Anton Disclafani

JEDNO LJETO
U INTERNATU
Prevela s engleskoga
Zrinka Pavli

Znanje

Naslov izvornika
Anton Disclafani
The Yonahlosee Riding Camp for Girls
Copyright 2013 by Anton DiSclafani
Copyright za hrvatsko izdanje Znanje d. o. o. 2014.
Sva prava pridrana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u
bilo kojem obliku bez prethodnog doputenja nakladnika.

1.
Bilo mi je petnaest godina kada su me roditelji poslali u djevojaki jahaki
kamp Yonahlossee. Nalazio se u mjestu Blowing Rock u Sjevernoj
Karolini, sakriven meu obroncima planinskog masiva Blue Ridge. Mogli
ste se bez problema provesti pokraj ulaza i uope ga ne primijetiti. Valjalo
se dobro zagledati. Moj ga je otac etiri puta promaio prije nego to sam
mu napokon pokazala da smo stigli.
Otac me s Floride dovezao zato to mi roditelji nisu dovoljno
vjerovali kako bi me pustili da putujem sama vlakom.
Zadnjega smo se dana putovanja uspeli u vie planinske predjele i
ondje se vonja osjetno usporila. Cesta je bila tek napola dovrena, uska i
obrasla raslinjem te je otro vijugala.
Otac nije sa mnom mnogo razgovarao tijekom vonje. Oduvijek je
smatrao da se ovjek mora koncentrirati na vonju i cestu. Svoj prvi
automobil Chrysler Roadster kupio je prije samo pet godina, 1925.,
pa se jo nije bio naviknuo na vonju. Prve smo noi stali u Atlanti i nakon
to smo uzeli sobe u hotelu, rekao mi je da se lijepo odjenem. Odabrala
sam svilenu haljinu boje lavande sa sputenim strukom i izvezenim
ukrasima te preko ramena prebacila majinu stolu od nerca, koju sam uzela
sa sobom, iako mi je ona to izriito zabranila. Stolu sam kao dijete nosila u
svim posebnim prigodama na boine veere i uskrnje rukove pa
sam je smatrala svojom, ali taj put, prvi put to sam je nosila sama,
odjednom mi je postala teret i doimala mi se preotmjenom. I haljina mi se
inila preozbiljnom za mene, premda je zapravo problem bio u mojem
tijelu. Grudi su mi jo bile osjetljive, tek izrasle, jo sam se drala poput
nezrele djevojice. Moj otac, pak, nije izgledao mnogo drugaije nego
inae. Odjenuo je sivo odijelo na pruge koje je taj put nadopunio
svijetlozelenim rupiem u depu kaputa. Rupi nije bio arke
svijetlozelene boje kakva se danas via u fluorescentnim inaicama. Tada
nije bilo takvih boja. Bio je boje prave, zrele limete.
Na ulazu u restoran primila sam ga pod ruku kao to je to obino
inila moja majka, a on me iznenaeno pogledao. Nasmijeila sam se, svim
silama suzbijajui suze. I dalje sam se nadala da me nee ostaviti u
Sjevernoj Karolini i da ima nekakve druge planove. Oi su mi bile oteene
od dvotjednog plakanja, ali znala sam da mi otac teko podnosi bilo ije

suze.
Moju obitelj tada jo nije bila pogodila velika ekonomska kriza koja
je u to doba harala zemljom. Otac mi je bio lijenik, a ljudi su uvijek bili
spremni izdvojiti novac za lijeenje. Imali smo i neto obiteljskog
nasljedstva, u koje su moji roditelji naposljetku morali zagrabiti jer su s
vremenom oevi pacijenti postali toliko siromani da mu u zamjenu za
lijeenje vie nisu mogli plaati ni povrem uzgojenim u vrtu. No to sam
sve shvatila tek kada sam se vratila iz Yonahlosseeja. Dok sam odlazila
onamo, depresija mi je znaila neto sasvim drugo.
Dotad sam rijetko izbivala iz obiteljskog doma. ivjeli smo u malom
gradu u sredinjoj Floridi koji je nosio naziv po mrtvome indijanskom
poglavici i u kojemu je ljeti posebice zbog toga to tada jo nismo imali
klimatizacije bilo nepodnoljivo vrue, a zimi svjee i ugodno. Rijetko
smo viali susjede, ali na imanju sam imala sve to mi je bilo potrebno.
ivjeli smo na vlastitih tisuu hektara pa bih znala ujutro izjahati na
svojem poniju Sasi s rukom u torbici i vratiti se kui o zalasku sunca, na
veeru, a da u meuvremenu ne bih naila ni na ivu duu.
Sjetila sam se i svojeg brata blizanca, Sama. On mi je znaio vie od
svega ostalog.
Otac i ja u hotelskom smo restoranu naruili biftek i peenu ciklu.
Visoki stakleni prozori bili su glavni ukras restorana, a kada sam kroz njih
pokuala razabrati ulicu, ugledala sam samo vlastiti odraz sav u boji
lavande i pomalo ukoen. Bili smo jedini u restoranu i otac mi je dvaput
pohvalio haljinu.
Lijepo izgleda, Thea.
Puno mi je ime Tehodora, ime koje se u naoj obitelji prenosi s
koljena na koljeno. Sam ga je, kau, skratio na Thea kada su nam bile dvije
godine. Dok sam vakala bljutavu i zrnatu ciklu, nastojala sam ne
razmiljati to radi u tom trenutku.
Otac mi je jo jedanput ponovio da u u kampu jahati svakoga dana
osim nedjelje i ja sam mu zahvalila. Sasi je ostao na Floridi, ali ionako sam
ga ve bila prerasla i udarala bih ga u koljena pri uzjahivanju. Ipak,
pomisao na mojeg predivnog ponija u tom mi je trenutku bila izuzetno
bolna. Moja je majka uvijek govorila da je Sasijeva dlaka nevjerojatno
lijepa, ravnomjerno prekrivena crnim i bijelim mrljama. Sjetila sam se i
njegovih oiju jednoga plavog, a drugog smeeg, to je esta pojava u
konja. Oko okrueno bijelom dlakom esto je plavo, a ono okrueno crnom

 smee.
Moj i oev zadnji zajedniki obrok u godinu dana uglavnom je
protekao u tiini. Nikada prije nisam sjela za stol samo s njim. S majkom
jesam, nekoliko puta i sa Samom, naravno. No nisam znala to bih rekla
ocu, a zbog svih nevolja kod kue, i bojala sam se bilo to kazati.
Zaas e opet doi kui, rekao mi je nad kavom i desertom. im
se raisti cijela ova neugodna situacija, dodao je, a ja sam bila
iznenaena njegovim ponaanjem. Brzo sam otpila gutljaj kave i sprila
usnice. Kod kue su mi doputali samo otpiti malo iz mamine alice. Moj
je otac rijetko govorio o neugodnostima, bile one osobne ili ope prirode.
Vjerojatno sam zbog toga tako malo znala o ekonomskoj krizi i depresiji.
Nasmijeio mi se svojim ljubaznim, jedva primjetnim smijekom i
odmah mi je postalo toplije oko srca. Moja se majka smijala itavim licem
i pokazivala je sve zube, ali oev je smijeak valjalo znati prepoznati. U
tom mi je trenutku taj smijeak znaio da me otac i dalje voli, unato
svemu to sam uinila. Htjela sam da mi kae kako e sve biti u redu, ali
otac mi nikada nije lagao. Vie nita nee biti u redu, nita vie nee biti
kao nekad.
Nikada vie u ivotu nijedno mjesto neu tako voljeti kao svoj
roditeljski dom, dom u kojemu sam roena i u kojemu sam ivjela do svih
nevolja koje su se dogodile. Mnogi bi rekli da nisam istinski voljela to
mjesto, ve ljude koji su na njemu ivjeli i bili bi u pravu. Sve sam ih
voljela, ali svoje se obitelji nikako drugaije i ne sjeam nego kao osoba
koje su etale kroz nae vrtove, koje su itale na trjemovima i koje su se
odmarale u svojim sobama. Voljela sam tu kuu, dobro sam je poznavala i
ona je poznavala mene. Jedna smo u drugoj pronalazile utjehu. Znam da
zvui apsurdno, ali to je mjesto za mene bilo arobno.
Stoga priznajem da sam bila jednako tuna zbog naputanja kue i
zbog odlaska od obitelji. Nikada prije nisam izvan kue provela vie od
nekoliko noi i znala sam, osjeala sam duboko u sebi, da pri povratku
kua vie nee biti ono to je nekada bila.
I ja u se promijeniti. Na eljeznikoj postaji u Orlandu pred moje e
roditelje nakon mnogo vremena provedenog izvan doma istupiti jedna
sasvim druga osoba.
Iz svojega sam predivnog doma otila u djevojaki jahaki kamp
Yonahlossee, enklavu za bogate djevojke koju su vodile prijanje, jo
uvijek neudate polaznice kampa.

U djevojakom jahakom kampu Yonahlossee zapravo sam i odrasla.

***
U to vrijeme, meutim, nisam jo nita znala o svojoj novoj koli,
osim da je rije o mjestu na koje me roditelji alju zato da me vie ne bi
morali gledati. Stigli smo u suton, sjetno doba koje mi je oduvijek bilo
mrsko. Dovezli smo se naizgled beskrajnim ljunanim prilazom
natkrivenim golemim hrastovima i u tom mi je trenutku palo na pamet da
se jo tjednima neu ponovno provesti onuda.
Otac je vrsto primio volan i zakiljio, pomno dovravajui svoj
vozaki zadatak, kao to je to inio sa svime u ivotu. Zaustavili smo se na
trgu, koji su u koli, kako u poslije saznati, doista i nazivali Trgom. Otac
je iskljuio automobil na prostoru izmeu drvenih koliba, a ja se osvrnula,
ne bih li negdje u blizini spazila jo koju djevojku, no nigdje nije bilo
nikoga. Otvorila sam vrata. Thea, zazvao me otac, ali nisam obraala
pozornost na njega. Istupila sam na glineno tlo, potpuno drugaije od
ljetnom egom sprenog floridskog tla. Zrak je mirisao na vlagu, ali ne onu
morsku, s oceana. Na Floridi ste uvijek bili blizu mora, ak i kada ste, kao
mi, ivjeli na mjestima od kojih je valjalo satima voziti do obale. Ovdje si
sa svih strana bio zaklonjen planinama.
Zagledala sam se u zgradu pred sobom dok je otac neto petljao po
automobilu, kao i uvijek provjeravajui je li sve dobro iskljueno prije no
to bi iz njega izaao. Nikada prije nisam vidjela takvu zgradu, napola
ugraenu u planinu. Stupovi na kojima je stajala podsjeali su me na
konjske noge bili su visoki i pomalo nestabilni, a kao takve nije ih
trebalo optereivati veom teinom. Uvijek sam imala osjeaj da e se
zgrada sruiti, da e se stupovi pod njom slomiti. Nakon dosta vremena,
ravnatelj e mi rei da je to ustvari najsigurniji nain gradnje u planinama.
Nisam mu povjerovala.
Bila je nedjelja, pa su polaznici i osoblje kampa ve bili veerali, no
ja to tada jo nisam znala i preplavio me straan osjeaj strepnje i enje.
Ovo nije moj dom. Moja je obitelj negdje drugdje.
Gotovo niotkuda pojavio se jedan mukarac, pruajui ruku na
pozdrav iako su ga od mojega oca dijelila jo tri-etiri metra. Na trenutak
me podsjetio na mojega brata.
Ja sam Henry Holmes, predstavio se. Ravnatelj.
Prvo to mi je palo na pamet bilo je da Henry Holmes ima neobinu

titulu. Nisam znala da ljetni kampovi imaju ravnatelje. No tada je priao

mojem ocu i stisnuo mu ruku, a zatim me primio za vrhove prstiju i lagano
se naklonio. I ja sam kimnula glavom.
Ovo je Thea, rekao je moj otac. Theodora, ali zovite je Thea.
Jo sam jedanput kimnula glavom i zacrvenila se. Nisam bila navikla
na neznance, a gospodin Holmes bio je zgodan ovjek tamne, sjajne i
poluduge smee kose. Rukavi na koulji bili su mu uredno podignuti, a
izbliza sam shvatila kako ne nalikuje na Sama. Sam je imao veselo,
otvoreno lice s okruglim oima boje ljenjaka, ba poput moje majke.
Uvijek je izgledao smireno i blago. Lice gospodina Holmesa bilo je
pomalo napeto, a usnice zabrinuto stisnute. Bio je i mukarac, s blago
izraslom bradom. Moj je brat bio djeak.
U tom bi mi se trenutku, meutim, Samovo lice ukazalo u svim
ljudima. Sa sobom sam ponijela jedan od njegovih rupia s monogramom
jer sam u nekoj knjizi proitala da se rupii daju osobama koje voli, kao
uspomena. Sam mi, naravno, nita nije dao, rupi sam uzela sama. Stajao
mi je prilijepljen uz kou pod haljinom i nitko na svijetu nije znao da ga
nosim uza se. Poloila sam ruku na trbuh i pogledala gospodina Holmesa u
oi, tono onako kako me majka nauila da se trebam ponaati pred
neznancima. U tom se trenutku nisam mogla sjetiti jesam li ikada upoznala
ikoga tko mi nije bio u rodu, premda vjerojatno jesam.
Drago nam je to si odluila biti dio ovoga drutva, rekao je,
obraajui mi se tihim, blagim glasom, kao da je tonom nastojao izraziti
suosjeanje. Odvratila sam mu da je i meni drago to sam tu. Vjerojatno je
pretpostavio zato sam se kampu pridruila tako kasno. Stigla sam usred
ljeta i pitala sam se kojim je to izgovorom opravdao moj otac.
Gospodin Holmes nas je strmim stubitem poveo u Dvorac. Iako sam
tek poslije saznala da svi tu graevinu nazivaju upravo tako, ve mi je tada,
toliko otmjena i impozantna, nalikovala tvravi. Stubite nije bilo
natkriveno i vjerojatno je nedugo prije naeg dolaska kiilo jer su drveni
gazovi bili skliski, pa sam po njima gacala vrlo oprezno. Ulaz na vrhu
osvjetljavale su dvije plinske svjetiljke naranastim i crvenim
plamenovima. Gospodin Holmes otvorio je modro obojena i utim crtama
obrubljena teka vrata od hrastovine modra i uta bile su zatitne boje
kampa te nas je proveo kroz prednju prostoriju koja je istodobno sluila
kao blagovaonica i mjesto za molitvu.
Zastao je uz udubljenje s prozorom.

Prilino drugaije od Floride, rekao je moj otac i nasmijeio se.

Vidjela sam da mu nije lako. U zadnjih su mu se godinu dana na
sljepoonicama pojavile sjedine i u tom sam trenutku shvatila da mi otac
stari.
Gospodin Holmes pokretom nas je ruke pozvao u svoj ured, pa sam
ondje neko vrijeme sjedila na utome divanu, dok su moj otac i on
obavljali nune formalnosti. Osjetila sam da me gospodin Holmes gleda,
ali svoj pogled nisam podizala prema njemu.
Zakaljala sam, pa se otac okrenuo prema meni.
Priekaj malo vani, Thea, rekao mi je, stoga sam izala i neko
vrijeme lutala po hodniku pred uredom. S mjesta na kojemu sam stajala
vidjela sam stolove ve postavljene za sljedei obrok tamo e sutradan
ujutro zacijelo sjediti djevojke. Stotine djevojaka. arko sam poeljela otii
na neko drugo mjesto.
Ponovno sam se okrenula prema uredu gospodina Holmesa te spazila
zid prepun fotografija koji mi je nekako promakao pri prvom prolasku.
Konji i na njima jahaice, mlade djevojke. Pribliila sam se i stala itati
sitne natpise pod svakom fotografijom. Doticala sam mjedene obrube, pod
prstima osjeajui svaku ugraviranu rije. Na ploicama su stajala imena
konja, pa imena jahaica, a zatim prvo mjesto, proljetno natjecanje, pa
godina. Bilo je i fotografija iz devetnaestog stoljea. Konji se nisu mnogo
mijenjali, ali djevojke s najstarijih fotografija jahale su postrance, s objema
nogama objeenima u stranu, gdje su bile posve beskorisne. Protok
vremena jasno se vidio po kvaliteti fotografija, po imenima djevojaka,
njihovoj odjei i frizurama. Posljednje fotografije frizura i odjee
prikazivale su krae varijante. Kamp je pohaala sva sila djevojaka. Na
najnovijoj je fotografiji bila visoka djevojka platinasto plave kose i
plemikih crta lica, na golemome konju. Uz nju i konja, neki je ovjek
dodjeljivao nagradu izgledao je kao patuljak. Leona Keller, pisalo je na
ploici, Kings Dominion, prvo mjesto, proljetna utrka, 1930.
Primijetila sam i omanji mramorni stoli pokraj vrata ureda
gospodina Holmesa, na kojemu su stajale dvije uredne hrpice s brourama.
Djevojaki jahaki kamp Yonahlossee, stajalo je na naslovnici prve, ljetni
jahaki kamp za mlade dame od 1876. Ispod nakoenih slova stajala je
slika nasmijeenih djevojaka u bijelim bluzama i suknjama. Svaka je
stajala uz po jednog konja. Ui svih konja naulile su se unaprijed oito
im je pozornost privuklo neto iza fotoaparata.

Isprva sam mislila da su broure u drugoj hrpici tek starije verzije.

Na njihovim je naslovnicama stajala fotografija s vjerojatno svim
polaznicama, gomilom djevojaka ozbiljnih izraza lica, posluno
postrojenih u red radi slikanja. Djevojaka jahaka kola Yonahlossee,
stajalo je iznad fotografije istim nakoenim slovima. Obrazovna ustanova
za mlade dame od 1902. godine.
Za vratima ureda gospodina Holmesa zaula sam glas, pa sam se
brzo odmakla prema prozoru. Poloila sam dlan na staklo, palcem
prekrivajui polovicu planinskoga lanca. Prizor je bio predivan. Nikada
prije nisam vidjela nita slino. Za razliku od vrue floridske ravnice, s
prozora uz koji sam stajala pucao je beskrajan pogled na sivkaste planinske
vrhunce ispresijecane drveem. Probijali su oblake koji su se sputali
toliko nisko da sigurno nisu bili obini oblaci. Oblaci na kakve sam dotad
bila navikla plutali su visoko, visoko na nebu.
Iako uznemirena okolnostima u kojima sam se nala, nikako nisam
mogla zanemariti toliku ljepotu.
***
Smjestili su me u dom Augusta. Sve su kolibe, naime, nosile nazive
po imenima lanova obitelji osnivaa kole. Jedna se zvala dom Mary,
druga Spivey, trea Minerva i tako dalje. Gospodin Holmes poveo je oca i
mene preko trga, a ja sam namjerno zaostala zato da ne bih morala
razgovarati s njima. Koraci gospodina Holmesa bili su vrlo dugaki. Bio je
vitak i visinom je osjetno nadmaivao mojega oca, koji je oduvijek bio
sitan. Sam, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci izrastao poput korova, ve je
tada bio vii od njega. Moda je u tom trenutku upravo veerao, a moda je
veera ve bila gotova. Moda je jo bio u dnevnoj odjei: kratkim
hlaama i lanenoj koulji u kojima je lake podnosio egu. Ljeti smo uvijek
hodali u odjei bez rukava, no u Atlanti je ama ba svaki mukarac na
kojega sam naila, usprkos vruini, nosio odijelo. I gospodin Holmes je u
tom trenutku nosio odijelo iz ureda je s mojim ocem izaao u sakou.
Moj se pak otac svim silama trudio odrati korak s gospodinom
Holmesom, hodajui bre nego inae i svako malo vadei ruke iz depova
ne bi li povratio ravnoteu.
Pitala sam se bih li mu prepoznala potiljak u gomili. Samov bih
prepoznala bilo gdje, nikada mi ne bi promakla njegova otra, gusta kosa
koju je majka pokuavala izravnati svaki put kada bi joj se pribliio, ve
mu iz iste navike prelazei dlanom preko glave.

Gospodin Holmes otvorio je vrata doma Augusta i prije ulaska se

okrenuo prema meni, dobacujui mi smijeak. Djevojkama je objavio da
imaju gou. Kad smo trenutak nakon toga otac i ja uli kroz vrata, pet je
djevojaka nepomino stajalo uz krevete na kat s rukama na leima. Ve se
bilo gotovo potpuno smrailo i jedina je svjetlost dopirala sa zidnog
svijenjaka. Bilo mi je udno to gospodin Holmes, odrastao mukarac,
samo tako i bez kucanja upada u djevojaku kolibu, ali djevojke su oito
znale da e doi. Pitala sam se to su jo znale.
Ovo je Theodora Atwell. Dolazi nam s Floride.
Djevojke su kimnule glavama u tandemu i zbog toga me obuzela
panika. ine li sve u tandemu? Odakle sam mogla znati?
A ovo su, poeo mi je predstavljati djevojke s lijeva na desno,
Elisabeth Gilliam, Gates Weeks, Mary Abbot McClellan, Victoria Harpen
i Eva Louise Crayton.
Drago mi je, rekla sam, a sve su se djevojke lagano naklonile. Prva
se iz ukoenog poloaja pomaknula Elisabeth, djevojka koju mi je ravnatelj
prvu predstavio i bilo mi je neizmjerno drago zbog toga. Shvatila sam da je
rije o djevojkama ba poput mene. Zataknula je pramen sivosmee kose
za uho i vragolasto se nasmijeila. Izgledala mi je simpatino. Sviale su
mi se njezine plave oi iroko postavljene, ba kao u konja. Ona e
postati moja Sissy.
U kolibi kojom se irio jak miris drveta zapitala sam se kako je koja
od tih djevojaka dospjela onamo. I tko ih je doveo u ovu kolu.
Svakoj je dodijeljena po jedna polovica kreveta na kat, majuan
ormar, stalak s lavorom, pisai stol i komoda s ogledalom. Gazdarice su
stanovale jedna s drugom u potpuno odvojenoj kolibi, pa su djevojke
stanovale same. Uhvatila sam oevu ruku i ponadala se da me druge
djevojke zbog toga nee smatrati djetinjastom. Iznenadio me njegov stisak.
Zbog njega sam shvatila da me doista namjerava ostaviti ondje. Izvukla
sam dlan iz njegova i istupila.
Drago mi je to sam s vama.
Otac me poljubio u obraz i privio me u nespretan zagrljaj. Vie se
nisam uspijevala ni rastuiti samo mi je bilo neugodno pred svim tim
djevojkama. Gospodin Holmes je iz pristojnosti odvratio pogled. Potom su
otili i ostala sam sama u sobi punoj djevojaka. Obuzeo me strah, ali ne
onakav strah na kakav sam bila navikla i koji bih osjeala svaki put kada

bih na konju preskakala viu preponu. Taj je strah, naime, dolazio u paru s
ushitom.
U tom sam trenutku, pak, zurila u nepoznata lica svih tih djevojaka, u
lica koja su gledala mene i osjetila sam strah kakav nikada prije nisam
upoznala. Nisam nikamo mogla otii, nikome se obratiti za utjehu, osim
samu sebe tjeiti. Poela sam svijati ruke na prsima, ali sam se i nagonski
zaustavila. Nisam htjela da primijete moj strah.
Theodora? oprezno je upitala ljepukasta djevojka punijega stasa
za koju mi je reeno da se zove Eva.
Thea, promrmljala sam i proistila grlo. Thea. To mi je
nadimak.
No da, tako ve moe, rekla je Eva i nasmijeila se. Theodora je
prekomplicirano.
Zastala sam. Ruga li se to ona mojem imenu? No onda je potapala
krevet za svojim leima. Ovaj je tvoj. Spava poda mnom.
Sissy se nasmijala. Zvuk smijeha me prvo zapanjio, a zatim opustio.
Jesi li ikada spavala u krevetima na kat? upitala me. I ja spavam na
donjem. Odvratno je, ali zbilja si kasno dola.
Prstom sam pokazala na svoj koveg koji je stajao uz dno mojega
donjeg kreveta. Pokazivanje prstom nije pristojno i djevojke e zacijelo
pomisliti da sam neodgojena, ali loe ponaanje bilo mi je drae od
objanjavanja zato u kolu stiem tako kasno.
Koveg mi je ve ovdje, rekla sam.
Donio ga je jedan od radnika, objasnila je Mary Abbott. Glas joj je
zvuao krhko.
Ali ne onaj zgodan, dodala je Eva, a Sissy se nasmijala.
Gates se okrenula od stola za kojim je neto pisala. Moda pismo?
Upitala sam se kome, a na njezinom licu sam vidjela da joj zbog Evine
napomene nije drago.
Ma, daj, Gates, rekla je Eva. Nemoj sve shvaati tako ozbiljno.
Samo avrljamo. Potom se lijeno, bezbrino okrenula prema meni.
Dva su radnika to obavljaju teke poslove, rekla je. Jedan je jako
zgodan, a drugi vidjet e.
Osjetila sam navalu krvi u lice, pa sam brzo pristupila krevetu da

druge djevojke ne bi primijetile. Vrlo sam se lako zarumenjela. Spetljala

sam se oko kovega, a ubrzo sam shvatila i da se sve djevojke presvlae u
spavaice. I ja sam se brzo presvukla. Nikada se prije ni pred jednom
djevojkom nisam skinula do gola. Samo pred mamom, a ona vie nije bila
djevojka. Dok sam se svlaila, paljivo sam skrivala rupi. Druge bi
djevojke vjerojatno pomislile da je to to uvam komadi tkanine koji je
pripadao mojem bratu djetinjasto. Ili jo gore udno.
Sve smo imale iste spavaice. I mene je moja doekala na krevetu.
iroke none oprave od mekanog pamuka oko vrata su bile izrezane u
obliku slova V, dosezale su do polovice listova, a s lijeve strane prsa na
njima je bilo izvezeno YRC. Tono na srcu. Spavaica koju sam ponijela
sa sobom imala je visoki okovratnik, dosezala mi je do glenjeva i na
svakome je zglavku imala ukrasne manete. Odmah bi me odala. Majka mi
je rekla da u u kampu nositi odoru i to me tada bilo silno razgnjevilo.
Zamisao da e se prema meni odnositi kao prema bilo kome drugome bila
mi je nezamisliva. No sada mi je bilo drago. Nisam ni znala da je moja
spavaica sasvim neprikladna.
Djevojke su potom nekamo otile u parovima: Eva i Sissy, Gates i
Victoria, sve dok u prostoriji nismo ostale samo Mary Abbott i ja. Nije mi
bilo druge nego slijediti njihov primjer. Nisam eljela pitati kamo idemo,
ali ipak jesam.
Idemo na zahod, rekla je Mary Abbott, pa dodala: Sigurno se
pita zato nemamo zahod u kolibi. Konspirativno je spustila glas i
objasnila: Smatraju da je tako bolje za nas. Govorila je tekim
junjakim naglaskom. Naglasak sam primijetila i u gospodina Holmesa,
ali ga nisam uspijevala tono prepoznati. Govorio je odrjeito, sasvim
drugaije od svih ostalih u domu Augusta. Ja sam pak govorila bez
naglaska, barem u usporedbi s ostalim djevojkama. No barem imamo
vodu u kolibi, dodala je Mary Abbott. Moemo se kupati.
Kimnula sam glavom jer nisam znala to bih joj rekla. Odrasla sam u
kui u kojoj je oduvijek postojao zahod i voda.
Eva i Sissy prole su pokraj nas na povratku u kolibu, a susrele smo i
nekoliko djevojaka iz drugih domova. U svojim smo bijelim spavaicama
bile poput duhova i u tom sam trenutku shvatila da mrzim to mjesto i da
mrzim sve te djevojke. Bio je to prvi jasan, lako prepoznatljiv osjeaj koji
me proeo otkad sam stigla. vre sam se umotala u al i osjetila ugriz
mrnje prema vlastitoj majci.

Zahodi su bili besprijekorno isti i zbog toga sam osjetila olakanje.

Nisam ekala Mary Abbot, nego sam pourila natrag prema kolibi,
odvraajui pogled od svih drugih djevojaka koje sam susrela putem. Ve
sam leala u krevetu kada se Mary Abbott vratila. Jedan me dugi trenutak
eznutljivo promatrala, a to je bilo besmisleno jer me poznavala samo sat
vremena. Potom je u kolibu ula osoba premlada da bi bila ena, a prestara
da bi bila djevojka te nas ovla okrznula pogledom. Theodora Atwell,
rekla je kada me spazila. Drago mi je to si se ve smjestila, a zatim je
ugasila svjetla.
Laku no, djevojke, doviknula je na odlasku.
Laku no, Henny, jednoglasno su joj odgovorile.
Potom su djevojke meusobno apatom jedna drugoj zaeljele laku
no i kada sam ve pomislila da su gotove, oglasila se Eva.
Laku no, Thea, proaptala je i sve su se djevojke povele za njom.
Sluajui svoje ime izgovoreno apatom, nisam mogla ne osjetiti divljenje
nad injenicom to sam tono znala koji glas pripada kojoj djevojci.
Nevjerojatno, ali istinito djevojke su me ve bile prihvatile kao dio
grupe.
Zadnja djevojka koju sam upoznala prije njih bila je Milly, susjeda
koja se odselila prije mnogo godina. Uvijek je uza se nosila lutku i bila mi
je dosadna, to je u naoj obitelji smrtni grijeh. Druge su obitelji mogle biti
dosadne, ali Atwellovi su uvijek bili zanimljivi.
Meutim, Sam je volio Milly. Promatrala ga je dok se bavio svojim
terarijima, zajedno su rezbarili granje i pozorno bi ga sluala dok bi joj
objanjavao kako golema krastaa koju je uzgajao moe trcnuti otrov iz
oiju. Jedino je Sam mogao podii tu krastau svojim rukama. Kada bih je
ja uhvatila, napuhnula bi se na dvostruku veliinu. Bio je oprezan i
ivotinje su mu zbog toga vjerovale. Ljudi takoer.
Nije mi se svidjelo to sam nakon jahanja pronalazila Milly u
Samovu drutvu zbog toga sam joj ukrala lutku i zakopala je iza tale.
Nikada nam vie nije dola u posjet.
Sam je znao da sam to uinila. Bila sam okrutna, a on je mrzio
okrutnost. Mislim da uope nije mogao shvatiti potrebu da naudi drugome
ivome biu i zbog toga nikada nije nauio jahati. Sama pomisao da zabije
pete u konjske slabine ili podigne bi na bespomonu ivotinju bila mu je
nezamisliva.

Stidio se onoga to sam uinila, a i ja sam se stidjela same sebe. Ipak,

brzo smo zaboravili Milly, zakopavi je u prainu uspomena iz djetinjstva.
Jedna je djevojka neto nerazgovjetno promrmljala u snu.
Pssst, siknula je Gates, a mumljanje je odmah prestalo.
Otac i ja u Atlanti smo spavali u odvojenim sobama. Nikada prije
nismo putovali sami te nisam znala kako to protumaiti, no u svojoj sam
golemoj sobi plakala, a zatim samu sebe oamarila zbog takve ludosti.
Pokuala sam se uvjeriti da to nije nita potrebna je tek staloenost.
Zaspala sam oslukujui zvuk automobila pod prozorom, pitajui se uje li
i moj otac iste zvukove u sobi s druge strane hodnika. Je li uope budan ili
spava kao zaklan?
Zbog automobila pod prozorom osjeala sam se manje usamljenom,
iako je to bilo blesavo mukarci i ene u tim automobilima meni su bili
nitko i nita.
Pitala sam se je li Sam u tom trenutku takoer budan i slua li
zrikavce. to je jo danas uo, to je radio? Majka je sigurno jo budna,
ita i slua radio, a pretpostavljam da otac jo vozi po zavojitim gorskim
cestama.
Sjetila sam se i bratia Georgieja te umalo zaplakala, ali sam se
suzdrala. Dovoljno sam jecala. Dovoljno za itav ivot. Moda i za dva ili
tri ivota.
Sljedeeg me jutra probudilo zvono. Brzo sam se pridigla i glavom
udarila u gornji krevet. Uz mene se odmah stvorilo Evino lice, koje je
visjelo odozgo.
Izgleda poput imia, rekla sam, a ona me pospano pogledala.
Imala je prekrasan ten i okrugle obraie.
Protrljala sam tjeme i priekala da druge djevojke ustanu, no
nekoliko minuta nijedna se nije ni pomakla. Samo su leale u krevetima,
zijevale i protezale se. Nikada jo nisam provela toliko vremena s
ovolikom hrpom djevojaka. Sam i ja tek smo dva tjedna pohaali kolu u
Emathli, nakon ega je majka zakljuila da je to ispod nae razine. Razlika
izmeu nas i djece u toj koli, sinova i keri seljaka, bila je i vie nego
oita. Ovdje nisam bila sigurna na emu sam.
Sve su mi djevojke, tada jo u krevetima, izgledale oamueno. Eva
je bila najvia, Mary Abbott najnia. Victoria je bila najmravija, ak i
premrava, s kljunim kostima koje su joj se otro probijale ispod brade i

zbog kojih je izgledala izgladnjelo. Moja kosa nije bila ni tamna ni svijetla,
nisam bila ni visoka ni niska. Kod kue se gotovo nikada nisam susretala s
drugom djecom. Otac bi nam drao nastavu, a kada bismo se Sam i ja
susreli s drugim djeacima i djevojicama u gradu, ta bi nas djeca u udu
promatrala jer smo, kao blizanci, bili veoma nalik jedno drugome. Oboje
smo od oca naslijedili jak nos i visoke, iroko postavljene jagodice zbog
kojih je majka naa lica nazivala izraajnima. Tamnu kosu smo pak
naslijedili od majke kosu jaku i kovravu, kestenjastu. Ljudi su nas
primjeivali zbog meusobne slinosti, a ovdje, bez Sama, nisam se mnogo
razlikovala od ostalih, osim moda po tome to mi je koa zbog
floridskoga sunca bila neto tamnija.
U sobu je ula jo jedna osoba zakljuila sam po odori da je
spremaica.
Dobro jutro, Docey, pozdravila ju je Eva, a Docey joj se
nasmijeila i potom nalila vodu u lavore. Sve su djevojke na to ustale i
prile obinim, drvenim stalcima u kojima su stajali ivopisno obojeni
lavori. Rub mojega lavora bio je okrhnut. Docey je bila nia od svih nas,
sigurno ne mnogo via od 150 centimetara, ali ujedno i krupne grae, s
mije smeom kosom svijenom u urednu punu bila je i pomalo
razroka. U govoru joj se uo grub i odrjeit junjaki naglasak, mnogo tee
razumljiv negoli i u jedne od djevojaka. Poslije sam saznala da potjee iz
najsiromanijih predjela Apalakog gorja.
Oprale smo se i odjenule pa preko Trga otile do iste zgrade u koju
smo sino uli otac i ja. Spavala sam sa Samovim rupiem pod jastukom i
najradije bih ga bila opet sakrila pod odjeu, ali bojala sam se da e ga
primijetiti Eva ili Sissy, djevojke kojima sam se najvie eljela svidjeti.
Kada smo istupile van, zapanjila me gomila djevojaka. Sve su bile
odjevene u bijele suknje i bluze s bubi-okovratnicima i svima su ponad
srca stajala izvezena slova YRC. Otac mi je, u elji da izbjegnem
iznenaenja, bio rekao da e nas biti dvjestotinjak, ali nita me nije moglo
pripremiti na prizor itave vojske. Jedino po emu su se razlikovale bila je
kosa. Jedna je djevojka kovrave kose pogledala prema meni i zatim neto
apnula prijateljici. Shvatila sam da zurim. Zakoraila sam u gomilu i
pokuala uhvatiti korak s drugim djevojkama. Oiju uprtih prema dolje,
shvatila sam da nijedna na nogama ne nosi arape. Od struka nadolje
izgledale smo kao djeca.
Ubrzo me dostigla Sissy. Smea joj je kosa bila podiana u tada vrlo

moderan bob pa sam nagonski dotakla vlastitu kosu, koja je prilino

prelazila razinu ramena. I ja sam se svojedobno htjela oiati na bob, ali mi
majka to nije dopustila.
Brzo hoda, rekla je.
Da, lagano sam usporila.
Na Floridi je dosta vrue, rekla je hrapavim glasom, sasvim
suprotnim njenim crtama njezina lica.
Odakle si ti? upitala sam je.
Monroeville.
Ponaala se kao da sigurno znam gdje je to, pa sam se pretvarala da
tako uistinu i jest.
to ti je otac po zanimanju? nastavila je s ispitivanjem.
Lijenik je. I ima plantau narana. Ovo s naranama nije ba bilo
sasvim istinito. Narane su bile vlasnitvo obitelji moje majke, ali uinilo
mi se da u spominjanjem zemljoposjednitva stei neto bolji ugled.
Oboavam narane, nestano se nasmijala, a meni je njezino
oduevljenje bilo zabavno. Nisam narane smatrala nikakvom poslasticom.
Bile su mi obina, svakodnevna stvar.
A to je tvoj otac po zanimanju? upitala sam.
Upravlja djedovim poslovima. I jae konje. Zato me i poslao ovamo
da nauim jahati, ali bojim se da nisam najuspjenija u tome.
Ne?
Previe prljavtine, odvratila je. Brzo je nastavila: Ali nisam
razmaena, ne boj se, pogledala me iskosa, samo vie volim raditi neke
druge stvari.
Naglas sam se nasmijala i to me iznenadilo. Nisam se smijala ve
tjednima.
Ule smo u blagovaonicu i druge su se djevojke uzvrzmale oko nas.
Okupljale su se za stolovima prekrivenim oslikanim stolnjacima i avrljale.
Vidjelo se da uivaju. Osjeale su se kao kod kue.
Sissy mi je pokazala moj stol za kojim su, izmeu ostalih, ve sjedile
Mary Abbott, Victoria i Henny. Mary Abbot mi se oduevljeno nasmijeila
kada me spazila. I ja sam se nasmijeila njoj, a zatim odabrala stolac to
dalje od njezina.

Zdravo, Theodora, obratila mi se Henny. Ve sam joj htjela rei za

nadimak kada se ubacila Mary Abbott.
Svi je zovu Thea.
Henny je potpuno zanemarila njezinu upadicu te mi predstavila
ostale za stolom: neke mlae, neke starije djevojke i jednu uiteljicu,
gospoicu Metcalfe, enu veoma glatke koe i sitnih, bisernih zubi.
Pred nama su stajali pladnjevi prepuni slasnih peenih jaja, slanine,
unke, muffina od malina, griza te svega i svaega, ali nisam imala teka.
Veina ostalih nije obraala pozornost na mene i to mi je odgovaralo.
Sjetila sam se Sama oduevio bi ga ovakav doruak jer je zadnjih
mjeseci jeo kao lud. Tono sam znala to radi u tom trenutku: njeguje
unesreene ivotinje, hrani insekte u terariju ili namjeta granu da bi se
guter na njoj mogao bolje sunati. Nije uvijek imao unesreene ivotinje,
ali zadnjih se nekoliko tjedana brinuo za gnijezdo mladunaca vjeverica ija
je majka nestala.
Mogu li ti postaviti jedno pitanje? u pola mi se doruka obratila
Molly. Imala je isturene sjekutie zbog kojih je izgledala poput djeteta, a
tanka joj je smea kosa dosezala nekoliko centimetara ispod struka bilo
je to ve vrijeme za ianje.
Kae se smijem li, ispravila ju je Henny, debeljukasta djevojka
s podbratkom i madeom nezgodno smjetenim na lijevu sljepoonicu.
Nije bila runa, ali taj je made bio doista problematian. Nije mi se
svidjela, ali mi je bilo drago to je s nama i da, kao netko gotovo odrastao,
uz gospoicu Metcalfe odrava red i disciplinu.
Zato si ovamo stigla tako kasno? nastavila je Molly.
Molim?
Zato nisi dola na poetku, kao i ostali?
Oekivala sam da e Henny intervenirati, ali nije. Samo je utei
sjedila i zurila u mene, ba kao i svi ostali za stolom. Alice Hunt Morgan iz
Memphisa u Tennesseeju prstom je prela preko ruba svoje ae. Nije
voljela da ju se zove Alice kada sam to pokuala, ispravila me i rekla da
joj je ime Alice Hunt. I ona je, zajedno sa svima ostalima, ekala odgovor.
Bile su znatieljne. Nikakvo udo meu njima sam se nala kao uljez.
Zakanjeli roendanski poklon, rekla sam. Bili smo na ljetovanju
u Europi zato to je ljeti na Floridi tako vrue.

Zastala sam, a sve su djevojke ekale, radoznalo nagnutih glava.

Molly se poigravala uperkom kose.
Idemo svake godine pa nisam to htjela propustiti, ali je moj otac
htio da doem i ovamo, stoga je dogovorio kasniji dolazak, slegnula sam
ramenima kao da elim rei kako je cijela pria u rukama velikodune i
odgovorne odrasle osobe.
A gdje ste bili u Europi? upitala me Molly, iako su druge djevojke
ve izgubile zanimanje za mene i vratile se meusobnom avrljanju.
U Parizu, rekla sam. Oboavam Pariz ljeti.
Molly je kimnula glavom i odvratila pogled, oito zadovoljna
odgovorom. Rukom sam opipala tjeme ne bih li na njemu pronala mjesto
kojim sam jutros udarila u gornji krevet, ali vie me nita nije boljelo. Na
drugome kraju prostorije uhvatila sam pogled Sissy. Nasmijeila mi se i ja
sam se nasmijeila njoj.
Thea, obratila mi se Henny, koja je oito ipak ula napomenu
Mary Abbott, ali ova nije bila jedna od djevojaka na koje Henny obraa
pozornost. Popij to, kimnula je prema ai mlijeka preda mnom.
Zagledala sam se u au. Kod kue smo za doruak pili sok od narane ili
grejpa, ovisno o godinjem dobu, ali nikada mlijeko majka ga nije
voljela, pa bismo ga tek ponekad dodavali u aj ili bismo ga Sam i ja pili
uz kolae. U Yonahlosseeju se, ubrzo sam saznala, uz ruak pio slatki
ledeni aj. Stakleni vr pun jantarno ukaste tekuine s komadiima leda
doekao bi nas na stolu uz Hennyn tanjur i ona bi ga rastoila po aama.
aj je bio gust, gotovo poput sirupa i, moram priznati, ba izvrstan.
Godinama nakon odlaska iz kole eznula sam za tim ajem, za njegovim
ledenim dodirom na jeziku, za gorinom jakoga aja ublaenom golemim
koliinama eera. Nakon odlaska iz kole saznat u i da je enja za tim
ajem svojevrsna tradicija meu bivim polaznicama Yonahlosseeja.
No sve e se to dogoditi tek mnogo kasnije. U tom sam trenutku
zurila u au mlijeka i jedva susprezala suze.
Thea, jo jedanput mi se obratila Henny, ovaj put jo dubljim
glasom, ali nisam se usudila pogledati ju jer sam znala da u, uinim li to,
zaplakati. No onda sam osjetila da je skrenula pogled s mene i sve su se
djevojke za stolom okrenule na stolcima. Najprije sam pomislila da je to
neki neobian nain ustajanja od stola nakon doruka, ali onda sam zaula
muki glas.

Dobro jutro, djevojke, oglasio se gospodin Holmes.

Dobro jutro, gospodine Holmes, jednoglasno su odgovorile sve
djevojke osim mene i inilo se da je gospodin Holmes vrlo zadovoljan
takvim pozdravom, iako ga je vjerojatno sluao svakoga jutra.
Uslijedilo je nekoliko obavijesti pa je gospodin Holmes poveo
jutarnju molitvu, a kada je zavrio, pristupila mi je jedna ena. Bila je
niska, zdepasta i lijepoga lica, mnogo starija od kunih nadstojnica.
Ja sam gospoa Holmes, ravnateljica, predstavila se, a zatim
rukom pokazala prema stubitu u kutu prostorije. Poi sa mnom.
Nastojala sam neuspjeno sakriti iznenaenje, stoga me nekoliko
sekundi fiksirala prijekornim pogledom, ali bila sam sigurna da nisam prva
koju je iznenadila injenica da je rije o supruzi gospodina Holmesa. Kada
sam je spazila ranije toga jutra, mislila sam da je glavna domaica ili
pripadnica kampskog osoblja jer mi je izgledala upravo tako
pokroviteljski i nametljivo. No sada sam na njezinu licu primijetila
nestrpljenje pa sam posluno krenula za njom, usporavajui korak da ju ne
bih prestigla. Njezin mi je struk izgledao neprirodno uskim, kao da ga je
neim utegnula shvatila sam da vjerojatno nosi korzet. ak ga ni moja
majka nije nosila, no majka mi je bila toliko mrava da joj i ne bi bio
potreban.
Ured gospoe Holmes nalazio se na treem katu i do trenutka kada
smo se uspele, ravnateljica se poprilino uspuhala. Dok je otvarala vrata, iz
blizine sam zamijetila da joj je kosa, vrsto stegnuta u punu, poela
sijedjeti, to se nije primijetilo iz daljine.
Ured joj je bio otmjeno namjeten, a maleni divan na koji sam po
njezinoj uputi sjela presvuen modernom kariranom tkaninom.
Theodora Atwell, zaustila je. Sjedi za Hennynim stolom?
Nastavila je prije nego to sam uspjela odgovoriti: Dobro poznajem
Henny, vrlo je sposobna. Izgovorila je to kao da je rije o upozorenju, a
zatim se zagledala u papire na stolu. Dolazi nam iz Emathle na Floridi.
Volim vrtlarstvo i oduvijek mi se inilo da bi moj ivot na Floridi bio
divan jer tamo uspijeva sve to posadi.
Moja je majka vrlo esto govorila tono istu stvar, ali nisam u tom
trenutku htjela razmiljati o majci.
Svi me zovu Thea, rekla sam.

Ma, znam, nasmijeila se. Palo mi je na pamet da vjerojatno s

muem esto razgovara o djevojkama iz kole i da joj je on ve rekao za
moj nadimak.
Reci mi, Thea, nastavila je sputajui se u sjajnu drvenu stolicu
pred stolom izraenim od istoga drveta, uglaanim do visokoga sjaja,
kako ti se zasad svia ovdje?
Jako mi se svia, odvratila sam jer sam znala da je to jedini
ispravan odgovor.
Osnivai Yonahlosseeja bili su veoma napredni ljudi. Osnovali su
ovaj kamp 1876. godine, jedanaest godina nakon Graanskog rata. Zna li,
Thea, zato je to bilo vano razdoblje u povijesti nae zemlje?
To sam, naravno, znala jer sam mnogo puta ula priu o svojem
djedu, koji je dezertirao iz Graanskog rata.
Zato to su junjake drave u to doba bile nevjerojatno
siromane, odvratila sam, i zato to je to bilo iznimno teko vrijeme za
ovaj dio Amerike. Sve se preko noi promijenilo i nitko nije znao to e
biti s amerikim jugom u budunosti.
Moj ju je odgovor zadivio. Tako je, kimnula je glavom. Zatim je
zapoela priu o Louisi i Hanesu Bellu, branome paru koji nikada nije
imao vlastite djece, ali si je postavio ivotni zadatak da stvori ljetni kamp
za djevojke u tom svijetu, koji se kako sam joj ja maloas rekla
promijenio preko noi. Mladii i djevojke na sjeveru Amerike ve su
pohaali takve kampove, a postojali su i na jugu, za djeake. No Bellovi su
vidjeli da postoji potreba za takvom ustanovom za djevojke i zato su je
osnovali.
A onda je jednoga dana, kada se stvorila potreba za tim, ljetni kamp
postao kola, internat. Do tog mi je trenutka zvuala kao da se zaplela u
digresiju, odlutala od uobiajenoga govora koji je ve mnogo puta
izrecitirala pred novim polaznicama, i ba me tada znaajno pogledala.
Nisam znala zato.
Zato je danas Yonahlossee za neke djevojke ljetni kamp, a za neke
kola, ali je u oba sluaja mjesto na kojemu mlade ene ue kako postati
dame. Jer, Thea, damom se ne postaje samo tako, nekom arolijom,
pucnula je prstima i odmahnula glavom. Upravo suprotno. Postati damom
jest lekcija koju valja nauiti.
U dananjem svijetu prepunom neizvjesnosti, zakljuila je,

damstvo je moda vanije nego ikada prije.

Shvatila sam jedino da pod izrazom svijet prepun neizvjesnosti misli
na aktualnu financijsku krizu. to se Bellovih tie, bilo mi ih je ao to
nikada nisu uspjeli dobiti dijete, posebice zbog toga to su posvetili ivot
mladima. Vjerojatno neto nije timalo s Louisinim organima. No sve
ostalo to mi je upravo izgovorila gospoa Holmes bilo mi je potpuno
nejasno. O emu govori? Zato je damstvo danas vanije nego ikada prije?
A odakle naziv? upitala sam samo zato to me gospoa Holmes
promatrala kao da to oekuje. Odakle naziv Yonahlossee?
Ah, uzdahnula je i blago odmahnula rukom, staro indijansko ime.
Nema zapravo nikakve veze s kampom. Bilo je to ime konja gospoe
Bell.
Oekivala sam da e mi nakon toga rei jo neto o konjikom sportu
u koli, a blago sam se, samo za sebe, nasmijeila jer je i Sasi, ime mojega
konja, potjecalo iz jezika indijanskog plemena Muskogee. Nadjenula mu
ga je moja majka jer se ja nisam mogla sjetiti niega drugog, a znailo je
ovdje je, kao u reenici: Cvijet je ovdje. Majka mi je to tono tako
objasnila. Njezin mi je glas jo odzvanjao u uima.
Nadam se da e ti se svidjeti kod nas, rekla je gospoa Holmes,
naslanjajui se laktovima na stol i gledajui me ravno u oi, malenih ruku
isprepletenih pred laktovima.
Sigurna sam da hoe, odgovorila sam i u tom sam trenutku tako i
mislila. Svidjela mi se pria o Louisi Bell i Yonahlossee mi je postao drai
im sam saznala da je dobio ime po konju. No teko su mi pale uspomene
na majku i Sasija.
I tvoja me majka uvjeravala da e ti se svidjeti.
Njezine su me rijei zbunile. Zar mi ita misli?
Tvoja majka i ja smo prijateljice. Stare prijateljice.
Nemogue. Moja majka nije imala starih prijateljica, mi smo bili sve
to joj je bilo potrebno. Bezbroj sam je puta ula kako govori da su tata i
ona u floridskoj divljini pronali svoju malu, privatnu utopiju.
Ima istu kosu kao majka, dodala je gospoa Holmes i zbog toga
sam shvatila da je doista poznavala moju majku.
Zajedno smo pohaale kolu za mlade dame u Raleighu, nastavila
je. kola se zvala Miss Petit.

Oi su mi se zamutile i na trenutak sam pomislila da imam alergijsku

reakciju, kao pacijenti koji su obilazili mojega oca. Ubola bi ih pela ili bi
pojeli bobicu koju nisu smjeli.
Zagrizla sam usnicu jer vie nisam mogla disati, a onda sam briznula
u pla.
Jao, Thea, nisam te htjela uzrujati. Majka ti nije rekla da se
poznajemo?
Odmahnula sam glavom.
Da, i znam sve o tebi. Tvoja me majka na neki nain zamolila da se
pobrinem za tebe. Neko drugo mjesto moda ti ne bi odgovaralo.
Razumijemo li se, Thea? ponovno je progovorila nakon nekoliko
trenutaka.
Kimnula sam glavom.
Pogledaj me, molim te.
Uinila sam kako je zatraila. Imala je bademaste oi. inilo mi se
nemoguim da su ikada gledale moju majku.
I jo neto. Ako primijeti bilo to neobino, bilo to tjelesno,
molim te, odmah doi k meni i reci mi.
Tjelesno? ponovila sam.
Tjelesno. Pretpostavljam da zna na to mislim. Ako se takvo to
dogodi.
Rekla sam joj da znam, iako nisam razumjela.
***
Razmiljala sam o njezinim rijeima na putu do konjunica, gdje sam
trebala proi testove, i pitala samu sebe je li moda mislila na moj mjeseni
ciklus. No ve sam imala menstruaciju i znala sam to mi je initi.
Bilo mi je drago to nijedna djevojka nije vidjela moje uplakane,
crvene oi i to sam se tijekom etnje do tala mogla sabrati. Do razgovora
s gospoom Holmes mislila sam, naime, da sam u Yonahlossee stigla
sluajno, zbog okolnosti.
Puteljak je vodio uz nunike, a zatim se toliko suzio da su njime
mogle koraati samo dvije osobe jedna uz drugu, a uza nj raslo je drvee
koje je zaklanjalo sunce pa sam zadrhtala od hladnoe. Kada sam
odjednom izala na veliku istinu okruenu planinama, laknulo mi je.

Ostala sam bez daha. Bila sam samoj sebi obeala da se neu okirati
svim novostima u Yonahlosseeju, ali nikada prije nisam vidjela nita
slino. Nisam ni znala da takvo to postoji. Preda mnom su stajale tri
kamene staje bile su mnogo, mnogo vee od staje koju smo imali kod
kue, dovoljno velike da se u njima smjesti itava vojska konja. U
usporedbi s ovim, shvatila sam, moja staja kod kue uope nije staja. Iz
otvora na odjeljcima provirivale su konjske glave i spazila sam konja rase
Appaloosa s pjegavom glavom o kakvima sam dotad samo itala, ali ih
nikada prije nisam vidjela.
Uokolo su se vrzmali konjuari. Vodili su konje ili gurali take, a
jedan me spazio dok sam zapanjeno zurila pa sam postieno skrenula
pogled. Izgledao je kao muka verzija Docey sav mrav, ilav i okretan.
Spazila sam i pet jahakih terena od kojih je jedan imao prepreke, a
sve mi je izgledalo novo i savreno. Tereni su bili svjee izgrabljani,
ograde savreno obojene pa sam se morala zapitati odakle kampu
Yonahlossee novac za sve to. Onih nekoliko gradia kroz koje smo se
provezli na putu ovamo izgledalo mi je strano siromano: ruevne zgrade i
prljavi stanovnici, ali znala sam da se nalazimo u apalakoj regiji, koja je
bila siromana i prije financijske krize. Otac mi je spomenuo da je podruje
zahvatila strana sua, to je bilo neobino za njega jer mi nikada prije nije
priao o nevoljama i neugodnostima, no ve sam se tada bila poela
navikavati na niz ivotnih iznenaenja.
ovjek ovo ba i ne oekuje, zar ne? oglasio se netko uz mene, pa
sam se okrenula i nala pred visokim mukarcem koji mi je stajao slijeva.
Uz njega je stajao ve sputan i osedlan konj.
Iznenadili ste me, rekla sam ruke poloene preko srca, kao to sam
uvijek inila kad bi me netko iznenadio. Nadala sam se da me crvene oi
ne odaju.
Mukarac se nasmijao. Govorio je njemakim naglaskom. Ve sam
prije bila upoznala Nijemca, gospodina Bucha, koji je jedanput godinje
posjeivao mojega oca zbog posla u vezi s plantaom narana.
Nijemac ste?
Jesam. Ja sam gospodin Albrecht.
Ja sam Thea Atwell, drago mi je, blago sam se naklonila da bih
nadoknadila svoje prijanje nepristojno ponaanje. Prepoznala sam
gospodina Albrechta sa fotografija na zidu kole na njima je uvijek

dodjeljivao nagrade. Bio je strahovito mrav i plosnate brade, to me

iznenadilo jer sam mislila da svi Nijemci imaju etvrtastu eljust. Koa mu
je, barem za mukarca, bila iznimno glatka i imao je ravne zube. Moda
nije bio osobito pristao, ali nije bio ni neugodne vanjtine. inilo se da je
otprilike dobi mojega oca.
A ovo je Luther, rekao je, gladei Luthera po vratu. Konj je
spustio glavu i pogledao me bio je runjikav, nezanimljivo smee boje,
prevelike glave i malih uiju, ali su mu oi bile tople i drage.
Svi koji dou ovamo prvo jau njega. Tvoj otac kae da si ve
iskusna jahaica.
Jesam.
Ne bi onda trebala imati nikakvih problema s Lutherom. Lupni ga
pri skokovima i vrsto ga dri u kasu. Preskoit e sve to eli, ali
ponekad zastane ako se jaha neka.
Gospodin Albrecht pomogao mi je da se uspnem na sedlo i podesio
mi stremene. Srce mi je snano udaralo, djelomino od oka koji sam
doivjela kod gospoe Holmes, a djelomino zbog uzbuenja to u jahati
pred nepoznatim ovjekom. Luther je bio golem vii od esnaest ruku,
moda ak sedamnaest. Nikada nisam jahala tolikog konja. No to nije
vano, rekla sam sama sebi. Kontrola je kontrola. Gospodin Albrecht
naznaio mi je rutu pa sam ga slijedila do najdaljeg terena. Dao mi je deset
minuta za zagrijavanje pa sam jahala ukrug, iskuavajui Luthera. Kada
bih povukla lijevu uzdu, on bi je povukao natrag pa bih je snano trznula.
Gospodin Albrecht stajao je uz ogradu i promatrao. Izgledao je istodobno
oputeno i utogljeno: stajao je s rukama u depovima i nagnute glave, u
poput snijega bijeloj, besprijekornoj koulji i savreno izglaanim hlaama.
Nastojala sam zanemariti injenicu da me promatra, ali kada mi je
rekao da je vrijeme za procjenu, zaustavila sam Luthera pa ga iz hoda
potjerala u lagani galop. Htjela sam mu izotriti reflekse. Uz gospodina
Albrechta stvorio se jo jedan mukarac. Zakiljila sam i prepoznala
gospodina Holmesa. Mahnuo mi je, a ja sam mu odvratila naklonom glave.
ekali su me skokovi od gotovo jednog metra visine, ali u to se vrijeme
niega nisam bojala. Nisam ni bila svjesna da se iega treba bojati.
Prola sam terenom u svojevrsnom bunilu. Nikada se nisam sjeala
jahakih nastupa kada bih ih dovrila, uvijek bi mi netko morao rei jesam
li sruila kakvu pregradu ili se okrenula u pogrenom smjeru. Kada sam
preskoila zadnju kombinaciju, potjerala sam Luthera u lagani galop u krug

sve dok se oboje nismo malo opustili. Potom smo polako otili do
gospodina Albrechta. Gospodin Holmes ve je bio otiao.
Gospodin Albrecht je kimnuo glavom i potapao Luthera po vratu.
Ohladi ga malo. Dobro si jahala.
U daljini sam razabirala gospodina Holmesa jer jo nije bio
zamaknuo za drveem zaklonjen puteljak. Pitala sam se kada e Sam
izrasti do njegove visine. U tom je trenutku jo bio dijete. Ili barem napola
dijete, a napola odrastao, ba kao i ja.
Popustila sam uzde i dopustila Lutheru da objesi glavu, a zatim smo
polako proetali terenom. Spoznaja da moji roditelji nisu sluajno odabrali
Yonahlossee prilino me uznemiravala, ali i potvrdila sumnje da roditelji
sa mnom imaju planove koje nisam razumjela. Moja je majka za mene
odabrala kolu koja je, barem kada je o jahanju rije, bila pravi mali raj, pa
sam barem s time mogla biti zadovoljna, ali injenica da je bila prijateljica
sa enom kao to je gospoa Holmes inila mi se gotovo nevjerojatnom.
Ipak, morala sam vjerovati u to. Majka je posljednjih tjedana prema meni
bila veoma okrutna. Iako sam znala da to zasluujem, teko sam podnosila
takav odnos. Roditelji me nisu poslali potpunim strancima, ve su me
stavili pod nadzor ene koja je barem dijelom znala moju stranu tajnu. No
koji joj je dio ispriala moja majka? Sigurno nije rekla sve.
Gospodin Albrecht nestao je u konjunici, pa sam zaustavila Luthera
i sjahala. Potom sam uinila neto doista djetinjasto. Zaronila sam lice u
njegovo vrue, od soli slano rame i zajecala. Po prvi put u nekoliko tjedana
u tome sam pronala utjehu.

2.
umski tunel koji se prostirao od konjunica do Trga bio je mraan pa sam
pourila, iako se nikada nisam bojala samoe. Sve su druge djevojke bile
na nastavi, a ja nisam znala kakve se divlje ivotinje kriju po umama
Sjeverne Karoline ni na kakve bih otrovne biljke mogla nabasati. Sve mi je
to bilo vrlo dobro poznato na Floridi, ali ovdje sam bila potpuna neznalica.
Nisam jo znala da se tu nemam ega bojati, barem ne to se tie
prirode. Svake bi godine jaka zima desetkovala i ivotinjski i biljni svijet, a
to se na Floridi nije dogaalo. Nita na Floridi nije umiralo, nita se nije
povlailo.
Kada ne bi bilo suvie vrue, Sam i ja lutali bismo krajolikom,
prolazei plantae narana i udaljavajui se miljama daleko od kue.
Jednom, kad nam je bilo jedanaest godina, povela sam i Sasija jer sam ga
htjela izvesti dok jo ne nastupe ljetne ege. I Sasi je tada jo bio mlad,
moglo ga se jahati satima i ne bi se umorio. Sam je hodao preda mnom i
traio kupine, a ja sam polako jahala za njim. Bio je tek travanj i bilo je
prerano za kupine, ali Sam je mislio da bi nam se moglo posreiti.
Je li Sasi umoran? doviknuo mi je.
Nije, odvratila sam, svia mu se ovdje.
Svia li ti se ovdje, Sasi? upitao je Sam, toboe otmjenim
britanskim naglaskom i ja sam se zahihotala.
Jo smo neko vrijeme hodali, a zatim je Sam nestao u grmlju.
ak i ako pronaemo kupine, bit e prekisele, rekla sam.
On je izaao iz grmlja, nije nita ubrao.
Jo je prerano, objasnila sam.
Shvatio sam i kada si rekla prvi put, nasmijao se.
Okrenula sam se i posegnula u bisage za uturicom s vodom, a onda
sam osjetila kako je tlo pod Sasijevim kopitima lagano propalo, nakratko
sam izgubila ravnoteu, a zatim zaula zujanje. Isprva nisam shvatila
odakle taj zvuk, ali onda sam shvatila da je Sasi ugazio u podzemnu
konicu umskih osa.
Sam! vrisnula sam i skoila sa Sasija, koji je udarao kopitima o tlo
i sa njega podizao velike oblake praine. Sam!

Thea, oglasio se i mirnoa me njegova glasa razgnjevila.

Upomo! vikala sam, lupajui se po obrazima. Pouri!
Thea, sluaj me, govorio je dok mi je prilazio.
Sumanuto sam odmahivala glavom. Obrazi su mi oticali, grlo mi se
stezalo, a na rukama mi nicali crveni plikovi. Osjeala sam ubode i na
vratu, na jeziku sam osjeala okus ui.
Thea, govorio je Sam, prilazei mi i hvatajui me za podlakticu.
Pogledaj me.
No nisam ga mogla pogledati. Pogledala sam Sasija, koji je bijesno
grizao vlastitu nogu i ujede na njoj, zagledala sam se Samu iza lea, u
nepregledne milje grmlja i hrastova drvea, pogledala sam prema plavome
nebu bez ijednog oblaka i ula sam otkucaje vlastitog srca. Osjeala sam i
vonj vlastitog znoja.
Nije cijela konica, rekao je Sam, ali zvuao mi je kao da govori
odnekud iz daljine. Nema ih tako puno, ali ako se ne smiri, samo e
pogorati stvar. Razumije li, Thea? Pogledaj, dodao je, ve su otile.
Napokon sam ga pogledala. A Sasi? upitala sam.
Nije mu nita. On je velik, rekao je Sam i shvatila sam da zapravo
eli rei kako ja nisam tako velika. Moje teko disanje, uareno lice koje
me svrbjelo sve je to bio dokaz toga koliko sam malena.
Koliko imam uboda? upitala sam povienim glasom.
Ne tako puno. Znala sam da lae. Nikada mi nije znao lagati.
Ahhhh, panino sam udahnula, osjeajui kako mi se grlo sve jae
stee, aaaaaahhhhh. Bili smo miljama udaljeni od kue, a znala sam to
se dogaa kada te umske ose previe izujedaju. Grlo ti se stegne, prestane
disati i sve se to, da stvar bude gora, dogaa veoma brzo.
Poela sam plakati i noktima grepsti vrat. Znala sam da u umrijeti.
Thea! ovaj je put gotovo podviknuo Sam. Prestani, samo
pogorava stvar. Pogledaj me. Poloio mi je hladan dlan na upaljeni
obraz pa mi rukama okrenuo lice prema svojem, gledao me u oi i nije mi
dao da svratim pogled. Disanje mi se postupno smirilo. Ba si kao krotitelj
zmija, proaptala sam ispod glasa.
Samo me sluaj, rekao je i pomogao mi da uzjaem Sasija. Vodio
ga je za uzde cijelim putem i hodao uz nas, itavo vrijeme razgovarajui sa

mnom o ranorodnim kupinama, novom skoku koji bismo Sasi i ja

trebali iskuati, o mami i tati, Georgieju i zapravo ni o emu posebnom.
Bilo je samo vano da mu ujem glas.
Kada smo napokon prilino kasno stigli kui jer smo hodali polako,
majka me ugledala i vrisnula. Lice, usnice i vjee bili su mi strahovito
natekli. Sam je podigao dlan da bi odmaknuo kosu s ela i tek sam tada
primijetila da mu ruka drhti. Shvatila sam da se i on bojao, da sam bila u
opasnosti i da me njegova sabranost spasila. Uvijek je bio takav miran u
trenucima u kojima bih ja gubila glavu.
Ovdje, meutim, nikada neu odlutati miljama od kampa. Uvijek e
me netko motriti, i to onako kako me dotad nitko nije nadzirao.
Pokucala sam na vrata prije ulaska u kolibu. Ubrzo sam se odviknula
od toga. Naa koliba nikada nije bila zakljuana, kao ni veina drugih
zgrada u kampu, s moebitnom iznimkom ravnateljeve kolibe nad Trgom.
Moda je i negdje u Zamku postojao sef s vrijednim stvarima. Ionako mi je
bilo svejedno. Docey ili bilo tko drugi mogao je mirne due uzeti to god je
htio od mojih stvari, nisam sa sobom donijela nita to je mnogo vrijedilo.
Zdravo, poviknula sam izuvajui izme uz vrata, ali doekao me
samo lagani vihor zrnaca praine u zraci sunca koja se probijala kroz
kolibu. Sve je bilo u savrenom redu, oito zahvaljujui Doceynoj ruci. U
kampu nisam morala ni namjetati vlastiti krevet.
Izula sam izme i ostala u tankim soknama natopljenim znojem na
stopalima i listovima osjetila sam ugodnu hladnou. Morat u u izme
usipati pudera, pomislila sam. Sigurno ga imaju u konjunici, ali nisam se
sjetila potraiti takve stvari. Od vremena koje se provodi s konjem, jahanje
je zapravo najmanji dio posla.
Prvo sam otvorila Sissyn ormar, ali ondje sam pronala samo odjeu.
S polovice vjealica visjele su moderne sveane haljine od fine, meke svile.
Mislila sam da ja imam mnogo odjee, ali Sissy je imala triput vie. Osim
toga, majka u zadnjih godinu dana nije uope kupovala novu odjeu za
sebe i mene, tvrdei da bi to bilo neukusno s obzirom na to koliko su svi
oko nas osiromaili.
U Sissynom sam radnom stolu pronala nekoliko olovaka i pismo od
majke s nekoliko pravopisnih pogreaka. Pismo je bilo kratko, majka joj je
samo javila da protekloga tjedna ni ona ni Sissyn otac nisu radili viemanje nita. Na stolu je stajala knjiga naslova Umjetnost prijateljstva s
izvezenim ljiljanom na crvenim koricama izgledom je bila sasvim nova.

Majka bi takvo to prozvala blentavim. Na Sissynom toaletnom stoliu

stajala je etka za kosu prepuna njezinih smeih vlasi, u ladici je drala tri
pune boice francuskih parfema, iako na njoj nisam namirisala nita.
Pronala sam i svinutu barunastu vreicu s odjeljcima za nakit iz koje sam
izvukla i svjetlu prinijela dvije naunice od rubina. Oba su kamena bila
istovjetna, besprijekorna i tamnoruiaste boje. Imala je i ovalni medaljon
s ugraviranim inicijalima koji nisu bili njezini te s pramenom kose iza
stakla. Netko joj je umro. Ja nisam imala takav lijep nakit. Majka mi je
uvijek govorila da u jednoga dana dobiti njezin, ali nisam vie bila
sigurna u to. Drala ga je u sefu, kao da bi ga itko, tamo gdje smo ivjeli,
uope i mogao ukrasti.
Stavila sam naunice u ui i to me zaboljelo. U oba sam uha naila na
otpor, posebice u lijevom, koje je bilo izbueno malo ukoso. Ui su mi
svojedobno izbuile majka i Idella pomou vrue igle i malo konca. Stavila
sam ih vie zbog toga da bih otvorila rupice negoli da bih vidjela kako mi
pristaju, ali sam svejedno odmah zakljuila da mi ne pristaju. Bile su
prevelike i napadne. Majka bi mi vjerojatno rekla da istiu moju
kestenjastu kosu. Iako smo ivjeli daleko izvan grada, uvijek je bila dobro
upuena u modu. U dnevnom boravku u prizemlju drala je asopise, ali
itala je i knjige, iste one koje je itao moj otac. No unato njezinu
praenju mode, nisam imala haljine poput Sissy i nikada mi nije dala tako
lijep nakit.
to je Sissyna majka rekla kada joj je dala naunice? Moda joj ih je
uruila prije kakve zabave, utisnula joj ih u dlan i preko njega poloila
svoj. Dodir iglica zacijelo ju je malo zabolio, ali osjeaj vjerojatno nije bio
sasvim neugodan. Ja nikada nisam bila na zabavama, samo u restoranima.
Tono sam mogla zamisliti Sissy na plesu, u plavoj svilenoj haljini iz
ormara, s rubinima koji joj sjaje oko smee kose i odraavaju se u njezinoj
glatkoj koi, blago obojenoj ljetnim suncem. Razgovarala je s momcima i
oijukala svojim hrapavim glasom. Obuzela me ljutnja na roditelje zbog
toga to su me u Yonahlossee poslali tako nepripremljenu. itavog su me
ivota drali pod staklenim zvonom, a zatim me poslali ovamo kao
potpunu neznalicu.
Odmah uz Sissyn nalazio se i Evin radni stol, tik pod prozorom. Na
Trgu jo nije bilo nikoga. U Evinoj je ladici bio velik snop fotografija.
Otac joj je bio vrlo debeo, a postajao je sve deblji kako su se fotografije
nizale, dok joj je majka takoer bila debeljukasta. Eva e morati pripaziti,
ali to je sigurno ve i sama znala. Mogla bi nakon poroda potpuno izgubiti

liniju, kao to se to vjerojatno dogodilo gospoi Holmes. Nekim se enama

to dogaa, majka mi je tako rekla. Slike u Evinoj ladici bile su zavezane
vrpcom, ali ostatak je ladice bio u neredu: listovi papira, nakit, kutije s
kremom i rumenilom. Na nekim su papirima bile ispisane reenice na
francuskom, a limene kutijice sa minkom bile su izdubljene u sredini.
Zapitala sam se nije li Eva moda laka djevojka u svijetu u kojemu se
djevojke petljaju s momcima. Znala sam za lake djevojke iz knjiga.
U ladici koja je pripadala Mary Abbott nije bilo gotovo niega.
Gotovo da mi se nije dalo baviti njome. Ormar joj je bio poluprazan, s tek
nekoliko bezveznih haljina i kolskih odora. Pisma koja je drala u ladici
potjecala su od njezina oca, s potanskim igom Raleigha, koji nije bio
daleko od Yonahlosseeja. Mary Abbot u koli se odijevala isto kao i sve
djevojke, pa se bez zavirivanja u njezin ormar nije moglo zakljuiti da
nema tako lijepe stvari kao ostale. Obitelj joj je oito imala dovoljno novca
da bi je poslala u kamp, pa sam zakljuila da je oskudnost njezine
garderobe vjerojatno posljedica vjerske predanosti. Pregledala sam njezina
pisma i doista, u njima se dosta spominjalo Boga. Svialo mi se tako
otkrivati pojedinosti o djevojkama. Vratila sam pisma u ladicu i otvorila
malu, okruglu kutijicu za puder. U njoj je uz ogledalce bila prilijepljena
slika bebe. Odmah sam prepoznala crte lica Mary Abbott: tanke usnice i
razrogaene oi. Njeno sam dodirnula fotografiju i nasmijeila se. Bila je
lijepa beba.
Odjednom me neto prestrailo, iako nisam znala to. Vjerojatno sam
krajikom oka spazila sjenu. Okrenula sam se i kroz prozor ugledala
gospodina Holmesa. I on se okrenuo i pogledao prema meni. Bio je
zgodan, zgodniji od bilo kojeg filmskog glumca to sam ga vidjela,
istaknute vilice, tamnih oiju, trepavica i obrva. Zurila sam u njega dobrih
deset, moda ak petnaest sekundi dok je prolazio uz kolibu i izgledao mi
je tako lijepo da sam umalo pomislila: Da me bar spazi. Neka me uhvati.
Sigurno bi shvatio. No nije se zaustavio i ve mi je sljedeeg trenutka bilo
drago to je sunce prejako udaralo u prozor da bi ita mogao vidjeti kroz
njegova okna. Naravno da ne bi razumio. Ispala bih kradljivica ili jo gore
njukalo.
Brzo sam zatvorila ladicu stola Mary Abbott i im sam to uinila,
zaula sam korake na ulazu.
Dobar dan?
Bila je to Docey s runicima. Nita nije rekla, a ja pak nisam znala

gleda li me ili ne zbog razrokosti.

Traila sam puder, rekla sam, pristupila krevetu i podigla izme.
Htjela bih ga nasuti u izme. Lice mi je gorjelo dok sam uz prsa privijala
jo tople izme. Nekoliko me trenutaka samo promatrala i ve sam vidjela
kako e sve zavriti. Tuit e me. Djevojke e me odbaciti.
U redu, rekla je, ali bio mi je potreban trenutak da kroz njezin
teak naglasak razaberem znaenje. Okrenula mi se leima te poela
otvarati ormare, iz svakoga vadei prljavo rublje i u njih umeui iste
runike. Na kraju su joj ruke bile pune rublja. Kada je zavrila, ve sam
mislila da e otii bez rijei. Promatrala sam je izgledala je kao da je
otprilike moje dobi, ali lice joj je bilo blijedo i na njemu je bilo teko
razabrati godine. Ispod odore joj se nije naziralo nimalo oblina. Bila je
mrava i sitna. Ba sam glupa, pomislila sam. Kako sam mogla dopustiti da
me uhvati?
Pred mojim je ormarom zastala kao da trai doputenje, pa sam
kimnula glavom i dok mi je na policu postavljala runik, progovorila je:
Sad u te ostaviti da radi to si ve radila. Na vratima se nakratko
okrenula i jedva zamjetnim pokretom dotakla vlastito uho. I ja sam dotakla
svoje te shvatila da sam iz njega zaboravila izvaditi Sissyne naunice. Tada
sam znala. Nee me tuiti.
***
Eva i ja pred kolibom smo u ogrtaima ekale Sissy.
Uvijek kasni, promrmljala je Eva, to joj je jedina mana.
Napomena mi se uinila neobinom jer mi se Eva nije inila kao osoba
koja mnogo kritizira druge. No onda se nestano nasmijeila. Kada je Sissy
konano dola, pole smo zajedno. Sunce je zalo prije sat vremena i bilo
je hladno, no ogrta mi je bio debeo i mek.
Snalazi li se? upitala me Sissy.
Nasmijala sam se. I gospodin Holmes mi je juer postavio isto
pitanje.
I to si mu rekla?
Rekla sam mu da se snalazim. to sam mu drugo uope mogla
rei?
Eh, da. Gospodin Holmes moe te natjerati da kae to god eli,
rekla je, pa mi na uho jo doapnula: Henry.

Zahihotala sam.
Ah, te njegove oi, sanjivo je rekla, ali mora znati da taj ovjek
nikad ne oijuka. Ponaa se kao da nam je otac.
Gospoa Holmes bi te opalila ravnalom po prstima da uje to
govori, rekla je Eva. Je li ti ve odrala govor o osnivaima? O tome
kako bismo sve trebale biti zahvalne na obrazovanju za ene?
Rekla mi je samo da je Yonahlossee dobio naziv po konju,
odvratila sam. Sviala mi se ta etnja u grupici. Druge su nas djevojke
radoznalo i s divljenjem promatrale.
Stvarno? Ona inae ne voli konje, rekla je Sissy. Zapravo, ne voli
ona nita.
Voljela je, izgleda, moju majku, ali to pred djevojkama ne bih bila
priznala ni za ivu glavu.
U Yonahlosseeju je isprva teko, rekla je Eva. Ja sam imala
problema s buenjem. Nikako se nisam uspijevala probuditi kada bi ujutro
zazvonilo. Propustila bih doruak, ak i prvi sat nastave. Kod kue sam
svaki dan spavala do podneva.
Nisam mogla zamisliti spavanje do podneva. Sam bi me svakoga
jutra budio prije svitanja, dovoljno bi bilo da me potapa po ramenu i
odmah bih ustala, nestrpljivo iekujui jo jedan dan. Sama je moje
nestrpljenje zabavljalo. Uvijek bih jahala rano ujutro jer bi poslije bilo
prevrue, a Sasi se budio s izlaskom sunca. Zar nisi nita trebala raditi
kod kue? upitala sam.
Ne. Kod kue se uistinu nisam imala ime baviti, zato su me i
poslali ovamo. No nije mi to smetalo. Bilo mi je sasvim u redu da ne radim
nita. Eva je bila najvia od nas tri i kretala se sporo. Koa joj je uvijek
izgledala pomalo vlano, ali na lijep nain, kao da se upravo okupala, a
doimala se i lijenom.
Nisu li te kaznili zbog toga to u poetku nisi ustajala na vrijeme?
upitala sam.
Lijeno je slegnula ramenima. Ovdje te ba i ne kanjavaju, Thea.
Gospodin Holmes je razgovarao sa mnom, pa sam se s vremenom navikla
na rano ustajanje.
Nije istina da te ne kanjavaju. I ovdje moe upasti u nevolju,
ubacila se Sissy. Nastoj ne razljutiti gospou Holmes.

Zbog kakvih te stvari kanjavaju? upitala sam.

