James Redfield Tajna Shambhale

Naslov izvornika
The Secret of Shambhala
Copyright 1999 by James Redfield
This edition published by arrangement with Warner Books, Inc., New York, New Yor
k, U.S.A. All rights reserved.
Preveo s engleskoga Damir Bilii
Ilustracija Tihomir Bregar
Urednik Neven Antievi
Lektura Damir Antoniazzo
Pripremila za tisak Dana Fruschutz
~~ ~df ~d
TAJNA
SHA~IiBHALE
v roT~I ~ JEDANAESTIIi UVIDOi~i
.
ALGORITAM
Zagreb 2000. prvo izdanje
~.
Posveujem Megan i Kelly,
ija generacija mora ostvariti napredak na podruju svijesti.
"...
IVAF;lI~.r.. , '
':_:'a1~~1 x
~ I f~,i;t~, : ~' ~`;I(_E
~
s _ =
~3
~
00
~
; _ _ _ _ ,
- ~
; :~;~-
~ :
.
. .
;
,
TAJNA SHAMBHALE 5
ZAHVALE
Razvoj duhovne svijesti pamti mnogobrojne junake. Osobitu zahvalnost zasluuje Lar
ry Dossey, zbog pionirskoga rada na popularizaciji znanstvenih istraivanja uinka m
olitve i pozornosti; kao i Marilyn Schlitz, koja pri Institutu za istraivanje uma
i dalje potie razvoj novih istraivanja ovjekove namjernosti. Na podruju prehrane, u
vezi s kiselinama i luinama, potrebno je odati priznanje radu Theodorea A. Baroo
dyja i Roberta Younga.
Osobno sam duan zahvaliti Albertu Gauldenu, Johnu Winthropu Austinu, Johnu Diamon
du i Claire Zion, koji i dalje na osobit nain daju doprinos ovome radu. I, iznad
svega, osobito hvala Salle Merrill Redfield, ija intuicija i snaga vjere slue kao
stalni podsjetnik na najveu zagonetku.
TAJNA SHAMBHALE 7
AUTOROVA BILJEKA
Piui Celestinsko proroanstvo i Deseti uvid bio sam vrsto uvjeren da se ljudska kultu
ra razvija s pomou nizova spoznaja o ivotu i duhovnosti, uvida koje je mogue opisat
i i dokumentirati. Sve to se dogaalo otada samo je produbilo to moje uvjerenje.
Postajemo svjesni jednog vieg duhovnog postupka koji u ivotu djeluje iza scene i p
ritom iza sebe ostavljamo materijalistiki svjetonazor koji ivot svodi na preivljava
nje, koji nedjeljnim vjerskim obvezama posveuje upravo milostinju i koji se slui r
aznim igrakama i nainima zabavljanja kako bi odagnao istinski osjeaj strahopotovanja
zbog same injenice postojanja i ivljenja.
Umjesto toga, elimo ivot ispunjen zagonetnim podudarnostima i iznenadnim plamsajim
a intuicije koji ukazuju na osobit put kojim emo se kretati tijekom ovog postojan
ja, na posve odreeno traenje informacija i strunoga znanja - kao da se neka smiljena
sudbina svim sredstvima nastoji pojaviti. Takav je ivot nalik na nekakvu detekti
vsku priu u nama, a tragovi nas ubrzo poinju voditi naprijed, kroz nizove novih sp
oznaja.
Tako otkrivamo da nas oekuje stvarno iskustvo boanskoga u nama i, uspijemo li pron
ai tu vezu, na e se ivot proeti jo viim stupnjem jasnoe i intuitivnosti. Tada poinjem
laziti do vizija o svojoj sudbini, o odredenoj misiji koju moemo ostvariti, pod u
vjetom da se rijeimo navika koje nam odvlae pozornost, da se prema drugima odnosim
o u skladu s odredenom etikom i da ostanemo vjerni svome srcu.
Pe ! :~.. . . . . ~4 .
8 James Redfield
tovie, uz Deseti se uvid ta perspektiva jo vie iri i obuhvaa cijelu povijest i kulturu
. Na odredenoj razini, svi znamo da smo u ow zemaljsku dimenziju stigli s nekog
drugog nebeskog mjesta kako bismo sudjelovali u ostvarivanju opeg cilja: polako,
iz generacije u generaciju, izgraivati posve duhovnu kulturu na ovom planetu.
Ipak, ak i kada doemo do te spoznaje koja nam daje novu snagu i potie nas, ususret
nam dolazi jo jedna, nova spoznaja, Jedanaesti uvid. Nae misli i stavovi svakako s
u vani u ostvarivanju naih snova. tovie, drim da smo, napokon, na pragu shvaanja naina
na koji nae mentalne nakane, nae molitve, ak i nai prikriveni stavovi i pretpostavke
utjeu ne samo na na vlastiti uspjeh u ivotu nego i na uspjeh drugih.
Na temelju vlastitog iskustva, kao i na temelju onoga to se dogaa medu nama, ow kn
jigu nudim kao ilustraciju tog sljedeeg koraka u razvoju svijesti. ~rsto sam uvjer
en da se ta spoznaja ve pojavljuje, da se komea i proviruje u tisuama kasnononih duh
ovnih rasprava, te da je skrivena neposredno ispod mrnje i straha koji jo uvijek o
biljeavaju nae doba. Kao i do sada, naa je jedina zadaa ivjeti posve u skladu s onim t
o znamo i potom ispruiti ruku... i iriti glas.
James Redfield ljeto 1999.
TAJNA SHAMBHALE 9
SADRAJ
1. Polja nakane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13
2. Zov Shambhale . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
3. Njegovanje energije . . . . . . . . . . . . . . .57
4. Svjesna budnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75
5. Zaraza svijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .99
6. Prulaz ............ ..............115
7. Ulazak u Shambhalu . . . . . . . . . . . . .131
8. ivotniproces ..... ..............149
9. Energija zla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
10. Priznavanje svjetla . . . . . . . . . . . . . . .183
11. Tajna Shambhale . . . . . . . . . . . . . . . .199
. _
Tada se kralj Nabukodonozorzaprepasti i brzo ustade te upita:
Nismo li bacili ova tri ovjeka svezana u oganj? ...Ali ja vidim etiri ovjeka, odrij
eeni eu po vatri, i nita im se zlo ne dogada;
a etvrti je slian sinu Bojemu. .. Blagoslovljen bio Bog adrakov, Meakov i Abed Negov,
koji je poslao svog anc~ela i izbavio svoje sluge,
one koji se uzdahu u njega.
Daniel
TAJNA SHAMBHALE 13
1
POLJA NAKANE
Telefon je stao zvoniti, a ja sam ga samo promatrao, uope se ne miui. Kao da ve nema
dovoljno stvari koje mi odvlae pozornost. Pokuavao sam istisnuti taj zvuk iz misl
i, zagledavi se kroz prozor u drvee i poljsko cvijee, nadajui se da u se tako izgubit
i u mnotvu raznovrsnih jesenskih boja u umi oko svoje kue.
Telefon se ponovno oglasio i tada mi se u mislima pojavila nejasna, ali uznemiru
jua slika nekakve osobe koja urno treba razgovarati sa mnom. Brzo sam priao aparatu
i podigao slualicu. "Molim?"
"Ovdje Bill", zauo se dobro mi poznati glas. Bill je bio agronom koji mi je pomag
ao u odravanju vrta. ivio je samo nekoliko stotina metara dalje, u kui koja se na k
osini nalazila nie od moje.
"uj, Bill, mogu li te nazvati malo kasnije?" rekoh. "Rok mi je za vratom..."
"Ti jo nisi upoznao moju ker, Natalie, zar ne?" "Molim?"
Pitanje je ostalo bez odgovora. "Bill?"
"uj," ree on na koncu, "moja bi ki eljela razgovarati s tobom. ini mi se da bi stvar
mogla biti vana. Nisam posve siguran odakle zna za to, no ini se da poznaje tvoj r
ad. Kae da ima informacije o nekom mjestu koje bi te moglo zanimati. Mjesto je ne
gdje u
14 James Redfield
sjevernome dijelu Tibeta? Kae da ljudi ondje raspolau nekim nim injenicama."
"Koliko joj je godina?" upitah.
Bill se zadovoljno zasmijulji. "Tek joj je etrnaest, no u poslj dnje vrijeme iz n
jezinih usta izlaze istinski zanimljive stvari. Nekal se nadala da bi danas posl
ije podne, prije odlaska na nogomet, mog s tobom razgovarati. Ima li kakvih izgl
eda?"
Ve sam zaustio kako bih poeo odgadati novu obvezu, no or se pri~anja slika poela irit
i i u mojim mislima postajati sve jasn jom. Cinilo se da prikazuje neku djevojicu
i mene kako razgovar; mo negdje u blizini velikog izvora neposredno iznad njezi
ne kue.
"Dobro, u redu", rekoh. "Moe u dva?" "Savreno", ree Bill.
Na putu do njih opazio sam neku now kuu, na suprotnoj strar doline, na sjevernome
grebenu. To je sada ve gotovo etrdeset ku~ pomislih. A sve su izgraene u posljednje
dvije godine. Znao sam d se proulo koliko je ova zdjelolika dolina istinski lije
pa, no zaprav me nije brinula mogunost prenapuenosti ili to da bi se doseljav~ nje
m mogli unititi nevjerojatno lijepi prirodni prizori. Smjetet neposredno uz veliku
dravnu zatienu umu, do najblieg sm gradia imali najmanje petnaest-esnaest kilometara -
to je za v< inu Ijudi predaleko. A obitelj u ijem je vlasnitvu bilo zemljite koja je
sada prodavala odabrana mjesta za izgradnju kua na okc lnim uzvisinama bila je, i
nilo se, odluna u nakani da ovdje svakak odri netaknuti mir. Svaka nova kua morala
je biti niska i skriven medu borovima i stablima jantarovca, iji su vrhovi iscrta
vali rubov neba.
Vie od toga, dakle, muila me ta sklonost izolaciji koju su poka zivali moji susjed
i. Prema onome to sam mogao zakljuiti, veina i je bila poprilino osebujna; bili su t
o bjegunci iz raznih profesija ko su samostalno stvorili jedinsrvene djelatnosti
i zahvaljujui njim bili u mogunosti djelovati unutar vrlo fleksibilna rasporeda i
li putc vati prema vlastitom nahoenju, kao razni savjetnici - a to je, pal bila s
loboda nuna svakome tko eli ivjeti toliko daleko u netaknL toj prirodi.
inilo se da nam je svima zajedniki ustrajan idealizam, kao potreba da djelatnost k
ojom se bavimo proirimo dodavanjem du
TAJNA SHAMBHALE 1S
hovne vizije, a sve to u najboljoj tradiciji Desetog uvida. Ipak, gotovo svi sta
novnici doline drali su se za sebe, sretni to se mogu usredotoiti svatko na svoje p
odruje, ne pridajui osobitu pozornost toj maloj zajednici, kao i bez potrebe za iz
gradnjom zajednike vizije. To je osobito vrijedilo za pripadnike drugih vjeroispo
vijesti. Zbog nekog nedokuivog razloga, naa je dolina privukla ljude irokog raspona
vjerovanja, medu njima i sljedbenike budizma, judaizma, islama, te katolike i p
rotestante. I premda nije bilo ni traga izrazima neprijateljstva medu skupinama,
nije bilo ni osjeaja sklonosti.
Nedostatak komunikacije me zabrinjavao, jer su se ve uoavali znakovi da nekolicina
nae djece iskazuje posljedice jednakih problema kakvi se pojavljuju u stambenim
predgradima velikih gradova: previe vremena kod kue provode sami, previe gledanja v
idea i previe pozornosti usmjerene na omalovaavanje i podcjenjivanje u koli. Poeo sa
m se brinuti da u njihovu ivotu nije dovoljno prisutna obitelj i zajednica, koji
bi te probleme odrastanja meu vrnjacima potisnuli u drugi plan i stvorili valjanu
perspektivu.
Staza se dalje suavala, tako da sam morao proi izmedu dva velika obla kamena na sa
mome rubu vrlo strmog spusta od sedamdesetak metara. Preavi taj dio, zauo sam prve
zvukove uborenja Phillipsova izvora. Ime su mu nadjenuli traperi koji su, u potra
zi za krznom, krajem sedamnaestog stoljea ondje podigli logor. Voda je polako cur
ila niz nekoliko slojeva kamena i ulazila u gotovo nepomino jezerce iroko neto vie o
d tri metra, izvorno nastalo kopanjem. Kasnije generacije postavile su razne dod
atke, poput stabala jabuka u blizini ua i bukom uvrenog kamenja koje je trebalo pojaati
i produbiti jezerce. Priavi mu, sagnuo sam se kako bih dlanom zahvatio malo vode,
pritom laganim pokretom odmiui neki tap. tap se nastavio kretati, i potom je preko
kamena vijugavo odgmizao u neku rupu.
"Jamiarkal!" rekoh naglas, ustuknuvi i osjeajui kako mi na elu izbijaju velike kaplje
znoja. ivot u ovoj divljini i dalje d~nosi opasnosti, premda vjerojatno ne i ona
kve s kakvima se prije vie stotina godina suoavao stari Phillips, kada je ovjek mog
ao stazom skrenuti iza kakva kamena i nai se ui u oi s velikom enkom pume koja uva ml
ade ili, jo gore, krdom divljih svinja s kljovama dugim
~ Cottonmouth, otrovna movarna zmija u junim dijelovima SAD-a.
16 James Redfield
gotovo deset centimetara kojima bi vam bez potekoa razreza nogu ako se ne biste do
voljno brzo uspeli na kakvo stablo. Ako dan bio osobito nesretan, mogli ste nale
tjeti i na kakvog bijesn~ pripadnika plemena Cherokee ili zalutalog Seminolu koj
em je v pun nos novih doseljenika na njemu najdraem lovnom podruju i koji je nekak
o uvjeren da bi velikim zalogajem vaeg srca zauvij~ zaustavio rijeku novih Europl
jana. Ne, svi koji su ivjeli u to doba i Indijanci i Europljani - suoavali su se s
jednakim i izravnim op snostima koje su na licu mjesta u iskuenje dovodile ovjeko
vu en rgiju i odvanost.
inilo se da se naa generacija bavi drugim problemima, probl mima koji su povezanij
i s naim stavom prema ivotu i stalnoj bor izrneu optimizma i oaja. Danas se posvuda u
ju glasovi koji g~ vore o propasti i smaku svijeta, pokazuju nam materijalne dok
aze tome da se suvremeni zapadnjaki nain ivota ne moe odrati, c se atmosfera zagrijav
a, da se teroristiki arsenali proiruju, da urr odumiru i da se tehnologija raspomam
ila u svojevrsnom virtualno~ svijetu koji izluduje nau djecu - i prijeti time da e
nas odvoditi sv dublje i dublje u odvraanje pozornosti i besciljni nadrealizam.
Takvom se stavu, dakako, suprotstavljaju optimisti, koji tvrc kako je povijest ov
jeanstva prepuna zlogukih proroka, kako na; probleme moe rijeiti upravo ista ta teh
nologija koja je i stvori navedene opasnosti, te kako je ovjekov svijet tek poeo d
oseza svoj pravi potencijal.
Zaustavio sam se i ponovno pogledao dolinu. Znao sam da c~ lestinska vizija lei n
egdje izmeu tih dviju krajnosti. Ona obuhva( vjeru u odriv razvoj i ovjekovu tehnol
ogiju, no samo ako je prati intuitivni pomak prema svetome, te optimizam koji se
temelji na di hovnoj slici o tome kamo svijet moe ii.
Jedno je bilo sigurno. ele li oni koji vjeruju u snagu vizije ostv~ riti promjenu
, to je potrebno uiniti upravo sada, bez odgadanj kada stupamo u zagonetku novog
tisuljea. Ta je injenica u me~ jo izazivala strahopotovanje. Kako se upravo nama posr
eilo da vimo u vrijeme kada dolazi ne samo novo stoljee nego i tisuljee Zato ba mi? Za
o ba ova generacija? Stekao sam dojam da s vaniji odgovori jo uvijek pred nama.
Na trenutak sam razgledao izvor, gotovo oekujui da bi se nf gdje u njegovoj blizin
i mogla pojaviti Natalie. Bio sam uvjeren da j
TAJNA SHAMBHALE 17
upravo to bila ona intuicija koju sam osjeao. Bila je tu, pokraj izvora, samo se i
nilo da sam je promatrao kroz nekakav prozor. Sve me to jako zbunjivalo.
Kada sam stigao do njezine kue, inilo se da ondje nema nikoga. Stupio sam na trije
m tamnosmede drvene kue strmih zabata i glasno zakucao na vrata. Nita. Potom, kada
sam zavirio s lijeve strane kue, neto mi je privuklo pozornost. Pogledao sam niz
kamenitu stazu koja je vodila pokraj Billova divovskog povrtnjaka do malene liva
de na samome vrhu uzvisine. Je li se to nekako promijenilo svjetlo?
Podigao sam pogled prema nebu, nastojei odgonetnuti to se to zapravo dogodilo. Pri
mijetio sam promjenu svjetla na livadi, kao da je sunce dotada bilo iza oblaka,
a onda odjednom provirilo, osvijetlivi upravo to mjesto. No na nebu nije bilo obl
aka. Odetao sam do livade i ondje zatekao djevojku kako sjedi na rubu travnate po
vrine. Bila je visoka i tamnokosa, a na sebi je imala plavi nogometni dres. Kada
sam joj se pribliio, trgnula se i naglo okrenula.
"Nisam te kanio prestraiti", rekoh.
Na trenutak je odvratila pogled, onako stid(jivo kako to ve ine djevojke njezine d
obi, tako da sam unuo kako bismo se nali u istoj visini, te joj se predstavio.
Pogledala me oima koje su bile puno starije nego to sam oekivao.
"Mi ovdje u ivotu ne provodimo Uvide", ree. Ostao sam posve zapanjen. "Molim?"
"Uvide. Ne ivimo u skladu s njima." "Kako to misli?"
Ona mi uputi vrlo ozbiljan pogled. "Hou rei da sve to jo nismo posve shvatili. Ima
jo stvari koje bismo trebali znati."
"No, da, ali to nije ba tako lako..."
Tada sam zastao usred reenice. Nisam mogao vjerovati da mi se na taj nain suprotst
avlja jedna etrnaestogodinjakinja. U jednom trenutku obuzeo me bijes. No Natalie s
e tada nasmijeila - to nije bio irok osmijeh, nego tek blagi izraz na rubovima nje
zinih usana zbog kojeg je postala simpatina. Opustivi se, sjeo sam na traw.
"Vjerujem da su Uvidi stvarni", rekoh tada. "Ali nisu i lagani. Za sve to potreb
no je podosta vremena."
18 James Redfield
Ona nije imala namjeru poputati. "Ali postoje i ljudi koji om trenutka ive u sklad
u s njima."
Naas je pogledah. "Gdje?"
"U sredinjoj Aziji. Na podruju gorja Kunlun. Vidjela sam v mjesto na zemljovidu."
Glas joj je bio napet od uzbuenja. "Mora otii onamo. To je jako vano. Neto se mijenj
a. Onamo morate oti odmah. To morate vidjeti."
Dok je to govorila, lice joj je izgledalo zrelo, autoritativno, popi lica kakve e
trdesetogodinjakinje. Ubrzano sam zatreptao, ne vjc rujui vlastitim oima.
"Morate otii onamo", ponovi ona tada.
"Natalie," rekoh, "nisam siguran da posve shvaam to mi ton eli rei. Kakvo je to mjesto
?"
Ona odvrati pogled.
"Rekla si da si ga vidjela na zemljovidu. Moe li mi ga pokazati? Nije se obazirala
na moje pitanje, inilo se da je zaokupljena ne
im drugim. "Koliko... koliko je sati?" upita tada polagano, zamu ckujui.
"Dva i petnaest."
"Moram ii."
"ekaj, Natalie, to mjesto o kojem si mi govorila. Ja sar samo..."
"Moram ii, eka me itava ekipa", ree ona. "Zakasnit u." Stala je ubrzano koraati, tako
da sam se morao pomuiti da j sustignem. "Reci mi jo neto o tom mjestu u Aziji, sjea l
i se gdj se tono nalazi?"
U trenutku kada se osvrnula prema meni, ugledao sam samo e trnaestogodinju djevojic
u misli posveenih iskljuivo nogometnc utakmici.
Vrativi se kui, uvidio sam da se ne uspijevam valjano koncen trirati ni na to. to je
sve to znailo? Odsutno sam piljio u radni stol Poslije sam otiao u dugu etnju i na
kupanje u rjeici, te na konci odluio ujutro nazvati Billa i prodrijeti u sr zagone
tke. Na poinal sam otiao vrlo rano.
Oko tri izjutra neto me probudilo. Sobom je vladala tama. Jedin traak svjetla prod
irao je u sobu ispod donjeg ruba prozorskih rebre
TAJNA SHAMBHALE 19
nica. Unato pomnom oslukivanju, uo sam samo uobiajene none zvukove: isprekidano zborn
o pjevanje cvraka, povremeno lijeno javljanje aba iz smjera rjeice te, negdje dalek
o, priguen lave.
Pomislio sam kako bih mogao ustati i zakljuati vrata na kui, to sam inae inio uistinu
rijetko. No tu sam zamisao odbacio i zadovoljno se vratio snu. I bio bih posve
utonuo u san da pri posljednjem pospanom pogledu na prozoru nisam uoio neku promj
enu. Vani je bilo vie svjetla nego dotada.
Pridigavi se u sjedei poloaj, bolje sam pogledao prozor. Uope nije bilo sumnje u to
da u sobu sada prodire vie svjetla. Nawkavi hlae, priao sam prozoru i razmaknuo drve
na rebra. Sve je izgledalo uobiajeno. Odakle je dolo ono svjetlo?
A onda sam odjednom iza sebe uo tiho kucanje. Netko je u kui. "Tko je?" upitah i n
e razmiljajui.
Nije bilo odgovora.
Iz spavae sobe iziao sam na hodnik koji je vodio u dnevnu sobu, razmiljajui o tome k
ako bih mogao otii do ormara i izvaditi puku koju drim zbog zmija. No tada sam se s
jetio da je klju ormara u ladici komode pokraj kreveta. Zato sam oprezno poao dalj
e.
Bez ikakva upozorenja, neka ruka spusti se na moje rame. ", ja sam, Wil."
Prepoznavi glas, samo sam kimnuo. Kad sam ispruio ruku prema prekidau, on me sprijei
o, a potom otiao na suprotnu stranu sobe i pogledao kroz prozor. Dok se tako kret
ao, uvidio sam da je neto na njemu drukije nego kada sam ga posljednji put vidio.
Drao se nekako manje skladno, a izgledom je bio posve obian, ne vie onako blago svj
etlucav.
"to trai?" upitah ga. "to se to dogaa? Na smrt si me prestraio."
On se vrati do mene. "Morao sam se nai s tobom. Sve se promijenilo. Ponovno sam n
a poetku."
"Kako to misli?"
On se nasmijei. "Mislim da se sve ovo tako i treba dogadati, no mentalno vie ne mo
gu ui u druge dimenzije, onako kako sam to prije inio. I dalje u odreenoj mjeri mog
u podii razinu energije, no sada sam vrsto tu, na ovom svijetu." On na trenutak sk
rene pogled. "Nekako mi se ini kao da je ono to smo postigli u razumijevanju
20 James Redfield
Desetog uvida bila samo najava, nagovjetaj, samo kratak pogle~ budunost, kao kod i
skustva na rubu smrti, a sada je to zavrilo. god trebali uiniti sada, to moramo uin
iti upravo ovdje, na c Zemlji."
On na trenutak zauti, a onda ree: "Jo tono ne znam zato, moramo otii u Aziju... nekamo
u blizinu Tibeta. Ondje se neto ~ gaa. Neto to moramo doznati."
Ostao sam zateen. Mlada mi je Natalie rekla to isto. Wil se vrati do prozora i po
novno pogleda van.
"Zato neprestano gleda kroz prozor?" upitah. "I zato si tako neprimjetno uvukao u k
uu? Zato nisi jednostavno pokuc~ to se dogaa?"
"Vjerojatno nita", odvrati on. "Samo mi se u toku dana uin da me netko prati. Nisa
m mogao tono odrediti je li tako ili nije.' Potom se vrati do mene. "Sada ti ne m
ogu sve objasniti. Ni s~
zapravo nisam siguran, ne mogu tono rei to se dogaa. No u A postoji mjesto koje mora
mo pronai. Moemo li se esnaestog n u hotelu Himalaya u Katmanduu?"
"Hej, ekaj malo! Wil, ja tu imam posla, imam odreene obve Obeao sam..."
Wil me pogleda s takvim izrazom lica kakav nikada nisam vi~ ni na jednom licu os
im na njegovu; bila je to ista mjeavina pusto vine i potpuno jasno oblikovane naka
ne. "Sve je u redu", ree ~ "Ne naem li te ondje esnaestoga, jednostavno te nema. Sa
mo molim da, ako doputuje, bude krajnje budan. Neto e se ve < goditi."
Posve mi je ozbiljno dao mogunost izbora, no pritom se iro osmjehivao.
Odvratio sam pogled, nimalo zabavljen. Nisam imao nimalo vo za sve to.
* * *
TAJNA SHAMBHALE 21
Sutradan ujutro odluio sam da e Charlene biti jedina osoba kojoj u rei kamo idem. Po
tekoa se sastojala samo u tome to je ona zbog posla boravila u inozemstvu, te nije
bilo mogue izravno doi do nje. Preostalo mi je jedino da joj ostavim e-mail poruku
.
Otiao sam do raunala i poslao poruku, pitajui se, kao i uvijek, koliko je Internet
istinski siguran. Hakeri su u stanju prodrijeti i u najuvanije poslovne i vladine
sustave. Koliko uope moe biti teko presresti obinu e-mail poruku... osobito kada se
ovjek prisjeti da je Internet izvorno nastao u Ministarstvu obrane, kao nain njih
ova povezivanja s povjerljivim istraivaima na najveim sveuilitima? Prati li netko itav
Internet? Odbacio sam takva razmiljanja, zakljuujui da se ponaam poprilino glupo. alj
em jednu od desetaka milijuna poruka. Koga bi zanimalo upravo moje pismo?
Sjedei za raunalom, organizirao sam itavo putovanje do Katmandua, u Nepalu, s dolas
kom esnaestoga, i rezervirao sobu u Himalayi. Na put moram poi za dva dana, pomisl
io sam, to mi jedva ostavlja dovoljno vremena za pripreme.
A onda sam stao odmahivati glavom. Dio mog bia bio je opinjen ve i samom pomisli na
putovanje u Tibet. Znao sam da je to jedno od najljepih i najzagonetnijih podruja
na svijetu. No to je i podruje pod represivnim nadzorom kineske vlade, te mi je
bilo jasno da bi moglo biti i opasno. Nakana mi je bila toj se pustolovini preput
ati tako dugo dok se budem osjeao sigurno. Vie se neu do grla uvlaiti u probleme, ni
ti dopustiti da me netko ili neto uvue u situaciju u kojoj nemam nikakvog nadzora.
Wil me napustio jednako brzo kao to je i stigao u moju kuu, ne rekavi mi vie nita, ta
ko da su mi misli jo bile prepune pitanja. to on zna o tom mjestu u blizini Tibeta
? I zato mi je jedna tako mlada djevojka govorila da trebam otii onamo? Wil je bio
vrlo oprezan. Zato? Dok to ne otkrijem, neu se ni za korak udaljiti iz Katmandua.
Kada je doao i taj dan, tijekom dugotrajnih letova do Frankfurta, New Delhija i p
otom Katmandua nastojao sam biti vrlo paljiv, no ipak se nije dogodilo nita osobit
o. U hotelu Himalaya u knjigu gostiju sam se upisao pod pravim imenom i smjestio
stvari u sobu, a potom poeo razgledavati hotel i neposrednu okolicu, da bih na k
oncu zavrio u hotelskom restoranu u predvorju. Sjedei ondje, oekivao sam da bi u dv
oranu svakog trena trebao ui Wil, no ni ondje se nije dogodilo nita. Nakon sat vre
mena palo mi je na pamet
22 James Redfield
kako bih mogao otii do bazena, te sam stoga zaustavio jednog n a i tako utvrdio da
se bazen nalazi vani. Bit e pomalo svjee vani je bilo vedro i sunano, a znao sam d
a e mi svje zrak pom~ prilagoavanju nadmorskoj visini.
Malo-pomalo i moje se raspoloenje poelo kvariti. Sjedim s razmiljao sam, zarobljen
u jo jednom hotelu na drugome kraju jeta, a nigdje oko mene nema ak ni srdanog, nas
mijeenog 1 Duboko udahnuvi, ponovno sam se prisjetio Wilova upozorenj; trebam osta
ti budan, podsjeajui samog sebe kako je pritom mi da trebam ekati i pratiti fine pr
omjene i sloene oblike sinkr~ nosti, te zagonetne podudarnosti koje bi se mogle uas
pojav ovjekov ivot pokrenuti u nekom drugom smjeru.
Opaanje tog zagonetnog toka, znao sam, ostaje sredinjim i~ stvom istinske duhovnos
ti, izravnim dokazom da neto dublje dje ispod povrine ljudske drame. Potekoa je uvij
ek bila upravo i jetkoj prirodi takvih opaanja; takve pojave nailaze i malko se z
a avaju kako bi nas mamile a potom, jednako brzo, nestaju.
Dok sam tako gledao uokolo, pogled mi se zaustavio na neli visokom mukarcu tamne
kose koji je s hotelskih vrata krenuo iz: no prema meni. Na sebi je imao hlae od u
tosmeeg materijala i gantan bijeli pulover, dok je pod rukom nosio presavijene no
v Proavi stazicom izmeu gostiju koji su se odmarali uz bazen, ~ je za prvi stol men
i zdesna. irei novine, pogledao je oko sel kimnuo mi, blistavo se osmjehujui. A pot
om je pozvao posluit i naruio vodu. Izgledom je bio Azijac, no govorio je tenim en,
skim, bez traga stranog naglaska.
Kada mu je posluitelj donio vodu, potpisao je raun i stao i1 Na tom je mukarcu ve na
prvi pogled postojalo neto privlano nisam znao tono odrediti o emu je rije. Jednostav
no je zraio
TAJNA SHAMBHALE 23
kakvim ugodnim dranjem i energijom, a s vremena na vrijeme prestao bi itati i uz ir
ok osmijeh pogledao oko sebe. U jednom trenutku pogled mu se susreo s pogledom j
ednog iz skupine mrzovoljne gospode tono ispred mene.
Nekako sam oekivao da e taj zlovoljni mukarac brzo odvratiti pogled, no umjesto tog
a, osmijehom je uzvratio onom tamnokosom mukarcu i njih su dvojica zapodjenuli ne
kakav neobavezan razgovor na, tako mi je barem izgledalo, nepalskome. U jednom s
u se trenutku ak i glasno nasmijali. Privueni tim razgovorom, neki Ijudi za okolni
m stolovima poeli su ga zabavljeno sluati, a jedan je i rekao neto to je izazvalo opi
smijeh.
Sa zanimanjem sam promatrao itav prizor. Neto se ovdje dogada, pomislio sam. Raspo
loenje se oko mene mijenja.
"Boe moj", zamuca onaj tamnokosi mukarac, gledajui prema meni. "Jeste li vi to vidj
eli?"
Pogledao sam uokolo. inilo se da su se svi ostali vratili itanju, a on je pokaziva
o neto u novinama i pritom premjestio stolac kako bi sjeo blie meni.
"Objavili su rezultate novog istraivanja o molitvama", ree tada. "Stvar je upravo
fascinantna."
"to su otkrili?" upitah.
"Prouavali su djelovanje molitve na osobe koje imaju zdravstvenih problema, te su
utvrdili da pacijenti za koje drugi upuuju redovite molitve proivljavaju manje ko
mplikacija i bre se oporavljaju, ak i kada nisu svjesni da netko za njih izgovara
te molitve. To je neoboriv dokaz injenice da je snaga molitve stvarna. No utvrdil
i su i jo neto. Utvrdili su da je najjaa mogua molitva oblikovana ne kao zahtjev neg
o kao potvrda."
"Nisam ba siguran da mi je jasno to elite rei", rekoh.
Promatrao me kristalnoplavim oima. "Cilj istraivanja bio je ispitati dva tipa moli
tve. U prvom obliku ovjek od Boga, ili nekog boanskog bia, trai, moli ga, da se neka
ko umijea, da nekako pomogne bolesnoj osobi. U drugom jednostavno potvruje, s vjer
om, da e Bog tom ovjeku pomoi. Uviate li razliku?"
"Jo nisam posve siguran."
"Molitva kojom Boga molimo da neto uini nosi pretpostavku da Bog moe neto uiniti, no
samo ako odlui ispuniti nau molbu.
24 James Redfield
Pod tom pretpostavkom, naa je zadaa samo zamoliti. U or drugom obliku podrazumijev
a se da je Bog pripravan i voljan, a zakone ljudskog postojanja postavio tako da
ispunjavanje molt
: ~~ odredenoj mjeri ovisi o naoj uvjerenosti u to da e se molba ispw Stoga naa mol
itva mora biti potvrda koja izraava tu vjeru. Istr vanje je pokazalo da je upravo
taj oblik molitve najuinkovitiji."
Naas je ponovno zastao, kao da oekuje pitanje, i dalje se smi ei.
Jednostavno sam se morao zadovoljno nasmijati. Njegovo je spoloenje bilo toliko z
arazno.
"Neki znanstvenici", nastavi tada, "dre da ti rezultati govor~ jo neemu, da ukazuju
na neto to ima neizmjernu vanost za s~ kog ivog ovjeka. Oni tvrde da svatko od nas,
ako ostvarivanje n litve ovisi o naim oekivanjima, o naim pretpostavkama punia vjer
e, u svijet isijava, zrai energiju molitve i to sve vrijeme, bili toga svjesni il
i ne. Uvidate li koliko je to zapravo istinito?"
Nastavio je i ne priekavi da odgovorim. "Ako je molitva pot da koja se temelji na
naim oekivanjima, naoj vjeri, tada sva n; oekivanja imaju djelovanje molitve. Zaprav
o sve vrijeme moli~ se za nekakvu budunost, za sebe i za druge, samo to toga nis~
posve svjesni."
Tada me pogleda kao da mi je upravo objavio nevidenu senzaci "Moete li vi to zami
sliti?" nastavi. "Znanost danas potvri tvrdnje najezoterinijih mistika iz svih mog
uih religija. Svi oni 1 vore da mentalno i duhovno moemo djelovati na ono to nam s~
ivotu dogada. Sjeate li se kako se u svetim spisima navodi da vjc veliine sjemenke
goruice moe pokretati i planine. to ako je
TAJNA SHAMBHALE 25
sposobnost tajna istinskog ivotnog uspjeha, stvaranja istinske zajednice?" Pogled
mu je zablistao, kao da zapravo zna vie od onoga to mi govori. "Svi moramo otkrit
i kako to zapravo funkcionira. Vrijeme je za to."
Smijeio sam se tom mukarcu, zaintrigiran njegovim rijeima, jo se divei promjeni raspo
loenja i atmosfere oko bazena, kada sam se instinktivno osvrnuo ulijevo, onako ka
ko to inimo kada osjeamo da nas netko promatra. I tako sam ugledao jednog od poslui
telja kako me netremice promatra s vrata hotela. Kada su nam se pogledi susreli,
on je brzo pogledao u nekom drugom smjeru i uputio se plonikom koji je vodio do
dizala.
"Oprostite, gospodine," zauo sam tada glas iza sebe. Okrenuvi se, ugledao sam jedn
og drugog posluitelja. "Mogu li vam posluiti pie?" upita me.
"Ne... hvala", odgovorih. "Malo kasnije."
Kada sam ponovno pogledao prema onom ovjeku na ploniku, vie ga nije bilo. Jo sam nek
oliko trenutaka pomno gledao uokolo, traei ga. Kada sam konano pogledao udesno, pre
ma mjestu na kojem je dotada sjedio onaj tamnokosi mukarac, vidio sam da vie nema
ni njega.
Ustao sam i mukarca koji je sjedio za stolom ispred mene upitao je li primijetio
u kojem je smjeru otiao onaj ovjek s novinama. Odmahnuo je glavom i brzo odvratio
pogled.
Preostali dio poslijepodneva proveo sam u sobi. Sve ono to se dogadalo uz bazen p
osve me zbunjivalo. Tko je bio onaj ovjek koji mi je govorio o molitvi? Jesu li t
e informacije imale veze sa sinkroninou? Zato me onaj posluitelj onako intenzivno pro
matrao? I gdje je Wil?
U vrijeme sumraka, poto sam se dobro naspavao, ponovno sam iziao iz hotela, odluivi
odetati nekoliko ulica dalje, do jednog restorana s otvorenom terasom koji je spo
menuo jedan od gostiju hotela.
"Vrlo je blizu. Savreno siguran", rekao mi je recepcionar s naoalama kada sam ga u
pitao kako doi do tog restorana. "Neete imati nikakvih potekoa."
26 James Redfield
Iz predvorja sam iziao na svjetlo koje se ubrzano gubilo, pc dom traei Wila. Ulicom
se natiskivalo mnotvo ljudi, tako da se morao poprilino gurati. U restoranu sam d
obio maleni st ;~a
kutu, uz metar i dvadeset visoku ogradu od kovanog eljeza ko terasu odvajala od u
lice. Polako sam veerao i itao neke engl~ novine, zadravi stol vie od sata.
Pribliivi se ulazu, ugledao sam nekog mukarca na rubu n grmova, kojih sedam-osam me
tara meni slijeva. Pogledi su nam susreli i on zakorai prema meni. Odvratio sam p
ogled i ve s prolaziti pokraj njega kada sam uvidio da je to onaj posluitelj ko sa
m uhvatio kako me promatra kraj bazena, samo to je sada bi~ tenisicama, traperica
rna i obinoj plavoj koulji. Po izgledu, uir mi se da bi mogao imati tridesetak godi
na, a pogled mu je bio v ozbiljan. urno sam nastavio dalje.
"Oprostite, gospodine," zazove me tada.
Samo sam nastavio dalje.
"Molim vas", ree on. "Moram s vama razgovarati."
Preavi jo nekoliko metara, kako bih bio na oku vrataru i no ima iz hotela, upitah: "
O emu je rije?"
4n mi se priblii, napola se naklonivi. "Vi ste, drim, ovje kojim se trebam nai. Pozna
jete gospodina Wilsona Jamesa?"
"Wila? Da. Gdje je?"
"Nije u mogunosti doi ovamo. Zamolio me da se umjesto njf naem s vama." Ispruio je r
uku, a ja sam je neodluno prihvat usput se predstavljajui.
"Ja sam Yin Doloe", uzvrati on.
"Radite ovdje, u hotelu?" upitah.
"Ne, ao mi je. Ovdje radi jedan moj prijatelj. Od njega s; samo posudio sako kako
bih mogao razgledati hotel. Zanimalo ~ jeste li ovdje."
TAJNA SHAMBHALE 27
Tada ga pomno pogledah. Instinkt mi je govorio da ne lae. No emu tolika tajanstven
ost? Zato mi jednostavno nije priao dok sam sjedio uz bazen i upitao me tko sam?
"Zato Wil kasni?" upitah tada.
"To tono ne znam. Zamolio me da vas doekam i odvedem u Lhasu. ini mi se da nas kani
ondje doekati."
Odvratio sam pogled od njega. Zbog svega toga u sebi sam poeo osjeati neke zle slu
tnje. Ponovno ga pomno pogledavi, rekoh: "Nisam ba posve siguran da se elim u to up
utati. Zato me Wil nije osobno nazvao?"
"Uvjeren sam da za to postoje vani razlozi", odgovori Yin, pribliavajui mi se jo za
korak. "Wil vrlo ustrajno zahtijeva da vas dovedem do njega. Treba vas."
Preklinjao me pogledom. "Bismo li mogli sutra poi na put?" "Evo kako emo", rekoh.
"Kako bi bilo da sa mnom doete u hotel, pa emo popiti kavu i popriati o cijeloj sit
uaciji?"
Pogledavao je oko sebe kao da se neega boji. "Molim vas, doi u u osam sutra ujutro.
Wil vam je ve sredio i avionsku kartu i vizu." Potom se nasmijeio i odjurio prije
nego to sam se uspio pobuniti.
U 7.55 iziao sam iz predvorja samo s jednom malom naprtnjaom. Hotel je pristao na
to da pohrani sve ostale stvari. Kanio sam vratiti se najkasnije za tjedan dana
- osim, dakako, ako se ne dogodi neto neobino kada otputujem s Yinom. U tom sluaju,
vratio bih se odmah.
Tono u dogovoreno vrijeme Yin se pojavio u nekoj staroj Toyoti i odmah smo se upu
tili prema zranoj luci. Putem je bio srdaan, no i dalje se drao kao da nema pojma to
se dogaa s Wilom. Razmiljao sam o tome bih li mu ispriao kako mi je Natalie prva s
pomenula nekakvo zagonetno mjesto u sredinjoj Aziji i to mi je Wil te noi rekao u m
ojoj spavaoj sobi, tek tako da procijenim Yinovu reakciju. No ipak sam odluio to n
e initi. Bit e bolje samo ga pomno promatrati, pomislih, pa emo vidjeti kako e cijel
a stvar izgledati u zranoj luci.
Na alteru sam utvrdio da je na moje ime uistinu kupljena karta za zrakoplov do Lh
ase. Pogledao sam oko sebe i pokuao stei jasniji osjeaj o situaciji. Sve je izgleda
lo normalno. Yin se smijeio, oito
28 James Redfield
dobro raspoloen. Naalost, slubenica na alteru nije bila jednal~ raspoloenja. Jedva je
natucala nekoliko rijei engleskog i bila v nepopustljiva. Kada je zatraila putovn
icu, to me jo vie zasmeta te sam se ljutito otresao na nju. A ona je u jednom tren
utku zastal bijesno me pogledala, kao da nam uope ne kani izdati karte.
Ostao sam zateen. "O emu to govorite?"
Pogledao me s puno naklonosti. "Hou rei da niste nita uin kako biste onoj slubenici p
omogli u vezi s njezinim raspoloenjem
Odmah mi je postalo jasno na to cilja. U Peruu je Osmi uv opisivao nain podizanja
rasploenja drugih, koncentriranjem r njihova lica na osobit nain.
"Poznajete Uvide?" upitah ga.
Yin kimne, i dalje me promatrajui. "Da", ree. "Ali to nije sve "Sjetiti se da treb
amo upuivati energiju nije lako", pridodah svoju obranu.
Vrlo promiljenim tonom, Yin tada ree: "Ali morate uvidjeti c ste svojom energijom
ionako ve utjecali na nju, bili toga svjesni ne. Vano je kako postavite svoje... p
olje... polje..." Yin se muio pronalaenjem eljene rijei na engleskome. "Polje nakane
'; rei na kraju. "Svoje polje molitve."
Tada ga prodorno pogledah. inilo mi se da Yin molitvu opisu. na jednak nain kao i
onaj tamnokosi mukarac.
"O emu tono govorite?" upitah.
"Jeste li kada boravili u prostoriji u kojoj su energija i raspolo~ nje meu ljudim
a bili na niskoj razini, a onda je netko, ve sami~ svojim ulaskom, svima istog tr
ena podigao energiju? Energetsk polje takve osobe ide ispred njega i dodiruje sv
e ostale."
"Da", rekoh. "Znam na to mislite."
TAJNA SHAMBHALE 29
Pogledom je sada prodirao kroz mene. "elite li pronai Shambhalu, morate nauiti to in
iti svjesno."
"Shambhalu? O emu govorite?"
Yinovo lice tada problijedi, svakom porom pokazujui nelagodu. On odmahne glavom,
pokazujui, izgledalo je, kako mu se ini da se prenaglio i odao neto to je jo trebalo
ostati tajnom.
"Nije vano", ree tada priguenim tonom. "Ja ne mogu govoriti o tome. To treba objasn
iti Wil." Pred izlazom za zrakoplov poeo se stvarati red i Yin se okrene i pode p
rema slubeniku na izlazu.
Ja sam prekopavao po pamenju, nastojei nekamo smjestiti rije "Shambhala". A onda mi
je konano sinulo. Shambhala je mitska zajednica iz predaja tibetskih budista na
kojoj se temelje prie o Shangri-Lau.
Tada uhvatih Yinov pogled. "To je mjesto tek dio mita... zar ne?" Yin samo preda
kartu i pode prema ulazu u zrakoplov.
Za leta do Lhase Yin i ja sjedili smo u razliitim redovima, tako da sam imao vrem
ena za razmiljanje. Znao sam samo da je Shambhala iznimno vana tibetskim budistima
, iji je drevni spisi opisuju kao sveti grad dijamanata i zlata, prepun upuenika i
lama - i skriven negdje u nepreglednim pustim podrujima sjevernog Tibeta ili Kin
e. U novije vrijeme, medutim, veina budista o Shambhali govori tek u simbolikim ok
virima, kao o prikazu duhovnog stanja, a ne nekom stvarnom mjestu.
Ispruivi ruku, iz depa na naslonu sjedala ispred sebe izvukao sam turistiki prospekt
Tibeta, nadajui se da u tako obnoviti osjeaj za snalaenje u tom prostoru. Smjeten iz
medu Kine na sjeveru te Indije i Nepala na jugu, Tibet je u biti divovska visora
van na kojoj je malo podruja niih od 1800 metara iznad razine mora. Na junome rubu
uzdie se lanac Himalaja, u kojem je i Mount Everest, a na sjevernome, neposredno
iza granice s Kinom protee se nepregledno gorje Kunlun. Izmedu tih dviju strana n
alaze se duboki kanjoni, neobuzdane rijeke, te stotine kvadratnih kilometara stj
enovite tundre. Na temelju kartografskog prikaza, inilo se da je istoni Tibet najp
lodniji i najnaseljeniji, dok su sjever i zapad izgledali rijetko naseljeni i ne
pristupani zahvaljujui planinama, uz mali broj cesta koje su odreda bile posute te
k ljunkom.
30 James Redfield
Do zapadnog Tibeta vode, inilo se, samo dva glavna pravc~ sjeverna cesta, kojom s
e uglavnom slue vozai kamiona, te ju; koja prolazi rubnim dijelovima Himalaja, a n
jome se slue hodo nici iz itavog tog dijela svijeta kako bi stigli do svetih mjest
a pc Everesta, jezera Manasarovar i Mount Kailasha, te jo dalje, do gonetnih Kunl
una.
Potom sam podigao pogled s broure. Dok smo letjeli na vi ' ~ od devet tisua petsto
metara, poeo sam osjeati jasno izra ~E
~ ` promjenu vanjske temperature i energije. Ispod mene uzdizali s~ . ~` zamrznut
i stjenoviti iljci Himalaja, okrueni blistavoplavim ryb~" '' bom. Praktiki smo prel
etjeli preko samog vrha Mount Evere
ulazei u zrani prostor Tibeta - zemlje snijega, na krov svijeta. je je o zemlji trai
telja, ljudi koji putuju prema unutranjosti sv bia, i dok sam tako promatrao zelen
e doline i stjenovite visora okruene planinama, nisam mogao ne osjetiti strahopoto
va spram njezine zagonetnosti. teta to njome sada nesmiljeno vl; totalitarna vlast
. Sto zapravo, pitao sam se, radim ovdje?
Osvrnuo sam se prema Yinu, koji je sjedio etiri reda iza me Smetalo mi je to je to
liko tajnovit. Jo jednom vrsto sam odlu biti vrlo oprezan. Bez potpunog objanjenja
ne idem dalje od Lha
Kad smo sletjeli, Yin se opirao svim mojim pitanjima o Sha bhali, ponavljajui kak
o emo se ubrzo nai s Wilom, kad u dozr sve to me zanima. Potom smo se taksijem uputi
li prema maleno hotelu u blizini sredita grada, gdje e nas ekati Wil.
U jednom trenutku zatekao sam Yina kako pilji u mene.
"to je?" upitah.
"Samo sam provjeravao kako se prilagodavate ovoj nadmors visini", ree Yin. "Lhasa
se nalazi tri tisue esto metara iznad mc Jo neko vrijeme morate se opustiti i nika
mo ne uriti."
Kimnuo sam, cijenei njegovu brigu, no u prolosti sam se uvi bez problema prilagoava
o velikim visinama. Upravo sam se sp mao to mu i spomenuti kada sam u daljini ug
ledao neko veliko z nje nalik na tvravu.
"To je palaa Potala", ree Yin. "elio sam vam je pokazati. >: je to Dalai Lamino zim
sko prebivalite prije nego to je izgnar zemlje. Sada simbolizira borbu tibetanskog
naroda protiv kine; okupacije."
TAJNA SHAMBHALE 31
Svrnuo je pogled i ostao utjeti sve dok se automobil nije zaustavio, ne ispred ho
tela, nego kojih tridesetak metara dalje u ulici.
"Wil bi ve trebao biti ovdje", ree Yin otvarajui vrata. "Priekajte u taksiju. Idem p
rovjeriti."
No umjesto da izide, zastao je i zagledao se u ulaz. Primijetio sam taj njegov p
ogled, te sam takoer pogledao u tom smjeru. Ulica je bila puna tibetskih pjeaka, u
z ponekog turista, no sve je izgledalo uobiajeno. A onda mi se pogled zaustavio n
a jednom niskom Kinezu u blizini ugla zgrade. On je u ruci drao nekakav papir, no
pogledom je pomno promatrao okolicu.
Yin pogleda prema automobilima parkiranima uz plonik na suprotnoj strani ulice. P
ogled mu se zaustavi na nekom starom smedem automobilu u kojem se nalazila nekol
icina mukaraca u odijelima.
Yin neto ree vozau taksija, koji nas nervozno pogleda u retrovizoru i odveze nas do
idueg raskrija. Dok smo se tako vozili, Yin se pogne kako ga oni mukarci iz automo
bila ne bi vidjeli.
"to se dogada?" upitah.
Yin se nije obazirao na moje pitanje, samo govorei vozau neka skrene lijevo i uput
i se dublje u sredite grada.
Ja ga tada snano uhvatih za ruku. "Yin, recite mi to se dogada. Tko su bili oni Ij
udi?"
"Ne znam", ree on. "Ali Wil zasigurno nije ovdje. Postoji jo jedno mjesto. Mislim
da je otiao onamo. Pogledajte prati li nas tko."
Pogledao sam iza automobila dok je Yin vozau davao nove upute. Nekoliko automobil
a pojavilo se iza nas, no svi su skrenuli. Smeem automobilu nije bilo ni traga.
"Vidite li koga iza nas?" upita Yin, i sam se osvrui. "Ne bih rekao", odvratih.
Upravo sam se spremao ponovno ga upitati to se dogaa kada sam primijetio da mu ruk
e drhte. Potom sam mu pomno promotrio lice. Bilo je blijedo i obliveno znojem. T
ada uvidih da je uasnut. Od pogleda na njega sav sam se sledio.
Prije nego to sam uspio neto rei, Yin vozau pokae mjesto za parkiranje i izgura me iz
automobila zajedno s torbom, te me pokrajnjom ulicom povede do nekog uskog prol
aza. Nakon jo tridesetak metara, naslonili smo se na zid jedne zgrade i priekali j
o neko
32 James Redfield
liko minuta, pogleda prikovana za ulaz u ulicu iz koje smo up~ izili. Ni jedan ni
drugi nismo rekli ni rijei.
Kada nam se uinilo da nas nitko ne slijedi, Yin prolazom pro~ h' do sljedee zgrade
i nekoliko puta zakuca. Nitko se nije javio y brava se nekako zagonetno otkljual
a iznutra.
Moda bi i bilo najbolje da Yin samo tako nestane, pomi tada. Tako bih jednostavno
mogao istrati na ulicu i izgubiti s masi sve dok ne uspijem doi do zrane luke. to b
ih tada jo mo osim vratiti se kui? Na taj nain rijeio bih se svake obveze trae Wila i
svega drugog u ovoj nesretnoj pustolovini.
Vrata se tada odjednom otvore, Yin se iskrade, a brava se novno zakljua.
"Wil je ostavio poruku", ree Yin. "Idemo."
Otili smo jo malo dalje prolazom i sakrili se izmedu dviju v kih kanta za smee, a o
nda je Yin otvorio omotnicu i izvadio pc ku. Promatrao sam ga kako ita. inilo mi s
e da mu lice postaje bljee. Kada je zavrio, pruio mi je papiri.
"to pie?" upitah odluno, uzimajui poruku. Odmah sam 1 poznao Wilov rukopis:
Yin, uvjeren sam da e nam biti doputen ulazak u Shambhalu. Ali ja moram poi prije v
as. Od najvee je mogue vanosti da ti naeg amerikog prijatelja dovede to dalje. Zna da
e dakini voditi.
Wil
Ja tada pogledah Yina, koji naas podigne pogled, a potom odmah spusti. "to znai to
`da e nam biti doputen ulazak u Sha bhalu'? To govori u prenesenom znaenju, zar ne?
Ne misli val da je to neko stvarno mjesto, nije li tako?"
TAJNA SHAMBHALE 33
Yin je nepomino gledao pod noge. "Dakako da Wil dri da je to stvarno mjesto", proape
tada.
"A vi?" upitah.
On odvrati pogled. Izgledao je kao da na pleima nosi sw teinu ovoga svijeta.
"Da... da...", ree tada, "samo to veina Ijudi ne moe ni zamisliti to mjesto, a kamol
i do njega doi. Vi i ja nikako ne moemo..." Glas mu se tada izgubio.
"Yin," rekoh, "morate mi rei to se dogada. to to Wil radi? Koji su ono ljudi kod ho
tela?"
Yin me jo nekoliko trenutaka nepomino promatrao, a onda ree: "Mislim da su to kines
ki obavjetajci."
"Molim?" "Ne znam to tono rade ondje. ini se da su ih sve aktivnosti i prie u vezi s
a Shambhalom poneto uzbunile. Mnogi ovdanji lame uvidaju da se neto u vezi s tim sv
etim mjestom mijenja. O tome se ve neko vrijeme vode velike rasprave."
"Mijenja se... Kako se mijenja? Recite mi."
Yin duboko udahne. "To sam objanjenje elio prepustiti Wilu... no izgleda da sada m
oram pokuati. Morate shvatiti to je zapravo Shambhala. Tamonji su ljudi iva ljudska
bia, koja se radaju na tom svetom mjestu, no pripadaju viem evolucijskom stanju. P
omau u odravanju energije i vizije cijelog svijeta."
Tada odvratih pogled, razmiljajui o Desetom uvidu. "Oni su neka vrst duhovnih vodia
?"
"Ne u smislu na koji mislite", odgovori Yin. "Nisu poput lanova obitelji ili drug
ih dua u zagrohnom ivotu koje nam pomau iz te dimenzije. To su ljudska bia koja ive t
i, na naoj Zemlji. Oni koji ive u Shambhali imaju iznimno naprednu zajednicu i ive
na vioj razini razvoja. Oni oblikuju ono to e preostali dio svijeta s vremenom dost
ii."
"Gdje je to mjesto?" "Ne znam."
"Poznaje li nekoga tko ga je vidio?"
"Ne. Kao djeak, uio sam kod jednog velikog lame, koji 1~_~e-. dnog dana objavio da
ide u Shambhalu te je, nakon nekolij~~~yai~,~\ proslava, i otiao."
, ,
1 ~. ;,
~m ai
. ..l ~, _~'
34 James Redfield
"Je li stigao tamo?"
"To nitko ne zna. Nestao je i vie ga nitko nikada nije vidio dje u Tibetu."
,. "Znai da nitko zapravo ne zna postoji li Shambhala ili ne."
., Yin je jo nekoliko trenutaka utio, a potom ree: "Imamc ' , ,~ gende..."
"Tko to `mi'?"
Yin se upravo spremao rei jo neto kada nam je pozornost wkao neki zvuk iz smjera ul
ice. Pomno smo se zagledali onamc nismo vidjeli nita.
"Priekajte ovdje", ree Yin.
I tada jo jedanput zakuca na vrata i izgubi se u kui. Jedn brzo ponovno se pojavio
i priao nekakvom starom, hrdavom d; koji je imao poderan platneni krov. Otvorivi
vrata, rukom me pc ve da udem.
"Idemo", ree. "Moramo pouriti."
TAJNA SHAMBHALE 35
2
ZOV SHAMBHALE
Dok smo dipom izlazili iz Lhase, ja sam utio, promatrao planine i pitao se to je Wi
l zapravo elio rei onom porukom. Zato je odluio put nastaviti sam? I tko su dakini?
To sam se upravo spremao upitati kada je neki kineski vojni kamion proao raskrijem
ispred nas.
Od tog sam se prizora trgnuo i osjetio kako mi val nervoze poinje ispunjavati tij
elo. to ja to inim? Upravo smo vidjeli obavjetajne agente kako nadziru hotel u koje
m smo se trebali nai s Wilom. Moda trae nas.
"ekajte malo, Yin," rekoh. "elio bih otii u zranu luku. Sve ovo izgleda mi preopasno
."
Yin me uzbunjeno pogleda. "A to emo s Wilom?" upita. "Proitali ste poruku. Treba va
s."
"Da, ali on je naviknut na ovakve stvari. Nisam ba uvjeren da bi od mene oekivao d
a se izlaem takvim opasnostima."
"Ve ste u opasnosti. Moramo otii iz Lhase." "Kamo idete?" upitah.
"U samostan Lame Rigdena u blizini Shigatsea. Onamo emo stii tek kasno naveer."
"Postoji li tamo neka telefonska linija?" upitah. "Da", odgovori Yin. "Mislim da
postoji, ako radi." Ja kimnuh i Yin se ponovno usredotoi na cestu.
36 James Redfield
To je u redu, pomislih. Nee koditi otii daleko odavde pr nego to organiziram povrata
k kui.
Puna etiri sata poskakivali smo loe asfaltiranom cestom, usp prestiui kamione i star
e automobile. Pogled koji nam se pru bio je mjeavina runih industrijskih kompleksa
i predivnih vidik Dobrano nakon sutona Yin se zaustavio u dvoritu ispred neke m l
ene kue od betonskih blokova. Veliki, upavi pas bio je svezan pokrajnji zid mehania
rske radionice s desne strane i bjesomuno ~;, lajao na nas.
"Je li to kua Lame Rigdena?" upitah. ;
` ~~ "Ne, dakako da nije", ree Yin. "Ali poznajem ljude koji tu iv lVloi emo uzeti net
o hrane i goriva, to bi nam moglo zatreba kasnije. Odmah se vraam."
Gledao sam ga kako se uspinje irokim stubama te kuca na vrat Neka postarija Tibet
anka pojavila se na vratima i odmah ga snar zagrlila objema rukama. Yin potom pok
ae prema meni, nasmije se i ree neto to nisam razumio. Potom me dozove pokretom ru~
i ja tada izidem i udem u kuu.
Ve trenutak kasnije izvana smo zauli prigueno cviljenje autc mobilskih konica. Yin p
ojuri na suprotnu stranu sobe i odmakr zavjese kako bi pogledao kroz prozor. Ja
sam stajao neposredno ia njega. U tami sam ugledao crni neobiljeeni automobil kak
o stoji r suprotnoj strani ceste od izrovanog prilaza kui, kojih trideset meta~ d
alje.
"Tko je to?" upitah.
"Ne znam", odgovori Yin. "Izaite i donesite nau prtljagi brzo."
Pogled koji sam mu uputio bio je prepun pitanja.
"5ve je u redu", ree on. "Idite po stvari, ali brzo."
Iziavi iz kue, otiao sam do dipa, trudei se da ne diem pc gled prema onom automobilu. U
vukavi ruku kroz otvoreni prozc uzeo sam svoju torbu i Yinovu naprtnjau i potom se
urnim kor kom vratio u kuu. Yin je i dalje gledao kroz prozor.
