "isti razumski
pojam ili kategorija ne"ega <to je nosivi temelj odnosno podmet predstavama
odnosno svakoj pojedina"noj predod:7iF a to je kategorija supstan%ije. 3li"no je u
zaklju"ivanjuQ um uz pomo6 kategori"noga zaklju"ka dolazi do ideje ne"ega <to
je u osnovi svi9 na<i9 mogu6i9 predod:7iF dakle ideje 7ezuvjetnog jedinstva
misle6ega su7jekta odnosno ideje du<e.
.z 9ipoteti"noga suda razumskom djelatno<6u izvodimo kategoriju
kauzaliteta i ujedno predod:7u 7eskona"noga reda uvjetovani9 pojava. !omo6u
9ipoteti"noga zaklju"ivanja na< um stje"e ideju 7ezuvjetnog jedinstva svi9
pojava odnosno ideju svijeta.
isjunktivan sud nam daje poti%aj u otkrivanju kategorije uzajamnoga
djelovanja te nam tako posreduje predod:7u posvema<njega zajedni<tva svi9
supstan%ija. $a temelju razumske djelatnosti u disjunktivnom zaklju"ivanju
nastaje ideja 7ezuvjetnog jedinstva svi9 predmeta mi<ljenja uop6e odnosno ideja
1oga.
.deje du<eF svijeta i 1oga 7lisko su i du7okose:no vezane za 7it na<eg uma. Zato i
proizlaze ve6 iz same djelatnosti umaF dakle nastaju ve6 i samom njegovom apriornom
upora7om. Um te ideje posreduje razumu koji poku<ava uz pomo6 ti9 ideja mnogoli"je
svoji9 pojmova povezati u neko vi<e jedinstvo.
P%i;olo8ka ideja
Um odre8uje "iste umske pojmove du<e u skladu s "etirima razredima kategorija. $a
temelju toga nastaju "etiri psi9olo<ka na"ela koji "ine sadr:aj ra%ionalne psi9ologije
odnosno metafizi"koga u"enja o du<iQ
!rvo na"elo.
1udu6i da smo u razli"nim dijelovima vremena uvijek svjesni 7roj"anog
identiteta na<ega misle6eg su7jekta Bza9lenmAHige .dentitAt unseres denkenden
.%9s0F dakle na<e du<eF prema tomu zaklju"ujemo kako je du<a jedinstvo s
o7zirom na kvantitetu. Taj nas zaklju"ak vodi do na"elaQ du<a nije mno<tvoF nego
je jedinstvo. .li isto re"eno malo druk"ijeQ du<a je oso7a Bdie 3eele ist !erson0.
rugo na"elo
1udu6i da se djelovanje du<e ne smatra i ne mo:e smatrati pukim sudjelovanjem
vi<e djelatni9 dijelova u "ovjekuF iz toga se zaklju"uje da du<a nije sastavljena
odnosno da je s o7zirom na kvalitetu jednostavna Beinfa%90. #ako se jednostavna
stvar nikada ne mo:e raopa:ajiti L jer razaranje uvijek zna"i rastavljanje na
dijeloveF pa se tako odnosi samo na sastavljene stvari L iz toga slijedi na"eloQ
du<a je neraopa:ajivaF neprolazna Bdie 3eele ist unzerstGr7arF unvergAngli%90.
Tre6e na"elo.
1udu6i da svaku predod:7uF unato" svim promjenamaF uvijek prati svijest
izra:ena rije"ju UmislimUF dakle ideja du<eF zaklju"ujemo da je du<a po svojoj
rela%iji supstan%ija. Time dolazimo do sljede6ega na"elaQ du<a je supstan%ijaF i to
misle6a supstan%ija. #ao <to je poznato iz trans%endentalni9 na"ela supstan%ija
niti nastaje niti nestajeF pa je du<a zato vje"na.
;3
*etvrto na"elo.
