Postoji specifična grupa ljudi koja voli da čita isključivo knjige za samopomoć. Neke druge čitaoce one nikad nisu privlačile, a kako im se činilo, lažna isforsirana pozitivnost koja izbija iz svake rečenice, ih je samo iritirala. Ako imate neki problem (a verovatno imate baš taj opisan u knjizi, jer da ga nemate, radije biste čitali neku kvalitetnu književnost ili opuštajući zabavni roman ili možda ne biste čitali ništa!), većina ovih knjiga Vas uči da se na njega ne fokusirate, da prihvatite sebe takvog kakvi ste (ali ne kažu baš jasno kako!) da obratite pažnju na ono lepo u životu, na svakodnevne male radosti, da ponavljate neke mantre sve dok Vi i svi oko Vas potpuno ne pogubite strpljenje… Sigurno je da ima onih kojima prija da ovakvo štivo čitaju (svaka sedma prodata knjiga na svetu je self-help tipa), a verovatno i onih kojima one pomažu i koji se posle čitanja zaista osećaju bolje.
Knjiga Alena Kara o kojoj želim danas da govorim pripada ovoj grupi knjiga za samopomoć. Njen jednostavan i sugestivan naslov „Lak način da ostavite pušenje“ nam odmah govori kome je i zbog čega namenjena. Prvi put sam se ovom knjigom srela pre par godina kao bibliotekar. Kad mi je prošla kroz ruke onako usput, prilikom izdavanja čitaocu, nije mi nikako privukla pažnju. Zapravo, korice svojim dizajnom podsećaju na paklicu cigareta i to je jedina stvar po kojoj sam je zapamtila. Međutim, ubrzo su svi počeli da pričaju o toj knjizi. Čitaoci koji su je vraćali saopštavali su bibliotekarima ponosno da su prestali da puše nakon čitanja i da se osećaju dobro. Govorili su da su kupili primerak i za drage osobe- pušače, ne bi li ih nekako naveli da prestanu. Čudesna priča o prestanku pušenja nakon samo jednog čitanja knjige nije ozbiljno razmotrena dok jednog dana koleginica, višedecenijski pušač koja je sa ponosom tvrdila da je pušila i u trudnoći, nije došla na posao i saopštila da je pročitala knjigu i da prestaje da puši ( prošlo je od tad tri godine, a ona i danas, umesto cigara, uz kafu gricka suvo voće ili integralne keksiće). Naravno, sa svih strana smo je bombardovali pitanjima šta se desilo, zbog čega je prestala, kako to funkcioniše, koliko puta je čitala… Ona je odgovarala smireno da je čitala jednom, da je pre toga razmislila i rešila da prestane, ali nije mogla da započne odvikavanje, čitala je sa normalnim pauzama dva dana, mada može da se pročita i za dan… Nakon njene priče, do onih nekoliko bibliotečkih primeraka nije moglo da se dođe, svi su neprestano bili na čitanju. Viđala sam i ljude koji su knjigu vraćali polu-pročitanu i stidljivo tvrdili da je nisu završili jer su se plašili da će stvarno prestati da puše, a oni to zapravo ne žele.
Jednog jutra, slušajući mog supruga kako pušački kašlje, a zatim nesigurnim tonom tvrdi da se zapravo prehladio, rešila sam da mu prvom prilikom poklonim ovu knjigu
Postoji specifična grupa ljudi koja voli da čita isključivo knjige za samopomoć. Neke druge čitaoce one nikad nisu privlačile, a kako im se činilo, lažna isforsirana pozitivnost koja izbija iz svake rečenice, ih je samo iritirala. Ako imate neki problem (a verovatno imate baš taj opisan u knjizi, jer da ga nemate, radije biste čitali neku kvalitetnu književnost ili opuštajući zabavni roman ili možda ne biste čitali ništa!), većina ovih knjiga Vas uči da se na njega ne fokusirate, da prihvatite sebe takvog kakvi ste (ali ne kažu baš jasno kako!) da obratite pažnju na ono lepo u životu, na svakodnevne male radosti, da ponavljate neke mantre sve dok Vi i svi oko Vas potpuno ne pogubite strpljenje… Sigurno je da ima onih kojima prija da ovakvo štivo čitaju (svaka sedma prodata knjiga na svetu je self-help tipa), a verovatno i onih kojima one pomažu i koji se posle čitanja zaista osećaju bolje.
