Ž - Marijin Diplomski o Koprivnici

1
Sadraj

1. UVOD ............................................................................................................................................... 3
2. PREGLED POVIJESTI KOPRIVNICE..................................................................................................... 5
2.1.Koprivnica u doba antike ............................................................................................................... 5
2.2.Koprivnica u srednjem vijeku ........................................................................................................ 6
2.3.Novi vijek i koprivnika tvra ........................................................................................................ 8
2.4.Koprivnica u 18. i 19. stoljedu: raskopavanje tvre i gospodarski razvoj grada .......................... 10
3. URBANI RAZVOJ KOPRIVNICE DO KRAJA 18. STOLJEDA ................................................................ 13
3.1.Urbani razvoj grada u srednjem vijeku........................................................................................ 13
3.2.Urbani razvoj Koprivnice od 16. do kraja 18. stoljeda ................................................................. 16
4. URBANIZAM I ARHITEKTURA PRVE POLOVICE 19. STOLJEDA ........................................................ 28
5. URBANIZAM I ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 19. STOLJEDA (od 1850. do 1890.) .................. 33
5.1. JAVNA ARHITEKTURA ............................................................................................................. 39
5.1.1. Puka kola, 1856-1857. (Zrinski trg 1) ............................................................................... 39
5.1.2. Opda gradska javna bolnica, 1874-1875 (Bardekov trg 10) ................................................ 40
5.2. SAKRALNA ARHITEKTURA ...................................................................................................... 42
5.2.1. Kapela sv. Duha na gradskom groblju, 1873. ...................................................................... 42
5.2.2. Kapela sv. Florijana, 1892. (Trg dr. Tomislava Bardeka) ...................................................... 43
5.2.3. Sinagoga, 1875-1876. (Svilarska ulica) ............................................................................... 44
5.3. STAMBENA ARHITEKTURA .................................................................................................... 47
6. URBANIZAM I ARHITEKTURA KRAJEM 19. I POETKOM 20. STOLJEDA (od 1890. do poetka Prvog
svjetskog rata) ....................................................................................................................................... 49
6.1. JAVNA ARHITEKTURA ............................................................................................................ 54
6.1.1. Nova zgrada puke kole, 1892. .......................................................................................... 54
6.1.2. Zgrada Kotarske oblasti, 1893. (Nemideva 5) .................................................................... 55
6.1.3. Gradska tedionica, 1904. (Zrinski trg 9) ............................................................................. 56
6.1.4. Vatrogasni dom, 1905-1906. (Frankopanska ulica) ............................................................. 56
6.1.5. Realna gimnazija, 1907-1908. (Trg Mladosti 5) ................................................................... 57
6.1.6. Zgrada kolodvora, 1913. ...................................................................................................... 59
6.2. SAKRALNA ARHITEKTURA ..................................................................................................... 60
6.2.1. Obnova upne crkve sv. Nikole, 1892. ................................................................................ 60

2

6.3. STAMBENA ARHITEKTURA .................................................................................................... 62
6.3.1. Graanska kuda, 1897. (Zrinski trg 6) .................................................................................. 62
6.3.2. Kuda Dolenec / Vuk-Pavlovid, 1900. (Esterova 5) ................................................................ 63
6.3.3. Kuda Malanec, 1902. (Esterova 12) ................................................................................... 64
6.3.4. Kuda Jelid, 1906. (Esterova 7) .............................................................................................. 66
6.4. INDUSTRIJSKA ARHITEKTURA ................................................................................................. 67
6.4.1. Industrijski kompleks Danica ............................................................................................ 67
7. ZAKLJUAK ..................................................................................................................................... 69
8. KATALOG PLANOVA I GRAEVINA ................................................................................................ 70
9. POPIS LITERATURE ......................................................................................................................... 87
10. POPIS KORITENIH REPRODUKCIJA ............................................................................................... 91

3

1. UVOD

Tema ovoga rada je urbanizam i arhitektura Koprivnice od druge polovice 19. stoljea do
poetka Prvog svjetskog rata, ime se zapravo obuhvaa arhitektura nastala u vrijeme
historicizma i secesije. Ovo razdoblje je izabrano zbog njegove izuzetne vanosti za
Koprivnicu kao urbanu cjelinu. Naime, upravo je na smjeni 19. u 20. stoljee ui centar
Koprivnice dobio izgled koji je ouvao do danas.
Radi boljeg shvaanja uvjeta izgradnje ovih graevina bilo je potrebno napraviti povijesni
pregled grada Koprivnice, kao i prikaz dotadanjeg urbanizma i arhitekture, koji su uvelike
bili odreeni uvenom tvrom izgraenom u 16. stoljeu. Stoga je u ovome radu kronoloki u
kratkim crtama opisan i razvitak grada od srednjeg vijeka do polovice 19. stoljea. Ova
poglavlja nastoje ilustrirati kako se Koprivnica razvijala od obinog imanja preko
srednjovjekovnoga naselja i kasnije grada, pa renesansnog grada-utvrde do vojnog
kvazibaroknog grada, koji se napokon u 19. stoljeu izborio za svoj civilni aspekt i urbanitet s
karakteristikama modernog grada.
Kako bi rad bio to pregledniji, poglavlje koja se bavi urbanizmom i arhitekturom do 19.
stoljea podijeljeno je na razvoj grada u tvri i na razvoj grada van nje. Time lake
suoavamo razvoj jednog i drugog podruja te dobivamo bolji dojam o njihovome odnosu
kroz stoljea. Njihova odvojenost kulminirala je polovicom 19. stoljea kada stara jezgra
postaje izolirana i zanemarena pa se Koprivnica odluuje na dosta radikalan poduhvat - ali u
skladu s europskim trendovima na ruenje tvre.
U drugome dijelu rada, koji se podrobnije bavi pojedinanim graevinama nastalim u
razdoblju od druge polovice 19. stoljea do 1915. godine, objekti su podijeljeni prema svojoj
funkciji javnoj, sakralnoj i stambenoj. Osim sistematinosti, time se elio postii i bolji uvid
u slinosti kao i raznolikosti zdanja iste namjene. Veina tih graevina djelo su Gjure
Carneluttija, koji je kao predstavnik moderne arhitekture i nosioc historicistikog stila i
secesije obogatio Koprivnicu nizom reprezentativnih zdanja raznih namjena.
Pri pisanju ovog rada literatura koju sam najvie konzultirala bila je topografija
Koprivnica: grad i spomenici te Povijesni atlas gradova: Koprivnica. Topografija mi je
sluila kao povijesna i povijesnoumjetnika okosnica, dok mi je atlas najvie koristio za
4

shvaanje urbanistikog razvoja grada. U potonjoj knjizi se urbani razvoj grada moe pratiti s
vie razumijevanja zahvaljujui stalnom pozivanju autorice na kartografske izvore, koji su
reproducirani na kraju knjige. Pri analizi historicistikih i secesijskih graevina trudila sam se
im vie koristiti metodom autopsije i imati izravan kontakt s objektom prouavajui ga na
licu mjesta. Takoer sam pokuala na najsistematiniji nain opisati proelja izabranih
zgrada, a da se pritom ne izgubi njihov umjetniki aspekt, koji se suhoparnom analizom moe
lako rasplinuti.
.

5

2. PREGLED POVIJESTI KOPRIVNICE

2.1. Koprivnica u doba antike

Iako se Koprivnica prvi puta spominje tek u srednjem vijeku
1
, vano je naglasiti da je u
antici u blizini dananje Koprivnice prolazila magistralna cesta
2
, i to od Ptuja prema Osijeku i
dunavskom limesu.
3
Uz tu cestu razvio se itav niz manjih naselja, ladanjskih, gospodarskih
kompleksa, kao i cestovnih postaja. Tako se na mjestu ili u okolici grada Koprivnice nalazilo
antiko naselje Piretis, koje je zapravo bilo stajalite uz spomenutu cestu.
4
Vidljivo je da je
ve u to vrijeme bila bitna longitudinalna povezanost naselja uz Dravu, koja su se, upravo
zahvaljujui svojoj lokaciji i komunikaciji s ostalim mjestima, uspjevala razvijati.
5

Mijat Sabljar oko 1860. godine pie kako je za vrijeme Rimljana Koprivnica bila
smjetena pola sata hoda od dananjeg centra na jug, prema obroncima Bilogore. Kada su je
napali i poruili Tatari, stanovnici su pobjegli i nastanili se na mjestu gdje se danas nalazi
grad.
6
I Leander Brozovi, pri razlikovanju Starigrada i Kamengrada, spominje prisutnost
Rimljana u blizini Koprivnice. On pojanjava kako je Starigrad, koji je bio smjeten vie na
jug na obroncima Bilogore, za razliku od Kamengrada, koji se se nalazio blie centru
dananje Koprivnice, bio napravljen od opeke koja je vjerojatno potekla ak iz antikih
vremena, odnosno Rimljana.
7
Meutim, ni Sabljarova ni Brozovieva teza nisu potkrijepljene
vrstim arheolokim dokazima, iako Brozovi napominje kako je uz ciglene ruevine
pronaeno jo par rimskih artefakata poput posua i ostruga.

1
Koprivnica se prvi put spominje 1272. u darovnici kralja Ladislava upudenoj katelanu Bakaleru , kojom mu se
elio oduiti za pomod koji mu je ovaj pruio kada su ga ugarski baruni zatoili u koprivniki zatvor u sklopu
utvrda. (Slukan Altid, 2005., str. 30.)
2
Vedi dio prethistorijskih putova uklopljen je u cestovnu mreu razdoblja rimske dominacije (Planid-Lonarid,
1986., 33.)
3
Pretpostavlja se da se u okolici dananje Koprivnice nalazilo rimsko naselje Piretis, mogude dananji
Draganovec. Vidi Slukan Altid, Mirela. Povijesni atlas gradova: svezak III: Koprivnica. Zagreb: Koprivnica: Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar; Muzej grada Koprivnice, 2005. Str. 23-24.
4
Planid-Lonarid, 33.
5
Feletar, 1986., 11-12.
6
Horvat, 1960., 90.
7
Brozovid, 1978., 14.
6

2.2. Koprivnica u srednjem vijeku

U srednjem vijeku na ovome podruju nastanjuju se slavenska plemena koja osnivaju
svoja gradita te seoska naselja, koja kasnije bivaju ukljuena u zagrebaku biskupiju,
odnosno komarniki arhiakonat. Crkvene feudalne posjede zatim preuzimaju templari te
krajem 14. stoljea pavlini.
8
Ve u 12. stoljeu, u najstarijim sauvanim pisanim
dokumentima koji se tiu Podravine, spominje se i Kamengrad
9
, koji se nalazio svega
nekoliko kilometra juno od dananjeg sredita Koprivnice.
10
Pretpostavlja se da je
koprivniki kraj, koji se protezao uz potok Koprivnicu, u rano srednjovjekovno doba svoje
sredite imao u slavenskom plemenskom utvrenju, koje se nalazilo na sjevernim obroncima
Bilogore. Taj lokalitet se danas zove Stari grad i svojevrsno je predgrae Koprivnice.
11

Kamengrad se jo nazivao i Kuwar, Kvar, Kukaproncha, te je naziv dobio prema materijalu
iz kojeg je bio izgraen kamenu.
12
Za vrijeme vladavine Arpadovia on postaje njihov
posjed, odnosno kraljevski kastrum
13
, te zatim sjedite velikog feudalnog imanja, kojemu su
pripadala mnoga manja ruralna imanja, koja su u 12. stoljeu sezala sve do Drave.
14

Pretpostavlja se da je jedan od kamengradskih posjeda bila i sama Koprivnica, koja je
dobila ime prema potoku uz koji je nastala. Osim jake utvrde Kamengrad, Koprivnicu je
titilo i blie, takoer utvreno, slavensko gradite ( kasnije spominjani dvor), koje se nalazilo
jugozapadno od naselja.
15
Zahvaljujui svome gospodarskome razvoju, Koprivnica se uspjela
izdvojiti i osamostaliti se od kraljevskog kastruma 1356. godine, kada je proglaena
slobodnim kraljevskim gradom.
16
Ostali posjedi koji su potpadali pod Kamengrad su dananje
etvrti grada Koprivnice, te predgraa i okolna sela. Zanimljivo je da je poetkom 15. stoljea
ak polovica od prihoda kamengradskih imanja slana u Zagreb za izgradnju gotike

8
Planid-Lonarid, 1986., 33.
9
Slukan Altid, kao i Anela Horvat, za razliku od Brozovida, poistovjeduje Kamengrad i Stari grad, kojeg smjeta
5 km juno od Koprivnice. Vidi Slukan Altid, Mirela. Povijesni atlas gradova: svezak III: Koprivnica. Zagreb:
Koprivnica: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar; Muzej grada Koprivnice, 2005. Str. 27.
Vano je naglasiti i to da razliiti autori imaju razliite teorije o tome gdje se nalazio Kamengrad.
Pretpostavlja se da je stradao 1446. u velikakima sukobima , kada je pripadao grofovima Celjskim (Karaman,
1986., 18.)
10
Feletar, 1986., 12.
11
Karaman, 1986., 18.
12
Ma. ku=k=kamen (Horvat, 1986., 90.)
13
Utvrena upravna sredita (Slukan Altid, 2005., 29.)
14
Karaman, 1986., 18.
15
16
7

katedrale.
17
Zbog lokaliteta i danas jo nerazjanjenog odnosa Kamengrada i Koprivnice,
vano je imati na umu pri iitavanju starih (i esto zbunjujuih) dokumenata sljedeu stvar -
razlikovanje feudalne i kamene Koprivnice (Kamengrad) od graanske i drvene
Koprivnice.
18

Svoj status slobodnog kraljevskog grada, kojeg je dobila od kralja Ludovika I Anuvinca,
zasluila je time to je u 13. i 14. stoljeu, zahvaljui svojoj upravi, obrtu i trgovini, postala
vano trgovako sredite podravskoga kraja. Ve 1308. Koprivnica se spominje kao opina
(communitas) te ima suca (villicus) i upana (comes).
19
U osamostaljenju je vanu ulogu
odigrala povlastica slavonskog bana Mikca iz 1338. godine, kojom je Koprivnica dobila prava
vlastelinskog trgovita. Postavi slobodan kraljevski grad Koprivnica je postala jedan od
anuvinskih gradova koji su dobivali poticaje s ciljem unaprijeenja privrede i meunarodne
trgovine. Ovaj pristup uvelike se razlikovao od onog iz doba Arpadovia, koji su davali
sredstva samo u sluaju postojanja vojnostratekih interesa. Koprivnica je mogla postati
uspjeno trgovite i naselje uope upravo zahvaljujui svojem geografskom poloaju,
odnosno smjetaju pored glavne podravske ceste. U srednjem vijeku je tako koprivniko
naselje nastalo uslijed trgovinskog prometa s agrarnim proizvodima okolnog seljakog
stanovnitva i s produktima vlastite gradske obrtnike, preraivake privrede.
20
Razvoju
grada doprinijela je i injenica da su ovdje kraljevi naseljavali svoje hospitese (goste), koji su
obino stizali iz germanskih podruja i eke, a koji su dodatno osnaili obrt i trgovinu.
21

Uz ustrojstvo gradske vlasti, u Koprivnici je postojala i crkvena. Uz gradsku upu, s
crkvom posveenom sv. Nikoli, djeluju i franjevci koji su 1292. godine ovdje osnovali svoj
samostan.
22
Brozovi, pozivajui se na Laszowskog, kae kako je zasigurno ve u 13. stoljeu
Koprivnica bila povee naselje koje je, kao i Kamengrad, imalo vlastiti fortifikacijski sustav,
to potvruje i isprava slavonskog hercega Stjepana iz 1353. godine. Naime, u tom
dokumentu on daje doputenje Koprivniancima za koritenje drvene grae iz oblinjih uma
za izgradnju fortifikacijskih elemenata koje sam preporua - drvenih palisada i potpornja, te
kula iznad dvojih gradskih vrata. Meutim, tekst je pisan tako da se daje naslutiti da ve
postoji neki oblik utvrenja koji moda nije od drva, ali se vjerojatno sastoji od jaraka i
zemljanih nasipa. Ovo pravo su stanovnici brzo iskoristili jer se ve u dokumentu iz 1356.,

17
Horvat, 1960., 91.
18
Horvat, 1960., 92.
19
Horvat, 1960., 90.
20
Karaman, 1986., 18.
21
Feletar, 1986., 12.
22
Kruhek, 1986., 198.
8

kojim je Koprivnica proglaena slobodnim kraljevskim gradom, utvrde vie ne spominju, to
daje naslutiti da su ve izgraene. Tijekom 15. stoljea nema bitnijih novosti o utvrdama, jer
se postojee tek odravaju.
23

2.3. Novi vijek i koprivnika tvra

Ve u 16. stoljeu dolazi do nove situacije koja je aktualizirala pitanje koprivnikih
utvrda. Nakon poraza na Mohakom polju 1526. godine opasnost od Turaka raste, te se
Koprivnica padom Slavonije i Virovitice 1552. godine nala blizu granine fronte.
24
Samim
time mijenja se vanost Koprivnice koja tada postaje glavna obrambena toka Podravine, a
njezine utvrde briga cijelog kraljevstva.
25
Tako je 1548. godine postala sjedite koprivnike
kapetanije ubrzo podvrgnute varadinskom generalatu i krajikoj komandi. Prisustvo vojske u
gradu i samovoljnih kapetana nepravedno je zatomilo komunalnu samoupravu, iji je
legitimitet u teoriji jamila povelja iz 1356. godine. Naime, u svakodnevici se osjeao
pritisak vojske na graane, koja ih je bespravno tlaila i upoljavala ih poput kmetova da
obavljaju razliite fizike poslove. Dakle, osim provala Turaka, koje su rezultirale pljakama i
paleima
26
, vojska je dodatno oteavala ivot u Koprivnici. Broj graana se smanjio, trgovina
je slabila, te su ak i franjevci pobjegli iz grada sredinom 16. stoljea.
27

Zbog navedenih prilika je, nakon pokuaja Petra Keglevia da pobolja stanje utvrda
(1541-1546)
28
, 1549. u Koprivnicu stigla carska komisija na elu s talijanskim graditeljem
Domenicom dell'Allijom kako bi procijenila stanje utvrda i dala smjernice za njihovu
obnovu.
29
Dell'Allijev izvjetaj, poslan tadanjem kapetanu, valorizira utvrde napravljene jo
u 14. stoljeu te navodi okvirne cijene popravka drvene ograde te zemljanih bedema, s
preporukom to hitnije intervencije. Meutim, vanijeg popravka nije bilo do daljnjega, a u
meuvremenu je 1559. Koprivnicu zahvatio i veliki poar podmetnut od strane Turaka, u
kojem je zasigurno stradala i drvena palisada. Otada se i kralj i Sabor intenzivnije zalau za

23
Kruhek, 1986., 198-199.
24
25
Kruhek, 1986., 199.
26
Turski prebjeg je 1559. podmetnuo poar u Koprivnici, koja je do temelja izgorjela (Brozovid, 1978., 52). Ovo
nam daje naslutiti da je vedina graevina bila u to vrijeme od drva.
27
Karaman, 1986., 19.
28
Karaman, 1986., 19.
29
Kruhek, 1986., 199.
9

obnavljanje utvrda.
30
Bilo je oito da srednjovjekovni feudalni burg u ovakvome stanju ne
moe biti sposoban oduprijeti se Turcima. Zato se u drugoj polovici 16. stoljea s prekidima
radi na obnovi utvrda, te je do kraja tog stoljea Koprivnica dobila novu tvru koja je bila u
skladu s tadanjom renesansnom fortifikacijskom arhitekturom.
U prvoj fazi obnove, koja je trajala oko dva desetljea, napravljene su utvrde pravokutnog
oblika koje su obuhvatile i vlastelinski dvor (kastrum)
31
, koji se prije nalazio izvan
nekadanjih koprivnikih zidina. Fortifikacija se sastojala od tvravnih jaraka, vanjskog
nasipa te etiri peterokutna bastiona, pri emu je ulogu jednog preuzeo novo ukljueni
vlastelinski dvor na jugozapadnome uglu. (Slika 1.) Iz opisa Franza Marbla iz oko 1590.
godine vidljivo je da je u meuvremenu poela izgradnja i etvrtog bastiona na mjestu sada
biveg dvora, ime je tvra zadobila zvjezdasti oblik. Moemo rei da je Koprivnica krajem
16. stoljea imala modernu tvravu koja je pratila tadanje trendove renesansne fortifikacijske
arhitekture karakteristine za nizinsko podruje.
32

Meutim, koprivnika tvra je imala nekih nedostataka koje je primijetio i sam Marbl
preniske i preduge kurtine.
33
Prijedlog popravka postojeeg stanja napravljen je ve 1598.
godine. Novi plan nudio je praktino rjeenje navedenih problema dodavanje petog bastiona
u sredite najdulje kurtine, koja je spajala sjeverozapadni i jugozapadni bastion.
34
Ovaj plan s
kraja 16. stoljea ili poetka 17. stoljea ipak nije bio ostvaren.
35
Spomenuti nedostaci na
tvri uklanjali su se postepeno u sljedeih trideset godina, odnosno u prvoj polovici 17.
stoljea, i to na bolji i moderniji nain od predlaganog peterokutnog rjeenja. Kako je tvra
izgledala nakon ovih zahvata pokazuje nam plan Martina Stiera
36
iz oko 1660. godine (Slika
2.). Iz njegovog plana vidljivo je da je popravak tvre rezultirao skraenim kurtinama. To se
postiglo poveanjem samih bastiona, koji su sada izdueni, te izgradnjom revelina ispred
kurtina.
37
Stier predlae intervencije za koje ne znamo jesu li ostvareni, no s obzirom da se

30
Kruhek, 1986., 199-200.
31
U literaturi nisu jasno razlueni kastrum Kamengrad i vlastelinski dvor. Neki autori spominju kastrum (Kruhek)
kao dio tvre, dok neki navode vlastelinski dvor (Karaman).
32
Kruhek, 1986., 26.
33
Duina kurtina, odnosno bedema koji su se protezali izmeu bastiona, bila je rezultat ukljuenja prostora
grada Koprivnice, predgraa starog kastruma te samog kastruma unutar tvre.
34
Uz peterokutnu tvru, plan je predlagao i povedanje te modernizaciju bastiona.
35
Kruhek, 1986., 26-28.
36
Uz Stierov plan iz 17. stoljeda postoji i izvjede koje se sastoji od opisa postojedeg stanja, ukazivanja na
nedostatke tvre te prijedloga popravka.
37
Revelinima, kao modernim fortifikacijskim elementima trokutastog oblika, smanjila se ranjivost dugih kurtina
te pojaala obrambena funkcija tvre uopde. Oko revelina iskopan je jarak, a cijeli sustav okruuje vanjski
obrambeni nasip sa skrivenim putom i glasijom. to se tie pak unutarnjih elemenata tvrave, u grlu bastiona,
10

nije radilo o veim zahvatima, moemo rei da se stanje koprivnike tvre nije bitno
mijenjalo sve do sredine 19. stoljea, kada se poelo sustavno raditi na njezinom ruenju zbog
irenja grada. Kruhek napominje kako je unato nedostatcima navedenim u izvjeu,
koprivnika tvra bila najmodernija i najjaa tvrava krajike obrane 17. stoljea u sjevernoj
Hrvatskoj.
38
U to vrijeme imala je zaista zavidni fortifikacijski sustav, koji je bio bolji ak i
od karlovakog.
Svi planovi stariji od Stierovog iz oko 1660. godine ne donose nita novo jer su se prilike
promijenile - povlaenjem Turaka teret obrane prebacio se na istonije gradove - te nije bilo
potrebe za unapreenjem tvre, eventualno za njezinim odravanjem.
39
Smirivanjem stanja na
granici nakon itvanskog mira iz 1606. godine, Koprivnica se poinje polako gospodarski
oporavljati. U grad poinju dolaziti trgovci i obrtnici, a boljoj situaciji pridonose i povelje
kralja Ferdinanda III iz 1638. i 1652. godine, kojima se dobilo doputenje za odravanje
velikih sajmova ak tri puta godinje. Koprivnica je dobila od kralja 1651. i pravo na ubiranje
maltarina, koje su se zatim koristile za izgradnju i odravanje cesta i mostova. U grad su se
vratili i franjevci, koji su ga napustili za vrijeme provale Turaka, te grade novu crkvu i
samostan blizu jugoistonog bastiona.
40

2.4. Koprivnica u 18. i 19. stoljeu: raskopavanje tvre i gospodarski razvoj
grada

Sredinom 17. stoljea opasnost od Turaka slabi, no poveava se napetost izmeu graana i
vojske u Koprivnici, koja je koila razvoj grada. Ubrzo nakon mira u Sremskim Karlovcima
1699., car 1703. donosi odluku o ukidanju Varadinskog generalata i premjetaju vojske blie
granici. Meutim, ova odluka nije zaivjela u praksi sve do 1765. kada se vojska iz
Koprivnice napokon seli u novo podignuti Bjelovar. Grad je u to vrijeme imao ak nekoliko
puta vie stanovnika izvan tvre, koja je ve od 1768. bila zaputena
41
i sada komplicirala
komunikaciju izmeu razliitih dijelova Koprivnice. Upravo zbog toga graani zahtijevaju da
se dijelovi tvrave uklone kako bi se gradski prostor mogao nesmetano iriti i koristiti.

dijelu koji ga povezuje s tijelom utvrde
(
mega, 2000., 167.), napravljeni su kavaliri, koji su sluili smjetaju
topovlja.( Kruhek, 1986., 205.)
38
Kruhek, 1986., 206.
39
Kruhek, 1986., 29.
40
Karaman, 1986., 19-20.
41
Feletar, 1986., 13.
11