'ko se pitamo <to je du<a prema modalitetuF onda tra:imo odgovor na pitanje u
kakvu je odnosu du<a spram drugi9 na<i9 spoznaja. ok se sve druge predod:7e
odnose na stvari izvan nasF du<a se uvijek odnosi na odre8eno jedinstvo u
prostoruF a to jedinstvo u se7i o7u9va6a sve druge stvari kao svoje predod:7e.
$a osnovi toga izvodimo zaklju"ak o 7itnoj razli%i izme8u materijalni9 stvari i
na<e du<e. .z toga proizlazi ovo na"eloQ du<a je nematerijalnaF tj. du9ovna.
akle du<a jeQ
2. prema kvantitetiQ jedinstvo odnosno oso7a
2. prema kvalitetiQ jednostavna
3. prema rela%ijiQ supstan%ija
;. prema modalitetuQ nematerijalna
/etafizika dolazi do ti9 na"ela uz pomo6 spomenuti9 umski9 zaklju"aka. *ini se
kao da su ta na"ela neiz7je:ivi zaklju"%i na<eg uma. $o #ant pomno analizira nji9ovu
valjanost i dolazi do rezultata da je rije" o pogre<nim zaklju"%ima ili paralogizmima.
#ada 7ismo na ideju du<e mogli primijeniti kategorije na<ega razumaF 7ili 7i
umski zaklju"%i glede du<e ispravni. $aimeF do7ro znamo kako su sve kategorije samo
radi iskustvaF da se dakle mogu primjenjivati samo na mogu6e predmete na<eg
iskustvaF tj. na opa:ajove. /e8utimF ideja du<e nije predmetO ona je samo "isti umski
pojamF predstava 7ezuvjetnog jedinstva misle6ega su7jekta. Takvo 7ezuvjetno
jedinstvo ne mo:e 7iti dano iskustvom jer u iskustvu je sve samo uvjetno. 'ko
kategorije razuma primijenimo na puku ideju du<eF po7rkat 6emo time jednu "isto
misaonu stvar Bdakle ideju du<e0 sa opa:anjem. #ada 7i du<a mogla 7iti predmet
prostornoga i vremenskoga opa:ajaF 7ile 7i navedene tvrdnje o du<i ispravne i
nepo7itne. 1udu6i da je ideja du<e samo misaona stvar koju stvara sam umF jasno je
kako razum ne mo:e ni<ta o njoj spoznati. 3ve spomenute tvrdnje o du<i pogre<ni su
zaklju"%i ili paralogizmi. $o ti su zaklju"%i du7oko vezani za na< um i mogu se iz7je6i
samo kritikom uma. ,ezultat je te kritike da ra%ionalna psi9ologija kao znanost nije
mogu6a. Jo< ne<to je rezultat te kritikeQ ako se ne mo:e dokazati valjanost spomenuti9
tvrdnji o du<iF ne mo:e se ni po7iti. ( pukim misaonim stvarima ne zna se ni<ta
pozitivnoF ali i ni<ta negativno. a li je na<a du<a jedinstvoF jednostavnaF supstan%ija i
nematerijalnaF nije stvar znanjaF nego je to stvar vjerovanja.
Ko(molo8ka ideja
(dnosi su puno slo:eniji u slu"aju kozmolo<ke ideje odnosno ideje svijeta. #ao <to je
poznatoF ona nastaje nagonom uma da si 7eskona"an red pojavaF koje su uvijek samo
uvjetneF a koje razum nudi umuF predo"i kao 7ezuvjetno jedinstvo. .deja svijeta je
naime predstava 7ezuvjetnog jedinstva svi9 pojava.
Um dovodi ideju svijeta u svezu s djelatno<6u razuma te poku<ava je uz pomo6
kategorija i na"ela odrediti s o7zirom na kvantitetuF kvalitetuF rela%iju i modalitet.