Knjiga Alena Kara o kojoj želim danas da govorim pripada ovoj grupi knjiga za samopomoć. Njen jednostavan i sugestivan naslov „Lak način da ostavite pušenje“ nam odmah govori kome je i zbog čega namenjena. Prvi put sam se ovom knjigom srela pre par godina kao bibliotekar. Kad mi je prošla kroz ruke onako usput, prilikom izdavanja čitaocu, nije mi nikako privukla pažnju. Zapravo, korice svojim dizajnom podsećaju na paklicu cigareta i to je jedina stvar po kojoj sam je zapamtila. Međutim, ubrzo su svi počeli da pričaju o toj knjizi. Čitaoci koji su je vraćali saopštavali su bibliotekarima ponosno da su prestali da puše nakon čitanja i da se osećaju dobro. Govorili su da su kupili primerak i za drage osobe- pušače, ne bi li ih nekako naveli da prestanu. Čudesna priča o prestanku pušenja nakon samo jednog čitanja knjige nije ozbiljno razmotrena dok jednog dana koleginica, višedecenijski pušač koja je sa ponosom tvrdila da je pušila i u trudnoći, nije došla na posao i saopštila da je pročitala knjigu i da prestaje da puši ( prošlo je od tad tri godine, a ona i danas, umesto cigara, uz kafu gricka suvo voće ili integralne keksiće). Naravno, sa svih strana smo je bombardovali pitanjima šta se desilo, zbog čega je prestala, kako to funkcioniše, koliko puta je čitala… Ona je odgovarala smireno da je čitala jednom, da je pre toga razmislila i rešila da prestane, ali nije mogla da započne odvikavanje, čitala je sa normalnim pauzama dva dana, mada može da se pročita i za dan… Nakon njene priče, do onih nekoliko bibliotečkih primeraka nije moglo da se dođe, svi su neprestano bili na čitanju. Viđala sam i ljude koji su knjigu vraćali polu-pročitanu i stidljivo tvrdili da je nisu završili jer su se plašili da će stvarno prestati da puše, a oni to zapravo ne žele.
Jednog jutra, slušajući mog supruga kako pušački kašlje, a zatim nesigurnim tonom tvrdi da se zapravo prehladio, rešila sam da mu prvom prilikom poklonim ovu knjigu
Postoji specifična grupa ljudi koja voli da čita isključivo knjige za samopomoć. Neke druge čitaoce one nikad nisu privlačile, a kako im se činilo, lažna isforsirana pozitivnost koja izbija iz svake rečenice, ih je samo iritirala. Ako imate neki problem (a verovatno imate baš taj opisan u knjizi, jer da ga nemate, radije biste čitali neku kvalitetnu književnost ili opuštajući zabavni roman ili možda ne biste čitali ništa!), većina ovih knjiga Vas uči da se na njega ne fokusirate, da prihvatite sebe takvog kakvi ste (ali ne kažu baš jasno kako!) da obratite pažnju na ono lepo u životu, na svakodnevne male radosti, da ponavljate neke mantre sve dok Vi i svi oko Vas potpuno ne pogubite strpljenje… Sigurno je da ima onih kojima prija da ovakvo štivo čitaju (svaka sedma prodata knjiga na svetu je self-help tipa), a verovatno i onih kojima one pomažu i koji se posle čitanja zaista osećaju bolje.