Gradski magistrat se direktno obratio samome caru Josipu II s molbom da gradu prepusti
podruje tvre bez ikakve naknade, kako bi mogao s njom initi to mu je volja. Koprivnica
se pozvala i na dva nedavna poara koja su ju zadesila 1773. i 1778. godine te zatraila
doputenje za odravanje i treeg velikog godinjeg sajma kako bi se gospodarski oporavila.
Pregovori izmeu magistrata i cara trajali su neko vrijeme, kao i prepirke izmeu gradskih i
vojnih vlasti.
Tek sredinom 19. stoljea grad uzima vojne objekte i tvravu u svoje ruke, te 1862.
poinje raskopavanje zapadnog revelina koji je bio okrenut prema podgrau zvanom Pod
Pikom.
42
Zapravo su nekadanja podgraa na sjeveru (Piazza) i zapadu (Pod Pikom) postali
centar Koprivnice, koji je ujedno bio i njezino trgovako-obrtniko sredite.
43
Grad se
istovremeno bavio zatrpavanjem jaraka, poravnavanjem bedema te ureivanjem novih ulica, a
koliina obavljenog posla ovisila je o sredstvima kojima je Koprivnica raspolagala te godine.
Nakon zapadnog dijela poeo se uklanjati sjeverni dio tvre, gdje je nastalo etalite i kasnije
park. Dakle, ezdesetih godina 19. stoljea ureivao se i zavrio zapadni dio, dok su se
intervencije na sjevernom dijelu odvijale i poetkom devedesetih, kao na primjer dotjerivanje
etalita i zasaivanje vegetacije na njemu, te izgradnja glazbenog paviljona. Na raskopavanju
pak junog dijela tvre radilo se sedamdesetih i osamdesetih godina.
Nakon 1892. nemamo vie informacija o radovima na ruenju tvre, te je raskopavanje
bedema stalo nakon tono trideset godina. Uklanjanje neko jedne od najvanijih tvrava
Vojne krajine iscrpilo je grad Koprivnicu, koja je na kraju odustala ostavivi petinu
nekadanjeg zdanja.
44
Dakle, ostao je tek manji dio tvrave i to juni, gdje je vidljiv jarak i
jasni obris revelina, te najbolje sauvani istoni dio, odnosno jugoistoni bastion (nekadanji
Florijanski ili urevaki), tvravni jarak uz njega te unutarnja strana zemljanih bedema
junog revelina, koja je bila u sklopu jarka. Uz bastion nastavlja se samo djelomino sauvani
juni bedem, uz koji su danas prislonjene kue i vrtovi.
45

Koprivnica u 18. i 19. stoljeu gospodarski jaa uslijed razvoja trgovine i obrta. Od 1720.
u grad dolazi velik broj grkih trgovaca te idova, koji nastanjuju zapadno podgrae i tu
otvaraju svoje trgovine i radnje.
46
Tako sredinom 19. stoljea Koprivnica ima ve 130
obrtnika i tridesetak prodavaonica. Kao to je ve napomenuto, veliku ulogu u razvitku grada

42
Kruhek, 1986., 208.
43
Feletar, 1986., 13.
44
Kruhek, 1986., 209.
45
Kruhek, 1986., 30.
46
Feletar, 1986., 13.
12

imalo je upravo preseljenje vojske u Bjelovar u drugoj polovici 18. stoljea, ime Koprivnica
napokon biva pripojena civilnoj Hrvatskoj.
47
To je uvelike rasteretilo Koprivnicu, no pravi
gospodarski uzlet doivljava tek nakon ukinua Varadinsko urevake pukovnije 1871.
godine. Uslijed spomenutih okolnosti gospodarski napredak Koprivnice kulminira u drugoj
polovici 19. stoljea, kada postaje regionalno sredite Podravine. Tomu je pridonio i
geografski poloaj mjesta te gradnja pruge Zagreb - Maarska 1870. godine.
48
Broj
stanovnika kretao se izmeu dvije i tri tisue stanovnika sve do 1848. kada je sruen feudalni
sistem. Otada zapoinje nova era koju je obiljeio razvoj graansko-kapitalistikog drutva i
gospodarstva, pa tako i samu Koprivnicu, iji broj stanovnika poinje konstantno rasti. Do
1900. broj stanovnika se udvostruio, a posebice velik rast dogodio se u prvom desetljeu 20.
stoljea, kada je u Koprivnici ivjelo vie od osam tisua stanovnika.
49

47
Kruhek, 1986., 207.
48
Feletar, 1986., 13.
49
Karaman, 1986., 20.
13

3. URBANI RAZVOJ KOPRIVNICE DO KRAJA 18.
STOLJEA

Strukturu grada Koprivnice karakterizira nepravilan splet ulica, iji je raspored odredila
uvena tvra. Anela Horvat tako kae kako je upravo tvra onaj danas nevidljivi diktator
koji je grad usmjerio na takav razvoj.
50
Meutim, od arhitektonskih svjedoka viestoljetnog
urbanistikog razvoja nije ostalo mnogo, samo ostaci tvre i par zdanja iz 17. stoljea. Jedan
od razloga je taj da je gradsko tkivo bilo nainjeno od drva, koje je s vremenom propalo ili je
zamijenjeno novim zidanim objektima, dok je drugi razlog sustavno raskopavanje bedema i
zatrpavanje jaraka tijekom 19. stoljea. U tom stoljeu grad se poeo revno ureivati i
modernizirati na tetu tvre, te upravo zbog toga u sreditu grada prevladavaju graevine s
obiljejem historicizma druge polovine 19. stoljea. Ukratko reeno, urbani razvoj grada
odvijao se od drvenih kuica, preko mone tvre do urbanistike cjeline s novim
historicistikim centrom. Jezgra grada, iako se znatno izmijenila od zlatnog doba tvre, jo
uvijek nam svojom specifinom fizionomijom moe pomoi pri razumijevanju toka razvoja
centra Koprivnice.

3.1. Urbani razvoj grada u srednjem vijeku

Ve u 14. stoljeu imamo nekoliko podataka vanih za urbanistiki razvoj Koprivnice.
Pretpostavlja se da su franjevci stigli u grad 1290., no sigurniji je podatak onaj iz oporuke iz
1321. godine, kojom je ostavljen privatni posjed, vinograd, redovnicima u korist gradnje
njihove crkve.
51
Crkvu je na tom posjedu 1327. izgradio Ivan Gising, vlasnik Kamengrada.
52

U istom stoljeu spominje se i crkva sv. Ane s hospitalom, koju je utemeljio sam biskup, koji
je bio porijeklom iz Koprivnice. O veliini i znaaju Koprivnice u to doba svjedoi i injenica
da su tada na uem podruju postojale ak dvije upne crkve i to sv. Nikole i sv. Mihaela, s
tim da je potonja bila izvan tvre. Ukratko, imamo podatak da su se na podruju Koprivnice u
14. stoljeu nalazila ak etiri sakralna objekta, samostan i hospital. U to vrijeme, vjerojatno
tokom 14. stoljea, je na mjestu slavenskog gradita jugozapadno od Koprivnice izgraen

50
Horvat, 1960., 89.
51
Vidi Cvekan, Pakal. Tristo godina samostana i crkve u Koprivnici: 1675-1975., Koprivnica: Koprivnika tiskara,
1975.
52
14

dvor, na ijem je mjestu kasnije sagraen bastion (Dvorski bastion). Taj dvor bio je u
vlasnitvu vlastela ili kralja, koji je kao feudalni gospodar upravljao Koprivnicom.
53

U istom stoljeu, odnosno 1337. grad dobiva pravo trga (privilegium fori), a sljedee
godine ban Mikac iz Prodavia (Virja) izdaje povelju kojom daje dozvolu gradu da napravi
utvrde, odnosno da napravi vru ogradu, to nam daje povod da zakljuimo kako je ve
ranije postojao neki oblik fortifikacije.
54
Nakon ove povelje, 1353. herceg Stjepan donosi
novu, u kojoj se spominje vlastelinsko zdanje do koprivnikih zidina, to nam doputa za
zakljuimo da je dvor u ovo vrijeme ve izgraen.
55
Ovo stoljee bilo je vano za razvoj grada
i zbog proglaenja Koprivnice slobodnim kraljevskim gradom, koje im je donijelo mnoge
povlastice.
56
Ovim statusom i slobodama koje je nosio Koprivnica se oslobodila feudalnog
Kamengrada, te jo vie napredovala kada je sredinom 15. stoljea poruen u velikakim
sukobima.
57

Koprivnice je u to doba bila srednjovjekovno naselje cestovnog tipa, to znai da su smjer
njezinih ulica odredili prometni pravci, zbog kojih i uz koje se razvila. Tako je dio ceste
Varadin-Virovitica (sjeverozapad-jugoistok) fortifikacijom Koprivnice postao ulica, i to
najvjerojatnije Oruanska, koja je od tri tada postojee (dananja Oruanska, Vijenika i
ure Estera), bila najistonija. Sjeveroistono od nje sagraena je crkva sv. Nikole ve negdje
u 13. stoljeu, iako se spominje tek 1334. Ona je stradala sredinom 16. stoljea pri
proirivanju gradskih utvrda, te je tada u blizini nekadanje crkve podignut bastion, koji je
simbolino nazvan Popovski. Na zapadnom dijelu grada, odnosno u najzapadnijoj
Gospodskoj ulici, dananjoj ure Estera, koncentrirali su se najvaniji sadraji. To je bila
najira i glavna ulica, koja je ujedno imala i funkciju trga. Uz njezinu zapadnu stranu vrlo su
rano krajem 13. stoljea i u prvoj polovici 14. stoljea - podignuti franjevaka crkva i
samostan. Pretpostavlja se da su na toj strani bili smjeteni i crkva sv. Ane i hospital.
58

U 14. stoljeu Koprivnica je imala drvenu ogradu, iako se pretpostavlja da je i prije toga
postojao neki jednostavan oblik fortifikacije. Uslijed ove intervencije Koprivnica je dobila
nova vrata sjeverna ili Velika vrata koja su se nalazila na sjevernom kraju glavne ulice.
Juna, odnosno stara vrata nalazila su se na jugoistoku grada i vodila su prema Virovitici, dok

53
54
Horvat, 1960., 91-92.
55
56
Koprivnianci su zamolili kralja da im dade povlastice kakve je uivao u to vrijeme Gradec. (Horvat, 1960., 92)
57
Radi se o sukobu izmeu Fridrika Creljskog i Ivana Hunjadija (Horvat, 1960., 91.)
58
15

su Velika vodila prema Varadinu. U istom stoljeu izgradnjom dvaju vanih objekata uz
zapadnu ulicu franjevakog samostana i dvora na mjestu gradita ova strana grada dobiva
status svojevrsnog centra, gdje se okupljaju i trgovci i obrtnici. Ovakvim razvojem situacije
sjeverna vrata preuzimaju funkciju glavnih gradskih vrata, a vanost starih slabi. Zanimljivo
je da nova i stara gradska vrata nisu u istoj osi, ve glavna ulica koja ih spaja zavija u junom
dijelu prema istoku, odnosno cesti za Slavoniju. Ovaj odvojak je danas zasebna ulica
(Franjevaka ulica).
59

Osim ve spomenute zapadne i istone ulice postoji i ona koja se nalazi izmeu njih
(dananja Vijenika). Za razliku od ove dvije, ta je veoma uska te prolazi izmeu vrtova,
dvorita i gospodarskih objekata. Njezin sadraj i veliinu odreuju ire ulice izmeu kojih je
smjetena, te su objekti koji se u njoj nalaze iskljuivo stambene i gospodarske namjene.
Inae je u gradu bilo prisutno cestovno nizanje jednakovrijednih prostornih estica, tipino
za kolonistika naselja srednjeg vijeka (od 11. stoljea nadalje)
60
, koje je i dan danas ostalo
vidljivo u staroj gradskoj jezgri.
Nakon, za Koprivnicu povoljnog, 14. stoljea slijedi doba koje je obiljeilo jenjavanje
centralne, odnosno kraljevske vlasti, i osnaivanje pojedinih feudalnih vlastelinstava, koja
tlae, sada samo na papiru, slobodne gradove. Tako su se kao gospodari Koprivnice u to
vrijeme nali i poznati grofovi Celjski. U 15. stoljeu dolazi i do sukoba plemenitaa te
sredinom stoljea stradava i Kamengrad koji postaje ruevina, s vremenom nazvana Stari
grad. Kako bi se kompenzirala propast Kamnegrada, vlastelini ureuju svoj dvor u blizini
grada, koji sada preuzima ulogu uprave okolnih imanja.
U drugoj polovici 15. stoljea, nakon pada Bosne, poinje se osjeati nelagoda zbog sve
blie turske opasnosti, te se na dravnoj razini radi na zatiti graninih podruja. Vlastelini
pak uvruju svoje stare utvrde ili pak grade nove renesansne, zavisno o njihovim
financijskim mogunostima.
61
to se tie koprivnikih utvrda, one se tijekom ovog stoljea
bitno ne mijenjaju, ve samo odravaju.

59
60
61
16

3.2. Urbani razvoj Koprivnice od 16. do kraja 18. stoljea

3.2.1. Koprivnica u 16. stoljeu
U 16. stoljeu Koprivnica se nalazila u krizi, jer se nalazila na tada veoma opasnom
teritoriju. Okolica grada postaje poprilino pusta zbog estih provala Turaka, a sama
Koprivnica poprima vojni, odnosno obrambeni karakter. Trgovina u ovakvim uvjetima nije
mogla opstati, to grad ini gospodarski slabim i nepovoljnim za ivot, te ak i franjevci bjee
iz njega. Poetkom stoljea gospodar naselja je veoma mona obitelj Ernut, a sredinom
stoljea Keglevii. Obje plemenitake porodice eljele su zatititi grad te su radile na
uvrivanju utvrda dvora i grada, pri emu su bili rtvovani pojedini objekti.
62
Kasnije, u
drugoj polovici 16. stoljea, im pomae Hrvatski sabor koji je potpomogao opseniji zahvat
na koprivnikoj fortifikaciji. Sva graevna djelatnost u ovome razdoblju svodila se na
moderniziranje utvrda i izgradnju vojnih objekata.
U prvoj polovici 16. stoljea, tonije 1519. godine, spominje se jedan primjer stambene
arhitekture u Koprivnici iz razdoblja prije obnove tvre. Radi se o vlastelinskom dvoru mone
obitelji Ernut, u kojem je 1526. odrano bitno zasjedanje Hrvatskog sabora nakon bitke na
Mohakom polju.
63
Poto je Ernutov dvor bio napravljen od drva, nema sumnje da su i ostale
graanske kue bile napravljene od istog materijala.
64

Zbog opasnosti od Turaka i loeg stanja postojeih utvrda, Koprivnica je sredinom 16.
stoljea dobila novu fortifikaciju. Zanimljivo je da su tada nove zidine zapravo smanjile
podruje koprivnikog naselja. To je najbolje vidljivo u prvoj od dvije mape Nicole
Angelinija, koje je izradio za Dvorsko ratno vijee u Beu oko 1570. godine. Prva mapa,
odnosno plan, pokazuje aktualno stanje tvre, odnosno rezultat pregradnji od strane vlastelina
Keglevia te krajikih vlasti. Na planu je vidljivo da je uslijed gradnje novog utvrenja
sruena upna crkva sv. Nikole, smjetena na sjeveroistonoj strani, te dio franjevake crkve,
koja se nalazila pak na sjeverozapadnoj strani grada. Upravo ova injenica nam dokazuje da je

62
Planid-Lonarid, 38.
63
Na tom Saboru jednoglasno je odlueno da Hrvatskim kraljevstvom kao tutor i protektor upravlja knez
Krsto Frankopan. (Horvat, 1960., 93.)
64
Horvat, 1960., 93.
17

pravokutni prostor tvre znatno smanjio obujam Koprivnice, te su stoga graevine uz rub
fortifikacije morale biti maknute ili reducirane.
65

U to vrijeme zatvaraju se Stara vrata jer su vodila na tada nesigurnu stranu, odnosno jug s
kojeg su Turci provaljivali na koprivniko podruje. Umjesto junih vrata otvorila su se
zapadna zvana Mala vrata, koja su vodila prema Krievcima.
66
Ostale novosti u tkivu grada
odnosile su se na vojne objekte koji su se poeli graditi ubrzo nakon zahvata na fortifikaciji.
Do njihove izgradnje, kao skladita hrane, posluila su postojea zdanja izvan funkcije, kao
na primjer djelomino sruena franjevaka crkva i samostan, ali vjerojatno i crkva sv. Ane te
hospital. U gradu se morala nalaziti i zgrada vojne komande u vrijeme osnivanja koprivnike
kapetanije sredinom stoljea. Najvjerojatnije je bila od drvene grae te je bila smjetena u
blizini Malih vrata. Od ostalih objekata navodi se oruana, koja je izgraena uz zgradu vojne
komande, te kola, koja je takoer bila na toj strani grada. Moemo zakljuiti kako su se sve
tada vane (vojne) zgrade koncentrirale na zapadnom dijelu glavne ulice (Slika 3.), zauzevi
tako ui centar naselja, ali i najsigurniji predio u tvri. Na Velikim, odnosno sjevernim
vratima smjestila se glavna straa, dok se zatvor gradi uz spremite u nekadanjem
franjevakom samostanu.
67

Krajem 16. stoljea koprivnika tvra dobila je i etvrti bastion, koji je podignut na mjestu
nekadanjeg vlastelinskog dvora (Dvorski bastion). Ovim zahvatom tvra je dobila
karakteristian zvjezdasti oblik koji e od idueg stoljea nadalje uvelike utjecati na
urbanistiki razvoj podgraa koja su nastala uz vanjsku stranu tvre.
68
Koprivnika tvra se
tako zatvorila, a njezina okolica, kao i cestovni putovi, posebice oni na jugu, su zamrli. Grad
je postao vojna utvrda u koju se useljava etiristotinjak lanova vojne posade.
69
to se tie
prostora, u 16. stoljeu u Koprivnici moemo razlikovati dvije razliite cjeline
srednjovjekovna zdanja slobodnog kraljevskog grada unutar tvre te renesansni fortifikacijski
obru s pripadajuim vojnim objektima.
70

65
Karaman, 1986., 19.
66
67
68
Karaman, 1986., 19.
69
70
18

3.2.2. Urbani razvoj grada u 17. stoljeu
Promjene na tvri moemo pratiti zahvaljujui planovima raenim u 17. stoljeu, od kojih
je onaj Martina Stiera iz oko 1660. godine najtoniji. Meutim, Stierovi planovi nam naalost
ne govore mnogo o organizaciji gradskog prostora, jer nije oznaio blokove kua, kao ni ulice
i trgove.
71
Na planu se vidi da su tvravinu zvjezdastu formu u unutranjosti pratili vojni
objekti nuni za obranu, dok ostali nisu prikazani. Oznaeni su jo samo potok Koprivnica te
bedemi i opkopi. Plani-Lonari smatra kako ova pusto u unutranjosti tvre na Stierovom
nacrtu zapravo simbolizira pravo stanje, te nije daleko od istine. Naime, sve civilne funkcije
unutar grada su maksimalno smanjene, pa tako i vanost odgovarajuih graevina, dok je u
prvom planu vojni karakter Koprivnice.
72

U 17. stoljeu, kada se smanjila opasnost od Turaka, Koprivnica se poinje polako
oporavljati, te iriti izvan zidina. Iz ovoga razdoblja potjeu i prvi precizniji podaci o broju
kua u gradu. Prilikom vizitacije Vinkovi je zapisao da je 1659. godine u tvravi bilo 80
kua, dok je izvan nje bilo ak 62 kue u est ulica Jamborica (dananja Ulica Ante
Starevia), Pijana, Duga, Ciglenika, Gibanina i poljarska. Spominje i deset predgraa
Banovec, Dubovec, Milinovec, Bregi, Futakovci, Krupina, Popovci, Severovci, Veliki i Mali
Breanci.
73

Iako je vidljivo da se grad u ovom stoljeu sve vie irio izvan podruja tvre,
najznaajniji objekti javne namjene ipak su se i dalje nalazili u njenoj unutranjosti gradili
su se novi, a stari obnavljali.
74
U prvoj polovici stoljea u zapadnom dijelu tvre se odvijala
glavnina trgovine, dok se ve u drugoj polovici 17. stoljea gospodarsko sredite grada seli u
podgrae. U novoformirana podgraa seli se i sredinje groblje, te se osnivaju nova mala
groblja za nove dijelove grada. Uz nova groblja grade se male drvene kapele
75
, karakteristine

71
Horvat, 1960., 94-96.
72
73
Horvat, 1960., 94-96.
74
75
Koprivnica je izvan zidina imala ak osam kapela (pet ih se nalazilo na grobljima) koje su bile izgraene od
drva, odnosno napravljene kanatnim sistemom. Zanimljivo je da su bile sazdane od hrastovih greda i iblja
omazanog blatom, no pobijeljene na nain da su izgledale kao zidane. (Horvat, 1960., 100.)
Vanjski, odnosno arhitektonski izgled kapela bio je umjetniki izraz naroda i izvan slubenih stilova.
(Horvat, 1961., 28.) Bile su izgraene uslijed duhovne obnove zemlje i to zahvaljujudi crkvenim ili vojnim
donacijama, te predstavljaju bitan segment baroknog graditeljstva . (Slukan Altid, 2005., 165.) To su bile kapele
sv. Duha, sv. Mirka, Marije Magdalene, sv. Vida, sv. Tri kralja, sv. Lucije, protestantska kapela sv. Ivana
Krstitelja, i sv. Marije u Moilama. Zidane crkve zamijenile su drvene na koprivnikom podruju tek u
posljednjoj etvrtini 18. stoljeda, to je bilo karakteristino za ovaj predio i razliito od susjednog Meimurja,
gdje je ovaj proces poeo ranije. (Horvat, 1961., 27.)
19

za ovo razdoblje. Kapele, kue, kao i objekti javne namjene u podgraima bile su napravljene
tradicionalnom tehnikom graenja pleterom omazanim zemljom. U utvrdi su kue takoer
bile napravljene na ovaj nain, te je tek nekoliko graevina bilo zidano, kao na primjer crkve,
samostan, upni dvor, vijenica, kua kapetana, oruana, vojna skladita te zgrada vojne
komande. Kue u podgrau na sjevernoj i zapadnoj strani bile su smjetene uz samu tvru,
dok su istono i zapadno podgrae Miklinovec i Breanec bili neto udaljeniji od tvre te
ruralnog karaktera.
76

a) Razvoj grada unutar tvre
Najstariji objekti stare Koprivnice koji su ostali do dan danas, iako promijenjeni, su
upravo oni iz sredine 17. stoljea. Jedna od tih graevina je nova upna crkva sv. Nikole,
izgraena na mjestu bive franjevake crkve sv. Marije. Crkvu je krasio visok zvonik u kojem
se nalazio danas najstariji koprivniki spomenik renesansno zvono iz 1587. godine ukraeno
maskeronima.
77
upnu crkvu dao je sagraditi upnik N. Poderkovi, kao i upni dvor, koji
takoer datira od sredine 17. stoljea.
78
Brozovi navodi kako je od stare franjevake crkve iz
14. stoljea ostalo svetite kojem je 1657. prigraena nova laa s kapelicom sv. Josipa na
junoj strani. Takoer kazuje kako su ispod kapelice i lae bile kripte.
79
Slukan Alti pak kae
kako je kamenim ostacima stare franjevake crkve dograeno kvadratno svetite s krinim
svodom i laa vea od nekadanje, s drvenim stropom. Barokni elementi su danas samo
djelomino ouvani jer je nakon potresa u 19. stoljeu crkva obnovljena u neostilskim
oblicima.
80
(Slika 37.)
U 17. stoljeu u Koprivnicu se vraaju franjevci
81
, koji su napustili grad 1552. godine.
Meutim, nisu uspjeli vratiti svoj posjed s poruenom crkvom, te su se morali smjestiti na
drugi lokalitet. Na mjestu pak nekadanjeg franjevakog samostana, u blizini nove crkve sv.
Nikole, vojska je sagradila spremite, koje je kasnije pretvoreno u hospital i ubonicu. Postoji
zapis iz 1660. godine u kojem stoji da su franjevci bili smjeteni u hipokaustu, to nam daje
interesantnu informaciju o postojanju kupalita u staroj Koprivnici. Kupalite, gdje su

76
Petrid, 2005., 114.
77
Mogude da potjee iz stare franjevake crkve (Brozovid, 1978., 68.). Danas se nalazi u kapeli u Sokolovcu
(Planid-Lonarid, 1986., 38.).
78
Horvat, 1960., 96-98.
79
80
Slukan Altid, 2005., 164.
81
Franjevci se u Koprivnicu vradaju oko 1603. godine (Cvekan, 1975., 7.)
20

franjevci samo privremeno boravili, nalazilo se uz zatvor za porobljene Turke. Novi posjed
franjevcima poklonila je 1657. godine privatna osoba, a zemlja (vinograd) se nalazila uz june
bedeme, u blizini Dvorskog bastiona tvravnog kompleksa. Tu su 1685. godine izgradili novu
baroknu crkvu sv. Antuna Padovanskog (Slika 5.) i zidani samostan, koji i danas djelomino
postoji
82
, zahvaljujui donacijama koprivnikih graana te vjernika iz okolice i podravskog
kraja.
83
Barokni samostan sastojao se samo od prizemlja, no kasnije je nadograivan. Crkvi je
krajem stoljea prizidana kapela Blaene Djevice Marije Lauretanske, iju gradnju je
financirala udovica kipara Ivana Jakoba Altenbacha
84
, autora nekoliko koprivnikih kipova.
85

Crkva se nalazi na junom kraju glavne Gospodske ulice te je poloena tako da ju popreno
sijee i zapravo blokira. Poto se nalazila u glavnoj ulici, bila je vidljiva odmah pri ulasku u
grad kroz sjeverna Velika vrata.
86
Franjevaki kompleks je tijekom godina bio nadograivan -
1729. napravljen je prvi kat samostana, a 1744. sagraena zavjetna kapela Presvetog
Otkupitelja (Salvatora) uz sjeverni zid crkve.
87
Crkva je oteena u potresu 1778.
88
pa je ove
nakon ove nepogode uslijedio popravak navedenih oteenih dijelova.
Gradska vijenica
89
(stari magistrat) gradi se kao svojevrsni simbol povratka graanskih
sloboda i poputanja ugnjetavanja od strane vojske. U 17. stoljeu (od 1660. do 1680.
godine)
90
izgraeno je pravokutno prizemno zdanje koje kasnije, odnosno u 18. stoljeu,
postaje zapadno krilo zgrade L tlocrta.
91
Vijenica je vrlo vana za povijest Koprivnice jer
ima status najstarije sauvane zidane graevine u gradu.
92
Stari magistrat je danas zgrada
Muzeja grada Koprivnice. (Slika 7.)