"O, Boe", ree iznenada u jednum trenutku, "dolaze." Snaan snop iz automobilskih far
ova obasjao je prozor u trem tku kada je vozilo pojurilo prema kui. Jednom rukom ep
avi svoj naprtnjau, Yin me na stranja vrata izvede u tamu.
TAJNA SHAMBHALE 37
"Moramo krenuti ovim putem", povie Yin dok me nekom stazom vodio prema skupini st
jenovitih obronaka. Naas se osvrnuvi dolje, prema kui, na svoj sam veliki uas ugleda
o agente u civilu kako izlaze iz automobila i okruuju kuu. Jedan drugi automobil,
koji dotada i nismo primijetili, dojurio je iza kue, a iz njega su iskoili novi ag
enti koji su poeli trati uz uzvisinu nama zdesna. Znao sam da e nas, nastavimo li s
e kretati u smjeru kojim se kreemo, presresti ve za nekoliko minuta.
"Yin, priekajte malo", rekoh glasno apui. "Presjei e nam
put. On zastane i u tami mi se priblii licem. "Lijevo", ree. "Mi emo ih zaobii."
U trenutku kada je to rekao, ugledao sam i druge agente koji su trali u tom smjer
u. Nastavimo li Yinovim smjerom, svakako e nas vidjeti.
Tada sam pogledao izravno prema najstjenovitijem dijelu strmine. Ondje mi je neto
priwklo pogled: jedan mrani dio staze bio je vidljivo svjetliji.
"Ne, moramo poi izravno prema gore", rekoh instinktivno i ve krenuh u tom smjeru.
Yin na trenutak zaostane za mnom, a potom urno krene mojim stopama.
Na vrhu uzvisine inilo se da je jedan agent tono ispred nas, te smo se brzo sakril
i izmedu dvaju velikih kamena. Podruje oko nas i dalje je bilo vidno svjetlije. T
aj se mukarac nalazio na najvie deset metara od nas i kretao se prema mjestu s koj
eg e nas ubrzo jasno vidjeti. A onda, kada se primaknuo rubnome dijelu tog blagog
sjaja, samo nekoliko sekundi prije nego to e nas ugledati, naglo se zaustavio, po
novno krenuo naprijed, potom jo jednom zastao, kao da mu je odjednom sinulo neto d
rugo. Ne nainivi vie ni korak naprijed, okrenuo se i potrao niz obronak.
Nakon nekoliko minuta aptom upitah Yina dri li da nas je taj agent vidio.
"Nije", odgovori Yin. "Mislim da nije. Dodite."
Jo desetak minuta uspinjali smo se obronkom, a onda se zaustavili na nekoj gotovo
okomitoj stijeni kako bismo ponovno pogledali prema kui. Sada su onamo dolazila
i druga vozila slubenog izgleda. Jedno od njih bilo je strano policijsko vozilo k
oje je imalo ukljueno
38 James Redfield
treperavo crveno svjetlo. Taj me prizor ispunio uasom. Sada u vie nije bilo sumnje
, ti su ljudi traili nas.
Yin je takoder s nelagodom promatrao kuu, a ruke su mu ol drhtale.
"to e uiniti vaoj prijateljici?" upitah, uasnut njegovim rr guim odgovorom.
Yin me pogleda sa suzama i bijesom u oima, a potom me pove dalje uz obronak.
"Zato ste bili toliko uvjereni", upita tada ne okreui se, "da s onog mjesta trebamo
poeti uspinjati izravno prema gore?"
Odgovorio sam uz duboki uzdah. "Uoio sam neto", zamuc~ "To je podruje bilo nekako s
vjetlije. inilo mi se da je to put koji trebamo ii."
On se okrene i pride mi, te sjedne na tlo nasuprot meni. "JestE kada vidjeli tak
vo to?"
Nastojao sam se osloboditi tjeskobe. Srce mi je snano udaraL jedva sam bio u stan
ju govoriti.
"Da, jesam", rekoh. "Nekoliko puta u posljednje vrijeme." On odvrati pogled i os
tane utjeti.
"Yin, znate li to se dogaa?"
"Prema legendama, primamo pomo." "A tko nam pomae?"
Ponovno je samo odvratio pogled. "Yin, ispriajte mi to znate o tome." Nije odgovar
ao.
"Je li rije o dakinima koje je Wil spomenuo u poruci?" I dalje samo utnja.
TAJNA SHAMBHALE 39
Ja tada osjetih navalu bijesa. "Yin! Reci mi to zna!"
On tada brzo ustane i ljutito me pogleda. "O nekim nam je stvarima zabranjeno go
voriti. Zar to ne moete shvatiti? Ve i samo nepromiljeno spominjanje imena tih bia ov
jeku moe donijeti dugogodinju nijemost, ili sljepou. Oni su uvari Shambhale."
Potom bijesno odjuri do jedne ravne stijene, preko nje rairi jaknu i isprui se.
I ja sam se osjeao iscrpljenim, toliko da nisam mogao razmiljati. "Moramo spavati"
, ree Yin. "Molim vas, sutra ete doznati vie." Jo nekoliko trenutaka zadrao sam pogle
d na njemu, a potom se
ispruio na stijeni na kojoj sam dotada sjedio i utonuo u dubok san.
Probudio me stup svjetla koji se uzdizao izmeu dvaju snijegom pokrivenih vrhunaca
u daljini. Pogledavi oko sebe, uvidio sam da je Yin nestao. Poskoivi na noge, pret
raio sam neposrednu okolicu, osjeajui bol u itavom tijelu. Yinu nije bilo ni traga n
i glasa.
Dobijesa, pomislih. Nikako nisam mogao odrediti gdje se nalazim. Snaan val tjesko
be proeo mi je itavo bie. Ostao sam ekati jo pola sata, promatrajui smee stjenovite uzv
isine s malim dolinama zelene trave, a on se i dalje nije vraao. Potom sam ponovn
o ustao i prvi put primijetio da se nie niz obronak, na neto vie od stotinu metara
nalazi poljunana cesta. Uzevi torbu, stao sam se probijati izmedu stijenja sve dok
se nisam spustio do ceste, a potom sam se uputio prema sjeveru. Ako me sjeanje ni
je varalo, taj je smjer trebao voditi do Lhase.
Nisam preao ni kilometar kada sam primijetio da se iza mene, na manje od stotinu
koraka, nalazi skupina od etvero-petero ljudi i da se cestom kreu u istom smjeru.
Odmah sam skrenuo s ceste i uao duboko meu stijenje uz obronak, tako da sam ostao
dobro skriven, ali sam ih i dalje mogao promatrati u prolasku. Kada su se nali is
pod mene, uvidio sam da je rije o obitelji koju su inili neki starac, mukarac i ena
od oko trideset godina, te dvojica djeaka. Nosili su velike vree, a mlai je mukarac
vukao nekakva kolica sa stvarima. Po njihovu izgledu, inilo se da su izbjeglice.
Pomislio sam kako bih im mogao pristupiti i barem doznati kojim bih putem trebao
krenuti, no potom sam se ipak predomislio. Pribojavao sam se da bi me kasnije m
ogli prijaviti, te sam ih tako
40 James Redfield
samo propustio. Priekao sam jo dvadeset minuta, a potom o~ zno krenuo u istom smje
ru. Sljedea tri kilometra cesta je vijug izmeu malih stjenovitih breuljaka i visora
vni, a onda sam u dalj na vrhu jednog od tih breuljka, ugledao samostan. Skrenuo
sa~ ceste i stao se uspinjati medu stijenjem sve dok se nisam naao kojih dvjesto
metara ispod samostana. Bio je sagraen od opf boje pijeska, a ravni krov bio je p
remazan smeom bojom. Zdanjf imalo dva krila, po jedno sa svake strane glavne zgra
de.
Nigdje se nije vidjelo nikakvo kretanje i najprije sam pomislio je samostan praz
an. No onda su se otvorila vrata s prednje stran na njima sam ugledao nekog redo
vnika, u jarkocrvenoj haljini, ka izlazi i poinje raditi u vrtu u blizini usamlje
nog stabla desno zgrade.
~~a~~k ~ ,.
Doimao se bezopasno, ali ipak sam odluio ne izlagati se opasr sti. Vratio sam se
do poljunane ceste, preao je i u irokom luki lijeve strane, zaobiao samostan, te se p
onovno vratio na cestu t kada sam se naao ve dobrano iza njega. Oprezno sam nastav
io c lje, zaustavljajui se samo kako bih svukao toplu zimsku jaknu. Sun je sada v
e bilo visoko i neoekivano toplo.
Nakon jo kojih kilometar i pol, upravo kada sam se sprem prijei malu uzvisinu na c
esti, zauo sam neki zvuk. Otrao sam me~ stijenje i stao oslukivati. Isprva mi se ini
lo da je rije o nekalc~ ptici, no malo-pomalo uvidio sam da netko govori, negdje
daleko ~ mene. Tko?
Uz velik oprez uspinjao sam se izmeu stijena sve dok nisam d ao do pogodnijeg vieg
mjesta, a potom sam provirio prema ma: noj dolini ispod obronka. Srce mi je goto
vo zastalo od uasa. Isp~ mene se nalazilo raskrije dviju poljunanih cesta, a na njem
u bila parkirana tri vojna dipa. Desetak vojnika stajalo je oko nj: puilo i razgov
aralo. Povukao sam se natrag, saginjui se kako bih zaklonio iza stijena, te se pu
tem kojim sam doao vratio sve dok ~ sam pronaao mjesto na kojem sam se mogao sakri
ti izmeu dva stjenovitih humaka.
Na tom sam mjestu zauo neto drugo, a mjesto s kojeg je zv~ dopirao nalazilo se jo d
alje od one vojne zapreke na cesti. Isprva to bilo tek prigueno zujanje koje je p
otom preraslo u fijukanje i kl paranje koje sam lako prepoznao. Bio je to heliko
pter.
TAJNA SHAMBHALE 41
Obuzet panikom, stao sam trati medu stijenjem koliko su me noge nosile, udaljavaj
ui se od ceste. Prelazei nekakav potok poskliznuo sam se i smoio hlae do visine kolj
ena. Brzo se pridigavi, ponovno sam potrao kada mi se noga poskliznula na neki kam
en, te sam se stao kotrljati niz obronak, na koncu poderavi hlae i ogulivi kou na no
zi. Pridignuvi se, nastavio sam trati, traei bolje mjesto za skrivanje.
Kako se helikopter pribliavao, dugim sam koracima pretrao jo jednu malenu uzvisinu
i upravo se osvrnuo kada me netko epao i powkao u malenu guduru. Bio je to Yin. Lea
li smo posve nepomino dok je helikopter preletio tono iznad nas.
"To je Z-9", ree Yin. Na licu mu se odraavala panika, no bilo mi je jasno i da je
bijesan.
"Zato ste napustili mjesto na kojem smo se ulogorili?" stane tada gotovo vikati.
"Ti si napustio mene!" odvratih.
"Nije me bilo manje od sat vremena. Trebali ste priekati." Sada su u meni eksplod
irali strah i bijes. "Priekati? A zato mi nisi rekao da nekamo ide?"
Nisam rekao sve to sam namjeravao, no zauo sam helikopter kako se u daljini okree.
"to emo sada?" upitah Yina. "Tu ne moemo ostati."
"Vraamo se do samostana", ree on. "Od vas sam otiao onamo." Kimnuvi, podigao sam se
i pogledom potraio helikopter. Na
sreu, skretao je i poeo se udaljavati prema sjeveru. Istodobno, pogled mi je priwk
lo neto drugo. Bio je to onaj redovnik kojeg sam ve vidio i koji se procjepom kret
ao prema nama.
Priavi nam, ree neto Yinu na tibetanskome, a tada pogleda mene.
"Doite, molim", ree tada na engleskom, snano me uhvativi i povlaei me prema samostanu.
Stigavi onamo, najprije smo proli kroz eljezna vrata u ogradi pokrajnjeg dvorita, po
kraj mnogobrojnih Tibetanaca koji su stajali s vreama i raznim stvarima. Neki med
u njima izgledali su vrlo siromano. Potom smo stigli do glavne zgrade samostana i
onaj nam je redovnik otvorio velika drvena vrata, te nas poveo kroz prijemnu so
bu, gdje se okupilo jo Tibetanaca. Dok smo prolazili pokraj njih,
,
/;
42 James Redfield
prepoznao sam jednu skupinu; bila je to obitelj koju sam propu~ da me prestigne
na cesti. Svi su me toplo pogledali.
Yin je primijetio kako ih gledam, te me upitao koji je tome zlog, a ja sam mu ob
jasnio da sam ih ve vidio, na cesti.
"Oni su se ondje nali kako bi vas doveli ovamo", ree Yin. ": vi ste se bojali pove
sti se za sinkroninou."
Potom me strogo pogleda i nastavi za redovnikom u male radnu sobu u kojoj su se
nalazili ormari s knjigama, radni stolovi nekoliko molitvenih kola. Potom smo sj
eli za rezbarijama boga ukraen drveni stol, gdje su redovnik i Yin dugo razgovara
li tibetanskom.
"Tko je Lama Rigden?"
Jampa i Yin pogledali su se kao da ni jedan ni drugi tono ; zna koliko mi trebaju
rei. Na koncu Yin ree: "Ve sam vam spon njao legende. Lama Rigden razumije legende
bolje od ikog. On jedan od najveih poznavatelja Shambhale."
"Ispriajte mi to se tono dogodilo", ree mi Jampa, nanosE mi neku vrst melema na ozlj
edenu nogu.
Ja pogledah Yina, koji mi kimanjem pokae neka sve ispriam "To to vam se dogodilo mo
ram prenijeti Lami", pojasni Jam~ Ja mu potom ispriah sve to se dogodilo otkako sm
o sam stig;
u Lhasu. Kada sam dovrio priu, Jampa me pogleda. "A prije dolaska u Tibet? to se do
gaalo?"
Potom sam mu ispriao priu o susjedovoj keri i o Wilu.
On i Yin sada se pogledaju.
"I to sve vrijeme o tome mislite?" upita Jampa.
"Mislim da sam ovdje do grla u nevoljama", rekoh. "Kanim zaputiti prema zranoj lu
ci."
TAJNA SHAMBHALE 43
"Ne, nisam na to mislio", ree Jampa urno. "Jutros, kada ste uvidjeli da je Yin otia
o, kakav je bio va stav prema toj situaciji, u kakvom ste bili mentalnom stanju?"
"Bio sam prestraen. Samo sam znao da u za koju minutu biti u kineskim rukama. Pokua
vao sam smisliti kako da se vratim u Lhasu."
Jampa se okrene i pogleda Yina, mrtei se. "On ne zna za polja molitve."
Yin odmahne glavom i odvrati pogled.
"Razgovarali smo o tome", rekoh. "Ali ne znam ba kakve to ima veze. to znate o tim
helikopterima? Trae li nas?"
Jampa se samo nasmijei i ree mi neka se ne brinem, jer u kod njih biti na sigurnome
. U razgovoru nas je prekinula jo nekolicina redovnika. Oni su donosili juhu, kru
h i aj. Dok smo jeli, uinilo mi se da mi misli postaju bistrije, te sam poeo procje
njivati situaciju. elio sam doznati sve to se dogada. I to odmah, bez odgaanja.
U jednom trenutku pogledah Jampu intenzivno i odluno, a on mi uzvrati pogledom du
boke topline.
"Znam da imate mnogo pitanja", ree mi. "Dopustite da vam kaem koliko mogu. Mi smo,
u Tibetu, osobita sekta. Nismo tipini redovnici. Ve stoljeima uvjerni smo da je Sh
ambhala posve stvarno mjesto. Jednako tako, raspolaemo znanjem o legendama, verba
lnoj mudrosti staroj koliko i Kalachakra, koja je posveena ujedinjavanju svih rel
igijskih istina."
"Velik dio naih lama u dodiru je sa Shambhalom posredstvom snova. Prije nekoliko
mjeseci, va prijatelj Wil poeo se pojavljivati u snovima Lame Rigdena o Shambhali.
Ubrzo potom Wil je doveden upravo do ovog samostana. Lama Rigden pristao je pri
miti ga i tako utvrdio da Wil takoder sanja Shambhalu."
"to mu je Wil rekao?" upitah. "Kamo je otiao?"
On odmahne glavom. "Mislim da ete morati priekati i vidjeti hoe li vam Lama Rigden
osobno prenijeti tu informaciju."
Pogledah Yina i pokuah se nasmijeiti.
"A to je s tim Kinezima?" upitah potom Jampu. "Koja je njihova uloga?"
Jampa samo slegne ramenima. "To ne znamo. Mogue je da znaju neto o tome to se dogad
a."
~~wu;. a., ~: .
/, . i
44 James Redfield
Na to sam samo kimnuo.
"I jo samo jedna stvar..." ree Jampa. "Izgleda da se u svim sr vima pojavljuje jo j
edna osoba. Neki Amerikanac."
Jampa potom zastane i blago se nakloni. "Va prijatelj Wil n bio posve siguran, no
ini mu se da ste to vi."
Poto smo se okupali i preodjenuli u sobi koju nam je dodijel Jampa, iziao sam u st
ranje dvorite. Nekolicina redovnika radi je u povrtnjaku, kao da ih Kinezi ni najm
anje ne zabrinjavaju. Pogl~ dao sam prema planinama i promotrio nebo. Nigdje nij
e bilo ni tr~ ga helikopterima.
"elite li sjesti na klupu ondje gore?" zauje se tada neki glas iz mene. Okrenuvi se
, ugledah Yina kako se pojavljuje na vratima i i~
"Gdje je Lama?" upitah ga.
"Ne znam", odgovori Yin. "Jo nije odluio primiti vas." "Zato?"
Yin odmahne glaovm. "Ne znam." "Misli li da zna gdje je Wil?"
Yin ponovno odmahne.
"Dri li da nas Kinezi jo trae?" upitah potom. Yin samo slegne ramenima, zagledan u d
aljinu.
"ao mi je to mi je energija toliko negativna", ree tada. "Mo lim vas, ne doputajte d
a utjee na vas. Stvar je samo u tome to m bijes katkada posve nadvlada i onda sam
nemoan. Jo od 1954. Ki nezi sustavno nastoje posve razoriti tibetansku kulturu. Po
gledajb sve te ljude koji ondje pjeae. Mnogi su od njih zemljoradnici koj su ostal
i bez svega zbog gospodarskih inicijativa koje su propisali Ki nezi. Drugi su no
madi koji umiru od gladi jer je takva politika posv~ poremetila njihov nain ivota.
" vrsto je stiskao obje ake.
TAJNA SHAMBHALE 45
"Kinezi ine isto to je Staljin inio u Manduriji, dovode u Tibet tisue doljaka, u ovom
sluaju Kineza, kako bi promijenili kulturnu ravnoteu i uspostavili kineska pravila
i obiaje. Zahtijevaju da se u naim kolama ui samo kineski."
"Oni ljudi pred vratima samostana..." rekoh tada. "Zato dolaze ovamo?"
"Lama Rigden i redovnici pomau siromasima kojima je najtee zbog promjene kulture.
Zbog toga ga Kinezi i ostavljaju na miru. Pomae u rjeavanju problema a da pritom n
e okree stanovnitvo protiv njih."
Yin je to izgovorio tako da se u njegovu glasu osjetila blaga ljutnja na Lamu, t
e se stoga odmah ispriao.
"Ne", ree. "Nisam elio rei da Lama odvie suraduje. Stvar je samo u tome da je to to K
inezi ine odvratno." Ponovno stisnuvi ake, njima snano udari po koljenima. "Mnogi su
isprva drali da e kineska vlast potovati tibetanske obiaje, da emo moi postojati unut
ar kineske drave a da pritom ne ostanemo bez svega. No kineska nas je vlada vrsto
odluila unititi. To je sada posve jasno i mi im moramo oteati ostvarivanje tog naum
a."
"eli rei da se trebate pokuati boriti protiv njih?" upitah. "Yin, zna da u takvom suk
obu ne moete pobijediti."
"Znam, znam", ree on. "Samo se tako uasno razbijesnim kada pomislim na to to ine. Je
dnog e dana ratnici Shambhale izjahati i poraziti ta zla udovita."
"Molim?"
"To je proroanstvo koje se prepriava medu mojim narodom." Potom me pogleda i odmah
ne glavom. "Znam da moram poraditi na tom svom bijesu. On mi razara polje molitv
e."
U tom trenutku naglo ustane i pridoda: "Pitat u Jampu je li razgovarao s Lamom. I
spriavam se." Potom se blago naklonio i otiao. Jo neko vrijeme promatrao sam tibets
ke krajolike, nastojei
posve pojmiti razmjere tete koju je kineska okupacija ovdje prouzroila. U jednom m
i se trenutku uinilo da ujem helikopter, no zvuk je bio predalek da bih u to bio s
iguran. Znao sam da je Yinov bijes opravdan i jo sam nekoliko minuta razmiljao o s
tvarnosti politike situacije u Tibetu. Tada sam se ponovno sjetio kako sam ka
f
46 James Redfield
nio potraiti telefon, pitajui se koliko e biti teko nazvati broj van zemlje.
Upravo sam se spremao ustati i krenuti u samostan kada sa shvatio da sam umoran,
te sam stoga nekoliko puta duboko udahm i pokuao se koncentrirati na ljepotu oko
sebe. Snijegom prekrive vrhovi planina i zelene i smec~e boje koje su obiljeaval
e krajobr; bile su snane i lijepe, a nebo blistavoplavo, tek s pokojim oblako na
obzoru na zapadu.
Dok sam tako gledao oko sebe, uoio sam dvojicu redovnika kc
Jo sam nekoliko puta duboko udahnuo, koncentrirajui se n, daleki obzor, razmiljajui
o tome to je Yin rekao o svome polji molitve. Brinuo se zbog mogunosti da mu bijes
prema Kinezima ra zara energiju. to je time elio rei?
Odjednom sam poeo primjeivati toplinu sunca i svjesnije osje ati njegovo zraenje, os
jeajui odredeni mir kakav nisam osjeti~ otkako sam stigao ovamo. Jo sam jednom dubo
ko udahnuo, zatvo renih oiju, i opazio jo neto, nekakav neobino slatkast miris slian
mirisu cvjetnog buketa. Prvo sam pomislio da su redovnic moda odrezali nekoliko c
vjetova s grmova za koje su se brinuli, ti ih ostavili negdje uz mene.
Otvorio sam oi i pogledao oko sebe, no cvjetova nije bilo. Po tom sam pokuao utvrd
iti pue li kakav povjetarac koji je mogao do nijeti miris do mene, no zrak je bio
nepomian. A onda sam primije tio da su redovnici odloili alat i da me intenzivno
promatraju iron otvorenih oiju i napola otvorenih usta, kao da su vidjeli neto neo
bino. Ponovno sam se osvrnuo, nastojei otkriti to se dogaa. Pri mijetivi da su me uzn
emirili, brzo su pokupili alat u koare i gotovc otrali stazom prema samostanu. Jo s
am ih nekoliko trenutaka pra
TAJNA SHAMBHALE 47
tio pogledom, promatrajui njihove crvene talare kako se kovitlaju i lelujaju dok
su se osvrtali kako bi utvrdili gledam li za njima.
im sam se spustio i uao u samostan, postalo mi je jasno da se neto vano dogaa, da sve
nekako bruji. Svi su redovnici jurili amo-tamo i medu sobom se doaptavali.
Hodnikom sam otiao do svoje sobe, kanei upitati Jampu mogu li se posluiti telefonom
. Raspoloenje mi se u meduvremenu popravilo, no ponovno sam poeo u pitanje dovodit
i vlastiti instinkt za samoodranjem. I dalje sam doputao da me okolnosti uvlae dubl
je u sve to se ovdje dogaa, umjesto da pokuam otii iz ove zemlje. Tko zna to bi sve m
ogli uiniti Kinezi dospijem li u njihove ruke? Znaju li kako se zovem? Moda je ve i
prekasno za odlazak zrakoplovom.
Upravo sam se spremao ustati i potraiti Jampu kada je on doslovce uletio u sobu.
"Lama je pristao primiti vas", ree. "To je velika ast. Budite bez brige. Besprijek
orno govori engleski."
Kimnuo sam, osjeajui blagu nervozu.
Jampa je stajao na vratima i nestrpljivo me pogledavao. "Ja u vas odvesti... odma
h sada", ree.
Ustavi, poao sam za Jampom nekom velikom prostorijom visokih stropova, iz koje smo
uli u jednu omanju sobu na suprotnoj strani. Petorica-estorica redovnika, s molit
venim kolima i bijelim maramama, s iekivanjem su nas pogledali kada smo otili do pr
ednjeg dijela prostorije i sjeli. Yin mi domahne iz suprotnog kuta.
"Ovo je soba za pozdrave", ree Jampa.
Unutranjost je bila obloena drvom i premazana svijetloplavom bojom. Zidove su ukraa
vali jedinstveni murali i mandale. Nakon nekoliko minuta ekanja, u sobu je uao Lam
a. Bio je vii od veine redovnika, ali je nosio crvenu haljinu, posve jednaku njiho
vima. Vrlo pomno pogledavi svakog od prisutnih, pozvao je Jampu da mu pride. Dodi
rnuli su se elom i on tada neto proape Jampi na uho.
Jampa se istog trenutka okrene i rukom pokae svim ostalim re- ;
.,, dovnicima neka za njim podu iz sobe. I Yin se uputio prema vrati- ' ~`~',
~;;_; ma, no pritom me naas pogledao i jedva primjetno kimnuo, to sam , '
v
i %~
48 James Redfield
shvatio kao podrku za razgovor koji je bio preda mnom. Mnogi redovnika predali su
mi svoje marame, uzbueno kimajui.
Kada je soba ostala prazna, Lama mi rukom pokae neka mu pribliim i sjednem na male
ni stolac ravna naslona njemu zdesr Prilazei mu prije nego to u sjesti, blago sam s
e naklonio.
"Hvala vam to ste me primili", rekoh.
On kimne i nasmijei se, dugotrajno me i pomno promatrajui "Bih li vas mogao upitat
i to je s mojim prijateljem Wilsonom J mesom?" upitah na kraju. "Znate li gdje je
?"
"to znate i mislite o Shamhhali?" upita me Lama umjesto oc govora.
"Ma, mislim da sam to oduvijek smatrao nekakvim imaginarnir mjestom, fantazijom.
Znate, priblino neto kao Shangri-La."
r On nagne glaw u stranu i posve obinim tonom ree: "Rije je stvarnome mjestu na Zem
lji, koje postoji u sklopu Ijudske zajednice.
`~-'~"~~' ~ "Zato nitko nikada nije otkrio gdje se nalazi? I zato toliki brc istak
nutih budista o Shambhali govori kao o nainu ivota, kao ~ tipu mentaliteta?"
"Jer Shambhala uistinu simholizira nain postojanja i ivljenja O njoj se moe govorit
i upravo na taj nain. No to je i stvarno mjest~ gdje je mjesno stanovnitvo postigl
o takav nain postojanja u medu sobnom zajednitvu."
"Bili ste ondje?"
"Ne, nisam, jo nisam pozvan."
"Kako, onda, moete biti toliko uvjereni?"
"Jer sam nebrojeno puta sanjao Shambhalu, kao i mnogi drug upueni ljudi na Zemlji
. Mi usporedujemo snove i oni su toliko slin da jednostavno znamo da mora biti ri
je o srvarnome mjestu. A ra spolaemo i svetim znanjem, legendama, koje objanjavaju
na od nos prema toj svetoj zajednici."
"Kakav jc taj odnos?"
"Mi trebamo ouvati znanje dok ekamo trenutak kada i Shambhala izii na vidjelo i pred
staviti se svim narodima."
"Yin mi je rekao kako neki dre da e ratnici Shamhhale jednon na koncu ipak stii i p
oraziti Kineze."
"Yinov je bijes za njega vrlo opasan."
TAJNA SHAMBHALE 49
"Znai da je u zabludi?"
"Govori s ljudskog stajalita koje poraz promatra u kategorijama ratovanja i fizike
borbe. Kako e se tono to proroanstvo ostvariti, jo se ne zna. Najprije emo morati sh
vatiti Shambhalu. No znamo da e to biti drukija vrst borbe."
Ta posljednja izjava nekako mi je bila zagonetna, no on se drao toliko suosjeajno
da sam osjetio strahopotovanje, a ne zbunjenost. "Vjerujemo", nastavi Lama Rigden
, "da je trenutak objave
Shambhalina naina postojanja vrlo blizu." "Lama, odakle to znate?"
"Odgovor je ponovno u naim snovima. Va je prijatelj Wil bio tu, kao to ste nesumnji
vo uli. To smo shvatili kao vaan znak jer smo ga ve ranije sanjali. On je osjetio m
iris i uo rijei."
Takav me odgovor zatekao. "Kakav miris?"
On se nasmijei. "Onaj koji ste i vi danas ve osjetili."
Sada je sve odjednom poprimilo novi smisao. I nain na koji su redovnici reagirali
i Lamina odluka da me primi.
"I vi ste pozvani", pridoda on tada. "Upuivanje mirisa vrlo je rijetka stvar. Oso
bno sam to vidio samo dvaput - jednom kada sam bio sa svojim uiteljem i drugi put
kada je ovdje boravio va prijatelj Wil. Sada se to ponovilo s vama. Dotada se ni
sam mogao odluiti trebam li vas primiti ili ne. Vrlo je opasno o takvim stvarima
govoriti na trivijalan nain. Jeste li uli i krik?"
"Nisam", odgovorih. "Ne razumijem o emu je rije.''
"To je takoer zov Shambhale. Samo budno pazite na jedan osobit zvuk. Kada ga zauje
te, prepoznat ete ga."
"Lama, nisam ba siguran da elim nekamo ii. Sve ovo izgleda mi vrlo opasno. ini se da
Kinezi znaju tko sam. Mislim da bih se elio to prije vratiti u Sjedinjene Drave. M
oete li mi samo rei gdje bih mogao pronai Wila? Je li negdje u blizini?"
Tuna izraza lica, Lama odmahne glavom. "Ne, bojim se da je i odluio ii dalje."
a ~i ,.
utio sam, a Lama me je jo nekoliko dugih trenutaka samo pro- j ~~~` ' ~'" matrao.
i ~~~~_a
~\ \
50 James Redfield
"Trebali biste znati jo neto", ree tada. "Snovi vrlo jasno govc da bez vas Wil ne b
i bio u stanju preivjeti taj pokuaj. Da bi on i pio, ondje ete se morati nai i vi."
Osjeajui kako me obavija val straha, odvratih pogled. To ni bile rijei koje sam prie
ljkivao.
"Legende kau", nastavi Lama, "da svaka generacija u Sha~ bhali ima odredenu sudbi
nu koja je javno poznata i o kojoj se govo Isto vrijedi i za ovjekove kulture izv
an Shambhale. Katkada je m gue stei veliku snagu i jasnou promatranjem odvanosti i o
dl enosti generacije koja se pojavila prije nas."
Poeo sam se pitati na to zapravo cilja. "Je li vam otac iv?" upita me tada.
Odmahnuo sam glavom. "Umro je prije nekoliko godina."
,r "Je li sudjelovao u velikom svjetskom ratu etrdesetih godina? ` "Jest," odvrat
ih, "sudjelovao je u ratu."
~4' "Je li sudjelovao u samim borbama?" ' ~ "Jest, tijekom veeg dijela rata."
"Je li vam ispriao u kojoj je situaciji doivio najvei strah?" Njegovo me pitanje vr
atilo razgovorima koje sam u mladosti vc
dio s ocem. Na trenutak sam se zamislio.
"Vjerojatno za iskrcavanja u Normandiji, 1944. na obali koju s saveznici nazvali
Omaha."
"Ah, da", ree Lama. "Vidio sam vae amerike filmove o to~ iskrcavanju. Jeste li ih i
vi gledali?"
"Da, jesam", rekoh. "Vrlo su me se dojmili." "Govorili su o strahu i odvanosti vo
jnika", nastavi on. "
Da.
"Drite li da biste i vi bili sposobni za takve stvari?" "Ne znam. Nije mi jasno k
ako su oni uspijevali."
"Moda je njima bilo lake jer je to bio poziv cijeloj generacij Na odredenoj su raz
ini to svi osjeali: i oni koji su se borili i oni ko su proizvodili oruje i oni ko
ji su osiguravali hranu. Spasili su svijet trenutku izloenosti najveoj opasnosti."
Zautio je kao da oekuje nekakvo moje pitanje, no ja sam ga dalje samo promatrao.
TAJNA SHAMBHALE 51
"Poziv vae generacije umnogome je drukiji", ree. "I vi morate spasiti svijet. No to
trebate uiniti na drugi nain. Morate shvatiti da u vama lei velika mo koju je mogue
njegovati i iriti, mentalna energija koju ljudi oduvijek nazivaju molitvom."
"uo sam za to", rekoh. "Ali izgleda da jo ne znam kako se njome sluiti."
On se na te rijei nasmijei i ustane, promatrajui me s iskrom u oku.
"Da", ree tada. "Znam. Ali, hoete, ve ete nauiti."
Ispruen na leaju u svojoj sobi, razmiljao sam o Laminim rijeima. Razgovor je okonao n
aglo, ne dajui mi vie vremena za preostala pitanja.
"A sada se poite odmoriti", rekao mi je tada, glasnim zvonom dozivajui nekolicinu
redovnika. "Sutra emo ponovno razgovarati." Kasnije su i Jampa i Yin traili da im
prepriam sve Lamine rijei.
No, istini za volju, u razgovoru s njim pojavilo se vie pitanja nego odgovora. I
dalje nisam znao kamo je otiao Wil niti to doista znai zov Shambhale. Sve to izgled
alo je istodobno i fantastino i opasno.
Yin i Jampa odbili su razgovarati o tim pitanjima. Preostali dio veeri proveli sm
o uz jelo i promatranje krajobraza, a onda smo rano otili na poinak. I tada sam na
kon nekog vremena uvidio da nepomino gledam u strop, da ne mogu zaspati, dok mi s
e glavom vrzmaju najraznovrsnije misli.
Nekoliko puta u glavi sam prevrtio itav film, od dolaska u Tibet, a potom konano u
tonuo u isprekidan san. Sanjao sam kako trim kroz masu prolaznika u Lhasi, kako t
raim utoite u jednom od samostana. Redovnici na vratima samo su me kratko pogledali
i zatvorili vrata. Vojnici su me nastavili progoniti. Trao sam mranim uliicama i p
rolazima, posve bez nade, sve do trenutka kada sam, na svretku jedne ulice, pogle
dao udesno i ugledao osvijetljeni prostor slian onim poljima koja sam ve viao. Kada
sam se pribliio tom podruju, svjetlo se malo-pomalo izgubilo, no ispred mene nala
zila
su se vrata u neko o radi. Vo nici su se o avili iza u la trei re- ` ~~`~~ j g j P
J g ~ P
ma meni, a ja sam projurio kroz ta vrata i naao se u nekakvom le- ; dom okovanom
krajobrazu...
f a.
,v
52 James Redfield
U tom trenutku prenuo sam se iz sna. Gdje sam? Malo-poma prepoznao sam sobu, ust
ao i priao prozoru. Na istoku je poelo sv tati i ja se pokuah osloboditi dojma sna
te ponovno zaspati, to j~ pokazalo se, bio posve bezuspjean pokuaj. Bio sam se posv
e ra; budio.
Nawkavi hlae i jaknu, spustio sam se stubama i iziao u dvor: te pokraj povrtnjaka te
sjeo na jednu od bogato ukraenih metalni klupa. Dok sam tako gledao prema suncu
na izlasku, iza sebe sam za uo neki zvuk. Okrenuvi se, ugledao sam obrise nekog muk
arca koj je prema meni dolazio iz smjera samostana. Bio je to Lama Rigden
Ustao sam i duboko se poklonio.
"Rano ste ustali", ree on. "Nadam se da ste obro spavali." "Jesam", rekoh, promatr
ajui ga kako prilazi fontani i ribama
dobacuje aku punu sjemenja. Ribe su navalile na hranu i voda se od toga gotovo za
pjenila.
"Kakve ste imali snove?" upita, ne podiui pogled prema meni. Ispriao sam mu kako sa
m bjeao od vojnika i kako sam vidio
'r ono osvijetljeno mjesto. Pogledao me ispunjen iznenaenjem i di~.~~.3;,~ ~~~ vl
jenjem.
"Jeste li takvo iskustvo doivjeli i u budnome stanju?" upita tada.
"Nekoliko puta tijekom ovog putovanja", rekoh. "Lama, to se dogada?"
On se nasmijei i sjedne na klupu nasuprot meni. "Primate pomo dakina."
"Ne razumijem... to su dakini? Wil je Yinu ostavio poruku u kojoj se spominju dak
ini, no prije toga nisam ni uo tu rije."
"Oni su iz duhovnog svijeta. Obino se pojavljuju kao enska bia, no mogu preuzeti ob
lik kakav ele. Na Zapadu su poznati pod nazivom aneli, medutim, svakako su zagonet
niji od onoga to o njima misii veina ljudi. Bojim se da ih istinski poznaju samo o
ni koji ive u Shambhali. Legende govore da se kreu sa svjetlom Shambhale."
Zastavi, tada mi uputi prodoran pogled. "Jeste li odluili hoete li se odazvati na t
aj poziv?"
"Ne bih znao kako nastaviti", rekoh.
TAJNA SHAMBHALE 53
"Legende e vas usmjeravati. One kau da e se trenutak za otkrivanje Shambhale moi pre
poznati tako to e mnogobrojni ljudi poeti shvaati kako ive oni u Shambhali, poeti spoz
navati istinu koja je temelj molitvene energije. Molitva nije snaga koja se ostv
aruje samo kada sjednemo i odluimo u odredenoj situaciji moliti. Molitva tada, da
kako, djeluje, no djeluje i sve vrijeme."
"Govorite o stalnom polju molitve?"
"Tako je. Svemu to oekujemo, bilo to dobro ili loe, svjesno ili nesvjesno, mi pomaem
o pri ostvarivanju. Naa je molitva energija ili snaga koja iz nas zrai u svim smje
rovima. Kod veine ljudi, koji razmiljaju na uobiajen nain, ta je snaga vrlo slaba i
proturjena. No kod onih drugih, koji, kako nam se ini, u ivotu postiu puno, i koji s
u vrlo kreativni i uspjeni, to je energetsko polje vrlo jako, premda najee nesvjesno
. Veina ljudi iz te skupine ima snano polje jer su odrasli u okolini u kojoj su na
uili oekivati uspjeh i manje-vie uzimati ga zdravo za gotovo. Imali su snane uzore k
oje su oponaali. No, legende kau da e svi ljudi uskoro doznati za tu silu i shvatit
i da je nau sposobnost koritenja takve energije mogue pojaati i proiriti."
"To sam vam ispriao ne bih li vam objasnio kako odgovoriti na zov Shambhale. Kako
biste pronali to sveto mjesto, morate sustavno iriti energiju sve dok ne budete i
sijavali dovoljno kreativne snage kako biste otili onamo. Postupak kojim se to po
stie opisan je u legendama i obuhvaa tri vana koraka. Postoji i etvrti korak, no nje
ga u cijelosti poznaju samo oni u Shambhali. Upravo je stoga pronalaenje Shambhal
e toliko teko. ak i ako uspjeno proiri energiju s pomou prvih triju koraka, ovjeku je
potrebna pomo kako bi doista i pronaao put do Shambhale. Dakini moraju otvoriti vr
ata."
"Njih ste nazvali duhovnim biima. Mislite li pritom na due koje su u zagrobnom ivot
u i koje igraju ulogu naih vodia?"
"Ne, dakini su ona druga bia ija je zadaa buditi i uvati ljude. Oni nisu ljudi, a to
nikada i nisu bili."
"I oni su isto to i andeli?"
~ao~u xo oa~n o ~ "C~ni uo to ~~o 'csu. Jcdoo otvurooxt. ~va~8ro~o~azuo~b~~~d[uo
i ' ~oO&toSa~~r~6o~~ ~m~ 'oa~~~ ~~Bu~8i '0~8~~~nDa~o~~~~o~~~r~
~~~~v~~i. ~J0uSv8~o~ r~6~~i ~~uatv0~~ouo ~8 ~` ` ~o8vc~~~~~~~no.8vo~arc6~~abnuvl
oubbz 'ostto~~doouaj
`
54 James Redfield
naina na koji se o njemu govori, no postoji samo jedan boanski iz vor. Ista je stv
ar i s anelima."
"Znai da se vi ne drite striktno budizma?"
"Naa sekta i nae legende vuku korijene iz budizma, no mi sE zalaemo za sintezu svih
religija. Drimo da svaka od njih ima svojE istine koje je nuno pripojiti svima os
talima: To je mogue posti: bez gubljenja suvereniteta i temeljne istine pojedinanih
tradicija. Sebe bih takoer nazvao i kraninom, primjerice, i idovom ili muslimanom.
Drimo da oni u Shambhali takoer rade na ujedinjavanju cjelokupne vjerske istine. N
a tome rade u jednakom duhu u kojem Dalai Lama provodi inicijacije Kalachakra po
znate svakome tko ima iskreno srce."
Samo sam ga promatrao, nastojei nekako pojmiti sve to sam uo.
"Ne trudite se odmah shvatiti sve", ree mi Lama. "Samo budite svjesni toga da je
udruivanje ejelokupne religijske istine vrlo vano elimo li silu energije molitve po
veati toliko da razrijei opasnosti koje izazivaju ljudi u strahu. Zapamtite i to d
a su dakini stvarni."
"to ih navodi na to da nam pomau?" upitah.
Lama tada duboko udahne, dugo razmiljajui. inilo se da to pitanje kod njega izaziva
frustriranost.
"Cijeli ivot nastojim shvatiti to pitanje," ree na koncu, "no moram priznati da od
govor ipak ne znam. Drim da je to velika tajna Shambhale i da je nitko nee shvatit
i dok ne shvati Shambhalu."
"Ali," prekinuh ga, "mislite da mi dakini pomau?"
"Da", odgovori mi odlunim tonom. "I vaem prijatelju Wilu." "A Yin? Kako se on ukla
pa u priu?"
"Yin je vaeg prijatelja Wila upoznao u ovom samostanu. Yin vas je takoer sanjao, n
o u drukijem kontekstu od snova o vama koji su se pojavljivali kod mene i ostalih
lama. Yin se kolovao u Engleskoj i odlino poznaje zapadnjaki nain ivota. On e biti va
vodi, premda nerado prihvaa takvu ulogu, to ste nesumnjivo primijetili. A jedini je
razlog to to ne eli nikoga iznevjeriti. On e biti va vodi i odvesti vas najdalje to m
oe."
On tada ponovno zastane i pogleda me pun iekivanja.
"A kako stoje stvari s kineskom vladom?" upitah. "to oni ine? Zato ih toliko zanima
to se dogaa?"
TAJNA SHAMBHALE 55
Lama spusti pogled. "Ne znam. ini se da nasluuju da se neto dogada sa Shambhalom. O
duvijek nastoje potisnuti tibetsku duhovnost, no ini se da su sada otkrili nau sek
tu. Morate biti vrlo oprezni. Silno nas se boje."
Na trenutak odvratih pogled, jo razmiljajui o Kinezima. "Jeste li donijeli odluku?"
upita me on.
"Mislite na to hou li poi u potragu?" On se suosjeajno nasmijei. "Da."
"Ne znam. Nisam siguran imam li hrabrosti ui u neto zbog ega mogu izgubiti sve."
Lama me i dalje samo promatrao i kimao.
"Spominjali ste mi neke stvari u vezi s izazovom mojoj generaciji", rekoh. "To j
o uvijek ne razumijem."
"Drugi svjetski rat, kao i hladni rat", zapone tada Lama, "bili su iskuenje s koji
m se morala suoiti prethodna generacija. Veliki napredak tehnologije donio je vrl
o razorno oruje u ruke pojedinih naroda. U svojoj nacionalistikoj groznici, sile t
otalitarizma nastojale su zavladati demokratskim zemljama. Ta bi se prijetnja i
ostvarila da se obini gradani nisu borili i da nisu ginuli za slobodu, tako zajami
vi uspjeh demokracije u svijetu.
No vaa se zadaa razlikuje od zadae vaih roditelja. Misija vae generacije ve se po samo
j prirodi razlikuje od misije generacije iz Drugog svjetskog rata. Oni su se nas
ilnim metodama i orujem morali boriti protiv tono odreene tiranije. Vi se morate bo
riti openito protiv ideja rata i neprijateljstva. No za to je potrebno jednako ve
liko junatvo. Razumijete li o emu vam govorim? Vai roditelji nikako nisu mogli uinit
i to to su uinili, no ipak su ustrajali. Vi morate postupiti na jednak nain. Sile t
otalitarizma nisu nestale; samo se vie ne iskazuju putem nacija koje tee stvaranju
carstva. Njihove sile tiranije sada su medunarodne i daleko profinjenije, pri em
u iskoritavaju nau ovisnost o tehnologiji, slavi, utjecaju i elji za udobnou i lagodn
im ivotom. Iz istog straha nastoje centralizirati sav tehnoloki razvoj i dati ga u
ruke nekolicini, kako bi se zatitio njihov gospodarski poloaj i nadzirao razvoj sv
ijeta u budunosti.
Njima se nije mogue suprotstaviti silom. Demokraciju sada tre- ,,~'' r y . ba titit
i sljedeim korakom u razvoju slobode. Moramo se sluiti
;,.w snagom svoje vizije, te oekivanjima koja od nas zrae u obliku stalne
, .. i
56 James Redfield
molitve. Ta je sila jaa nego to to itko danas zna. Moramo njom ovladati i poeti je
koristiti prije nego to bude prekasno. Postoj naznake da se u Shambhali neto mijen
ja. Otvara se, premjeta."
Lama me sada promatrao elinom odlunou. "Morate odgc voriti na zov Shambhale. To je je
dini nain na koji ete iskazati po tovanje prema onome to su uinili vai preci."
Te njegove rijei u meni su izazvale uznemirenost. "Odakle trebam poeti?" upitah.
"Dovrite irenje vlastite energije", odgovori Lama. "To nef biti lako zbog vaeg strah
a i bijesa. No ustrajete li, prolaz e vam se sam ukazati."
"Prolaz?"
"Da. Nae legende kau da postoji nekoliko prolaza kojima se
ulazi u Shambhalu: jedan u istonom podruju Himalaja u Indiji, jedan na sjeverozapa
du, na kineskoj granici, i jedan daleko na sjeveru., u Rusiji. Znakovi e vas odve
sti do pravog ulaza. Kada vam sve bude izgledalo izgubljeno, potraite dakinije."
,;~.~ Dok mi je Lama to govorio, Yin izie iz zgrade s naim stvarima. "x "U redu",
rekoh, osjeajui sve veu uasnutost. "Pokuat u."
t ~ Jo dok sam ih izgovarao, nisam mogao vjerovati da te rijei uistinu ~wy~:= izlaze
iz mojih usta.
"Budite bez brige", ree Lama Rigden. "Yin e vam pomoi. Samo zapamtite da prije pron
alaenja Shambhale najprije morate proiriti razinu energije koja zrai iz vas i iri se
u svijet. Do tada nikako ne moete uspjeti. Morate ovladati silom svojih oekivanja
."
Ja pogledah Yina, a on se blago nasmijei. "Vrijeme je", ree on.
TAJNA SHAMBHALE 57
3
NJEGOVANJE ENERGIJE
Kada smo izili, uoio sam smedi dip s metalnim krovom, moda i deset godina star, park
iran uz cestu. Dok smu mu prilazili, primijetio sam da je ispunjen prijenosnim h
ladnjacima, kutijama sa suhom hranom, vreama za spavanje i toplijim jaknama. Na s
tranjoj strani vozila bilo je uvreno nekoliko vanjskih spremnika za gorivo.
"Odakle su stigle sve te stvari?" upitah Yina.
On mi namigne. "Ve se dugo pripremamo za ovo putovanje." Od samostana Lame Rigden
a Yin je nekoliko kilometara vozio
na sjever, a potom dipom sa iroke poljunane ceste skrenuo na nekakav uski prolaz, je
dva iri od pjeake staze. Jo smo se nekoliko kilometara tako vozili bez rijei.
Zapravo nisam znao to bih rekao. Na to sam putovanje pristao iskljuivo zbog Lamini
h rijei i zbog svega onoga to je Wil prije uinio za mene, no sada sam poeo osjeati pr
avo djelovanje tjeskobe izazvane takvom odlukom. Pokuavao sam se osloboditi strah
a i u mislima ponoviti sve ono to sam uo od Lame Rigdena. Na to je tono mislio kada
je govorio 0 ovladavanju silom vlastitih oekivanja?
Tada pogledah Yina. Bio je posve koncentriran na cestu.
"Kamo smo krenuli?" upitah ga.
Ne pogledavi me, on ree: "Ovo je preac do Autoceste prija- ~ :~ teljstva. Moramo ii n
a jugozapad, do Tingrija, u blizini Mount Eve
.. resta. Vozit emo se gotovo cijeli dan. Usto emo doi i na vrlo veliku
nadmorsku visinu." ,
/
~8 James Redfield
"Je li to podruje sigurno?
Yin me naas pogleda. "Bit emo vrlo oprezni. Pronai err gospodina Hanha."
"Tko je to?"
"On najvie zna o Prvom proirenju energije molitve koje morat nauiti. Podrijetlom je
iz Tajlanda i vrlo je uen."
Odmahujui glavom, odvratio sam pogled. "Nisam ba sigura da razumijem ta proirenja. t
o je to zapravo?"
"Znate da imate energetsko polje, nije li tako? Polje molitv koje se iz vas iri c
ijelo vrijeme."
" ~a Da.
"I znate da to polje djeluje na svijet, na to to se dogada? Znat~ da ono moe biti
malo i slabo ili veliko i jako."
"Da, valjda je tako..."
"E, pa, postoje toni naini irenja dosega i razmjera vaeg polja kako biste postali kr
eativniji i utjecajniji. Legende govore da e "
vremenom sva ljudska bia nauiti tako iriti polje. No vi to moratf nauiti sada, elite
li oi do Shambhale i pronai Wila."
i;g
'~ "Ti ve moe ostvariti ta proirenja?" upitah. Yin se namrti. "To nisam rekao."
-, R ' Samo sam ga pogledao. Upravo divno. Kako bih ja to trebac nauiti a.ko s ti
me potekoa ima ak i Yin?
~.~~ .
Jo satima vozili smo se bez rijei, u vonji jedui oraie i povre, samo se jednom zaustav
na nekoj benzinskoj postaji radi popune goriva. Dobrano nakon sputanja mraka prol
i smo Tingrijem.
"Ovdje moramo biti vrlo oprezni", ree Yin. "Nalazimo se u blizini samostana Rongp
hu i baznog kampa Everest, tako da e ondje biti kineskih vojnika koji prate sve p
okrete, turista i alpinista. No ~ tog mjesta pruat e nam se i nevjerojatni prizori
i pogled na sjevernu stranu Everesta."
Yin je jo nekoliko puta skrenuo i onda smo se nali na prostoru na kojem se nalazil
o mnogo starih drvenih graevina. Iza njih stajala je jednostavna kua od opeka od b
lata.
Prostor oko Hanhove kue bio je besprijekorno ureen, s pomno zasaenim cvjetnim lijeh
ama i njegovanim kamenjarima. Dok smo dipom prilazili kui, neki krupan mukarac u ivo
pisnom, rukom
TAJNA SHAMBHALE 59
izvezenom ogrtau iziao je na trijem. Po izgledu se moglo zakljuiti da je ezdesetih g
odina, no kretao se kao da je puno mlai. G(ava mu je bila posve izbrijana.
Dok se naprezao da vidi tko dolazi, Yin mu domahne. Prepoznavi ga, irom se nasmijei
o i krenuo prema nama dok smo jo izlazili iz dipa.
Njih dvojica razmijenili su nekoliko rijei na tibetanskome, a Yin potom pokae na m
ene i ree: "Ovo je moj prijatelj iz Amerike." Predstavio sam se Hanhu, a on se bl
ago naklonio i vrsto mi stisnuo ruku.
"Dobro doli", ree. "Molim vas, udite."
Kada je Hanh krenuo prema kui, Yin uwe ruku u dip i izvadi svoju naprtnjau. "Uzmite
torbu", ree mi.
Kua je iznutra bila uredena skromno, no ispunjavali su je ivopisni tibetski sagovi
i slike. Poli smo do malenog dijela s naslonjaima i sofama, do mjesta s kojeg sam
vidio veinu ostalih prostorija. Slijeva se nalazila malena kuhinja, te spavaa sob
a, a zdesna jo jedna soba koja je izgledala kao da se u njoj provode nekakvi post
upci lijeenja. U njezinu sreditu nalazio se stol za masau ili preglede, a gotovo ita
v jedan zid zauzimali su ormarii i maleni umivaonik.
Yin se jo jedanput obrati Hanhu na tibetanskome, a meu rijeima sam ponovno razabrao
i svoje ime. Hanh se nagne prema naprijed uz iznova potaknutu budnost. Naas me p
ogledavi, duboko uzdahne.
"Puni ste straha", ree mi zatim, pomno me promatrajui. "Ozbiljno?" uzvratih.
Hanh se nasmije mome sarkazmu. "elite li dovriti putovanje, morat emo u vezi s tim
neto poduzeti."
Potom me obide, sa svih strana procjenjujui moje tijelo.
\
60 James Redfield
To je uoio i Hanh. "Yin ivi u jednakom strahu kao i vi", ree. "No on zna da se s ti
m strahom ovjek moe suoavati, neto u vezi s njim initi. Imam dojam da vama to jo nije
jasno. Morate poeti djelovati i razmiljati kao oni u Shambhali. Najprije morate od
njegovati i potom stabilizirati svoju energiju."
Hanh zastane i ponovno se posveti promatranju mog tijela, a po"` ~ `~a ;M tom se
nasmijei.
"Proivjeli ste mnogobrojna iskustva", ree. "Trebali biste biti snaniji."
"Moda energiju jo ne razumijem dovoljno dobro", odgovorih. "O, ne, razumijete je v
i." Hanh se irom osmjehivao. "Samo ne elite promijeniti nain ivota. elite se uzbuivati
u vezi s odredenim zamislima i potom ivjeti nesvjesno, manje-vie onako kako oduvi
jek ivite."
Razgovor nije tekao smjerom koji sam prieljkivao i moj strah sada je zamijenila b
laga razdraenost.
Dok sam tako stajao, Hanh me jo nekoliko puta obiao, i dalje pogledom pomno prelaz
ei itavim mojim tijelom.
"to to gledate?" upitah ga.
"Kada procjenjujem neiju razinu energije, prvo gledam dranje", ree Hanh vrlo profes
ionalnim glasom. "Vae dranje trenutano nije osobito loe, ali i na tome ste morali po
raditi, zar ne?"
Bilo je to vrlo pronicavo pitanje. Kao mladi, doivio sam vrlo brz rast, te sam se
zbog toga bio uasno pogrbio. Leda su mi neprestano bila preoptereena i bolna, a si
tuacija se popravila tek kada sam ujutro poeo redovito izvoditi nekoliko osnovnih
joga-poloaja.
"Energija jo ne kola vaim tijelom na najbolji nain", pridoda Hanh.
"To znate na temelju mog izgleda?" upitah.
"I na temelju onoga to osjeam, jer pregledavam vas i osjeajima. Koliina i snaga vae e
nergije u meni se manifestiraju kao stupanj vae nazonosti u ovoj sobi. Svakako ste
se ve nalazili u situacijama kada bi netko nekamo uao i kada biste odmah osjetili
njegovu pojavu ili karizmu."
"Svakako, da, bez daljnjega." Ponovno sam se prisjetio onog mukarca pokraj bazena
u Katmanduu.
TAJNA SHAMBHALE 61
"to ovjek ima vie energije, to drugi snanije osjeaju njegovu nazonost. Ta se energija
na kraju esto iskazuje putem ega, tako da isprva izgleda snano, no potom se vrlo b
rzo raspruje. No kod onih drugih, to je istinska i stalna energija koja ne presta
je biti pouzdana."
Samo sam kimnuo.
"Vaa je prednost to to ste otvoreni", nastavi Hanh. "Jednom ste ve iskusili mistino
otvaranje, iznenadni dotok boanske energije, zar ne?"
"Jesam", rekoh, prisjeajui se svog iskustva na onom planinskom vrhuncu u Peruu. Jo
i sad taj mi je dogaaj bio ivo urezan u sjeanje. Bio sam na izmaku snaga, u posve b
eznadnoj situaciji, posve uvjeren da e me peruanski vojnici ubiti, kada me posve
iznenada ispunila neka neobina mirnoa, euforija i lakoa. Tada sam prvi put iskusio
ono to mistici iz raznih religija nazivaju preobrazbenim stanjem.
"Kako vas je ta energija ispunila?" upita Hanh. "Kako se to tono zbilo?"
"Bila je to prava navala mira i sav se moj strah uas rasprio." "Kako se kretala?"
Bilo je to pitanje o kojem jo nikada nisam razmiljao, no sjeanje se odmah vratilo.
"inilo mi se da mi se uspinje kraljenicom i izlazi kroz tjeme, podiui mi tijelo. Ima
o sam dojam da lebdim. Kao da me uvis die neka nit uvrena na tjemenu."
Hanh kimne s odobravanjem, a onda uhvati moj pogled. "I koliko je to trajalo?"
"Ne ugo", odgovorih. "No nauio sam kako udisati ljepotu oko sebe kako bih ponovno
pobudio taj osjeaj."
"U vaem postupku", ree Hanh, "nedostaje udisanje energije i, potom, njezino svjesn
o odravanje na vioj razini. To je prvo proirenje koje morate provesti. Morate odrava
ti potpuniji dotok energije. A to je potrebno izvesti vrlo precizno, pazei da ost
alim postupcima ne naruite energetsko polje kada ste ga jednom ve izgradili."
Tada je na trenutak zastao. "Razumijete li me? I ostali dio vaeg ' ' ~`" m ivota m
ora podravati vau viu energiju. Morate biti posve uskla- ~~~ ' ' eni." A onda mi upu
ti vragolast pogled. "Morate ivjeti mudro.
Prijedimo na jelo."
62 James Redfield
Izgubivi se u kuhinji, vratio se s pladnjem povra uz koje je poslu io i nekakav uma
k. Povevi i mene i Yina do stola, povre je posluic u tri zdjelice. Ubrzo je postalo
jasno da je i hrana dio informacija koje mi Hanh prenosi.
Dok smo jeli, on je nastavio: "Odravanje vie razine unutarnjf energije nemogue je a
ko ovjek konzumira mrtvu tvar."
Odvratio sam pogled, ve se iskljuujui. Ako nam se sprema predavanje o zdravoj prehr
ani, to u jednostavno preskoiti.
inilo se da je moj stav razbjesnio Hanha.
"Jeste li vi poludjeli?" gotovo je viknuo. "Vae golo preivljavanje moglo bi ovisit
i o ovim informacijama, a vi se ne elite ni malo potruditi kako biste neto doznali
. to vi mislite? Da moete ivjeti kako vam se prohtije i svejedno initi vane stvari?"
Stiavi se, samo me poprijeko pogledao. Tada sam uvidio da je bijes bio stvaran, al
i i dio njegove predstave. Stekao sam dojam da mi informacije ne prua samo na jed
noj razini. Kada sam se ponovno okrenuo prema njemu, nisam mogao ne nasmijeiti se
. Hanh je iznad svega bio simpatian.
Tada me potapa po ramenu i nasmijei mi se.
"Veina ljudi", nastavi, "u mladosti je prepuna energije i oduevljenja, no kasnije,
u srednjoj dobi, upada u polagano otklizavanje
~ .~u nizbrdicom koje, toboe, ne primjeuju. Naposljetku, i njihovi se prijatelji u
sporavaju, a djeca su im aktivna, tako da sve vie vremena provode u sjedenju i ko
nzumiranju ukusne hrane.