Proli su mjesec Gatesinu sestru i jo jednu djevojku uhvatili da
pue, a lani se jedna djevojka u umi sastajala s momkom iz Ashevillea.
Puaice su dobile ukor, a onu drugu djevojku su odmah iduega dana
otpremili iz kole. Nitko nije znao to joj se dogodilo sve dok gospoa
Holmes to nije objavila nakon jutarnje molitve. Kao da je nestala.
Doli smo do kue s kupaonicom, koja se sastojala samo od jedne
velike prostorije s kadama, meusobno razmaknutima oko metar i pol.
Docey je hodala od jedne do druge gole djevojke i svakoj dodavala runik.
Nitko nikoga ne gleda, proaptala je Sissy dok smo ulazile,
igrajui se s majunom dijamantnom potkovom koju je nosila na ogrlici
oko vrata. Nije govorila istinu. Ja sam gledala. Svi su gledali. Vrijeme za
kupanje bilo je poput vjebe u tome kako da vas ne uhvate da gledate.
Mary Abbot bila je najgoljavija, izgledala je kao da bi je vjetar otpuhnuo,
laka poput pera. I ja sam bila tanka, ali ruke i noge bile su mi jake od
jahanja. S uitkom sam uronila u vruu vodu i potopila glavu, trljajui
tjeme, pogotovo masnu toku na vrhu. Prostorijom se irila para iz kupelji,
mirisna od raznih sapuna i losiona.
Dok smo se kupale, sve smo utjele, pretvarajui se da smo same u
kupaonici, ali onda je uz mene stala Docey s runikom i to je bio znak da je
gotovo.
Hvala, rekla sam, ali ona je ve otila do druge djevojke.
Primijetila sam da joj nijedna druga djevojka nije zahvalila. Pokuala sam
se uvui u spavaicu tako da pritom otkrijem to manje gologa tijela, ali to
se ispostavila nemoguim. U kutu sam spazila djevojku plave, gotovo
bijele kose, a zbog naina na koji joj je glava provirivala tono iznad vode,
sva sam se najeila.
Docey je upravo pomagala Mary Abbot, a Gates i Victoria jedna su
drugu zaklanjale runicima dok su se oblaile, ali su im se obrisi tijela
jasno nazirali. Ovo je bizarno, pomislila sam. Najudnija stvar koja mi se
dogodila u dosad najudnijem tjednu koji sam proivjela. Znala sam da
smo na sigurnom, ali ipak se inilo pomalo nesmotrenim sve nas ovako
okupiti u jednu prostoriju, potpuno gole.
Victoria je projurila pokraj nas prema kolibama i Sissy ju je
promatrala dok je odlazila. Victoria je imala vrlo blizu postavljene oi i
dugo, usko lice, no bila je lijepa.

Victoria, rekla je Sissy.

Izgleda kao vrlo lijep, vrlo mrav majmun, rekla sam.
Sissy je prasnula u smijeh i toliko se smijala da se morala uhvatiti za
drvo kako ne bi pala. Jedina druga osoba koju sam mogla tako nasmijati
bio je Sam. Stajala sam uz Sissy i nervozno razmiljala to bih trebala rei
kada se prestane smijati. Imale smo jo nekoliko minuta do kolibe.
Ma stvarno tako i izgleda! napokon je uzviknula Sissy.
Ne smijemo se kupati kada to same elimo? upitala sam nakon
nekoliko trenutaka.
Odmahnula je glavom. Moda bi se neto dalo potajno izvesti,
dodala je, ali onda bismo bili banditi iz kupaonice. Nasmijeila se i
stisnula plave oi. I ja sam se morala nasmijeiti. Bila je tako oputena.
Stani i ne mii se, odjednom je rekla i stala mi za lea. Osjetila
sam kako mi je podigla kosu s vrata.
to je? iznenaeno sam zaustila, ali ona ju je samo zavrnula i
iscijedila vodu iz nje. Po drugi put te veeri.
Evo, sad je bolje, promrmljala je, i dalje stojei iza mene, i dalje
me drei za kosu. Zato si tako kasno dola ovamo, Thea?
Runikom mi je brisala vrat i iznenadila sam se koliko mi to godi.
Majka me jedva zagrlila kada sam odlazila od kue, Sam me jedva
uspijevao pogledati u oi i bilo je to prvi put u nekoliko tjedana da me
netko dodirnuo, a da pritom nije bio ljut. Osjeala sam se iznenaujue
voljeno. Htjela sam zato Sissy neto ponuditi zauzvrat.
Poslali su me od kue, rekla sam i odmah zaalila. Zato sam to
rekla? to sam oekivala? Da e me ova djevojka utjeiti? Pa, jedva je
poznajem.
Sissy mi je svila kosu i spustila je na moj vrat. Imala sam dojam kao
da se ne moe odluiti to bi rekla.
Aha, napokon je progovorila. Pa, i mene su poslali od kue.
Barem na neki nain. Poslali su me ovamo da nauim postati dama.
Zadnje je rijei izgovorila dramatino produbljenim glasom i sve pretvorila
u alu. Bila sam joj zahvalna na tome. S obrazima rumenim od pare iz
kupaonice, uz vlanu kosu na ramenima, nije izgledala poput djevojke koja
u stolu dri sav onaj nakit i parfeme. Bila je dobra gotovo sa svim
djevojkama, uvijek bi joj netko domahivao, prilazio joj u povjerenju

ispriati kakvu novost i morala sam se zapitati zato je odabrala ba mene.

Nadala sam se da razlog nije samo taj to sam nova. inilo mi se da i nije.
Otila sam kao djevojka, a vratila se kao dama, nastavila je s
pretjeranom i smijenom teatralnou sve do kolibe, gdje sam je u
grevitom smijehu poela preklinjati da prestane. Osjeala sam se kao da
hodam po oblacima i nisam mogla vjerovati da sam se zabrinjavala zbog
ispunjavanja etnje izmeu kupaonice i kolibe nekakvim razgovorom. Sa
Sissy se zbilja nisam trebala ni zbog ega zabrinjavati.
U kuu Augusta ule smo zajedno. Kreveti su nas ve doekali
spremni za spavanje. Docey ih je pripremila, poput sobarice u hotelu. Eva
nam se bezbrino nasmijeila, ali na licu Mary Abbott vidjela sam da joj se
ne svia to se Sissy i ja druimo. Stale smo se pripremati za spavanje.
Sissy je na lice nanijela kremu, Victoria je etkala kosu, a Eva mi je uz lice
s gornjeg kreveta lamatala nogama s nalakiranim noktima. itala je knjigu
uzetu sa stola Sissy.
Gates je za radnim stolom vjebala krasopis i ilo joj je teko jer je
pisala grozna, jedva itljiva i okrugla slova. Gospoica Lee, koja nas je
poduavala elokvenciji i bontonu, toga je dana s neodobravanjem
odmahnula glavom nad njezinim radom. Gates je zastala nad biljenicom i
teatralno zamahnula rukom. Ovo je gnjavaa! zaviknula je.
Pepeljastoplava kosa bila joj je podrezana u bob koji je iznad svakog uha
uvrstila malom ukosnicom s biserom. inilo se kako ne voli da joj kosa
pada po licu.
ekaj samo da pone nastava, rekla je Sissy. Tada emo tek
nadrapati.
Gates je napravila grimasu i svi su se nasmijali, ak i Mary Abbott.
Koje e jo predmete imati? upitala sam. Mislim na djevojke koje
idu u ovu kolu. To sam dodala kada me Sissy blijedo pogledala. Na se
raspored u kampu, naime, sastojao od jutarnje nastave lijepog izraavanja,
bontona, francuskog jezika i sviranja instrumenata (ja sam svirala
glasovir). Nakon ruka slijedio je sat odmora, a zatim jahanje i slobodne
aktivnosti poput promatranja ptica, botanike te slikanja. Nakon slobodnih
aktivnosti imale smo slobodno vrijeme do veere, koje bismo obino
provodile u Sobi u Dvorcu. Soba je bio skraeni naziv sobe za uenje, iako
nitko tamo nikada nije uio. Promatranje ptica nije mi ilo osobito dobro.
Uspijevala sam ugledati tek sokole i kolibrie, kojih je bilo napretek.
Djevojke koje idu u ovu kolu? upitala me Sissy.

Gates je spustila knjigu, paljivo oznaivi stranicu na kojoj je stala

srebrnom knjinom oznakom za koju sam, zahvaljujui svojem
prethodnom njukanju, znala da na sebi ima njezin monogram.
Neke djevojke nakon ljeta odlaze, polako je poela objanjavati,
ali veina nas ostaje. Glas joj je bio visok, pomalo uzbuen i vrlo me
prodorno promatrala. Osjetila sam kako mi se uz vrata penje vruina
pouzdan znak da u se zacrvenjeti.
Znam, rekla sam.
Da, ubacila se Sissy, ali mi sve ovdje idemo u kolu. Ova je
koliba za djevojke koje ovdje borave cijelu godinu. Jo me trenutak
pozorno promatrala, a onda sam se nasmijala. Oito nije shvaala da ja
nisam ovdje zato da bih pohaala kolu. Oito su me u kabinu za uenice
smjestili zato to drugdje nije bilo mjesta.
Gates se vratila pisanju, toliko snano pritiui olovkom da je u
jednom trenutku poderala papir pa je ponovno zaviknula od
nezadovoljstva. Sissy je legla na jastuk i podigla goblen s lijepom slikom
planinskog potoka. Promatrala sam je kako strpljivo veze plavim koncem i
razmiljala o tome kako se nalazim na vrlo neobinom mjestu. Neki dan,
desetak nas se nalo vani, za tafelajima i pred planinama koje su nam
naredili slikati. Henny je etala iza naih lea i s odobravanjem mrmljala
kada bi vidjela neto to bi joj se svidjelo ili nezadovoljno coktala kada bi
spazila neto loe. I za mojim je leima, naravno, coknula jezikom. Nije mi
ilo promatranje ptica, vezenje u ravnoj crti ni slikanje lista koji bi izgledao
kao list. Sve su to bile aktivnosti za koje nisam mogla zamisliti da bih se
njima bavila nakon odlaska iz Yonahlosseeja.
Mjesto na kojem sam se nalazila zvalo se djevojaki jahaki kamp
Yonahlossee, ali nije bilo ni kamp, niti je bilo namijenjeno djevojkama.
Trebalo nas je pretvoriti u dame i ja nisam bila sigurna u kakav to poloaj
stavlja mene. I dalje sam se smatrala djevojkom, ali bila sam drugaija od
svojih cimerica. Nikada vie neu biti takva djevojka.
Jesam li ikada uope bila takva djevojka? Kod kue sam bila jedna
od onih to odrastaju meu djeacima i mukarcima. Nije bilo nijedne
ljepe, bogatije ili na bilo koji drugi nain bolje djevojke od mene. S
vremena na vrijeme, naravno, zapitala bih se postoji li takva djevojka i
znala sam da vjerojatno postoji, ali brzo bih prestala o tome razmiljati.
Moje je mjesto u mojoj obitelji bilo tako dobro odreeno da se jo dugo
vremena nisam morala pitati kakvo e biti u budunosti.

Mjerilo ljepote bila mi je majka. Nikada nisam nauila nita o

svijanju kose u uvojke jer je majka svoju nosila podignutu. I nikada nije
lakirala nokte sama pomisao na to bila mi je pomalo smijena. Oduvijek
sam mislila da je bezvremena, poput ena koje nam je otac na nastavi
pokazivao na slikama. Sada sam, meutim, shvatila da je bila staromodna,
da je pripadala drugome svijetu. Nije bila nita manje lijepa od dananjih
ena, ali bila je poneto neuglednija.
Henny je upala u kolibu, ugasila sva svjetla i zaeljela nam laku no.
Gates je upalila svijeu da bi uz nju mogla itati, a ja sam dotakla
rupi pod jastukom.

3.
Pismo od oca stiglo je sedmoga dana mojega boravka u Yonahlosseeju, s
potanskim igom Atlante. Prislonila sam pismo usnicama. Rukopis mu je
bio ukoen i kitnjast, poput enskoga. Nikada prije nisam primila pismo.
Moda tu i tamo koju razglednicu od Georgieja, kada je u Missouriju
posjeivao obitelj svoje majke. No razglednicu je bilo tko mogao proitati,
kao to je to i inila moja majka prije nego to bi mi je predala. Nitko na
itavom svijetu nije znao to pie u pismu koje sam primila. Osim,
naravno, mojega oca i mene.
Draga Thea,
bilo mi je veoma teko ostaviti te u kampu, iako moram priznati da je
ondje vrlo lijepo i da e sigurno uivati. Tvoja je majka, prije nego to
smo se upoznali, jako voljela provoditi vrijeme u drutvu drugih ljudi, a
njezino je slubeno uvoenje u drutvo trajalo gotovo godinu dana. Ti joj
veoma nalikuje.
Svi te jako volimo. uvaj se u kampu. Shvati to kao priliku da jo
mnogo toga naui od drugih (moda ak i boljih) uitelja. ini mi se
vrijednim da te jo jednom podsjetim kako je tvoja obitelj tvoje pleme. Ovo
je samo jedan mali prekid u naim ivotima. Kod kue smo te drali suvie
izoliranom od vanjskoga svijeta, trebali smo te vjerojatno poslati nekamo
jo prije. U kampu e se nauiti druiti s drugom djecom, Thea. Nadam se
da ti to nije previe. Znamo to je najbolje za tebe, iako se ti u ovome
trenutku moda nikako ne slae s time. Tako je uvijek s roditeljima i
djecom.
Volim te,
tvoj otac
Yonahlossee je nazvao kampom, ne kolom. Ovdje sam, dakle, samo
do kraja ljeta, ne dulje. Vratila sam pismo u omotnicu i poloila ga pod
jastuk, tik uz Samov rupi. Nisam dijete, pomislila sam. Ovo jest kazna,
iako su mi i on i majka tvrdili drugaije. U pismu je to umalo i priznao, a
sve ostalo ionako je samo bilo ponavljanje onoga to mi je na odlasku rekla

i majka. Ona je uvijek odluivala to e biti s nama, djecom.

No ipak, otac mi je silno nedostajao. Kao da sam svaku rije iz oeva
pisma mogla uti izgovorenu njegovim tihim glasom. Gospoica Lee
vjerojatno bi mu bila rekla da govori glasnije.
Moje su cimerice aputale o vijesti koju nam je gospodin Holmes
objavio za rukom. Sissy mi je rekla da imam sree tek sam tjedan dana
ovdje, a ve u prisustvovati plesu. Veina je djevojaka mjesecima
iekivala plesove, jedinu svijetlu toku koja bi duge zimske mjesece
uinila podnoljivijima.
Zatvorila sam oi, iako nijedna od djevojaka nije spavala tijekom
sata odmora. Meutim, bila sam iscrpljena. Prethodne sam veeri dugo
ostala budna, nastojei napamet nauiti pjesmu Roberta Frosta Krava u
vrijeme jabuka, koju smo dobili za zadau na satu lijepog izraavanja. I
prije sam, kod kue, itala Frosta, ali gospoicu Lee samo je zanimalo
kako izgovaramo svaku rije, kako odmjeravamo glas. Uope ju nije
zanimalo znaenje pjesme.
Iako mi je Yonahlossee bio neobian, brzo sam se navikavala. Isprva
mi je pomisao na to da mi dom nee nedostajati bila potpuno nevjerojatna,
ali sada sam shvatila da je ljudsko srce prevrtljivo i inatljivo.
***
Roena sam u kui iz koje su me roditelji poslali u kamp, a kuu je
izgradio moj otac na poklon svojoj mladenki, mojoj majci. Obitelj moje
majke bila je jedna od novih floridskih obitelji, kako su u toj dravi
nazivali one koji su se doselili nakon Graanskog rata. Prije su ivjeli u
Georgiji, ali nakon rata im je tamo postalo neizdrivo. Moj pradjed,
Theodore Fisk, po kojemu sam dobila ime, odluio se za Floridu zato to je
bila blizu, ali i zato to je uo da moe besplatno dobiti zemljite, koje se u
to doba na Floridi smatralo bezvrijednim.
On i njegova ena isprva su bili crackeri, kako se na Jugu nazivaju
siromani bijelci, a poslije su postali bogati zemljoposjednici. Kada je na
Floridi izgraena eljeznica, u njihovu je kuu kao gost navodno doao
Henry Flagler, bogati industrijalac i vlasnik tvrtke Standard Oil koji je
izgradio eljeznicu, i imovina obitelji moje majke se nemjerljivo poveala.
Gospoa Fisk navodno je gospodinu Flagleru servirala pitu od limete,
poslasticu koju taj bogati sjevernjak nikada dotad nije kuao i od tada su se
agrumi narane, limuni, limete, grejp transportirali eljeznicom; tako
je roena industrija.

Obitelj mojega oca bila je, pak, stara floridska obitelj panjolskoga
podrijetla. Nisu bili tako bogati kao majina obitelj. Bavili su se uzgojem
stoke na zemlji koja nije pripadala nikome prije nego to ju je drava
Florida poela prodavati, a kada se to dogodilo, vie nisu mogli tjerati
stoku na jug preko svih novouzdignutih ograda i farmi. Prije bi stoku tjerali
do obale, odakle ju se prevozilo na Kubu.
Florida je u to doba bila potpuno drugaije mjesto, pa su moj otac i
njegov stariji brat George zakljuili da moraju za sebe stvoriti drugaiji
ivot. Moj otac Felix otiao je na studij medicine u Atlanti, gdje je dobio
stipendiju, a George je otiao na studij prava u Illinois. Obojica su se
vratila, obojica netom oenjena. Moja majka Elizabeth bila je na drugoj
godini studija na koledu Agnes Scott i od nje se oekivalo da pronae
mua u Georgiji kada je na poluformalnom plesu upoznala mojega oca.
Bilo joj je dvadeset godina, a ocu pet godina vie. Bili su savren spoj.
George se sa svojom enom Carrie naselio u Gainesvilleu, mjestu tik
uz Emathlu. Otac mi je mogao otvoriti ordinaciju bilo gdje, ali htio je
pomoi ljudima pa se naselio ondje gdje je bio jedini lijenik u krugu od
mnogo milja. Tako su to, naime, oduvijek objanjavali meni i Samu: mogli
smo ivjeti bilo gdje, ali ivimo ovdje zbog oeve dobrote. Majka je isprva
mislila da e biti usamljena u seoskoj osami jer je bila navikla na vrevu
grada Miamija, u kojemu je odrasla. No na je dom bio aroban
jednostavno je ponitavao samou. Svakih nekoliko tjedana sastajala se i s
drugim ljudima. Pila bi aj sa susjedima, odlazila na sastanke drutva
Camellia, ali zbog tih sastanaka i drugih ljudi samo bi jo vie voljela svoj
dom i svoju obitelj.
Moja su obitelj bili Sam, moja majka i otac, stric George i strina
Carrie te njihov sin, moj brati Georgie.
To je bila prva pria koju sam nauila o obitelji, pria o tome kako
smo se smjestili u tom malom djeliu raja otetom divljini Floride. Veliku je
ulogu u tome igrala srea, ali i ljubav. Majka i otac zaruili su se dva tjedna
nakon to su se upoznali. George, Carrie i Georgie takoer su bili dio nae
prie. Moda ne ba sredinji dio, ali pria bi se bez njih raspala. Bili su
nam potrebni u oblinjem Gainesvilleu da bi rasvijetlili nae ivote.
***
Zvono je oznailo kraj sata odmora i trgnulo me iz sna.
Napokon! uzviknula je Gates. Voljela je jahati gotovo jednako kao
i ja. Svi su ve navlaili jahae hlae i izme. Toga sam dana prvi put

trebala jahati sa svima ostalima, zbog ega sam bila nervozna, ali i
uzbuena. Voljela sam taj osjeaj. Dok sam navlaila izme, krajikom
sam oka primijetila da me Sissy promatra. Nasmijeila mi se i ja sam se
nasmijeila njoj. Silno sam joj se htjela svidjeti.
Ugurala sam koulju u jahae hlae, a one koje smo nosile bile su
bijele ak je i samt na koljenima bio bijele boje. Odjeu su nam prale
sluavke pa nije bilo vano koliko emo se uprljati, ali svejedno mi se
inilo glupim da nas odijevaju samo u bijelo.
Kada sam iz kolibe izala na sunce i miris borova, primijetila sam da
me Sissy eka.
Pismo?
Od majke.
Sjetila sam se da sam, dok sam njukala po njihovim stvarima,
primijetila da Evi i Sissy nikada ne piu oevi, nego samo majke.
Majka mi pie, rekla je Sissy, tri puta tjedno. Ali pisma su joj
tako dosadna. Ponekad mi se javi sestra, iako vrlo rijetko, samo kada je
natjeraju.
Oko nas su se okupile i druge djevojke, sve potpuno jednako
odjevene. Mahale su Sissy, ali i meni, zato to sam bila s njom. Smjekala
sam im se. Nikada se dotad u ivotu nisam nasmijeila tolikim ljudima.
Mrzim pisati pisma, rekla sam, toliko je vremena potrebno da
napie ono to bi se moglo rei u upola kraem roku. Trbuhom su mi
treperili leptirii i bilo mi je drago to mi je Sissy razgovorom skretala
pozornost.
Jo je jedna djevojka prola uz mene, ovaj put toliko blizu da mi se
okrznula o ruku. Zaustila sam da neto kaem, ali onda sam se zaustavila.
Bila je to djevojka gotovo bijele kose koju sam primijetila u kupaonici, a u
tom sam trenutku s blagim zadovoljstvom i iznenaenjem shvatila da je
prepoznajem i s fotografija u Dvorcu. Znala sam joj ime i prije nego to ga
je Sissy izgovorila.
To je Leona.
Promatrale smo je dok je nestajala iza zavoja, a zatim prole pokraj
nunika i sasvim se pribliile konjunicama. Leona je bila iznimno visoka,
koracima je zahvaala gotovo dvostruko veu duljinu od mene, bijela joj je
kosa bila zavezana u urednu punu, a na nogama je nosila tamnoplave

izme. Jedino njezine izme nisu bile crne.

Rodom je iz Forth Wortha, rekla je Sissy, pri emu je Forth Worth
izgovorila kao da spominje neko drugo, nevjerojatno mjesto, poput
Konstantinopola ili Port-au-Princea. Glas je utiala do apata, iako nam je
Leona nestala iz vidokruga. Otac joj je strahovito uspjean trgovac
naftom, a majka joj je kraljevskog roda. Ima i vlastitog konja, kojeg su
ovamo dopremili vlakom. Trenirala je s najveim majstorima, a trokovi
dopreme konja bili su vei od cijene njezina boravka ovdje. Leona uope
nije pozdravila Sissy, a ja sam se pitala je li Leonina majka doista
kraljevskog roda ili je to Sissy samo tako rekla. Nisam ba previe znala o
svijetu, ali inilo mi se da Teksas ba ne vrvi kraljevnama, stoga sam
zakljuila da vjerojatno nije kraljevskog roda. Leona obino ne obraa
pozornost ni na koga, dodala je Sissy.
Leona iz Forth Wortha, Thea iz Emathle. Od svih mjesta na svijetu,
nala sam se ba u djevojakom jahakom kampu Yonahlossee. Bilo je
jedan i trideset poslijepodne i s desetak sam se djevojaka bila uputila na
nastavu jahanja. Sissy me uhvatila pod ruku i doticala me svojom mekom
koom, miriui blago po ruinoj vodici. Kod kue bi u ovo doba majka
obavljala poslove u vrtu s runikom oko vrata da bi upio znoj i sa starim
eirom na glavi da bi je zatitio od jakoga sunca. Otac bi u to vrijeme
obino radio. etvrtkom bi obilazio pacijente i vjerojatno bio u neijoj
tuoj kui, davao injekcije i sluao tegobe bolesnika. A Sam?
Sam bi vjerojatno hranio vjeverice. Trebalo ih je esto hraniti,
mnogo ee nego ljudsku mladunad, a majka je esto govorila da se Sam
svojim ivotinjama bavi s veom predanou nego to se veina roditelja
brine za svoju djecu. Takav je bio moj brat, predan i dobar. To mu nije bilo
prvo leglo vjeverica koje je uzgojio. Rakuni su im esto ubijali majke, a
gnijezda su obino bila sakrivena na mjestima koja je jedino Sam
uspijevao pronai.
Kada sam se pozdravljala i odlazila od kue, nakon svega to se
dogodilo, Sam je stajao na trijemu i u rukama drao jednu vjevericu.
Izrasla joj je dlaka, rekla sam jer nisam znala to bih mu drugo
rekla. Bilo je rano jutro, ali ve je bilo vrue. Majuna je vjeverica bila
neto ljepa od runoga mladuneta koje sam zadnji put vidjela tjedan dana
prije toga. Izgledala je tako krhko i njeno. Bilo mi je jasno zato je Sam
toliko voli.
Bio je u istoj odjei kao i dan prije, a kosa mu je bila raupana.

Izgledao je pomalo zastraujue. Htjela sam mu zagladiti uperke, ali znala

sam kako mi je bolje da ga ne dodirujem. Oi su mu u rubovima bile
ruiaste iako su inae bile boje ljenjaka, a u tom su trenutku bile toliko
tamne da su se gotovo inile tamnosmeima. Znala sam da e na suncu
ponovno posvijetliti i postati gotovo prozirne. Imali smo razliite oi, Sam
i ja. Moje su bile obine smee boje, kao oeve.
Jesi li spavao? upitala sam ga, iako sam znala odgovor. Ni ja
nisam spavala, ak sam tijekom noi otila do Samove sobe, nadajui se da
u ga pronai ondje. No u mraku sam razabrala samo njegov netaknut
krevet pa sam briznula u pla, iako nisam tono znala zato. Silno me
uzrujao prizor Samova urednog kreveta, koji je prvo namjestio sam, a
zatim ga je jo majka poravnala nakon njega. Elektrini ventilator bio je
okrenut prema mjestu na kojemu je obino spavao i muklo je brujao,
hladei u prazno.
Iskljuila sam ga i prila prozoru, s kojega je pucao pogled na nae
stranje dvorite. Ustvari, pogreno je rei da je to bilo dvorite. Nije bilo
ni ograda ni granica, a prostiralo se na tisuu hektara. Majin se vrt nakon
nekog vremena pretvarao u vonjak s naranama koji nije bio dio plantae.
Te narane nisu bile za prodaju, nego za moju majku, koja ih je oboavala i
tvrdila da ne moe ivjeti bez njih.
Sam je sjedio u travi pokraj majina ruinjaka koji je u tome
trenutku bio u punome cvatu. Do mene nije dopirao miris rua, ali znala
sam da do Sama dopire. Dugo sam ga promatrala. Sjedio je nepomino,
poput kipa. Oduvijek je to mogao mirno sjediti. Ja nisam. Vjeito sam
se mekoljila.
Nisam mu vidjela lice. Samo uska lea i mrave ruke. Glas mu se u
posljednje vrijem poeo mijenjati. Znala sam da se to dogaa djeacima.
Georgie je bio dvije godine stariji, glas mu se ve bio promijenio. Samov
glas i sada mi odzvanja u uima onaj djeji, visoki i lijepi glas. Da sam
ga barem mogla snimiti i ponijeti sa sobom.
Da se Sam u tom trenutku okrenuo, vidjela bih da na oku ima
masnicu i iznad nje malu posjekotinu. Manje ozljede, brzo su zacijelile,
otac ih je nazvao povrinskim ozljedama. Tada sam prvi put Sama vidjela
ozlijeenog. Pokuala sam se sjetiti je li ikada prije imao kakve ogrebotine
ili modrice, no nisam uspjela. Ja sam dvaput slomila ruku, a modrice vie
nitko nije ni brojao. Bilo je to uobiajeno za jahae. No Sam se nije
bespotrebno izlagao opasnosti. To mu nije bilo u naravi.

Odjednom je okrenuo glavu kao da je neto uo i vjerojatno jest,

ivotinje su stalno ukale po grmlju. S prozora sam mu sada mogla
razabrati profil osvijetljen mjeseinom. Oboje smo od oca naslijedili nos
jak, ali lijepo oblikovan. U jednom sam trenutku pomislila da osjea
moj pogled s prozora, pa sam poloila ruku na okno.
Sam, promrmljala sam.
Pognuo je glavu i pogledao u neto. Odmah sam znala da u naruju
dri jedno od mladunadi vjeverice. To mi je samo potvrdilo koliko je
potresen i koliko sam ga povrijedila. Bezbroj mi je puta, naime, rekao da
ne smijem dirati mladunad divljih ivotinja jer ako ih dodirnem, naviknut
e se na miris ljudskih bia i kada ih ponovno pustimo u divljinu, vie se
nee bojati ljudi. A divlje nas se ivotinje moraju bojati da bi preivjele.
Thea? zazvala me Sissy. Kamo si odlutala?
Pogledala sam je postrance. Ona ne zna te tamne kutke mojega srca.
Sam sigurno na mene misli jednako esto kao to i ja mislim na njega,
pomisao na mene vjerojatno ga proganja i prijeti njegovoj svakodnevnoj
ravnotei i miru. No koliko god mislio na mene, ne moe zamisliti moj
ivot ovdje, bio on prokletstvo ili blagoslov. Jo nisam znala to e postati.
Ubrzo smo stigle do konjunica i otile svaka na svoju stranu.
Duboko sam udahnula. Vonj konjunice uvijek je bio isti: sijeno
pomijeano s konjskom balegom. Neki su ga voljeli, a neki nisu. Konjuar
zgodan mladi kojeg je Eva spomenula prve noi koju sam provela u
Yonahlosseeju pokazao mi je moga konja. Bila je to Naari, pjegava siva
kobila ruiaste njuke.
Hvala, odvratila sam konjuaru. Sama u je pripremiti.
Coknula sam jezikom i Naari je podigla glavu sa sijena. Tijelom joj
se prosulo stotinu smeih pjega oduvijek su mi se sviali takvi konji.
Bila sam uzbuena, ali sam se nastojala smiriti. Nisam se htjela previe
vezati uz Naari jer sam znala da u se od nje morati rastati na odlasku.
Kada sam pripremila Naari, stala sam s njom u vrstu, uz druge
djevojke iz svoje grupe. Konji su stajali toliko blizu jedan iza drugoga da je
Naari njukom gotovo doticala crvenkasti rep kestenjastoga konja to se
nalazio pred njom. Leona je stajala na elu vrste, kao neformalna
predvodnica grupe. Konj joj je bio golem, ba kao i ona, predivan dorat
bijelih nogu i s velikom bijelom mrljom na licu. I njega sam prepoznala sa
slika.

Sissy je bila u srednje naprednoj grupi. Spazila sam je na terenu do

naega na mravome konju. Smei su joj pramenovi lupkali po licu dok je
kaskala. Ja sam bila u naprednoj grupi s jo dvadesetak djevojaka, meu
kojima su bile Gates, Leona i djevojka po imenu Jettie, koja je sjedila za
mojim stolom u blagovaonici. Napredna je grupa bila najmanja i bila je
velika ast pripadati joj. Jedino ondje niste morali dijeliti konja s drugim
jahaicama. Djevojke iz ostalih skupina dijelile su konje s drugima.
Sissy je bila najslabija jahaica u svojoj grupi. Shvatila sam da emo
se lake sprijateljiti zbog toga to sam toliko bolja jahaica od nje.
Promatrala sam gospodina Albrechta kako izvikuje naredbe svojim
tihim, ali odlunim glasom. Sviao mi se. Majka me, kako su godine
prolazile, sve manje poduavala jahanju, a iako bi mi s vremena na vrijeme
dala pokoji savjet, uglavnom sam trenirala sama. Gospodin Albrecht bio je
konjiki majstor koji je trenirao u Njemakoj, osvojio je bronanu medalju
u pojedinanoj konkurenciji i srebrnu u grupnoj na Olimpijskim igrama u
Belgiji 1920. godine. Ve sam od njega nauila neto novo nauio me
kako lake i bolje sjesti u sedlo. Svi su konji u Yonahlosseeju bili
istokrvni, sve je terene projektirao savjetnik za konjiki sport i prijatelj
gospodina Albrechta iz Njemake, a konjunice su bile jednako lijepe, ako
ne i ljepe od naih koliba. Svi su hodnici u stajama bili obloeni ciglama,
svaki je odjeljak za konje imao barem dva prozora radi boljeg
provjetravanja, a na svakome su prozoru bili teki, solidni kapci za zatitu
od hladnoe zimi. Unato svim nastojanjima gospoe Holmes, ostatak
naega obrazovanja uvijek je nekako bio na drugome mjestu nakon jahanja,
to sam saznala ve prvoga dana, kada nisam otila na jutarnju nastavu radi
procjene mojega jahakog umijea.
Kod kue nam je otac drao nastavu od sedam ujutro do deset, kada
bi odlazio u ordinaciju. Idella, naa sluavka, servirala bi nam doruak dok
bi nam on objanjavao ono to je pisalo u knjigama. Djevojke iz moje
kolibe mislile su da je to to nikada nisam ila u pravu kolu vrlo udno, ali
nisu znale da je moj otac briljantan ovjek i da smo Sam i ja imali sree to
nas moe poduavati. Bio je sigurno pametniji od seoskog uitelja u
Emathli. Svakoga bih poslijepodneva jahala, Sam bi igrao tenis, odbijajui
lopticu o zid garae, a brinuo se i za terarije i ivotinje.
Napredna grupa! zazvao je gospodin Albrecht i pljesnuo rukama.
Hajdemo!
Leona je zajahala i na trenutak su ona i njezin konj izgledali poput

kentaura: napola konj, napola djevojka. Potom smo i mi uzjahale na svoje

konje. Gates je na konju izgledala vrlo lijepo, vitke figure i uspravna
dranja, a Jettie, koja je bila niska i pomalo zdepasta, u sedlu je djelovala
snano.
Nekoliko smo trenutaka stajale na konjima dok je prva grupa
prolazila pokraj nas. Prsa njihovih konja bila su puna bijelih mrlja od sline.
Bilo je rano ljetno poslijepodne, doba koje smo u Emathli provodili u kui,
izbjegavajui jako sunce po kojemu je bilo vrlo opasno jahati jer bi to
moglo ubiti konja. Ljeti bih ustajala prije svih i jahala u samu zoru, prije
nastave s ocem, a i tada bih morala uza se nositi stari rupi kojim bih
brisala Sasijev znoj s uzda. Sam i ja povremeno bismo pobjegli tijekom
poslijepodneva i tada bismo bili silno uzbueni zbog opasnosti. Majka bi
poludjela od bijesa da je znala. Mozak bi nam zakuhao u glavama od sunca
koje je bilo toliko snano da nas je gotovo osvjetljavalo iznutra. Penjali
bismo se po hrastovima, izazivala bih Sama da se popne sve vie i vie, a
zatim bismo satima leali u hladu visokih grana, zurei prema tlu i traei
bilo kakav znak ivota. Pokazivali su se samo gmizavci: debele, crne,
bezopasne zmije i arko zeleni guteri kojima vruina nije smetala.
U kampu sigurno nikada nije bilo tako vrue i ove djevojke zacijelo
ne bi znale kako to preivjeti. Dok sam razmiljala o tome, pokrenuo se
Leonin golemi konj, visok vie od osamnaest ruku, a i Naari se pokrenula
poda mnom. Jedna za drugom neko smo vrijeme jahale u krug manjeom,
a zatim su se, kao na zapovijed, konji rastrali svaki na svoju stranu. Ja
sam se uputila prema udaljenom dijelu manjea, onom koji je bio najblii
planinama. Bila sam djevojka s Floride, navikla na mutno nebo i ravnicu,
planine su mi bile poput oblaka toliko velike i izraajne da su izgledale
kao da ih mogu dohvatiti.
Naari je bila brza i nemirna, znala sam da e mi se svidjeti. Bila je i
vrlo pametna, odmah me poela iskuavati i okretati se u trku tako da joj
teina bude neravnomjerno rasporeena. Povukla me ulijevo da vidim hou
li to primijetiti, pa sam je odmah snano ispravila, povlaei lijevu uzdu i
zabijajui noge u njezine slabine da bih je ubrzala i ispravila. Bila je
inteligentna, ali ju je bilo lako uplaiti te su dvije osobine vrlo esto u
konja dolazile u paketu. Kada je spazila vjevericu koja se popela na jedan
od stupova uz rub manjea, poskoila je u stranu.
Pomislila sam na tjedne koji mi predstoje i u kojima u se bolje
upoznati s Naari od uzbuenja koje me preplavilo zbog iekivanja

skoro sam iskoila sa sedla. Ponekad je iekivanje na mene djelovalo tako

jako da sam ga osjeala u venama. To mi je vjerojatno bila jedna od
tipinih djevojakih navada.
Promatrala sam Leonu kako na Kralju jae na putanji u obliku broja
osam. esto bi sputao rame u dijagonali pa bi ga ona ispravljala, gledajui
ravno pred sebe, kako je i mene majka uvijek uila. Gledaj onamo kamo
eli ii i Sasi e slijediti tu putanju. Ja sam se, pak, teko odvikavala od
toga da si gledam u ruke, a nije mi ni uspijevalo uspravno se drati, ba
kao da mi je uz ruke privezana metla. Leona je jo jednom prola kroz
dijagonalu i ovaj je put s Kraljem sve bilo u redu. Potom ga je naglo
okrenula i kratko me pogledala, a ja sam usporila Naari i zastala,
posramljena zbog toga to me uhvatila u zurenju.
Kada je sat jahanja zavrio, u vrsti smo se uputile k izlazu s terena.
Leona je i ovaj put predvodila vrstu, ali to mi nije smetalo. Bila je tehniki
vjetija od mene, trenirali su je najvei majstori, ali nije bila bolja. Nisam
bila tako fiziki jaka kao Jettie ni tako lijepa kao Gates, ali znala sam s
konjima. Mogla sam ih natjerati da uine sve to poelim. Osjeala sam se
veoma mono. Bilo mi je tek petnaest godina, nalazila sam se u planinskoj
zabiti okruena neznancima, no znala sam da e sve biti u redu. Snai u se
ovdje.
***
Prkala sam po knjigama dok je gospodin Holmes vodio jutarnju
molitvu i krajikom oka vidjela da me Henny promatra. S vremena na
vrijeme pogledala bih prema gore i stala prouavati strop, iako se od mene
oekivalo da se predam molitvi. Nikada prije nisam vidjela takav strop
izraen od lima i izrezbaren finim uzorkom cvijea. Rododendron, rekla mi
je Sissy pa mi poslije pokazala grmlje s lijepim ruiastim cvijeem koje je
raslo uz put do konjunice. Pitala sam se tko je izradio taj strop i koliko je
toj osobi bilo potrebno vremena da ga dovri, i dok sam o tome razmiljala,
glas gospodina Holmesa gubio se u daljini. Ionako je, koliko sam uspjela
uti, od Boga molio isto kao i svakog jutra: zdravlje, sreu i napredak.
Teko sam se navikavala na neprestano sjedenje prvo za dorukom, pa
ovdje, a onda tijekom nastave. Do ruka sam se ve osjeala kao lav u
kavezu.
Iako mi je i dalje nedostajao dom, poela sam se navikavati na novo
stanje stvari. Polako sam uila. Primjerice, saznala sam da Yonahlossee,
iako mi se isprva inio golem, ustvari nije velik ak ni kao naa farma.

Prostirao se na tek tristo hektara, od ega je veina bila u planinskim

predjelima i stoga nenaseljiva.
Gospodin Holmes zaukao je svenjem papira na svojemu pultu i
svi smo ili barem gotovo svi obratili pozornost na njega. Gospoa
Holmes ve me u nekoliko trenutaka uhvatila kako vrludam mislima i ne
koncentriram se na njegov govor. Sjedila je uz supruga i njihove tri keri.
Kada nisam promatrala strop, promatrala sam Holmesove keri, koje su mi
bile vrlo zanimljive. Upravo u tom trenutku Sarabeth je poloila ruku na
Deccinu, ne bi li je umirila jer se ova mekoljila. Sarabeth je bilo jedanaest
godina i bila je najstarija te je nalikovala na svoju majku. Rachel je bila
sljedea bilo joj je deset godina i esto je bila mrzovoljna, s mranim
oblakom koji bi joj zasjenjivao lice dok je njezin otac drao govore. Bila
sam ljubomorna na njih jer je razlika izmeu nas i Holmesovih keri bila
vrlo jasna: one ovdje nisu bile same.
Decca je bila visoka i crnomanjasta, ba kao i njezin otac i ve se
sada, iako joj je bilo tek sedam godina, vidjelo da e takva i ostati te da e
gotovo sigurno postati ljepotica. Priroda oito nije bila pravedna prema
Holmesovim kerima jer je svako sljedee dijete bilo ljepe od prethodnog.
Sarabeth se rodila kao prvi pokuaj, a Decca je bila savrena.
Decca mi je uhvatila pogled i brzo sam okrenula glavu, ali uspjela
sam primijetiti da se nasmijeila. Pitala sam se to misli o meni. Misli li da
sam lijepa? Misle li druge djevojke da sam lijepa? Nisam bila sigurna kako
kotiram u tom kontekstu. Znala sam da mi je majka lijepa vidjela sam to
sama, ali se to ujedno i smatralo neoborivom injenicom u naoj obitelji.
Neko je vrijeme, prije nego to je upoznala oca, ak i radila kao model za
jednu modisticu. Ja sam sliila majci, ali sam oduvijek znala da nisam
ljepotica. Naslijedila sam njezinu divlju, valovitu, kestenjastu kosu, a to se
ostatka izgleda tie jednom sam u nekom asopisu vidjela sliku Amelije
Earhart pod kojom je pisalo da je ona pristala ena. Taj bi se opis,
smatrala sam, mogao primijeniti i na mene. Bila sam pristala.
I jo neto, rekao je gospodin Holmes i zastao, usmjerivi pogled u
gomilu pred sobom. Stajao je pred prozorom s kojega je pucao savreni
pogled na planine i kada bi nam se ovako obratio, inilo se kao da
prostorija oko njega nestaje i kao da nam se obraa s gorskoga vrhunca.
Alice Hunt naglo se uspravila u stolcu pokraj mojega, a i ostali su reagirali
na ozbiljnost trenutka. Neto vrlo ozbiljno, dodao je Holmes i sve su se
glave podigle prema njemu. Svi znate Herberta Hoovera? upitao je i

prostorijom se proirio hihot. Naravno, ne osobno, nasmijeio se

Holmes. Uhvatila sam i vlastiti smijeak usmjeren k njemu. Dodue, neki
od vas moda ga i jesu osobno upoznali, dodao je, a ja sam krajikom oka
promotrila Leonu, pitajui se je li ona jedna od djevojaka koja je upoznala
amerikog predsjednika. Na je predsjednik nedavno govorio o tome da
vjeruje kako e se naa zemlja oporaviti od ove financijske krize, podigao
je novine, iako smo sve sjedile predaleko da bi iz njih neto razabrale.
Djevojka preda mnom ak je i zijevnula. Naravno, ovo su malo starije
novine, dodao je i zastao, oekujui smijeh, koji se i prolomio dvoranom.
Svi asopisi i novine u Yonahlosseeju bili su u najboljem sluaju malo
stariji, a veinom su bili od prije nekoliko mjeseci. Slale bi nam ih nae
majke i sestre.
Ovdje na predsjednik proglaava veliku depresiju zavrenom,
lagano je prstom lupnuo po novinama, i od nas trai da nastavimo
podupirati gospodarstvo.
Gates, koja je sjedila jedan red ispred mene, podigla je ruku.
Izvoli, Gates? obratio joj se Holmes i uredno savinuo novine.
A kako mi moemo pomoi gospodarstvu? upitala je. Pitanje mi se
uinilo drskim, ali gospodin Holmes oito ga nije smatrao takvim.
Dobro pitanje, odvratio je, i na njega e najbolje odgovoriti vai
oevi. Bit u otvoren novac raa novac. ak se i gospoa Holmes
malo zasmijuljila za leima svojega supruga. Potaknite svoje oeve da
ulau novac, da troe, da vjeruju bankama.
Isprva nisam shvatila zbog ega su se svi nasmijali odgovoru
gospodina Holmesa. Sissy je hihotala pokraj mene i dok sam je promatrala
kako prstima prekriva usta, napokon sam shvatila: mi nikako ne moemo
pomoi gospodarstvu. Mi smo samo keri mukaraca s novcem i sama
pomisao da bismo svojim oevima mogle ponuditi financijski savjet bila je
smijena. I ja sam se nasmijala, ali ne zato to me Holmesova napomena
zabavila. Nasmijeila sam se zato da se ne razlikujem od ostalih djevojaka.
Pomolimo se za to da, kada odete iz Yonahlosseeja, uete u sretniji
svijet, rekao je gospodin Holmes i odstupio te pustio svoju suprugu prema
pultu.
Prezime predsjednika Hoovera nisam ula otkad sam otila od kue i
podsjetilo me na strica Georgea, koji je, kada se zadnji put vratio iz
Miamija, rekao da je sve bilo uzalud i da banka moe uzeti sve to eli.

Nain na koji je predsjednik Hoover rjeavao krizu bila je toka neslaganja

izmeu mojega oca i njegova brata. Moj je otac mislio da predsjednik
postupa ispravno, a stric George da je potrebno uiniti vie, i to odmah.
Ovdje su mi pak svi izgledali kao bogati junjaci kojima nevolje
vanjskoga svijeta ne mogu nita, a ja sam meu njima bila pridolica koju
je majka nauila jahati na poniju bez rodoslovlja. Nisam nosila srednje ime
koje je potjecalo od nekog vanog lana obitelji, roditelji mi nisu imali pet
kua diljem drave niti smo provodili boine blagdane u Veneciji. ivjeli
smo dobro zahvaljujui plantai agruma, ali otac mi je bio lijenik, a ne
naftni magnat ni plantaer pamuka.
Vani su junjaci svoje keri slali u Yonahlossee. Tek u poslije
saznati koliko su uistinu bili vani. Godinu dana prije nego to sam stigla
onamo, u toj koli je maturirala djevojka iz ugledne obitelji Astor, u
srodstvu s Langhorneovima iz Virginije. Jednoj je djevojci neki od predaka
bio junjaki vojskovoa Robert E. Lee, a obitelj joj je posjedovala
tvornicu gume u Maleziji. Postojali su i drugi djevojaki internati, ali
Yonahlossee je bio najstariji i moni su ga junjaci smatrali sigurnim
mjestom. Nitko u tim nedostupnim planinama nije mogao nita njihovim
kerima. Nitko ih nije mogao dodirnuti. Nakon Drugoga svjetskog rata, ti
e isti mukarci svoje keri poeti slati u kole na sjeveru SAD-a, gdje e
ih uiti kako da postanu svjetske ene, no u tom trenutku nitko nije htio da
postanemo svjetske ene. Jug je tada jo bio svijet za sebe, na neki nain i
svijet koji je pregazilo vrijeme. U toj sam koli ak upoznala djevojke koje
su odbijale povjerovati da je Sjever pobijedio u Graanskom ratu.
Hvala vam, gospodine Holmes, zapoela je gospoa Holmes, a
negdje iz zadnjih redova jo je odjekivalo hihotanje. Gospoa Holmes
naglo je zastala i poviknula: Djevojke! Hihotanje je odmah prestalo.
Da se nadoveem, ali moda malo konkretnije, jedva se primjetno
nasmijeila ravnateljeva supruga, dopustite da vam svratim pozornost na
to kako moete uiniti neto vie od same molitve za one koji imaju manje
nego to imate vi. Izgovor joj je bio savren. Gospoica Lee bila bi
zadovoljna. U duhu kranskog milosra, razmislite o milodaru Fondu za
djevojke iz Milla, koje ive tek nekoliko sati od nas, a nemaju nijednu
pogodnost koju imamo mi.
Jettie i Henny ustale su i prile prednjem dijelu prostorije, nosei
kutiju na kojoj je stajao papir s crvenim natpisom Fond za djevojke iz
Milla. Jettie je pokraj kutije postavila sveanj papiria te au s olovkama,

pa su djevojke poele ustajati i pisati brojke na papirie, zatim ih savijati i

ubacivati u kutiju. Sve mi je to nalikovalo na kutiju koju bi majka donosila
kui iz Crvenog kria, za koji je volontirala dok smo jo bili mali.
Unaprijed vam zahvaljujem na dareljivosti, rekla je gospoa
Holmes. Ja nisam imala ni prebijenog novia. Nikada nisam imala novca,
barem ne uza se. U redu, djevojke, rekla je Holmesova. Uvijek bi tako
oznaavala da je neto gotovo. U koli je sve bilo podlono takvim
rutinama. Gospoa je Holmes bila ljubazna, ali ne preljubazna. Znala sam
da se tako ovjek treba ponaati ako eli da ga sluaju. I ja sam se tako
ponaala dok sam jahala.
Henny je ustala, to je bio znak da poemo na nastavu. Imala sam
lijepo izraavanje pa zatim bonton, to su mi bila dva najdosadnija
predmeta u kampu. Mojim roditeljima nikada nije bilo vano da im ki ima
savren rukopis ni da zna prepoznati razliku izmeu vilice za masline i
vilice za limun (vilica za masline ima dva iljka, a ona za limune tri), no
sada mi se inilo da majka vie ne mari za to kakvo u obrazovanje dobiti.
Netko me u tom trenutku utipnuo za ruku.
Jao, poviknula sam. Bila je to Eva.
Oprosti, hihotala je, ali uvijek mi izgleda kao da si izgubljena u
vlastitom svijetu. Jao, kako sam se prejela! Oboavam kada nam za
doruak daju preni ribani krumpir. Prela je rukom preko trbuha.
Nasmijeila sam se. Ja se za svaki obrok prejedem, rekla sam, i to
je bila istina. Nakon nekoliko poetnih dana, apetit mi se vratio na velika
vrata.
Eva, rekla sam joj dok smo se uspinjale stubama do uionice,
nisam ponijela novac sa sobom.
Loe sam se osjeala izgovarajui rije novac, kao da govorim kakvu
prostotu, ali Evi to, ini se, uope nije smetalo.
Ah, to, rekla je, pa samo trai od oca.
Kimnula sam glavom, ali sam znala da nikada neu traiti novac od
oca. Time bih priznala da mi je stalo do ovoga mjesta.
Moj otac, nastavila je Eva, kae da daje dovoljno u kolarini, a
gospoa Holmes svake mu zime doe osobno na vrata traiti donacije za
kolu. Otac kae da je vrlo uvjerljiva. Nasmijala se, a primijetila sam da
je na lice nanijela puder i na obraze rumenilo, iako vrlo diskretno.
Vjerojatno e posjetiti i tvoje roditelje. Premda moda i nee jer si s

Floride. Nakratko je zastala i ugrizla se za usnicu. Nisam time mislila

nita
Ma, sve je u redu, odvratila sam. Dole smo do uionice i spazila
sam iroka lea gospoice Lee dok je pisala neto na plou. Znam da je
Florida, zapoela sam pa zastala, ali Eva me radoznalo promatrala.
udno mjesto, dovrila sam. Nije za svakoga.

4.
Na dan kada se odravao ples stiglo mi je jo jedno pismo, ovaj put od
majke. Bilo je dugo vie od dvije stranice majina debelog papira
kremaste boje za pisma s mirisom rua i utisnutim inicijalima pri vrhu.
EAC, stajalo je u zaglavlju. Elizabeth Collins Atwell.
Majka mi je imala neobian rukopis, pomalo neuredan i okrugao.
Draga Thea, zapoela je i onda mi pisala o vrtu, povru i zainskom bilju
koje je sadila, o rojevima pela i leptira koje je ono privlailo, da bi tek na
kraju napisala:
Sam je dobro, s obzirom na okolnosti, iako nitko ne zna to nas eka.
Nita jo nismo odluili i tako e vjerojatno jo neko vrijeme ostati.
Ponekad sam silno ljuta na tebe, a ponekad te alim. Sve je to tako strano.
Nadam se da e Bog i njima i nama dati mira.
Svima nam nedostaje. Osjea li se malenom meu svim tim
golemim planinama, Thea?
Osvrnula sam se po sobi i shvatila da me Mary Abbott netremice
promatra. Uzvratila sam joj napadnim pogledom. Njezine su me oi
uznemiravale, tako blijede, gotovo bezbojne. Svratila je pogled, slegnula
ramenima i neujno mi dobacila oprosti, iako sam znala da joj nije
neugodno zbog zurenja.
Legla sam na tanak jastuk na svojem krevetu (jastuci na kojima sam
spavala kod kue bili su debeli i savreni, stalno sam prieljkivala da sam
barem jedan ponijela sa sobom) i prstima prela preko drvenih dasaka na
podu, izrezbarenih bezbrojnim ogrebotinama. Nastale su zbog djevojakih
koraka u jahaim izmama, zbog Doceyna povlaenja kreveta kada bi ih
namjetala, zbog isputenih knjiga. Kod kue nitko nije smio ui u kuu u
cipelama, samo gosti, a ako bi nam neto ispalo na pod i ako bi majka to
ula, slijedila je kazna.
Sissy se vrtjela po sobi, pjevuei melodiju u ritmu valcera. Kada se
pribliila naem krevetu, Eva joj se poklonila i ispruila ruku pa su poele
plesati. Eva je vodila i glumila djeaka. Obje su bile odjevene u bijele
suknje. Eva je bila via i krupnija, inilo se da je samo njezina kosa tea od

cijele Sissy. Izgledale su kao majka i ki koje pleu zajedno. ak sam i ja

znala da je valcer staromodan ples, ali u Yonahlosseeju su jazz-glazba i
plesovi bili zabranjeni. Mary Abbot mi je objasnila da je to zato to imaju
hipnotiki uinak.
I Sissy i Eva dolazile su iz obitelji s bogatim drutvenim ivotima.
Eva je potjecala iz carstva pamuka Sjeverne Karoline, a Sissy iz
Monroevillea o tome mjestu je govorila kao da je sredite svemira u
kojemu je njezin otac radio neto neodreeno u obiteljskoj tvrtki, te usput
jo i obnaao dunost gradonaelnika. Sav je nakit dobila od majke, a
pretpostavljala sam da i novac dolazi odande.
Jedino Mary Abbott i ja nismo bile uzbuene zbog predstojee
veeri, kada e nam u posjet doi momci iz internata u Ashevilleu i kada e
se od nas oekivati da s njima pleemo od osam naveer do dugo u no. Ja
sam se barem pretvarala da me to raduje. Mary Abbott se nije znala
pretvarati.
Jo jedan, rekla je Mary Abbott kada se na kraju valcera Eva
poklonila, a Sissy klecnula. Sve nas je prenuo zvuk njezina glasa. Potivale
smo pravila Yonahlosseeja i iako je bilo malo vjerojatno da e nas tijekom
sata odmora obii nadzornica, znale smo da bi mogla.
Mary Abbott je ustala i zapljeskala rukama poput djeteta koje neto
zahtijeva. Oi su joj se caklile. Eva mi je rekla da je otac Mary Abbott
metodistiki sveenik, a da joj je majka umrla dok je jo bila beba.
Pssst, prosiktala je Victoria s prstom na usnicama.
Eva se podboila i zabavljeno odmjerila Mary Abbott.
Vidjet e dosta plesa veeras, proaptala je Sissy, budi bez
brige.
Mary Abbott je legla na krevet i prekriila ruke na prsima. Pitala sam
se to misli da proputa sada, kada su Eva i Sissy prestale plesati. Meni su
izgledale tek kao dvije nevine djevojice koje se vrte po sobi.
***
Jedina pria koju je moja majka voljela priati vie negoli onu o
tome kako je upoznala oca, bila je ona o roenju mene i Sama. Uvijek bi je
priala poput bajke o majci koja je nosila blizance, a nije to znala. Moj brat
i ja roeni smo tijekom zimske oluje padao je snijeg, ptice su padale s
neba, smrznute od nenadane studeni, a sve su se biljke u majinu vrtu
smeurale te od zelenih postale hrave, zagasite boje. Majka i otac

oekivali su roenje velikog djeaka jer je majka nosila vrlo nisko. Ja sam
im bila iznenaenje. Mene nitko nije oekivao.
U naoj obitelji prije Sama i mene nije bilo blizanaca, pa nas je cijela
obitelj pozorno promatrala kada smo se rodili, a pogotovo mene.
Pretpostavljali su da sam ili ja snaniji blizanac koji je oslabio Sama, ili
obratno da je Sam oslabio mene. Mene su smatrali sebinom ili
beskorisnom djevojicom iako je moj otac nastojao odagnati takve prie,
tvrdei da nema dokaza za takve pretpostavke. No ak je i on bio zabrinut.
Djevojica i djeak roeni zajedno to jednostavno nije bilo uobiajeno.
Bili smo cendrava, zahtjevna novoroenad. Majka je nakon poroda
jo tjednima bila u krevetu, a otac se brinuo za nju, kao i za svoje ostale
pacijente jer je bio jedini lijenik u Emathli. Za nas se brinula jedna ena iz
grada. Majka je tek bila poela slikati prizore iz Grimmovih bajki na
zidove djeje sobe kada smo se rodili. Slap Matovilkine kose prostirao se
zidovima, ali samo je dio bio obojen u zlatnu boju. Slika ve odavno nije
na zidu te sobe, prebojili su je prije mnogo godina, ali i dalje se sjeam
prizora. Silno sam to voljela.
Ja sam prva progovorila, s devet mjeseci, a Samu je trebalo jo pet,
iako je ve prije poeo govoriti meni, u mraku i izjutra, dok su svi drugi jo
spavali. Moja je prva rije bila narana. Izgovorila sam je iskrivljeno, ali
majka i otac ipak su je prepoznali. Majka je tvrdila kako to znai da sam s
njezine strane naslijedila ljubav prema agrumima. I Sam i ja kasno smo
dobili zube, oboje smo do druge godine bili elavi, oboje smo mrzili
spavati te oboje voljeli kruh i marmeladu od narani.
No mrani strahovi vezani uz nae prve dane pratili su nas jo mnogo
vremena. Nai se roditelji jo dugo nisu otarasili iznenaenja zbog toga to
nas je stiglo dvoje, kao ni trauma zbog majina dugog oporavka. Bojali su
se smrti u porodu ili smrti od posljedica poroda, to je u to doba bila
neizbjena opasnost. ak i prije nego to je majka dobila trudove, postojala
je mogunost da nee dobro podnijeti porod. Bila je tu i ta zimska oluja,
snijeg koji se uhvatio za tlo prvi put u vie od deset godina, jaki trudovi
zbog kojih je majka pala u krevet sve je to, mislili su, moralo neto
znaiti. Kako to da su im se djeca rodila ba na taj dan, a ni na jedan drugi
dan, ba kada nije bilo snijega.
Prvo sam se rodila ja. Djevojica! uzviknuo je otac da bi ga majka
bolje ula. Svima bi bilo drae da sam bila djeak jer su eljeli prvo muko
dijete koje bi sve naslijedilo, ali dok me otac brisao i rezao pupanu vrpcu,

majka je poela raati drugo dijete. Pojavila se druga glavica i druga se

beba rodila mnogo bre nego prva. Djeak. Otac ovaj put nije uzviknuo.
Bio je zbunjen i pomalo postien. Htio je sina, a dobio ker, a sada je
dobio i sina? Neto nije bilo u redu. Bogovi ne ispunjavaju elje samo
tako, ili ih ne ispunjavaju a da pritom neto ne trae zauzvrat, neku rtvu
zahvalnicu.
Majka je trpjela prejake bolove da bi nas mogla primiti kako je
trebalo, pa nas je ena iz grada oistila, izgladila nam uperke kose s
kojima smo se rodili, savila komadie vate i oistila nam sluz iz nosa, usta
i uiju. Bili smo siuni. Otac nas je jedno za drugim poloio na majina
prsa. Nezainteresirano smo sisali dok se majka svijala od bolova. Majka je
jo za trudnoe odluila da e dojiti svoje dijete, iako je u to doba bilo
uobiajeno unajmiti dojilju. No tko bi joj iz Emathle odgovarao? Tko bi
mogao prehraniti njezino dijete jednako dobro kao ona sama?
Tratina pred kuom bila je prepuna mrtvih, smrznutih ptica. Otac ih
je kasnije skupio u take uz svjetlost mjeseine te ih spalio zajedno s
otpadom, promatrajui kako u dimu lepra njihovo spaljeno perje plave,
grimizne, smee i bijele boje. Gledao je plamen i razmiljao. Bio je
neodreeno optimistian, razdragan mjeseinom i parom vlastitoga daha,
svojom novoroenadi tako malom i blijedom, ali koliko je ljudskome oku
vidljivo, zdravom.
Majka nam je poslije govorila da su nas voljeli i prije nego to smo
se rodili, ali to ba i nije bila istina. Jedno su od nas dvoje voljeli, za drugo
nisu znali.
Nikada nas nisu namjeravali poslati od kue. ula sam za kolu Miss
Petit koju je pohaala majka, ali nisu me namjeravali poslati onamo. Nije
bilo potrebe. Trebali su me u skorijoj budunosti poslati u kolu za mlade
djevojke u Orlando, ali samo na nekoliko tjedana, tek toliko da se upoznam
s djevojkama svoje dobi i vidim kako se ponaaju. Majka me uvjeravala da
u vrlo brzo nauiti sve to mi je potrebno. Tamo e me pripremiti za
ulazak u drutvo, koji e mi organizirati kada diplomiram i zavrim
fakultet. Ve je bilo odlueno da u studirati na Agnes Scott koledu, a
Sam e ii na Sveuilite Emory. Bilo je vano da dobijemo dobro
obrazovanje. Smatrali su nas pametnima, na im je intelekt bio vaan.
Atwellov intelekt.
Sam je trebao postati lijenik ili odvjetnik. Svejedno. To bi mu
ionako bio posao koji bi obavljao sa strane, dok bi mu glavno zanimanje

bilo upravljanje imanjem. Na je pravi imetak dolazio s plantaa agruma

koje su se nalazile junije od Emathle, a kojima je zasad upravljao majin
brat. Sam i ja trebali smo ih naslijediti, ali sada je naim dijelom upravljao
on.
Ja sam trebala ivjeti s muem, ali negdje u blizini, moda u
Gainsevilleu. Nisu svi imali sree da ive na tako izoliranom mjestu. Nisu
svi imali sree da mogu zaraivati za ivot kao moj otac, koji je to inio
pod vlastitim uvjetima. A on je imao takvu sreu zahvaljujui novcu moje
majke. Bio je filantrop, tako ga je barem nazivala moja majka. Pomagao je
ljudima, a mnogi ljudi kojima je pomagao nisu mu mogli platiti.
Bila je to pria o naoj budunosti, i tu smo budunost uvijek trebali
provesti zajedno. Naa je budunost trebala biti zajedniki poduhvat.
No kada nam je majka priala o svim tim stvarima, nismo je doista
razumjeli. Nismo razumjeli to tono znai kada nam je govorila o tome
kako e se Sam oeniti, a ja udati i da emo ivjeti svaki u svojoj kui.
Nikada nismo bili junije od Orlanda ni sjevernije od Gainesvillea. Ja
nikada nisam vidjela kako izgleda koled ili sveuilite. Kada sam ih
pokuavala zamisliti, izgledali su kao naa kua, samo s mnogo vie ljudi.
Tako sam i zamiljala Yonahlossee prije nego to sam stigla u kolu kao
svoj voljeni dom, ali s nizom djevojaka. Naravno da sam znala da to ne
moe doista biti tako. Znala sam to razumom, ali ne i srcem.
A Georgie? I on je trebao ivjeti negdje u blizini, premda njegova
budunost nije bila tako pomno isplanirana kao naa. On, naime, nije bio
dijete moje majke. Mogla bih rei da mi je Georgie bio kao brat, ali nije
tako. Jasnije sam ga vidjela jer nije bio dio mene.
Ljudi vam mogu svata ispriati o svojemu djetinjstvu, izmisliti
kojekakve lai, i vi im morate vjerovati, osim ako niste bili s njima, ako to
djetinjstvo niste proveli zajedno. Ako jeste, onda se poznajete vrlo, vrlo
dobro. A kada nekoga tako dobro poznajete, to je teret. Ponekad i dar, ali
uvijek teret.
***
Moja je haljina boje lavande, ona ista koju sam nosila za veerom s
ocem, na sreu bila dovoljno elegantna.
Drhtala sam. Bilo je gotovo osam sati naveer, ali sunce je jo sjalo.
Bacalo je, dodue, neto drugaiju svjetlost od one dnevne. Ta je svjetlost
bila meka, plaviasta. Ranije toga dana je kiilo pa je zrak mirisao po

vlazi, a tlo nam je pod nogama omekalo. Oko djevojaka su letjeli rojevi
krijesnica koje su me oaravale jer ih nikada prije nisam vidjela. Na Floridi
je bilo prevrue za njih. Ondje su oko nas zujali samo komarci i golemi,
buni vilin-konjici.
Nisam znala bih li ogrnula majinu krznenu stolu jer sam se bojala
da je preotmjena za tu priliku, ali oko mene su se gotovo sve djevojke
epurile krznom. Alice Hunt upravo je u tom trenutku prola pokraj mene s
mrtvom lisicom oko vrata.
Podigla sam ruku da bih joj mahnula, ali nije me htjela ni pogledati.
Bila je jedna od onih djevojaka koje ni na koga ne obraaju pozornost.
Obrazi su mi se zaarili. Nikako nisam uspijevala zapamtiti s kim valja biti
ljubazan, a koga treba nonalantno ignorirati.
Alice Hunt, zazvala ju je Sissy i Alice Hunt je zastala te se polako
okrenula. Sissy nitko nije ignorirao.
Sissy, kimnula joj je, a zatim i meni dobacila kratak pogled.
Thea.
Potom se okrenula i pola dalje, ne bi li se pridruila drugim
djevojkama iz Memphisa, koje su se sve ponaale slino govorile su
tiho, tek neto glasnije od apata i gotovo nikada nikoga nisu gledale u oi.
Znale su, dodue, gledati kroz druge ljude i svi su ih smatrali
najsnobovskijom klikom u koli.
U Memphisu, ini se, sunce nikad ne zalazi, ispod glasa je
promrmljala Sissy i ja sam se zahihotala, iako prvi put kada je izgovorila tu
reenicu nisam imala pojma na to tono misli. Uvijek je koristila izraze za
koje prvo ne bih znala to znae. Za gospou Holmes je, primjerice,
govorila da ima metlu u kimi, a za Leoninu obitelj da je puna perja.
Misli, puna nafte? zbunjeno sam prokomentirala kada je to prvi put
rekla i Sissy je umrla od smijeha.
Oko Sissy i mene okupljale su se djevojke u ivopisnim svilenim
haljinama, krznenim pelerinama, sjajnim alovima i s dijamantnim
ukosnicama u kosi. Spazila sam Katherine Hayes iz Atlante, najveu
traericu u kampu, koja je bila okruena svojom sljedbom drugih
djevojaka, takoer iz Atlante. Sve su se glasno smijale i svima je, inilo mi
se, ime takoer bilo Katherine, ali samo su Katherine Hayes zvali punim
imenom. Druge su zvali Kate. Katherine je imala divlje kovravu smeu
kosu i odjenula je tamnoplavu haljinu bez rukava, haljinu koja je od svih
haljina na plesu nijansom bila najblia crnoj boji. Znala sam iz asopisa da

zvijezde esto nose crno i da je to strahovito ik, ali to je bilo u

Hollywoodu. Junjaci su crno u to doba nosili samo na sprovode.
Katherine je imala i crveno nalakirane nokte. Djevojke iz Atlante bile
su gradske djevojke koje su po kampu hodale kose oiane na kratki bob i s
nalakiranim noktima (kada bi ih primijetila, gospoa Holmes naredila bi
skidanje tog laka). Uvijek su napadno gestikulirale i smijale se kao da ih
netko promatra, a netko ih je, ruku na srce, uvijek i promatrao, ba kao i
sada. Na naredbu gospoe Holmes uvijek bi doista i skinule lak s noktiju,
zatim pustile da proe nekoliko dana i da ravnateljeva ena zaboravi na
incident, te ih ponovno nalakirale. Sve su nosile istu boju, kao jato ptica s
egzotinim kandama.
Sve smo nosile svilene arape pa su nam se noge sjajile, a nae su
haljine, ukljuujui i moju, bile pristojne duljine, no ako bi Eva sjela na
odreeni nain, diskretno bi otkrila koljena.
Toliko jo toga u ivotu nismo bile iskusile, veina nas se nikada nije
ni drala za ruku s momkom, iako smo eznule za tim da nam uine i
mnogo vie. udjele smo za tim da nas zagrle svojim jakim rukama i da
nam svoje jake, ali njene prste zariju u svilenkaste kovre.
No nita od toga nismo smjele dopustiti. Nita se od toga nije smjelo
dogoditi dobrim kerima bogatih i monih mukaraca koje su nosile vana
prezimena, koje su imale obiteljske veze i obiteljske dunosti. Naa je
budunost bila odreena prvo emo biti debitantice, zatim supruge. Sve
smo se jednoga dana morale udati, po mogunosti nakon osamnaeste, ali
prije nego to navrimo dvadeset jednu, iako je rijetko koja od nas brak
povezivala sa strau. Vidjele smo svoje roditelje, svoje tete i strieve,
svoje sestre i njihove mueve. Nismo bile glupe. Shvaale smo da je
udnja opasna stvar s kojom valja oprezno postupati, kao s boicama
majina skupocjenog parfema koje su se prenosile najstarijoj keri kada bi
navrila esnaest godina.
Ja se, meutim, nisam izlagala tolikoj opasnosti kao druge djevojke
iz Yonahlosseeja. To mi je tek sada postalo jasno. Moja se obitelj nikada
nije pojavljivala u traerskim rubrikama u novinama, moje pogreke nisu
mogle natetiti poslovnim vezama mojega oca. Jedino to sam mogla
ugroziti bili su odnosi unutar moje obitelji.
Vidim momke, proaptala je Sissy.
Dobro, pa nee nas ugristi, proaptala sam i ja.

Ve smo gotovo bile pred Dvorcem, a momci su ondje stajali u vrsti,

lea okrenutih prema prozorima. Svi su bili odjeveni u svijetla ljetna
odijela i leptir-kravate, kao da su se zaigrali s odjeom svojih oeva. Nisam
se mogla sjetiti kada sam zadnji put vidjela Sama ili Georgieja u odijelu,
iako su moji roditelji Georgieju poklonili odijelu za njegov zadnji
roendan. Rekli su da e se uskoro prijaviti za koled. Tada se takvo to
jo inilo moguim.
Sissy se zahihotala. Bila je sva vrckasta veeras i bilo mi je drago to
mi time odvlai pozornost. Lijepo je i to nemam vremena razmiljati o
Georgieju te o odijelu koje jo nije nosio, barem ne preda mnom.
Stubite do Dvorca bilo je usko uz njega su se u jednome redu
mogle penjati najvie tri djevojke. Na najnioj nas je stubi doekala Mary
Abbot, kose podignute u visoku, staromodnu punu. Sissy i ja drale smo
se ruku pod ruku, pa sam lijevu ponudila Mary Abbot. Nije me primila pod
ruku, nego za dlan.
Ruka ti je hladna, rekla je, glasa mnogo vieg nego inae i
razrogaenih oiju.
Tvoja je vlana, odvratila sam. Osjeala sam se kao da u dlanu
drim vlanu crkotinu.
Hoe li veeras sebi nai udvaraa, Mary Abbott? zadirkivala ju
je Sissy. Sissy je odjenula blijedo zelenu haljinu etvrtastog izreza
obrubljenog srebrnom trakom koja joj je naglaavala dug, tanak vrat. Toga
je poslijepodneva uvinula kosu, ba kao i ja, ali za razliku od moje, njezina
kosa nikako nije htjela ostati svijena u uvojke. Eva nam je svima, osim
Mary Abbott, napudrala lica, pa se Sissyjine pjegice vie nisu primjeivale,
a svima nam je i namazala usta sjajilom, no vrlo diskretno, tako da
gospoa Holmes ne primijeti. minka je u naelu bila zabranjena, ali to je
oito bilo jedno od fleksibilnijih pravila u Yonahlosseeju jer je veina
djevojaka na koje sam naila te veeri izgledala neto ivopisnije,
istaknutih crta lica. Gospoa Holmes to je sigurno primjeivala. Nije bila
glupa. Vjerojatno je zakljuila da e nam u nekim sluajevima progledati
kroz prste.
Sissy je oko vrata nosila nisku bisera s kopom od sjajnoga rubina te
prsten s tirkiznim kamenom veliine kovanice uz koji su stajala dva
okrugla dijamanta. Nosila je i naunice s rubinima pristajale su uz
ogrlicu. Nikada ni na kome, ak ni na majci nisam vidjela takav nakit, a
Sissy je jo k tome bila toliko mrava da je izgledalo kao da kitnjast nakit

nosi nju. Mnogo joj je bolje pristajala ogrlica koju je nosila svaki dan
ona s dijamantnim privjeskom u obliku potkove, no ak i ako veeras nije
bila najljepa djevojka na plesu, Sissy je zraila. Zbog iroko je
postavljenih oiju da su bile imalo razmaknutije, izgledala bi udno
djelovala poput nadnaravnog bia slinog vilama iz Sna Ivanjske noi.
Svojim je, pitanjem, meutim, prenerazila Mary Abbott. Ne, neu
nai udvaraa. Nijedna ga od nas nee nai. Premlade smo.
A koliko bismo trebale biti stare? upitala sam je.
Dovoljno da elimo udvaraa, odgovorila je Mary Abbott i
ispustila moju ruku, prije toga je stisnuvi dovoljno da sam se namrtila.
Zatim je podigla predugu haljinu do polovice listova i pourila naprijed,
preskaui po dvije stube, sve dok nije zaglavila iza druge tri djevojke koje
su se drale pod ruke. Pogledala sam Sissy.
Ba je udna.
Ne budi zloesta, odvratila mi je, ne pristaje ti.
Njezin me odgovor iznenadio i htjela sam je pitati to tono eli rei,
ali ve smo gotovo dole do vrha stubita i bile smo vrlo uzbuene. Pred
vratima su gorjele plinske svjetiljke, kao i uvijek, danju i nou premda
ih se danju jedva primjeivalo a zatim je vrata otvorio gospodin
Holmes, koji nam se smijeio. Otvarao je vrata svakoj skupini djevojaka
koja bi se pojavila pred njima, zatim ih zatvarao i ponovno otvarao, iako ih
je mogao jednostavno otvoriti i ostaviti tako, kao to se inilo kada smo u
Dvorac dolazile jesti ili na nastavu. No time bi pokvario iznenaenje.
Unaprijed bismo vidjele ono to su nam pripremili.
Naa se blagovaonica, naime, preobrazila. Izgledala je kao da je
netko ubrao sve cvijee iz vrtova Yonahlosseeja i njime ukrasio dvoranu.
Cvijee je bilo posvuda, sloeno u vaze po bojama, od krvavo crvene,
tamnonaranaste, blijedo ute, jarko ruiaste, snjeno bijele do pirgavo
kremaste. Od manjih je rua ispleten debeo vijenac koji je visio sa stropa,
tako visoko da ga ni najvia djevojka nije mogla dohvatiti, a ja sam se
udila jer nikada nisam vidjela toliko cvijea izvan cvjetnjaka. Majka je
uvijek govorila da joj je ao brati cvijee iz vrta, a kada bi ga i ubrala,
nikada ga nije slagala po bojama. Jaka elektrina rasvjeta te je veeri bila
iskljuena, a umjesto nje postavljeni su golemi svijenjaci sa svijeama
debelim poput moje podlaktice. Svijenjaci su bili vii od mene i bili su
lijepi na isti nain kao to je lijepo antikno oruje. Drala sam se podalje
od njih, strahujui da bi njihov snaan plamen mogao zahvatiti moju

haljinu.
Na drugom je kraju blagovaonice sjedila skupina sjedokosih
mukaraca, djelomino zaklonjena orijentalnom pregradom na rasklapanje.
Vjerojatno se smatralo neprimjerenim da gledaju mlade djevojke. Sjedili su
na stolcima i svaki je u rukama drao svoj instrument. Bio je to orkestar.
Momci su stajali u savrenoj vrsti koja se prostirala s jednoga kraja
blagovaonice do drugog, a razlikovali su se tek po neposlunom bljesku
kakvog ukrasnog dragog kamena kada bi ga obasjala svjetlost svijee.
Djevojke su se, za razliku od njihove savrene vrste, okupile u pomalo
kaotinoj gomilici nasuprot njima. Pitala sam se skrivaju li momci u
depovima pljoske, kao to mi je Eva rekla da esto skrivaju, iako sam
znala da je gospodin Holmes izraziti prohibicionist kada je rije o
alkoholu. Smatrao ga je velikim zlom koje vodi u nemoral. Uz momke je
stajala gospoica Brooks, kao da pazi kako neki od njih ne bi odlutao na
drugu stranu prije nego to za to bude vrijeme. Gospoica Brooks vodila
nas je u botanike ekspedicije i na promatranje ptica svakoga
poslijepodneva, a tijekom kolske godine predavala je povijest. Bila je
malo dosadna, ali i draga. Sviala mi se, za razliku od gospoice Lee, koja
nas je sve drala na oku poput sokola.
Docey i druge sluavke posluivale su nam pun iz goleme kristalne
zdjele. Kimnula sam glavom prema Docey, ali nije mi uzvratila. Bila je
odjevena u sveanu odoru za posluitelje, nalik na onu kakvu nose
spremaice u hotelima, a sastojala se od utirkane crne kecelje i snjeno
bijele bluze.
Docey se uredila, apnula sam Sissy kada smo obje dobile au
puna.
Pogledaj, rekla mi je Sissy, a zatim odmah dodala: Ne, ne, nemoj
gledati, vidjet e nas.
Bio je to prvi put da primjeujem uznemirenost na Sissy i prvi put da
stojim tako blizu skupini djeaka. Znala sam to oekuju od nas, a znala
sam i to bismo mi trebale oekivati od njih. Trebali su s nama plesati,
vrtjeti nas po prostoriji pod budnim okom odraslih, a eljele smo se svidjeti
nekom zgodnom djeaku i barem za jednu veer postati dio para. No nakon
toga, moda vie od svega, eljele smo da odu pa da moemo eznuti za
njima.
Nisam nita odgovorila Sissy. I ja sam bila uznemirena, ali iz drugih
razloga. Koliko god to glupo zvualo, nikada nisam bila u drutvu momka

koji mi nije bio u rodu. Majka i otac zacijelo nisu znali da e nam u
Yonahlosseeju prirediti ples s gomilom djeaka.
Henny, Jettie i jo jedna maturantica, Martha Ladue, ule su u
blagovaonicu, i odmah sam primijetila da se na Henny neto promijenilo.
Isprva nisam uspijevala razabrati to, ali onda sam shvatila da je puderom
prekrila made. Martha je pak bila najljepa djevojka u cijelome kampu.
Nalikovala je na Louise Brooks, ali je bila jo ljepa i mnogo mirnija.
Sissy me lupnula laktom u rebra jer se na vratima pojavila Leona,
odjevena u tamnosivu svilenu haljinu, s ogrlicom od dijamanata i bisera
obavijenom oko vrata. Cijela ju je prostorija promatrala jer je bilo
nemogue skrenuti pogled s nje. Leona je bila tip djevojke to vladala
svakom prostorijom u kojoj bi se nala. Bila je visoka nekih 180
centimetara, a gotovo bijela kosa dosezala joj je do struka, to je bila
frizura kakvu su obino nosile mlae djevojice. Pitala sam se je li je ikada
uope i oiala.
U tom se trenutku oglasio gospodin Holmes i zatraio da obratimo
pozornost na ono to nam eli kazati. Stao je pred nas, a uz njega je stala
gospoa Holmes s ukrasom od bijelih i crvenih rua oko zglavka.
Gospodin Holmes uvelike je nadvisivao svoju suprugu i bio je napadno
vitak, pogotovo u usporedbi s njezinom punakom figurom. Ona je pak
bila odjevena u istu staromodnu dugu suknju i na uima je nosila iste
biserne naunice kao i svakoga dana.
Neka ples zapone, rekao je gospodin Holmes i mahnuo prema
orkestru, koji je zapoeo s prvom pjesmom. Razile smo se svaka na svoju
stranu kako bi nam momci mogli pristupiti, a da se pritom ne moramo
pitati prilaze li ba nama ili naoj cimerici, djevojci s kojom razgovaramo,
najboljoj prijateljici. Momci su pourili prema nama, a ja sam nagonski
ustuknula, zabijajui se u Leonu.
Ispriavam se.
Isprika prihvaena, odvratila je. Istoga sam trenutka zaboravila na
momke i zagledala se u Leonu, koja je gledala pred sebe, vjerojatno se
nadajui da e joj pristupiti kakav visok momak. Ovako mi je, izbliza,
izgledala jo via, a kada sam pogledala prema dolje, vidjela sam da nosi
cipele bez potpetice, srebrne boje, u potpunom skladu s haljinom. Veina
je ostalih djevojaka uz sveane haljine nosila cipele s potpeticama, no
Leona je oito bila dovoljno bogata da su joj mogli izraditi bilo kakve
cipele po mjeri i u boji koju bi poeljela.