82
Juni dio samostana uruio se 1923. prilikom raskopavanja junog bedema na koji se naslanjao. Danas postoji
samo istono lrilo koje se naslanja na crkvu. (Slukan Altid, 2005., 165.)
83
Cvekan, 1975., 16.
84
Pretpostavlja se da je napravio skulpturu Sv. Franje Asikog na poelju franjevake crkve, te Blaenu Djevicu
Mariju i sv. Sebastijana, koji se danas nalaze na Vijednikom trgu. (Slukan Altid, 2005., 165.)
85
86
87
Kapela je nastala u vrijeme haranja kuge, a naruio ju je Varadinski generalat. Za razliku od inae skromnog
baroknog izriaja u Koprivnici, ovaj se prostor istie svojim srednjoeuropskim raskonim znaajkama te Anela
Horvat ovu kapelu naziva najprivlanijim baroknim prostorom Koprivnice. (Horvat, 1960., 98.)
88
Stradao je svod crkve iznad glavnog oltara, nastala je velika pukotina na koru, zdrobljena je propovjedaonica
te uniteni neki kipovi, dok je najvie stradala Marijanska kapelica iz 17., koja je u potpunosti sruena. (Slukan
Altid, 2005., 165.)
89
Vijednica, kao i ostale profane graevine u Koprivnici nastale u 17. i 18. stoljedu detaljno su obraene u
diplomskome radu Jelene Maksid Gudek - Profana arhitektura u Koprivnici i Krievcima od 17. do polovice 19.
stoljeda, Filozofski fakultet, Zagreb, 2011.
90
91
92
21

b) Urbani razvoj i graevine izvan tvre
Uslijed irenja Koprivnice, u ovom razdoblju tvra postaje samo jezgra veeg naselja.
Novi dijelovi grada razvijaju se sjeverno i zapadno od tvre (Slika 4.), odnosno na
najsigurnijim predjelima, uz gradska vrata. Juno od tvre nalazilo se podruje ruralnog
karaktera - predgrae Breanci - koje je postojalo i prije, ba kao i na istonom dijelu
Miklinovec. Nova podgraa su cestovnog karaktera, kao i sam grad, te se razvijaju uz vane
prometnice sjeverno podgrae uz cestu za Varadin, a zapadno uz cestu za Krievce.
Graevine u tim dijelovima su tik uz tvravu pa stoga ulice prate njezin oblik. Te nove ulice
su zapravo izdueni trgovi koji zbog tvravine zvjezdaste forme i sami poprimaju specifini
izgled - prate vanjske fortifikacijske elemente u svim njihovim naglim izboenjima i
uleknuima.
93
Na sjeveru su to Trg sv. Florijana, Piazza (dananji glavni Zrinski trg),
dananji Trg bana Josipa Jelaia, te dananji Trg dr. Tomislava Bardeka, a na zapadu Pod
Pikom/Banski trg (dananji Trg Mladosti). Pod Pikom, iji prelomljeni oblik uvjetuje
nekadanji zapadni revelin, postaje sajmite uz koje se izgrauju trgovaki objekti, obrtnike
radnje te gostionice. Slini objekti grade se i na Piazzi, koja postaje novo komunalno sredite.
Tu su uz javne objekte, smjetena i stambena zdanja, u kojima su ivjeli graani iz razliitih
drutvenih slojeva.
94
Dakle, Trg mladosti ima prelomljeni pravac pruanja zbog zapadnog
revelina, dok Zrinski trg (Piazza) i Trg bana Jelaia meusobno zatvaraju odreeni kut, zbog
prijanjeg sjevernog revelina uz koji su se razvili.
95

3.2.3. Urbani razvoj grada u 18. stoljeu
Prva karta koja nam daje ikakvu informaciju o koprivnikom podgrau je ona iz 1735.
godine. Ona nam istovremeno pokazuje da je osnovna organizacija dananjeg grada
Koprivnice bila odreena upravo u 18. stoljeu i to zahvaljujui ukidanju vojne funkcije
grada, odnosno tvre, te irenju urbanog prostora van nje. Na razvoj grada od 18. stoljea
nadalje je posebice velik utjecaj imalo formiranje podgraa kod Velikih vrata, na sjecitu
prometnih pravaca za Varadin i Krievce.
96
Karte iz druge polovice 18. te druge polovice 19.
stoljea potvruju injenicu da veih promjena u strukturi grada nije bilo. Na karti pak iz
1772. godine imamo detaljniji prikaz prostora unutar i van tvre. Ona nam pokazuje da unutar

93
94
95
96
Upravo ovaj dio grada, koji kasnije postaje novo sredite grada, prikazan je na spomenutoj karti.
22

trve postoji relativno pravilan i planiran raster ulica, to je karakteristino za urbani prostor.
Meutim, kod podgraa ne nailazimo na ovakav sluaj, ve na spontanu izgradnju.
97
Juno od
tvre je izgradnja vrlo rijetka, a mnoge parcele su iskljuivo poljoprivredne. to se tie
prikaza objekata, oznaeni su samo oni javne namjene.
98

Spomenuti nain graenja drvom nastavio se u 18. stoljeu, u kojem se spominje samo
nekoliko novih zidanih graevina. Najstarija sauvana graevina iz ovog razdoblja je Oruana
iz 1714. godine smjetena uz nekadanji jugoistoni Florijanski bastion. Inae su ovo stoljee
obiljeili sukobi arogantne vojske i nepravedno potlaenih graana, to se oitovalo brojnim
pritubama Koprivnianaca vlastima. Situaciju ilustrira injenica da je pod jurisdikcijom
gradskog suca u tvravi bila samo gradska vijenica i upna crkva sv. Nikole sa upnim
dvorom. Koprivnianci su se formalno rijeili vojske tek 1765. godine, nakon vie od dvjesto
godina suivota sa samovoljnim kapetanima i generalima. Te godine je generalat preseljen u
novi grad Bjelovar, iju je gradnju naloila sama Marija Terezija.
99
Meutim, u stvarnosti je
stvar bila neto drukija, te se Koprivnica u potpunosti oslobodila prisutnosti vojske tek
sredinom 19. stoljea. No, u 18. stoljeu se svejedno vidi gospodarski napredak grada, to se
odraava na njegovo sve vee irenje izvan zidina te urbanistiki razvoj.
Osim Piazze, popularna koprivnika etvrt bila je i Pod Pikom, gdje su se ve krajem 17.
stoljea gradile drvene stambene kue. Obje etvrti su zapravo nastale na nekadanjim
glasijama te se tu u 18. stoljeu poinju graditi i prve zidane graevine. To su kapela sv.
Florijana iz 1735. godine, kapela alosne Marije na Grantulama iz 1737. godine, koja je
izgraena na mjestu nekadanje edikule s kamenim kipom, te kua zapovjednika Mihajla
Mikainovia kraj spomenute kapele. Kao to je ve napomenuto, sauvanog baroka u
Koprivnici nema mnogo. Osim par sakralnih graevina, u barokne spomenike iz razdoblja do
sredine 18. stoljea spadaju i etiri primjera javne plastike. Na novom Vijenikom trgu,
ispred obnovljene vijenice, a dananjeg gradskog muzeja, nalazi se pet pilova. Zatim su tu i
kip Sedam alosti Marijinih, na mjestu spomenute kasnije kapele na Grantulama, pil Tunog
Krista, uz kasniju neogotiku kapelu sv. Florijana pokraj bolnice, te kip Ivana Nepomuka na

97
Parcele su iroke i duboke, dok su ue samo one na najizgraenijem sjeverozapadnome dijelu. Na karti
moemo uoiti tri tipa objekata one koje su irom stranom okrenute prema ulici, zatim one koje su kradom
stranom okrenute prema cesti, te one L tlocrta. Samo se jedna takvog tlocrta nalazi izvan tvre, i to na
danaenjem Trgu bana Jelaida. Uz te objekte nalaze se manji gospodarski objekti iza kojih su obino oranice ili
vodnjaci. (Fischer, 1986., 58.)
98
U tvri su to uglavnom vojni objekti (oruana, zgrada vojne komande, ubonica te glavna straa) te sakralni
(upna i franjevaka crkva), dok su u podgrau to samo kapela sv. Florijana na sjeverozapadnome dijelu, te
groblje sv. Lucije, smjeteno sjeveroistono od tvrave. (Fischer, 1986., 55-59.)
99
Horvat, 1960., 102.
23

rubu dananjeg gradskog parka nasuprot ulaza u trnicu. Potonjeg je dao napraviti 1747.
godine njegov imenjak, general Mienitzki, a neko se nalazio na drvenom mostu kojim se
ulazilo u tvravu.
100

Veih graevinskih poduhvata u prvoj polovici 18. stoljea nije bilo, te se Koprivnica ne
moe usporeivati s gradovima poput Zagreba ili Varadina, u kojima su imuni feudalci u to
vrijeme gradili svoje barokne palae. Koprivnica se razvijala umjerenije, sukladno potrebama
i mogunostima svojih graana.
101
Ovakvu situaciju je Koprivnici priskrbila injenica da je
njome dvjesto godina vladala vojska te da je time bio ogranien priljev pripadnika plemstva.
U 18. stoljeu Koprivnicu su zadesile dvije nesree poar 1736. i potres 1778. godine
koje su joj obje mogle posluiti kao prilika za poetak zidane ere. Meutim, nakon poara, u
kojem je izgorjelo tridesetak kua u tvravi i vijenica, nije se nita bitno promijenilo. Tako
je, na primjer, stradali drveni hospital opet napravljen od drvene grae. Tek se nakon jakog
potresa pojaava zidana djelatnost
102
, pa se ve 1779. godine obnovila oteena gradska
vijenica i poeo graditi novi upni dvor. Neko najatraktivnija zgrada 17. stoljea u gradu
zamijenjena je zidanim baroknim upnim dvorom na dva kata, a postoji i danas. Iste godine
obnovljen je i svod franjevake crkve stradao u potresu.
103

U to vrijeme unutar i izvan tvre grade se i stambeni objekti, koji su vei od prethodnih te
zauzimaju i nekoliko srednjovjekovnih parcela. Od nekadanjih ih razlikuje i okretanje ire
fasade prema ulici zbog sada vee parcele, te suzdranost u dekoraciji proelja. Otvori su
maleni a krovovi visoki i pokriveni drvenim daicama. Te zgrade esto su imale otvoreni
arkadni hodnik u prizemlju ili prvome katu s dvorine strane. Primjer ovakve gradnje unutar
tvrave je gradska palaa u Gospodskoj ulici s dananjom adresom ure Estera 15
104
te ure
Estera 11.
105
to se pak tie graevina izvan tvre, osim stambeno-trgovakih objekata na oba
nova trga, 1794. godine, uslijed priljeva grkih trgovaca, napravljena je i pravoslavna crkva
sv. Trojice u podgrau Pod Pikom, koju emo spomenuti u iduem poglavlju zbog njezinih
klasicistikih obiljeja.

100
Horvat, 1960., 103.
101
Horvat, 1960., 102.
102
Zanimljivo je da na popisu gradskih obrtnika iz 1783. nema zidara, nego samo nekoliko zidarskih pomodnika,
to nam takoer govori o frekventnosti koritenja zidarskih usluga. (Horvat, 1960., 102.)
103
Horvat, 1960., 103.
104
105
24

a) Urbani razvoj i graevine unutar tvre
Oruana (Slika 8.), zvana jo i cajghaus, izgraena je na jugoistonom uglu
Oruanske ulice (istona ulica), odnosno na samom rubu tvrave.
106
Tu se zapravo radi o
jednoj od zadnjih gradnji od strane vojske prije nego to je preselila u Bjelovar 1765. godine.
Takoer je vano napomenuti da je ova oruana zapravo nova oruana te ju treba
razlikovati od starije
107
, koja se spominje jo u 16. stoljeu kada su se mahom gradili nuni
vojni objekti.
108
U novijoj literaturi se o novoj oruani govori kao o obnovljenim Starim
junim vratima, koja su bila zatvorena za vrijeme opasnosti od Turaka. Naime, smatra se da
su 1714. vrata obnovljena i nadograena te samim time prenamijenjena u vojni objekt.
Primjer je funkcionalne, odnosno vojne gradnje koju karakterizira siromana dekoracija.
109

Zanimljivo je napomenuti da je oruana jedini u potpunosti sauvani stari vojni objekt u
Koprivnici,
110
koji sreom nije stradao u velikom poaru 1773. godine.
111
Danas je u oruani
smjeten arhiv.
Nakon spomenutog velikog poara, u kojemu je bilo uniteno samo u tvravi ak
tridesetak zdanja, uslijedio je i jak potres 1778. godine. Tek otada se biljei porast vre
zidane gradnje u Koprivnici. Meu objektima koje je trebalo sanirati nakon ove dvije
nepogode bila je i zgrada vijenice. Meutim, u to vrijeme bio je napravljen i novi trg (jedini
u tvri) ispred vijenice, nazvan upravo prema njoj Vijeniki trg (dananji Trg Leandera
Brozovia). Vijenica se sada nala nadograena i obnovljena na jugozapadnome dijelu novog
trga.
112
. To je kvadratni prostor s pet pilova
113
, koji je nastao na mjestu nekadanjeg vojnog
vjebalita. Do njegovog ureenja nije moglo doi u prethodnim stoljeima jer je mjesta u

106
107
Stara oruana bila je smjetena blizu zapadnog bedema, uz zgradu vojne komande, a izmeu Malih vrata i
crkve sv. Nikole. Sruena je krajem 19. stoljeda uz druge vojne graevine - vojnu komanda, glavnu strau,
spremite, zatvor i kapetansku kudu, koja se nalazila na istonom dijelu Vijednikog trga (Planid-Lonarid, 1986.,
43.)

109
110
111
112
Sagraeno joj je novo sjeverno krilo, koje se sada nalazi uz prostor trga, te je nadovezano na ostatak
zapadnog (uz Gospodsku ulicu), koje je obnovljeno. Time je vijednica zadobila tlocrt u obliku slova L. Danas
vijednica ima tlocrt sliniji slovu U jer joj je u 19. stoljedu, kada je sluila kao sud, prigraen i prizemni istoni
krak, u kojem su bile smjetene zatvorske prostorije. (Planid-Lonarid, 1986., 81-85.)
113
Pretpostavlja se da je barokna plastika, koja se i danas nalazi na trgu, nastala u dva navrata - sredinom 17.
stoljeda (Bogorodica i sv. Sebastijan) i sredinom 18. stoljeda (Karlo Boromejski i Ivan Nepomuk), i to uvijek
nakon doba kuge. Grupa od etiri kipa je stajala u sredinjoj zapadnoj osi trga, dok je cijela povrina bila
poploena opekom. (Jalid, 1995., 132.)
25

tvri bilo malo, stoga bi svaki prostor osim stambenog ili vojnog bio luksuz ili neracionalno
troenje u to vrijeme tako dragocjenog prostora. Tek u 18. stoljeu, kada vojni element gubi
na svojoj vanosti i kada se Koprivnica poinje iriti izvan zidina, grad ima priliku urediti dio
uz Gospodsku ulicu (istoni), koji je bio nasuprot vanim objektima poput vojne komande i
oruane, koje su se nalazile na zapadnoj strani ulice. Time je bilo kompletirano sredite tvre
s javnim objektima, koje se s obzirom na simetriju ipak nije nalazilo tono u njezinom centru,
to uostalom ni njezina nepravilna zvjezdolika forma nije dozvoljavala.
114
Prostor trga
omeivala su uglavnom zdanja L tlocrta - na junoj strani nalazila se vijenica, na istonoj
kua krajikog kapetana i njegove staje, a na zapadnoj zgrada vojne komande. Na sjevernoj
strani su se nalazile dvije uglovnice barokne jednokatnice spojene ogradom s baroknim
portalom koje su upotpunjavale barokni ambijent Vijenikog trga.
115

Novi upni dvor podignut je nakon potresa, 1779. godine, a zamijenio je raniju graevinu
iz 17. stoljea s katom graenim kanatnim sistemom. Ovo zdanje je jedini sauvani stambeni
objekt iz 18. stoljea na prostoru unutar tvrave, koji je, meutim, ipak bio u kasnijim
stoljeima nadograivan. Nalazi se sjevernozapadno uz crkvu sv. Nikole i tik uz nekadanji
zapadni bedem, na poprilino malenoj parceli.
116
Dvor je otprilike kvadratinog tlocrta te
danas ima dva kata. Nekadanji podrum, koji je bio djelomino ukopan u zapadni bedem je
dananje prizemlje, a prizemlje dananji prvi kat.
117
Prema Plani-Lonari najvii kat
(zacjelo drugi kat) je dograen u 19. stoljeu, dok Slukan Alti pak kae kako je zbog male
parcele upni dvor ve u 18. stoljeu imao dva kata, te da su se zbog toga dvorane za prijeme
nalazile na drugom, a ne na prvom katu, kao to je bilo uobiajeno.
118
Dvor je svojim junim
dijelom prislonjen uz crkvu te stoga ima tri jednostavne fasade zapadnu, sjevernu i istonu
koje imaju etiri prozorske osi.
119
Crkva sv. Nikole i upni dvor su temeljito obnovljeni 1892.
i 1990. godine.
120

114
115
Obje su predstavljale baroknu tradiciju ladanjske jednokrilne gradnje s trodjelnom podjelom prostora. To je
bio skromniji tip baroknih stambenih kuda koje su bile karakteristine za ovaj prostor, posebice u urbanim
predjelima, u 18. stoljedu. (Jalid, 1995., 126.)
116
117
118
119
120
urid i Feletar, 1992., 190.
26

b) Urbani razvoj i graevine izvan tvre
Jedne od prvih zidanih graevina izvan tvre bile su kapelice, koje su nastale u prvoj
polovici 18. stoljea. Kapelica sv. Florijana
121
graena je od 1735. do 1737. godine na
istoimenome trgu
122
u sjeverozapadnome dijelu podgraa. Budui da je kapela bila mala,
tadanji zapovjednik tvre je dozvolio da se iznimno napravi od cigle, to inae u to vrijeme
nije bila praksa.
123
Kapelica je sruena 1891. godine
124
, no prema vizitacijama i fotografijama
iz oko 1880. godine moemo rekonstrirati kako je otprilike izgledala. Na Florijanskome trgu,
ispred same kapelice, bio je postavljen i kameni kip sv. Florijana na stupu. Kapelica je imala
samo jedan oltar sa slikom sv. Florijana, koja nam je danas posebice vrijedna zbog prikaza
onovremene Koprivnice.
125
Drugi primjer zidane kapelice u 18. stoljeu je kapela Majke
Boje od Sedam alosti na Grantulama, izgraena oko 1737. godine na mjestu gdje se nalazio
Gospin kip jo poetkom stoljea.
126
Kapela je bila zidana, ali je imala drveni tornji te nije
imala vrata. Unutra se nalazio samo uveni kip na svome kamenome stupu.
127
Kapela postoji i
danas, s nekoliko manjih preinaka.
U drugoj polovici 18. stoljea na prostoru izvan tvre, u novome gospodarskome
centru Koprivnice, grade se stambeno-obrtniki objekti. To su prve barokne zidanice u
podgrau, koje ine spoj tradicionalne i graanske arhitekture.
128
Primjeri takvih graevina su

121
Koprivnicu je vie puta tokom 16. i 17. stoljeda zahvatio poar, koji je zbog drvene grae njezinih zgrada, bio
uvijek vrlo poguban. Stoga su se Koprivnianci utjecali sv. Florijanu, zatitniku od poara, te mu napravili oltar u
upnoj crkvi, a kasnije ciljanim milodarima sakupili sredstva i sagradili zavjetnu kapelu na trgu izvan tvre.
(Horvat, 1943., 59-60.)
122
Trg se razvio krajem 17. i poetkom 18. stoljeda, a zbog blizine vode su se tu nastanili koari. (Brozovid,
1978., 87-89.
123
Horvat, 1943., 59-60.
124
Zbog tronosti je kapelica zatvorena oko 1885. godine, a sruena est godina kasnije s namjerom da se
napravi nova na istome mjestu. Meutim, uvidjelo se da je prostor preuzak pa je nova neogotika napravljena
uz bolnicu ved idude godine. (Horvat, 1943., 63)
125
Lijevo od lika sveca, u pozadini, je prikazan vie puta spomenuti poar koji se dogodio 1733. u Koprivnici.
Veduta prikazuje zgradu glavne strae, upnu crkvu, zgradu vojne komande te franjevaku crkvu, i to gledano
od strane podgraa Pod Pikom. (Slukan Altid, 2005., 76.) Slika se danas nalazi u Muzeju grada Koprivnice.
126
Ved poetkom stoljeda, prije 1706., je Koprivnica uz cestu za Varadin, zvanoj Jamoborica (dananja Ulica
Ante Starevida) imala kameni kip, odnosno pil, koji je prikazivao alosnu Gospu. Kip je bio smjeten na stupu i
ograen malom drvenom ogradom na mjestu zvanom Grantule. Pil alosne Gospe bio je veoma omiljen
Koprivniancima, koji su ga esto posjedivali, davali zavjete i milodare, od kojih je podignuta kapela. (Horvat,
1943., 100-103.)
127
U sljededem desetljedu je dobila vrata i oltar u kojem je bio smjeten kip Gospe. Time je ureenje kapele bilo
napokon dovreno. Kasnije je dobila zvono, a poetkom 19. stoljeda je u vizitacijama zabiljeeno da je dobila
novi zidani toranj.
128
Jalid, 1995., 67.
27

zgrada na dananjem Jelaievom trgu 1, dananja pivnica Kralu na Zrinskom trgu 10
129
,
caffe bar Art u Nemievoj 3
130
te Vila Parva u Svilarskoj 34
131
(Slika 6.). Sadanja
funkcija ostala je ista njihovoj prvotnoj u prizemlju se nalaze obrti poput trgovina i kafia,
dok je na katu stambeni prostor. Ova gradnja je monumentalnija od prijanje te nosi skromne
kasnobarokne karakteristike. Najee su to povei objekti okrenuti svojom duom stranom
uz ulicu. Primjer graevine sa zanimljivijim proeljem je zgrada pivnice ije prizemlje ima
otvoreni arkadni trijem okrenut prema trgu. to se tie pak tlocrta, najinteresantnija je zgrada
na Jelaievom trgu koja je pratila nekadanji sjeverni revelin i time se nala na uglu Zrinskog
i Jelaievog trga. Odreena ovom urbanistikom situacijom graevina je zadobila tlocrt L
oblika, koji je dotad u Koprivnici bio rezerviran za reprezentatvnije graevine poput
vijenice. Za unutarnji prostor ovih objekata karakteritini su bili svodovi u podrumima i
prizemljima te ravni stropovi na katovima. Proelja su krasili natpisi i eventualno znakovi
pojedinih obrta, kao i tu i tamo ukraeni eljezni kapci otvora, dok je arhitektonska dekoracija
na proeljima bila rijetkost.
132

129
Planid-Lonarid, 1986., 115-117.
130
131
132
28

4. URBANIZAM I ARHITEKTURA PRVE POLOVICE 19.
STOLJEA

Razvoj grada nastavlja se i u prvoj polovici 19. stoljea zahvaljujui trgovini, obrtu te
njezinom smjetaju uz vane prometne pravce. Ovu idealnu situaciju je na kojih deset godina
poremetio francusko-austrijski rat, odnosno Napoleonova okupacija dijelova Hrvatske od
1806. do 1813. godine. U Koprivnicu opet dolazi vojska, koju je car uslijed nedostatka vojarni
smjetao u utvrdama diljem zemlje. Bilo je to gospodarski teko vrijeme za grad, koji se
ponovno morao prilagoditi potrebama vojske - privatni prostori, kao i franjevaki samostan
bili su ustupljeni za skladitenje. U tom razdoblju smanjio se broj stanovnika, gospodarski
napredak je zastao, a brojne zgrade bile su oteene. Njihova obnova, kao i oporavak cijelog
grada, uslijedili su nakon 1815. godine, to se takoer odrazilo i na njegov prostorni rast.
Meutim, sve se vie osjeala odvojenost grada unutar tvre i novih podgraa. Sada
nefunkcionalna fortifikacija odjeljivala je ova dva podruja i ometala njihovu komunikaciju i
integraciju u jednistveni urbanistiki organizam. Zanimljivo je da su se u to vrijeme kue
gradile gotovo iskljuivo izvan tvre, iako je i u njoj bilo slobodnih parcela. Takoer je u to
vrijeme broj stanovnika u podgrau viestruko nadmaio broj stanovnika unutar tvre. Ova
dva podatka nam jasno pokazuju da se centar grada definitivno preselio izvan zidina, gdje je,
uostalom, bilo smjeteno i njegovo gospodarsko sredite uz sjeverni i zapadni rub tvre
(Slika 12.). Bilo je jasno da se neto mora poduzeti u vezi tvre te se ve poetkom 19.
stoljea pojavljuje ideja o njezinoj razgradnji. Poetkom stoljea su Koprivnianci napokon
zadobili vlast nad svim objektima u gradu, no tvra je i dalje bila vlasnitvo vojske (do
sredine stoljea), koja ju je samo davala graanima u najam.
133

Tridesetih godina 19. stoljea pojavljuje se i konkretan prijedlog razgradnje tvre
prikazan na planu grada Ivana Klementa. Cilj ovoga plana bio je prikazom odnosa utvrde i
grada pokazati nunost razgradnje tvre. Na njemu vidimo kako je podgrae nedvojbeno
preraslo unutranjost tvre, koja je postala izolirana cjelina. Klement je napravio i moguu
parcelaciju preko zapadnog revelina, ime je sugerirao njegovo poravnavanje u korist gradnje
novih nizova kua. Njegova parcelacija nije bila ostvarena, ali se njegov prijedlog smatra
prvim pokuajem prostornog planiranja na podruju grada Koprivnice. Od prikaza konkretnih
graevina, najinteresantniji nam je onaj obnovljenog franjevakog samostana. Nakon vojnog

133
29

koritenja ostao je u loem stanju te se na njegovu popravku radilo u razdoblju od 1817. do
1821. godine.
134
Zbog istih razloga obnovljena je i oruana 1822. godine.
135
Na planu je
prikazano i groblje sv. Lucije koje je ubrzo ukinuto zbog irenja stambene zone u njegovoj
blizini.
136
Klement je bio prvi koji je na karti prikazao i pravoslavnu crkvu sv. Trojice
izgraenu krajem 18. stoljea u stilu baroknog klasicizma.
Prvu polovicu 19. stoljea obiljeila su razna zbivanja buenje nacionalne svijesti i
ilirski preporod, razvoj proizvodnje i industrije, jaanje srednjega graanskoga sloja i
njegovog ivotnog stila, koji je imao utjecaj na arhitekturu i ureenje interijera. Ovo razdoblje
mogli bismo odrediti i dvama povijesnim dogaajima koji su bitno utjecali na kulturu i
gospodarstvo cijele zemlje Napoleonovom okupacijom istone jadranske obale i otoka
1806. te slomom Bachovog apsolutizma 1859. godine. to se tie kulture ivljenja, u to
vrijeme funkcionalnost i primjerenost postaju glavne vrijednosti koje su se odrazile u
strukturiranju graanskog interijera i eksterijera.
137