Ubrzo se kod njih javljaju ustrajne boljetice i kronine tegobe poput probavnih sm
etnji ili problema s koom koje jednostavno pripisuju starenju, a onda ih jednog d
ana zaskoi neka ozbiljna bolest koja jednostavno ne prolazi. Tada obino odlaze lij
eniku koji ne naglaava prevenciju i poinju uzimati lijekove. Zdravstveno se stanje
katkada poboljava, a katkada ne. Zatim, dok godine lete, zahvaa ih neka bolest i s
tanje im se ubrzano pogorava, te uviaju da umiru. Jedina im je utjeha to misle kako
se to dogada svima - kako je to neizbjeno.
Najgore je to to se takav slom energije u odreenoj mjeri dogada i Ijudima koji inae
imaju najbolju nakanu posveivati se duhovnome." Tada se nagne prema meni, drei se
kao da oko sebe trai ne
TAJNA SHAMBHALE 63
koga tko nas u tom trenutku moda slua. "Medu takvima su i neki od naih najpotovaniji
h lama."
Najradije bih se bio nasmijao na te rijei, no to se ipak nisam usudio.
"Teimo li vioj razini energije, a istodobno konzumiramo namirnice koje nam oduzima
ju energiju", nastavi Hanh, "ne postiemo nita. elimo li odravati snagu polja, moramo
procijeniti sve oblike energije kojima svakodnevno dajemo pristup svojim energe
tskim poljima, a osobito hrani, te izbjegavati sve osim onoga to je najbolje."
Potom se ponovno nagne prema meni. "Veini ljudi to pada vrlo teko jer su svi ovisn
i o hrani koju trenutano konzumiraju, a najvei dio tih namirnica uasno je otrovan."
Ponovno sam odvratio pogled.
"Znam da se u javnosti pojavljuje mnogo proturjenih informacija o prehrani", nast
avi on tada. "No u javnosti je ve i istina. Svatko od nas mora istraiti informacij
e, pomoi samome sebi da sagleda iru sliku. Mi smo duhovna bia koja na ovaj svijet d
olaze kako bi podigla energiju. Ipak, velik dio onoga na to u ovom svijetu nailaz
imo namijenjen je iskljuivo senzualnome uitku i odvlaenju pozornosti, a velik dio t
oga oduzima nam energiju i odvlai u smjeru fizikog raspadanja. Vjerujemo li istins
ki da smo energetska bia, moramo se drati uskog puta koji vodi izmedu tih iskuenja.
Osvrnete li se na itaw evoluciju, uvidjet ete da smo od samog poetka bili prisiljen
i eksperimentirati s hranom i to najobinijom metodom pokuaja i pogreaka, tek da bis
mo utrdili to je od namirnica za nas dobro, a to e nas usmrtiti. Pojedi ovu biljku,
preivjet e; pojedi onu, umire. Na ovom stupnju povijesnog razvoja, ve smo tono utvrdi
li to nas moe usmrtiti, no tek sada polagano uvidamo koje tvari pridonose naoj dugo
vjenosti i odravaju visoku razinu energije, a koje nas, s druge strane, s vremenom
iscrpljuju i unitavaju."
Na trenutak je zastao, kao da eli utvrditi razumijem li ga. i ~~~ ,`, "Oni u Sham
bhali vide taj iri kontekst", nastavi potom. "Znaju
ko smo kao ljudska bia. Izgledamo kao da smo materijalna stvore
ija, od kmi i mesa, no zapravo smo samo atomi! ista energija! Vaa r e znanost ve i
dokazala tu injenicu. Kada se dublje zagledamo u
64 James Redfield
atom, najprije vidimo subatomske estice, a potom, na dubljim ra nama, i same se es
tice gube u pravilnim oblicima iste energije, ~ brirajui na odredenoj razini. A pr
omotrimo li nain na koji se hi nimo s tog gledita, uvidjet emo da ono to u tijelo un
osimo k~ hranu utjee na stanje naih vibracija. Odreene namirnice poja vaju nau energi
ju i vibracije, druge ih umanjuju. I to je itava istir, ni manje ni vie.
Sve su bolesti posljedica pada vibracije energije, a kada se na energija spusti
na odredenu razinu, u prirodnome svijetu posto sile ija je svrha razgradnja naeg t
ijela."
Pogledao me kao da mi je rekao neto silno dubokoumno.
"Mislite na fiziku razgradnju?" upitah.
"Da. Ponovno promotrite jednu iru sliku. Kada neto, bilo t~ ugine ili umre - pas ko
jeg je pregazio automobil ili ovjek nakc dugotrajne bolesti - tjelesne stanice is
tog trenutka gube vibracije njihov kemijski sastav postaje vrlo kiseo. To kiselo
stanje signal , mikrobima ovoga svijeta, virusima, bakterijama i gljivama, da d
olo vrijeme za razgradnju mrtvog tkiva. To je njihova zadaa u f zikome svijetu. Vra
titi tijelo zemlji."
Ponovno mi je uputio onaj dramatini pogled. "Pojavljuje s ovakav ili onakav mikro
b koji osjea svu tu kiselost i kae: `Ah, ov je tijelo spremno za razgradnju.'
Shvaate li vi to? Kada umre ili ugine bilo koji organizam, njegc vo tijelo ubrzo
prerasta u visokokiselu okolinu i mikrobi ga zaposje daju vrlo brzo. Ponemo li na
likovati upravo na tu kiselinu, ili na st~
TAJNA SHAMBHALE 65
nje smrti, nai emo se pod udarom mikroba. Sve su ovjekove bolesti posljedica takvog
napada."
Hanhove su rijei bile savreno logine. Jednom davno na Internetu sam naiao na odreden
e informacije o tjelesnome pH. tovie, inilo se da to nekako znam intuitivno.
"elite mi rei da nas ono to jedemo izravno priprema za bolest?" upitah.
"Da, pogrena prehrana moe toliko sniziti razinu naih vibracija da prirodne sile nae
tijelo poinju vraati zemlji."
"A to je s bolestima koje ne uzrokuju mikrobi?"
"Sve bolesti pojavljuju se posredstvom djelovanja mikroba. To pokazuju i vaa istr
aivanja na Zapadu. Otkriveni su raznovrsni mikrobi povezani s arterijalnim lezija
ma kod sranih oboljenja, kao i s nastankom tumora. No, zapamtite, mikrobi samo od
rauju svoj posao. Istinski su uzronik takvih stanja namirnice koje stvaraju kiselu
okolinu."
Zastavi, potom ree: "Molim vas da to pokuate posve shvatiti. Mi ljudi moemo biti ili
u lunatome stanju, stanju visoke energije, ili u kiselome stanju, koje ukazuje n
a to da mikrobi ive u nama ili da tek nailaze, da smo pripravni za razgradnju. Bo
lest je u doslovnome smislu truljenje nekog dijela naeg tijela jer su mikrobi oko
nas dobili znak da smo ve mrtvi."
Tada mi ponovno uputi onaj nestaan pogled.
"Ispriavam se to sam toliko otvoren", ree. "Ali nemamo puno vremena. Hrana koju kon
zumiramo gotovo u cijelosti odreduje u kojem smo od tih dvaju stanja. Openito uze
vi, namirnice koje u naem tijelu ostavljaju kiseo otpad teke su, pretjerano obraden
e, pretjerano izlagane termikim postupcima i slatke. To je, primjerice, meso, bran
o, tjestenina, alkohol, kava i voe s vie eera. Lunate su namirnice zelenije, svjeije,
vie ive, na primjer, svjee povre i njegovi sokovi, lisnato zelenje, klice, mladice i
plodovi poput avoka~a, rajice, grejpfruta i limuna. itava stvar ne moe biti jednos
tav
, ..
. iija. Mi smo duhovna bia u energetskom, duhovnom svijetu. Vi na ~ . ~`" ' ~apadu
moda ste odrasli mislei kako su termiki obraeno meso i ; ~~ r ~reradena hrana dobri
za zdravlje. No danas znamo da takve namir
:~> . iice stvaraju okolinu polagane razgradnje koja s vremenom donosi
; , ~` voje. , j ,
66 James Redfield
Sve teke bolesti koje silno optereuju ovjeansrvo - atero kleroza, modani udar, artrit
is, AIDS i, osobito, rak-postoje zbc toga to zagadujemo vlastito tijelo, a to mik
robima koji su u nam govori da smo spremni za slom, za deenergizaciju, za smrt.
Oduvije smo se pitali zato neki ljudi izloeni istim mikrobima ne dobiju odre enu bo
lest. Razlika lei u unutarnjoj tjelesnoj okolini. Pozitivno j to to je, ak i ako u
tijelu imamo viak kiseline i poinjemo se raz graivati, tu situaciju moemo promijenit
i poboljavanjem prehra ne i prelaskom u lunato, alkalno, vie energetsko stanje."
Sada je ve zamahivao objema rukama, dok su mu oi bile razro gaene, i dalje svjetluc
ajui.
"Kada je rije o naelima vibrantnog tijela visoke razine energije mi danas ivimo u m
ranom dobu. Ljudska bia trebala bi ivjeti vie od stotinu pedeset godina. No hranimo
se tako da nas to to konzumiramo omah poinje unitavati. Poswda vidamo ljude koji se
raspadaju pred naim oima. Ali to ne mora biti tako."
Naas zastavi, duboko je udahnuo. "U Shambhali nije tako." Ve trenutak kasnije Hanh
me poeo obilaziti, jo me jedanput pomno promatrajui sa svih strana.
a,'' "I, eto, to je to", zakljui tada. "Legende govore da e ljudi najprije spoznati
istinsku prirodu hrane i utvrditi od ega se sastoji zdrava prehrana. A potom, pr
ema legendama, moi emo se posve otvoriti unutarnjim izvorima energije koji jo vie po
jaavaju nae vibriranje."
Odgurnuvi stolac od stola, on me sada pogleda. "Odlino podnosite nadmorske visine
u Tibetu, no ipak bih volio da se odmorite."
"To bi bilo lijepo", rekoh. "Premoren sam." "Da", sloi se Yin, "iza nas je napora
n dan."
"Ne zaboravite oekivati san", ree jo Hanh, odvodei me prema spavaoj sobi.
"Oekivati san?"
Hanh se okrene. "Da, imate veu mo nego to mislite." Na te rijei uzvratio sam smijeho
m.
* * *
TAJNA SHAMBHALE 67
Probudio sam se naglo i neoekivano te sam odmah pogledao kroz prozor. Sunce je ve
bilo poprilino visoko. Nisam nita sanjao. Navukavi cipele, uao sam u onu veliku pros
toriju.
Hanh i Yin sjedili su za stolom i razgovarali. "Kako ste spavali?" upita Hanh.
"Dobro", rekoh, svom se teinom spustivi u jedan od naslonjaa. "Ali ne sjeam se sna."
"Razlog je to to nemate dovoljno energije", ree on, nekako napola odsutno. Ponovno
je intenzivno promatrao moje tijelo. Tada uvidjeh da se posve usredotoio na moj
sjedei poloaj.
"to gledate?" upitah.
"Tako se budite svako jutro?" upita Hanh.
Istog trena podigoh se na noge. "Neto nije u redu?"
"Nakon sna, ovjek mora probuditi vlastito tijelo i prije svega ostalog prihvatiti
energiju." Stajao je iroko razmaknutih nogu, ruku podboenih o bokove. Dok sam ga
promatrao, kratkim i skladnim pokretom pribliio je stopala i podigao ruke. Jednim
jedinim pokretom tijelo mu se tada uzdiglo tako da je sada stajao na vrcima prst
iju, dok su mu dlanovi bili priljubljeni tono iznad glave.
Zbunjeno sam zatreptao. U nainu na koje se njegovo tijelo kretalo bilo je neeg neo
binog, a ja se na to nisam uspijevao tono usredotoiti. inilo se kao da se ne slui miiim
a, kao da nekako lebdi prema gore. Kada sam ponovno stekao otru sliku, bio je sav
ozaren, smijeio se od uha do uha. Jednako brzo, njegovo je tijelo skladnim korac
ima krenulo prema meni. Ponovno sam zatreptao.
"Veina ljudi budi se polako", ree Hanh, "i beivotno se vue uokolo, razbuujui se tek uz
alicu kave ili aja. Potom ovjek odlazi na posao na kojem se takoer tako mlohavo vue
ili se slui samo jednom odreenom skupinom miia. Tako se pojavljuju ustaljeni obrasci
i, kao to sam ve rekao, nastaju blokovi, prepreke protoku energije kroz tijelo.
Morate se pobrinuti za to da vam tijelo posvuda bude otvoreno kako bi primalo sv
u dostupnu energiju. A to ete postii pokretanjem svakog miia, svakog jutra, iz svog
sredita." Pritom je pokazi
vao na jednu toku neposredno ispod pupka. "Usredotoite li se na , kretanje iz tog
podruja, vai e miii moi slobodno djelovati na t
r9 najviim razinama koordinacije. Rije je o sredinjem naelu svih borilakih vjetina i p
lesnih disciplina. Moete osmisliti ak i vlastite pokrete."
Na te rijei poeo je izvoditi nizove raznovrsnih pokreta kakve jo nikada nisam vidio
. inilo se da je rije o postupcima premjetanja teita i okretanja kakvi se vidaju u ta
i chiju. Bilo je posve jasno da je to to izvodi proirenje slinih klasinih tehnika.
"Vae e tijelo", pridoda tada, "znati kako se kretati da bi vam pomoglo u oputanju v
aih konkretnih blokova."
Stojei na jednoj nozi, tada se nagnuo naprijed i zamahnuo rukom kao da znalakom va
rkom baca lopticu za baseball, samo to je pritom rukom zamalo dodirnuo pod. Potom
se na mjestu naglo okrenuo i stao na drugu nogu. Ni u jednom trenutku nisam uoio
premjetanje teine i sve je opet izgledalo kao da nekako lebdi.
Protresavi glavu, pokuao sam se koncentrirati na te njegove pokrete, no on se sada
zaustavio, ostao na mjestu posve nepomian, kao na kakvoj fotografiji, to je izgle
dalo nemogue. Jednako naglo i neoekivano, ve trenutak kasnije, ponovno je krenuo pr
ema meni.
"Kako vam to samo uspijeva?" upitah ga.
On mi nato ree: "Zapoeo sam polagano, na umu imajui temeljno naelo. Kreete li se iz s
redita i oekujete dotok energije koja e ui u vas, pokreti e vam postajati sve laki i l
aki. Dakako,
'' da biste tu tehniku usavrili, morate biti u stanju otvoriti se ejelokupnoj boan
skoj energiji koja je u vama na raspolaganju."
Naas zastavi, u tom me trenutku pogleda. "Koliko se dobro a'~' sjeate svog mistinog
otvaranja?"
x'' ~* Ponovno sam se prisjetio Perua i iskustva koje sam doivio na onom planinsko
m vrhuncu.
"Poprilino dobro, rekao bih."
"To je dobro", ree on. "Podimo van."
Ustajui, Yin se nasmijei i nas dvojica tada za Hanhom podemo u maleni park te, uz
nekoliko stuba, doemo do mjesta obraslog rijetkom smeom travom i ukraenog velikim,
nazubljenim kamenjem. Svaki je kamen na povrini imao privlane pruge crvene i smede
boje. Punih deset minuta Hanh me vodio kroz vjebe, pokazujui mi neke od pokreta k
oje sam maloprije vidio, a potom mi ree neka sjednem na travu, dok se on smjestio
meni zdesna. Yin je sjeo iza
TAJNA SHAMBHALE 69
nas. Jutarnje sunce kupalo je daleke planine toplim utim svjetlom. j Ta me se lje
pota silno dojmila.
"Legende govore", otpone Hanh, "da je otvaranje viem energetskom stanju sposobnost
koju e s vremenom stei svi ljudi. U poetku e to biti opa spoznaja da je takva svijes
t uope mogua. Potom emo prijei na razumijevanje svih imbenika koji se odnose na
njegovanje i odravanje viih razina energije." ,'
Naas zastavi, on me pomno pogleda. "Vi ve znate osnovni postupak, no potrebno je pr
oiriti vaa osjetila. Legende kau da se naprije trebate posve smiriti i promotriti o
kolinu. Veina nas rijetko pomno promatra stvari oko sebe. To su samo stvari koje
su u drugom planu u odnosu na ono to nas zaokuplja i to trebamo obaviti. No moramo
se prisjetiti da je sve na svijetu i u svemiru ivo, da posjeduje duhovnu energij
u i da je dio Boga. Stoga moramo hotimice traiti povezivanje s onim boanskim u seb
i.
Kao to znate, pokazatelj povezanosti s tom energijom na je dojam o ljepoti. Uvijek
samome sebi postavite ovo pitanje: Koliko sve izgleda lijepo? Kako god vam to n
eto izgledalo na prvi pogled, potrudimo li se, u svemu emo uvijek moi ugledati jo vie
ljepote. Stupanj ljepote koju vidimo govori nam koliko u sebe primamo boanske en
ergije."
Hanh nastavi, navodei me na to da ponem gledati, ali istinski dobro gledati, sve o
ko sebe.
"Kada ponemo ostvarivati tu svoju vezu", ree tada, "i iskusimo unutarnju boansku en
ergiju, sve u naoj percepciji poinje imati vie ljepote. Pojedine se stvari istiu, a
mi primjeujemo njihov jedinstven oblik i boju. Kada dode do takvog percipiranja,
moi emo udisati jo vie energije."
"Znate, energija u biti ne potjee toliko iz stvari oko nas
premda energiju moemo apsorbirati i izravno, iz nekih biljaka i sve- i ,, ~ ;jY t
ih mjesta. Sveta energija potjee iz nae veze s onim svetim u nama. Y~t
Sve oko nas, i prirodno i izraeno ovjekovom rukom - cvijee, kamenje, trava, planine
, umjetnika djela-ve je velianstveno lijepo i prisutno vie od onoga to je ovjek u stan
ju opaziti. Kada se otvorimo boanskome, mi samo podiemo vibraciju energije i svoju
per
x cepcijsku sposobnost kako bismo svijet mogli promatrati onakvim
kakav jest. Shvaate li? Ljudi ve ive u svijetu neizmjerne ljepote, ,
70 James Redfield
boja i oblika. Sam je raj upravo ovdje, gdje se nalazimo. Samo to se nismo otvori
li unutarnjoj energiji kako bismo to mogli i vidjeti."
Sluao sam ga posve opinjen. To mi je sada bilo neusporedivc jasnije nego prije.
"Usredotoite se na ljepotu", poui me Hanh, "i ponite udisati energiju koja je u vam
a."
Povodei se za tim rijeima, duboko sam udahnuo.
"A sada, dok diete, traite znakove poveavanja ljepote", ree mi nadalje Hanh.
Ponovno sam se zagledao u kamenje i planine i, na svoje veliko udo, uoio da je naj
vii vrh u daljini zapravo Mount Everest. Taj njegov oblik dotada nekako nisam pre
poznao.
"Da, da, pogledajte Everest", ree Hanh.
Dok sam tako promatrao planinu, primijetio sam da maleni snijegom pokriveni greb
eni na njegovim obroncima izgledaju kao stube koje vode prema vrhu nalik na krun
u. Taj prizor naglo je izvukao moju percepeiju prema van i najvia planina na svij
etu odjednom mi se doimala puno bliom, nekako kao da je dio mene, kao da bih moga
o ispruiti ruku i dodirnuti je.
"I dalje duboko diite", ree Hanh. "Vae vibracije i sposobnost opaanja jo e se uveati. S
ve e postati blistavo, kao da je osvijetljeno iznutra."
Jo sam jednom duboko udahnuo i poeo se osjeati lakim, dok su
"Osjeat ete se lakim", nastavi tada. "Energija e se uzdizati kroz vas i podizati vas
, kao to ste rekli, kao neka nit koja vas vue za tjeme. I osjeat ete izraeniju i bolj
u svijest, mudrost, o tome tko ste i to inite. Pojavljivat e vam se intuitivne slik
e i snovi u vezi s time to vas sljedee eka na ivotnom putu."
Zastavi, pogledao je moje tijelo. Sada sam bez imalo napora sjedio posve uspravno
. "Sada dolazimo do najvanijeg dijela", ree mi. "Morate nauiti odravati tu energiju,
odravati njezin dotok u
TAJNA SHAMBHALE 71
sebe. Morate se sluiti snagom svojih oekivanja, snagom svoje energije molitve."
I ponovno se pojavila ta rije: oekivanje. Nikada ranije nisam uo da je netko korist
i u tom kontekstu.
"Kako to postii?" upitah, osjeajui smetenost, dok mi je tijelo gubilo energiju, a o
blici i boje oko mene blijedjeli.
Hanhove se oi raire i on tada prasne u smijeh. Nekoliko se puta pokuao obuzdati, no
na kraju se poeo valjati travom u nekontroliranom iskazu radosti. Ve se nekoliko
puta uspio pribrati, no nastavio bi se smijati kad god bi me pogledao. uo sam ak i
Yina kako se smijulji negdje u pozadini.
A onda je Hanh konano uspio nekoliko puta duboko udahnuti i primiriti se.
"Zaista mi je ao", ree. "Stvar je samo u tome to je izraz vaeg lica bio toliko smijea
n. Uistinu ne vjerujete da imate bilo kakvu mo, zar ne?"
"Nije stvar u tome", pobunih se. "Samo ne znam to tono podrazumijevate pod pojmom
oekivanja."
Hanh se i dalje osmjehivao. "Drite da u vezi sa ivotom imate odredena oekivanja, za
r ne? Oekujete da e sunce sutra izai. Oekujete da e krv i dalje kolati vaim tijelom."
"Svakako."
"E, pa, ja od vas traim samo da postanete svjesni tih oekivanja. j; To je jedini n
ain na koji je mogue odravati i proiriti viu razinu
energije u vlastitome ivotu, a to morate initi vrlo promiljeno i ! , svjesno. To je
jedini nain na koji je mogue dovriti prvo proirenje
molitve. elite li pokuati jo jedanput?" ' Uzvratio sam mu osmijehom i jo smo nekolik
o trenutaka disali .
i podizali energiju. Kada sam ugledao viu razinu ljepote koju sam vi ` ~' ~4 malo
prije ve iskusio, dao sam mu znak glavom.
"Sada", ree on, "morate oekivati da e vas ta energija koja vas ispunjava nastaviti
ispunjavati, te zraiti iz vas u svim smjerovima. Zamiljajte kako se to dogada."
Nastojei odravati razinu energije, ja upitah: "To zraenje... kako u znati da do njeg
a doista i dolazi?"
"To ete osjetiti. Zasada ga samo zamiljajte, u sebi o njemu stvorite sliku."
72 James Redfield
Jo sam jedanput udahnuo i zamislio energiju kako ulazi u mene i kako u svim smjer
ovima istjee prema svijetu.
"Jo ne znam dogada li se to i stvarno ili to jo uvijek samo zamiljam", rekoh.
Hanh mi uputi izravan pogled. Uinilo mi se da je ve blago nestrpljiv. "Znate da en
ergija zrai iz vas jer se energija odrava, boje i oblici ostaju visokoizraeni i osj
eate kako vas energija ispunjava, a potom se prelijeva i istjee iz vas."
"Kakav je to osjeaj?" upitah.
Pogledao me kao da ne vjeruje vlastitim oima. "Odgovor na to pitanje znate."
Ponovno sam pogledao planine, zamiljajui energiju kako od mene zrai prema njima. I
dalje su bile lijepe, no sada su postajale i neizmjerno privlane. A onda me ispun
ila prava navala vrlo dubokih osjeaja, te sam se prisjetio onoga to sam doivio u Pe
ruu.
Hanh je kimao.
"Dakako!" rekoh. "Mjera zraenja energije jest osjeaj Ijubavi." Hanh se iroko nasmij
ei. "Da, to je ljubav koja prerasta u stalnu,
pozadinsku emociju koja ostaje uz vas sve dok vaa energija molitve odlazi u svije
t. Morate se zadrati u stanju ljubavi."
"To mi izgleda kao uasno idealistino oekivanje kada govori"'" mo 0 obinim ljudima",
primijetih.
Hanh se zadovoljno nasmije. "Ja vam ne objanjavam kako da ; budete obian ovjek. Gov
orim vam kako da se nadete u samim prvim redovima evolucije. Govorim vam kako da
postanete junakom.
`' Samo zapamtite da morate oekivati ulazak boanske energije u :: ~~ sebe na vioj ra
zini i njezino istjecanje iz vas, kao kad se aa ispuni vodom, pa se nova voda nako
n toga iz nje prelijeva. Kada dode do
: r~~~~"' prekida veze, zapamtite taj osjeaj Ijubavi. Pokuajte svjesno iznova ~ ~-'
.
potaknuti takvo stanje."
Oi su mu ponovno zablistale. "Vae je oekivanje klju odravanja tog iskustva. Morate za
miljati kako se to dogaa, vjerovati da e ono biti uz vas, dostupno u svim situacija
ma. To je oekivanje nuno njegovati i svjesno potvrivati iz dana u dan."
Kimnuo sam.
"Onda," ree on, "razumijete li sve postupke o kojima sam vam govorio?" Prije nego
to sam stigao odgovoriti, on ree: "Klju lei u
TAJNA SHAMBHALE 73
tome kako se ujutro probudite. Upravo stoga rekao sam vam da podete spavati, kak
o bih vidio kako se budite. To morate initi disciplinirano. Probudite svoje tijel
o kako bi primalo dotok energije onako kako sam vam pokazao. Kreite se iz sredita,
odmah osjetite tu energiju. Odmah je i oekujte.
Jedite samo namirnice koje su jo ive a, nakon nekog vremena, bit e vam lake u svoje
bie udisati unutarnju boansku energiju. Ne alite vremena koje ete uloiti u svakodnevn
o ispunjavanje energijom i budenje uz pokrete. Ne zaboravite korake. Zamiljajte t
u energiju kako vam dolazi i kako od vas zrai prema svijetu. Uz takvo postupanje
dovrit ete Prvo proirenje. Moi ete ne samo s vremena na vrijeme iskusiti tu energiju,
nego je i njegovati i odravati na vioj razini."
Potom se duboko naklonio i, bez rijei, krenuo prema kui. Yin i ja poli smo za njim.
Kada smo uli, Hanh je poeo odabirati namirnice i stavljati ih u neku veliku koaru.
"A to je s onim prolazom, sa smjerom ulaska?" upitah ga tada. On naas zastane i po
gleda me. "Postoje mnogobrojni prolazi." "Hou rei, znate li gdje moemo pronai put do
Shambhale?" On me strogo pogleda. "Dovrili ste samo jedno proirenje ener
gije molitve. Sada morate nauiti to initi s tom energijom koja zrai iz vas. A vrlo s
te tvrdoglavi i podloni strahu i bijesu. Te ete sklonosti morati nadvladati prije
nego to se uope budete mogli pribliiti Shambhali."
Uz te rijei, Hanh kimne Yinu, preda mu koaru i ode u drugu sobu.
TAJNA SHAMBHALE 75
4 ,
SVJESNA BUDNOST
Iziao sam i otiao do dipa, osjeajui se iznimno dobro. Zrak je bio svje, a planine sa s
vih strana i dalje su izgledale kao da su nekako osvijetljene iznutra. Uli smo u
vozilo i Yin krene.
"Zna li kamo sada trebamo poi?" upitah ga.
"Znam da se moramo uputiti prema sjeverozapadnome dijelu Tibeta. Prema legendama
, to nam je najblii prolaz. No, kako je rekao Lama Rigden, put e nam se morati uka
zati."
Yin me tada naas pogleda. "Vrijeme je da vam ispriam svoj san."
"I to je bilo nakon toga?" 1~1~ ;, "San je zavrio."
"Tko je bio taj ovjek? Je li to bio Wil?"
"Nije, ne bih rekao." ,
"to misli, to znai taj san?" "Znai da moramo biti vrlo budni."
76 James IZedfield
Jo smo se nekoliko trenutaka vozili u tiini, a onda ga ja upitah: "Je li u sjevero
zapadnom Tibetu stacioniran velik hroj vojnika?"
"Obino nije", odgovori on. "Osim na granici i u vojnim bazama. Problematino je slj
edeih pet-est stotina kilometara, pokraj Mount Kailasha i jezera Manasarovar. Ondj
e se nalazi nekoliko vojnih kontrolnih toaka."
etiri sata vozili smo se bez ikakvih potekoa, neko se vrijeme kreui uredenim poljunanim
cestama, a potom neko vrijeme nastavljajui raznim zemljanim putevima. Do Sage sm
o stigli posve neometano i potom se uputili cestom za koju mi je Yin rekao da je
juni prilaz zapadnome Tibetu. Pretjecali smo uglavnom velike transportne kamione
ili mjesne stanovnike u starijim automobilima ili kolima. U blizini benzinskih
postaja i odmorita za kamione gdjekad bismo primijetili pokojeg stranca autostope
ra.
Nakon jo sat vremena Yin je dipom skrenuo s glavne ceste, na neto to je meni izgleda
lo poput najobinije staze za konje. Dip je poskakivao dubokim koloteinama.
"Malo dalje na glavnoj cesti obino je postavljena kineska kontrolna toka", r~e mi Y
in. "Moramo je zaobii."
Kretali smo se vrlo strmim obronkom, a kada smo stigli na vrh uzvisine, Yin je z
austavio dip i poveo me do ruba litice. Ispod nas, na
' stotinjak metara udaljenosti, vidjeli smo dva velika vojna kamiona s r.
,`;' kineskim oznakama. Desetak vojnika stajalo je uz cestu.
"To nije dobro", ree Yin. "Na ovome raskriju obino se via samo nekolicina vojnika. M
ogue je da jo uvijek trae nas."
Sada sam se pokuavao osloboditi nervoze i odrati visoku razinu energije. U jednom
trenutku uinilo mi se da sam primijetio kako je nekolicina vojnika podigla pogled
uz strminu, prema nama, te sam se sagnuo.
"Neto se dogaa", proape Yin.
Kada sam ponovno pogledao prema raskriju, vojnici su pretraivali kombi koji je sti
gao na kontrolnu toku. Neki plavokosi mukarac srednjih godina stajao je uz cestu,
gdje su ga ispitivali. Netko je jo sjedio u kombiju. Jedva smo razabirali nekakav
europski jezik, poprilino nalik na nizozemski.
"Zato ih zadravaju?" upitah Yina.
TA3NA SHAMBHALE 77
"Ne znam", ree on. "Moda nemaju valjane dokumente ili su moda postavili pogrena pita
nja."
I dalje sam stajao na mjestu, zagledan dolje, elei im nekako pomoi.
"Molim vas", ree Yin. "Moramo poi dalje."
Poto smo uli u dip, Yin je polako zaobiao preostali dio vrha uzvisine i spustio se o
bronkom na drugu stranu. Na dnu smo krenuli jo jednom uskom stazom koja je skreta
la udesno, udaljujui se od onog raskrija, i dalje usmjerena prema sjeverozapadu. T
om smo cesticom vozili jo oko osam kilometara, a onda se vratili na glavnu promet
nicu i doli u Zhongbu, gradi s nekoliko hotela i prodavaonica. Ljudi su u gradu pj
eaili, vodili jakove i drugu stoku, a pokraj nas provezlo se nekoliko Land Cruiser
a2.
"Sada smo samo dvojica hodoasnika na putu do Mount Kailasha", ree mi Yin. "Bit emo
manje uoljivi."
Te me njegove rijei nisu osobito uvjerile. tovie, kojih sedam-osam stotina metara d
alje, neki kineski vojni kamion na cestu je skrenuo tono iza nas, tako da me zahv
atio novi val straha. Yin skrene u neku sporednu ulicu, a onaj kamion nastavi da
lje i ubrzo se izgubi iz vida.
"Morate ostati jaki", ree Yin. "Vrijeme je da nauite Drugo proirenje."
Potom me ponovno proveo kroz Prvo proirenje, sve dok nisam uspio vizualizirati i
osjetiti energiju kako zrai ispred nas i dopire do velikih udaljenosti.
"Sada kada iz vas struji energija, to energetsko polje morate postaviti tako da
izazove odredeni uinak."
Ostao sam upravo opinjen tom njegovom izjavom: "Postaviti ~; ~~ polje~
,y
t .
"Da. Svoje polje molitve moemo usmjeriti tako da na svijet dje- ,~~~ , luje na ra
zliite naine. To inimo sluei se oekivanjima. To ste
jednom ve uinili. Sjeate li se? Hanh vas je nauio oekivati da e energija i dalje struj
ati kroz vas. Sada svoje polje morate usmjeriti drugim oekivanjima i to uiniti ist
inski disciplinirano. U protivnom, sva bi vaa energija mogla nestati u strahu i b
ijesu."
z Tip terenskog vozila (dipa) japanskog proizvodaa Toyote.
78 James Redfield
Tada me pogleda uz tuan izraz lica kakav na njemu jo nisarr bio vidio.
"to je?" upitah ga.
"Kao mladi, gledao sam kako jedan kineski vojnik ubija mog oca. Intenzivno ih mrz
im i bojim ih se. I moram neto priznati: i sam sam podrijetlom djelomino Kinez. To
je najgore od svega. Upravo to sjeanje i osjeaj krivnje izjedaju moju energiju, t
ako da sam sklon oekivati najgore. Nauit ete da na tim viim razinama energije naa pol
ja molitve djeluju vrlo brzo, kako bi nam donijela upravo ono to oekujemo. Ako se
bojimo, donosi nam ono ega se bojimo. Ako mrzimo, donosi nam jo vie onoga to mrzimo.
Nasreu, kada se prepustimo tim negativnim oekivanjima, naa se polja molitve poprilin
o brzo raspadaju jer gubimo povezanost s boanskim i vie ne zraimo ljubavlju. No oeki
vanje straha ipak moe biti vrlo snano i utjecajno. Upravo stoga morate pomno prati
ti svoja oekivanja i svjesno postavljati polje."
Tada mi se nasmijei i pridoda: "Kako vi kineske vojnike ne mrzite koliko i ja, u
prednosti ste. Ali i dalje imate velike koliine straha i ini mi se da ste sposobni
prepustiti se snanome bijesu, ba kao i ja. Moda smo upravo zbog toga nas dvojica z
ajedno."
Dok smo se vozili, promatrao sam cestu pred nama, razmiljajui 0 onome to sam uo od Y
ina, ne vjerujui da bi nae misli mogle biti toliko utjecajne. To moje snatrenje pr
ekinulo se kada je Yin usporio i potom parkirao dip ispred niza pranjavih drvenih
zdanja.
"A to ako nas taj netko oda vojsci?"
Yin me uasnuto pogleda. "To se nee dogoditi pronaemo li valjane ljude. Pazite na sv
oje misli. Rekao sam vam da oko sebe moramo postaviti ispravno polje. To je jako
vano."
TAJNA SHAMBHALE 79
Ve je poeo izlaziti iz automobila, no ipak je nekako oklijevao. "U tom pogledu mor
ate biti bolji od mene, jer inae nemamo nikakvih izgleda. Koncentrirajte se na po
stavljanje svog polja za rten brel. "
Jo sam nekoliko trenutaka samo utio. "Rten brel? to je to?" "Ta tibetanska rije znai
sinkroninost. Svoje polje morate postaviti tako da se zadri u sinkronistikom postup
ku, da donosi intuicije, podudarnosti, da nam pomae."
Yin pogleda kuu i izie iz dipa, rukom mi pokazujui neka ostanem u vozilu.
ekao sam gotovo punih sat vremena, promatrajui Tibetance u prolazu. S vremena na v
rijeme ugledao bih i nekoga za koga bih prema izgledu zakljuio da je Indijac ili
Europljanin. U jednom trenutku uinilo mi se ak i da sam uoio onog Nizozemca kojeg s
mo vidjeli na kontrolnoj toki kako prolazi jednom udaljenom ulicom. Naprezao sam
se kako bih ga bolje promotrio, no nisam mogao s pouzdanjem odrediti je li to on
ili nije.
Gdje je Yin, pitao sam se. Jo rni samo treba da se ponovno razdvojimo. Zamiljao sa
m sebe kako se ovim gradom vozim posve sam, izgubljen, kako nemam ni najmanje pr
edodbe o tome kamo da se uputim. to bih tada uinio?
A onda sam na koncu ugledao Yina kako izlazi iz kue. Jo je trenutak oklijevao, opr
ezno pogledao i lijevo i desno, a potom se vratio do dipa.
"Pronaao sam dvoje poznanika", ree, sjedajui za upravlja. "Mislim da e pristati." Tru
dio se da bude uvjerljiv, no i njegov je ton otkrivao sumnje koje ga mue.
Pokrenuo je dip i ponovno smo krenuli. Pet minuta kasnije pro- (' ~,~'r li smo pok
raj malenog restorana u cijelosti nainjenog od rebrastog
lima. Yin je parkirao dip kojih pedeset metara od restorana, skriva
jui ga iza skupine rezervoara za naftu. Nalazili smo se na samome . rubu grada i
sada na ulici vie nije bilo nikoga. Uavi u restoran, `?'
ugledali smo jednu prostoriju sa est klimavih stolova. Uski, vapnom premazani ank
dijelio nas je od kuhinje, u kojoj je radilo nEkoliko ena. Jedna od njih primijet
ila je kako sjedamo te nam je prila.
Yin joj se s nekoliko rijei obratio na tibetanskome, a ja sam razabrao rije koja o
znaava juhu. ena je kimnula i pogledala me.
80 James Redfield
"Isto", rekoh Yinu, svlaei kaput i prebacujui ga iza sebe, preko naslona stolca. "I
vodu." Yin prevede moje rijei, a ena se nasmijei i udalji.
Yin tada postane vrlo ozbiljan. "Jeste li razumjeli to sam vam prije govorio? Sad
a morate postaviti polje koje donosi vie sinkroninosti."
Spremno sam kimnuo. "Kako postaviti to polje?"
"Prije svega morate dobro paziti da se nastavljate na Prvo proirenje. Morate biti
sigurni da energija dotjee u vas i iz vas se iri prema svijetu. Osjetite mjerila.
Postavite svoje oekivanje za stalnost te energije. Sada morate oekivati da e vae po
lje molitve djelovati tako da donosi upravo one misli i dogaaje koji su nuni kako
bi se odvijala vaa najbolja sudbina. A da biste oko sebe postavili takvo polje, m
orate neprestance biti u stanju svjesne budnosti."
"Budnosti za to?"
"Za sinkroninost. Morate se odravati u stanju u kojem ete stalno traiti sljedei zagon
etni podatak, informaciju koja e vam pomoi u kretanju prema svojoj sudbini. Neke e
se sinkronine stvari pojavljivati pred vama bez obzira na to to inite, no njihovu p
ojavu moete pospjeiti, poveati im uestalost, postavite li jedno stalno polje tako to e
te ih uvijek oekivati."
U tom trenutku iz stranjeg depa na hlaama poelio sam izvaditi notes. Premda ga do to
g trenutka nisam upotrijebio, intuicija mi je govorila da sada trebam pribiljeiti
to mi Yin govori. A onda sam se sjetio da sam notes ostavio u dipu.
"Zakljuan je", ree mi on, pruajui mi kljueve uz znak glavom. "Ne idite nikamo drugamo
."
Otiao sam izravno do dipa, uzeo notes i upravo sam se spremao vratiti kada sam se
trgnuo na zvuk vozila koja su se zaustavljala ispred restorana. Zaklonio sam se
iza onih rezervoara i promotrio prizor. Ispred restorana nalazila su se dva siva
kamioneta kineske proizvodnje. Iz njih su izila petorica-estorica mukaraca u civil
noj odjei koji su potom uli u restoran. S mjesta na kojem sam stajao, kroz prozore
sam vidio unutranjost restorana. Oni su potom sve nazone poredali uza zidove i poe
li ih pretraivati. Pokuavao sam pogledom pronai Yina, no nije ga bilo. Je li pobjeg
ao?
TAJNA SHAMBHALE 81
Jedan novi dip tada se zaustavio pred lokalom i iz njega je izaao neki visoki i vi
tki kineski dunosnik u vojnoj odori, koji se takoder odmah uputio prema vratima r
estorana. Bilo je oito da on zapovijeda operacijom. S vrata je naas pogledao unutr
a, zastao i okrenuo se, potom je pogledao i lijevo i desno niz ulicu, kao da neto
nasluuje. Zatim se okrenuo prema meni, a ja sam se opet sakrio iza kontejnera, d
ok mi je srce neobuzdano udaralo.
Trenutak kasnije odvaio sam se na jo jedan kratak pogled prema restoranu. Kinezi s
u izvodili ljude i ukrcavali ih na kamione. Yin nije bio meu njima. Jedno se vozi
lo udaljilo dok je onaj asnik razgovarao s preostalim agentima. Izgledalo je da i
m je naloio da pretrae ulicu.
Poto sam u pognutom poloaju zaobiao rezervoare, najprije sam duboko udahnuo. Znao s
am da e me, ostanem li ondje, prije ili kasnije, ali svakako ubrzo, pronai. Razmat
rajui mogunosti, uoio sam maleni prolaz koji je od rezervoara vodio do susjedne uli
ce. Uskoivi u dip, izbacio sam mjenja iz brzine i, zahvaljujui malome nagibu ulice, s
pustio se onim prolazom, na sljedeem uglu skreui desno. Potom sam pokrenuo motor, p
remda nisam imao pojma kamo bih se trebao uputiti. elio sam samo stvoriti odreden
i razmak izmedu sebe i vojnika.
Nekoliko ulica dalje, skrenuo sam na usku cesticu koja me dovela u dio grada s m
alobrojnim kuama. Nakon jo stotinjak metara uinilo mi se da sam ve posve iziao iz gra
da. A jo priblino kilometar i pol kasnije, skrenuo sam s ceste i parkirao dip iza s
kupine visokih stjenovitih humaka, od kojih je svaki bio velik poput prosjene kue.
Jato vrana uto je sletjelo na humak meni zdesna, a potom doletjelo nad dip i stal
o kruiti iznad njega, uz glasno graktanje. Kroz prozore sam stao gledati u oba sm
jera, uvjeren kako je netko uznemirio ptice, no nigdje nije bilo nikoga. Nakon n
ekoliko minuta veina vrana odletjela je prema zapadu, i dalje grakui. No jedna se z
adrala na vrhu humka, odakle je bez glasa gledala prema meni. To
82 James Redfield
je dobro, pomislih. Ta mi vrana moe posluiti kao straar. Mog mirno ostati ovdje dok
ne odluim to u dalje.
U stranjem dijelu dipa pronaao sam neto suenog voa oraia, kao i nekoliko krekera. Jeo
ih nesvjesno, povremenc nervozno otpijajui gutljaje iz uturice s vodom. Znao sam
da mo ram osmisliti nekakav plan. Palo mi je na pamet da bih mogao nasta viti da
lje cestom prema zapadu, no ipak sam odustao od toga. Sada me obuzimao neizmjera
n strah, te sam htio samo ono to mi je svf vrijeme bila jedina elja: zaboraviti ci
jeli ovaj izlet, vratiti se u Lhasu i potom otii u zranu luku. Znao sam da bih se
mogao prisjetiti nekih skretanja, no na ostalim bih mjestima morao nagaati. Nisam
mogao vjerovati da iz samostana Lame Rigdena ili kasnije od Hanha, nisam pokuao
nekoga nazvati kako bih dogovorio rezervni plan povlaenja.
Dok sam razmiljao o sljedeim koracima, srce mi je odjednom zastalo. uo sam prve zvu
kove motora nekog vozila koje se cestom
kretalo u mome smjeru. Najprije sam pomislio kako bih mogao pokrenuti dip, no tad
a sam uvidio da mi se ono vozilo primie prebrzo da
bih mu umakao. Stoga sam uzeo uturicu i jednu torbu s hranom, otrao iza najudaljen
ijeg humka i skrio se na mjestu na kojem sam bio izvan vidnog polja, ali sam i d
alje mogao pratiti to se dogada.
Vozilo je tada usporilo. Kada se nalo u mojoj ravnini, vidio sam __,~ da je to on
aj kombi koji smo ranije vidjeli na kontrolnoj toki. Voza je bio onaj plavokosi muk
arac kojeg su kineski vojnici ondje ispitivali, a na mjestu suvozaa sjedila je ne
ka ena.
:;; ; Dok sam ih tako promatrao, posve su se zaustavili i poeli razgovarati. Pomi
slio sam kako bih mogao izii iz zaklona i popriati s njima, no istog trenutka obuz
eo me strah. to ako su ih vojnici upozorili na
a nas, zahtijevajui da ih obavijeste ako nas vide? Bi li me prijavili vojnicima?
ena tada malo otvori vrata, kao da eli izii, i dalje razgovarajui s onim mukarcem. Je
su li uoili na dip? Misli su mi se izbezumljeno kovitlale. Tada odluih da u, izide li
i krene prema meni, jednostavno potrati. Na taj e nain doi samo do dipa, a ja u prije
dolaska vojnika ve stei odredenu prednost.
Razmiljajui o tome, ponovno sam pogledao kombi. Njih dvoje gledali su prema humcim
a, zabrinutih izraza lica. Jo su se jedanput pogledali, a onda je ena zalupila vra
ta, te su pojurili u smjeru zapada.
TAJNA SHAMBHALE 83
Promatrao sam kako kombi dolazi na vrh malenog breuljka meni slijeva i gubi se iz
a njega.
Negdje duboko u sebi osjeao sam razoaranje. Moda su mi mogli pomoi, razmiljao sam. Sa
da sam pomislio kako bih moda mogao otrati do dipa i prestii ih, no tu sam zamisao o
dmah odbacio. Bolje je ne izazivati sudbinu, zakljuih. Mudrije je vratiti se izvo
rnom planu i pokuati se vratiti u Lhasu, pa kui.
Nakon priblino pola sata vratio sam se do dipa i pokrenuo motor. Ona vrana s lijev
e strane zakrijetala je i poletjela niz cestu u smjeru u kojem je otiao onaj nizoz
emski kombi. Skrenuo sam na drugu stranu i uputio se prema Zhongbi, vozei nizom u
skih puteva, u nadi da u izbjei glavne ulice i onaj restoran. Nakon jo nekoliko kil
ometara stigao sam na vrh jednog breuljka. Na samome sam vrhu usporio, kako bih p
omno promotrio dugu dionicu autoceste u daljini.
Naavi se na tom mjestu, doivio sam pravi ok. Ne samo to sam niz obronak, kojih osam s
totina metara dalje, ugledao novu kontrolnu toku s desecima vojnika, nego sam nab
rojio i etiri velika kamiona i dva dipa prepuna vojnika kako mi se brzo primiu.
Brzo sam okrenuo dip u suprotnom smjeru i pojurio prema smjeru iz kojeg sam uprav
o stigao, nadajui se da me nee primijetiti. Znao sam da u imati silnu sreu uspijem l
i im umai. inilo mi se da trebam poi dalje na zapad, koliko bre mogu, a potom se drat
i juga i istoka. Moda postoji i dovoljno sporednih prometnica kojima se tako mogu
vratiti u Lhasu.
Pojurio sam preko glavne ulice i krenuo nizom pokrajnjih cesta, '
ponovno u smjeru juga. Proavi jedan zavoj, uvidio sam da se kreem ~" ~'r ~ u pogreno
m smjeru. Nesmotreno sam se ponovno vratio na glavnu
ulicu. Prije nego to sam se uspio zaustaviti, ve sam bio na manje od ~`f' trideset
metara od jo jedne kineske kontrolne toke. Vojnika je bilo
posvuda. Zaustavivi se uz rub ceste, povukao sam runu konicu i ! potom se, ostavi na
sjedalu, spustio koliko sam nie mogao.
I to sada, pomislih. U zatvor? to bi mi sve inili? Bi li mislili da sam pijun?
Nakon nekoliko trenutaka uoio sam da se Kinezi ne obaziru na moju nazonost, premda
su posve nesmetano vidjeli parkirani dip. Stari automobili i kola, pa ak i pjeaci
i biciklisti neprestano su pro
84 James Redfield
lazili pokraj mene, a vojnici bi ih sve redom zaustavljali, traili i provjeravali
dokumente, katkada ih ak i pretraivali. Ipak, na mene nisu uope obraali pozornost.
Pogledavi u stranu, uvidio sam da sam se parkirao na samo nekoliko metara ispred
prilaza koji je vodio do neke male kamene kue, od ulice udaljene pedesetak metara
. Lijevo od kue nalazio se maleni travnjak nekoene trave, a iza njega druga ulica.
Upravo u tom trenutku neki je veliki kamion proao pokraj mene i zaustavio se tono
ispred mog vozila, zaklanjajui mi pogled na kontrolnu toku. Nekoliko trenutaka kas
nije, naiao je plavi Toyotin Land Cruiser za ijim je upravljaem sjedio drugi plavok
osi mukarac koji je zaobiao kamion. Ve trenutak kasnije zauo sam glasne rijei i povik
e na kineskome. inilo se da to vozilo vozi unatrag, kao da se pokuava okrenuti, no
vojnici su ga ve trenutak kasnije okruili sa svih strana. Premda zbog kamiona nis
am nita vidio, jasno sam uo bijesne povike na kineskome, isprekidane prestraenim mo
lbama na engleskome u kojem se razabirao nizozemski naglasak.
"Ne, molim vas", govorio je taj glas. "ao mi je. Ja sam obian turist. Pogledajte,
imam posebno odobrenje za ow cestu."
Tada se u blizini zaustavio jo jedan automobil, zbog ega mi je srce zamalo zastalo
. Bio je to isti onaj kineski dunosnik kojeg sam ranije vidio kod onog restorana.
Utonuo sam jo dubije u sjedalo, nastojei se sakriti dok je pjeice prolazio pokraj
mene.
Dip je bio samo izbaen iz brzine, tako da sam trebao polako skrenuti udesno i spus
titi se onim prilaznim putem. Prolazei pokraj kue gotovo i nisam disao, te sam pre
ko trave doao do susjedne ulice i potom skrenuo lijevo. Kojih kilometar i pol dal
je ponovno sam skrenuo lijevo, uputivi se izvan grada prema sjeveru, jednom pokra
jnjom ulicom kojom sam ve bio vozio. Deset minuta kasnije ponovno sam se naao kod
onih humaka, razmiljajui to da poduzmem.
TAJNA SHAMBHALE 85
Malo dalje niz cestu, iz smjera zapada, zauo sam jo jednu vranu. Istog trenutka od
luio sam poi u tom smjeru, kojim sam ve mogao sve vrijeme putovati.
Cesta je vodila nekom strmom uzvisinom, dolazila do vrha i potom se nastavljala
ravno velikom stjenovitom visoravni. Vozio sam jo nekoliko sati dok se poslijepod
nevno svjetlo poelo gubiti. Nigdje nije bilo ni automobila ni ljudi, a gotovo ni
kua. Pola sata kasnije ve je bilo posve mrano, tako da sam ve razmiljao o traenju mjes
ta na kojem bih se zaustavio i prenoio, kada sam uoio nekakavpoljunani uski put koji
se od ceste odvajao s desne strane. Usporivi, paljivije sam ga pogledao. Neto se n
alazilo neposredno uz taj put. Izgledalo je kao komad odjee.
Zaustavio sam vozilo i kroz prozor osvijetlio predmet baterijskom svjetiljkom. B
ila je to jakna. Moja zimska jakna. Ona koju sam ostavio u restoranu neposredno
prije dolaska Kineza.
Nasmijeivi se, iskljuio sam svjetiljku. Ovdje ju je zacijelo ostavio Yin. Iziavi iz di
pa, uzeo sam je i nastavio uskom cesticom iskljuenih svjetala.
Put me vodio kojih osam-devet stotina metara blagim usponom do malene kue i sue. V
ozio sam vrlo oprezno. Nekoliko koza pogledalo me preko ograde. Na trijemu kue uoi
o sam nekog mukarca koji je sjedio na stolcu. Zaustavio sam dip, a on je ustao. Pr
epoznao sam njegov obris. Bio je to Yin.
Iziavi iz vozila, potrao sam prema njemu. Doekao me vrstim zagrljajem, nasmijeen.
"Drago mi je to vas vidim", ree. "Vidite, rekao sam vam da pri- ~ d~'~;~~,, mate p
omo."
"Zamalo su me uhvatili", rekoh. "Kako si im ti umakao?"
~;.,.; Na njegovu licu ponovno se pojavio nervozan izraz. "One ene u dy, .
restoranu bile su vrlo lukave. Vidjele su kineske policajce i skrile me u penicu.
Onamo nitko nije gledao."
"to misli, to e biti s tim enama?" upitah ga.
Pogledao me u oi, no jo nekoliko dugih trenutaka nije odgovarao.
"Ne znam", odgovori potom. "Mnogi ljudi plaaju visoku cijenu za to to nam pomau."
86 James Redfield
Skrenuvi pogled, rukom je tada pokazao prema dipu. "Pomozite mi da unesem neto hran
e, pa emo jesti."
Dok je Yin pripremao vatru, objasnio mi je da se, nakon to je policija otila, vrat
io prijateljima, a da su mu oni predloili ovu staru kuu kao mjesto na kojem e se pr
itajiti dok mu oni potrae novo vozilo.
"Znao sam da je lako mogue da vas strah posve nadvlada i da se pokuate vratiti u L
hasu", pridoda Yin. "Ali znao sam i da ete, odluite li nastaviti zapoeto putovanje,
prije ili kasnije ponovno pokuati krenuti prema sjeverozapadu. Kako je ovo jedin
a cesta, tu sam odloio vau jaknu, u nadi da ete je prvi ugledati vi, a ne vojnici."
"To je bio prilino velik rizik", rekoh.
Samo je kimnuo stavljajui povre u teki kotao u kojem je bilo nekoliko centimetara v
ode. Potom ga je objesio na metalnu kuku iznad vatre. Dno posude sada su dotical
i plamenovi vatre naloene jakovim izmetom.
inilo se da sam se, ugledavi Yina, oslobodio poprilinog dijela straha. Dok smo u st
arim pranjavim naslonjaima sjedili pokraj vatre, rekoh: "Moram priznati da sam pok
uao otii. inilo mi se da mi je to jedina mogunost za preivljavanje."
Potom sam mu ispriao sve to se dogodilo - odnosno, sve osim '~' iskustva s onim sv
jetlom oko kue. Kada sam doao do dijela prie o
humcima i kombiju, on se naglo pridigao u naslonjau.
"Sigurni ste da je to isti onaj kombi koji smo vidjeli na kontrolnoj toki?" upita
me naglaenim tonom.
"Da, bili su to oni", odgovorih.
inilo se da je zbog toga krajnje ogoren. "Vidjeli ste Ijude koje smo ve vidjeli i n
iste s njima razgovarali?" Na njegovu licu odraavao se otar trag bijesa. "Zar se n
e sjeate kako sam vam priao 0 svome snu, o tome kako susreemo nekoga tko bi nam mog
ao pomoi da doemo do prolaza?"
"Nisam se elio izloiti riziku... bojao sam se da bi me mogli prijaviti", pobunih s
e.
"Molim?" Nepomino me promatrao, a potom se nagnuo naprijed, dlanovima obavivi lice
.
TAJNA SHAMBHALE 87
"Bio sam uasnut od straha", rekoh. "Nisam mopao vjerovati da sam se doveo u takvu
situaciju. elio sam pobjei. Zelio sam preivjeti."
"Dobro me posluajte", ree Yin. "Vai izgledi za izlazak iz Tibeta bijegom sada su vr
lo mali. Vaa jedina nada za preivljavanje lei u nastavku puta, a da biste nastavili
tim putem, morate se sluiti sinkroninou."
Odvratio sam pogled, svjestan toga da je vjerojatno u pravu. "Ispriajte mi to se d
ogodilo kada vam se kombi pribliio", ree Yin. "Ne preskaite nijednu misao. Nijednu
pojedinost."
Rekao sam mu kako se kombi zaustavio i kako je mene odmah obuzeo strah. Ispriao s
am mu kako se ona ena drala kao da eli izii, no potom se predomislila, te su otili da
lje.
On ponovno odmahne glavom. "Dokinuli ste sinkroninost zloporabom svog polja molit
ve. Postavili ste polje na temelju oekivanja straha i time sve zaustavili."
Samo sam svrnuo pogled.
"Razmislite o tome to se dogaalo", nastavi Yin, "kada ste zauli pribliavanje kombija
. Imali ste dvije mogunosti. Tu pojavu mogli ste smatrati prijetnjom ili potencij
alnim izvorom pomoi. Svakako morate razmiljati i o jednom i o drugom. No im ste pre
poznali onaj kombi, to vam je neto trebalo rei. injenica da je to bio
isti kombi koji smo ve vidjeli na onom raskriju vana je, osobito s , obzirom na inje
nicu da su im isti ti ljudi odvratili pozornost i omo
guili nam da se neopaeno provuemo pokraj kontrole. Gledano iz
4 '~~,1~'~. tog kuta, ve su vam jednom pomogli i sada su se pojavili kako bi '~~.
vam eventualno ponovno pomogli."
Kimnuo sam. Imao je pravo. Bilo je posve jasno da sam zabrljao.
~z, Zaokupljen mislima, Yin skrene pogled, a potom ree: "Posve
ste izgubili energiju i pozitivno oekivanje. Sjeate li se to sam vam rekao u restor
anu? Postavljanje polja za sinkroninost stvar je dovodenja samog sebe u odredeno
mentalno stanje. Lako je na intelektualnoj razini razmiljati o sinkroninosti, no n
e doemo li do mentalnog stanja u kojem e polje molitve pomagati, samo e vam se s vr
emena na vrijeme ukazivati pogled na odreene podudarnosti. U pojedinim je situaci
jama to dovoljno i to e vas jo neko vrijeme voditi naprijed, no prije ili kasnije
izgubit ete orijentaciju. Jedini na
$8 James Redfield
in na koji je mogue postii stalan dotok sinkroninosti jest zadrati se u stanju u koje
m e vae polje molitve zadrati taj dotok koji e se i dalje kretati prema vama - a to
je stanje svjesne budnosti."
"I dalje nisam siguran da znam kako postii takvo stanje." "ovjek mora zastati i po
dsjetiti se na to da u svakom trenutku treba biti u stanju budnosti. ovjek mora z
amiljati kako njegova energija izlazi i donosi mu ispravne slutnje, ispravne doga
daje. Njihow pojaw morate oekivati u svakom trenutku. Svoje polje postavljamo tak
o da nam donosi sinkroninost, i to tako to smo u svakom trenutku budni, to uvijek oe
kujemo sljedei susret. Kad god zaboravite odravati to stanje oekivanja, morate se u
tome uhvatiti i sjetiti se to vam je initi.
to se due odravate u tom stanju, to e se sinkroninost vie uveavati. I, konano, zadrit
energiju na visokoj razini, taj stav svjesne budnosti postat e vaim dominantnim s
tavom prema ivotu. Legende kau da e nam proirenja molitve postati posve prirodna. Uj
utro emo ih postavljati jednako automatski kao to se odijevamo. To je toka koju mor
ate dosei, mentalno stanje u kojem neprestano imate takvo oekivanje."
Zastao je i naas me pogledao.
` - "Kada ste zauli da vam se pribliava vozilo, istog ste se trenutka prepustili s
trahu. Kako mi se ini prema vaoj prii, intuicija im je govorila da se trebaju zaust
aviti kod tih humaka, premda vjerojatno nisu imali pojma zato. No kada ste vi uto
nuli u strah, mislei da su to vjerojatno potencijalni neprijatelji, vae je polje d
jelovalo na njih,
,~ ,~.y ~ ulazei u njihovo polje, te im vjerojatno davalo.dojam da neto nije kako v
alja, da u neemu grijee, pa su zato otil~.
To to mi je govorio bilo je upravo nevjerojatno, no imao sam osjeaj da je i tono.
"Objasni mi poblie kako moje polje djeluje na druge ljude", rekoh.
On odmahne glavom. "Trite pred rudo. Djelovanje naeg polja na druge Tree je proirenj
e. Zasada se samo usredotoite na postavljanje polja za sinkroninost, umjesto preda
vanja mislima straha. Skloni ste oekivati najgore. Sjeate li se kada smo bili na p
utu do Lame Rigdena, a ja sam vas ostavio samog, pa ste ugledali onu skupinu pro
gnanika, koji bi vas bili doveli tono do Lamina samostana
TAJNA SHAMBHALE 89
samo da ste s njima razgovarali? No vi ste zakljuili da e vas oni prijaviti polici
ji i tako ste propustili sinkroninost. Takvo je negativno razmiljanje kod vas posv
e uobiajeno."