Thea, zaula sam i pogledala prema gore, prema Leoni,

iznenaena injenicom to je izgovorila moje ime. Mislila sam da i ne zna
tko sam. Netko te treba, rekla je nestrpljivo, pa sam se okrenula na drugu
stranu. Preda mnom je stajao mrav, blijed djeak.
Mogu li zamoliti za ples? upitao je i ja sam prihvatila njegovu
ruku, shvaajui dok smo hodali prema podiju da svira polagana pjesma,
to je znailo da u mu se morati pribliiti tijekom plesa. Govorio je
nesigurnim glasom, a ja sam se jo jedanput okrenula i pogledala prema
Leoni. Gledala me dok me momak pratio prema podiju i zbog nekog sam
razloga uivala u njezinu pogledu.
Ja sam Thea, drago mi je, rekla sam momku, kimajui glavom jer
nisam mogla klecnuti u hodu. Nadala sam se da ne krim nijedno od
nauenih bontonskih pravila.
Ja sam Harry, drago mi je, odvratio je momak.
Nisam se jo ni snala, a ve smo plesali u vrtlogu drugih parova.
Prepoznala sam pjesmu koja je svirala ak i u samo instrumentalnoj verziji.
Carolina Moon, bila je to najdraa pjesma moje majke i u tom sam
trenutku pomislila kako je udno to to sam dotad samo mislila da je rije o
lijepoj melodiji, a nikada pjesmu nisam povezala s mjestom o kojemu
govori. No evo me sada ovdje, u dravi Karolini, pleem uz njezinu
polaganu, tunu himnu.
Odakle si? upitala sam Harryja.
Uglavnom odavde, odvratio je. Nije ba najbolje plesao. Vodio je,
ali jedva, no mirisao je poput Sama i Georgieja. Ve sam bila zaboravila
miris djeaka, toliko otriji i nametljiviji od mirisa djevojaka.
A odakle si kada nisi ovdje?
Iz Louisiane. Obitelj mi se bavi preradom drveta. Bilo je oito da
mi se Harry nastoji svidjeti i da je nesiguran. Svi su mu odgovori zvuali
kao pitanja. Uglavnom odavde? Iz Louisiane? Preradom drveta?
Na plesu je bilo momaka koji su mi se mogli svidjeti primjerice,
jedan visoki, crnokosi djeak u svjetloplavom sakou ili zgodan crvenokosi
momak s kojim je plesala Sissy. No Harry nije bio jedan od njih. Molly,
uenica prvog razreda koja je sjedila za mojim stolom u blagovaonici,
upravo se zavrtjela pokraj mene pleui s jednim momkom. Sissy mi je
rekla da su plesovi u Yonahlosseeju sada vrlo napredni. Prije dolaska
Holmesovih, svakoj je djevojci bio dodijeljen momak s kojim je morala

plesati cijelu veer i koji bi je dopratio do Dvorca, nosei njezine bijele

satenske cipele za ples pod mikom. Brojni su se lanovi upravnog odbora
kole meu njima i Sissyn djed ustro borili protiv promjena koje su
uveli Holmesovi. Smatrali su da bi plesovi u Yonahlosseeju trebali sliiti
starim, predratnim debitantskim balovima.
Kada je valcer zavrio, klecnula sam koljenima, a Harry se naklonio
pa sam otila do stola sa zakuskom i piima, gdje mi je Docey dala jo
jednu au puna. Ovaj su nam se put oi nakratko susrele.
Osjetila sam da me netko prima za lakat i prvo sam pomislila da je
rije o momku pa sam se zacrvenjela, no kada sam se okrenula, spazila sam
Sissy.
Ve si gotova? upitala je.
Malo sam edna, podigla sam polupraznu au. A ti? Ne plee?
Jesi li vidjela momka s kojim sam plesala? upitala me i ja sam
kimnula glavom. Zove se Boone. Svia mi se, rekla je, a zatim spustila
glas, jako mi se svia.
Osjetila sam neobian ujed ljubomore. Neko smo vrijeme samo
stajale, opinjene arolijom glazbe, i ja sam prouavala pun u svojoj ai.
Bio je neobine plave boje, gotovo crn, a povrinom su plutale nabubrene
kupine koje su dan prije ubrale mlae uenice s gospoom Holmes tijekom
sata lijepog izraavanja. Majka je uvijek radila pun od agruma po starom
obiteljskom receptu i taj je pun bio svjetloruiaste boje, osvjeavajueg
okusa, sladak i samo malo gorkast.
Sissy je prekinula utnju. Vidjela sam da si razgovarala s Leonom.
Ne ba. Samo na sekundu. Zna mi ime.
Moram priznati da sam iznenaena. Mislila sam da zna jedino ime
svojega konja.
Ne voli Leonu?
Sissy je nestrpljivo slegnula ramenima. To je u Leoninu sluaju
sasvim svejedno. Voljela je ili mrzila, njoj nije stalo ni do koga osim do
konja. Leona je silno bogata, Thea, pogledala me Sissy. Moe raditi sve
to poeli. Ne mora se obazirati ni na koga.
Iako je Sissy tvrdila da su Leona i Martha Ladue najbogatije djevojke
u koli, znala sam da je i sama Sissy bogata. Svi su to znali. Osim toga,
bogatstvo Sissyne obitelji nije bilo novosteeno, kao Leonino, i s

vremenom je izgubilo prljavi sjaj. Eva mi je rekla da su novi jahaki tereni

izgraeni novcem koji je koli poklonio Sissyn djed, a majka i teta Sissy
takoer su pohaale Yonahlossee njezin otac i djed sjedili su upravnom
odboru.
No Sissyno pretvaranje da ne potjee iz bogate obitelji bilo je
zapravo dio drutvene igre u Yonahlosseeju. Sissy je tu igru igrala vrlo
graciozno i vjeto te se vrlo lako i prirodno kretala kroz sve slojeve u koli.
Znala je tko je ovdje na stipendiji (deset djevojaka svake godine, meu
kojima je bila i naa cimerica Mary Abbott), koje su djevojke pametne
(rekla mi je da u upravo ja stei ugled pametne djevojke, to mi je
istodobno laskalo i plailo me) i koje su djevojke meusobno u rodu (vrlo
mnogo njih). Znala je koje bi djevojke uskoro mogle otii iz kole zbog
financijskih problema, unato uvjeravanjima gospodina Holmesa da se
situacija u zemlji poboljava (Victoria je svakog trenutka mogla otii iz
Yonahlosseeja), znala je tko je vaan, a tko nije, no usprkos tome, bila je
ljubazna i prema jednima i prema drugima. Djevojke iz Kentuckyja,
primjerice, nisu bile osobito vane, svi su ih smatrali priprostima, iako
nisam shvaala zato. Molly mi je izgledala isto kao i sve druge uenice
prvog razreda. Ustvari, kad bi se zanemarile moderne frizure djevojaka iz
Atlante i zlatni medaljoni djevojaka iz Memphisa na kojima su bili
ugravirani njihovi inicijali sve smo izgledale vie-manje isto.
Sissyne su plave oi bile iskrene, tople i savreno okrugle. Bile su to
djeje oi. Od svih je djevojaka odabrala ba mene i bila sam joj zahvalna
na tome. Zakljuila sam da u je sigurno pamtiti i kada odem odavde.
Moda emo se ak i posjeivati.
Odjednom mi je postalo jasno da je moja majka u Emathli vjerojatno
bila vrlo usamljena. Jedina joj je prijateljica bila moja teta. Istodobno,
preplavila me ljutnja zbog toga to mi nikada nije dopustila da imam
vlastite prijateljice. Zbog toga to nikada nikoga nije pustila u na svijet.
Jedan za drugim, redali su se valceri. Plesala sam s jo trojicom
momaka. Jedan mi je rekao da mu se svia moja bakrena kosa nazvao ju
je upravo tako, bakrenom a drugome su ruke bile tako vlane i ljigave
da sam se osjeala kao da dodirujem zmiju. Kada je pjesma koju sam
otplesala s njim utihnula, ispriala sam se i odluila da vie te veeri neu
plesati. Zbog toga sam se povukla na stolce koji su postavljeni uz rub
dvorane upravo za tu namjenu. Ve sam prije primijetila da momci ne
smiju ili ne ele prii djevojkama koje sjede. Sjela sam i poela avrljati s

Henny, koja je vedro kritizirala haljine prisutnih djevojaka. Upustila sam

se i u sanjarenje. Zamiljala sam da e se svakoga trenutka pojaviti moj
otac. Nakon ovoga plesa. Prije sljedeeg. Ne, ba sada, usred ovog
dosadnog valcera. Sad e doi, nee se obazirati na to da nas prekida jer e
silno eljeti doi do mene. Moda e se pojaviti i moj brat, pa e sve
djevojke vidjeti koliko je zgodan, a moda e doi ba troje njih majka i
otac uz Sama. Svima u im odmah oprostiti i cijela e pria s
Yonahlosseejem zauvijek zavriti.
Mary Abbott stajala je pokraj vrata i nervozno tapkala iznoenom
crnom cipelom o pod, kao da bi najradije pobjegla. Bilo mi ju je ao, ali
znala sam da u, priem li joj i zaponem razgovor s njom, ubrzo zaaliti.
Bila je to jo jedna kunja, jo jedan pokazatelj toga kakva sam zapravo
osoba, ali duboko u dui znala sam da je svejedno. Nije uope vano hou
li ustati i prii Mary Abbott. Ve sam ionako podbacila kod kue, i to tako
da mi nitko nije mogao oprostiti.
Nada koja me preplavila dok sam zamiljala kako otac dolazi po
mene odjednom je ieznula. Snudila sam se gledajui Mary Abbott i
shvaajui da je moja neodlunost oko toga bih li joj prila i pomogla ili ne
zapravo ista stvar kao i matanje o tome da otac prekida ples i odvodi me
odavde. Sve su to bile samo fantazije, samo proizvodi moje iskrivljene
mate.
Pogledala sam jo jedanput prema dolje i odmjerila svoje lijepe
cipele njih sam prije ovoga plesa nosila samo jedanput, na uskrnjoj
veeri tijekom koje sam sjedila izmeu Georgieja i Sama. Kada sam
podigla pogled, odluila sam ustati, prijei na drugi kraj prostorije uz
plesae i sprijateljiti se s Mary Abbott.
No ispalo je da ne moram to initi. Uz nju je stajao gospodin Holmes
i smijeei se pokazivao prema plesnom podiju. Mary Abbott mu je neto
rekla i on ju je pozorno sluao, tako zgodan s gustim crnim obrvama,
kosom i nosom malo zakrivljenim ulijevo. Pitala sam se nije li ga moda
slomio bavei se sportom.
Mary Abbott mu se nasmijeila i gospodin Holmes je pokazao na red
stolaca te joj ponudio ruku. Prihvatila ju je i pola za njim do stolca, gdje je
on prvo priekao da ona sjedne, a zatim sjeo do nje. U tom sam trenutku
shvatila da je Holmes dobar ovjek i on je, ba poput mene, primijetio
da se Mary Abbott osjea nelagodno, ali je ipak neto uinio ne bi li joj
olakao situaciju. Zapitala sam se kako bi reagirao da je bio na mjestu

mojega oca. Bi li se njegova ljubaznost slomila pod teretom loeg

ponaanja keri?
Zbog njegove me ljubaznosti preplavila nostalgija za domom. Sjetila
sam se da su neko svi prema meni stalno bili dobri i dragi. Gledala sam
kako gospodin Holmes neto govori Mary Abbott i pitala se o emu
razgovaraju. Iz prve sam ruke znala da Mary Abbott nije ba vjeta u
avrljanju i arko sam eljela biti na njezinu mjestu. Htjela sam da
gospodin Holmes neto mrmlja meni, a ne njoj.
Slae li se, Thea?
Nevoljko sam se okrenula prema Henny. Molim?
Misli li i ti da je ova haljina malo previe za Sissy? Uvijek to radi
paradira u odjei koja je prefina za nju. Izgleda budalasto. Glas joj je
postao hladniji.
Sve izgledamo budalasto, pomislila smo. Pravimo se da nismo
djevojke na plesu u ljetnome kampu, nego dame na balu. Htjela sam kazati
Henny da mi Sissy izgleda prelijepo, ali rijei su mi zastale u grlu. Henny
me pozorno promatrala, kao da me pokuava procijeniti. Do toga sam
trenutka mislila da je Sissy svima draga, dapae, da je svi vole. to Henny
ima protiv nje? Upravo u tom trenutku, kao da smo je zazvali, Sissy se
zavrtjela pred nama, i dalje pleui sa zgodnim crvenokosim momkom.
Primijetila je da ju gledam te mi se iroko nasmijeila, poput najsretnije
djevojke na svijetu.
Ponaa se kao budala, promrmljala je Henny i u tom se trenutku
preda mnom pojavio zgodni crnokosi momak, pa sam se sjetila gdje se
nalazim. Henny je bila ljubomorna na Sissy, to sam shvatila. Tko ne bi
bio?
***
Thea? upitao je momak i pruio ruku. Odveo me na plesni podij i
moja je odluka da te veeri vie ne pleem netragom nestala. Odluno je
vodio ples i snano me drao. Bilo mi je drago to me odabrao, ali sam se
iznenadila. Prekrio je nepisano pravilo vezano uz stolce. Znai li to da se
sviam momcima?
Zovem se David, predstavio se.
Ti ve zna kako se ja zovem.
Nasmijeio se. Ramena su mu bila toliko iroka da se sako nad njima

napinjao, a gustu je crnu kosu kremom zagladio unatrag, kao to je to tada

bilo moderno. Kada se nasmijao, usta su mu bila puna sjajnih, velikih,
ravnih i bijelih zubi. Bio je gotovo prezgodan.
Koliko ima godina? upitala sam. Izmeu mojeg pitanja i njegova
odgovora prolo je nekoliko sekundi pa sam se ve bila zacrvenjela,
mislei da sam postavila pogreno pitanje. No onda mi je ipak odgovorio.
Sedamnaest.
I bavi se sportom?
Nogometom. I atletikom. Dodue, bolji sam u snazi nego u brzini.
Evo, probaj, rekao je alei se, pa sam dotaknula mii koji mi je
ponudio.
Glazba se usporila pa me David privio blie. Blago je mirisao po
kolonjskoj vodi i u drugim bih okolnostima bila presretna to me odabrao.
Osjeala sam da me druge djevojke promatraju s divljenjem i zaviu, no
znala sam i zato me David odabrao. Zato to sam izgledala kao da ne
elim da me itko odabere. Pravila igre s momcima bila su sasvim izvrnuta.
Osim toga, uope nisam eljela Davida. Bilo mi je dosta svega toga. Nisam
vie eljela da me itko uzima u naruje. Nikad vie.
Netko me potapao po ramenu pa sam otvorila oi i spazila gospou
Holmes, a zatim i parove za njezinim leima. Prestali su plesati, gledali su
mene i Davida.
Preblizu, Thea, rekla je, iako mi se inilo da ne pleemo nita blie
jedno drugome nego drugi parovi. No u tom mi je trenutku palo na pamet
da moda ipak jesmo plesali blie, ali ja to nisam primijetila. Pomisao da
ne znam koliko blizu je preblizu istinski me prestravila.
ao mi je, tiho sam rekla. Nisam znala kako bih se trebala ponaati
u takvoj situaciji. Trebam li otii ili ostati i podnijeti prijekor svih
prisutnih? Glazba je i dalje svirala, ali jedva da je itko jo plesao. David je
pognuo glavu i to me podsjetilo na oca. Nije me branio. Htio je da ostanem
kod kue, znam da je htio, no pobjedu u toj bitki prepustio je majci. Svijet
se ipak nije sruio, iako se u tom trenutku inilo kao da bi mogao.
Gospoa Holmes netremice me promatrala. Oito se stvari ipak nisu
mnogo promijenile od vremena bijelih satenskih cipelica koje nisu smjele
doi u dodir sa zemljom. Nije mi naredila da odem, ali ni da ostanem.
Stoga sam kimnula glavom Davidu i samoinicijativno se povukla, gurajui
se uz topla tijela. Kada sam dola do ruba plesnog podija, shvatila sam da

nas ipak nisu svi gledali. Parovi su opet plesali, a Henny je razgovarala sa
skupinom djevojaka, moda o meni, ali moda i ne. Jo se mogu izvui iz
ovoga, pomislila sam. Moram se izvui jer nemam kamo, barem ne sada.
Nisam bila onakva kakva sam trebala biti. Nitko mi to nikada nije
rekao, ali znala sam. Moda sam doista neprilino plesala i vjerojatno vie
nisam znala dobro procijeniti to se pristoji, a to ne. to je tebi? pitala me
majka. I doista, to je meni? elo mi se zaarilo i na njega su poeli izbijati
graci znoja. A onda sam se okrenula da bih pogledala tko me to promatra.
Tue su mi oi palile kou poput baklji.
Gospodin Holmes. Slabano mi se nasmijeio. Znala sam da
pokuava biti ljubazan, kao ranije prema Mary Abbott. To mi se prvo
smuilo jer nisam eljela saaljenje, no onda se u meni probudio traak
nade. Gospodin Holmes ne misli da sam loa osoba. Promatrao me jo koji
trenutak, a onda pristojno skrenuo pogled, no znala sam da me ne gleda
kao svi ostali odrasli, kao moji roditelji ili kao gospoa Holmes. On nije
djeak, kao David. Ne privlaim ga zato to sam ljepukasta i dostupna
djevojka s plesa. Shvatila sam da mu se sviam. I on se svia meni.
U to sam vrijeme bila vie dijete nego odrasla osoba. Nisam bila
udovite, nego zbunjena djevojka kojoj je nainjena nepravda. Proi e,
meutim, jo mnogo godina prije nego to to napokon shvatim. Zadnja dva
tjedna koja sam provela kod kue majka je bila ljuta na mene, a otac je
zanijemio, kao da mi nema to kazati. Okrivljavali su me zbog onoga to se
dogodilo i zato sam u Yonahlossee dola kao osoba koja zasluuje osudu.

5.
Dom u kojem sam odrasla uglavnom je bio vrlo miran i tih, a moje
djetinjstvo sretno. Majka bi Sama i mene jedanput zimi i jedanput ljeti
vodila u Orlando, gdje bismo kupovali, jeli u restoranima, pogledali koji
film u kinu te prespavali u hotelu. Voljela sam te izlete, iako mi nije bilo
drago to proputam jahanje, ali sve je to bio dio naih obiteljskih obiaja.
Jedanput mjeseno Sam i ja bismo s majkom otili u grad te je pratili
od trgovine do trgovine, gdje je kupovala i obavljala poslove. Ljudi su nas
poznavali ona je bila lijenikova supruga, a mi lijenikova djeca. Majka
je bila vrlo armantna i u trgovinama je priala zanimljive prie ili se alila
dok bi opipavala tkanine koje nikada ne bi kupila jer smo svu svoju odjeu
kupovali u Orlandu ili putem kataloga.
Bilo kakvo ogovaranje smatrala je groznim pa nikada nije rekla da su
stanovnici Emathle ispod nae razine, ali znali smo da to misli. Danas mi je
jasno da je poloaj moje majke bio sloen. Suprug joj je bio seoski lijenik
i nije bilo druge ene koja je zauzimala isti poloaj kao ona. U
Gainesvilleu, gdje je bilo drugih lijenika i odvjetnika, kao to je bio moj
stric, majka bi moda imala prijateljica. No nikada nisam shvatila to je
moja majka doista eljela. ini mi se, naime, nemoguim da je tako
armantna i lijepa ena svu svoju ivotnu sreu pronala u samo troje ljudi:
meni, Samu i mojem ocu. Jednom u nekoliko tjedana tu su bili i moja
strina, stric i brati.
U to doba, meutim, nisam mnogo razmiljala o srei svoje majke.
Bila sam dijete. Razmiljala sam samo o tome kada emo napokon izai iz
automobila pa da mogu do Sasija.
Jahala bih ga barem jedanput dnevno, a ponekad i dvaput. Nikada ne
bih propustila nijedan dan. Jahala sam i kad bih bila bolesna i kad bi kiilo
i svakoga bih dana provodila sate u tali, od kojih bi tek jedan mali dio
otpadao na samo jahanje. Ostatak sam vremena obavljala teke poslove
vezane uz konja, iako meni nisu bili teki, ne kao plijevljenje majina vrta
sa Samom ili latenje srebrnine s Idellom. Svakoga sam dana istila uzde,
svakoga tjedna sedlo i etkala Sasija dok mu dlaka ne bi sjajila. istila sam
zemlju iz njegovih kopita i trcala jod na usjek u kopitu da ne bi dobio
upalu. Skupljala sam balegu i donosila mu svjee sijeno u talu, mijenjala
mu vodu te ga hranila mjeavinom slatke hrane i zobi svakoga jutra u

osam, a lakom porcijom itarica u etiri poslijepodne. Sve sam to inila

svakoga dana i uivala sam u tome. Nitko me nije morao podsjeati.
I majka je jahala kao mlada. Tada su ene jo jahale postrance, za to
mi je majka tvrdila da joj nije smetalo. I ja sam pokuala jedanput ili
dvaput, ali bilo mi je grozno. Sasi ne bi nainio ni koraka bez moje
naredbe, a jahanje postrance, s jednom nogom zakaenom na sedlu, uinilo
me nemonom.
I Sam je dosta vremena provodio u tali sa mnom, posebice
poslijepodne. Nije jahao, ali volio je Sasija, a esto nam je i slagao terene s
kompliciranim kombinacijama i tonim razdaljinama izmeu skokova.
Sama je samo trebalo nagovoriti da obavi neki zadatak i kada bih u tome
uspjela, sasvim bi se udubio u posao. Mjerio bi nam vrijeme i u biljenicu
zapisivao rezultate koje bismo postigli te koliko smo prepreka poruili pri
skokovima. Dopisivao bi i posebnu ocjenu izmeu jedan i deset, kojom bi
oznaavao koliko smo sve to dobro uinili.
Ponekad bismo, iako nismo smjeli jer je majka to smatrala opasnim,
otili neto dalje od kue sa Sasijem, pa bih mu skinula sedlo i posjela
Sama sebi iza lea. Voljela sam jahati bez sedla. Pomalo je bolno, ali u
tome ima i neke ljepote. Izmeu mene i Sasija tada ne bi bilo niega
tako su jahali i Indijanci. Osjetila bih svaki trzaj njegovih miia, svako
njegovo oklijevanja i svaku navalu zanimanja. Sasi nije razmiljao
samo je djelovao, a takvo to je potrebno i da bi se dobro jahalo. Mora
prestati razmiljati, mora djelovati prema nagonu, a meni je to oduvijek
ilo jako dobro.
Sam bi se morao vrlo vrsto uhvatiti za mene da bi ostao na konju jer
bi Sasi, uzbuen zbog novoga tereta na leima, poeo koraati u stranu,
izvijati se i galopirati. Znao je to slijedi da u ga pustiti u galop dok se
ne umori. Je li uo kako mi uplaeni Sam apue u kosu i preklinje me da
stanemo? Je li osjetio kako odmahujem glavom i pravim se da ne ujem
brata? I je li na kraju osjetio kako se Sam oputa i kako, dok naglo
skreemo u desno da bismo izbjegli granu s drveta, tiho podvikuje od
straha, ali i od uitka?
Konji zbog straha tre bre pa sam se voljela posluiti Samovim
strahom na Sasijevim leima. Bilo je to, osim toga, dobro i za Sama, barem
sam ja tako mislila. Strah mu je s vremena na vrijeme bio potreban da bi
osjetio uitak koji dolazi uz opasnost.
Oca obino ne bi bilo kod kue do veeri, a majka bi veinu dana

provela brinui se za vrt i kuu.

I Sam i ja uvijek bismo se veoma radovali posjetima naega bratia i
njegove obitelji. Majka i otac u tim bi se prilikama ponaali mnogo
oputenije, a mi bismo provodili sate s Georgijem. No bilo bi mi drago i
kada bi na kraju vikenda otili jer bih tada opet imala svoju obitelj samo za
sebe, a i mogla sam vie vremena provoditi u konjunici, kamo sam za
Georgijevih posjeta odlazila mnogo rjee jer se moj brati bojao konja.
Otac je svakoga dana primao pacijente, ali zapravo nije ba jako
volio ljude. Naravno, volio ih je utoliko koliko mu je doista bilo iskreno
stalo da ih lijei i da odrava njihovo zdravlje, ali to je bilo to. Atwellovi
su na svojih tisuu hektara bili gotovo otok, esto bih se alila sa Samom.
No to zapravo i nije bila ala, jer smo ivjeli kao da nas okruuje
nepregledni ocean.
Thea?
Polako sam otvorila oi. Nada mnom je stajao Georgie. Juer je
stigao u posjet s roditeljima.
Probudi se, Thea, proaptao je.
Sam je tiho hrkao, a mene je bolio trbuh. Bila sam pospana i nisam
se eljela probuditi. Spavali smo u mojoj sobi, Georgie u drugom krevetu
koji se nalazio u mojoj sobi, a Sam na podu. Primijetila sam, meutim, da
je majka ovaj put malo zastala nad takvim rasporedom spavanja.
Thea, ponovno je progovorio, jo malo pa e jutro.
Da, sloila sam se, a sad se vrati u krevet.
A to ako mi se ne spava?
Zatvorila sam oi. Nisam ga vie htjela sluati.
Poi sa mnom dolje, aptao je, vukui me za ruku, molim te.
Spava mi se.
Daj, ipak doi. Crte lica pri slabom su mu svjetlu bile meke.
Gledao me pogledom prepunim nade i poloio je dlan na moj obraz,
neobino njeno. Svidjelo mi se to i srce mi je odmah bre zakucalo.
Zbacila sam pokriva i htjela probuditi Sama, ali Georgie je odmahnuo
glavom, a Sam i ja uvijek smo inili ono to bi nam Georgie rekao jer je
bio stariji i snaniji od oboje.
Hajde, doi, rekao je, pa smo proli kroz uspavanu kuu kojom je

vladala grobna tiina.

Trebala sam jo neto obui, rekla sam kada smo izali na
prohladan zrak. Bila je jesen i bliio se Dan zahvalnosti, ali na Floridi lie
nije utjelo, samo bi jednog dana brzo palo s drvea. Jesen je imala svoje
dobre i loe strane: mogla sam jahati tijekom dana jer su temperature bile
nie, no morala sam se ranije vraati kui jer je prije padao mrak.
Zar ti se ne spava?
Georgie je odmahnuo glavom. Ne mogu spavati. Doi, sjeo je na
tlo i potapao mjesto do sebe. Sjedni.
Oklijevala sam. Mogla bih skoiti do Sasija.
Nemoj. Vjerojatno spava.
Nasmijala sam se i sjela do njega, prevlaei spavaicu preko nogu.
Konji spavaju samo sat vremena dnevno.
Moda sam onda ja nalik na konja.
Spavaju stojei, nastavila sam, tako da mogu potrati u svakom
trenutku.
Govore li konji tako kao ti? U svakom trenutku?
Meni da. Sasi meni govori svata.
Georgie je kimnuo glavom, ali nije se nasmijeio. Vidjelo se da je
odsutan duhom, da je zamiljen. Primijetila sam to jer inae nije bio takav.
Obino je bio veseo, uvijek dobro raspoloen.
to misli, hoe li zauvijek ivjeti ovdje? upitao me. Sjedili smo u
stranjem dvoritu, okrenuti prema kui i dobro mi poznatom prizoru.
Veranda na kojoj emo poslije svi sjediti i na kojoj e odrasli ispijati svoja
pia, veliki francuski prozori koji su se otvarali prema obiteljskom
dnevnom boravku, u kojem smo sjedili kada ne bismo imali goste.
Nisam o tome razmiljala, legla sam na travu, i dalje pospana,
vjerojatno u ivjeti tamo gdje mi bude ivio mu. Osjeala sam se
udno izgovarajui te rijei, ali znala sam da e biti tako. ivjet u tamo
gdje mi bude ivio mu.
to ako te odvede na Mjesec? upitao je Georgie i namignuo mi. To
je ve bilo vie slino njemu.
Nasmijala sam se. Onda u povesti tebe i Sama da i vi vidite kako je
na Mjesecu. No prvo u malo odspavati.

Onda u i ja tako, rekao je i legao uz mene. Lijepo sanjaj,

nastavio je, ba kao to je to uvijek inila strina Carrie. Primio me za ruku.
Iako sam oekivala da e je pustiti nakon nekoliko trenutaka, kao to je to
obiavao initi, ovaj je put nije pustio.
Hvala, promrmljala sam i zatvorila oi. Ve sam bila napola
zaspala kada sam osjetila Georgijeve prste na svojoj ruci kako lagano
prelaze njezinom itavom duljinom. Pogledala sam ga i on mi se smijeio.
Zatvorila sam oi i nastojala ne zaspati, nego ostati u tom divnome stanju
izmeu sna i jave. Uitak zbog bratieva dodira bio je prejak, ali nisam
htjela da prestane.
Probudilo me sunce koje nas je prilo u visini. Bedra su mi ve bila
ljepljiva od znoja. ak i kada je zrak bio svje, kao sada, sunce nas je
danju uvijek pratilo.
Georgie, zazvala sam, tresui ga za beivotno rame, zaspali
smo.
Moj otac i stric sjedili su za stolom na verandi i premetali neke
papire, iako je otac u to doba obino iao u kune posjete pacijentima.
Spazili smo ih prije nego to su oni spazili nas moj je otac bio vitak, s
njenim, lijenikim rukama, a stric je bio oble figure. Obojica su imala
sinove koji su im nalikovali.
Stric George blijedo me pogledao kada sam mu pristupila, no ipak
sam ga poljubila u obraz.
to radi tu vani? upitao me otac, iz depa izvukavi sat svojega
oca koji je uvijek nosio sa sobom. Stric George zadirkivao ga je zbog toga
i govorio mu da je nostalgian, to je bila istina jer su gotovo svi drugi
mukarci koje sam vidjela iako ih nisam vidjela mnogo nosili rune
satove. Jo je prerano.
Zaspali smo, rekao je Georgie.
Htjela sam objasniti, ali shvatila sam da moj otac ne mari za to. Kad
bih ga pitala to je stric George dobio od djeda ako je on dobio depni sat,
samo bi se nasmijeio.
Hajde, poite unutra, rekao je, jo je rano. Nemojte probuditi
majku.
Otac mi je tog lipnja bio navrio etrdeset godina i kosa mu je poela
sijedjeti, iz smee se pretvarajui u boju papra. Stric George je, pak, poeo
elavjeti. Obojica su starjela, ali otac na ljepi nain.

Kada sam se popela na kat, shvatila sam da mi je donje rublje

umrljano krvlju. Sjela sam na rub kade i opipala gaice rukom. Prste mi je
prekrila crvenkastosmea tekuina. Krv, ali drugaija od one na kakvu sam
bila navikla bila je gusta i zgruavala se.
Zaula sam kako s druge strane vrata kripi pod. Sam je ustao. Od
bratia, koji je ponovno zaspao u krevetu te brata, koji se upravo probudio,
dijelila su me samo vrata, i na tim vratima nije bilo kljua, zbog ega sam u
tom trenutku gorko alila. Sam bi uvijek prvo pokucao prije nego to bi
uao u kupaonicu, ali ipak ta mi tanka vrata u tom trenutku nisu bila
dovoljna. Uz donje sam rublje pritisnula stari runik. Poslije u ga spaliti.
Poslije u i rei majci. Moji su roditelji u nekim stvarima bili napredni pa
sam znala za ovakvo krvarenje, oekivala sam ga. No ipak, zbog same sam
pomisli da bi Georgie ili Sam mogli saznati htjela propasti u zemlju.
***
Neto kasnije toga dana, Georgie, Sam i ja poli smo u lov na zmiju
za jedan od Samovih terarija. Pod odjeu sam uvrstila majin posebni
pojas za stanje u kakvom sam se nalazila i iako bih za takvih izleta u
prirodu obino jahala, toga sam dana za dorukom objavila da Sasi epa.
Majka me zaueno pogledala jer je znala da je Sasi vrlo zdrav poni, ali
skrenula sam pogled s njezinoga. Navlaenje jahaih hlaa preko svega to
sam uvrstila meu noge inilo mi se nemoguim. Prije odlaska u kui smo
se pozdravili s majkom i strinom Carrie, koje su nam rekle da budemo
oprezni. Uvijek su nam davale taj isti savjet, ime god da bismo se bavili,
pa nam to zapravo nije znailo nita.
to ste radili sino? upitao je Sam i odmah sam shvatila da je malo
povrijeen zbog toga to ga nismo poveli sa sobom.
Kako to misli? aljivim je tonom odvratio Georgie.
Probudio sam se i nije bilo ni tebe ni Thee.
Georgie nije mogao spavati, rekla sam, pa me probudio! Nisam
mu dopustila da probudi i tebe.
to tono traimo? upitao je Georgie, uope ne primjeujui
Samovo razoaranje, no inilo se da je moj brat prihvatio objanjenje koje
sam mu ponudila.
Zmije, odgovorio je Sam.
A, onda u sigurno pronai barem jednu, rekao je Georgie i
nestano se nasmijeio, znam gdje se skrivaju.

Samo upamti, upozorio ga je Sam, nemoj je ubiti.

Georgie je poloio ruku na srce: asna rije!
Sam se nasmijao. Georgie je prologa mjeseca sluajno zgnjeio
jednu od Samovih aba i uvijek bi na pogrean nain hvatao gutere,
otkidajui im pritom rep. Sam je bio mnogo njeniji znao je kako
navesti gutera da mu sam doe u ruke i kako utipnuti zmiju za vrat tako
da mu se savije oko zglavka.
Jadna zmija, promrmljala sam, misli li da doista eli ivjeti s
tobom?
Sam se nasmijeio. Bolje joj je to nego da je pojede vea zmija ili
neka ptica.
Georgie je zastao i odvrnuo ep s uturice te je nagnuo prema
usnicama. Svaki od nas troje imao je po uturicu na leima, pa sam i ja
potegnula iz svoje. Godila mi je hladna voda s blagim okusom metala.
Strina Carrie doputala je Georgieju da puta kosu neto dulje nego to je
moja majka doputala Samu, pa je moj brati u tom trenutku izgledao
pomalo divlje, s raupanom smeom kosom koja je na mjestima
izblijedjela od sunca. Sam je kleknuo na tlo i stao prouavati zemlju. Dok
je stajao pokraj mojega brata, primijetila sam da se Georgie mijenja. Kada
bi podigao ruku, ispod pazuha su mu se nazirale dlake, a i znoj mu je
mirisao drugaije zrelo i mousno. Uz mojega je brata izgledao gotovo
kao mukarac sav miiav i jak. Sam je pak jo bio nevjerojatno mrav,
kao to to djeaci njegove dobi znaju biti, a svaki mu se kraljeak ocrtavao
na koi kada bi se sagnuo.
Ako budemo imali sree, rekao je ustajui, nai emo koraljnu
zmiju. Prekrasne su. Pronaao sam neke tragove zmija, ali ne znam o kojoj
je vrsti rije. No blizu smo vodi.
Od Sama sam nauila da koraljne zmije ive blizu vode, iako sam
moda to oduvijek znala.
Nadam se da nam se nee ba tako posreiti, rekao je Georgie, jer
su koraljne zmije smrtonosne.
Sam i ja samo smo ga odmjerili. Istina, koraljne su zmije
smrtonosne, ali su i silno stidljive. Osim toga, morale bi te gristi vrlo, vrlo
dugo prije nego to bi prenijele imalo otrova. Znali smo ega se treba
bojati u floridskoj divljini, ali znali smo i pred im nije potrebno strepiti.
to su ivotinje manje, to nas se vie boje, a jo kada bih jahala ponija

kako mi je rekao otac za njih sam bila zastraujua spodoba. Zmije su

osjetile nae korake miljama nadaleko, a medvjedi i pantere namirisali bi
nas i prije nego to bi nas spazili.
Povrh toga, Sam je volio prirodu, ali je bio vrlo oprezan. U terarije je
smjetao samo one gmizavce koji nisu bili otrovni. Samo je htio vidjeti
koraljnu zmiju, nije ju htio smjestiti onamo.
Ba si pravi gradski deko, rekla sam Georgieju, vee su ti anse
da e se uguiti tom vodom negoli da e te ujesti koraljna zmija.
Riskirat u onda s uturicom, rekao je Georgie i nestano se
nasmijeio, otpivi jo jedan gutljaj.
Sam je poeo priati o ugrizu koraljne zmije, usporeujui je s
patuljastom egrtuom, a ja sam pola dalje, nadajui se da u ubrzati nau
etnju. Nisam htjela predugo ostati vani jer nisam znala koliko e dugo moj
pojas izdrati.
Tiho, apnula sam kada sam spazila lagano gibanje u travi i
pokazala prstom prema mjestu s kojega je potjecalo.
Moda je guter, tiho je napomenuo Sam. Spustio se na koljena i
otpuzao do ruba travnatog busena koji nam je dosezao do struka.
Georgie i ja nepomino smo ga promatrali. Sam se znao kretati
neujno poput Indijanaca, to nas dvoje nikada nismo nauili. Zadrala
sam dah, a moj je brat zavukao ruku u travu te iz nje izvukao dugaku,
crnu zmiju s naranastom prugom oko vrata. Nakratko me obuzeo ponos
Sam je zbilja bio brz.
Dobro si to primijetila, Thea, rekao je i pokazao nam zmijin trbuh,
prekrasne cinober boje. Dugaka je najmanje trideset centimetara.
Promatrali smo je kako se svija u Samovoj mreici.
Diadophis p. punctatus, rekao nam je.
Eh, Diadophise moj, kazao je Georgie, danas ba nisi imao
sree.
Ali ja jesam, sretno je dodao Sam.
Promatrala sam zmiju u mreici, koja je sada leala nepomino, kao
da se pomirila sa sudbinom. Bila je to odrasla zmija pune veliine i nije
bila nigdje ozlijeena. Ta je zmija zapravo imala sree. Sam je nee
zauvijek drati u staklenoj kuici, iako to u ovome trenutku nije mogla
znati.

***
Kada sam se vratila kui, u svojoj sam sobi pronala majku. Sjedila
je na rubu mojega kreveta.
Pokrivai su ti zakrvavljeni, rekla mi je i pogledala sam na mjesto
koje je pokazivala.
Htjela sam ti rei kasnije danas.
Ustala je i kada sam ve mislila da e otii iz sobe, prila mi je i
izvukla mi bluzu iz pojasa prije nego to sam se uspjela snai.
Gdje si ovo nala? upitala je s rukom na pojasu. Skrenula sam
pogled prema prozoru i velikome hrastu koji se nad nau kuu nadvijao
poput brinoga roditelja. Otac je uvijek govorio da nas ljeti hladi, a zimi
grije.
Oprosti, brzo sam rekla, oprosti.
Kimnula je glavom i prekrila mi ruku dlanovima, kao da me
preklinje. No bila mi je majka, nije me morala preklinjati. Zna li to to
znai? upitala me.
Znai da ne mogu jahati.
Nasmijala se. Ne. To znai da sada moe raati djecu.
Prestravila sam se. Majka mi se smjekala, iako bih vie voljela da se
naljutila na mene. Sve bi mi bilo drae od ove njenosti. Pod normalnim
sam okolnostima objeruke prihvaala majine izraze ljubavi, ali taj put
nisam htjela nikakvu dodatnu pozornost posveenu onome to mi se
dogodilo. Nisam to htjela, nisam to traila.
Naravno, ne ba sada, nastavila je, ali jednoga dana. Zar ti nije
drago zbog toga, Thea?
Odmahnula sam glavom, pa me majka privila na grudi.
Nemoj plakati. Nisam te htjela prestraiti. Samo ti elim rei da to
nije nita ega bi se trebala stidjeti.
Naglo sam joj se izvukla iz zagrljaja.
Nee nikome rei?
Naravno da neu. Ostat e izmeu nas dvije. To su enske stvari,
blago se nasmijeila, ali doista se nema ega stidjeti, Thea. Ba niega.
Kimnula sam glavom, zahvalila joj i ona mi je ljubazno odgovorila:
Nema na emu, te otila iz moje sobe.

Bila sam vrlo vjeta u fokusiranju. Tako je to barem nazivao moj

otac. Majka je to nazivala zanemarivanjem posljedica. Bila sam krvarila
ve dvaput prije toga, prvi put prije vie od godinu dana, no tajila sam to
jer me zbunjivalo. Nisam shvaala zato se toliko stidim zbog neega to
sam oekivala, ali sam znala da ako ikome kaem to e postati
stvarnost. Bacila sam se na svoj namjeteni krevet, to mi inae nije bilo
doputeno, zarila sam lice u jastuk i poeljela uti bilo iji glas
Georgijev, Samov, ak i glas strine Carrie tek neki znak da se ivot
nastavlja i bez mene i da moje krvarenje nije nikakav velik ni uzbudljiv
dogaaj. Bila sam djevojka, jedina djevojka u tom svijetu. Majka mi je
objasnila po emu se razlikujem od Georgieja i Sama, ali prvi sam se put u
ivotu osjeala izdvojenom, kao na oblaku. Kao plutajua djevojka.
Shvatila sam i odakle jedva primjetan izraz olakanja na majinu
licu. Laknulo joj je jer je dobila dokaz da sam normalna. Ve se vjerojatno
bila zabrinula jer joj je ki imala etrnaest, gotovo petnaest godina, a jo
nije imala menstruaciju. Samo malo kasnije sazrijeva, sigurno joj je rekao
otac moda tono tim rijeima ili nekim slinim i majka se
vjerojatno sloila s njime. Ili nije, ali jedno je bilo sigurno nakon toga je
i dalje bila zabrinuta.
Otac je toga dana doao kua kasnije nego to je obeao i majka ga je
ekala uz ulazna vrata. Bojala sam se da e mu rei za moju prvu
menstruaciju pa sam sjela na verandu, odakle sam ih mogla uti kako
razgovaraju.
ekaju te vani, rekla je majka i otac je kimnuo glavom.
Kako su? spustio je crnu lijeniku torbu koju je uvijek nosio uza
se. Kako ti se ine?
U redu, rekla je i pomogla mu pri svlaenju bijeloga ogrtaa.
U redu?
Da, u redu, Felixe, rekla je blago, ali odluno. Razgovori odraslih
esto su mi zvuali kao da su ifrirani, sasvim nerazumljivi i iako najee
nisam marila za ono o emu bi majka i otac razgovarali, taj sam put
shvatila da govore o mojem stricu i strini, pa samim time i o Georgieju. A
Georgieja sam jako voljela.
Priekala sam nekoliko trenutaka, a zatim pola za njima do stranje
verande, gdje su odrasli obino ispijali koktele prije veere. I samu me to
iznenadilo, ali bila sam blago razoarana injenicom da me majka nije ni

spomenula ocu. Na trijemu su svi sjedili na zelenim metalnim stolcima, a

na stolu pred njima stajali su maleni sendvii, boca ampanjca za dame i
bokal viskija za gospodu. Iako su alkoholna pia u to doba bila izvan
zakona, njihova je nabava odraslima bila poput igre koju su svi igrali i u
kojoj su svi pobjeivali. Stric George poznavao je nekoga u Gainsevilleu
koji je njemu i naoj obitelji dobavljao sve to smo poeljeli. Bio je to dio
dana kojemu sam se, za posjeta svojih roaka, najvie radovala. Odrasli su,
naime, uvijek u to doba bili najsretniji.
Prila sam ocu s lea i poljubila ga u tjeme, na to mi se on
nasmijeio. Stric George mi je namignuo, a Georgie i Sam sjedili su na
zemlji podalje od ostalih, promatrajui zmiju. Sam je napunio terarij
zemljom, mahovinom i kamenjem te tako stvorio minijaturu bivega
zmijina doma. Sjela sam uz njih.
Strina Carrie me s osmijehom pogledala i upitala: Je li ti poni bolje,
Thea?
Prvo sam je blijedo pogledala, a onda sam se sjetila. Oh, da, rekla
sam. Samo mu je potrebno nekoliko dana odmora.
Odlino, nasmijeila se i izravnala suknju preko podbuhloga
trbuha.
Otac je promatrao majku kako naginje bocu ampanjca nad svoju
au i podie je taman u trenutku kada su mjehurii zaprijetili da e se
preliti preko ruba. Svi smo je promatrali i u tom sam se trenutku sjetila da
mi je ranije rekla to znai biti ena. To to su je svi gledali inilo mi se
vrlo enstvenim.
No dakle, progovorio je stric George, a onda zastao. U ruci je
drao lulu iz koje se prema nebu izvijao tanak dim. Sviao mi se miris toga
dima. Idella je iskoraila na trijem s pladnjem prepunim sitnih keksia s
vlascem i Sam je ustao te zgrabio punu aku prije nego to ih je uspjela
spustiti na stol.
Sam, tiho ga je prekorila majka, ali inilo se da joj neto drugo
zaokuplja pozornost. Svi su odrasli, inilo se, bili zaokupljeni neim
drugim.
Gledajte, jede, rekao je Sam, potpuno zanemarujui majinu
primjedbu i pokazujui zmiju u terariju, nije joj dugo trebalo. Zadnja nije
jela danima. Zmija je doista jela kinu glistu. Najeila sam se od prizora.
Mora joj uloviti sve to jede? upitao ga je Georgie. To mi se ini

prilino napornim.
Sam je progutao zadnji keksi. Pokazala sam prstom na obraz, gdje
mu se zadrala jedna mrvica, ali nije primijetio. Potpuno se izgubio u
svijetu zmija. esto se poistovjeivao sa ivotinjama. I meni se to znalo
dogoditi sa Sasijem, ali to je bilo drugaije. Sasi je toplokrvna ivotinja,
ba kao i ja.
Njeno je podigao zmiju iz terarija i pogladio je po glavi. Zmija je
izgledala smireno, ak raznjeeno. Majka je uvijek govorila da Sam ima
dar za umirivanje ivotinja kojih se veina ljudi boji. Poloio je zmiju na
tlo i ona je poela polako gmizati. Mora se malo razgibati, promrmljao
je te stao na rukama i koljenima puzati za njom.
Georgie me pogledao i zakolutao oima, a ja sam se nasmijeila. Ni
ja nisam mogla zamisliti da toliko volim zmiju.
On je pravi krotitelj zmija, rekla sam i Georgie mi je htio neto
odgovoriti, ali onda smo se oboje okrenuli jer smo zauli dobro nam
poznat zvuk jecaja. Moja strina. Proli su me marci. Mislim da je nikada
prije toga nisam vidjela uplakanu. ak sam i vlastitu majku samo jedanput
vidjela da plae, kada su joj morali ubiti konja. Oca nikada nisam vidjela u
suzama.
Okrenula sam se prema Georgieju, ali on je promatrao svoju majku.
I sada vie nema nikakvu vrijednost? tiho ju je pitala moja majka.
Nita?
Strina je sklopila oi i pritisnula prste na usnice, a stric je zurio u
lulu, paljivo je drei palcem i kaiprstom. Kao da moju majku nije
mogao pogledati u oi. Nitko nije govorio nita. Ponovno sam pogledala
bratia i spazila da su mu se na obrazima i elu stvorile crvene mrlje. Oito
je znao o emu je rije.
Miami, alosno je rekla strina Carrie i odmahnula glavom,
Miami.
Stric George ve je godinama odlazio u Miami, otkad sam znala za
sebe. Jednom je mjeseno odlazio onamo da bi se pozabavio tamonjim
imanjem koje je jednoga dana planirao prodati.
Moj otac nije rekao nita. Samo je vrlo mirno sjedio s rukama na
koljenima i bezizraajnog lica. Bilo mi je, meutim, jasno da ta
bezizraajnost neto znai. Otac mi je bio ljut.

Reci joj, George, oglasila se strina Carrie, reci joj.

Stric George pogledao je svoju suprugu i ona mu je kimnula glavom.
Hajde.
Kao to sam jutros rekao svojem bratu, situacija je jasna. Dugujem
banci vie nego ono to imam vrijedi. Bila je to od samog poetka loa
investicija, napokon je izgovorio, ali inilo se kao sigurna stvar. Sam je
Bryan to nazvao Bojim Suncem. Svi su htjeli sudjelovati, Elizabeth,
mnogi su ljudi htjeli ivjeti ondje Na trenutak se izgubio, a zatim
dodao: inilo se kao sigurna stvar.
Kada je moj otac napokon progovorio, glas mu je bio tih, ali vrlo
jasan. Nita u ivotu nije sigurno, George. Na ogradu trijema u tom je
trenutku sletio jarko crveni kardinal i kratko zacvrkutao. Otac se okrenuo u
smjeru zvuka, letimino promotrio pticu, a zatim ponovno pogledao
svojega brata. Ba nita.
Posebice meetarenje sa zemljitem, nadovezao se stric i nervozno
se nasmijao.
Osjetila sam muninu u elucu. Zrak je bio gust, odrasli tako
zaokupljeni da uope nisu obraali pozornost na mene i Georgieja, a Sam
je jo pratio svoju zmiju.
Georgie je ustao i otiao s trijema ne traei doputenje. Nekoliko
sam trenutaka ekala da ga netko od odraslih zazove, ali oni su ga samo
nijemo promatrali, namrtenih ela. Obuzela me strahovita srdba. Bila
sam ljuta na sve na svojega glupoga brata, svoje glupe roditelje, svoju
glupu strinu i strica.
Potrala sam za Georgijem. Majka me zazvala: Thea! ali nisam se
obazirala.
Primila sam ga za rame kad sam ga dostigla.
to hoe? okrenuo se.
Nisam znala to odgovoriti, pa nisam nita rekla. Njegova me
okrutnost iznenadila. Georgie nikada prije nije bio takav prema meni.
Hajdemo do tale, samo sam tiho predloila. Znala sam da e poi
za mnom. Sasi je zanjitao kada me zauo te gurnuo glavu kroz otvor pred
svojom pregradom. I njemu je bilo vrijeme za veeru. Potapala sam ga po
elu i priekala. Znala sam da e Georgie progovoriti kada bude spreman.
Mrmljala sam Sasiju da je dobar deko i gladila ga, nadajui se da

krvarenje ovaj put nee trajati predugo. Silno mi je smetalo to ne mogu

jahati, mrzila sam injenicu to u opet sa Sasijem morati proi kroz neke
pripreme prije nego to nastavimo tamo gdje smo stali.
Moj je otac mislio da emo se obogatiti, za leima mi je
progovorio Georgie, mislio je da emo postati bogati kao vi.
Sasi mi je lagano grickao ruku jer je bio gladan.
Ali mi nismo bogati, rekla sam.
Georgie se kratko, ali glasno nasmijao. Imate te narane, rekao je.
Istina. Imali smo narane.
Zna li to znai staviti kuu pod hipoteku, Thea? upitao je i
pribliio mi se. Dotaknuo mi je vrh pletenice i ja sam zadrhtala. To znai
da je moj otac posudio novac iz banke, a kao zalog dao nau kuu.
Zato? upitala sam, iako sam jedva disala. Georgie mi je prstom
prelazio preko lea, igrajui se s mojom kosom.
Da bi kupio jo zemljita u Miamiju, odvratio je, mislio je da e
ga ubrzo dobro prodati. Glas mu se spustio do apata: Sada je loa
situacija u zemlji, vrlo loa, moj otac ne moe vratiti pozajmicu pa je novac
zatraio od tvojega oca.
Osjeala sam Georgijev dah na svojem vratu. Mogla sam ga i
namirisati: bio je to snaan miris, kao toga dana u umi.
Vrlo loa situacija. Bile su to rijei naih roditelja. Otac je na slian
nain opisao situaciju u zemlji proli tjedan. No svijet naih roditelja bio je
zaseban svijet, nije imao nikakve veze s naim svijetom. Georgie se nije
trebao zabrinjavati zbog problema koje su imali odrasli. Okrenula sam se i
nala se licem u lice s bratiem iji je sumoran i tuan izraz bio sasvim
suprotan od onoga na kakav sam bila navikla. Primila sam ga za ruku.
Ve e oni sve to srediti, vidjet e.
Vidjela sam da mi Georgie eli vjerovati.
Vjeruj mi, dodala sam.
Htjela sam Georgieju pokazati da se ne bojim. Novac mi u to vrijeme
nije znaio ba nita. Ako stric George treba posuditi novac od mojih
roditelja, neka ga posudi. U obitelji se ionako sve treba dijeliti, a osim
toga, novca e uvijek biti. Uvijek su negdje postojale jo jedne svilene
zavjese iz Orlanda, uvijek je postojao jo jedan poni, jo jedan no s

drkom od bjelokosti.
U redu, napokon je progovorio i vidjela sam da mi se vratio moj
stari Georgie, u redu, vjerujem ti, Thea.
Poljubio me u obraz i zacrvenjela sam se, no bilo mi je drago to sam
oraspoloila bratia, to sam ga razveselila i pokazala mu da novac nije
vaan.
Toga sam dana vjerovala u stvari koje sam mu rekla. Svi i sve to
sam voljela bili su mi na dohvat ruke roditelji, strina i stric, brat, brati i
poni. Mislila sam da u potpunosti razumijem cijeli svijet.

6.
Kia je lijevala kao iz kabla, a Naari i ja stajale smo na vrhu manjea
pokraj gospodina Albrechta, gledajui Leonu kako dovrava zadanu rutu.
Toga joj dana nije ilo moda ju je kia dekoncentrirala pa je s Kraljem
zapela u nekoliko skokova, a dvije prepreke je potpuno sruila.
Dri mu glavu! vikao je gospodin Albrecht, ali glas mu se gubio u
vjetru. Imao je kiobran koji je Naari sumnjiavo promatrala, a ja sam
ekala svoj red za ocjenjivanje. Danas nas je pojedinano ocjenjivao i meni
je to bilo prvi put, ali nisam se bojala.
Kada je Leona zavrila, potjerala sam Naari u kas. Oluja je i nju
dekoncentrirala pa je stalno trzala uima, stoga sam je pokuavala umiriti
tihim glasom; dvaput sam je udarila i na trenutak me posluala. Prole smo
pokraj Leone, koja je neto bijesno mrmljala Kralju.
Koljena, Thea, doviknuo mi je gospodin Albrecht. esto sam u
skokovima povlaila koljena prema gore.
Ima jednu minutu. Gospodin Albrecht mjerio nam je vrijeme
potrebno za itavu stazu, ba kao to se to ini na pravim natjecanjima.
Povukla sam desnu petu unatrag i potjerala Naari u lagani galop.
Kreni, viknuo je gospodin Albrecht i u tom smo trenutku bile
gotovo u ravnini prvoga skoka, premda ne ba sasvim. Jo sam prije
treninga s gospodinom Albrechtom nauila da moram zaboraviti svoje
pogreke u jahanju jer bih si zbog njihova pamenja mogla unititi uspjeh u
itavoj stazi.
Sada, prosiktala sam Naari nakon to smo jedva izvele prvi skok.
Kia je jo jae zabubnjala po nama, premda je to moda bilo samo zbog
toga to smo se kretale bre. Vjetar nas je ibao iako nije bilo munja i
gromova u tom smo se sluaju zbog pravila kampa morali povui s
terena a ula sam i kako se uokolo lome grane na hrastovima.
Odjednom su nas zapljusnuli komadii panjolske mahovine, pa je
Naari poela poskakivati. Lupnula sam je biem po ramenima i zategnula
uzde.
Zaula sam da gospodin Albrecht vie: Ravnotea! ali zvuk se
jedva probijao do nas.

Dva, dva, dva, ponavljala sam u sebi jer je izmeu skokova bilo
taman mjesta za dva konjska koraka. Ni manje ni vie.
Tako je, gut! vikao je gospodin Albrecht, ali jedva sam ga ula.
Sada, doviknuo je i skoile smo prvi put. Jedan, dva Naari je poletjela
u drugi skok. Jedva sam je osjetila pod sobom, bila je poput opruge meu
mojim nogama.
A onda je dolo vrijeme za zadnji skok. Bile smo skoro gotove.
Vjetar je zapuhao jae i prema nama je poletio kiobran gospodina
Albrechta. Naari je zastranila udesno i izgubila sam desni stremen, a onda
sam zaula zlokobno pucketanje koe. Sedlo mi je kliznulo ulijevo. Pukao
mi je kolan, pomislila sam u nevjerici i pogledala prema gospodinu
Albrechtu, kao da mu elim rei: Vidite li vi ovo?
No tada je sedlo kliznulo jo vie ulijevo i u tom sam trenutku
shvatila da me srea sasvim napustila. Kako da se sada uspravim,
pomaknem sedlo udesno, kada vie nemam desnoga stremena. Takvo to
vie jednostavno nije bilo mogue. Zavrtjelo mi se u glavi. Jahala sam
nagnuta u stranu, gotovo paralelno s tlom.
Skreni u krug, vikao je gospodin Albrecht, u krug!
Bila sam, meutim, toliko dezorijentirana da vie nisam znala koja
mi je uzda lijeva, a koja desna. Svom sam snagom pritisnula desnu nogu uz
Naarine slabine jer me jedino to moglo sprijeiti od pada. A znala sam da
ako padnem, neu pasti nimalo njeno. Iz svojega sam poloaja vidjela
kako kolan nije do kraja puknuo i da u pri padu vjerojatno ostati
zapetljana pod Naari, zaglavljena u onom stremenu koji mi nije ispao.
Uini neto! oajniki je viknuo gospodin Albrecht. Bilo to!
Naari je u tom trenutku ve bila u punom galopu. U prolazu sam
spazila Leonu. Gledala je kroz rairene prste u plavoj rukavici, a niz
podlakticu joj se slijevala plava boja.
Nekako sam skupila snage i prebacila ruku preko Naarina vrata,
podiui se napokon u uspravan poloaj. Sve se oko mene vratilo u
normalu i uspjela sam okrenuti Naari u krug sve dok nije usporila.
Gospodin Albrecht nam je priao ruke ispruene prema Naari, koja
ga je promatrala sa strepnjom. Dobro je, dobro, mrmljao je. Zatim me
upitao: Je li sve u redu, Thea?
Kimnula sam glavom. Osjeala sam se neobino dobro. Znala sam da
bih trebala osjeati olakanje ili strah, ali nisam osjeala nita. ak sam

bila oputena. Upravo sam za dlaku izbjegla nezgodu, ali nije li tomu
uvijek bilo tako, svaki put kada bih uzjahala konja?
Leona je i dalje stajala na istome mjestu kao i prije. Promatrala sam
je i u tom sam trenutku shvatila da svjedoim momentu njezine slabosti.
Ruku je podigla pred lice jer nije mogla gledati ono to mi se dogaalo.
Bila je uplaena.
Zastraujua je, rekla mi je poslije u tali, dok smo toplom vodom
i spuvom prale svaka svojeg konja i nad nama se uzdizala para. Kralj
nije takav. Priglup je. Takav bi konj i trebao biti. Glup i posluan.
Ja volim pametne konje, nehajno sam dobacila.
Voli li i opasno pametne konje? upitala je. Pa, izgubila si
stremen, zamalo si pala. Da si pala, bila bi te vukla po cijelome terenu.
Ali nisam pala.
Naari je bila iscrpljena i stajala je savreno mirno.
Da, ali mogla si, rekla je Leona. Ve sam zaustila da joj
proturjeim, ali ona je nastavila: to je konj gluplji, to bolje. Potapala je
Kralja po vratu. Ljudi pogibaju u takvim nezgodama, Thea, rekla je i
otkopala uzde. Naari je malo ustuknula zbog zvuka metala na betonskome
podu. Trebala bi traiti da ti daju drugoga konja.
No znam da nee, dodala je odvodei Kralja. Nee jer si
ponosna. A konj je oruje.
Zastala sam i odmjerila je, u tom trenutku shvaajui da imam neto
to Leona nema. Nisam se bojala, i to je neto znailo.
Pametni konji surauju s tobom, rekla sam. Suraivat e kada ih
pridobije. Glupi konji, znaajno sam pogledala Kralja, njima nije
dovoljno stalo. Leona je nekoliko trenutaka zurila u mene, a zatim se
naglo okrenula. Platinasta joj je pletenica presjekla zrak poput bia. Obje
smo znale da sam u pravu.
Ba sam zaglaivala udubine od sedla na Naarinim leima kada se
ponovno pojavila.
Neto bih ti htjela rei, prozborila je neodreenim tonom. Ja
potjeem iz jahake obitelji.
Lupnula sam eagijom o zid i iz nje je ispala gruda konjske dlake.
Znam, odvratila sam Leoni. Svi su to znali.

Da, nastavila je, svi u mojoj obitelji jau. Na trenutak je zastala,

a onda dodala: Moja je sestra tako hodala za konjem. Preblizu. Udario ju
je u glavu. Umrla je.
Nisam joj nita odgovorila.
To je bilo davno. Ja sam se rodila tek poslije. Ali ona je umrla tri
dana nakon to ju je konj udario, podigla je u zrak tri prsta. I nije konj
bio kriv za to. Krivnja je bila njezina. Hodala je tamo gdje nije trebala.
Nikada konj nije kriv, Thea.
Potom se okrenula i pola niz hodnik tono odmjerenim koracima.
Leona, zazvala sam je.
Da? okrenula se.
ao mi je zbog tvoje sestre. Zakoraila sam prema njoj, a iako sam
od nje bila udaljena vie od est metara, ta je predivna, golema djevojka
ustuknula.
Odmahnula je glavom i rekla: Bilo je to prije nego to sam se
rodila.
Dok sam je promatrala kako odlazi, shvatila sam da ono to mi je
otkrila o sebi ne znai nikakvo zbliavanje, kao to bi znailo da mi je
takvo to ispriala Sissy. Unato zapovjednikom stavu, bez obzira na sve
to je o njoj govorila Sissy, Leona mi je bila draga. Neto nas je
povezivalo. Bile smo najbolje jahaice u koli.
Mary Abbott kleknula je uz moj krevet i proaptala: Thea. Thea!
Otvorila sam oi. Bez svjetla mjeseine u naoj je kolibi bilo mrano
kao u rovu, a od Mary Abbott vidjela sam samo odsjaj blijede koe. Neto
me stezalo u prsima.
Htjela sam se oglasiti, ali nisam mogla.
Die udno, rekla je. Probudila si me.
Prebrzo sam sjela u krevetu i udarila glavom o gornju pregradu, to
nisam uinila od prvoga jutra u kampu. Kosa mi se zaplela u metalnu
mreu pod Evinim madracem i tjeme me zapeklo. Ponovno sam neto
pokuala rei, ali glas mi je zvuao kao kretanje.
Ne zvui ba najbolje.
Odmahnula sam glavom i zaplakala. Nisam mogla govoriti. Jedva
sam disala. Kada sam otila na poinak, bila sam samo prehlaena. Imala

sam blage bolove, ali bila sam dobro.

Prila nam je Sissy, koja je odgurnula Mary Abbott, primila me za
ruku i opipala mi elo.
Idi po Henny, naredila je i Mary Abbott je smjesta nestala.
Sissy mi je otpetljala kosu iz metalne mree na gornjem krevetu i
apatom mi naredila:
Sada, lezi.
Thea? s gornjeg je kreveta provirila Evina glava.
I opet sam pokuala neto rei, ali Sissy je odmahnula glavom.
Tiho, nemoj govoriti.
Nisu dopustili Sissy da ode sa mnom u Dvorac, gdje sam provela no
u stacionaru bez prozora. Gospoa Holmes obilazila me svakih sat
vremena, a ja sam nemirno spavala, prvi put u nekoliko mjeseci potpuno
sama. Tonula sam u san tek uz zvuk vjetra koji je umio meu granama
drvea. Bila sam se ve navikla na zvukove drugih djevojaka u spavaonici.
Gates bi tiho hrkala, Sissy povremeno govorila u snu sve dok je Victoria ne
bi potapala s gornjega kreveta, a kada bih se probudila i razoarano
shvatila da nisam kod kue u svojoj sobi, uvijek bi me pomalo umirilo
pravilno i teko disanje drugih uspavanih djevojaka.
Pala sam u bunilo. Gospoa Holmes oprezno mi je, pazei da me ne
dodiruje, umetnula toplomjer u usta i vrhom ga prsta drala na mjestu, dok
sam ga ja uporno gurkala jezikom.
Ne guraj ga, Thea, upozoravala me, ali i dalje sam ga gurkala, kao
da se opirem.
Mama, zazvala sam.
Nema je tu, Thea, tiho mi je odvratila.
Kako je no odmicala, sve sam tee disala i groznica mi je sve vie
rasla. Pri svakom buenju, mislila bih da sam kod kue.
Gospoa Holmes ula je u prostoriju, a za njom i jo netko. Moda
sam u tom trenutku ve doista bila u bunilu, ali spazila sam otar obris
visokoga i vitkog mukarca.
Sam, zazvala sam brata.
Tiina, tiho je rekla gospoa Holmes.
Majka e sigurno doi kada sazna da sam bolesna, pomislila sam.

Sigurno.
***
Kada sam sljedei put otvorila oi, nada mnom su stajali gospoa
Holmes i jedan mukarac. Taj sam put shvatila da je rije o lijeniku.
Mogu li te pregledati, Thea? upitao je.
Poloila sam ruku preko srca. Bilo mi je neugodno. Pitala sam se je li
mi ve podizao spavaicu da bi mi posluao plua. Iako mi je nos bio
zaepljen, osjetila sam njegov ustajali vonj, a nije mi se svialo ni to to
nije odjeven u bijeli ogrta, kao moj otac kada bi posjeivao pacijente,
nego u obino odijelo. Bila je, dodue, nedjelja i doao je samo zato da bi
me pregledao. Bio je nizak i debeo, i bolje je pristajao uz gospou Holmes
nego njezin suprug. Njegova je supruga zacijelo bila visoka i vitka. Takve
su kombinacije bile vrlo este.
Uhvatio me rukom za zglavak i opipao bilo.
Prologa je tjedna satima jahala po kii, rekla je gospoa Holmes,
nahladila se do kostiju.
Osim toga, dodala je sputajui glas, strano joj nedostaje
obitelj.
Jahaica, znai? upitao je lijenik.
Da, odgovorila sam. Gospoa Holmes pristupila je ormaru i iz
njega izvukla nekoliko istih runika. Dok je zatvarala vrata, spazila sam
svoj odraz u zrcalu. Bila sam veoma blijeda.
Sve djevojke jau, rekla je gospoa Holmes, kao da se radi o
neizbjenoj, ali uglavnom nepotrebnoj aktivnosti.
Pitala sam se je li ljuta na gospodina Albrechta, onoga istoga
gospodina Albrechta s kojim je inae bila u dobrim odnosima i koji je
uvijek sjedio za glavnim stolom s obitelji Holmes. Pitala sam se ljuti li se
na njega zbog toga to mi je dopustio jahanje po kii.
Nisam se namjerno razboljela, rekla sam. Nisam bila takva.
Gospoa Holmes nije mi na to nita odgovorila. Do tada sam ve bila
nauila tumaiti izraze lica gospodina Holmesa, a to i nije bilo teko. Na
njegovu se licu lako raspoznavala reakcija na ono to su djevojke govorile
ili inile zadovoljstvo, oaj, zbunjenost. No gospoa Holmes bila je
neto sasvim drugo olienje sabranosti. ak sam se i protiv svoje volje
divila toj osobini. Odijevala se silno staromodno, kao da dolazi iz drugoga

vremena: suknja joj je dosezala pod, a bluzu je zakopavala broem koji je

spreavao pokazivanje i najmanjeg djelia koe. Holmesove su smatrali
naprednima. Ukinuli su jahanje u sedlu postrance, na emu sam im bila
iskreno zahvalna, a pod njihovim su se ravnateljstvom brojne polaznice
tijekom zadnje godine prijavljivale na enske kolede, iako bi se mnoge
udale prije nego to bi dospjele na fakultet svejedno, druge su doista i
otile na studij. Sve je to bilo tono, ali ipak, gospoa je Holmes sjedila
pokraj mene u stacionaru i izgledala mi je poput zaostatka iz prolih
vremena.
Lijenik mi je opipao vrat. Bolest je tajanstvena i ponekad
neobjanjiva stvar, gospoo Holmes, rekao je. Kad bismo znali to je
uzrokuje, znali bismo vie od Boga, gospoo Holmes. Znali bismo vie od
same znanosti.
Holmesova je neto promrmljala, ali po njezinu je mrmljanju bilo
teko zakljuiti izraava li slaganje ili negodovanje. Doktor se zasmijuljio i
namignuo mi, a zatim me zamolio da sjednem kako bi me s lea mogao
presluati hladnim stetoskopom koji je grijao blagim huktanjem. Na sebi
sam imala samo spavaicu, bez donjeg rublja.
Bila sam gotovo naga pred tim ovjekom. Prsa su me boljela i jedva
sam disala, ali svejedno sam se stidjela.
Sklopila sam oi i duboko udahnula svaki put kada bi mi to naredio.
Bilo mi je drago to nisam kod kue jer bi me tada pregledavao otac i vidio
me bez odjee. No da sam bila kod kue, ne bih se razboljela.
Ipak je to samo viroza. Vrlo jaka viroza, napokon je objavio
lijenik. Svidio mi se. Bio je na mojoj strani.
***
Netko je pokucao na vrata, pa sam spustila knjigu.
Naprijed, zazvala sam.
Kroz vrata je uao gospodin Holmes u odijelu. Bila je srijeda, ivot u
kampu nastavljao se i bez mene, a svi su se uitelji oblaili vrlo formalno.
Gospodin Albrecht je, primjerice, preko jahaih hlaa nosio crni
natjecateljski kaput, a sve su uiteljice nosile elegantne, iako pomalo
dosadne haljine. Poravnala sam pokriva na krilu.
Ugurao se u stolac pokraj mojega kreveta, iako je jedva stao u njega.
Zdravo, rekao je i nasmijeio se. Bio je previsok za jahanje, ne bi

mogao odravati ravnoteu. Da je jahao od djetinjstva, to bi jo nekako

ilo, ali visoke je odrasle osobe bilo gotovo nemogue poduiti jahanju.
Znala sam da bih se nasamo s mukarce koji mi nije u rodu trebala osjeati
udno, ali osjeala sam se sasvim normalno.
Zdravo, rekla sam. Kako ste danas?
Dobro sam. Ali to bih ja trebao pitati tebe. Je li ti bolje?
Kimnula sam glavom.
to to ita? pokazao je na moju knjigu.
Howards End.
Voli itati?
Oboavam knjige.
Podigao je knjigu i prouio korice. I ja ih volim. Forster pie tako
dobro, a opet, tako okrutno. No ne elim ti pokvariti uitak, vidim da si tek
na pola knjige.
To bi se moglo rei za bilo koju knjigu, stidljivo sam napomenula,
iako sam znala da sam u pravu. Barem ako su likovi u njoj prikazani
realistino.
Da, moglo bi se.
Vidjela sam da sam ga ugodno iznenadila. Nekoliko smo trenutaka
samo utjeli.
Malo sam zabrinut, Thea, napokon je rekao. Gospoa Holmes
misli da pati za domom
Htjela sam mu protusloviti, ali je podigao ruku.
Ne mora se toga stidjeti, Thea. Mnogim djevojkama nedostaju
roditelji. To je normalno. No ovdje si ve dva mjeseca.
Poela sam se igrati pramenom kose. Nisam je oprala gotovo itav
tjedan i pomislila sam da mu izgledam kao divljakua blijeda i
raskutrana.
Ali ja ne patim za domom, rekla sam. Ionako uskoro idem kui.
Nagnuo je glavu i primijetila sam da se trudi ne pokazati
iznenaenje.
Kada zavri ljetni kamp, dodala sam. Sljedei tjedan.
Prolo je nekoliko sekundi prije nego to mi je napokon odgovorio.

Thea, prozborio je, nee sljedei tjedan otii iz Yonahlosseeja.

Ali hou, rekla sam. Vjerojatno je dolo do nekakvog
nesporazuma.
Moja se majka izrazila upravo tim rijeima prole godine u Emathli,
kada je trgovac naruio pogrean tonik za kosu kojim se koristio moj otac.
No iako sam protuslovila gospodinu Holmesu, znala sam da mi ne bi lagao.
Prela sam prstima preko korica knjige i zapitala: Koliko dugo ostajem?
Sigurno e me pozvati kui za Dan zahvalnosti, pomislila sam. Sve
smo blagdane uvijek provodili zajedno.
Otac ti je rezervirao mjesto na godinu dana.
Godinu dana, ponovila sam, godinu dana. Korice knjige
zamaglile su mi se pred oima. Nisam to nikako mogla razumjeti. Zato mi
otac nije sam rekao? Zato je dopustio da mi to priopi potpuni neznanac?
Otac mi je slabi, shvatila sam. U ovome mi je trenutku to bilo kristalno
jasno.
Gospodin Holmes ponovno se oglasio. Ljudi te ovdje vole, Thea.
Nisi ovdje po kazni, bez obzira na namjere tvojih roditelja. Velika je
povlastica biti ovdje. Zastao je, a s njegovom utnjom nestalo je i
zadovoljstva koje mi je priinjao njegov glas. Pogledala sam ga i blago se
nasmijeila, potiui ga da nastavi. Sama e odluiti to ti ova kola
znai i to e ovdje nauiti, ali molim te, nemoj mrziti Yonahlossee.
Mislim da bi ga ak mogla zavoljeti.
Nisam mu nita odgovorila. Bojala sam se da bi me glas mogao
izdati. Ustao je i spremio se za odlazak. Vjerojatno je mislio da elim ostati
sama, iako to nikako nisam eljela.
Znaju li da sam bolesna? upitala sam.
Nije mi htio odgovoriti, tono sam vidjela da to ne eli, ali kimnuo je
glavom i stisnuo usnice. Sve mi je bilo jasno. Mislio je da su mi roditelji
loi ljudi. Pomislio je na svoje keri i koliko bi im brzo priskoio da se
razbole, a ja sam mu htjela rei da je u pravu, da su mi roditelji grozni, ali
sam mu htjela rei i da me svejedno vole i da ih ne moe osuivati jer ne
zna to sam ja napravila. Htjela sam mu rei i da ne zna kako bi se on
ponaao pod odreenim okolnostima. Nitko ne zna kako bi se ponaao, pa
ni on.
Zabrinuti su, rekao je oklijevajui.

