METODE ZA IZRADU POLICY RJEENJA

POLICY RJEENJA SU ODGOVORI NA POLICY PROBLEME!

Rjeenje moe postojati i prije definiranja problema i tada e ga politiki poduzetnici
nastojati prilagoditi novoj situaciji vani oni sadraji koji pripadaju segmentu odluivakog
kapaciteta koji je nazvao slobodnim glavni uvjeti za postizanje pozicije na dnevnom redu:
atributi vanosti problema, uvjerljivo argumentiranje indikatorima, postojanje prikladnog
rjeenja.
Policy analitiar moe rjeenje preuzeti iz postojeih policy situacija ili izraditi novi
prijedlog rjeenja. Legitiman je izbor i status quo analize. Mnogi su problemi nerjeivi bez
obzira na to ta bi smo eljeli. Izvori ideja za policy rjeenje esto se nalaze na
najoiglednijim mjestima. A neka su rjeenja prisutna i prije samog problema.
Policy rjeenja su modifikacija postojeih rjeenja a mogu se mijenjati poveanjem opsega,
zamjenom odreenih dijelova, smjetajem, ubrzavanjem.
Policy - analitiar ima najvei utjecaj u fazi specifikacije problema, pronalaenja moguih
rjeenja i vrednovanja implementacije. Rjeenja za policy probleme mogu biti razliita te
njihov odabir mora biti rezultat njihove analitike usporedbe. Najpodobnije policy rjeenje
mora udovoljiti veem broju zahtjeva politike i analitike naravi.
Stoneova u Policy Paradoxu analizira i politika rjeenja u polisu. Ona smatra da odnose u
suvremenim politikim zajednicama karakterizira vea raznolikost nego to bi to htjeli
ekonomisti, koji grubo razlikuju dva naina rjeavanja problema: dravnu prisilu i
dobrovoljnu trinu razmjenu.
Odabir policy rjeenja moe se analizirati koristei tri razine analize:
Odreivanje ciljeva, koji mogu biti dugoroni i opi a koji su prihvatljivi irokoj javnosti.
Dodatno definiranje policy ciljeva. Kriteriji ciljeva mogu biti trokovi, koriti, efikasnost,
legalnost, pravednost, itd.
Najnia razina jedinice mjere koje se koriste za operacionalizaciju postavljenih kriterija.
Pri izradi uspjenog policy rjeenja koriste se tri uvjeta:
tehnika provedivost,
postojanje dovoljnih financijskih sredstava i ekonomskih izvora,
politika podobnost policy alternative.
Policy-rjeenja moraju biti zakonita, legalna, moraju imati oznaene nositelje aktivnosti,
institucije i posljedice koji e biti opunomoeni za njihovu realizaciju.

Tri nivoa policy-analize

Nivo policy-ciljeva.
Rije je o tvrdnjama openitijeg znaenja , o tome ta se sa prijedlogom policy rjeenja nastoji
ostvariti. To su opi i dugoroni ciljevi prihvatljivi irokoj javnosti. Npr. smanjenje
zagaenja,poboljanje primarne zdravstvene zatite; poveanje zaposlenosti; poboljanje
javnog prevoza; jaanje trine konkurencije; poboljanje standarda penzionera, itd.
Drugi nivo analize:
Kriteriji koji dodatno definiraju policy-ciljeve. Kriteriji ciljeva mogu biti: trokovi, koristi,
efikasnost, legalnost, pravednost, dostupnost, politika podobnost, itd.
Trei nivo:
Jedinice mjere koje se koriste za operacionalizaciju postavljenih kriterija. Mjere mogu biti:
prisutnost hlora u vodi, cijena proizvoda i usluga, broj bolnikih dana, vrijeme ekanja na
uslugu, utroak energije, broj putnika, kilometraa, broj diplomiranih studenata ili bilo koja
druga primjerena jedinica mjerenja.
PET NAINA POTICANJA I OGRANIENJA
Naruitelj analize, to je politiar, nastoji zadovoljiti razliite interesne grupe i zbog toga vrlo
esto govori o opim ciljevima . Mogue je u prijedlog rjeenja ugraditi kombinaciju poticaja
(nagrada) i kazni (trokova) koji e usmjeravati ponaanje prema poeljnom cilju.
Postoje pet naina poticanja i ogranienja:
Poveati koristi od poeljnog ponaanja;
Smanjiti trokove za poeljno ponaanje;
Poveati trokove za nepoeljno ponaanje;
Smanjiti koristi od nepoeljnog ponaanja;
Poveati vjerojatnost da e trokovi i koristi biti realizirani.
TROKOVI I POLICY RJEENJA
Ostvarenje policy-ciljeva uvijek pretpostavlja neki financijski novani troak. Rjeenje
problema uvijek poinje pitanjem: ta je mogue uiniti s raspoloivim financijskim
sredstvima, ili, koje rjeenje e dati najvei mogui uinak uz raspoloiva sredstva?
Ekonomskom analizom trokova se nastoji:
-