Samo sam ga gledao, osjeajui velik umor. On se nasmijeio i vie nije spominjao moje p
ogreke. Vei dio veeri proveli smo oputeno razgovarajui o Tibetu, u jednom trenutku iz
lazei pred kuu kako bismo pogledali zvijezde. Bilo je vedro i temperatura je bila
tek neto ispod nule. Iznad nas vidjele su se najsjajnije zvijezde koje sam ikada
vidio, tako da sam to spomenuo i Yinu.
"Dakako da izgledaju veliko", ree mi on. "Stojite na krow svijeta:'
Sutradan sam se probudio kasno i potom sam s Yinom izveo niz vjebi tai chija. Kol
iko smo due mogli, ekali smo Yinove prijatelje, no oni se na koncu nisu pojavili.
Tako smo uvidjeli da emo na kraju ipak morati riskirati i dalje poi samo jednim vo
zilom, te smo natovarili dip i krenuli tono u podne.
"Neto se zasigurno dogodilo", ree Yin, pogledavajui me. Trudio se pokazivati snagu,
no jasno sam vidio da je zabrinut.
Ponovno smo se uputili glavnom cestom, kroz gustu maglu vjetrom noenog pijeska ko
ja je prekrila vei dio krajobraza i zaklonila nam pogled na planine.
"Kinezi e nas u ovome teko uoiti", primijeti Yin. "To je dobro", rekoh.
Cijelo vrijeme zapravo sam se pitao kako su Kinezi znali da smo
nas dvojica u onom restoranu u Zhongbi, te sam stoga sada upitao ~~~n ,., , Yina
to on misli o tome. ~~ ~' ~ `~=~,,; . "Uvjeren sam da se to dogodilo mojom pogrek
om", ree mi.
"Ve sam vam rekao koliko u vezi s njima osjeam bijesa i straha. Si- ,'= guran sam
da mi je moje polje molitve donijelo ono to sam traio."
Samo sam mu uputio prodoran pogled. To je ipak bilo malo previe.
f' "eli mi rei", upitah tada, "da je zbog tvog straha energija iz
tebe nekako zraila tako da nam je na trag dovela Kineze?"
"Ne, nije stvar samo u strahu. Svi mi katkada osjeamo nekakav uobiajeni, opi strah.
Nisam mislio na to. Govorio sam kako sam dopustio umu da upadne u vizije straha
to bi se moglo dogoditi, to bi Kinezi mogli uiniti. Tako dugo promatram njihovo dj
elovanje u
90 James Redfield
Tibetu da znam kakvim se metodama slue. Znam kako zastraivanjem ugnjetavaju pojedi
nce. Dopustio sam si da ih u umu zamiljam kako dolaze po nas. Bilo je to neto male
vizije, a nisam inio nita kako bih se suprotstavio takvoj slici.
Trebao sam se uhvatiti u kotac s takvim mislima i zamisliti da prema nama vie nee b
iti toliko neprijateljski postavljeni, te potom i zadrati takvo oekivanje. Do rest
orana ih nije doveo moj opi strah. Postao sam nesvjestan i zadrao sam tono odreenu s
liku, konkretno oekivanje da e krenuti na nas. U tome je bila najvea potekoa. Zadrite
li predugo negativnu sliku, ona se na kraju moe i ostvariti."
Jo sam osjeao gotovo pravo strahopotovanje prema cijeloj toj teoriji. Moe li to biti
istina? Ve sam dugo opaao da ljudi koji se pribojavaju odredene stvari-provale u
kuu, primjerice, odreene bolesti ili gubitka partnera - u ivotu esto doivljavaju upra
vo to. Je li to djelovanje o kojem je govorio Yin?
Tada sam se prisjetio one strane slike koja mi se ukazala ranije u Zhongbi, kada
je Yin otiao potraiti nekoga tko e poi s nama. Zamiljao sam kako sam sam u dipu, kako
se uokolo vozim posve izgubljen, a na koncu mi se dogodilo upravo to. Sada sam o
sjeao kako me zahvaa ledeni drhtaj. Grijeio sam jednako kao Yin.
' "eli mi rei da je sve negativno to nam se dogada posljedica ; : naih vlastitih misl
i?" upitah ga.
` ~ On se namrti. "Dakako da nije. Mnoge se stvari jednostavno dogadaju prirodnim
tijekom suivota s drugim ljudima. Njihova .; y~,~' oekivanja i postupci takoer ima
ju bitnu ulogu. No doista raspola
emo odreenim stupnjem kreativnog utjecaja, eljeli mi u to vjero~ ~~`. ~"~ ~ vati il
i ne. Moramo se probuditi i shvatiti da je, kada je rije o naoj y
energiji molitve, oekivanje upravo oekivanje, bilo da se temelji na strahu ili na
vjeri. U ovom sluaju, ja nisam dovoljno pomno pazio na svoje stanje. Rekao sam va
m da je problem u mojoj mrnji prema
Kinezima."
On se tada okrene i pogledi nam se sretnu.
"Jednako tako, zapamtite kako sam vam rekao", pridoda tada, "da je na tim viim ra
zinama energije djelovanje vaeg polja molitve vrlo brzo. Ondje, u svakodnevnom sv
ijetu, pojedinci i dalje doiv)javaju mjeavinu slika straha i slika uspjeha, koje s
e stoga najee medusobno ponitavaju, pa je i djelovanje vrlo malog intenziteta.
TAJNA SHAMBHALE 91
No na ovim razinama moemo vrlo hrzo utjecati na to to se dogada, premda e slika nas
tala iz straha prije ili kasnije iscrpsti svu snagu naeg polja.
Klju, dakle, lei u tome da se dubro pohrinete za tu da vam um bude usredotoen na po
zitivan ivotni put, a ne na neko oekivanjc utemeljeno na strahu. Upravo je zato Dr
ugu proirenje tuliku vano. Pohrinemo li se za odravanje u stanju svjesnc hudnosti u
kojcm emo dobro paziti na sljedeu sinkroninost, na e um ustati na pozitivnoj strani
i klonit e se straha i sumnje. Shvaate li to vam elim rei?"
Kimnuo sam, ne govorei nita.
Yin se ponovno usredotoi na cestu. "Tu silu muramo iskoristiti odmah sada. Buditc
hudni to vie moete. U ovoj meavi mogli hismu lako proi pokraj onug kombija, a ne bi
bilu dobru da ih ne primijetimo. Sigurni stc da su krenuli u ovom smjeru?"
"Da", rekoh.
"U tom sluaju, ako su se, poput nas, zaustavili radi noenja, nc mugu biti daleku i
spred nas."
Cijelo prijepodne vozili smo prema sjeverozapadu. Koliko god se trudio, nisam us
pijevao odravati onakvo stanje svjesnc hudnosti kakvo mi je upisivao Yin. Neto nij
e bilo u redu. Yin je to primijetio i neprestano me pugledavao.
Na kraju se okrenuo i rekao mi: "Jeste li sigurni da oekujetc
potpun sinkronistiki postupak`?" ~'~r. ~a, "Da", odgovorih. "Mislim da jesam." ,,
~,~.o- ;~. `~ ;.; >.~ .: ;
On se hlago namrti i nastavi me pogledavati.
Znao sam na to cilja. I u Peruu i kasnije u gorju Appalachi, s Desetim uvidom, doi
vio sam postupak kuji je dovodio do sinkroninosti. Svatko ud nas u svakom trenutk
u ima jednu primarno pitanjc u vezi sa svujim ivotom, neto to propitujemu, ovisno u
konkretnoj ivotnoj situaciji. U naem sluaju, pitanje je glasilo kako pronai onaj ni
zozemski kumbi, a potom Wila i prolaz.
U idcalnum sluaju, kada jednum prcpuznamu sredinje ivutnu pitanje, pojavit e sc misa
o vodilja ili intuicija u vezi s dulaskom do odgovora. U sebi emo zatei mentalnu s
liku koja e nam predloiti da podemu u odredenom smjeru, da neto poduzmemo, da neto k
aemo nekuj nepoznatoj osohi. Nadalje, i ponovno u idealnuj si
92 James Redfield
tuaciji, povedemo li se za tom intuicijom, dolazit e do podudarnosti koje e nam da
vati informacije vane za nae pitanje. Ta nas sinkroninost dalje vodi naim ivotnim put
em... i, jo dalje, do novog pitanja.
"to o tome govore legende?" upitah.
"Legende kau", odgovori Yin, "da e ljudi s vremenom nauiti kako njihova snaga molit
ve moe u velikoj mjeri utjecati na tok njihova ivota. Sluei se silom svojih oekivanja
, moemo ee pokretati postupak sinkroninosti. Ali moramo ostati budni prema itavom post
upku, koji poinje od sljedee intuicije. Oekujete li svjesno neki intuitivni znak?"
"Jo nisam primio nita", rekoh.
"Ali neto oekujete?" nastavi on ustrajno.
"Ne znam. Zapravo i nisam istinski razmiljao o intuiciji."
On kimne. "Morate voditi rauna o tome da je rije o dijelu postavljanja polja molit
ve za sinkroninost. Morate biti budni i oekivati poetak cijelog postupka: pitanje,
intuicija i povodenje za njom, te traenje podudarnosti. Podsjeajte se da trebate oe
kivati sve to i budno pazite na sve, a budete li tako postupali, vaa e energija ii
ispred vas i pomagati u stvaranju toka."
Potom se kratko nasmijeio kako bi mi popravio raspoloenje.
. Nekoliko sam puta udahnuo, osjeajui kako mi se energija po;;,~
inje vraati. Yinovo je raspoloenje bilo zarazno. Moja se budnost izotrila.
Uzvratio sam mu osmijehom. Prvi sam put istinski spoznao tko ' je zapravo Yin. U
pojedinim je trenucima bio sklon strahu jednako ~t' u .li~.,.
, ; kao ja i esto je bio odvie netaktian, no svim se srcem posvetio ovom putovanju
i vie od svega elio je uspjeti. Dok sam razmiljao o tome, utonuo sam u svojevrsno s
anjarenje u kojem smo Yin i ja nou prelazili stjenovite pjeane dine, u blizini rije
ke. U daljini se vidio nekakav sjaj, logorska vatra, do koje smo eljeli doi. Yin j
e vodio, a ja sam ga i vie nego rado slijedio.
Sada ga ponovno pogledah. On me intenzivno promatrao. Tada sam uvidio to se dogod
ilo.
"Mislim da je neto dolo do mene", rekoh. "Vidio sam nas dvojicu kako hodamo prema
nekakvoj logorskoj vatri. Misli li da to neto znai?"
"To moete znati samo vi", ree on.
TAJNA SHAMBHALE 93
"Ali ja ne znam. Odakle bih to trebao znati?"
"Ako je ta vaa slika bila intuicija koja e nas voditi dalje, trebala bi imati veze
s naim traenjem kombija. Tko je bio pokraj te vatre? Kakav ste imali osjeaj?"
"Ne znam tko je bio ondje. No svakako smo eljeli doi do vatre. Postoji li tu negdj
e nekakvo pjeano podruje?"
Yin dipom skrene s ceste i zaustavi ga. Maglica se poela dizati. "Jo najmanje stoti
nu i pedeset kilometara pred nama je samo stjenovito pjeano podruje", ree tada.
Ja samo slegnuh ramenima. "A rijeka? Postoji li negdje u blizini nekakva rijeka?
"
Yinove se oi tada zaiskre. "Da, neposredno iza sljedeeg grada, Paryanga, oko dvjes
to pedeset kilometara ispred nas."
Naas je zastao, iroko se osmjehujui.
"Moramo ostati vrlo budni", ree tada. "To nam je jedini trag."
Put koji je bio pred nama preli smo vrlo brzo, tako da smo do Paryanga stigli u s
uton. Bez zaustavljanja proli smo kroz grad i po
tom prevalili jo kojih dvadeset pet kilometara, a ondje je Yin skrenuo ' udesno n
a zemljani put. Bilo je ve gotovo posve mrano, no pred
sobom, na kojih osamsto metara, vidjeli smo rijeku.
"Ispred nas je kontrolni punkt'; objasni Yin. "Moramo ga zaobii."
. Kako smo se pribliavali rijeci, cesta se suavala i postajala sve ~~~~a,.
;`~ .: . , . izrovanija koloteinama.
"to je to?" upita Yin, zaustavljajui dip i kreui unatrag.
Na stjenovitoj istini nama zdesna, jedva vidljivo, stajalo je neko vozilo. Spusti
o sam prozor na desnim vratima kako bismo ga bolje vidjeli.
"To nije kombi", ree Yin. "To je plavi Land Cruiser. " Upinjao sam se kako bih to
bolje promotrio vozilo.
"ekaj malo", rekoh. "Pa to je ono vozilo koje sam vidio na kontrolnoj toki kada sm
o bili razdvojeni."
Yin iskljui svjetla na dipu. inilo se da nas tama upravo guta. "Podimo jo malo dalje
", ree on tada, provlaei dip jo nekoliko desetaka metara kroz duboke jarke.
94 James Redfield
"Pogledaj!" rekoh, pokazujui mu rukom. Nama slijeva stajao je onaj kombi, parkira
n izmeu dviju velikih stijena. Nigdje nije bilo nikoga.
Upravo sam se spremao izii kada je Yin dipom poletio naprijed i parkirao ga iza za
klona nekoliko stotina metara istonije.
"Bit e bolje da sakrijemo vozilo", ree zakljuavajui ga poto smo izili.
Vratili smo se do kombija i pregledali prostor oko njega.
"Tragovi vode u onom smjeru", ree Yin, pokazujui prema jugu. "Idemo."
Koraao sam za njim dok smo se probijali izmeu velikog kamenja i kroz pijesak. Put
nam je osvjetljavao napola obasjani mjesec. Nakon kojih deset minuta, pogledao m
e i stao njukati. I ja sam osjetio taj miris: dim.
U tami smo preli jo pedesetak metara, a onda smo ugledali logorsku vatru. Oko nje
su se stisnuli neki mukarac i ena. Bio je to onaj par Nizozemaca koje sam vidio u
kombiju. Rijeka je bila neposredno iza njih.
"to emo sada?" proaptah.
~' "Morat emo nekako najaviti dolazak", ree on. "Bit e najbolje da to uinite vi kako
bi se manje uplaili."
; ~~-' "Ne znamo tko je to", rekoh, opirui se.
"Hajde, recite im da smo tu."
Tada ih pomnije promotrih. Na sebi su imali maskirne vojnike hlae i debele pamune k
oulje. Izgledali su poput obinih turista u pohodu Tibetom.
"Halo", rekoh glasno. "Drago nam je to vas vidimo." Yin mi uputi prijekoran pogle
d.
Ono dvoje poskoi na noge i zagleda se prema nama u trenutku kada sam se pojavio i
z tame. irom se osmjehujui, ja rekoh: "Potrebna nam je vaa pomo."
Yin je na svjetlo stupio odmah nakon mene, te sada, blago se naklonivi, ree: "Ispr
iavamo se na smetnji, ali traimo svog prijatelja Wilsona Jamesa. Nekako smo se nad
ali da biste nam vi mogli pomoi."
TAJNA SHAMBHALE 95
Oboje su bili okirani, nisu mogli vjerovati da smo samo tako uli u njihov logor. N
o inilo se da je ena malo-pomalo shvatila da smo bezopasni, te nam je ponudila da
sjednemo pokraj vatre.
"Ne poznajemo Wilsona Jamesa", ree ona. "No poznaje ga ovjek s kojim se veeras ovdj
e trebamo sastati. ula sam da spominje to ime."
Njezin suputnik kimne. Doimao se vrlo nervozno. "Nadam se da e nas Jacob uspjeti
pronai. Kasni ve satima."
Upravo sam se spremao rei im da smo nedaleko od njihova logora vidjeli Land Cruis
er, kada se izraz mukareva lica promijenio. Doimao se paraliziranim od straha. Pog
led mu je bio prikovan za neto iza mene. Ja se uto naglo okrenuh. U smjeru iz koj
eg smo doli, od vozila, cijeli je prizor nekako oivio. Bio je prepun drugih vozila
i njihovih svjetala, dok su se iz tog smjera uli i glasovi, deseci glasova koji
su govorili kineski i svi su se kretali prema nama.
Onaj mukarac skoi na noge i ugasi vatru. Potom pokupi stvari i s onom enom izjuri i
z logora.
"Hajdemo", ree Yin, nastojei ih sustii. Ve nekoliko minuta kasnije ieznuli su u tami.
Yin na kraju odustane. Iza nas, ona su se svjetla primicala, a mi smo se uurili uz
rijeku.
"Jer je to preopasno. Jedan bi se ovjek mogao probiti, no dvojicu bi svakako prim
ijetili."
Nevoljko sam pristao, te sam se na mjeseini poeo probijati izmeu stijenja i ljunanih
humaka, sluei se baterijskom svjetiljkom samo kada je to bilo apsolutno nuno. Znao
sam da je Yinov plan sulud, no inilo se da drugih izgleda nema. Pitao sam se to bi
smo doznali da smo due razgovarali s ono dvoje Nizozemaca ili upoznali tog ovjeka
kojeg su ekali. Nakon desetak minuta zaustavio sam se da se odmorim. Bilo mi je h
ladno i bio sam umoran.
Tada sam ispred sebe zauo neko ukanje. Naulio sam ui. Bilo je posve jasno da netko on
dje hoda. Zacijelo onaj nizozemski
96 James Redfield
par, pomislih. Polagano sam krenuo naprijed sve dok nekako nisam dostigao taj zw
k. Na kojih sedam metara ispred sebe ugledao sam obris samo jedne osobe, nekog m
ukarca. Znao sam da moram neto rei, jer u ga inae izgubiti.
"Jeste li vi Nizozemac?" zamucah, mislei kako bi to mogao biti onaj mukarac kojeg
je par ekao kraj vatre.
On stane kao ukopan i ne ree nita, te ja stoga ponovih pitanje. Zvualo je glupo, no
mislio sam da u tako izazvati barem nekakvu reakciju.
"Tko je to?" glasio je odgovor.
"Ja sam Amerikanac", rekoh. "Vidio sam vae prijatelje."
On se okrene i pogleda me dok sam ja nastojao izmedu velikog kamenja probiti se
do njega. Bio je mlad, vjerojatno oko dvadeset pet godina, i doimao se uasnutim.
"Gdje ste vidjeli moje prijatelje?" upita drhtavim glasom.
Kada je usredotoio pozornost na mene, jasno sam osjetio njegov strah. Val straha
tada je zahvatio i moje tijelo, tako da sam se morao pomuiti da bih odrao energiju
.
"Dolje, nizvodno", odgovorih. "Rekli su nam da vas ekaju."
"Jesu li ondje bili i Kinezi?" upita on.
"Jesu, ali mislim da su im vai prijatelji umakli." Sada se inilo da ga je obuzela
jo vea panika.
"Rekli su nam", rekoh brzo, "da poznajete ovjeka kojeg traim, Wilsona Jamesa."
Hodajui unatrag, on se ve odmicao od mene. "Moram pobjei odavde", ree, ve se okreui.
"Negdje sam vas ve vidio", rekoh. "Zadrali su vas na kontrolnoj toki u Zhongbi."
"Tono", ree on. "Bili ste tamo?"
"Bio sam iza vas u koloni. Ispitivao vas je neki kineski asnik." "Tako je", odgov
ori on, nervozno pogledavajui u svim smjerovima.
"A to je s Wilom?" upitah, svim se silama trudei da ostanem pribran. "Wilsonom Jam
esom. Poznajete li ga? Je li vam rekao togod o prolazu?"
TAJNA SHAMBHALE 97
Mladi na to ne ree nita. Oi su mu se odjednom zamutile od straha. Samo se okrenuo i
otrao medu stijenje, uputivi se dalje uzvodno uz rijeku. Jo sam nekoliko trenutaka
trao za njim, no on se ubrzo izgubio u tami. Tada sam se konano zaustavio i osvrnu
o prema mjestu na kojem su bili parkirani kombi i na dip. I dalje sam vidio svjetl
a i uo priguene glasove.
Skrenuo sam i ponovno se uputio prema sjeveru, s punom sigurnou uvidajui da sam upr
opastio prigodu koja mi se ukazala. Od njega nisam izvukao ni jednu jedinu infor
maciju. Pokuavao sam se othrvati osjeaju neuspjeha. Vanije je pronai Yina i izvui se.
Na koncu sam uspio pronai onu staru cestu, a ve nekoliko minuta kasnije zauo sam i
z daljine zvuk motora naeg dipa.
TAJNA SHAMBHALE 99
5
ZARAZA SVIJESTI
Yin je odmahivao glavom. "Za to sam kriv ja. Da sam vam barem objasnio sljedee pr
oirenje molitve, Tree. Bili biste uinkovitiji u prikupljanju informacija."
Tada sam ve zaustio kako bih ga upitao to time zapravo eli rei, no on je samo odmahn
uo rukom.
"Samo na umu imajte to gdje jeste", poui me on. "Doivjeli ste Prvo proirenje: povez
ivanje s energijom kojoj doputate da slobodno struji kroz vas, a pritom je zamilja
te kako stvara polje energije koje struji ispred vas kamo god se uputili. Drugo
proirenje, kao to
100 James Redfield
sam vam ve objanjavao, postavlja vae polje energije tako da pojaava i unapreduje va iv
otni tok. A to ete postii ostanete li budni i puni oekivanja.
Tree proirenje znai da polje molitve postavljate tako da izlazi iz vas i pojaava raz
inu energije i vibriranja kod drugih. Kada vae polje molitve na taj nain dopre do
druge osobe, taj netko osjea pravu navalu duhovne energije, jasnoe, intuicije i ta
ko se poveava vjerojatnost da e vam taj netko dati valjane informacije."
I sada mi je ponovno postalo posve jasno na to pritom misli. Prema uputama Wila i
Sancheza u Peruu, istraivao sam kako drugima upuivati energiju u obliku novog etik
og stava prema drugima. inilo mi se da mi Yin sada pojanjava kako je to mogue initi
uspjenije.
"Znam na to misli", rekoh. "Uili su me da postoji izraz vie razine svijesti koji se
nalazi na svaijem licu. Obratimo li se tom obliku `ja', tom izrazu, naa energija p
ripomae uzdizanju te osobe do vieg stupnja svijesti o sebi."
"Da," odgovori Yin, "no taj se uinak pojaava ako ovjek zna kako proiriti vlastito po
lje molitve na nain koji se objanjava u legendama. Moramo oekivati da e se nae polje
molitve kretati ispred nas i pojaavati vibracije drugih na daljinu, ak i prije neg
o to , im ugledamo lice."
e~`' Pogled koji sam mu uputio bio je upitan.
"Razmotrite to ovako: provodite li istinski Prvo proirenje, energija ulazi u vas
i vi svijet tada gledate vie onakvim kakav jest ivopisan, pun snage i aktivnosti,
prelijep, poput kakve udesne ume ili slikovite pustinje. No, da biste provodili Tr
ee proirenje, morate svjesno zamiljati da se vaa energija prelijeva u polje svih oko
vas i da podie njihove vibracije, tako da i oni goinju sagledavati svijet onakvim
kakav uistinu jest. Kada jednom dode do toga, oni mogu usporiti i osjetiti sink
roninost. Kad tako postavimo svoje polje, lake emo i na licima drugih uoavati izraze
vie razine svijesti."
Tada je zastao i pogledao me kao da se upravo prisjetio neeg drugog.
"Zapamtite", nastavi, "i da postoje zamke koje je nuno izbjei kada nekog tako podie
te. Svako je lice obrazac, odredeni skup odlika, poput ovaj... ah... mrlje tinte
, i na njemu moete vidjeti puno
TAJNA SHAMBHALE 101
toga. Moete vidjeti bijes oca koji vas je zlostavljao, rezerviranost nebrine majke
ili lice nekoga tko vas je ugroavao. To je projekcija vae prolosti, percepcija koj
a nastaje kao posljedica traumatine situacije koja je obojila vaa oekivanja o tudim
postupcima. Kada ugledate nekoga tko ak i najmanje nalikuje na osobu koja vam je
naudila, najee ete oekivati i da je taj netko upravo takav.
Taj je problem vrlo vano shvatiti i nuno ga je pomno pratiti. Svi moramo nadii oekiv
anja koja nam nameu iskustva iz prolosti. Shvaete li to?"
Kimnuo sam, silno elei da to prije nastavi.
"A sada jo jedanput promislite o onome to vam se dogodilo u hotelu u Katmanduu. Te
dogadaje moramo pomnije promotriti. Niste li rekli da je onaj mukarac pokraj baz
ena, kada je sjeo, svima promijenio raspoloenje?"
Ponovno sam kimnuo, prisjeajui se te situacije. Bilo je upravo tako. inilo se da ta
j ovjek nekako unosi novo raspoloenje u prostor oko bazena, iako tada jo nije izgov
orio ni rije.
"Do toga je dolo jer je njegova energija ve bila postavljena na ulaenje u energetsk
a polja drugih. Na to da im poslui kao pozitivan poticaj. Prisjetite se kakav je
to tono bio osjeaj."
Na trenutak sam odvratio po~led, nastojei ponoviti sve to se
a;.~~ tada dogodilo. Na koncu rekoh: "Cinilo se da su svi nazoni iz stanja
ogorenosti i nezadovoljstva preli u mentalno stanje koje je bilo sklonije otvoreno
sti i upuenosti. To je zapravo teko objasniti." "Njegova vas je energija otvorila
za istraivanje neeg novog",
nastavi Yin, "umjesto da trajno ostanete u tjeskobi i oaju ili to god ve bilo to to
ste svi vi osjeali."
Yin naas zauti, pomno me promatrajui.
"Dakako," nastavi tada, "stvar se mogla razvijati i u suprotnome smjeru. Da on,
ulazei u prostor oko bazena, nije bio toliko postojan u toj svojoj energiji, moda
bi ga nadvladala niska razina energije kod vas ostalih, te bi pao na vau razinu.
Upravo to dogodilo se vama u susretu s onim mladim Nizozemcem. On je bio uasnut,
a njegov je strah djelovao na vas. Dopustili ste njegow raspoloenju da vas nadvla
da.
Vidite, energetska polja svih nas vani se mijeaju, a prevagu odnose ona najjaa. To
je ta nesvjesna dinamika koja karakterizira ovjekov
102 James Redfield
svijet. Stanje nae energije, naa dominantna oekivanja, kakva god bila, izlaze iz na
s i utjeu na raspoloenje i stavove svih. Razina svijesti meu ljudima, kao i sva oeki
vanja koja idu uz njih, prenosiva su, zarazna.
Upravo ta injenica objanjava velike zagonetke masovnog ponaanja. Zato pristojni graan
i, pod utjecajem aice onih koji su obuzeti velikim strahom ili bijesom, mogu sudje
lovati u javnome linu, pobunama ili drugim uasnim aktivnostima. Ona objanjava i zato
hipnoza djeluje tako kako djeluje i zato filmovi i televizija toliko utjeu na sla
be karaktere. Polje molitve kod svake osobe na Zemlji mijea se sa svim drugim pol
jima, oblikujui sva pravila, skupne sklonosti, nacionalne osobitosti i meuetnike ne
trpeljivosti s kojima se u svijetu susreemo."
Yin se tada nasmijei. "Kultura je zarazna. Samo otputujte u neku stranu zemlju i
vidjet ete kako ljudi ne samo drukije razmiljaju nego drukije i osjeaju, u smislu ras
poloenja i stava, oekivanja.
A to je stvarnost koju moramo shvatiti i kojom moramo ovladati. Moramo misliti n
a to i svjesno se sluiti Treim proirenjem. Kada komuniciramo s ljudima i utvrdimo d
a preuzimamo njihovo raspoloenje, da nas nadvladavaju njihova oekivanja, moramo se
vratiti i ponovno napuniti, te vrlo svjesno postii prelijevanje sve dok se ra
u .~` spoloenje ne podigne. Da ste to samo bili u stanju postii s onim ~,~, k_ ~ m
ladim Nizozemcem, moda biste doznali neto o Wilu."
Te su me se rijei vrlo dojmile. inilo se da Yin u cijelosti vlada tim znanjem.
"Yin," rekoh, "ti si pravi uenjak." Njegov je osmijeh samo izblijedio.
"Jedno je znati kako sve to funkcionira," odvrati tada, "a neto drugo biti u stan
ju to i provoditi."
Bit e da sam spavao satima jer je sunce, kad sam se probudio, ve bilo izalo, a dip j
e stajao na zaravni iznad ceste. Protegnuo sam se, a potom se svom teinom ponovno
izvalio na sjedalo. Jo nekoliko minuta odsutno sam gledao pokraj nekoliko kameni
h humaka, prema poljunanoj cesti ispod nas. Neki nomad koji je vodio konja upregnu
tog u malena kola polako je prolazio ispod nas, no osim njega, na cesti nije bil
o nikoga. Nebo je bilo kristalno isto, a negdje iza nas
TAJNA SHAMBHALE 103
glasala se neka ptica. Tada sam duboko udahnuo. Dio napetosti od prethodnog dana
bio se izgubio.
Yin se tada polagano promekolji i potom se pridigne, pogledavi me s osmijehom. Zat
im izide iz dipa i protegne se, pa iz stranjeg dijela vozila izvadi prijenosno kuh
alo i na njega postavi posudu s vodom kako bi pripremio zobenu kau i aj. Pridruivi m
u se, ponovno sam pokuao pratiti ga u nizu tekih vjebi tai chija.
Iza nas tada se zaulo neko vozilo koje je jurilo cestom. Priekali smo iza jednog v
elikog kamena dok je Land Cruiser projurio pokraj nas. Obojica smo ga istodobno
prepoznali.
"To je onaj mladi Nizozemac", ree Yin, trei do dipa. J a sam pokupio kuhalo i ubacio
ga u stranji dio, te uskoio u vozilo dok se Yin ve okretao.
"Trebat e nam podosta sree da ga sustignemo pri takvoj brzini", ree Yin dok je ubrz
avao.
Preli smo neki mali breuljak i spustili se u usku dolinu, tada konano naas uoavajui vo
zilo koje je jurilo cestom nekoliko stotina metara ispred nas.
.~ "Moramo do njega doprijeti svojom energijom molitve", ree Yin. e~~ ~` ~ ; Dubo
ko udahnuvi, poeo sam zamiljati energiju kako iz mene q'"'" ;~
istjee i iri se dalje cestom, ulazi u ono terensko vozilo i djeluje na r~` ` tog m
ladia. Zamiljao sam ga kako usporava i zaustavlja se.
`~w U trenutku kada sam odaslao tu sliku, vozilo je ak i ubrzalo,
udaljujui se od nas. Ostao sam zbunjen.
"to to inite?" povie Yin, pogledavajuei me. "` "Sluim se svojim poljem kako bih ga z
austavio."
"Ne sluite se energijom na taj nain", ree Yin brzo. "Tada ima suprotan uinak."
Gledao sam ga posve izgubljen.
"to inite", upita me tada Yir~, "kada vas netko na neto nastoji navesti manipulacij
ama?"
"Tome se opirem", rekoh.
"Upravo tako", nastavi Yin. "Na nesvjesnoj razini Nizozemac moe osjeati kako mu go
vorite to da ini. Ima dojam da njime pokuavate manipulirati, a zbog toga stjee dojam
da onaj tko je iza njega,
14 James Redfield
tko god to bio, nema dobre namjere i to kod njega izaziva dodatne koliine straha
i pojaava njegovu odlunost u pokuaju bijega.
Mi moemo samo zamiljati svoju energiju kako dopire do njega i podie ukupnu razinu n
jegovih vibracija. Njemu ta omoguuje da potpunije nadvlada strah i doe u dodir s i
ntuicijom svog vieg `ja', to e, u idealnim se uvjetima moemo nadati, dovesti do toga
da nas se manje boji i da se moda izloi opasnosti razgovora s nama. To je sve to m
i moemo initi sa svojom energijom molitve. initi bilo to drugo znailo bi pretpostavit
i da znamo koji je za njega najbolji ivotni put, meutim, to zna samo on. Moda e se d
ogoditi tako da e mu njegova najvia intuicija-kada mu uputimo dovoljno energije -
rei da nas napusti i pobjegne iz zemlje. Moramo biti otvoreni i za takvu mogunost.
Mi njemu moemo samo pomoi da odluku donese s najvie mogue energetske razine."
Tada smo izili iz jednog zavoja, a plavog Land Cruisera vie nije bilo na vidiku. Y
in uspori. Nama zdesna nalazila se manja cesta koja p se izgledom nekako istical
a.
"Onamo!" rekoh, pokazujui rukom.
~~_ Stotinu metara ispred nas, u podnoju malenog breuljka, nalazio se irok ali plita
k pritok. Usred njega stajalo je Nizozemevo vo
i~ ~ @ ,~ ~`, ~~ zilo. Motor je grmio, kotai se bjesomuno okretali i iza sebe baca
li uA blato, no Land Cruiser je stajao na mjestu. Zaglavio se.
Mladi se osvrne prema nama i otvori vrata, pripremajui se za bijeg. No kada me pre
poznao, iskljuio je motor i iziao u vodu koja mu je dosezala do koljena.
Kada smo se zaustavili uz njega, Yin me pomno pogleda. Po izrazu njegova lica bi
lo mi je jasno da me podsjea na to kako se trebam posluiti svojom energijom. Samo
sam mu kimnuo.
"Moemo vam pomoi", rekoh mladiu.
On nas je jo nekoliko trenutaka sumnjiavo promatrao, no malo-pomalo ipak se opusti
o, kada je vidio kako Yin i ja izlazimo i guramo branik njegova vozila dok on pr
itie papuicu gasa. Kotai su se jo nekoliko trenutaka okretali na mjestu, rigajui blato
na nogavice mojih hlaa, a potom su poskoili iz rupe i preli na suprotnu stranu rij
eke. Dipom smo poli za njim. Mladi nas je jo nekoliko trenutaka promatrao, kao da po
kuava odluiti hoe li samo poi dalje,
TAJNA SHAMBHALE 105
no tada je ipak iziao i krenuo prema nama. Dok nam je prilazio, mi smo mu se pred
stavili. On nam ree da se zove Jacob.
Tijekom razgovora, na njegovu sam licu poeo traiti najmudriji izraz koji je bilo m
ogue pronai.
Jacob je odmahivao glavom, jo uasnut, te je sljedeih nekoliko minuta posvetio utvrd
ivanju naeg identiteta, nadalje nas ispitujui o svojim prijateljima koji su nestal
i.
"Ne znam zato sam doao u Tibet", ree na kraju. "Oduvijek mi se inilo da je to preopa
sno. No moji su prijatelji eljeli da poem s njima. Nemam pojma zato sam pristao. Boe
moj, kineskih je vojnika bilo posvuda. Kako su znali da emo biti ondje?"
"Jeste li traili upute od nekih nepoznatih ljudi?" upita ga Yin. On se zagleda u
nas. "Jesam. Mislite li da su nas oni odali vojnicima?"
Yin kimne, a Jacob, kako se inilo, utone jo dublje u panian strah, nervozno pogleda
vajui u svim smjerovima.
"Jacobe," rekoh tada, "neto moram doznati: jeste li se upoznali
i~
s Wilsonom Jamesom?" " ~'"
r,, . inilo se da se Jacob jo ne moe koncentrirati. "A kako znamo ~ `''
da nam Kinezi i sada nisu za petama?"
~~;_ Pokuavao sam uhvatiti njegov pogled i na koncu ga nekako ipak
uspio navesti na to da me pogleda. "Ovo je vano, Jacobe. Sjeate li se da ste vidje
li Wila? Izgleda kao Peruanac, no naglasak mu je ameriki."
Jacob se i dalje doimao smeteno. "Zato je to vano? Moramo se nekako izvui odavde."
Dok smo ga sluali, Jacob je iznio nekoliko prijedloga o tome gdje bismo se mogli
ulogoriti dok Kinezi ne odu s ovog podruja i, jo bolje, kako bismo preko Himalaja
mogli glavom bez obzira odjuriti u Indiju.
I dalje sam zamiljao kako moja energija ulazi u njega, te se nastavio koncentrira
ti na njegovo lice, u njegovim crtama, a osobito u oima, traei izraz mira i mudrost
i. I tada me konano poeo gledati.
"Zato elite pronai tog ovjeka?" upita me.
"Drimo da mu je potrebna naa pomo. On me i pozvao da doJem u Tibet."
106 James Redfield
Jo me nekoliko trenutaka intenzivno promatrao, nastojei se, kako se inilo, usredotoi
ti.
"Da", ree tada na koncu. "Upoznao sam vaeg prijatelja. Vidio sam ga u predvorju je
dnog hotela u Lhasi. Sjedili smo jedan nasuprot drugome i poeli razgovarati o kin
eskoj okupaciji. Ve dugo osjeam silan bijes zbog kineskog dranja, a pretpostavljam
da sam ovamo doao jer sam elio neto poduzeti, bilo to. Wil mi je rekao da me tog dan
a vidio tri puta, na razliitim mjestima u hotelu, te da to neto znai. Nisam imao po
jma o emu govori."
"Je li spominjao neko mjesto... Shambhalu?" upitah.
inilo se da ga je to pitanje zainteresiralo. "Ne ba konkretno tako. Spominjao je n
eto usput, neto o tome kako Tibet nee biti osloboden sve dok se ne shvati Shambhala
. Tako nekako..."
"Je li spominjao nekakav ulaz, prolaz?"
"Ne bih rekao. Ne sjeam se puno toga iz naeg razgovora. Zapravo, razgovarali smo v
rlo kratko."
"A njegovo odredite?" upita sada Yin. "Je li spominjao kamo ide?"
Jacob odvrati pogled, razmiljajui, a potom odgovori: "Mislim rw
da je spominjao neko mjesto - Dormar, ini mi se - i jo neto 0 tamonjim ruevinama neko
g starog samostana."
` ~~k ,rF~ ~ U tom trenutku pogledah Yina.
"Znam gdje je to", ree on. "Daleko je na sjeverozapadu, etiri-pet dana puta. Bit e
teko... i hladno."
Ve i sama pomisao na neko daleko putovanje tibetskom pustoi posve je razorila moju
energiju.
"elite li poi s nama?" upita Yin Jacoba. "O, ne", ree on. "Moram se izvui oavde."
"Jeste li sigurni?" nastavi Yin ustrajno. "ini se da su Kinezi trenutano vrlo akti
vni."
"Ne mogu", ree Jacob, odvraajui pogled. "Jo jedino ja mogu obavijestiti svoju vladu
i potraiti prijatelje, uspijem li pronai nekakvu pomo."
Yin tada neto narka na komadi papira i preda ga Jacobu. "Nekako doite do telefona i n
azovite taj broj", ree mu. "Pozovite se na mene i dajte im broj na koji e vas nazv
ati. im vas provjere,
TAJNA SHAMBHALE 107
nazvat e vas i rei vam to vam je initi." Yin je Jacobu potom objasnio kako e se najla
ke i najsigurnije vratiti do Sage, a zatim smo ga otpratili do Land Cruisera.
Uavi u vozilo, on ree: "Sretno... Nadam se da ete pronai prijatelja."
Samo sam kimnuo.
"Ako ga pronadete", pridoda on, "onda e se moda ipak pokazati da je to bio razlog
zbog kojeg sam doao u Tibet, ha? Kako bih mogao pomoi."
Potom se okrenuo i pokrenuo motor, jo nas jednom pogledao i onda se odvezao. Yin
i ja vratili smo se do svog vozila, a u trenutku kada smo skrenuli na glavnu ces
tu, primijetio sam da se on osmjehuje.
"Drite li da sada razumijete Tree proirenje?" upita me tada. "Razmislite o svemu to
obuhvaa i donosi."
Jo sam ga nekoliko trenutaka promatrao, pomno razmiljajui o tom pitanju. Klju tog pr
oirenja, inilo se, lei u injenici da naa polja mogu sluiti kao poticaj drugima, podiza
ti ih do vie razine svi
jesti, gdje mogu doprijeti do vlastitih intuitivnih spoznaja koje e ih r `' voditi.
Ono to je taj pojam proirilo u mojem sluaju, daleko iza
granica svega onoga to sam uo u Peruu, bio je koncept prema ko
~d. . jem nae polje molitve struji ispred nas, te to to ga moemo posta
viti tako da uzdie sve oko nas - premda o njima ne razgovaramo izravno, premda im
ak i ne vidimo lice. To moemo postii potpunim zamiljanjem toga da se to dogaa - oekiv
anjem takvih doga
anja. ,
Dakako, ovjek tom energijom ni na koji nain ne smije pokuavati nadzirati; u protivn
om, pokuaj moe imati posve suprotan uinak, kao to sam to lijepo osjetio kad sam pokua
o navesti Jacoba da zaustavi vozilo. Sve to sada spomenuh Yinu.
"To to razumijete zarazni je aspekt ovjekova uma", objasni mi ~n. "U odreenom smisl
u, svi mi razmjenjujemo mentalnu aktivnost. Vedvojbeno je da imamo nadzor nad so
bom i da se moemo powi, nekinuti se, razmiljati posve neovisno. No, kao to sam ve rek
ao, iominantni je ovjekov svjetonazor divovsko polje vjerovanja i oe:ivanja. Klju l
judskog napretka lei u tome da imamo dovoljno lju'.i koji u to ljudsko polje mogu
projicirati vie oekivanja ljubavi. Taj
108 James Redfield
nam napor omoguuje da izgraujemo sve viu razinu energije, te da jedni druge potiemo
na ostvarivanje svog najveeg potencijala."
inilo se da se Yin na trenutak opustio, te mi se sada i nasmijeio. "Kultura Shambh
ale", ree tada, "poiva upravo na postavljanju takvog polja."
Nisam mogao ne uzvratiti mu osmijehom. Cijelo putovanje poelo je poprimati logine
obrise koje jo nisam bio u stanju izraziti.
Sljedea su dva dana protekla bez ikakvih potekoa i bez traga
kineskoj vojsci. Na junome pravcu koji je vodio prema sjeverozapadu, preli smo jo j
ednu rijeku u blizini vrha Mayun-Laa, visokog planinskog prijevoja. Krajobrazi s
u bili upravo spektakularni: zaleeni planinski vrhunci s obiju strana ceste. Prvu
no proveli smo u
, Hor Quu, u neobiljeenom odmoritu za koje je Yin znao otprije, a sutradan ujutro
nastavili smo prema jezeru Manasarovar.
U jednom trenutku, dok smo se pribliavali jezeru, Yin ree: "Ovdje emo ponovno morat
i biti na oprezu. Jezero i, dalje, Mount Kailash, glavna su odredita ljudi iz itav
og ovog podruja: Indije, Nepala, Kine, kao i Tibeta. To je sveto mjesto kojem nem
a premca. Ondje emo naii na mnotvo hodoasnika, ali i kineskih kontrolnih toaka."
Nekoliko kilometara dalje Yin je skrenuo na neki stari put te smo tako zaobili je
dnu kontrolnu toku i potom ugledali jezero. Pogledah Yina koji se smijeio. Prizor
je bio nevjerojatno lijep: divovski tirkizni biser usred stjenovitog smedemaslin
astog podruja, a sve to uokvireno snijegom pokrivenim planinskim masivom u pozadi
ni. Jedna od planina, pokazao mi je Yin, bio je i Kailash.
Dok smo se vozili pokraj jezera, vidjeli smo brojne skupine hodoasnika kako stoje
oko velikih stupova prepunih zastavica.
"to je to?" upitah.
"Molitvene zastave", odvrati Yin. "Postavljanje zastavice koja simbolizira nae mo
litve u Tibetu je tradicionalno ve stoljeima. Zastavice se ostavljaju tako da vijo
re na vjetru, a molitve koje sadre tako se neprestano odailju Bogu. Molitvene zast
ave daju se i Ijudima." "Kakve sve molitve sadre?"
"Molitve za to da ljubav prevlada u cijeloj ljudskoj zajednici."
Samo sam utio.
TAJNA SHAMBHALE 109
"To je zapravo ironino, zar ne?" nastavi Yin. "Tibetska je kultura u cijelosti po
sveena duhovnom ivotu. Bez pretjerivanja, bilo bi mogue ustvrditi da smo mi najreli
giozniji narod na svijetu. A napala nas je najateistikija vlast na planetu - kine
ska. Savreni kontrast koji lako uoava cijeli svijet. Prevagu e odnijeti jedna ili d
ruga vizija."
Vie ne govorei, proli smo kroz jo jedan gradi i potom uli u Darchen, grad najblii Mount
Kailashu. Yin je ondje angairao dvojicu poznanika automehaniara koji su pregledal
i dip ne bi li uoili kakve potencijalne potekoe. Zajedno s ostalim pripadnicima mjes
nog stanovnitva ulogorili smo se koliko smo mogli blie planini a da pritom ne pobu
dujemo sumnju. Nikako nisam uspijevao odvojiti pogled od ledenih vrhova.
"Kailash odavde izgleda kao kakva piramida", rekoh. Yin kimne. "to vam to govori?
Ta planina ima mo."
Kada je sunce utonulo za obzor, ukazao nam se fantastian prizor.
Velianstveni zalazak sunca ispunio je zapadni dio neba slojevima , '"~~. oblaka b
oje breskve, dok je sunce, ve ispod linije obzora, jo obasja
_~ valo padine Mount Kailasha, pretvarajui njegove snjene obronke
u blistave povrine ute i naranaste boje.
~~.`. "Tijekom povijesti", ree Yin, "veliki su carevi na konjima ili u '~'` nosil
jkama prelazili i tisue kilometara samo da bi osobno vidjeli ta
kve prizore u Tibetu. Dralo se da prvo jutarnje i posljednje veernje svjetlo imaju
veliku mo pomladivanja i poticanja vizija."
Kimao sam dok sam ga sluao, nikako ne uspijevajui odvojiti pogled od velianstvenog
svjetla koje me okruivalo. Uistinu sam se ~sjeao pomlaenim i gotovo posve smirenim.
Ispred nas, u smjeru Kailasha, ravne doline i niski obronci bili su okupani nai
zmjeninim ~lojevima sjene i svijetlosmedih odraza, inei sablastan kontrast ~uncem o
basjanim viim grebenima, koji su izgledali kao da se are iekako iznutra. itav je pr
izor bio nekako nerealistian i tada sam irvi put shvatio zato su Tibetanci toliko
skloni duhovnosti. Ve i amo svjetlo u ovoj zemlji neumoljivo ih dovodi do potpuni
je svijesti.
Rano sutradan ujutro ve smo bili na putu, a za pet sati stigli smo o prvih kua Ali
ja. Nebo je bilo zastrto oblacima, dok se temperaira ubrzano sputala. Yin je neko
liko puta skretao na gotovo nerohodne ceste kako bismo izbjegli glavni dio grada
.
110 James Redfield
"Ovo je sada uglavnom kinesko podruje", ree Yin, "s harovima i lokalima koji vojni
cima nude striptiz. Za nas je najbolje da se prowemo kroz grad a da nas nitko ne
primijeti."
Kada smo se ponovno nali na koliko-toliko pristojnoj cesti, ve smo bili sjeverno o
d grada. U jednom trenutku ugledao sam neku novosagraenu poslovnu zgradu ispred k
oje je stajalo nekoliko novijih kamiona. Oko zgrade nije bilo nikakve aktivnosti
.
Yin ju je ugledao kada i ja, te je odmah s glavne ceste skrenuo na neki stari pr
ilazni put i zaustavio dip.
"To je neka nova kineska zgrada", ree. "Nisam znao da je ovdje. Dobro pogledajte
hoe li tko primijetiti na prolazak."
U tom trenutku pojaao se vjetar i stao je padati gust snijeg, to nam je olakalo neo
paeni prolazak. Dok smo nastavljali vonju, vrlo sam pomno promotrio zgradu i prost
or oko nje. Veina prozora imala je zavjese.
"to je u toj zgradi?" upitah.
"Mislim da je to nekakva naftna istraivaka postaja. Ali, tko to moe tono znati?"
"A to je sada s tim vremenom?"
"ini se da nailazi oluja. To bi nam moglo pomoi."
"Misli da bi nas i ovdje gore mogli traiti, zar ne?" upitah. Pogledao me s izrazom
najdublje mogue tuge, koja je odmah prela u neizmjerni bijes.
"U ovom su gradu ubili mog oca", ree.
Stao sam odmahivati glavom. "Uasno je to si to morao i gledati." "Ista se stvar do
godila tisuama Tibetanaca", pridoda on, nepomino zagledan naprijed.
Jasno sam osjeao njegovu mrnju.
On sada samo odluno odmahne glavom. "Vano je ne razmiljati o tome. Moramo izbjegava
ti takve slike. Osobito vi. Kao to sam vam ve rekao, moda neu biti u stanju nadzirat
i hijes. Vi u tom pitanju morate biti bolji od mene, kako biste, bude li potrebn
o, mogli nastaviti i sami."
"Molim?"
"Dobro me posluajte", ree tada. "Morate tono shvatiti gdje se nalazite. Nauili ste p
rva tri proirenja. Uspijevali ste dosljedno
TAJNA SHAMBHALE 111
podizati energiju i stvarati snano polje no, kao i ja, jo upadate u strah i bijes.
Postoje jo neke stvari koje vam mogu ispriati o usidrivanju istjecanja vlastite e
nergije."
"to tono znai to usidrivanje?" upitah.
"Morate bolje stabilizirati protok svoje energije, kako bi iz vas u svijet izlaz
ila snano, bez obzira na osobnu situaciju u kojoj se trenutano nalazite. Kada sve
to postignete, sva tri proirenja kojima ste ovladali postaju stalnim mentalnim sk
lopom i nainom ivota."
"Je li to etvrto proirenje?" upitah.
"To je poetak etvrtog. Ovo to u vam ispriati posljednje su informacije kojima raspolae
mo u vezi s proirenjima. Preostali dio etvrtog proirenja nedvosmisleno poznaju samo
oni u Shambhali.
U idealnim uvjetima proirenja bi trebala djelovati zajedno na sljedei nain: vaa ener
gija molitve trebala bi potei iz vae unutarnje boanske veze i zraiti ispred vas, iza
zivajui oekivanu sinkroni
enost i uzdiui sve do kojih dopre na viu razinu njihova `ja'. Na taj `{~~ ~~r nain t
a energija maksimalizira zagonetan razvoj naeg ivota, te
svijest i dovrenje naih pojedinanih misija na ovom planetu. `w~p ~: Na alost, na put
u kojim se kreemo nailazimo na prepreke, na ~' iskuenja koja izazivaju stanje stra
ha, koje, kao to smo ve govorili,
donosi sumnje i tako razara nae polje. to je jo nepovoljnije, taj strah moe nam doni
jeti i negativne slike, negativna oekivanja, koja u naem ivotu mogu pripomoi nastank
u upravo onoga ega se bojimo. Sada morate nauiti kako svoju viu energiju uvrstiti ta
ko da se ee zadravate u stanju pozitivnog protoka.
Potekoa u vezi sa strahom", nastavi Yin, "sastoji se u tome to on moe biti vrlo prof
injen i brzo nam se i neopaeno prikrasti. Vidite, slika straha uvijek prikazuje n
eki ishod koji ne elimo. Bojimo se neuspjeha, neugodnosti koje emo doivjeti mi ili
naa obitelj, gubitka slobode ili voljene osobe, ili ak vlastita ivota. Najtee je to t
o, kada ga ponemo osjeati, takav strah esto prelazi u bijes, a tim se bijesom sluimo
kako bismo prikupili svu snagu i oduprli se i uzvratili onome koga smatramo pri
jetnjom, tko god to bio.
Bilo da osjeamo strah ili bijes, moramo shvatiti da te emocije potjeu iz istog izv
ora: iz onih aspekata naeg ivota koje ne elimo izgubiti.
Legende govore da je, budui da potjeu iz zabrinutosti zbog mogueg gubitka neega, str
ah i bijes najbolje i najlake izbjegavati psihikim distanciranjem od svih ishoda."
Sada smo ve odmaknuli poprilino na sjever od samoga grada i snijeg je postajao sve
gui. Yin se muio kako bi razahrao cestu, te je u razgovoru samo s vremena na vrije
me i naas skretao pogled prema meni.
"Razmotrite, primjerice, na sluaj", ree on. "Traimo Wila i prolaz do Shambhale. Lege
nde bi rekle da bismo se, istodobno s namjetanjem polja za oekivanje ispravnih int
uitivnih znakova i dogadaja koji e nas voditi, trebali posve distancirati, odvoji
ti od svakog konkretnog ishoda. Upravo sam na to ciljao kada sam vas upozorio u
vezi s pretjeranom privrenou pitanju hoe li se Jacob zaustaviti ili nee. Vanost te odv
ojenosti velika je Budhina poruka i dar ovjeanstw koji nude sve istonjake religije."
Taj mi je pojam bio poznat, no trenutano sam imao potekoa s uoavanjem njegove vrijed
nosti.
"Ali, Yin," pobunih se, "kako se moemo posve odvojiti? Ta zamisao esto mi nalikuje
na teoriju o potpunoj odvojenosti od ivota, postojanju koje nema veze sa stvarnou.
Naa pomo Wilu moe biti presudna, znaiti razliku izmedu ivota i smrti. Kako se moemo
~ ` drati kao da nam do toga uope nije stalo?"
Yin skrene s ceste i zaustavi dip. Vidljivost je bila gotovo na nuli.
"Nisam rekao da nam ne smije biti stalo", nastavi tada. "Rekao sam da se ne smij
emo vezati ni za kakav konkretan ishod. Ono to u ivotu dobivamo ionako se uvijek b
lago razlikuje od onoga tu elimo. Biti odvojen znai spoznati da uvijek postoji vii c
ilj koji je mogue uoiti u svakom dogadaju, u svakom ishodu. U svakom zlu uvijek moe
mo pronai neko dobro, neko pozitivno znaenje, od kojeg moemo nastaviti dalje."
Slaganje sam potvrdio kimanjem. Za to sam znao jo iz Perua. "Razumijem", rekoh, "
vrijednost takvog opeg gledan~ja na srvari, no nema li takav pogled na svijet i s
voja ogranienja? Sto ako nas netko kani ubiti ili muiti? Vrlo je teko nezainteresir
ano i odvojeno gledati na takvo to ili u tome vidjeti neto dobro."
TAJNA SHAMBHALE 113
Yin se intenzivno zagleda u mene. "Ali to ako je takvo muenje uvijek posljedica to
ga to tijekom dogadaja koji dovode do takve kritine situacije nismo dovoljno odvoj
eni? Nae legende govore da se naa energija, kada nauimo odvojiti se, moe zadrati na d
ovoljno visokoj razini kako bismo izbjegli sve te ekstremno negativne pojave. Us
pijevamo li ostati snani, uvijek oekivati pozitivno, bilo da je ishod upravo onaka
v kakav smo oekivali ili nije, poinju se dogadati uda."
U to nisam mogao povjerovati. "eli li mi rei da sve loe to
nam se dogaa nastaje jer smo propustili neku sinkronistiku prigo- ~_ ~~ `~~~~
w du za izbjegavanje takve situacije?"
, ;ur` . On me pogleda uz osmijeh. "Da, upravo tako."
"Ali, to je uasno. Ne pripisujemo li time krivnju, recimo, nekome tko ima neizljei
vu bolest, mislei kako je sam skrivio tu svoju bolest jer je propustio prigodu da
pronae nain izljeenja?"
"Ne, nema nikakva okrivljavanja. Svi mi samo inimo najbolje to moemo. No to to sam v
am rekao istina je koju moramo prihvatiti elimo li dosei najvie razine energije mol
itve. Moramo odravati polja koliko moemo snanijima, a u tom cilju u svakom trenutku
moramo vjerovati, snano i bez kolebanja, da emo biti potedeni takvih problema.
S vremena na vrijeme dogodit e nam se da neto propustimo", nastavi on. "ovjekovo je
znanje nepotpuno i mogue je da emo umrijeti ili da e nas netko muiti zbog nedostatk
a informacija. No istina glasi ovako: kada bismo raspolagali svim znanjem do koj
eg e ljudi jednom doi, neto bi nas uvijek vodilo podalje od opasnih situacija. Najv
eu snagu stjeemo kada pretpostavljamo da je ve tako. Na taj nain moemo ostati odvojen
i i fleksibilni, te izgradivati snano polje oekivanja."
Sve to sada je poelo poprimati smisao i logiku povezanost. Yin mi je elio rei da mor
amo pretpostaviti da e nas sinkronistiki postupak uvijek tititi od opasnosti, da emo
unaprijed znati koje poteze trebamo powi, jer je ta sposobnost naa sudbina. Vjeru
jemo li u to, prije ili kasnije to e svim Ijudima postati stvarnost.
"Svi veliki mistici", nastavi Yin, "govore da je djelovanje na temelju potpune v
jere vano. Apostol Ivan u vaoj zapadnjakoj Bibliji opisuje djelovanje takvog oblika
vjere. Stavili su ga u baw s kipuim
114 James Redfield
uljem, a njemu se nije dogodilo nita. Druge su stavljali medu gladne lavove, a ni
njima se nije dogodilo nita. Jesu li to tek mitovi?"
"No na koliko visokoj razini mora biti naa vjera da bismo postigli taj stupanj ne
dodirljivosti?" upitah.
"Moramo dosei razinu koja se primie razini u onih u Shambhali", odgovori Yin. "Ne
uvidate li kako se sve to lijepo slae? Ako je nae stalno oekivanje dovoljno snano, u
jedno i oekujemo sinkroninost i upuujemo energiju drugima, tako da oni takoer mogu oe
kivati sinkroninost. Razina energije tako se neprestance povisuje. A, osim toga,
uvijek postoje i dakini..."
Brzo je odvratio pogled, uasnut, kako se inilo, injenicom da je ponovno spomenuo ta
bia.
"to je zapravo s njima?" upitah. I dalje je utio.
"Yin," nastavih ustrajno, "mora mi objasniti to time eli rei.
Kako se dakini uklapaju u itaw priu?"
On tada napokon uzdahne i ree: "Rei u vam samo ono to i sam razumijem. Legende govor
e da njih razumiju samo oni u Sham;,
; bhali, te da moramo biti vrlo paljivi i oprezni. Vie od toga ne mogu _. - vam rei.
"
Te rijei izazvale su moj ljutit pogled. "No, dobro, to emo onda jednostavno morati
otkriti kasnije, zar ne, kada stignemo do Shambhale?"
Pogledao me s neizmjernom tugom u oima. "Ve sam vam rekao da sam imao i previe isku
stava s kineskom vojskom. Moja mrnja i bijes nagrizaju moju energiju. Primijetim
li u bilo kojem trenutku da vas sputavam, morat u vas napustiti, a vi ete morati n
astaviti sami."
Samo sam ga nepomino promatrao, ne elei ni razmiljati o toj mogunosti.
"Samo zapamtite", nastavi on, "to sam vam rekao 0 odvojenosti i o vjeri u to da e
vas neto uvijek voditi podalje od opasnosti." Naas je zastao, pokreui dip i nastavlja
jui vonju kroz snjenu meavu.
"Moete biti uvjereni", ree na koncu, "da e se vaa vjera nai u iskuenju."
TAJNA SHAMBHALE 115
6
PIZOLAZ .~' '
Nakon etrdesetominutne vonje prema sjeveru, Yin je skrenuo '
na svojski uniten kamionski put koji je vodio prema visokom planinskom lancu udal
jenom trideset-etrdeset kilometara. Snijeg je padao sve gue. Isprva jedva ujno, prig
ueno brujanje stalo se neprestano pojaavati, sada nadjaavajui zvuk motora i vjetra.
Yin i ja pogledali smo se u trenutku kada je taj zvuk konano postao prepoznatljiv
.
"Helikopteri", povie Yin, skreui dipom s ceste i ulazei u nekakav otvor meu stijenjem.
Dip je mahnito poskakivao. "Znao sam. Ipak mogu letjeti i za ovakvog vremena."