2. (dre8uje kvantitetu odnosno veli"inu toga reda pojavaF koji um predo"uje
kao jedinstvoF ovim pitanjemQ je li to jedinstvo pojavaF je li svijet u prostoru i
vremenu ograni"en ili je neograni"en&
2. (dre8uje kvalitetu odnosno unutra<nji ustroj pitanjemQ je li svijet iznutra
jednostavanF tj. sastoji li se od jednostavni9 dijelova ili se ne sastoji&
3. 'ko 9o6e odrediti jedinstvo reda pojava s o7zirom na rela%ijuF mora pitatiQ
jesu li u tome redu sve pojave uvjetovane uzro%ima ili ima i takvi9 koje
nemaju uzroka i 7ezuvjetne su& ruk"ije re"enoQ .ma li pored doga8aja koji su
odre8eni prirodnom nu:no<6u i slo7odnoga djelovanja&
;;
;. 3 o7zirom na modalitet um odre8uje ideju svijeta pitanjemQ pripada li
tomu redu pojavaF koje su sve uvjetovaneF dakle slu"ajneF jedno jednostavno
nu:no 7i6e Bein s%9le%9t9in not@endiges Iesen0&
#ada na< um poku<ava dati odgovor na ta pitanjaF dolazi do sljede6ega rje<enjaQ
za razliku od psi9olo<ke idejeF koja vodi jasnim tvrdnjamaF ali koje po"ivaju na
pogre<nim zaklju"%imaF kozmolo<ka ideja dovodi na< um u posvema<nji spor. $a gore
spomenuta pitanja mo:e se odgovoriti i potvrdno i nije"no. (7a rje<enja mogu se
podjednako dokazati. #ant taj spor nazivlje antinomija "istog uma B'ntinomie der
reinen )ernunft0. !otvrdni stavovi su tezeF nije"ni antiteze. Ta7li%a kozmolo<ki9 idejaQ
2. kvantitetaQ je li svijet ograni"en u prostoru i vremenu&
2. kvalitetaQ sastoji li se svijet od jednostavni9 dijelova&
3. rela%ijaQ ima li u svijetu osim prirodne nu:nosti i slo7ode&
;. modalitetQ postoji li u svijetu kao njegov dio ili kao njegov uzrok
jednostavno nu:no 7i6e&
3pori se dakle oko sljede6i9 metafizi"ki9 tvrdnjiQ
2. #)'$T.T+T'
Teza 'ntiteza
3vijet ima po"etak u vremenu i
ograni"en je u prostoru .
3vijet nema po"etka u vremenu i
nema grani%a u prostoruF nego je s
o7zirom na prostor i vrijeme
7eskona"an .
okaz okaz
1udu6i da je svijet s o7zirom na svoj
pojam 7eskona"an niz stanja L
7eskona"an u smislu da se taj niz
ne mo:e dovr<iti L svijet ne postoji
od vje"nosti jer 7i ina"e u svakome
danom trenutku protekao
7eskona"an niz stanjaF pa zapravo
ne 7i 7io dovr<enF <to protuslovi
njegovu pojmu dovr<ivoga niza. .sto
tako svijet nije 7eskona"an u
prostoru jer 7i proteklo 7eskona"no
vrijeme da 7i se moglo s9vatiti kao
jedinstvo 7eskona"no puno stvari. '
to je nemogu6e.
#ada 7i svijet imao po"etak u
vremenuF moralo 7i mu pret9oditi
vrijeme u kojemu nije 7ilo svijeta.
To 7i 7ilo prazno vrijeme. $o u
praznome vremenu nije mogu6
nastanak ne"egaF pa tako ni svijeta.
#ada svijet ne 7i 7io ograni"en s
o7zirom na prostorF morao 7i izvan
svijeta 7iti prazan prostor. 3vijet 7i
spram toga prostora 7io u odnosu
ome8enja. Takav odnos svijeta
prema prostoru koji je prazan i u
kojemu nema predmeta ne 7i 7io
odnos svijeta ni prema jednome
predmetuF 7io 7i dakle odnos prema
ni"emu. $o i takav odnos nije ni<ta.