Zvuk mojega smijeha nemalo ga je iznenadio, pa me radoznalo

pogledao.
Zar mislite da sam maloumna? upitala sam prije nego to je uspio
bilo to kazati. Da sam glupaa? Kod kue mi nikada ne bi dopustili
izgovoriti tako priprostu, argonsku rije kao to je glupaa.
Joj, Thea, rekao je, odmahujui glavom. Bio mi je toliko blizu da
sam vidjela sjenu na mjestu gdje su mu probijale dlake na bradi. Nikada,
ni u djeliu sekunde ne bih pomislio da si glupa. Neu se pretvarati da
razumijem pojedinosti tueg obiteljskog ivota, zastao je i odmahnuo
glavom. Oprosti, bit u direktan. Ne poznajem tvoje roditelje, Thea. Ne
znam kako tvoja obitelj funkcionira. No znam da se stvari prije ili kasnije
nekako rijee.
Prije nego to je otiao, rekao mi je jo neto. Oduvijek mi je
prualo utjehu to to u bilo kojoj situaciji i na bilo koje mjesto mogu
ponijeti knjigu. Drago mi je da i ti pronalazi mir u itanju.
Kada je izaao i kada sam ostala sama u prostoriji, zajecala sam u
jastuk. Nisam tako plakala jo od odlaska od kue. Zar im doista tako malo
znaim da mi nisu mogli rei u lice? Prsa su me pekla, borila sam se za dah
i jedva sam stigla do kante za otpatke prije no to sam poela povraati.
Usta mi je preplavila gorina. Nisam nita jela, ali u elucu je ipak bilo
neega za izbacivanje.
Otvorila sam vrata ormara s potreptinama i zagledala se u svoj odraz
u zrcalu. Ve sam otprije porunjela zbog bolesti bila sam blijeda,
prljava i mrava do samih kosti. Sada su mi, povrh svega, i oi bile
nateene i krvave, a usnice ispucane ukratko, izgledala sam poput
kakvog udovita. Roditelji me vjerojatno uope ne bi prepoznali. Nikada
prije nisam provela vie od jedne noi izvan obiteljskog doma, a i tu jednu
no provodila bih samo u Gainesvilleu, kod Georgijevih.
Jedna se ena u Emathli ubila kada je Samu i meni bilo deset godina.
Bili smo jo premali da bi nam se takve stvari izravno prepriavale, ali i
dovoljno razumni da sami sastavimo djelie prie koju smo uli u prolazu.
Imala je dijete, novoroene, koje je poloila na spavanje jedne hladne
noi i pokrila ga poplunom, a ujutro je dijete bilo mrtvo, lica ugurana u
poplun. Htjela ga je zatititi od hladnoe, a zapravo ga je uguila. Mojeg su
oca pozvali da pregleda mrtvo tijelo, a kada je pokopala dijete, kada su
prole karmine i kada su se izredali svi alobnici, nesretna je ena popila
bocu amonijaka. Njezina je obitelj i opet pozvala mojega oca, ali kada je

stigao, ve je bila mrtva. Sam i ja uli smo kada je otac majci rekao da joj
je grlo bilo tako strano spaljeno da je nitko ne bi mogao spasiti. Rekao je i
da se kaznila nainom kojim se odluila ubiti.
Sam mi je sve to ispriao u tali, dok sam se bavila sedlima i ostalom
opremom za konja. Ispriao mi je cijelu priu vrlo uzbueno, ni sam ne
znajui to bi mislio o svemu. Ja sam znala. Malo sam se ega bojala, ali to
me uasnulo. Uasnulo me da ljudi mogu sami prema sebi biti tako
okrutni.
ula sam i druge prie o ljudima koji su si pokuali oduzeti ivot,
neki uspjeno, neki neuspjeno. Preda mnom je stajao pun ormar
potreptina za zdravstveni stacionar: otre kare, razne tablete, itav niz
boica s alkoholom i drugim sredstvima za dezinfekciju. Tko zna zato
gospoa Holmes nije zakljuala ormar. Takva joj nesmotrenost nije bila
svojstvena.
ena koja je popila amonijak bila je vrlo mlada, tek se bila udala,
vjerojatno joj nije bilo mnogo vie od dvadeset godina. Nije, dakle, bila
mnogo starija od mene. Promatrala sam se u ogledalu i poela zaglaivati
kosu. Promatrala sam i ruku kojom sam to inila, kako se lako stee i
otputa, pa sve iznova, a onda sam zastala. Dosta je, pomislila sam. Sada
u zatvoriti vrata tog ormara i vratiti se u krevet. Vratit u se u krevet i
nastaviti itati tamo gdje sam stala.
Htjela sam ivjeti. Htjela sam nastaviti sa ivotom. Nisam bila slabi.
Da bih nastavila ivjeti, pak, moram se naviknuti na to da je moj novi dom
ovdje. Stvorit u si svoj vlastiti dom. Bez roditelja.
***
Zraka svjetlosti pala mi je na pokriva i osjetila sam da se netko
nadvija nad moj krevet. Sam, pomislila sam, jo napola u snu. Doao me
izvui iz kreveta, kao to je to inio gotovo svakoga jutra.
Thea?
Sissy, rekla sam i uspravila se.
to si se tako uplaila? Pa nisam duh!
Samo si me iznenadila, odvratila sam, vre zateui pokrivae.
Sissy je, dodue, tako blijeda i gotovo u potpunom mraku, doista bila poput
duha.
Gospoa Holmes mi je dopustila da te posjetim. Ja sam joj nova

miljenica, rekla je i rukama uokvirila lice, nastojei me nasmijati. Nisam

se nasmijala.
Nekoliko smo trenutaka samo utjele, a onda sam kljocnula
prekidaem na svjetiljci uz krevet i obje nas osvijetlila.
Vjerojatno misli da e dobro utjecati na mene, napokon sam
progovorila, izbjegavajui njezin upitni pogled.
to ti je, Thea?
Kratko sam je promotrila. Izgledala je prilino uznemireno, vrlo
zabrinuto za mene.
Roditelji ne dolaze po mene, odgovorila sam. To nju, izgleda, nije
iznenadilo.
Znai, znala si, zakljuila sam.
Pretpostavljala sam, rekla je, i nadala sam se.
Hou kui. Bilo mi je neugodno zbog tona glasa kojim sam to
izrekla. Hrapavo i napeto. Prekrila sam lice rukama.
Ali, zato? njeno mi je uklonila ruke s lica. to ti se tamo toliko
svia?
Pogledala sam je u oku i nevjerici. Nedostaje mi, rekla sam, moj
brat.
Onaj isti brat koji ti otkad si dola ovamo nije napisao ni jedne
jedine rijei?
Ali, promucala sam, nije on kriv. Ne zna to sam uinila, Sissy.
Nije mogla razumjeti i zbog toga sam ju alila. Nikada nije voljela
svoju sestru tako kao to ja volim Sama.
Onda mi reci, pogledala me odluno. Nikada jo na njezinu licu
nisam vidjela takav izraz.
Ali ne elim ti nita govoriti, oajniki sam odgovorila i prekrila
vrat rukom, elim ii kui.
Nakratko je zastala, a onda progovorila: Pria se da su te od kue
poslali zbog nekog momka.
Pria se? ponovila sam.
Kratko se nasmijala.
Da, pa uvijek se neto pria. Jedna djevojka poznaje nekoga tko

poznaje nekoga drugoga, a taj neki drugi poznaje tvoje roditelje. Neto u
tom stilu.
Nagnula je glavu u stranu. I onda? Je li to istina?
Da, rekla sam. Rijei koje su istodobno bile istina i la vrlo su mi
se lako skotrljale s usnica. Da, poslali su me od kue zbog momka.
Vjeruj mi, nisi jedina, uhvatila me za ruku pod pokrivaem.
Iznenadila sam se zbog snage njezina stiska. ao mi je to ne moe kui,
ali pogledaj to sve ima ovdje. Mene!
Morala sam se nasmijeiti.
Ima i ljude koji ti alju bombonijere, podigla je kutiju s nonog
ormaria. to bi uostalom radila kod kue? Ionako bi te odande otpremili
za koju godinu, kad bi se udala. Poela se igrati s manicom na kutiji
bombonijere i odjednom mi je izgledala neodluno.
Sissy?
Podigla je pogled i rekla: Trebam tvoju pomo.
Neke je ljude bilo tako lako prozreti. to bi bilo da sam takva, toliko
otvorena kao Sissy? Moda bi mi ivot bio bolji da nisam bila tako
zatvorena, da nisam toliko skrivala osjeaje.
Treba pomo u vezi s Booneom? upitala sam. Sve su djevojke u
kolibi znale da Boone pie Sissy i da mu ona odgovara. Bila mi je ak
pokazala neke dijelove i ve sam znala prepoznati Booneov muki, krupan
rukopis.
Zaljubljena sam, rekla mi je ozbiljno, a ja sam skoro prasnula u
smijeh.
Kako moe ve biti zaljubljena u njega? upitala sam je. Proveli
ste zajedno samo jednu veer. im sam to izgovorila, palo mi je na pamet
da to moda i nije tono. Je li tako, Sissy? upitala sam.
Sissy je okrenula glavu i primijetila sam da uz uho ima sitan oiljak,
vjerojatno od vodenih kozica. Palo mi je na pamet i pismo koje sam ja
dobila od Davida, vrlo kratko i pristojno, pismo kakvome sam se moda
trebala i obradovati. No znala sam da momci znae nevolju. Ne znaju se
ponaati. Ponijela sam pismo sa sobom u Dvorac i bacila ga u vatru u
trenutku kada me nitko nije mogao vidjeti. Znala sam tako su mi barem
rekle druge djevojke da mi vie nee pisati ako mu ne odgovorim. Bilo
bi krajnje neprilino dami poslati jo jedno pismo ako ti ne odgovori na

prvo.
Potapala sam Sissy po ruci. Sissy?
Samo jedanput, napokon je priznala.
Sissy, uzdahnula sam. ak je i mene iznenadilo razoaranje koje
mi se ulo u glasu.
Nemoj me prekoravati, primila me za ruku, ne mogu si pomoi.
Ali ako te uhvate, poslat e te kui.
Ah, to bi mi bio najmanji problem. Puno bi gore bilo to to bi me
djed ubio i udao me za nekog dosadnog tipa iz Monroevillea u tren oka,
pucnula je prstima, a zatim zastala. Kada je ponovno progovorila, glas joj
je bio mnogo tii. Ne bi uope oklijevao, stresla se od nelagode. Ako
budem oprezna, moi u sama odluiti za koga u se udati. I nee me
uhvatiti na djelu. Nee ako mi pomogne. Stisnula mi je ruku, kao da me
preklinje, kao da to hoe li ona i Boone biti zajedno ovisi samo o meni.
Znala sam da je Sissy dobra osoba, da se nekako nauila snalaziti u ovome
svijetu i pritom voljeti ljude, dopustiti im da i oni vole nju, vidjela sam i da
ne voli prestrastveno, kao ja, ali da se i ne boji voljeti, kao Leona.
Naravno, rekla sam, naravno da u ti pomoi.
Bila joj je potrebna moja pomo da bi se s Booneom sastajala nou u
umi, nakon to bi svi u kampu zaspali. Moj je krevet bio uz prozor na koji
je Boone mogao tiho pokucati i dati joj znak da je stigao, a ja sam se
trebala premjestiti u Sissyn krevet nakon to bi ona otila jer se Mary
Abbott vrlo lako budila, a njezin je krevet bio okrenut prema Sissy.
Posljednje je bila moja zamisao i Sissy se sloila, ak mi je rekla da sam se
toga dobro dosjetila. Ja sam joj pak jo vie eljela pomoi zato to sam
vidjela da nije sasvim svjesna opasnosti kojoj se izlae. Bio je dovoljan
samo jedan pogrean korak i Sissy bi nestala iz Yonahlosseeja, kao da
ondje nikada nije ni bila.
Pitala sam se, meutim, imam li ja neku osobinu koja je drugim
ljudima vidljiva i koja im govori da sam sklona sudjelovanju u takvim
stvarima? Ponaam li se tako? Jesam li po neemu, ega nisam sasvim
svjesna, vrlo zloesta? Cijela je ta pria Sissy bila ba zabavna i ja sam joj
htjela pomoi da takva i ostane, jer moje je iskustvo bilo drugaije.
Sjetila sam se ene iz Emathle koja je prevelikom brigom uguila
svoje dijete. Sjetila sam se majke koja nas je drala u potpunoj izolaciji, a
onda se okrenula protiv mene, bacila me vukovima. Znala je da sam

bolesna, a nije ni nazvala. Sjetila sam se i oca, koji je sve vezano uz djecu
potpuno prepustio majci. No zbog toga saznanja i zbog toga to se otac ak
nije mogao prisiliti da mi kae koliko e me dugo ostaviti u Yonahlosseeju
boravak u kampu postao mi je laki. Zato bih sada uope i ila kui?
Kakav bi to dom uope bio? Bih li ga i dalje doivljavala domom? Dan
prije gospoa Holmes rekla mi je da se mogu posluiti telefonom. Saalila
se nada mnom. Nekoliko sam trenutaka razmiljala o ponudi, o glasovima
lanova svoje obitelji koje nikada prije nisam ula putem telefonske linije,
samo uivo, a onda sam odmahnula glavom. Ne, nisam ih htjela nazvati.
Zadrali su Sama jer nije uinio nita loe. No moj siroti brat
blizanac nije nita znao o svijetu koji postoji izvan roditeljskoga doma.
Nita nije znao o drugim ljudima.

7.
Kada sam nakon tri tjedna izala iz stacionara na kojemu nije bilo prozora,
odmah sam primijetila drvee. Bilo je prekriveno itavom paletom crvenih
i naranastih boja, arkih i ivopisnih, gotovo neopisivih. To su te boje,
pomislila sam. Na Floridi lie nikada nije mijenjalo boju, uglavnom nije
ni venulo pa se inilo zimzelenim. itala sam o jeseni na drugim mjestima
i Eva mi je spomenula boje, ali pojavile su se tako brzo, a sve to dok mene
nije bilo. itav se svijet pretvorio u umjetniku sliku. Od gledanja su me
zamalo zaboljele oi.
Zamirila sam pred eksplozijom boja. Zato me toliko udilo to sva
ta ljepota zapravo znai smrt? Eva mi je ispriala indijansku legendu o
etiri lovca koji su za medvjedom otili sve do neba i ondje ga ubili.
Grimizna je krv medvjeda potekla s nebesa i dok je umirao, sve se lie od
nje zarumenilo.
Prije nego to sam ozdravila neko mi je vrijeme bilo jo gore i
gospoa me Holmes drala podalje od ostalih jer nije htjela ugroziti
zdravlje drugih djevojaka. Hvala ti, Boe, na zdravlju i srei, svi su
govorili, mrmljali, ak i uzvikivali, ovisno o djevojci koja se zahvaljivala.
Svi su mi ponavljali taj refren prvih dana nakon povratka u ivot u kampu
dok bih iz svoje kolibe odlazila u Dvorac, oslanjajui se na Sissyn lakat
zbog slabosti, ali i zbog stidljivosti. Djevojke su se promijenile dok me nije
bilo. Henny se zaruila za momka iz svojega rodnoga grada, stric
Katherine Hayes ubio je vlastitu suprugu pa potom sam sebe ustrijelio u
glavu kada je saznao da mu je posao sa eljeznicom propao, a jednu je
uiteljicu ujeo bijesni rakun. Gospodin Holmes uo ju je kako vriti i na
vrijeme ustrijelio ivotinju. Jettie su pak otkrili kako pije, pri emu je prava
vijest zapravo bila to to se ispostavilo da pije sama, kao mukarac. Na
tjedan su joj dana zabranili jahanje, to je u Yonahlosseeju bila jo gora
kazna od prisilnog vezenja rupia. Kampom se irila gomila traeva, a
naa koliba, kua Augusta, izgubila je jednu lanicu. Victoria je otila,
vratila se u Jackson u Mississippiju. Trgovine odjeom koje je posjedovala
njezina obitelj propale su sve odjednom, poput kue od karata. Krevet
iznad Sissyna sada je bio prazan, ali ona se ipak nije preselila s donjega.
Tvrdila je da se boji pada.
Cijeli se kamp smanjio, i to za treinu. Djevojke koje su ovdje

provodile ljetne praznike otile su kui.

Gospoa Holmes svake bi zime na tri tjedna odlazila iz kole te
obilazila bive uenice diljem Juga. Gospodin Holmes nije se navodno
mogao uputati u takav pothvat jer sam nije bio Junjak, a kao to mi je
rekla Sissy, Junjaci su novac davali samo drugim Junjacima. Sissy je od
djeda, koji je sjedio u upravnom odboru Yonahlosseeja, saznala da e
gospoa Holmes ove godine dvostruko dulje obilaziti donatore, ali to se
dralo u tajnosti. Nisu htjeli otkriti da i Yonahlossee upada u novane
nevolje.
Zar nee svi primijetiti kada otputuje? upitala sam.
Iznenadila bi se koliko stvari ostaje nezapaeno meu djevojkama u
koli, odgovorila mi je Sissy, a i svima e biti drago to je nema.
Gospodin Holmes je mnogo manje strog nego ona.
I meni je bilo drago to odlazi jer je znala sve o meni.
Jahanje mi jo nije bilo doputeno. Miii na listovima oslabjeli su
mi tijekom bolesti, ruke su mi omlitavjele, a ramena se pretvorila u
koice. Kada bih jako udahnula, mogla sam rukama obaviti vlastiti struk.
Silno sam oslabjela, prvi put otkad sam znala za sebe. Zadnji sam put tako
slaba bila kao novoroene.
Jednog sam se poslijepodneva iskrala do konjunice dok su ostale
djevojke uile u Dvorcu. Sada smo umjesto promatranja ptica, botanike i
slikanja imale satove povijesti, knjievnosti i domainstva. Matematika i
prirodne znanosti oito nisu postojale u ovoj gorskoj enklavi. Nisu nam ni
zadavali mnogo domaeg rada niti smo morale mnogo vremena provoditi
uei, a meni je, naravno, najdrai predmet bila knjievnost. Predavala
nam ju je prilino dosadna uiteljica, gospoica Brooks, koja bi naglo
ivnula kada bi poela govoriti o knjigama koje voli. Promatrala sam je i
zakljuila da je to uvijek tako dosadne djevojke postaju zanimljivije
kada ih oara dobra knjiga.
Djevojke su veinu vremena provodile meusobno se ogovarajui u
dnevnom boravku Dvorca ili itajui asopise. Naari me nije prepoznala
niti mi se obradovala kao to bi to bio sluaj sa Sasijem. Nije me jo
dovoljno dobro poznavala. Ipak, ja sam se obradovala mirisu konja i s
uitkom sam je pomilovala po mekanoj njuci te joj zagladila uperak
grive nad elom. Njuka joj je bila glatka poput svile, pomislila sam, no
bila je zapravo jo njenija.

Kada sam za leima zaula korake, isprva sam mislila da mi se

pribliava konjuar, no kada sam se okrenula, spazila sam Deccu Holmes.
Djevojica je u ruci nosila kratak bi i pruala ga prema meni.
Pronala sam ovo, rekla je. Bila je umrljana zemljom po obrazu,
ali inae je bila vrlo lijepo dijete. Od majke je naslijedila bademaste oi, a
na oca je bila crnomanjasta. Kosa joj je uvijek bila uredno spletena u
pletenice, ali sada su se one djelomino rasplele i pramenovi tamnosmee,
gotovo crne kose padali su joj po licu.
Uzela sam bi iz njezine ruke. Hvala, rekla sam, a onda nisam
znala to bih dalje.
Kako se to zove? upitala me.
Bi, odgovorila sam, a onda mi se uinilo da bih joj trebala rei jo
neto, pa sam slovkala rije: B-I-. No samo me upitno pogledala.
Bi, ponovila je, a zatim ispruila ruku i jo jedanput rekla: Bi!
Vratila sam joj ga. Za to se koristi? upitala je.
Za poticanje konja kada je lijen, rekla sam, a ona me opet upitno
pogledala. Time ga se udara da ide bre.
Kao kad djeca dobiju po guzi? upitala je Decca.
Tono tako.
Zgodni je konjuar uao u talu i Naari je na zvuk njegovih koraka
odmah gurnula glavu kroz otvor na odjeljku. Bilo je vrijeme hranjenja.
Decca je poskoila unatrag i plaljivo odmjerila Naari.
Ne boj se, rekla sam, samo je gladna. Raduje se, kao to se ti
raduje slatkiima. Bilo mi je udno to se djevojica koja odrasta uz
konje toliko boji tih ivotinja, najnjenijih stvorenja na kugli zemaljskoj.
No nijednu Holmesovu ker nikada nisam vidjela na konju.
eli li joj dati kockicu eera? zapitala sam je. Decca je
odmaknula kosu s oiju i kimnula glavom.
Pokazala sam joj kako da ravno isprui dlan, da je Naari ne bi
sluajno ujela za prst, a kobila je njeno polizala kockicu s Deccine ruke te
je potom pregrizla stranjim zubima.
Decca se zahihotala. kaklja me.
Zajedno smo se vratile do Dvorca. Decca je svoju malenu, ljepljivu
ruku ugurala u moju jer me, ini se, sada smatrala prijateljicom. Zbog

druenja s djevojicom moja mi vlastita obitelj nije jo vie nedostajala,

kao to sam mislila da e biti uz nju mi je, ustvari, moja obitelj
nedostajala mnogo manje. Podsjeala me na Sama, na njegovu radoznalost
i tihu strast. Sve je primjeivala, dobro je zapaala, a tono je takav bio i
Sam. Takav je i sada. Sve promatra, svakoga vidi.
Gospoa Holmes iznenadila se kada smo zajedno ule u
blagovaonicu, ali onda se nasmijeila svojoj najmlaoj keri, koja joj je
potrala u susret. Dok joj je Decca priala gdje je bila i to je radila, majka
joj je izravnala raspletenu kosu. inila je ono to ine sve majke nije to
bilo tek sluanje. Zaglaivala joj je kosu, popravljala pletenice, ispravljala
njezine izgovorene rijei. Bila je vrlo vjeta u tome, ba kao i moja majka.
Djevojica nije ni primijetila, a za veeru je sjela sasvim uredna.
***
Sljedeeg sam dana rekla gospodinu Holmesu da bih htjela
razgovarati s njime, pa me poveo do svojega ureda, u kojemu sam zadnji
put bila s ocem. Putem smo proli pokraj Jettie, koja mi se nasmijeila.
Sviala mi se Jettie, doivljavala sam je kao neusiljenu osobu.
Ured gospodina Holmesa bio je pun koe i pokustva obloenog
mjedi, a ondje je bio i divan presvuen smeim barunom na kojemu sam
sjedila one veeri kada sam stigla ovamo. Ondje su, pretpostavljala sam,
sjedile sve dame i djeca, za leima svojih supruga i oeva. Pitala sam se je
li moj otac ita od toga primijetio ili je bio suvie zaokupljen
prebacivanjem odgovornosti za vlastitu ker na potpuno nepoznatog
ovjeka, pa mu prostorija u kojoj se nalazio nije znaila nita.
Oporavlja li se, Thea?
Da, hvala na pitanju.
Dlanom je podboio bradu. Izgledao mi je suvie krhko za ovjeka
koji je junaki ustrijelio rakuna.
Imam jednu zamisao, zapoela sam, ali onda mi se takav poetak
uinio djetinjastim pa sam se ispravila: Zapravo, imam prijedlog.
Izvoli, kimnuo je glavom, samo nastavi. inilo se da ga
zabavljam.
Vae keri. Htjela bih ih poduavati.
emu bi ih poduavala, Thea?
U kosi mu nije bilo sijedih vlasi, kao u oevoj, ni na licu bora. Bilo

mu je trideset, moda trideset jedna godina, nitko u kampu nije bio sasvim
siguran, a njegovoj najstarijoj keri, Sarabeth, bilo je jedanaest, to je
znailo da je postao otac u vrlo mladoj dobi, tek nekoliko godina stariji
negoli to sam ja bila u tom trenutku. Djevojke iz kampa govorkale su o
tome da je gospoa Holmes starija od svojega supruga, ali jedino sam ja
znala toan podatak. Imala je otprilike jednako godina koliko i moja majka
trideset est. U to je doba bilo veoma neobino da mukarci stupe u
brak sa enama starijima od sebe moj je otac, primjerice, bio pet godina
stariji od moje majke pa mi se gospodin Holmes jo vie svidio zbog
toga. inio mi se velikodunim. Zbog toga su vjerojatno i imali djecu im
su se vjenali. ene su starjele bre od mukaraca.
Poduavala bih djecu jahanju, rekla sam neto hrabrije. Ohrabrilo
me neto u nainu na koji me gledao, neko nestrpljenje koje sam
primijetila na njegovu licu. Rukom sam pokazala na uokvirenu sliku na
njegovom radnom stolu, na njegove keri odjevene u bijelo. Decca mi je
rekla da ni ona ni njezine sestre ne znaju jahati, a eljele bi to nauiti.
Stvarno ti je to rekla? upitao je.
Kimnula sam glavom. Naravno, zatraila bih pomo od gospodina
Albrechta. Ne bih bila sama s njima.
Ne brine me to to bi bila sama s njima, pogledao je fotografiju. I
doista bi trebale nauiti jahati, i njihova majka i ja to mislimo. Posebice
Sarabeth i Rachel. No Decca mi se ini premalenom.
Odmahnula sam glavom i pomakla se prema rubu stolca. Ma, nije,
rekla sam, to mlaa, to bolje. Ako sada pone uiti, jahanje e joj ubrzo
postati najprirodnija stvar na svijetu.
Pogledao je neke papire na stolu i nasmijao se, kao da se sjetio ale
koju samo on zna. ekala sam. Silno sam eljela pozitivan odgovor i
nastojala sam iskoristiti ljubaznost gospodina Holmesa ili sam, ljepe
reeno, raunala na nju. Ako mi itko dopusti ostvariti zamisao, to e biti
on.
Molim vas, rekla sam. Doista se elim baviti konjima, a ne
smijem jahati dok ne ojaam. Nadala sam se da mi glas ne zvui suvie
oajniki, premda je vjerojatno zvuao upravo tako. Oaj mi je potpuno
obuzeo mozak. Ono to mu nisam rekla jest da se ne elim samo baviti
konjima, nego da se elim druiti s njegovim kerima. One su obitelj, a ja
na tome mjestu obitelj nisam imala. Nisam mu rekla ni da se osjeam
ugodno u njegovu drutvu te mi zbliavanje s njegovim kerima znai

zbliavanje s njim. Nikada mu to ne bih priznala.

U redu, Thea, rekao je nakon nekoliko trenutaka, uvjerila si me.
Ja u pak uvjeriti gospou Holmes.
Je li proniknuo moje dvojake razloge? Konji i djevojice, djevojice i
konji? eljela sam se druiti s djecom koja se drue s konjima. eljela sam
promatrati Holmesove keri kako se zaljubljuju u te ivotinje. I eljela sam
da njihov otac promatra mene.
Na satu se povijesti nisam uspijevala koncentrirati i nisam se mogla
sjetiti mjesta na kojemu je Grant doivio veliki poraz u Graanskom ratu.
Shiloh, odgovorila je Leona umjesto mene. Sam bi me se stidio.
Napamet je znao sve datume svih tih bitaka.
Nakon povijesti imali smo francuski, pa je napokon dolo vrijeme
ruka.
Vidjet emo se poslije, rekla sam Sissy, koja je avrljala s Evom i
potrala prema Leoni.
Nema tranja, doviknula mi je nadglednica iji je glas zvuao
poput Hennyna, ali nisam se okrenula. Usporila sam i stala zaobilaziti
djevojke koje su hodale prema blagovaonici. Bilo ih je tako mnogo. Ve
sam bila zaboravila kolika se masa djevojaka kree izmeu uionica i
blagovaonice. Malo sam se pregrubo okrznula o Alice Hunt i ona me
prijekorno pogledala, pa sam joj se ispriala.
Leona se nije okrenula, niime mi nije dala do znanja da me ula.
Ponestajalo mi je daha, boljele su me noge i osjeala sam da mi se na
gornjoj usnici stvaraju kapljice znoja. Bila sam ve pomalo oajna i nije mi
bilo dobro.
Thea, mirno mi se obratila Leona kada sam je napokon dostigla.
Zdravo, rekla sam i uskladila ritam koraka s njezinim. Htjela sam
ti zahvaliti na bombonijeri, dodala sam, bila je izvrsna. Skoro sam rekla
predivna. Bila je to rije kojom je moja majka izraavala najveu hvalu, a
inila je to iznimno rijetko.
Nema na emu, sitnica, odvratila je, rekla sam majci i ona je to
sredila.
Poslala je bombonijeru iz Teksasa?
Leona se nasmijala. Da, poslala ju je s drugog kraja zemlje. Bila
sam joj toliko blizu da sam primijetila sitne platinaste dlaice nad njezinom

gornjom usnicom, jedini znak nesavrenstva na inae besprijekornom licu.

Okrenula se prema meni i pogledala me, a u tom sam trenutku imala
osjeaj kao da me uhvatila u zurenju, pa sam se zacrvenjela.
Ne, nije ju poslala iz Teksasa, rekla je zabavljeno. okolada bi se
rastopila. No bila je vicarska. Jesi li osjetila razliku u okusu?
Naravno da jesam.
Dole smo do ulaza u blagovaonicu pa je Leona zastala, primila vrata
i rukom mi pokazala da uem, kao da je kavalir.
Sjela sam na svoje mjesto za stolom i promotrila hranu: prenu
piletinu, jelo koje je veina djevojaka u kampu oboavala. Uz nju su nam
servirali graak i peeni krumpir. Nisam imala teka, ali ledeni mi je aj i
dalje prijao. Netko je Henny sada s golemim zarunikim rubinom i
dijamantom na debeljukastom prstu oito bio rekao da pripazi jedem li
dovoljno, pa mi je njezino neprekidno pogledavanje u mojem smjeru ilo
na ivce. Uzela sam najmanji komad piletine koji sam pronala krilo
i neto vie peenoga krumpira da bih nadoknadila malu porciju mesa. Od
pomisli na meso sada mi se preokretao eludac. Dok sam boravila u
stacionaru, poela sam zamiljati vlastita plua kao goleme komade
crvenoga mesa to je na rubovima pocrnjelo. Kada bih se osjeala loije,
zamiljala sam kako se crnilo iri prema sreditu plua, a kada mi je bilo
bolje, zamiljala sam kako se povlai.
Molly je za stolom stalno gnjavila Henny pitanjima o rakunu, a na
drugom sam kraju prostorije vidjela da Sissy suosjeajno kima glavom i
neto mrmlja vitkoj Katherine Hayes, koju sam prepoznala po kovrama.
Pitala sam se je li i njezin stric imao sline kovre i bilo mi ju je ao, iako
nisam znala je li svojega strica voljela onoliko koliko sam ja voljela
svojeg. Bila sam i malo ljubomorna na nju za razliku od mene, ona nije
ni za to bila kriva.
Okrenula sam se natrag prema tanjuru. Henny mi je dobacila pogled i
ja sam joj se nasmijeila. Za samo tjedan dana opet u postati obina
djevojka iz Yonahlosseeja. U redu, bila sam bolesna, ali sad sam se
oporavila. Sve e opet biti po starom.

8.
Draga Thea,
javili su nam da si bolje. Planinski je zrak sada zacijelo pogodniji za
tebe negoli zrak ovdje, kao i sve tvoje prijateljice i sva ta gomila konja.
Jesu li ti uitelji dobri?
Nisi nam pisala gotovo mjesec dana. Nadam se da je ta tiina tek
znak da ima mnogo posla u kampu.
Nita se bitno nije promijenilo i dalje drim nastavu Samu, a tvoja
je majka po cijeli dan u vrtu, gdje svoje ljubljene biljke priprema za zimu.
Sjeti se katkad svojih roditelja, Thea, i poalji nam koje pismo. Budi
milosrdna, Thea, to je osobina koju je Bog dao jedino ljudima.
Samo je jo tjedan dana do tvojeg roendana. Sretan ti roendan!
(Isto u, dakako, zaeljeti i Samu.) Nisi valjda mislila da u zaboraviti.
Dan kada si se rodila bio je najsretniji dan u mojem ivotu, u ivotu sviju
nas.
Volim te,
tvoj otac
Istina, nisam im pisala jo od stacionara, otkad sam saznala da se ne
vraam kui krajem ljeta. Bila sam ljuta znali su da sam bolesna, a nisu
doli po mene no srdba mi je ve bila oslabila. Jednostavno sam
shvatila da u ovdje lake ivjeti ne budem li razmiljala o njima. Naviknut
u se da ih nema, nauit u samu sebe da ne eznem za njima. Svoj ivot u
Yonahlosseeju morala sam nauiti ivjeti bez razmiljanja o tome kako u
ga uobliiti u pismu.
Oevo sam pismo spremila u ladicu toaletnog stolia, zajedno sa
Samovim rupiem, koji nisam mogla ponijeti u stacionar. Isprva mi je
nedostajao, ali onda sam se navikla.
Da sam bila jaa, ne bih bila ni otvarala njihova pisma, koja su
stizala jedanput tjedno. Majka i otac pisali su mi naizmjence i svako bi me
njihovo pismo oneraspoloilo. Sissy je to primijetila. No nisam ih imala
snage ostaviti i ne proitati. Kopkalo me ima li u njima kakvih novosti o

Samu, moda ak i o Georgieju.

***
Dan zahvalnosti u Yonahlosseeju nije se posebno slavio, izgledao je
tek kao neto sveanija varijanta nedjeljne veere. Sissy je otila kui na
tjedan dana i u Monroevilleu eznula za tjednim susretima s Booneom, koji
bi je obilazio svakoga etvrtka. Mary Abbott bila je, osim mene, jedina
djevojka iz kue Augusta koja nije otila kui, a atmosfera u blagovaonici
bila je gotovo sveana.
Thea! zazvala me Decca kada sam ula u blagovaonicu s Mary
Abbott. Osvrnula sam se po prostoriji i shvatila da djevojke ne sjede na
svojim mjestima. Bilo mi je ao Mary Abbott, za koju sam znala da bi
jedva doekala da poe za mnom, ali nije mogla sjesti za glavni stol bez
poziva, a Decca me uhvatila za ruku potpuno ignorirajui moju kolegicu,
kao to to djeca ve znaju initi.
Odvela me do glavnoga stola, za kojim je sjedilo nekoliko uitelja i
Alice Hunt, koju je oito netko takoer pozvao onamo. Gospoica Brooks
mi se nasmijeila i ja sam joj uzvratila, a gospoa i gospodin Holmes
sjedili su jedno nasuprot drugome, svaki na jednome elu stola, kao da su
domaini blagdanske veere. Na neki su nain to i bili. Gospodin Albrecht
sjedio je do gospoe Holmes i takoer mi se nasmijeio. Sissy mi je rekla
da su on i gospoa Holmes bliski prijatelji, ali nitko u tome nije vidio nita
zanimljivo jer gospodin Albrecht nije bio pristao mukarac, niti je gospoa
Holmes bila lijepa ena.
Sjedni ovamo, rekla mi je Decca i pokazala na stolac pokraj
svojega. Nije eljela sjesti prije nego to sam se i ja smjestila, ak je i
podigla ubrus s mojega tanjura i rasprostrla mi ga na krilo. Gospodin
Holmes zabavljeno ju je promatrao.
Thea, obratio mi se, drago mi je to si nam se pridruila. Velika
si zvijezda u naoj kui, a Decca je tvoja najvea oboavateljica. Decca je
na to ozbiljno kimnula glavom, Sarabeth mi se veselo nasmijeila, ali
Rachel je izgledala kao da je do maloas plakala. Obrazi su joj bili nateeni
i iarani ruiastim mrljama.
To mi dosta laska, rekla sam i govorila sam istinu.
Kao i uvijek, Alice Hunt nije me ni pogledala. Promatrala sam
djevojke koje su ulazile u blagovaonicu i spazila Leonu, koja je kosu
vrsto svezala u punu i pogledala me ravno u oi, kao da je shvatila da

razmiljam o njoj, ali izraz njezina lica nije otkrivao ba nita. Po koli se
govorkalo da i njezina obitelj pati od financijskih problema, barem mi je
tako rekla Sissy, i upravo takvim rijeima pate, kao da je nedostatak
novca kakva rana ili bolest. to je najgore, opis joj je bio toan. Ipak, Sissy
nije vjerovala glasinama, a nisam im vjerovala ni ja. Leona se i dalje drala
kao bogataka ki, izgledala je kao bogataka ki, ali sada sam se zapitala
zato nije otila kui za Dan zahvalnosti.
Gospoa Holmes bluzu je na vratu uvrstila staromodnim alobnim
broem iza ijega je stakla bila ispletena kosa mrtvih. No morali ste ga
pogledati izbliza da biste shvatili kako je rije o kosi, izdaleka je izgledala
kao komadi hrapave tkanine. Ja sam pak ve prije bila itala o alobnom
nakitu koji su Viktorijanci jednostavno oboavali. Bio je to, uz spiritistike
seanse, jo jedan od njihovih neuspjenih pokuaja da se poveu s
mrtvima. Dodue, moda ti pokuaji i nisu bili sasvim neuspjeni. Moj otac
nije vjerovao u duhove, ali nije nam mogao sa sigurnou dokazati da ne
postoje.
I moja je majka imala alobni medaljon, koji je naslijedila od
prabake. Bio je nainjen od istoga zlata, a izraen je u spomen na njezina
sina, koji je umro s pet godina. I moji bi roditelji, to se mene tie, mogli
biti mrtvi, u glavu mi se uuljala nepozvana misao koje sam se odmah
postidjela. Jo jedna potvrda da sam zla osoba kojoj se glavom vrzmaju zle
misli.
Gospoa Holmes primijetila je moj pogled i nagonski rukom
posegnula prema vratu. Vidjelo se da je nekada bila lijepa, prije nego to je
izgubila liniju.
Pitala sam se koga je izgubila, ali moda pak nosi bro samo za
ukras. Pitala sam se i kako je upoznala gospodina Holmesa. U kampu se
prialo da je gospodin Holmes prebjegao sa Sjevera na Jug, a iako nitko
nije znao zato, u matovitijim su se priama spominjali kockarski dugovi i
nesretna ljubav (ne gospoa Holmes).
Mislila sam da e nam za Dan zahvalnosti dopustiti da se odjenemo u
vlastitu odjeu, ali ak su i Holmesove keri bile odjevene u utirkane
bijele suknje. Sarabeth je ve bila dovoljno stara za prvi razred u kampu,
ali nekako mi se inilo da nikada nee ivjeti s djevojkama po kolibama.
Zavoljela sam sestre Holmes, posebice Deccu, koja je i mene silno
voljela, ali s vremenom mi se poela sviati i Sarabeth njezinu sam
bucmastu figuru poela doivljavati simpatinom, ak i lijepom. Rachel je

bila tiha i plaha, svega se bojala, a ja sam se nadala da u je nauiti

neustraivosti, barem kada je o konjima rije. Naposljetku, tu je bila Decca,
dijete iji je ivot, inilo se, bio obasjan sretnom zvijezdom. Bila je
najdarovitija jahaica od sve tri sestre i moda sam je zbog toga najvie
voljela.
Bila sam im potrebna i sviao mi se taj osjeaj sada netko treba
mene, umjesto da ja stalno trebam nekoga drugog. Decca je ispruila ruku i
na njezinu sam tananom zglavku primijetila narukvicu s dijamantima i
smaragdima.
Prekrasna je, rekla sam i prstom prela preko pravokutnih
smaragda i sjajnih, okruglih dijamanata. Narukvica je bila prefina za
djevojicu Deccine dobi, ak ju je i Alice Hunt pozorno promotrila.
Djevojke su se jutros dokopale mojega nakita, objasnila je
gospoa Holmes, i Decca si je odabrala najljepi. Uzdahnula je, ali
dobronamjerno. Blagdan ju je oito udobrovoljio. S iznenaenjem sam
ustanovila da je gospoa Holmes popustljivija nego moja majka, barem
kada je o nakitu rije. Moja je majka svoj najljepi nakit drala zakljuan u
sefu.
Decca se ponosno nasmijeila. Ja sam najljepa! poviknula je, a
Sarabeth joj je preko usnica poloila prst.
Prostorijom je zavladala tiina, kao i uvijek u takvim prilikama, ali
nikada prije nisam imala ansu izbliza promatrati kako funkcionira taj
ritual. I prije nego to je gospodin Holmes do kraja ustao sa stolca, svi su
zautjeli.
Prui ruke, doapnula mi je Decca jer sam, ne znajui za obiaje
glavnoga stola, drala ruke presavijene u krilu. Za glavnim su se stolom
tijekom molitve oito drali za ruke.
Gospodin Holmes pognuo je glavu, ali glas mu je svejedno
odjekivao, dubok i melodiozan. Promatrala sam ga onoliko pozorno koliko
sam mogla svijena vrata. Zahvalio je Bogu na svemu na emu je i inae
zahvaljivao: na nama, na zdravlju i srei, te s obzirom na to da je bio Dan
zahvalnosti, na duhu dareljivosti.
Nemojte, molim vas, zaboraviti ni one koji nemaju toliko sree kao
mi. Neka njih, kao i nas, blagoslovi dragi Bog. Zastao je i inilo se kao da
eli jo neto kazati, no neko je vrijeme samo utio. Nekoliko se djevojaka
poelo mekoljiti. Bilo nam je teko na dulje vrijeme odrati pozornost.

Ni mi u zadnje vrijeme nismo ostali otporni na tragedije. Pomolimo se

zato za one djevojke koje su se morale vratiti kui, rekao je i odjednom su
se svi prestali mekoljiti. Imao je nau pozornost. Nitko nikada prije, ni on
ni gospoa Holmes, nije rekao da su djevojke koje su otile iz kole to
morale uiniti zato to im oevi vie nisu mogli plaati kolarinu. Znali
smo to, naravno, ali ne slubeno. Gospoa Holmes se na to namrtila, ali
nije mi bilo posve jasno izraava li nezadovoljstvo zato to je njezin mu
javno priznao tu injenicu ili je pak tuna zbog odlaska tih djevojaka.
Amen, izgovorili smo svi u zboru. Decca je zadrala ruku u mojoj
i nasmijeila mi se. Dva su joj prednja zuba bila blago razmaknuta, pa iako
sam znala da e taj razmak vjerojatno nestati kada joj ispadnu mlijeni
zubi, napola sam se nadala da nee. Povukla me za ruku i bez vidljivog se
razloga nasmijala, a zatim je ispustila. Vjeito je smiljala neke igre,
najee poznate samo njoj. Djeca su doista bila nesmotrena i
nepredvidljiva, kao to sam se i bojala, ali bio je to dio njihova arma.
Kakav nadjev za peenku radi tvoja majka? odjednom me upitala
Sarabeth, dok su nam jo servirali hranu. Skriveno je znaenje tog pitanja
bilo prilino jasno. Zato si ovdje, a ne sa svojom obitelji? Sarabeth je od
majke, ini se, naslijedila lukavost.
Ne radi nikakav nadjev, odvratila sam.
Naa majka radi nadjev od kukuruznoga kruha, ubacila se Decca,
za na vlastiti Dan zahvalnosti.
Makni laktove sa stola, Decca, upozorila ju je gospoa Holmes.
Va vlastiti Dan zahvalnosti? upitala sam.
Sutra, odgovorila mi je gospoa Holmes. Djevojke se moraju
nauiti kuhati i postavljati stol. Nee ih cijeli ivot netko posluivati,
barem mislim da nee. Dok je to govorila, kutljaom je prelijevala umak
po tanjuru, a pogled joj je lutao od jedne keri do druge. Bila bih je
najradije pitala gdje e onda sve ostale djevojke nauiti kuhati i postavljati
stol. Ja sam, primjerice, znala umijesiti ne tako loe tijesto za pitu i oistiti
pile, a ove me godine Idella trebala nauiti kako pripremiti zimnicu. No
kuhanje me nije zanimalo, ba kao ni ostali kuanski poslovi.
Jedete li na Floridi zmije? upitala me Rachel. I aligatore?
Zacrvenjela sam se. Eva mi je rekla da je rumenilo u obrazima
prokletstvo crvenokosih, iako moja kosa nije ba bila crvena. Eva je
odvratila kako je ipak dovoljno crvena.

Gospoa Holmes prijekorno je odmjerila Rachel.

Rachel, rekla je, to nije pristojno pitanje, pogotovo ne za
stolom. Rachel je kimnula glavom. Nije eljela biti nepristojna, samo joj
je ponekad bilo teko procijeniti to jest, a to nije prikladno trenutku.
Ne, u redu je, nasmijeila sam se. Ne jedemo zmije, ali jela sam
puno raka.
Rakova, ispravio me gospodin Holmes i namignuo djevojicama.
Govori kao prava Junjakinja, zar ne?
Alice Hunt na tu je napomenu odmah naulila ui. Bila bi najradije,
pretpostavljam, uzviknula da je ona prava Junjakinja.
Ja sam se, pak, samo nasmijala.
Nisam ba prava Junjakinja, odgovorila sam. Njegove su keri,
meutim, bile prave male Junjakinje, sa abicama i volaniima na
haljinama, junjakim naglaskom i velikim manama u kosi.
Ali dolazi iz najjunije amerike drave. to bi drugo bila nego
Junjakinja?
Ja sam Florianka. A mi, Floriani, druga smo sorta.
Sorta koja prkosi drutvenim normama i pravilima civilizacije?
Sorta za sebe?
Od svih ljudi za stolom, jedino smo on i ja govorili i zbog toga sam
imala osjeaj kao da me netko upravo postavio na pozornicu. Privukla sam
previe pozornosti na sebe. Alice Hunt vrlo si je njeno tapkala ubrusom
po kutovima usnica.
Ne mogu govoriti u ime svih stanovnika te drave, rekla sam
nonalantno, ali glas mi je svejedno zvuao hladno i ozbiljno, ali Florida
je doista drugaija. Osim toga, mislim da nismo dovoljno Junjaci po
mjerilima ostatka Juga.
Alice Hunt je kimnula glavom. Imala sam osjeaj da je to prvi i
zadnji put da e se u bilo emu sloiti sa mnom. Gospodin Holmes
nekoliko me sekundi pozorno promatrao, a onda je Rachel, koja do tog
trenutka nije pojela ni zalogaja, poela plakati. Ruke je prekriila na prsima
i netremice zurila u tanjur. Svi smo je neko vrijeme glupo promatrali, a
onda je gospodin Holmes prekinuo utnju.
Joj, Rachel, promrmljao je.

Gospoa Holmes na to je ustala. Poi sa mnom, duo.

Kada su otile, za stolom je zavladao muk. Rachel je imala teak
tjedan, objavio je gospodin Holmes, ali nitko nije nita odgovorio.
Kimnula sam glavom i inilo se kao da je zahvalan na tome. Vrlo je
osjetljiva.
Nakon veere, dok sam polako naputala blagovaonicu, pristupila mi
je Leona.
Thea, obratila mi se i uhvatila me pod ruku. Zapanjeno sam je
pogledala. Veeras je pun mjesec, rekla je dok smo silazile niza stube,
pa sam pogledala u vis. Mjesec je doista bio pun.
Oekivala sam da e rei jo neto nije li prekrasan, kad ga
gledam, poelim otii kui bilo to, bilo kakvo objanjenje prisnosti
koju je ostvarila kada me primila pod ruku i iekivanja u tonu njezina
glasa koji je gotovo drhtao, to se s Leonom inae nikada nije dogaalo.
Nju je krasio vrsti stoicizam i po tome se uvelike razlikovala od drugih
djevojaka u Yonahlosseeju, koje su esto plakale, hihotale i mahale glavom
zbog oduevljenja, histerije ili ve neke druge kombinacije osjeaja.
Vrijeme je savreno za jedno nono jahanje, rekla je i pogledala
me oima prepunim nade. Shvatila sam kako me poziva da poem s njom.
Konjunica je bila prazna, ali za svaki smo sluaj bile vrlo tihe.
Gospodin Holmes bio bi vrlo nezadovoljan kada bi saznao da sam se
ogluila o lijenike naputke, no bilo je vrlo malo vjerojatno da e se te
veeri spustiti do tale. Bilo je i uzbudljivo pretvarati se da bi nas netko
mogao uhvatiti, da se izlaemo nekakvoj opasnosti inae smo se u
Yonahlosseeju rijetko izlagale opasnostima. Mogle smo pasti na ispitima,
puiti u umi, bezobrazno se ponaati prema uiteljima, a zauzvrat bismo
dobile samo upozorenje ili ukor. Jedino je petljanje s momcima moglo
ugroziti poloaj uenice u Yonahlosseeju, jedino su joj momci mogli
unititi ugled. Gospoa Holmes esto je govorila o obrazovanju i o
stvaranju mjesta za ene u svijetu, ali prava je istina bila sljedea
najgora stvar koju smo u koli mogle uiniti bila je da se prelako predamo
mukarcu.
Leona i ja hodale smo na prstima, ne doputajui tvrdim potplatima
naih jahaih izama da se preglasno sastanu s tlom, iako nas osim konja
ionako nitko ne bi uo. Konji su nas pak zaueno promatrali, razrogaenih
oiju i uiju okrenutih unaprijed, svi do jednoga s glavama izbaenim kroz
otvore pregrada. Zauzdala sam Naari i povela je cijelom duinom tale, a

ona mi je nervozno dahtala u rame. Umirivala sam je njenim mrmljanjem.

Bila je puna energije i kada sam je zajahala, poda mnom je zaplesala poput
kakvoga golemog duha, nespretno udarajui kopitima jedno o drugo. I ona
je, kao i ja, ispala iz forme.
Leona nas je povela stazom koja je bila dovoljno iroka samo za
jednoga konja. Naari se to nije svialo i stalno je pokuavala prestii
Kralja, ali ja sam je zadravala, povlaei uzde i premjetajui teite da bi
joj svratila pozornost.
Nakon kraega jahanja po stazi izbile smo na veliku istinu, gdje
smo obje, bez ijedne rijei, potjerale konje u galop. Ustale smo sa sedla,
oslonjene o stremene i pustile ih da lete pod nama. Jahale smo toliko blizu
da su nam se u trenutku izme okrznule jedna o drugu, jer tako se konji i
utrkuju vrat uz vrat. Mjesec je nad nama blistao poput sjajne kugle i
osvjetljavao nam put te se na trenutak uinilo kao da se pred nama prostire
beskrajno prazno polje, dokle god nam pogled see. Dopustila sam Naari
kontrolu nad glavom te se prepustila ugrizima hladnoga zraka u uima,
toplini u listovima koji su se doticali Naarinih slabina te ibanju kose, koju
nisam dospjela isplesti, po obrazima. Htjela sam tako jahati zauvijek. to
se drugo uope moe rei o galopu? Osjeaj je to vrlo blizak strahu jer
Naari bi od samo jednog pogrenog koraka mogla slomiti nogu i ja bih pala
te se razbila na tlu zapanjujuom brzinom.
No dok jaete konja koji galopira, ne elite nikada prestati. Znala
sam da se Leona osjea kao i ja. Naari se poda mnom kretala toliko brzo da
sam jedva osjeala njezine pokrete. Otac nam je jednom rekao da je
povijest lekcija, nain na koji uimo da nikada ne smijemo zaboraviti ono
to se dogodilo prije nas. Znala sam i iz vlastitog iskustva da prolost
nikada ne moe potpuno ostaviti za sobom. No u galopu u koji sam se
dala te noi na Dan zahvalnosti, prvi Dan zahvalnosti koji sam provela bez
svoje obitelji, ostavljala sam prolost za sobom. I koliko god taj osjeaj
moda bio varljiv, to smo se bre kretale, udaljenost se poveavala.
Naari i ja povele smo u utrci bila je manja i okretnija, po prirodi
bra od Kralja, ali osjetila sam Leonu na njezinu boku i shvatila da nas
pokuava prestii. Do toga sam trenutka jednostavno putala Naari da se
rastri, ali u jednome sam asu stisnula noge oko njezinih slabina i lagano
je dodirnula mamuzama. Bilo je to sasvim dovoljno. Poletjela je pred
Kraljem. Za leima sam ula tek njegovo bijesno dahtanje.
Poslije smo se Leona i ja vratile preko polja laganim hodom na

svojim umornim konjima. Nikada se prije nisam utrkivala, jedino sam

samostalno galopirala na poniju.
Brza je, rekla je Leona i bio je to samo napola kompliment.
Napola mi je htjela rei i da Naarina brzina nema nikakve veze sa mnom,
no ja sam znala da se na utrkama konji ne natjeu bez dokeja.
Zatim je ponovno progovorila. Druge me djevojke ne vole, rekla je
i zastala. Misle da sam hladna. Znala sam da govori o Sissy, koja ju je
opisala upravo tim rijeima. Ali ba me briga to misle o meni. Stalo mi
je jedino do konja. Promatrala sam je dok je govorila njezin savreni
profil, savrenu kombinaciju etvrtaste brade i dugakoga nosa. Skrenula
sam pogled prema svojim rukama, ispucalim i crvenim od stezanja uzda na
hladnoi.
Znam, zapoela sam i htjela rei jo neto, ali nisam pronalazila
rijei. Glas mi se samo izgubio u noi. Znala sam to znai voljeti konje,
ali znala sam i to znai voljeti ljude. Znala sam to je elja, to je udnja,
tako jaka da si zbog nje spreman sve drugo baciti u njezinu vatru. Postojao
je razlog iz kojega taj Dan zahvalnosti nisam provela kod kue, ali to je
bilo s Leonom? Jesu li govorkanja istinita? inilo se da nisu jer se
ponaala isto kao i uvijek. Bila je tiha, jaka, nitko joj nita nije mogao.
***
Te sam veeri jo dugo leala u krevetu razmiljajui o majci. Prvi
sam put zajahala kao novoroene, smjeteno u sedlo pred majku, na
njezinom starom konju, Chikeeju. Uginuo je kada mi je bilo sedam godina
i majka nakon toga vie nikada nije zajahala. Dugo sam je alila. Mislila
sam da joj jahanje sigurno nedostaje. Smatrala sam to nedvojbenim
gubitkom.
Ne sjeam se da mi je itko ikada tono rekao zato je majka prestala
jahati, ali maglovito sam to povezivala s bolovima od kojih je povremeno
trpjela, a koji su bili posljedica naega roenja. No nije se nikada alila.
Majka je Chikeeja dovela sa sobom u brak i bila mu je gotovo
dvadeset jedna godina kada je uginuo, to je vrlo visoka dob za konja.
Pokopan je tamo gdje je pao mrtav, na panjaku. Otac je morao uposliti
nekoliko radnika da bi iskopali dovoljno velik grob. Na slikama mi je
uvijek izgledao lijepo taman i s njenim, velikim oima. Majka ga je
voljela. Lako je voljeti konje.
Majka je uvijek govorila da jaem glavom, a ne srcem, to je dobro u

mnogim pogledima, ali je i tvrdila kako mi nee osigurati Sasijevu trajnu

odanost. Tu sam njezinu tvrdnju smatrala romantinom zabludom.
Okrenula sam se prema prozoru s kojega se nije vidjelo nita no
je bila toliko tamna. Silno sam eljela da je majka te veeri ovdje sa mnom.
Htjela sam joj pokazati kako sam letjela na konju. Bi li me onda voljela?
Bi li se duboko u dui prisjetila da sam njezina ki, ona koja tako divno
jae, koja sjedi u sedlu i ne mijea se u kretanje konja koji tri najbre to
mu vrijeme i prostor doputaju? Majko, osjeala sam se kao da lebdimo.
Majko, ako me ne moe voljeti srcem, voli me barem glavom.
U tom se trenutku preda mnom pojavilo lice. Na trenutak sam
pomislila da sam uspjela prizvati majku, ali onda sam shvatila da je preda
mnom momak. Uspravila sam se u krevetu. Srce mi je snano lupalo, iako
sam do tog trenutka ve shvatila da s druge strane prozora stoji Boone.
Pourila sam van, umirena zvukom hrkanja Mary Abbott.
Boone me gledao s iekivanjem pa sam shvatila da oito nije dobio
Sissyno pismo. Nije ovdje, objasnila sam mu. U Monroevilleu je.
Nikada mu jo nisam bila ovoliko blizu. Obino bih ga vidjela samo
nakratko prepoznavi njegov uperak crvene kose, a zatim bih probudila
Sissy.
No sada mi je bio toliko blizu da sam vidjela kako se snudio kada
sam mu priopila novosti. Znala sam da je morao posuditi auto i voziti vie
od sat vremena da bi doao ovamo. Stajali smo na rubu ume i on je iz
depa izvukao tanku kutiju te mi ponudio cigaretu, kao da je siguran da u
je uzeti. Uzela sam je. Savio je dlanove oko vrha cigarete dok mi ju je
pripaljivao srebrnim upaljaem i u tom sam trenutku shvatila zato se Sissy
toliko svia. Bio je tih, miran i prilino siguran u sebe.
Naslonio se na stablo i stao me mirno prouavati. Ja sam pak shvatila
da mi se cigareta gasi pa sam pokuala povui dugi dim, kao to sam
vidjela u glumaca na filmovima. U mojoj obitelji, naime, nitko nije puio
cigarete.
Boone se nasmijeio. Nikada jo nisi puila? njeno me upitao.
Odmahnula sam glavom. Bilo mi je neugodno.
To ti je isto kao i disanje, rekao je i pokazao.
Ali s cigaretom, odvratila sam i on se nasmijao. Bio je odjeven
lijepo, ali nonalantno. Koulja mu je bila izglaana, ali ne i utirkana;
hlae mu je uredno pridravao remen, ali nije bio suvie stegnut.

Odjednom mi je palo na pamet kako ovo izgleda kao da neto inimo

iza Sissynih lea. Ovo joj se ne bi svidjelo. Ne bi joj se svidjelo to sam
ovdje s njim.
Moram poi, rekla sam i bacila cigaretu na tlo. Boone se nagnuo
prema meni i na trenutak sam pomislila da me eli poljubiti. No on je samo
nagazio cipelom na opuak meu liem i ugasio ga, a zatim se povukao.
Osjeala sam se budalasto. Oito sam vidjela znakove tamo gdje ih nije
bilo i umiljala da sam predmet svaije udnje.
Thea, obratio mi se i ja sam se iznenadila to mi zna ime.
Sissy, zapoeo je, ali onda smo spazili dvije djevojke koje su prolazile
pokraj kue Augusta. Prepoznala sam Jettiein glas.
Okrenula sam se natrag prema Booneu. to si htio pitati o Sissy?
Je li ti neto priala?
Svata mi je priala, rekla sam i Boone se nasmijeio. inio se
iskrenim.
Svia joj se, rekla sam, a ona tebi?
Polako je kimnuo glavom. elim sve uiniti onako kako treba,
rekao je.
Nasmijeila sam se. Teio je nemoguem. Ne bih se zabrinjavala na
tvojem mjestu Ali sada mora poi. Netko bi nas mogao vidjeti.
Ve sam se okrenula, ali on me ponovno zazvao. Pogledala sam ga.
David? upitao me, a zatim dodao: Prijatelj mi je.
Nisam nikada mislila da momci o nama razgovaraju kao to mi
razgovaramo o njima. No naravno da su to inili. Slegnula sam ramenima.
Vidjet emo.
Boone nije bio vrsta djeaka koji bi navaljivali s daljnjim pitanjima.
inilo se da je vrlo drag i ljubazan. U to god su se Boone i Sissy upleli
a nitko nije mogao znati kako e to zavriti barem je nala dobroga
momka. Moda nee zaaliti.
Dragi Sam,
piem ti u mraku, iako nada mnom mjesec sjaji poput sunca,
blistaviji nego to nam se ikada ukazuje na Floridi. Sve druge djevojke
spavaju.

Jesi li za roendan dobio tortu od narane? Je li bila sa svjeicama?

Rado bih ti opisala kako je ovdje, koliko je drugaije od svijeta kod
kue, ali ne znam odakle da ponem. Ovo je mjesto potpuna suprotnost
naem domu. Oko mene je gomila djevojaka.
Proli sam tjedan bila na nonom jahanju. Bio je to isti uitak, Sam.
S vremena na vrijeme zaboravljam zato sam ovdje, ponekad sve to pada u
zaborav.
Nikada ti prije nisam pisala pismo, ali nisam ni dobila tvoje pismo.
Ba nijedno. Prepoznaje li me po mojim rijeima, Sam? Pitam se bih li ja
prepoznala tebe. Moda ak i ovo ne ita. Moda se pravi da ne
postojim, da se vie nikada neu vratiti kui i ne mogu rei da te krivim
zbog toga, Sam. Zbilja to ne mogu rei.
esto razmiljam o tebi i pitam se radi li iste stvari koje si radio dok
sam bila kod kue. Pitam se imate li ti, mama i tata neke nove ale i je li
Idella poela kuhati kakva nova jela. Nikada to nee iskusiti ako ne ode
od kue, ali nemogue je zamisliti da se ivot kod vas normalno nastavlja
bez mene. Zvuim li oholo? Nije mi namjera. Mislim da e razumjeti.
Kada ode od kue, vidjet e da na svijetu postoje i drugi ljudi osim
mene, mame i tate. Ovdje je, recimo, ba puno djevojaka. Stotine
djevojaka. Neke nose imena kakva nikada prije nisam ula: Harper,
Roberta, Mary Abbott, Leona. Sviaju mi se. Ne sve, ali mnoge. Mislim da
me, kada jednom upozna druge ljude, kada vidi koliko je razliitih ljudi
na svijetu, vie nee toliko mrziti. Znam, znam ne mrzi me. Vrlo si mi
jasno to rekao. Mrzi ono to sam uinila. No postoji li doista razlika,
Sam?
Poduavam tri djevojice jahanju. Jedna od njih zapravo vie i nije
djevojica, nego djevojka jer je upravo navrila dvanaest godina, ali meu
njima mi je najdraa Decca, kojoj je sedam godina. Podsjea me na tebe
zna sa ivotinjama, svi je konji odmah vole. Vrlo je mlada. Ne zna nita
ni o emu i postavlja svakojaka neobina pitanja. Juer me pitala zato
sam djevojka, a ne momak, kao da sam to sama odabrala. Ne sjeam se
mnogo stvari iz doba dok je tebi i meni bilo est godina, ali sjeam se tebe.
Ne moe ni zamisliti koliko sam ponekad usamljena.
Sada u zavriti pismo, prije nego to se previe rastuim. No prije
nego to zavrim, pitat u te jo samo jednu stvar oporavlja li nam se

brati?
Tvoja sestra,
Thea
Znala sam da e majka vjerojatno proitati svako pismo koje
poaljem kui. Moda ga ak i nee predati Samu. Nadala sam se da hoe,
ali nisam mogla biti sigurna. Oduvijek nam je davala prostora za privatnost
i to nazivala naom autonomijom, kao da smo znali to to znai. itala je
knjige o odgoju djece i u njima oznaavala poglavlja za koja je htjela da ih
proita i na otac smatrala se naprednom. Jedan od dokaza njezine
naprednosti bilo je to to nam je doputala da cijeli dan lutamo uokolo.
Time je dokazivala da eli odgojiti djecu koja samostalno razmiljaju i
donose neovisne odluke.
Majka mi je za roendan poslala poklone od cijele obitelji, iako sam
sumnjala da je Sam s time imao ikakve veze, a jedino mi je do njegova
javljanja bilo stalo. Poslala mi je visee biserne naunice s dijamantnim
ukrasima malene, ali lijepe. Pohranila sam ih u ladicu toaletnog stolia i
nisam ih nikome pokazala. Bile su to njezine naunice, nosila ih je u
posebnim prigodama i nije mi bilo jasno zbog ega ba njih alje meni. Je
li moda mislila da u u kampu imati vie prilike da ih nosim? Vjerojatno
sam ih mogla nositi na ples, ali ona nije znala za plesove. Poklon mi se
vie inio kao gesta, raskona gesta, ali sam ga i prozrela. Bio je to njezin
nain da se ne mora baviti mnome. Bile su to samo naunice. Ionako ih
nikada nije nosila.
Sretan vam va dan! uzviknula bi svake godine za na roendan
im bi nas ugledala za dorukom. Poljubila bi Sama i mene u sljepoonicu
te rekla: Sretan roendan tebi i tebi.
Prole nam je godine Idella ispekla pikantnu tortu s kremom od
narane. Svake je godine sama spravljala ekstrakt narane po receptu moje
prabake. Na poklon sam dobila novu haljinu i dvije knjige od oca. eljela
sam parfem iz Pariza koji sam vidjela u asopisu, ali nisam ga dobila i to
me razoaralo. Ma za koga bi ga uostalom i nosila, zabavljeno me pitala
majka. Za Sasija?
Prole su godine u ovo doba stvari tek poinjale. Sam je za roendan
dobio lovaku puku, a istu su takvu dali i Georgieju, iako njemu nije bio

roendan. Sam je pak za roendan htio opremu za kemijski laboratorij i bio

je vrlo razoaran kada su mu uruili dugaku kutiju u kojoj je oito stajala
puka.
Moji su roditelji uvijek za Samov i moj roendan Georgieju davali
isti poklon kao i Samu, a moj brati, strina i stric uvijek su nas dolazili
posjetiti toga dana. I mi smo s njima slavili Georgiejev roendan, no te su
se proslave takoer odravale u naoj kui. I njemu bi Idella pekla tortu,
iako je moja strina Carrie bila sjajna kuharica. Nikome se to nije inilo
udnim jer su svi, naravno, voljeli boraviti u naoj kui. Samo postojanje
susjeda pokraj kue strica Georgea i strine Carrie djelovalo nam je kao
ugroavanje privatnosti, a kod nas se oko kue zemlja prostirala do u
nedogled i mogli smo se igrati gdje smo htjeli.
Ove godine nikome nisam rekla da mi je roendan, ak ni Sissy,
kojoj je bilo drago to mi je Boone priznao koliko mu se ona svia.
Vidi? rekla je. Voli me. Morala sam se sloiti. Tako je doista i
izgledalo.
Pitala sam se to je Sam dobio za roendan i pomislila da sam mu
moda uz pismo trebala poslati knjigu gdje glavni lik naini pogreku pa
zbog toga trpi posljedice. U to su se, dodue, ubrajale gotovo sve knjige
koje sam voljela Portret dame, Kua veselja i Doba nevinosti. Sam,
osim toga, vjerojatno ne bi proitao knjigu koju bih mu ja poslala.
U Yonahlosseeju bi se roendani slavili poslije veere, kada bi svaka
djevojka dobila kriku goleme torte, no sreom, moj je roendan proao
neopaeno. Moda su ga zaboravili zbog priprema za Dan zahvalnosti, a
moda mi gospoa Holmes nije htjela priutiti roendansku proslavu.
Svejedno, bilo mi je drago.

9.
Posljednjeg sam Dana zahvalnosti itavo jutro provela u gostinjskoj sobi
strica Georgea i strine Carrie, spavajui i trei na zahod da bih povraala.
ula sam majku i strinu Carrie kako kuhaju u kuhinji, Sama i Georgieja
kako tre gore-dolje po stubama sve sami zvukovi kaotinih
blagdanskih priprema koje sam inae toliko voljela. Proklinjala sam bolest
to me zadesila i svojega oca, koji me nije mogao izlijeiti iako je lijenik.
Drijemala sam, napola budna i u jednom trenutku otvorila oi,
spazivi Georgieja, koji je sjedio uz mene, na rubu kreveta.
Doao si me posjetiti?
Jesam, nestano se nasmijeio. Doao sam te posjetiti.
Moda je to bilo zato to sam spavala, moda mi se mozak jo nije
bio sasvim probudio, moda zbog bolesti koja je pomalo jenjavala ne
znam tono zbog ega, ali injenica da brati sjedi pokraj mene ispunila me
silnim zadovoljstvom. Osjeala sam se kao da lebdim i rukama su mi
prolazili trnci. Njegov mi je osmjeh izgledao poput puta u neki drugi svijet.
Ba mi je drago, rekla sam i vlastiti mi je glas zvuao neobino.
Poloila sam dlan na njegov. Hvala ti.
Sam je takoer ovdje, rekao je i tek sam tada shvatila da moj brat
sjedi u kutu sobe. Obojica su me dola probuditi iz drijemea, a potom je
na vrata pokucao moj stric George, pozivajui nas da siemo u prizemlje.
Troje nas je silo i znam da sam lunjala uokolo kao u izmaglici, ne
shvaajui sasvim odakle taj silni uitak zbog Georgiejeve prisutnosti, ali
jednako snano prieljkujui taj osjeaj, nikako ne elei da nestane.
***
Strina Carrie izvrsno je kuhala i moj joj je otac to stalno ponavljao.
Moja majka nije bila takva kuharica. Nije joj dovoljno bilo stalo do hrane
uvijek bi premetala po tanjuru i na kraju pojela moda tek polovicu
pa joj zbog toga nije bilo stalo ni do kuhanja. Bila je mrava, i to je bio dio
njezine ljepote. Otrim je crtama svoga tijela i lica svugdje kamo bi pola
privlaila pozornost. Njezina je ljepota bila fina, krhka labui vrat,
visoke jagodice, oi koje su mijenjale boju od ukaste do zelene.
Strina Carrie, s druge strane, bila je obina. U mladosti je,

pretpostavljam, bila krna djevojka sa srednjeg zapada kose boje sijena,

tamnoplavih oiju i snane figure. Otkad sam je ja poznavala, meutim,
bila je ono to je moja majka nazivala zdepastim stalno u borbi s
vikom kilograma i poslije svega to nas je snalo, esto sam se pitala to
se dogodilo na tom polju. Je li od tuge prestala jesti i omravjela ili se
okrenula hrani kao jedinoj vrsti utjehe. Zato bih je u Yonahlosseeju
zamiljala na dva naina kao ispijenu sjenu strine Carrie s upalim
obrazima ili kao pretilu, neurednu enu s nekoliko podbradaka i ruku
otealih kolutima sala. inilo mi se nemoguim da izgleda isto kao kada
sam je zadnji put sama vidjela.
Dan poslije Dana zahvalnosti probudila sam se sasvim odmorena, ne
znajui tono koliko je sati, kao to to esto biva kada je ovjek bolestan.
Osjeala sam se dobro, kao da sam se potpuno oporavila. Spavala sam u
krevetu, a Sam i Georgie na podu. Uspravila sam se i vidjela da Georgieja
nema. Sam se sklupao pod starim plavim poplunom na podu.
Strina Carrie imala je udan ukus za ureenje prostora. Gostinjska bi
soba vjerojatno bolje izgledala da ju je uredila jednostavno, ali bila je
prepuna ivahnih cvjetnih uzoraka, a presvlaka za poplun pod kojim sam
leala bila je tamnocrvena s izvezenim zlatnim medaljonima. Cijela je soba
bila runa i naizgled zaguljiva, a njome je prevladavala tamnocrvena boja
na zastorima, stolcima, orijentalnom sagu. Krevet na kojem sam spavala
bio je izraen od mahagonija, a djelovao je teko i sumorno. Majka je u to
doba kupovala sve vie art deco pokustva, koje je bilo u istim linijama i
jednostavnoj geometriji dok je kua strine Carrie izgledala poput zaostatka
iz prologa stoljea.
Ipak, ta je kua odisala jedinstvenim armom. Ondje su ivjeli
lanovi moje obitelji.
U tom su se trenutku otvorila vrata, kroz zastore se probila zraka
svjetlosti i osvijetlila lice mojega bratia. Prieljkivala sam da se pojavi i to
se uistinu dogodilo. Odjednom me obuzeo nemir promatrala sam ga
kako ulazi u sobu i zatvara vrata moda malo prevrsto. Bila sam sigurna
da e zbog njihova tupog udarca majka odmah doi da provjeri kako sam,
ali nitko nije doao.
Georgie je u to doba taman bio izgubio svoje djeake naslage sala
pod koom i razvio se u sportski graenog mladia. Odjednom je bio
krupan i irok, nimalo eprtljav. Ja sam jo bila kost i koa.
Jesi li budna? upitao je.

Skoro.
Podigla sam pokriva i legao je u krevet uz mene.
Jeo sam pitu za doruak.
Nisi mogao priekati da svi ustanu?
Jest u opet sa svima, odvratio je, bez brige.
Okrenuo se na bok prema meni i osjetila sam njegov pogled. Sklopila
sam oi. Poplun se pomaknuo i Georgie je stavio prst na korijen mojega
nosa, povlaei ga sve do vrha.
Tako lijep nosi, rekao je napola ozbiljno.
Zahihotala sam i povukla poplun preko lica, hvatajui tako
Georgiejevu ruku. Pomaknuo ju je prema mojem vratu i disanje mi se zbog
toga odmah ubrzalo, iako to nije bio prvi put da smo se Georgie i ja nali u
intimnom poloaju. Oduvijek smo bili dosta slobodni jedno uz drugo
bila je to posljedica zajedniki provedenog djetinjstva. No ak sam i ja
znala da je ono to se dogaa u tom trenutku drugaije. Nisam vidjela
Georgieja, a njegova me ruka grijala na vratu. Prsti su mu se lagano
pomaknuli i zadrhtala sam. Okrenula sam se na bok prema njemu te nas
oboje prekrila poplunom. Ruka mu je sada bila pod mojim obrazom, a oi
su mu bile sklopljene. Bili smo toliko blizu da sam osjeala njegov dah na
svojem licu, vlaan i vru. ula sam svaki njegov udisaj. Stavila sam mu
ruku na rame, a on se nije pomaknuo. Promekoljila sam se i osjetila da su
mi se pod spavaicom ukrutile bradavice pa sam se izvila u leima da bih
mu se pribliila, ali u tom je trenutku netko pokucao na vrata i u sobu je
ula majka.
Hajde, ustajte, zazvala nas je i ja sam se naglo uspravila u krevetu,
otkrivajui usput i Georgieja, koji se sklupao uz mene i pravio se da
spava.
Majka je zastala pri dnu kreveta i odmjerila najprije mene pa
Georgieja, a ja sam prekriila ruke na prsima, iako sam znala da nita ne
vidi kroz spavaicu.
Je li ti bolje, Thea? upitala me, a po izrazu joj lica nisam mogla
nita zakljuiti.
Georgie i ja mnogo smo puta spavali u istom krevetu, zadnji put prije
mjesec dana. Ni sada nismo uinili nita loe.
Jesam, hvala, bolje sam. Spremna sam za doruak.

U redu, odgovorila je. Georgie, probudi se i poi sa mnom dolje.

Mislim da te majka treba.
Majka mi je oduvijek loe lagala. Glas bi joj se povisio i sve je
reenice izgovarala kao pitanja.
Kada su otili, jo sam neko vrijeme sjedila na krevetu, pomalo
oamuena.
Dobro jutro, odjednom se oglasio Sam i od zvuka sam njegova
glasa poskoila. Bila sam posve zaboravila da je i on u sobi. Leao je na
slamnjai podboen o ruku svijenu u laktu.
Budan si?
Oito. Glas mu je bio udan i nije me htio pogledati u oi, nego je
zurio u neku toku uz vrata. S mjesta na kojem je leao pucao je savren
pogled na krevet pa sam se zapitala koliko je ve dugo budan. Zbog tona
njegova glasa, koji je bio zlovoljan i zamiljen, osjeala sam se kao da su
me po drugi put uhvatili na djelu.
Za dorukom sam s olakanjem primijetila da se Samovo loe
raspoloenje popravlja dok se natjecao tko moe pojesti vie palainki
Georgie ili on. Sam, rekla mu je strina Carrie, sada je na tebi red da
naraste.
Majka ju je zbog te napomene iskosa pogledala, ali to je bila jedina
napetost koju sam zamijetila. Nitko nije izgovorio rije Miami i bilo mi je
iznimno drago zbog toga. Prije sam o Miamiju razmiljala tek kao o mjestu
na kojemu rastu nae plantae narana i na kojemu nikada nisam bila, ali
sada je Miami postao poprite nesmotrenosti mojega strica Georgea.
Otac me nagovorio da popijem gutljaj ampanjca iz njegove ae,
uvjeravajui me da u se od toga osjeati bolje i na odlasku sam mahala
Georgieju kroz stranji prozor automobila. Prestala sam tek kada me Sam
povukao za rukav pa sam sjela uz njega. Osjeala sam se krivom, iako
nisam znala zbog ega; osjeala sam se kao da sam uinila neto loe, iako
nisam znala to.
***
Dan poslije Dana zahvalnosti majka je s Idellom otila u podrum,
odakle su donijele nae boine ukrase: krhke staklene kuglice koje nam
majka nije doputala doticati, etiri runo izrezbarena drvena jelena koje je
naruila iz kataloga, a bio je tu i visok, vitak Djed Mraz izraen od jednog
komada drveta te srebrne jaslice koje su se u obitelji mojega oca prenosile

s koljena na koljeno. Ispod svake je figurice stajalo njezino ime na

panjolskom: Jos, Mara, Jess.
Kada smo sljedeeg tjedna s ocem sjeli na ostakljeni trijem, gdje nam
je drao nastavu, zauli smo lupanje i nabijanje. Majka i Idella postavljale
su ukrase.
Misli da bismo im trebali pomoi? upitao je Sam, prstom
oznaavajui mjesto na kojemu je stao u knjizi.
Otac se nije obazirao na njegovo pitanje, nego je nastavio s itanjem.
Upravo smo se bavili mitologijom oboavala sam prie o bogovima na
njihovim nebesima. Nismo smjeli govoriti dok itamo, bilo je to jedno od
pravila do kojih je otac drao i u vezi s kojima je bio onoliko strog koliko
je po prirodi mogao biti.
Podigla sam pogled i sastala se sa Samovim gledao me hladno,
nekako bezizraajno. Spustila sam pogled natrag na knjigu i nastavila itati
priu o Narcisu.
Na sebi sam toga dana imala majinu staru pamunu haljinu s
etvrtastim izrezom. Haljina je na meni visjela. Bila sam prosjene visine
za djevojku mojih godina, ali malo premrava. Budui da se gotovo nikada
nisam susretala s djevojkama svoje dobi, mogla sam se usporeivati samo s
majkom i nisam znala da djevojice u odreenoj dobi ne postanu ene
odjednom i preko noi, nego da najprije prolaze kroz nezgodno prijelazno
razdoblje. Moda sam se zato osjeala sasvim ugodno u vlastitoj koi i
moda sam zbog toga nosila majine stare haljine jer sam se tako
osjeala odraslije.
Otac je zatvorio knjigu, dajui nam tako do znanja da je nastava
gotova.
U redu, rekao je, moete se sada posvetiti drugim, vanijim
poslovima, kao to je pomaganje majci. Nasmijeio nam se, a Sam i ja
smo ustali. Prije odlaska prila sam ocu i poljubila ga u elo, dlanom
pridravajui izrez na haljini dok sam se naginjala nad njim. Bila sam
napola djevojka, a napola ena.
***
Neto kasnije pomogla sam majci provui vijenac od borovih grana
kroz rukohvat uza stube na prednjem trijemu, a zatim smo sline vijence
postavile nad prozore. Sunce je toga dana bilo nemilosrdno, prilo nam je
ravno u glavu. elo i pazuha bili su mi okupani znojem. Majka je radila

naporno i brzo otac je u mnogo navrata rekao da je uinkovitija od bilo

kojeg mukarca, a u zadnje me vrijeme sve ee traila da joj pomaem u
takvim poslovima. Kada bih se poalila, rekla bi mi da moram uiti i da je
odravanje kuanstva prava umjetnost. Moji su prigovori, naravno, bili
zaobilazni. Rijetko smo se izravno suprotstavljali majci i ocu. Majci se,
zapravo, gotovo nikada nismo suprotstavljali.
Kada smo zavrile s ukraavanjem, stale smo pred kuu da bismo se
divile rezultatu svojega rada. Majka je uvijek uivala u tome. Kada bi,
primjerice, postavila blagdansku trpezu, uvijek bi nekoliko minuta stajala
nad stolom i divila se krhkome porculanu i utirkanim stolnjacima.
Izgledaju kao obrve, rekla sam, mislei na vijenac iznad prozora.
Debele obrve. Kao da nas kua promatra.
Nisam bila dobro raspoloena. Ilo mi je na ivce to moram s
majkom obavljati te zamorne poslove dok Sam radi sve to poeli.
ekala sam da majka zavri sa svojim trenutkom divljenja vlastitom
radu, a onda je ona neto zaustila, no nije rekla nita, kao da je oklijevala.
Bilo je to vrlo neobino. Moja majka nikada nije oklijevala.
Georgie e neko vrijeme ivjeti s nama, napokon je izustila.
Nisam joj nita odgovorila. Georgie je esto dolazio u posjete i
ostajao neko vrijeme, no osjetila sam da je ovaj put drugaije i da joj je
nelagodno. Mislila sam da e neto rei o novcu, za koji me nije bilo briga,
iako sam ula da joj je otac, kada je mislio da ga nitko ne slua, rekao: To
mi je zbilja bilo strahovito blesavo. No uli smo ga i Sam i ja. Bilo ih je
veoma lako prislukivati nikada nisu shvatili da vrata njihove spavae
sobe ne priguuju zvukove no najee to nismo inili jer nas njihovi
veernji razgovori nisu zanimali.
Majka strine Carrie se razboljela. Odlazi onamo da bi se brinula za
nju.
Onamo je znailo da odlazi nekamo u Missouri, u majuan gradi na
amerikom srednjem zapadu koji mi je oduvijek zvuao kao grozna,
ravniarska, dosadna zabit.
Georgie e zbog toga ivjeti s nama nekoliko tjedana, nastavila je
majka, i ovog e puta spavati u Samovoj sobi.
Zato ne moe ostati kod kue sa stricem Georgeom? upitala sam.
Iako mi je bilo drago to u vidjeti Georgieja, bila sam ljuta. Kako to
misli? Zato e Georgie i Sam spavati odvojeno od mene? Uvijek smo

dotad spavali u istoj sobi. No nemoj se svaati, rekla sam samoj sebi, drago
ti je to Georgie dolazi.
Majka me nije prekorila zbog svadljivog tona. Izgledala mi je
zamiljeno, a onda se uozbiljila i ja sam se zagledala u tlo.
Stric George mora u Miami.
To je bilo dovoljno. Sve mi je bilo jasno. Nije mi vie nita trebala
objanjavati, ali oito je eljela to uiniti.
Stric mora na sastanak u banku pa e Georgie zato doi ovamo.
Ipak esnaestogodinji djeak ne moe ostati sam kod kue itavih tjedan
dana. Ponijet e kolske knjige.
Podigla sam glavu i susrela se s majinim strogim pogledom i licem.
Uvijek nas je tako gledala kada je od nas oekivala da se podinimo
njezinoj volji. Da je Sam bio ovdje, negodovanje bi izrazio utiranjem
komada zemlje, slijeganjem ramenima ili zabijanjem ruku u depove. Ja
sam, meutim, znala izdrati majin pogled.
Za leima joj je pucao predivan pogled na redove golemih hrastova
meu kojima su se nizali uredni vonjaci s naranama uz milje gustog
zelenila. Nita se nije inilo predaleko, nigdje nije bilo kraja horizontu. Ta
me prividna blizina svega oduvijek umirivala, jo otkad sam bila dijete.
Sve mi se inilo nadohvat ruke, ak i onda kada nije bilo.
Zato ne smijem spavati u istoj sobi s njima? upitala sam na rubu
suza.
Privukla me k sebi prije nego to sam se stigla oduprijeti. Nemoj
plakati, rekla je i pogladila me po kosi. Znala je da to volim, ali ovaj sam
joj se put izmakla.
Thea, promrmljala je, pomalo odrasta.
Ne odrastam.
To je normalno. Tako to ide. Shvaa li? Prstima mi je uhvatila
bradu i podigla je prema gore.
Osjeam se isto kao i prije.
Ali nisi ista. I dalje ete biti bliski ti, tvoj brat i Georgie. No neke
stvari vie ne moete raditi. Razumije li to?
Kimnula sam glavom.
Reci da razumije, molim te, glas joj je bio ljubazan, ali odluan.