Jasno utvrditi izvore sredstava za neki policy-cilj;

Usporediti mogua rjeenja kako bi se odabralo najefikasnije;

Utvrditi jesu li koristi od rjeenja vee od trokova.

TROKOVI I KORISTI
Neposredni trokovi: moraju se direktno namiriti, a odnose se na plae, odravanje,
unajmljivanje opreme i prostorija, energija, popravci, isplate korisnicima programa, itd. ovise
trokovi mnoe s jedinicom mjere trajanja programa.
Posredni trokovi: npr. gradnjom doma zdravljadolazi do poveanog prometa automobila,
potrebe za otvaranjem nove stanice za javni prevoz, poveanog odvoza smea, poveane
buke, itd. Ponekada ti ti trokovi nisu novano mjerljivi.
Trokovi proputene prilike: ustvari su izgubljene dobiti od programa koji nismo odabrali ili
od poslova koje smo mogli napraviti da se nismo odluili za program koji se provodi.
Trokovima odabranog programa A treba dodati izgubljene dobiti programa B za koje se
naruitelj nije odluio.
Privatni trokovi: to su oni trokovi koje moraju podmiriti korisnici nekog programa da bi u
njemu mogli uestvovati. To su trokovi kolarine, participacije u zdravstvenim uslugama, itd.
TROKOVNA EFEKTIVNOST je metoda kojom se moe poblie odrediti koji nain
rjeavanja problema je najbolji u smislu trokova i uinkovitosti u ostvarivanju postavljenih
ciljeva javne politike. Jedna od metoda trokovne efektivnosti je jednostavna mjera
prosjenog troka za neku standardnu jedinicu eljenoga rezultata.
ANALIZA MARGINALNE AKTIVNOSTI
AMK treba pokazati kolika je cijena usluge za svakog novog korisnika. Proirenjem policyprograma cijena usluge moe ostati ista za svakog novog korisnika, moe biti poveana za
novog korisnika ili se za sve moe smanjivati.
Marginalni troak nastaje proizvodnjom svake nove dodatne jedinice usluge.
PRAVEDNOST U POLICY RJEENJU se odnosi na raspodjelu poeljnih vrijednosti
izmeu socijalnih grupa ili izmeu pripadnika iste socijalne kategorije.
Dvije dimenzije kriterija pravednosti: horizontalna i vertikalna.
TRI UVJETA ZA USPJENO POLICY RJEENJE
Tehnika provedivost
Postojanje dovoljnih financijskih sredstava i ekonomskih izvora
Politika podobnost policy-alternative
TIPOVI JAVNIH POLITIKA I FAZE U PROCESU
Razliite vrste javnih politika

vanjska politika

ekonomska politika

socijalna politika, itd.

Podruja javnih politika:

Voenje rata

Pokuaji kontroliranja ekonomije

Osiguravanje odravanja dohotka

Osiguravanje obrazovanja

Pokuaji sprijeavanja oneiavanja

Reorganiziranje lokalne vlasti

Ova se podruja esto dijele na jo manje dijelove. Npr. socijalna politika na: zdravstvenu
politiku, obrazovnu politiku, stambenu politiku, politiku odravanja dohodka, itd.
PODRUJA JAVNIH POLITIKA
Drugi pristup je da proces stvaranja politika obuhvaa odvojene faze ili cikluse.
Razliita podruja javnih politika

Visoka politika: upravljanje vanjskim odnosima i ekonomijom;

Niska politika: isporuke usluga i reguliranje svakodnevnog ivota;