3vijet dakle mora 7iti 7eskona"an s
o7zirom na prostor i vrijeme.
2. #)'4.T+T'
Teza 'ntiteza
3vaka sastavljena stvar u svijetu
sastoji se od jednostavni9 dijelova .
$ijedna sastavljena stvar u svijetu
ne sastoji se od jednostavni9
dijelova .
okaz okaz
#ada se sastavljene supstan%ije ne
7i sastojale od jednostavni9F nego
#ada 7i se sastavljene stvari
sastojale od jednostavni9F morali 7i
;C
uvijek od sastavljeni9 dijelovaF i
kada 7i se u mislima ukinula svaka
sastavljenostF tada ne 7i uop6e
ni<ta ostaloF nikakva supstan%ijaF pa
tako ni svijet.
jednostavni dijelovi zauzimati
prostor jer i sastavljeno zauzima
prostor. 1udu6i da je sve prostorno
sastavljenoF moralo 7i i jednostavno
7iti sastavljenoF <to proturje"i
njegovu pojmu.
3. ,+4'-.J'
Teza 'ntiteza
(sim doga8aja koji su nu:ni na
temelju zakona prirodne kauzalnosti
u svijetu ima i slo7odnoga
djelovanja .
$ema slo7ode u svijetuF nego sve
se doga8a isklju"ivo prema
zakonima prirode .
okaz okaz
#ada 7i postojala samo prirodna
kauzalnostF morao 7i na jedan uzrok
slijediti uvijek drugiF i tako u
7eskona"no. ,ed doga8aja u svijetu
ne 7i nikada mogao imati po"etakF
<to je po7ijeno prvom tezom.
#ada 7i u svijetu 7ilo doga8aja
kojima ne pret9odi uzrokF za na< 7i
um 7ila dokinuta uzro"na
povezanost svi9 doga8aja koji
pret9ode prirodnom nu:no<6uF tj. ti
doga8aji ne 7i mogli 7iti predmetom
na<eg iskustvaF koje je uistinu
jedinstvo pojava u skladu sa
zakonom kauzalnosti.
;. /('4.T+T
Teza 'ntiteza
U svijetu postoji kao njegov dio ili
kao njegov uzrok jednostavno
nu:no 7i6e .
U svijetu ne postoji jednostavno
nu:no 7i6e ni kao njegov dio ni kao
njegov uzrok .
okaz okaz
1udu6i da je u svijetu sve
uvjetovano uzro%imaF a kako sve <to
je uvjetovano pretpostavlja samim
svojim pojmom potpun niz uvjeta
sve do onoga <to je jednostavno
7ezuvjetnoF moralo 7i u svijetu
postojati jednostavno 7ezuvjetno
odnosno apsolutno nu:no 7i6e.
1udu6i da je u svijetu sve <to mo:e
7iti na<e iskustvo uvjetovano
uzro%imaF ne mo:e za nas postojati
nikakvo 7ezuvjetno odnosno nu:no
7i6e. ' takvo 7i6e ne mo:e postojati
ni izvan svijeta kao njegov uzrok jer
svaki uzrok mora pripadati svijetu.
!ri9va6anje prve teze ili prve antiteze zapravo zna"i 7or7u svjetonaopa:aja. Tko
se odlu"i za prvu tezu BW3vijet ima po"etak u prostoru i vremenuW0F pri9va6a stvoritelja
svijetaF a zagovara" prve antiteze BW3vijet nema po"etka u prostoru i vremenuW0
zapravo nije"e stvaranje svijeta. ruga je teza BW3vijet se sastoji od jednostavni9
dijelovaW0 vodila 4ei7niza utemeljenju monadologije a 1o<kovi6a atomistike. $o 3pinoza
je igleda polazio upravo od druge antiteze BW3vijet se ne sastoji od jednostavni9
dijelovaW0. ( pri9va6anju tre6e teze ili tre6e antiteze ovisi priznavanje ili nijekanje
slo7ode volje. *etvrta antinomija ve6 izrijekom tematizira teolo<ka pitanja 1o:je
egzisten%ije.