"Kako to misli, znao si?"
Kada se zvuk naao iznad nas, uinilo mi se da ujem dvije letjelice. Jedna je lebdjel
a tono nad nama.
"Ja sam kriv", krikne Yin nadjaavajui buku. "Morate izii! Odmah!"
"Molim?" povikah. "Jesi li ti poludio? Kamo da krenem?"
On mi tada povie na uho: "Ne zaboravite stalno biti budni. ujete li me? Nastavite
u smjeru sjeverozapada, prema Dormaru! Morate doi do gorja Kunlun!"
Jednim jedinim spretnim pokretom tada je otvorio moja vrata i izgurao me iz vozi
la.
Doekao sam se na noge, a potom se nekoliko puta preokrenuo na snjenome nanosu. Pri
digavi se u sjedei poloaj, pokuao sam
116 James Redfield
nekako razabrati dip, no on se ve udaljavao, a pogled mi je ve zaklanjao gust snije
g. Osjeao sam kako me ispunjava val najieg paninog straha.
U tom trenutku pozornost mi je privuklo neko kretanje s desne strane. Ondje sam,
na koja tri metra udaljenosti, kroz snijeg razabrao obrise nekog visokog mukarca
u crnim hlaama od jakove koe i prsluku od ovje koe, te sa eirom na glavi. Stajao je n
epomino, intenzivno me promatrajui, no lice mu je djelomice prekrivao vuneni al. Pr
epoznao sam te oi. Odakle? Nekoliko trenutaka kasnije podigao je pogled prema hel
ikopteru, koji je jo jedanput prelazio iznad istog mjesta, a potom odjurio odande
.
Bez ikakva upozorenja, tri-etiri zagluujue eksplozije odjeknule su iz smjera u koje
m se udaljio dip, zasipavajui me kamenjem i snijegom, ispunjavajui zrak dimom koji
me guio. Ustavi, poeo sam teturati u suprotnom smjeru u trenutku kada je oko mene o
djeknulo jo nekoliko manjih eksplozija. Zrak je sada bio posve ispunjen nekakvim k
odljivim plinom. Tada sam osjetio uasnu vrtoglavicu.
Vrata se tada otvore i u sobu ue neki kineski vojni asnik uspravna dranja, u bespri
jekornoj odori. Osjetih kako me obuzima ledeni strah. Bio je to isti onaj asnik k
ojeg sam ve nekoliko puta vidio. Srce mi je neobuzdano udaralo. Pokuao sam proiriti
energiju, no pogled na tog dunosnika kineske vojske oduzeo mi je i posljednji at
om snage.
"Dobro jutro", ree mi on. "Kako se osjeate?"
"S obzirom na onaj plin", odvratih, "poprilino dobro."
On se nasmijei. "Nema trajnih posljedica, to vam jamim." "Gdje se nalazim?"
TAJNA SHAMBHALE 117
"U Aliju ste. Lijenici su vas pregledali i kau da je sve u redu. No javam moram po
staviti nekoliko pitanja. Zato ste putovali s Yinom Doloeom i kamo ste se uputili
?"
"eljeli smo posjetiti nekoliko starih samostana." "Zato?"
Odluio sam ne rei mu vie nita. "Jer sam turist. I imam vizu. Zato ste me napali? Zna
li ameriko veleposlanstvo da sam u pritvoru?"
On se nasmijei i zlokobno me pogleda u oi. "Ja sam pukovnik ,~ Chang. Nitko ne zna
da ste ovdje, a ako ste prekrili nae zakone, ni- ~~'~~~ ~ tko vam ne moe pomoi. Gos
podin Doloe je kriminalac, pripadnik ~ ~ ~~ '' ilegalne vjerske organizacije koj
a u Tibetu izvodi razne prijevare."
inilo se da se ostvaruju moji najuasniji strahovi.
"Ne znam nita o tome", rekoh. "elio bih nekoga nazvati." "Zato Yin Doloe i ostali t
ragaju za tom Shambhalom?" "Ne znam o emu govorite."
On mi pride jo za korak. "Tko je Wilson James?" "Moj prijatelj", rekoh.
"Je li u Tibetu?"
"Mislim da jest, no nisam ga vidio."
Chang me pogleda uz primjesu gadenja i, ne rekavi vie ni rijei, okrene se i izide.
Ovo je loe, vrlo loe. Upravo sam kania ustati iz postelje kada se ona bolniarka vra
tila sa estoricom vojnika, od kojih je jedan gurao neto to je sliilo nekakvim divovs
kim eljeznim pluima, samo to je bilo vee i to je stajalo na visokim irokim nogama, kak
o bi se, tako je izgledalo, moglo prevui preko nekoga tko lei na krevetu.
Prije nego to sam uspio bilo to rei, vojnici su me ve drali i preko mene navlaili taj
aparat. Sestra ga je potom ukljuila, zbog ega je nastalo blago brujanje, a jarko s
vjetlo pojavilo se tono iznad moga lica. ak i sa zatvorenim uima vidio sam svjetlo
kako se preko moje glave pomie zdesna ulijevo, poput skenera na aparatu za fotoko
piranje.
im se naprava zaustavila, vojnici su je odvezli i izili iz sobe. Sestra se jo nekol
iko trenutaka zadrala, promatrajui me.
"to je to bilo?" zamucah.
118 James Redfield
"Obian encefalograf ', ree ona pomno pazei na engleski dok je iz nekog ormara izvlai
la moju odjeu. Svi su odjevni predmeti bili oieni i uredno sloeni.
"emu je to sluilo?" upitah.
"Kako bismo sve provjerili, kako bismo se uvjerili da je s vama sve u redu."
U tom trenutku vrata su se ponovno otvorila. Vratio se pukovnik Chang. On uzme s
tolac koji je stajao pokraj zida i postavi ga u blizinu kreveta.
"Moda bih vam trebao objasniti s ime se mi ovdje zapravo suoavamo", ree sjedajui. Izg
ledao je umorno. "U Tibetu postoje mnogobrojne vjerske sekte, a mnogi njihovi sl
jedbenici irom svijeta
ri nastoje ostavljati dojam da su veliki vjernici koje Kinezi ugnjetavaju. Prizn
ajem da je naa politika u ranijim razdobljima, pedesetih godina i tijekom Kulturn
e revolucije, bila nesmiljena. No taj se odnos posljednjih godina promijenio. Na
stojimo biti maksimalno tolerantni, s obzirom na injenicu da je slubena politika k
ineske vlade ateizam.
~; Te sekte moraju voditi rauna o injenici da se i Tibet promijenio. ,
~. ~'~ Ovdje ive mnogobrojni Kinezi, neki od njih ovdje ive oduvijek, a mnogi su b
udisti. Svi mi moramo ivjeti zajedno. Tibet se vie nikako ne moe vratiti pod lamais
tiku vlast.
Shvaate li to vam govorim? Svijet se promijenio. ak i kada bismo Tibetu eljeli dodij
eliti slobodu, to ne bi bilo u redu prema Kinezima."
ekao je mislei da u ja neto rei, a ja sam razmiljao kako bih mu se mogao suprotstaviti
govorei mu o vladinoj politici doseljavanja Kineza na podruje Tibeta s ciljem ras
privanja utjecaja tibetanske kulture. Umjesto toga rekoh: "ini mi se da samo ele bi
ti slobodni kako bi se bez smetnji mogli posvetiti svojoj vjeri."
"Neto od toga mi smo im i dopustili, no oni neprestance mijenjaju svoje djelovanj
e. Upravo kada pomislimo da znamo tko je na elu itave stvari, situacija se promije
ni. ini mi se da poinjemo ostvarivati dobar odnos s dijelovima slubene budistike hij
erarhije, no jednako tako postoje i tibetanski iseljenici u Indiji, pa onda ta d
ruga skupina kojoj pripada gospodin Doloe, ona koja se dri nekakve tajanstvene us
mene predaje i iri sve te prie o Shambhali. Ljudima to jako odvlai pozornost. U Tib
etu treba obaviti jo toliko va
TAJNA SHAMBHALE 119
nih stvari. Ljudi su ovdje vrlo siromani. Potrebno je podii kvalitetu ivota."
Tada me pogleda i nasmijei se. "Zato ljudi tu legendu o Shambhali shvaaju toliko oz
biljno? Meni izgleda gotovo nezrelo, kao nekakva djeja pria."
"Tibetanci dre da osim fizikog svijeta koji vidimo postoji i jo jedna, duhovnija st
varnost, te da se Shambhala, premda je ovdje, na
Zemlji, nalazi u podruju duhovnoga." Nisam mogao vjerovati da ~' .x . , ~~~ . . s
am se izloio tolikom riziku i s njim se upustio u raspravu. ~~' `
"Ali kako to oni misle da to mjesto postoji?" nastavi on. "Iz zraka '
;:-' x i posredstvom satelita pretraili smo svaki >cvadratni centimetar Ti- '~`
F" .. beta i nismo vidjeli nita."
Samo sam utio.
"Znate li gdje bi se to mjesto trebalo nalaziti?" nastavi on odluno. "Jeste li zb
og toga ovdje?"
"Bio bih presretan kad bih znao gdje je", rekoh, "ak i kada bih znao to je to tono,
no bojim se da ne znam. Jednako tako ne elim imati nevolja s kineskim vlastima."
Pozorno me sluao, stoga nastavih: "tovie, sve me ovo uasno plai i doista bih najradij
e otputovao."
"Oh, ne, mi bismo samo eljeli da s nama podijelite to znate", ree on. "Ako takvo mj
esto postoji, ako je rije o nekakvoj skrivenoj kulturi, elimo raspolagati tim poda
cima. Prenesite nam to znate i dopustite da vam pomognemo. Moda je mogue postii neka
kav kompromis."
Na trenutak ga promotrivi, ja tada rekoh: "Ako nemate nita protiv, elio bih stupiti
u vezu s amerikim veleposlanstvom." Pokuao je prikriti nestrpljivost, no ja sam j
e jasno vidio u njegow
pogledu. On me jo nekoliko trenutaka nepomino gledao, a potom je priao vratima i ok
renuo se.
"To nee hiti potrebno", ree. "Moete slobodno otii."
Ve za nekoliko minuta koraao sam ulicama Alija u vrsto zakopanoj jakni. Snijeg nije
padao, no bilo je vrlo hladno. Prije toga bio sam prisiljen odjenuti se pred ono
m medicinskom sestrom, a potom su me izveli iz kue. Dok sam tako koraao, pretraio s
am sve depove. Zaudo, sve je bilo na mjestu: no, lisnica, vreica badema.
120 James Redfield
Osjeao sam blagu vrtoglavicu i veliki umor. Je li to posljedica nervoze i tjeskob
e? Nisam znao odgovor na to pitanje. Posljedica onog plina? Nadmorske visine? Sa
da sam nastojao osloboditi se tog osjeaja.
Ali je bio suvremen gradi u kojem su se ulicama kretali mnogobrojni Kinezi i Tibe
tanci, a poswda se vidjelo i mnogo vozila. Dobro odravane zgrade i prodavaonice p
oneto su zbunjivale, s obzirom na uasne prometnice i uvjete s kojima smo se nosili
dolazei do tog grada. Pogledavajui uokolo, nisam vidio nikoga tko bi eventualno z
nao engleski, a nakon nekoliko ulica poeo sam osjeati jo izraeniju vrtoglavicu. Stog
a sam bio prisiljen sjesti uz ulicu, na neki stari betonski blok. Sve izraeniji s
trah gotovo je prerastao u paniku. to sada poduzeti? to se dogodilo Yinu? Zato me o
naj kineski pukovnik samo tako pustio? Sve to nije imalo nikakva smisla.
, Uz tu pomisao u svijesti mi se pojavila i itava slika Yina i tada ''~ sam se sj
etio. Doputam energiji da se gubi. Strah me obuzima i za
boravio sam u vezi s tim neto poduzeti. Tada duboko udahnuh, pokuavajui podignuti r
azinu energije.
Ve nekoliko minuta kasnije poeo sam se osjeati bolje, a pogled mi se zaustavio na n
ekom velikom zdanju nekoliko ulica dalje. Na pokrajnjem zidu imalo je natpis na
kineskome koji nisam znao odgonetnuti, no kada sam se koncentrirao na oblik zgra
de, stekao sam jasan dojam da je rije o nekakvom pansionu ili malenom hotelu. Osj
etio sam pravi ushit. Ondje e se moda nai i telefon, moda ak i drugi turisti s kojima
bih se mogao povezati.
Ustao sam i poao u tom smjeru, pomno promatrajui okolne ulice. Za nekoliko minuta
naao sam se na nekoliko vrata od pansiona Shing Shui, no i dalje sam oklijevao i
pogledavao oko sebe. inilo se da me nitko ne slijedi. Kada sam stigao na samo nek
oliko koraka od vrata, zauo sam nekakav zvuk. Neto je palo u snijeg. Pogledao sam
oko sebe. Stajao sam na ulici tono nasuprot nekom uskom prolazu meu zgradama. Osim
mene, na ulici se nalazila jo samo nekolicina staraca koji su na sedam-osam meta
ra od mene koraali u suprotnome smjeru. Tada sam ponovno zauo onaj zvuk. Bio je bl
izu. Spustivi pogled prema tlu, ugledao sam maleni kamen kako je izletio iz onog
prolaza i upao u snijeg.
TAJNA SHAMBHALE 121
Nainivi korak naprijed, pokuao sam zaviriti u taj polumrani otvor. Zatim sam nainio j
o nekoliko koraka, nastojei oi prilagoditi tami.
"Ja sam", ree neki glas.
Istog trena postalo mi je jasno da je to Yin. ~ ~a~ u~; Pojurio sam u prolaz i z
atekao ga kako stoji naslonjen na neki zid , ;~
od opeke. ` "Kako si znao gdje sam?" upitah ga.
"Nisam znao", odgovori on. "Samo sam nagadao." Potom sklizne ,,~,: uza zid i sje
dne na tlo. Tek tada uoio sam da mu je jakna na stra- r ` njoj strani spaljena. Ka
da je pomaknuo ruku, na njegovu sam ra
menu ugledao krvavu mrlju.
"Ranjen si!" rekoh. "to se dogodilo?"
"Nije tako strano. Bacili su detonacijsku bombu, a ja sam, kada me eksplozija izb
acila iz dipa, udario o stijenje. Nekako sam se pu
zei uspio sakriti prije nego to su sletjeli. Vidio sam ih kako vas od- . nose u ka
mion koji se uputio prema gradu. I nekako sam pretposta
vio da ete se, uspijete li im izmaknuti, uputiti prema najveem pansionu. to je bilo
s vama?"
Ispriao sam Yinu kako sam se probudio u onoj kineskoj kui i kako me pukovnik Chang
najprije ispitivao, a potom pustio.
"Zato si me izgurao iz dipa?" upitah ga potom.
"Ve sam vam rekao", odgovori Yin. "Ne mogu nadzirati svoja oekivanja utemeljena na
strahu. Moja je mrnja prema Kinezima prejaka. Oni me stoga mogu slijediti." Tada
naas zastane. "Zato su vas oslobodili?"
"Ne znam", odgovorih.
Yin se malko pomakne i naini bolnu grimasu. "Vjerojatno stoga to Chang nasluuje da
moe slijediti i vas."
Samo sam odmahivao glavom. Moe li sve to biti istina?
"On, dakako, ne zna kako itava stvar funkcionira", nastavi Yin, "no kada oekujete
dolazak vojnika, vae oekivanje njegow egu daje novu zamisao i on se tako primie mje
stu na kojem se nalazite. Vjerojatno dri da je to neka mo koja je u njemu."
Tada me prodorno pogleda. "Morate uiti iz mog problema. Morate ovladati svojim mi
slima."
i
122 James Redfield
Yin me jo nekoliko trenutaka nastavi promatrati, a potom, drei se za ruku, povede m
e onim prolazom, kroz uski procjep izmedu dviju zgrada, u neto to je izgledalo kao
naputena kua.
"Moramo te odvesti nekakvom lijeniku", rekoh.
"Ne!" ree Yin odluno. "Posluajte me. Sa mnom e sve biti u redu. Ovdje ima ljudi koji
mi mogu pomoi. Ali ne mogu s vama poi do ruevina starog samostana; onamo ete morati
krenuti sami."
Samo sam se okrenuo, dok je u meni bujao strah. "Mislim da ja to ne mogu."
Na Yinow licu odraavala se uzbunjenost. "Morate kontrolirati taj svoj strah, post
ati distancirani. Potrebni ste kao pomo u pronalaenju Shambhale. Morate nastaviti.
"
S mukom se pridigao u sjedei poloaj, primiui mi se s bolnom
grimasom na licu. "Zar ne shvaate koliko je narod Tibeta propa- tio? Ipak, svi eka
ju dan kada e se Shambhala otkriti cijelom svije
tu." Stao je mirkati u trenutku kada su nam se pogledi susreli. a ~ a ~~, "Razmis
lite samo o tome koliki su nam Ijudi pomogli da stignemo ovako daleko. Mnogi med
u njima na kocku su stavili sve. Neki su moda u zatvoru, neki i ubijeni."
Podigao sam ruku i pokazao mu je; drhtala je. "Pogledaj me. Jedva se kreem."
Yinov je pogled bio krajnje prodoran. "Ne mislite li i da je va otac u Drugom svj
etskom ratu bio uasnut kada je iskakao iz onih amfibijskih vozila i pliakom trao pr
ema francuskoj obali? Kao i svi ostali? Ali to je ipak uinio' A to bi bilo da nije
? to bi bilo da su i svi ostali odustali? Saveznici bi moda izgubili rat. Moda ne b
i bilo slobode za sve.
Mi u Tibetu izgubili smo slobodu, no ono to se sada dogada ne odnosi se samo na T
ibet. To neto nadilazi i vas i mene. Rije je o onome to se mora dogoditi kako bi se
nagradile rtve nebrojenih generacija. Razumijevanje Shambhale, uenje naina koritenj
a polja molitve u ovom povijesnom trenutku sljedei je korak u razvoju ovjeanstva. R
ije je o velikoj zadai cijele nae generacije. Ne uspijemo li, iznevjerit emo sve dos
adanje generacije."
Yin tada naini bolnu grimasu i odvrati pogled. U oima su mu se nakupljale suze.
TAJNA SHAMBHALE 123
"Ja bih poao da mogu", pridoda jo. "No sada mi se ini da ste nam vi jo jedina preost
ala nada."
U tom trenutku zauli smo zvuk velikih kamiona i ugledali dva
velika vozila za prijevoz vojnika kako prolaze pokraj nas. .~ ~ ~ :" , ~~ ;`; .
`~ ~ "Ne znam kamo poi", rekoh.
"Stari samostan nije daleko odavde", odvrati Yin. "Do njega je ' mogue doi i za je
dan dan. A ja mogu dogovoriti da vas netko odve- : --s
de onamo."
"I to bih ondje trebao initi? Ve si mi rekao da u se nai u iskuenju. Na to si pritom mi
slio?"
"Kako biste proli kroz prolaz, morat ete posve dopustiti boanskoj energiji da tee kr
oz vas i postaviti polje onako kako ste nauili. Budite svjesni toga da polje izla
zi iz vas i djeluje na dogadaje. to je najvanije, drite slike straha pod nadzorom i
ostanite odvojeni. Jo se bojite odreenih ishoda. Ne elite poginuti."
"Dakako da ne elim poginuti", rekoh, sada ve gotovo viui. "Imam puno razloga za ivot.
"
"Da, znam", odgovori on blagim tonom. "Ali to su vrlo opasne misli. Morate odbac
iti sve misli o eventualnom neuspjehu. Ja to ne mogu, no mislim da vi moete. Mora
te u svojoj vjeri biti posve sigurni da ete biti spaeni, da ete uspjeti."
Zastao je kako bi se uvjerio da sam ga razumio. "Jo neto?" upitah.
"Da", ree on. "Propadne li sve ostalo, i dalje potvrdujte da vam Shambhala pomae.
Traite..."
Zautio je, no znao sam to mi eli rei.
Sutradan ujutro naao sam se u kabini nekog starog kamioneta s pogonom na sva etiri
kotaa, natisnut izmedu jednog pastira i njegova etverogodinjeg sina. Yin je tono zn
ao to treba initi. Unato njegovim bolovima, iskrali smo se nekoliko ulica dalje i s
tigli do neke stare kue od suene opeke, gdje smo dobili toplo jelo i mjesto za noen
je. On je do kasno u no razgovarao s nekolicinom mukaraca. Ja sam mogao samo pretp
ostaviti da su to lanovi Yinove tajne ~kupine, no nisam ga nita pitao. Ustali smo
rano i ve nekoliko minuta kasnije do kue je doao onaj kamionet i ja sam uao.
a.;
124 James Redfield
Sada smo se vozili snijegom pokrivenim zemljanim putem, vijugajui sve vie u planin
e. Dok je kamionet tako poskakivao putem, na jednom smo mjestu skrenuli i stigli
do jedne izboene stijene s koje smo ugledali mjesto na kojem smo se Yin i ja opr
ostili. Zamolio sam vozaa da uspori kako bih bolje vidio.
Na moj veliki uas, itav prostor ondje dolje bio je prepun vojnih vozila i vojnika.
"ekajte malo", rekoh vozau. "Yinu je moda potrebna pomo. Moramo se zaustaviti."
Starac je samo odmahivao glavom. "Morati ii! Morati ii!"
On i njegov sin neto su uzbueno priali na tibetanskome, s vremena na vrijeme pogled
avajui prema meni, kao da znaju neto to ja ne znam. On je tada ubrzao i tako smo pr
eli prijevoj i poeli se sputati planinskim putem.
Oslobodivi se tih misli, ponovno sam uloio trud kako bih energiju odrao na visokoj
razini, pritom promatrajui snijegom pokrivene planinske vrhunce. Pomno sam promot
rio nekoliko gradia kroz koje smo proli, medu njima i Dormar. Na kraju, poto smo ob
jedovali hladnu juhu i suene rajice, utonuo sam u dugotrajan san. Kada sam se prob
udio, bilo je ve kasno poslijepodne i ponovno su padale velike snjene pahulje koje
su cestu ubrzo prekrile svjeim slojem.bjeline. Dok smo nastavljali put, teren je
postajao sve strmiji, a jasno sam osjeao i da je zrak sve rjedi. U daljini sam u
gledao novi lanac visokih planina kojem smo se sada primicali.
To je zacijelo gorje Kunlun, pomislih, koje mi je spominjao Yin. Jedan dio moga
bia i dalje nije mogao vjerovati da se sve to uistinu dogada. No drugi je dio zna
o da je to istina, te da sam sada sam, suoen s monolitnom kineskom nazonou, svim tim
vojnicima i ateistikim skepticizmom.
TAJNA SHAMBHALE 125
Negdje sa stranje strane tada se zaulo prigueno brujanje helikoptera. Srce mi stane
bre udarati, no i dalje sam odravao punu budnost.
inilo se da se pastir uope ne obazire na tu novu prijetnju, te je nastavio voziti
jo pola sata, a potom se nasmijeio i pokazao mi neto ispred nas. Kroz gusti snijeg
razabrao sam tamnije obrise nekog ve
likog kamenog zdanja koje se nalazilo na vrhu jednog od prvih gre- ~,~ ,-. ~ ben
a. Nekoliko zidova s lijeve strane bilo je srueno. Iza samostana
~; ~ t., uzdizale su se divovske litice snijegom pokrivenih stijena. Samostan
je imao tri ili etiri etae, premda se krov ve odavno raspao, a ja
sam sada pomno gledao u tom smjeru, ne bih li uoio nekog ovjeka av ili kretanje. N
isam vidio nita. inilo se da je samostan ve dugo,
dugo posve naputen.
U podnoju planine, kojih stotinu pedeset metara ispod samosta
,; na, kamionet se zaustavio i onaj mi pastir tada pokae prema ruev
nome zdanju. Oklijevao sam, promatrajui snijeg noen vjetrom. On mi ponovno pokae ru
kom prema gore, pourujui me uzbudenim izrazom lica.
Iz stranjeg dijela vozila, uzevi naprtnjau koju mi je pripremio
Yin, uputio sam se uzbrdo. Temperatura se blago sputala, no nadao << sam se da uz a
tor i vreu za spavanje ipak neu umrijeti od hladnoe.
No to e biti s vojnicima? Promatrao sam kamionet kako nestaje iz mog vidokruga i p
omno oslukivao. uo se samo vjetar.
Pogledavi oko sebe, primijetio sam kamene stube koje su vodile prema samostanu. N
akon ezdeset-sedamdeset metara uspinjanja stubama, zaustavio sam se i osvrnuo se
u smjeru juga. Odavde su se kilometrima i kilometrima uokolo vidjele samo planin
e.
Pribliavajui se samostanu, sada sam uoio da se zapravo ne nalazi na samostalnoj uzv
isini, nego na velikoj gotovo okomitoj stijeni koja se iri s planine iza nje. Put
je vodio izravno do otvora u kojem su se neko nalazila velika vrata i ja sada op
rezno udoh. Veliko kamenje raznih nijansi bilo je razasuto zemljanim podom i sad
a sam se nalazio pred dugim hodnikom koji se protezao itavom duinom zdanja.
Proao sam pokraj nekoliko soba u koje se ulazilo i na lijevoj i na desnoj strani.
I tako sam na koncu stigao do jedne vee prostorije s vratima koja su vodila na p
rostor iza samostana. Zapravo, pola
126 Tames Redfield
stranjeg zida bilo je urueno, a na zemlji s vanjske strane lealo je jo mnogo kamenja
, od kojih je neko bilo veliko i poput stola.
Krajikom oka tada sam ugledao neko kretanje u blizini sruenog zida. Stao sam kao u
kopan. to je to? Potom sam oprezno priao otvoru i pogledao na sve strane. Vrata je
od gole i strme litice dijelilo tridesetak metara. inilo se da u blizini nigdje
nema nikoga.
Dok sam tako i dalje gledao, uinilo mi se da sam uoio jo jedan ne posve odreen pokre
t, takoder krajikom oka. Ovaj je put bio poneto udaljeniji, u blizini podnoja one l
itice. Tada osjetih kako me obuzima ledeni strah. to se to dogaa? to to vidim? Pomi
slio sam kako bih sada trebao uzeti naprtnjau i pojuriti prema dolini, no ipak sa
m odluio ostati. Posve izvjesno bio sam prestraen, no energija mi je i dalje bila
snana.
Koncentrirao sam se koliko sam bolje mogao zbog snijega noe' .,;' nog vjetrom, te
se uputio prema onim liticama gdje mi se uinilo da ~~` ' ~'~'~ sam neto primijeti
o. Stigavi onamo, nisam uoio nita. Bili su to
stjenoviti zidovi ispresijecani okomitim pukotinama, a meu njima je bila i jedna
koja je na prvi pogled izgledala kao kakva uska pilja. Pomnije je promotrivi, shva
tio sam da je duboka tek nekoliko desetaka centimetara, premala da bi se netko u
njoj sakrio, te puna snijega. Pogledom sam potraio tragove nogu i premda je snij
eg bio debeo gotovo trideset centimetara, vidio sam samo vlastite tragove.
Snijeg je sada ve postajao puno gui, tako da sam se vratio do samostana i pronaao je
dan kut sobe iznad kojeg se jo nalazio vodoravni kamen koji me titio od snijega i
vjetra. Tada osjetih bolnu glad, tako da sam stao grickati mrkve dok sam postavl
jao maleno plinsko kuhalo i poinjao grijati neto od one zamrznute juhe koju mi je
Yin stavio u naprtnjau.
Dok se juha kuhala, razmiljao sam o tome to se dogada. Do mraka je ostalo jo samo s
at vremena, a ja nisam imao pojma zato sam tamo, na toj planini. Pretraio sam napr
tnjau, u njoj ne pronaavi ni baterijsku svjetiljku ni bilo to slino. Zato mi Yin nije
dao i svjetiljku? Plin iz kuhala ne bi izdrao itaw no; moram pronai neto drva ili jak
ova izmeta.
Moj se um ve poigrava mnome, pomislih. to bi se moglo do~oditi budem li morao itaw
no provesti ovdje, u potpunoj tami? Sto ako se ovi stari zidovi ponu ruiti na vjetr
u?
TAJNA SHAMBHALE 127
im sam to pomislio, negdje na suprotnoj strani samostana zauo sam nekakvo ruenje. I
ziao sam u predvorje i upravo u tom trenutku ugledao neki divovski kamen kako uz
tresak pada na pod.
"Isuse", rekoh naglas. "Moram otii odavde." ' Iskljuio sam kuhalo, pokupio i ostal
e stvari i istrao iz samostana, t:
, na snijeg koji je vjetar ibao na sve strane. Ubrzo mi je postalo jasno
da u morati pronai nekakvo sklonite, te sam ponovno otrao do " '~ onih litica, nadaj
ui se da mi je prvi put promaknula neka pukotina
ili izbojak dovoljno velik za podizanje malog logora.
Stigavi do stijena, uzalud sam se dao u traenje otvora. Nijedna pukotina nije bila
dovoljno duboka. Vjetar je zavijao. U jednom trenutku velika hrpa snijega pala
je s jedne od stijena i stutila mi se pred noge. Tada sam podigao pogled i ugleda
o tone nakupljenog snijega koji je leao na rubnim dijelovima planine iznad mene. t
o bi bilo kada bi ovdje dolo do lavine? U mislima sam jasno vidio sni
jeg kako se uz silnu grmljavinu sputa niz planinu. : I ponovno, im sam na to pomis
lio, zauo sam priguenu grmljavi
nu negdje iznad sebe i zdesna. Pokupivi opremu, otrao sam prema samostanu upravo u
trenutku kada je grmljavina ispunila zrak oko mene, a snijeg se obruio na kojih
petnaest metara iza mene. Potrao sam koliko su me noge nosile i stropotao se u sni
jeg na pola puta izmedu stijena i samostana, krajnje uasnut. Zato se sve to dogada
?
Uz tu misao u meni se pojavilo i sjeanje na Yina. On mi je govorio: "Na takvim ra
zinama energije, djelovanje vaih oekivanja trenutano je. Nai ete se u iskuenju."
Istog sam se trenutka pridigao. Pa, dakako! Ovo je to iskuenje. Ne nadzirem slike
straha. Utrao sam u stari samostan i potraio zaklon. Temperatura je ubrzano padal
a i znao sam da se moram izloiti tom riziku i ostati unutra. Odloivi stvari, sljedei
h sam nekoliko minuta zamiljao kamenje kako se zadrava na mjestu.
Tada zadrhtah od hladnoe. A sada, pomislih, moram poduzeti neto u vezi s tom hladn
oom. Zamiljao sam sebe kako sjedim uz nekakvu toplu vatru. Gorivo. Moram pronai nek
akvo gorivo.
Tada sam krenuo pregledati i preostali dio samostana. Stigavi tek do predvorja, s
tao sam kao ukopan. Osjetio sam miris dima, miris drva koje gori. to je sada to?
128 James Redfield
Polagano sam krenuo hodnikom, provirujui u svaku sobu, ne pronalazei nita. Tako sam
provirio i u posljednju sobu. U kutu je
gorjela vatra, a uz nju se nalazila hrpa drva.
Uao sam i pogledao oko sebe. U sobi nije bilo nikoga. I iz te sobe, jedna su vrat
a vodila van, a imala je i vei dio ouvanog krova. Ve mi je bilo puno toplije. No tk
o je zapalio tu vatru? Priao sam vanjskom otvoru i zagledao se u snijeg. I dalje
nije bilo tragova. Upravo sam se poeo okretati, elei krenuti prema vratima, kada sa
m u polutami ugledao neku visoku pojaw kako stoji na rubu vrata. Pokuao sam se iz
ravno usredotoiti na taj lik, no vidio sam ga samo u rubnim dijelovima vidnog pol
ja. Tada sam uvidio da je to isti onaj mukarac kojeg sam vidio u snijegu kada me
Yin izgurao iz dipa. Kada sam se ponovno pokuao izravno usredotoiti na njega, nesta
o je. Tada se najeih i zadrhtah. Nisam mogao vjerovati to mi se sve dogaa.
. . .
Potom sam oprezno iziao na hodnik i pogledao u oba smjera. Nigdje nita. Ponovno sa
m pomislio kako bih trebao pobjei iz samostana i spustiti se u dolinu, no bilo mi
je jasno da se temperatura i dalje ubrzano sputa i da bih u tom sluaju vjerojatno
umro od hladnoe. Jedina mi je mogunost bila pokupiti stvari i ostati uz vatru. I
tako sam uzeo opremu i vratio se, nervozno provirujui iza svakog ugla.
U trenutku kada sam sjeo, nalet vjetra zahvatio je vatru i uskovitlao pepeo razn
osei ga posvuda, a ja sam na trenutak ostao zagledan u plamen koji se ponovno poj
aao. Zamiljao sam vatru i ona se onda i pojavila. No bilo je jednostavno previe vje
rovati da moje polje moe biti toliko snano. Postoji samo jedno objanjenje. Primam p
omo. Onaj lik koji sam vidio bio je dakini.
Koliko god bila sablasna, ta mi je spoznaja donijela olakanje, tako da sam na vat
ru dodao jo drva i dovrio juhu, a potom izvadio vreu za spavanje. Nakon nekoliko mi
nuta ispruio sam se i utonuo u dubok san.
Probudivi se, stao sam izbezumljeno gledati oko sebe. Vatra se bila ugasila, a va
ni se pojavljivalo prvo svjetlo. Snijeg je padao jednako gusto kao i sino. Neto me
probudilo. to?
Tada sam zauo jednolino brujanje helikoptera kako se pojaava i dolazi mi sve blie. P
oskoivi na noge, prikupio sam stvari. Ve za
TAJNA SHAMBHALE 129
nekoliko sekundi helikopteri su bili tono iznad mene, dodatno pojaavajui kovitlanje
vjetra.
Bez ikakva upozorenja, pola samostana poelo se uruavati, po- ~"~* *_' diui pravu meav
u estica praine koje su me zaslijepile. Nekako ~* napipavi stranji izlaz, istrao sam
van, unutra ostavljajui stvari. ~ a.
*~.: Meava je jo nanosila snijeg vodoravno i pred sobom sam vidio tek
nekoliko metara, no znao sam da u, nastavim li trati u tom smjeru, ubrzo doi do oni
h litica kod kojih sam bio i juer.
Nastavio sam se muno probijati kroz snijeg sve dok nisam ugledao stjenovitu strmi
nu. Nalazila se tono preda mnom, na petnaest-esnaest metara, no znao sam da jo ne b
i trebala biti toliko vidljiva pri prvom svjetlu svitanja. inilo mi se kao da je
planina okupana nekakvim blagim, poneto jantarnim sjajem, osobito u blizini jedno
g od veih procjepa koje sam ve vidio.
Jo sam nekoliko trenutaka ostao zagledan u to svjetlo, znajui to ono znai, a onda sa
m pojurio prema njemu, dok su se iza mene uruavali i drugi dijelovi samostana. Ka
da sam stigao do litica, uinilo mi se da su helikopteri tono iznad mene. Ono to je
ostalo od starog samostana sada se iza mene posve sruilo uz glasan tresak, uz pod
rhtavanje tla i uruavanje snijega u meni najbliem procjepu u kojem se sada otkrio
uzak otvor. To je ipak bila uska pilja!
Posrui, kroz prolaz sam uao u potpunu tamu, pipajui oko sebe kako bih nastavio prema
unutranjosti. Pronaao sam stranji zid i potom jo jedan otvor koji nije bio vii od me
tar i pol. Sagnuo sam se udesno i potom se provukao kroz otvor, daleko ispred se
be tada ugledavi najmanju moguu zraku svjetla. Muno se probijajui, poao sam dalje.
U jednom trenutku spotaknuo sam se na neki veliki kamen i niice pao na zemlju i lj
unak, oderavi lakat i podlakticu, no sve tii zvuk helikoptera tjerao me dalje. Ne
mislei na bol, nastavio sam se kretati prema onom svjetlu. Poto sam preao nekoliko
desetaka metara, i dalje sam vidio onaj siuni otvor, no ni sada se nije doimao nita
bliim. Tako sam napredovao gotovo sat vremena, probijajui se prema tom siunom izvor
u svjetla pred sobom.
I onda mi se konano uinilo da je svjetlo nekako blie i kada sam se naao na kakva tri
metra od njega, neoekivano sam naiao na zapuh toplijeg zraka i miris koji sam ve o
sjetio u onom samostanu. Negdje iz daljine uo sam i glasan, melodiozan ovjekov pov
ik koji
130 James Redfield
mi je stao uzvibriranje strujati tijelom, donosei mi unutarnju toplinu i ushit. J
e li to bio onaj poziv koji je spominjao Lama Rigden? Zov Shambhale.
Preavi i posljednju stijenu, glavom sam provirio kroz otvor. Preda mnom se ukazao
nevjerojatan prizor. Ugledao sam prostranu, idilinu dolinu i besprijekorno plavo
nebo. Iza doline izdizali su se divovski planinski vrhovi pokriveni snijegom. Sv
i su bili fantastino lijepi onako obasjani sunanim svjetlom. Bilo je prohladno, no
tek umjereno svjee, a posvuda se vidjelo zeleno raslinje. Preda mnom se obronak
blago sputao do same doline.
Iziavi iz otvora i krenuvi prema dolini, osjeao sam kako me posve nadvladava energij
a tog mjesta, te sam osjetio i prve potekoe s usredotoavanjem. Svjetla i boje kovit
lali su se i mijeali i ja tada
. ~~ osjetih kako se svom teinom sputam na koljena. Posve bez nadzora, ~ " ;~ ,;*~
`~' poeo sam se kotrljati nizbrdicom. Tako sam se valjao i valjao, gotovo ~ ~' -~
'~' kao u nekom polusnu, posve izgubivi osjeaj za vrijeme.
TAJNA SHAMBHALE 131
7 .
ULAZAK U SHAMBHALU
Osjetio sam kako me netko dodiruje, ljudske ruke kako me podiu i nekamo odnose. P
oeo sam osjeati sigurnost, ak i ushit. Nakon nekog vremena, ponovno sam osjetio ona
j slatkasti miris, samo to je sada bio sveobuhvatan i to mi je ispunio svijest.
"Pokuajte otvoriti oi", ree mi neki enski glas.
Dajui sve od sebe kako bih usredotoio pogled, uspio sam razabrati lik neke velike e
ne, visoke moda tek malo manje od dva metra. Prinosila je alicu mojim ustima.
"Evo", ree mi. "Popijte ovo."
Otvorio sam usta i otpio gutljaj tople, ukusne juhe od rajica, luka i neke vrste
slatke brokule. Dok sam pio, shvatio sam da mi je okus pojaan. Tono sam uspijevao
razabrati svaki okus, svaku nijansu. Popio sam vei dio i nakon toga bio sam u sta
nju ponovno se usredotoiti na sve oko sebe.
Nalazio sam se u nekakvoj kui, ili barem neemu to je nalikovalo na kuu. Unutra je bi
lo toplo, a leao sam u udobnom naslonjau od plavo-zelenog materijala. Pod je bio p
okriven glatkim smeim kamenim ploama, a u blizini se nalazilo mnotvo biljaka u kera
mikim posudama. Ipak, iznad mene se vidjelo plavo nebo, te dugake grane nekoliko v
isokih stabala. inilo se da nastamba nema ni krov ni vanjske zidove.
"Sada bi vam trebalo biti bolje. Ali morate disati." ena je teno govorila engleski
.
132 James Redfield
Opinjen, sada je pogledah. Izgledom je bila Azijka, odjevena u slikovito izvezenu
tibetansku sveanu nonju i u jednostavnim papuama koje su izgledale vrlo meko. Sudei
po dubini njezinih oiju i mudrosti u glasu, bilo joj je oko etrdeset godina, no t
ijelo i pokreti davali su joj izgled mnogo mlae osobe. I dok joj je tijelo imalo
savrene proporcije i bilo prelijepo oblikovano, sve je na njoj bilo iznimno velik
o.
"Morate disati", ponovi tada. "Znam da znate kako to initi jer inae ne biste bili
ovdje."
A onda sam konano shvatio na to misli, te sam poeo udisati ljepotu okoline i zamilja
ti kako energija ulazi u mene.
"Gdje sam?" upitah. "Je li ovo Shambhala?"
Nasmijeila se s odobravanjem, a ja nisam mogao vjerovati da neko lice moe biti tol
iko lijepo. Blago se sjajilo.
~~ `~ ,,~,~` '' "Dio Shambhale", odgovori mi. "Ono to nazivamo prstenima . ' ~ Sh
ambhale. Dalje prema sjeveru nalaze se sveti hramovi."
Potom mi je rekla da se zove Ani, a ja sam joj se predstavio dok me i dalje tako
promatrala.
"Ispriajte mi kako ste dospjeli ovamo", ree ona potom. Gotovo nesuvislo preskaui s d
ogadaja na dogaaj, iznio sam
joj itaw kaotinu priu, poevi s kratkim opisom razgovora s Natalie i Wilom, opisom Uvi
da i svog puta u Tibet, ukljuujui i susrete s Yinom i Lamom Rigdenom, te onoga to s
am uo o legendama, a onda na kraju i pronalaenja prolaza. Spomenuo sam joj ak i kak
o sam opaao ono svjetlo, koje je, ini se, bilo djelo dakinija.
"Znate li zato ste ovdje?" upita me ona.
Na trenutak je samo pogledah. "Znam samo da me Wil zamolio da doem i da je bilo v
ano pronai Shambhalu. Rekli su mi da ovdje postoji znanje koje je sada potrebno."
Ona kimne i svrne pogled, razmiljajui.
"Gdje ste tako dobro nauili engleski?" upitah je, ponovno se osjeajui slabim.
Ona se nasmijei. "Mi ovdje govorimo mnoge jezike." "Jeste li vidjeli ovjeka po ime
nu Wil James?"
"Nisam", ree ona. "No prolaz moe do prstenova dovesti i na drugim mjestima. Moda je
tu negdje." U meuvremenu je prila biljkama u posudama i sada je jednu od njih dov
laila blie meni. "Mi
TAJNA SHAMBHALE 133
slim da se jo malo morate odmoriti. Pokuajte upiti neto energije ~y ~ iz ovih bilja
ka. U svoje polje postavite nakanu da njihova energija
ude u vas, a potom spavajte."
Zatvorio sam oi, drei se njezinih uputa i ve nekoliko trenutaka kasnije utonuo sam u
san.
Neto kasnije probudilo me nekakvo utanje. Ona je ena po
novno stajala preda mnom. Potom je sjela na rub naslonjaa. rv ~ "Kakav je to bio z
vuk?" upitah je. ~ ` "Doao je izvana."
"Kroz staklo?"
"To zapravo nije staklo. To je energetsko polje koje samo izgleda kao staklo, no
ne moete ga razbiti. U vanjskim kulturama jo nije otkriveno."
"Kako se stvara? Elektroniki?"
"Djelomino, no moramo sudjelovati i mentalno, kako bismo ga aktivirali."
Potom sam pogledao krajobraz oko kue. Na blagim uzvisinama i livadama bile su ras
poredene i druge kue, sve dolje do ravne doline. Neke su nastambe imale prozirne
vanjske zidove, poput Anine. Druge su izgledale kao da su nainjene od drva u jedi
nstvenom tibetskom stilu. Sve su bile nenametljivo uklopljene u okolinu.
"A kakve su ono kue koje izgledaju drukije?" upitah je.
"Sve ih je stvorilo polje sile", ree ona. "Vie se ne sluimo ni metalom ni drvom. Sa
mo poljima stvaramo to elimo."
Opinjeno sam razmiljao o njezinim rijeima. "A kako je s unutranjou, s vodom i elektrini
m instalacijama?"
"Imamo vodu, no ona se manifestira izravno iz vodene pare u zraku, a polja daju
snagu svemu ostalom to nam je potrebno."
U nevjerici ponovno pogledah van. "Priajte mi jo o ovom mjestu. Koliko je ovdje lj
udi?"
"Ima nas na tisue. Shambhala je vrlo velika."
Zaintrigiran, spustio sam noge na pod, no pritom sam osjetio jaku vrtoglavicu. P
ogled mi se istog trenutka zamutio.
Ona ustane, isprui ruku iza naslonjaa i prui mi jo juhe. "Popijte ovo i jo udiite bilj
ke", ree mi.
134 James Redfield
Posluao sam je i moja se energija nakon nekog vremena vratila. S novim udisajima
zraka, sve je postalo jo sjajnije i Ijepe nego dotada, pa tako i Ani. Lice joj je
postalo jo blistavije, arilo se iznutra, upravo onako kako sam to nekoliko puta ra
nije vidio na Wilovu licu.
"Boe moj", rekoh, gledajui oko sebe.
"Ovdje je puno lake podii razinu energije nego u drugim kulturama", ree mi ona, "je
r svi daju energiju svima ostalima i postavljaju polje za viu kulturnu razinu." T
e je posljednje rijei osobito naglasila, kao da imaju neko ire znaenje.
Nisam uspijevao odvojiti pogled od okolia. Svaka pojava, od biljaka u posudama ko
je su stajale u mojoj blizini do boja podnih plo'' ica i raskonog zelenog drvea van
i, imala je taj unutarnji sjaj.
"Sve ovo izgleda mi nevjerojatno", zamucah. "Imam osjeaj da ,,
~.`~'~` sam usred znanstveno-fantastinog filma."
Ona mi uputi ozbiljan pogled. "Velik dio znanstvene fantastike ima proroanska obi
ljeja. To to vidite obine su poljedice napretka. I mi smo ljudi jednako kao i vi, i
razvijamo se jednako kao to ete se i vi u vanjskim kulturama jednom razvijati, ne
sprijeite li sami svoj napredak."
U tom trenutku u sobu je utrao djeak od kojih etrnaest godina, uljudno mi kimnuo, t
e rekao: "Ponovno je zvala Pema."
Ona mu se obrati: "Da, ula sam. Hoe li, molim te, uzeti nae jakne i jednu za gosta?"
Nikako nisam uspijevao odvojiti pogled od djeaka. Po dranju se moglo zakljuiti da j
e zapravo puno stariji nego to je uistinu bio, a njegov mi je izgled bio jako poz
nat. Na nekog me podsjeao, premda se nisam mogao sjetiti na koga.
"Moete li poi s nama?" upita me Ani, prekidajui moju zagledanost u djeaka. "To bi za
vas moda moglo biti vano."
"Kamo idemo?" upitah.
"Do susjedine kue. Samo neto provjeriti. ini joj se da je prije nekoliko dana zaela
dijete, pa eli da provjerim je li doista tako."
"Vi ste lijenica?"
"Zapravo i nemamo prave lijenike, jer vie ne poznajemo bolesti koje su kod vas jo u
obiajene. Nauili smo kako odravati energiju iznad te razine. Ja ljudima pomaem da pr
ate vlastito tijelo, ire energiju i odravaju je u tom obliku."
TAJNA SHAMBHALE 135
"Zato kaete da je vano da i ja to vidim?"
ry. ~ "Jer ste se ovdje nali upravo u ovom trenutku." Pogledala me
kao da imam potekoa sa shvaanjem stvari oko sebe. "Svakako ~ ~' ~`' morate shvatiti
sinkronistiki postupak."
s,,.. Djeak se tada vrati i ona nas upozna. Zvao se Tashi. On mi preda , .
nekakvu svijetloplavu jaknu. Izgledala je kao i svaka obina topla ~` ' . zimska j
akna, a od njih se razlikovala jedino po avovima. Zapravo, "'
na njoj nije bilo nikakvih avova. Izgledala je kao da su komadi tkanine jednostav
no pritisnuti jedan uz drugi. I, to je bilo najneobinije,
premda je pod prstima izgledala kao pamuk, gotovo uope nije imala v teinu.
"Kako izraujete ovakve stvari?" upitah.
"To su polja sile", ree Ani dok su ona i Tashi uz glasno utanje prolazili kroza zid
. Pokuao sam poi za njima, no samo sam se odbio od neega to je izgledalo kao tvrdi k
omad pleksiglasa. Djeak, koji je ve bio vani, samo se nasmijao.
Uz jo jedan onakav utavi zvuk, Ani se vratila, takoer nasmijeena.
"Trebala sam vam rei to trebate uiniti", ree mi. "Oprostite. Morate zamisliti kako s
e polje sile pred vama otvara. Samo izrazite nakanu."
Pogled koji sam joj uputio izraavao je sumnjiavost. "Jednostavno ga u mislima ugle
dajte kako se otvara i potom proite kroz otvor."
Posluao sam je i krenuo naprijed. I doista sam vidio kako se polje otvara. Izgled
alo je poput iskrivljenja prostora, poneto nalik na one valove topline u zraku ko
je ovjek za vruina uoava na autocesti. Uz ono isto utanje i ja sam iziao na stazicu uz
kuu. Ani je izila za mnom.
Samo sam odmahivao glavom. Gdje sam se to naao?
Slijedei Tashija, poli smo vijugavom stazicom. koja se malopomalo sputala. Kada sam
se osvrnuo, vidio sam da je Anina kua gotovo posve zakrivena drveem, a onda mi je
pozornost priwklo neto drugo. U blizini kue nalazilo se neto etvrtasto, crno, metal
na izgleda i veliine oveeg kovega.
"to je to?" upitah Ani.
136 Jantes Redfield
"To je na generator", odgovori ona. "Pomae nam u grijanju i hladenju kue, te u post
avljanju polja sile."
To me posve zbunilo. "Kako to mislite, pomae vam?"
Koraala je ispred mene, dok smo se i dalje sputali obronkom breuljka. Tada je uspor
ila i priekala me.
"Takva naprava pokraj kue sama po sebi ne stvara nita. Ona samo pojaava polje molit
ve za koje ve znate i podie ga na viu razinu, tako da tada moemo izravno stvarati on
o to trebamo."
Samo sam je zaueno promatrao.
"Tehnologija nije vana. Vano je kako se njome sluimo da bismo lake izgraivali mentaln
u mo koja je istinski vana."
"Kako to mislite?"
"Sve ovo nije tako nevjerojatno kao to mislite. Samo smo otkrili lekcije povijest
i. Promotrite li pomnije priu o ovjeku, shvatit ete da je tehnologija uvijek samo p
rethodila onome to se s vremenom moglo initi samim ljudskim umom.
Razmislite malo. Tijekom cijele povijesti Ijudi razvijaju tehnologiju kako bi po
boljali sposobnost djelovanja i kako bi se u svijetu osjeali udobno. U poetku, to s
u bile tek posude u kojima smo drali hranu i orue kojim smo kopali, a potom su se
pojavile profinjenije kue i zdanja. Da bismo to stvorili, iskopavali smo rudu i m
inerale, te ih oblikovali u ono to smo zamiljali u umu. eljeli smo bolje i bre putov
ati, ~a smo izumjeli kota, a potom i raznovrsna prijevozna sredstva. Zeljeli smo
letjeti, pa smo konstruirali zrakoplove koji su nam u tome pomogli.
eljeli smo bre komunicirati, na velikim udaljenostima, kad god poelimo, pa smo izum
jeli ice i telegrafe, telefone, radiouredaje ';; i televiziju - kako bismo vidjel
i to se dogaa na nekom drugom mjestu."
TAJNA SHAMBHALE 137
Tada mi uputi upitan pogled. "Uvidate li kako se taj obrazac po- ~ ~ ~-`
`~ ~ '. r ~, navlja? Ljudi su izumjeli tehnologiju jer su eljeli doi do raznih
mjesta i povezati se s veim brojem Ijudi, a duboko u srcu znali su da to mogu ost
variti. Tehnologija je oduvijek samo odskona daska za ono to moemo initi i sami, za
ono za to smo znali da nam pripa
da rodenjem, da je dio nae prirode. Istinska je uloga tehnologije '' oduvijek prua
ti nam pomo u izgradnji vjere u to da sve to moemo `,''
, ., initi i sami, zahvaljujui unutarnjoj snazi.
I tako smo tijekom rane povijesti Shambhale poeli razvijati te- k~ hnologiju koja e
svjesno sluiti razvoju ovjekova uma. Uvidjeli
smo istinski potencijal svojih polja molitve i poeli preuredivati tehnologiju tak
o da jednostavno pojaava ta naa polja. Tu, u prstenima, jo se sluimo tim uredajima z
a pojaavanje, no sada smo ve na samome pragu toga da ih moemo iskljuiti i sluiti se s
amo svojim poljima molitve kako bismo manifestirali sve to trebamo ili elimo initi.
Oni u hramovima to ve mogu."
elio sam joj postaviti jo pitanja, no kada smo izili iz jednog zavoja ugledao sam ir
ok potok koji se s breuljka sputao nama zdesna. Negdje iznad nas odjekivao je um vo
de.
"Kakav je to zvuk?" upitah.
"Gore imamo slap'; ree ona. "Osjeate li da biste ga trebali vidjeti?"
Nisam tono znao to time eli rei. "Mislite intuitivno?" upitah je.
"Dakako da mislim na intuiciju", odvrati ona uz osmijeh. "Mi ivimo prema intuicij
i."
Tashi se u meuvremenu zaustavio i sada se osvrnuo prema nama.
Ani se obrati njemu. "Poi Pemi i reci joj da stiemo." On se nasmijei i potri dalje.
Uspeli smo se stjenovitim obronkom s desne strane, prilazei onoj rjeici, te se pro
hili kroz skupinu guih, niih stabala i tako stigli do same obale. Rjeica je bila irok
a oko osam metara i tekla je vrlo brzo. Kroz grane s lijeve strane vidio sam vod
u kako se prelijeva preko grebena. Ani mi pokretom ruke pokae neka poem za njom. K
renuli smo uz rjeicu i spustili se niz nekoliko slojeva stijena, sve ,.
138 James Redfield
dok se nismo nali nie od ruba slapa. S tog mjesta vidjeli smo ta; esnaestmetarski s
lap koji se obruavao u povee jezerce.
Pogled mi tada privue neko kretanje i stoga se pribliih rubu stijene kako bih pogl
edao prema dolje. Na svoje veliko iznenaenje, kroz maglicu i oblake vodene praine
na zavretku jezerca ugledao sam dvoje ljudi kako se primiu jedno drugome, oboje ok
rueni blagim, ruiastobijelim svjetlom. Premda to svjetlo nije bilo osobito intenziv
no, bilo je nevjerojatno gusto, osobito oko njihovih ramena i bokova. Trudio sam
se da razaberem potpune obrise tih dvoje ljudi, a kada mi je to uspjelo, uvidio
sam da su goli.
"Znai, zato ste me doveli ovamo... da vidim to?" upita Ani, oito se dobro zabavlja
jui.
Nikako nisam uspijevao odvojiti pogled od onoga to se dogadalo. Bilo mi je jasno
da promatram energetska polja jednog mukarca i jedne ene. Kada su se pribliili, nji
hova su se polja, dok su ulazili u zagrljaj, poela spajati. Na koncu, posve polag
ano, razabrao sam jo jedno svjetlo kako se pojavljuje negdje u sredinjem dijelu eni
na tijela. Nekoliko minuta kasnije, njih su se dvoje razdvojili i ena je opipala
trbuh. Ono siuno svjetlo postalo je intenzivnije, a njih dvoje ponovno su se zagrl
ili. inilo se da razgovaraju, no ja sam uo samo zvuk slapa. Bez ikakva upozorenja,
njih je dvoje tada jednostavno ieznulo.
Kada sam uvidio da su njih dvoje vodili ljubav, postalo mi je neugodno.
"Tko su ti ljudi?" upitah.
"Nisam ih prepoznala", odgovori Ani. "Ali negdje su iz ovog kraja."
"Izgledalo je kao da su zaeli dijete", rekoh. "Mislite li da im je to bila nakana
?"
Ona prasne u veseo smijeh. "Ovo nije vanjska kultura. Dakako da su kanili zaeti d
ijete. Na ovim razinama energije i intuicije, dovoenje nove ue na Zemlju vrlo je pr
omiljen postupak."
"Kako su samo tako nestali?"
` "Onamo su doli mentalnim projiciranjem kroz polje putovanja. To nam omoguuje ona
j aparat za pojaavanje. Utvrdili smo da se isto ono elektromagnetsko polje koje o
dailje televizijske slike moe upotrijebiti za stvarno spajanje prostora na nakom u
daljenom mjestu
TAJNA SHAMBHALE 139
s prostorom na kojem se nalazimo. Pritom moemo jednostavno "~; pogledati neki pri
zor, gdje god elimo, ili doista i prijei na to drugo
mjesto, sluei se pojaanim poljem molitve. Teoretiari odnosa prostora i vremena u van
jskim kulturama danas ve rade na takvim teorijama, samo to jo nisu posve svjesni to
ga do ega e to dovesti."3
:, Samo sam je pogledao, nastojei upiti te nove informacije.
"ini mi se da ste pomalo omamljeni", ree ona. ~ ,,
Kimnuo sam, jedva se uspjevi nasmijeiti. "Dodite, vidjet ete kod Peme."
Kua je bila jednaka Aninoj, osim to je bila ugradena u obronak breuljka i to je imal
a drukiji namjetaj. U njezinoj sam blizini uoio jednaku crnu kutiju, a uli smo kroz
polje sile jednako kao i maloprije. Unutra su nas doekali Tashi i neka ena, koja s
e predstavila kao Pema.
Pema je bila via od Ani i vitkija. Kosa joj je bila crna kao ugljen i duga. Na se
bi je imala samo dugu bijelu haljinu i smijeila se, no tada sam uvidio da neto ipa
k nije posve kako treba. Zamolila nas je da s Ani razgovara nasamo i njih su dvi
je tako otile u jednu drugu sobu, dok smo Tashi i ja ostali sjediti u prostoru dn
evne sobe.
Upravo sam se spremao upitati ga to to nije u redu kada sam u zraku u svojoj bliz
ini osjetio nekakav elektricitet. Ugledao sam ono valovito iskrivljenje kako se
otvara kao to sam to primijetio na polju oko Anine kue, samo to se ovo sada pojavil
o usred sobe. Ubrzano zatreptavi, pokuao sam shvatiti to se dogada. Kada sam se usr
edotoio, kroz ono sam iskrivljenje, kao da je rije o kakvom prozoru, ugledao neko
polje s malenim biljkama. Na moje veliko iznenaenje, neki je mukarac kroz taj otvo
r uao u sobu.
Tashi ustane i upozna nas. Mukarac se zvao Dorjee. Uljudno mi je kimnuo i upitao
gdje je Pema. Tashi rukom pokae prema spavaoj sobi.
"to se to sada dogodilo?" upitah Tashija.
On me pogleda s osmijehom. "Pemin je suprug stigao sa svoje farme. Zar to ne moe
uiniti nitko od vas u vanjskim kulturama?"
3 Odnosi se na iskrivljenja prostora-vremena koja proizlaze iz Einsteinove teori
je ope relativnosti.
140 James Redfield
Ukratko sam mu prepriao glasine i mitove o jogijima koji s mogu projicirati na ud
aljena mjesta. "No osobno nikada nisam vidi neto takvo", pridodah, nastojei se pon
ovno pribrati. "Kako se t~ tono izvodi?"
"Vizualiziramo mjesto na koje elimo otii, a pojaalo nam po mae u stvaranju prozora n
a mjestu tono ispred nas. Taj urea stvara i otvor na drugoj strani. Upravo smo sto
ga i vidjeli gdje se na lazi prije nego to je doao ovamo."
"A pojaalo je ona crna kutija pokraj kue?" "Tako je."
t" "I to moete izvesti svi?"
a . "Da, a sudbina nam je namijenila da to ponemo raditi i bez pos .~",~~ . ,, jaa
la."
Zastao je, zagledan u mene. Zatim upita: "Hoete li mi priati kulturi iz koje ste s
tigli, o vanjskome svijetu?"
Prije nego to sam mu uspio odgovoriti, zauli smo neki glas ' spavaoj sobi: "Opet is
ta stvar."
Tashi i ja samo se pogledasmo.
Nekoliko minuta kasnije Ani je Pemu i njezina supruga izvela iz
spavae sobe, tako da su svi sada sjeli u dnevnu sobu uz nas.