ETIRI VRSTE JAVNIH POLITIKA

Lowi je razvio tipologiju javnih politika. On tvrdi da javne politike mogu odrediti politiku
On je specificirao etiri vrste javnih politika:
1. Distributivne javne politike: raspodjela novih resursa,
2. Redistributibutivne javne politike: promjena raspodjele postojeih resursa,
3. Regulatorne javne politike: regulatorne aktivnosti,
4. Konstitutivne javne politike: uspostavljanje ili reorganiziranje institucija.
FAZE JAVNIH POLITIKA
Easton tvrdi da se politika aktivnost moe analizirati kao sistem od veeg broja procesa koji
moraju biti u ravnotei da bi aktivnost preivjela. Jedan od kljunih procesa politikih sistema
su ulazni faktori, koji poprimaju oblike ZAHTJEVA I POTPORA. Zahtjevi (INPUTI)
podrazumjevaju djelovanje pojedinaca i grupa, koje od vlasti trae autoritativne vrijednosti.
Potpore obuhvaaju djelovanja kao to su glasanje, potovanje zakona i plaanje poreza.
Zahtjevi se unose u crnu kutiju odluivanja, poznatu kao proces konverzije, kako bi
proizveli ishode, odluke i politike vlasti. Ishode (OUTPUTI) je mogue razlikovati od
posljedica, koje se mogu opisati kao stvarni uinak javnih politika na graane. Eastonova

analiza tu ne zavrava jer sistemski okvir doputa reakciju putem koje ishodi politikog
sistema utiu na budue faktore koji ulaze u sistem.

DEF. Javna politika je: autoritativno upravljako djelovanje koje implementira

upravljako tijelo koje ima legislativnu, politiku i financijsku vlast. Javna politika tei da
reaguje na konkretne potrebe ili probleme zajednice ili grupa u zajednici.
Ona je orijentirana ka cilju. Javna politika tei ostvariti odreeni niz ciljeva koji
predstavljaju pokuaj da se rijee odreene potrebe ciljane zajednice. To je niz akcija. Javna
politika obino nije samo jedna odluka, akcija ili reakcija nego razvijen pristup ili strategija.
Javna politika je odluka de se uradi neto ili odluka da se ne uradi nita .
Nacrt politike moe biti pokuaj da se rijei problem ili se moe zasnivati na vjerovanju da
da e problem biti rijeen u okviru tekue politike i ne poduzimati nikakve akcije . Javna
politika je sprovoenje od strane jedne ili vie osoba .Politiku moe implementirati
predstavnik jedne vlade ili tijelo od vie osoba. Ona je opravdanje za djelovanje.
Javna politika je ve donesena odluka a ne tenja ili obeanje.
Proces razvoja politika
Razvoj politika je:

politiki proces: donoenje odluka i alokacija resursa podrazumijevaju izbore u prilog

odreene grupe i prioriteta;

dinamiki proces: rijetko se ponavljaju potpuno iste situacije/ ne moe se jasno

odrediti kako e se proces odvijati

dvosmjerni proces: protok resursa ne samo od strane interesnih grupa ukljuujui

civilno drutvo pa do onih koji kreiraju javne politike; vlasti takoe trebaju podrku
odreenih grupa kao bi izradili, ozakonili i konano implementirali politike;

Kljuni preduslovi za dobar razvoj politika ,efektivne institucije ,efikasni ljudi ,vizija i
upravljanje
Faze razvoja politika
Analitiki i dijagnostiki rad
Analiza problema/ analiza institucija i analiza budeta/ izrada razliitih scenarija;
Formuliranje politika
Odobrenje odobrenje parlamenta, odobrenje financiskog dokumenta od strane civilnog
drustva

Implementacija:
U procesu implementacije odluka tj. formulacija politike putem odreenih konkretnih
politikih i administrativnih mjera dobiva konkretnu dimenziju.
Nakon to je policy-rjeenje odabrano zapoinje nova faza u policy procesu provoenje
(implementacija) rjeenja pri emu se policy susree sa drutvenom stvarnou. Rezultati
toga susreta mogu biti:
-

nesupjeh i kraj javne politike;

djelomian i nepotpun (ne)uspjeh i potreba doraivanja, preraivanja i popravka;

ili

uspjeh i nastavak djelovanja

Monitoring
Potrebno je izraditi tehnike praenja razvoja policy-programa. Tako dolazimo do informacije
o odvijanju javne politike, njenim uincima, oekivanim i neoekivanim posljedicama.
Analizom razliitih indikatora moe se doi do openitih zakljuaka o stanju drutva:
kvalitete ivota, zdravstvenom stanju, itd. Takoer, kontinuirani monitoring moe nas uputiti
na probleme u drutvu koje do tada nismo upoznali.
Uspjenost praenja implementacije u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti drutvenih indikatora i
statistikih informacija. Policy ciljeve je potrebno definirati indikatorima i njihovim mjerama.
Pri definiranju kriterija i odabiru primjerenih mjera moraju se imati na umu sljedea pitanja:

Koje varijable e se pratiti i kako esto?