Knjiga Alena Kara o kojoj želim danas da govorim pripada ovoj grupi knjiga za samopomoć. Njen jednostavan i sugestivan naslov „Lak način da ostavite pušenje“ nam odmah govori kome je i zbog čega namenjena. Prvi put sam se ovom knjigom srela pre par godina kao bibliotekar. Kad mi je prošla kroz ruke onako usput, prilikom izdavanja čitaocu, nije mi nikako privukla pažnju. Zapravo, korice svojim dizajnom podsećaju na paklicu cigareta i to je jedina stvar po kojoj sam je zapamtila. Međutim, ubrzo su svi počeli da pričaju o toj knjizi. Čitaoci koji su je vraćali saopštavali su bibliotekarima ponosno da su prestali da puše nakon čitanja i da se osećaju dobro. Govorili su da su kupili primerak i za drage osobe- pušače, ne bi li ih nekako naveli da prestanu. Čudesna priča o prestanku pušenja nakon samo jednog čitanja knjige nije ozbiljno razmotrena dok jednog dana koleginica, višedecenijski pušač koja je sa ponosom tvrdila da je pušila i u trudnoći, nije došla na posao i saopštila da je pročitala knjigu i da prestaje da puši ( prošlo je od tad tri godine, a ona i danas, umesto cigara, uz kafu gricka suvo voće ili integralne keksiće). Naravno, sa svih strana smo je bombardovali pitanjima šta se desilo, zbog čega je prestala, kako to funkcioniše, koliko puta je čitala… Ona je odgovarala smireno da je čitala jednom, da je pre toga razmislila i rešila da prestane, ali nije mogla da započne odvikavanje, čitala je sa normalnim pauzama dva dana, mada može da se pročita i za dan… Nakon njene priče, do onih nekoliko bibliotečkih primeraka nije moglo da se dođe, svi su neprestano bili na čitanju. Viđala sam i ljude koji su knjigu vraćali polu-pročitanu i stidljivo tvrdili da je nisu završili jer su se plašili da će stvarno prestati da puše, a oni to zapravo ne žele.
Jednog jutra, slušajući mog supruga kako pušački kašlje, a zatim nesigurnim tonom tvrdi da se zapravo prehladio, rešila sam da mu prvom prilikom poklonim ovu knjigu
Postoji specifina grupa ljudi koja voli da ita iskljuivo knjige za samopomo. Neke druge itaoce one nikad nisu privlaile, a kako im se inilo, lana isforsirana pozitivnost koja izbija iz svake reenice, ih je samo iritirala. Ako imate neki problem (a verovatno imate ba taj opisan u knjizi, jer da ga nemate, radije biste itali neku kvalitetnu knjievnost ili oputajui zabavni roman ili moda ne biste itali nita!), veina ovih knjiga Vas ui da se na njega ne fokusirate, da prihvatite sebe takvog kakvi ste (ali ne kau ba jasno kako!) da obratite panju na ono lepo u ivotu, na svakodnevne male radosti, da ponavljate neke mantre sve dok Vi i svi oko Vas potpuno ne pogubite strpljenje Sigurno je da ima onih kojima prija da ovakvo tivo itaju (svaka sedma prodata knjiga na svetu je self- help tipa), a verovatno i onih kojima one pomau i koji se posle itanja zaista oseaju bolje. Knjiga Alena Kara o kojoj elim danas da govorim pripada ovoj grupi knjiga za samopomo. Njen jednostavan i sugestivan naslov Lak nain da ostavite puenje nam odmah govori kome je i zbog ega namenjena. Prvi put sam se ovom knjigom srela pre par godina kao bibliotekar. Kad mi je prola kroz ruke onako usput, prilikom izdavanja itaocu, nije mi nikako privukla panju. Zapravo, korice svojim dizajnom podseaju na paklicu cigareta i to je jedina stvar po kojoj sam je zapamtila. Meutim, ubrzo su svi poeli da priaju o toj knjizi. itaoci koji su je vraali saoptavali su bibliotekarima ponosno da su prestali da pue nakon itanja i da se oseaju dobro. Govorili su da su kupili primerak i za drage osobe- puae, ne bi li ih nekako naveli da prestanu. udesna pria o prestanku puenja nakon samo jednog itanja knjige nije ozbiljno razmotrena dok jednog dana koleginica, viedecenijski pua koja je sa ponosom tvrdila da je puila i u trudnoi, nije dola na posao i saoptila da je proitala knjigu i da prestaje da pui ( prolo je od tad tri godine, a ona i danas, umesto