Je li stajali<te teze ili antiteze ispravno& !rije #anta nije se to pitanje postavljalo
tako radikalno i jasno. $ije se naime razlog spora tra:io u samoj naravi na<eg uma jer
;>
nije 7ilo dovoljno jasno6e glede toga <to je uop6e ideja svijeta. #ant ka:eQ ideja svijeta
je izraz te:nje na<eg uma da 7eskona"an niz uzro"no uvjetovani9 pojava o7jedini u
7ezuvjetno jedinstvo. 3vijet nije za nas predmet spoznaje. .na"e 7i nam morao 7iti dan
u opa:aju. /e8utimF nijedan "ovjek ne mo:e opa:anjem o7u9vatiti totalitet pojava.
3vijet je dakle "isti umski pojam kojemu u na<emu iskustvu nikada ne mo:e odgovarati
neki predmet. $ema svijeta kao izvanjske stvariF postoji samo svijet kao na<a ideja. .sto
je tako s idejom du<e koju na< um predo"uje kao 7ezuvjetno jedinstvo svi9 na<i9
unutra<nji9 stanjaF iako ona nikada ne mo:e 7iti predmet istinske spoznaje jer ne mo:e
7iti dan u opa:anju.
/etafizi"ke tvrdnje o ideji svijeta nastaju na isti na"in kao u slu"aju ideje du<eQ
razum preuzima puku umsku ideju svijeta kao svoj predmet i poku<ava je po7li:e
odrediti s o7zirom na kategorije i na"ela. o"im ne mogu na osnovi toga nastati
spoznaje. akleF ni stavovi ra%ionalne kozmologije ne vode pro<irenju na<ega znanja.
/e8utimF kako se o7ja<njava spor uma sa samim so7om& !ou"no je ako malo
poopa:ajnije pogledamo dokazni postupak. Za dokazivanje teza sve se stvari u svijetu
pretpostavljaju kao stvari o se7iF a u antitezi kao pojave. Zato i nastaju antinomije. 5to
je ispravno za pojaveF za stvari o se7i mo:e 7iti pogre<no. Takav spor nije 7io mogu6 u
slu"aju ideje du<e jer na< um du<u uvijek uzima kao stvar o se7iF ali nikada kao
prostorno prote:nu. 1udu6i da o stvarima o se7i ne znamo ni<taF zaklju"ujemo da
tvrdnje ra%ionalne psi9ologije nisu ni pogre<ne ni ispravne. $e mogu se niti po7iti niti
dokazati. !redmet su vjerovanja.
*ini se kako je s antinomijama druk"ije. 'ko svijet uop6e nije predmetF nego
samo pravilo na<eg uma B,egel unserer )ernunft0 da se niz pojava misli kao jedinstvoF
onda nije opravdano govoriti o njegovoj prostornoj i vremenskoj veli"ine kao i o
njegovom unutra<njem ustroju. 5to nije spoznajni predmetF nije ni odre8eno s o7zirom
na kvantitetu i kvalitetu. !rve su dvije teze i antiteze pogre<neZ 3vijet nije ni ograni"en
ni neograni"en. $e sastoji se od jednostavni9 dijelovaF ali se isto tako ne sastoji ni od
sastavljeni9 dijelova. .zraz UsvijetU uop6e se ne odnosi ni na <to postoje6e. 3vijet je
samo jedno pravilo koje um daje razumuF a koje glasi ovakoQ nikada ne stani kod
uvjetovane pojaveF nego niz pojava s9vati tako kao da postoji ne<to 7ezuvjetno Bals o7
es ein Un7edingtes gA7e0 kojemu uvijek te:imo.