Kako e se informacije prikupljati i uvati?

Ko je odgovoran za sigurnost tih podataka?

Ko je odgovoran za njihovu analizu?

Ko mora intervenirati ako to podaci zahtjevaju?

Scenarij
Scenarij mora odgovoriti na klasina pitanja ta se dogaa, ko je aktivan, kada, gdje i zato
se neto dogaa. U toj je tehnici jedan od glavnih naina prikupljanja podataka provoenje
intervjua i neposredno promatranje.
Dijagram toka To je grafiki prikaz toka odluka i djelovanja usmjerenih na rjeavanje
problema, kontrolu kvalitete, monitoring.

Radi se o vizuelnom prikazu niza naredbi i uputa. Dijagram toka je koristan u prikazivanju
cjelokupnog policy-toka. On pokazuje gdje se nalaze mjesta odluka i pododluka, koje
djelatnosti ne vode eljenom cilju i predstavljaju slijepu ulicu, upozorava na dvostrukost
kapaciteta, ponavljanja i sl.

SWOT ANALIZA
S - Strenghts snaga
W - Weaknesses slabosti
O - Opportunities prilike
T - Threats prijetnje
Izrada SWOT analize je jednostavna i ne zahtjeva veliku formalnost. Dovoljno je
izradi tabelu u koju se potom smjetaju snage, slabosti, prilike i prijetnje.

Javne politike tijela izvrne vlasti.

U okviru zakonskih ovlatenja i ogranienja ministarstva i druge agencije izvrne vlasti esto
e kreirati vlastite javne politike. To, na primjer, posebno vrijedi u sistemu obrazovanja. Na
dravnom nivou se, na primjer, moe usvojiti strategija visokog obrazovanja, na niim
nivoima to se moe razraditi kroz zakone i druge propise, a fakulteti i univerziteti mogu
odobriti novi nivo dodiplomskih i poslijediplomskih programa.
Ponekada izvrna vlast se opredjeli za neku javnu politiku koja izazove posebnu pozornost,
odnosno zabrinutost izabranih politikih predstavnika u zakonodavna tijela. Tada se moe
desiti donoenje nekih novih, hitnih zakona koji e ii ka tome da eliminiraju dotadanju
javnu politiku izvrne vlasti.
Provedba zakona i politika tijela izvrne vlasti
Kljuna nadlenost izvrne vlasti i njenog osoblja je provedba zakona ili usvojene javne
politike. Implementacija veih, sloenijih programa obino zahtijeva donoenje niza
podzakonskih propisa kako bi se dale smjernice za operativno postupanje dravnih i lokalnih
zaposlenika kao to su obavljanje novih funkcija po zahtjevima iz novousvojenog zakona ili
javne politike. Razvoj propisa slijedi uobiajeni obrazac koji obino ukljuuje javno
predstavljanje nacrta propisa, period za javnu raspravu, period revizije i donoenje konanih
propisa.
Sudsko osporavanje zakona i politika tijela izvrne vlasti
Pojedinac ili grupa graana koja smatra da neko rjeenje odreeno zakonom kri dravni
Ustav, ili je u suprotnosti s drugim zakonom ili viim propisom, moe zatraiti od suda da
utvrdi ustavnost zakona ili izdvoji percipirane evidentne sukobe izmeu javnih politika.

Allisonova analiza 1971 pokuaj Rusije priblizavnjem nuklearnih raketa istocnoj obali SAD s
ciljem vrenje pritiska na SAD, SAD su osjeele pretnju sa teritorije Kube od postavljenih
raketa prema obali SAD.
Allis je predstavio tri modela :
-