Ideal graanskog drutva te njegovog stila zvanog bidermajer postaje obiteljski dom,
koji je oitovanje reda, funkcionalnosti i skromnosti. Dom ujedno postaje i radno mjesto te su
este kombinacije poslovnog i stambenog prostora. U skladu s ovim karakteristikama
graanske kue su obino bile visoke prizemnice ili jednokatnice s jednostavnim proeljima
ukraenim plitkom dekoracijom u buki te rijetko kamenim profilacijama.
138
Dakle, vanjtina
je bila odmjerena i ureena prepoznatljivim klasicistikim dekorom, dok je unutranjost bila
podreena udobnosti stanovanja. Prizemlja su obino bila rezervirana za radnje, a katovi za
stanovanje. Sobe su bile okrenute prema ulici, dok su ostale prostorije bile okrenute prema
dvoritu.
139
Za to vrijeme karakteristini su i otvoreni arkadni hodnici s dvorine strane, koji
su sluili poboljanoj komunikaciji unutranjeg prostora. Monumentalnija arhitektura bila je
pak rezervirana za javne zgrade.
140

Do vanih promjena u tkivu gradova dovela je i njihova demilitarizacija koja je uinila
fortifikacijske obrue zastarjelima i nepotrebnima. Stoga se tada rade mnogi urbanistiki
planovi u gradovima kontinentalne Hrvatske, dok e Koprivnica konkretne poteze na tom

134
135
Petrid, 2000., 25-26.
136
Ukinuto je 1845. godine, a groblje sv. Duha uz Varadinsku cestu je proglaeno glavnim gradskim gorbljem.
(Slukan Altid, 2005., 93.)
137
Malekovid, 1997., 13-20.
138
Malekovid, 1997., 48.
139
Galjer, 1997., 66., 70.
140
Malekovid, 1997., 48.
30

podruju napraviti tek u drugoj polovici stoljea. Nove urbanistike situacije otvorile su i
mogunost ureenja perivoja i parkova, koji su tada bili veoma popularni.
141

Na ova dogaanja i novu kulturu ivljenja Koprivnica je reagirala na svoj, mogli
bismo rei, provincijalni nain. Ona je u to vrijeme postala trgovako i obrtniko sredite
koje je pratilo aktualna zbivanja te nastojala svojom arhitekturom ne zaostajati za trendovima.
Grad nakon odlaska vojske doivljava svoj preporod, a novonastala drutvena situacija vie
ne podrava duh baroka, kao niti njegov umjetniki izraz. Sve brojniji graanski stale novu
je situaciju poeo prilagoavati svojim potrebama, a u arhitekturi posizati za oblicima minulih
vremena, koji e se eklektino stapati i smjenjivati tokom itavog stoljea.
142
Svoj pravi polet
u izgradnji historicistikih zdanja koja su dala gradskoj jezgri novo lice Koprivnica e
doivjeti tek u drugoj polovici 19. stoljea, kada se poelo raditi i na razgradnji tvre. U
meuvremenu e se oporavljati od ponovnog boravka vojske u gradu obnavljajui postojea
zdanja, te graditi graanske kue i svratita. Gradnja 19. stoljea u Koprivnici nam zapravo
pokazuje postojanje dviju razliitih svijesti one koja tei europskim trendovima te one koja
inertno ponavlja postojee i tradicionalne (seoske) oblike.
Koprivniku arhitekturu prve polovice 19. stoljea karakterizira nastavljanje
kasnobarokne gradnje
143
koju su polako poela slijediti zdanja klasicistikih obiljeja. Ta
nova, modernija zdanja bila su manje naglaenih volumena od prethodnih, s profinjenim
ukrasima na proeljima te istaknutim krovnim vijencima.
144
Meutim, klasicistike fasade
esto su samo dodane objektu ruralnog tipa, kao na primjeru kue u Nemievoj ulici 8
145

(nekadanjoj etalinoj ulici). Tako se u njihovim dvoritima nalaze gospodarske zgrade, dok
se u novom dijelu koji gleda prema ulici i ima modernu fasadu nalaze sobe te ponekad radnje.
Ovaj vjeni ruralni tip stambeno-gospodarskog objekta se na povoljnijim pozicijama u
gradu pretvara u trgovako ili obrtniko-stambeno-gospodarski objekt. Veoma je est na
prilaznim dijelovima naselja, ali ga ima i u samome centru te jo uvijek kombinira stariji
nain postavljanja (ueg) proelja prema ulici s novijim.
146
Primjer dodavanja nove
klasicistike fasade na ranije barokno zdanje je i objekt na Zrinskom trgu 3. (Slika 9.) To je

141
Malekovid, 1997., 48., 50.
142
Jalid, 1995., 91.
143
Primjer ovakve gradnje iz sredine 19. stoljeda je stambeni objekt na Trgu Mladosti 15, veoma jednostavne
fasade i visoke krovne zone. (Planid-Lonarid, 1986., 129.)
144
Jalid, 1995., 93-94.
145
Jedna je od rijetkih bidermajerskih zdanja u Podravini. To je prizemnica u u obliku slova L, a dvorini dio
ima otvoreni arkadni hodnik, te je stariji od prednjeg dijela kude. U njoj je ivio knjienik Antun Nemid.
(Feletar, 1992., 78.)
146
31

jednokatnica U tlocrta izgraena 1851. godine.
147
Spoj ranijeg prostornog rjeenja i novog
proelja vidljiv je u osi otvora. Naime, ulazna vea u prizemlju i sredinji reprezentativni
biforni otvor na katu nisu u istoj osi.
148
Brozovi takoer spominje veliku bidermajersku
prizemnicu u Mostnoj ulici u kojoj se nalazila javna kua sve do 1927. godine. Takoer daje
njezin crte na kojem se slabo vidi fasada s pet pravokutnih prozorskih otvora meusobno
razdijeljenih pilastrima te vratima na desnom kraju.
149
U to vrijeme u Koprivnici se ne grade
novi monumentalni objekti javne namjene
150
pa su klasicistiki motivi prve polovice 19.
stoljea ostali vidljivi samo na pokojoj fasadi graanske kue te svratitima, koji su, meutim,
uglavnom nestali uslijed intervencija, odnosno obnova u 20. stoljeu.

to se tie pak sakralnih objekata, primjer prijelazne arhitekture predstavlja
pravoslavna crkva sv. Trojice (sv.Duha), koja je napravljena krajem 18. stoljea u stilu
baroknog klasicizma (Slika 10.). Izgraena je u zapadnome podgrau Pod Pikom na
njegovome istonome kraju, uz dananji park, koji se nalazi s njezine sjeverne strane. Njenu
gradnju financiralo je etrnaest trgovakih obitelji,
151
a izgraena je u razdoblju od tri godine
od 1791. do 1794. Crkva je jednobrodna dvotravejna graevina s polukrunim svetitem.
152

Sauvan je njezin originalni inventar, ukljuujui i kasnobarokni ikonostas, crkvene stolce,
sveani faldistorij te zidni ormari.
153
Crkva se nalazi u ograenom prostoru, a do nje je
izgraena kua za paroha, koja je kasnije prenamijenjena u potu.
154
Obnovljena je dva puta u
19. stoljeu
155
, a u zadnjih par godina je dobila novi krov te je zapoeta obnova fasade.
Iako su se sve gradske institucije nalazile unutar tvre, status prestinog dijela grada
ipak je u potpunosti preuzelo sjeverno podgrae sa svoja dva trga Piazza (Zrinski trg) i
Forum sancti Crucis
156
(Jelaiev trg). Poetkom 19. stoljea na ovom prostoru izgrauje se
blok gusto nanizanih kua s minimalnim meuprostorom izmeu njih. Ovakvim nizanjem
kua trgovi su dobili nova, gotovo jedinstvena proelja
157
. Popularna mjesta gradnje su i

147
Feletar, 1992., 72.
148
Planid Lonarid, 1986., 49.
149
150
Postoji podatak da je poetkom 19. stoljeda bila izgraena zgrada pote na Florijanskom trgu, no nita se ne
zna o njezinom originalnom izgledu. (Brozovid, 1978., 129.)
151
Petrid, 2000., 65.
152
153
Lentid-Kugli, 1986., 191-192.
154
155
1846. i 1893. godine prema Rudolfu Horvatu (Horvat, 1943., 130.)
156
1800. ovaj se trg tako naziva prema raspelu koje je stajalo na raskriju ispred svratita Zlatni kri.
(Brozovid, 1978., 86.)
157
32

Florijanski trg, etalina (Pod Pikom) te Svilarska ulica, koje su sastavni dio dananje jezgre
grada.
Na ovome prostoru izgraeno je nekoliko objekata za smjetaj i ugoivanje, te nam
njihovo postojanje ukazuje na to da je Koprivnica bila vano prometno vorite sa smislom za
uslune djelatnosti.
158
Na Jelaievom trgu 12, uz glavnu cestu prema Maarskoj, bilo je
smjeteno svratite K Zlatnome kriu. Ono se spominje ve 1818. godine te je bilo
napravljeno u tradicionalnoj kanatnoj tehnici. Svoj dananji izgled
159
svratite je dobilo 1900.
godine kada je obnovljeno u historicistikom stilu (Slika 11).
160
Drugo poznato svratite K
caru austrijanskom nalazilo se na Florijanskom trgu 15 uz glavnu cestu prema Varadinu.
Ovaj objekt spominje se 1848. godine, te je takoer ouvan do danas. To je jednokatno zdanje
L tlocrta i kasnobarokno-klasicistikih obiljeja na proelju, koja su nestala intervencijom
iz 1969. godine.
161

Stanje Koprivnice krajem ove epohe, odnosno polovicom 19. stoljea moemo vidjeti
na vojnom planu iz 1850. godine. Nastao je u vrijeme niza revolucionarnih zbivanja i bana
Josipa Jelaia koji je zaratio s Maarskom. Podravina se tako nala ukljuena u sukobe
izmeu hrvatske i maarske vojske, a u Koprivnicu 1848. godine je ponovno stigla vojska
koja je nastanila gradske objekte unutar tvre. Neki javni objekti prenamijenjeni su u vojne
bolnice i skladita
162
, a mnogi vojnici bili su smjeteni i po privatnim kuama. Vojska je
ostala u gradu do 1850., kada je izraen ovaj plan. Na njemu se vidi da tenje za razgradnjom
tvre iz tridesetih godina jo uvijek nisu ostvarene jer vojska i dalje odrava utvrde. Zbog
toga unutranji grad doivljava jo veu krizu nego s poetka stoljea. To pokazuje broj kua
unutar zidina koji je nastavio padati, te karta prikazuje svega pedesetak objekata. Istoni dio
prostora unutar tvre koristio se iskljuivo u agrarne svrhe, dok je broj novih objekata izvan
tvre oigledno rastao. Stambena zona ak se proirila i na nove prostore istono i juno od
tvre pri emu je istono podgrae svoj razvoj mogao zahvaliti poloaju uz cestu za
Bjelovar.
163

158
Haramija, 1999., 46.
159
Danas je to jednokatna uglovnica, zgrada Turista .
160
Feletar, 1992., 70.
161
Feletar, 1992., 77.
162
Horvat, 1943., 143-144.
163
Slukan Altid, 2005., 95-97.
33

5. URBANIZAM I ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 19.
STOLJEA (od 1850. do 1890.)

Drugu polovicu 19. stoljea u Koprivnici obiljeilo je konano potpadanje tvre pod
gradsku vlast te njezino tridesetogodinje sustavno razgraivanje s ciljem nesmetanog
urbanistikog razvoja i moderniziranja grada. Uslijed nove situacije nastale uklanjanjem tvre
izrauju se i prvi urbanistiki planovi s ciljem regulacije izgradnje grada. Tako se paralelno sa
zatrpavanjem jaraka i ruenjem bedema odvijalo i ureenje centra grada kakvog danas
poznajemo niz zgrada s historicistikim obiljejima
164
i park koji je postao svojevrsna
poveznica izmeu starog i novog sredita Koprivnice.
ezdesetih godina 19. stoljea poeli su radovi na raskopavanju tvre i zatrpavanju
bedemskih jaraka. To prijelomno razdoblje, koje je definiralo daljnji urbanistiki razvitak
Koprivnice, zabiljeeno je na katastarskom planu iz 1869. godine. Na njemu Slukan Alti
iitava kako se prvo poelo raditi na sjevernom dijelu tvre
165
i to uslijed izgradnje nove
kole 1856. godine, koja je podignuta na rubu sjevernog revelina. Naime, logino je da je
izgradnja objekta na ovoj lokaciji zahtijevala poravnanje terena koje se nalazilo u sklopu
fortifikacije. Zatim su uslijedili radovi na zapadnome dijelu tvre tokom pedesetih i
ezdesetih godina. U to vrijeme dolazi u pitanje povezivanje novog zapadnog dijela sa starom
jezgrom te je do 1869. godine probijena dananja kolska ulica, koja se protee od stare
vijenice do dananjeg Trga Mladosti, nekadanjeg Banskog trga, u blizini dijela Pod Pikom.
ezdesetih godina ureuje se i promenada koja se sada iri na poravnani zapadni dio te se tu
poinje ureivati zelena povrina koja e kasnije prerasti u park.
166

Paralelno s radovima na tvri su se poeli ureivati novonastali prostori izmeu starog i
novog grada. Ve 1856. je Grigorije Roksandi
167
zasadio uz sjeverni gradski jarak, odnosno
Zrinski trg, drvored javora koji je 1863. proirio i jugozapadno od postojeeg, uz etalinu
ulicu (Nemievu) sve do pravoslavne crkve sv. Trojice. To je bio prvi hortikulturalni prostor

164
Treba napomenuti da se historicistika gradnja nastavila i poetkom 20. stoljeda, kada se na koprivnikim
graevinama polako poinju zamjedivati secesijski dekorativni elementi.
165
Kruhek govori kako se prvo poelo raditi na raskopavanju zapadnog dijela tvre. Kako navedeni katastarski
plan iz 1859. pokazuje da se prvo poelo raditi na sjevernome dijelu, moemo zakljuiti kako je oito njegovo
raskopavanje bilo zapoeto zbog gradnje kole1856. i nakon toga usporeno, dok su u meuvremenu poeli i
zavrili radovi na zapadnome jarku. Dakle, do 1869. nestali su sjeverni revelin i jarak, a do 1859. zapadni jarak.
Raskopavanje zapadnog revelina poinje 1862. godine. (Slukan Altid, 2005., 99.)
166
Slukan Altid, 2005., 99-100.
167
Graniarski majstor u mirovini i kotarski predstojnik (Slukan Altid, 2005., 100.)
34

Koprivnice, na mjestu kojeg e se kasnije razviti veliki park. Dijelovi uz ovaj atraktivni
prostor, oko Florijanskog i Zrinskog trga, ujedno su i najgue naseljeni, dok su vrtovi i
obradive povrine potisnute dalje u zalee ulica. Gusta gradnja prisutna je i uz novozatrpani
zapadni jarak, ali i uz istoni rub tvre koji polako ostavlja ruralne karakteristike.
168
Novi
dijelovi grada u ovome razdoblju mijenjaju svoj fiziki izgled, ali i doivljavaju promjenu u
funkcionalnome smislu. Naime, vanost sjevernoga dijela kao novoga centra potvrdila je
gradnja kole 1856.
169
na samome istonome elu Zrinskoga trga. Time je ovome prostoru
dodijeljena funkcija glavnoga trga, dok Vijeniki u tom smislu postaje sve vie
zanemaren.
170

Osim to nam katastarski plan pokazuje koje su promjene nastale na tetu tvre, on nam
takoer potvruje krizu unutranjeg grada koja je bila prisutna i vidljiva ve 1850. godine. Jo
1860. zabiljeeno je da se unutar stare jezgre nalazi samo 27 privatnih kua
171
. Bilo je oito
da je Koprivnica 1869. bila na pragu naputanja svojeg prvobitnog srednjovjekovnog
prostora. Stanovnike je privlaio novi prostor sa sadrajima i prednostima koje im stara jezgra
vie nije mogla pruiti. Budunost stare Koprivnice bila je ozbiljno ugroena i zapravo
spaena u zadnji as. Odluka o ruenju tvre napokon je dala zeleno svjetlo uklanjanju
renesansne barijere koja je dijelila grad na dva podruja i inila unutranji prostor izoliranim i
time neprivlanim. Unutranji grad je na kraju poteen potpunog iseljenja, ali kasna odluka o
uklanjanju tvre je ostavila traga stara jezgra je ipak ostala zapostavljena u odnosu na novi
centar. Naime, ak i nakon ruenja bedema, gradnja unutar tvre nije puno porasla, dok su u
novim dijelovima stalno nicali novi objekti. Promjene koje doivljava unutarnji grad
uglavnom su ruenje nekih starih vojnih objekata. Uz staru vijenicu ostala je i nova oruana,
ubonica, crkve te manji broj privatnih kua. Zahvaljujui prikazu graevnog materijala
pojedinih zdanja na katastarskom planu, moemo vidjeti da su drvene graevine skoro u
potpunosti nestale sve zgrade unutar i izvan bedema su od zidane grae, izuzev nekoliko
gospodarskih zgrada. Vie drvenih graevina ima tek na periferiji.
172

Katastarski plan iz 1869. daje nam uvid i u odnos Koprivnice i njezine okolice, koju nam
po prvi puta detaljno prikazuje. Iza urbanog dijela grada, koji je obuhvaao dananji Zrinski
trg, Florijanski, Jelaiev i Trg mladosti te Nemievu i dio Svilarske ulice, ubrzo se

168
169
Kamen temeljac poloio je ban Josip Jelaid
170
171
Horvat, 1960., 104.
172
35

primjeuje ruralni karakter naselja. Naime, ve nekoliko ulica dalje od novog centra na
sjeveru dominirale su kue drvene gradnje. Osim sjevernog podgraa koje se jako razvilo,
gua i kontinuirana izgradnja bez velikih razmaka izmeu kua biljei se i na zapadnom
predgrau Dubovec, koje e se pogotovo izgraditi nakon osnutka kolodvora. Istono
predgrae Miklinovec, meutim, i dalje ostaje izrazito ruralno naselje.
173

Na katastarskom planu vidljiva je jo jedna bitna stvar koja je odredila urbanizaciju
koprivnikog gradskog tkiva dolazak eljeznice. Godine 1869. pruga je ve skoro bila
gotova, te nam ju ovaj plan po prvi puta prikazuje na podruju grada. Prva vonja obavljena
je krajem te iste godine, dok je pruga putena u promet poetkom 1870. godine. Kolodvor je
izgraen na zapadnome dijelu grada, a prostor izmeu njega i izgraenog dijela Pod pikom i
centra bio je ispunjen poljima. Kasnije e ovo podruje biti jedno od najdinaminijih po
pitanju izgradnje. Uvoenje eljeznice, kao i ukidanje feudalizma, utjecalo je veoma povoljno
na koprivniku privredu
174
, koja je povezana i s prostornim i urbanistikim razvojem grada,
iako naknadno (tek nakon pola stoljea).
175
Naime, gospodarski polet Koprivnice koji je
poeo sredinom 19. stoljea je trajao samo do poetka sedamdesetih, kada u itavoj Monarhiji
dolazi do privredne krize. Ovo nepovoljno razdoblje je u Hrvatskoj trajalo dulje nego u
ostalim zemljama, zahvaljujui looj nagodbi s kraja ezdesetih i Kuhenovoj vladavini, pa e
se stanje poboljati tek poetkom 20. stoljea.
176
Ovakvo stanje utjecalo je i na tek zapoetu
historicistiku gradnju, koja e zato svoj pravi polet doivjeti krajem 19. stoljea.
Dolaskom eljeznice gradskoj je vlasti bilo jasno da e uslijediti priliv stanovnitva koji
e rezultirati pojaanom izgradnjom. A poto je eljeznica uvedena ba u vrijeme
najintenzivnijih radova na tvri, Gradsko poglavarstvo je odluilo da je gradu prijeko
potreban urbanistiki dokument koji e regulirati budui razvoj i izgradnju Koprivnice. Grad
se obratio za pomo Graevnom odsjeku Zemaljske vlade u Zagrebu te je njihov mjernik
Sreko Jakomini 1869. napravio regulacijsku osnovu pod nazivom Osnove glede poljepanja
i razprostranjenja grada, koja je poela vaiti u srpnju te iste godine. Ovaj plan nije sauvan,
nego samo tekstualni dio koji pak djelomino opisuje predloene zahvate. Svejedno je ova

173
174
Tada u Koprivnici postoji parni mlin, pivovara, tvornica cigareta, te tvornica octa. (Slukan Altid, 2005., 103.)
175
176
36

Jakominijeva Osnova vrlo vana jer predstavlja prvi slubeno usvojen urbanistiki dokument
koji je zasigurno imao utjecaj na budui razvoj grada.
177

Jakomini u svojoj regulacijskoj osnovi napominje kako je najbitnije od svega da se srue
stari bedemi koji koe razvoj unutranjeg grada, te da se dobivenom zemljom zatrpaju vodeni
jarci i probiju nove ulice koje e pospjeiti komunikaciju izmeu unutranjeg i vanjskog
grada. Zalae se i za ureenje makadamskog plonika te drvoreda na podruju Pod Pikom,
kao i zelene povrine izmeu pravoslavne crkve i glavnog trga. U vanjskome gradu predlae
osnivanje novih ulica te ruenje kapele sv. Florijana, to je naalost bilo i uinjeno. Posebnu
panju posveuje ureenju prostora izmeu grada i eljeznike stanice. Du ulice koja vodi
prema kolodvoru predlae izradu nogostupa i zasaivanje drvoreda. Ovaj potez grad-kolodvor
Jakomini je vidio kao najprivlaniji prostor za buduu izgradnju grada. Dakle, tekst ovog
dokumenta se uglavnom odnosi na ureenje ueg dijela grada, dok su ostali dijelovi prikazani
na nacrtu i najvjerojatnije predlau ulice ortogonalne strukture koje su se ravnomjerno irile iz
centra grada. Pritom Jakomini nije vodio previe rauna o postojeim ulicama i njihovim
pravcima, kao niti o graevinama koje su se trebale poruiti pri izvedbi njegovog plana, to
nam dokazuju mnoge pritube graana.
178

Da se ova regulacijska osnova mogla provesti u djelo bilo je potrebno donijeti i Graevni
red. Graevni odbor je odluio 1871. da e se ovaj zakon napraviti po uzoru na Graevni red
grada Zagreba iz 1857., Graevni red za gradove Vojne krajine te ponajvie po uzoru na
Graevni red slobodnog i kraljevskog grada Varadina. Meutim, Odbor nije uspio sastaviti
cjeloviti Graevni red te je zanimljivo da se dotie samo vanjskog dijela grada, dok je stara
jezgra u potpunosti zanemarena. Govori samo o podruju oko glavnog trga kojemu propisuju
samo visinu objekta (jednokatnice) i graevni materijal (zidanice) objekata. Za ostale odredbe
se poziva na Graevni rednik slobodnog i kraljevskog grada Varadina iz 1868. godine.
179

Bio je to prvi institucionalizirani pokuaj prostornog planiranja na podruju grada
Koprivnice. Meutim, ovaj Jakominijev plan ipak nije bio realiziran. Moda je usmjerio
izgradnju prema zapadu, ali ona bi se ionako dogodila i bez postojanja ovoga plana jer je trasa
izmeu kolodvora i centra sama po sebi bila atraktivna. Njegovu ideju ortogonalno
postavljenih novih ulica predlagale su i kasnije regulacijske osnove, koje su takoer po tom

177
178
Slukan Altid, 2005., 106-107.
179
Slukan Altid, 2005., 107-108.
37

pitanju ostale neostvarene zbog zahtijevanih velikih zahvata na potpuno drugaijoj postojeoj
situaciji.
180

Katastarski plan s kraja osamdesetih godina 19. stoljea nastao je u vrijeme oporavka
grada nakon snanog potresa 1880. godine, u kojem su stradali mnogi objekti, a posebice
upna crkva sv. Nikole i franjevaki samostan. U usporedbi s planom iz 1869. godine vidljivo
je da se grad, unato uvoenja eljeznice, ipak nije toliko proirio. Razlog tomu bila je
gospodarska kriza
181
koja je nastupila 1873. godine u itavoj zemlji i usporila demografski
182
i
prostorni razvoj Koprivnice. Dakle, od kraja ezdesetih godina do kraja osamdesetih godina
nije dolo do znaajnijih promjena u prostornom irenju grada, te se grad uglavnom razvijao u
okvirima odreenim jo sredinom 19. stoljea. Ova stagnacija osobito je bila izraena
sedamdesetih i osamdesetih godina, kada nastupa potpuna kriza u razvoju grada u ovome
razdoblju je podignuto tek nekoliko znaajnijih objekata. Neki od njih su oznaeni i na ovome
planu, kao na primjer zgrada nove bolnice izgraena 1875. sjeveroistono od tvre. Ona je
ujedno bila i jedina javna zgrada izgraena u ovome kriznome razdoblju - izgradnja grada se
pojaala tek krajem stoljea. Na planu se moe vidjeti da je prostor izmeu centra i kolodvora
i dalje neureen te je uglavnom ruralnog karaktera.
183
Naime, u trenutku njegove izgradnje i u
sljedea dva desetljea kolodvor je predaleko od jezgre, a grad jo financijski nije spreman za
ureenje tog podruja.
184
Glavno gradsko groblje nije bilo oznaeno na planu, ali je
zabiljeeno da se ba u to vrijeme intenzivno radilo na njegovome ureenju.
185

to se tie arhitekture u drugoj polovici 19. stoljea, ubrzo nakon izgradnje prvih zgrada
javne namjene na novome prostoru van tvre, poinje zamjena starih graevina novima.
Uklanjaju se stariji barokni stambeni i trgovaki objekti dok se na njihovome mjestu grade
moderne i reprezentativnije graevine u historijskim stilovima s jo prisutim klasicistikim
motivima, koji su se posebice zadrali u stambenoj arhitekturi. Nove graevine su se ipak
morale prilagoditi postojeoj situaciji, odnosno organizaciji prostora i ranijim vezama sa
skladitima u stranjim, dvorinim prostorima, i s prolazima koji povezuju ulicu ili trg sa
zaleem. Zbog toga nastaju svojevrsna hibridna zdanja koje karakterizira spoj ranijeg

180
181
Zatvorena su brojna manufakturno-industrijska poduzeda poput pivovare i dvije svilane. No osamdesetih se
pojavljuje tiskarstvo u Koprivnici. (Slukan Altid, 2005., 111.)
182
Od 1857. do 1869. grad je godinje u prosjeku dobivao 85 stanovnika, a od 1869. do 1880. tek 35 stanovnika.
(Slukan Altid, 2005., 110.)
183
Slukan Altid, 2005., 110-111.
184
Fischer, 1986., 60.
185
Centralno groblje sv. Duha osnovano je 1873. (Horvat, 1960., 104.), a na njegovom hortikulturnom ureenju
radio je gradski vrtlar Dragutin Ruhl. (Slukan Altid, 2005., 111.)
38

prostora s novim modernijim obiljejima, koja su najoitije bila izraena na proeljima.
Naime, radi se o raskoraku u rjeenju novih fasada graevnine i starijih veza ulice s dvorinim
prostorom, to na primjer rezultira situacijom da sredinji otvori prizemlja i kata nisu u istoj
osi.
186

Pratei zbivanja u urbanizmu velikih gradova poput Bea, i Koprivnica se rijeila
svojeg fortifikacijskom obrua, iju je eliminaciju dodatno argumentirala higijenskim
razlozima. Naime, voda u jarcima je postala neista i samim time izvor zaraze i opasnost za
zdravlje stanovnika. Tako su u drugoj polovici stoljea jarci pretvoreni u travnjake a
sjeverozapadni bastion pretvoren je u ureenu zelenu povrinu koja e krajem stoljea postati
park.
187
Novonastala svijest koja se oitovala u zahtjevu za uklanjanjem tvre i
modernizacijom grada, takoer je imala svoj odjek i u arhitekturi. Pratei europske trendove, i
Koprivnica je poela mijenjati svoje lice, posebice u podruju novoga centra. Na udaljenosti
koju je odreivalo podruje nekad movarnog terena i bedemskih jaraka, ostavljajui
slobodan prostor izmeu tvre i sjevernog i zapadnog vanjskog grada, zaeo se poetak nove
historicistike gradske jezgre. Nju tvore meusobno povezani trgovi i ulice, a svojim
sadrajima i arhitektonskim oblicima predstavlja cjelinu koja je do danas zadrala izgled
skromnijeg, ali ipak urbanog prostora 19. stoljea. Veina ove historicistike izgradnje
odvijala se uglavnom u posljednjem desetljeu 19. stoljea, nakon gospodarske krize. Dakle,
tek zapoeta gradnja u histrorijskim stilovima, koji su u ovome razdoblju najbolje bili vidljivi
na zdanjima javne namjene i sakralnim objektima, bila je prekinuta krizom, te je svoj, jo
intenzivniji, zamah nastavila krajem 19. stoljea.