"Bila sam toliko sigurna da sam trudna", ree Pema. "Vidjela ' sam energiju i isto
g je trenutka osjetila, a onda se za nekoliko minuta izgubila. Zacijelo je rije o
prelasku."
Tashi ju je intenzivno promatrao, posve oaran. "to mislite, to se dogodilo?" upitah
ja.
"Intuicija nam govori", ree Ani, "da je rije o nekakvoj paralelnoj trudnoi i da je
dijete otilo na neko drugo mjesto."
Dorjee i Pema jo su se nekoliko dugih trenutaka samo gledali. "Pokuat emo ponovno",
ree tada Dorjee. "U jednoj obitelji to se gotovo nikad ne dogaa dvaput."
"Moramo poi", ree Ani, ustajui i grlei par. Tashi i ja za njom smo potom izili kroz p
olje sile.
I dalje sam bio gotovo omamljen od silnih dojmova. S jedne strane, ovdanja mi se
kultura inila uobiajenom; s druge strane posve ; nepojmljivom. Pokuavao sam sve to
nekako prihvatiti dok nas je
TAJNA SHAMBHALE 141
Ani vodila do desetak metara udaljenog stjenovitog grebena s kojeg ~w, t se pruao
pogled dolje, na divovsku zelenu dolinu. .`.~
"Kako je mogue da u Tibetu postoji tako veliko podruje umjerene klime?" izlanuh u
tom trenutku.
Ani se nasmijei. "Temperaturu nadziremo svojim poljima, a
,` onima koji imaju manje energije mi smo nevidljivi. Premda legende
govore da e se i to poeti mijenjati kada se priblii tranzicija." ,~t ~ ~ ,a Te su m
e rijei zapanjile.
"Znate za legende?" upitah.
Ani kimne. "Dakako. Shambhala je izvorite legendi, kao i brojnih proroanstava koja
su se pojavljivala tijekom cijele povijesti. Mi pripomaemo dovodenju duhovnih in
formacija u vanjske kulture. Znali smo i da je samo pitanje vremena kada ete nas
poeti pronalaziti."
"Ba ja, osobno?" upitah.
"Ne, bilo tko iz vanjskih kultura. Znali smo da ete, kada openito podignete svoju
razinu energije i svijesti, poeti ozbiljno shvaati Shambhalu i da e neki medu vama
biti u stanju doi ovamo. Tako govore legende. A doi e i vrijeme promjene Shambhale,
ili tranzicije, prelaska, ovamo e stizati ljudi iz vanjskih kultura. I to ne sam
o pokoji upuenik s Istoka, oni nas s vremena na vrijeme pronalaze oduvijek, nego
i ljudi sa Zapada, koji e u dolasku ovamo primati pomo."
"Rekli ste da legende predviaju tranziciju. to je to?" "Legende kau da e se, kada va
njske kulture ponu shvaati sve korake irenja ovjekova polja molitve - kako se poveza
ti s boanskom energijom i omoguiti joj da protjee s ljubavlju, kako postaviti vlast
ito polje tako da omoguuje sinkronistiki postupak i uzdie druge, i kako odvojenou usi
driti to snano polje - doznati i za sve ono ostalo to mi inimo ovdje u Shambhali."
"Mislite na preostali dio etvrtog proirenja?"
Ona mi uputi znaajan pogled. "Da. To ste, naposljetku, ovamo i doli vidjeti."
"Moete li mi rei to je to?"
Ona odmahne glavom. "Morate napredovati korak po korak. Najprije morate spoznati
kamo se ovjeanstvo kree. Ne intelektualno, nego oima i osjeajima. Shambhala je uzor
za tu budunost."
142 James Redfield
Kimao sam, i dalje je promatrajui.
"Vrijeme je da svijet dozna za to su ljudska bia sposobna, kamo nas evolucija vodi
. Kada to jednom u cijelosti spoznate, moi ete jo vie proiriti polje, postati jo jai."
Odmahujui glavom, tada pridoda: "No shvatite da ja ne raspolaem svim informacijama
o etvrtom proirenju. Ja u vas moi voditi u sljedeih nekoliko koraka, ali postoje i d
ruge stvari, koje znaju samo oni u hramovima."
"to su ti hramovi?" upitah.
"Oni su samo srce Shambhale. Ono mistino mjesto koje ste zay , , ~~~ miljali. Ondj
e se ostvaruje prava zadaa Shambhale."
' "Gdje se nalaze?"
Tada mi rukom pokae prema sjeveru, na suprotnu stranu doline, gdje se u daljini n
azirala neobina, kruna skupina planina.
"Ondje, iza onih vrhunaca", ree.
Dok smo tako razgovarali, Tashi je utio i pomno sluao svaku ri, je. Ani ga sada pog
leda i pogladi mu kosu. "Intuicija mi je govorila
da bi Tashi sada ve trebao biti pozvan u hramove... no ini se da njega vie zanima iv
ot u vaem svijetu."
Iznenada sam se trgnuo, budei se okupan znojem. Sanjao sam kako s Tashijem i jo ne
kim prolazim hramovima, na samome rubu
razumijevanja Cetvrtog proirenja. Nalazili smo se u pravome labirintu kamenih zda
nja, od kojih je veina bila bronanoute boje, no izvan toga, malo dalje, nalazio se
hram koji je izgledao plaviasto. Is
`'" pred tog hrama stajao je netko u iznimno dojmljivoj tibetanskoj odjei. U tom
snu poeo sam bjeati od onog kineskog asnika kojeg ` sam ve nekoliko puta susreo u st
varnosti. Lovio me kroz hramove,
a oni su se uruavali. Mrzio sam ga zbog toga to ini.
Pridigavi se u sjedei poloaj, pokuao sam se koncentrirati, jedva se i prisjeajui povra
tka do Anine kue. Sada sam se nalazio u jednoj od njezinih spavaih soba i bilo je
jutro. Tashi je sjedio ispred kreveta na velikome stolcu i nepomino me promatrao.
Duboko udahnuvi, pokuao sam se smiriti. "to se dogodilo?" upita me on.
$.: "Samo sam neto runo sanjao", rekoh.
TAJNA SHAMBHALE 143
"Hoete li mi priati o vanjskim kulturama?" '':' ~~: ~` . ,
"Ne moe li jednostavno otii onamo kroz nekakav prozor, , ` t-d hodnik ili otvor, il
i kako to ve nazivate?" ;~~~~
On odmahne glavom. "Ne, to nije mogue, ak ni u hramovima. ;~ ' W, "` .,
Mojoj je baki intuicija rekla da je to mogue, no nitko jo nije uspio
zbog razlika u razinama energije. Oni u hramovima vide to se doga- ` ,, da u drugi
m kulturama, ali to je sve."
"ini se da tvoja majka zna puno o vanjskome svijetu." , ` "Informacije dobivamo o
d onih koji ive u hramovima. Oni se e
stovraaju, osobito kada osjete da je netko spreman pridruiti im se." "Pridruiti im
se?"
"Gotovo svi ovdje tee stjecanju mjesta u hramovima. To je najvea ast i prigoda za u
tjecanje na vanjske kulture."
Dok je tako govorio, njegov glas i stupanj zrelosti podsjeali su me na tridesetog
odinjaka. Premda je bio velik i krupan, bilo je vrlo neobino gledati u lice pravog
etrnaestogodinjaka.
"A ti?" upitah ga. "Znai, eli ii u hramove?"
On se nasmijei i pogleda prema drugoj sobi, kao da ne eli da ga majka uje.
"Ne, neprestano razmiljam o tome bi li nekako mogao otii u vanjske kulture. Hoete l
i mi priati o njima?"
U sljedeih pola sata ispriao sam mu koliko sam vie mogao 0 trenutanom stanju u svije
tu: o nainu na koji ivi veina ljudi, o prehrani veine ljudi, o borbi za uspostavljan
je demokracije irom svijeta, o tome kako novac korumpira vladine institucije, o p
roblemima zatite okolia. eljno je upijao sve, ni uzbunjen ni razoaran onim to je uo.
U tom trenutku u sobu je ula Ani, koja je odmah naslutila da smo vodili nekakav v
aan razgovor, te je zastala. Nitko nije rekao nita i ja sam se samo teko spustio na
jastuk.
Ona me pomno pogleda.
"Moramo u vas dovesti jo energije", primijeti. "Podite sa mnom."
Odjenuvi se, s njom sam se ponovno sastao u dnevnom boravku, a potom za njom iziao
i otiao iza kue. Ondje su stabla bila vrlo velika i razmaknuta po desetak metara.
Izmedu njih rasla je nenjego
144 James Redfield
vana trava, nalik na alfiju, kao i deseci drugih biljki koje su naliko vale na di
vovsku paprat paroga. Ona me potakne na to da se ponen kretati, a ja pokuah s onim
vjebama u koje me uputio Yin.
"A sada sjednite ovdje", ree kada sam zavrio. "I ponovno po dignite energiju."
Dok je ona sjedila uz mene, poeo sam duboko disati i koncen trirati se na okolnu
ljepotu, zamiljajui kako energija u mene ulaz iznutra. Kao i ranije, boje i oblici
poeli su se bez potekoa isticati.
Tada pogledah Ani i na njezinu licu ugledah izraz dublje mui drosti.
.,=' "Tako je ve bolje", ree. "Juer, kada smo posjetili Pemu, jo ~ ~*`' niste itavi b
ili ovdje. Sjeate li se to se dogodilo?"
"Svakako", odgovorih. "Najveim dijelom."
"Sjeate li se to se dogodilo kada je pomislila da je zanijela?" ., "
Da. "U jednom trenutku uinilo joj se da je dijete u njoj, a onda ga vie nije bilo.
"
"to mislite, to se dogodilo?" upitah.
"To nitko tono ne zna. Takvi se nestanci dogadaju ve dugo. Zapravo, poeli su od men
e, prije etrnaest godina. Tada sam bila uvjerena da nosim blizance, djeaka i djevo
jicu, a onda, u hipu, jedno je dijete nestalo. Rodila sam Tashija, no oduvijek im
am dojam da i njeguva sestra ivi negdje drugdje.
Otada se ovdanjim parovima uobiajeno dogada ista stvar. Sigurni su da su zaeli dije
te, a onda odjednom ene uvidaju da im je maternica prazna. Sve kasnije rode drugo
dijete, ali nitko nikada ne zaboravlja to se dogodilo. Taj se fenomen redovito p
ojavljuje irom Shambhale tijekom svih etrnaest godina."
Na trenutak zastavi, nadalje ree: "To ima nekakve veze s tim prijelazom, moda ak i s
vaim dolaskom ovamo."
Odvratio sam pogled. "Ne znam."
"Ne pojavljuju li vam se nekakve intuitivne slike?"
Jo sam nekoliko trenutaka razmiljao, a potom sam se prisjetio sna. Ve sam se sprema
o ispriati joj ga, no nisam znao odrediti to zapravo znai, tako da ga i nisam spome
nuo.
"Zapravo nemam intuitivnih slika'; rekoh. "Samo mnogo pitanja."
TAJNA SHAMBHALE 145
~~'` : Ona kimne, ekajui.
K., . "Kako ovdje funkcionira gospodarstvo? Kako veina ljudi pro- w~~'"
vodi vrijeme?"
"Razvili smo se tako da se vie ne sluimo novcem", objasni Ani,
"i vie ne proizvodimo i ne gradimo pojedine stvari kao u vanjskim ~=`. kulturama.
Prije vie desetaka tisua godina stigli smo iz kultura ":;, koje su izradivale stv
ari koje su im bile potrebne, kao i vi. No, kao
to sam vam ve rekla, malo-pomalo shvatili smo da je istinska sudbina tehnologije p
omoi nam da razvijemo svoje mentalne i duhovne sposobnosti."
Ja tada opipah meki rukav svoje jakne. "elite li rei da je sve to
imate zapravo stvoreno energetsko polje?" ,
"Upravo tako."
"Kako je sve to spojeno?"
"Kada jednom nastanu, ta polja odravaju se sve dok neto negativno ne prekine energ
iju."
"A hrana?"
"Hranu je mogue stvarati na jednak nain, no utvrdili smo da ju je najbolje uzgajat
i pojedinano, prirodnim postupkom. Biljke koje daju hranu reagiraju na nau energij
u i vraaju nam je. Dakako, vie ne moramo puno jesti da bismo ostali puni ivota i en
ergije. Veina njih u hramovima uope ne jede."
"A energija? Kako rade ona pojaala?"
"Energija je besplatna. Jednom davno otkrili smo napravu koja radi na temelju po
stupaka koje biste vi nazvali hladnom fuzijom. Ona je naoj kulturi donijela prakt
iki besplatnu energiju, a to nas je oslobodilo od potrebe zagaivanja okoline i omo
guilo nam da automatiziramo masovnu proizvodnju dobara. Malo-pomalo, sve vriieme
poeli smo posveivati duhovnim aktivnostima, sinkronistikoj ~ercepciji i otkrivanju
novih istina o postojanju, prenosei te infornacije i drugima."
Dok je govorila, uvidio sam da opisuje budunost ovjeanstva a koju sam pmi put dozna
o u Devetom i Desetom uvidu.
"Kada smo se ovdje u Shambhali duhovno razvili", nastavi ona, poeli smo shvaati da
je ovjekova misija na ovom planetu razviti ulturu koja je duhovna u svim svojim
aspektima. A onda smo uvid;li da u sebi imamo i jau silu koja nam moe pomoi da ostv
arimo
146 James Redfield
ono to je potrebno. Nauili smo proirenja molitve i upotrijebili ih kako bismo dodat
no razvili tehnologiju, kao to sam vam ve ohjasnila, kako hismo odravali i potpomag
ali tu kreativnu snagu. Trenutano jednostavno ivimo u prirodi a jedino to je ostalo
od tehnologije ta su pojaala koja nam pomau da mentalno stvaramo sve ostalo to nam
je potrebno."
"Je li se itava ta evolucija odigrala upravo ovdje?" upitah. "Ne, ni sluajno", ree
ona. "Shambhala se vie puta selila."
' Ta me njezina izjava zbog nekog razloga okirala, tako da sam ,o;, `;.~ ~ joj pos
tavio nova pitanja.
"O, da", pojasni ona. "Nae su legende vrlo stare i potjeu iz mnogobrojnih izvora.
Svi oni mitovi o Atlantidi i hinduistike legende o Meruu potjeu iz starih civiliza
cija koje su doista postojale u prolosti, gdje se odigrala rana faza evolucije Sh
ambhale. Razvijanje nae tehnologije bio je najtei korak jer, kako bi tehnologija u
cijelosti poela sluiti naem pojedinanom duhovnom razvoju, svi moraju doi do toke u ko
joj je duhovno razumijevanje vanije od novca i nadzora.
Za to je potrebno podosta vremena, jer ljudi koji su zaglavili u strahu - i dre d
a svojim egom osobno moraju manipulirati tijekom ljudskog razvoja - esto ele napre
dak u tehnologiji upotrijebiti na negativan nain, za nadziranje drugih. U mnogim
ranim civilizacijama, nekolicina je takvih osoba sklonih nadziranju pokuala sprij
eiti koritenje naprava za pojaavanje, tako to bi ih koristili za praenje i nadziranje
misli drugih. Takvi su pokuaji esto zavravali ratovima i masovnim razaranjem, tako
da je ovjeanstvo moralo poinjati ispoetka.
Vanjske kulture s tim se problemom suoavaju upravo sada. Postoje ljudi koji s pom
ou praenja i nadzora, ugradenih ipova i skeniranja modanih valova ele kontrolirati sv
e oko sebe."
"A to je s ostacima tih drevnih kultura o kojima govorite? Zato nikada nije pronad
eno gotovo nita?"
"Kretanje kontinenata i led pokrili su puno toga, a usto, kada jedna kultura uzn
apreduje toliko da se materijalna dobra stvaraju mentalno, poe li togod pogrenim sm
jerom i val negativnosti smanji ili razori energiju, sve jednostavno nestaje."
TAJNA SHAMBHALE 147
Duboko udahnuvi, samo sam slegnuo ramenima. Sve to mi je ~ ~ ' ' '", , rekla bilo je
savreno logino, no ipak i duboko zbunjujue. Jedno je ~~"` zamiljati ovjekovu civiliza
ciju kako se razvija prema duhovnoj bu
dunosti, a neto posve drugo nai se duboko u kulturi koja je tu budunost ve dosegla.
Ani mi tada pride blie. "Samo zapamtite da je to to smo mi postigli prirodni tijek
ljudske evolucije. Mi smo ispred vas, ali zbog
; * . onoga to smo uinili, taj put vama u vanjskim kulturama moe po- ,~
stati laki." .
Zautjevi, tada se nasmijei.
"Vaa energija sada ve izgleda puno bolje", ree.
"ini mi se da se jo nikada nisam osjeao ovoliko budnim." Ona kimne. "Kao to sam vam
ve rekla, rije je o razini energije koju pojedinci ovdje u Shambhali odravaju. Ona
je zarazna. Ovdje postoje i mnogi koji znaju kako uvesti energiju u sebe i proji
cirati je van, prema drugima, tako da to stvara mnogostruko djelovanje, pri emu s
vatko upija energiju molitve koju je primio od drugih i ponovno je odailje svima
uokolo. Shvaate li kako se to iri i pojaava? Sve pretpostavke i oekivanja svih u odr
edenoj kulturi teku zajedniki i stvaraju divovsko kulturno polje molitve.
Opu razinu koju e neka kultura dosei odreduje gotovo iskljuivo stupanj svjesnosti nj
ezinih pripadnika u vezi s, prvo, openitim postojanjem njihovih polja molitve te,
drugo, nainom na koji ih je mogue svjesno iriti. Kada se ta proirenja konano provode
, razina energije naglo se podie. Kada bi svi u vanjskim kulturama znali kako uve
sti energiju i izazvati njezino zraenje prema van, pritom proirenju molitve dajui p
rioritetno znaenje, mogli bi samo tako, bez potekoa, ostvariti razinu koju imamo mi
, ovdje u Shambhali!" pritom je kratko pucnula prstima, elei naglasiti koliko je t
o jednostavno. "Upravo na tome radimo u hramovima. 5luimo se svojim proirenjima mo
litve kako bismo pomogli u podizanju svijesti u vanjskim kulturama. To inimo ve ti
suama godina."
Razmislivi o njezinim rijeima, upitah: "Ispriajte mi sve to znate o etvrtom proirenju.
"
Jo je nekoliko trenutaka utjela, vrlo me ozbiljno promatrajui. "Znate da morate nap
redovati korak po korak", odgovori tada. "Primili ste pomo, no da biste stigli ov
amo, morali ste poznavati
148 James Redfield
prva tri proirenja i dio etvrtog. Sada morate zastati i tono shvatiti kako ta proire
nja zapravo funkcioniraju.
Nakon dovrenja proirenja, ovjekova energija ima vei doseg i postaje jaa. To se dogada
zato to, kada odailjete energiju kako biste pokrenuli sinkronistika iskustva i uzd
izali druge, i kada tu energiju usidrite odvojenou i vjerom, promiete boanski naum,
a to vie uspijevate djelovati i razmiljati u skladu s boanskim, to vaa mo postaje veom.
Shvaate li? Postoji i ugradeni sigurnosni mehanizam, to ste nesumnjivo ve i iskusi
li. Bog nee pojaati snagu u
, vama ako ne gledate u istom smjeru u kojem je okrenuta univerzalna ~ ~_~ . !
~"s ~~~~~ 5 nakana.
U tom mi trenutku dodirne rame. "Stoga sada trebate jasnije spoznati kamo to ovjea
nstvo treba poi, kako se ukupna ljudska kultura mora razvijati. Vrijeme je da se
to dogodi. Upravo stoga vi i ostali konano vidite i razumijete Shambhalu. To je s
ljedei korak u etvrtom proirenju. Morate istinski spoznati planiranu buduenost ovj ea
nstva.
Ve ste shvatili kako smo ovladali tehnologijom i stavili je u slubu svog unutarnje
g duhovnog razvoja. Taj doivljaj dodatno iri vau energiju jer to oekivanje sada moete
postaviti u svoje polje molitve.
Vano je shvatiti kako to funkcionira. Sada ve znate kako odaslati polje ispred seb
e dok se kreete ovim svijetom i znate kako ga postaviti kako biste pojaali energij
u i sinkronistiki protok u sebi i drugima. Svoje polje proirujete jo za korak kada
ne samo zamiljate kako vae polje uzdie osobe oko vas na viu razinu intuitivnosti, ne
go i kada to inite s pouzdanom vjerom u to kamo via intuitivnost svih, i vas samih
i drugih, vodi: prema jednoj idealnoj duhovnoj kulturi nalik na ovu koju vidite
u Shambhali. Time im pomaete u pronalaenju njihove uloge u toj evoluciji."
Kimnuo sam, udei za novim informacijama.
"Ne prenagljujte", upozori me ona. "Jo niste vidjeli sve aspekte naeg ivota. Ovlada
li smo ne samo tehnologijom nego smo i restrukturirali svoj svijet kako bismo se
usredotoili iskljuivo na duhovni razvoj... na zagonetke postojanja... na sam ivotn
i proces."
TAJNA SHAMBHALE 149
8
ZIVOTNI PROCES
Uputio sam se lijevim odvojkom staze iza Anine i Tashijeve kue i vie od kilometra
provlaio se izmeu stijenja i drvea. Ani je na razgovor zavrila naglo, govorei kako mor
a obaviti neke pripreme o kojima e mi govoriti kasnije, a ja sam tada odluio sam p
oi u etnju.
Dok sam tako promatrao zelenilo, um su mi ispunjavala nebrojena pitanja. Ani je
rekla da trebam vidjeti kako Shambhala oblikuje kulturu usredotoenu na ivotni proc
es. to to znai?
Dok sam se duboko zamiljao nad tim pitanjem, uoio sam nekog ovjeka kako stazom dola
zi prema meni. Bio je stariji, mogue je da mu je bilo oko pedeset godina, a koraao
je vrlo ustro. Stigavi do mene, na trenutak je zadrao pogled na mojim oima, a potom
nastavio dalje, proavi pokraj mene. Krajikom oka, primijetio sam kako se jednom os
vrnuo prema meni.
Nastavio sam jo nekoliko koraka dalje, razdraen jer se nisam zaustavio i zapodjenu
o razgovor. Stoga sam se okrenuo i poao u njegow smjeru, nadajui se da u ga nekako
dostii. On je upravo skretao i nestajao iz mog vidnog polja. Kada sam i ja stigao
do tog skretanja, vie ga nije bilo nigdje. Ostao sam razoaran, no u Aninu sam se
kuu vratio vie ne razmiljajui o tome.
Doekala me na vratima, s trapericama i kouljom. "Trebat e vam ovo", ree mi.
"Dopustite da pogodim", rekoh. "Stvorili ste ih sluei se svojim poljem."
150 James Redfield
Ona kimne. "Poinjete nas shvaati."
Spustivi se na stolac, pogledah je. Imao sam dojam da ne razumijem ba nita.
"Stigao je Tashijev otac", ree mi. "Gdje je?" upitah.
"Unutra, s Tashijem." Glavom je pokazala prema spavaoj sobi.
"Odakle je stigao?"
"Za prijelaz. Dri da se primiemo trenutku kada e se Shambhala premjestiti."
Upravo sam se spremao postaviti joj dodatna pitanja kad sam primijetio da je odv
ratila pogled i da je, tako je barem izgledala, duboko zamiljena.
"Kaete da ste na stazi vidjeli Tashijeva oca?" upita me potom.
Kimnuo sam.
"U tom je sluaju poruka koju on donosi svakako vana i za vas. Moramo biti vrlo svj
esni ovog postupka."
Promatrala me s iekivanjem.
"Spomenuli ste ivotni proces", rekoh tada. "Moete li mi rei to u Shambhali pod time
tono podrazumijevaju?"
Ona kimne. "Promotrimo cjelokupnu sliku naina na koji se drutvo moe razvijati kada
jednom pone podizati razinu energije molitve. Prvo se dogada da oni koji stvaraju
tehnologiju poinju stvarati jo uinkovitije i automatiziranije proizvode, tako da r
oboti proizvode sve vie i vie drutvenih materijalnih dobara. To se ve dogada u svim
gospodarskim granama u vanjskim kulturama i svakako je pozitivan pomak, unato inje
nici da je osobito opasan. Na taj nain previe moi moe se nai u rukama tek nekolicine
pojedinaca ili tvrtki, ako ne dode do decentralizacije. Tako dolazi i do ot
TAJNA SHAMBHALE 151
putanja s radnih mjesta i mnogi se ljudi moraju prilagoavati novim nainima osigurav
anja egzistencije.
Meutim, te probleme olakava injenica da se ejelokupno gospo- ~~ *;: darstvo s autom
atizacijom materijalne proizvodnje poinje usmje- `~`~~ ravati prema informacijama
i uslugama - osiguravajui drugima a,;e'~` upravo traene informacije u pravo vrijem
e - to e sve prisiliti na
to da postanu intuitivniji i budniji, te usredotoeniji na sinkronistiko
percipiranje kao na nain ivota. :
Kako se duhovno znanje uveava i ljudi postaju svjesni kreativne moi koju mogu stei
svojim poljima molitve, tehnologija se razvija jo korak dalje. Tada e biti otkrive
na pojaala misaonih valova i ovjek e sve to treba moi stvarati mentalno."
A kada dode do toga, cijela e se kultura moi nesmetano i potpuno usredotoiti na duh
ovna pitanja, odnosno na ono to nazivamo samim ivotnim procesom. Upravo smo u tom
stadiju trenutano mi u Shambhali, a preostali dio ovjekove kulture sudbinski nas u
tome slijedi. Cijelo nae drutvo obrazovanjem je upueno u iru stvarnost duha. U odre
denom trenutku svaka kultura mora istinski shvatiti da smo duhovna bia i da su sa
ma naa tijela tek atomi na odredenoj razini vibriranja, u vibraciji kuju je mogue
podii kad se naa povezanost i molitve pojaaju.
Tu, u Shamhhali, mi razumijemo tu injenicu, a razumijemo i da smo ovamo sili s jed
ne posve duhovne razine kako bismo neto ostvarili. Ovamo dolazimo sa zadaom da itav
svijet dovedemo do potpune duhovne svjesnosti, generaciju po generaciju, te da
to inimo to je svjesnije mogue. Upravo zato potpuno sudjelujemo u tom ivotnom proces
u i to od samog poetka - zapravo jo prije samog rodenja."
Pogledala me kako bi utvrdila razumijem li je, a potom je nastavila. "Prije roenj
a uvijek postoji intuitivna veza izmedu majke i oca i njihova neroena djeteta."
"Kakva veza?" upitah.
Ona se nasmijei. "Ovdje svi znaju da due poinju ostvarivati vezu s roditeljima i pr
ije roenja. Pokazuju im svoju nazonost, osobito majci. To je dio postupka odluivanj
a o tome je li potencijalni roditelj prava osoba za to."
Samo sam je zapanjeno pogledao.
l~
152 James Redfield
"To se ve dogada i u vanjskim kulturama", objasni Ani. "Rije je o tome da ljudi te
k sada poinju govoriti o tim stvarima i razvijati percepciju u tom smjeru. Pitajt
e bilo koju skupinu majki, pa ete vidjeti to e vam rei.
Jednak oblik intuitivnosti sudjeluje i u postupku ostvarivanja braka, ako o tome
malo bolje razmislite. Dok ljudi ue traiti partnera svjesno, glavna je mjera stra
st, no to nije jedini imbenik. Primamo i intuitivne informacije o tome kako e nam
izgledati ivot s odree
`~F ' nom osobom. Procjenjujemo - bili toga posve svjesni ili ne - hoe ~ ;. ~"' ~J
j
. ,.~~ i li nain ivota s tom osobom biti korak naprijed u odnosu na nain i i stavove
s kojima smo odrasli.
' Shvaate li na to ciljam? Odabir pravog partnera vaan je s evos; lucijskog stajalit
a. Kada se duhovno razvijemo, ljudima je sudbina ` namijenila da se udruuju svjes
no kako bi podigli dom, ili stajalite
spram doma, koje je istinitiji nain ivljenja u odnosu na prethodnu '. generaciju.
Intuitivno znamo da moramo izgraditi ivot koji pridonosi mudrosti koju smo zatekl
i u svijetu kada smo na taj svijet stigli. Uviate li kakav je to proces?
;7 A potom, kada se pojave intuicije u vezi s djetetom koje nam se eli roditi, uv
ijek se pojavljuju ovakva pitanja: Zato bi se to dijete eljelo roditi u naoj obitel
ji? to bi to dijete eljelo biti kada odraste?
` Kako bi to dijete rastegnulo i proirilo razumijevanje s kakvim nas je zateklo?"
"ekajte malo", rekoh. "Ne bismo li trebali pripaziti s pretpostavkama o tome da z
namo kakva e nam biti djeca? to ako grijeimo pa djecu nastojimo ugurati u nekakav o
brazac koji im nikako ne odgovara? Moja je majka mislila da u biti seoski propovj
ednik, a to se ba nije pokazalo tonim."
"Da, svakako, to su samo intuitivni znakovi; stvarnost e samo biti bliska onome to
mislimo. Nikada nee biti tono takva. Ljudi su stoljeima ugovarali brakove i tjeral
i djecu da se bave zanimanjima koja su umjesto njih odabrali oni. Ali, zar ne uv
idate? To je bila zloporaba stvarne intuicije. Iz njihovih pogreaka moemo puno naui
ti. U vezi s djecom ne primamo konane i neopozive spoznaje, a jednako tako ne bis
mo trebali provoditi ni potpuni nadzor. Samo primamo intuitivne putokaze, iroke s
like o tome to e oni uiniti sa svojim ivotom - premda bih se mogla okladiti da vaa ma
jka u vezi s vama i nije tako strano pogrijeila."
TAJNA SHAMBHALE 153
Na te sam se rijei nasmijao. Imala je pravo, dakako.
" Da. "to mislite o tome?"
"Sve mi se inilo vrlo promiljenim."
"Tako je, upravo je tako i bilo. Kada par odlui pokuati zaeti, kako bi na svijet do
veli novu duu koju su intuitivno vidjeli, fiziki je in svojevrsno stapanje energets
kih polja koje u vrlo stvarnome smislu orgazmiki otvara vrata raja i proputa duu ko
ja dolazi ovamo."
Sada sam ponovno razmiljao 0 onom to sam vidio pokraj onog slapa. Energija ono dvo
je ljudi stopila se i nova energija poela se razvijati.
"Unutar materijalistike orijentacije znanosti u vanjskim kulturama", nastavi ona,
"spolno je udruivanje svedeno na istu biologiju, na obian tjelesni in. No mi ovdje
poznajemo duhovnu energiju onoga to se uistinu dogada. Ono dvoje ljudi svoja je e
nergetska polja spojilo u jedno, a djelo je tog spajanja dijete.
Ponavljam, znanost vie voli o zaeu razmiljati kao o nasuminom kombiniranju gena, a to
pri povrnom promatranju u epruveti tako doista i izgleda. Medutim, u stvarnosti,
geni majke i oca udruuju se tako da nastaje dijete ije su odlike sinkronistike s n
ajpovoljnijim sudbinama svih troje Ijudi. Shvaate li to? Dijete ima planiranu sud
binu koju zami(ja u predivotnoj viziji, a geni se kombiniraju na vrlo precizan nain
kako bi djetetu podarili sklonosti i darove potrebne za ostvarivanje te vizije.
Znanstvenici u vanjskim kulturama s vremenom e ipak pronai nain potvrdivanja tog p
ostupka.
Upravo je zato fiziko preslagivanje gena koje izvode znanstvenici i lijenici tako
velika opasnost. Pomaganje u borbi protiv bolesti jedna je stvar, no mijenjanje
genetskog koda radi poveavanja inteligencije ili nadarenosti, ili jednostavno zbo
g sklonosti, potjee od ega i moe donijeti katastrofalne rezultate. Upravo su takvi
postupci doveli do unitenja nekih ranih civilizacija.
/ '
154 James Redfield
Zapravo elim samo rei", zakljui tada, "da mi, ovdje u Shambhali roditeljsku ulogu i
djelovanje shvaamo vrlo ozbiljno. U idealnome obliku, roditeljska intuicija i dj
etetova intuicija zajedniki rade na tome da dijete na najbolji nain pripreme za os
tvarenje njegova ivotnog cilja."
Te njezine rijei ponovno su me navele na razmiljanje o zaetoj ' djeci koja ovdje u
Shambhali nestaju.
~,~- ; ~' "to mislite, to se dogaa zaetoj djeci koja ovdje ve neko vrijeme nestaju?" u
pitah.
Ona slegne ramenima, naas pogledavi prema zatvorenim vratima Tashijeve sobe. "Ne z
nam, no to emo moda doznati od Tashijeva oca."
Kako mi je na pamet palo novo pitanje, tada rekoh: "Ne razumijem tko ide u hramo
ve, a tko ostaje u prstenima."
Ona se nasmije. "Pretpostavljam da to doista zbunjuje. Naa se kultura dijeli na o
ne koji pouavaju i one koji su pozvani u hramove.
Mnogi od onih koji su u hramovima, medutim, vraaju se svakih nekoliko dana kako b
i odravali veze i odnose, osobito ako imaju djecu.
i ;' Ta se situacija moe promijeniti bilo kada, ovisno o intuiciji. Oni koji rade
u hramovima mogu se vratiti kako bi pouavali, a oni koji su pouavali otii e u hramo
ve. Sve je vrlo promjenjivo i sinkronino."
Na trenutak je zastala, a ja sam joj glavom pokazao neka nastavi. "Sljedei je kor
ak u ivotnom procesu pomoi djetetu da se pro
budi. Ne zaboravite, svatko od nas u odrec~enoj mjeri zaboravlja zato je stigao o
vamo, to smo kanili uiniti sa svojim ivotom, tako da je djetetu potrebno predoiti po
vijesne okolnosti koje su okruivale dogaaj njegova roenja.
Djetetu je vano dati kontekst za ivot kako bi znalo to se dogadalo prije nego to je
stiglo i kako se u sve to uklapa. A to obuhvaa i osobnu povijest njegove obitelji
, unatrag nekoliko generacija. Te podatke drimo na mediju slinom videovrpci, samo t
o je sve pohranjeno elektroniki.
Tashi je, primjerice, gledao rodake iz sedam prolih generacija koji su mu priali o
svome ivotu, o tome to su sanjali, to se ostvarilo, a to nije te, na koncu ivota, u e
mu bi postupili drukije, to bi promijenili. Sve su to iznimno vane informacije koje
mlada osoba slua od svojih roaka. A one mladim ljudima pomau da iscrtaju
TAJNA SHAMBHALE 155
smjer vlastitog ivota s pomou uenja na pogrekama i nastavljanja proirivanja znanja on
ih koji su ivjeli prije njih. Tashi je od mnogobrojnih predaka nauio puno, premda
od svih rodaka jo uvijek najvie voli baku."
Sve me to silno zapanjilo. "Snimanje roaka odlina je zamisao. 3 `
~r a Pitam se samo zato mi nikada ne odvojimo malo vremena za takvo
IO.
"To ne inite jer jo odgadate razgovor o smrti sve do posljed
njeg trenutka, a tada je ve najee prekasno. Usto, ivot u vanj- `~' ~ skim kulturama j
o je odvie usmjeren na materijalno, a ne na sam ~w''' ivotni proces. To e postati la
ke s vremenom i kada vanjske kulture
ponu odravati vibracije i uiti proirenja molitve. Trenutano i
.,.: vot jo svodite na uobiajeno, svakodnevno, a zapravo je rije o kon
stantno zagonetnom, pounom postupku."
Pogledala me kao da ta posljednja izjava krije i neko dublje zna
enje. r' "I vi sami morate nadvladati tu sklonost i ostati koncentrirani na
postupak svega onoga to vam se dogaa. U Shambhalu ste stigli u vrijeme kada ulazi
u prijelazno razdoblje. Tashijev je otac ovamo stigao kako bi s njim razgovarao
o njegovoj budunosti i o situaciji u hramovima. Pa ipak, Tashi ne osjea intuitivno
vodenje prema odlasku u hramove. Njega zanima odlazak u va svijet. A vi ste se p
ojavili tono usred svega toga. Sve to neto znai."
Kao neto to e naglasiti te njezine rijei, i Ani i ja u tom smo trenutku zauli jedva uj
nu grmljavinu u daljini, zvuk koji se brzo izgubio.
Doimala se zbunjenom. "Takvo to jo nisam ula."
Ja osjetih ledeno podrhtavanje u kostima. "Mislim da bi to mogao biti nekakav he
likopter", rekoh.
Tada sam ponovno pomislio kako hih joj mogao ispriati svoj san, no prije nego to s
am zaustio, ona je ponovno poela govoriti. "Moramo se pouriti", ree. "Morate doznat
i tko smo, upoznati
kulturu koju smo stvorili. Razgovarali smo o tome koliko je vano da mladi ljudi s
hvate slijed generacija koje su se pojavljivale prije njih. Povijest je neto ega p
ojedinci u vanjskim prstenima postaju svjesni u vrlo ranoj dobi - kada se probud
e i spoznaju svoju duhovnost i osjete zato su stigli ovamo."
156 James Redfield
Ani tada uzdigne kaiprst. "Svi ovdje nedvosmisleno znaju da se ljudski svijet raz
vija slijedom generacija. Naa generacija uspostavlja odreeni nain ivota i suoava se s
odredenim izazovima, a sljedea generacija svojom pojavom iri taj svjetonazor. Naal
ost, u vanjskim se kulturama takva evolucija tek sada poinje shvaati ozbiljno. ee
v se dogada da roditelji ele da im djeca budu tono poput njih, da na sve gledaju p
osve jednako. Ta je elja na neki nain prirodna jer svi mi ! elimo da naa djeca potvr
duju i uvruju odluke koje smo donijeli.
Ali taj postupak esto izaziva antagonizam. Roditelji kritiziraju djetetove intere
se, a djeca kritiziraju zastarjele navike odraslih. U odreenoj mjeri, i to je dio
procesa: djeca promatraju ivot svojih roditelja i misle: svia mi se vei dio njihov
a ivotnog stila, no u nekim bih stvarima postupio drukije. Sva djeca imaju odreden
i osjeaj o tome to je nepotpuno u nainu ivota njihovih roditelja. Naposljetku, takav
je sustav: roditelje djelomino hiramo i stoga da bismo se probudili i uvidjeli to
nedostaje, to je potrebno dodati ovjekovim spoznajama, a taj postupak otvaramo ne
zadovoljstvom onim to pronalazimo u svome ivotu s njima.
Ipak, sve to ne mora imati antagonistika obiljeja. Kada jednom spoznamo ivotni proc
es, u njemu moemo sudjelovati svjesno. Roditelji mogu otvoreno prihvaati kritiku o
d svoje djece i podupirati njihove tenje. Dakako, zbog toga roditelji moraju iriti
vlastiti nain razmiljanja i razvijati se zajedno s djecom, a to je katkada teko."
Takve sam stvari negdje ve uo. Silno se trudila kako bi mi posve razjasnila taj po
stupak evolucije. Postavio sam joj jo nekoliko pitanja, a ona mi je jo desetak min
uta opisivala pojedinosti ivota u vanjskim prstenima Shambhale. Objasnila mi je k
ako djeca, kada jednom steknu spoznaje o povijesti i obitelji, u sljedeem koraku
ue proirivati polje kreativne molitve, kao to je to bio sluaj kod mene. Nadalje pron
alaze nain unapreivanja svoje kulture, bilo pouavanjem u vanjskim prstenima ili kor
itenjem svog polja molitve u hramovima.
, "To e s vremenom postati nainom ivota i u vanjskim kulturama", pridoda ona. "Neki
e se posvetiti pouavanju djece, a drugi e ui u mnogobrojne institucije ljudske kult
ure i propomoi njihow pribliavanju duhovnom idealu."
TAJNA SHAMBHALE 157
Upravo sam se spremao postaviti jo pitanja o tome to sve rade oni u hramovima kada
su se irom otvorila vrata Tashijeve sobe. Tashi izide u oevoj pratnji.
"Otac bi vas elio vidjeti", ree Tashi, gledajui mene. Stariji se ~ ~Q~, mukarac blag
o nakloni i Tashi nas tada upozna, a potom obojica r' v sjednu za stol. Tashijev
je otac na sebi imao tradicionalne hlae od `` .'. oveje koe i prsluk tibetskih pa
stira, a jedina je razlika bila ta to mu
je odjea bila besprijekorno ista i blijedoute boje. Bio je nizak i ,. ~.~ " zdepast
, a promatrao me blagim oima i uz izraz djeakog odue- a`~. vljenja.
"Znate da se Shambhala sprema za prijelaz?" upita me.
Pogledah Ani, a potom ponovno njega. "Znam samo ono to govore neke od legenda."
"Legende kau", ree stariji mukarac, "da e u jednom tono odredenom trenutku u razvoju
Shambhale i vanjskih kultura doi do velike promjene. A ta se promjena moe dogoditi
samo kada razina svijesti u vanjskim kulturama dosegne odreenu toku. No kada do t
oga doe, Shambhala e se premjestiti."
"Kamo?" upitah. "Znate li to?"
On se nasmijei. "To nitko ne zna tono."
Te njegove rijei u meni su nekako izazvale val tjeskobe i blagu vrtoglavicu. Jo ne
koliko trenutaka imao sam potekoa s izotravanjem pogleda.
"Jo uvijek nije toliko jak", ree Ani.
Tashijev me otac tada pogleda. "Ovamo sam stigao jer mi je intuicija pokazala ka
ko je vano da nam se Tashi tijekom ovog prijelaza pridrui u hramovima. Legende kau
da e to biti vrijeme velikih mogunosti, ali i silnih opasnosti. Privremeno e biti p
rekinuto ono to smo dosada radili mi u hramovima. Neemo moi toliko pomagati."
Tada pogleda sina. "To e se dogoditi upravo u vrijeme kada situacija u vanjskim k
ulturama postane kritina. Tijekom skrivene povijesti ovjeanstva, ljudi su esto razvi
jali duhovnost do ove toke, a potom gubili to znanje i navike i ponovno upadali u
neznanje. Poeli bi zlorabiti tehnologiju, prekidati prirodni tijek evolucije.
Primjerice, upravo sada, u vanjskim kulturama neki ljudi razaraju prirodni proce
s hranjenja i manipuliraju genima sjemenki kako bi dobili neprirodne odlike. To
se prvenstveno ini kako bi se to sjemenje patentiralo i kako bi se nad njima ostv
ario trini nadzor.
Ista se stvar dogada i u farmaceutskoj industriji, pri emu se po
znati biljni preparati, djelotvorna i svima dostupna pomo, genetiki mijenjaju radi
prodaje. U preciznom energetskom sustavu tijela, takve manipulacije mogu izazva
ti uasne posljedice po zdravlje. Isto vrijedi i za ozraenu hranu, klor i druge dod
atke vodi iz vodovoda, a
~,_~ "r,; p da i ne govorimo o takozvanim dizajnerskim drogama.
Istodobno, tehnologija medija dosegla je toku u kojoj moe ostvarivati nevjerojatan
utjecaj. Ako djeluje samo prema potrebama velikih tvrtki i korumpiranih politiar
a, ljudima moe stvarati iskrivljenu i neprirodnu stvarnost. Kako se korporacije u
druuju, da bi nadzirale sve vie tehnologije i kada ele koristiti vie reklamiranja ka
ko hi izazvale lane potrebe, taj e se prohlem uveavati.
Najvanije je pitanje vladinih ovlasti i nadzora, ak i u demokratskim zemljama. Kao
razlog navodei potrebu suprotstavljanja preprodavaima droge ili teroristima, vlad
a sve vie naruava privatnost pojedinca. Novane transakcije ve su ograniene, a Interne
t je posve pod prismotrom. Sljedei e korak biti prisilni prijelaz u drutvo bez goto
vog novea kojim e upravljati sredinja vlast.
Taj razvoj u smjeru sredinje, neduhovne birokratske vlasti u visokorazvijenom vir
tualnom svijetu odvojenom od prirodnih tokova, u kojem su hrana, voda i rutinski
postupci svakodnevnog ivota trivijalizirani i iskrivljeni, dovodi do katastrofe.
Kada se zdravlje svede na tek jo jedan komercijalni ciklus pogoranja kvalitete hr
ane, novih bolesti i novih lijekova, posljedica mora biti smak svijeta, a u pret
povijesti se to dogaalo nekoliko puta. Ista bi se stvar mogla i ponoviti, samo ov
aj put u neusporedivo veim razmjerima."
Tada se nasmijei Ani. "No do toga ne mora doi. tovie, u razvoju svijesti sada se nal
azimo samo na jedan mali korak od skretanja na novi smjer. Kada bismo samo mogli
posve prigrliti spoznaju o tome da smo duhovna bia u duhovnome svijetu, tada hi
hrana, zdravlje, tehnologija, mediji i vlada preli u svoje prave uloge u razvoju
i usavravanju ovog svijeta. No da bi dolo do toga, proirenja molitve moraju biti po
sve shvaena u vanjskim kulturama. Oni moraju shvatiti to mi u ovim hramovima radim
o. Prijelaz Shambhale dio je tog postupka, no potrebno je iskoristiti prigodu ko
ja se sada ukazuje."
TAJNA SHAMBHALE 159
Tada se duboko zagleda u Tashija. "Da bi se to ostvarilo, tvoja ,~:~'*;~ generac
ija mora se stopiti s prethodnim dvjema i tako stvoriti integri- r`~' " rano pol
je molitve - polje koje obuhvaa konano jedinstvo svih
religija."
Tashi se doimao zbunjenim, a njegov otac tada mu se priblii.
"irom svijeta, generacija koja se rodila u prvim desetljeima :'~' dvadesetog stolj
ea, generacija koju bi na prijatelj sa Zapada na- `~ ~ ,, zvao generacijom Drugoga
svjetskog rata, posluila se hrabrou i
tehnologijom kako bi demokraciju i slobodu ouvala od prijetnji diktatora koji su e
ljeli stvoriti nova carstva. I odnijeli su pobjedu, sluei se tehnolokom moi, nastavl
jajui iriti tu tehnologiju na podruje globalnog gospodarstva. Potom je na Zemlju st
igla sljedea generacija-vrlo brojna poratna generacija-kojoj je intuicija govoril
a da koncentriranost na materijalizam, iskljuivo na tehnologiju, nije posve ispra
vna. Da dolazi do pretjeranog zagadenja okoline, da velike tvrtke odvie utjeu na v
ladu, da obavjetajne organizacije pretjeruju s nadzorom."
Takve su kritike bile normalan nain na koji nova generacija iri znanje i intuitivn
o nas vodi dalje. Pripadnici te generacije odrasli su u teko steenom materijalizmu
, ili, u pojedinim zemljama, elji za materijalnim bogatstvom, te su poeli reagirat
i, iznositi ideju prema kojoj je ivot puno vie od materijalnog. Povijest ovjeanstva
ima i duhovnu svrhu koju je mogue podrobnije spoznati.
To je pozadina svega onoga to se na Zapadu dogadalo ezdesetih i sedamdesetih godin
a: odbacivanje materijalistikog sustava odredivanja poloaja, istraivanje drugih rel
igija, popularnost filozofije, eksplozija misli unutar Pokreta Ijudskog potencij
ala. Sve to bila je posljedica spoznaja da je ivot i neto vie od onoga to nam govori
na materijalistiki svjetonazor."
Pogledao me uz iskru u oima, kao da zna sve o mojim iskustvima s Uvidima.
"Intuicija je kod poratne generacije bila vrlo vana", nastavi potom, "jer su oni
poeli tehnologiju i materijalno obilje sagledavati u irem kontekstu, te dolaziti d
o duboke intuitivne spoznaje da se tehnologija na ovom planetu razvija kako bi p
odravala kulturu u kojoj emo se moi usredotoiti ne samo na preivljavanje, nego i na d
uhovni razvoj."
,
160 James Redfield
Tada na trenutak zauti. "A danas, od konca sedamdesetih i poetka osamdesetih godin
a, dolazi nova generacija koja e ljudsku kulturu ponijeti jo dalje." U tom trenutk
u pogleda Tashija. "Ti i tvoja dobna skupina posljednji ste pripadnici te genera
cije. Uvia li kakav novi naglasak donosite na svijet?"
Dok je Tashi razmiljao, i ja sam promislio o tom pitanju. Sinovi ~,~r-~~ i keri po
ratne generacije, dri se, na idealizam i ambivalentnost
;t~~ ~ ' ~ prema tehnologiji svojih roditelja reagirali su tako to su se vie prikl
onili praktinosti i, zapravo, odnjegovali Ijubav prema tehnologiji kakva dosada n
ije videna.
I ' Svi su me pogledali kao da su uli moje misli. Tashi je kimao, slaui se.
"Naslutili smo da tehnologija ima duhovnu svrhu", ree.
;(, "A sada", nastavi stariji Tibetanac, sve nas gledajui, "uvidate li 'i kako se
sve tri generacije lijepo uklapaju u jedinstveni tok? Generacija iz Drugoga svj
etskog rata borila se protiv tiranije i dokazala da se
;', demokracija u suvremenome svijetu moe ne samo uspjeno razvi;~ jati nego se i s
ilno iriti i povezivati razna svjetska gospodarstva. A onda, usred obilja, stigli
su pripadnici poratne generacije koji su rekli da je takvo irenje problematino, d
a zagadujemo okoli i gu,
bimo vezu s prirodom i duhovnom stvarnou koja postoji ispod hi' E" rova povijesti.
A sada je stigla nova generacija koja e se ponovno koncentrirati na gospodarstvo,
koja e tehnologiju preurediti tako da moe svjesno podravati nae mentalne i duhovne
sposobnosti, onako kako se to dogodilo u Shambhali - umjesto da dopuste da tehno
logija padne iskljuivo u ruke onih koji bi je iskoristili za ograniavanje slobode
i nadziranje drugih."
"Ali ta nova generacija nije posve svjesna toga to ini", rekoh.
"Ne, nije posve svjesna", odgovori on. "No ta svijest o sebi i spo' znaje ire se
iz dana u dan. Mi moramo postaviti polje molitve koje
e ih uzdizati u tom smjeru. To mora biti veliko i jako polje. Ta nova generacija
mora nam pomoi u ujedinjavanju religija.
To je vrlo vano, jer e uvijek biti onih koji ele provoditi nadzor i koji e biti prip
ravni manipulirati tim novim generacijama kako bi omoguili negativne primjene teh
nologije ili iskoritavali njihovu otuenost."
TAJNA SHAMBHALE 161
Dok smo tako sjedili, svi smo ponovno zauli prigueno brujanje helikoptera, koji su
jo bili negje daleko.
`_~ "Prijelaz poinje", ree Tashijev otac, gledajui sina. "Treba
obaviti puno priprema. elio sam ti samo prenijeti da generacija iji si predstavnik
sada mora pomoi u tome da nas sve pogurne naprijed. I ti osobno ima odredenu ulog
u u tome da se ono to je Shambhala dosada radila proiri i u druge kulture. No samo
ti moe odluiti to mora uiniti."
Mladi tada odvrati pogled.
Otac mu pride i na trenutak ga zagrli. Potom zagrli Ani i izide iz kue.
Tashi ga je pratio pogledom do vrata i zatim se sam vratio u svo
ju sobu. r
Prepun pitanja koja su mi samo navirala, poao sam za Ani u vrt, na mjesto gdje su
se nalazile klupe.
"Kamo je otiao Tashijev otac?" upitah.
"Priprema se za prijelaz", odgovori ona, pogledavajui me. "To moda nee biti lako. M
oda e nas sve na neko vrijeme premjestiti. Mnogi ljudi sada dolaze iz hramova i po
mau."
Ja sam odmahivao glavom. "to mislite, to e se dogoditi?" "To nitko ne zna", odvrati
ona. "Legende o tome ne govore konkretno. Znamo samo da e doi do te tranzicije."
Ta neizvjesnost ponovno je poela sputati razinu moje energije, tako da sam sjeo na
jednu od oblinjih klupa.
Ani pode za mnom i takoder sjedne. "Ali znam to vi morate uiniti", ree mi tada. "Mo
rate nastaviti tragati za preostalim dijelom etvrtog proirenja. Sve ostalo sredit e
se samo od sebe."
Kimnuo sam ne ba posve uvjeren.
"Usredotoite se na ono to ste ovdje nauili. Vidjeli ste kako se tehnologija treba r
azvijati, a sada ste poeli uvidati i kako se naa kultura koncentrira na ivotni proc
es, na udo roenja i svjesni razvoj. Znate da je to ono to donosi najvie poticaja i n
ajvie zabave.
Materijalistiki ivot u vanjskim kulturama s time se ne moe ni usporedivati. Duhovna
smo bia i na se ivot mora vrtjeti oko zago
: i
162 James Redfield
netki obitelji i nadarenosti, te traenja pojedinane misije. Ponavljam, sada znate
kako takva kultura izgleda i kakav je to osjeaj.
Prema legendama, pouzdana spoznaja o tome kako se kulture
Imala je pravo. Sva proirenja sada su dolazila na svoje mjesto. "Ali jo nisam vidi
o sve", rekoh.
Ona se tada zagleda duboko u moje oi. "Ne, morate nastaviti spoznavati preostali
dio etvrtog proirenja. Toga ima jo. Vae polje molitve moe postati jo snanije."
U tom trenutku ponovno smo zauli helikoptere, a njihov zvuk ispunio me bijesom. in
ilo se da se pribliavaju. Kako je to mogue? Kako mogu znati gdje je Shambhala?
"Prokleti bili", rekoh, na to se na Aninu licu pojavio uasnut izraz.
"U vama je jo puno bijesa", ree.
"No, da, ali teko je ne biti bijesan kada shvatite to ini kineska vojska."
"Taj je bijes u vama uobiajen, to je va obrazac. Uvjerena sam da su vas upozorili
na njegovo djelovanje."
Tada se prisjetih svega onoga to mi je Yin pokuao objasniti. "Da, znam. Samo mi se
nekako bez prestanka dogaa da zabrljam itavu stvar."
Po izrazu njezina lica bilo mi je jasno da je zabrinuta.
"Morat ete nekako nadvladati taj problem", ree mi. "Ali ne budite prestrogi prema
sebi. Na taj nain odailjete negativnu molitvu koja e vas zadravati na mjestu. S drug
e strane, ne moete ne obazirati se na taj svoj bijes. Morate ga stalno imati na u
mu, podsjeati se, odravati svijest o njemu, a istodobno polje molitve postavljati
tako da nadiete i odbacite taj stari obrazac ponaanja."
Znao sam da je rije o vrlo osjetljivoj zadai i da e ona od mene zahtijevati podosta
svjesnog truda.
"to trebam uiniti sada?" upitah.
TAJNA SHAMBHALE 163
"to mislite?"
"Moram otii u hramove?"
"To je ono to vam nalae intuicija?" x~~ ` Ponovno sam se sjetio onog svog sna i ko
nano joj ga i ispriao.
Promatrala me razrogaenih oiju.
"Sanjali ste da s Tashijem idete u hramove?" upita me. ~` "Tako je", odgovorih.
~Y "U tom sluaju", ree mi ona vrlo ozbiljnim glasom, "ne mislite li
da biste mu to trebali rei?"
Priao sam Tashijevoj sobi i dodirnuo zid. "Uite", ree djeak i u zidu se pojavi otvor
.
Tashi je leao ispruen na krevetu. im sam uao, sjeo je i rukom mi pokazao prema stolc
u koji se nalazio nasuprot krevetu. Potom
sam s~eo.
Jo je nekoliko trenutaka utio, na leima osjeajui svu teinu velikog svijeta. A onda ree:
"Jo ne znam to uiniti."
"O emu razmilja?" upitah ga.
"Ne znam, zbunjen sam. Razmiljam samo 0 odlasku u vanjske kulture. Moja majka kae
da moram sam pronai vlastiti put. Kad bi barem baka bila ovdje."
"A gdje ti je baka?" "Negdje u hramovima."
Jo nekoliko dugih trenutaka samo smo se gledali, a onda on ree: "Kada bih barem mo
gao shvatiti taj svoj san."
Istog sam se trena trgnuo. "Kakav san?"
"U njemu sam s nekom skupinom ljudi. Ne vidim im lica, no znam da je meu njima i
moja sestra." Tada na trenutak zauti. "Vidim i neko mjesto na kojem je voda. Neka
ko sam doao do vanjskih kultura."
"I ja sam neto sanjao", rekoh. "Bio si sa mnom. Nalazili smo se kod jednog od hra
mova... bio je plave boje... i ondje smo pronali jo nekoga."
Na Tashijevu licu naas se pojavi osmijeh.
/
164 James Redfield
"to time elite rei?" upita me. "Da trebam otii do hramova, a ne u vanjske kulture?"
"Ne", rekoh. "Nisam to elio rei. Ti si mi rekao da svi dre nemoguim da je do vanjski
h kultura mogue doprijeti kroz hramove. Ali to ako to nije nemogue?"
Lice mu se istog trenutka ozarilo. "Hoete rei da trebam otii do hramova i odande po
kuati doi do vanjskih kultura?"
Samo sam ga promatrao.
"To je zasigurno to" ree, ustajui. "Moda sam ipak pozvan."
TAJNA SHAMBHALE 165
9
ENERGIJA ZLA
Zvukovi helikoptera u daljini pojaali su se im smo izili iz spavae sobe.
Ani u8e u kuu i iz spremita izvadi tri teke naprtnjae. Predala nam ih je zajedno s d
vjema zimskim jaknama. Primijetio sam kako su izgledale kao da su nainjene uobiaje
nim postupkom, od tkanine i konca. Upravo sam se spremao postaviti im pitanje u
vezi s tim kada nas je ona brzo izvela iz kue i povela stazom koja je vodila ulij
evo.
Dok smo koraali, Ani je prila Tashiju i tada sam uo kako joj on objavljuje svoju od
luku o odlasku u hramove. Grmljavina helikoptera sve se vie primicala, a plavo ne
bo sada je prekrila gusta naoblaka.
U jednom trenutku upitah je kamo smo se uputili.
"Do pilja", ree ona. "Trebat e vam neto vremena za pripremu." Sputali smo se kameniti
m putem koji se postupno uspinjao jednom stranom vrlo strme litice i dolazio na
zaravan s njezine suprotne strane. Ondje nas je Ani uvela u jednu malenu guduru,
gdje smo se uurili i stali oslukivati. Helikopteri su se nekoliko trenutaka kretali
u uskome krugu iznad litica, slijedei na put sve dok se nisu nali tono iznad nas.
Ani se doimala uasnutom. "to se dogada?" povikah.
Ne odgovorivi, ona izide iz procjepa i rukom nam pokae neka poemo za njom. Pretrali
smo sedamsto-osamsto metara ravnog dijela i stigli do drugog brdovitog podruja, a
potom se zaustavili i
/ ,
166 James Redfield
stali ekati. Kao i maloprije, helikopteri su kruili iza nas sve dok se nisu nali iz
ravno nad nama.
Tada nas je zahvatio nalet ledenog vjetra zbog ije sam se snage zamalo naao na tlu
. Istodobno, s naih je tijela nestala sva odjea j~ , ~'~' " ~ osim onih zimskih ja
kni.
"I mislila sam da bi moglo doi do toga", ree Ani, iz naprtnjaa vadei jo odjee. Ja sam
na nogama jo imao izme, no Tashi i Ani bili su bosonogi. Ona mu doda kone izme, a i
sama navue jednake takve. Poto smo se odjenuli, krenuli smo uz padinu, penjui se me
du stijenjem, sve dok nismo stigli do ravnijeg dijela. Poeo je padati
` ~ gust snijeg, a temperatura se sputala. inilo se da su se helikopteri naas izgub
ili.
Sada se osvrnuh na neko zelenu dolinu. Snijeg je pokrio gotovo , sve, a inilo se d
a biljke ve venu od hladnoe.
"To je posljedica djelovanja energije vojnika", ree Ani. "Razara nae polje okolia."