Model Racionalnog akta

Model Organizaciskog procesa
Model birokratke politike
Brevsonova metoda

Model Racionalnog akta- razmatraju i odlikuju agenti da bih postigli svoje ciljeve, oni biraju
izmeuj alternativa pravaca, racionalnih izbora prikaza kriza.
Model Organizaciskog procesa koji na djelovanje ne gleda kao na racionalni izbor ve kao
organizacisko ponasenje da se ciljevima predaje potpuna pozornost i postupci i standardi.
Model birokratke politike- na njega se gleda kao na rezultat pogaanja skupina, pojedinaca u
politikom sistemu potom se postavljaju pitanja vojne moi.
Kritiari izrazavaju da se koristilo dva modela RACIONALNIH AKTERA i model koji
naglasava Institucije u oporuci.
Politolog ili analitiar glavni akter u ovom filmu je Hruscov je savjetnik predsjedniku
Kenediju.
Evaluvacija proces praenja, provjeravanja, vrijednovanja nazivamo evaluvacijom, je
analitiki postupak koji u uzem smislu mozemo postojati kao policy faza, a u sirem smislu
kao cijelokupna policy analiza.
Evaluacija se moe vriti kao prethodna, prije provedbe, zatim evaluacija tokom provedbe i
evaluacija nakon provedbe programa.
Vrijednovanje programa zavrsiti ce predpostavkom od tri mogucnosti;
-odlukom o nastanku policy
-preporukom o promjeni policy
- u kidanjem policy

Vrijednovanje prema grupama za cije se potrebe izrauju;

-Politiare odluitelje-jaanje legitimiteta, jaanje uticaja,
- Organizaciju mintarstvo , javna preduzeca, ustava, politike stranke, nevladine
organizacije.
-Graane promjene u populaciji, nivo kvaliteta usluga.

Evaluaciju provodi (anal)uzimajui u obzir tri grupe uinformacija:

1. kriterije i mjerila odabrane u vrijeme izrade predloenog i provedenog rjeenja;

2. podatke i uvide prikupljene u vrijeme implementacije;

3. ocjene i spoznaje dobivene evaluacijompolicy-rezultata.

Harry Hatrie je predloio vie elemenata takve evaluacijske komparacije:

1. Komparacija stanja neposredno prije primjene policyja s onom neposredno nakon

njezine primjene.

2. Komparacija sredine u kojoj se policy provodi sa statistiki slinom u kojoj se

policy ne realizira.

3. Komparacija rezultata u grupi u kojoj se provodi policy s onima u kontrolnoj grupi

u kojoj se policy ne provodi. Grupe se odabiru prije implementacije prema pravilima
metode drutveno kontroliranog eksperimenta.

4. Komparacija planiranih posljedica sa ostvarenim.

1. analitiar na samom poetku odreuje dvije grupe: eksperimentalnu ili korisniku

grupu i kontrolnu grupu. Prva e biti izloena utjecaju policy-programa, a druga nee.

2. Nakon utvrivanja poetnog stanja zapoinje provoenje programa i primjena

odabrane policy-alternative unutar odabrane popuulacije odnosno ciljnog
uzorka. Program se ne provodi u kontrolnoj grupi.

3. Poto se procijeni da je policy-program dovoljno dugo djelovao te da je mogao

izazvati oekivane rezultate analizira se stanje u obje grupe. Nastoji se utvrditi je li
dolo do promjena u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi. Ti se podaci tada usporeuju
s podacima za obje grupe prije poetka policy-programa.

Demingova strategija izgradnje ciljeva organizacije (pojedinca)

1. Ima li organizacija cilj?
2. Ako ima, ta je glavni cilj?
3. Ako nema, ta bi mogao biti glavni cilj?
4. ta e biti sa organizacijom za pet godina?
5. Za deset godina?
6. Ko su partneri koji mogu pomoi u ostvarivanju cilja?
7. Koje su tri stvari koje je mogue napraviti odmah u ostvarivanju cilja?