Da.
Joj, Thea, potapala me po obrazu, sve e biti u redu. To je samo
preko noi.
Izvukla sam joj se iz ruke, okrenula se i otila.
Budi dobra, doviknula mi je s lea. Toliko mi je to puta doviknula
da vie nita nije znailo.
***
Toga sam dana bila okrutna prema Sasiju. Ve je tijekom
zagrijavanja bio spor u preskoku krinih prepreka pa sam isturila none
prste i mamuzama ga ubola u slabine. Ve smo se nekoliko tjedana borili s
tom eprtljavou na krinim preprekama, ali to je bilo uobiajeno u
jahanju uvijek je postojao neki problem, neka potekoa, a zbog toga je
i potrebno toliko treniranje, stalna tenja k poboljanju. Uspjeh je,
meutim, jednako ovisio i o meni i konju, a na nekoj openitijoj razini, o
naim karakterima. Mene je otac nazivao opsesivnom u najmanju sam
ruku bila perfekcionistica, a konji su ipak samo ivotinje. Nisu sposobni za
iste tenje kao ljudi, no mogu se potruditi da vam udovolje. Toga dana,
meutim, u Sasija nije bilo toga truda. Ili ga ja barem nisam osjeala.
No onda me prolo, kao to me ljutnja prema Sasiju uvijek prola.
Nai su sukobi uvijek bili estoki i kratki.
Dok sam se okretala u sedlu i prouavala modrice koje je na
Sasijevim slabinama ostavio moj bi, spazila sam Sama kako sjedi na
ogradi, brade poloene na podignuto koljeno. Pitala sam se koliko ve
dugo sjedi ondje i je li vidio kako sam okrenula bi u ruci da bih mogla
jae zamahnuti njime. Je li uope shvaao da sam bila preokrutna? Majka
bi znala. Natjerala bi me da prestanem, odmah. Podigla bi glas ne, ne,
ne!
Potjerala sam Sasija naprijed. Pognuo je glavu bio je iscrpljen.
Brzo e zaboraviti koliko sam ga izmuila, moda je ve i zaboravio. No
nikada nee zaboraviti strah i sjeanje na strah zamijenit e nagonom
nepovjerenja. To je upravo najvei problem s konjima ivotinje su, ne
koriste razum, ali neto pamte i s tim se pamenjem teko izboriti.
Sutra dolazi Georgie, rekao mi je Sam.
Znam, odvratila sam i pokuala se nasmijeiti, ali nisam uspjela.
Gledala sam Sama kako sjedi s podignutim koljenom i razmiljala o tome
kako meni nije doputeno sjediti na taj nain. Nisam to smjela ak ni u

jahaim hlaama, takav se poloaj smatrao strano neprilinim za jednu

damu. Iz knjiga koje sam proitala o blizancima nauila sam da postoji jo
jedna vrsta blizanaca jednojajani, identini, i u tom sam se trenutku
zapitala kako bi bilo da smo Sam i ja takvi blizanci. Da je Sam djevojica,
kao i ja. Prvi put sam takvo to pitala samu sebe. Tada bismo oboje morali
spavati odvojeno od Georgieja. Oboje bismo dobili menstruaciju.
Sam je nagnuo glavu u stranu i promotrio me kao da mi eli proitati
misli. Nasmijeila sam se. Sam nikako nije mogao biti djevojica. Ja sam
jedina djevojica u naoj obitelji.
Moram spavati odvojeno od tebe i Georgieja, rekla sam
zaustavljajui Sasija.
Sam je kimnuo glavom. Znam, majka mi je rekla. Zatim je zastao i
dodao: No samo emo spavati, Thea.
Ponovno sam pokrenula Sasija u hod da mi Sam ne bi spazio
crvenilo na licu. Bila sam bijesna zbog toga to je majka rekla Samu. Ipak
nismo ista osoba.
Thea? zazvao me Sam, ali nisam se obazirala.
Sasi je umorno stajao u opremi za kros i ja sam spuvom nanosila
toplu vodu preko njegovih napetih miia te prouavala oiljke koji su mu
na bedrima nastali zbog mojega bia. Stidjela sam se same sebe. Zagrlila
sam ga oko vrata i Sasi je pognuo glavu. Osjetila sam kako mu u prsima
kuca golemo srce. Moje su biljenice bile prepune crtea njegova
prekrasnog lica. Oprosti mi, htjela sam mu proaptati, ali znala sam da
nema nikakvog smisla.
Bilo mi je ao i zbog Sama.
Obino sam u sedlu bila smirena i pravedna prema konju, ak i kada
bih bila ljuta. Obeala sam sama sebi da se ta epizoda vie nikada nee
ponoviti. Da vie nikada neu tako lako izgubiti kontrolu. Rekla sam sama
sebi da e sljedei put sve biti drugaije, ali ta su silna obeanja, sroena
nakon to se bura stiala, bila sasvim beskorisna.
***
Kreni! rekao je Georgie i isprepletenim prstima prekrio oi. Sam i
ja potrali smo svaki u svojem smjeru, trudei se da budemo vrlo tihi dok
nam je svjeina ibala lica pod zrakama sunca koje su se probijale kroz jo
jedan savreni, zimski dan na Floridi.

Na prstima sam ula u talu, pazei da petama ne lupim po

cementnom podu. Igrali smo se ve satima i bila sam umorna, jedva sam
ekala veeru, ali nisam htjela biti ta koja e predloiti da prestanemo.
Zdravo, apnula sam Sasiju, koji je ravnoduno vakao slamu.
Mjesto koje sam odabrala za skrivanje nije bilo osobito matovito i ve
sam se prije skrivala ondje, no nadala sam se da je Georgie to zaboravio ili
da e, kao i zadnji put, tek na samom kraju potrage ui u talu. Gubila sam
u toj igri. Poredak smo raunali po vrlo sloenom sustavu, koji je govorio
da se vie vrijednosti pridaje mjestu za skrivanje koje je opasnije. Pravila
igre nikada nismo mijenjali, ali smo esto dodavali nova, pa je tijekom
godina to smo je igrali itava poanta postala da nikada nisi na sigurnom.
Bili smo prestari za tu igru. Georgieju je bilo gotovo sedamnaest
godina, a Sam i ja smo upravo bili navrili petnaest. No Georgie je
predloio igru i Sam se sav ozario.
unula sam u prednji kut odjeljka, pod korito za hranjenje. Za takvo
skrovite nisam mogla dobiti mnogo bodova, posebice uzme li se u obzir
da je Sam vjerojatno na vrhu hrasta. Promatrala sam Sasijeve vitke,
voraste noge. Svaki put kada bi progutao zalogaj, itav bi mu se vrat
uzbibao poput vala.
U tom se trenutku na otvoru odjeljka pojavio Georgie. Toliko se tiho
uljao talom da nisam ni posumnjala u njegovu blizinu. Leima sam se
prilijepila uza zidove hladnoga kuta i molila Boga da se Sasi ne pomakne.
Bok, mali, rekao je Georgie i usnicama nainio zvuk slian
poljupcu. Sasi je okrenuo glavu prema njemu.
Georgie je jo nekoliko trenutaka stajao na tom mjestu, a zatim je
otiao. Polako sam se izvukla iz odjeljka te se na prstima vratila istim
putem kojim sam i dola. Pri samom kraju tale, provirila sam kroz vrata
umjesto da sam odmah potrala prema cilju i to mi je bila taktika
pogreka.
Georgie, koji se uljao uz vanjski zid tale, u tom me trenutku
primijetio i nasmijeio se.
Znao sam da e se tu sakriti, rekao je.
Zakoraila sam unatrag, izvan njegova vidokruga.
Da se nisi usudila, doviknuo mi je, ne da mi se trati.
Ipak sam potrala prema drugom kraju tale, ali iako smo trali

jednako brzo (bila sam brza za djevojicu), Georgie je imao prednost sve
dok sam ja bila u tali, a on vani.
Rekao sam ti da mi se ne da trati, rekao je uletjevi pred mene na
drugome kraju. Okrenula sam se u suprotnom pravcu, ali bilo je prekasno.
Zgrabio me za haljinu i ja sam se posrui zaustavila. Mislila sam da e me
odmah pustiti i zatim poi u potragu za Samom, ali i dalje me drao za
haljinu, pribijajui me uza zid.
to sam ti rekao?
Pogledala sam ga. Nismo se tako prije igrali.
Idi po Sama, rekla sam.
Rekao sam da se nisi usudila to initi, kazao je.
Stavio mi je ruke na ramena i jo me snanije pritisnuo uza zid. Sasi
je negdje u prikrajku ritmiki vakao sijeno.
Opustila sam se pod Georgijevim rukama. Njegovo je lice bilo
sasvim blizu mojemu. Na gornjoj sam mu usnici vidjela tokice iz kojih su
nicale dlake nakon brijanja brkova. Nisam znala da se poeo brijati.
Zloesta Thea, rekao je i nasmijeio se. I ja sam se nasmijeila.
Zatim je otiao pronai Sama.
***
Bila sam strahovito nemirna. Otila sam na spavanje u isto vrijeme
kada su to uinili Sam i Georgie, te sam ih jo nekoliko trenutaka kroz
vrata sluala kako razgovaraju. Potom su umuknuli, a ja sam i dalje bila
budna. Osjeala sam svoje zaobljene grudi pod spavaicom, njihov
nabubrio vrak i glatku, vrlo glatku kou.
Obino bih leala u krevetu i ekala da me obuzme san, ali veeri
nisam mogla izdrati. Dola sam pred vrata sobe u kojoj su spavali momci
i oslukivala hre li itko. Spavaju li doista?
Dvostruka vrata kroz koja se s odmorita u prizemlju ulazilo u
dnevni boravak bila su vrlo krhka, nainjena od staklenih etverokuta i
mjedenih okvira, no ja sam ih znala neujno otvoriti. Unutra se boino
drvce uzdizalo do samoga stropa. Morali smo mu podrezati vrh da bismo
na njega smjestili anela, figuricu bez lica i kose, odjevenu u blistavu
zlatnu halju. Drvce bi nam svake godine nabavio Idellin roak. vre sam
se umotala u pokriva i zadrhtala.
I dan-danas, kada vidim boino drvce ureeno kojekakvim

razliitim ukrasima, malo mi je neugodno. Drvca koja je kitila moja majka

bila su predivna, pa je takvo bilo i ovo. Na njemu su visjele ljubiaste i
crvene runo izraene staklene kuglice, koje su zbog te rune izrade bile
blago nepravilne. Na svakoj se vidjelo mjesto na kojemu je puha stakla
savinuo vrue staklo i tako zatvorio kuglu. Ukrasi su bili toliko tanki da se,
kada bi se na drvcu zapalile svijee, inilo kako se meusobno prelijevaju i
stapaju.
Majka je drvce osvjetljavala desetinama svijea, od kojih je svaka
stajala u posebnom staklenom drau. Bio je to opasan nain osvjetljavanja
jelke, ali bio je i prelijep. U to su doba ljudi taman bili poeli koristiti
elektrine svjetiljke za drvca i bilo je veoma popularno ureavati ih
arenim lampicama, no majka je to prezirala. arene lampice na boinoj
jelci smatrala je vulgarnima.
Odjednom sam zaula da netko hoda po gornjem odmoritu pa se
sputa po stubama. Kada je pod koracima te osobe zakripala sedma stuba,
znala sam da je rije o Georgieju. Svi su je drugi u kui preskakali.
Pssst, rekla sam mu kada je proao kroz vrata, ali ve je bokom
zahvatio bravu. Duboko sam i brzo udahnula vrata su se buno zatresla i
taj je zvuk vrlo lako mogao probuditi moju majku. A ako nas nae ovdje,
pomislit e da sam bila nevaljala. Nee mi vjerovati ako joj kaem istinu
da nisam uinila nita, da sam samo sila u prizemlje, a Georgie je
doao za mnom. Sve mi je to bilo potpuno jasno dok sam promatrala
Georgieja kako prolazi pokraj mene prema ulaznim vratima. Bila sam
prestravljena, ali i bijesna na svojega bratia.
Stani, prosiktala sam, ali Georgie je ve jednom nogom bio
napolju. Okrenuo se prema meni i mahnuo rukom, dajui mi znak da
poem za njim. Potrala sam prema vratima i prola kroz njih, otimajui
mu kvaku iz ruke jer sam se bojala da e ih preglasno zatvoriti.
to to radi? proaptala sam i za sobom tiho pritvorila vrata.
Gledam mjesec, odvratio mi je normalnim glasom.
Gledaj ga iznutra.
Slegnuo je ramenima i okrenuo se prema meni. Neu, odgovorio je
pospano. Kada me pogledao, oi su mu bile mutne i maglovite.
Stala sam pokraj njega i takoer promatrala mjesec. Bio je velik i
pun.
Koliko e dugo stajati ovdje? upitala sam ga.

Zato?
Hladno mi je.
Ti si me probudila, rekao je. Otkad je doao k nama, bio je prilino
mrzovoljan i provodio je vie vremena nego obino sasvim sam u Samovoj
sobi. Govorio je da ita, ali Georgie inae nikada nije itao.
Kako sam te probudila?
Bila sam se posebno trudila da budem tiha.
Uvijek znam gdje si, Thea, rekao je.
Samo Bog uvijek zna gdje sam, tiho sam odvratila.
Gleda li nas i sada? upitao je, takoer tiho. Zakoraio je prema
meni, pa onda to uinio jo jedanput. Njegovo je lice sada bilo tek nekoliko
centimetara od mojega. Dah mu je bio mlijeno sladak i gust.
Naravno, rekla sam, ali ve sam bila zaboravila o emu smo
razgovarali.
Dodirnuo mi je kosu, a zatim dlan spustio na moj vrat.
Prouavali smo jedno drugo. Pokriva mi je pao s ramena i stajala
sam pred njim samo u spavaici, dok mi je golo tijelo pod njom drhtalo od
hladnoe. Oi su mi se razrogaile od iscrpljenosti, a Georgiejevo je lice
bilo nateeno od spavanja, pa je nalikovao na novoroene. Draesno.
Izgledao je draesno. U odsutnosti strine Carrie kosa mu je jo vie izrasla
pa mu je sada padala preko oiju. Izgledao je kao dripac, ali stidljivi
dripac.
Licem se jo vie primaknuo mojem i zatim me poljubio u usta.
Dlanom mi je dodirnuo obraz pa me poljubio ponovno, usnicama
razmiui moje.
Znala sam da se ljubimo, ali nikada nisam nikoga vidjela da se tako
ljubi. Otac je majku pred nama ljubio u obraz, likovi u knjigama koje sam
itala stalno su se ljubili, ali nitko nikada nije opisao ovo. Nitko nije opisao
neobian osjeaj toploga Georgiejeva jezika u mojim ustima, nitko nije
opisao koliko je to divno i udno i koliko je divno upravo zbog toga to je
udno.
Nisam bila odgojena u kui u kojoj se uitak smatrao grijehom, a ovo
Georgiejev jezik u mojim ustima poput nekog ivog bia, lice koje sam
znala od roenja tako blizu mojemu, blie nego ikada prije bilo je to
isto blaenstvo.

10.
Holmesove keri ekale su me pred vratima moje kolibe. Zdravo, gotovo
su jednoglasno pozdravile i uhvatile me za ruke. Trebalo im je tjedan dana
da se naviknu na to da mi se ne moraju klanjati. Uz njih je stajao gospodin
Holmes i zadovoljno ih promatrao, ruku zabijenih u depove. Nagnuo je
glavu u stranu kada sam mu se nasmijeila. Nismo razgovarali nekoliko
tjedana, jo od Dana zahvalnosti.
Primijetila sam da nas druge djevojke pogledavaju. Vidi Thea
Atwell s Holmesovim kerima, a s njima je i gospodin Holmes.
Dok smo prolazili kampom, domahivale su mu brojne djevojke. S
nekima od njih nikada nisam progovorila ni rijei, kao s Robertom,
Laurom Bonnell i Hattie. Gospodin Holmes svima im je uzvraao
kimanjem glave, ali nije vadio ruke iz depova.
U konjunici sam pripremila Luthera i Brighta pa su ih djevojice
stale etkati, zastajkujui samo u trenucima kada je valjalo oistiti eagiju
udarcem o zid. Bright je bio stari, crni poni mudrih oiju. Na njemu su
jahala mnoga, mnoga djeca. Promatrala sam ih i pokazivala im mjesta koja
su zaboravile ietkati, a gospodin Holmes drao se podalje, posebice od
Luthera. Poeljela sam mu rei da to nema smisla poniji su na loem
glasu kao udljivi i okrutni, a konji nisu takvi, oni su dragi i njeni.
Toga su dana svi bili u dobrome raspoloenju. Decca je podigla
Brightovo kopito i pokazala usjek, pa zatim uputila oca kako oistiti
prljavtinu iz njega. Dio Brightove grive se zamrsio i Rachel ju je njeno
odmrsila.
Kada smo osedlali konje, odveli smo ih do manjea i ondje smo
jahali. Gospodin Holmes stajao je s vanjske strane ograde i gledao nas iz
poloaja koji su uz manje, ini se, zauzimali sami mukarci: ruke je
poloio na najgornju preku ograde, a stopalo pod savijenim koljenom
oslonio na srednju.
Gospodin Holmes promatrao je Deccu kako uvjebava svoju rutinu,
onu istu koju sam i ja uvjebavala kada me majka kao djevojicu uila
jahati, i pritom se naslanjao na ogradu terena kao da je njegova. Kao da se
zapravo ne boji konja.
Noge su ti tako snane, Decca, doviknuo joj je i Decca je

zadovoljno kimnula glavom.

Prijatelj mojega oca, gospodin Buch, koji je bio Nijemac, jednom mi
je rekao da iz profila izgledam kao Turkinja. To mi se svidjelo ta ideja
da sliim stanovnicima nekog drugog mjesta. Nisam to, meutim, pokazala
jer bi Sam inae mislio da sam tata. Od mene se, kao od djevojke,
oekivalo da budem zgodna, da budem lijepa, ali se isto tako oekivalo da
ne drim previe do toga.
Pitala sam se to gospodin Holmes misli o mojem profilu. Je li ikada
vidio Turkinju? Vjerojatno nije.
Promjena ritma, doviknula sam Decci, koja je svladavala dranje
na konju. Dobro je, dodala sam.
Razvile smo svoj vlastiti jezik ili, tonije reeno, djevojice su
nauile moj. Nijedna jo nije pala, ak ni dola u opasnost da padne. Ja
sam kao dijete stalno padala s konja i, sreom, najgora mi je ozljeda bila
uganue glenja. No ja sam padala zato to sam bila nestana i zato to me
nitko nije nadzirao. Sestre Holmes uvijek je netko nadzirao.
Kada su sjahale s konja, gospodin Holmes ih je pohvalio. Ba ste
bile dobre, djevojke, rekao je. Deccino i Sarabethino lice se na to ozarilo,
a Rachel se ugurala izmeu Decce i oca i primila ga za ruku.
Deccu je to vidljivo razbjesnilo, ali onda je gospodin Holmes
podigao drugu ruku.
Imam dvije, rekao je i Decca ga je primila za drugu ruku, a ja sam
pomislila koliko su drugaije nego to smo bili Sam i ja. One su se
meusobno stalno natjecale i stalno su, barem koliko sam uspjela
primijetiti, pokuavale privui oevu pozornost i nekako se istaknuti od
preostale dvije.
Nakon jahanja djevojke su u hodniku s Brighta i Luthera etkale
utiske od sedla, a ja sam stajala u sobi s opremom, odakle sam ih mogla
drati na oku, ali i istodobno istiti potrebne stvari.
Rade li i djevojke to? upitao me gospodin Holmes.
Poskoila sam. Molim?
Ispriavam se. Priuljao sam ti se. Primaknuo se blie i prouio
ono to sam radila. Rade li i djevojke ovo to ti radi?
Nauila sam ih kako i Sarabeth to ve zna dobro raditi, ali Rachel i
Decca su jo premale.

Premale da bi istile?
Nisu jo dovoljno spretne.
Gospodin Holmes kimnuo je glavom i poeo prouavati ono to
radim. Mirisao je na ulje. Oduvijek sam izvrsno istila opremu za konje i
do visokog bih sjaja uglaala sve kope na uzdama. Uzdahnuo je i sjeo na
jedan koveg dok sam ja utrljavala mast u uzde i ekala da kae neto
drugo. No ni on ni ja nismo progovorili. Promatrala sam ga krajikom oka.
inilo se da i on mene pomno promatra pa sam poela uivati u tiini, koja
je bila ugodna, ali ne sasvim bez napetosti. Bili smo svjesni jedno drugoga.
Majka me nauila kako istiti opremu za konje, kako omekati kou
te produljiti trajanje svemu to je potrebno za jahanje oduvijek sam se
dobro brinula za opremu, oduvijek sam bila ponosna na obavljeni posao, a
majka je bila ponosna na mene. Umnogome sam joj bila vrlo slina. Obje
smo voljele red.
Djevojke su ulazile u prostoriju sa svojim sedlima i izlazile iz nje.
Dola je Leona, s podlogom za sedlo mokrom od Kraljeva znoja
prebaenom preko ramena. Kimnula mi je na pozdrav nakon naeg
zajednikog nonog jahanja bila je neto ljubaznija prema meni, iako se to
jedva primjeivalo. ee bi me pozdravljala, uzvraala mi poglede, u
kupaonici mi je jednom ak neto promrmljala o tome kako je nono
jahanje godilo Kralju. Kada su djevojke zavrile s ienjem konja, a ja s
ienjem opreme, gospodin Holmes otpratio nas je natrag do Trga.
Vidimo se uskoro, rekao je, a djevojke su me jednoglasno
pozdravile. Poelo je lagano kiiti.
Mahnula sam im.
Hvala ti na prilici, rekao je dok sam se okretala, da djevojke
naue tota o konjima.
Bilo mi je zadovoljstvo. Sjetila sam se svojega prvog dana u
kampu s ocem, kada mi je gospodin Holmes jo bio potpuni neznanac.
Nisam bila tako dobra uiteljica jahanja kao to je moja majka bila
meni. Uvijek je unaprijed znala to u pokuati uiniti kako u se
okrenuti u sedlu, kada u povui uzdu desno umjesto lijevo i kako e Sasi
reagirati. Takva ju je sposobnost predvianja inila nevjerojatno dobrom
uiteljicom, to sam shvaala tek sada. Ja nisam tako dobro predviala to
se djevojice spremaju uiniti. Nisam ih poznavala toliko dobro kao to je
majka poznavala mene. Osim toga, moja je majka predviala stvari i izvan

terena za jahanje. Znala je kada bi Sam brzopleto napisao zadau iz

aritmetike i prozrela me kada sam se posluila novim runikom da bih
oistila neto to sam prolila. Znala je sve. No nije znala za Georgieja. Sve
s Georgiejem dogodilo joj se pred nosom, a nita nije znala.
Kod kue Masters lijepe kolibe prekrivene ploama od brezina
drveta pridruila sam se koloni djevojaka koje su se vraale s terena za
jahanje. Moda me majka djelomino poslala ovamo i zato to je bila ljuta
na sebe jer nije shvatila to joj se dogaalo u vlastitoj kui, odnosno nije
me poznavala onoliko dobro koliko je mislila. Moda je bila ljuta na sebe
zato to sve to nije uspjela zaustaviti.
Sissy je dotrala do mene, jedva ekajui da joj ispriam kako je
proao trening na kojemu me ravnatelj gledao kako poduavam njegove
keri. Nasmijala sam joj se u gomili djevojaka. Bila sam jedna od njih.
Imale smo dovoljno vremena da odemo do koliba i preodjenemo se, ali ne
dovoljno da sa sebe speremo miris konja.
***
Na Badnju sam veer bila jedina djevojka iz kue Augusta koja je
ostala u koli. ak je i obitelj Mary Abbott uspjela skucati dovoljno novca
da joj plati put kui. Veina ostalih djevojaka koje nisu otile kui bile su
djevojke koje su kolu pohaale uz pomo kolarine, a bilo je i onih koje
su svoj ostanak u kampu pravdale raznim izgovorima. Obitelj im je ove
godine nekamo otputovala ili je put do kue bio predug za tako kratke
praznike. Potonjim sam se izgovorom i sama posluila, i u mojem je
sluaju zvuao barem donekle uvjerljivo. Emathla i Florida bile su veoma
daleko od djevojakog jahakog kampa Yonahlossee.
Nono se zvono oglasilo prije nekoliko sati, ali ja nikako nisam
mogla zaspati. Ovaj se put prije blagdana ak i nisam pitala hoe li poslati
po mene. Naravno da nee. Naravno da Boi neu provesti kod kue. Te
smo veeri u Dvorcu pjevali boine pjesme, ureivali golemo drvce i
nitko me nije nita ispitivao o razlozima neodlaska kui, ak ni sestre
Holmes. Sve djevojke koje nisu otile sjedile su za istim, velikim stolom s
obitelji Holmes, ali su Holmesovi sjedili na drugome kraju. Decca se,
dodue, do kraja veere nekako uspjela dokopati mojega krila, ali bila je
premala da bi je zanimalo zato nisam otila iz kampa.
S druge sam strane prozora zaula neki zvuk i u prvi trenutak
pomislila da je to opet Boone i kako ne zna da je Sissy otila kui, no
naravno da to nije bio on. Vjerojatno je bio kod kue sa svojom savrenom

obitelji. Vjerojatno su razmjenjivali savrene poklone.

Netko se nasmijao, ali zvuk je bio jeziv. Povrh toga, inilo se kao da
se netko smije tono uz moj prozor.
Opet sam zaula smijeh isti piskutavi smijeh od ijega su me
zvuka marci proli do kostiju. Vrlo sam oprezno provirila kroz prozor i
spazila djevojaka lea u bijeloj spavaici, bez kaputa. Djevojka se u tom
trenutku okrenula i iz profila sam prepoznala Jettie.
Prebacila sam neto preko sebe i izjurila van, u ruci nosei jedan od
Sissynih kaputa.
Jettie, proaptala sam, to radi ovdje? Pruila sam joj kaput, ali
odmahnula je glavom. Oi su joj bile staklene i pred lice je podigla bocu
jantarne boje.
Ve mi je toplo, rekla je, ne treba mi kaput.
Prstom preko usta dala sam joj znak da se utia.
Zato? upitala me jo glasnije. to bi mi se uope moglo
dogoditi?
Ogrnula sam je Sissynim kaputom i oduzela joj bocu. Bila je
prespora da bi me zaustavila.
Ako te vidi gospoa Holmes, rekla sam joj, poludjet e.
Jettie se nasmijeila. Onda bih zamolila Henny da me spasi.
Gospoa Holmes je oboava. Iste su. Moe li mi, molim te, vratiti moju
bocu?
Sjela sam uz nju. Moe, ali samo ako ostane u kaputu, rekla sam.
Dogovoreno. Potegnula je iz boce kao mukarac. Thea Atwell.
Bila si glavna vijest kada si stigla. Katherine Hayes svima je rekla da su te
poslali ovamo zbog neke nevolje s momkom. Odmjerila me od glave do
pete pa sam se vre zavila u kaput. Ali sada vie nikoga nije briga za
tebe. Tako je to na ovome svijetu.
Pijana si, rekla sam.
Tono, nasmijala se na svoj neobian nain. Ja, dakle, znam zato
ti nisi otila kui, ali ti ne zna zato nisam ni ja. Rei u ti, nastavila je,
ali samo ako zna uvati tajnu.
Znam, oprezno sam rekla. Nisam bila sigurna elim li uope
saznati Jettiene tajne.

Moj je otac ostao bez posla i sada se moram udati. A ne elim se

udati. Kada je to izgovorila, glas joj je postao bijesan. To je zadnja stvar
na svijetu koju elim! Majka mi kae da moram, a Henny da sam sebina.
to ti misli? Unijela mi se u lice pa sam primijetila da na sljepoonici
ima malen oiljak.
Momak za kojeg se treba udati je li dobar?
Nije on nikakav momak, rekla je, nego mukarac. Star je. Bogat.
Obogatio se na duhanu. I nije on lo, dobar je. Ali ne volim ih. Ne volim
mukarce. Sa mnom neto nije u redu. Radije sam sama.
Izgledala je kao da e zaplakati. Uzela sam joj bocu iz ruke i nagnula
je prema svojim usnicama. Skoro sam ispljunula tekuinu koja mi je ula u
usta. Bila je nevjerojatno jaka.
Jo u ti neto rei, rekla je i zaplakala. Ne elim otii odavde. Ne
elim otii od nje. Mislim, odavde. Ne razumijem. Nije da gladujemo.
Nismo sirotinja iz Apalakog gorja. Pogled joj je odlutao u daljinu.
Yonahlossee, oaza bogatih u moru siromatva. Sjetila sam se Docey i
njezine obitelji. U koli smo napunili itavu kutiju boinih poslastica za
djevojke iz Milla: unke, pite, krumpiri. Gospoa Holmes uvjeravala nas je
da e im biti isporuena na vrijeme za boinu veeru.
Thea, promrmljala je Jettie, ivot je tako teak kada odraste.
A moda je tako i bolje, napokon sam rekla.
to?
Ne voljeti momke. Mukarce. Samo donose nevolje.
Nekoliko me trenutaka promatrala, a onda progovorila: Ne budi
blesava, Thea.
Nasmijeila sam se, a onda pred njezinim oima izlila sadraj boce
na tlo. Alkohol bi je samo jo vie rastuio. Ustala je i nesigurno pola
prema svojoj kolibi. Izgledala je kao poni niska i snana.
Zapamti, doviknula je, ono je bila tajna.
Prela sam prstom preko usnica i odglumila da bacam klju.
***
Kada sam se sljedeeg jutra probudila, svijet oko mene bio je zavijen
u bijelo.
Navukla sam izme i izala pred kolibu bez kaputa u trideset

centimetara snijega.
Zdravo, doviknuo mi je netko, pa sam spazila gospodina Holmesa
kako hoda preko Trga s francuskim kljuem u rukama.
Mahnula sam mu i prekriila ruke na prsima. Trebala sam se odjenuti
prije izlaska. Ruke su mi bile ispucale od hladnoe. Nisam imala rukavice,
a nisam htjela ni pisati majci da mi ih poalje.
Sretan Boi, rekao je. Prsnula nam je jedna cijev, pokazao mi
je klju. U Dvorcu nema vode, a majstor nam je otiao kui za blagdane.
Doao je do mene i zastao. Za njim je ostao uzak trag u snijegu.
Nikada prije nisam vidjela snijeg, rekla sam, barem ne ovako.
Ne? osvrnuo se i pogledom obuhvatio nepreglednu bjelinu na
krovovima, drveu i planinama. Oboavam zimu, rekao je.
Na sebi je nosio stari kaput bez gornjega gumba. Zima vas
vjerojatno podsjea na dom, rekla sam.
Ha, sjetila si se, licem mu je preao izraz zadovoljstva. Da,
podsjea me na Boston.
Ja sam dosad uvijek ivjela u ljetnim vruinama, rekla sam, ali
ovo ovo je prelijepo.
A Sam nije bio sa mnom da bi to vidio.
Moja je majka esto govorila da snijeg pada zato to se Bog ljuti, ali
ja to nikada nisam tako tumaio.
to onda radi kada snijei? Mislim, ako se ne ljuti.
Nasmijao se i iz usta mu je izletio bijeli oblai. Razmilja, rekao
je pa zastao. ini mi se da ti se Yonahlossee poinje sviati, Thea.
Kimnula sam glavom. Bilo mi je sve hladnije, ali nisam htjela otii.
Zaustila sam da neto kaem, ali sam onda odustala.
to si htjela rei? upitao me.
Nad usnicom je imao malu posjekotinu od brijanja. Njegova e
obitelj sama proslaviti Boi prije nego to se svi okupimo na boinoj
veeri u Dvorcu. Silno sam eljela biti s njim na njihovoj proslavi. Htjela
sam da me pozove, ta me elja odjednom sasvim obuzela. Pozovi me,
ponavljala sam u sebi dok me promatrao. Pozovi me.
No naravno da nije to uinio. Nisam pripadala obitelji Holmes.
Razmiljala sam o tome je li ovo moj zadnji Boi bez obitelji i u tom mi

je trenutku postalo jasno da nije. Pred oima mi se odvrtjelo toliko praznih,

usamljenih Boia u budunosti. Nisam znala gdje u ih tono provesti, ali
znala sam da to nee biti s mojim roditeljima.
Gospodin Holmes i dalje je stajao preda mnom i radoznalo me
promatrao.
Svia mi se ovdje, rekla sam i zastala jer nisam znala hoe li me
glas izdati. Svia mi se, ali mi i nedostaje dom.
To ga, ini se, nije iznenadilo. Naravno da ti nedostaje, Thea,
rekao je. Naravno.
***
Boini poklon koji sam dobila od kue: tamnocrveni kaput od
kamira s gumbima obloenim srebrom. Sretno, sretno, veselo, veselo,
pisalo je na priloenoj estitki. Rukopis mi je bio nepoznat, ali izraz je bio
majin. U kutu je stajala oznaka trgovine odjeom u Ashevilleu. Kada sam
kaput prinijela licu i pogledala se u ogledalu, shvatila sam da dobro pristaje
uz moju boju kose. Kao da je jo vie sjajila uz tamnocrvenu tkaninu.
Rasplela sam pletenicu i uhvatila kosu akom. Dosta je izrasla i zgusnula
se. Moj je odraz u zrcalu bio neobian. Oi su mi bile jo natekle od
spavanja, usnice suhe od hladnoe, a poda mnom se prostirao raskoan
kaput. Dotaknula sam zrcalo. Majka nikada nije vidjela taj kaput. Bio je to
skup poklon, neto emu nije bila sklona, neto emu ni ja nisam bila
sklona. Vjerojatno se osjeala krivom zbog toga to me nisu pozvali kui
za Boi. Nije znala da ne bih bila otila ak ni da jesu.
Ugurala sam kaput u jednu od praznih ladica.
***
Prologa Boia nije bilo poklona pod naom jelkom. Majka nam je
to najavila unaprijed, a iako sam gunala zbog toga, podsjetila me da je
Georgiejeva obitelj u nevoljama tono se tako izrazila, u nevoljama
te da im ne elimo oteavati situaciju. Osim toga, dodala je, nisu nam
potrebni boini pokloni, ve imamo sve, zar ne? to sam drugo mogla
nego sloiti se, iako su mi bile potrebne nove uzde i bolji par jahaih hlaa.
Nekoliko dana prije Boia zapalili smo krjesove. Strina Carrie bila
se vratila iz Missourija jer se zdravstveno stanje njezine majke poboljalo.
Dugo smo stajali vani i promatrali vatru. Otac mi je njeno prebacio ruku
preko ramena, a majka i Idella iz kue su nam donijele alice s kakaom.
Joj, ne bih smjela, rekla je strina Carrie, rukom prelazei preko

nabreklog trbuha.
Promatrala sam svojega bratia, iako sam se svim silama nastojala
pretvarati da ga ne gledam, zapravo da ne gledam nita i da me nita
posebno ne zanima. On se pak drao uz Sama, kao da se vie priklonio
njemu nego meni. Inae gotovo nikada nismo pili kakao. Bio je prilino
teak, a tako sam se i ja osjeala dok sam ga pila pa sam nagnula alicu i
izlila tekuinu u vatru. Osjetila sam majin pogled pa sam se usredotoila
na vatru, dim i krjesove.
Nitko te veeri nije mnogo govorio i sada dolazim u napast pomisliti
da smo znali kako nam se neto sprema.
Georgie mi se nije pribliavao sve dok vatra nije poela gasnuti, a
nitko na ugarke vie nije dodavao nove cjepanice. Bilo mi je vrue pa sam
sjela podalje od vatre i svih ostalih, a on se odvojio od majke i kleknuo uz
mene, ali nije nita rekao, zbog ega mi je bilo drago. Poloila sam ruke na
hladnu travu, a Georgie se nagnuo unatrag i poloio svoj suhi dlan preko
moje ruke. Nitko nas nije mogao vidjeti, pa se gesta ne moe nazvati
hrabrom i tako smo sjedili kojih deset, petnaest minuta. Osjeaji koji su se
u meni kovitlali iekivanje, uitak, neobian osjeaj blaenstva sve
mi je to bilo potpuno novo. U tjedan dana, koliko je prolo od bratieva
poljupca, pretvorila sam se u potpuno drugu osobu. Ustvari, moda nisam
bila potpuno drugaija, ali poele su me zanimati posve druge stvari.
Nismo se bili ponovo poljubili nakon one veeri, nismo o tome ni
razgovarali. No Georgie me sada esto dodirivao i drao me za ruku u tali,
kao da je to neto najnormalnije na svijetu. Stekli smo tu naviku s
nevjerojatnom lakoom i odjednom sam eljela jo vie.
***
Sljedeeg sam dana sjedila sama na stubama prednje verande i
gledala prema dvoritu. Georgie je sada u mojim sanjarenjima zauzeo
Sasijevo mjesto i o njemu sam razmiljala ee nego to sam mislila da je
mogue. Drugim rijeima, stalno sam razmiljala o njemu.
Za leima sam zaula kripanje ulaznih vrata, pa sam se okrenula i u
dovratku spazila Georgieja. Bilo je to poput arolije nadala sam se da e
me nai i naao me. Uivala sam u tome kako mi se udvara, kako me
uvijek pronalazi, a kada sam ga spazila u tom trenutku, dogodilo se jo
neto. Kad bi mi se pribliio, neto bi mi poelo pulsirati u meunoju i
naglo bih se ovlaila. Nasmijeio mi se s dovratka, ali zbog kuta pod kojim
je nagnuo glavu u stranu nisam uspijevala razabrati smijei li se stidljivo ili

samozadovoljno.
Sjeo je uz mene i poloio ruku preko moje.
Ne bismo smjeli, proaptala sam.
Svi su vani, s druge strane, poljubio me u elo, a ja sam se
odmaknula. Bila sam zaprepatena to mu je? Zato me ljubi ovdje, gdje
nas bilo tko moe vidjeti? Istodobno sam protrnula od uitka zbog dodira
njegovih usnica na elu.
Georgie.
Zar ne smijem poljubiti sestrinu u elo? upitao je. Izazivao me.
Izgledao mi je tako golem i krupan. Da sam ga susrela kao neznanca u
gradu, mislila bih da je mukarac, a ne djeak.
Dodirnula sam mu obraz. Svialo mi se kako moj dlan izgleda malen
na njegovu licu.
Jesi li se obrijao jutros? upitala sam. injenica da ga imam pravo
to upitati neobino me ushiivala.
Jesam, odgovorio je i zaustavio mi ruku, pritiui je uz svoj obraz
te me zatim ljubei u palac. Pitala sam se gdje li je sve to nauio. Nisam
poznavala takvoga Georgieja.
Palcem sam mu prela preko usnica i on ga je njeno ugrizao, od
ega mi je zastao dah. Skrenula sam pogled jer mi je sve to odjednom
postalo previe privlano, zavrtjelo mi se u glavi od uitka. Pred oima mi
se mutio veliki grm brljana u dvoritu, ali onda se jedna toka na njegovu
rubu polako izotrila. Moj brat. Naglo sam povukla ruku, obrisala je o
suknju i ustala. Georgie je poskoio, a ja sam mahnula Samu, koji se uz
grm pojavio jer je upravo doao s druge strane kue. Kimnuo nam je s
rukama u depovima.
Izvadi jednu ruku iz depa, pomislila sam. Izvadi jednu ruku iz
depa, mahni nam i daj nam do znanja da nita nisi vidio.
Poloila sam dlan preko usta i okrenula se prema Georgieju.
Bez brige, rekao mi je, nije nita vidio. No samo je nagaao.
***
Na Badnjak sam za veerom sjedila izmeu Georgieja i Sama.
Odjenula sam zlatnu svilenu haljinu za koju je majka govorila da
istie crveni odsjaj moje kose. Bio je to i zadnji put da nosim tu haljinu

gornji mi je dio ve tada bio postao preuzak, a kada sljedei put doem u
priliku da odjenem sveanu haljinu, vjerojatno u biti mnogo ira i via. No
te sam je veeri htjela odjenuti jo jedanput i zanemarila sam majinu
napomenu da bih moda ipak trebala odjenuti neto drugo.
Nosila sam i majinu krznenu stolu. Posudila mi ju je kao da sam
djevojica koja se igra presvlaenja u majinu odjeu, to je na neki nain i
bilo tako, ali stola mi se sada inila vie mojom nego njezinom. Za Boi
prije toga imala sam samo etrnaest godina i za veerom su sjedili isti ljudi
kao i toga dana.
Otac je poveo molitvu, a Georgie me pod stolom uhvatio za ruku i ja
sam mu nakratko uzvratila stisak. Svi su, koliko sam uspjela vidjeti brzim
pogledom, i dalje sjedili pognutih glava. Otac je zakljuio molitvu za
uspjeh plantaa narana, to je esto inio, a majka je glasno uzdahnula.
Amen, dodao je stric George, hvala ti, Boe, na agrumima.
Otac se zagledao u au s vinom i znala sam da razmilja kako bi mu
odgovorio, da promatranjem ae samo kupuje vrijeme. esto je to inio.
Znao je tisuu malih trikova pomou kojih je dobivao na vremenu i
razmiljao o onome to e rei.
ali li se? upitao je. Izgovorio je to vrlo ukoeno, kao da ita
Shakespearea i odjednom mi je postalo silno neugodno.
Georgie je pomno promatrao odrasle i nije mi bilo drago zbog toga.
Htjela sam da gleda mene. Dodirnula sam mu ruku pod stolom.
ovjek se moe moliti za to god eli, zar ne, Felixe? odvratio je
stric George.
Stric mi je oito bio napet. Svi su te veeri bili napeti. Napetost u
zraku mogla se rezati noem. Negdje sam ula tu frazu i ostala mi je u
mozgu.
Georgiejeva ruka odjednom mi se nala na koljenu. Bila je vrua,
osjetila sam to ak i kroz tkaninu.
Molim vas, oglasila se majka.
Istina, rekao je otac. Pretpostavljam da je to istina.
Georgiejevi su se prsti poeli ritmiki pomicati uz moje koljeno i niz
njega. Umalo sam zastenjala. Dugo je to inio, moda tri ili etiri minute, i
ja sam za to vrijeme potpuno zaboravila gdje se nalazim. Podizao je ruku
visoko po mojem bedru, zatim je sputao nie, zatim previsoko, pa ne

dovoljno visoko
Poloila sam dlan na njegov i zaustavila ga. Nismo se mogli tako
dodirivati, ne ovdje, ne pred svima, posebice ne pred mojim bratom. Bedra
su mi drhtala. Odrasli su razgovarali o boinoj priredbi u Gainesvilleu, o
nekom lanku koji je moja majka proitala o tome i svi su se ponaali kao
da neobavezno avrljaju, nastojei se odmaknuti od napetog raspoloenja.
A iako im nije uspijevalo, iako je strina Carrie i dalje izgledala kao da e
svakoga trenutka briznuti u pla, zahvaljivala sam Bogu to im je
pozornost zaokupilo neto drugo. Hvala ti, Boe, na boinim priredbama,
promrmljala sam i Georgie se tiho nasmijao, ali Sam me udno pogledao.
***
Nikada nisam obraala suvie pozornosti na snove. Sam se znao
probuditi iz nonih mora sav uspuhan i dok bih ga drala za ruku, priao bi
mi o tome kako je padao s litice i da se probudio trenutak prije nego to bi
udario o tlo.
Uvijek mi se inilo da malo pretjeruje jer nisam mogla zamisliti da
mu se takav osjeaj stvorio samo tako, u glavi, bez iega stvarnoga na
emu bi se utemeljio. No nakon krjesova sam otila na poinak i sanjala o
Georgieju. U snu me dirao, zavlaio mi ruku u gaice i zatim u mene
gurnuo jedan, pa dva prsta. Probudila sam se ne znajui gdje sam, s tako
snanim osjeajem uitka da sam mislila kako jo uvijek sanjam. Bila sam
na samome rubu vrhunca stavila sam vlastite prste tamo gdje su bili
Georgiejevi. Iznenadilo me koliko sam vrsta pod dodirom, a onda sam
dodirnula gaice, tamo gdje me Georgie dirao. Bile su potpuno mokre.
Pred oima su mi zasjale iskre. Nastavila sam se dodirivati jo, sve vie,
a onda odjednom nisam osjeala nita osim snanog stezanja i pulsiranja u
meunoju. Zglavkom ruke protrljala sam elo. Morala sam oprati ruke.
Tada taj uitak jo nisam smatrala tajnom, kao to e to poslije
postati. Ne, tada je to za mene bilo neto to prije uope nije postojalo, pa
uza se nije donosilo nikakav osjeaj stida.
***
Sam me u boino jutro probudio njenim tapkanjem po ramenu.
Isprva sam mislila da je to Georgie.
Ako eli jahati, rekao je, bolje ti je da to uini sada.
U redu, promrmljala sam.
Sretan Boi, dodao je, kao da se tek tada sjetio blagdana.

Sretan Boi, rekla sam. Promatrao me dok sam se uspravljala u

krevetu i trljala oi. Nasmijeila sam se i on se nasmijeio meni, no
osmijeh mu je bio nekako udan. Kao da mi je u tom trenutku proitao
misli, kao da je znao za Georgieja. No onda je nagnuo glavu u stranu i
preplavilo me olakanje. Naravno da ne zna za Georgieja.
Odmahnula sam glavom i ponovno mu se nasmijeila, kao da mu
elim dati do znanja da je sve u redu kimnuo je glavom, ali znala sam
da mi ne vjeruje.
Toga sam jutra htjela isprobati preskakanje nove prepone koju sam
izgradila na polju. Na manjeu naredbe koje sam davala konju bile su
gotovo nevidljive i tako je trebalo biti. Trebalo se initi kao da izmeu
konja i jahaa postoji preutan i bespogovoran dogovor. No vani, na polju,
izvan konjikog terena, Sasi bi me sluao samo ako bih ga snano
usmjeravala uzdama i naglo prebacivala vlastitu teinu, samo kad bih
ustro pribijala noge uz njegove slabine i vikala. Takvo je jahanje izgledalo
runo, ali osjeaj je bio stvarniji.
Mamuze sam ostavila u tali, a kada sam mu nogama stisnula
slabine, to je bila naredba na koju je inae jedva obraao pozornost, Sasi
se dao u vrlo sloen kas, izvijena vrata i uiju usmjerenih unaprijed,
potpuno me zanemarujui.
Upravo sam stoga i izjahala u ovo jutro. Bila mi je potrebna mo,
htjela sam da preskoi najviu preponu koju je ikada preskoio. Ne zbog
mene, nego zbog toga to je iza prepone stajalo nepoznato i tajanstveno
prostranstvo.
im sam se okrenula, shvatila sam da sam mu dala previe prostora,
da smo predugo jahali ravno naprijed, a on ima previe vremena i razloga
da pobjegne i da izgubim kontrolu nad njim. No osjetila sam kako skuplja
noge u iekivanju skoka. Da, da, da, mrmljala sam u ritmu njegova
lakog galopa. Pletenica mi je udarala po leima, vidno polje mi se suzilo i
vie nisam bila svjesna niega drugoga osim karakteristinog zvuka
Sasijevih kopita pri srazu s tlom i udaljenosti do prepone, koja se sa
svakim korakom skraivala. U tom se asu sve svodilo samo na nagon
trenutak prije nego to se konj otisne u zrak neto je emu vas nitko ne
moe poduiti. Sada, rekla sam i poletjeli smo. Poeljela sam da je
Georgie tamo i da nas gleda. No onda je Sasi spustio lijevo rame i izletjela
sam iz sedla, pala na vlanu travu, ali i dalje sam drala uzde. Nisam ih
ispustila. U redu je, tjeila sam ga, u redu je. Povukao me unatrag,

uplaen i svjestan prilike. Ako me se sada rijei, moe pobjei. Negdje

duboko u mozgu, neki mu je nagon govorio da pobjegne pod svaku cijenu.
No ja sam ga i dalje drala. Voljela sam ga. Nikada ga ne bih pustila
da pobjegne. Kada se malo umirio, ponovno sam ga zajahala i po drugi ga
put usmjerila prema preponi. Sada smo je preskoili savreno, bez ikakvih
pogreaka, kao to sam i znala da moemo. Tako sam uvijek razmiljala, to
je bio razlog to sam se opet hrabro popela na Sasija u situaciji u kojoj bi
drugi odustali. anse da jo jedanput padnem, da Sasi opet izgubi
ravnoteu, bile su gotovo nepostojee. To se nije moglo dogoditi po drugi
put u istome danu. Tu i tamo mora pasti to je cijena koju plaa zato
to jae konja i od njega oekuje da ini stvari koje nikada ne bi inio u
prirodi. No past e jedanput na stotinu savrenih skokova.
Tiho sam se popela na kat u kui nakon to sam ohladila Sasija i
nahranila ga jutarnjom porcijom zobi. Stala sam pred vrata bratove sobe i
odkrinula ih.
Sam se vratio u krevet, a Georgie je spavao na slamnjai na podu.
Bila sam iznenaena to spavaju odvojeno Samov je krevet bio i vie
nego dovoljno velik za obojicu.
Samove su ruke i noge neobino strale, a kosa mu se prilijepila uz
obraze od znoja. Plavi mu je poplun pao na pod, a pokriva mu se sapleo
meu noge.
Prvo sam ga pogledala tek letimino. Vidjela sam ga samo zato to je
bio ondje. Zatim sam pogledala Georgieja, kojemu je Samov poplun pao
preko prsa. Nije se znojio moda je na podu bilo hladnije i spavao je
gotovo ukoeno, ruku ravno poloenih uz tijelo i stopala jedno uz drugo, s
prstima ravno nagore.
Georgie se u tom trenutku pomaknuo i dok je sa sebe zbacivao
Samov poplun, u vidokrug mi je upalo neto smee. Neto je promrmljao,
gotovo zastenjao, a onda sam spazila njegov penis kako izvire iz otvora na
pidami u erekciji. Bio je tamniji od ostatka njegove koe i imao je blago
ljubiasti ton. Nikada prije nisam vidjela gologa mukarca niti sam bilo s
kim razgovarala o anatomiji mukoga tijela, ali nekako sam znala da je
penis mojega bratia ukruen.
Okrenula sam se i zatvorila vrata za sobom. Preplavio me neki teko
objanjiv osjeaj stida. Nije mi to trebao pokazati, nisam to trebala vidjeti,
ali s druge strane spavao je. Nije mi se namjerno razotkrio.

No onda me preplavio i jedan drugi osjeaj, potpuno suprotan stidu.

Preplavio me osjeaj moi, otkrivanja neke tajne. Bio je to trenutak koji je
bio samo moj.

11.
Boone dolazi veeras, apnula mi je Sissy. Hoe li nam pomoi?
Naravno. Opasnost je ionako bila mnogo manja sada, kada
gospoe Holmes nije bilo u kampu. Svi su znali da je ona ta koja uvodi
disciplinu meu djevojke, a otila je prole nedjelje nakon molitve. Trebala
je izbivati est tjedana i vratiti se na proljee. Proljee mi je u tom trenutku
bilo nezamislivo. Sve je bilo mrtvo osim zimzelenog bilja.
No je s druge strane prozora bila vrlo mrana. Upravo smo bili uli
u razdoblje koje je Sissy nazivala mrtvom sezonom u veljau. Sunce bi
zalo ve oko pet sati poslijepodne i na veeru bismo odlazile po potpunom
mraku. Sissy je tvrdila da je to najdosadniji dio godine, dio godine tijekom
kojeg se nita ne dogaa. No meni su se sviali mir i tiina.
Ponovno sam jahala. Morala sam dobiti etiri kilograma prije nego
to mi je gospoa Holmes to ponovno dopustila. Moda bih joj se bila
snanije suprotstavljala da ve ionako nisam potajno jahala.
I dalje sam na vlastiti zahtjev poduavala keri Holmesovih, barem
zasad, dok se ne pridrue gospoi Holmes u kui njezine majke u New
Orleansu. Gospodin Holmes rekao nam je da piemo svojim majkama i
kaemo im da odu na sastanke svojih vrtlarskih klubova i drugih drutava
na kojima e govoriti njegova supruga tijekom svojeg putovanja po Jugu.
Pretpostavio je da su svima nama majke lanice tih elitnih enskih
drutava, ali moja majka to nije bila. Pripadala je jedino Drutvu Camellia
u Emathli, a i njima se pridruila samo zbog cvijea.
Promatrajui gospodina Holmesa, zakljuila sam da mi ne izgleda
kao da mu supruga osobito nedostaje.
Jedanput ili dvaput tjedno dolazio bi na moje jahake satove s
njegovim kerima. Nikada nisam znala kada e se pojaviti, ali pomalo sam
poela iekivati njegovu pojavu oslonjenu na ogradu manjea.
Te sam veeri budna leala u krevetu sve dok nisam zaula
kamenie koje je na prozor bacio Boone. Bacao ih je lagano i precizno, a
inilo mi se kao da svaki put pogaa isto mjesto.
Ustala sam nakon treeg kamenia.
Sissy, apnula sam i protresla je za mravo rame. Sissy,

ponovila sam i stegnula joj podlakticu. Spavala je odjevena.

Polako je otvorila oi i iznenadila se kada me prepoznala.
To sam samo ja, rekla sam i poloila prst preko usnica. Do nosnica
mi je dopro njezin topao noni dah koji je blago vonjao po octu. ovjek bi
pomislio da takva njena djevojka u tako osjetljivoj situaciji nee tako
vrsto spavati ili da nee uope zaspati. Ustala je i otila.
Volimo se, rekla je kada mi je objanjavala koliko je veza izmeu nje
i Boonea postala ozbiljna. Ne moemo dugo jedno bez drugoga. Sjetila
sam se toga gledajui za njom. ekala ju je ljubav njezina ivota, a ona ga
je putala da jo malo prieka. Ta je cura vjeito kasnila.
Sissy? oglasio se netko.
Brzo sam se uvukla u Sissyn krevet. Te veeri nije bilo mjeseine.
to to radi? glas Mary Abbott bio je pospan pa sam se umirila i
priekala da ponovno zaspe. Od svih djevojaka, ona bi je prva odala. Ne
zbog zlobe, nego zato to je bila udna i na udan je nain doivljavala
momke, mukarce, drugi spol, kako god ih elite nazvati.
Meni cijela situacija uope nije bila tajanstvena. Zaspala sam
zamiljajui sebe na Sissynu mjestu. Zasad su se samo ljubili, no znala sam
da e ii dalje. Nee si moi pomoi. Naravno da e Boone to htjeti, to je i
razumljivo. Ipak je on momak, ima svoje nagone, ne moe ih zatomiti.
Kada sam se probudila, uz mene je stajala Sissy potpuno mokre kose.
Po krovu je kolibe bubnjala kia. Prela sam u svoj krevet, ali nikako
nisam mogla ponovno zaspati. Nikako nisam mogla prestati zamiljati
Sissy i Boonea u zagrljaju.
Bila je to napeta, nemirna no, ali opasnost se nije ostvarila. Mary
Abbott nije nita ula, ili barem nije nita spomenula.
***
Dok sam sljedeeg jutra hodala prema konjunici s Holmesovim
kerima, koje su sve nosile al oko vrata, Sarabeth mi je radosno priopila:
Danas e doi na otac da me vidi kako jaem.
Drala sam Deccu za ruku i u tom sam je trenutku stegnula, a
djevojica me iznenaeno pogledala. Blago mi se vrtjelo od neispavanosti,
a u tom trenutku i od sree. No morala sam pripaziti, pomislila sam, ve
sljedeeg trenutka upitavi se to je razlog mojim brigama? Nisam se
zagledala u njega. Pola djevojaka u kampu bacilo je oko na ravnatelja jer je

bio jedini mukarac u krugu od mnogo milja. Osim konjuara, dakako, ali
na njih nitko nije obraao pozornost. No svialo mi se to sa mnom
razgovara kao s odraslom osobom.
Doi e da nas gleda kako jaemo, brzo se ispravila Sarabeth, ali
Rachel se ve bila uvrijedila i ljutito stisnutim oima promatrala sestru.
Sarabeth se ispravila samo zato da bi ispala pristojna nakon to je ve
otkrila ono to je smatrala pravom namjerom svojega oca. Rachel mi se u
nekim trenucima inila okrutnom, ali sa Sarabeth nikada nisam znala na
emu sam. Bile su, uostalom, djeca, sestre koje su se svaale oko
budalatina. Sam i ja nikada se nismo svaali, to je, prema mojoj majci,
bio samo jo jedan u nizu dokaza koliko divnim ivotom ivimo. Ona se u
djetinjstvu uvijek svaala sa svojom braom, i otac sa stricem Georgeom,
no Sam i ja bili smo blizanci dvije strane istoga novia.
Upravo sam Lutheru namjetala oglavinu kada nam je gospodin
Albrecht rekao da se prole noi tijekom oluje jedno stablo sruilo na teren
i razbilo ogradu. Na trenutak sam zastala i Lutheru su uzde zazveckale u
zubima. Zatresao je glavom.
Ali u redu je, uvjeravao me gospodin Albrecht, gladei Luthera po
njuci, stablo nije veliko. Moete jahati veim dijelom manjea.
Sarabeth je uz stablo povela Luthera, a Decca Brighta.
Tapaj ga po vratu, rekla sam Decci dok smo prolazile pokraj
stabla, priaj mu neto.
Bright je odjednom zamahnuo glavom i uzde su zapucketale od
napinjanja.
Ondje je ptica, prstom je pokazala Rachel i na zglavku sam joj
primijetila svijetlu, crvenu ogrebotinu. Mislim da je ozlijeena.
Kleknula sam u pijesak te meu granama spazila sovu, neobino
oblikovane glave i toliko smeu da se gotovo stopila s liem. Bila je
vidljivo prestravljena, ali i potpuno mirna jer oito nije mogla letjeti. Da je
Sam bio ondje, znao bi to valja uiniti. Znao bi i moe li se ozljeda krila
izlijeiti. Meni se inilo da ne moe.
to emo sada? upitala je Rachel pomalo cendravim glasom.
Ostavite je, rekla sam, moda pregrubo. Raspoloenje mi se
pokvarilo. Gospodin Holmes je dolazio promatrati trening, a sada se
dogodilo ovo. Ako sova pokua otii iz stabla, konji e se prestraiti.

Brzo sam razmislila i donijela odluku. Sarabeth se ve penjala na

Luthera. Decca joj je izvlaila mamuze.
Djevojke, rekla sam, nemojte se pribliavati stablu. Ptica je
ozlijeena. Mogla bi preplaiti konje, pa se drite podalje. Sve su
posluno kimnule glavama, ak i Rachel.
Stajala sam nasred manjea dok su se djeca ugrijavala. Krajikom
sam oka promatrala Sarabeth, ali usredotoila sam se na Deccu, koja je
uvjebavala poloaj.
Rachel je sjedila na ogradi, mravih nogu provuenih kroz pregrade.
Isprva je sjedila mirno, bezizraajnoga, blijedoga lica. Toga je dana kosu
splela u pletenice i zbog toga je izgledala mlae. Sve su Holmesove keri
od oca naslijedile tamnu i sjajnu kosu.
U jednom trenutku, krajikom oka vidjela sam da Rachel silazi s
ograde i obilazi teren. inila je to plaljivo, kao i uvijek, ali i brzo.
Rachel? zazvala sam.
Idem pogledati stablo, rekla je, i ovaj put pomalo cendravo.
Zar me nisi ula kada sam vam govorila? Preplait e konje.
Odmahnula sam glavom u nevjerici.
Samo hou pogledati.
Dala sam Decci znak da uspori Brighta u hod. Rachel, poviknula
sam, nastojei prizvati zvuk upozorenja u glas.
Ponaala se kao da me ne uje, samo je nastavila hodati prema
stablu. Sarabeth je zaustavila Luthera i samo sjedila u sedlu, promatrajui
sestru.
Samo gledam, rekla je Rachel. Umirem od dosade.
Uskoro e i ti doi na red.
I dalje je hodala prema stablu.
Rachel, povisila sam glas. Pogledala me i nagnula glavu u stranu.
Shvatila sam da me izaziva. Vid mi se zamutio od hladnoe. Rachel,
sjedni. Odmah.
Nasmijeila se i na trenutak sam osjetila olakanje. Mislila sam kako
e se pretvarati da se alila. No onda je nainila jo jedan korak prema
stablu.
Otac dolazi, promrmljala je Sarabeth i Rachel je skoila na ogradu,

brzo se vraajui u poloaj u kojem je ekala svoj red za jahanje. Gospodin

Holmes se nasmijeio. Razmiljao je o neemu drugome i podigao je ruku,
kao da eli zaustaviti razgovor.
Okrenula sam se prema Decci. Raspoloenje mi se sasvim pokvarilo.
Htjela sam usreiti gospodina Holmesa.
Potjeraj ga u kas, rekla sam.
Decca je zamahnula nogama.
Lagano, podsjetila sam je. Njeno. Ono to trai od njega trebala
bi biti vaa mala tajna. Nitko drugi to ne bi smio primijetiti.
Dosadno mi je, promrmljala je Rachel, ali tiho, tako da je otac ne
uje. Decca je uspjeno prolazila sve vjebe koje sam joj zadala pa sam se
okrenula prema Sarabeth. Ve sam gotovo i zaboravila na Rachel.
Jae stisni koljena, doviknula sam Sarabeth, i opusti laktove.
Decca samo tamo sjedi, doviknula mi je Rachel.
Rachel, upozorio ju je gospodin Holmes, prestani. Rachel je
izgledala kao da e se svaki trenutak rasplakati, ali bilo mi je drago to se
gospodin Holmes razljutio. Zasluila je.
Doi, Decca, pozvala sam je i povela Brighta uz gospodina
Holmesa do ruba terena, kako bi Sarabeth mogla vjebati u dijagonali.
Rachel, rekla sam joj dok sam prolazila pokraj nje, priekaj jo
samo malo i dat u ti dodatnih deset minuta. Hou samo da tvoj otac vidi
ovo.
Nije uope obraala pozornost na mene. Zloesto sam uivala u tome
to jo mora ekati.
Ui mijenjanje glavne strane u galopu. Vidite kako pokree noge?
Desna natrag, lijeva naprijed? Mijenjanje glavne strane lijevih ili
desnih nogu u konja napredna je tehnika i Sarabeth jo nije bila potpuno
spremna za nju, ali Luther je bio tako dobro utreniran konj, takav stari
kolski majstor da bi ga i majmun uspio natjerati da uini ono to je trebao.
I onda on koristi malo desne, a malo lijeve noge kao glavne?
upitao me gospodin Holmes.
Da, odvratila sam.
Izgleda kao da poskakuje, gospodin Holmes zabubnjao je prstima
po ogradi u ritmu Lutherova lakog galopa. Promjena glavne strane u

galopu vrlo je efektna i svia se ak i promatraima koji nemaju pojma o

konjima. Doista izgleda kao poskakivanje. Promotrila sam mu ruke i
primijetila da grize nokte. U to doba mukarci nisu nosili vjenano
prstenje, stoga po njegovim rukama nisam mogla zakljuiti nita drugo.
Osim, naravno, da mu koa na rukama nije ispucana od jahanja ili bilo
kakvog drugog tekog rada.
Dobra je, napomenula sam i gospodin Holmes je kimnuo glavom.
Htjela sam iz njega izvui malo vie oduevljenja, da malo vie uiva u
onome to mu ki moe na konju, ali bio je rastresen.
Otkopala sam uzicu s Brightova oglavka.
Sii, rekla sam Decci.
I u tom je trenutku sve krenulo nizbrdo. Rekla sam Decci da sie s
Brighta i bilo je dobro to sam je ve prije bila nauila da obje noge izvadi
iz stremena prije nego to jednu nogu prebaci preko sedla.
Istodobno dok sam ja njoj govorila da sie, gospodin Holmes
okrenuo se prema Rachel i viknuo: Rachel! Sad je bilo dosta! Dosta!
Bilo je jasno da su ve otprije imali nekih problema.
Okrenula sam se i vidjela da je Rachel otila sa svojeg mjesta na
ogradi i da gospodin Holmes brzo hoda prema njoj. Umalo sam prasnula u
smijeh nikada prije nisam vidjela gospodina Holmesa ljutog i to me
pomalo plailo. Rachel je unatrag zala meu granje na stablu, gledajuu u
oca, a zatim je progovorila.
Ne! prvo je tiho uzviknula, a zatim je poela vikati glasnije, sve
dok joj glas nije postao nekontrolirani vrisak. Ne, ne, ne, ne, ne, ne!
Izgledala je kao da ju je neto zaposjelo. Bila je, meutim, prestara za
djetinje histerine ispade.
Ptica! poviknula je Decca, a sova je uzletjela ravno u zrak iz stabla
te zatim posrnula, sputajui se nesigurno prema Lutheru. Luther je brzo
ustuknuo izvijena vrata i uiju usmjerenih unaprijed.
Thea, zazvala me Sarabeth drhtavoga glasa. Jedva sam je ula od
Rachelinih vrisaka. to da radim? Ispustila sam Brightove uzde i
pourila prema Lutheru, umirujui ga tihim mrmljanjem. Krajikom oka
vidjela sam da je gospodin Holmes kleknuo uz Rachel i poloio joj ruke na
ramena.
U redu je, mrmljala sam Lutheru, sve je u redu.

No kad sam mu se pribliila, sova je ponovno uzletjela i proletjela mi

toliko blizu da sam je gotovo dotaknula. Krilo joj je bilo svijeno.
Thea! Okrenula sam se i Sarabeth je pokazivala u suprotnom
smjeru, prema vratima na ogradi oko terena, koja sam ostavila otvorenima.
Bright je ustuknuo kroz njih. ak sam iz te udaljenosti vidjela kako mu se
crvene rairene nozdrve i kako mu se bijele oi. Ui je sljubio uz glavu.
Uzmicao je sve bre i Decca mu je pala na vrat.
Spusti se! viknula sam. Klizni s njega! Rachel je i dalje vritala
pa sam morala vikati iz svega glasa da me Decca uje, ali nisam vikala
dovoljno glasno.
Bright se tada dao u trk, to sam i predvidjela, te pojurio prema
konjunici. Nainila sam najgoru moguu poetniku pogreku. Ostavila
sam vrata ograde otvorena. I u tom sam se trenutku sjetila tonoga trenutka
u kojemu sam ih zaboravila do kraja zatvoriti. Bio je to trenutak
nesmotrenosti, pogreka iz iste kategorije kao kada ne bih dobro uvrstila
kolan pod sedlom.
Thea, rekao je gospodin Holmes, gotovo mirnoga glasa, zaustavi
ga. Pojurila sam za Brightom, koji je nestao iza konjunice, a kada sam
zamaknula za ugao, vidjela sam da juri punom brzinom, kao i svi
prestraeni konji. Decca se nekako uspijevala odrati u sedlu. Shvatila sam
da nee pasti osim ako to ne uini namjerno, ali sledila se od straha.
Sve su jahake grupe zastale u pola koraka i gledale nas. Desetak je
konja stajalo na terenima, uiju uperenih unaprijed, pokuavajui otkriti
uzrok tolikoj panici. Alice Hunt prestravljeno je zurila u mene, a ne u
Brighta i sama injenica da sam uspjela izmamiti reakciju od Alice Hunt,
koja gotovo nikada nije pokazivala osjeaje, dodatno me prestraila. Leona
me takoer gledala, blijedoga i bezizraajnoga lica. Samo je jedanput
odmahnula glavom, kao da je znala kako e moje poduavanje Holmesovih
keri zavriti katastrofom.
Gospodin Albrecht popeo se preko ograde i poeo vikati: Okreni ga,
hajde, okreni ga! sve dok mu se rijei nisu pretvorile u ritmino urlanje u
kojemu je njegov njemaki naglasak zbog panike iskrivio uzvik zvualo
je kao da vie: Okani ga, hajde, okani ga!
Zaustavi ga, ula sam za svojim leima, odmah ga zaustavi, no
uputa je bila sasvim beskorisna. Decca je vritala tako da mi se ledila krv u
ilama pa sam poloila ruke na ui i u tom je trenutku Bright naglo skrenuo
ulijevo. Decca je pala na drugu stranu, udesno. Nije ju, sreom, udario u

glavu. Malo je nedostajalo. Pala je isto, gotovo spretno, samo je iskliznula

iz sedla.
Gospodin Holmes snano me okrznuo dok je jurio pokraj mene i pala
sam na tlo.
Pozovi lijenika, viknuo je u prolazu, odmah!
Decca je leala sklopljenih oiju, kao da spava.
Ustala sam i istoga trenutka potrala. Samo sam se jedanput okrenula
i pogledala djevojke koje su i dalje nepomino stajale na konjima. Sarabeth
je sjahala s Luthera i plakala, nije se ak ni okrenula kada je gospodin
Albrecht protrao pokraj nje za Brightom, koji bi, ako ga odmah ne
zaustavi, mogao zauvijek nestati u planinama.
Kada sam iz ume istrala na Trg, iz sveg sam glasa povikala:
Henny! i nastavila vikati sve dok se nije pojavila na vratima nadzornike
kolibe, ljutitoga izraza na licu.
Decca je ozlijeena, uspjela sam procijediti i Henny je odmah
pozvala Docey, naredivi joj da pozove lijenika. Potrale smo zajedno
kroz umu natrag prema terenima i Henny me tako brzo prestigla da sam je
izgubila iz vidokruga. Bila sam iznenaena njezinom brzinom. Ja sam ve
jedva disala, osjeala sam se kao da e mi prsni ko eksplodirati i grgljala
sam pri udisaju. Usporila sam iz trka u hod i pokuala doi do daha.
Poeljela sam da pone kiiti, snijeiti, da zapue vjetar. Bilo to samo
da vie ne budem ovako usamljena. Obavila sam ruke oko same sebe.
Kada sam izala iz ume, nitko me nije ni primijetio. Djevojaka na
konjima vie nije bilo, gospodin Holmes je kleao uz Deccu, a gospodin
Albrecht je drao ruku na njezinom elu. Uz njega je stajao otvoren pribor
za prvu pomo, a boica s jodom bila je preokrenuta na tlu i iz nje se
izlijevao potoi tekuine. Nedaleko od njih uala je Sarabeth, ljuljajui
se naprijed-natrag na petama.
Uprla sam oi u labirint koji je svojim izlijevanjem u pranome tlu
nainio izliveni jod. Razlio se na sve strane, u desetak potoia, stvarajui
nasumian i zamren uzorak. Nisam, meutim, nigdje u blizini vidjela
tragove krvi.
Prila sam Sarabeth, pogladila je po tamnoj kosi i uklonila list koji
joj se zapetljao u pletenicu. Netko je drugi ve bio odveo Luthera u
konjunicu, a njoj se na gornjoj usnici skupljala slina te je neprekidno
plakala. Nikada prije nisam tjeila nikoga drugog osim Sama, a to mi je

bilo kao da tjeim samu sebe, barem u doba dok smo bili djeca i dok smo
gotovo bili jedna osoba. Sada sam Sarabeth pristupila mislei na Sama i
zagrlila je. Iznenadilo me koliko je spremno prihvatila utjehu: poloila je
obraz na moje rame i obgrlila me oko struka.
Bit e sve u redu, promrmljala sam, iako mislim da me nije ula,
no postojala je mogunost da e joj te rijei poslije odjeknuti u pamenju i
da e mi vjerovati. Bila je dijete. I ja sam vjerovala svojemu ocu kada mi je
govorio da e sve biti u redu.
Rachel nije bilo nigdje na vidiku. I ja bih se na njezinu mjestu bila
sakrila. Naudila je sestri kojoj nije htjela nauditi i sada je netko njoj trebao
rei da e sve biti u redu, da njezin svijet nije doao kraju i da joj se obitelj
nije raspala. No tko god joj to bude rekao, lagat e. I to neu biti ja. Ne bih
imala srca.

12.
Kampom se vrlo brzo proirila glasina o najmlaoj Holmesovoj keri. Iza
ravnateljeve kue stajao je nepoznat automobil, na mjestu gdje ga nitko ne
bi primijetio osim ako bi ba iao gledati. Znala sam da je rije o
lijenikovu automobilu. Decca je bila ozlijeena, pitanje je samo bilo
koliko ozbiljno. No izgubila je svijest. Znala sam da to nije dobar znak.
Dok sam se vraala iz kupaonice bila sam prljava, sva prekrivena
zemljom i pijeskom naila sam na raskokodakanu grupu mlaih
uenica, meu kojima je najglasnija bila Molly. Srdano mi je mahnula, a
kada sam joj nevoljko odvratila, pojurila je prema meni. Jo je sva bila
koata, same ruke i noge, poput drebice, obrazi su joj se zarumenjeli od
hladnoe, a kosa se zapetljala u neku vrstu vora. Da ju je vidjela gospoa
Holmes, odmah bi je poslala natrag u kolibu da se uredi.
Thea! Kau da je Rachel sasvim poludjela! Da je pokuala ubiti
Deccu! Glas joj je bio na granici s cvileom.
Rijetki su bili ljudi od kojih sam ja bila via, ali Molly sam ipak
nadvisivala. Sagnula sam se prema njoj i uhvatila je za zglavak. Zbog
njezine sam se tanke koice pod koom osjeala kao da grabim pticu.
Molly, rekla sam joj, to su gluposti. Razumije li me?
Molly je klimnula glavom, ali u oima sam joj zapazila sjaj kojega
prije nije bilo i shvatila sam da nisam dobro reagirala. Trebala sam se
nasmijati i odmahnuti rukom na glasinu koju mi je prepriala, odbaciti je
kao dosadan komadi pijeska.
Otpustila sam stisak oko Mollyna zglavka. Zurila je u mene, oiju
razrogaenih od iekivanja. to u joj jo rei? to e ispriati
prijateljicama koje su je ekale? Molly nije pripadala krugu djevojaka koje
su bile vane u kampu, ali ipak govorkanja su se ovdje brzo irila, bez
obzira odakle su potjecala. Katherine Hayes prola je pokraj nas, naizgled
ne obraajui pozornost, ali znala sam da slua svaku rije. Znala sam da
e odmah pouriti u svoju kolibu i bez imalo obzira prenijeti sve to uje.
Dobacila sam joj prijekoran pogled, a ona se sakrila iza svojih kovra.
Upravo ona, koja je nedavno bila predmet kampovskih govorkanja, trebala
je imati suosjeanja za Rachel, no stric joj je bio mrtav ve dva mjeseca i
prie o toj tragediji ve su odavno bile zaboravljene. Na drugoj sam strani

Trga spazila gospoicu Brooks, ali ona je zabila nos u knjigu. Odrasli su u
Yonahlosseeju bili sasvim beskorisni.
U glasinama je, naravno, uvijek bio barem djeli istine, ma koliko taj
djeli bio siuan. Svi su uli Rachelino vritanje. to li e tek rei o meni,
koja sam ugrozila sigurnost djevojice koju sam toliko voljela samo zato
to sam htjela da me njezin otac gleda? Ponovno sam se okrenula prema
Molly.
Bila je to nezgoda, nesretan sluaj, rekla sam glasno i posve
uzaludno.
I zadnji put kada mi se dogodilo neto strano, pokuala sam sve
objasniti glasno i uzaludno, no sada sam bila pametnija ili barem ne toliko
budalasta. Povukla sam se u kolibu Augusta i ondje se pravila da spavam,
ne obraajui pozornost ak ni na Sissy, koja mi je nekoliko puta stala
pokraj kreveta, ekajui da se okrenem prema njoj ili joj dam bilo kakav
drugi znak. Naposljetku je otila, ba kao i sve djevojke. Bilo je vrijeme za
veeru. ivot se nastavljao, uvijek se nastavljao. Decca je moda bila na
samrti, ali Yonahlossee je svojim polaznicama uredno davao tri obroka na
dan. Kod kue mi se to nastavljanje rutine inilo uasno okrutnim. Majka
je i dalje ujutro namjetala moj krevet, otac je i dalje nakon doruka
odlazio k pacijentima.
Nikako iz mozga nisam uspijevala otjerati sliku svojega bratia.
Inae sam postala vrlo dobra u tome ivjela sam svoj ivot u
Yonahlosseeju tako da u njemu nije bilo mjesta ni za Georgieja, ni za Sama
ili koga drugoga. No sada mi je Georgie neprekidno bio pred oima, i kad
su bile otvorene, i kad su bile zatvorene. Nisam mogla prestati razmiljati o
njemu, i to ne o njemu kakvog sam ostavila kada sam otila ovamo, nego o
njemu kakav je bio u najboljem izdanju. Majka bi bila vrlo razoarana.
Shvatila sam da je boravak u Yonahlosseeju za mene toliko utjean upravo
zbog toga to sam ondje ivjela u svijetu potpuno odvojenom od bilo ega
to sam ostavila kod kue, a sada su se ta dva svijeta odjednom spajala. A
zato sve to? Zbog mene, Thee Atwell, djevojke koja je neprekidno
grijeila.
Thea, ula sam kako mi neprekidno ponavlja Samov glas. Thea,
Thea, Thea.
Uspravila sam se u krevetu i zabila nokte u elo. Poeljela sam ih
zariti jo dublje, sve do mozga, i odande ukloniti sve uspomene na
Georgieja, sva sjeanja na onaj dan, sve. No to e biti s mojom duom?