186
Planid Lonarid, 1986., 49-51.
187
Jalid, 1995., 91-93.
39

5.1. JAVNA ARHITEKTURA

5.1.1. Puka kola, 1856-1857. (Zrinski trg 1)

Koprivnika kola je od 17. stoljea promijenila mnoge lokacije. Prvo je bila
smjetena u tronoj zgradi kraj upnoga dvora, zatim u gradskoj kui u utvrdi, pa u oruani,
onda u starom magistratu i graanskoj kui. Od 1848. godine se opet nalazila u oruani, da bi
se 1857. konano preselila u vlastitu zgradu.
188
Zanimljivo je napomenuti da je kamen
temeljac 1856. poloio sam ban Josip Jelai te da se podizanjem ove kole htjela proslaviti
500. obljetnica proglaenja Koprivnice slobodnim kraljevskim gradom. Nacrt za ovu zgradu
napravio je Graevinski ured Krievake upanije te je u to vrijeme bila jedna od najljepih
kolskih zgrada u Hrvatskoj.
189
Vano je naglasiti da je upravo ova kola bila prvi javni objekt
sagraen izvan tvravnog prostora
190
i to na najistaknutijem mjestu novog glavnog gradskog
trga, na kojem su se odravale puke sveanosti.
191
kola je poela raditi u jesen 1857., no
ve se 1892. seli u novu zgradu. Te iste godine joj je dograeno juno krilo za potrebe
gradskog redarstva, zvono je zamijenjeno satom i u nju se seli gradsko poglavarstvo, te time
zgrada dobiva funkciju vijenice, koju je zadrala do danas.
192

Zgrada puke kole (Slika 13.) je jednokatna graevina, jednostavnog pravokutnog
tlocrta sa stepenitem u sreditu,
193
napravljena u neorenesansnim oblicima. Etae su
meusobno odvojene razdjelnim vijencem, dok je vijenac na vrhu fasade naglaeniji. Zgrada
ima devet prozorskih osi koje su vertikalno podijeljene na tri zone, pri emu je sredinji dio
iri. Na fasadi prizemlja nalazi se imitacija jednostavne rustike koja mu daje masivnost, dok
na prvome katu nalazimo pliu i jedva primjetnu rustiku te imitaciju kamene oplate na
vanjskim rubovima i rubovima centralnog dijela. U prizemlju su prozori pravokutnog oblika s

188
Petrid, 2000., 77.
189
Brozovid, 1978., 110.
190
Iako Brozovid govori da se pedesetih godina 19. stoljeda gradi u etalinoj (Nemidevoj ulici) zgrada nove
gradske vijednice, koja je sruena 1892. kada se seli u zgradu puke kole na Zrinskom trgu. Brozovid u svojoj
knjizi daje crtee te gradske vijednice, koja svojim izgledom podsjeda na kasnobarokne graevine. (Brozovid,
1978., 92.). U topografiji se takoer spominje vijednica iz druge polovice 19. stoljeda, ali nije dan njezin opis.
(Planid-Lonarid, 1986., 84.). U ovom razdoblju, tonije 1873. je sagraen i eljezniki kolodvor izvan grada te
postoji samo jedna njegova fotografija i to slikana sa stranje strane gdje se nalazila nadstrenica, tako da
njegove arhitektonske karakteristike nisu vidljive. (Jalid, 1995., 98., Feletar i Prvid, 2003., 111.)
191
Jalid, 1995., 97.
192
Brozovid, 1978., 110.
193
Na karti grada iz 1903. godine, koja mi je jedina bila dostupna to se tie tlocrta zgrade, se vidi da je
pravokutnog tlocrta s istakom u pola irine zgrade u sredinjem dijelu s dvorinje strane. (Slukan Altid, 2005.,
207.)
40

polukrunim zavretkom, kao i ulazna vrata u sreditu. Vrata su flankirana polustupovima, a
iznad njih se nalaze konzole koje nose mali balkon ispred centralnog otvora na katu. Prozori
prizemlja u bonim zonama imaju jednostavan pravokutni okvir te naglaeni zaglavni kamen
iznad njega. Pravokutne prozorske otvore u bonim zonama na katu nadvisuju naizmjence
nadprozorski vijenac i zabat u obliku stijenjenog luka, pri emu se vijenac protee iznad sva
tri otvora i ini kontinuiranu horizontalnu liniju. Otvori centralne zone na katu uokvireni su
parom polustupova i trokutastim zabatom, dok je onaj sredinjeg prozora prekinut
arhitektonskom dekoracijom u obliku grba. Sredinji dio fasade s tri prozorske osi je
neznatno istaknut, ali njegovu centralnost naglaava sredinja os s vratima u prizemlju,
prozorom s grbom na katu i edikulom sa satom
194
u krovnoj zoni. Dograeni juni dio
donekle prati oblike na proelju postojee zgrade, ali ima viu krovu zonu te nije napravljen u
istoj osi, ve sa starijim zdanjem zatvara tupi kut. Ovo krilo ima sedam prozorskih osi i nema
vrata. Otvori u prizemlju su polukruno zakljueni, a oni na katu su pravokutni s trokutaskim
zabatima. Rustika ponavlja formu starijeg krila. Zdanje gradske vijenice u cijelosti je
adaptirano od 1987. do 1989., a obnovu fasadu je dobilo i prije par godina.
195

5.1.2. Opa gradska javna bolnica, 1874-1875 (Bardekov trg 10)

Jo od 14. stoljea Koprivnica ima hospital, no nigdje se u dokumentu ne spominje
njegova lokacija. U 18. stoljeu je bio sruen taj nelocirani hospital da bi se novi izgradio
sredinom istog stoljea na Florijanskome trgu, i to kanatnom tehnikom. Dvadesetak godina
kasnije hospital je preseljen u vojno skladite (Domus annonarius) pokraj upne crkve svetog
Nikole. To je bila jednokatnica iz sredine 17. stoljea, naputena od vojske 1765., kada
preuzima funkciju ubonice i kazalita.
196
Kada je graena eljeznica, desetak radnika koji su
radili na izgradnji pruge Zkny-Koprivnica-Zagreb oboljeli su od disenterije te je bilo
potrebno smjestiti ih u bolnicu, odnosno tadanju ubonicu. Prijem tih oboljelih radnika dao
je poticaj tadanjoj gradskoj upravi da dravu zamoli da dotadanju ubonicu proglasi Opom
gradskom javnom bolnicom, to se i dogodilo poetkom 1869. godine. Gradsko vijee se
moralo obvezati da e izgraditi novu zgradu za potrebe nove bolnice, jer je tadanje zdanje

194
Originalno je tu stajalo zvono do 1892. godine.
195
Feletar, 1992., 69.
196
Upravitelj ubonice bio je Ljudevit Schiketanz, koji je bio i kazalini amater.
41

bilo u veoma loem stanju.
197
Meutim, i prije proglaenja bolnice u Koprivnici javnom
ustanovom, grad je pripremao gradnju novog objekta. Grad je angairao graditelja Adolfa
Felbingera, koji je odredio lokaciju gradnje bolnice nekadanje groblje sv. Lucije,
sjeveroistono od tvre.
198
Gradnju je, meutim, preuzeo posjednik Antun Cibuli s trgovcem
Mijom Popoviem i graditeljem Josefom Heubergerom. Gradnja je zapoeta 1874., a zgrada
je bila gotova idue godine.
199

Kompleks je nadograivan do 1975. godine.
200
Prva intervencija dogodila se 1892.
kada je uz bolnicu s njene zapadne strane sagraena kapela sv. Florijana. Kapela je zatim
spojena sa zgradom bolnice spojnim traktom. Godine 1894. izgraena je istono od bolnice
posebna zgrada za ubonicu
201
, 1909. paviljon za zarazne bolesti, 1913. paviljon za duevne
bolesnike, te je ureen park pred kompleksom. Godine 1924. sagraena je neoklasicistika
mrtvanica u dvoritu bolnice (Slika 15.), a danas vie ne postoji.
202
Tri godine kasnije
sagraen je spojni trakt izmeu zdanja bolnice i ubonice, koja je tada sluila kao operacijsko
odjeljenje. Zgrada je i danas u funkciji.
203

Zgrada bolnice (Slika 14.) je jednokatno zdanje jednostavnog neorenesansnog
proelja. Ima trinaest prozorskih osi, a etae su podijeljene dvama razdjelnim vijencima, pri
emu se onaj gornji nalazi tik uz donji dio prozora na katu. Svi prozori su pravokutnog oblika,
dok oni na katu imaju i diskretne nadprozornike. Objekt je vertikalno podijeljen na pet zona s
od po tri, etiri i jednom osi, gledajui od centra zgrade. Sredinja zona ima pravokutna vrata
i malo stepenite, te je neznantno izboena. Rubne zone s jednom osi djeluju poput plitkih
paviljona. Krovite je prilino visoko i ima etiri mala otvora. Tlocrt bolnice je u obliku
razvedenog slova U, sa stepenitem u sreditu zgrade.
204
Zdanje je adaptirano u razdoblju
od 1987. do 1989. godine
205
kada je proelje uslijed popravljanja stanja pojednostavljeno.
Zgrada bolnice je kompletno renovirana u prolom desetljeu.

197
varc, 1995., 195.
198
Brozovid, 1978., 115.
199
varc, 1995., 96.
200
Brozovid, 1978., 116.
201
Jednokatna zgrada asimetrine fasade. iri zapadni dio fasade ima tri prozorske osi , dok je istoni dio
istaknutog paviljonskog tipa i ima samo jednu os dvostruko vedih prozorskih otvora.
202
Feletar i Prvid, 2003., 120.
203
Devedesetih godina prolog stoljeda tu je bio smjeten neuropsihijatrijih odjel, a danas nosi naziv Doma
zdravlja i tu se nalaze ordinacije doktora opde prakse te stomatologija.
204
Glavne konture tlocrta vide se na karti iz 1903. godine. (Slukan Altid, 2005., 207.)
205
Feletar, 1992., 70.
42

5.2. SAKRALNA ARHITEKTURA

5.2.1. Kapela sv. Duha na gradskom groblju, 1873.

Kapela sv. Duha na groblju (Slika 17.) uz Varadinsku cestu spominje se jo 1659.
godine, kada je bila drvena i u loemu stanju. Iste godine sagraena je kanatnom tehnikom
nova i vea kapelica kraj stare. U 19. stoljeu nastoji se na ukidanju groblja kraj drvene
kapele sv. Lucije, zbog stambene zone koja se razvila u blizini, te se 1845. dolazi na ideju da
se centralnim gradskim grobljem proglasi ono uz sv. Duh. Poveanje groblja, kao i njegov
novi status zahtijevali su novu zidanu kapelu umjesto ve trone drvene koja se zatvara 1850.
Nacrt za novu je, meutim, napravljen tek 1872. godine, a izradio ga je Ivan Bertuek,
mjernik Graevnog odsjeka Hrvatske zemaljske vlade. Kapela je graena od proljea do
jeseni idue godine.
206

Kapela je napravljena u Rundbogenstilu, ali su vidljivi i elementi gotike u naglaenoj
vertikalnosti proelja. To je jednobrodna trotravejna graevina svoena ekim kapama.
Svetite je trostrano zavreno i okrenuto na istok, dok se na zapadu nalazi kor. Glavnom
fasadom dominira sredinji istak na koji se nastavlja zvonik. Ovaj dojam pojaan je
injenicom da postoji samo jedna prozorska os koja je smjetena u centralnu zonu. Na njoj se
nalaze luno zakljuena vrata, pravokutni prozor zavren lukom, okulus, te otvor na samome
zvoniku koji je ua verzija prozora iznad ulaza. Bone zone izgledaju poput kontrafora koje
pridravaju sredinji dio sa zvonikom. Sjeverna i juna fasada imaju velike takoer
pravokutne prozore zavrene oblim lukom. Rubni zapadni otvor sjeverne fasade djelomino je
zazidan, a ispod njega je manji pravokutni prozor s kovanom reetkom. Istona trostrana
fasada ima okulus u sredinjoj zoni, sokl i profilirani zavrni vijenac, kao i sjeverna i juna
fasada.
207

to se tie unutranjosti crkve, koja je danas poprilino ogoljena, o njezinom
originalnom inventaru saznajemo iz vizitacija. Oltare s kipovima je izradio slovenski majstor
Martin Sodi 1874. godine. Napravio je tri oltara u bizantskome slogu sa est kipova. Na
glavnom su bili sv. Rok i sv. Ljudevit, na oltaru Marije Magdalene sv. Barbara i sv. Lucija, a
na onome sv. Tri Kralja kipovi sv. irila i Metoda. Nad svaki oltar je dola slika sveca, u

206
Horvat, 1943., 107., 112-113., 117., 119-120.
207
Planid-Lonarid, 100.
43

tehnici ulja na platnu, kojemu je posveen, a izradio ih je beki slikar Jospip Kesler.
208
Danas
u unutranjosti moemo vidjeti skladni trotravejni prostor kapele naglaen polustupovima koji
nose pojasnice svoda. Takoer su vidljivi i ostaci zidnih oslika koji obrubljuju traveje
pratei pojasnice ukrasnim trakama. Na trakama su uzorci karakteristini za historicistiku
dekoraciju, te podsjeaju na orijentalnu ormanentiku, ali i na puke motiva s tkanina.
Na istome groblju se nalazi i grobnica obitelji emper (Slika 18.) napravljena izmeu
dvaju svjetskih ratova u neogotikom stilu.
209
Usko proelje skoro u potpunosti zauzima
bogato ukraeni portal sa stepenicama i izrazito gotikim dekorativnim elementima. Iznad
pravokutnih vrata zavrenih iljastim lukom nalazi se rozeta, i dva kruna otvora. Njih
uokviruju stilizirani kontrafori i stupovi koji zavravaju fijalama izmeu kojih se protee
bogato ukraeni zabat.

5.2.2. Kapela sv. Florijana, 1892. (Trg dr. Tomislava Bardeka)

Nakon to je zatvorena (1885.) i sruena (1891.) stara zidana kapelica na
Florijanskome trgu, poela se graditi nova na drugoj lokaciji uz zgradu Ope javne gradske
bolnice, na nekadanjem groblju sv. Lucije. Smatralo se da je Florijanski trg ionako preuzak,
a i bila je potrebna kapela uz bolnicu, jer su sestre milosrdnice, koje su tamo njegovale
pacijente, htjele imati kapelu u blizini kamo bi i one i bolesnici ili na svetu misu. Kapela je
izgraena 1892. zapadno od bolnice, s kojom je uskoro bila povezana jednokatnim uvuenim
zdanjem.
210

Kapela sv. Florijana (Slika 16.) je neogotika jednobrodna kapela s peterostranim
zavretkom izduenog svetita.
211
Njezino glavno proelje okrenuto je prema jugu i
napravljeno u pojednostavljenim gotikim oblicima. Vertikalnost proelja naglaava jedna
prozorska os, koju horizontalno moemo podijeliti u tri zone. U donjoj se nalazi iljasto
zakljueni portal s polukrunim stepenicama te okulus iznad njega. Od sljedee zone
trokutastog zabata - ga razdvaja niz slijepih iljasto zakljuenih lukova te vijenac. U zabatu se
nalazi uski pravokutni otvor, a povrh njega zvonik s takoer uskim iljasto zakljuenim
otvorom. Ovakav otvor se nalazi sa sve etiri strane zvonika, kao i ornament iznad njega koji

208
Horvat, 1943., 120-121.
209
Feletar, 1992., 61.
210
Horvat, 1943., 63-64.
211
44

podsjea na rozetu. Donji dio proelja i zabat su flankirani pilastrima koji zavravaju
akroterijima, pri emu akroteriji zapravo ponavljaju oblik tornja zvonika. Istona fasada na
koju se nastavlja krak bolnice ima jedan iljasto zakljueni prozor te jednu kontraforu.
Zapadno proelje je slobodno te ima dvije prozorske osi koje se izmjenjuju s kontraforama.
Kapela ima ukupno pet kontrafora, pri emu one sjeverne naglaavaju kutove peterostranog
svetita. U sredinjem dijelu sjeverne fasade svetita nalazi se zazidani okulus, dok ga
osvjetljava tek jedan prozor sa zapadne strane.
Kada uemo u kapelu, uz ulaz se nalazi kropionica i stube koje vode na kor. S ulaza
se vidi trijumfalni luk koji je iljasto zakljuen, te svetite povieno za jednu stepenicu.
212

Zanimljiv je podatak da je 1891. koprivniki upnik za ovu crkvu kupio na jubilarnoj izlobi
u Zagrebu oltar s narodnim motivima,
213
koji su bili veoma popularni u ornamentici
historicizma. Unutranjost je takoer oslikana u tome stilu, tako da je oito pazilo da dekor
interijera bude usklaen. Pojasnice su bogatije oslikane apstraktnim motivima, dok su zidovi
ukraeni horizontalnim i vertikalnim linijama koje imitiraju izgled opeke. Kapela je prozorske
vitraje dobila tek 1931. godine kada je hlebinski upnik oporuno ostavio novac za ovu
namjenu.
214

5.2.3. Sinagoga, 1875-1876. (Svilarska ulica)

Povijest idovske zajednice u pravom smislu zapoela je u Koprivnici tek 1800.
godine doseljenjem etiriju obitelji na tzv. Fridmanov breg kod dananjeg izletita Crna
Gora.
215
idovi su u grad doli uglavnom iz Maarske i Gradita te su to bile akenaske
obitelji, dok su sefardske dole za vrijeme Prvog svjetskog rata.
216
Osnovali su svoju
idovsku opinu 1850., te iste godine zasebno groblje izvan grada i sagradili 1875./1876.
sinagogu.
217
Prije sinagoge obrede su odravali u kui u Svilarskoj ulici, koja je kasnije
sluila kao zgrada vjerske kole.
218
Sinagoga je prvobitno trebala biti podignuta na
Jelaievom trgu, no dolo je do promjene i sagraena je uz staru bogomolju u Svilarskoj ulici

212
213
Jalid, 1995., 94.
214
Na njima su bili prikazani prizori iz ivota sv. Jeronima, Blaenog Marka Krizina i Blaene Ozane Kotorske.
(Jalid, 1995., 94.)
215
Petrid, 2000., 17.
216
Petrid, 2000., 41.
217
varc, 1991., 168-171.
218
Jalid Erneid, 2005., 23.
45

(tadanjoj Klakovoj ulici).
219
U drugoj polovici 19. stoljea idovi su bili ugledni stanovnici
Koprivnice koji su poticali i financirali razvoj trgovine, obrta, manufaktura i poduzea.
Njihov status odrazio se i na zgradu sinagoge, za iji su projekt raspisali 1867. javni
meunarodni natjeaj, a grad im je dozvolio gradnju tek u zadnjoj treini 19. stoljea. U
natjeaju su sudjelovali domai graditeljski poduzetnici (Ivan Igri, Vladimir Gjurin, Josip
Re), poznatiji graditelji sjeverozapadne Hrvatske (Josef Heuberger, Wutte Mikula) pa ak i
meunarodno priznati beki graditelj sinagoga Wilhelm Stiassny. Neko vrijeme se ak mislilo
da je sinagogu izgradio Julio Deutsch
220
, ali je vjerojatnije da je graditelj bio ipak Josip Re,
koji se koristio pristiglim projektima.
221

Val izgradnji sinagoga u Hrvatskoj poklopio se s razdobljem historicizma jer su se
poele graditi tek oko polovice 19. stoljea zbog specifinog poloaja idova kod nas.
222

Posebnost njihovog arhitektonskog izriaja oituje se kombinaciji europskog historicistikog
Rundbogenstila s orijentalnim karakteristikama, koja zapravo oznaava idovski mudjar stil
te njihovu pomalo kontradiktornu istovremenu tenju za asimilacijom, ali i naglaavanjem
posebnosti.
223
U Hrvatskoj razlikujemo etiri tipa sinagoga sinagogu-kuu, sinagogu s dva
tornja na glavnom proelju, kupolnu sinagogu te tripartitnu sinagogu - pri emu ovom
potonjem tipu pripada i koprivnika.
224

Originalni izgled koprivnikog templa (Slika 21.) moemo vidjeti samo na pokojoj
rijetkoj fotografiji.
225
Trobrodna longitudinalna sinagoga uvuena je od ulice i podignuta iza
visoke historicistike kovane eljezne ograde.
226
Kao to je reeno, koprivnika sinagoga
(Slika 18.) je tripartitna
227
, to znai da joj je proelje razdijeljeno na tri zone, koje malo
nadvisuju ali istovremeno odgovaraju unutarnjem trobrodnom prostoru hrama. Tri zone
vertikalno su razdijeljene dvama poligonalnim polustupovima, koji iznad krovne zone
zavravaju ukrasnim tornjiima (u obliku rimonima)
228
, dok se druga dva nalaze na krajevima

219
220
Kara, 2000., 182.
221
Tome u prilog ide i injenica da su ouvani arhitektonski projekti u doli u posjed Muzeja grada Koprivnice
upravo ostavtinom obitelji Re. (Jalid Ereneid, 23.)
222
Kara, 2000., 167.
223
Kara, 2000., 179.
224
Kara, 2000., 173-176.
225
Fotografija prema kojoj je napravljen opis nalazi se reproducirana u knjizi Slukan Altid na strani 104.
226
Sinagoga je uvuena i odijeljena ogradom jer su graditelji pratili viestoljetnu tradiciju habsburkog carstva
prema kojoj su se sakralni objekti drugih vjera smjeli graditi samo u dvoritu bez izravnog doticaja s vanjskim
perimetrom ulice. (Jalid Erneid, 2005., 24.)
227
Ovome tipu pripada i Frsterova sinagoga u Beu te Kleinova u Zagrebu. (Kara, 2000., 173.)
228
46

fasade. U bonim zonama nalaze se pravokutna vrata s vijencem i polukruno zakljuenim
prozorom povrh njih. Na sredinjem dijelu proelja nalazi se ulaz sa stepenitem, kojeg
uokviruje portal. Portal se sastoji od stupova s kapitelima ukraenim ruama, koji nose luk
povrh kojeg je stilizirani i izlomljeni vijenac. Iznad ulaza nalazi se bifora koja zapravo
ponavlja oblik luhota na vrhu sredinjeg dijela fasade. Povrh bifore nalazi se kaligrafski
natpis iz Tore. Najvii dijelovi proelja su ujedno i njegov najureeniji dio. Vrh sredinjeg
dijela ima niz slijepih arkada i spomenute Mojsijeve ploe, dok boni imaju niz slijepih
pravokutnih otvora. Cijeli dio dodatno ukraavaju orijentalizirajui tornjii.
Originalnu unutranjost sinagoge (Slika 22.) takoer moemo vidjeti samo na starim
fotografijama.
229
Inae su sinagoge morale imati ulaz na zapadu, no to se ponekad nije
potovalo, kao i u Koprivnici, gdje je ulaz bio s june strane. Unutranjost je podijeljena
vitkim stupovima od kovanog eljeza u prizemlju, a drvenim masivnijim stubovima na
galerijama. Valja naglasiti kako su eljezni stupovi jedini ukrasni elementi iz doba
historicizma koji su sauvani.
230
Koprivnika sinagoga je bila specifina i prema tome to je
imala ciborijski aron ha-kode sa stupovima i kupolom.
231
Izgleda da je ormar za svitke bio
smjeten na sjevernome zidu
232
na povienom i ograenom dijelu iza trijumfalnog luka, ba
kao i bima koja je stajala ispred njega. Poloaj ovih bitnih toaka u sinagogi odreivao je i
poloaj klupa, koje su bile smjetene u bonim brodovima i bile rezervirane za mukarce, dok
se na galerijama iznad njih nalazio prostor za ene. Slikarija na zidovima gotovo da nije ni
bilo, samo ukrasna traka s apstraktnim motivima koja je pratila liniju tijumfalnog luka. Od
dekorativnih elemenata isticali su se veliki historicistiki lusteri od mesinga.
Sinagogu je u razdoblju od 1930. do 1937. renovirao renomirani koprivniki arhitekt
Slavko Lwy
233
, koji se kolovao u Dresdenu te kasnije imao vlastiti arhitektonski biro u
Zagrebu.
234
Njegovom intervencijom je sinagoga ostala bez historicistikih detalja (Slika 21.)
poput krovnih i razdjelnih vijenaca, niza slijepih arkada, ukrasnih zavretaka na poligonalnim
stupovima koje je preoblikovao u stubove, itd. Proelje, ali i unutranjost sinagoge preureeni