Analitiko-istraivaki napor dobiva konaan oblik u policy-izvjetaju. To je analitiarev konani proizvod koji
predaje naruitelju, korisniku ili nalogodavcu.
U policy-izvjetaju su saeti svi elementi provedene analize ukljuujui i zakljune preporuke ili ocjene.
Policy-analitiar u svom poslu mora teiti ispunjenju ciljeva koje je postavio naruitelj, ali i voditi rauna o tome
da njegove preporuke ne budu u suprotnosti s opim interesima drutva. Pozicija policy-savjetnika nije jednaka
onoj berzovnog savjetnika. Uspjeni analitiar mora biti osjetljiv za utjecaje koji dolaze iz drutvenog okruenja:
javnosti, graana i korisnika usluga.
Policy-preporuke moraju biti optimalne, to znai da moraju teiti maksimiranju drutvenih ciljeva Policyanalitiar treba dati razuman prilog politikoj odluci koja e najbolje posluiti javnom interesu.
Eugene Bardach, profesor emeritus javnih politika na Sveuilitu Berkeley u Kaliforniji, u svom praktinom
vodiu za policy analizu nudi jednostavan, ali vrlo efektan test koji treba proi svaki dobar prijedlog rjeenja
nekog policy problema. Naime, onaj ko eli napraviti dobar policy proposal, treba ga prvo prezentirati babi
Bessie. Baba Bessie, kao i njezin muki pandan djed Max, razumna je, pa i inteligentna osoba. No, ona nije
obrazovana; nije politiki ni teorijski sofisticirana, te je sklona vae izlaganje esto prekidati pitanjem: t a je
to? . Bardacheva poruka je jasna: ako je neko razumio policy problem i osmislio rjeenje za njega, treba ga
biti sposoban jednostavno, kratko i jasno prezentirati kako bi ga mogli razumjeti i laici koji ne poznaju
podruje kojeg se problem tie.
Korisnici policy-izvjetaja mogu biti :
vanjski formalno ugovorom odreeni naruitelji, kada je rije o nanalizi koju provodi nezavisna istraivaka
institucija; ili
unutarnji kada analitiaru zadatak dolazi od pretpostavljenog ministra, naelnika ili direktora unutar same
organizacije ili dravnog tijela u kojemu policy-analitiar radi
policy-izvjetaj svojom formom i sadrajem mora udovoljiti jednoj jedinoj svrsi: to efikasnije izloiti rezultate
policy analize. Izvjetaj ne smije imati vie od 15 do 20 stranica teksta. Prva stranica, nakon naslovne, sadri
informaciju o naruiteljelju studije i autorima, te mogue druge informacije (o izvorima financiranja, zahvale
pojedincima ili institucijama, posebne okolnosti i sl.).
Nakon toga slijedi stranica sa saetkom izvjetaja. Saetak je namijenjen odluiteljima i esto se naziva
executive summary.

Saetak na samom poetku sadri definiciju glavnog problema i preporuke koje studija nudi za njegovo rjeenje.
Saetak je najvjerovatnije jedini dio izvjetaja koji e korisnik ili korisnici sigurno proitati. Zbog toga u njemu
moraju biti jasno iskazani glavni stavovi analize. On mora biti odvojen od glavnog dijela teksta i struktuiran u
poglavlja koja su uoljiva i najee oznaena nekim grafikim simbolom (kruiem, zvjezdicom i sl.). Desna i
lijeva margina su poveane kako bi bilo mjesta za biljeke.
Nakon saetka slijedi sadraj izvjetaja. Sadraj e takoer privui panju, pa je zbog toga njegova funkcija
znaajnija od samog popisa naslova i redoslijeda stranica. Sadraj je svojevrsni saetak saetka jer prua uvid u
slijed studije i njezine glavne dijelove. On e razotkriti ako je izvjetaj nekvalitetno struktuiran ili mu nedostaju
pojedini dijelovi. Zbog toga naslovi poglavlja i podpoglavlja moraju biti odabrani tako da neposredno upuuju
na sam sadraj. Najvanije informacije dolaze na poetak, a deskripcije, argumentacije i dokumentacija slijede
nakon toga.
Na kraju, i najbolja studija, ako nije napravljena na vrijeme, potpuno je beskorisna i nepotrebna.

Uestalost usmenog izvjetavanja policy-studija sve je vea, pa i onda kad postoji pisani tekst studije
*

Izlaganje se moe organizirati na nekoliko naina od kojih su najei:

hronoloko izlaganje;

problemsko izlaganje;

postavljanje pitanja i davanje odgovora;

usporedba i kontrast.

Izlaganje ne smije biti dulje od 20 minuta kako i se osiguralo potrebno v+rijeme za pitanja i raspravu.
Izlaganje mora biti izgovoreno, a ne itano. Naravno, podrazumijevaju se manire dobrog ponaanja,
odgovarajua odjea, knjievni govor bez potapalica, glasnoa i razumljivost. Koristei se podsjetnikom,
analitiar moe provjeriti i sam ocijeniti vlastiti izvjetaj. Uz svaku stavku mogue je dati odgovarajuu
ocjenu ili pak samo staviti znak plus ili minus.