Otac mi je odavno objasnio da mozak pohranjuje naa pamenja, ali da je

dua uzrok to uope ita pamtimo. A do due ne mogu. Bol zbog uboda
noktiju, iako nije bila jaka, ipak mi je skrenula pozornost. Preplavilo me
olakanje.
Jo sam leala u krevetu kada mi je Mary Abbott donijela pecivo s
veere i kleknula uz mene, odmotavajui ga iz izvezenog rupia.
Izvoli, proaptala je dok su u kolibu ulazile druge djevojke: Eva,
Gates, a zatim i Sissy, koja je iza lea Mary Abbott iznenaeno podigla
obrve.
Hvala, rekla sam. Pecivo je bilo hladno i tvrdo. Dok su bila topla,
ta su se peciva topila u ustima, ali boravak na zraku ih je unitavao.
Nema na emu.
Mary Abbott nije se micala od mojega kreveta. Igrala se pramenom
kose oko prsta i izbjegavala me pogledati u oi. Na elu je imala blag osip,
tono na mjestu do kojega joj je dopirala vunena kapa. Prizor njezina lika
pred oima, taj tako karakteristian prizor, odjednom me razbjesnio.
Treba li neto?
Pogledala me, ali nije se inilo da je iznenaena. Hoe li pojesti to
pecivo? upitala je.
Odmahnula sam glavom.
Dobro, nema veze, promrmljala je. Druge su se djevojke
pripremale za poinak. Spazila sam Evina gola ramena, njezina lea
proarana tamnim madeima, Sissynu svilenkastu, svjee oetkanu kosu i
zlatnu narukvicu na njezinu zglavku, kojom je oznaavala da e je Boone
te veeri opet posjetiti, iako je bio i sino. Osjeala sam da e se dogoditi
neto strano. Mogla sam namirisati katastrofu.
Gospodin Holmes nam je veeras odrao govor. Mislila sam da bi
to voljela znati. Jesam li bila u pravu? odjednom me hrabro upitala Mary
Abbott, polaui hladnu i ljepljivu ruku na moju.
Izvukla sam ruku i kimnula glavom.
Znala sam, nasmijeila se, kao da je dobila kakvu okladu sama sa
sobom. Doao je na molitvu i rekao nam da se pomolimo za Deccu i
njegovu obitelj, a onda nam je rekao neka se pomolimo i za tebe, Thea.
Zastala je, a zatim ponovila: Za tebe i Deccu.
Sissy nas je gledala iz svojega kreveta, ali Mary Abbott potpuno me

prisvojila.
Je li ti drago to nas je zatraio da molimo za tebe?
Polaskana sam, rekla sam i sklopila oi, i umorna. Iako nije bilo
neobino da gospodin Holmes nekoga poimence navede u molitvi, u tom
mi se trenutku uinilo kao izdaja. Mrzio me. Zato mi je ikada dopustio da
se brinem za njegovu djecu? Znao je neto o mojem ivotu na Floridi.
Znao je dovoljno, nije mi trebao vjerovati. Eto, sada me mrzi, mora me
mrziti naudila sam jednoj od njegovih keri, to drugo uostalom i
moe?
Mislila sam da e ti biti drago, samo sam o tome razmiljala dok
sam dolazila ovamo. Mislila sam da e biti sretna, zavjereniki mi je
aptala Mary Abbott. Dah joj je bio vru i suh. Mislila sam da e ti biti
drago jer nije ljut.
Ostavi me na miru. Izgovorila sam to najhladnijim moguim
glasom, poput leda.
Mary Abbott je na to uzmakla, ali prvo se nagnula unaprijed, tako
brzo da se nisam uspjela obraniti. Okrenula sam se, a ona je prislonila
svoje usnice uz moje.
Spavala sam nemirno i bez snova, desetak se puta budila i svaki se
put bez razloga uplaila. Visoki kreveti na kat i djevojke u bijelim
spavaicama odjednom su mi bili nepoznati, zastraujui. Potom bih
umirivala samu sebe, to je ponekad bilo teko, ali nastojala sam se pribrati
u uvjerenju kako se itav svijet nije urotio protiv mene. Pokuavala sam se
umiriti, no prava je istina bila da mi je um bio dovoljno sabran da sam ga
mogla kontrolirati. Nisam se potpuno izgubila, kao onih dana prije nego
to su me poslali u kamp, a kada sam plakala sve dok mi oi nisu postale
tek rune vreice u lubanji.
Thea, zazvao me netko i naglo sam se uspravila u krevetu.
Sve je u redu, u redu je, umirila me Sissy, ne boj se.
Vrue mi je.
Ima li groznicu? Opipala mi je elo nadlanicom. Nema.
Govorila si u snu.
to sam govorila?
Nita, besmislice. Jesi li dobro?
Kimnula sam glavom. Jesi li ula kakve novosti o Decci?

Odmahnula je glavom. Molila sam se noas. Ve se tako dugo

nisam molila Glas joj se izgubio. to se dogodilo? Svi govore da je
Rachel poludjela i pokuala ubiti Deccu.
Sova, proaptala sam.
Sova? ponovila je, a kada joj na to nita nisam odgovorila,
nastavila je: Stigao je lijenik. Gospodin Holmes je vjerojatno strano
zabrinut.
I jo je sam, promrmljala sam. Eva se okrenula na gornjem
krevetu. Zaboravila sam to, dodala sam, utiavajui glas. Prinijela sam
ruku ustima. Prsti su mi mirisali po koi.
Thea, moram ii. Boone je ovdje.
Nemoj ii, rekla sam, molim te.
Joj, Thea, proaptala je i poljubila me u elo. Moram. Ali vratit
u se brzo.
Ustala je. Kosa joj je bila uvuena u okovratnik kaputa, a iz depova
su joj, poput neobinih dlanova, virile rukavice. Osjetila sam gorak ujed
ljubomore: najradije bih u tom trenutku bila na njezinu mjestu, tek
djevojka koja odlazi na sastanak sa zaljubljenim momkom.
Priekala je nekoliko trenutaka, a zatim nestrpljivo pokazala prema
svojem krevetu.
Ah, da, proaptala sam i otila u njezin krevet, malo povrijeena.
Toga su mi se dana dogodile sve te grozne stvari, a momak joj je i dalje bio
vaniji.
Kada je otila, ustala sam, odjenula kaput i izala. Zatim sam, u
strahu da sam probudila Mary Abbott, provirila kroz prozor, ali ova je,
inilo se, mirno spavala. Evina ruka i glava tromo su visjele preko ruba
kreveta. Gates nisam vidjela, ali znala sam da spava sklupana, kao i
uvijek.
Nijedna se od mojih cimerica nije zabrinjavala zbog moguih
opasnosti izvana. Koliko sam znala, u Yonahlosseeju nikada nije bilo ak
ni najobinijih voajera. Opasnosti su, kao to su sve djevojke znale, vrebale
u samoj obitelji iz koje si potjecao: oeve ljubavnice, majin buran odnos
sa svekrvom tvojom bakom, brati koji se pokuao ubiti. No bile smo
nitko i nita bez naih obitelji.
Ako se neto dogodi Decci, najmlaoj i najomiljenijoj lanici

obitelji, Rachel nee unititi samo njezin, nego i svoj ivot.

S blagim sam zaprepatenjem shvatila da iza Trga, s mjesta na kojem
se nalazi ravnateljeva kua, dopire svjetlost. To je svjetlo, dodue, uvijek
gorjelo za sluaj da se neto dogodi ili za sluaj da nekoj djevojci neto
zatreba.
izme su mi u hodu zapinjale u blato i svaki put kada bih ih podigla,
zauo bi se kratak zvuk usisavanja. Bio je to oduran zvuk, ali bio je i
jedino to mi je dopiralo do uiju. Kroz no se prostirala potpuna tiina,
potpuno mrtvilo. Toga na Floridi nikada nije bilo. Uvijek je odnekud
dopiralo cvranje, ukanje, zavijanje.
Bilo je hladno, nije bilo ni daka vjetra i nebo je bilo tamno, gotovo
bez zvijezda. Dvije plinske svjetiljke koje su uvijek gorjele na ulazu u
Dvorac gorjele su i sada, ali nisu se uspijevale probiti kroz toliku tamu.
Svjetlo na prozoru kue Holmesovih, ma koliko malo, zbog toga mi je
izgledalo poput kakvoga znaka ili putokaza, ono mi je aktiviralo drevni,
nagonski dio mozga i kretala sam se prema njemu s golemom eljom da
mu se pribliim, da uem u tu kuu, taj dom. elja je bila toliko snana da
me guila.
Poela sam vrlo nespretno trati kroz blato i zaustavila sam se kojih
pet-est metara pred ulazom. Morala sam se suoiti s vlastitim namjerama.
Bila sam u bunilu. Znala sam da ne mogu vjerovati samoj sebi, ali znala
sam i da moram razgovarati s njim.
Okrenula sam se, sagnula i ispovraala se u blato. Odjednom mi se
zavrtjelo u glavi, bila sam silno potresena. Iza ravnateljeve je kue
poinjala uma, a kroz umu se dolazilo do planina. Mogla sam nestati u
toj umi i kada bih otila, nikome ne bih nedostajala. Ako i bih, koliko bi
vremena prolo prije nego to bi moj odlazak za sve znaio olakanje? Ve
me ionako uglavnom nije bilo u ivotu lanova moje obitelji a sve zato
to sam ve jedanput uinila istu stvar: bila sam nesmotrena. Dopustila sam
udnji da upravlja mnome. Sklopila sam oi i pokuala zaustaviti okretanje
svijeta oko sebe. Ako je Decca ozlijeena tako da joj nema pomoi, nestat
u u umi. Ako me gospodin Holmes mrzi, ako sam uspjela razoriti jo
jednu obitelj, otii u odavde.
Mislila sam da se poznajemo, rekla mi je majka kada sam otila do
nje onoga drugoga stranoga dana. Leala je na svojem krevetu u spavaoj
sobi i ukasto joj je svjetlo kasnoga poslijepodneva osvjetljavalo fine crte
lica. Ali ti nisi ona djevojka za koju sam mislila da jesi.

Tko sam onda bila? Kada bi se Georgie privinuo uz mene, potpuno

sam gubila razum. Ponaala sam se opasno s njim i ne bi me bilo briga sve
da su nas s vrata gledale obje moje mrtve bake. Glavom su mi se i sad
rojile uspomene na sve naine kojima se stiskao uz mene, kojima se
njegovo tijelo privijalo uz moje: gnjeenje momakih ruku, lagani, ivahni
dodir njegova jezika, gotovo neprimjetan dodir penisa koji se propinje kroz
tkaninu njegovih hlaa.
Dosta, viknula sam na samu sebe. Jo jedan trik pomou kojega
sam se nastojala sabrati.
No zbog sklonosti opasnome ponaanju prela sam udaljenost od
mjesta na kojemu sam stajala do ulaznih vrata u kuu Holmesovih,
primjeujui usput da je gospodin Holmes ili je to bila jedna od
djevojica prekrio lonanice rumarina starim pokrivaima i uvrstio ih
uredno zavezanom vrpcom. Vrata su bila otkljuana, kao to sam i
oekivala. Polako sam ih otvorila i uuljala se u unutranjost kojom je
prevladavala gusta, topla tama.
Stubite u kui Holmesovih bilo je besprijekorno uredno srebrni
okviri oko obiteljskih fotografija na zidu sjajili su se bez zrnca praine, a
prizori na tim slikama nemalo su me iznenadili. Holmesovi su za mene bili
obitelj izvan prostora i vremena te ljudi bez prolosti. Naravno, znala sam
da svi imaju prolosti, znala sam ak i neke pojedinosti iz njihove prolosti
gospoa Holmes poznavala je moju majku, gospodin Holmes bio je iz
Bostona.
S gornjeg je kata dopiralo svjetlo.
Prolo je ve nekoliko mjeseci, shvatila sam, otkad sam se zadnji put
popela stubama u obiteljskom domu i zaboravila sam koliko te stube mogu
biti bune, posebice ako po njima hoda u izmama. Napola sam se nadala
da e me kripanje stuba najaviti, a kada sam dola do vrha, s ramena sam
zbacila kaput.
Svjetlost je dolazila s kraja hodnika, jasno se ocrtavala na podu od
borova drveta.
Prola sam pokraj zatvorenih vrata i zapitala se iza kojih spava Decca
sa sestrama.
Zatim sam primijetila knjige. Toliko mnogo knjiga da me soba
podsjeala na knjinicu, mjesto koje sam posjetila samo jedanput u ivotu,
sa Samom i Georgijem u Gainesvilleu. Ta su mi dvojica te veeri stalno

bila na pameti. Sve to bih spazila podsjealo me na njih.

Gospodin Holmes stajao je pred stolom smjetenim prema prozoru i
itao novine. Okrenuo je stranicu i spazila sam zrnatu fotografiju, no nisam
razabirala to je na njoj. Radni mu je stol stajao na vrlo nezgodnom mjestu
s njega nije vidio tko mu ulazi u sobu i sunce koje je danju dopiralo
kroz prozor sigurno mu je izbljeivalo knjige, pisma i fotografije. No
shvaala sam zato je stol smjestio upravo tamo odande se prostirao
pogled prema svemu pod prozorom na sve djevojke koje se kreu prema
Trgu i s njega, ali i na sve ostalo. Na planine. Sveprisutne planine.
Dotaknula sam dovratak.
Tko je, okrenuo se i zastao u pola pokreta kada me ugledao. Bio
je potpuno odjeven, u bijeloj koulji i hlaama istkanim u uzorku riblje
kosti. Na nogama je imao papue s monogramima.
Ne bi trebala biti ovdje, Thea, rekao je. Poloio je novine na stol i
u tom sam trenutku shvatila koliko je drugaiji od mojega oca. Bio je
drugaiji i od Sama i od Georgieja. Nije me poznavao, zbog toga je bio
drugaiji.
Kako je Decca?
Nagnuo je glavu u stranu, kao da me prouava. Spustila sam pogled.
Ve me dugo nitko nije tako promatrao.
Zabrinuta si, Thea? Oprosti mi. Da sam to znao, bio bih ti ve prije
javio. Decca je slomila kljunu kost. Druga je ozljeda sasvim povrinska.
Porezala je ruku. Nije udarila glavom. Lijenik je bio vrlo zadovoljan zbog
toga.
Jodom su joj, dakle, istili ozljedu na ruci. Oi su mi se zamutile.
Thea?
Nisam ga imala snage pogledati. Njezina glava
Thea? Molim te, pogledaj me.
Glas mu je bio odluan. I dalje je bio moj ravnatelj, pa sam podigla
glavu i primijetila da u ruci dri au. Viski.
Nije joj se nita poremetilo u glavi, proaptala sam.
Potvrdno je kimnuo glavom.
Ostavila sam otvorena vrata na ogradi, rekla sam. Bila sam
rastresena.

Poloio je au na stol i posjeo me na golemi naslonja pokraj

radnoga stola. Dovukao je stolac i sjeo pred mene.
Thea, rekao je, Decca e biti sasvim u redu. Malo smo se
prestraili, ali nije joj se dogodilo nita to se ne bi moglo lako izlijeiti.
Mogla se ozbiljno ozlijediti, rekla sam i odmah pomislila na
Rachel.
Istina. Ali nije.
Zaustila sam da jo neto kaem, ali podigao je ruku.
Nije ozbiljno ozlijeena, ponovio je. Bio je to splet okolnosti,
Thea. Hvala Bogu, sve je dobro zavrilo i to je to.
U tom su mi se trenutku u mozgu neoekivano zatvorila jedna vrata i
odjednom mi se promijenio itav pogled na svijet. Pomislila sam da je sve
bio samo splet okolnosti.
Ne mogu nikako do Beth, rekao je. Negdje je u Alabami, ali ne
znam tono gdje. Dan je ve i prije svega ovoga zapoeo loe. Pokrovitelji
nam vie ne daju novac, donatori ne doniraju. Nasmijeio se i otpio jo
jedan gutljaj iz ae. Bio je daleko manje rezerviran nego inae, vjerojatno
se inae tako ponaao pred suprugom, ali moda i nije. Moda se rijetko
ponaao tako oputeno.
Najgore je to to ih uope ne krivim, odmahnuo je glavom i u
glasu sam mu zaula trag gorine. Oprosti mi, Thea. Uvijek mi se ini
starijom nego to jesi.
to je s Rachel? upitala sam.
Rachel, rekao je i zastao. Rachel je izvan sebe.
Jeste li ljuti na nju?
Jesam, odvratio je, naravno da jesam.
Nemojte biti.
Ali kako e drugaije nauiti lekciju, Thea? Kako, ako se ne
naljutim?
Nainila je pogreku, rekla sam i nagnula se naprijed, prema
njemu. Osjetila sam kako mi se uz vrat i uz obraze penje vruina. Samo
jednu pogreku! Sjetila sam se brata i bratia u onom izdanju u kojemu
sam ih posljednji put vidjela. Sve je to bila pogreka. Ako je sve bio samo
splet okolnosti, pustite je. Nauila je lekciju.

Gospodin Holmes izgledao je iznenaeno. Dokrajio je pie i poloio

au na pod, uz noge.
Je li doista nauila lekciju? upitao je. Glas mu je bio neto
oputeniji, vjerojatno zbog alkohola i odsutnosti supruge. Bilo bi mi
drago da jest. No kao roditelj, nikada nisi siguran to ti dijete ui, a to ne.
U tom su se trenutku negdje zatvorila vrata i gospodin Holmes je
okrenuo glavu. Poeo je ustajati sa stolca, ali uhvatila sam ga za rub
rukava. Pogledao me.
Nemojte je mrziti.
Nikada ne moe mrziti svoje dijete, Thea, pogledao me i ja sam
mu hrabro uzvratila pogled.
Nije skretao pogled, pa sam ga na kraju skrenula ja. Ustala sam i
obukla kaput. Tek sam u tom trenutku shvatila koliko sam se neprilino
ponaala stajala sam pred mukarcem s kojim nisam bila u rodu, a preko
spavaice nisam navukla ak ni kuni ogrta. Ipak, nisam jo htjela otii.
Htjela sam ostati, biti u njegovu drutvu, okruiti se gospodinom
Holmesom i njegovim knjigama.
Sad moram poi, rekla sam. Oprostite to sam ovako banula.
Kimnuo je glavom i pribliio mi se za jedan korak, prilazei mi tako
blizu da sam mogla namirisati kremu kojom je premazivao kosu. Sjetila
sam se onoga dana kada me posjetio u stacionaru i kada mi je rekao da u s
vremenom zavoljeti Yonahlossee. Bio je ljubazan. Tek sada, mjesecima
poslije, shvaala sam koliko je bio ljubazan.
Rachel nije loa djevojka, rekao je. Samo je pogrijeila.
Postoji, zagledao se u strop, kao da razmilja kako bi se izrazio.
Postoji razlika.
Potom je otiao, mrmljajui neto o tome da mora provjeriti kako je
Decca, a ja sam ostala u njegovoj sobi, promatrajui uredno poslagane
knjige na policama i na njegovu radnom stolu, s malim komadiima papira
koji su virili izmeu nekih stranica. Jedna je stajala otvorena na kauu.
Podigla sam je s kaua i dodirnula stranice koje je i on dodirivao,
hrbat koji je i on dodirivao. Mogla sam tono zamisliti kako se gospodin
Holmes u toj sobi gubi u drugim svjetovima.

13.
Draga Thea,
kako ti se svidio kaput? Kako si provela Boi u koli? Tvoj mi otac
stalno govori da bismo trebali nekamo otputovati, ali zbilja ne znam kamo.
Ovo je jedino mjesto na kojemu elim biti. Nisam usamljena. Otac ti radi
vie nego ikada. ak i kada se sve ostalo mijenja, uvijek ima bolesnih i
umiruih, a i jednih i drugih u posljednje vrijeme ima sve vie.
Tako bih te voljela vidjeti, Thea. Tako bih voljela da stvari nisu takve
kakve jesu. Trebala si jo neko vrijeme biti moje dijete. Svi ste trebali jo
neko vrijeme biti djeca. No neu sada o tome. Takve te misli sigurno
iznenauju. Sigurno te iznenauje i da ti je majka tako melodramatina.
Posjekla sam sve rue, prekopala sve gredice i iz njih izvukla sve to
je uvenulo. Danima sam to radila, moda ak i previe. Sam mi je
pomogao. Tvoj je brat i dalje tvoj brat. Sigurno bih ti jo togod mogla rei
o tome, ali ne mogu se tono sjetiti to. Znam da si mu pisala i znam da ti
nije odgovorio. I dalje mu je teko, Thea. Nadam se da ti toliko mogu rei.
Ne elim ti povrijediti osjeaje, samo objanjavam njegove.
Georgie je dobro. Sam kae da si pitala.
Dobro se utopli u tim planinama. Nemoj previe ni predugo jahati.
Misli na svoje zdravlje.
Volim te,
majka
***
Sjedila sam u dnevnom boravku u Dvorcu sa Sissy, na naem
uobiajenom mjestu na otrcanoj i crvenoj barunastoj sofi, te itala majino
pismo. Bila sam iscrpljena. Loe sam spavala jo od posjeta ravnateljevoj
kui prije tri dana.
Emathla i njezina vlana, vrua klima nisu bile pogodne za rue, ali
majka ih je voljela. Stalno je bdjela nad njima i kada bi u proljee
procvjetale, bile su divne. Ni po emu se nije moglo zakljuiti da ne
pripadaju onamo.

Bila sam povrijeena i znala je da e me jo jae povrijediti. Osjeala

sam se kao da me netko ujeo i zgazio. Jedna je stvar bila razmiljati o tome
kako moja obitelj nastavlja sa svojim ivotom bez mene, a sasvim druga
shvatiti da su se urotili protiv mene.
Katherine Hayes poela je svirati neku veselu melodiju na glasoviru.
Deccina je nesrea utiala Yonahlossee i djevojke su jedna drugoj plakale
na ramenu ili hodale uokolo s ozbiljnim izrazima na licima. No sve je to
trajalo samo jedan dan. Jettie je stajala za tafelajem i vodenim bojama
slikala prizor planina koji se nazirao kroz prozor. Vidjela sam da Martha
Ladue, koja je sjedila pokraj nje, dokono lista neki asopis, a vidjela sam i
da je Jettiena slika vrlo loa. Marthu Ladue zanimale su samo dvije stvari
kako da bude to ljepa i kako da to bolje naui govoriti francuski.
Dan nakon to sam posjetila ravnateljevu kuu, gospodin Holmes
svima je tijekom jutarnje molitve objavio da je Decca slomila kljunu kost
i da se dobro oporavlja. Izgledao je krajnje iscrpljeno dok nam je to
govorio, iz oiju mu je isijavao umor. Od tada se uglavnom pojavljivao na
svim obrocima u blagovaonici. Kada ga ne bi bilo, ravnateljsku je ulogu
preuzimala gospoica Metcalfe, uiteljica francuskog. Nikada dotad nisam
obraala previe pozornosti na gospoicu Metcalfe. Svrstavala sam je u
kategoriju dosadnih, u koju sam svrstavala veinu uitelja i djevojaka. Bila
je obina, iako ne runa, ljubazna, ali nezanimljiva. No sada sam znala da
odlazi u ravnateljevu kuu i da razgovara s gospodinom Holmesom. Znala
sam da ga suosjeajno slua, a ja sam to htjela initi umjesto nje. Ja sam ga
htjela utjeiti. Iz nekog sam razloga sada imala osjeaj da gospodin Holmes
pripada meni. U gluho me doba noi pustio da uem u njegovu radnu sobu,
tjeio me i htjela sam to ponoviti. Htjela sam da me opet pusti k sebi, da
me opet utjei.
Henny je dan prije sa Sarabeth i Rachel otila iz Yonahlosseeja da bi
ih ispratila na vlak za New Orleans, gdje su trebale posjetiti baku i sastati
se s majkom. Decca nije otila s njima jer se jo oporavljala. Prije nego to
su otile, obje su djevojice objedovale za glavnim stolom u blagovaonici,
s ocem, a iako sam pozorno traila znakove uzrujanosti na Rachel, nisam
ih pronala. ak mi se inila veselom. Sada sam, meutim, znala da je
njezina radost rezultat spleta sretnih okolnosti. Sve je moglo ispasti mnogo
gore. Pokuala sam se natjerati da mi bude drago zbog sree Holmesovih.
Pokuala sam progutati zavist koja mi se uz grlo penjala poput taloga od
katrana.

Bilo mi je drago to su Sarabeth i Rachel otile. Znala sam da je to

runo i nisko od mene, ali htjela sam biti to blie gospodinu Holmesu, to
mi je njihova odsutnost olakavala. Mislio je da sam dobra djevojka ili
barem nije mislio da sam loa, a zbog toga sam i sama poela razmiljati o
tome jesam li doista toliko zlobna kao to mi se prije inilo.
Bilo je pravo olakanje to djevojke oko mene nisu nita znale o
mojem posjetu ravnateljevoj kui. Zbog toga mi je bilo lake druiti se s
njima. Nisu nita znale ni o mojim grozniavim mislima koje su se pomalo
pretvarale u opsesiju.
Dosadno mi je, rekla je Sissy i iz kolske torbe izvukla snop
Booneovih pisama, to je inila uvijek kada joj je bilo dosadno.
Neke su djevojke u dnevnom boravku doista i uile iz nae je
kolibe meu takvima bila Gates, ali veina nas to nije inila. Gradivo koje
smo obraivali na nastavi nije bilo dovoljno zahtjevno. Znale smo da
momci u internatu dobivaju ocjene i da im to neto znai u ivotu, ali
nismo bile potpuno sigurne to im te ocjene znae. Na nastavi smo neto
uile, govorili su nam o ratovima i poastima, o drevnim kraljevima i
kraljicama, navikama raznih predsjednika, no sve su te lekcije bile vrlo
povrne. Smatralo se da moramo znati neke stvari zato to smo dobro
odgojene keri mukaraca koji su si mogli priutiti da nas obrazuju, ali nije
se smatralo potrebnim da nas se naui ita o uzrocima dogaaja o kojima
su nam govorili. Nita nam nisu objanjavali. Niime zainjavali prie o
kojima su nam govorili, inei ih ne ba zanimljivima.
Ocjenjivali su nam samo jahake vjetine, ali nijedna se od nas u
budunosti nee profesionalno natjecati niti initi ita drugo osim tu i tamo
jahati iz razonode nakon odlaska iz Yonahlosseeja. Mnoge su se od nas
nakon kampa, osim toga, vraale na mjesta na kojima enama jo nije bilo
doputeno normalno objahati konja.
Onih nekoliko djevojaka kojima je bilo stalo do uenja iz nae je
kolibe to bila Gates nisu ba uivale veliku popularnost. Smatralo se da
tee neemu neprivlanom i nejasnom. Od pameti i sklonosti knjigama
mnogo se vie cijenio arm i duhovitost, osobine koje su krasile Sissy.
Promatrala sam Sissy kako pisma primie licu, a zatim ih odmie,
kao da se eli pretvarati da ih vidi prvi put i pitala sam se u kakvu e enu
odrasti. Hoe li se i u odrasloj dobi initi tako mladom? Sissyn arm, tanki
zglavci, neposluna kosa te dug i neobian vrat inili su mi se krajnje
djetinjastima. Bila je divna, svi su to vidjeli. No bila je divna zato to je

bila potpuno bezazlena.

Kako bi mi bilo u Sissynoj koi? Pomislila sam na Boonea, zamislila
ga kako njeno, ali strastveno stie njezine grudi, zamislila sam njegove
ruke i u utrobi mi se odmah stvorio poznat osjeaj. Skrenula sam pogled na
Jettienu izoblienu sliku planinskih vrhunaca i osjeaj je brzo nestao.
Sissy nikada ne bi otila u kuu gospodina Holmesa usred noi.
Takvo joj to nikada ne bi palo na pamet. Odabrala je normalnog udvaraa.
Boone je bio momak iz dobre obitelji, pri emu je dobra znailo bogata.
Najvea im je prepreka bila to to su bili premladi i to to Boone nije bio
dovoljno velik Junjak nije pripadao vioj klasi iz Alabame. Bio je iz
Ashevillea i Sissy mi je rekla da je to u redu, ali ne ba predivno, no
pretpostavljala sam da je imao dovoljno novca da bi mu se zbog te sitne
mane progledalo kroz prste. Sve mi se to inilo krajnje apsurdnim: sve te
nijanse u hijerarhiji, sve suptilnosti drutvenog poloaja, a iako se Sissy sa
mnom svemu tome izrugivala, znala sam da to zapravo doivljava vrlo
ozbiljno.
***
Vani sam se obgrlila rukama da bih se zatitila od hladnoe jer mi je
stari kaput bio premalen. Zakiljila sam pred jarkim suncem sve dok nisam
zala u umu, a u umi je bilo mrano, tek s pjegama svjetlosti na tlu. Bilo
je pomalo jezivo, ali prekrasno, poput nasumino ispletenog arenog
uzorka.
Na terenu i oko njega vie nije bilo nikakvih tragova Deccina pada.
Jod se odavno upio u zemlju, a Brighta su uspjeli vratiti u konjunicu, gdje
je vakao sijeno ak su i uklonili srueno stablo. Zastala sam pokraj
Brightova odjeljka i on mi je znatieljno puhnuo u ruku. Nije se sjeao
onoga to se dogodilo, nije imao ni najblaeg pojma. Zavidjela sam mu na
ivotinjskom bezumlju, i to mi nije bilo prvi put u ivotu.
Naizmjenino smo vjebale preskakivanje preko kombinacije greda
koju je izgradio gospodin Albrecht i bila sam pretposljednja u nizu.
Promatrala sam kako djevojkama nikako ne uspijeva preskoiti sve
prepreke. Jedna se kretala prebrzo, druga presporo, trea bi pogrijeila
izmeu drugoga i treeg skoka pa okrznula gredu i tako redom.
Odlino, Thea, pohvalio me gospodin Albrecht kada sam projahala
pokraj njega.
Tek sam tada opazila gospodina Holmesa, koji je etao uz manje i

pribliavao mi se. Preplavile su me vruina i panika, ali bilo mi je drago

to ga vidim.
Zdravo, Thea, rekao mi je i nasmijeio se.
Gospodine Holmes, kimnula sam glavom.
Oslonio se na ogradu na isti nain kao i uvijek te rekao: Decca se
osjea mnogo bolje. Zagledao mi se za lea, na drugi kraj, i znala sam da
je preda mnom zastao samo nakratko u svojem obilasku jahakih terena te
da se za nekoliko trenutaka sprema krenuti dalje, gdje e takoer zastati i
proaskati s drugim djevojkama. Ljubomora mi je jo bila vrlo neobian
osjeaj. Kod kue nikome nisam imala na emu zavidjeti, nije postojalo
nita to sam eljela, a nisam ve imala ili mogla dobiti kad god poelim.
Je li Decca usamljena? brzo sam ga upitala, a onda se sabrala i
usporila. Mislim, nedostaju li joj sestre?
Vjerojatno da. Ipak je najmlaa. Nikada prije nije bila sama.
Znam taj osjeaj, rekla sam.
Ti si najmlaa sestra u obitelji? upitao je.
Ne, odmahnula sam glavom. Bilo mi je drago to o meni ne zna
onoliko koliko sam mislila, ali ve sljedeeg mi je trenutka bilo ao zbog
toga. Upitno me promatrao, oekujui objanjenje.
Imam brata blizanca, rekla sam.
Ah, tako, rekao je. Na njegovu licu nisam primijetila ni
iznenaenje ni osobito zanimanje. Vjerojatno stalno slua takve podatke o
djevojkama iz kole. Podigao je ruke s ograde i spremio se za polazak.
Mogu li posjetiti Deccu? brzo sam upitala, dok sam jo imala
priliku. Da joj malo pravim drutvo
Zastao je, ali vidjela sam da mu se prijedlog svidio. Svim je
roditeljima drago kada netko pokae zanimanje za njihovu djecu.
Vjerojatno je i majci i ocu bilo drago kada bi netko rekao neto lijepo o
meni i Samu, iako se to rijetko dogaalo, moda samo za posjeta gradu.
Mislim da bi joj bilo drago. Hvala ti, Thea, kazao je i okrenuo se,
ali onda je stao. Umalo sam zaboravio. Htio sam ti jo rei da je Rachel
dobro. Svima je silno drago to se Decca nije ozbiljno ozlijedila.
Tko zna ega se i kako sjea od one noi, zapitala sam se. Bila sam
prilino drska, i to mu, ini se, nije smetalo.

Promatrala sam ga kako odlazi i kako mu tanke, nemirne ruke

lamau uz tijelo, kako ih potom svija na leima te ne kraju stavlja u
depove. Sada sam ve znala prepoznati osjeaj koji mi se utisnuo u mozak
i zbog toga sam se prepoznavanja bolje osjeala. Dogodilo mi se ono to se
dogaalo mnogim djevojkama moje dobi sviao mi se. Jednostavno i
posve bezopasno. Nikada mi se prije nitko nije sviao na taj nain. S
Georgiejem je bilo drugaije. Stvari su se dogaale jedna za drugom
spontano, bez ikakve moje kontrole. Ovaj sam put imala kontrolu. Samo
mi se sviao.
Okrenula sam Naari i spazila Leonu kako me promatra nedaleko od
vrata na ogradi. Skinula sam glupavi osmijeh s lica.
***
Na vratima kue Holmesovih doekala me njihova domaica. Bilo je
poslijepodne i sve su druge djevojke bile u dnevnom boravku, gdje su uile
ili se pretvarale da ue. Ula sam u kuu i poela otkopavati izme.
Nije potrebno, rekla mi je. Bila je mlada, zlaano plave kose
spletene u pletenicu i s pjegicama na licu. Kada je progovorila, vidjela sam
da su joj zubi prilino iskrivljeni, ali svejedno je bila lijepa. Tipina
djevojka iz Apalakog gorja mrava i blijeda. Gortake su obitelji
ovdje bile veoma velike i djeca su se esto raala iz incestnih veza. Sissy
mi je esto govorila o tome kako je u tom kraju bilo normalno da se bratii
i sestrine meusobno vjenaju, a ja bih je najradije bila pitala s kim bi se
drugim trebali vjenati kada su tako izolirani u usjecima i dolinama do
kojih je nemogue doi automobilom ili vlakom. U ta su mjesta rijetko
dolazili neznanci jedini momci koje su djevojke ondje poznavale bili su
im u rodu.
Skinut u ih jer u inae sve uprljati, ipak sam izula izme i
predala joj ih. Vratila se nakon nekoliko trenutaka i povela me na kat.
U Deccinoj je sobi bilo hladno i bilo mi je drago da sam ostala u
jakni i to oko vrata imam zamotan al. Opipala sam Sissyne rukavice u
depu. Posudila mi je to tijekom zime, ali nisam ih smjela obui. Bilo bi to
vrlo nepristojno, ak i samo u drutvu domaice i djeteta.
Zar joj nije hladno? upitala sam jer je Decca spavala.
Domaica je na trenutak zastala, kao da razmilja bi li mi odgovorila.
Termofor, napokon je izgovorila, a zatim otila iz sobe.
Sjela sam na stolac koji je uz krevet postavljen oito upravo zbog

toga. Znala sam da je u tom istom stolcu sjedio i gospodin Holmes. Satima,
a ako se ti sati zbroje vjerojatno i danima.
Decca je bila umotana u ruiaste pokrivae. Dugake su joj se
trepavice isticale na blijedoj koi, a kosa joj je tako tamna da je bila
gotovo crna bila prilino masna. Pitala sam se zna li gospodin Holmes
ita o pranju kose djevojicama i zna li uope ita o njezi djeteta Deccine
dobi. Dodirnula sam joj mekano elo, ali iako se promekoljila, nije se
probudila.
Da je uao u sobu dok sam sjedila uz njegovo dijete, bila bi to
sluajnost i nitko me ne bi mogao optuiti da sam uinila ita loe. Nitko
me ne bi mogao optuiti da sam preizravna, napadna. Bio bi to sluajan
susret, iako sam ga silno prieljkivala. Htjela sam mu ponovno biti blizu,
razgovarati s njim, htjela sam da mi postavlja pitanja i da odgovara na
moja.
Vratit u se i sutradan, i dan nakon toga. Navukla sam rukavice i
oslonila glavu na koni naslon stolca. Stolac je bio velik i udoban,
namijenjen nekome mnogo krupnijem od mene tipian naslonja za
mukarca. Ostalo je pokustvo u sobi bilo isto kao i u naim kolibama
stalak za lavor, pisai stol, toaleti stol.
Izmeu kreveta je stajao ruan sag sa zeleno izvezenim rijeima
molitve Oe na. Majci se ova soba uope ne bi svidjela. Bila je ista,
besprijekorno uredna, ali nekako neugodna. Svukla sam rukavicu i opipala
Deccin pokriva. Bio je istkan od gruboga lana i obrubljen tamnocrvenom
tkaninom. Soba je na neki nain bila bezvremenska, vjerojatno zbog toga
to je bila skromna, a jedina je iznimka bila svjetiljka, koja je izgledala
poput svjetiljki izraenih prije stotinu godina. Je li ta kua odraavala
stvaran ukus gospoe Holmes ili je uvijek bila jednako ureena, a razne su
ravnateljske obitelji samo mijenjale sitnice, kao to bile slike, moda i
posue? Moju bi majku to dovelo do ludila da mora ivjeti u kui koja
nije sasvim njezina.
Nakon jednog sata domaica me ispratila do ulaznih vrata i ondje mi
uruila izme, itavo me vrijeme ignorirajui. Decca je spavala tijekom
itavog posjeta.
Na izlasku sam pogledala nagore, traei na kui bilo kakav trag
prisutnosti gospodina Holmesa. Sve su zavjese bile navuene zbog
hladnoe, ali ak i da nisu bile, kroz prozor osvijetljen danjim svjetlom ne
bi se nita vidjelo.

***
Ve sam trei dan za redom dolazila u posjet Decci, a gospodinu
Holmesu nijednom nije bilo ni traga. Upitala sam domaicu gdje je, ali ona
je samo slegnula ramenima. Morat ete pitati gospodina Holmesa, rekla
mi je i uinilo mi se da joj u glasu ujem traak prkosa, moda ak i
zadovoljstva. Naravno da ga nisam mogla nita pitati jer ga nije bilo.
Nisam ga nita mogla pitati jer se drao na distanci kada bismo se susreli u
blagovaonici ili kada bismo izbjegli susret o emu je takoer vodio
rauna. Izbjegavao me, nisam to samo umiljala, ali zbog toga mi se poelo
initi da me zapravo eli vidjeti i da se meu nama neto stvorilo. Nisam
jo znala to i da sam bila bolja djevojka, barem po standardima moje
majke, odmah bih bila prekinula s takvim razmiljanjima, posvetila se
ivotu u Yonahlosseeju i svakoga popodneva odlazila u dnevni boravak sa
Sissy, a ne ovamo. No vie nisam znala kakva sam.
Igrala sam se s Deccom, itala joj i pjevala. Za mojih narednih
posjeta vie nije spavala. I ja sam leala budna u krevetu nou kada je
Boone bacio kamen, pa sam grubo protresla Sissy da bih je probudila.
Boone tako zgodan i drag, ekao je vani poput kakve klopke kojoj je
namjera da Sissy posrne. Leala sam u Sissynu krevetu, sluala je kako se
pokuava iuljati, iako je bila vrlo glasna i mrzila sam je. Mrzila sam i
Boonea jer je bio suuesnik u toj tajni.
Mrzila sam i djevojke u kui Augusta, koje su mislile da je to to
posjeujem Deccu vrlo udno. Samo sjedi tamo? ba me te veeri
upitala Mary Abbott, hodajui uz mene do kupaonice. Pa zato? Nije li
to bilo oito? Bolno bjelodano? ini se da nije. Ili je takvo bilo samo meni.
Samo sam ja znala.
I tako sam u tom trenutku leala budna u krevetu. Znala sam da neu
zaspati. Bilo mi je vrue. Bila sam spremna.
Voli li me? zamiljala sam kako Sissy pita svojeg dragog. Voli
li me? Mene?
I on bi pitao to isto mene.
Zato si me toliko izbjegavao?
Zato to te volim, odgovorio bi. Zavukao bi mi ruku pod haljinu i
poloio mi je na dojku. Zamiljala sam te duge, tanke prste kako prodiru u
mene, kako me dodiruju posvuda, osjeala sam taj neobian pritisak, tu
bliskost.

Ugrizla sam jastuk i pred oima su mi se pojavile iskrice. Kad bi to

barem trajalo malo dulje. Dulje, dulje. Kad bi barem ali nikada nije.
Disala sam ubrzano, ali duboko. Udovi su mi oteali na pokrivaima.
Obrisala sam se rupiem izmeu nogu i ostavila ga ondje.
Sada sam mogla zaspati. Sklopila sam oi. Nisam osjeala ni trunke
stida. Gospodin Holmes, gospodin Holmes, gospodin Holmes. Kada bih
sklopila oi, vidjela bih samo njega.
Draga majko,
svia mi se kaput, da. Hvala ti. Toliko je lijep da ne znam kamo bih
ga nosila. Ovdje je hladno, ali lijepo. Mislim da mi se hladnoa sada vie
svia nego vruina. Na hladnoi moe mnogo dulje jahati. Da, ponovno
jaem, jesi li to znala? Ne znam to bih ti drugo javila. Zapravo ti nemam
to drugo javiti. Hladno je, ponovno jaem, a ivot u kampu isti je kao i
uvijek. Svaki dan osim nedjelje protjee potpuno jednako, a onda su sve
nedjelje jednake jedna drugoj pa je sve u savrenom redu.
Mislim da ti se ne bi svidjelo ovdje. Nema zelenila zimi osim
zimzelenog drvea, ali to se ne rauna, zar ne? Sve vene i svijet poprima
samo jednu boju bijelu, i tako je sve do proljea. Nikada prije nisam
znala ni za to drugo osim arolike, vlane Floride pa sam mislila da mi se
takav okoli najvie svia, ali to je ustvari bilo samo zato to sam jedino
nju poznavala. Tko zna kako je u pustinji ili na sjeveru. Tko zna, moda bi
mi se to jo vie svidjelo.
Gospoa Holmes ti je bila prijateljica? Nisam to znala. Nisam znala
da si uope imala prijateljice. Pisala bih ti jo, ali ovdje imamo doista
mnogo posla. Ne brini se zbog mene. Nemoj o meni ak ni razmiljati.
Moj je otac razgovarao telefonom, rekla mi je Decca. Razgovarao
je s mojom majkom. itala sam joj knjigu Medvjedi Winnie. Morala je
mirovati, barem mi je tako rekla domaica, ali inae je Decca ve bila ona
stara. Jedini dokaz da joj se ita dogodilo bila je marama koja joj je
imobilizirala desnu ruku zato da bi joj kljuna kost mogla zarasti. Nije bilo
potrebe da je ovako posjeujem, znala sam to, iako sam i sebi i svima
drugima govorila da dolazim radi Decce ustvari sam dolazila zbog sebe.
Htjela sam ga vidjeti.
Da? upitala sam je.

Da. Zvuao je ljutito.

Pokuala sam sakriti koliko sam iznenaena. Gospodin Holmes oito
je morao malo vie pripaziti kako i to govori. Decca, meutim, nije znala
to sve to znai.
Zato je bio ljut, Decca?
Kad e mi se sestre vratiti? tuno je upitala. Nedostajale su joj.
Nije razumjela zato ih nema. Ja jesam. Boone je rekao Sissy da je jedan
momak u internatu Harris od kue donio koveg pun novca za koji su mu
rekli da ga mora sakriti. Pohranio je novac u madrac. Bilo je to glupo
mjesto za skrivanje iako nisam znala je li pria doista istinita, ali znala sam
da banke doista propadaju. Sve smo to znale. Ujak jedne djevojke bio je
predsjednik banke First National, banke koja se u gradu Charlotteu
zatvorila u prosincu. No obitelj momka iz internata Harris imala je novca
sina su, na kraju krajeva poslali u Harris, a ne pod zemlju, da rinta u
rudniku. Njegov otac, meutim, nije znao to uiniti s tim novcem, kako ga
spremiti na sigurno i kako se pobrinuti za to da budu osigurani.
Na svijetu je bilo dovoljno novca za sve nas da budemo ovdje, da
jaemo konje, da nosimo svoje bijele odore. Pitala sam se je li i bogatstvo
moje majke, bogatstvo koje je potjecalo od agruma, takoer u banci.
Sigurno je bilo. Nisam mogla zamisliti majku kako skriva novac meu
pokustvom i svojim stvarima, no s druge strane, doista nita nisam znala o
financijskim poslovima svoje obitelji. Nikada o tome nita nisam znala.
Bogatstvo steeno na agrumima oduvijek je stajalo nad nama poput
dobrohotne sjene, itav moj ivot. Bilo je nemogue zamisliti Atwellove
bez toga. Sada sam vidjela da nam je takvo bogatstvo davalo i odreenu
prednost pred drugim ljudima, mogunost da se osjeamo neto bolje u
usporedbi s ljudima koji nisu imali bogatstvo poteklo iz dalekog,
egzotinog izvora.
Majka nikada ne bi rekla da smo bolji od drugih ljudi. Rekla bi da
smo drugaiji. Jedinstveni.
Thea?
Pogledala sam u Deccu koja me radoznalo promatrala.
Brzo e se vratiti, odgovorila sam joj na pitanje. Nije mi se svialo
to joj odgovaram tako neodreeno, ali drugog odgovora nisam znala.
Gospodin Holmes ljutito je razgovarao telefonom. Bila bih dala
lijevu ruku da saznam zato, ali Decca je bila samo dijete. Moda je neto

pogreno razumjela. Moda je gospodin Holmes bio samo uzrujan, ali ne i

ljutit.
Pitala sam se koliko se sjea nezgode i zakljuila da je srea to je
premlada kako bi shvatila Rachelinu ulogu u svemu to se zbilo.
Podigla je lutku raupane kose i umrljane odjee. Vjerojatno je prvo
pripadala Sarabeth, pa Rachel, a zatim Decci. Nikada nisam nita morala
dijeliti sa Samom. Nisam pretjerano voljela lutke, ali svejedno sam ih
imala na desetke.
Neto je proaptala lutki, a iako sam prvo naulila ui da bih ula to,
odmah sam se i povukla. Postidjela sam se same sebe djevojka koja
pokuava razabrati aputanja malene djevojice. Decca ipak ima pravo na
svoje tajne.
to bi bilo da ivot moje obitelji nije bio tako lijep? to bi bilo da
nismo imali majino bogatstvo? to bi bilo Nijedna mi od tih
mogunosti nikada prije nije pala na pamet. Da nismo imali majino
bogatstvo, otac bi morao ivjeti u gradu, gdje je bilo mnogo vie pacijenata
koji su mu mogli plaati. Majka ni sebe ni nas ne bi mogla drati toliko
odvojeno od svih ostalih. Moda bismo ivjeli mnogo dalje od
Gainesvillea. Moda bismo rodbinu viali tek jedanput godinje, za Boi.
Ne bismo imali novca i ne bismo im mogli davati novac. Ne bismo
im mogli pomoi. Ne bismo bili bolji od ostalih. Ne bismo bili sretnici.
Misle li roditelji da su me poduili neemu? Da sam nauila lekciju?
Mislili su da su me poslali na sigurno mjesto, daleko od mukaraca, daleko
od bratia. Georgie, on je vjerojatno zaustavila sam se. Nisam htjela
ondje razmiljati o Georgieju. Ustala sam. Decca se jo igrala s lutkom.
Soba je jo bila runa i neudobna. I dalje sam bila sama u kui s tim
djetetom.
Mislila sam da se poznajemo, rekla mi je majka, a poslije mi je
tvrdila da e sve biti u redu. Sve e biti redu, uini kako ti je reeno, uini
kako ti kaemo, tako je najbolje za sve.
Da sam ostala kod kue, s roditeljima, moda bih bila nauila lekciju,
moda bih im htjela udovoljiti vie nego to sam htjela udovoljiti sebi.
Ovako, u glavu sam si utuvila da e sve biti u redu ako me gospodin
Holmes zavoli.

14.
Kada smo sljedei put otili u Gainesville, bilo je vrlo hladno. Majci strine
Carrie naglo se pogoralo i iznenada je umrla, pa smo ili u posjet da
bismo joj izrazili suut. Omotala sam al oko vrata, glave i lica, ostavivi
otkrivenima samo oi. Dok smo se vozili, promatrala sam krajolik s tu i
tamo pokojom kuom. Sve su mi izgledale isto rascijepljeno drvo i
prozori poput crnih rupa bez stakala.
Od Boia sam Georgieja vidjela samo triput, to je, inilo mi se,
bilo rjee nego to smo se inae viali s Atwellovima iz Gainesvillea. No
nikada prije nisam vodila rauna o tome koliko se esto viamo. To mi je
postalo vano tek tada jer sam sada silno eljela to ee viati svojega
bratia. eljela sam to vie nego ita drugo ikada u ivotu.
Majka se koncentrirala na vonju. Tek je nedavno bila nauila voziti.
Veinu je stvari u ivotu inila dobro, ali vonja se nije ubrajala u to. Na
je novi automobil imao stranje sjedalo, to sam u to doba smatrala
vrhuncem luksuza pa sam se, dok je Sam sjedio naprijed pokraj majke,
ispruila po sjedalu prekrivenom moherom. Sam je bio napet. Oduvijek se
bojao brzine kojom smo putovali u automobilu.
Toga sam jutra kopala po majinoj torbici, traei malu boicu
parfema koju je uvijek nosila uza se. Nala sam omotnicu bez adrese. Nije
bila zapeaena, pa sam je otvorila i u njoj nala ek za Georgea Atwella.
Iznos na eku bio je najvei iznos novca koji sam ikada vidjela u ivotu.
Oev gotovo neitljiv potpis utisnuo se u tanki papir.
Natapkala sam parfem iza uiju, kao to je to majka uvijek inila.
Jednoga e dana Georgie biti George Atwell, vie ga nitko nee zvati
Georgie, a to e uiniti tada? Hou li mu ja biti supruga? Zbog te sam se
pomisli morala rukom uhvatiti za pult. Nisam se ba eljela udati za njega,
ali iz knjiga sam znala da ljudi to ine nakon to se poljube.
Uz posljednji dio ceste po kojoj smo se vozili nije bilo kua jer bi ih
ondje progutala movara. Okruivala je cestu s obje strane i da smo stali, iz
umaraka sabal palme i visoke mlade trske zacijelo bi istrale ivotinje.
Ondje su se skrivali risovi gotovo ih nikada nismo viali, ali aligatori su
se esto sunali uz rub ceste za toploga vremena. Leali bi ondje, a mi
bismo u prolazu promatrali njihovu vornatu, blatnjavu, gotovo crnu kou i
njihove nevjerojatno bijele zube koje bi pokazivali kada bi lijeno otvarali

eljust kao da nas upozoravaju da im ne prilazimo.

Moda sam to samo bila umislila, ali uinilo mi se da se majka kroz
taj dio provezla bre nego po ostatku ceste, da se automobil dosta tresao i
da nije, kao inae, usporavala pred rupama u cesti. Otac je, s druge strane,
ba volio taj dio ceste. Mislio je da je krajolik u sredinjoj Floridi najljepi
na svijetu malo movare, malo ume.
Kada smo stigli pred Georgiejevu kuu, izali smo iz automobila i
priekali da majka prikupi sve to je ponijela sa sobom: knjigu za strinu
Carrie i veliku koaru hrane. U njoj je bio grah, Idellin kruh i zimnica. Zar
je Georgiejevoj obitelji doista trebalo toliko hrane? Dotaknula sam vreu
graha i upitno pogledala majku.
Ma, to je samo viak koji nama ne treba, rekla je. Uputila sam se
prema kui. I opet, moda sam umislila, ali izgledala mi je turobnije nego
inae, kao da joj je potrebna obnova. S prozorskih se okvira ljutila boja,
oluk je visio kao da e svakoga trenutka pasti na tlo, ali ipak nee se
valjda tako brzo raspasti?
Georgie je kod susjeda, rekla nam je strina Carrie kada nas je
uvela u dnevni boravak. Brzo e se vratiti, dodala je kada je vidjela izraz
na mojem licu. Prisilila sam se da izgledam veselije, ali bila sam oajna.
ekala sam ovo tjednima!
Moja suut, rekla sam kako me majka poduila i strina Carrie me
obgrlila oko ramena te privila k sebi. Bila je krupna i mekana, za razliku od
majke, koja se sastojala od samih otrih kutova.
Sada vie nemam nijednog roditelja, rekla je blago poviena glasa,
kao da mi postavlja pitanje. Bila je na rubu suza.
Carrie, rekla joj je moja majka i povela je k naslonjau, sve e
biti u redu.
Hoe li, Elizabeth? slabano se nasmijeila. Zvui kao na
predsjednik.
U tom sam trenutku shvatila da je zbog svih nevolja koje su je snale
strina Carrie postala pomalo neugodna.
Majka se nervozno nasmijala, a Sam i ja povukli smo se iz sobe.
Hoe li da idemo van? upitao me, ali nisam htjela. Toga dana
nisam htjela promatrati prirodu. Nisam htjela uokolo trkarati za Samom.
Umorna sam, rekla sam mu, iako nisam bila. Nekoliko me sekundi

promatrao inae sam uvijek ila s njim ali nisam ga htjela pogledati u
oi.
U redu, rekao je i po glasu sam mu ula da je povrijeen. Idem
onda sam.
Bilo mi ga je ao, ali ne dovoljno da bih pola s njim. Otila sam u
spavau sobu svojega strica i strine jer sam ondje mogla nasamo
razmiljati. Krevet im je bio raspremljen. U mojem su svijetu kreveti bili
rijetko raspremljeni.
Prislonila sam elo uz prozor i promatrala Sama sve dok nije nestao
u umi. Prethodne smo noi ostali budni dugo nakon vremena kada smo
obino odlazili na spavanje i jedno drugome naizmjenino itali
kriminalistiki roman Agathe Christie koji smo ve proitali tisuu puta.
Gotovo sam sve svoje vrijeme provodila sa Samom nije imao pravo biti
uvrijeen to sada nisam htjela poi s njim. Pogledala sam svoje ruke,
posebice nokte koje sam sino paljivo podrezala i namazala uljem. Ruke
mi vie nisu izgledale djeje. Stala sam i rukom podigla kosu. Tisuu sam
je puta ietkala i na kraju se odluila na razdjeljak u stranu.
Legla sam u krevet strica Georgea i strine Carrie te zaspala. Kada
sam otvorila oi, preda mnom je stajao Georgie i osjeala sam se kao da
sam ga prizvala u snu.
Ispruila sam ruku prema njemu. Od spavanja sam se umirila. Prsti
su mi sjajili pod blagim svjetlom svjetiljke.
Gdje je Sam?
Vani. Majka njemu i tvojoj majci pokazuje svoje prve azaleje.
Potom je zastao. ut emo ih kada se vrate u kuu.
Pogladio me po ruci. Promatrala sam ga, a on mi je palcem prelazio
preko dlana. Skoro sam zastenjala.
Prstom je lagano preao preko moje obrve. Tako si lijepa.
Misli li da Sam zna?
Odmahnuo je glavom. Gotovo sam potpuno siguran da ne zna.
To mi je u tom trenutku bilo dovoljno. Pogledala sam kroz prozor i
iznenadila se kada sam vidjela da se smrailo dok sam spavala.
Izgleda tako odraslo, rekla sam mu i doista je tako izgledao dok je
stajao preda mnom s jednom rukom u depu hlaa, a drugom na mojemu
dlanu koji je polako i uporno masirao. Ustala sam i poljubila ga. Nagnuo se

i otvorio usta, uvlaei mi jezik meu usnice.

Otvori usta, Thea. Ovako.
Uinila sam to mi je rekao, a onda je okrenuo glavu i isprva nisam
shvatila to ini, no onda sam vidjela da skida jaknu. To me oduevilo.
Skidao se. Ostat e sa mnom.
Ponovno se okrenuo prema meni i nekoliko sam ga trenutaka
promatrala. Teko je disao, lice mu se zacrvenjelo. Ja sam bila mirna ili
barem mirnija od njega.
Doi ovamo, rekla sam mu.
Da, da, rekao je i popeo se povrh mene, podboivi se laktovima,
ali htjela sam da mi se jo vie priblii, pa sam ga obuhvatila rukama i
pritisnula ga to sam snanije mogla. Isprva se opirao, ali onda je popustio
i privio se uz mene. Rukom sam posegnula izmeu naa dva tijela i
potraila izboinu njegova penisa. Znala sam da je ondje. Pod rukom mi je
bio drugaiji nego to sam zamiljala nabrekao, ali i mekan. Posegnula
sam za njim, ali
Ne, ne, proaptao je, ne jo. Samo ga diraj izvana. Uinila sam
to to je htio. Dodirivala sam ga najprije bojaljivo, ali onda mi se poeo
sve jae gurati u ruku, pa sam ga poela i jae dodirivati. Prelazila sam
prstima njegovom itavom duljinom, a Georgie je stenjao dok me ljubio.
Neprekidno je stenjao.
I ja sam osjetila svoju napetost. Pritisnula sam ga na mjesto svoje
napetosti, namjestila se tako da se dodirujemo sve jae i vie, a kada se
napokon dogodilo ono to sam prieljkivala, bilo je drugaije, bre; kada je
zavrilo, Georgie se i dalje pomicao na mene, ljubei me u usta, po vratu,
po prsima.
Glasno sam uzdahnula.
to je? upitao je.
Odmahnula sam glavom. Oito mu nije bilo jasno to mi se dogodilo.
Naglo je ustao. Na meunoju mu je bila vrlo vidljiva izboina u hlaama.
Ja sam mu to uinila.
Trebali bismo sii dolje, proaptao je, inae e se poeti pitati.
Ustala sam i razmrsila kosu.
Tako si lijepa, rekao je i kleknuo pred mene, poloivi mi glavu u
krilo. Provukla sam mu prste kroz kosu, ali u tom smo trenutku zauli kako

se zatvaraju ulazna vrata u prizemlju te potom korake. to ako nas

uhvate?
Mislila sam da te to ne zabrinjava, rekla sam mu.
Pa i ne zabrinjava me, odgovorio je, ne ba jako.
Ni mene. I u tom se trenutku doista nisam zabrinjavala. Bila sam
potpuno sigurna da nas nee uhvatiti. Mislila sam da im to to inimo
nikako ne moe pasti na pamet. Sama injenica da sve to inimo u
spavaoj sobi njegovih roditelja samo je dokazivala koliko je naa tajna
skrivena.
Istina, ni moja ni njegova majka nita nisu posumnjale kada smo sili
u prizemlje. Georgie je siao prvi, a ja kojih desetak minuta nakon njega.
Naglas sam brojala sekunde u spavaoj sobi jer sat koji je ondje stajao nije
bio navinut.
Kada sam napokon sila u prizemlje, majka je ve skupljala stvari i
spremala se za polazak. Sam se dosaivao, no kada sam ga pogledala i
nasmijeila mu se, i on se nasmijeio meni.
***
Na putu kui pretvarala sam se da spavam na stranjem sjedalu kako
bih mogla u miru matati o svojem bratiu.
Je li sve u redu, Sam? upitala je moja majka. I ona je, dakle,
primijetila. Sam je bio neobino tih toga dana.
Sam? ponovno ga je upitala i okrenula se da bi ga pogledala te
neoprezno trznula volanom, pa je automobil zavijugao na putanji. Mrzim
taj stroj, promrmljala je, a onda nastavila: Zato si tako tih, Sam? Ako
mi ne kae, morat u te jo jedanput pogledati.
Nasmijeila sam se, a kada je Sam progovorio, po glasu sam mu ula
da se i on smijei.
Georgie, zapoeo je i ugrizla sam se za usnicu. Ako sada neto
kae majci o meni i Georgieju, sve e biti gotovo. No u tom trenutku, dok
smo majka i ja iekivale Samov odgovor, gotovo sam prieljkivala da joj
neto kae. Uope na mene nije obraao pozornost, rekao je tuno. Prvo
me preplavilo olakanje jer nije alostan zbog mene. Zatim me obuzela
krivnja. Ni Georgie ni ja toga dana nismo obraali pozornost na njega.
Situacija u obitelji tvojega bratia trenutno je vrlo napeta, napokon
mu je odgovorila majka. Primijetila sam da se paljivo izrazila, pazei da

je Sam to bolje razumije.

Zato?
Mogli bi izgubiti kuu, Sam.
Naglo sam otvorila oi. Htjela sam neto rei, ali nisam se htjela
ukljuiti u taj razgovor. Osjeala bih se kao da sam izdala Georgieja.
Nee je izgubiti, nastavila je majka, jer je naa obitelj dareljiva i
drago nam je to im moemo pomoi. No tvojem stricu nije lako prihvatiti
milostinju. Ni Georgieju nije lako jer sve to zna. Ne bi te smio ignorirati,
ali pokuaj se zamisliti na njegovu mjestu. Vjerojatno mu je teko kada te
vidi. Odjednom sam shvatila zato se gotovo mjesec dana nismo vidjeli s
Georgiejevom obitelji.
Otkad sam znala za sebe, naa je obitelj imala vie od obitelji mojega
bratia. Moji su roditelji imali dvoje djece, a njegovi jedno, to je u to doba
bilo neobino. Moj je otac bio pametniji, a moja je majka pobjeivala na
svim podrujima u usporedbi s mojom strinom. Potjecala je iz bogate,
utjecajne obitelji i bila je lijepa, za razliku od neugledne strine Carrie. Sve
sam to nagonski znala, ali nisam o tome previe razmiljala. Isto tako,
nisam imala sestrinu s kojom bih se morala nadmetati. Nisam morala biti
ljepa, otmjenija i pametnija ni od koga.
No ipak, znala sam da mi majka grijei. Georgie nije ignorirao Sama
zato to mu je bilo neugodno ni zato to mu je bio zavidan, nego zato to
sam ga zanimala samo ja.
Da, dobro, rekao je Sam, ali Theu nije ignorirao.
Nasmijeila sam se. Sam je bio u pravu. No tada se ponovno oglasila
moja majka.
Thea je djevojica, rekla je.
Na trenutak sam pomislila da time eli rei kako sam prelijepa da bi
me momak poput Georgieja ignorirao. No onda je ponovno progovorila.
Nije tako vana kao ti.
Osjeala sam se kao da mi je netko akom izbio sav zrak iz prsa. Srce
mi je tako glasno zabubnjalo da sam bila sigurna da ga i majka uje, no
uspjela sam se umiriti. Znala sam se prisilno umiriti, nauila sam to uz
Sasija jer su konji mogli namirisati strah.
Kue uz koje smo proli na putu do Gainesvillea sada su bile
osvijetljene vatrom iz ognjita. Pokuavala sam na njima prepoznati neki

znak siromatva, ali nisam znala kako bi ti znakovi trebali izgledati.

Odjednom me obuzela ljutnja roditelji su me drali pod staklenim
zvonom, podalje od bilo kakve stvarnosti.
Majka je u krivu, ponavljala sam sama sebi. Ja jesam vana.
Pokuala sam utonuti u san uz zvuk vjetra koji je ibao po vratima
automobila. Vana sam. Moje je ime Theodora Atwell i vana sam
Georgieju Atwellu.

15.
Vijest je u kamp stigla preko nekadanje nadzornice koja je ivjela u
Dallasu i bila Hennyna prijateljica. Leonina je obitelj sve izgubila. Svi su
govorili o tome da je nafta njezina oca kisela, ali nitko nije znao to to
tono znai. Govorili su da sada vrijedi manje od vode za pie. Svi su znali
to to znai. Sve su izgubili. Sve, rekla je Henny, ali ak ni ona nije osobito
uivala u tom trau.
Gdje e sada ivjeti? upitala sam Sissy dok smo te veeri odlazile
u kupaonicu, obje ogrnute debelim, zimskim ogrtaima.
Pogledala me iskosa. I dalje e imati kuu, Thea. Samo vie nee
ivjeti kao prije.
Kada sam stigla u kupaonicu, osvrnula sam se traei Leonu, koju
sam katkad viala u tim prilikama. Ali nje nije bilo oko mene se tek
skupila grupica uenica prvog razreda i meu njima Molly. Ljeti smo se
morale kupati svaki drugi dan, a zimi svaki trei. Gospoa Holmes
odravala je visoke higijenske standarde.
Dok sam ekala da mi Docey napuni kadu, pitala sam se kakvim e
sada ivotom ivjeti Leona. Nije uinila nita loe, nita neoprostivo, a
morat e otii odavde. Morat e prestati jahati ili e barem morati prestati
jahati konje kao to je Kralj, a on je stajao itavo bogatstvo. Vjerojatno
nee ni otii na enski koled.
Docey mi je dala znak da mogu ui u kadu i iz ruku mi uzela ogrta
dok sam ulazila. Nakon prvih sam nekoliko tjedana u kampu potpuno
zaboravila na stid. Doceyna je ruka bila crvena od isprobavanja
temperature vode. Leonin e ivot nakon obiteljskog gubitka sigurno biti
drugaiji, pomislila sam, mogunosti e joj biti ograniene, ali sigurno
nee postati sluavka, kao Docey. Leona nikada nee biti gladna. Sigurno
je imala bogate roake koji e joj pomoi.
Victoriji, Leoni i svim drugim djevojkama koje su morale otii iz
kampa ivot e se promijeniti na mnogo suptilnije naine. Nee ih obilaziti
bogati udvarai, morat e biti opreznije pri odlukama. enski asopisi koje
su nam majke slale u kolu u zadnje su vrijeme sve ee donosili lanke o
sitnim poslovima koje su ene mogle obavljati da bi pridonijele odravanju
obitelji: pranje rublja i ivanje, na primjer. Pri pomisli na to skoro sam

prasnula u smijeh. Leonina majka sigurno nije mogla spasiti obiteljsko

bogatstvo. Strina Carrie sigurno nije mogla otplatiti dug banci tako da
povea urod u svojemu povrtnjaku. Pomisao da bi supruge mogle zaraditi
ak i djeli onoga to su njihovi supruzi izgubili zbog krize bila je ista
zabluda.
Pomalo sam uviala da su nae uiteljice one iste uiteljice koje
smo nekada alile jer nisu imale sve povlastice kao mi zapravo sretnice.
Gospoica Brooks imala je plau, smjetaj i hranu te je cijeli dan priala o
knjigama i nije morala razbijati glavu nad time kako uzdravati obitelj. U
ovakvim je okolnostima bila prednost to to nisi imao obitelj.
Tijekom dana koji su uslijedili svi su pomno promatrali Leonu i
traili znakove posrnua. No Leona se ponaala kao i dotad. Djevojke su
zbog toga, kao i uvijek, pomalo izgubile interes. Ako se na Leoni ita i
moglo primijetiti, bilo je to da joj je stav bio jo nadmoniji nego prije.
Dok smo je promatrali kako na Kralju kao od ale svladava sve prepreke, a
zatim odlazi s terena i pritom nikome ni ne kimne glavom pitale smo se
jesu li glasine o njoj doista istinite. No ipak Leona nas je podsjetila i na
vlastit nesiguran poloaj u mrei sudbine. Ako je Leonin otac mogao
izgubiti sve, to je s naim oevima? to e biti s nama? Pitanje se sada
nad nas nadvijalo poput mranoga oblaka.
***
Jedne je veeri u kui Augusta Eva pogasila sva svjetla, zapalila
svijee i iznijela plou za prizivanje duhova koju je posudila iz kolibe u
kojoj su stanovale uenice prvog razreda. Prvaice su bile opsjednute tom
ploom. itav smo taj dan provele zarobljene u zatvorenom. Nismo mogle
jahati jer je kiilo, i to tako snano da je sliilo uraganu.
Te ploe, rekla je Gates im je ugledala jednu, zabranjene su.
Osim toga, i glupe su. Unato tome, pridruila nam se u krugu te vrcima
prstiju lagano dotaknula komadi drveta u obliku srca. Sjedile smo na
izblijedjelom orijentalnom sagu koji je stajao nasred kolibe, a ja sam mu
odsutno prstima eljala resice. Orijentalni sagovi prekrivali su podove
svih koliba. Znala sam koliko su skupi. Gospodin Holmes trebao bi ih sve
prodati, pomislila sam, i platiti kolarinu barem jednoj djevojci.
Moj otac kae da je to avolja naprava, dobacila nam je Mary
Abbott s kreveta, ne biste se trebale igrati s time.
Joj, Mary Abbott, rekla joj je Eva, ne budi tako ozbiljna. Samo se
zabavljamo.

Koga zazivamo? upitala je Sissy.

Moju baku, predloila je Eva, a moda i ne. Bila je tako dosadna
za ivota da vjerojatno nije postala mnogo zanimljivija ni kad je umrla.
Eva! prekorila ju je Gates, a Eva je lijeno podigla obrve i
nasmijeila se. Priguila sam smijeh.
A to je s tobom, Thea? upitala me Sissy. eli li ti nekoga
zazvati? Zna li nekoga tko je umro?
Pitanje mi je u glavi zazvonilo poput zvona. Je li Georgie mrtav?
zapitala sam se i na oi su mi navrle suze. Dobro sam ih poznavala. Ali ne
majka mi je rekla da je dobro.
Ne, odvratila sam i slabano se nasmijeila, ne mogu se nikoga
sjetiti.
Sissy me pokuala pogledati u oi, ali izbjegavala sam njezin pogled.
Zato ne bismo prizvale neku bivu polaznicu Yonahlosseeja? predloila
sam da bih prekinula tiinu.
Koju? upitala je Gates. Sjedila je ukoeno na petama, uredno
podvuenih nogu, tono onako kako su nas na satovima bontona uili da
sjedimo ako se ikada naemo u prostoriji bez stolaca.
Lettie Sims, rekla je Eva, zbog nje se vie ne smijemo kupati u
jezeru. Utopila se.
Kada? upitala sam.
U prolom stoljeu, rekla je Sissy, Davno. Jako, jako davno.
Ohrabrujue mi se nasmijeila.
I ja sam se nasmijeila njoj, da joj pokaem da nisam uplaena, no
Sissy je pod svjetlou svijea pomalo izgledala kao bie s drugoga svijeta.
Sve smo tako izgledale. Ipak, nisam bila tako straljiva da bih se
uznemirila zbog utopljenice iz prologa stoljea.
Sve smo dodirnule drveno srce, a Mary Abbott je ugasila svu
elektrinu rasvjetu pa smo ostale samo pod svjetlou svijea. Duhovi
tame, zapoela je Eva, a Sissy se zahihotala. Duhovi tame, ponovila je,
dopustite nam da se obratimo gospoici Lettie Sims, za koju znamo da su
je svi zvali Simsy. Htjeli bismo je neto pitati. Uza sve duno potovanje.
Srce se pomaknulo. Naravno da se pomaknulo, jedna od nas ga je
gurkala. Promatrala sam lica djevojaka i pitala se to bih pitala kada bih
mogla pitati bilo to i kada bi odgovor sigurno bio istinit.

P-I-T-A-J-S-A-M-O-J-E-D-N-O-P-I-T-A-NJ-E-A-K-O-B-A--MO-R-A--A-L-I-S-A-M-O-J-E-D-N-O.
Odmah sam posumnjala da je odgovor djelo Gatesinih pjegavih
prstiju. Ona je bila ta koja je htjela to prije zavriti s ovime.
Mary Abbott je zacendrala s kreveta: Bojim se.
Pssst, proaptala je Eva, nee nam nita.
Sissyne su ruke drhtale. Vjeruju li djevojke doista u ovo? S ocem
smo na nastavi itali tekst o okultnim praksama i kako su se ljudi nakon
rata esto utjecali prizivanju duhova jer se nisu mogli pomiriti s time da su
svi vojnici u njemu doista poginuli. Pokuala sam uhvatiti Gatesin pogled,
ali ona je netremice promatrala plou.
Ovo je glupo, rekla sam. Jedna od nas pomie okvir. Poela sam
podizati prst, ali Sissy je odmahnula glavom.
Molim te, Thea, proaptala je, priekaj.
Dobro, ali pourite. Pitajte to elite.
Koliba se zatresla zbog vjetra, kao da je od papira, jedna je grana
udarila o prozorsko okno i Eva je glasno udahnula od straha. Sam se jedno
krae vrijeme, kada nam je bilo sedam godina, bojao zvonarske vjetice
Kate. Govorio mi je da se moe preruiti u bilo koga ili bilo to i da ju je
mogue prepoznati samo po zelenim oima. Mogla se pretvoriti u zmiju,
pticu ili djevojicu. Priu o vjetici Kate ispriao mu je Georgie i silno ga
preplaio. Majka se zbog toga jako naljutila Georgie je u nae ivote
donio vanjski svijet. Sam je jo godinama pomno promatrao lica svih ljudi
koje bismo susreli, ali sreom, nismo ih susretali mnogo, i nitko od onih
koje jesmo nije imao zelene oi.
Dakle, pitanje? ponovila sam.
Evo, ja imam pitanje, rekla je Gates, to nas je sve iznenadilo.
Zatvorila je oi i duboko udahnula.
Hoe li s nama biti sve u redu? upitala je i glas joj je blago
zadrhtao. Nikada prije i nikada poslije glas joj nije tako zadrhtao. Barem ne
u mojoj prisutnosti.
***
Te sam zime uvelike napredovala u jahanju. Hladnoa mi je
odgovarala jer se, ako nita drugo, moglo mnogo dulje jahati bez straha da
e se konj pregrijati. Bila sam sve bra i jaa, preskakala sam sve prepreke

koje bi nam postavio gospodin Albrecht, obino ve isprva. Noge me

nakon treninga vie nisu boljele, a ruke su mi postale miiave. Eva me
oiala i kosa mi je sada dosezala do ramena, pa vie nisam izgledala tako
djetinjasto. Sviao mi se odraz koji me gledao iz zrcala nad stalkom za
pranje svakoga jutra. I opet, moda sam to umislila, ali dok bih se
promatrala, vidjela sam djevojku koja je po svemu bila bolja od negdanje
Thee. Bila sam snanija i monija nego ikada.
Za veinom bih obroka pojela sve na tanjuru, a Henny bi me
promatrala, pijui tek jednu au vode za drugom. Nije jo bila debela,
nikako, bila je samo obla i krupna, no svi smo vidjeli da e s godinama
postati debeljuca. To joj je jednostavno bilo sueno.
Povremeno bih joj postavila pokoje pitanje o predstojeem vjenanju
i to bi joj se svaki put svidjelo. Bilo ju je tako lako pridobiti. Nije toliko
priala o svojem zaruniku, ali je oboavala govoriti o cvijeu, kolaima,
haljini koju je naruila iz New Yorka te o Marthi i Jettie, koje su joj trebale
biti djeverue. Pitala sam se smeta li joj da e uz nju kraj oltara stajati
prelijepa Martha. Gospoica Metcalfe nikada ne bi rekla ni rijei dok bi
Henny govorila o planovima za vjenanje i ubrzo sam shvatila da je
ljubomorna.
Postavila sam joj pitanje o novoj kui u koju se s muem trebala
useliti nakon vjenanja i Henny se okrenula prema meni, zanemarujui sve
druge djevojke za stolom.
Vidjet e jednoga dana i sama, Thea. Vidjet e kako je to lijepo i
koliko radosti donosi. Dah joj je blago mirisao po okoladi, a ja sam
pomislila koliko je reenica koju mi je izgovorila neobina. Kao da mi je
htjela rei da na svijetu postoji neograniena koliina radosti i da je
potrebno samo stati na pravo mjesto da bi ju se uhvatilo.
Kada se gospodin Holmes, tjedan dana nakon to sam poela
posjeivati Deccu, napokon pojavio, nije se dogodilo nita posebno. Kao i
s mnogim drugim stvarima u ivotu, i ta se dogodila nakon dugo ekanja, a
kada se napokon dogodila, ja sam i dalje bila ja. Nisam jo znala jesam li
zbog toga razoarana ili mi je laknulo. Vjerojatno oboje.
Sjedile smo u prizemlju i igrale domino. Pila sam aj i pazila na
Deccinu au mlijeka, koja je stajala preblizu rubu stola pa sam se bojala
da e je prevrnuti laktom. Ve sam joj dvaput bila rekla da pazi, ali, kao to
sam ve bila nauila iz boravaka s Deccom, postojala je granica do koje
moe upozoravati dijete.