cigara, uz kafu gricka suvo voe ili integralne keksie). Naravno, sa svih strana smo je bombardovali pitanjima ta se desilo, zbog ega je prestala, kako to funkcionie, koliko puta je itala Ona je odgovarala smireno da je itala jednom, da je pre toga razmislila i reila da prestane, ali nije mogla da zapone odvikavanje, itala je sa normalnim pauzama dva dana, mada moe da se proita i za dan Nakon njene prie, do onih nekoliko bibliotekih primeraka nije moglo da se doe, svi su neprestano bili na itanju. Viala sam i ljude koji su knjigu vraali polu-proitanu i stidljivo tvrdili da je nisu zavrili jer su se plaili da e stvarno prestati da pue, a oni to zapravo ne ele. Jednog jutra, sluajui mog supruga kako puaki kalje, a zatim nesigurnim tonom tvrdi da se zapravo prehladio, reila sam da mu prvom prilikom poklonim ovu knjigu. Nabavila sam je vrlo brzo, objasnila mu ideju i ostavila ga da ita uz napomenu da potuje ono to autor naglaava, a to je da se mora puiti sve vreme dok se ita knjiga. Sa osmehom je odvratio da mu to nee biti problem. Namerno nisam htela da pominjem kakav je uticaj knjiga imala na ostale itaoce ne elei da sugeriem ta je oekivani efekat. Kako bih saznala u emu je trik, poela sam da je itam i ja odvojeno od njega, dodue bez puenja jer nisam nikad bila pua. Moda je meni falio taj puaki duh da bih razumela ta je toliko delotvorno, ali knjiga je za mene bila lako itljiva, ne previe sugestivna i napisana u vrlo racionalnom tonu. Dva dana nakon itanja, moj suprug je izjavio da je autor potpuno u pravu u vezi sa svim i da tek sad sebi moe da prizna neke stvari. Na moje veliko iznenaenje, bez rei se otarasio svega to ga asocira na puenje, od upaljaa do obinih i ukrasnih piksli. Posle pet dana prave apstinentske krize sa svim moguim munim simptomima i nekoliko loih dana u narednim nedeljama, on je postao nepua kome evo, ve dve godine, smeta duvanski dim u lokalima. Knjiga Alena Kara je jednostavno napisana pria koja, bez lanih obeanja, zapravo podsea itaoca na sve one istine koje puai znaju, ali sebi ne kau. Pronalaenje pravog trenutka za prestanak puenja je kljuna stvar, kae autor, jer ete tad zaista uti o svojoj looj navici sve ono to ranije niste eleli. U ovoj knjizi on ne plai itaoce uasnim slikama bolesti koje nastaju kao posledica puenja. Negativne posledice po zdravlje se pominju nenametljivo (ali se ne zanemaruju!), kao neto sa im je pua sa staom ve odavno trebalo da bude upoznat. Nema ni stvaranja oseanja grie savesti, sve se svodi na racionalizaciju zavisnosti i razloga zbog kojih se pui kao i na neumitno objanjenje da Vas i samo jedna cigareta svakog dana ipak ini puaem. Jednostavan kratak vodi kroz period za odvikavanje umirujue deluje na budue bive puae, objanjava koncept loih dana, pa prema izjavama onih koji su prestali, ini se da se oseate smirenije i normalnije. Nazvajui puenje svojevoljnim ropstvom, autor se bavi bitnim detaljima u procesu prestanka, od promene teine i opreza prilikom biranja zamene u periodu oralne fiksacije, pa do mogue opsesivne dosade i utede novca nakon prestanka. Opasnosti od samo jedna cigareta ideje i u ovakvim trenucima bih ba zapalio misli autor nam objanjava pozivajui se i na svoj proces odvikavanja od puenja, kao i na dvanaestogodinju praksu u borbi protiv nikotinske zavisnosti. Preporuujemo da ovu knjigu uzmete u trenutku kad ste reili da prestanete sa puenjem ili se jo uvek dvoumite da li da se oslobodite nikotinskog demona. Ako niste pua, a znate nekog zbog ijeg kalja i stalnih prehlada brinete, moete mu pokloniti ovaj naslov. U sluaju da ipak proitate ovu knjigu i ostavite puenje (ili ste to ve uinili), javite nam se da podelimo radost zbog Vaeg uspeha. Izdanje: Beograd:Mono&Manjana. 2005.
Sreća voli srećne ljude! Hrana za um i dušu.: 99 inspiracija za svakodnevnu motivaciju. Citati, metafore, priče i saveti za više sreće, uspeha i radosti.