229
Fotografija prema kojoj je napravljen opis reproducirana je u katalogu izlobe idovi u Koprivnici, a
prikazuje pogled s ulaza (juga).
230
231
Kara, 2000., 180.
232
Inae bi trebao stajati na istonome zidu, dok bi se bima trebala nalaziti na sredini sinagoge. No, poto je
ulaz koji je trebao biti na zapadu napravljen na junoj strani, oito je dolo do rasporeda drugaijeg od
tradicionalnog.
233
Vidi Radovid Maheid, D. Slavko Lwy: sustvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridesetih godina. Zagreb:
Institut za povijest umjetnosti, 1999.
234
poljar, 1981., 259-261.
47

su i pojednostavljeni pod utjecajem arhitekture moderne tridesetih godina. Njezin izgled je
takoer promijenila devastacija za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i kasnije neprimjerene
upotrebe ovog prostora. Tako je neko vrijeme bila ak i ustaki zatvor, potom u drugoj
polovici 20. stoljea krojako poduzee, trgovako skladite, trgovina rabljenom robom i
namjetajem. U novije vrijeme je kraj sinagoge izgraena glazbena kola, a sinagoga
prenamijenjena u koncertnu dvoranu, koju, meutim, treba tek obnoviti.
235
Prole godine je
ureeno poploenje oko sinagoge.
Sredinom 19. stoljea je osnovano i idovsko groblje (Slika 20.) na Varadinskoj cesti,
par kilometara dalje od gradskog groblja. Njegovi najstariji nadgrobni spomenici napravljeni
su u stilu zakanjelog klasicizma te imaju uobiajenu vertikalnu kamenu stelu. Istaknutiji
objekti na groblju su pet mauzoleja
236
imunijih idovskih obitelji, mrtvanica
237
od koje je
ostalo samo neoklasicistiko proelje (Slika 19.) Josipa Rea iz 1889., Lwyjev preureen
spomenik rtvama Prvog svjetskog rata
238
i ostaci njegove zidane ograde groblja (Slika 20.).
Treba napomenuti da je groblje stradalo u Drugom svjetskom ratu i to u vie navrata te da su
se ak 1943. borbe za osloboenje Koprivnice vodile i na samome groblju.
239

5.3. STAMBENA ARHITEKTURA

Stambena arhitektura ovoga razdoblja nastala je uglavnom polovicom stoljea te je jo
uvelike nosila klasicistika obiljeja bidermajera. Poto je zavladala sveopa kriza, gradnja
stambenih objekata zajedno s historicistikom dekoracijom na proeljima doivjela je zatije
u sedamdesetim i osamdesetim godinama 19. stoljea, te svoj zamah doivljava tek krajem
stoljea u izrazitijim neostilskim oblicima. Primjeri ovakve arhitekture danas su rijetki i
uglavnom su zdanja sa zakanjelim elementima predhistoricistike gradnje. To su prizemna ili
jednokatna zdanja okrenuta irom fasadom prema ulici. Ako su jednokatna i na boljoj poziciji
u gradu, esto su u kombinaciji i s poslovnim prostorom. Dekoracija im je umjerena i svodi se

235
236
Meu mauzolejima istie se onaj obitelji Fischer koji je napravljen u mudjar stilu s ulazom koji podsjeda na
indijske arhitektonske oblike.
237
Mrtvanica (hevra kadi) sastojala se od nekoliko pomodnih prostorija i prostorije za zbrinjavanje mrtvih. Bila
je napravljena u neoklasicistikome stilu, jednostavnih linija, s istaknutim krovnim vijencom, to je i danas
vidljivo na sauvanom proelju. Naime, ruevno zdanje mrtvanice je 2000. reducirano samo na proelje koje
djeluje poput slavoluka. (Jalid Erneid, 2005., 29.)
238
Radovid Maheid, 2005., 34.
239
Jalid Erneid, 2005., 27-29.
48

na ukraenije okvire prozora, pokoji zabat povrh otvora, vijenac pri vrhu fasade, te sokl.
Primjeri ovakvih zdanja su objekti u Nemievoj 7 i 9, te na Florijanskom trgu ( 3, 5, 7 i 16.).
Na mnogima od ovih fasada nestala je i ta jednostavna dekoracija prilikom nesmotrenih
obnova, dok su u dobrome stanju ostali objekti u Nemievoj 7 (Slika 23.), Florijanskome
trgu 7 te Florijanskome trgu 16 (Slika 24.). Prve dvije graevine su prizemnice s bogatije
ukraenim natprozornicima. Ona u Nemievoj je reprezentativnija te ima i veliki ulaz na
glavnom proelju. Objekt na Florijanskome trgu 16 je jednokatan, pa s obzirom na njegovu
dobru lokaciju moemo pretpostaviti da se u prizemlju nalazio poslovni prostor, ba kao i
danas.

49

6. URBANIZAM I ARHITEKTURA KRAJEM 19. I
POETKOM 20. STOLJEA (od 1890. do poetka Prvog
svjetskog rata)

Devedesetih godina Koprivnica se poela oporavljati od dvadesetogodinje krize pa su s
time krenule i nove ideje na polju urbanizacije i modernizacije grada. Tako 1896. grad poinje
razmiljati o uvoenju elektrine rasvjete, te je ve 1898. stigla ponuda od tvrtke iz Bea, koja
je svoj projekt elektrifikacije grada ucrtala na katastarsku kartu s kraja osamdesetih godina.
Ovaj nam projekt prua uvid u status pojedinog gradskog predjela pa saznajemo kako je stara
jezgra trebala dobiti samo kunu rasvjetu jer se smatrala preslabo izgraenom za javnu, dok je
novi centar trebao dobiti i kunu i ulinu rasvjetu. Osim toga, ovaj plan nam daje i uvid u
izgled grada s kraja osamdesetih godina. To je bilo razdoblje oporavka od potresa iz 1880.
godine. Dakle, osim krize, grad je zadesio i potres te su se ove neprilike odrazile i na
financijsko stanje grada, koji si oito jo krajem 19. stoljea nije mogao priutiti
elektrifikaciju. Naime, ponuda je bila preskupa te je grad prvo uveo plin
240
1910. godine, a tek
1925. elektrinu struju.
241

Kao to je ve reeno, grad se devedesetih poeo polako buditi iz razdoblja stagnacije
uzrokovanog sveopom gospodarskom krizom. Ovo buenje rezultiralo je i ponovnim
intenziviranjem graditeljske djelatnosti u cijeloj zemlji, pa tako i u Koprivnici. Zbog toga je
1895. donesen Graevni red za gradove u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji se odnosio
i na Koprivnicu. Red je detaljno precizirao uvjete graenja novih objekata i ulica glavno
proelje moralo je biti okrenuto prema ulici, obavezna je bila briga o stanju fasada,
gospodarske zgrade morale su biti smjetene iskljuivo u dvoritu, zabranjena je bila gradnja
drvenih objekata zbog opasnosti od poara, itd. Ovaj Graevni red opet je potaknuo pitanje
urbanistike regulacije u Koprivnici. Grad je imao ve regulatornu osnovu iz 1869. ali je
ostala zanemarena zbog nemogunosti ostvarenja njezinih zahtjeva uslijed loe financijske
situacije. Stoga je Graevni odbor Gradskog poglavarstva odluio napraviti novu osnovu.
Prvu je napravio 1901. mjernik Zemaljske vlade, ali je zbog preradikalnih poduhvata koje je
predlagala odbijena. Novu je izradio 1903. koprivniki gradski mjernik Franjo Poici, koji je
dobro poznavao domae prilike u gradu. Na temelju njegovoga plana moemo vidjeti da je

240
Zbog industrije koja je to zahtjevala i razvijala se u to doba.
241
Slukan Altid, 2005., 109., 111.
50

Koprivnica poetkom 20. stoljea imala mnogo prostora za izgradnju veeg, planski
organiziranog grada, ije su granice ve prije bile odreene. Stoga je nova osnova trebala
rijeiti popunjavanje praznog prostora u gradu, koji se nalazio uz glavne ceste izvan centra,
gdje se gradnja odvijala nekontinuirano ostavljajui povee praznine meu objektima.
Poicijeva Osnova je trebala rijeiti i pitanje odnosa novog centra sa starom jezgrom, te
neureeni potez centar-kolodvor.
242

Poici je inzistirao na ortogonalnom rasporedu ulica u slabije izgraenim dijelovima, dok
se kod onih gue izgraenih prilagoavao postojeoj situaciji. Stanje u staroj jezgri je u
potpunosti potivao pa je predviao gradnju samo u okviru starih insula. Radikalnije zahvate
predlae u dodirnoj zoni starog i novog grada, gdje negira jugoistone ostatke tvre. Naime,
zalae se za ruenje i tog preostalog dijela tvre da bi se mogao napraviti kontinuirani iroki
prsten parkova izmeu jezgre i novog grada, pri emu je zaetak tog pojasa bio formiran ve
ezdesetih godina, kada je zasaen drvored du Nemieve ulice.
243

Tonije, 1863. Grigorije Roksandi je zasadio drvored javora, prema kojemu je ulica oito
i dobila ime etalina.
244
Poetkom devedesetih (1891. i 1893.) dolazi do ureenja gradskog
parka na podruju nekadanjeg sjeverozapadnog bastiona, pri emu drvored javora ini
njegov zapadni rub. Park je napravljen u francuskome stilu prema nacrtu gradskog vrtlara
Dragutina Ruhla. Ureene su okvirne staze te etnice koje se radijalno ire iz sredita parka u
kojem je 1896. postavljen drveni glazbeni paviljon. Paviljon (Slika 25.) je napravio domai
majstor Antun Rogina, a bio je prethodno izloen na milenijskoj izlobi u Budimpeti.
245

Poetkom 20. stoljea park se oblikovao u svojevrsnoj kombinaciji baroknog francuskog i
pejzanog i romantinog engleskog stila, to je, uostalom, bilo u skladu s eklekticizmom kraja
19. stoljea. Ovakav ivopisni izgled parka uglavnom je ostao do dananjih dana.
246

Osim proirenja postojeeg parka na cijeli pojas oko stare jezgre, Poici predlae i ring iza
novog centra koji bi povezivao periferiju grada te bi prolazio i ispred kolodvora. Uz taj novi
ring takoer bi se pruala zelena zona parkova i etalita. Poici se u svom projektu bavio i
funkcionalnom podjelom grada te tako predlae lociranje trgovako-poslovnih i upravnih
funkcija u prsten oko povijesne jezgre, koje su ve ionako tamo bile smjetene. Zatim

242
Slukan Altid, 2005., 111-112.
243
244
Kranjev, 1995., 121.
245
246
Kranjev, 1995., 124.
51

sajmita postavlja juno i zapadno od grada, laku industriju zapadno, a teku jugoistono od
grada.
247

Osim to nam Poicijeva Osnova prikazuje zanimljive ideje u organiziranju gradskog
prostora, takoer nam pokazuje i tadanju situaciju jer je napravljena na osnovi aktualnog
katastarskog plana. Taj plan nam prua uvid u grad nakon obnove graditeljske djelatnosti do
koje dolazi devedesetih godina. Tada je u dosta kratkome razdoblju izgraeno nekoliko
reprezentativnih zgrada, kao na primjer zgrada Kotarske oblasti iz 1895. godine, te nova
puka kola iz 1892. godine. Ova kola nam je posebice zanimljiva jer je bila nakon dugo
godina nova javna graevina podignuta unutar stare jezgre. Pojaana izgradnja nastavlja se i
poetkom 20. stoljea, te se na glavnome trgu gradi Gradska tedionica 1904. godine, i
Vatrogasni dom 1905. u Frankopanskoj ulici, uz sam rub stare jezgre, koja napokon poinje
biti ukljuena u ivot novoga grada.
248

to se tie zahtjeva Poicijave Osnove, ostvareni su neki manji i to djelomino, te su ostali
samo unutar podruja jezgre. Meutim, najvanije ideje ove Osnove ipak nisu bile provedene
u djelo. Razlog tomu su zahvati na malom i ve izgraenom podruju, to se nije dopadalo
graanima. Takoer je razlog i to to je Poici predviao mnogo veu gradnju iduih godina,
no skoranja meuratna kriza je opet usporila cijeli proces. Najvea zasluga Poicijeve Osnove
je pokuaj revitalizacije stare jezgre i ideja zelenog pojasa oko nje, koji je parcijalno
ostvaren.
249

Veliku zaslugu u unapreenju i ureenju grada imao je gradonaelnik Josip Vargovi
(1906-1913), iji mandat moemo smatrati zlatnim dobom Koprivnice. U njegovo doba
rijeen je itav niz komunalnih problema grada, izgraeni su prvi veliki industrijski pogoni
250
,
proradila je gradska gimnazija, izgraena je nova zgrada kolodvora
251
, premjeteno je sajmite
iz centra grada, otvorena je gradska plinara te je ureen znatan dio centra grada. Izgradnja
plinare 1910. godine bila je velika potpora razvoju industrije, i samim time gospodarstvu

247
248
249
250
Prvo veliko industrijsko poduzede u gradu bila je Danica d.d. za kemike proizvode otvorena 1907. godine.
Poetkom 20. stoljeda svoj razvoj doivljava i koprivnika grafika industrija te 1909. svoju knjiaru otvara Vinko
Voicki na Florijanskom trgu.razvoj industrije rezultirao je prilivom stanovnitva, te se u 10 godina, od 1900. do
1910. Koprivnica povedala za tisudu stanovnika. Bio je to najvedi demografski skok u njezinoj dotadanjoj
povijesti. (Slukan Altid, 2005., 126., 127., 124.)
251
Nova pruga Koprivnica Virje Klotar otvorena je 1912. godine, iji je osvojak prema Slavoniji iao junim
dijelom grada. Zbog povedanog eljeznikog prometa Koprivnica je dobila novu secesijsku zgradu kolodvora
1913. godine. (Slukan Altid, 2005., 125.)
52

Koprivnice. Premjetanjem pak sajmita u istoni dio grada, rijeila su se dva bitna problema
centar (Trg Mladosti) se oslobodio ruralnog karaktera i napokon mogao biti u potpunosti
reprezentativan prostor, a istoni je dio grada time dobio poticaj za izgradnju niza trgovakih
radnji i gostionica. Time se ujedno zaustavilo asimetrino irenje grada samo na sjevernu i
zapadnu stranu.
252

U Vargovievo vrijeme se intenzivno radilo i na ureenju grada. Zrinski i Florijanski trg
su asfaltirani, a na njima su napravljeni cvjetni rondeli ograeni ukrasnom eljeznom
ogradom. Dragutin Ruhl je 1910. godine proirio park na junu stranu, te uredio veliku zelenu
povrinu koja se prostirala od pravoslavne crkve do mjesta gdje je 1919. izgraen
Domoljub. Time je grad dobio jo jedno etalite nazvano Nova promenada, a dotada
zaputena povrina je dobila nov i urbani izgled. Sjeverni dio parka bio je ureen u
francuskome geometrijskome stilu, dok je juni dio bio organiziran slobodnije, na engleski
nain. Ruhl je u to vrijeme uredio i etalite na Florijanskome trgu, te zelenu povrinu ispred
bolnice. Vargovi je pri kraju svojeg mandata pokrenuo i inicijativu za izgradnju Narodnog
doma te ve naruio projekt od Huga Erlicha, no njegovim odlaskom s mjesta gradonaelnika
ta ideja je zamrla pa je dom nazvan Domoljub izgraen tek 1919. godine. Nakon prikaza
Vargovievih zasluga za unapreenje Koprivnica, moemo zakljuiti da je zahvaljujui njemu
nakon dvadesetogodinje krize zakoraila u novo doba, koje je bilo obiljeeno najsnanijim
razvojem grada u njegovoj itavoj povijesti. U Vargovievo vrijeme je Koprivnica prerasla
status trgovita i napokon postala grad mlade perspektivne industrije.
253

Zapoeta smjena starih objekata nastavila se nakon krize i to mnogo intenzivnije.
Izgradnja velikog broja novih objekata, koji nastaju krajem 19. i poetkom 20. stoljea, i dalje
se dogaa u ve formiranome sreditu grada te se jo ne iri na podruja predlagana
regulacijskim osnovama. Du glavnih ulica poinje na mjestu starih izgradnja novih objekata,
koji i dan danas daju prepoznatljiv izgled centru Koprivnice.
254
Uglavnom su to
neorenesansne ili neobarokne graevine, koje su se opet morale prilagoditi postojeem stanju
i prostoru, te zbog toga nastaju graevine novih fasada ali starog rasporeda prostora. To su
jednokatni, relativno udobni i prostrani javni i stambeno-poslovni objekti uz iroke ulice, koje
jo nisu bile optereene prometom.
255
Izgradnjom, meutim sve vie poinju rukovoditi
domai graditelji poput Rea, Zemljaria, ali i strani poput Carneluttija. Projektirali su velik

252
Slukan Altid, 2005., 117-120.
253
Slukan Altid, 2005., 121-122.
254
Fischer, 1986., 66-67.
255
53

raspon graevina, od onih javne namjene, preko trgovakih i obrtniko-stambenih, pa sve do
skromnijih pregradnji ruralne arhitekture na rubnim dijelovima naselja.
256
Jednostavnu
arhitekturu prve polovice stoljea zamijenila je raskonija arhitektura neostilova, a koliina i
brzina izgradnje nadmaile su izgradnju prethodnih stoljea.
Arhitekturu ovog razdoblja posebice je obiljeilo djelovanje Carnelutiija, koji je izgleda
napravio najvie objekata od spomenutih graditelja. Zasluan je za najljepe primjere kasnog
historicizma na prijelazu u secesiju, a njegov opus u Koprivnici svodi se na najmanje desetak
zgrada koje su javne, ali i stambene namjene. Za njegov stil je karakteristino diskretno
uvoenje secesijskih motiva, poput suncokreta na gimnaziji, na svima poznati teren
historicistikih neorenesansnih i neobaroknih proelja. Upravo zbog ovog njegovog
eklektinog stila Carnelutti je veoma vaan za Koprivnicu koja je zahvaljujui njemu pratila
europsku arhitekturu. Mogli bismo rei da je preko njegove arhitekture grad usvajao novi stil
u koji se sve vie zavlaila secesija i njezina specifina tendencija pojednostavljenja skladno
zdruena s osebujnom ornamentacijom.
Gjuro Carnelutti potjee iz talijanske pokrajine Furlanije, gdje je izuio za zidara te se
kontinuirano usavravao na gradilitima. U Hrvatsku je doao zbog obnove crkve u Mariji
Bistrici, gdje je suraivao s Bollom. Nastanio se 1879. u Zagrebu gdje je otvorio svoj biro. U
poetku samo izvodi gradnje, dok kasnije poinje i sam projektirati. Njegova djelatnost
uglavnom se koncentrirala na Zagreb, koji se obnavljao nakon velikog potreba 1880. godine.
Tu gradi ljetnikovce, zgrade na reprezentativnim mjestima u Zagrebu, kao i stambene zgrade
izvan centra grada. Carnelutti je uspjeno poslovao dok granica izmeu graditelja i kolovanih
arhitekata jo nije bilo. Meutim kad su arhitekti doli na cijenu i vaniji projekti poeli
zaobilaziti Carneluttija, usmjerio se na manje gradove sjeverozapadne Hrvatske. Tako je
poeo raditi i u Koprivnici gdje gradi uglavnom u svom prepoznatljivom neorenesansnom
stilu, te manje neobaroknom, Gradsku tedionicu, zgradu Kotarske oblasti, stambeno-
trgovake kue, ali i graevine s elementima secesije, poput Realne gimnazije, industrijskog
kompleksa Danice te kue Malanec, kojoj se poinje priklanjati u prvom desetljeu 20.
stoljea. Unato stilskoj arolikosti Gjuro Carnelutti je u arhitekturu manjih gradova redovito
uvodio novo urbano mjerilo gradske stambene i reprezentativne javne arhitekture, ali uz
potivanje zateene graevne strukture ambijenata u koje ulazi.
257
To potivanje
graditeljskog nasljea koje je susreo, odredilo je dvije osnovne karakteristike Carneluttijeve

256
Planid Lonarid, 1986., 49-51.
257
Radovid Maheid, 2009., 324.
54

arhitekture u Koprivnici zadravanje mjerila okoline te samosvojnost u oblikovanju
graevina.
258
Njegove graevine u Koprivnici uglavnom su projektirane i podignute u
razdoblju od 1893. i 1910. godine, a veina ih je sagraena u elitnom gradskom prostoru.

6.1. JAVNA ARHITEKTURA

6.1.1. Nova zgrada puke kole, 1892.

Iako je sredinom stoljea bila izgraena kola na Zrinskome trgu, njen kapacitet nije bio
dovoljno velik za konstantno rastui broj uenika. Naime, 1874. je donesen zakon o
obaveznom osnovnokolskom obrazovanju
259
, te je bilo jasno da e zgrada kole jednostavno
biti premala. Problem je rijeen tek 1892. kada je na inicijativu tadanjeg predstojnika
(ministra) Odjela za bogotovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade Izidora Krnjavog
izgraena nova zgrada u Gospodskoj (Esterovoj) ulici. Zgrada puke kole (Slika 26.) je bila
nakon dugo vremena novi objekt koji je podignut na podruju stare jezgre, a bila je smjetena
juno od upne crkve sv. Nikole i zapadno od zdanja stare vijenice i Vijenikog trga.
Premjetanjem puke kole u novu zgradu, u staru zgradu na Zrinskom trgu preseljena je
gradska uprava.
260
Zgrada nove pue kole je naalost u potpunosti stradala 1945. u Drugome
svjetskome ratu te njezin izgled moemo vidjeti samo na starim fotografijama, koje uglavnom
prikazuju njezinu bonu junu fasadu.
Na katastarskoj karti nastaloj 1903. godine moemo vidjeti obrise tlocrta kole te
zakljuiti kako je to bio objekt pravokutnog tlocrta s bonim paviljonima te velikim istakom u
centru dvorine strane, vjerojatno takoer paviljonskog tipa.
261
Objekt je napravljen u
neorenesansnim oblicima koji se oituju u odmjerenoj fasadi ukraenoj stiliziranom rustikom
u prizemlju. Na jednoj ne ba otroj fotografiji
262
s poetka 20. stoljea (Slika 27.) vidimo
glavno zapadno proelje snimljeno sa jugozapadne strane. Dobar pogled na fasadu prijei
nam drvored koji se nalazio pred kolom. Meutim, ipak vidimo juni rizalitni istak (paviljon)
s trokutastim zabatom i luno zakljuenim otvorom na katu. Sredinji dio fasade, izmeu

258
Fischer, 1986., 145.
259
Feletar, 1995., 140.
260
261
262
Reproducirana u knjizi Stara Koprivnica, str.86.
55

paviljona, deset prozorskih osi, pri emu se ne vidi oblik prozora na katu. Vjerojatno su luno
zakljueni, sudei prema otvorima na razini kata na paviljonima. Prizemlje je ukraeno
rustikom. Na drugoj, novijoj i otrijoj fotografiji
263
(Slika 25.) se dobro vidi njezina juna
fasada te dio dvorinog istaka. To dvorino paviljonsko zdanje nie je od ostatka zgrade
prizemno je, ini etvrtinu irine cijele zgrade, s velikom terasom na vrhu i ukraene
balustrade. Juna, kao i sjeverna fasada, dio su paviljona i samim time ire od sredinjeg
dijela zgrade. Juno proelje ima osam prozorskih osi horizontalno podijeljenih razdjelnim
vijencem. Prozori na obje etae su pravokutnog oblika, pri emu su oni na katu meusobno
razdijeljeni ukrasnim pilastrima.

6.1.2. Zgrada Kotarske oblasti, 1893. (Nemieva 5)

U staroj vijenici (starom magistratu) na Vijenikom trgu bio je smjeten sud pa se
gradsko poglavarstvo preselilo u zgradu u Nemievoj ulici sredinom stoljea.
264
Meutim, ta
zgrada novije vijenice je sruena kako bi se na njezinom mjestu izgradilo zdanje Kotarske
oblasti 1893.,(Slika 28.) koje je projektirao Gjuro Carnelutti.
265
Bila je to ujedno i njegova
prva graevina u Koprivnici.
266
To je neorenesansna prostrana jednokatnica, jednostavne
unutranje prostorne organizacije s bavastim svodovima u podrumu.
267
Proelje bismo
vertikalno mogli podijeliti na dva dijela. Juni dio proelja je rizalitno istaknut i ini estinu
cijele povrine fasade, a na njemu se nalazi ulaz te povei prozor iznad njega. Ostali, sjeverni
dio, proelja je simetrian te ima deset prozorskih osi. Krajnje dvije osi su odijeljene istacima
od sredinje zone sa est osi. Iznad ulaza koji je zakljuen stlaenim lukom nalazi se
pojednostavljeni nadvratnik s naglaenim zaglavnim kamenom. Prozorski otvori u prizemlju
zapravo su manje verzije ulaza, dok su oni na katu manje verzije prozora iznad ulaza, koji je
luno zakljuen. Za razliku od onih u prizemlju, otvori na katu nadvieni su nadprozornicima
u rustici. Du cijelog proelja protee se sokl sa slijepim kvadratinim otvorima, te izraeni
krovni vijenac. Danas je ova zgrada sjedite Koprivniko-krievake upanije.