U toj je sobi bilo dosta skupih stvari zbirka malenih kutija od

Limoges porculana u staklenoj vitrini, est srebrnih kutija za posjetnice s
razliitim ugraviranim inicijalima, ulje na platnu koje je prikazivalo
djevojku koja sjedi na polju s ovcama u daljini, a koja me podsjeala na
Tessu od DUrbervillea. Nijedan mi predmet, meutim, nije djelovao
osobno osim moda srebrnih kutija s inicijalima i ponovno sam se
zapitala pripada li ita od toga Holmesovima. Postoji li neki fond iz kojega
je ravnateljicama doputeno podizati sredstva za kuanstvo? Ako i postoji,
razmiljala sam, taj je fond u svim ovim nevoljama zacijelo presuio. ak i
ako nije, bilo bi veoma neukusno koristiti ga u ovoj situaciji.
Ti si na redu.
Oprosti, rekla sam, da vidimo No nisam nita vidjela. Nikada
prije nisam igrala domino, a Holmesove keri igrale su ga, izgleda, od
roenja. Bila je to beskrajna, dosadna igra.
Decca je bila odjenula ljetnu haljinu, to je bio dokaz oeve ruke.
Znala je biti tvrdoglava i izbirljiva glede odjee pa sam pretpostavila da je
ustrajala na tome da odjene tu haljinu, a otac je popustio njezinim
hirovima, ma koliko neprikladni bili za godinje doba.
Ja sam bila u odori Yonahlosseeja, ali to mi vie nije smetalo.
Navikla sam se na prizor gomile jednako odjevenih djevojaka u kojoj se
nijedna nije posebno isticala. Nisam nosila nikakav nakit.
Decca je odjednom ustala, a ja sam se prestala poigravati s kosom.
Bila sam tata, bilo mi je esnaest godina i nikada poslije neu biti
toliko svjesna tuega pogleda.
Otac je stigao, objavila je i zavrtjela se u krug.
Decca, opomenula sam je. Ponaanje!
Njegov je dolazak uvijek pratila nekakva katastrofa ovaj je put to
bilo proliveno mlijeko.
Decca! bila sam bijesna. Toliko sam ekala taj trenutak, toliko se
pripremala, a sada je ona prolila mlijeko, dok Emmy nije bilo u blizini i
nisam je mogla pozvati a da ne zazvuim osorno.
Decca je potrala prema ocu, a ja sam se spustila na pod, briui
proliveno mlijeko suknjom.
Nezgoda? upitao me gospodin Holmes nosei Deccu na boku te
prema meni pruio slobodnu ruku. Prihvatila sam je i ustala.

Emmy, zazvao je domaicu i ona se tako brzo pojavila da sam

znala da je samo ekala taj trenutak.
Samo smo se
Igrale?
Kimnula sam glavom i zagledala se udesno, kroz prozor. Vani je sve
bilo prazno, mirno i hladno. Da, igrale smo se, potvrdila sam. Osjeala
sam se slomljeno. Decca se sklupala na oevu boku, a Emmy je brzinski
istila sag.
U redu je, Emmy, rekao je iako je zvuao rastreseno, ali obratio joj
se njeno. Ustala je, poklonila se i povukla iz sobe nijednom ga ne
pogledavi u oi.
Nisam htjela vie nita rei. Nakon toliko sam ekanja htjela da on
prvi neto kae.
No prva je progovorila Decca: Pobjeujem u dominu.
Nemoj se hvalisati.
Ne hvalie se. Istina je, nasmijeila sam se Decci i ona se
nasmijeila meni.
Gospodin Holmes spustio je djevojicu na pod, ali ona se i dalje
drala njegove noge. Njeno joj je poloio ruku na glavu i izvukao nogu iz
njezina stiska.
Stvarno? nasmijeio se.
Decca je nesigurno kimnula glavom. Odrasli su se smijali i znala je
da je to ponekad dobro, a ponekad nije.
Poi sada gore, rekao je Decci. Molim te, dodao je, oekujui da
e se pobuniti, doi u odmah za tobom. Znai, trebali smo ostati
nasamo! Pitala sam se misli li da sam lijepa. Htjela sam da me pogleda, da
me primijeti, ali bio je rastresen.
Decca me poljubila u obraz i on se zaario. Bila mi je toliko blizu da
sam je mogla namirisati i osjetiti dodir njezinih vitkih ramena.
Gospodin Holmes ju je potapao po glavi dok je prolazila pokraj
njega i nasmijeio joj se. Da mu ve i prije nije bila miljenica, znala sam da
bi to sada postala.
U toj je sobi postojalo neto to u nju nije pripadalo, a to sam bila ja.
Bila sam uljez. Gospodin Holmes sigurno me smatrao uljezom, pomislila

sam. Nadzornice su se ponekad ovdje sastajale s gospoom Holmes, ali

kua Holmesovih uglavnom je bila privatna, uenice u nju nisu bile
dobrodole. Dok se gospodin Holmes smjetao u stolac, znala sam da bi
najradije htio da odem.
Dobro onda, rekla sam, spremna poi. to sam uostalom mislila?
Da e se gospodin Holmes zaljubiti u mene? Zaljubljene su djevojke
upravo ovako radile budale od sebe. Odluila sam da se vie nikada neu
zaljubiti, barem ne prije nego to se netko prvo ne zaljubi u mene.
Kontrolirat u svoje srce.
Sjedni, sjedni, rekao je, a zatim dodao: Molim te. Pokazao je na
stolac i shvatila sam da sam se prevarila. Htio je da ostanem. inio se
iskrenim. Dakle, nisam ba sve umislila.
Upravo u tom trenutku Emmy je ponovno ula u sobu s pladnjem u
rukama. Poloila ga je na stoli te mi pozorno, odmjereno dolila aj u
alicu. Podigla je ajnik, drei ga za podnoje i ruku, zatim nagnula
zglavak, trudei se da joj ruka ne drhti, pa nalila aj u alicu, brzo izravnala
zglavak da bi prekinula curenje aja i da se nita ne bi prolilo po
porculanskom pladnju, srebrnini ili meni.
Emmy nijednom nije podigla glavu i nijednom me nije pogledala.
Ruka joj je bila savreno mirna. Oito je u kui Holmesovih bila s
razlogom.
Gospodinu Holmesu dodala je visoku, prozirnu au i otila. U
ustima sam osjeala udan okus zbog previe aja. Nisam ga vie eljela
piti.
Gospodin Holmes otpio je jedan dugaak gutljaj iz svoje ae. Bio je
blijed, ali to je moda bilo zbog toga to se tih dana dnevno svjetlo rano
povlailo i brzo je padala no.
Zazvonilo je zvono. Svi su jo sigurno bili u dnevnom boravku u
Dvorcu. Pomislila sam na Sissy, koja me zacijelo ekala. Nisam imala
namjeru nikamo poi.
Nastava, rekao je gospodin Holmes, ali sasvim neslubeno i
oputeno, kao da mi eli rei da se ne moram zbog toga uzrujavati.
Progutao je ostatak iz ae.
Zaula sam da na katu Emmy puni kadu za Deccu.
Ispriaj me na trenutak, Thea, tiho je kazao i izaao iz sobe.

Vratio se sa staklenim pokalom. Slian smo i mi drali u primaoj

sobi.
Zamiljala sam da mi govori odao sam se loim navikama otkad
je gospoa Holmes otputovala.
Prilino daleko od mene, na drugome kraju sobe, nalijevao je pie u
au povrh glasovira, ne marei to vlana aa stoji na drvenoj povrini i
to e iza nje ostati okrugao trag. No kada je zavrio s natakanjem, vidjela
sam da sam se ipak prevarila. Vlaan je trag obrisao rukavom.
Sjeo je i stao prouavati au. S kata se zauo zvuk i oboje smo se
osvrnuli prema gore. Pogledala sam ga i nasmijeila se, pa se i on
nasmijeio meni. Bila sam oputena i ponaala sam se prirodno. Jo sam
jedanput pogledala prema gore, ali gospodin Holmes vie nije. Gledao je u
au i prstom mijeao pie.
Thea, zapoeo je pa zatim zastao. Otresao je prst kojim je mijeao
pie, a zatim ga omirisao, zbog ega mi je odjednom postalo neugodno.
Bile su to oito njegove privatne geste i ja ih nisam trebala vidjeti. Zatim je
otpio jo jedan dugi gutljaj iz ae.
Zbog napetosti mi je iz usta izletjela prva stvar koja mi je poskoila
na umu, poput jedne od Samovih aba.
Gospoe Holmes jo nema? upitala sam i bila je to najgora stvar
koju sam mogla izgovoriti. Zvualo je kao da je osuujem zbog odsutnosti,
a zapravo mi je bilo drago to je nema. Da je ona ovdje, ja sigurno ne bih
bila.
Polako je kimnuo glavom. Najradije bih i Deccu poslao za njom,
bez obzira na kljunu kost, ali bojim se da bih bio suvie usamljen.
Nasmijeila sam se, iako mi se inilo nemoguim da bi jedno dijete
moglo olakati usamljenost odrasloj osobi. S druge strane, Sam i ja smo
olakavali usamljenost svojoj majci.
Vratit e se za nekih mjesec dana, nastavio je. Nadajmo se da u
do njezina povratka uspjeti odrati kamp na okupu. Opet je otpio gutljaj i
napravio grimasu kakvu odrasli esto rade kada piju estoka pia. Grimasa
je znaila da im okus prija. Znala sam to zbog promatranja strica Georgea.
Ima li kakvih donacija?
Iznenaeno me pogledao.
Prije ste bili spomenuli, objasnila sam, da donatori ne daju

onoliko koliko ste se nadali.

Da, da. Ima izvrsno pamenje, Thea.
Ne ba, rekla sam. Moj brat ima mnogo bolje. Zna nazive svih
biljaka i ivotinja, na stotine njih.
Tvoj brat blizanac, rekao je. Sad se sjeam.
Zarumenjela sam se od zadovoljstva. Sjetio se jedne pojedinosti iz
mojega ivota i to me toliko usreilo da se nisam mogla sjetiti kada sam
zadnji put bila toliko sretna.
Iskapio je ostatak pia iz ae i poloio je u krilo.
Beth je imala vie uspjeha nego ja, tako je. Ja ba nisam dobar u
izvlaenju novca od ljudi. Zna li zbog ega su nam donatori poeli davati
vie novca?
Odmahnula sam glavom.
Konji, nasmijao se u nevjerici. ini se da je to enama slaba
toka. Ovu kolu pohaaju neke djevojke, djevojke koje su na stipendiji i
koje e morati otii kui ako im donatori ne budu plaali kolarinu. No
nijednoj eni nije ao tih djevojaka, to ne. No spomeni konje u nevolji
i, pucketnuo je prstima, odmah potpisuju ekove.
Konji u nevolji? upitala sam. Nisam se htjela izjednaiti sa enama
koje je tako oito prezirao, ali nije mi bilo jasno to je htio rei. Ako ne
budem mogla jahati, nisam znala to u.
Ah. Nisam te mislio prestraiti, Thea. Bez brige, nee konji
nikamo, uzdahnuo je. Nitko ih ionako ne bi kupio u ovakva vremena.
Rije je o trokovima njihova uzdravanja. Cijene zobi skoile su do
nebesa, zahvaljujui sui. Nikada nisam mislio da u biti toliko upuen u
poljoprivredno gospodarstvo. Konji mnogo jedu, kao to sigurno zna.
Da. Veliki su. Shvaala sam potrebu da se zatiti ivotinju koja
nema glasa ni roditelja koji bi se za nju pobrinuli. I ja bih bila meu onima
koji bi radije donirali konjima nego uenicama.
Ne bih ti trebao dosaivati takvim stvarima, rekao je.
Ne dosaujete mi, odvratila sam. I doista mi nije dosaivao.
Nikada mi u ivotu nije bilo manje dosadno. Svijet odraslih u koji me
upravo uvukao, svijet u kojemu nisam bila niija ki ni neakinja takav
mi je svijet bio posve nov.

Thea Atwell s Floride. Tako ozbiljna. Jesi li i kao dijete bila tako
ozbiljna?
Ne znam.
Gospodin Holmes inae je bio mnogo rezerviraniji. Njegova je
trenutana drueljubivost oito bila privremeni iskorak nadahnut
alkoholom.
Nasmijao se. Ne znam to mi je. Sluaj, rekao je i nagnuo se
naprijed, igrajui se praznom aom. Hvala ti za svu pomo. Pravi si
blagoslov.
Blagoslov maskiran u nevolju, rekla sam, ali nije se nasmijao, kao
to sam htjela, nego je kimnuo glavom, kao da se slae.
Vraajui se do kolibe, uivala sam u tiini kampa. Uivala sam u
matanju o njegovoj ruci koja se, dok sam odlazila, okrznula o moje rame i
ondje se ili sam i to umislila? zadrala dulje no to je bilo potrebno.
Nagnuo se prema meni i zahvalio mi, i to me ushitilo. Osjeala sam se
blagoslovljeno.
***
Te veeri nakon veere obinoga, gustoga variva za koje nisam
mogla vjerovati da je izalo iz kuhinje Yonahlosseeja, ali sam ga svejedno
pojela pred nas je stao gospodin Albrecht i rekao nam da se pridruimo
svaka svojim jahakim grupama. Upravo smo jele desert obian biskvit
a ja sam promatrala gospodina Holmesa koji je stajao do njega i upitala:
Ali zato?
Proljetno natjecanje, odgovorila mi je Molly. Uskoro e biti
proljetno natjecanje.
Ali tek je veljaa.
Dugo ga pripremaju. A odmah nakon natjecanja je i proljetni ples.
Nisi ula za to? upitala me Henny. Svi se natjeu, svi gledaju.
Predivno je. Ako si nadzornica kue, pozovu te da pijucka ampanjac s
odraslima i gleda natjecanje.
Zbilja je fantastino, dodala je Molly, za ruak imamo piknik, a
zatim se ureujemo za ples.
Blagovaonicom su se uskomeale djevojke dok smo pokuavale
pronai svoju jahaku grupu. Na drugom sam kraju prostorije spazila
Leonu. Hodala je ravno prema meni. Djevojke su joj se micale s puta kao

da je ona kombajn, a one penica. Zbog njezinih obiteljskih nevolja bila je

mnogo stranija. Sjetila sam se Leonine slike na zidu pred uredom
gospodina Holmesa. Veina ljudi nije sliila sebi na fotografijama zbog
kamere bi postali preozbiljni, usne bi im se stanjile, a crte lica postale
neprepoznatljive. Sam je esto govorio da ljudi zure u fotoaparat kao da
gledaju neto strano. No Leona je upravo tako izgledala i uivo. Prola je
pokraj mene ni ne osvrnuvi se, a ja sam pola za njom.
Pronale smo stol i sjele za njega. Moja je napredna grupa dobila
zadatak projektiranja terena za srednju grupu. Gates je skicirala teren i sve
smo se nagnule nad nju dok joj je blijeda ruka bljeskala nad papirom. Jettie
joj se najvie pribliila i mrmljala je s odobravanjem.
Situacija je za mene bila idealna. Gospodin Albrecht jo je sjedio s
gospodinom Holmesom za glavnim stolom, a gospodin Holmes bio mi je
dovoljno blizu da na njemu vidim sve pojedinosti utirkani okovratnik,
runi sat, kosu no sjedila sam tako da on nije mogao primijetiti da ga
promatram.
Gospodin Albrecht neto je iscrtao rukom u zraku, gospodin Holmes
je kimnuo glavom. Oslanjao se laktovima o raieni stol mukarci su
to katkad radili. Gospodin Albrecht prekriio je ruke na prsima i sluao
gospodina Holmesa, a onda su zavrili s razgovorom. Gospodinu
Albrechtu avrljanje nije ilo ba najbolje. Za razliku od naih, njihovi su
stolci imali naslone za ruke, jer mi smo bile djevojke, a oni mukarci.
Promatrala sam im lica, ali bila su poput maski ni jedan ni drugi nisu
nita posebno gledali, pogled im se samo gubio u daljini, negdje iznad
glava djevojaka iz kampa Yonahlossee.
Nije mi uope padalo na pamet da je moda teko biti odrastao
mukarac okruen stotinama mladih djevojaka koje su im bile potpuno
nedostupne. Nije mi palo na pamet da je oko njih bilo oijukanja, da su
neke djevojke zaigrano znale uhvatiti gospodina Albrechta za lakat u sobi s
opremom, da bi se malo predugo oslanjale na njega kada bi im pomagao da
sjau s konja, a da on ne bi smio nita uiniti zauzvrat. Nisam o tome
razmiljala jer gospodina Albrechta nisam smatrala mukarcem. Nije ga
takvim smatrala nijedna druga djevojka nije bio dovoljno zgodan, bogat
ni mlad. No oijukale smo s njim zato to je bio ondje s nama. Nou se
vjerojatno dodirivao, dok bi mi spavale u svojim kolibama, a on u svojoj
kui u gradu. Dodirivao bi se i zamiljao Leoninu platinastu kosu na
njezinim golim leima, zamiljao bi Evine oble grudi stegnute u bijelu

bluzu, zamiljao bi kako polae dlan na njezinu dojku, pa zatim na drugu,

zamiljao bi kako ona eli raskopati bluzu, ali joj on ne doputa jer mu se
svia dodir njezinih krutih bradavica kroz pamuk. Naravno, ne bi nosila
grudnjak, izmeu njegove ruke i njezinih grudiju ne bi bilo niega osim
pamuka.
Thea? zazvala me Leona.
Da, odvratila sam odluno, iako nisam imala pojma to me pitala.
Slae li se s ovakvom postavom trostruke prepreke?
Slegnula sam ramenima, a zatim ih opustila i kimnula glavom.
Prologa sam tjedna imala potekoa sa slinom trostrukom preprekom.
Slaem se, rekla sam i jo se jedanput zaudila njezinoj sabranosti.
Svijet joj se okrenuo naglavce, obitelj joj vie nije bila to je bila nekada, a
nije to niime pokazivala.
U tom je trenutku pokraj naega stola prola Martha, u ruci drei
skicu koju je sastavila njezina grupa. Bila je u Sissynoj grupi jahala je
bolje od Sissy, ali njezina joj mirnoa u sedlu ipak nije mnogo pomagala.
Te je veeri u uima nosila sitne dijamantne naunice i dok sam je
promatrala, uinilo mi se da se pretvorila u bljesak, zvijezdu, krijesnicu
neto sasvim izvanzemaljski.
I gospodin Holmes je, ini se, promatrao Marthu, veoma mirnoga i
sabranoga lica. Nisam si htjela priznati da je Martha ljepa od mene, iako
sam, naravno, znala da jest. Znala sam da bi mi svi u kampu, da sam ih
pitala, rekli kako je Martha najljepa djevojka u koli, ali isto sam tako
znala da ne postoji pravo mjerilo ljepote te da ja moda na licu imam neto
posebno to se ba svia gospodinu Holmesu.
Gospodin Holmes je okrenuo glavu i proao je trenutak prije nego to
sam shvatila da me uhvatio kako zurim u njega. Zacrvenjela sam se i brzo
svratila pogled.
Kako ti sve to zvui, Thea? opet me upitala Leona.
Zvui mi, rekla sam i pogledala skice na stolu, zvui mi
savreno.
Leona se nasmijeila. Da te moda nismo dekoncentrirale?
Obrazi su mi se zaarili. Svi su gledali u mene. Leona se okrenula na
stolcu i napadno pogledala prema stolu za kojim su sjedili gospodin
Holmes i gospodin Albrecht. Odmahnula sam glavom. Nisam se htjela

olako pokoriti Leoni, ali u tom trenutku nije bilo boljeg naina da je
zaustavim.
No, pa dobro onda, rekla je, ne bismo ti htjele smetati.
Gates je hodala nekoliko koraka iza mene dok smo skupljale svoje
stvari i odlazile. Mapu sa skicama uredno je umetnula pod miku.
Thea, zazvala me dubokim glasom, a obrazi su joj se pod
pjegicama zarumenjeli. Leona je prole godine pobijedila. Bila je
najmlaa djevojka koja je ikada pobijedila na tom natjecanju.
Znam, odgovorila sam. Zar to nisu svi znali?
Gates je polako kimnula glavom. Onda sigurno zna i koliko joj je
stalo da ove godine opet pobijedi, rekla je i dotaknula mi ruku. Samo
budi oprezna, proaptala je.
Iznenadilo me to je Gates dovoljno stalo da bi mi ita kazala.
Obino se nije ukljuivala u kampovske arke.
Promatrale smo Leonu, koja je sjedila sama za stolom i pregledavala
Gatesine skice. Potpuno se skoncentrirala na papir, ali to je uvijek inila.
ime god se bavila, potpuno se posveivala tome.
Tko zna hoe li uope biti ovdje kada pone natjecanje, rekla je
Gates i umjesto olakanja, osjetila sam razoaranje. Leona mi je bila jedina
prava konkurentica.
Te sam veeri otvorila pismo koje je stiglo od majke. Sissy je bila
otila na sastanak s Booneom. Znala sam da sam u zadnjem pismu bila
drska i da sam se majci obraala kao da smo ravnopravne, iako nismo bile.
Draga Thea,
u zadnjem si mi pismu zvuala kao da se ljuti. Naravno, razumijem
te. Da, bila sam prijateljica s Beth Holmes. Tada je jo bila Beth
Babineaux, iz cijenjene i bogate obitelji u New Orleansu. Bili su strahovito
bogati. Pretpostavljam da vie nisu, ali tko zna. Nisam ostala u kontaktu s
njom, kao ni sa drugim svojim prijateljima, a zna li zato? Ti, Sam i tvoj
otac bili ste sve to mi je bilo potrebno. Mogla sam imati dvadeset
prijateljica, trideset prijateljica, ali obitelj ti je uvijek najbolji prijatelj,
Thea. Prije tvojeg odlaska nisam ti rekla da poznajem Beth zato to mi je
na umu bilo stotinu drugih stvari, a ne zato to sam ti to htjela namjerno
sakriti. Nije mi ak ni palo na pamet da bi ti taj podatak mogao biti vaan.

Prodali smo kuu. Na moje ju je veliko uenje netko htio kupiti.

Nisam mislila da e biti interesa, ali tvoj je otac bio u pravu jo ima
ljudi koji imaju novca. Sreom, i mi smo meu njima. Sada pakiram sve
nae stvari. Selimo u Orlandu, gdje e tvoj otac raditi. Moda se nakon
nekog vremena preselimo jo junije, u Miami. Sve je zasad otvoreno. No
morali smo Sama odvesti odavde. I nama je potreban novi poetak, slian
tvojemu u Yonahlosseeju.
Volim te,
majka
im sam ga proitala, iskidala sam pismo u stotinu sitnih komadia.
Nije me iznenadilo to je netko htio kupiti nau kuu. Kako i ne bi? Bila je
predivna, savrena. okiralo me to su mi roditelji to uinili. okiralo me
to kue vie nema. Doista nisam mislila da e majka ikada otii odande.
Jo dok sam kidala pismo znala sam da je to glupi potez; ionako
pismo nitko osim mene nee vidjeti. Sutradan u morati puzati po podu da
bih pokupila sve rasipane komadie ispod kreveta, a mogle bi ih primijetiti
i druge djevojke, zapitati se to to radim, pa bih im morala neto izmisliti,
jo jedanput lagati da bih svoju obitelj prikazala boljom nego to jest.
Odmah sam pomislila i na Sasija. Znala sam da emo ga prodati
ve sam ga odavno bila prerasla, ali nisam o tome htjela razmiljati. Hoe
li moja obitelj u Orlandu ivjeti na farmi ili na nekome mjestu gdje iz svoje
kue vidi kue svih susjeda? Hoe li Sasija prodati djeaku ili djevojici?
Hoe li Sam u Orlandu pohaati kolu? I misli li majka doista da sam
glupa? Misli li da u joj povjerovati da je Yonahlossee bilo to drugo nego
mjesto na koje me poslala da bi me se rijeila? Ako je to novi poetak, ja
sam majmun.
Prije godinu dana ne bih mogla povjerovati ni u to od onoga to mi
je napisala. Otac naputa pacijente? Majka odlazi iz svoje kue? No sada
mi to nije bilo nevjerojatno. Znala sam da je najgore to joj mogu uiniti,
ono to bi je najvie povrijedilo da joj ne odgovorim na to pismo.
***
Bojala sam se da se vie nee pojaviti tijekom mojih posjeta, ali
pojavio se, i to ve sljedeeg dana. I ovaj je put poslao Deccu na kat, to
me istodobno obradovalo i uplailo.

Decca je dobro? upitao je.

Kimnula sam glavom. Osvrnuo se traei jo jedno pie, ono u ruci
ve je bio dokrajio. ekala sam da mu glas postane nesigurniji, da mu
geste postanu manje ukoene. Gospodin Holmes zbog alkohola se
pretvarao u djeaka.
Stvari koje sam na njemu primjeivala uivo oteklinu na malome
prstu, mrlju suhe koe na podlaktici nisam zamiljala na njemu u svojim
matarijama. Tako je bilo i s Georgiejem. Sanjarila sam o blaenstvu
njegova dodira, a kada bi me dodirnuo, primijetila bih neobine stvari
koliko mu je lakat mrav i kako blago mirie po sijenu.
Jesi li ula za Leoninu obitelj? upitao me.
Iznenadio me. Nikada mi prije nije spomenuo nijednu drugu
djevojku iz Yonahlosseeja. Prekrio je pravilo.
Jesam, odgovorila sam, svi su uli.
Stvarno? nasmijeio se i poeo se igrati s gumbom na maneti.
Izgledao je staro, kao da ga je naslijedio od oca ili djeda. A to su to svi
uli?
Nije mi se sviao njegov ton.
Ne tie me se to, odvratila sam. Nisam htjela da me smatra
osobom koja zabada nos u tua posla.
Je li to ikada ikoga sprijeilo? Na mjestu kao to je ovo bilo bi
nenormalno da se ljudi ne bave tuim problemima. Prijelaz iz ugodnog
druenja u vrlo neugodnu situaciju zbivao se prebrzo za moj ukus.
Ne znam tono na to mislite, rekla sam, iako sam znala. Nastojala
sam zvuati nehajno, nadala sam se da emo tako uspjeti promijeniti temu,
ali takav ga je moj ton razdraio i odmahnuo je glavom.
Naravno da zna. Uvijek sve promatra, zar ne? Stalno promatra
sve te budalaste djevojke, zar ne? One ti priaju o svojim brigama, ti ih
slua i nita im ne govori.
Pa, i ne dolaze mi tako esto.
Znam da ih promatra. Znam to jer ja ponekad promatram tebe.
Vidim kako se neprimjetno kree, kako se ulja oko drugih djevojaka i
kako primjeuje stvari, nakratko je zastao. Lice ti je nepomino,
Thea. Stalno se dri podalje od svih. Tko zna to druge djevojke misle o
tebi.

Jedva sam se suzdravala da ne briznem u pla.

Vjerojatno ne razmiljaju o meni ba previe, rekla sam. Bila sam
veoma osjetljiva u tom trenutku. Majino sam pismo bila proitala prije
tjedan dana, ali jo mi je vrlo glasno odjekivalo u glavi. Ako ikada
ponovno i vidim svoju kuu, vidjet u je kao gost, kao neznanka. Zauvijek
sam izgubila i njega. Hoe li sljedei vlasnik voljeti Sasija kao to sam ga
ja voljela? To mi se inilo nemoguim. Sa Sasijem sam provela vie
vremena nego sa Samom. Po nainu na koji je svijao ui znala sam je li
uplaen ili samo uzbuen, po nainu na koji mi je grickao rame znala sam
je li ljut ili se samo htio igrati.
Ne vjerujem da to doista misli, rekao je Holmes.
Da mi je bio prijatelj, upitala bih ga zato je odjednom tako okrutan.
No nije mi bio prijatelj.
Ustala sam i rekla: Moram poi. Nisam mogla vjerovati koliko
sam bila glupa. Nisam s gospodinom Holmesom razgovarala u povjerenju.
Nije me smatrao bliskom osobom. Nisam mu znaila nita vie i nita
manje od najobinije uenice Yonahlosseeja koja voli ogovarati. Ustvari,
bila sam jo manje od toga, bila sam gora. Gospodin Holmes je mislio da
se smatram boljom od ostalih. Nita nije moglo biti dalje od istine to mi
je barem bila prva pomisao. Sljedea, koja se pojavila odmah nakon nje,
bila je ona u kojoj sam se zapitala nije li me moda ipak proitao. Nije li
prava istina da doista jesam bolja od ostalih. Nisam se htjela previe
uplitati u kampovske aktivnosti jer sam duboko u sebi doista vjerovala da
sam bolja od ostalih djevojaka. Vjerovala sam da znam vie, da razumijem
vie i da mi je suen drugaiji ivot nego njima.
Prola sam pokraj njega i prila ormaru za kapute te se uspetljala oko
kvake. Nikada ga prije nisam sama otvarala. Gdje li je Emmy, pomislila
sam, zato je nema? Trebala nas je prekinuti, trebala je prekinuti gospodina
Holmesa. Htjela sam mu rei da drugaiji ivot koji mi je suen nije nuno
i bolji ivot. Htjela sam mu rei da bih u nekim mranijim trenucima dala
sve samo da mogu ponititi ono to sam uinila.
umilo mi je u uima i nisam ula da mi prilazi sve dok mi se nije
naao tik uz lea. Kada mi je priao, nisam se okretala. Ne bih se bila
okrenula ni za ivu glavu. Prstom mi je preao po kraljenici.
Uvijek savreno ravno dranje, ak i kada se ulja. Jesam li ti ikada
rekao da je to bila prva stvar koju sam na tebi primijetio kada si dola
ovamo s ocem? Savreno dranje. Klizio mi je prstom niz lea i zaustavio

mi se na trtici. Naravno da ti to nisam rekao, nikada ne govorim takve

stvari. Nemam prilike. Leona e morati otii, Thea. Sve se raspalo. Ili se
raspada. Ne znam vie koje bih glagolsko vrijeme upotrijebio. Glas mu se
smekao.
Okrenula sam se prema njemu i on me dodirnuo po obrazu. Oprosti
mi, Thea. Ponekad sam, ini se, okrutan. Nisam trebao biti takav, rekao je
i onda otiao.
Nisam otvorila ormar s kaputima sve dok ga nisam ula na katu, u
Deccinoj sobi. Pokuala sam se zakopati, ali ruke su mi se tresle, to mi se
inae nikada nije dogaalo.
Izala sam iz kue Holmesovih i pola prema svojoj kolibi. Bila sam
sama, a iako sam i prije znala da e svi biti u dnevnom boravku u Dvorcu,
laknulo mi je to je tako. Sve je bilo u savrenom redu nae su
spavaice bile uredno sloene i smjetene u ladice, nai su losioni i parfemi
stajali u ravnoj vrsti na stalcima za pranje, nai su kreveti bili namjeteni, a
Docey ih je dodatno izravnala nakon sata odmora. Po kolibi je bilo i
osobnih predmeta: uokvirenih fotografija, slika iz asopisa, kutija za nakit
presvuenih ljubiastim barunom. Ovdje su ivjeli duhovi, mi smo
nastanjivale tu kolibu, ali nikada nam nije do kraja postala dom.
Osjeala sam se kao da me netko prevario nekim trikom. Prije mi se
bila sviala njegova ljubaznost, a sada, kada je ljubaznosti nestalo, i dalje
sam ga eljela. Ako je to bilo mogue, eljela sam ga jo vie.
Nisam se ni potrudila povui pokrivae. Nije bilo nikoga, nitko nije
mogao vidjeti da sam podigla suknju iznad struka, popela se na prekriva u
prljavim cipelama, pomicala ruku u gaicama tako brzo da me poslije
boljelo. Nitko me nije uo. Nitko nije vidio trag krvi, nitko me nije pitao
zato tako dugo zurim kroz pozor, to li uope tamo gledam? Nije bilo
niega. Ba niega.
***
Kada sam sjela za toaletni stoli, opkoraila sam stolac kao da jaem
na konju. Na neki sam nain i jahala. ak i kada nisam, konji su mi stalno
bili na pameti. Svaki sam dan najvie dva sata provodila u sedlu, a ostatak
na tlu, kao i sve ostale djevojke, no ak i tako mi je korak uvijek bio
pomalo nesiguran, kao da sam upravo s broda zakoraila na kopno.
Sjajno mi je ilo posljednjih dana. Sve sam prepreke preskoila tako
dobro da mi je ostajalo jo pet do deset centimetara slobodnog prostora.

Gospodin Albrecht angairao me kao demonstratoricu za druge grupe. Evo,

ovako trebate jahati, govorio je drugim djevojkama. Meni je pak rekao da
ne jaem lijepo, da nisam graciozna, ali da sam tehniki savrena.
Silno sam eljela pobijediti na natjecanju. Leona mi je i davala
razloga da je jo vie elim pobijediti. U posljednje sam vrijeme poela
shvaati da je njezina ljubaznost prema meni iezla nakon to sam se
potpuno oporavila od bolesti. Sada, kada sam joj postala prijetnja, jedina
prava rivalka, vie na mene nije obraala pozornost u Dvorcu. Prologa
sam je tjedna u dnevnom boravku vidjela kako neto apue i hihoe se s
Jettie. Nasmijeila sam se Jettie, ali ona mi je okrenula lea, a Leona mi je
preko njezina ramena dobacila jedan dugaak pogled, kao da me
procjenjuje, a onda je jo neto doapnula Jettie. Jettiena su se krupna lea
zatresla od smijeha. Pogledala sam prema dolje i provjerila je li neto na
meni pogreno ili smijeno, ali nisam primijetila nita. Obrazi su mi se
zaarili i okrenula sam se prema Evi te joj postavila neko glupo pitanje
samo zato da bih ostavila dojam kako me nije briga.
Znala sam da se druge djevojke stalno pitaju to drugi govore o
njima, ali nikada prije nisam osobno iskusila taj neobian osjeaj kada
istodobno eli znati i nikako ne eli otkriti to netko drugi misli o tebi.
Prijateljstvo sa Sissy bilo mi je korisno djevojke su me voljele
zato to su voljele i nju. Upijala sam dio njezina arma i predstavljala ga
kao dio svojega. No uglavnom nisam bila osobito popularna.
Molly me za veerom zadirkivala da sam preozbiljna. Kada sam
jedanput u dnevnom boravku rekla neto smijeno, skupina djevojica s
kojima smo Sissy i ja sjedile prasnula je u smijeh, ali onda se zaueno
zagledala u mene, kao da se ude to imam smisla za humor. Sada mi je jo
i gospodin Holmes rekao da se uljam uokolo. Tko se jo ulja? ivotinje i
kriminalci.
Jesu li mi se Leona i Jettie rugale zbog pretjerane ozbiljnosti? Misle
li da sam ohola?
Leona mi je dvaput tijekom treninga presjekla put, a onda sam
jedanput i ja uinila neto neobino. S Naari sam prokaskala tono ispred
Kralja, prolazei tako blizu da me Kralj oeao po izmi. Poslije sam
oistila izmu od njegove sline, ali sam bila iskreno iznenaena sama
sobom.
Bilo je neobino da se dvije uenice treeg razreda natjeu za titulu
najbolje jahaice. Bilo je jo neobinije prole godine, kada je Leona bila

najbolja, a ila je u drugi razred. Osim mene, Gates i Leone, veina ostalih
djevojaka u naoj naprednoj grupi ila je u etvrti razred, a iako je Gates
bila vrlo otmjena jahaica, nije nikada bila dovoljno sigurna u sedlu da bi
postala izvrsna.
No sada sam se silno eljela upisati u povijest Yonahlosseeja. Htjela
sam da mi se dive, htjela sam da mi fotografiju objese na zid pokraj ureda
gospodina Holmesa. Htjela sam da svakoga dana desetak puta proe pokraj
moje slike, svaki put kada doe u ured ili ode iz njega. Htjela sam da ljudi
vide moju sliku i pomisle da sam lijepa, ali htjela sam da pomisle i kako
sam vie od ljepotice da sam dobra u neemu.
Jesam li eljela previe? Je li bilo previe to sam eljela i njega? Da,
jest. Negdje duboko u mozgu stalno mi se rojila neugodna misao kako bih
bila sretnija da nisam toliko toga eljela.

16.
Kada emo opet u Gainesville? upitala sam majku dok smo presvlaile
moj krevet.
Ne znam. Daj malo bre s tim pokrivaima, moe?
Naglo sam povukla pokriva iz majinih ruku i bacila ga na pod, s
ostalim prljavim rubljem.
U redu, rekla sam, misli li da bismo mogli ii uskoro?
Majka mi je dobacila jedan kratak pogled, ali neto joj se drugo
motalo glavom.
Moda bi Georgie mogao doi do nas?
Rasprostrla je pokriva, podmetnula ga pod bradu i dlanom izgladila
nabore. Sve je to uinila samo jednim pokretom. Bila je vrlo vjeta u
obavljanju kuanskih poslova, u samo bi jednoj sekundi sloila bluzu, za
samo minutu izglaala oevu koulju. S Georgiejem i njegovom obitelji
nismo se bili vidjeli ve tri tjedna, gotovo mjesec dana. Znala sam da
postoji razlog to se vie ne viamo toliko esto majka je to vrlo jasno
rekla Samu. No eljela sam vidjeti bratia. Silno sam ga eljela vidjeti.
Zato to ne prepustimo Idelli? upitala sam je. Ili su mi na ivce
njezini brzi, spretni pokreti po povrini mojega kreveta. Ilo mi je na ivce
to tako vjeto ravna kutove i skuplja nevidljive komadie praine.
Nije mi odgovorila na pitanje.
Evo. Gotovo.
Hoe li otac veeras jesti kod kue.
Okrenula se od zastora koje je upravo istresla. Zrnca praine
kovitlala su se u zraku.
Ni to ne znam.
Izgleda da se nitko ne eli druiti s nama.
Pogledala me. Kako to misli?
Usamljena sam.
Sjela je na krevet uz mene. Dah joj je mirisao na kavu i pastu od
lavande kojom je prala zube. Ogledala se po mojoj sobi, a zatim napokon

progovorila.
Ova je kua oaravajua. Uvijek sam je tako doivljavala. Tako je
lijepa, tako draesna. Nikada vie nee ivjeti na mjestu poput ovoga.
Trebala bi ga voljeti.
Pa i volim ga, rekla sam.
Jednoga e dana upoznati mukarca u kojega e se zaljubiti i poi
e za njim, rekla mi je, kao da mi ita bajku i kao da me uope nije
sluala, a onda e morati stvoriti vlastiti dom.
Majko! poupala sam se za kosu. Mrzila sam kada je to inila,
kada bi izvrtala moje rijei. Na umu su mi bile samo krupne ruke mojega
bratia. To sam eljela. Ne mua. No ona je i dalje priala, kao da je u
transu.
Upoznat e mukarca koji e ti postati mu, Thea, ustala je i
vidjela sam joj bore oko oiju, kao i na elu. Nisam joj vie nita rekla.
Nisam joj smjela nita otkriti.
I morat e dobro odabrati. To e ti se initi zabavnim, ali nije.
Uope nije u tome stvar.
Je li tako bilo i tebi? upitala sam. Nezabavno?
Nasmijeila se i odmahnula glavom. Ne postoji rije nezabavno,
Thea. Meni je bilo dobro. Uostalom, rezultati se vide.
irokom je kretnjom prola po sobi te na kraju pokazala na mene,
kao da mi eli rei: evo, tu si ti. Tebe sam dobila iz svega toga. I govorila
je istinu.
***
Georgie i njegova obitelj ipak su nam sljedeeg tjedna doli u posjet.
Majka nas je o tome obavijestila za dorukom, kao da se ne radi ni o emu
posebnom. Moda doista i nije bilo. Novcem koji je od nas posudio stric
George rijeio je sve to je trebao rijeiti i popravio sve to je trebao
popraviti. Taj je novac, ini se, bio poput gipsa ili poput sijena to sam
gurala u pukotine na zidovima tale.
Pozdravili smo se na prednjem trijemu. Ljubili su me i oduevljeno
me pozdravljali.
Vrijeme je savreno, izjavila je majka i bila je u pravu. Vrijeme je
doista bilo savreno kratko razdoblje proljea prije neizbjenog,
prevrueg ljeta. No majka inae nikada nije govorila o vremenu, smatrala

je to dosadnim, pa sam u tom trenutku shvatila da pokuava oraspoloiti

sve prisutne, da im s neega svraa pozornost.
Trudila sam se ne gledati u Georgieja dok sam razgovarala sa stricem
i strinom, ali onda su odrasli otili i ostalo je samo nas troje, kao i uvijek.
Rukom sam prela po stranjici da bih se uvjerila kako ne krvarim. Nisam
imala menstruaciju, ali u to mi je doba, kako je rekla majka, jo dolazila u
nepravilnim razmacima pa je mogla poeti bilo kada. Pitala sam se prate li
i druge majke tako pomno tjelesne promjene na svojim kerima, a ja sam
zbog svega toga taj pokret pretvorila gotovo u tik.
Hajdemo van, predloio je Sam, ponijet u ator, Idella nam
moe spakirati ruak i Dok je Sam izlagao svoj plan, prvi sam put
Georgieja pogledala u oi. Zapravo, on je prvi pogledao mene. U njegovim
sam oima traila sjaj ili znak neega.
Ludjela sam od udnje. Trebam li to tako nazvati? Je li to bila
pouda? Bila je to vrlo konkretna enja koju dotada nisam poznavala.
Sam, rekao je Georgie i okrenuo se prema mojem bratu, ne. Ne
bih to danas. Ostat u u kui i pisat u zadau.
Glas mu je bio okrutno nonalantan i u tom sam trenutku sve
poalila. Htjela sam da bude ljubazan, da ne povrijedi Sama, htjela sam da
se sve vrati na staro.
Zato? pokunjeno je upitao Sam. Pogledao je mene, zatim
Georgieja, kao da pokuava sastaviti sloenu slagalicu. Nisam, meutim,
htjela biti dio te slagalice. Odjednom sam se silno razbjesnjela na
Georgieja. Nije smio podbadati Sama. Nije ga smio ostavljati u takvoj
neizvjesnosti.
I Sam i ja ekali smo Georgiejev odgovor. Nisam htjela nita rei jer
bi svaka moja rije znaila da sam stala na neiju stranu. A na iju bih
stranu stala? Pogledala sam Sama. Majka ga je ba dan prije bila oiala.
Potom sam pogledala Georgieja, koji je hladno promatrao Sama.
Zato? ponovio je Georgie, oponaajui Sama. eludac mi se
preokrenuo, i to doslovno, osjetila sam ga pod koom. Zato to se ne
elim pretvarati da smo na kampiranju. Danas se uope ne elim
pretvarati.
Georgie! prijekorno sam poviknula i oboje su me pogledali, i brat i
brati. Odmahnula sam glavom. Ma, nita, rekla sam. Ja u poi s
tobom, Sam. Ustala sam.

Sam je odmahnuo glavom. Prekasno sam to rekla. Ne, odbio je,

ii u sam.
Thea, oslovio me Georgie kada je Sam otiao u kuu, ali bila sam
toliko ljuta da mi je bilo zlo.
Zato si to uinio? upitala sam. Zato?
Poeo mi je odgovarati, ali nisam ga htjela sluati. Tiho sam se
uuljala u kuu da me odrasli ne uju. Htjela sam potraiti Sama, ali on je
nekamo nestao. Mogla sam ga pronai da sam htjela, znala sam sva mjesta
na kojima se skrivao, ali ako nije htio da ga pronaem, nije ni imalo smisla
truditi se.
***
Za posjeta sam odraslih pijuckala ampanjac iz majine ae. Stric
George je rekao da je etiri poslijepodne i da je negdje na svijetu zacijelo
vrijeme za koktele. Jedna sestra strine Carrie, priali su, teko je podnijela
majinu smrt, a druga se snala bolje nego to je itko oekivao. Nije li to
uvijek iznenaenje, rekla je moja majka. Nikad ne znamo kako e se ljudi
ponaati nakon to nekoga izgube.
Gdje su momci? upitao je stric George.
Mislim da su vani, rekla sam, iako nisam tono znala. Obojica su
nestala nakon jutronje prepirke.
U lovu su, rekao je otac. Pogledao je u au koju je drao s oba
dlana, poput djeteta.
Osakauju nemone i nevine, rekao je stric George, a onda mu je
iz ruke ispao ep sa staklene boce kojim se poigravao na stoliu od
mahagonija, onome koji je bilo vrlo teko ulatiti. To, meutim, nije bilo
ono na to je moj otac mislio. Htio je rei da Georgie i Sam love ivotinje
za Samove terarije, ne da love ivotinje koje e ubiti. No Georgie i Sam
nisu inili ni jedno ni drugo.
Opa! uzviknuo je stric George, a zatim prolio malo viskija po
sagu. Majka je ve bila ustala da mu pomogne, ali rukom joj je dao znak da
sjedne. Brzo je izvadio ubrus i njime upio proliveni alkohol. Nije trljao,
time bi razmazao boje u tkanini.
Dobro ti to ide, rekla sam mu.
Thea, prekorio me otac pa sam okrenula glavu od njega. Bila sam
prilino izvan sebe i bilo mi je teko biti ljubazna prema stricu Georgeu,

koji je toliko sliio svojem sinu. Nisam ba ozbiljno mislila da e se to

dogoditi, ali negdje u skrovitom krajiku mozga rodila mi se zamisao da je
Georgie potraio Sama, da e mu sve ispriati i da e sve biti gotovo.
Stric George se nasmijao. Ma, u redu je. Mogao bih si i natoiti jo
jedno kad sam ve ovdje, rekao je i ulio isti viski u au.
Neko smo vrijeme svi utjeli. Otac je zurio u svoju au, majka u sag
znala sam da ga u tom trenutku silno eli poteno oistiti a ja sam
razmiljala o nagonu za samoodranjem. Dobro sam ga upoznala, najvie
kroz promatranje Samovih ivotinja i zbog toga sam znala da Georgie nee
nikome nita ispriati. Kad bi ispriao, time bi ugrozio i sebe.
Thea, rekao je stric George, a aa u ruci mojega oca zatresla se
kada je progovorio. Thea, ti postaje prava ljepotica.
Hvala.
Izgleda ba kao i njezina majka u tim godinama. Ista je. Slae se?
Otac mi je dobacio jedan kratak pogled, a zatim slegnuo ramenima.
Ne, ne slaem se. Zato to ne znam. Nisam poznavao Elizabeth kada je
bila te dobi, a nisi ni ti.
Jest, nalikuje na mene, rekla je moja majka i dodirnula kraj moje
pletenice. Znala sam da pokuava svratiti pozornost mojemu ocu, ali nisam
htjela da me dodiruje. Osim toga, nisam joj sliila. Nikada neu biti tako
lijepa kao ona i to mi nije smetalo. to je uope ona postigla s tom svojom
silnom ljepotom? Samo je imala kuu u teko dostupnoj zabiti. To je
uglavnom zbog toga to ima istu kosu kao ja, nastavila je, ali elo joj sve
vie slii Felixovu.
Otac se nasmijeio, kao da je izrekla neku njihovu internu alu.
Zanimljivo je, zatim nastavi ona, kad gleda svoje fotografije i
vidi kako se iz godine u godinu mijenja.
Zanimljivo? zapitala je strina Carrie. Oduvijek mi se inilo da je
gledanje vlastitih fotografija vrlo tato. A i dosadno je. Zapanjeno sam je
pogledala. Nikada prije nije tako razgovarala s mojom majkom.
Moja se majka namrtila i zagledala u rub svoje ae kao da je rije o
najzanimljivijem predmetu na svijetu. Bila je na rubu suza. Strina Carrie
netremice je zurila u kamin u prazan i dobro oien kamin a
mukarci nisu inili nita.
Tiinu je napokon prekinuo moj otac. Vrlo si lijepa, Thea, rekao

je, lijepa i pametna djevojka.

Cijeli je svijet pred njom, dodao je stric George, nastojei zvuati
veselo i pomoi bratu u razvedravanju teke atmosfere.
Sigurno e do sljedee godine imati dvadeset udvaraa, dodao je,
moda i trideset!
Ne bih se kladio, aljivo je dodao moj otac, ne u mojoj kui.
Ne elim udvarae, rekla sam.
To e se promijeniti, rekla je strina Carrie. Glas joj je bio
neobian. Tko zna koliko je popila.
Hoe, potvrdio je stric George, naravno da hoe.
Iz daljine sam zaula kako se zatvaraju ulazna vrata.
Prvo je u sobu uao Sam. Priao je stoliu te s njega zgrabio aku
slanih krekera sa sirom i zatim mi u prolazu prevrnuo pletenicu naopako, a
mene je preplavilo olakanje. Osjeala sam kao da sam dobila drugu
priliku.
Jedan po jedan, dobacila mu je majka i Sam je kimnuo glavom, ali
je svejedno trpao krekere u sebe.
Potom je u sobu uao Georgie, pogledao me i nasmijeio se, pa sjeo
do Samovih nogu jer vie nije bilo slobodnih stolaca. Nastavili su razgovor
koji su zapoeli negdje drugdje o jezeru u Gainesvilleu u kojemu ljudi
plivaju, a odrasli su se upleli u neki svoj razgovor, tko zna o emu. Osjetila
sam toliko olakanje zbog toga to Georgie nije nita rekao Samu da sam
skoro zajecala od sree.
avrljanje odraslih bilo je drugaije nego inae. Zvuali su napeto i
primijetila sam da Georgie, iako se pravio da slua mojega brata, zapravo
pomno prouava odrasle. Uhvatio me kako zurim u njega i nestano mi se
nasmijeio, zbog ega su me proli marci. Uinilo mi se kao da smo
povezani posebnom vezom zbog naina na koji je s odraslih svratio
pozornost na mene.
U tom sam trenutku shvatila da moja obitelj nikada ne smije saznati
moju tajnu. Novac novac na mjestima gdje nije pripadao, skoro nas je
unitio. No shvatila sam da bi ljubav ljubav na mjestima na koja nije
pripadala bila jo gora. Ne, nikada to nisu smjeli saznati. No to nije znailo
da u prestati.
***

Nakon to sam na pokrivaima leala sat vremena, a cijela kua oko

mene spavala, nakon to sam prestala biti nestrpljiva i postala oajna,
otvorila su se vrata moje sobe i Georgie mi je dao znak da poem za njim.
Bio je odjeven u istu odjeu kao i tijekom dana, to je bilo nesmotreno jer
je moj brat mogao to primijetiti. Stube su nam pod nogama bile milostivo
tihe. Netko je iz blagovaonice u kuhinju premjestio ostatke pite od limete i
sada je na kuhinjskom stolu vladao straan nered.
Georgie je umalo dopustio vratima da se zalupe za nama, to me na
trenutak strano naljutilo. Uspjela sam ih na vrijeme uhvatiti i tiho ih
zatvoriti.
Na okoli se bila spustila magla svijet oko nas bio je potpuno
prekriven njome. Usporila sam hod i kretala se oprezno, ali Georgie je
marirao naprijed, gotovo nestajui u bjelini.
Oboje smo bili bosonogi i dok smo naslijepo hodali prema tali,
pribojavala sam se da u stati na neto otro. Nisam se, meutim, bojala
dovoljno da bih se okrenula i vratila u kuu po cipele niti da bih na izlasku
zastala i obula ih. Nisam se bojala dovoljno da bih ostavila Georgieja da
me eka.
Preda mnom je upadao u maglu i ispadao iz nje. Na trenutak bih mu
spazila ruku, zatim lakat, pa onda opet nita. U tom mi je trenutku bio
neznanac pa zbog njega sam i mogla tako lako osramotiti obitelj.
Kada sam dola do tale, prvo sam otila do Sasija. Prije nego to mi
se mozak uskladio sa strahom koji sam osjetila u srcu, pomislila sam da je
pobjegao, ali onda sam vidjela da lei i spava, nogu oprezno svijenih pod
truplo.
Thea?
Okrenula sam se i poloila prst na usta, no Sasi je ve ustajao, u
jednoj sekundi pokazujui koliko je konjsko tijelo nevjerojatno, koliko su
mu noge slabane i samo naizgled nedovoljno stabilne.
Zato si ono uinio? upitala sam ga.
to?
Ne pravi se glup, rekla sam i poloila mu dlanove na prsa.
Osjeala sam kako mu srce pod prsnim koem snano tjera krv.
Ah, ono, dodirnuo mi je prst i zapitala sam se osjea li i on svoje
srce kroz moje ruke. Ponekad je pravo dijete. Zaustila sam da neto

kaem, ali poloio mi je prst na usta, a zatim ga gurnuo u usta. Imao je

okus po zemlji. Svialo mi se to. Bit u dobar prema njemu, bez brige.
Nisam bila zabrinuta. Druge su mi stvari bile na pameti. Sasi je
radoznalo nailjio ui prema nama, a Georgie me poeo ljubiti po vratu i
zatim ga lizati, na to je meni zaumjelo u uima. Uhvatio me za grudi
snanim rukama i glasan se um u uima pretvorio u tiho zujanje. Zatim mi
je provukao prste kroz kosu i sjetila sam se majke, koja je dotad bila jedina
osoba koja mi je to inila.
Ti si doista, rekao je, a zatim zastao, otkopavajui gumb na mojoj
spavaici i zavlaei ruku pod nju, vrlo lijepa.
Otvorio je vrata jednoga odjeljka i uvukao me unutra. Preko
prljavoga je poda ve bio rasprostrt lijep pokriva iz majine zalihe.
Pokazala sam pokriva i rekla: Nemoj to ovdje ostaviti, majka e
primijetiti.
Odmahnuo je glavom i zakljuao vrata odjeljka uz poznat mi zvuk
metala o metal. Ponovno se okrenuo prema meni, a nabreklina meu
nogama napinjala mu je hlae poput tumora ili kakve druge izrasline.
Gurnuo me u kut i pribio se uza me. Nosio je zimske hlae, debele i
vunene, a moja je spavaica bila od tankoga pamuka. Ja sam osjeala sve,
njegovi su osjeti bili zatomljeni. Sklopila sam oi i iz drugoga mu pokuaja
otkopala hlae, posegnula u rasporak i ponovno se iznenadila koliko mu
je penis mek i njean.
Mozak su mi preuzeli sitni bljeskovi, kao da mi misli vie nisu bile
potrebne. Leali smo na pokrivau, Georgie se popeo na mene, spavaica
mi se podigla iznad struka, a Georgiejeve me penis dodirivao, sklizak jer
sam ja bila vlana, pa mi je rairio noge i prislonio penis uz najvlanije
dijelove. Ondje, meu mojim nogama, bio je vrlo velik, gotovo me bolno
dodirivao i nisam htjela da se sve odvije tako ne jo, ne sada, pa sam ga
jednim spretnim pokretom prebacila na lea. Iznenadila sam ga. Iznenadila
sam i sebe, ali obavila sam noge oko njegova bedra i poela se pomicati
istodobno brzo poteui ruku po njegovu penisu. Pokuala sam postii isti
ritam u nogama i u ruci, ali nije mi ba uspijevalo. inila sam dvije stvari
istodobno i nijednu nisam inila kako treba. Poela sam se pomicati bre, a
snana napetost u meunoju najprije se povukla, a zatim eksplodirala. Na
sekundu sam prestala dodirivati Georgieja. Sada sam ga vidjela neto
jasnije i shvatila sam da me promatra. Leao je ruku podvijenih pod
glavom, kao da je sunan dan i kao da promatra nebo. Nasmijeila sam se i

nastavila tamo gdje sam stala.

Prvi put u ivotu osjeala sam se vrlo odraslo.
***
Nakon to sam neko vrijeme vani s Georgiejem i Samom udarala
loptice za golf, negdje u vrijeme ruka vratila sam se u kuu i spazila
majku, koja je cijelo jutro bila na katu. Stric George otiao je van s ocem, a
strina Carrie nije se mnogo druila s ostalima tijekom toga posjeta.
Majka mi se nasmijeila i vratila se itanju novina, a naoale koje je
koristila za itanje sitnih slova skliznule su joj niz nos. Uzela sam tri
sendvia s pladnja koji je Idella ostavila na stolu.
Danas nee jahati?
Igramo golf, rekla sam i majka je polako kimnula glavom. Nisam
joj htjela rei da sam toga jutra dobila menstruaciju, htjela sam to zadrati
za sebe. Ne ide nam ba najbolje, dodala sam.
Posegnula je pod stol i nisam znala to se sprema uiniti sve dok
nisam spazila da u ruci dri pokriva.
Ovo je bilo vani, rekla je i podigla naoale. Mrzila ih je nositi, ali
otac ju je uvjerio da e bez njih previe umoriti oi.
Bilo je u tali. Moda su to Sam i Georgie uzeli kada su ili u lov?
Ti nisi? Sam bi trebao znati da za to ne smije koristiti lijepe pokrivae.
Ovo je stari prekriva iz koije, vrlo je star, stariji od tebe i Sama zajedno.
Kimnula sam glavom i nakon to sam Samu i Georgieju odnijela
njihove sendvie, otila sam do prednjeg trijema, mrmljajui neto o poti.
Sjela sam na stube i zagledala se u cestu po kojoj je samo jedna osoba
putovala svakoga dana. Moj otac kad bi odlazio od kue i kad bi se
vraao. Razmiljala sam o tome koliko sam glupa. Glupa, glupa djevojka.
Obuzeo me oaj. Ovo je pravi oaj, proaptala sam. Prestani s time.
Da je Sam neto posumnjao i da je rekao majci, da je majka sama
neto vidjela, provirila kroz jedan od stotinu, tisuu prozora na naoj kui
otac je uvijek govorio da nee krtariti na staklu jer majka voli svjetlo
da je samo bacila pogled na moj i Georgiejev svijet i da je to bilo u
onome trenutku kada me dodirnuo po obrazu, poljubio me, ugrizao me za
palac to bi bilo onda?

17.
Kada smo se sljedei put susreli, sve se odvijalo isto kao i prije toga.
Poslao je Deccu na kat i uzeo pie od Emmy. Nekoliko smo trenutaka
samo sjedili, a onda je progovorio.
Neke se djevojke ve prijavljuju za sljedeu godinu.
Je li postupak prijave vrlo strog?
Nasmijeio se. Ponekad jest.
Odabirete jednu od tisuu?
Tebe nismo, rekao je, ali da, ponekad je konkurencija velika.
S kata smo zauli Emmyno strogo upozorenje, pa Deccino histerino
hihotanje. esto se poslijepodne ponaala upravo tako kao konj koji je
danima bio zarobljen u svojem odjeljku u konjunici. Nakon nekoliko
trenutaka zaula sam kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. Kroz prozor
sam vidjela da Emmy vodi Deccu preko Trga.
Gospodin Holmes sjeo je u svoj koni stolac, a ja na kau, moda tek
koji metar od njega.
Kako odabirete uenice? poloila sam ruku na naslon, smanjujui
tako udaljenost izmeu nas.
Prema obiteljskim vezama. Ako ti je sestra pohaala koli, ili
sestrina, ima prednost. Prednost je i obitelj iz koje potjee. Nastojimo i
zastupiti veinu drava, iako je najsjeverniji grad iz kojega smo primili
uenicu St. Louis. Nakon svega toga procjenjujemo i samu kandidatkinju.
Ono to njezini roditelji ele da je nauimo dok je ovdje.
Ono to ele njezini roditelji, ponovila sam.
Da. Piu nam pisma, odgovaraju na pitanja na prijavnom obrascu.
Obino to ini otac. Mislila si da to ide nekako drugaije?
Nisam mu nita odgovorila.
Prokletstvo je kada netko drugi umjesto tebe donosi sve odluke. No
pretpostavljam da ti je to dobro poznato, rekao je kao da mi je proitao
misli. ak je to i bolje uobliio nego to bih ja. No i toga je dana djelovao
rastreseno.
Sa mnom to nije uvijek bilo tako, rekla sam i nasmijeila se zbog

injenice da branim svojega oca. Nije mi bilo jasno zato to inim. No

gospodin Holmes je radoznalo gledao pa sam nastavila. Nikada se prije
nisam tako osjeala, kao da netko drugi donosi sve odluke vezane uz mene.
Tek nakon to su me poslali ovamo.
Ovamo, ponovio je zadnju rije, izgubljen u svojim mislima.
Svia li vam se ovdje? upitala sam ga. Bojala sam se da u izgubiti
njegovu pozornost.
Da, napokon je odgovorio. Kada se sve zbroji i oduzme, svia mi
se. Stalno sam sebi govorim da se svijet mijenja, da obrazovanje ena
postaje sve vanije. No istina je da sam sluajno doao na ovaj poloaj i da
je ovo lijepo mjesto, da je ovdje djevojkama lijepo. Veinu bih vremena,
ipak, radije proveo itajui. Sklopio je oi i protrljao sljepoonice.
Kad si mlad, ne misli da e sluajno upasti u nekakav ivot. Ne
misli da e ti se ivot tek tako dogoditi. No upravo to, podigao je glavu i
pogledao me, upravo je to ono to se dogaa.
Ustala sam i pristupila mu to sam bre mogla, prije nego to se
stignem predomisliti. Sjela sam pokraj njega na malen prostor u stolcu, a
zatim to me potaklo da uinim ono to sam uinila nakon toga? Da sam
se odmakla ili da nisam uinila nita, gospodin Holmes sigurno me ne bi ni
dotaknuo. Dotaknuo me zadnji put, ali toga sam dana imala osjeaj da
nee. Toga se dana inilo da se trudimo izbrisati grijehe jueranjega dana,
a ja ih nisam htjela izbrisati. Da je izbrisao nain na koji me juer
dodirnuo, izbrisao bi i mene, Theu, moju sitnu ulogu u njegovu ivotu.
Zato sam mu poloila ruku na koljeno i zabila mu lice u kaput.
Nije se odmaknuo. Uitak toga trenutka bio je tako izniman da se
inio gotovo nepodnoljivim, poput preraskonog poklona. Isprva je bio
napet, ali onda se opustio. Da je u sobu ula koja djevojka iz
Yonahlosseeja, sigurno bi isprva bila zaprepatena, ali onda bi vjerojatno
pomislila da me gospodin Holmes tjei, da sam se zbog neega uzrujala i
da me ravnatelj umiruje.
No moda sam se i zavaravala. Moda bi tono znala to se dogaa.
Predivno je ovdje.
Da, Thea, poloio mi je dlan na obraz. Glas mu je drhtao. Ne
smijemo, rekao je.
Moemo, u redu je, promrmljala sam u njegovu koulju. Imala
sam pravo, nisam umiljala da neto osjea prema meni.

Ustao je i pogledao me. U tebi sam naao nekakvu utjehu. Ne znam

zato. Ali ovo ne bi smjelo biti tako. Zna li koliko je situacija loa? izraz
lica sada mu je bio prepun boli. Ova bi se kola mogla zatvoriti, Thea. Svi
se nadamo da e gospoa Holmes nekom arolijom spasiti situaciju, ali
istina je da od ljudi traimo novac koji nemaju ili novac koji ele zadrati.
Odmahnuo je glavom. No nadajmo se da ipak nee doi do toga, nadajmo
se da je ovo samo najgora godina u ivotima sviju nas. Ti si jo i sretnica.
Tvoja je najgora godina u ivotu dola tako rano. Pred tobom stoje samo
bolje godine.
Nasmijala sam se i ustala. Sada smo stajali licem u lice, gospodin
Holmes i ja. Podigao je ruku i kada sam ve mislila da e me dodirnuti,
samo je pomaknuo pramen kose s lica. Ruka mu je drhtala i bilo mi je
drago zbog toga. Bila sam i nemirna, ushiena ruka mu je drhtala zbog
mene.
Zato se smije, Thea? upitao me tiho. Svima se ivoti raspadaju.
to hoe? Ja znam to ja elim u ovome trenutku. No da stvari nisu tako
loe, moda to ne bih toliko elio. Ipak, mukarci u oaju ine oajnike
stvari. Nije li tako? Reci mi da je tako.
Umjesto odgovora, poljubila sam ga. ak sam i ja bila zaprepatena
svojom izravnou, ali bila sam i zahvalna na njoj. Bio je mnogo bolji od
Georgieja, tako vrst i njean. Georgie je povremeno bio grub. Gospodin
Holmes tada je zastao i pogledao me, a zatim ustuknuo. Nisam znala
uzmie li preda mnom ili mi daje znak da ga slijedim.
Odvedite me nekamo, proaptala sam. Nekoliko me trenutaka
promatrao, a zatim pogledao kroz prozor. Znala sam da pokuava donijeti
odluku.
Kamo bi htjela da te odvedem? Glas mu je bio silno ozbiljan.
Nisam mu odgovorila jer na njegovo pitanje odgovor nije bio
potreban. Znala sam tono kamo elim poi. S njim, bilo kamo.
Na kraju, nakon stotinu, moda dvije stotine sekundi, odveo me na
kat u svoju knjinicu. Kretao se brzo, gotovo nespretno, kao da ga je tijek
toga poslijepodneva uhvatio nespremnog. Zatvorio je vrata za nama i prije
nego to me poloio na kau, uspjela sam pogledom obuhvatiti knjige na
policama. Privukao me k sebi i zbog naina na koji je poloio ruku na moja
lea gotovo sam eksplodirala. Zastenjala sam i on me poljubio. Legao je na
mene, ljubio me u usta, lice, vrat. Nitko me nikada prije nije tako ljubio.
Osjeala sam se bespomono, ruke su mi onemoalo leale uz tijelo,

pritisnute njegovom teinom. No bio je to divan osjeaj bespomonosti.

U gospodinu Holmesu nala sam utjehu. No i ja sam je pruila
njemu. Meusobno smo se tjeili.
Leona me uhvatila dok sam iz ravnateljeve kue brzala prema kui
Augusta. Pokuala sam je ignorirati, ali toga mi dana to nije dopustila.
Vrijeme se mijenja, rekla je i uhvatila korak sa mnom. Nisam joj
nita odgovorila. Idem posjetiti Kralja, rekla je kada smo ve gotovo
dole do moje kolibe. eli li poi sa mnom?
Sve su druge djevojke nestajale u kolibama, a ja sam na sebi imala
samo tanki demper koji sam sada stezala oko sebe zbog hladnoe. Nebo
se nadvijalo nad Yonahlosseejem itavoga dana prijetei olujom, ali oluja
nikako nije stizala. Bio je jedan od onih dana kada se u zraku osjeala
prijetnja.
I dalje sam osjeala punu teinu gospodina Holmesa na sebi, ak i
dok sam hodala preko Trga te dok sam stajala pred Leonom, pokuavajui
odluiti to da joj kaem. Osjeala sam se kao da sam sa sobom ponijela
neki traak onoga to smo uinili. Osjeala sam se kao druga osoba.
Zato? upitala sam je.
Zato? Mislila sam da bi ti moda bilo drago i
Prestani. Barem ti, meu svim ovim djevojkama, inae nema
strpljenja za takva prenemaganja. Zato, molim te, prestani.
U Leoninu se dranju neto promijenilo. U redu, rekla je mirno.
Odmjerila je skupinu djevojaka koja je prola pokraj nas, a mene je
razbjesnilo to je toliko mirna usred takve rasprave. Opet sam osjetila poriv
da je dodirnem, da joj fiziki naudim.
Nagnula je glavu u stranu. Pretpostavljam da si sada zauzeta,
zastala je, drugim stvarima. Vrlo si zauzeta djevojka, Thea. Ponovno je
zastala i znala sam da e mi u tom trenutku rei neto najgore ega se
mogla dosjetiti. Znala sam da e mi otkriti razlog radi kojega je stala uz
mene. Zbog ega su te ono poslali ovamo?
Stajala sam pred njom bez rijei, osjeajui se glupo, svjesna koliko
se bespomono doimam.
Spazila sam Sissy kako silazi niza stube Dvorca i pola sam, zapravo
napola potrala pokraj Leone prema njoj. Uspjela me uzrujati. No Leona je
doviknula za mnom: Oh, zaboravila sam i ovo. Ti vie nisi djevojka. Sada

si odrasla ena. U posljednje dane provodi sve vie vremena s odraslima.

Ne odlazi li ti uskoro iz kole? zamalo sam je upitala. Bilo mi je
na vrhu jezika, ali nisam mogla. Bilo bi to previe ak i za mene.
Sissy i ja gledale smo za njom dok je nestajala u umi.
Odlazi vidjeti Kralja, promrmljala sam.
Jesi li ula? upitala me Sissy.
to? Ve sam mislila kako e mi rei da se vraa gospoa Holmes.
Za Leonu.
Ne, odvratila sam i osjetila kako me preplavljuje olakanje. Jo
sam imala vremena.
Odlazi poetkom ljeta. A kada ode, Kralj ostaje ovdje.
Oh, ne, rekla sam. Bila sam istinski uasnuta. Morala je napustiti
vlastitog konja, a nije uinila nita loe. I ja sam morala napustiti Sasija, ali
ve sam ga ionako bila prerasla. Ipak, bila sam oajna zbog toga. Jednim
malim dijelom bilo mi je drago zbog Leonine nevolje. Bila je grozna,
moda su joj se zato i dogaale grozne stvari. To je strano, rekla sam
Sissy jer se inilo da od mene oekuje jo nekakav odgovor.
Ne tako strano kao sve ostalo to se dogodilo njezinoj obitelji,
rekla je i radoznalo me pogledala, a iako se nisam slagala s njom, nisam
nita nadodala. Bila sam sigurna da je to najgora stvar koja se dogodila
Leoni. Naravno da je i bila.
Kada sam se sljedei put sastala s gospodinom Holmesom, on me
opet odveo u knjinicu i zatvorio vrata za nama. Posegnula sam za njim, ali
zaustavio mi je ruku u pola pokreta. ak sam i od tog dodira zadrhtala.
Znala sam da mi tim inom eli dati do znanja da prestanem, da me
zaustavlja kao to bi zaustavio dijete. Ali nisam htjela stati.
Emmy je vani? upitala sam.
Da, vani je, odvratio je, s Deccom.
Poljubila sam ga i sama pomisao da bismo trebali prestati, da se vie
ne bismo trebali dodirivati, nestala je poput oblaka dima.
Poljubio me u vrat i otkopao mi gumb na bluzi. Ruka mu se tresla
pa sam poloila svoju preko nje.
Tako si divna, Thea, rekao je. Glas mu je bio zvuan i drhtao je.

Poloio je moju ruku uz svoj obraz te je tako drao nekoliko

trenutaka pomno mi prouavajui lice. Nikada me prije nitko nije tako
promatrao, tako pozorno gledao svaku crtu na mojemu licu.
Povukla sam ruku i poela otkopavati bluzu. Htjela sam mu se
razotkriti i trenutak u kojem sam to uinila bio je nevjerojatno njean,
potpuno drugaiji od svega to sam ikada prije iskusila. Dotaknuo mi je
grudi, privio me k sebi, a zatim kliznuo na pod, tako da je kleao preda
mnom.
S druge je strane prozora prolazio jo jedan mraan, zimski dan, dan
kakav nikada nisam doivjela na Floridi. Kroz okno sam nazirala samo
planine, ostatak mi je kampa bio izvan vidokruga.
Thea, rekao je i primio me za ruke, doista eli ovo? Glas mu je
bio tako ljubazan, tako njean. eljela sam mu udovoljiti, a eljela sam i da
on udovolji meni.
Kimnula sam glavom. Da, rekla sam, ali glas mi nije bio dovoljno
siguran, pa sam ponovila: Da.
Zavukao mi je ruku pod suknju i povukao je prema gore sve dok nije
doao do ruba mojih gaica.
Skini ih, promrmljao je, a onda mi sam skinuo najprije arape, a
zatim gaice. Bila sam vrlo oputena, pospana, ali ne i umorna. Milovao
me po unutarnjoj strani bedra.
Poloila sam mu ruke na ramena da bih povratila ravnoteu, a on me
pogledao. Sve se odigravalo vrlo velikom brzinom.
Rairi noge, rekao je, a to sam i uinila. Ugurao je jedan prst u
mene i zbog toga sam se nakratko ukoila.
Boli li te?
Odmahnula sam glavom.
Doi, rekao je i povukao me na sag pokraj sebe. Legao je na bok
uz mene i raskopao hlae. Ponovno je gurnuo prst u mene, zatim jo
jedan, pa mi podigao suknju.
Evo, rekao je. Vidim te. Tako si, pomilovao me po elu. Glas
mu je bio tih i oputen.
Lijepa, dovrila sam reenicu.
Nasmijeio se. Bi li trebala sama sebi tako dijeliti komplimente?

Htio sam ti rei neto drugo. Tako si

Ovaj sam put priekala. Gurnuo je prste dublje u mene i bio je to vrlo
udan pritisak. Sviao mi se.
Tako si posebna, rekao je. Lijepa si, da, ali mnogo je lijepih
djevojaka. Budi jo neto osim toga, Thea.
U redu, rekla sam, pokuat u.
Izvukao je ud iz hlaa i ja sam ga dodirnula, ali on je odmahnuo
glavom. Ne, samo budi mirna te lezi.
I posebna.
Da, drao je prste u meni dok se dirao i gledao me sve dok nije
svrio, a tada mi je izgledao kao da ga je obuzela neka velika bol. Sklopio
je oi i opsovao.
Poslije smo leali jedno pokraj drugoga na sagu.
Mogu li vas neto pitati?
Nita preteko, molim te, odvratio je i potapao me po ruci.
Nasmijeila sam se. Sada je sve bilo lako. Da sam mogla, ostala bi tamo
leati zauvijek, zauvijek bih zatvorila vrata svemu iz svojega ivota. U tom
bih trenutku to doista bila uinila.
Thea? njeno me zazvao.
Gospodine Holmes
Isuse, daj, molim te, zovi me Henry.
Okrenula sam se prema njemu. Poloio mi je ruku na prsa. Tako si
snana.
Zna li da je gospoa Holmes poznavala moju majku?
Da.
Oekivala sam da e zbog spominjanja gospoe Holmes postati
napet, ali nije.
Misli li da e ikada otii?
Dugo mi vremena nije nita odgovarao. Oprosti, napokon sam
rekla. Ne bih nikad
Ne, u redu je. Na neki nain. Hou li ikada otii iz Yonahlosseeja? I
sam si esto postavljam to pitanje, naravno. Na neki mi se nain svia
ovdje. Kada sam bio mlad, samo sam htio otii iz Bostona. Mrzio sam

Boston, pa sam otiao. Izgubio se u mislima.

Kamo si otiao? upitala sam ga.
U New Orleans. A onda smo zavrili ovdje. Mislio sam da je Jug
drugaiji. I jest, bio je drugaiji. Ali ne dovoljno drugaiji. Okrenuo se
prema meni. No nikada ne moe otii s mjesta koje ti je dom, zar ne?
Ja nisam htjela otii iz svojega doma, rekla sam. Oboavala sam
svoj dom.
Podigao je pramen moje kose i prouio ga. Imala si tako dugu kosu
kada si dola. A onda si je podiala, kao i sve druge djevojke. Nasmijeio
se. Mora zapamtiti da se grijesi iz mladosti ine strano dalekima kada
vie nisi mlad.
Nisam mu nita odgovorila. Razmiljala sam o majci, ocu, bratu i
Sasiju. Razmiljala sam i o svojem prvom poniju, prije Sasija, koji je sada
ve godinama bio mrtav.
Via li se ikada sa svojom obitelji? upitala sam.
Odmahnuo je glavom. Kada mi je umro otac, Beth i ja nali smo se
s mojom majkom u Philadelphiji. Sarabeth je tada jo bila beba. No nakon
toga je vie nisam vidio.
Pa, to si uinio?
Vjerojatno sam zazvuala zapanjeno jer se podigao na lakat i
dodirnuo me po obrazu.
Ah, Thea. Nisam uinio nita. Moji su roditelji samo htjeli da
budem odreena vrsta ovjeka, a ja nisam takav ovjek. Bio sam im veliko
razoaranja. No i oni su meni bili veliko razoaranje, premda su mi bile
potrebne godine da to shvatim.
Neko me vrijeme samo promatrao.
Thea, ne znam to si uinila, ali ovamo si dola zato da bi tvoja
obitelj to mogla zaboraviti. I zato da bi ti mogla zaboraviti. Tako da, kada
ode odavde, sve ono to se dogodilo ostane u prolosti, nestane.
Unitila sam svoju obitelj.
Hm, sumnjam u to, tiho je rekao. Ako ti je obitelj unitena, nije
unitena zbog tebe.
Vjerovali su mi.
Tko?

Moji roditelji, moj brat.

Tvoj ti je brat moda vjerovao, ali roditelji nisu nikada. Roditelji
nikada ne vjeruju vlastitoj djeci. Ne znam to se tono dogodilo i ne mora
mi kazati, ali i ja sam dugo vjerovao da sam osramotio obitelj. No esto je
roditeljima u interesu da dijete u to povjeruje. Govorio je tiho, ali
odluno. Na Yonahlosseeju je predavao samo jedan predmet napredni
teaj knjievnosti za maturantice. Pitala sam se objanjava li ovako i
postupke likova iz knjiga koje su itali na nastavi. inilo se da mu je jako
vano da razumijem to mi govori.
Kimnula sam glavom, ali nisam nita rekla.
Shvaa li me doista? Tebi je esnaest godina. Ono to tvoja obitelj
misli o tebi sada ti se ini kao sve na svijetu, ali vjeruj mi, nije. I oni tite
neke svoje interese. Volio bih da sam to znao kada sam bio mlai
koliko se u jednoj obitelji stvari tite i koliko ponekad djeca naruavaju tu
zatitu.
Sada to zna.
Pita ili tvrdi? Da, sada to znam, zastao je. Ima brata, zar ne?
Jesu li i njega nekamo poslali? Znala sam da su njegova pitanja samo
retorika.
Imam i bratia, rekla sam.
A gdje je on?
Odmahnula sam glavom. Ne znam, napokon sam rekla.
Svjetlo se za zastorima pomalo povlailo. Gospodin Holmes poljubio
me u elo i vrsto me zagrlio. Znai, tvoj je brat kod kue, tvoj je brati
na nekom nepoznatom mjestu, a ti si ovdje sa mnom, prstom mi je preao
preko usnica. Zamijenili su te, Thea. Poslali su te ovamo, a zadrali su
tvojega brata. Zaustila sam da neto kaem, ali on je odmahnuo glavom.
Nemoj im vjerovati, vrlo je tiho rekao, nemoj nikada vjerovati u ono
to govore o tebi.
Zgrabila sam ga za ruku i stavila je meu svoje noge, a on me
nesigurno pogledao. No onda je shvatio. Prsti su mu isprva bili hladni, ali
znao je to treba initi mnogo bolje nego Georgie. Znao je kako se
podboiti laktom da bi me mogao promatrati. Polako je pomicao prste i
ovaj mi put, za razliku od svih ostalih prilika, nije bilo ni najmanje
neugodno gledati ga u oi.

Vrlo si vlana, Thea. I posebna.