Pogledavi u smjeru zvuka helikoptera, tada osjetih novu navalu bijesa. Istog su s
e trena nagnuli i usmjerili tono na nas.
"Idemo!" povie Ani.
Pribliio sam se malenoj vatri, drhturei na jutarnjoj hladnoi. Nakon onog susreta s
helikopterima pjeaili smo jo sat vremena i prenoili u nekoj malenoj pilji. Iako sam n
a sebi imao vie slojeva debelog zimskog donjeg rublja, i dalje sam se smrzavao. T
ashi je sada bio uuren pokraj mene, dok je Ani kroz ulaz u pilju promatrala ledom ok
ovani svijet. Snijeg je padao ve satima.
"Sve je nestalo", ree Ani. "Sada je posvuda samo led."
Priavi otvoru, pogledao sam van. Ono to je neko bila zelena poumljena dolina sa stoti
nama nastambi sada je bilo tek more snijega okrueno nazubljenim planinama. Gdjegd
je su se jo vidjeli povijeni ostaci stabala, no nigdje nije bilo ni traga nekakvo
j boji. Sve kue jednostavno su nestale, a rijeka koja je tekla sredinjim dijelom d
oline bila je prekrivena ledom.
"Temperatura je zacijelo pala za petnaest-dvadeset stupnjeva", ree Ani.
"to se dogodilo?" upitah.
"Kada su nas Kinezi pronali, snaga njihovih misli i oekivanja ledenog vremena supr
otstavila se polju koje smo postavili kako bismo
TAJNA SHAMBHALE 167
odravali umjerenu temperaturu. U uobiajenim okolnostima snaga tih polja koju osigu
ravaju oni u hramovima bila bi dovoljno jaka da posve onemogui pristup Kinezima,
no oni su znali da je vrijeme za prijelaz."
"Molim? Namjerno su ih pustili?"
"Bio je to jedini nain. Ako ste vi i ostali koji su nas pronali puteni unutra, nije
bilo mogunosti za zadravanje vojnika. Vi niste dovoljno jaki da biste onemoguili p
ristup umu svim negativnim mislima. A Kinezi su vas slijedili."
"Znai ovo sam skrivio ja?" rekoh.
# M ` "Sve je u redu. Sve je to dio rasprivanja."
To me nije utjeilo. Vratio sam se do vatre, a Ani je pola za mnom. Tashi je u medu
vremenu pripremio varivo od suenog povra.
~> "Morate shvatiti", ree ona, "da je s Ijudima ShambhaIe sve u
redu. Sve je ovo oekivano. Svima koji su bili ovdje i sada je dobro. Iz hramova s
e vratilo dovoljno ljudi da ih provedu kroz prostorne prozore, do novog sigurnog
mjesta. Legende su nas dobro pripremile."
U tom trenutku rukom pokae prema dolini. "Morate se usredo- ~.~ ' toiti na to to ini
te. Vi i Tashi morate se probiti do hramova, a da r pritom ne padnete u ruke voj
nicima. I preostali dio onoga to je ' Shambhala inila za ovjeanstvo mora postati poz
nato javnosti."
Zastala je u trenutku kada smo oboje zauli brujanje nekog helikoptera u daljini.
Taj se zvuk postupno stiavao, a potom posve nestao.
"I morate biti puno oprezniji", ree dalje. "Mislila sam da znate da ne smijete do
putati pristup negativnim slikama, osobito mislima punim mrnje ili omalovaavanja."
Znao sam da ima pravo, no i dalje sam bio zbunjen u vezi s nainom funkcioniranja
sustava.
Ona me tada prodorno pogleda. "Prije ili kasnije morat ete se suoiti sa svojim obr
ascem bijesa."
Upravo sam se spremao postaviti joj pitanje kada smo kroz otvor pilje ugledali ne
koliko desetaka ljudi kako se sputaju zaleenim obronkom nama zdesna.
Ani ustane i pogleda Tashija.
"Vie nema vremena", ree tada. "Ja moram poi. Moram ovim ljudima pomoi u pronalaenju i
zlaza. Tvoj e me otac ekati."
"Ne moe poi s nama?" upita Tashi, pribliavajui joj se.
16$ James Redfield
U njegovim oima ugledao sam suze.
Ani pogleda njega, pa potom kroz otvor i one druge ljude.
"Ne mogu", ree, vrsto ga privijajui. "Moje je mjesto ovdje, ~;~ ~~~f~' moram pomoi p
ri prijelazu. Ali, budi bez brige. Pronai u te gdje *n
; ' ~ x~ ' god bio." ,
Potom je prila izlazu i okrenula se prema nama dvojici.
"Sve e biti u redu", ree. "Ali budite na oprezu. Ne moete odravati visoku razinu ene
rgije ako ste obuzeti bijesom. Ne smijete imati neprijatelje."
Zastala je i pogledala me, a potom rekla neto to sam na ovom putovanju uo nebrojeno
puta.
"I zapamtite", uputi me uz osmijeh, "primate pomo."
Tashi se osvrne i nasmijei mi se dok smo gazili dubokim snijegom. Postajalo je sv
e hladnije i muio sam se s odravanjem energije. Kako bismo stigli do planinskog la
nca u kojem su hramovi, morali smo se spustiti grebenom na kojem smo se nalazili
, prijei ledom okovanu dolinu, te se uspeti preko sljedee planine gotovo okomitih
strana. Bez potekoa spustili smo se gotovo pet stotina metara, no inilo se da sada
dolazimo do samog ruba jednog stjenovitog grebena. Ispod nas nalazila se strma l
itica visoka vie od petnaest metara.
Tashi se okrene i pogleda me. "Morat emo se odsklizati. Nema druge mogunosti."
"To je preopasno", pobunih se. "Neposredno ispod snijega moe se nalaziti nekakva
stijena. Spustimo li se nekontrolirano, mogli bismo se ozlijediti." Energija mi
je naglo padala.
Tashi se nervozno nasmijei. "Sve je u redu", ree. "U redu je bojati se. Samo odrava
jte vizualizaciju pozitivnog ishoda. Strah e, tovie, pribliiti dakinije."
"ekaj malo", rekoh. "To mi jo nitko nije rekao. Kako to misli?" "Niste li ve na zago
netan, neobjanjiv nain primali pomo?"
"Yin mi je rekao da mi pomae Shambhala." "I onda?"
"Ne razumijem tu vezu. Cijelo vrijeme nastojim utvrditi o emu ovisi kada e nam dak
ini pomoi."
TAJNA SHAMBHALE 169
Tashi se izvlaio iz jednog nanosa snijega i ja mu se tada nasmi- ~ , x , jeih: "to
je?" upita me on.
"Netko je bio ovdje."
Tashi ustane i otrese snijeg s odjee te pone hodati. "Vidite to se dogaa kada odravat
e pozitivan stav? Kakva god trenutana snaga potjecala od bijesa, nikako se ne moe
usporediti s ovakvom zagonetkom."
Kimnuo sam, nadajui se da u to nekako uspjeti zapamtiti.
Puna dva sata probijali smo se na supratnu stranu doline, prelazei zamrznutu rije
ku i blagim se usponom uspinjui do podnoja strmih planina. Snijeg je sada ve postao
gui.
A onda se Tashi iznenada zaustavi.
"Neto se ondje, ispred nas, pomaknulo", ree.
Pokuavao sam razabrati o emu bi mogla biti rije. "to?" "Uinilo mi se da sam vidio nek
og ovjeka. Doctite."
Nastavili smo se uspinjati obronkom. inilo se da je vrh te planine najmanje est st
otina metara iznad nas.
"Negdje mora postojati nekakav prolaz", ree Tashi. "Ne moemo ii preko vrha."
170 James Redfield
Ispred sebe zauli smo zvuk klizanja snijega i kamenja. Tashi i ja pogledali smo s
e i polako zaobili niz velikih izboenih stijena. U trenutku kada smo prolazili pok
raj posljednjeg grebena, ugledali smo
~~'. nekog ovjeka koji je sa sebe otresao snijeg. Doimao se posve iscr~ ~. m ` '
pljenim. Oko jednog koljena imao je omotan krvavi zavoj. Nisam j! mogao vjerovat
i vlastitim oima. Bio je to Wil.
"Sve je u redu", rekoh Tashiju. "Poznajem tog ovjeka." Uspra; vivi se, prepuzao sa
m stijene koje su nas dijelile.
Wil nas je uo, te se bacio u stranu, unato ozlijedenoj nozi prii
i ~ pravan pojuriti niz uski jarak, to dalje od nas.
"Ja sam", doviknuh mu.
Wil se na trenutak posve uspravi, a potom se ponovno srui u snijeg. Na sebi je im
ao debelu bijelu jaknu i termo-hlae.
"Bilo je i vrijeme", ree, smijeei se. "Oekivao sam te ranije." Tashi mu pritri i pogl
eda nogu. Tada sam ih upoznao. Koliko sam bre mogao, potom sam Wilu objasnio sve t
o mi se dogodilo: susret s Yinom, bijeg od Kineza, uenje proirenja, prolaz i, konan
o, dolazak do prstena Shambhale.
"Nisam znao kako te pronai", pridodah, rukom pokazujui prema dolini. "Sve je uniten
o. To se dogodilo zbog djelovanja Kineza." "Znam", ree Wil. "I ja sam ve naiao na n
jih."
Potom nam je Wil prepriao svoja iskustva. Kao i ja, i on je proirio polje molitve
koliko god je mogao, te mu je tako omoguen ulazak u Shambhalu. Boravio je u drugo
m dijelu prstena, gdje ga je jedna obitelj dodatno pouavala legendama.
"Vrlo je teko stii do hramova", ree Wil. "Osobito sada, kada ovamo stiu i kineski vo
jnici. Moramo dobro paziti da nam se ne omakne neka negativna molitva."
"ini mi se da u tom podruju nisam osobito uspjean", rekoh. On me zabrinuto pogleda.
"Ali zato si bio s Yinom. Nije li ti on pokazao to se sve moe dogoditi?"
"Mislim da razumijem kako izbjegavati ope slike straha. Ali nekako mi uvijek izma
kne taj bijes koji osjeam prema kineskim vojnicima."
Wil me sada promatrao jo uzbunjenije i upravo se spremao neto rei kada smo iz dalji
ne zauli zvuk pribliavanja helikoptera. Odmah smo se poeli uspinjati planinom, viju
gajui izmeu stijenja i dubokih nanosa snijega. Cinilo se da je sve nekako krhko i
nestabil
TAJNA SHAMBHALE 171
no. Bez rijei uspinjali smo se jo dvadesetak minuta. Vjetar se sada pojaavao, a sni
jeg nam je poput otrih iglica zasipavao lica.
Wil u jednom trenutku zastane i spusti se na jedno koljeno. "Posluajte", ree. "to j
e to?"
"Ponovno helikopter", rekoh, odupirui se uzrujanosti.
Dok smo sluali, helikopter je probio naoblaku i krenuo izravno prema nama.
Cijelu vjenost kasnije osjetio sam da se sve zaustavilo. Bio sam posve stisnut, n
isam se mogao ni pomaknuti, a tijelo mi je pod snijegom bilo posve iskrivljeno.
Pokuavao sam udahnuti, ali pod snijegom vie nije bilo zraka. Znao sam da sam na sa
mome pragu smrti.
No netko me tada epao za ispruenu desnu ruku i poeo me otkopavati. Osjeao sam kako i
drugi kopaju oko mene i tada mi se konano oslobodila glava. Oajniki hvatajui zrak, o
tirao sam snijeg s oiju oekujui da u ugledati Wila.
Umjesto njega, ugledao sam desetak kineskih vojnika, od kojih me jedan jo uvijek
drao za ruku. U pozadini sam ugledao pukovnika Changa. Koraao je prema meni. Bez r
ijei, pokazao je nekolicini drugih vojnika da me odvedu do helikoptera koji je le
bdio na nekoliko metara od tla. Iz helikoptera su spustili ljestve od ueta i dio
vojnika brzo se uspeo. Potom su bacili i nosa koji su na mene navukli poput prslu
ka. Pukovnik je potom izdao naredbu, pa su me podigli, a on i preostali vojnici
uspeli su se ljestvama. Ve nekoliko trenutaka kasnije letjeli smo iznad snijega.
Stajao sam pokraj prozoria veliine brodskih prozora na izoliranom atoru dimenzija de
set puta deset metara. Ukupno sam uoio barem sedam velikih atora i tri male, prije
nosne prikolice koje je bilo lako podii helikopterom. Benzinski generator brujao
je u kutu lo
172 James Redfield
,r' gora, a u prostoru tijevo od atora uoio sam i nekoliko helikoptera. s''z Prest
alo je snijeiti, no na tlu je ve bilo trideset do trideset pet centi
.~~ metara bijelog pokrivaa.
Sada sam pokuavao to bolje promotriti podruje desno od atora. Prema poloaju planinsko
g lanca u pozadini, zakljuio sam da su me helikopterom prebacili samo do sredinjeg
dijela doline. Noni je vjetar zavijao, izazivajui buno udaranje vanjskih dijelova a
tora.
Kada sam stigao ovamo, dali su mi jesti, natjerali me na tuiranje mlanom vodom, te
mi dali toplu kinesku radnu odoru i termo-donje rublje. Sada mi je barem napoko
n bilo toplo.
Okrenuvi se, pogledao sam naoruanog kineskog straara koji je sjedio na ulazu. Svaki
moj pokret pratio je hladnim, ledenim pogledom od kojeg mi se ledila dua. Iscrpl
jen, sjeo sam na jedan od dvaju sklopivih vojnih leajeva u kutu atora. Pokuao sam p
rocijeniti situaciju u kojoj sam se naao, no nisam mogao razmiljati. Bio sam posve
otupio, paraliziran, zapravo toliko prestraen da sam znao da nisam osobito budan
. Nikako mi nije bilo jasno zato sam toliko onesposobljen. Veu paniku od ove nisam
osjetio ni u jednoj drugoj ivotnoj situaciji.
Sada sam pokuavao duboko disati i izgraditi energiju, no nisam uspijevao ni zapoet
i s tim postupkom. Gole arulje koje su bile uvrene na krovu atora prostor su ispunjav
ale mutnim, treperavim svjetlom i zlokobnim sjenama. Nigdje oko sebe nisam vidio
ni traga nekakvoj Ijepoti.
Jedno krilo vrata atora tada se otvori i onaj vojnik ustane i zadri se u staw mirn
o. Pukovnik Chang ude i swe jaknu, samo kimnuvi straaru. Potom se usredotoi na mene.
Ja sam samo odvratio pogled.
"Moramo razgovarati", ree, uzimajui sklopivi stolac i sjedajui tek na malo vie od me
tra od mene. "Moram doi do odgovora na pitanja koja me zaokupljaju. I to odmah."
Jo me nekoliko trenutaka odmjeravao hladnim pogledom. "to radite ovdje?"
Odluio sam odgovarati to sam istinitije mogao. "Ovdje prouavam tibetske legende. To
sam vam ve rekao."
"Ovdje traite Shambhalu." Samo sam utio.
"Je li tako?" upita on. "Nalazi li se u ovoj dolini?"
Osjeao sam kako mi strah pokree eludac. to e uiniti odbijem li odgovoriti?
TAJNA SHAMBHALE 173
"Zar ne znate?" upitah.
On se blijedo nasmijei. "Pretpostavljam da vi i preostali lanovi vae ilegalne sekte
drite da je ovo Shambhala." Tada se na njegovu licu pojavio zbunjen izraz, kao d
a se upravo prisjetio neeg drugog. "Ovdje smo uoili i druge ljude. No uspjeli su n
am izmaknuti u snijegu. Gdje su sada? Kamo su otili?"
"Ne znam", rekoh. "Ne znam ak ni gdje se nalazimo mi."
On se tada premjesti blie meni. "Pronali smo i ostatke biljaka
koje su jo do maloprije bile na ivotu. Kako je to mogue? Kako su `;~~~~ F ovdje mog
le uspijevati biljke?"
w, Samo sam gledao pred sebe. ~ ~ `~ On se tada hladno nasmijei. "Koliko doista z
nate o legendama ,~ ~~
o Shambhali?"
a~~. . , "Neto malo", promucah.
`:,:. "Ja znam puno. Vjerujete li mi? Dosada sam ve u rukama imao ,~ ` sve drevne
spise i moram priznati da su fantastino zanimljivi, kao
mitovi. Razmislite malo: idealna zajednica koju ine prosvijeena ~ ` ljudska bia, ne
usporedivo naprednija, mentalno, od bilo koje druge
kulture na ovom planetu.
A znam i ostale stvari - znam za to kako ti pojedinci u 5hambhali navodno imaju
nekakvu tajnu i trajnu mo koja proima preostali dio ovjeanstva i pomae im u kretanju
u tom smjeru. Upravo fascinantno, zar ne? Drevni nauk koji ovjek zapravo i moe cij
eniti, kada je o takvim stvarima rije... kada ne bi toliko obmanjivao i bio tolik
o opasan za stanovnike Tibeta.
Ne mislite li da bismo, kada bi neto takvo doista bilo stvarno, to ve i otkrili? B
og, duh, sve su to djeje sanjarije. Za primjer uzmite tibetski mit o dakinima, pr
iu prema kojoj postoje nekakvi andeli koji s nama mogu ostvarivati interaktivan o
dnos, pomagati nam."
"U to vi vjerujete?" upitah, nastojei razvui razgovor.
On prstom pokae glavu. "Vjerujem u mo uma. Upravo stoga trebali biste sa mnom razg
ovarati, pomoi nam. Zanima nas pojam psihike moi, vei raspon modanih valova i njihovo
djeiovanje na elektroniku i ljude na velikim udaljenostima. No to nemojte mijeat
i sa spiritizmom. Mo uma prirodna je pojava koju je mogue znanstveno istraivati i o
tkrivati."
~74 ~01285 ~88~2~1~
Tu je izjavu dovrio bijesnim pokretom ruke, zbog ega sam u .~w~~ elucu osjetio jo du
blju bol izazvanu strahom. Znao sam da je taj
,~~,~~ ovjek iznimno opasan i do krajnjih granica nemilosrdan.
Sada me promatrao, no moju pozornost privuklo je neto na zidu iza njega, tono nasu
prot vratima na kojima je stajao straar. Taj dio atora odjednom je postao svjetlij
i. arulja iznad tog mjesta blago je zatreperila, a ja sam to to sam uoio odbacio te
k kao pojaani dotok struje iz generatora.
Pukovnik tada ustane i prie mi za nekoliko koraka. Doimao se , jo bjesnijim. "Misl
ite li da volim dolaziti ovamo, u ovu pusto? Ni
kako ne mogu shvatiti kako netko ovdje uope uspijeva preivjeti. ` Ali, mi ne odlaz
imo. Poveavat emo ovaj logor sve dok ne budemo j imali dovoljno Ijudi da pjeatvom po
krijemo itavo ovo podruje. I Tko god se nalazio ovdje bit e otkriven i prema njemu e
biti primi
jenjen vrlo strog postupak."
' Tada se nasmijei, usiljeno i blijedo. "No nai e prijatelji dobiti jednal~o velike
nagrade. Shvaate li?"
U tom trenutku mojim je biem prostrujao novi val straha, koji ; je, medutim, bio
nekako drukiji. Bio je to strah pomijean s velikim prijezirom. Poeo sam osjeati gnuan
je prema razmjerima zla u tom ovjeku.
Tada naas pogledah iza njega, prema dijelu atora koji je izgledao svjetlije, no sa
da je ponovno bio mutan i pokriven sjenama. Onog je svjetla nestalo i sada sam s
e osjeao potpuno sam.
"Zato to inite?" upitah. "Tibetanci imaju pravo na vlastita vjerska uvjerenja. Nas
tojite unititi njihovu kulturu. Kako to uope moete initi?" Osjeao sam kako mi bijes d
aje novu snagu.
No to moje suprotstavljanje samo je, inilo se, donijelo novu snagu pukovniku.
"Oh, pa vi imate i jasno izraene stavove", podsmjehne mi se. "teta to su tako naivn
i. Mislite da je to to inimo neuobiajeno. A vaa vlastita vlada stvara sustave kojima
vas nadzire. ipovi koje je mogue ugraditi u tijelo vojnika i onih koji, nita ne su
mnjajui, izazivaju nevolje.
A ni to nije sve." Sada je ve gotovo vikao. "Sada znamo da se, kada ovjek razmilja,
jedan posve odreen obrazac modanih valova iri prema van. Sve vlade rade na konstru
iranju urectaja koji e moi identificirati te valove, a osobito bijes ili protuvlad
ino raspoloenje."
TAJNA SHAMBHALE 175
Od te njegove izjave sledila mi se krv u ilama. Govorio je o istim onim zloporaba
ma pojaavanja modanih valova na koje me upozorila i Ani, postupke koji su neke pri
janje civilizacije osudili na propast.
Dok je tako govorio, uinilo mi se da sam iza sebe zauo otvaranje vrata, no nisam s
e osvrnuo. Posve sam se koncentrirao na pukovnikov stav. On je iznosio prikaz na
jgoreg mogueg oblika suvremene tiranije, a to je vie priao, to se moj prijezir poveav
ao.
"Ono to ne uviate", rekoh, "jest da ljudi mogu pronai unutarnju motivaciju kako bi
u svijetu stvarali dobro."
On se cinino nasmije. "Nije valjda da doista vjerujete u to? U povijesti nema nieg
a to bi nam pokazalo da su ljudi neto drugo doli sebina i pohlepna bia."
"Da imate vlastitu duhovnost, uvidjeli biste da postoji i dobro." I moj glas sad
a je bio povien od bijesa.
"Ne", odbrusi on, gotovo viui. "Upravo je duhovnost problematina. Sve dok postoje r
eligije, meu ljudima ne moe biti jedinstva. Shvaate li to? Svaka vjerska institucij
a nalik je na nepominu cestovnu prepreku na putu napretka. Svaka je vjera zaraena
sa svim ostalim vjerama. Krani sve vrijeme i novac troe na pokuaje obraanja svih na d
oktrinu Boje kazne. idovi ele ostati izolirani u snu o izabranosti. Muslimani misle
da je rije o drugarstvu, kolektivnoj moi i svetoj mrnji. A mi na Istoku, mi smo na
jgori. Odbacujemo stvarni svijet i zamjenjujemo ga nekakvim nestvarnim unutarnji
m ivotom koji nitko ne razumije. Uza sav taj metafiziki kaos nitko se ne moe koncen
trirati na napredak, na olakavanje ivota siromasima, na brigu za to da svako dijet
e u Tibetu dobije naobrazbu.
176 James Redfield
~ ! ~~~bod~~~~a naa1av~oo."D~~~uo>om: aa ' ` ! ' ~o~ ~~vi8~~oao~ ~~~~a~ovam'c ua
onJa `
| mQ~8 o v~~~ ~ 0D~D~0~~DD ~ G~: ~D~OS~~~&~~t 8~~0v&~0 ~a~~~9~ ~C~0` / ~~.r.^~.
^~ , .~~~~.
Na mome licu zacijelo se pojavio izraz krajnje iznenadenosti. "O, da, znali smo
sve o vama. U Americi djelujemo slobodnije
nego to mislite. Va Ured za nacionalnu sigurnost moe pratiti Internet. Mislite li d
a mi ne moemo? Vi i ova sekta nikada mi neete izmaknuti iz ruku. to mislite, kako s
mo vas uspijevali pratiti unato ovakvom vremenu? Vodila nas je snaga uma. Mojeg u
ma. Sinulo mi je gdje ete biti. ak i nakon to smo se izgubili u ovoj divljini, znao
sam. Osjeao sam vau nazonost. Isprva sam mogao pratiti vaeg prijatelja Yina. A sada
vas.
I to nije sve. ak se vie i ne moram sluiti instinktom kako bih vas locirao. Imam sk
eniranu sliku vaih modanih valova." Tada glavom pokae prema vratima. "Za nekoliko m
inuta nai e tehniari postaviti novu opremu za praenje i nadzor. Tada emo moi locirati
sve osobe koje smo skenirali."
Isprva nisam shvaao na to pritom tono misli, no onda sam se sjetio svog iskustva u
onoj kineskoj kui u Aliju, nakon to su me omamili plinom. Vojnici su iznad mene po
stavili onaj uredaj. Sada osjetih kako me obuzima novi val paninog straha, no ist
og trenutka taj se osjeaj pretvorio u jo intenzivniji bijes.
"Pa vi ste ludi!" povikah.
"Tako je... za vas sam lud. Ali ja sam budunost." Sada se nadvijao nada mnom, zaj
apurena lica, samo to se nije rasprsnuo od bijesa. "Takva glupa nedunost. Ispriat et
e mi sve. Razumijete!?! Sve!!!"
Znao sam da mi sve te informacije ne bi dao da je imao namjeru pustiti me, no u
tom trenutku do toga mi nije bilo stalo. Razgovarao sam s udovitem i sada me ispun
javala srdba koja me posve obuzimala. Upravo sam se spremao prokleti ga kada mi j
e neki glas s druge strane atora doviknuo: "Nemojte! To vas slabi!"
Pukovnik se okrenuo i zagledao u tom smjeru, a ja sam takoder usmjerio pogled on
amo. Ondje, pokraj vrata, stajao je drugi straar, dok se pokraj njega, gotovo pre
baen preko nekakva malenog stola, nalazio Yin. Straar ga tada odgurne na pod.
Ja poskoih na noge i pojurih do Yina u trenutku kada je pukovnik straarima rekao n
eto na kineskome i potom bijesno izjurio iz atora. Yin je na licu imao mnogo modri
ca i porezotina.
TAJNA SHAMBHALE 177
"Yin, je li ti dobro?" upitah, pomaui mu da pride leaju.
"Sve je u redu", ree on i powe me tako da sam sjeo kraj njega na leaj. "Doli su po n
as neposredno nakon vaeg odlaska." Oi su mu bile ispunjene uzbudenjem. "Ispriajte m
i to se dogodilo. Jeste li stigli do Shambhale?"
Pogledavi ga, prstom sam pokrio usne. "Vjerojatno su nas stavili zajedno kako bi
utvrdili to emo jedan drugome rei", proaptah. "Sigurno su postavili prislune uredaje.
Ne bismo trebali razgovarati."
"Morat emo riskirati", ree Yin. "Pridimo grijalici. Buna je. Ispriajte mi to se dogod
ilo."
U sljedeih pola sata ispriao sam mu sve o svijetu koji sam zate- p; kao u Shambhal
i, a potom sam, jedva ujno, spomenuo hramove. ',~. : Promatrao me razrogaenih oiju.
"Znai niste doli do cjelo- t' , ~` , ' .`,;. kupnog etvrtog proirenja?"
Gotovo bez glasa, odgovorih: "Sve je u hramovima." ' :Potom sam mu ispriao priu o
Tashiju i Wilu, kao i to to je Ani
.x" rekla o uenju onoga to ine oni u hramovima.
"I to je jo rekla?" upita Yin. `' "Rekla je da ne smijemo imati neprijatelje", odg
ovorih. ..'`' Yin na trenutak naini bolnu grimasu, a potom ree: "Ali vi s pu
kovnikom postupate upravo tako. Za stjecanje osjeaja snage sluili
ste se bijesom i prijezirom. Ponavljate moje pogreke. Moete biti `v sretni to vas n
ije odmah ubio."
Beivotno sam se naslonio, svjestan toga da su mi emocije posve izmaknule nadzoru.
"Zar se ne sjeate kako su vaa negativna oekivanja odvratila onaj nizozemski par u k
ombiju, te ste tako propustili vanu sinkroninost? U tom sluaju u sebi ste nosili oek
ivanje straha, pribojavajui se da e vam moda nauditi. Oni su osjetili to vae oekivanj
e i vjerojatno stekli dojam da e nekako pogrijeiti zaustave li se, te su stoga otil
i dalje."
"Da, sjeam se."
"Svaka negativna pretpostavka ili oekivanje", nastavi Yin, "koje stvorimo u vezi
s nekim drugim ljudskim biem molitva je koja se iri i djeluje tako da u toj osobi
oblikuje takvu stvarnost. Zapamtite da se nai umovi povezuju - nae misli i oekivanj
a zrae od nas i utjeu na druge kako bi razmiljali poput nas. A to se kod vas dogada
lo u komunikaciji s pukovnikom. Od njega ste oekivali da bude zao."
178 James Redfield
"Zacijelo."
"Zar se ne sjeate? Tako je ranije bilo sa mnom. A sada vi inite istu pogreku. To je
oekivanje u Changovu umu stvaralo misli o
tome gdje se nalazite. Bile su to pomisli ega, ali su se kod njega pojavljivale
jer ste oekivali - praktiki se molili za to - da vas pronade."
"Zar ne shvaate?" nastavi Yin. "Toliko smo puta razgovarali o tome. Nae polje moli
tve stalno djeluje na svijet, odailjui naa oe' kivanja, a u sluaju neke druge osobe,
uinak je gotovo trenutaan.
Nasreu, kao to sam ve rekao, takva negativna molitva nije jaka koliko i pozitivna m
olitva, jer se odmah odvajate od energija svojeg vieg `ja', no ipak, i dalje ostv
aruje odreeno djelovanje. A to je nevidljiv proces koji je u pozadini vaeg Zlatnog
pravila."
Na trenutak ga pogledah, ne shvaajui. A onda sam se, nakon nekoliko trenutaka konc
entriranja, sjetio na to pritom misli: na biblijsku izreku koja nam nalae da drugi
ma inimo ono to bismo eljeli da oni ine nama. Kako ba nisam uviao tonu vezu, zamolio sa
m ga da mi je pojasni.
"To pravilo izgleda", nastavi Yin, "kao da bi ga trebalo podravati jer stvara dob
ru drutvenu zajednicu. Tono? Kao etiki stav. No injenica je da postoji stvarni duhov
ni, energetski, karmiki razlog koji nadilazi miljenje kako je rije tek o dobroj zam
isli. To je pravilo vano provoditi jer izravno djeluje na vas."
Dramatino zastavi, tada pridoda: "Potpuniji izraz tog pravila trebao bi glasiti: d
rugima ini ono to bi elio da oni ine tebi jer e se oni prema tebi ponaati tono onako ka
ko se ti odnosi prema njima ili kako o njima razmilja. Molitva koju odailje svojim os
jeajima ili djelovanjem u njima najee pobuuje upravo ono to oekuje."
Tada sam kimnuo. itava mi je stvar sada ve bila puno jasnija. "U sluaju s pukovniko
m, kada zakljuite da je zao, vaa energija molitve ulazi u njegovu energiju i ojaava
njegove sklonosti. I tako
TAJNA SHAMBHALE 179
se on poinje ponaati onako kako vi od njega oekujete, bijesno i bezobzirno. A kako
nije povezan s dubljom boanskom energijom, energija njegova ega slaba je i povodl
jiva. On preuzima ulogu koju vi od njega oekujete. Prisjetite se samo kako stvari
inae funkcioniraju u Ijudskoj kulturi. To se djelovanje vidi posvuda. Prisjetite
se da mi Ijudi dijelimo i razmjenjujemo stavove i raspoloenja. Sve je to vrlo za
razno. Kada pogledamo nekog drugog i donesemo odredeni stav, osudu, mislei kako j
e taj netko debeo ili mrav, neuspjean, ruan ili loe odjeven, zapravo toj osobi odailj
emo energiju i ona esto poinje o sebi razmiljati upravo tako negativno. Na taj nain
aktiviramo neto to moemo nazvati samo energijom zla. To je zarazno prenoenje negativ
ne molitve."
"Ali to bismo trebali uiniti?" pobunih se. "Ne bismo li druge trebali gledati onak
vima kakvi jesu?"
"Dakako da stvari moramo promatrati onakvima kakve jesu, no ~ .~ odmah nakon tog
a, bez odlaganja, oelavanja moramo prebaciti s `~ f~'~ ~ `ri,rou
toga to jest na ono to bi moglo biti. U pukovnikovu sluaju, trebali
ste uvidjeti da, premda se ponaa i ini zlo, odvojen od svakog traga ~`~ duhovnosti
, njegovo vie `ja' sposobno je u trenutku ugledati svjetlo.
Takvo oekivanje trebate odravati, jer tada istinski upuujete polje
molitve prema van, kako bi njegovu energiju i svijest podiglo u tom s~. smjeru.
Morate se vraati tom mentalnom stavu, uvijek, to god vi
djeli." Dramatino zastavi, nasmijeio se, to se meni uinilo neobinim, s obzirom na situ
aciju i njegovo modricama i porezotinama prekriveno lice.
4"
"Pretukli su te?" upitah ga. '~ "Nisu mi inili nita to ja nisam elio njima", ree on,
jo mi je
danput ukazujui na to naelo.
"Uviate li koliko je sve to vano?" upita Yin. "Ne moete nastaviti s tim proirenjima
sve dok to ne shvatite. Bijes e uvijek biti isku
enje. Nudi ugodan osjeaj. Naem egu daje dojam da postajemo " bolji. Ali morate biti
pametniji, jer sada znate vie. Do najjaih razi
na kreativne energije ne moete doi sve dok niste u stanju izbjegavati negativne mo
litve svih vrsta. U svijetu ve postoji dovoljno zla i nema potrebe da mu pripomaet
e na nesvjesnoj razini. To je ta velika istina koja je temelj tibetanskog Zakoni
ka suosjeanja."
Odvratio sam pogled, znajui da je sve to istina. Ponovno sam upao u taj obrazac b
ijesa. Zato mi se to neprestano ponavlja?
180 James Redfield
,:~' Yin uhvati moj pogled.
"Evo i vrhunca tog koncepta. U korigiranju kontraproduktivnog ; obrasca u sebi -
u naem sluaju bijesa i osuivanja - od najvee je vanosti ne iznositi negativnu molitvu
u vezi s vlastitim mogunostima. Shvaate li to time elim rei? Izraavamo li samoporaavaj
ue
! stavove kao to su `Ne mogu nadvladati ovaj problem' ili `Uvijek u j biti ovakav'
, zapravo molimo da ostanemo takvi kakvi jesmo. Moramo odravati viziju o tome da e
mo pronai viu energiju i nadvladati
; i obrasce. Moramo se uzdizati uz pomo vlastite energije molitve." Potom se nasl
oni na leaj. "To je lekcija koju sam i ja morao nauiti. Nikako nisam shvaao stav suu
ti i samilosti koji je Lama Rig
~' I den imao prema kineskoj vladi. Oni nam razaraju zemlju i ja sam ih elio dotui
. Ni u jednom trenutku nisam bio dovoljno blizu nekome od vojnika da bih ga pogl
edao u oi, da bih u njima vidio Ijude zatoene unutar sustava tiranije.
No im sam uspio proniknuti dublje od njihova ega, njihova drutvenog poretka, konano
sam bio u stanju nauiti da svojim negativnim pretpostavkama ne pridajem now ener
giju njihow zlu. Konano sam uspijevao odravati viu viziju i za njih i za sebe. Moda
upravo zbog toga sada uspijevam odrati i viu viziju o tome da ete to nauiti i vi."
Probudio sam se na prve zvukove koji su se pojavili u logoru. Netko je zvektao n
ekakvim bavama ili velikim kantama. Poskoio sam na noge, odjenuo se i pogledao pre
ma vratima. Straare su u meduvremenu zamijenila druga dvojica vojnika. Pospano su
me promatrali. Priao sam prozoru i pogledao van. Dan je bio mraan i oblaan, a vjet
ar je glasno zavijao. U jednom atoru uoavali su se nekakvi pokreti; otvarala su se
vrata. Iz atora je iziao pukovnik, koji je odmah krenuo prema naem atoru.
Vratio sam se do Yinova leaja, a on se okrenuo, nastojei se razbuditi. Lice mu je
bilo nateeno i dok me pokuavao pronai pogledom, bolno je mirkao.
"Dolazi pukovnik", rekoh.
"Pomoi u mu koliko mogu", ree on. "Ali i vi ete za njega morati stvoriti drukije polj
e molitve. To vam je jedina mogunost." Vrata su se tada naglo rastvorila i vojnic
i su poskoili u stav mirno.
Pukovnik ue i rukom im pokae neka priekaju vani. Prije nego to e mi prii, jednom je na
kratko pogledao Yina.
TAJNA SHAMBHALE 181
Duboko sam disao i nastojao to vie proiriti polje molitve. Zamiljao sam energiju kak
o tee iz mene i koncentrirao se na to kako ga vidim ne kao muitelja, nego samo kao
duu zahvaenu strahom.
"Zanima me gdje su ti hramovi", ree on dubokim, zlokobnim glasom, jo dok je svlaio
kaput.
"Moete ih vidjeti samo ako dovoljno podignete razinu energije", rekoh, izraavajui p
rvo to mi je palo na pamet.
inilo se da ga je to nekako zateklo nepripremljenog. "O emu to govorite?"
"Rekli ste mi da vjerujete u moi uma. A to ako je jedna od tih moi podizanje razine
energije?"
"Kakve energije?" ;, , "Rekli ste da su modani valovi stvarni i da je njima mogue m
a
nipulrati s pomou nekog uredaja. A to ako je njima mogue uprav- , . , ljati iznutra
, nakanama, i pojaavati ih, podizanjem razine energije?"
~` ; "Kako bi to bilo mogue?" upita on. "Znanost nikada nije doka
zala nita slino."
Nisam mogao vjerovati: inilo se da se otvorio, da me pozorno slua. Tada sam se usr
edotoio na onaj izraz na njegow licu koji je,
inilo mi se, pokazivao da iskreno razmilja o mojim rijeima. ~`~.. "Ali to je doista
mogue", nastavih. "Modane valove, ili moda
neki drugi sklop valova koji dopire dalje, mogue je pojaati toliko ` da utjee na do
gaaje."
Sada se ve posve zainteresirao. "elite li mi rei da znate kako se sluiti modanim valo
vima kako biste izazvali odredene stvari?" Dok je govorio, iza njega, na zidu ato
ra, ponovno sam ugledao onaj sjaj.
"Da", nastavih. "Ali samo one stvari koje na ivot odvode u smjeru u kojem treba ii.
U protivnom, energija prije ili kasnije nestaje." "Kamo `treba' ii?" ponovi on t
ada, mirkajui.
Onaj dio atora iza njega i dalje je izgledao svjetlije, a ja nisam mogao prestati
pogledavati u tom smjeru. On se okrene te i sam pogleda onamo.
"to to gledate?" upita me. "Recite mi to vam znai to `kamo treba ii'. Ja sebe smatra
m slobodnim. Sa svojim ivotom mogu initi to god poelim."
;
182 James Redfield
~,; ~ ~ '; "Da, svakako, to je tono. Ali postoji jedan smjer koji vam daje ' ~ ~~'
~~ '~ najbolji osjeaj, najvee nadahnue i vee zadovoljstvo od svih osta;
lih, zar ne?" Nisam mogao vjerovati koliko je to podruje iza njega i postalo svij
etlo, no nisam se usuivao onamo gledati izravno.
; "Nije mi jasno o emu govorite", ree.
! Doimao se zbunjenim, ali ja sam ostao koncentriran na onaj dio njegova izraza
koji je sluao.
"Slobodni smo", rekoh. "Ali jednako tako pripadamo i irem ( planu koji potjee iz v
eeg dijela naeg bia s kojim se moemo po,; vezati. Nae istinsko `ja' neusporedivo je v
ee nego to smo dosada i mislili."
Samo me nepomino promatrao. Negdje duboko u svijesti, inilo se da razumije.
Do prekida je dolo kada su straari vani zakucali na krilo na vratima. Tada sam uvi
dio da je vjetar poprimio olujne razmjere. ' Posvuda se ulo kako neto pada i prevre
se.
Jedan je straar otvorio vrata i stao neto vikati na kineskome. Pukovnik potri prema
njemu. U tom trenutku vidjeli smo kako vjetar na sve strane nosi atore. Okrenuo
se i pogledao Yina i mene, a u tom trenutku silan nalet vjetra podigao je lijevu
stranu atora od tla i rastrgao je, prekrivajui pukovnika i straare platnom, obaraj
ui ih na tlo.
Yin i ja nali smo se na udaru vjetra i snijega koji su dopirali kroz divovsku rup
u.
"Yin," povikah. "Dakini."
Yin se s mukom pridigne na noge. "Ovo vam je prilika!" ree. "Bjeite!"
"Hajde", rekoh, epavi ga za ruku. "Moemo otii zajedno." On me odgurne. "Ja ne mogu. S
amo u vas usporavati." "Uspjet emo", preklinjao sam ga.
On je vikao, nadglasavajui huanje vjetra. "Ja sam ispunio svoju zadau. Sada vi mora
te obaviti svoje. Jo ne poznajemo preostali dio etvrtog proirenja."
Kimnuo sam i brzo ga zagrlio, a potom uzeo pukovnikov debeli kaput i kroz rupu u
atoru istrao na oluju.
TAJNA SHAMBHALE 183
10
PRIZNAVANJE SVJETLA
Otrao sam tridesetak metara prema sjeveru i potom zastao kako bih se osvrnuo prem
a logoru. I dalje su se uli zvukovi ostataka i krhotina koji su, noeni vjetrom, le
tjeli posvuda uokolo, te mnotvo glasnih povika.
Ispred sebe vidio sam samo vrsti zid bjeline i upravo sam se stao '~ '~ kroza sni
jeg muno probijati natrag prema planinama kada sam za- ~ ~-~' uo pukovnika kako vie
: "Pronai u vas", vikao je bijesno, nadgla- ~`
: savajui vjetar. "Neete uspjeti."
Nastavio sam dalje, koraajui to sam mogao bre kroz duboki
snijeg. Punih petnaest minuta trebalo mi je da bih preao stotinjak metara. Nasreu,
vjetar je i dalje bio uasno jak, tako da sam znao da
Kinezi jo neko vrijeme nee moi poletjeti helikopterima.
Tada se pojavio neki jedva ujan zvuk. Najprije sam pomislio da je rije o vjetru, n
o zvuk se malo-pomalo pojaavao. unuo sam.
Netko me dozivao po imenu. A onda sam kroza snijeg noen vje- $s trom razabrao nek
u pojavu koja se kretala. Bio je to Wil.
~rsto sam ga zagrlio. "Boe, kako mi je drago to te vidim. Kako si me pronaao?"
, "Promatrao sam helikopter", ree on, "i samo hodao sve dok ni
sam ugledao logor. Cijelu sam no ovdje vani. Da sa sobom nisam imao kuhalo, zasig
urno bih umro od hladnoe. Nastojao sam smisliti kako te izvui odande. No meava je r
ijeila taj problem. Hajde, moramo ponovno pokuati doi do hramova."
~~`~ 184 James Redfield
Jo sam oklijevao.
"to je bilo?" upita Wil.
"Yin je jo kod njih", odgovorih. "Ozlijeden je."
, Wil je jo nekoliko trenutaka razmiljao dok smo obojica gledali prema logoru. "Or
ganizirat e potragu", ree on. "Ne moemo se
i vratiti. Morat emo mu pokuati pomoi kasnije. Ne izvuemo li se odavde i ne pronaemo
li hramove prije pukovnika, sve bi moglo biti izgubljeno."
"to je bilo s Tashijem?" upitah.
"Razdvojila nas je lavina, no kasnije sam ga vidio kako se sam us;,~; pinje plan
inom."
, , Tako smo hodali jo dva sata, a to je bilo najneobinije, im smo izili iz podruja ok
o kineskog logora, vjetar se poeo stiavati,
' premda je i dalje padao gust snijeg. Tijekom hoda, ispriao sam ~~j Wilu sve to j
e Yin rekao u atoru i to je bilo s pukovnikom.
Na kraju smo stigli do onog dijela planine gdje nas je zatekla lavina. Pokraj to
g mjesta proli smo na sigurnoj udaljenosti, drei se zapadne strane, dalje uz padinu
.
Bez daljnjih rijei, Wil me jo dva sata vodio prema gore. A onda se zaustavio i sje
o kako bismo se odmorili iza jednog divovskog nanosa snijega.
Jo smo se nekoliko dugih trenutaka samo gledali, i jedan i drugi hvatajui dah. Wil
se tada nasmijei i ree: "Shvaa li sada to ti je Yin pokuavao rei?"
Jo sam nekoliko trenutaka utio. Premda sam sve to uoio u onom razgovoru s pukovniko
m, i dalje mi je izgledalo nevjerojatno. "Odailjao sam negativne molitve", rekoh
na koncu. "Upravo
me zbog toga pukovnik uspijevao pratiti."
"Ne moemo doi dalje ne budemo li, i ti i ja, u stanju izbjegavati takve stvari", r
ee Wil. "Naa energija mora stalno i dosljedno biti visoka prije nego to uzmognemo n
apredovati kroz preostali dio etvrtog proirenja. Moramo dobro paziti da ne zamiljam
o zlou onih koji su u strahu. Moramo ih promatrati realistino i biti oprezni, no b
udemo li se bavili njihovim ponaanjem ili u sebi zadravali slike u kojima ih zamilj
amo kako e nam neim nauditi, time upuujemo energiju njihovoj paranoji, te ih moemo ak
i potaknuti na zamisao da uine ono to mi oekujemo, to god to bilo. Upravo je
TAJNA SHAMBHALE 185
zato toliko vano ne dopustiti naem umu da zamilja loe stvari koje bi nam se eventual
no mogle dogoditi. Molitva i djeluje tako da stvara takav dogadaj."
Odmahivao sam glavom, svjestan da se jo opirem cijelom tom konceptu. Ako je to ton
o, inilo mi se da svatko od nas nosi veliki teret odgovornosti i da mora dobro pa
ziti na svaku misao. Tu zabrinutost izrazio sam i u razgovoru s Wilom.
On se zamalo nasmijao. "Dakako da moramo paziti na svaku misao. To moramo ionako
initi kako ne bismo propustili neki vaan intuitivni znak. Usto, potrebno je samo
vratiti se svjesnoj budnosti i uvijek zamiljati kako se uveava svijest svih. Legen
de o tome govore vrlo jasno. Kako bismo na najsnaniji nain odravali proireno polje e
nergije molitve, nikako ne smijemo dopustiti da je koristimo negativno. Ne moemo
dalje odavde dok ne budemo u stanju posve izbjegavati taj problem."
"Koliko ti je legenda opisano?" upitah ga.
Odgovarajui na moje pitanje, Wil je poeo govoriti o svojim is- ,, kustvima tijekom
te pustolovine uz vie pojedinosti nego to je to ~' .a~' ,
bio u stanju ranije. , _ . "Kada sam doao u tvoju kuu", zapone, "nikako nisam mogao
shvatiti zato je moja energija pala s razine na kojoj je bila kada smo ' istraival
i Deseti uvid. A onda su mi se poele pojavljivati misli o Ti
betu i tako sam se naao u samostanu Lame Rigdena, gdje sam se upoznao s Yinom i uo
njegove snove. Nisam sve shvatio, no i ja sam sanjao sline stvari. Znao sam da t
o ima nekakve veze s tobom i da ti treba neto initi ovdje. Tada sam poeo podrobno pr
ouavati le
gende i uiti proirenja molitve. Sve je bilo spremno za to da te do- ; . ekam u Katm
anduu, no uhvatio sam onog Kineza kako me slijedi,
pa sam zamolio Yina da te doeka umjesto mene. Morao sam vjerovati da emo se prije
ili kasnije nekako nai."
Wil na trenutak zastane, izvadi bijelu potkoulju i pone novim slojem omatati kolje
no. Za to vrijeme, ja sam promatrao beskrajan prostorbijelih planina iza nas. Ob
laci su se naas razdvojili i jutarnje sunce stvorilo je valove svjetla i sjene na
svijetlim vrhovima grebena i tamnijim, sjenovitim dolinama. Taj me prizor ispun
io osjeajem strahopotovanja i na neki neobian nain stekao sam dojam da sam kod kue, k
ao da je neki dio mog bia konano shvatio ow zemlju.
Kada sam ponovno pogledao Wila, on me netremice promatrao.
. v 186 James Redfield
"Moda bismo", ree tada, "trebali ponovno prijei sve one legende o polju molitve. Mo
ramo shvatiti kako je sve to meusobno povezano."
Kimnuo sam.
"Sve poinje", nastavi on, "sa spoznajom o tome da je naa energija molitve stvarna,
da istjee iz nas i utjee na svijet."
"Kada to jednom spoznamo, moemo spoznati i da je to polje, to djelovanje na svije
t, mogue proiriti, ali moramo poeti od Prvog proirenja. Najprije moramo unaprijediti
energiju koju primamo fiziki. Teka i obradena hrana u naim molekularnim strukturam
a gomila kisele krute tvari, sniavajui razinu naih vibracija i nakon odredenog vrem
ena izaziva bolesti. ive namirnice imaju lunato djelovanje i pojaavaju nae vibracije
.
to su nam vibracije ie, to je lake povezati se s profinjenijim oblicima energije koji
su nam dostupni. Legende kau da emo nauiti stalno udisati tu viu razinu energije, k
ao mjerom se sluei svojom pojaanom percepcijom ljepote. to nam je via razina energije
, to uoavamo vie ljepote. Moemo nauiti vizualizirati tu viu razinu energije kako iz n
as istjee prema svijetu, jednako se tako sluei emocionalnim stanjem ljubavi kao mje
rom tih dogadanja.
Tako ostvarujemo unutarnju povezanost, onako kako smo to nauili u Peruu. Samo to s
mo sada nauili da zamiljanjem energije kao polja koje se iri ispred nas kamo god kr
enuli, moemo stalno odravati tu veu snagu.
Drugo proirenje zapoinje kada to proireno polje molitve postavimo tako da poboljava
sinkronistiki tok naeg ivota. A to inimo zadravanjem u stanju svjesne budnosti i oekiv
anja sljedee pojave intuicije ili podudarnosti koja nam ivot pokree dalje. Takvo oek
ivanje nau energiju upuuje jo dalje i pojaava je, jer sada svoje nakane usklaujemo s
planiranim postupkom razvoja i evolucije ugraenim u samome svemiru.
Tree proirenje obuhvaa jo jedno oekivanje: da e nae polje molitve strujati od nas i pod
izati razinu energije u drugima, uzdiui ih do njihove vlastite povezanosti s boansk
im u njima i do njihove vlastite intuicije vieg `ja'. To, dakako, pojaava vjerojat
nost da e nam oni dati intuitivne informacije koje mogu dodatno povisiti nau vlast
itu razinu sinkroninosti. Rije je o meuosobnoj etici koju smo
TAJNA SHAMBHALE 187
nauili u Peruu, samo to sada znamo kako se sluiti poljem molitve kako bismo je pojaa
li.
etvrto proirenje poinje kada nauimo vanost usidravanja u odravanju strujanja energije,
unato situacijama koje izazivaju strah ili bijes. To inimo tako to uvijek odravamo
posve odreen stav odvojenosti prema dogaajima onako kako se odvijaju, ak i kada oeku
jemo da e se sam proces nastaviti. Uvijek moramo traiti pozitivno znaenje, i uvijek
, uvijek, oekivati da e nas taj proces spasiti, to god nam se dogaalo. Takav mentaln
i stav pomae nam da ostanemo usredotoeni na tok i ne doputa nam da se zadravamo na n
egativnim slikama o tome to bi se moglo dogoditi ako ne
uspyemo
Openito, uvidimo li da nam se u svijest uvlai neka negativna misao, moramo razmisl
iti je li to nekakvo intuitivno upozorenje, a ako jest, trebamo poduzeti priklad
ne korake, no uvijek se moramo vraati oekivanju da e nas ona via sinkroninost odvesti
dalje od tog problema, da emo ga zahvaljujui njoj zaobii. To uvruje nae polje, nae st
janje energije, snanim oekivanjem koje se oduvijek
nazivavjerom. ~~ e:r ~ `,. Ukratko, prvi se dio etvrtog proirenja bavi odravanjem j
ake ~~'`'
energije visoke razine u svakom trenutku. Kada jednom ovladamo .~' tom sposobnou,
moemo krenuti dalje i jo dalje iriti energiju.
~~y, , Sljedei korak u etvrtom proirenju zapoinje kada posve oe
kujemo da se ovjekov svijet moe kretati prema idealu izraenom u f" Desetom uvidu i o
nakvom kakvog je oblikovala Shambhala. Za po
kretanje energije na takav nain, dalje i snanije, potrebna je iskrena vjera. Uprav
o je stoga razumijevanje Shambhale toliko vano. Spoznaja da je Shambhala u tome u
spjela, iri nae oekivanje da i preostali dio ljudske kulture takoer moe uspjeti. Tada
emo lako vidjeti kako ljudi posvuda mogu ovladati naom tehnologijom i upotrijebit
i je tako da slui naem duhovnom razvoju, a potom se poeti koncentrirati na sam ivotn
i proces, na onaj pravi razlog zbog kojeg smo na ovom planetu: da bismo na Zemlj
i stvorili kulturu koja je svjesna nae uloge u duhovnome razvoju i da bismo te sp
oznaje prenijeli svojoj djeci."
Zastavi, na trenutak me pogledao.
"A sada dolazimo do najteeg dijela", ree potom. "Kako bismo se jo vie proirili, moram
o uiniti vie, a ne samo ostati openito u
188 James Redfield
pozitivnome podruju i izbjegavati slike moguih negativnih dogaaja. Svijest mora bit
i nedostupna i svim negativnim mislima koje se odnose na druge ljude. Kao to si u
pravo vidio, ako se na strah u jednom trenutku pretvori u bijes i utonemo li u si
tuaciju u kojoj o drugima mislimo ono najgore, iz nas izlazi negativna molitva k
oja u njima najee potie upravo onakvo ponaanje kakvo mi od njih oekujemo. Upravo stoga
uitelji koji od svojih uenika oekuju velike srvari takvo to najee i postiu, a kada o
u neto negativno, takoer dobivaju i to.
Veina ljudi vjeruje da je runo o drugima govoriti neto negativno, ali da je u redu
tako neto misliti. Mi sada znamo da ni to nije u redu; misli su vrlo vane."
U trenutku kada je Wil to izgovorio, prisjetio sam se nedavnih krvavih divljanja
uenika u amerikim kolama i Wilu potom spomenuo na to sam pomislio.
"Djeca su poswda", ree on, "monija nego ikada, a uobiajena rivalstva i ruganja do k
ojih je uvijek dolazilo u kolama uitelji vie ne mogu zanemarivati. Kada se svi neko
j djeci rugaju, ismijavaju ih ili od njih stvaraju rtvene jarce, na njih te negat
ivne molitve utjeu vie nego ikada. Oni sada uzvraaju udarac na vrlo nasilan nain.
A to se ne dogaa samo s djecom; to se dogada u cijeloj ljudskoj kulturi. Samo raz
umijevanjem djelovanja polja molitve moemo shvatiti to se zapravo dogaa. Svi mi mal
o-pomalo postajemo sve utjecajniji i ne ponemo li u svakom trenutku dobro paziti
na svoja oekivanja, moemo drugima nehotice izazvati velike nevolje."
Wil naas zauti i uzdigne obrve. "A to nas dovodi do mjesta na kojem smo sada, reka
o bih."
Kimnuo sam, tek sada uviajui koliko mi je nedostajao. "to kau legende, kamo trebamo
poi dalje?" upitah ga.
"Do teme koja me sve vrijeme najvie zanima", odgovori on. "Legende kau da svoja po
lja ne moemo dodatno proirivati sve dok posve ne spoznamo i priznamo dakinije."
Tada mu ukratko opisah svoja brojna iskustva s neobinim pojavama i osvijetljenim
podrujima koja sam doivio od dolaska u Tibet.
"Ta si iskustva doivljavao i prije Tibeta", ree Wil.
I imao je pravo. I u pojedinim trenucima, za traenja Desetog uvida, inilo mi se da
mi pomau neobini pramenovi svjetla.
TAJNA SHAMBHALE 189
"Tono," rekoh, "kada smo zajedno boravili u gorju Appalachi." "I u Peruu", pridod
a on.
Pokuavao sam se prisjetiti, no nije mi uspijevalo.
"Priao si mi o onoj situaciji kada si se naao pred nekim raskrijem i nisi znao na k
oju stranu krenuti", ree mi on tada. "A jedna se cesta doimala svjetlijom, obasja
nijom, pa si se odluio za taj smjer."
"Da", rekoh, sada se jasno sjeajui tog dogadaja. "Misli da je to bio dakini?"
Wil je ve bio na nogama i na lea je stavljao naprtnjau.
"Da", ree. "Oni su te svijetle pojave koje vidimo i koje nas usmjeravaju."
Te su me rijei posve osupnule. To je znailo da kad god opazimo neki svijetli predm
et ili put koji nam izgleda svjetlije ili privlanije ili knjigu koja nam se uprav
o nudi i privlai nau pozornost.. . da je sve to djelo tih bia.
"to jo legende govore o njima?" upitah.
"Da su jednaki u svim kulturama, svim religijama, bez obzira na
to kako ih mi nazivali." F'; q~~";.~ Tada mu uputih upitan pogled.
"Mogli bismo ih nazivati andelima," nastavi Wil, "no bez obzira `' na to zvali i
h mi dakinijima ili anelima, to su ista bia... i svoj posao
, : obavljaju na jednak nain."
Zanimala me jo jedna stvar, no Wil se ve urno uspinjao obronkom, izbjegavajui podruja
dubokog snijega. Penjao sam se za njim, dok su mi se mislima kovitlali deseci p
itanja. Nisam elio samo tako dovriti razgovor o toj temi.
U jednom trenutku Wil se osvrne prema meni. "Legende kau
;. T
da ta bia ljudima pomau otkako je svijeta, te da se spominju u mistinim spisima svi
h religija. Prema legendama, svatko od nas poet e ih lake i spremnije uoavati. Ako i
h istinski priznamo, dakini e nam se vie ukazivati."
Nain na koji je naglasio rije "priznati" naveo me na zakljuak da je rije o nekom oso
bitom znaenju.
"Ali kako to uiniti?" upitah, uspinjui se preko neke stijene koja je strala preko s
taze.
190 James Redfield
Wil se zaustavi iznad mene i prieka da ga dostignem, a potom ree: "Prema legendama
. moramo istinski oriznati i ~otvrditi da
postoje. To je vrlo teko s obzirom na nain na koji se razvijao na suvremeni um. Jed
no je misliti kako su dakini ili andeli fascinantna
tema istraivanja, a neto posve drugo oekivati da emo ih lako uo' avati i u svakodnevn
om ivotu."
"to onda misli, to trebamo initi?"
; "Budno paziti na svaku nijansu svjetla." i
"Znai, odrimo li energiju na visokoj razini i potvrdimo li njihovo postojanje", re
koh, "moi emo vie i ee viati to osvijetljenje?"
"Tako je", ree on. "Najtee je nauiti traiti te jedva primjetne promjene svjetla oko
sebe. No ovladamo li tom sposobnou, otkrivat emo puno vie takvih pojava."
Razmislivi o njegovim rijeima, uvidio sam da sve to zasada razumijem, no muilo me j
o jedno pitanje. "A to je sa sluajevima", upitah, "kada dakini ili aneli izravno int
erveniraju u naem ivotu i kada to ne oekujemo i kada ih ne priznajemo i ne potvrujem
o njihovo postojanje? Meni se to dogodilo." Potom sam Wilu ispriao sve o onoj vis
okoj pojavi koja se ukazala kada me Yin izgurao iz dipa sjeverno od Alija, te se
ponovno pojavila kada se u onom sruenom samostanu, prije nego to sam uao u Shambhal
u, odjednom pojavila ona vatra.
Wil je kimao gavom. "ini se da se pojavio tvoj andeo zatitnik. Legende kau da svatk
o od nas ima po jednog takvog anela." Zastao sam, pomno ga promatrajui.
"Znai da su mitovi istiniti", rekoh na kraju. "Svatko od nas ima andela uvara."
Misli su mi se rojile neuhvatljivom brzinom. Stvarnost tih bia jo mi nikada nije b
ila toliko jasna.
"Ali to ih navodi na to da nam u odreenim trenucima pomau," upitah nadalje, "a u ne
kim drugim prilikama ne?"
Wil uzdigne obrve. "To je", ree, "upravo ona tajna koju ovdje trehamo otkriti."