$o kako je s ostalim antinomijama koje se odnose na slo7odu i prirodnu nu:nost
te na 7ezuvjetno Btj. nu:no0 i uvjetovano& (ne ne poga8aju veli"inu i ustroj svijeta kao
predmeta. $ji9ov je predmet me8uso7ni odnos pojava koje smo spoznali. (vdje pitanje
opravdanosti spora ima smisla. $e mo:emo pitati kako je velik svijet odnosno kakvo je
njegovo ustrojstvo. 'li mo:emo postaviti pitanje djeluje li me8u pojavama kauzalnost
prirode ili tako8er slo7oda odnosno postoji li izvan uvjetovani9 pojava i ne<to
7ezuvjetno. (dgovor 6e na ta pitanja 7iti razli"anF ovisno o tome pripisujemo li tra:eni
odnos pojavama ili stvarima o se7i. (7je su mogu6nosti dopu<tene jer nas um vodi i
jednome i drugome rje<enju. 3por se dakle dade razrije<iti na sljede6i na"inQ
'ko svijet motrimo kao pojavuF moramo pri9vatiti posvema<nju prirodnu nu:nost
i ne smijemo u tome svijetu pretpostaviti nikakvu slo7odu i nikakvo 7ezuvjetnoF
jednostavno nu:no 7i6e. To slijedi iz na"ela razuma. $o kada svijet promatramo kao
stvar o se7i mo:emo pored prirodne kauzalnosti pri9vatiti kako slo7odu tako i
7ezuvjetnoF jednostavno nu:no 7i6e. /o:emo pretpostaviti nji9ovo postojanjeF ali ga ne
mo:emo spoznatiF pa tako ni dokazati. 3lo7oda i jednostavno nu:no 7i6e isto su tako
predmeti vjerovanja kao i tvrdnje ra%ionalne psi9ologije.
#ant je i u kriti%i ra%ionalne kozmologije o7avio dvostruki posaoQ osporio je kako
tvrdnje dogmatika tako i tvrdnje skeptika. . ovdje je otvorio prostor za vjerovanje time
<to je za9tjeve znanja sveo na njegove grani%e. $jegov je zaklju"ak kako metafizi"ki
;=
stavovi o svijetu uop6e ne pro<iruju na<e znanjeF kao i metafizi"ki stavovi o du<i.
3poznaja nadosjetilnoga nije mogu6a.
Teolo4ij%ka ideja
)e6 nas je kozmolo<ka idejaF koja dolazi iz 9ipoteti"ne forme umskoga zaklju"kaF
dovela do ideje nu:noga 7i6a. $o ona sve motri kozmolo<kiF dakle kao pripadno svijetuF
7ilo kao njegov dio 7ilo kao njegov uzrok. $a temelju disjunktivnoga umskog zaklju"ka
nastaje ideja 1oga kao najstvarnijega 7i6a Bdie .dee ?ottes als des allerrealsten
Iesens0.
#ada neku stvar odre8ujemoF pretpostavljamo da je ona dio %jeline svijetaF a tu
%jelinu zami<ljamo kao jedinstvo. /o:emo dakle do6i do predod:7e realne stvari samo
tako <to ograni"avamo %jelokupni realitet zami<ljen kao jedinstvo. To se ograni"avanje
provodi pomo6u disjunktivnoga zaklju"kaF kojemu je gornjak upravo ideja najrealnijega
7i6a odnosno 1oga. -jelokupno mnogoli"je stvari zna"i ujedno isto toliko ograni"enja u
pojmu najvi<ega realiteta. .deja najrealnijega 7i6a vr9una% je koji na<a predod:7ena
mo6 mo:e posti6i jer o7u9va6a sve <to postojiF a pomo6u nje uop6e tvorimo predod:7u
onoga <to postoji. Z7og toga #ant tu ideju zove idealom "istog uma Bdas .deal der
reinen )ernunft0. .deja 1oga je dakle ideal "istog uma.