263
Reproducirana je u sklopu lanka Draenke Jalid. (Jalid, 1995., 96.)
264
265
266
Jalid, 1995., 100.
267
Feletar, 1992., 7.
56

6.1.3. Gradska tedionica, 1904. (Zrinski trg 9)

Zdanje Carneluttijeve Gradske tedionice (Slika 29.) organizacijom fasade podsjea na
njegovu prethodnu zgradu Kotarske oblasti. Naime, takoer ima rizalitni ulazni dio na
lijevome kraju fasade, koji je u ovome sluaju zapadni dio. Meutim, ovaj objekt ima
istaknuti i desni dio koji je paviljonskog tipa. Za razliku od suzdranijeg proelja Nemieve
5, ovo karakteriziraju neobarokni elementi poput nepravilnog zabata s volutama na vrhu
lijevog rizalita, te bogato ukraenog krova desnog paviljona. Zgrada ima est prozorskih osi,
od kojih se jedna nalazi u lijevom rizalitu, a dvije u desnom paviljonu. U prizemlju se nalazi
polukruno zakljueni ulaz uokviren rustikom. Ostatak prizemlja takoer je u rustici koja se
provlai i kroz pilastre koji odvajaju pravokutne prozore. Na katu su takoer pravokutni
otvori, koji, meutim, imaju bogatije okvire i zaglavne kamene, te su meusobno odijeljeni
pilastrima s neostilskom varijantom jonskih kapitela. Upravo krovna zona zgrade otkriva
neobarokne motive poput neobinog zabata lijevog rizalita te zasebnog krova nad desnim
rizalitom koji svojim oblikom podsjea na krovove francuskih baroknih paviljona palaa (npr.
Louvre). Kada vidimo unutranjost i opet se osvrnemo na proelje moemo shvatiti
Carneluttijevu ideju organizacije proelja. Naime, unutranji prostor i proelje su u
nerazluivom odnosu na proelju se razaznaje raspored interijera. U lijevom rizalitu je ulaz
sa stepenitem, zatim slijedi skromniji dio fasade koji prati niz altera u prizemlju, dok se u
desnom i najukraenijem dijelu zgrade nalaze prostori uprave.
268

6.1.4. Vatrogasni dom, 1905-1906. (Frankopanska ulica)

Dobrovoljno vatrogasno drutvo osnovano je jo 1874. godine
269
, ali se na ideju
izgradnje doma dolo tek desetak godina kasnije, tonije 1887. Dom se trebao sastojati od
vatrogasnog spremita te drutvenih prostorija. Mjesto gradnje odreeno je 1892., no zgrada
je podignuta dosta kasnije, 1905. godine,
270
i to zahvaljujui gradonaelniku Josipu
Vargoviu. Bila je to jo jedna javna graevina, osim puke kole, koja je napokon izgraena
u dugo zanemarivanoj staroj jezgri.
271
Dom je posveen u kolovozu 1906. godine i puten u

268
Fischer, 1986., 145-146.
269
Brozovid, 1978., 118.
270
271
Frankopanska ulica se nalazi na samome sjevernome elu triju starih ulica Gospodske (Esterove),
Vijednike i Oruanske te ih povezuje.
57

funkciju.
272
Zgrada (Slika 31.) je izvedena prema idejnom nacrtu zagrebakog graditelja
Autanera, izvedbenom nacrtu koprivnikih graditelja Dragutina Zemljaria i Josipa Rea, dok
je podizanje objekta povjereno koprivnikom zidarskom majstoru Gjuri Igriu.
273

Dosta izduenom neogotikom prizemnom zgradom vatrogasnog doma dominira toranj,
koji slui za uoavanje poara u gradu i okolici,
274
dok cijelo zdanje djeluje poput kakve
srednjovjekovne utvrde. Njegovoj masivnosti doprinosi relativno nisko proelje u rustici koje
imitira zidine, a fortifikacijski izgled daju mu i probrani na vrhu proelja. Toranj se izdie
iznad sredinjeg dijela zapadne fasade, koja ima pet prozorskih osi meusobno razdijeljenih
plitkim kontraforama. Iznad donjih pravokutnih prozora nalaze se iljasto zakljueni i puno
manji otvori. Na vrhu fasade, na njezinim krajevima, podignut je dekorativni zid vii od
prsobrana i ukraen frizom koji imitira nazubljene prsobrane, te djeluje poput kulise. Ovaj
friz protee se kroz sve fasade. Toranj ima jednu prozorsku os iljasto zakljuenu biforu
okruenu slijepim biforama, vei iljasto zakljueni prozor te biforu iznad njega. Interesantna
je i sjeverna fasada koje je neobino izduena ima ak devet osi. Kreui od zapada fasada
zapoinje dvama prozorima a zatim se ritam mijenja - velika drvena vrata zavrena
stijenjenim lukom izmjenjuju se sa slijepim iljasto zakljueni prozorom. Vrata i prozori su
pak meusobno odvojeni kontraforom. Kada pogledamo istono proelje
275
(originalno, koje
moemo vidjeti samo na starim fotografijama) vidjet emo da to izdueno zdanje ima
jednostreni krov (Slika 30.) nagnut prema dvorinoj strani. Juno dvorino proelje nam
otkriva da velika vrata (njih pet) danas slue kao ulazi u garae u kojima su smjetena vozila.

6.1.5. Realna gimnazija, 1907-1908. (Trg Mladosti 5)

Prve inicijative za izgradnju zgrade gimnazije (Slika 33.) potjeu iz 1906. godine kada
je Zemaljska vlada donijela odluku da se dokinu vii razredi puke kole i osnuje privremena
Mala realna gimnazija.
276
Projekt je napravio Gjuro Carnelutti te je kamen temeljac za ovu
zgradu poloen u studenom 1907., a sveano otvorenje bilo je u studenom 1908. godine za

272
Brozovid, 1978., 118.
273
274
275
Pri usporedbi sa starim fotografijama moemo vidjeti da je istono proelje nadograivano, ali dosta
uspjeno jer prati stil graevine, te se na prvi pogled ne bi moglo prepoznati da se radi o kasnijoj gradnji.
276
58

vrijeme gradonaelnika Josipa Vargovia.
277
Ubrzo nakon to je 1908. izgraeno velebno
secesijsko zdanje gimnazije, rjeenjem koje je osobno potpisao car Franjo Josip, Koprivnica
je dobila Kraljevsku realnu gimnaziju.
278

Izvorno je to bila jednokatna zgrada s monumentalnim ulazom, secesijskom aulom i
velikim boltanim podrumima. Meutim, 1953. joj je dograen drugi kat u istome stilu, a
1990-1991. je na njoj izvrena temeljna i uspjena adaptacija.
279
Konzultirajui se sa starim
fotografijama
280
pokuat emo opisati zgradu u njezinome izvornome obliku. Iz plana koji
prikazuje nove lokacije sajmita nastalog 1913. godine
281
po prvi puta vidimo ucrtanu zgradu
gimnazije. Na njemu vidimo tlocrt U oblika sa sredinjim rizalitom s dvorine strane.
Kasniji planovi
282
nam malo detaljnije prikazuju oblik kole pa vidimo da su istoni i zapadni
krakovi zavinuti prema sredinjem dvorinjem rizalitu. Iako je ve spomenuto da se radi o
secesijskoj zgradi, valja napomenuti da se tu radi o eklektinome zdanju. Tonije bi bilo rei
da je to neorenesansna zgrada s elementima secesije. Oigledno pojednostavljeni renesansni
elementi, koji se oituju u upotrebi rustike na uglovima prizemlja, jednostavnim prozorskim
otvorima te zabatu iznad rizalitno istaknutog ulaznog dijela (Slika 32.), kombinirani su sa
izrazito secesijskim motivom suncokreta (Slika 34.) na prvome katu (suncokret nam je kao
secesijski motiv vjerojatno najpoznatiji s Wagnerovih stanica na Karlsplatzu u Beu). Kao
uobiajen motiv rado upotrebljavan u secesiji moemo prepoznati i lovorov vijenac s
ukrasnim trakama, koji se nalazio na vrhu rubnih dijelova fasade te rizalitnog sredinjeg dijela
gimnazije. Sredinji dio glavne june fasade ima polukruno stepenite i tri prozorske osi
troja vrata u prizemlju (sredinja su vea, polukruno zakljuena i flankirana parom stupova) i
tri polukruno zakljuena prozora na katu. Horizontalno ih dijeli geometrizirana secesijska
ograda s motivom slinim pleteru. Povrh kata rizalitne zone se nalazio veliki trokutasti zabat
(danas se tu nalazi drugi kat pa je napravljen novi zabat iznad njega). Lijevi i desni dio
proelja ima po osam prozorskih osi, pri emu su one do sredinjeg dijela blago istaknute te
ine svojevrsni prijelaz k najistaknutijem centralnom dijelu fasade. Bone fasade imaju po pet
prozorskih osi, dok je ona dvorina razvedena zbog dvostrukog istaka u sreditu. Po sredini
zgrade prua se veliko stepenite osvijetljeno velikim prozorima s dvorine strane. Danas se u
ovoj zgradi nalazi Osnovna kola Antuna Nemia Gostovinskog.

277
Brozovid, 1978., 111.
278
279
Feletar, 1992., 80.
280
Slukan Altid, 2005., 120., 121.
281
282
Plan iz 1930. (Slukan Altid, 2005., 212.)
59

6.1.6. Zgrada kolodvora, 1913.

eljeznika groznica koja je zahvatila Koprivnicu u zadnjoj etvrtini 19. stoljea, donijela
je znaajne promjene ne samo u gospodarskome, ve i u graditeljskome smislu. Nakon to je
1870. godine pruga Zkny Koprivnica Zagreb putena u promet, prva zgrada koprivnike
eljeznike postaje otvorena je 1873. godine. Kada je 1912. godine putena u promet i
eljeznika pruga Koprivnica Virje, pristupilo se modernizaciji i proirenju koprivnikog
kolodvora, u sklopu kojeg je 1913. otvorena nova prijamna zgrada eljeznike stanice.
Moderno secesijsko zdanje je, meutim, uslijed niza adaptacija lieno svog prvobitnog
izgleda i ukrasa.
283

Na fotografiji
284
snimljenoj izmeu dva svjetska rata zapravo vidimo zgradu dosta slinu
dananjoj (Slika 35.). Rije je o kasnosecesijkom zdanju s elementima art-decoa. Zgrada
kolodvora je objekt istih linija i modernog izgleda, dok se ostaci neostilske arhitekture naziru
eventualno u istaknutim dijelovima paviljonskog tipa i rustici u prizemlju. Velika sredinja
vrata sa zakljukom u obliku moderniziranog stlaenog luka i krajnje jednostavna ograda na
katu odiu novom modom i tendencijom pojednostavljenju. Glavno proelje sa esnaest
prozorskih osi moemo vertikalno podijeliti na pet zona. Kada malo bolje pogledamo vidjet
emo da proelje zgrade meandrira izmjenjujui uvueni dio s rizalitnim. Sredinji dio je
uvuen izmeu dva poprilino istaknuta paviljona, te ima istaknuto prizemlje s velikim
ulazom i dva prozora, dok je kat takoer uvuen i ima etiri pravokutna prozora. Paviljoni uz
ulazni dio imaju manja vrata u prizemlju te male pravokutne otvore iznad prozora na katu.
Stranji zapadni dio fasade (Slika 36.) nema tako razvedeno proelje zbog nadstreice koja se
kontinuirano protee du cijelog zdanja.

283
284
Reproducirana u Stara Koprivnica, str. 111.
60

6.2. SAKRALNA ARHITEKTURA

Krajem 19. stoljea nije izgraena niti jedna nova sakralna graevina, ve su uslijed
potresa 1880. mahom obnavljane postojee, pri emu je primjer najtemeljitije obnove ona
upne crkve sv. Nikole. Nakon potresa obnavljaju se i franjevaka te pravoslavna crkva.
Franjevaka crkva je bila teko oteena te su na zidovima crkve nastale velike pukotine.
Obnova crkvi odvijala se tokom osamdesetih i devedesetih godina.

6.2.1. Obnova upne crkve sv. Nikole, 1892.

upna crkva sv. Nikole izgraena je sredinom 17. stoljea u baroknome stilu. Crkva ima
izdueni pravokutni tlocrt sa svetitem na istoku. Uz sjevernu stranu svetita su prigraeni
sakristija i zvonik. Na sjeverni zid broda prislonjeno je zdanje upnog dvora, koji se, kao i
crkva, svojom zapadnom fasadom naslanjao na bedem. Nakon jakog potresa u 19 . stoljeu, i
uklanjanja zapadnog bedema, dolazi do velike historicistike obnove kompleksa.
Veliki potres 1880. jako je otetio crkvu i graani su zahtijevali da se crkva temeljito
obnovi. Zvonik je najvie stradao i postao nestabilan, no adaptacija se stalno odlagala pa je
uskoro i strop propao. Zbog izuzetno loeg stanja crkva je zatvorena 1890. godine, a u obnovu
se krenulo tek 1892. godine za vrijeme upnika Antuna Kovaia. U to vrijeme bio je maknut
i ostatak bedema na koji se oslanjala crkva pa se mogao probiti novi ulaz sa zapadne strane
ispod kora.
285
Prilikom obnove maknuti su i kontrafori, koji su nosili pritisak nasipa na kor, te
kripta ispod crkve. Iste godine crkvu je oslikao Slovenac Antun Rihard, zet Slovenca Sodia,
koprivnikog slikara i kipara.
286

Svetite crkve je etvrtasto i krino svoeno, dok je nad laom zrcalni svod. Svetite je za
nekoliko stepenica vie od ostatka crkve te ga od lae dijeli trijumfalni luk, koji ima
jednostavnu arhitektonsku dekoraciju samo na mjestu kapitalnih zona. Boni su zidovi
ritmizirani nizom pilastara koji su povezani stepenasto profiliranim vijencima. Uz sjeverni zid
nalazi se propovjedaonica, dok je kor s orguljama na zapadnome dijelu iznad ulaza. Kor nose

285
Horvat, 1943., 41-42.
286
61

eljezni kanelirani stupovi s varijantom kompozitnog kapitela na vrhu. U jugozapadnome
uglu crkve su zavojite eljezne stepenice koje vode na kor.
287

Novo proelje upne crkve (Slika 37.) s polukrunim slijepim niama, plitko istaknutim
pilastrima i stiliziranom rustikom na soklu i bridovima, odaje duh neoklasicizma s
primjesama neorenesanse.
288
Juna fasada je oito bila glavna jer je u vrijeme gradnje gledala
prema naselju te imala glavni ulaz. Fasada je vertikalno podijeljena nizom pilastara izmeu
kojih je smjeteno pet velikih polukruno zakljuenih prozora te pravokutni portal u sredinjoj
zoni. Pri tom treba naglasiti kako su istonije dvije zone ue i pripadaju svetitu, dok su ostale
tri ire. Fasada je horizontalno podijeljena na dvije zone zonu sokla s rustikom te prozorsku
zonu koja zavrava vijencem. Zapadna ulazna fasada okrenuta prema parku je uska i
simetrina u donjoj zoni se nalazi glavni ulaz flankiran polustubovima i nadvien
trokutastim zabatom, a u gornjoj tri polukruno zakljuene nie, s tim da sredinja ima
profilirani okvir kao i prozori na junoj fasadi. Istona fasada je proelje svetita, te kao ni
zapadna nema prozorskih otvora. U zoni iznad sokla nalaze se tri nie istog izgleda kao i na
zapadnom proelju. Zvonik je razdjelnim vijencima podijeljen na etiri zone, pri emu donje
imaju pravokutne male otvore, dok se u najvioj nalazi otvor sa stijenjenim lukom te sat s
lukovicom na vrhu.
Osnovni izgled crkve nije mijenjan od obnove u 19. stoljeu, ali je Rihardov oslik 1930.
zamijenjen onim Lovre Sirnika, koji je uglavnom ostao sauvan do danas. Tokom 20. stoljea
je unutranjost pobijeljena ime je bio prekriven historicistiki oslik, koji se nalazio po svim
zidovima i stropu, dok je ostavljena veina Sirnikovog oslika. Meutim, prilikom obnove
crkve 2006. ipak su na dijelu zida skrivenom iza orgulja pronaeni ostaci zidnog
historicistikog oslika, pa se odluilo da se po uzoru na njega zidovima broda povrati izgled s
kraja 19. stoljea. Tako su boni zidovi dobili pastelni oslik geometrijskog motiva (Slika 38.)
koji podsjea na stiliziranu opeku s trolisnim ornamentom.
289
Pronaeni su i ostaci oslika u
svetitu dva medaljona koji prikazuju pelikana te Uskrslo Janje sa zastavom te zidna slika
s prikazom Isusa Dobrog Pastira na sjevernome zidu, koji su takoer obnovljeni. Ovi oslici ne
pripadaju Sirnikovom ciklusu pa se pretpostavlja da su takoer Rihardovo djelo. Njihovim
opisom se neemo baviti jer su spomenuti oslici, kao i oltari, obnovljeni nespretno i
nestruno. Naime, obnovio ih je liilac bez suradnje konzervatora pa ih teko moemo

287
Planid Lonarid, 1986., 89.
288
Jalid, 1995., 94.
289
Slinu zidnu dekoraciju ima crkva Pohoda Blaene Djevice Marije u Vukovini kraj Velike Gorice.
62

doivjeti kao historicistike i vrijedne
290
. Takoer su pronaeni i ostaci oslika na svodu lae s
motivom pletera, no on nije obnovljen.
291

Osim nestruno obnovljenog oslika, iz 19. stoljea potjeu i etiri oltara, ispovjedaonice te
crkvene klupe. Oltari su napravljeni u neorenesansnom stilu, meutim njihov autor je
nepoznat. Radi se o glavnome oltaru sv. Nikole, pobonome oltaru Krtenja Kristova od kojeg
je ostala samo skulpturalna skupina,
292
oltaru Blaene Djevice Marije Lurdske te oltaru Srca
Isusova. Potonja dva se nalaze u brodu sa svake strane trijumfalnog luka. Oltari su
devedesetih godina ovoga stoljea preslikavani u plavu boju, da bi 2006. dobili ivopisniji
izgled te mramorizaciju. Skulpture su skladnih formi i u stilu su devetnaestostoljetnog
nazarenskog oblikovanja i proporcija. Meutim, prilikom obnova se njihov izgled naruio te
je teko zanemariti niz nestrunih obnova. Drvene klupe u lai su izrezbarene takoer u
historicistikome stilu te motivi podsjeaju na mustre iz narodne umjetnosti i veza. Motivi na
plohama okrenutim prema svetitu kao da donekle ponavljaju geometrijske oblike sa oslika u
lai.

6.3. STAMBENA ARHITEKTURA

6.3.1. Graanska kua, 1897. (Zrinski trg 6)

Ova zgrada jedna je od najljepih neorenesansnih palaa u Koprivnici, a napravio ju je
Josip Re. Neko vrijeme je u njoj bio smjeten hotel Zrinski
293
, a danas se tu nalazi Gradska
knjinica i itaonica Fran Galovi (Slika 39.). To je jednokatno zdanje sa simetrinim
proeljem vertikalno podijeljenim na tri jednake zone, pri emu je sredinja blago rizalitno
istaknuta. U svakoj se zoni nalaze po dvije prozorske osi, dok se u lijevoj u prizemlju nalazi
ulaz. Stepenite se nalazi u krajnje lijevom, odnosno zapadnom dijelu kue. Svi otvori u
prizemlju su polukruno zakljueni te imaju zaglavni kamen. Oni na katu su pravokutnog
oblika s polukrunim zabatom kojeg nose ukraene konzole. Cijelo proelje je napravljeno u

290
Pri obnovi oltara koritena je mat boja na licima kipova koja nije nijansirana, pa su skulpture dobile
groteskan izgled. Primjer loe obnove je i Sirnikov Uskrsli Krist na svodu gdje je, na sredu, samo lagano oidena
slika, no Isusu su neukusno i pretjerano pobijeljeni zubi.
291
Podaci su dobiveni na razgovoru sa trenutnim upnikom Tomislavom Petridem, te iz upne spomenice iz
2006. godine.
292
Jo 1986. je bila u sklopu vlastitog oltara. Od devedesetih je prikaz krtenja postavljen iznad mramorne
krstionice u svetitu.
293
Feletar, 1992., 72.
63

rustici, pri emu je ona u prizemlju masivnija. Ovakvo tretiranje rustike i ornamentike pridaje
zgradi svojevrsnu gradaciju u vrstoi etaa - iznad robusnog i jednostavnog prizemlja
dolazi laki i profinjeniji kat. Ovakva organizacija proelja karakteristina je za talijanske
renesansne palae te koprivnikoj daje sklad i oku ugodan red.

6.3.2. Kua Dolenec / Vuk-Pavlovi, 1900. (Esterova 5)

Ova graanska kua je jedna od najreprezentativnijih i najveih koprivnikih
historicistikih palaa, a izgraena je prema nacrtu Gjure Carneluttija. To je stambena
jednokatnica s bogato plastificiranom fasadom, osobito oko prozora i ulaznih vrata. Ima
visoke boltane podrume te kameno stubite do prvog kata, a prostor je podijeljen sredinjim
hodnikom.
294
Palaa se nalazi na uglu Esterove i Frankopanske ulice, no njezino glavno
proelje je okrenuto prema Esterovoj. Razlog tomu je vjerojatno usmjerenost prema
Zrinskome trgu, koji poinje samo par kua dalje na sjever. Stoga je logino da je svojim
reprezentativnijim proeljem okrenuta prema parku i novome centru, iako je i ono koje gleda
na Frankopansku takoer bogato dekorirano. Fasade je u dosta loemu stanju, no i dalje su
vidljivi dijelovi raskone arhitektonske ornamentike.
Njezino glavno zapadno proelje (Slika 40.) ima sedam prozorskih osi koje su
razdjelnim vijencem horizontalno podijeljene na dvije zone. Prizemna zona je napravljena u
rustici te u svome sreditu ima polukruno zakljuena vrata sa zaglavnim kamenom i bogato
profiliranim portalom. Portal se sastoji od dva polustupa, s varijantom kompozitnog kapitela,
koji nose prekinuti polukruni zabat ukraen vegetativnim formama. U prizemlju je niski sokl
s otvorima u obliku poloenog pravokutnika. Okviri pravokutnih prozora prizemlja skromnije
su dekorirani od onih na katu koje nadvisuju polukruni zabati sa koljkama i vjerojatno
enskim glavama. Zanimljivi detalj je i plitko odsjeeni ugao palae, koji je na katu
dekoriran. Ova fasada je u loijem stanju nego bona, na kojoj se jasnije razaznaju matoviti
motivi.
Fasada prema Frankopanskoj je asimetrina te se ini kao da joj nedostaje krajnja desna
prozorska os. Inae ima est prozorskih osi pri emu su one na katu posebice ukraene. U
rustikalnom jednostavnijem prizemlju imamo zanimljivu situaciju u okviru koji veliinom

294
Feletar, 1992., 67.
64

odgovara vratima nalazi se prozor. Ne zna se jesu li naruitelji odmah odustali od bonog
ulaza ili je ovo rezultat kasnije intervencije i zaziivanja ulaza. Inae su vratnice ukraene
konzolama koje pridravaju vijenac i zaglavni kamen s mukom glavom. Na katu zamiljenu
sredinju os (jer proelje nije simetrino) ini prazni ovalni medaljon unutar edikule s
varijantom trokutastog zabata. U zabatu se nalazi glava zvijeri s akantusovim listom. Lijevo i
desno od medaljona se nalaze dvostruki prozori nadvieni velikom koljkom s mukom
glavom u sredini, iza koje se opet nalazi motiv koljke samo u manjoj verziji. Povrh koljke
nalazi se stilizirani i reducirani polukruni zabat. Manji prozori na krajevima fasade imaju
takoer stilizirane zabate s manjim koljkama i ovaj put enskim glavama. Sve zabate na katu
nose konzole ukraene akantusovim liem. Nakon analize bogate ornamentacije fasade
moemo zakljuiti kako se tu radi o neobaroknome stilu (motiv koljke i akantus), koji,
meutim, stilizacijom klasinih arhitektonskih elemenata i estom uporabom enskih glava
najavljuje secesijsko shvaanje arhitektonske plastike.