Primicali smo se vrhu planine. Iza nas, sunce se poelo probijati kroz debeli sloj
naoblake i nekako sam imao dojam da temperatura raste.
TAJNA SHAMBHALE 191
"Reeno mi je", ree Wil, zastavi na nekoliko koraka do samog vrha planine, "da se hr
amovi nalaze s druge strane ovog grebena."
Zautjevi, naas me pogleda. "Ovo bi mogao biti najtei dio."
Te njegove rijei zazvuale su mi zlokobno. "Zato?" upitah. "Kako to misli?"
"Moramo spojiti sva proirenja i odravati to snaniju energiju. Legende kau da emo hramo
ve moi vidjeti samo budemo li u stanju odravati dovoljno visoku razinu energije."
Upravo u tom trenutku negdje u daljini zauli smo helikoptere.
"I ne zaboravi to si upravo nauio", ree mi Wil. "Pone li razmiljati o zlu u kineskoj v
ojsci, osjeti li bijes ili gaenje, mora istog trena premjestiti pozornost na duu u s
vakom vojniku koja se moe pojaviti. Zamiljaj kako tvoja energija struji iz tebe i
ulazi u njihova polja, uzdiui ih do veze s unutarnjim svjetlom, kako bi mogli otkr
iti vie razine intuicije. initi bilo to drugo znai odailjati molitvu koja im daje vie
energije i pomae im u zlu."
Kimnuo sam i spustio pogled. vrsto sam nakanio odrati pozitivno polje.
"A sada, nadidi sve to, potvrdi postojanje dakinija i oekuj one
svijetle pojave. ~~~;~~ a y~~ Pogledao sam vrh koji se nalazio tono ispred nas. Wi
l tada kimne ,rc~
i krene. Kada smo doli do samog sljemena, s druge strane nismo vidjeli nita osim n
iza snijegom pokrivenih vrhova i dolina. Pomno smo promotrili prizor.
"Ondje", povie Wil, rukom pokazujui neto s lijeve strane. Davao sam sve od sebe kak
o bih neto uoio. Neto na rubu sljemena izgledalo je kao da pomalo blista. Kada sam
se pokuao izravno usredotoiti na to mjesto, uvidio sam samo da itav taj dio vrha iz
gleda nekako osvijetljeno. No kada sam isto mjesto pogledao tek
krajikom oka, jasno sam uoio da samo to mjesto svjetluca. E
"Idemo", ree Wil. Potom me povue za ruku i nas dvojica tako krenemo dubokim snijeg
om do tog mjesta koje smo uoili. Kako smo mu se primicali, inilo se da postaje sve
svjetlije. Iza njega se nalazio niz divovskih, stjenovitih iljaka koji su iz dal
jine izgledali kao da su poredani jedni pokraj drugih. Medutim, kada smo ih bolj
e pogledali, uvidjeli smo da se jedan od njih nalazi iza ostalih, tako ostavljaj
ui uski prolaz koji je skretao dalje s lijeve strane i sputao se obronkom
192 James Redfield
planine. Doavi do tog prolaza, otkrili smo da se ondje nalaze prave kamene stube,
uklesane u stijene, koje su se sputale s vrha. I stube su izgledale nekako osvije
tljeno, a na njima nije bilo snijega.
"Dakini nam pokazuju put", ree Wil, i dalje me vukui za sobom. Pognuli smo glave k
ako bismo proli kroz otvor i uputili se stazom koja se sputala. S obiju strana got
ovo okomite litice dizale su se i do desetak metara i gotovo posve prijeile put s
vjetlu. Vie od sat vremena sputali smo se tim stubama, sve dok se litice konano nis
u razmaknule.
Nekoliko metara dalje tlo je postalo ravno, a stube su zavravale. ' I tako smo se
nali pred gotovo ravnim dijelom strmine koji je s lijeve strane obavijao liticu.
"Onamo", ree Wil, rukom pokazujui smjer.
Dvije stotine metara ispred nas nalazio se, inilo se, stari samostan, posve uruen,
kao da je star tisue godina. Dok smo mu se pribliavali, temperatura je jo porasla,
a iz stijenja se poela dizati maglica. Ispred samostana, ravni se dio proirio u ir
oki stjenoviti plato, urezan u obronak planine. Stigavi do ruevina, oprezno smo se
provukli kroz sruene zidove i veliko kamenje, sve dok nismo izbili na suprotnu s
tranu.
Ondje smo zastali kao ukopani. Stjenovita povrina kojom smo dotada koraali pretvor
ila se u pravi pod poploen glatkim ravnim kamenjem jantarne boje, ravnomjerno ras
poredenim na tlu. U tom trenutku pogledah Wila, koji je gledao ravno naprijed. A
pred nama se nalazio netaknuti hram, petnaestak metara visok i tridesetak irok.
Bio je hrdavosmee boje, a spojevi kamenih zidova bili su sivi. S prednje strane n
alazila su se dvoja divovska vrata, visoka pet-est metara.
Neto se kretalo u maglici u blizini hrama. U tom trenutku pogledah Wila, a on kim
ne, rukom mi pokazujui neka podem za njim. Tako smo doli na kakvih sedam metara od
zdanja.
"Kakvo je to bilo kretanje?" upitah Wila.
On mi glavom pokae prema podruju tono ispred nas. Na vie od tri metra udaljenosti st
ajao je neki lik. Nastojei se usredotoiti, tek sam nakon nekoliko trenutaka uspio
razabrati jedva vidljive obrise Ijudskog tijela.
TAJNA SHAMBHALE 193
"Zacijelo je to jedan od upuenika koji ive u hramovima", ree Wil. "Ta osoba vibrira
na viim razinama nego mi. Upravo stoga vidimo tek nejasne obrise."
Dok smo ga promatrali, taj se lik premjestio prema vratima hrama i ondje nestao.
Wil me poveo do vrata. inilo se da su izradena od nekakvog kamena, no kada je Wi
l powkao izrezbarenu kamenu ruicu, otvorila su se klizei kao da uope nemaju teinu.
S unutarnje strane doekala nas je velika kruna prostorija, koja se nizom irokih stu
ba blago sputala prema sredinjem prostoru nalik na pozornicu. Dok sam tako promatr
ao itavo zdanje, uoio sam jo neku pojaw na pola puta do te pozornice, samo to smo tu
osobu sada jasno vidjeli. Okrenula se kako bismo joj vidjeli lice. Bio je to Ta
shi. Wil je ve krenuo prema njemu.
Prije nego to smo stigli do Tashija, jedan veliki prozor pojavio se u prostoru ton
o iznad sredita prostorije. Ta se slika malo-pomalo izotrila, posve nam plijenei po
zornost, postajui toliko svijetlom da zbog nje vie nismo vidjeli Tashija. Bio je t
o pogled na Zemlju iz svemira.
Potom smo se usredotoili na istraivaki institut, tonije, na konferencijsku dvoranu u
toj ustanovi. Skupina mukaraca i ena nalazila se usred estoke rasprave. Dok smo ih
tako gledali i sluali, sadraj razgovora postao je posve jasan. Veina ljudi zalagal
a se za now koaliciju izmedu veih tvrtki koje se bave komunikacijama i raunalima,
te jedne medunarodne skupine obavjetajnih organizacija.
194 James Redfield
Predstavnici obavjetajnih krugova tvrdili su da borba protiv terorizma nuno trai pr
istup svakoj telefonskoj liniji, pa tako i komuniciranju Internetom, te tajne id
entifikacijske uredaje u svim raunalima, kako bi predstavnici vlasti u njih mogli
ulaziti i pratiti sadraj datoteka svih vlasnika raunala.
Ali ni to nije bilo sve. Traili su i nove sustave prislukivanja, praenja i nadgleda
nja. Nekolicina je spekulirala ak i kako e, nastavi li se ponavljati problem kompj
uterskih virusa, biti nuno posve preuzeti Internet, zajedno sa svim umreenim poslo
vnim raunalima posvuda. Pristup e biti mogue nadzirati, no bit e nuno imati i poseban
identifikacijski broj kako bi se na Internetu obavila bilo kakva poslovna trans
akcija.
Jedan je ovjek iznio hipotezu da e u tu svrhu moda biti nuno uvesti nov identifikaci
jski sustav, poput prepoznavanja arenice oka ili skeniranja dlana ili moda ak neto to
e se temeljiti na samim obrascima modanih valova.
Dvoje ljudi, neki mukarac i neka ena, estoko su se usprotivili takvim mjerama. Jedn
o od njih spomenulo je i Apokalipsu i broj Zvijeri. Dok smo ih tako i dalje gled
ali i sluali, shvatio sam da vidim kroz prozor te konferencijske dvorane. Neki je
automobil prolazio ulicom pokraj zgrade. U pozadini sam vidio kaktuse i kilomet
re i kilometre pustinje.
Tada pogledah Wila.
"Ta se rasprava dogada upravo u ovom trenutku", ree, "upravo sada, negdje... Izgl
eda mi kao jugozapad Sjedinjenih Drava."
Iza stola za kojim se okupila ona skupina tada sam primijetio neto drugo. Prostor
oko njih poeo se iriti. Ne, postajao je svjetliji.
"Dakini!" rekoh Wilu.
I dalje smo ih gledali, no razgovor se sada poeo mijenjati. Ono dvoje koji su se
usprotivili ekstremnim mjerama nadziranja sada su nekako uspijevali privlaiti vie
pozornosti ostalih lanova skupine. Zagovornici predloenih mjera cijeli su problem
sada, inilo se, poeli promatrati iz nekog drugog kuta.
Bez ikakva upozorenja, pozornost sa slike koja je bila pred nama u tom nam je tr
enutku odwklo neko snano vibriranje koje je zatreslo pod i zidove hrama. Potrali s
mo prema drugim vratima na suprotnome kraju zdanja, nastojei neto razabrati kroz p
rainu. uli smo
TAJNA SHAMBHALE 195
kako se kamenje vani odronjava i pada. Kada smo se nali na desetak metara od njih
, vrata su se otvorila i neka pojava koju nismo uspjeli tono razabrati, brzo je i
zila.
"To je zasigurno bio Tashi", ree Wil, dojurivi do vrata i sada ih otvarajui.
U trenutku kada smo istrali kroz otvor, iza nas se prolomio jo jedan veliki prasak
. Ona stara ruevina koju smo prvu vidjeli nestajala je u imploziji kamenja i prain
e. Negdje iza nje uli smo grmljavinu helikoptera.
"ini se da nas pukovnik ponovno slijedi", rekoh. "Ali u glavi imam samo pozitivne
slike, kako mu to onda uspijeva?"
Wil mi uputi upitan pogled, a ja se tada prisjetih rijei pukovnika Changa o tome
kako sada raspolae tehnologijom zahvaljujui kojoj mu vie nikada ne mogu umaknuti. I
ma skenirani prikaz mog mozga.
Tada brzo ispriah Wilu to se dogodilo, na kraju govorei: "Moda bih ja trebao poi u ne
kom drugom smjeru, odvesti vojnike dalje od hramova."
"Ne", ree Wil. "Mora biti ovdje. Pojavit e se potreba za tobom. Morat emo ostati isp
red njih dok ne pronaemo Tashija." Kamenim putem proli smo pokraj jo nekoliko hramo
va, a ja u
jednom trenutku uvidjeh kako mi se pogled zadrava na nekim vratima s lijeve stran
e.
Utrali smo unutra i nali se u jo jednoj krunoj prostoriji. Ova je, medutim, bila pun
o vea od prethodne, moda i stotinjak metara
u promjeru. Iznad sredita lebdio je jo jedan veliki prozor. U tre- 3~. nutku kada
smo uli, ugledao sam Tashija nama zdesna, na samo ne
9 koliko metara, te sam laktom gurnuo Wila.
"Vidim ga", ree Wil, vodei me gotovo potpunom tamom do djeaka.
Tashi se okrene i ugleda nas, a onda se s olakanjem nasmijei, te se ponovno usredo
toi na onaj prizor koji se vidio kroz prozor. Sada
196 James Redfield
smo gledali neku sobu punu tinejderskih stvari: slika, lopta, razliitih igrica, hr
pa odjee. U kutu je stajao razbacan krevet, na jednom kraju stola nalazila se pra
zna kutija od pizze. Na drugome kraju stola neki je djeak, moglo mu je biti oko p
etnaest godina, radio na neemu, nekakvoj napravi sa icama. Bio je u kratkim hlaama,
bez koulje, a izraz njegova lica odraavao je, inilo se, bijes i odlunost.
Dok smo ga tako dalje gledali, u prozoru se pojavila neka druga soba, u kojoj je
jedan drugi tinejder, u trapericama i gornjem dijelu trenirke, sjedio na krevetu
zagledan u telefon. Ustao je i nekoliko puta preao sobu amo-tamo, a potom ponovn
o sjeo. Stekao sam dojam da ga mui neka teka odluka koju treba donijeti. Na koncu
je podigao slualicu i nazvao broj.
U tom trenutku prozor se proirio tako da smo odjednom vidjeli oba prizora. Onaj d
jeak bez koulje javio se na telefon. inilo se da ga onaj djeak u trenirci neto prekli
nje, no ovaj se samo jo vie razbjesnio. Na koncu je razjareno zalupio slualicu i st
ao ponovno neto raditi za stolom.
Onaj drugi djeak tada je ustao, navukao kaput i izjurio kroz vrata. Nekoliko minu
ta kasnije onaj djeak koji je sjedio za stolom zauo je kucanje, te je ustao, priao
vratima sobe i otvorio ih. Bio je to onaj mladi s kojim je maloprije razgovarao t
elefonski. Odmah je pokuao zatvoriti vrata, no onaj se drugi mladi progurao unutra
, i dalje ga neto molei, pokazujui na onaj ureaj na stolu.
Onaj prvi tinejder sada ga je odgurnuo i iz ladice izvukao pitolj, te ga usmjerio
prema posjetitelju. Djeak ustukne, no i dalje nastavi moliti. Mladi s pitoljem tada
eksplodira od bijesa i snano odgurne rtvu na zid, prislanjajui mu cijev pitolja na
sljepooicu.
U tom trenutku u prostoru iza njih dvojice poeli smo uoavati promjenu: taj dio sob
e postajao je svjetliji.
Ja tada pogledah Tashija, koji me na trenutak pogleda u oi i potom se ponovno kon
centrira na onaj prizor. Obojica smo znali da ponovno gledamo dakinije na djelu.
Dok smo tako gledali, onaj je djeak nastavio moliti, a drugi ga je drao vrsto stisn
utog uza zid. No malo-pomalo djeak s pitoljem poeo se oputati. Ispustio je pitolj na
pod i sjeo na rub kreveta. Onaj drugi djeak sjeo je u naslonja nasuprot njemu.
TAJNA SHAMBHALE 197
Sada smo uli i pojedinosti njihova razgovora, te je postalo jasno da djeak koji je
imao pitolj eli da ga ostali u koli prihvate, ali do toga nikako ne dolazi. Mnogi
njegovi vrnjaci istiu se u izvannastavnim aktivnostima, ire sposobnosti, a on nema
dovoljno samopouzdanja da nastavi. Ismijavaju ga, nazivaju gubitnikom, a on ima
dojam da je nitko i nita, da se gubi. Takvo ga stanje ispunjava bijesom i lanim os
jeajem snage, to ga je navelo na odluku o tome da uzvrati udarac. Ureaj na kojem je
neto radio bila je bomba kune izrade.
Jednako kao i prije, osjetili smo podrhtavanje pod nogama i itavo se zdanje zatre
slo. Svi smo potrali prema vratima i tek to smo izili, iza nas se sruilo pola hrama.
Tashi nam rukom pokae da poemo za njim, te smo tako trali jo nekoliko stotina metara
i zaustavili se pokraj nekog zida.
"Jeste li vidjeli one ljude u hramu", upita nas, "one koji su djeacima upuivali en
ergiju molitve?"
Obojica smo priznali da nismo.
"Unutra ih je bilo na stotine", ree on, "i radili su na problemu bijesa u mladih.
"
"to su tono inili?" upitah.
Tashi zakorai prema meni. "irili su energiju molitve, zamiljali
su kako se djeaci u tom prizoru podiu na viu razinu vibracija da bi t@~ ~, " , E^~~
;
mogli nadii strah i bijes i doi do viih intuicija za rjeavanje proble
ma. Njihova energija pomogla je onom djeaku da pronade najbo- r.4' lje, najuvjerl
jivije zamisli. U sluaju onog drugog djeaka, dodatna x ' energija molitve podigla
ga je do identiteta koji je nadilazio njegovo
drutveno `ja' koje su njegovi vrnjaci odbacili. Vie nije imao dojam da treba njihov
o odobravanje da bi bio netko. A to je ublailo njegov
bijes." ~;
"A to su inili i u onom drugom hramu?" upitah. "Pomagali u suprotstavljanju onima
koji ele sve nadzirati?"
Wil me pogleda. "Ljudi u hramu odailjali su polje molitve usmjereno na lake podiza
nje razine energije svih nazonih, to je djelovalo smanjivanjem straha onih koji su
ustrajno traili vei nadzor, i pomagalo onima koji su se opirali da pronau hrabrost
i te progovore, ak i unutar takvih organizacija."
198 James Redfield
Tashi je kimao. "To smo morali vidjeti. To su neke od kljunih situacija u kojima
je nuno odnijeti prevagu, elimo li nastaviti duhovni razvoj, elimo li poi dalje od o
ve kritine toke u povijesti."
"A to je s dakinijima?" upitah ja. "to su oni inili?"
"Oni su takoder pomagali u podizanju razine energije", odgovori Tashi.
"Da," nastavih ustrajno, "ali jo ne znamo to ih navodi na to da podu onamo i neto p
oduzmu. Oni u hramovima inili su neto drugo to jo ne znamo."
U tom trenutku, uz veliki prasak, i druga polovica hrama posve se sruila.
Tashi i nehotice poskoi, a onda pouri stazom. "Dodite", ree nam. "Moramo pronai moju
baku."
TAJNA SHAMBHALE 199
11
TAJNA SHAMBHALE
Jo smo satima tumarali raznim hramovima, traei Tashijew baku, urei se kako bismo odral
i prednost pred kineskom vojskom i promatrajui djelovanje onih u hramovima. U sva
kom hramu zatekli bismo ljude kako promatraju odreenu situaciju u vanjskim kultur
ama koja se doimala kritinom.
Jedan se hram bio usredotoio na probleme povezane s otudenjem mladih - na irenje n
asilnih iskustava potaknutih filmovima i nasilnim videoigrama, koje stvaraju ilu
ziju prema kojoj je mogue u bijesu poiniti neto nasilno, a to potom nekako izbrisat
i kao da takvo djelo nije konano i neopozivo, lanu stvarnost koja je u samome sred
itu masovnih kolskih ubojstava.
U tim sluajevima, promatrali smo kako svim autorima tih igrica
. upuuju energiju koja djeluje, kao i ranije, tako da ih podie do vie
intuitivne perspektive s pomou koje mogu iznova promisliti o djelovanju svojih ra
dova na djecu. Istodobno, energijom su u via ener
a,.' getska stanja podizali i kljune roditelje, tako da su oni ondje mogli
istraivati svoje predosjeaje o tome to im djeca rade, te pronai vie vremena za obliko
vanje drukije stvarnosti.
Jedan se hram koncentrirao na aktualnu raspraw na podruju medicine o alternativni
m pristupima prevenciji - pristupima koji su davali dokaze o svojoj korisnosti u
dokidanju bolesti i produljenju ivotnog vijeka. uvari medicinske znanosti - medic
inske organizacije u raznim zemljama, elni ljudi popularnih istraivakih klinika,
200 James Redfield
vladini zdravstveni instituti koji dodjeljuju veliku financijsku pomo, farmaceuts
ke tvrtke - odreda djeluju na paradigmi iz osamnaestog stoljea koja se bori proti
v simptoma bolesti, ne poklanjajui osobitu pozornost prevenciji.
Njihov su cilj razni mikrobi, neispravni geni i stanice tumora koje su se otele
nadzoru - i veina dri kako su takvi problemi neizbjena posljedica starenja. Unutar
takvog stajalita, velika veina novca dodijeljenog za istraivanja odlazi u velike is
traivake pogone
` koji trae svojevrsno udotvorno sredstvo: lijekove koje je mogue ( patentirati i p
rodati radi unitavanja mikroba, razaranja malignih if stamca ili nekog obl~ka rep
rogramiran~a gena. Gotovo mta od tog
novca ne odlazi na istraivanja kojima bi se otkrili naini pojaavaw; nja imuniteta i
sprjeavanja takvih bolesti.
U jednom prizoru koji smo gledali, na konferenciji na kojoj su se nali predstavni
ci mnogobrojnih medicinskih podruja, neki su znanstvenici tvrdili da cijelo podruj
e medicine mora promijeniti ukupno stajalite, elimo li rijeiti zagonetku ovjekovih b
olesti, pa tako i arterijskih lezija, tumora i degenerativnih bolesti poput artr
itisa, lupusa i multiple skleroze.
Ti su znanstvenici tvrdili - kao ranije Hanh - da je istinski uzrok svih moguih b
olesti zagadivanje temeljne tjelesne okoline hranom koju konzumiramo, kao i drug
im toksinima, ime tijelo iz zdravog, i snanog alkalnog stanja mladosti prebacujemo
u otupjelo, kiselo stanje niske razine energije, koje stvara klimu u kojoj mikr
obi upravo cvjetaju i poinju sustavno razgradivati tijelo. Svaka bolest i tegoba,
tvrdili su nadalje, posljedica je tog sporog razgradivanja naih stanica koje pro
vode mikrobi, no oni nas ne napadaju bez razloga. Te probleme donosi nam hrana k
oju konzumiramo.
Ostali nazoni teko su prihvaali takve rezultate istraivanja. Neto je zasigurno pogreno
, razmiljali su. Kako ovjekove bolesti mogu biti toliko jednostavne? Oni su bili t
ijesno povezani sa zdravstvenom djelatnou, tvrtkama i ustanovama koje su predvidal
e kako e potroai troiti milijarde dolara na sloene lijekove i skupe medicinske zahvat
e. Nazoni zdravstveni dunosnici morali su vjerovati da je sve to nuno. Neki su bili
skloni prijedlogu, na pragu prihvaanja u mnogim zemljama, da u svakog pojedinca
treba ugraditi ipove kako bi pohranjivali podatke o zdravlju i lijekovima, kako b
i imali sposobnost nadziranja i identificiranja, to su obavjetajne
TAJNA SHAMBHALE 201
organizacije takoer prieljkivale. Posve su se posvetili tom programu. Njihov poloaj
, njihova mo, ovisi upravo o tome. U pitanju je njihov opstanak.
Usto, osobno im se svia hrana koju jedu. Kako ljudima mogu preporuiti da promijene
prehranu na nain koji kod sebe ne bi mogli ni zamisliti? Ne, to ne mogu prihvati
ti.
Ipak, oni lijenici s rezultatima novih istraivanja nastavili su se zalagati za svo
j stav, svjesni toga da je klima povoljna za promjenu paradigme. Pogledajte kako
se praume iskruju i unitavaju radi uzgoja govedine za zapadne zemlje, govorili su,
to je problem kojeg je svjestan sve vei broj ljudi.
Od pomoi je bila i injenica da je mnogoljudna poratna generacija u svim zemljama p
oela ulaziti u dob kada ovjeka pogaaju ozbiljne bolesti, a oni su ve vidjeli kako me
dicinski krugovi na cjedilu ostavljaju njihove roditelje. Stoga su traili nove al
ternative.
Gledali smo kako se sukob na konferenciji polagano stiava. Ostali su sada sluali o
ne koji su se zalagali za alternativne pristupe.
U drugom hramu bili sma svjedoci sline rasprave o odvjetnikom pozivu. Skupina odvj
etnika zalagala se za to da struka pone sama nadzirati svoje Ijude. Ugledni odvje
tnici ve godinama stoje postrance i gledaju kako se mnogi njihovi kolege bave reir
anjem sudskih procesa, kako uvjebavaju svjedoke kako bi zamaglili istinu, kako iz
miljaju obranu i hipnotiziraju porotu. Sada se pojavio pokret iji je cilj bio podi
gnuti standarde. Neki su odvjetnici tvrdili da
svi moraju doi do vie vizije o tome to ine, da moraju shvatiti is- ~~~~m~ " tinsku ul
ogu odvjetnika: rjeavati, a ne poticati sukobe.
Slino tome, u nekoliko hramova u kojima smo se nali proma
tralo se stanje politike korumpiranosti u raznim zemljama. Gledali ~~ k ` smo pri
zore u kojima su izabrani dunosnici u Washingtonu iza za
tvorenih vrata raspravljali o tome trebaju li poduprijeti prijedlog re- ~~ ` for
me sustava financiranja predizbornih kampanja. Najvanije je
bilo pitanje smiju li politike stranke primati neograniena novana sredstva od poseb
nih interesnih skupina, te ih troiti na televizijske reklame koje istinu izobliuju
tono prema njihovim eljama. Ta ovisnost o velikim korporacijama koje daju velik n
ovac kod politiara stvara obvezu na odreene usluge. A to svi znaju.
Ti su se politiari opirali argumentaciji onih eljnih reforme, a koji su govorili d
a demokracija nikako ne moe dosei ideal sve dok se
*~
202 James Redfield
ne pone temeljiti ne na iskrivljenim televizijskim prikazima, nego na javnim rasp
ravama - u kojima gradani mogu lake procijeniti dranje, izraz lica i istinoljubivo
st, te tako na temelju intuicije izabrati najboljeg kandidata.
Dok smo i dalje obilazili razne hramove, postalo je jasno da su svi na slian nain
usredotoeni na odredeno podruje ljudskog ivota. Vidjeli smo mnogobrojne svjetske vo
de ispunjene strahom, pa tako i predstavnike kineske vlasti, koji su primali pom
o kako bi se pridruili svjetskoj zajednici i proveli gospodarske i drutvene reforme
.
I u svakom pojedinom sluaju, podruje iza sudionika postalo bi svjetlije, a potom b
i oni koji su osjeali najvei strah, koji su djelovali tako da steknu nadzor ili ma
nipuliraju ne bi li doli do osobne koristi ili utjecaja, malo-pomalo poeli ublaavat
i svoje dotada nepromjenjive stavove.
Dok smo tako, u potrazi za Tashijevom bakom, i dalje trali pravim labirintom hram
ova, u mislima su mi se neprestano pojavljivala ista pitanja. to se to ovdje tono
dogada? Kakva je veza izmedu dakinija ili anela i proirenja molitvi koje se ovdje
provode? to oni u hramovima znaju a mi ne znamo?
U jednom trenutku nali smo se pred doslovce kilometrima i kilometrima hramova koj
i su se protezali sve do obzora. Putevi su vodili u svim moguim smjerovima. U poz
adini smo jo uli helikoptere. Dok smo tako stajali, jo jedan veliki hram, kojih sto
tinu pedeset metara iza nas, uruio se uz tresak.
"to se dogada Ijudima u tim hramovima?" upitah Tashija.
On se zagleda u oblak praine koji se podizao iz ruevina. "Budite bez brige, s njim
a je sve u redu. Mogu prijei na drugo mjesto a da ih nitko ne vidi. Potekoa je samo
u tome to dolazi do prekida u njihovoj zadai upuivanja energije."
Tada nas obojicu pogleda. "Ako oni ne mogu pomoi u tim situacijama, tko e onda pom
oi?"
Wil prie Tashiju. "Odluili smo kamo emo poi. Nemamo puno vremena."
"Moja je baka negdje ondje", ree. "Otac mi je rekao da je u jednom od sredinjih hr
amova."
TAJNA SHAMBHALE 203
Pogledom sam obuhvatio labirint kamenih zdanja. "Nema fizikog sredita, koliko vidi
m."
"Moj otac i nije mislio na to", ree Tashi. "elio je rei da je moja baka u hramu koj
i je usredotoen na sredinja, krajnja pitanja ovjekove evolucije." Govorei, Tashi je
pogledom prelazio hramovima u daljini.
"Ti ovdje Ijude vidi bolje nego mi", rekoh mu. "Bi li mogao s njima razgovarati i
upitati ih kamo da krenemo?"
"Pokuao sam razgovarati," odgovori on, "no moja energija nije dovoljno jaka. Moda
bih uspio kada bih ovdje mogao ostati malo due."
Tashi gotovo i nije dovrio reenicu, a jo se jedan hram sruio, ovaj put puno blie nama
.
"Moramo ostati ispred energije kineskih vojnika", ree Wil. "ekajte malo", ree Tashi
. "ini mi se da neto vidim."
Pogled mu je bio usmjeren prema labirintu hramova. I ja sam gledao u tom smjeru,
no nita mi nije izgledalo drukije. Kada sam ga pogledao, Wil je samo slegnuo rame
nima.
"Kamo?" upitah Tashija.
On se ve sputao jednom stazom s desne strane, rukom nam pokazujui neka podemo za nj
im.
Poto smo urno koraali jo kojih dvadeset minuta, zaustavili smo se ispred hrama ija je
arhitektura uvelike odgovarala ostalima, osim to je zdanje bilo vee i to je tamnos
mede kamenje imalo i blago plaviastu nijansu.
Tashi stane kao ukopan, zagledan u teka kamena vrata. "to je, Tashi?" upita ga Wil
.
Daleko u pozadini uli smo tresak nastao pri ruenju jo jednog ' hrama.
Tashi pogleda mene. "Onaj hram u vaem snu... kada ste rekli da ste ondje nekoga p
ronali... Je li bio plav?"
Ja ponovno pogledah hram. "Da", rekoh. "Bio je plav." Wil pride vratima i osvrne
se prema nama.
Tashi kimne i Wil odgurne divovsku kamenu plou.
204 Tames Redfield
Hram je bio prepun ljudi. Kao i ranije, kod mnogih sam tijela
samo razaznavao obrise. Cinilo se da se svi nekamo kreu, skupljaju oko nas, i osj
eao sam kako me preplavljuje posve jasno izraena radost. Kretali su se tako da sam
stekao dojam da se okreu oko sre
dita hrama. Okrenuvi se onamo, ugledao sam prostorni prozor kako se otvara. I tada
nam se ukazao slijed raznih prizora na Bliskome istoku, potom slike iz Vatikana
, pa iz Azije, a sve su, inilo se,
,I prikazivale sve izraeniji dijalog izmedu glavnih institucionalnih re;j ligija.
Promatrali smo prizore koji su prikazivali kako se razvija sve vea tolerancija. U
kranstvu, i unutar katolike i unutar protestantske tradicije, ljudi su spoznavali
da su istinsko iskustvo obraenja unutar kranstva i istinska predanost te iskustva p
rosvjetljenja u istonjakim religijama, judaizmu i islamu - samo to iskustvo - posv
e isti. Stvar je samo u tome to svaka religija naglaava drugi aspekt mistine intera
kcije s Bogom.
Istonjake religije naglaavaju djelovanje na samu svijest, iskustvo lakoe, osjeaj jedi
nstva sa svemirom, oslobadanje od elja ega i odreenu odvojenost. Islam naglaava osj
eaj jedinstva koji potjee od dijeljenja tog iskustva s drugima i snage prirodene s
kupnom djelovanju. Judaizam naglaava vanost tradicije koja se temelji na toj povez
anosti, iskustva odabranosti, te stav prema kojem je svaka iva osoba odgovorna za
unapredivanje evolucije ovjekove duhovnosti.
Kranstvo naglaava da se duh u ljudskim biima manifestira ne samo kao pojaana svijest
o tome da je ovjek dio Boga nego i kao jedno vie `ja' - kao da postajemo proirenom
verzijom onoga to jesmo, potpuniji, sposobniji, uz unutarnje vodenje i mudrost ko
ji nas navode na djelovanje, kao da ljudski oblik Boga, Krista, sada gleda naim oi
ma.
U prizoru koji je bio pred nama vidjeli smo djelovanje te nove snoljivosti i zaje
dnitva. Sve vie, teite se premjetalo na iskustvo same veze, a ne na razlike u naglask
u. inilo se da postoji sve vea spremnost za rjeavanjem etnikih i vjerskih sukoba, veo
m komunikacijom meu vjerskim voama, te novim razumijevanjem istinske snage molitve
, samo kada bi svi proirili svoja polja u vjerskom jedinstvu.
TAJNA SHAMBHALE 205
Dok sam to gledao, posve sam shvatio to su i Lama Rigden i Ani rekli o ujedinjava
nju vjera, o tome kako e to biti znak da tajne Shambhale postaju poznate svijetu.
U tom trenutku prizor se u prozoru promijenio. Vidjeli smo skupinu ljudi kako ra
zgovara i radosno slavi roenje djeteta. Svi su se smijali i jedni drugima predava
li novoroene. Ti su se ljudi medu sobom razlikovali, predstavljajui razne narode. D
ok sam ih gledao, stekao sam jasan dojam da predstavljaju i razliite vjerske trad
icije. Pogledavi malo bolje, prepoznao sam i djetetove roditelje. Izgledali su mi
nekako poznato. Znao sam da to nisu oni, no crte lica jako su me podsjeale na Pe
mu i njezina supruga.
Trudei se da to bolje vidim, stekao sam dojam da sada gledamo neto iznimno vano. to t
o?
Prizor se ponovno promijenio i sada smo gledali neki tropski kraj koji je izgled
ao kao da se nalazi negdje u jugoistonoj Aziji ili moda Kini. Kao i maloprije, ve t
renutak poslije gledali smo u neku kuu u kojoj je niz ljudi, razliitog izgleda, na
izmjence dralo novoroene i nazdravljalo roditeljima.
"Zar ne uviate to nam pokazuju?" ree tada Tashi. "Eto kamo odlaze ona nestala zaeta
djeca. Premjetaju se u razliite obitelji, irom svijeta. To je zasigurno bio postupa
k kanaliziranja. Djeca su prije polaska dalje nekako stjecala viu genetsku energi
ju Shambhale."
Wil se zagledao u pod, zamiljen, a potom ponovno pogleda nas.
"To je tranzicija", ree. "O tome se govorilo u legendama.
Shambhala se ne premjeta na jedno mjesto; njezina energija prelazi ~ , ~.u ., na
mnogo razliitih mjesta irom svijeta."
"Molim?" rekoh. , Tashi me pogleda. "Znate za legendu koja kae da e ratnici
Shambhale naii s istoka i poraziti sile tame i stvoriti idealno dru- '~ ' tvo. To
se nee dogoditi uz konje i maeve. To se dogaa zahvaljujui
djelovanju naeg proirenog polja, kada znanje Shambhale pone prelaziti u svijet. Bud
u li svi oni iz svih religija koji evrsto vjeruju u povezanost s boanskim izbjega
vali negativne molitve i ulagali zajedniki napor, svi emo moi upotrijebiti proirenje
molitve kako bismo preuzeli ulogu Shambhale."
"Ali mi ne znamo sve to oni ine", rekoh. "Ne znamo preostali dio tajne!"
206 James Redfield
Upravo u tom trenutku prizor se u onom prozoru ponovno promijenio. Sada smo vidj
eli velik prostor snijegom pokrivenih planina i skupinu helikoptera kineske vojs
ke kako leti prema nama. Vidjeli smo i mnotvo drugih hramova kako se rue s nailask
om letjelica i poinju nalikovati na drevne ruevine, te posve nestaju u oblacima pr
aine. Slika je tada prikazala vanjsku stranu zdanja u kojem smo se upravo nalazil
i, a potom i unutranjost.
Ugledali smo sebe kako stojimo u tom hramu, a posvuda oko nas nisu se vidjeli ne
jasni obrisi ljudi, nego njihove jasne slike. Mnogi su bili u sveanoj odjei tibets
kih redovnika, no mnogi drugi bili su odjeveni drukije. Neki su se pojavili u odj
ei istonjakih religija, drugi su nosili tradicionalnu nonju hasidskih idova, a trei ta
lare i kranska raspela. Jednako mnotvo bilo je odjeveno i poput islamskih mula.
to je bilo najzanimljivije, jedna me pojava podsjetila na osobu koja ivi u blizini
moje kue u dolini i pogled mi se zadrao na njoj. Istog trena utonuo sam u svojevr
sno sanjarenje o svome domu. U mislima sam tada sve ugledao kristalno isto: pogle
d na planine s prozora na prednjoj strani moje kue, a potom i isti prizor gledan
od onog izvora. Pomislio sam na okus te vode. Zamislio sam sebe kako se naginjem
i pijem.
I ponovno smo zauli grmljavinu helikoptera, sada vrlo blizu, te zvuk uruavanja nek
og drugog hrama.
Tashi se okrene od prozora i prijee nama zdesna. U onom prizoru koji se vidio kro
z lebdei prozor, jasno smo vidjeli to ini. Tashi je stajao pred jednim tibetskim re
dovnikom.
"Tko je to?" upitah Wila.
"Zacijelo njegova baka", odgovori Wil.
Bilo je jasno da razgovaraju, no nisam uspio razabrati rijei. Na koncu su se zagr
lili i Tashi tada dojuri do nas.
I dalje sam ga gledao kroz prozor, no kada je stigao do mene, prizor se izgubio.
Prozor je jo bio na istome mjestu, ali slika je bila posve nejasna, kao kada je
televizijski prijemnik namjeten na nepostojei kanal.
Tashi je bio ozaren. "Zar ne shvaate?" ree. "Ovo je hram u kojem su vas i Wila pro
matrali sve vrijeme, dok ste nastojali doi do Shambhale. Upravo su se ovi ljudi s
luili svojim poljem molitve
TAJNA SHAMBHALE 207
kako bi vam pomogli. Da nije bilo njih, nitko od nas sada ne bi bio ovdje."
Pogledavi oko sebe, uvidio sam da vie ne vidim nikakve obrise ljudi.
"Kamo su otili?" povikah.
"Morali su otii", odgovori Tashi, sada zagledan u prazan prozor koji je lebdio iz
nad sredinjeg dijela prostora. "Sada je sve ostalo na nama."
U tom trenutku itav se hram silno zatresao i nekoliko velikih kamenih gromada muk
lo tresne o tlo s vanjske strane.
Bez ikakva upozorenja, slika se u onom prozoru izotrila i sada smo vidjeli Kineze
kako izlaze iz helikoptera na samo nekoliko metara ispred hrama. Pukovnik Chang
pride ulazu, rasporedujui vojnike. Jasno smo vidjeli njegovo lice.
"Moramo ga uzdignuti svojim poljima", ree Wil.
Tashi kimne i brzo nas provede kroz proirenja. Zamiljali smo kako se naa energetska
polja prelijevaju iz nas i ulaze u polja tih kineskih vojnika, a osobito u Chan
govo polje, te ih uzdie do nove svijesti o njihovim viim intuitivnim sposobnostima
.
Dok sam pomno promatrao njegovo lice, inilo se da je zastao i podigao pogled, kao
da osjea tu viu energiju.
Paljivo sam traio neki izraz njegova vieg `ja', i tako primijetio neto to je nalikova
lo na blagu promjenu u njegovim oima, moda ak i neto slino blijedome osmijehu. inilo s
e da gleda oko sebe, da pogledava svoje vojnike.
"Koncentrirajte se na njegovo lice", rekoh. "Na njegovo lice." ~, _w a~~~~.: ,.
Kada smo to uinili, uinilo mi se da je ponovno zastao. Jedan od vojnika, vjerojatn
o njegov zamjenik, priao mu je i poeo mu postavljati neka pitanja. Jo nekoliko tren
utaka Chang se nije obazirao na neposredno podredenog asnika. No, malo-pomalo taj
je vojnik privukao njegovu pozornosi, rukom pokazujui prema hramu u ko
jem smo se nalazili. inilo se da se Chang uspio ponovno usredoto- ' iti i na lice m
u se vratio izraz bijesa. U trenutku kada se uputio pre- zry ma nama, rukom je p
okazao svim vojnicima da podu za njim.
"Ne djeluje", rekoh.
Wil me pogleda. "Nema dakinija."
208 James Redfield
"Moramo otii", povie Tashi. "Kako?" upita Wil.
Tashi se tada okrene prema nama. "Moramo izii kroz prozor. Baka mi je rekla da kr
oz prozor moemo izii u vanjske kulture. No samo ako nam s tog mjesta pomognu da se
i na drugoj strani podigne razina energije."
"Kako je to mislila da nam `pomognu'?" upitah. "Tko bi nam pomogao?"
Tashi odmahne glavom. "Ne znam."
"No, dobro, moramo pokuati", povie Wil. "Odmah!" Tashi je izgledao zbunjeno.
"Kako ste kroz prozore izlazili u vanjske prstenove?" upitah ga. "Ondje smo imal
i postavljena pojaala", odgovori on. "Nisam siguran da to mogu postii bez njih."
Tada mu dodirnuh rame. "Ani je rekla da su svi u prstenima na rubu toga da budu
u stanju djelovati bez pomoi tehnologije. Razmisli. Kako si to inio?"
Tashi se i dalje muio. "Zapravo ne znam. Bilo je to nekako automatski." Tada naas
zastane. "Vjerojatno smo jednostavno oekivali da e se to dogoditi i onda bi se to
u istom trenu i dogodilo."
"Uini tako, Tashi," ree Wil, glavom pokazujui prema prozoru. "Uini to odmah sada."
Bilo je jasno da se Tashi do krajnosti usredotoio, a onda me pogledao. "Da bih to
mogao zamisliti, moram znati kamo elim otii. Kamo bismo trebali doi?"
"Priekaj malo", rekoh. "A to je s onim tvojim snom? Nisi li u njemu vidio neku vod
u?"
Tashi se na trenutak zamisli i onda ree: "Bilo je to neko mjesto s kojeg se pruao
pogled na nekakav izvor vode. Moda na nekakvo vrelo ;li na..."
"Izvor?" povikah. "Izvor s jezercem omeenim kamenom?" Nekoliko me trenutaka samo
nepomino promatrao. "Tako nekako, ini mi se."
Ja tada pogledah Wila. "Znam gdje je to. Rije je o obronku sjeverno od doline u k
ojoj ivim. Moramo otii onamo."
TAJNA SHAMBHALE 209
U tom trenutku hram se ponovno snano zatresao. Slike uruavanja hrama ili eksplozij
a koje su nas nosile uvis ispunile su mi misli i ja ih se oslobodih, umjesto tog
a zamiljajui kako emo pobjei. Poeo sam se osjeati poput svog oca, zatoen u bici koju ni
sam traio, ali koju, zbog visokih uloga, nisam mogao izbjei. Samo to je ovo bila me
ntalna borba.
"Koncentrirajte se", povikah. "to trebamo initi?"
"Najprije moramo zamisliti mjesto na koje idemo", odgovori Tashi. "Opiite nam ga.
"
Ubrzano govorei, opisao sam im sve pojedinosti: planinsku stazu, drvee, vodu i nje
zin tok, boju lia u ovo doba godine. A potom smo pokuali Tashiju pomoi da se koncent
rira na tu sliku. Dok smo gledali, slika u prozoru poela je prikazivati upravo ta
j prizor. Jasno smo vidjeli onaj izvor.
"To je to mjesto!" povikah.
Wil se obrati Tashiju. "A to sada? Tvoja je baka rekla da e nam zatrebati pomo."
U prozoru samo u tom trenutku ugledali neku osobu u pozadini i svi smo se usredo
toili na taj nejasni obris. Svim silama nastojao sam raspoznati o kome je rije, pr
imjeujui da taj netko izgleda mlado, da je, tovie, Tashijevih godina.
I slika se tada konano raistila, te sam shvatio o kome je rije. "To je Natalie, ki mo
g susjeda", povikah, prisjeajui se svog prvog intuitivnog osjeaja u vezi s njom. Ta
mi je intuicija donijela upravo tu sliku.
Tashi se iroko osmjehivao. "To je moja sestra!"
U tom trenutku jo jedan divovski komad hrama sruio se s vanjske strane zdanja.
"Ona nam pomae", povie Wil, sve nas gurajui prema prozoru. '' "Idemo!" fi '.
Uz glasno utanje, Tashi se provue kroz otvor, a za njim izie i Wil. Upravo u trenutk
u kada sam se pribliio prozoru, stranji se zid hrama uruio, a ondje, na suprotnoj s
trani, stajao je pukovnik Chang.
Okrenuvi se, tada ga pogledah i odmah potom prioh prozoru. Na njegovu licu i dalje
se isticao onaj odluan izraz i on tada s pojasa skine kratkovalni uredaj.
_au~.::.
210 James Redfield
"Znam kamo idete!" povie u trenutku kada se i preostali dio hrama poeo ruiti. "Znam
!"
Kada sam zakoraio kroz prozor, noga mi se spustila na dobro
mi poznato tlo i na licu sam osjetio topao zrak. Vratio sam se kui. Pogledavi oko
sebe, ugledao sam Tashija i Natalie kako stoje
jedno pokraj drugog, gledajui se u oi, ubrzano razgovarajui. Lica su im bila ushiena
, kao da su upravo neto otkrili. Wil je stajao pokraj njih.
Iza njih nalazio se Nataliein otac, Bill, kao i jo nekolicina susjeda iz doline,
meu njima i otac Brannigan i Sri Devo, i Julie Carmichael, te jedan protestantski
sveenik. Svi oni doimali su se blago zbunjenima.
U tom trenutku priao mi je Bill.
"Ne znam odakle ste stigli, no hvala Bogu da ste ovdje."
Ja rukom pokaem prema sveenicima. "to svi oni rade ovdje?" "Pozvala ih je Natalie.
Poela je govoriti o nekakvim legendama i pokazivati nam kako stvarati polja molit
ve i razne druge stvari. ini se da se te zamisli nisu pojavljivale samo kod nje.
Rekla je da vidi to se dogaa tebi, a mi smo primijetili kako netko promatra tvoju
kuu."
Tada sam pogledao uz brijeg i upravo sam se spremao neto rei kada me Bill prekinuo
. "Natalie je rekla i neto vrlo neobino. Rekla je da ima brata. Tko je onaj djeak s
kojim razgovara?"
"Objasnit u vam kasnije", rekoh. "Tko je promatrao moju kuu?" Bill mi ne odgovori.
Gledao je Wila i ostale kako nam prilaze.
U tom trenutku zauli smo neka vozila kako se pribliavaju uzvisinom iznad nas. Neki
plavi kombi zaustavio se ispred moje kue. Dvojica mukaraca iziu iz vozila, uoe nas
i priu rubu jedne izboene stijene, kojih trideset metara iznad nas.
"Kineski obavjetajci", ree Wil. "Zacijelo ih je poslao Chang. Moramo stvoriti polj
e."
Nekako sam oekivao da e nas sveenici pitati to je to, no oni su samo kimnuli. Natali
e nas je poela voditi kroz proirenja, dok je Tashi stajao uz nju.
"Ponite s energijom stvoritelja", ree ona. "Neka ue u vae tijelo i napuni vas. Neka
stane izlaziti kroz vae tjeme i kroz oi. Neka
TAJNA SHAMBHALE 211
struji prema svijetu u obliku stalnog polja molitve, sve dok ne ugledate samo lj
epotu i osjetite samo ljubav. U stanju pojaane budnosti, oekujte da e se to polje k
retati i poticati duhovna polja onih ljudi iznad nas, dovodei ih do njihovih intu
icija."
Gore, na uzvisini, oni su agenti zlokobno gledali u nas, sada ve kreui stazom prema
nama.
Tashi pogleda Natalie i kimne.
"A sada", zapone Natalie, "moemo osnaiti andele." Ja tada pogledah Wila. "Molim?"
"Najprije", nastavi Natalie, "moramo biti sigurni da su naa polja posve pripremlj
ena za ulazak u polja one dvojice gore. Gledajte kako se to dogaa. Oni nisu nepri
jatelji, oni su ljudi, due obuzete strahom. I sada moramo posve priznati andele i
vrlo ih promiljeno zamiljati kako dolaze do one dvojice.
Potom, sa svim svojim oekivanjima, zamislite ih kako pojaavaju naa polja molitve. O
snaite andele kako bi u cijelosti dali energiju viim razinama bia one dvojice, izna
d razine koju mi moemo postii sami, podiui ih do razine koja nije u stanju initi zlo.
"
Nepomino sam promatrao onu dvojicu na uzvisini, pogledom traei nekakvo svjetlije po
druje koje bi ukazalo na nazonost dakinija: koliko god se trudio, nisam primjeivao
nita.
"Ne djeluje", rekoh Wilu.
"Pogledaj!" povie on. "Gore, desno."
Dok sam tako gledao, poeo sam uoavati neko svjetlo koje nam se primicalo, a onda s
am primijetio da to svjetlo okruuje nekog ovjeka koji je prilazio onoj dvojici. Ta
j ovjek okruen svjetlom na
sebi je imao odoru policajca i oznake erifova pomonika. ``~~ "Tko je taj policajac
?" upitah Billa. "Izgleda mi poznato."
3 "Priekaj", ree Wil. "To nije ovjek."
Ponovno sam pogledao u tom smjeru i vidio policajca kako poinje razgovarati s ono
m dvojicom. Tada ih je okruilo svjetlo i oni su se konano poeli vraati prema svome v
ozilu. Premda je policajac ostao na mjestu, svjetlo se proirilo do njih i okruilo
onaj kombi. Uli su i brzo se udaljili.
"Proirenje je djelovalo", ree Wil. ~r
e ~, z
.. . _ .zR ~u":.;
212 James Redfield
Zapravo ga nisam sluao. Oi su mi bile usmjerene na erifova pomonika, koji se u meuvre
menu okrenuo prema nama. Bio je visok i imao je crnu kosu. Gdje li sam ga ve vidi
o?
Odgovor mi se ukazao kada se okrenuo i poeo udaljavati. Bio je to isti onaj mukara
c kojeg sam vidio pokraj bazena u Katmanduu, onaj koji mi je prvi spomenuo istrai
vanje djelovanja molitve, onaj kojeg sam vidio jo nekoliko puta, onaj kojeg je Wi
l nazvao mojim anelom uvarom.
"Oduvijek se pojavljuju u Ijudskom liku kada je to nuno", ree Tashi, prilazei mi s
Natalie.
"Upravo smo dovrili posljednje proirenje", pridoda tada. "Konano znamo tajnu Shambh
ale. Sada moemo poeti djelovati kao oni u Shambhali. Oni su promatrali i pazili na
svijet, te pronalazili kljune situacije i potom se u njih mijeali ne samo snagom
vlastitih polja molitve, nego i snagom aneoskih podruja. To je uloga andela, pojaav
ati."
"Ne razumijem", rekoh. "Zato to nije djelovalo kada smo pokuali zaustaviti Changa,
neposredno prije nego to smo se prowkli kroz prozor?"
"Nisam znao koji je posljednji korak", ree Tashi. "Nisam shvaao to rade oni u hramo
vima dok mi se nije ukazala prigoda za razgovor s Natalie. Mi smo dosada podizal
i Changa, to je bilo nuno, ali nismo znali kako osnaiti aneoske snage kako bi doprle
do nae energije i umijeale se. Moramo poeti s priznavanjem andela, ali potom, na t
oj razini energije, moramo ih osnaiti za djelovanje. To moramo initi vrlo promiljen
o, s jasno izraenom nakanom. Moramo ih pozvati da dou."
Tashi zauti i zamiljeno pogleda prema obzoru, dok mu se na licu poeo pojavljivati o
smijeh.
"to je, Tashi?" upitah.
"Ani i ostatak Shambhale", ree on. "Povezuju se s nama. Osjeam ih."
Tada je sve zamolio da mu posvete pozornost. "Postoji jo jedna srvar koju moemo uin
iti. Moemo osnaiti anele i na openit nain, kako bi titili ow dolinu."
Poveli smo se za Natalie, koja nas je potom provela kroz postupak postavljanja o
sobitog polja koje e se proiriti do vrhova poum
TAJNA SHAMBHALE 213
ljenih vrhunaca, na sve strane oko doline, i omoguiti andelima da nas tite.
"Zamislite po jednog anela kako stoji na svakom od vrhova", ree ona. "Shambhala je
uvijek bila zatiena. I mi moemo dobiti takvu zatitu."
Svi smo se jo nekoliko minuta nastavili koncentrirati na planine, a onda je ono d
voje mladih zapoelo jo jedan intenzivan razgovor, dok smo ih mi ostali sluali.
Govorili su o drugoj djeci koja su na ovaj svijet stigla preko Shambhale, te o p
otrebi za time da ih probude, gdje god se nalazili. Rekli su nam da su djeca koj
a dolaze u ovom trenutku neusporedivo monija nego dosada. Vea su, jaa i inteligentn
ija na jedan posve nov nain. Vie nego ikada posveuju se izvannastavnim aktivnostima
. Pjevaju, pleu, bave se mnotvom razliitih sportskih aktivnosti, stvaraju glazbu, p
iu. Jo nikada tolik broj djece nije razvijao nadarenost u tako ranoj dobi.
"Postoji samo jedna potekoa. Snaga njihovih oekivanja puno je vea, no jo nisu nauili p
osve pratiti djelovanje svojih misli. Mogu nauiti kako djeluju polja molitve. Mi
im u tome moemo pomoi."
Gledali smo kako sveenici kreu prema Billovoj kui, zajedno s Natalie i Tashijem, ko
ji su jo bili posve zaokupljeni razgovorom.
U tom trenutku obuzeo me pravi mali val skeptinosti. ak i nakon svega to sam vidio,
jo sam sumnjao u to da ljudi mogu istinski davati snagu andelima.
"Dri li doista da moemo pozivati anele kako bi pomogli i nama i drugima?" upitah Wil
a. "Bi li nam uope bila dodijeljena ta
:,,d~ ~~;~ v
kva mo?"
"Stvar nije ba tako jednostavna", ree on. "Zapravo, to ne moe
. ni pokuati netko tko ima negativne nakane. Nita od svega toga ne
djeluje ako u sebi nismo posve povezani sa stvoriteljevom energijom x` ' y i ako
vrlo svjesno ne odailjemo energiju ispred sebe, tako da dopire ' do drugih. Ako
u tome sudjeluje i najmanji dio ega ili bijesa, sva
energija nestaje i andeli ne mogu reagirati. Shvaa li to ti elim rei? Mi smo na ovom
planetu Boji posrednici. Moemo priznavati, potvrdivati i odravati viziju boanske vol
je, a ako se izvorno uskladimo
214 Jarnes Redfield
s tom pozitivnom budunou, imat emo dovoljno molitvene energije kako bismo anele usmje
rili na djelovanje."
Kimnuo sam, svjestan toga da ima pravo. ;a
"Uvia li ti to je sve ovo?" upita me on. "Sve ove informacije, '; sve je to Jedanae
sti uvid. Poznavanje polja molitve odnosi ovjekovu 'e; kulturu jo korak dalje. Kad
a smo shvatili Deseti uvid - da je svrha
ovjekova postojanja na ovom planetu stvarati idealnu duhovnu kulturu odravanjem vi
zije - neto je jo uvijek nedostajalo. Nismo znali kako je tono odravati. Nismo znali
pojedinosti o tome kako se u energetskome smislu sluiti svojom vjerom i oekivanji
ma.
A sada to znamo. Stvarnost Shambhale, tajna polja molitve, podarila nam je uprav
o to. Sada moemo odravati viziju jednog du' hovnog svijeta i djelovati tako da je
ostvarimo svojom kreativnom ;
, e snagom. Kultura ovjeanstva nee moi dalje napredovati sve dok ; se svjesno ne pos
luimo tom snagom u slubi duhovne evolucije. Mo
ramo djelovati onako kako su djelovali oni u hramovima: sustavno postavljati svo
ja polja molitve i usmjeravati ih na sve one kljune situacije koje e donijeti prom
jenu. Istinska uloga medija, a osobito televizije, jest ukazivati na ta problema
tina podruja. Moramo
"` opaati svaku raspravu, svaku znanstvenu debatu, svaku bitku koja se negdje vod
i izmedu sila tame i svjetla, te odvojiti vrijeme u kojem o emo upotrijebiti svoj
e polje."
On tada pogleda oko sebe. "Sve to moemo initi u malim zajednicama, crkvama, krugov
ima prijatelja irom svijeta. Ali, to bi bilo kada bi se snaga svih religija udruila
u jedno divovsko, jedinstveno polje molitve? To je polje trenutano rascjepkano,
ponegdje ak i poniteno zbog negativnih molitvi i mrnje. I dobri Ijudi doputaju da nj
ihove misli pridonose zlu, mislei kako to nije vano.
No to bi bilo kada bi se to promijenilo? to bi bilo kada bismo postavili polje, ve
liko kao to svijet to jo nije vidio, koje bi se prostiralo preko itavog planeta i u
zdizalo one prikrivene sile u cijelom svijetu koje ele centralizirati mo i nadzira
ti sve ostale? to bi bilo kada bi sve napredne skupine u svim zanimanjima i struk
ama znale kako to initi? to bi bilo kada bi se svijest o polju proirila tako daleko
?"
Wil na trenutak zauti.
"I to bi bilo kada bismo svi istinski vjerovali u aneoska podruja'; nastavi zatim,
"i znali da smo samim roenjem stekli pravo davati im snagu? Nema te situacije na
koju ne bismo mogli istog trenutka dje
TAJNA SHAMBHALE 215
lovati. Novo tisuljee ve bi sada moglo izgledati neusporedivo drukije nego to izgleda
. Bili bismo istinski ratnici Shambhale koji dobivaju bitku za budunost."
Zautjevi, pogledao me vrlo ozbiljno. "Rije je o istinskome izazovu koji se postavlj
a pred ovu generaciju. Ne uspijemo li, sve rtve prijanjih generacija mogle bi biti
uzaludne. Moda neemo uspjeti nadvladati ekoloka razaranja do kojih dolazi... ili s
krivene zle nakane ljudi eljnih nadzora."
"Vano je", nastavi Wil, "poeti izgraivati svjesnu mreu `misli'. Povezati ratnike...
Svatko tko zna mora se u svome ivotu povezati sa svima ostalima koji bi eljeli zna
ti."
Samo sam utio. Te Wilove rijei u misli su mi dovele Yina i sve ostale rtve kineske
tiranije. to je na kraju bilo s njim? Bez njegove pomoi nikako ne bih uspio. Spome
nuo sam Wilu o emu razmiljam.
"Jo ga moemo pronai", ree Wil. "Televizija je samo pretea usavravanju mentalnog oka, t
o nemoj zaboraviti. Pokuaj pronai sliku koja e ti pokazati gdje se nalazi."
Kimnuo sam i pokuao posve isprazniti svijest, razmiljajui samo o Yinu. Umjesto njeg
a, pojavilo se lice pukovnika Changa i ja se na to uasnuto trgnuh. Potom ispriah W
ilu to se dogodilo.
"Prisjeti se njegova izgleda", ree Wil, "kada se inilo da se budi i taj izraz pron
adi na slici."
U mislima sam pronaao taj izraz, a slika je odjednom prikazala Yina u zatvorskoj e
liji, okruenog straarima.
"Vidim Yina", rekoh, irei svoju energiju molitve i osnaujui vie sfere, sve dok prizor
posvuda oko njega nije postao svjetliji. Potom sam zamislio kako se to svjetlo i
ri na sve koji ga dre u zatoenitvu.
"Vidi anela pokraj Yina", ree Wil, "...i uz pukovnika." Kimnuo sam, mislei na tibeta
nski Zakonik suosjeanja.
Wil uzdigne obrvu i nasmijei se, dok sam se ja ponovno koncentrirao na one slike.
S Yinom e sve biti u redu. Tibet e jednog dana biti slobodan.
Ovaj put nisam nimalo sumnjao.
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika "
Mladen Kokolj
Grafiki urednik Davor Horvat
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura ' Rosanda Kokanovi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP~tudio
Tisak: Tiskarna Tone Tomi d.d., Ljubljana
naklada 4000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31-163.42
REDFIELD, James
Tajna Shambhale / James Redfield ;
[s engleskoga preveo Damir Bilii]. - Zagreb : Algoritam, 2000. - 215 str. ; 24 cm.
Prijevod djela: The Secret of Shambhala.
(SBN 953-6450-28-3
400314011