Taj ideal je uvijek ljude zaokupljao. U metafizi%i je o7ra8ivan na razli"ite na"ine u
ra%ionalnoj teologiji. ?lavni je pro7lem glede tog ideala dokazivanje postojanja
najrealnijeg odnosno najsavr<enijeg 7i6a. 'ko uspije taj dokazF onda se tome 7i6u mogu
pridijevati svi uop6e mogu6i atri7uti jer je u njemu o7jedinjen sav realitet. Tada se
mo:e s pravom re6i kako je to 7i6e namudrijeF najmo6nijeF naj7oljeF najprisutnije itd. U
tradi%iji metafizike i ra%ionalne teologije postoji niz poku<aja da se doka:e 1o:ja
egzisten%ija. #ant iza7ire tri dokaza koji pokazuju izvorni poku<aj spekulativnog uma da
doka:e 1o:ju egzisten%ijuQ
~ Ontolo8ki doka( . $a< nam um name6e pojam 1oga kao najsavr<enijega 7i6a. .z
samoga pojma takva 7i6a odnosno iz njegove 7iti proizlazi njegovo postojanje. #ada
se 1ogu ne 7i pripisivala egzisten%ijaF ne 7i 7io najsavr<enije 7i6eF nedostajalo 7i mu
o7ilje:je egzisten%ijeF pa 7i se moglo zamisliti jo< savr<enije 7i6e "ija 7it ujedno
uklju"uje i egzisten%iju. akle 1og kao najsavr<enije 7i6e mora stvarno postojati.
~ Ko(molo8ki doka( . $jegovo je polazi<te svijet pojava. 1udu6i da je u svijetu sve
uvjetovano uzro%imaF mora postojati posljednji uzrok koji nije ni"im uvjetovanF koji
je dakle 7ezuvjetanF i od kojega polazi svako postojanje. Taj posljednji uzrok jest
1og. Taj uzrok u se7e uklju"uje sve <to postojiF pa je tako najsavr<enije 7i6e i mora
u se7i sadr:avati o7ilje:je egzisten%ije.
~ 5i(iko>teolo8ki doka( . !retpostavlja svr9ovitost u poretku prirode i na temelju
toga zaklju"uje da postoji vr9ovni um koji postavlja svr9e. $edvoj7eno je da je svijet
ure8en svr9ovito. $o svr9ovitost nije svojstvena stvarima i pojavama u prirodi. Zato
valja pretpostaviti jednu vr9ovnu inteligen%iju koja postavlja svr9e Beine 9G%9steF
z@e%ksetzende .ntelligenz0. Ta je inteligen%ija odnosno du9ovno 7i6eF <to je smisao
srednjovjekovnog izraza UintelligentiaUF uzrok svijeta. Ta je inteligen%ija 1og. Time
<to je uzrok svijetaF dakle time <to je u njemu sadr:an sav realitetF 1og je
najsavr<enije 7i6e i mora imati o7ilje:je egzisten%ije.
3va tri dokaza izvode zaklju"ak od pojma najsavr<enijega 7i6a na njegovu egzisten%iju.