6.3.3. Kua Malanec, 1902. (Esterova 12)

Kua Malanec je danas u vlasnitvu Muzeja grada Koprivnice te pod nazivom
Muzejska zbirka dr. Vladimir Malanec
295
(graanska kua s brojnim vrijednim zbirkama)
predstavlja kulturno dobro koje po svojem obujmu, raznolikosti i vrijednosti ini jedinstvenu
ambijentalnu cjelinu graanskog ivota s poetka 20. stoljea.
296
Iako su krajem devedesetih
bile poduzimane konzervatorske mjere, kua je danas u jako loemu stanju te doslovno tone u
tlo. Ve se godinama planira njezina obnova i revitalizacija uvoenjem javnih sadraja u
njezin prostor (prizemlje i dvorite), no nita se po tome planu jo nije ostvarilo.
Kua Malanec je obiteljska vila koju je prema nacrtu Gjure Carneluttija dao izgraditi
odvjetnik Matija Malanec. Ona je objedinjavala poslovni prostor u prizemlju kancelariju s
ekaonicom te prostorijom za spise sa stanom na katu u kojemu je vodio obiteljski ivot. To
je jednokatnica sagraena na rubu stare jezgre, u neposrednoj blizini franjevakog samostana.
Projektirana je u u skladu s Regulatornom osnovom iz 1903. prema kojoj su se na ovome
podruju predviale kue u nizu (zato su bone fasade skromnije ureene). Meutim, to je

295
Vladimir Malanec je 1985. oporukom darovao Muzeju grada Koprivnice i Gradu Koprivnici obiteljsku vilu s
okudnicom, cjelokupnim inventarom i brojim vrijednim zbirkama. (Jal id Erneid, 2002., 66.)
296
65

jedina kua nastala u to vrijeme na ovome mjestu, te joj se zbog lokacije na kraju grada esto
pogreno atribuirala ladanjska funkcija.
297

Kua je smjetena u sjeveroistoni kut parcele s reprezentativnim ulinim proeljem
kojim dominira erker u sreditu kata (Slika 41.). Jednostavna bona proelja svojim su
oblikom i izgledom ostavljala mogunost nadogradnje drugih predvienih kua u nizu.
Sjeverno proelje nalazi se tik uz granicu parcele, dok juno proelje ima prigraenu
dvoetanu drvenu verandu i vanjsko stepenite, koji gledaju prema bonome dvoritu.
Dvorino proelje takoer nema arhitektonsku dekoraciju te je razvedeno u volumenu kojeg
diktira unutranji raspored prostora.
Stilske karakteristike najbolje su vidljive na glavnome proelju, koje nije u najboljemu
stanju. Meutim, ukraeni erker, krajnje reducirani okviri prozora u prizemlju te enske glave
u zaglavnom kamenju daju nam naslutiti da se tu radi o eklektinome kasnome historicizmu.
Ereker bismo mogli tumaiti kao neobarokni element rado koriten u graanskim vilama, dok
bismo ove pojednostavljene arhitektonske elemente i motiv enske glave mogli pripisati
utjecaju secesije. Secesijski element je i geometrizirana ograda drvene verande, kao i detalji
ljebova i odljevi za vodu na vrhu erkera. Ti odljevi napravljeni su od preanog lima i
oblikovani u garguje.
298

Glavno proelje ima est prozorskih osi, pri emu je sredinji dio s erkerom rizalitno
izboen. Povrina fasade je ovim istakom podijeljena vertikalno na tri jednake zone.
Asimetrinosti doprinosi jedino polukruno zakljuen ulaz koji se nalazi na krajnje desnome
dijelu proelja. Horizontalno je proelje podijeljeno na dvije etae razdjelnim vijencem.
Prizemlje je napravljeno u rustici te ima pet pravokutnih prozorskih otvora sa zaglavnim
kamenom ukraenim enskom glavom. etiri pravokutna otvora na katu skromnije su
dekorirana kako bi se bolje istaknuo erker u sreditu. Erker je u svome donjem dijelu koji
prelazi u zonu prizemlja ukraen medaljonom sa slovom M. Trostranog je tlocrta te ima,
osim prednjeg prozora, po jedan ui na bonim stranama. Pravilno formirano proelje
omeeno je malim pravokutnim podrumskim prozorima te krovnim vijencem, koji je
ukraeniji iznad erkera.
Raspored prostora karakteristian je za poslovno-stambenu arhitekturu graenu na
prijelazu 19. u 20. stoljee. ine ga etiri razine podrum, prizemlje, kat i tavan pri emu

297
298
66

podrum i tavan nisu imali drugaiju funkciju nego to je bilo uobiajeno. Prizemlje je bilo
podijeljeno na dva funkcionalna dijela poslovni i stambeni. Glavni ulaz vodio je u predvorje
iz kojeg se bono ulazilo u prostore odvjetnikog ureda, dok se ravno ulazilo u privatni
prostor. Prostorije radnje nalazile su se u prednjem dijelu kue, dok su kuhinja, ostava, soba
za poslugu i mala blagovaonica bili smjeteni u stranjem dijelu prizemlja. Iz polujavnog
prostora prizemlja visokim dvokrakim stepenitem s dva odmorita (na polukatu i ispred
ulaznih vrata prvog kata) dolazi se pred velika dvokrilna vrata. Postoji i manje stranje
zavojito stepenite za poslugu koje vodi do kata. Raspored soba na katu se mijenjao, no
osnovna organizacija prostora je ostala ista do danas. Na katu se nalaze etiri velike
prostorije, kupaonica, zahod, dva predsoblja te manja radna soba.
299

6.3.4. Kua Jeli, 1906. (Esterova 7)

Ovu kuu krasi jedno od najmatovitijih proelja historicistiko-secesijske gradnje
profanih objekata u Podravini. Napravljena je 1906. prema nacrtu Gjure Carneluttija, a
prepoznatljiva je po proelju (Slika 42.) od oker otvorene peene opeke sa karakteristinim
zabatom povrh sredinjeg dijela.
300

Kua je razdjelnim vijencem i vrstom materijala podijeljena horizontalno u dvije zone.
Prizemlje u rustici je poprilino jednostavno i neupadljivo, te ima est pravokutno
oblikovanih prozora razdijeljenih zonom ulaza na dva jednaka dijela. Prozori i ulaz su
ukraeni motivom stlaene koljke koja se nalazi povrh vijenca. Kat je napravljen u rohbau
tehnici, odnosno od opeke u oker boji. Njegov niz od est pravokutnih prozora, bogatije
ukraenih od donjih, prekida sredinji veliki otvor s balkonom. Ulaz u prizemlju, balkon s
vratima te zabat na vrhu ine centralni i rizalitni dio proelja. Balkon s geometriziranom i
dekorativnom secesijskom ogradom nose konzole ukraene akantusovim liem. Zdepasti
stupovi izmeu kojih se protee ograda imaju na vrhu dekoraciju u obliku kugle na postolju.
Otvor kroz koji se izlazi na balkon je nadvien stlaenom koljkom sa enskom glavom.
Iznad koljke, koja zapravo imitira polukruni zabat, nalazi se zanimljivo ukraeni pravokutni
prozor. S donje strane ga pridrava forma koja podsjea na donji dio erkera i koja kao da se
nastavlja na ensku glavu povrh koljke. Ta forma i dvije male konzole zapravo podravaju

299
Jalid Erneid, 2002., 69-70.
300
Feletar, 1992., 67.
67

izlomljeni vijenac na kojemu lei prozor. Prozor je flankiran pilastrima koji nose zabat
neobinog iljastog oblika. Ovim prozorom i njegovim konzolama smo ve zali u zonu
zabata. Zabat je stepenastog tipa koji svojim oblikom podsjea na one sjevernjake renesanse.
On je u svom osnovnom obliku trolistan, a njegova stepeniasta forma naglaena je stubovima
koji nose kugle (isti motiv je i na ogradi balkona). Na samome vrhu zabata smjetena je
edikula s polukrunim zabatom, takoer ukraena stubovima. Iznad bonih zona, u ravnini
poetka zabata, nalazi se detaljno ukraena niska ograda.

6.4. INDUSTRIJSKA ARHITEKTURA

6.4.1. Industrijski kompleks Danica

Koprivnica kao sredinje naselje koprivnike Podravine dobila je ovaj status upravo
zahvaljujui svojemu prometnom poloaju koji joj je omoguio uvjete za razvoj veih
obrtnikih radionica u manufakture i prve industrijske pogone. Uslijed povoljne i stabilne
ekonomske i gospodarske situacije grad je na prijelazu iz 19. u 20. stoljee bio spreman za
industrijalizaciju. Osnivanjem Kemijske industrije Danica d.d. sjeverozapadna je Hrvatska u
prvom desetljeu 20. stoljea dobila jedno od najveih dionikih drutava maarskog kapitala
u ovome dijelu Europe.
301
Svojim poloajem, ovo je industrijsko postrojenje jo poetkom 20.
stoljea odredilo sjeverozapadni dio grada kao industrijsku zonu.
302

Izgradnja ovog velikog tvornikog kompleksa za proizvodnju superfosfata i sumporne
kiseline sa suvremenim stanovima za radnike povjerena je Gjuri Carneluttiju. Gradnja je
zapoela 1907. i bila dovrena ve idue 1908. godine.
303
. Ovaj kompleks inili su, osim same
tvornice i hala, elementi industrijske arhitekture iji su dijelovi vidljivi i danas - eljezniki
kolosijek i vodotoranj - te za prvo desetljee 20. stoljea vrlo moderno osmiljeni stanovi za
slubenike.
304
Iz sauvanog vodotornja te sa starih fotografija (Slika 43.), koje nam pokazuju
velebnost ovoga kompleksa, moemo zakljuiti da su se u izgradnji velikih tvornikih hala
zasigurno koristili novi materijali, kao i nova konstruktivna rjeenja, koja su se tada ve
naveliko upotrebljavala u industrijskoj arhitekturi razvijenih europskih zemalja. elini

301
302
Jalid, 1995., 101.
303
304
68

nosai na ouvanom vodotornju nam donekle to potvruju. Kao i kod druge arhitekture toga
razdoblja, i ovdje je bila prisutna elja za dekoracijom utilitarnih objekata, pa tako i
industrijskih. To nam svjedoi izraeni portal vodotornja (Slika 44. i 45.) sa secesijskim
natpisom iznad njega.
305

Sauvani vodotoranj i stare fotografije nekadanje tvornice pokazuju nam da je nestankom
ovoga kompleksa nestao i jedinstveni primjer rane industrijske arhitekture na naemu tlu.
306

Danas je to veliko pusto polje s ostacima zidova tvornikih hala iznad kojih se izdie jedini
dobro sauvani vodotoranj, te novijim memorijalnim spomenikom. Naime, danas je ovo
podruje poznatije pod nazivom Spomen podruje Danica, zbog ustakog logora koji se tu
nalazio za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
307

305
Fischer, 1986., 150.
306
Fischer, 1896., 148.
307
69

7. ZAKLJUAK

Stalna borba Koprivnianaca da povrate gradsko tkivo u svoje rukem isplatila se tek
nakon dugo vremena. Meutim, tlaenje i negiranje prava, dobivenih jos davne 1356. godine,
od strane vojske Koprivnica je, prema nekima hladokrvno, osvetila ruenjem fortifikacijskom
obrua u drugoj polovici 19. stoljea. Grad se sve tjesnije renesansne ome, koja ga je
guila i prijeila njegov urbanistki razvoj, napokon oslobodio demilitarizacijom te
dobivanjem vlasnitva nad tvrom.
Nakon uvida u odnos unutarnjeg i vanjskog grada tokom stoljea biva nam jasnije zato je
tadanja Koprivnica smatrala da se tvra mora sruiti. Meutim, unato poznavanju
povijesnog i urbanistikog konteksta, mnogi su ovaj in otro kritizirali, pa ak i sama Anela
Horvat. Osim njezinih konkretnih ostataka na jugoistonome dijelu, tvra je ostala i dan danas
prisutna u novome gradskom tkivu. Ona je odredila pravce trgova i njihov izlomljeni tijek,
koji i danas daje poseban izgled centru grada.
Razgradnja tvre oznaila je novo doba za Koprivnicu, koja se napokon mogla razvijati,
planirati svoju izgradnju na osloboenim prostorima oko stare jezgre, pa ak i pozvati
renomirane arhitekte da joj kreiraju moderno lice novog centra. Tek u ovome razdoblju se ue
sredite Koprivnice u potpunosti oslobodilo ruralnog karaktera, a ulice i trgovi dobili
neostilska proelja koja su na svoj periferni nain pratila suvremene trendove. Najzasluniji
za to je bio Gjuro Carnelutti, zagrebaki graditelj, koji je u Koprivnici napravio niz
reprezentativnih kasnohistoricistikih zdanja, koji i dan danas plijene panju promatraa.
Historicistika arhitektura i secesijska arhitektura u Koprivnici su zapravo u veini
sluajeva kombinirane na istim objektima. Razlog tomu je kasni dolazak ovakvog tipa
arhitekture u Koprivnicu u usporedbi s drugim razvijenijim gradovima toga doba, koji su si
mogli i ranije priutiti priznate arhitekte. Nakon gospodarskog poleta koji je rezultirao
pojaanom izgradnjom sredinom 19. stoljea, u Koprivnici je ubrzo uslijedila stagnacija koja
se odrazila i na lice grada. Grad se po ovome pitanju oporavlja tek krajem 19. stoljea, koje je
ve poelo koketirati sa secesijom koja je pristizala iz veih europskih centara. Tako je
Carnelutti, koji je doao iz Zagreba, gdje je radio preteito u neorenesansnom i neobarokom
slogu, u Koprivnici poeo karakteristike secesije mijeati sa njemu dobro poznatim
neostilovima.
70

8. KATALOG PLANOVA I GRAEVINA

Slika 1. Koprivnica na planu Nicole Angielinija, 1565. Slika 2. Koprivnica na planu Martina Stiera, 1657.

Slika 3. Tvrava u 16. stoljeu Slika 4. Rast predgraa od 17. stoljea do 1765.

71

Slika 5. Franjevaka crkva sv. Antuna Slika 6. Vila Parva (Svilarska 34.)
Padovanskog

Slika 7. Stara vijenica (dananji Muzej grada Koprivnice) Slika 8. Oruana

72

Slika 9. Zrinski trg 3 Slika 10. Pravoslavna crkva sv. Trojice

Slika 11. Nekadanje svratite K Zlatnome kriu (dananji Turist) snimljeno 1902. g.

73

Slika 12. Rast grada od 1765. do 1870.

Slika 13. Nekadanja puka kola (dananja vijenica)

74

Slika 14. Bolnica poetkom stoljea

Slika 15. Bolnika mrtvanica (sruena)

Slika 16. Sv. Florijan uz bolnicu (snimljeno 1914.)
75

Slika 17. Kapela sv. Duha na gradskom groblju Slika 18. Mauzolej emper na gradskom groblju

Slika 19. Ostatak mrtvanice na idovskom groblju Slika 20. Mauzolej Fischer i Lwyjeva ograda
76

Slika 21. Sinagoga prije i nakon Lwyjeve obnove 1930.

Slika 22. Unutranjost sinagoge nakon 1930.
77

Slika 23. Nemieva 7 Slika 24. Florijanski trg 16

Slika 25. Paviljon u gradskome parku (snimljeno 1902. godine)

78

Slika 26. Nova puka kola, sruena 1845. (snimljeno izmeu dva svjetska rata)

Slika 27. Nova puka kola sruena 1945. (snimljeno poetkom 20. stoljea)

79

Slika 28. Zgrada Kotarske oblasti (dananja zgrada sjedita Koprivniko-krievake upanije)

Slika 29. Gradska tedionica (dananja Gradska galerija)

80

Slika 30. Vatrogasni dom s istone strane (snimljeno pred Prvi svjetski rat)

Slika 31. Vatrogasni dom sa zapadne strane danas

81

Slika 32. Proelje Kraljevske realne gimnazije (snimljeno 1914.)

Slika 33. Kraljevska realna gimnazija snimljena sa zapada 1915.

Slika 34. Detalj sredinjeg dijela proelja Realne gimnazije
82

Slika 35. Proelje kolodvora (snimljeno izmeu dva svjetska rata)

Slika 36. Zgrada kolodvora sa stranje strane (snimljeno 1913.)

83

Slika 37. upna crkva sv. Nikole

Slika 38. Unutranjost upne crkve sv. Nikole

84

Slika 39. Graanska kua (Zrinski trg 6)

Slika 40. Kua Dolenec

85

Slika 41. Kua Malanec

Slika 42. Kua Jeli

86

Slika 43. Industrijski kompleks Danica (snimljeno 1925.)

Slika 44. Vodotoranj na Danici Slika 45. Ulaz u vodotoranj na Danici

87

9. POPIS LITERATURE

1. Brozovi, Leander. Graa za povijest Koprivnice. Koprivnica: Biblioteka Podravskog
zbornika, 1978.
2. Cvekan, Pakal. Tristo godina samostana i crkve u Koprivnici: 1675-1975., Koprivnica:
Koprivnika tiskara, 1975.
3. uri, Tomislav; Feletar, Drago. Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske.
Koprivnica: Biblioteka Cvrak, 1992.
4. Feletar, Dragutin. etiri stoljea kolstva u Koprivnici. // Koprivnica: izabrane teme / uredio
Dragutin Feletar. Varadin: Varteks tiskara d.o.o., 1995. str., 139-143.
5. Feletar, Dragutin. Kulturno-povijesni spomenici Opine Koprivnica. Koprivnica: Biblioteka
Podravskog zbornika, Muzej grada Koprivnice, Ogranak Matice Hrvatske Koprivnica, 1992.
6. Feletar, Dragutin. Znaenje geografskog poloaja i demografskih osobina za razvoj
Koprivnice u prolosti i sadanjosti.// Koprivnica: grad i spomenici / uredila Ivanka Reberski.
Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu,
1986. str. 11-17.
7. Feletar, Dragutin; Prvi, Vjekoslav. Stara Koprivnica. Koprivnica: Mali Princ, 2003.
8. Fischer, Miljenka. Arhitektura u Koprivnici u 20. stoljeu. // Koprivnica: grad i spomenici /
uredila Ivanka Reberski. Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne znanosti
Sveuilita u Zagrebu, 1986. str. 144-163.
9. Fischer, Miljenka. Razvoj grada od 18. stoljea do danas. // Koprivnica: grad i spomenici /
10. Galjer, Jasna. Arhitektura u Hrvatskoj u vrijeme bidermajera. // Bidermajer u Hrvatskoj
(1815-1848) / uredio Vladimir Malekovi, Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1997. str. 66-81.
11. Haramija, Sunica. Urbanistiki razvoj stare koprivnike utvrde i prikaz najznaajnijih
graevina u staroj gradskoj jezgri. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 1999.
12. Horvat, Anela. Osvrt na urbanizam Koprivnice. // Bulletin JAZU. broj 2 i 3., str. 89-108.,
Zagreb: 1960.
88

13. Horvat, Anela. Prilog poznavanju nestale drvene arhitekture s podruja kotara Koprivnice.//
Bulletin JAZU. broj 1 i 2, Zagreb: 1961.
14. Horvat, Rudolf. Poviest slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice. Koprivnica: Ogranak
Matice hrvatske Koprivnica, 1943. (Pretisak iz 2003.)
15. Jali, Draenka. Skulpture sa starog trga u Koprivnici. // Podravski zbornik br. 21 / urednik
Franjo Horvati. Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 1995. str. 123-154.
16. Jali, Draenka. Vrijeme velikog poleta: historicistiko-secesijska izgradnja grada. //
Koprivnica: izabrane teme / uredio Dragutin Feletar. Varadin: Varteks tiskara d.o.o., 1995.
str. 91-100.
17. Jali Ernei, Draenka. Muzejska zbirka dr. Vladimir Malanec: muzeoloka koncepcija,
muzeoloki program i stalni postav Muzejske zbirke dr. Vladimir Malanec. // Podravski
zbornik br. 28./ uredio Draen Ernei. Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 2002.
18. Jali Ernei, Draenka. Novi prilozi za povijest koprivnikih idova. // idovi u Koprivnici /
uredili Draen Ernei i Draenka Jali Ernei, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnice, 2005.
str.6-14.
19. Jali Ernei, Draenka. Sinagoga u Koprivnici. // idovi u Koprivnici / uredili Draen
Ernei i Draenka Jali Ernei, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnice, 2005. str. 23-26.
20. Jali Ernei, Draenka. idovsko groblje u Koprivnici. // idovi u Koprivnici / uredili
Draen Ernei i Draenka Jali Ernei, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnice, 2005. str. 27-
29.
21. Kara, Zlatko. Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma. // Historicizam u
Hrvatskoj: knjiga I. / uredio Vladimir Malekovi. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000. str.
166-185.
22. Karaman, Igor. Osnovne socijalno-ekonomske determinante povijesnog razvoja grada
Koprivnice i njegove regije. // Koprivnica: grad i spomenici / uredila Ivanka Reberski. Zagreb:
Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu, 1986. str. 18-
24.
23. Kranjev, Radovan. Koprivnike zelene povrine. // Koprivnica: izabrane teme / uredio
Dragutin Feletar. Varadin: Varteks tiskara d.o.o., 1995. str.121-128.
89

24. Kruhek, Milan. Povijest izgradnje koprivnike tvrave. // Koprivnica: grad i spomenici /
25. Kruhek, Milan. Tvrava u Koprivnici povijesni i tiploki razvoj. // Koprivnica: grad i
spomenici / uredila Ivanka Reberski. Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne
znanosti Sveuilita u Zagrebu, 1986. str. 25-32.
26. Lenti-Kugli, Ivy. Inventar sakralnih spomenika i drugi predmeti slikarstva, kiparstva i
umjetnog obrta u Koprivnici. // Koprivnica: grad i spomenici / uredila Ivanka Reberski.
Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu,
1986. str. 164-192.
27. Maksi Gudek, Jelena. Profana arhitektura u Koprivnici i Krievcima od 17. do polovice 19.
stoljea. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2011.
28. Malekovi, Vladimir. Bidermajer u Hrvatskoj: politika, gospodarska i kulturna osnovica. //
Bidermajer u Hrvatskoj (1815-1848) / uredio Vladimir Malekovi, Zagreb: Muzej za
umjetnost i obrt, 1997. str. 12-65.
29. Petri, Hrvoje. Koprivnica na razmei epoha (1765-1870). Koprivnica: Zagreb: Nakladna
kua Dr. Feletar; Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta,
2000.
30. Petri, Hrvoje. Koprivnica u 17. stoljeu. Samobor: Meridijani, 2005.
31. Plani-Lonari, Marija. Izgradnja grada do sredine 19. stoljea. // Koprivnica: grad i
spomenici / uredila Ivanka Reberski. Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne
znanosti Sveuilita u Zagrebu, 1986. str 33-54.
32. Plani-Lonari, Marija. Odabrani primjeri graditeljskog nasljea Koprivnice. // Koprivnica:
grad i spomenici / uredila Ivanka Reberski. Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za
povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu, 1986. str. 79-143.
33. Radovi Mahei, Darja. Arhitekt Slavko Lwy. // idovi u Koprivnici / uredili Draen Ernei
i Draenka Jali Ernei, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnice, 2005. str. 33-34.
34. Radovi Mahei, Darja. Graditeljska obitelj Carnelutti (1879.-1947.). // Radovi Instituta za
povijest umjetnosti br. 33/ Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2009.
35. Radovi Mahei, Darja. Slavko Lwy: sustvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridesetih
godina. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 1999.
90

36. Slukan Alti, Mirela. Slukan Alti, Mirela. Povijesni atlas gradova: svezak III: Koprivnica.
Zagreb: Koprivnica: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar; Muzej grada Koprivnice, 2005.
37. poljar, Marijan. Arhitekt Slavko Lwy. // Podravski zbornik / uredio Franjo Horvati.
Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 1981. str. 259-266.
38. varc, Kreimir. Prilozi za povijest koprivnikih idova. // Podravski zbornik, broj 17./
Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 1991. str. 168-171.
39. varc, Kreimir. Razvoj zdravstva u Koprivnici. // Koprivnica: izabrane teme / uredio
Dragutin Feletar. Varadin: Varteks tiskara d.o.o., 1995. str. 195-198.
40. mega, Andrej. Bastioni kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Golden marketing, Institut za
povijest umjetnosti, 2000.

91

10. POPIS KORITENIH REPRODUKCIJA

Slika 1. Koprivnica na planu Nicole Angielinija, 1565.
Izvor: Slukan Alti, Mirela. Povijesni atlas gradova: svezak III: Koprivnica. Zagreb: Koprivnica:
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar; Muzej grada Koprivnice, 2005., str. 180.
Slika 2. Koprivnica na planu Martina Stiera, 1657.
Slika 3. Tvrava u 16. stoljeu.
Izvor: Plani-Lonari, Marija. Izgradnja grada do sredine 19. stoljea. // Koprivnica: grad i spomenici
/ uredila Ivanka Reberski. Zagreb: Odjel za povijest umjetnosti Centra za povijesne znanosti Sveuilita u
Zagrebu, 1986. str. 37.
Slika 4. Rast predgraa od 17. stoljea do 1765.
Izvor : Plani-Lonari, Marija. Izgradnja grada do sredine 19. stoljea. // Koprivnica: grad i spomenici
Slika 5. Franjevaka crkva sv. Antuna Padovanskog
Izvor: snimila Marija Lovrekovi 29. 06. 2012.
Slika 6. Vila Parva (Svilarska 34.)
Slika 7. Stara vijenica (dananji Muzej grada Koprivnice)
Izvor: snimila Marija Lovrekovi 29.06. 2012.
Slika 8. Oruana
Slika 9. Zrinski trg 3
Slika 10. Pravoslavna crkva sv. Trojice
Slika 11. Nekadanje svratite K Zlatnome kriu (dananji Turist) snimljeno 1902. g.
Izvor: Feletar, Dragutin; Prvi, Vjekoslav. Stara Koprivnica. Koprivnica: Mali Princ, 2003., str.76.
Slika 12. Rast grada od 1765. do 1870.
Izvor: Plani-Lonari, Marija. Izgradnja grada do sredine 19. stoljea. // Koprivnica: grad i spomenici
Slika 13. Nekadanja puka kola (dananja vijenica)
92

Slika 14. Bolnica poetkom stoljea
Izvor: Kovai, Milivoj. Djelovanje sestara milosrdnica u Koprivnikoj bolnici. // Podravski zbornik br.
31. / uredio Draen Ernei, Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 2005., 190.
Slika 15. Bolnika mrtvanica (sruena)
Izvor: Feletar, Dragutin; Prvi, Vjekoslav. Stara Koprivnica. Koprivnica: Mali Princ, 2003., str.120.
Slika 16. Sv. Florijan uz bolnicu (snimljeno 1914.)
Slika 17. Kapela sv. Duha na gradskom groblju
Slika 18. Mauzolej emper na gradskom groblju
Slika 19. Ostatak mrtvanice na idovskom groblju
Slika 20. Mauzolej Fischer i Lwyjeva ograda
Slika 21. Sinagoga prije i nakon Lwyjeve obnove 1930.
Izvor: Jali Ernei, Draenka. Sinagoga u Koprivnici. // idovi u Koprivnici / uredili Draen Ernei i
Draenka Jali Ernei, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnice, 2005. str. 22.
Slika 22. Unutranjost sinagoge nakon 1930.
Izvor: idovi u Koprivnici / uredili Draen Ernei i Draenka Jali Ernei, Koprivnica: Muzej Grada
Koprivnice, 2005. str. 55.
Slika 23. Nemieva 7
Izvor: snimila Marija Lovrekovi 28.06.2012.
Slika 24. Florijanski trg 16
Izvor: snimila Marija Lovrekovi 28.06.2012.
Slika 25. Paviljon u gradskome parku (snimljeno 1902. godine)
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar; Muzej grada Koprivnice, 2005., str. 116
Slika 26. Nova puka kola, sruena 1845. (snimljeno izmeu dva svjetska rata)
Izvor: : Slukan Alti, Mirela. Povijesni atlas gradova: svezak III: Koprivnica. Zagreb: Koprivnica:
Slika 27. Nova puka kola sruena 1945. (snimljeno poetkom 20. stoljea)
Izvor: Feletar, Dragutin; Prvi, Vjekoslav. Stara Koprivnica. Koprivnica: Mali Princ, 2003., str. 86.

93

Slika 28. Zgrada Kotarske oblasti (dananja zgrada sjedita Koprivniko-krievake upanije)
Slika 29. Gradska tedionica (dananja Gradska galerija)
Slika 30. Vatrogasni dom s istone strane (snimljeno pred Prvi svjetski rat)
Slika 31. Vatrogasni dom sa zapadne strane danas
Slika 32. Proelje Kraljevske realne gimnazije (snimljeno 1914.)
Slika 33. Kraljevska realna gimnazija snimljena sa zapada 1915.
Slika 34. Detalj sredinjeg dijela proelja Realne gimnazije
Slika 35. Proelje kolodvora (snimljeno izmeu dva svjetska rata)
Slika 36. Zgrada kolodvora sa stranje strane (snimljeno 1913.)
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar; Muzej grada Koprivnice, 2005., str.111.
Slika 37. upna crkva sv. Nikole
Slika 38. Unutranjost upne crkve sv. Nikole
Slika 39. Graanska kua (Zrinski trg 6)
Slika 40. Kua Dolenec
Slika 41. Kua Malanec
Slika 42. Kua Jeli

94

Slika 43. Industrijski kompleks Danica (snimljeno 1925.)
Izvor: Feletar, Dragutin; Prvi, Vjekoslav. Stara Koprivnica. Koprivnica: Mali Princ, 2003., str. 116
Slika 44. Vodotoranj na Danici
Slika 45. Ulaz u vodotoranj na Danici

.

Ž - Marijin Diplomski o Koprivnici

Enviado por

Dados do documento

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Ž - Marijin Diplomski o Koprivnici

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

1

Você também pode gostar