(ntolo<ki dokaz izvodi taj pojam iz na<eg umaF kozmolo<ki iz uvjetovanosti pojavaF a
fizikoLteolo<ki iz svr9ovitosti pojava. $o postavlja se klju"no pitanjeQ mo:e li se na
temelju pojma najsavr<enijega 7i6a zaklju"ivati kako to 7i6e stvarno postoji&
;K
#antov odgovor glasiQ nije dopu<teno iz pukoga pojma neke stvari izvoditi
njezinu egzisten%iju jer egzisten%ija nije o7ilje:je pojma. 3to stvarni9 sre7renjaka ne
sadr:i s o7zirom na pojam odnosno na<e mi<ljenje ni<ta vi<e od sto mogu6i9
sre7renjaka. +gzisten%ija nije ne<to <to pridolazi samim stvarima i pro<iruje nji9ov
pojam. (na izra:avaF kao i svi drugi pojmovi modalitetaF odnos stvari spram na<e
spoznajne mo6i. 5to po7u8uje na<e osjete jest stvarno i egzistiraF ali mora 7iti
prostornoLvremensko. $o 1og je samo "isti umski pojam koji nikada ne mo:e 7iti dan u
opa:anjuF koji dakle nikada ne mo:e 7iti predmet iskustva. !rema tomuF ni 1o:ja se
egzisten%ija ne mo:e dokazati spekulativnim umom. ,a%ionalna teologija isto tako nije
znanstveno utemeljena kao ra%ionalna psi9ologija i kozmologija. 1og nije mogu6i
predmet iskustvaF nego je "isto misaona stvar o kojojF kao i o svim misaonim stvarima i
stvarima o se7iF ne mo:emo ni<ta znati.
'li ako se tvrdnje ra%ionalne teologije ne mogu dokazatiF isto se tako ne mogu
po7iti. $isu naime predmet spoznaje nego vjerovanja. . ovdje je #ant oslo7odio prostor
za vjerovanje.
I%tin%ko (naenje ideja
'ko je utvr8eno da ideje ne pro<iruju na<e znanjeF ako metafizika nije mogu6a kao
znanostF u "emu je zna"enje ideja& 1jelodano je kako se ideje ne mogu ra7iti
konstitutivnoF tj. pomo6u nji9 se ne mogu spoznati predmeti. 3vaki takav poku<aj
zavr<ava u pogre<nim zaklju"%imaF koji su nam poznati iz trans%endentalne dijalektike.
U "emu je dakle upotre7ljivost ti9 ideja ako ne pro<iruju na<u spoznaju& #ant smatra da
trans%endentalne ideje imaju regulativnu upotre7u Bregulativen ?e7rau%90F a ta se
upotre7a sastoji u usmjeravanju razuma i njegovu usredoto"enju na pojedine idejeF
koje kao takve ne mogu 7iti polazne to"ke za razumske pojmove u pro<ir7i spoznajeF
nego im daju najve6e mogu6e jedinstvo.
Tek pomo6u ideja posti:u razumski pojmovi vi<e jedinstvo. Usustavljenje
spoznaja jest u"inak na<eg uma primjenom ideja. .deja du<e ne zna"i nikakav predmet
nego pravilo koje um daje razumuQ promatraj sve du<evne pojave kao da im je
utemeljenje neko jedinstvoF a to jedinstvo je ideja du<e. !rimjenom te ideje tra:i se
sustavno jedinstvo svi9 du<evni9 pojava. 3li"no tomuF ideja svijeta je tako8er pravilo za
razumQ motri 7eskona"an niz pojava kao da su utemeljene na 7ezuvjetnom jedinstvu
odnosno ideji svijeta. Um usmjerava razumsku djelatnost tako da ne stane kod
uvjetovani9 pojavaF nego da dalje istra:uje u prav%u 7ezuvjetnoga. .deja 1oga daje
na<emu razumu sljede6e praviloQ promi<ljaj prirodu kao da postoji jedan prvi nu:ni
uzrok. 3ve 6e na<e spoznaje 7iti pomo6u te ideje povezane u sustavno jedinstvo.
)r9ovno 7i6e ostaje za spekulativni um nedokazivF ali i nepo7itan idealF pojam koji
%ijelu ljudsku spoznaju zaklju"uje i okrunjuje Bein 1egriffF @el%9er die ganze
mens%9li%9e +rkenntnis s%9lieHt und krGnt0. Time je okon"ano kriti"ko istra:ivanje
spoznajne funk%ije na<eg uma. Utvr8eno je na koji na"in nastaje spoznajaF <to su
njezini uvjeti i grani%e. $eke su temeF napose pitanja usko vezana za tre6u antinomijuF
otvorile put raspravi o 6udore8u.
;M