U njegovu je tonu bilo neto to nisam mogla tono definirati. Bre,
molim te, rekla sam.
Naravno.
Dodirnula sam vlastite grudi i sklopila oi. Znao je kako me povesti
na taj put, i inio je to vrlo oprezno ni prebrzo ni presporo. Stenjala sam
i nije me utiavao u kui nije bilo nikoga. Pokuala sam se izviti blie
uz njegovu ruku, ali njeno me gurnuo natrag. Oi su mi bile sklopljene, ali
sve sam ipak jasno vidjela. Glavom su mi brzo prolazile slike majke,
brata, Sasija, a zatim Georgieja, Georgieja, Georgieja. Henryjeva je ruka
nestala, sve je nestalo, pred oima su mi samo bljeskale iskrice i lice
mojega bratia.
Otvorila sam oi i zaustavila njegovu ruku. Vrlo me pozorno
promatrao. Privila sam mu glavu na prsa pa smo neko vrijeme samo tako
leali, sve dok se nije zaulo zvono. Pokuala sam u mislima zadrati sliku
Georgiejeva lica. Bio je to prvi put nakon dugo vremena da sam mislila na
njega i da pritom nisam osjeala bol.
***
Znala sam da ta veza nee potrajati. Znala sam da e se gospoa
Holmes vratiti. Bio je kraj veljae, a ona se trebala vratiti do sredine
oujka, no ja sam oduvijek bila strunjak za zanemarivanje neizbjenoga.
Ponekad mi se inilo kao da me Bog promatrao, ali suzio vidokrug samo
na Yonahlossee, mjestace ugnijeeno meu planinama. Neto sam silno
eljela, dobila sam to, i svakim je danom postajalo sve bolje.
Zima se pomalo povlaila. Svlaili smo je kao staru kou. Docey je
iz kolibe odnijela poplune, iz ormara su nam nestali plavo-uti alovi, a
nestajali su i demperi. I mi smo se otapale sve su djevojke izgledale
ljepe i svjeije na proljetnome zraku.
Svakog sam popodneva bila u ravnateljevoj kui i dani koje smo
provodili zajedno postali su poput godina. Imala sam osjeaj da se
poznajemo ve jako dugo, a gospodin Holmes polako mi je otkrivao tajne
Yonahlosseeja koje mi Sissy nije mogla otkriti. Ona je ipak bila samo
uenica, nije imala njegovu perspektivu. Rekao mi je da svi ve znaju za
Jettieno opijanje i kako bi je gospoa Holmes ve odavno bila poslala kui,
ali Henny ju je stalno uvjeravala da je zadravanje Jettie u koli njihova
kranska dunost. Rekao mi je i da Yonahlossee zadrava Kralja u

zamjenu za Leoninu kolarinu, koja nije bila plaena vie od godinu dana.
Rekao mi je da otac Katherine Hayes ne stoji onako dobro kako ona misli i
da joj je djed uskoio i platio lanarinu. Rekao mi je i da joj se stric ubio
jer je trebao ii u zatvor. Na posljetku mi je rekao da mu se najvie sviaju
djevojke iz Kentuckyja jer su najmanje ukoene, najmanje optereene
bontonom. I djevojke s Floride, rekao je i nestano se nasmijao. One mi se
takoer sviaju.
***
Otila sam ranije sa sata francuskog jer se nisam osjeala dobro.
Imala sam greve, dolazilo je moja doba u mjesecu.
Docey je brisala podove i bila mi je okrenuta leima, a ispod glasa je
pjevuila neku melodiju. Bila sam sigurna da me ula, ali nije se okretala.
Samo je brisala jedno te isto mjesto na podu. S lea je izgledala kao jedna
od nas.
Docey?
Okrenula se, ali nije mi nita rekla.
Malo u prilei, rekla sam, zamalo je pitajui smijem li.
Kimnula je glavom i gledala me dok sam svlaila izme pa na
prstima prela preko vlanoga poda. Nije mi ponudila pomo. arape su
mi bile potpuno mokre. Legla sam na krevet i svukla ih, iznenaena
dodirom pokrivaa na golim nogama. Sklopila sam oi i pravila se da
drijemam.
Dan prije ovoga, gospodin Holmes bio je vrlo melankolian i rekao
mi je da u vrlo brzo zaboraviti Yonahlossee. Nisam to mogla zamisliti.
Dah mu je mirisao na din i priao mi je o smreci, ije je bobice
nazivao parfemom zimzelenog drvea. Da smo se vjenali i da nas je netko
uslikao, ne bismo izgledali kao neobian par. Bila mu je trideset jedna
godina, a ene su se u to doba stalno udavale za dvostruko starije
mukarce. Kosa mu je bila gusta i sjajna Eva se esto alila da bi umrla
samo da moe imati takvu kosu dranje mu je bilo djeako, usnice vrlo
rumene. Ja sam svoju mladost pokazivala nainom kretanja, govorom i
gestama, no kada sam mirno stajala, nisam izgledala tako mlado.
Zbog otrog sam se zvuka uspravila u krevetu. Usta su mi bila suha.
Govorila si u snu, rekla mi je Docey. istila je pod stolom Mary
Abbott.

Jesam li? ustala sam i natoila si au vode. to sam govorila?

Besmislice.
Na trenutak sam se pobojala da sam buncanjem u snu neto otkrila.
Prolo je tjedan dana od susreta s Leonom na Trgu. Sada smo se
meusobno izbjegavale, kao da smo imale kakav preutan dogovor.
Bezbroj sam puta u mislima analizirala svoje odlaske u ravnateljevu kuu
te iz nje i zakljuila da nije mogla nita saznati. Pomislila sam i na Emmy,
ali Leona nije bila tip djevojke koji bi ikada razgovarao sa sluavkama.
Zakljuila sam ili mi se tako svidjelo razmiljati da meu nama
doista postoji preutan sporazum. Ona je znala da ja znam za Kralja i da
zna da je alim. No Leona nije eljela da je itko ali.
Poznaje li Emmy, Docey? Iz ravnateljeve kue?
Nasmijeila se, gotovo frknula. Ve sam je htjela ponovo upitati,
kada je rekla: To mi je sestra. Okrenula se i prvi me put toga dana
pogledala u oi. Lijeno joj se oko nekontrolirano trzalo.
Nisam znala.
Docey se vratila poslu. Nisam znala, ponovila sam. Trebala sam
znati. Gledala sam je kako krpom brie stol te paljivo lati vorove i
ukrase. U tom mi je trenutku postalo jasno da sluavke meu sobom
govore o nama.
Ali tvoja je kosa smea, rekla sam i zastala. Niste sline jedna
drugoj. Bila je to istina. Emmy je bila lijepa, a Docey nije.
Slii li ti svojoj sestri? ton joj je bio otar.
Nemam sestru.
Nijednu? iznenaeno je upitala.
Odmahnula sam glavom. Imam brata. I nalikujemo jedno na drugo,
blizanci smo.
Blizanci? upitala je. Bilo je to prvi puta da joj ujem zadovoljstvo
u glasu. Kako je imati blizanca?
Nasmijeila sam se. Da, to je moj brat, rekla sam. A osjeaj je
kao da na svijetu postoji tvoje drugo ja.
Ne znam bi li mi se to svidjelo.
Da ima blizanca, ne bi razmiljala o tome svia li ti se to ili ne. To
bi ti bilo uobiajeno.

Docey mi nita nije odgovorila. Promatrala sam njezino lijeno oko i

pitala se moe li se izlijeiti, postoji li kakva korektivna metoda ili ljudi s
takvim oima jednostavno moraju nauiti ivjeti s time. Pitala sam se i to
vidi je li joj moje lice pred oima mirno ili se nekontrolirano pomie?
No naravno da Docey nikada nee moi izlijeiti oko.
Shvatila sam da zurim u nju. Koliko brae i sestara ima? upitala
sam je.
Dvanaest, rekla je i onda jo jedanput ponovila: Dvanaest.
To me zapanjilo. Ja nisam imala ni dvanaest roaka. U svojoj i
Georgiejevoj obitelji mogla sam nas nabrojati najvie sedam.
Docey je primijetila ok na mojemu licu pa se nasmijala.
to rade tvoja braa i sestre? upitala sam je.
to rade? ponovila je, a zatim slegnula ramenima, pa sam shvatila
da je Yonahlossee Docey i njezinoj sestri Emmy vjerojatno izgledao kao
pokvareno mjesto. Otac Mary Abbott, propovjednik, pisao je o dva djeaka
koji su ivjeli nedaleko od kole, u planinama, i koji su umrli zato to su
pojeli otrovne umske bobice. Sve su djevojke mislile da djeaci
jednostavno nisu znali da su bobice otrovne, ali naravno da su znali. Na
Floridi sam tono znala koje bobice mogu jesti, a koje e me odmah ubiti,
a ti su djeaci u umi provodili jednako mnogo vremena kao i ja, ako ne i
vie. Pojeli su ih jer su bili izgladnjeli. Htjela sam se ispriati Docey, ali za
to? Sreu, sudbinu, bogatstvo?
Ionako se ve bila okrenula od mene i, sagnuvi se, savila sag u
vrstu rolu pod jednim stolom. Malo je zastala. Ponekad sam majci
pomagala u ienju kue i znala sam koliko je taj posao dosadan i
naporan. Bio je to entropijski sustav, rekao bi moj otac bacajui novi.
Voli li istiti?
Docey je prasnula u smijeh. Pitanje je bilo glupo. Majka je voljela
istiti zato to je voljela uvoditi red u svoj svijet. No ovo nije bio Doceyjin
svijet, bio je to na svijet. Ve sam se okrenula i poela navlaiti cipele, ali
onda je progovorila.
Ne smeta mi, rekla je. Ali znala sam da lae. Obje smo to znale.
***
Toga je dana samo utio i sjedio s aom dina u ruci. Koulja mu je
bila ukrivo zakopana pa iako je izgledao tuno, koulja mu je izgledala

razigrano.
Hajdemo van, u stranje dvorite, ustala sam i poao je za mnom.
Znala sam da e biti tako, on je u pasivnom raspoloenju.
Osjetila sam blago ushienje zbog toga to smo prolazili prostorijama
kue kroz koje prije nikada nisam prola. Blagovaonica, primaa soba, a tu
su i francuski prozori koji su se otvarali prema stranjem trijemu. Uz
prozor je stajao stol prepun staklenih boca s uskim grlima. Prila sam mu i
kada sam shvatila u to gledam, zadivila sam se. U bocama su rasle razne
egzotine biljke kakve nikada prije nisam vidjela. Sliile su maketama
brodova u boci.
To je Bethino, rekao je gospodin Holmes, koji mi je priao s lea.
Sjetila sam se da gospoa Holmes voli vrtlarstvo. Podigao je jednu bocu.
Naruuje sjemenje izdaleka.
Zamislila sam se nad svom pozornou koja je bila potrebna za uzgoj
tih biljaka posebni alati, velika briga. Nisam znala da je gospoa
Holmes sposobna za takvu aroliju.
Stranji je trijem oito bio namijenjen primanju gostiju. U kutu je
stajao ank te nekoliko manjih stolova okruenih stolicama. Zamislila sam
oeve djevojaka koje su pohaale kolu kako dolaze ovamo s gospodinom
Holmesom da se dive pogledu i razgovaraju o emu? Vjerojatno o
namjeni ove kole. O cilju obrazovanja enske djece. O stvarima o kojima
nijedna djevojka u koli nikada nije razgovarala.
Nisam vie htjela biti ondje, nisam htjela boraviti na mjestu na
kojemu su oevi s gospodinom Holmesom razgovarali o svojim kerima.
Hajdemo van, rekla sam.
Strano me boli glava.
Svjei zrak e ti pomoi, nadodala sam.
Otvorio je vrataca prema umi koja je poinjala iza stranjega
trijema. Put kojim smo kroili bio je kvrgav i kamenit, ali nije mi smetalo
jer je to znailo da me gospodin Holmes mora drati za ruku, a toga me
dana ba i nije htio dodirivati.
Ponekad ovuda jaem na Naari, rekla sam mu, ali nije odgovorio
nita. Jo sam mu s oprezom spominjala konje. Lake je kada se ona
penje, a ne ja.
Nasmijao se.

Osjea li se bolje? upitala sam ga.

Nije to najgora glavobolja koju sam imao u ivotu. Dok sam bio
djeak, morao sam leati u zamraenoj sobi na podu. Uvijek na podu, iz
nekog mi je razloga bilo lake ako sam leao na podu i ekao da proe.
Nije bilo nikakve logike u tim glavoboljama. Ponekad bi brzo prole, a
ponekad bi trajale danima.
I onda bi danima leao na podu?
Uglavnom da, stao je i oslonio se na stablo. Moja bi guvernanta
sjedila pred vratima moje sobe i ne bi nikoga putala da ue. Nisam
podnosio nikakve zvukove.
Sklopila sam oi i zamislila gospodina Holmesa kao djeaka kako
lei na podu i kako njegova engleska guvernanta uva strau pred vratima.
Imao si guvernantu?
Da. Zvui kao da te to iznenadilo. Roditelji su mi bili vrlo bogati.
Moja je obitelj i dalje bogata. Ne onoliko bogata kao nekada,
pretpostavljam, ali sigurno su preivjeli krizu. Gorko se nasmijao.
Nisam bila iznenaena. Znala sam da potjee iz bogate obitelji.
Moji su roditelji bili vrlo bogati, majka i otac veinu su godine
provodili u Europi, a ja sam imao guvernantu. Dvaput sam bio izbaen s
Harvarda. A onda sam upoznao Beth. Otvorila sam oi. A sve ostalo je,
nastavio je, kao to kau povijest. Glas mu se promijenio, postao je
ukoen i dalek.
Sve ostalo je, kao to kau, ponovila sam, ali ne do kraja.
Povijest, dovrio je gospodin Holmes. Bio sam veliko
razoaranje svojim roditeljima.
I ja isto, rekla sam.
Da, ali ima i gorih stvari.
utjela sam.
Thea, kada si mlada, ini ti se da je razoaravanje roditelja najgora
stvar na svijetu. Ali nije. Vjeruj mi, nije.
Kimnula sam glavom. Nekoliko smo trenutaka hodali u tiini. Zrak je
bio topao, osjeao se dolazak proljea. Ponekad bi mi bilo krivo to moram
stalno nositi suknju nikada se nisam mogla tako razigrati kao Sam i
Georgie, no sada mi je suknja odgovarala jer sam u njoj mogla raditi velike

korake i dostizati gospodina Holmesa. Hlae, pogotovo vunene, kakve je

nosio gospodin Holmes, vjerojatno bi me sputavala, u njima bi mi bilo
vrue i ne bih imala dovoljno zraka.
to je onda najgora stvar? upitala sam oprezno. to je gore od
razoaravanja roditelja?
Najgore je razoarati samoga sebe, brzo je odgovorio. Da,
razoarati samoga sebe, ponovio je. A ba je to vrlo lako uiniti.
Nekoliko sam puta u mislima ponovila njegov odgovor. Nikada mi
prije takvo to nije palo na pamet. Zato bi moje razoaranje uope bilo
vano? Moji su roditelje bili razoarani mnome. I moj brat, moja strina,
moj stric. Rije mi je, meutim, odjednom poela zvuati besmisleno, kao
to rijei obino zvue kada o njima predugo razmilja. Razoarati. to to
uope znai? I kako uope moe razoarati sebe? Ja sam samo ja.
Thea, djevojka, ki, sestrina, sestra, a sada i prijateljica.
Jesi li ti razoarao samoga sebe? upitala sam ga.
Nasmijao se. Ni sam ne znam koliko puta.
Promatrala sam mu zatiljak. Nekoliko trenutaka nije govorio nita.
Bio je tako snaan penjali smo se po otroj strmini, a uope se nije
zadihao i korak mu je bio siguran.
Ve sam mislila da smo zavrili s tom temom, ali onda je ponovno
progovorio. Da se mogu ponovno vratiti u mladost, mnoge bih stvari
uinio drugaije. No svi bi to vjerojatno uinili. Glavno je da ne zaglavi u
blatu. Bio je to izraz kojim se sluio i moj otac. Okrenuo se tako da sam
ga sada mogla promatrati iz profila. Prolost je prolost, Thea. Nadam se
da ti je to ve netko rekao, ali ako nije sada zapamti.
Zastao je uz jedan red stabala pa proao kroz prolaz koji nikada prije
nisam vidjela. Tajni prolaz, pomislila sam dok sam ga pratila. Tajni prolaz
za nau tajnu vezu. Zamisao me oduevila. Stabla su se razmaknula i sada
sam nad sobom vidjela nebo. Pomislila sam da se barem pola prijestupa
ovdje dogaa zbog ovakvoga vremena, a druga polovica zbog pamenja
tih dogaaja. Dodirnula sam mu jaknu, bila mi je mekana pod prstima.
to Emmy misli gdje smo mi? upitala sam ga.
Ne znam, Thea, odmahnuo je glavom. Ti bi trebala biti u
dnevnom boravku u Dvorcu s drugim djevojkama. Ne bi trebala biti ovdje
sa mnom.

Ali ja elim biti ovdje.

Nekoliko smo trenutaka utjeli i znala sam kako postoji velika
vjerojatnost da e, kada ponovno progovori, prekinuti sve ovo i poslati me
natrag u kamp k drugim djevojkama.
No on se samo sagnuo i s tla podigao prozirnu zmijsku kou. Zmije
poinju izlaziti.
Uzela sam mu kou iz ruku. Bila je dugaka, prljava i prozirna. To
je stara koa.
Iznenaeno me pogledao.
Na Floridi je gomila zmija.
I ne boji ih se?
Ne pretjerano. Ako ih ostavi na miru, i one e tebe ostaviti na
miru.
Podigla sam lice prema njegovu i poljubila ga. Poljubila sam ga
snano, ravno u usta, poigrala se njegovim jezikom, privukla ga blie k
sebi.
Ovdje se moemo pretvarati da smo potpuno sami, rekla sam.
Pa i jesmo.
Poljubio me u vrat i odjednom smo se sruili na tlo. Leao je na
meni, raskopao mi je suknju i skinuo jaknu. Posegnula sam mu u hlae.
Nadvijao se nad mene uokviren najplavijim nebom koje sam dotada vidjela
i bila sam sretna to je sa mnom, to opet dobivam ono za to sam znala da
mi je zabranjeno.
Ne, proaptao je i polizao mi grudi, pa trbuh i spustio se nie.
Poloio je usnice na moje gaice te sam se uspravila, ali on je podigao
glavu i rukom me vratio u leei poloaj. Htjela sam ga upitati to to radi,
ali bojala sam se da e, ako progovorim, prestati. Bedra su mi drhtala i
osjeala sam njegov jezik u sebi. Nemogue, pomislila sam, ali svejedno
sam ga osjeala. Bio je velik i pomicao se, pa sam mu postavila ruke na
glavu kao znak blagoslova.

18.
Dok sam se vraala iz konjunice, dostigla me Sissy. Obino bih je ekala,
ali u zadnje sam vrijeme prva izlazila iz kolibe nakon sata odmora, a nakon
jahanja bih na brzinu hladila Naari. Sissy je na taj nain bilo lako izbjei
jer je uvijek kasnila. Poela sam initi to god mi se prohtjelo. Ponekad ak
i ne bih spustila glavu tijekom molitve, nego bih promatrala gospodina
Holmesa. Blago je gestikulirao rukama ak i kada bi govorio zatvorenih
oiju. I sama sam jedanput pokuala neto slino u umi sklopila sam
oi i obratila se drveu. No osjeaj je bio udan, kao da hodam zavezanih
oiju.
Stalno uri, rekla mi je Sissy, nikako da te uhvatim. Zvuala je
razdraeno i hrapav joj je glas bio vii nego inae.
Slegnula sam ramenima. Oko nas je sve bilo puno djevojaka.
Zaustila sam da joj neto kaem, ali onda sam odustala. Nisam joj zapravo
imala to kazati.
Sissy je takoer slegnula ramenima i odjednom sam zapanjeno
shvatila da me oponaa. Zastala sam i pogledala je.
to je? ponovno je slegnula ramenima. Nikada se ne viamo, a
tebi kao da i nije stalo. Ve me tjednima nisi pitala za Boonea.
Znai, u tome je stvar. Laknulo mi je, ali bila sam i malo razoarana.
Znam da te i dalje posjeuje, podsjetila sam je. I dalje ti
pomaem, zar ne? Jo uvijek lijeem u tvoj krevet.
Odvukla me s puta u umu. Prestani, Thea, glas joj je napuknuo.
Hoda po kampu s glavom u oblacima. Vie uope ne dolazi u dnevni
boravak.
Tamo ionako nitko ne ui.
Nisam na to mislila, odvratila je Sissy. Previe odlazi u
ravnateljevu kuu. Djevojke te ogovaraju.
Priekala sam da nastavi, ali nije. O emu govore? upitala sam.
Govore da si opsjednuta gospodinom Holmesom, da si poludjela od
ljubavi prema njemu.
Nasmijala sam se, ali smijeh je ak i meni zazvuao neobino.
Sissy, rekla sam, nastojei da zvuim kao da ne mogu vjerovati to je

izgovorila, tamo odlazim zbog Decce. Traila je da ju doem posjetiti.

Govorila sam joj to kao da time neto dokazujem, ali osjeala sam i
odreeno olakanje. Ono to mi je Leona rekla bilo je, dakle, utemeljeno
samo na ogovaranju, ni na emu drugome.
Nemoj tako, Thea! Sissyn se glas jo povisio. Ja sam ti najbolja
prijateljica. Nemoj.
ak me i u tom trenutku dirnulo to se smatra mojom najboljom
prijateljicom. Stajala je ukoeno, a ja sam je primila za ruku. Volim
odlaziti onamo. Volim provoditi vrijeme s Deccom i s gospodinom
Holmesom. Puno razgovaramo. On me razumije.
U vezi s im te tako dobro razumije? Stegnula mi je ruku i alosno
me pogledala. U vezi s time da su te ovamo poslali zbog momka?
Kimnula sam glavom. Rekla sam joj to toliko davno da mi se inilo
kao da se zbilo u drugome ivotu. Rekla sam joj to dok sam se jo
pokuavala snai u Yonahlosseeju i dok mi je oajniki trebala prijateljica.
Gospodin Holmes nije djeak.
Izvukla sam svoju ruku iz njezine. Znam to. Na trenutak sam
zastala. Da sam bila dovoljno hrabra i da sam dovoljno vjerovala Sissy,
moda bih je bila pitala na to tono misli. Na to cilja?
A to je s Davidom? upitala me Sissy.
David, ponovila sam, prilino zbunjena. Gotovo sam zaboravila na
njega.
Sissy me promatrala. Uz nas su prole Eva i Gates pa sam im se
nasmijeila preko Sissyna ramena. On nije ao mi je.
Ma, daj, nemoj se ispriavati. Samo sam ga spomenula jer bi bilo
tako lako da ti se svia. Tako zabavno. Samo bih htjela da se malo vie
druimo, rekla je i glas joj se vratio u normalno stanje. Moe? I prije
sam vidjela da Sissy tako okonava svae, jednim kratkim potezom, kao da
gasi svijeu. Bio je to jedan od njezinih talenata nikada ne biti u svai.
No sa mnom se prije nije tako ponaala. Nikada joj to nije bilo potrebno.
Ostatak sam dana razmiljala o Davidu dok sam hodala s jednog
mjesta u kampu na drugo i kimala glavom prema raznim djevojkama,
itavo vrijeme svjesna da se razlikujem od njih, da ne elim isto to i one,
da sam si bespotrebno oteala ivot i da u to vjerojatno i dalje initi. A
zato? Zato, Thea, zato? U glavi mi je odzvanjao majin glas.

Dodue, znala sam odgovor. Bila sam pametna djevojka. David je

bio momak koji me podsjeao na Georgieja, kao to bi me bilo koji momak
podsjeao na Georgieja. A meni je bilo dosta momaka.
***
Yonahlossee je jednoga dana jednostavno eksplodirao od proljetnih
boja. Ognjice su prekrile livade izvan jahakih terena poput ruiastog
saga, uz Trg su procvali zumbuli, a tu su, napokon, bili i sunovrati, moje
omiljeno cvijee, paljivo posaeni uz ogradu manjea. Gospoa Holmes
osobno je prije odlaska nadzirala njihovu sadnju. Ona je genij za cvijee,
jedne mi je veeri rekla Henny i morala sam se sloiti.
Ovo nema budunosti. Svakoga sam dana oekivala da e mi
gospodin Holmes izgovoriti te rijei, ali on ih nije izgovarao. Znala sam da
e naa veza zavriti. Znala sam i kada i kako. Gospoa Holmes vratit e se
kui i jednostavno emo se prestati viati.
Gospodin Holmes mogao mi je ba i rei da naa veza nema
budunosti i tako me pripremiti za neizbjeno. No ja nisam bila naivna.
Moglo me se nazvati svakakvim pridjevima sramotnom, podlom,
lukavom ali ne i naivnom. Zato sam onda sve to inila, prvo kod kue,
a onda u Yonahlosseeju? Riskirala sam sve, iako sam bila dovoljno odrasla
da znam kako to nije dobro. No u grlu me neprekidno uljao krupan vor
udnje. Nisam ga mogla progutati. Nisam ni htjela to napraviti.
Majka bi bila silno razoarana mojim ponaanjem. Mrzila bi me da je
znala to inim. No kad me ve obitelj tako lako izopila iz svojega doma i
svojih srdaca zato se ne bih opet jednako ponaala? Nisam bila slabi,
nije u tome bila stvar. U meni je jednostavno bilo toliko elje, toliko
udnje da sam mislila kako u eksplodirati pod dodirom gospodina
Holmesa. Mislila sam da u se raspasti.
udnju sam osjetila ve s Georgiejem, da, ali samo djeli onoga to
sam proivljavala sada, s gospodinom Holmesom. Nauio me da se udnja
moe podijeliti, da se mijenja s obzirom na ono na to se odnosi. Pitala sam
se zna li majka to. Pitala sam se zna li to i moj otac. Jer nitko nije mogao
shvatiti ako je u ivotu elio samo jednu osobu, ako se drao podalje od
svih ostalih.
Razmiljala sam o onome to mi je rekao gospodin Holmes da su
me roditelji zamijenili za Sama. Nije ih poznavao, nije znao koliko mi je
otac njean, s koliko je ljubavi moja majka uredila na dom. Nije znao
koliko smo se voljeli.

19.
Georgie je bio u Missouriju s roditeljima. Majka mi je rekla da emo ih
moda vidjeti sljedei tjedan, ali nisam mogla traiti potvrdu datuma i
pritom ne privui neeljenu pozornost na sebe.
Probudila sam se bez daha zrak je bio teak, a u mojoj sobi
zaguljivo. Sat na nonom ormariu pokazivao je tri i trideset. Za kojih sat
vremena e se razdaniti dovoljno da mogu izjahati.
Ljeti sam na Floridi imala jo jednu kou, sloj vlage i znoja koji me
nije naputao, a ono to sam osjetila toga jutra bio je tek poetak.
Vani je itav svijet izgledao mrtvo i nezainteresirano. Nije bilo
povjetarca koji bi umio travom ni zrikavca koji bi prekidali nonu tiinu.
Sjela sam na stube i otkopala gumb na spavaici. Nije mi pomoglo.
Sklopila sam oi i poela matati o bratiu, o nainu na koji me zadnji put
dodirivao, o nainu na koji sam ja dodirivala njega, o tome kako smo neto
novo uili.
Thea, iza lea me zazvao Sam. I bez gledanja sam znala da sjedi u
stolici za ljuljanje.
Sam.
Nisam te prestraio? upitao je. Zvuao je kao da je ve neko
vrijeme budan. Oduvijek je volio iznenaditi ljude, skoiti iza vrata i ekati
u zasjedi u grmlju.
A tko bi drugi uope mogao biti ovdje? Pitanje je neko vrijeme
visjelo u zraku, a onda sam ga upitala: Ne moe spavati?
A tko moe? Ovo je vjerojatno neka rekordna vruina. Barem se
tako ini.
Nikad nije rekordna.
Ne, sloio se, nikad nije.
Nekoliko smo trenutaka utjeli, a onda je Sam uzdahnuo.
Sutra e biti pospan, rekla sam.
Onda u sutra spavati. Neu nita propustiti.
Vjerojatno nee.
Htio bih nekamo otii, Thea. Htio bih putovati. Glas mu je bio

neobian, pa sam se okrenula i pogledala ga. Bosonog je sjedio u stolcu za

ljuljanje u odjei koju je inae nosio danju, a glavu je okrenuo na drugu
stranu. Promatrala sam ga i shvatila da mi brat odrasta, da postaje zgodan
mladi mukarac. Bit e zgodniji kao mukarac nego to u ja biti kao ena
jer su nae crte lica bolje pristajale mukarcu, no odagnala sam tu pomisao
iz glave. Imala sam petnaest godina, htjela sam biti ljepotica, nisam htjela
da me bilo tko u tome nadmai, ak ni moj blizanac. Posebice ne moj
blizanac.
Ne eli li to i ti? upitao me i okrenuo se prema meni. Majka je
znala rei da blizanci prestaju sliiti jedno drugome kako odrastaju, ali to u
Samovu i mojem sluaju nije bilo tako.
Kamo bi ti otputovala? pitao je. Nikada prije nije govorio o
odlasku od kue. Nikada.
Ja mislim da bi ti rado otplovila nekamo na brodu, rekao je, a ja si
nisam mogla pomoi. Nasmijala sam se.
Nije mi htio pogledati.
Oprosti mi, rekla sam, samo mi je smijeno kad tebe zamislim na
brodu. to bi bio? Mornar?
Nije mi nita odgovorio.
Sam, zaustila sam, ao mi je
Ne, nije ti ao. Osim toga, ne bi li ti bilo drago da odem? Glas mu
je bio vrlo visok i u tom sam trenutku shvatila da ne eli nikamo
otputovati, da zapravo ne eli da se bilo to u naim ivotima promijeni.
Zato bi mi bilo drago, Sam? tiho sam ga upitala. Ti si mi
potreban.
Potreban? sada se on nasmijao. Za to sam ti potreban? itav dan
provodi na Sasiju. Nitko tebi nije potreban.
To nije istina, rekla sam. udno, ali nije me povrijedio. Znala sam
da bih trebala biti povrijeena, oekivala sam ujed, ali nisam ga osjeala.
Ne, rekao je Sam, nije istina, ima pravo. Potreban ti je na
brati.
Legla sam na vrstu ciglu, odjednom iscrpljena. Osjetila sam da je
Sam stao iza mene. Mislila sam da e poi kui, ali nije. Sjeo je pokraj
mene. Promatrala sam mu lea njegova su postala ira, a moja neto
ua.

Noas nema mjeseca, rekao je bezizraajno.

Odmahnula sam glavom, iako me nije gledao.
Sjea li se kada si mislio da na Mjesecu ivi Indijanac? upitala
sam ga.
I ti si to mislila.
Legao je pokraj mene i znala sam da i on osjea olakanje zbog
dodira hladne cigle.
Thea?
Jesi li ikada razmiljala o tome kako je biti mrtav?
Razmislila sam o pitanju, a on mi je dlanom lagano preao preko
oiju.
Zatvori ih. To sam i uinila. Ovako je bolje, rekao je.
Ma, nije.
Pokuaj zaspati. Kada spava, isto je kao da si mrtva.
Pokuala sam iz glave odagnati sve misli. Pokuala sam ne misliti na
Georgieja. Pokuala sam otupjeti um. Htjela sam udovoljiti bratu.
Mislim da nee ii, rekla sam, ali Sam mi nije odgovorio. Znala
sam da ne spava, samo pokuava. Pitam se tko e od nas dvoje prije
umrijeti.
Ja u, rekao je, ja u prvi umrijeti.
Nisam nita rekla. ivjeti bez Sama bi li to uope bio ikakav
ivot, zapitala sam se. Znala sam da e majka i otac umrijeti prije mene,
iako nisam znala kojim redom. To mi je imalo smisla. Imali su ivote prije
mene i ja u imati ivot nakon njih. No Sam i ja nikada nismo postojali
jedno bez drugoga i sada mi je takvo postojanje bilo jednako teret koliko i
zadovoljstvo. A moda zapravo nije ni jedno ni drugo. Tako valjda mora
biti.
Thea. Pokuaj ponovno.
Sluala sam Sama. Sklopila sam oi. I to sam vidjela? Majin stari
pokriva za koije kako joj otealo lei u rukama. Pokuala sam razmiljati
o neemu drugome, prekriti pokriva drugim mislima: Sasijem,
Georgiejem, nekim drugim stvarima. No sve se na kraju vraalo pokrivau.
Obino sam iz misli lako blokirala ono o emu nisam htjela razmiljati.
Gotovo sam usnula. Sunce je polako izlazilo i nisam ga htjela

pogledati. Pokuala sam otplutati u zaborav i onda sam odjednom osjetila

kako bi bilo sjediniti se s nitavilom. Bila je to takva praznina da je nisam
mogla pojmiti. Jednostavno me prestravila.
Otvorila sam oi, uspravila se i okrenula prema Samu, koji je mirno
spavao. Posegnula sam rukom prema njegovu ramenu jer sam ga htjela
probuditi, rei mu da se bojim. Pomogao bi mi da shvatim. No onda sam
spustila ruku na ciglu. Htjela sam postojati odvojeno od Sama. Htjela sam
iskusiti neto to on nije iskusio. Ostala sam zato jo kojih sat vremena na
trijemu, a sunce nas je sve jae grijalo kako je izlazilo.
Trebala sam probuditi Sama jer onda ne bi izgorio. Oboje smo bili
crveni itav sljedei tjedan. Koa na podlakticama i na licima bila nam je
rumena, pa ruiasta, pa se poela ljutiti. No nisam probudila Sama. Moje
je lice bilo crvenije na lijevome obrazu, kao da sam ga premazala
rumenilom. Taj sam obraz bila okrenula prema suncu dok sam promatrala
svojega brata. Htio je da poem za njim na mjesto na koje je odlutao, a ja
ga nisam slijedila. Nisam ga mogla slijediti. Promatrala sam ga i tada mi je
postalo jasno da postoje mjesta na koja ne bih pola za Samom i mjesta na
koja on ne bi poao za mnom.
***
Ono to mi je Sam rekao neprekidno mi je odzvanjalo u glavi.
Potreban ti je na brati. Voljeli smo ga na razliite naine. Sam je vidio
Georgieja, krupnog momka irokoga struka i irokih prsa. Nije znao da ima
dlakavu prugu ispod pupka, nije znao da mu je trbuh napet.
Voljeli smo ga na razliite naine, ali u emu je zapravo bila ta
razlika? Moji su se majka i otac voljeli i zajedno su spavali u istome
krevetu, ja sam voljela majku, otac je volio mene, oboje su voljeli Sama.
Brak je znaio da nekoga trajno ukljuuje u svoju obitelj. Takav je brak
imao smisla. Jakob se u Bibliji oenio svojim dvjema sestrinama,
Rahelom i Leom, i bio je to radostan dogaaj. Ili radosni dogaaji. Nisam
htjela takvo neto. Htjela sam tek jednu osobu, izdvojenu i samu.
No to je bilo tako davno. U pradavna vremena. Svi su u to doba
vjerojatno bili u rodu. Brak izmeu prvih roaka, tako se to tada nazivalo,
a sklopili su ga, primjerice, Charles Darwin i Emma Wedgwood. Otac nam
je o tome braku priao kao da pria anegdotu, zainjavajui tako lekcije u
kojima nas je neemu pokuavao poduiti. Pitala sam se je li Emma bila u
rodu s proizvoaem porculana Wedgwood, ali ni majka ni otac nisu znali
odgovor, a ja u to doba nisam mogla saznati takve stvari, bez obzira koliko

sam eljela to uiniti.

I tako se pria o Emmi i Charlesu urezala u moje mladenako
pamenje. Gospodin Darwin pomno je razmislio o svim prednostima i
nedostacima braka, a zatim se obeao gospoici Wedgwood do smrti. Brak
je znaio manje novca za njegova istraivanja, manje vremena za
prikupljanje podataka o ivotinjskom i biljnom svijetu iz dalekih krajeva.
Gospoicu Emmu Wedgwood ve je poznavao i gospodin Darwin brzo je
gubio interes za stvari koje je odavno shvatio. U njegovom golemom,
neustraivom umu sav je kapacitet za ljubav ve bio ispunjen stanovnicima
planeta Zemlje.
Da je majka saznala to inim, vjerojatno bi htjela da se udam za
Georgieja. A ja se nisam htjela udati za svojega bratia. Nisam htjela
ivjeti u Gainesvilleu. Nisam iako sam se stidjela takvoga razmiljanja
htjela biti siromana. No svejedno sam udjela za bratiem. Silno sam
udjela za njim. Pokuala sam te dvije stvari odvojiti u mislima. Nikako mi
to nije imalo smisla. Zato elim jedno, a ne elim drugo?
Georgie i ja prije toga nikada tako dugo nismo bili odvojeni. Tada o
tome nisam tako razmiljala, ali one veeri u odjeljku konjunice neto se
dogodilo u mojoj svijesti i odjednom sam vrlo jasno vidjela to inim te se
prestravila mogunosti da bi netko mogao saznati. I dalje sam eala za
bratiem htjela sam da me dodirne, eznula sam za njegovim dodirom
no moja je glad bila ublaena oprezom. Stvar je vjerojatno bila vrlo lako
objanjiva bila sam neto starija. Kada sam vidjela kako majka ispod
stola izvlai pokriva za koiju, u mislima su mi se prikazale sve mogue
posljedice. Ako dopustim da se stvari razviju jo dalje, vie neu biti
djevica. To je bila prva posljedica. Druga je bila ta da se vie neu moi
udati. Mogla sam i zaeti dijete. Mi smo mogli zaeti dijete. I to je bilo
mogue. Kada bih pomislila to bi se dogodilo s mojim ivotom da smo to
uinili, prola bi me jeza.
Kada je moja majka ispod stola izvukla pokriva, on mi se u
Georgiejevoj odsutnosti ukazao poput signalne rakete na nonome nebu.
Zabljesnuo mi je pred oima naglo i zastraujue.
Onda se Georgie vratio, a majka i ja otile smo u Gainesville na aj.
Sam nije poao s nama, imao je nekog drugog posla. Prije mjesec dana
njegovo bih izbivanje smatrala blagoslovom, ali sada mi je bilo ao to nije
uz nas. Georgie je s nama pio aj i vrlo oito piljio u mene, no majka i
strina Carrie nita nisu primjeivala. Pojela sam pecivo koje mi se u ustima

pretvorilo u prainu.
Poslije sam pola za njim na kat. Potapao je mjesto pokraj sebe na
raspremljenom krevetu i ja sam nevoljko sjela. Njegova mi se soba nikada
nije sviala.
Jesam li ti nedostajao?
Jesi.
Moje sestrine u Missouriju nisu kao moja sestrina ovdje, rekao
je, pa sam ga pogledala. Nagnuo se prema meni da bi me poljubio, ve je
bio zatvorio oi, ali ja sam mu okrenula obraz.
Zadnji si put ostavio pokriva u tali.
Jesam li?
Majka ga je pronala. Mogla nas je uhvatiti.
Izravnao je pokriva na krevetu izmeu nas, tako da me gotovo
dodirivao. ula sam kako mi srce ubrzano lupa u grudima. Pomicao je
ruku po krevetu prvo neto blie, a zatim dalje od mene.
Georgie, rekla sam, glasa toliko tihog da je bio na rubu apta.
Mojim roacima u Kansas Cityju ne ide ba najbolje. Svi su se
preselili u kuu moje bake. Pogledao me iskosa i dodao: Dobro to je
umrla.
Nemoj tako govoriti.
Zato? To je istina. Oni su svi zemljoradnici, nemaju zanimanja na
koja se mogu osloniti, kao nai oevi. Zapravo, kao tvoj otac. Ljudi uvijek
pobolijevaju, zar ne? No tamo ve mjesecima nije bilo kie. Oajni su.
Umirila sam mu ruku i uzela je meu svoje dlanove. Bio je to moj
Georgie, Georgie kojega nije vidio nitko osim mene.
Tako mi je ao.
Zna li uope koliko su svi trenutno siromani? Moj otac kae da e
biti jo gore, da e se situacija pogorati prije nego to se pobolja. Sve
krave na panjacima su izgladnjele. Vide im se svi kraljeci kroz kou.
Zadrhtala sam. Trebali bi ih ustrijeliti, prikratiti im muke.
Ne mogu. To bi stvarno bio kraj. Razmisli malo, Thea potrebne
su im te krave.
Opet e pasti kia. Uvijek ponovno padne kia.

To samo Bog zna.

I ocean. Ocean odluuje kada e kiiti.
Reci to mojim ujacima. Reci im da zamole ocean.
Nisam eljela biti drska. Sigurna sam da im je grozno.
Jest, naslonio mi je glavu na rame, to nikada prije nije uinio.
Obino sam se ja oslanjala na njega. Gladila sam ga po podlaktici i
promatrala kako se njegove sitne dlaice uzdiu pod mojim dodirom.
Dok smo bili tamo, razmiljao sam samo o tebi. I o tome koliko
elim biti s tobom.
Pa, evo, tu sam.
Htio bih biti s tobom na onaj drugi nain, povukao je prst preko
mojega krila. eli li i ti biti sa mnom na taj nain?
Ogledala sam se po sobi. Otrcani prekriva za krevet leao je na
podu, parket je bio neravan, njegov pisai stol izlizan, a na njemu
uokvirena fotografija mukarca kojega nisam poznavala, vjerojatno nekoga
iz obitelji strine Carrie. Pokraj kreveta je drao malen sef u kojemu su bile
njegove dragocjenosti: srebrni dolar, kameni s plae Ormond i
razglednica iz Toronta.
Bilo je to sve to je imao na ovome svijetu. A sada je imao i mene.
Ne mora mi odgovoriti, promrmljao mi je u vrat, samo ostani
ovdje sa mnom.
***
U Yonahlossee sam stigla koncem srpnja, ve gotovo pred sam kraj
ljeta. Na Floridi je to uvijek bio najgori mjesec, s tako stranim vruinama
da je svake godine od njih desetak ljudi umrlo. Posebno su nepodnoljive
bile bube, koje su stalno ujedale, zujale i pokuavale nas napasti na sve
mogue naine. esto bih pri razodijevanju u gaicama pronala komarce,
koji bi se ugnijezdili meu moje prepone.
Georgie nam je doao u posjet za Dan nezavisnosti, etvrtog srpnja.
Radovala sam se susretu s bratiem, ali osjeala sam posebnu mjeavinu
ushienja i strepnje.
Stric je na tandu u Gainesvilleu iz hira kupio kutiju naprava za
vatromet. Nikada prije nismo radili vatromet i vidjela sam izraz na oevu
licu kada mu je brat otkrio to iznenaenje. Nije mu bilo drago, svima je to

bilo jasno.
To je poklon, rekao je stric George, poklon, ali moj mu otac nije
nita odgovorio. Bilo mi je ao strica Georgea i ljutila sam se na oca zbog
njegove okrutnosti.
Lijep je to poklon, rekla je moja majka, prekidajui utnju, ba
lijep. No bilo je prekasno.
Kada bih poslije razmiljala o tom vikendu a esto sam o njemu
razmiljala i ponovno u glavi vrtjela sve prizore, nije bio tako impresivan
kao to mi se inio tada. Sve ono to se dogodilo poslije, inilo mi se
moda i ne ba normalno, ali svakako neizbjeno. Nije bilo nikakvih
iznenaenja. Moja se obitelj nakon tog vikenda zauvijek promijenila, no to
bi se ionako bilo dogodilo. Sam i ja bismo otili na koled, Georgie bi se
oenio, djeca bi otila.
No kada o tom vikendu razmiljam kao mlada neznanka, kao da ga
prvi put proivljavam tada mi se taj vikend ini posve nevjerojatnim.
***
Imala sam vrlo snaan osjeaj da nas netko promatra i bila sam vrlo
oprezna, uporno sam ignorirala Georgieja kad god bismo bili u drutvu jo
nekoga, ukljuujui Sama. Kada bi Georgie ispriao kakvu alu, a ja se ne
bih nasmijala, ak ni nasmijeila, Sam bi me pogledao kao da meu nama
postoji kakvo saveznitvo. Bilo mi je tako lako udovoljiti.
Gledali smo vatromet kasno naveer, kada je bilo najmranije. Stric
je iz ale molio mjesec da zae, a Sam i Georgie odnijeli su kutiju do ruba
polja, iza tale. Georgie je poskoio i lupio petama uz vrisak. Sam se
nasmijeio, pa sam se i ja nasmijeila, iako to nisam eljela, ali brzo sam se
ohladila. Georgie nije bio uzbuen zbog vatrometa, uzbuivala ga je
pomisao na mene i na ono to je mislio da emo poslije initi. Pogledala
sam majku, ali ona je oi usmjerila za mojim bratom, stricem i bratiem
koji su nestajali u tami.
Nadam se da e biti oprezan, rekla je, a ja nisam znala o kome
govori. Da je samo znala to se sprema. Onda bi meni rekla da budem
oprezna i moda bi sprijeila razvoj dogaaja prije nego to postane
prekasno. Izmakli su nam iz vidokruga, ali ula sam da Georgie neto
dovikuje Samu, vjerojatno neke upute. Zvuk njegova glasa odjekivao mi je
u glavi i zbog toga sam osjetila ushienje. Njegov mi je glas pojaao
udnju za koju nisam ni znala da postoji.

Ve godinama nisam vidio vatromet, tiho je rekao otac. Poloila

sam ruku na njegovu, pa se on okrenuo i primio me za dlan. Bilo ga je tako
lako voljeti.
Jeste li palili vatromet kao djeca?
Ne sjeam se.
Njegov mi je odgovor bio udan. inilo mi se da bi ovjek trebao
zapamtiti je li u djetinjstvu vidio vatromet, no nisam nita rekla. Samo sam
mirno sjedila jer sam osjetila da otac eli to isto. Palo mi je na pamet da u
se tako moda i ja sjeati te veeri. Jednoga e dana izblijedjeti u
maglovitu, jedva raspoznatljivu uspomenu. Ta mi je pomisao bila posve
nepodnoljiva da e sve to doivljavam jednoga dana nestati.
Zauli smo zvuk ispaljivanja, majka je prestravljeno ustala, a zatim
se zauo prasak i na nebu su eksplodirale boje.
Sve je u redu, Elizabeth, rekao je moj otac pa je sjela natrag na
stolac.
Svia li ti se to, Thea? upitala me.
Pogledala sam prema nebu. Da.
Strina Carrie sjedila je utei. Pogledala sam je i najradije bih bila
vrisnula. Trebala si znati! Trebala si sprijeiti sina da se uplete u sve ovo!
Otila sam prije nego to su se vratili s polja, htjela sam vidjeti kako
je Sasi, koji je, kako sam i pretpostavila, bio vrlo uplaen. Neko sam
vrijeme ostala s njime, ali nikako ga nisam uspijevala umiriti. Proetala
sam ga po terenu, pustila ga da pase, ali trava ga nije zanimala. U zraku se
osjeao miris paljevine, a nisam mu mogla objasniti da je sve to bilo samo
zbog zabave, da nema prave opasnosti.
Kada sam se vratila, majka mi je rekla da priprema kuu za spavanje,
to je bio izraz koji nikada prije nije koristila. Vjerojatno ga je proitala u
nekoj knjizi. Bila je u dnevnom boravku, navlaila je zastore, a ja sam joj
rekla da u jo neko vrijeme biti vani i brinuti se za Sasija. Rekla mi je da
ne ostanem predugo budna i ja sam joj to obeala, iako sam planirala
spavati napolju ako se Sasi ubrzo ne smiri. Georgie je moda bio u
susjednoj prostoriji kuhinji ili hodniku pa je uo dok sam joj to
govorila, a moda i nije. Moda me samo poao potraiti te tono
pretpostavio da u biti u tali. Ondje smo se i prije sastajali. Bilo je prilino
logino zakljuiti da u opet ondje ekati.

Drijemala sam u polusnu kada sam ga zaula. Promatrala sam ga dok

me traio. Sasi je bio iscrpljen i stajao je veoma mirno, s glavom iznad
mene. Toliko sam ga voljela da sam osjeala kako mi se taj osjeaj penje u
grlu.
Georgie je proao pokraj odjeljka i primijetila sam da se znoji.
Nekoliko trenutaka poslije ponovno je proao blizu, oslonio se na laktove
na otvor u vratima i nasmijeio se.
Pronaao sam te.
Sasi se trznuo, podigao glavu i poao prema vratima. Georgie je
uzmaknuo.
Nisam se skrivala, stala sam uz Sasija i pogladila ga po vratu,
prola mu prstima kroz zapetljanu grivu i shvatila da se u zadnje vrijeme
ba najbolje ne brinem za njega.
Thea?
Okrenula sam glavu i pogledala bratia. Vidjela sam da je silno
nestrpljiv. Mahnuo mi je da mu se pridruim pa sam pola prema njemu.
Oekivao je to od mene, smatrao je to normalnim nakon svega to smo
inili zajedno. Pola sam za njim svojevoljno i im sam izala iz odjeljka,
pribio me uz hladni cigleni zid, to mi je godilo. Vonjao je po znoju i
ugrizao me za usnicu. Okrenula sam glavu, a on mi je poeo podizati
haljinu. Nabreklim se penisom nabio uz moju golu nogu, a kad sam se
okrenula, shvatila sam da se gleda, da ga prizor njegova uzdignuta penisa
uz moju nogu uzbuuje.
Georgie, rekla sam, ekaj.
Zato? Primio me za ruku i poveo me u prazni odjeljak. Glas mu je
bio dublji nego prije. Odmaknula sam mu pramen kose s ela i nasmijeila
mu se.
U redu.
Ti si, rekao je, ti si tako dobra.
U tom bih trenutku bila uinila bilo to. Okrenula sam se od njega i
raskopala opravu, a on mi je s lea povlaio haljinu s ramena. Ljubio me
u vrat i dirao me po grudima, a zatim me okrenuo prema sebi.
Stavio mi je prst pod bradu i podigao je. Jesi li dobro?
Ne.

Bit e ti bolje. Ja u se pobrinuti za to.

No htjela sam da me pita zato mi nije dobro. Htjela sam i da on
osjeti kakvoj se opasnosti izlaemo, barem napola koliko sam to ja
osjeala. Bio je tako nesmotren, nije uope razmiljao ni o emu. Nije me
prestajao gledati, a ja sam u sebi vritala pitaj me! Pitaj me, pitaj me,
pitaj me! No on to nije uinio. Stavio mi je ruku meu noge i dalje me
gledajui. Bio je njean. Na trenutak je prestao, nasmijeivi se kutkom
usnica, i znala sam da me podbada. Uspijevalo mu je.
Nemoj prestati, rekla sam dok je otkopavao pojas. Sve mi je tako
godilo i eljela sam ga, trebala sam ga jer u tom trenutku nisam jo
osjeala zadovoljstvo, nego tek nagovjetaj zadovoljstva, neto poput
svrbea kojemu je potrebno grebanje noktima. I moda je to zasad
dovoljno, pomislila sam dok mi je razmicao bedra i prstom mi prelazio
preko bradavice. Moda je u redu da sada radimo ovo, pomislila sam dok
je ulazio u mene, a poslije u mu objasniti i on e me razumjeti. Moda i
mora biti ovako sada imamo potrebu, a kada zavrimo, potrebe vie
nee biti.
Opusti se, rekao je i pokuala sam to uiniti. Boljelo me, ali ubrzo
sam shvatila da je bol dio zadovoljstva. Nisam ovo smjela uiniti, bila sam
vrlo loa i bol mi je kazna. Sve mi je u tom trenutku bilo jasno. Pogledala
sam kroz otvor na odjeljku u mranu, crnu no. Stavila sam ruke na
Georgiejeva ramena i privukla ga blie k sebi. to ako se negdje zalupe
vrata, to ako me majka zazove imenom?
Pred oima mi je bljesnulo Samovo lice ne onakvo kakvo je bilo
tih dana, ljutito i povrijeeno nego lice malenog djeaka koji je
preduboko proivljavao svijet oko sebe. Trebali bismo vas zamijeniti,
govorila bi majka, kao da eli rei da njegova osjeajnost bolje pristaje
djevojici nego djeaku. Georgie se sagnuo i polizao mi dojku poput
gladnoga psa, a od toga me prola jeza. Povukla sam ga prema gore.
Odjednom se vie nisam osjeala kao dio onoga to je inio. Bio je u meni,
ali kao da je ostvarivao neku svoju privatnu matariju za koju je moda bila
potrebna moja nazonost, ali ne i moja ljubav.
Majka je bila u pravu. Bila sam suvie nalik na djeake, preglupa da
bih vidjela posljedice. Sjetila sam se atora koji smo Sam i ja kao djeca
podizali izmeu kreveta. Sam bi mi na lice poloio svoje debele ruice i
govorio: Thea, Thea!
Georgie je stenjao uz mene, trzao se, jedanput, dvaput i osjeala sam

ga u sebi, bio je gotovo nemogue velik. Potom je poloio glavu na moja

prsa i duboko uzdahnuo. Bilo je gotovo. Vrlo brzo.
to je Sam htio kada me je tako zazivao u atoru? Nikako se nisam
mogla sjetiti.
Kliznula sam niz hladan zid sve dok nisam sjela na pod. Georgie je
stajao nada mnom, gurao koulju u hlae i zakopavao remen. Zbog neega
u nainu na koji je sve to inio, na koji je obavljao sve te svakodnevne
radnje osjeala sam se silno usamljeno. Poloila sam glavu meu ruke.
Thea?
to smo to uinili?
Zar ne zna?
Bila sam uasnuta injenicom da mu u glasu ujem naznaku smijeha.
Nisam tako mislila.
Sjeo je pokraj mene. Sve je to sasvim prirodno, rekao je.
Nije mi se takvim inilo, odmahnula sam glavom.
Ne?
Trebali smo ekati, odvratila sam pogled.
Nasmijao se. Zato? upitao je. Nije bilo razloga da ekamo, za
nas nije bilo tog razloga.
Bila sam gola, a moj je brati bio potpuno odjeven. Neto je crtao u
piljevini na podu i kao da je razmiljao to da mi jo kae. To sigurno nije
moj nain. On nikada nije razmiljao prije nego to bi neto rekao.
To to smo uinili bilo je pogreno, rekla sam.
Nisam te ni na to natjerao.
Odmahnula sam glavom. Nita nije razumio.
Dodaj mi haljinu, rekla sam i pokazala je.
Dohvatio je moju haljinu koja je leala nasred odjeljka i dok je to
inio, izgledao mi je kao potpuni neznanac. Zatim je stao nad mene i
promatrao me.
Zar nisi oekivala da e se to dogoditi? Zvuao je istinski
radoznalo. arko sam eljela da ode, da me ostavi nasamo.
Imala sam snaan osjeaj da sam mu dala previe, a zauzvrat dobila
devedeset, moda stotinjak sekundi. I u tih je minutu, moda dvije minute,

za mene postojala samo bol. Uitak je bio samo Georgiejev. Vrlo sam
jasno vidjela kako e se dalje razvijati na odnos. Uinit emo to jo
desetak, moda dvadesetak puta, a onda e se Georgie mene zasititi, bit e
mu dosta nae veze. Momci mogu tako, shvatila sam to u trenutku dok sam
ga promatrala kako stoji nada mnom toliko bezbrino i samouvjereno.
Momci su stvoreni ba po mjerama ovoga svijeta. Mi ionako nismo ljudi
koji bi se vjenali, rekao je. Thea? Zar si mislila da smo ljudi koji bi se
mogli vjenati?
Ne znam to sam mislila, rekla sam. Sigurno ne ovo, pokazala
sam na odjeljak i zidove prepune plijesni koje je valjalo ostrugati to sam
obino inila ljeti. Georgie je pogledom pratio moju ruku, pratio ju je sve
do mjesta na kojemu se zaustavila na njemu. Stajao je ondje u odjei
koju su mu kupili moji roditelji, u jedinoj lijepoj odjei koju je imao.
Obrazi su mi gorjeli. Sve je to tako prljavo.
Kleknuo je pokraj mene i dotaknuo mi obraz. Nije tako.
Jest, rekla sam i uklonila mu ruku. Ba je tako. To vi tako inite u
vaoj obitelji.
U mojoj obitelji?
U meni je bujala gomila rijei, prijetile su da e probiti branu i izliti
se. Privila sam haljinu uz prsa. U tom sam trenutku znala kako u sve to
prekinuti. Bilo mi ga je ao. Stajao je preda mnom s tupim izrazom na licu,
bio je sasvim zbunjen. Nisam ga htjela saalijevati. Nisam htjela vie nita
imati s njim. Htjela sam oprati ruke od njega i u tom mi se trenutku to
uinilo moguim. Mogu ga se zauvijek rijeiti.
Isti si kao i tvoj otac, brzo sam izgovorila. Sjetila sam se svojega
dragog, njenog strica i osjeala sam se kao zla, nevaljala djevojka zbog
onoga to govorim, ali nisam imala izbora. Doao si k meni kao to je tvoj
otac doao k mojemu. Moljakao si. Isti si kao on, sramotan.
Privijala sam haljinu uz prsa i u tom sam se trenutku samo eljela
odjenuti. On je gledao kroz otvor na odjeljku, gledao je u no, mranu
poput ponora, gledao je u mrak do kojega se nisu probijala gradska svjetla.
Bilo mi je zlo od svega. Htjela sam da sve to bre zavri. No dok sam ga
promatrala kako gleda u no, znala sam da se to nikada nee zavriti. Bili
smo dio iste obitelji, nismo se mogli rijeiti jedno drugoga.
Pognula sam pogled, a kada sam ga ponovno podigla, primijetila sam
okrutan izraz na Georgiejevom licu. to je drugo mogao? Kojeg je drugog

izbora imao? No to si pitanje postavljam tek sada, mnogo godina poslije,

nakon to je ve sve odavno uniteno. Daj se pogledaj, rekao je i oima
mi preao preko tijela, tako nedostatno pokrivenog haljinom koju sam
stezala na prsima.
Ako ne ode, rekla sam, vritat u.
Vritat e?
Moda sam trebala malo priekati prije nego to sam mu zaprijetila
da u zavritati. Ili jo bolje moda sam ga trebala samo poljubiti,
zaeljeti mu laku no i ponaati se kao da je sve isto kao prije te pustiti da
naa veza umre prirodnim putem. Ponekad je bio grub, nespretan i zao, ali
bio je i drag, duhovit i iskren. Uostalom, nita od toga nije bilo vano. Bio
je moj. Bio je moj brati. Htjela sam povui sve to sam mu rekla i sve to
sam s njim uinila. Htjela sam i da on sve povue. Prvi sam put u ivotu
shvatila da su neke rijei poput igova koji ti se utiskuju u mozak.
Tko e te uti?
Svi.
Mislim da ti je bolje da te ne uju ba svi.
Gledali smo se. Bog zna to si mislila, Thea. Samo Bog zna to ti je
bilo na pameti. Majine su mi rijei odzvanjale mozgom. Georgie me
promatrao, ali nisam ga htjela pogledati u oi. Napokon je otiao.
Spavala sam u tali. Osjeala sam se prljavo, ali ne dovoljno prljavo
da bih se oprala. inilo mi se prirodnim da zaspim u tom praznom
odjeljku, da ostanem u tali do svitanja.
U zoru sam se douljala na kat i okupala se, cijelo vrijeme
razmiljajui o Georgieju, koji je spavao u susjednoj sobi. Nisam ni morala
zatvoriti vrata ionako me ve vidio golu. No ipak, bio je tu i Sam, koji
nije imao prilike. Zarila sam si nokte u podlakticu. Iskoristio me vlastiti
brati. Bila sam mlada ena u doba kada mlade ene nisu imale nikakva
prava, nikakve moi. Danas bi rekli da sam mogla predvidjeti to e se
dogoditi. No nikada se nisam osjeala nemonom u vlastitom domu. Nisam
znala da i ondje moram biti na oprezu.
Kada sam sila u prizemlje na doruak, Georgieja nije bilo za stolom,
a nije bilo ni Sama. Pretpostavila sam da jo spavaju. Bilo je rano, neto
prije sedam sati.
Tvoj se poni smirio? upitala me majka.

Jest.
Jesi li dobro, Thea?
Silno sam joj eljela sve ispriati. Bila mi je potrebna njezina utjeha.
Tako se stidim, majko, uinila sam neto toliko strano da mi nee
vjerovati.
Potapala me po zglavku. Thea?
Glas joj je bio tih, tako njean i divan.
Jesam, dobro sam, odgovorila sam. Jedino sam umorna.
Pogledala me glave nagnute u stranu i znala sam da joj nikada neu moi
nita rei o onome to se dogodilo. Nikada. Ne za ovoga ivota.
Nakon doruka sam osedlala Sasija i odjahala u vonjak. Jahala sam
cijelo jutro, a onda se okrenula i pustila Sasija da lagano galopira natrag
prema tali. Bila sam prilino nesmotrena, ali nije me bilo briga. Znala sam
da e uslijediti posljedice Sasi e to pokuati uiniti i svaki sljedei put
kada se budemo vraali prema tali, ali te su mi se posljedice inile
siunima, a ja sam se osjeala kao velika i opaka osoba. Osjeala sam i
strah, iako sam ga pokuavala zatomiti, vratiti ga odakle je doao. Prije mi
je to jako dobro ilo. Cijelo sam jutro bila na rubu plaa, a u tom me
trenutku lagani galop uljuljao u neku vrstu transa. Tresla sam se u sedlu
poput krpene lutke te sam poela plakati i ridati, poput maloga djeteta.
No onda je Sasi naglo skrenuo da bi neto izbjegao nisam vidjela
to i ostala sam bez daha te ga zgrabila za grivu, uspravljajui se u
sedlu, ba u zadnji trenutak. Pokuala sam mu neto umirujue promrmljati
i povratiti kontrolu nad uzdama. Bila je to situacija tako tipina za jahanje
stotinu stvari koje je potrebno uiniti odjednom, a sve nagonski.
Oprosti, za leima mi je doviknuo Sam i kada sam ga spazila,
poeljela sam da sam ipak pala sa sedla. Onda bih mu time mogla objasniti
suze.
Thea? upitao je Sam. Je li sve u redu?
Ne, nije, htjela sam mu odgovoriti. Nije u redu, ja nisam u redu,
htjela sam rei i gorko zaplakati. Dopustila sam Georgieju da mi ini
nezamislive stvari, ja sam njemu inila stvari koje nikada nikome neu
smjeti priznati, ni majci, ni ocu, ni Samu Tek mi je u tom trenutku, dok
sam jahala svojeg voljenog ponija usred vonjaka s naranama kroz koji
sam projahala tisuu puta, palo na pamet da za ono to se sino dogodilo
nikada neu moi rei ni svojem buduem suprugu. Zavrtjelo mi se u glavi

i obuzela me munina.
Thea? zazvao me jo netko to je bio Georgiejev glas. Naravno.
Georgie je sada bio sa Samom, bio je dobar prema njemu jer mu ja vie
nisam bila miljenica.
Thea? ponovio je, ali Sam je ve bio uz mene, drao je Sasija za
uzde i neto mu tiho govorio. Sasi ga je blago ugrizao za koulju, ali zatim
se umirio. Sjetila sam se neega to je majka uvijek govorila da nam je
u krvi da volimo konje. to nam je jo u krvi, zapitala sam se.
Zato plae? upitao me Sam, ali nisam mu mogla nita
odgovoriti. Samo sam jo jae zaplakala. Predivan dan koji me obasjavao
samo je jo pojaavao moju bijedu. Da je kiilo, ne bih se osjeala tako
usamljeno, tako slomljeno.
Sasi je dahtao i nekoliko je trenutaka to bio jedini zvuk koji sam
ula. Ritmino, teko disanje.
Thea? opet me zazvao Sam i umalo sam vrisnula prestani mi
izgovarati ime! Prestani. Okrenula sam se prema njemu i spazila da
Georgie sjedi na oblinjem kamenu. Nije mi se pribliavao. Tek sam tada
primijetila da i on i Sam imaju preko ramena prebaene puke pa sam se
zapitala je li Sam moda to ustrijelio. Sigurno nije. Osoba koja njeguje
novoroenad vjeverice nee ih ubijati kada odrastu.
ao mi je, rekla sam, oprosti, oprosti, oprosti. S lica sam
obrisala znoj, slinu i suze. Osjeala sam se kao sluzavo udovite.
Georgie je ustao s kamena i prije nego to sam se uspjela snai,
priao mi je i poloio ruku na moje bedro, ne usuujui se dotaknuti Sasija,
na kojemu sam i dalje sjedila. Poludjela sam. Ne diraj me! vrisnula sam.
Nikada prije nisam osjetila takvu paniku. Iako je bio vedar dan, pred oima
su mi sijevale munje i bilo mi je vrue, uasno vrue. Ne diraj me!
neprekidno sam ponavljala vritei, sve dok mi glas nije pukao. Oba su me
momka u udu promatrala.
Sam se okrenuo prema Georgieju. to si uinio?
to smo mi uinili, rekao je i glas mu je postao grub. to smo mi
uinili zajedno. Zatim se okrenuo da nas napusti, ali Sam je potrao za
njim i gurnuo ga na tlo. Georgie je bio toliko iznenaen da mu je trebalo
nekoliko trenutaka da ustane.
Sasi se uznemirio, zadrhtao ispod sedla i poeo kaskati, ali ja sam i
dalje gledala unatrag. Vidjela sam da Sam podie ruku i udara Georgieja

otvorenim dlanom, a vidjela sam i da Georgie akom udara Sama te da iz

Samova nosa iklja krv.
Prestanite, viknula sam i nagnula se naprijed. Sasi je blago
ustuknuo i ja sam udarila u oglavlje sedla jer nisam obraala pozornost.
Sada me i meunoje jako boljelo i gotovo da mi je zbog toga bilo drago
jer mi je sve ponovno postalo stvarno. Sam i Georgie vie mi nisu bili
samo nadrealni likovi koji se u golemom vonjaku s naranama nespretno
udaraju akama.
Prestanite, jo sam jedanput viknula i zamahnula rukom, kao da
bih time ita mogla postii. Kada sam se ponovno okrenula, vidjela sam da
Sam podie kundak puke i njima udara mojega bratia svojega bratia,
naega bratia. Udario ga je u rame i Georgie je pao na lea, ali je odmah
ustao i navalio na Sama. Izgledao je poput djeteta koje pokuava sruiti
odraslog ovjeka. Sjetila sam se da se Georgie boji konja pa sam snano
udarila Sasija u slabine i natjerala ga u galop ravno prema bratu i bratiu.
Htjela sam zaustaviti tunjavu i dok sam galopirala prema njima, nisam
uope razmiljala o posljedicama onoga to sam uinila. Uope nisam
razmiljala o tome da sam pokrenula slijed dogaaja nakon kojega e
barem jedno od nas biti teko ozlijeeno. Ne. Razmiljala sam samo o
tome kako nespretno jaem, kako runo izgledam na svojem uznemirenom,
pregrijanom poniju i stidjela sam se zbog toga to e me Georgie vidjeti
takvu.
Georgie je pogledao prema nama. Usta su mu bila krvava, a lice mu
se izobliilo od straha. Premjestila sam teinu u sedlu zato da bih
progalopirala ravno izmeu brata i bratia. Sasi je letio, nikada prije nisam
na njemu tako brzo jahala, a vonjak se oko mene pretvorio u izmaglicu. U
ustima sam osjeala gorak okus, moda je to bio strah.
Nisam ih razdvojila kao to sam se nadala. Georgie se uspaniario i
potrao prema Samu. Mislio je da ga elim pregaziti, mislio je da e sa
Samom biti sigurniji. Nije znao da mu konj to nikada ne bi uinio. Nije
znao da bi konj radije izgorio u tali nego pregazio ljudsko bie. Sasi se
spotaknuo, kopitom je udario u neto tvrdo shvatila sam da je rije o
kamenu na kojemu je Georgie do maloprije sjedio i u djeliu sekunde,
dok smo prolazili pokraj njih, vidjela sam da Sam podie puku i
kundakom udara Georgieja u sljepoonicu. No Sasi je povratio ravnoteu i
galopirao je tako brzo da ga nisam uspjela usporiti. Povukla sam mu uzde
najjae to sam mogla, ali bio je poput elektrine ice, nita ga nije moglo

umiriti. Skliznula sam sa sedla dok jo nije preao u divljaki galop i

snano udarila u tlo.
Ustala sam i okrenula se, odmah spazivi Georgieja. Sam ga je tresao
za ramena kao da je lutka. Vidjela sam da mu se glava beivotno trese.
Vidjela sam da nije dobro.
Sam, viknula sam, ubit e ga. Sam me zaprepateno pogledao i
shvatila sam da je u potpunom oku. Ja nisam bila u oku. itavo je
Samovo lice bilo prekriveno krvlju, curila mu je niz obraze i vrat poput
boje. I Georgie je bio krvav, krvi je bilo i na tlu. Nikada nisam vidjela
toliko krvi, ali odmah mi je palo na pamet da otac zacijelo jest i da e on
znati to valja uiniti.
Rukom sam dozvala Sama i on je dotrao najbre to je mogao,
razbacanih udova, poput djeteta. Idi po oca, rekla sam. Iz usta mu je
curila slina. Idi po oca, ponovila sam.
Ostala sam sama s Georgiejem dok je Sam trao prema kui. Podigla
sam mu kosu s ela. Koa mu je bila vrua, a kosa slijepljena od krvi. Sam
je naega bratia ozlijedio pukom, pukom koju nikada prije nije podigao
na ivo bie.
Kleknula sam uz njega i malo ga uredila, oistila. Izravnala sam mu
prsluk i rupiem mu obrisala krv s usnica. Usta su mi i dalje bila
precrvena pa sam mu nagnula glavu i obrisala krv s njegovih zuba.
Izgledao je malo bolje kada sam zavrila. Opet sam mu zagladila kosu na
elu. Disao je i gotovo sam oekivala da otvori oi i nasmijei mi se, kao
da se sve ovo nije ni dogodilo. No nije otvarao oi, nije mi se smijeio i
nisam mu mogla uzvratiti osmijeh. Nisam mogla zaboraviti to se
dogodilo.
Zaula sam viku iz kue majka ili strina Carrie, nisam uspjela
razabrati i u tom trenutku spazila Samovu puku, koja je leala pokraj
mene. Na kundaku je bilo neto krvi. Nisam uope razmiljala o tome,
obrisala sam puku o svoje jahae hlae, koje su ve ionako bile prepune
krvi, a zatim sam je zavitlala i bacila to dalje od sebe, ne ba naroito
daleko.
I dalje je leao kada se pojavio moj otac i ostali odrasli. Drala sam
ga za ruku i otac me udno pogledao, a onda su me izgurali iz kruga koji se
stvorio oko Georgieja moja majka, otac, strina i stric.
Sam me pogledao i nagonski sam ga primila za ruku, ali on ju je

otresao. Oi su mu bile staklene. Ponaao se kao da me ne poznaje.

Sam? tiho sam ga zazvala. Pokuala sam zanemariti krug odraslih i
usredotoiti se samo na krvavo lice svojega brata.
Kratko me pogledao, zatim unuo na tlo, obavio ruke oko koljena i
poeo se polako njihati naprijed-natrag. Kleknula sam uz njega i obgrlila
ga oko ramena, a on me opet pogledao, i dalje izgledajui kao da me ne
prepoznaje. Htjela sam umrijeti odmah, tamo, na licu mjesta. Htjela sam da
Sam sada mene udari kundakom puke u lice.
Majka je izala iz kruga oko Georgieja i prila nam. Pogledala je
mene, pa Sama, pa opet mene, pa opet Sama, a zatim se sagnula i primila
svakoga za jednu miku. To je esto inila dok smo bili djeca, uhvatila bi
mene za desnu, a Sama za lijevu miku, kao da smo jedna osoba, a zatim bi
se sagnula na nau razinu. Sve me to toliko podsjealo na djetinjstvo.
Idite svaki u svoju sobu, proaptala je i njezin nam je dah
zapuhnuo lica. Snano nam je stisnula mike, nokti su joj se zabijali u nau
kou kroz tkaninu, ali nismo nita rekli. Sam ju ak i nije primjeivao, a
majka nije primjeivala da je Sam vrlo udan. Idite, ponovno je
proaptala, a onda nas pustila, kimajui glavom prema kui.
Sam je ustao, a ja sam ga promatrala s razine tla. Protrljala sam
mjesto na nadlaktici za koje me majka zgrabila, a on je odlutao nesigurna
hoda, ubrzo se potom okreui i zurei u mene. Svratila sam pogled.
Thea, rekao je, Thea, Thea, Thea. Uporno je ponavljao moje
ime, zvuao je kao da ga je neto zaposjelo. Bio je potpuno izvan sebe.
Prestani! viknula sam. Odmah prestani! Zaepila sam ui
dlanovima. Upravo je to inio dok smo bili djeca, kada me htio gnjaviti.
Mrzila sam to, mrzila sam kako je moje ime pretvarao u niz besmislenih
zvukova. Bila sam ve gotovo zaboravila na to. Nije to inio ve
godinama.
Prestao je vikati, ali usnice su mu jo bile razmaknute. Silno sam
eljela rei neto drugo, ali nisam znala to bih rekla. Pokazao je u smjeru
iza mojih lea, pa sam se okrenula i ugledala Sasija koji je stajao na ulazu
u talu. Slabine su mu podrhtavale. Bila sam potpuno zaboravila na njega.
Prila sam mu, primila uzde i zagladila mu vrat, a vitak lik mojega brata
izgubio se u daljini. Nisam Sasija mogla vratiti u talu u takvome stanju.
Dobio bi greve i uginuo, pa sam ga vodila po terenu da se ohladi, kada
sam u daljini spazila strica Georgea. Za njim su hodali ostali odrasli, a on

je na rukama nosio svojeg nepominog, ozlijeenog sina.

Je li mrtav? vrisnula sam. Je li mrtav?! i majka je pojurila prema
meni, zaustavljajui se uz ogradu terena.
Ne, glasno je apnula, ne, nije mrtav, ali je ozlijeen. I to se
dogodilo, Thea?
Nisam joj nita odgovorila.
Thea, rekla je jo jedanput i glas joj je bio silno suosjeajan.
Nisam to zasluila i znala sam da je to zadnji put da mi pokazuje
suosjeanje. Kada mi se sljedei put bude obratila, glas e joj biti mnogo
runiji.
Nije mogla dovijeka stajati tamo pa se pridruila povorci odraslih, a
ja sam se okrenula prema Sasiju, zabila lice u njegov vrat i nastojala ne
gledati prema svojem bratiu.

20.
Sjedila sam na krevetu s pismom u ruci. Gospodin Holmes me ekao i da
sam ga pustila jo neko vrijeme, poeo bi se pitati to je sa mnom.
Dotaknula sam rukopis na omotnici. Theodora Atwell, djevojaki
jahaki kamp Yonahlossee. Pisma koja mi je slala majka bila su povrna i
nikada me nije zvala Theodora. Napisala mi je da pakira sve nae stvari, da
e ona, Sam i otac neko vrijeme ivjeti u hotelu, dok ne pronau kuu, da
e otac otii ranije kako bi otvorio novu ordinaciju. Na neki mi je nain
bilo drago to mi je sve to pisala, to me pripremala za novi ivot, to mi je
dala priliku da zamiljam njihov ivot dok sam ivjela svoj u
Yonahlosseeju. Natuknula je, ali nikada izravno, da u i ja ivjeti s njima u
novoj kui u Orlandu.
No pismo koje sam drala u ruci bilo je ispisano Samovim
rukopisom. Katkad mi se inilo da sam samo igraka u Bojim rukama. Do
natjecanja je ostao tek jedan dan, a upravo mi je stiglo pismo od brata, koji
mi nije napisao ni rijei otkako sam dola ovamo.
Draga Thea,
znam da eli da ti napiem pismo, ali ne znam zato. Kada ovo
proita, sve e vijesti ve zastarjeti. Zna da selimo. Ovdje je sve isto osim
to tebe nema, ali uskoro vie nita nee biti isto jer nas vie nee biti
ovdje. Obitelj koja se doseljava u nau kuu ima petero djece. Petero.
Zamisli. Da ima toliko brae i sestara, sigurno bi neke voljela vie, a neke
manje. To je jednostavno tako. Otac mi je dao vie posla nego inae.
Vjerojatno misli da u se osjeati bolje ako budem imao vie posla. Ne
znam to bih ti napisao, Thea. Napisala si da eli pismo, ali to bi htjela
da ti kaem?
Neto nije u redu s Georgiejem. Majka i otac ne ele mi nita rei, ali
uo sam njihove razgovore. Nije ih teko prislukivati. Misle da sam glup i
da ne znam sluati kroz vrata, ali su u zabludi. Otac ve mjesecima
ponavlja istu stvar o Georgieju da nije ba sasvim svoj. to bi to
trebalo znaiti? Zna li da me ispitivala policija? Nisam se bojao, ali
majka i otac jesu. Strinu Carrie i strica Georgea nismo vidjeli otkad si
otila. Mislim da se otac vidio sa stricem, ali nisam siguran. Plaamo za

sve, toliko znam. Kua u Orlandu bit e manja. Tako mi je barem rekla
majka. Ne ele mi to priznati, ali mislim da trenutano nemamo novca za
novu kuu. Mislim da moraju priekati s kupnjom.
Dosadno mi je. Rado bih da imam nekog prijatelja.
Tvoj brat,
Sam
Stotinu sam puta preklopila pismo, sve dok ga vie nisam mogla
preklapati. Potom sam ga otvorila i proitala ga jo toliko puta da sam ga
zapamtila napamet. Nisam to uinila namjerno bilo bi mi drae da mi
bratov glas nije odzvanjao mislima, da mi se u glavi ne vrti jedna te ista
ploa dok ne poelim zavritati da bih je utiala. No nisam zapravo eljela
vritati. Htjela sam plakati. Htjela sam jecati, kao junakinje u knjigama.
Majka mi je lagala. Georgie nije dobro. No eljela sam joj vjerovati, pa
sam joj i povjerovala.
Nisam tono znala to bi Samovo pismo trebalo znaiti, osim da je
usamljen i ljut. Nikada nije bio sklon ljutnji, a zbog svega je ovoga postao
ljutita osoba, promijenio se, postao je drugaiji. Uz njegovo sam se pismo
osjeala sebino, kao loa osoba. Poslali su me na mjesto na kojemu
nikako nisam mogla biti usamljena. A Sam on je ostao kod kue, ostao
je s roditeljima kao jedino dijete u tom svijetu. Zanimalo me i koliko ve
dugo zna za Georgieja. Koliko se ve dugo sam nosi s tim teretom?
Ovim pismom, na kraju sam zakljuila, na svoj me nain htio
zamoliti da se vratim. U poetku sam se i htjela vratiti. No sada vie nisam.
Kod kue vie nisam imala budunosti.
Ustala sam i iz crvene barunaste kutijice izvadila majine naunice.
Ve mjesecima nisam nosila naunice, jo od onoga dana kada sam
isprobala Sissyne rubine. Potom sam preko Trga pourila prema
ravnateljevoj kui. Znala sam da me gospodin Holmes eka.
Htio me povesti u knjinicu, ali nisam eljela poi za njim.
Hajdemo van, rekla sam, kao zadnji put.
U redu, rekao je, kako god eli.
Povela sam ga kroz kuu i preko stranjega trijema. Bilo je sunano,
ba kao i onoga stranoga dana i nadala sam se da mi se sunce zbog svega

toga nee zauvijek zamjeriti. Nadala sam se da e jednoga dana sva

sjeanja postati manje jasna.
Penjali smo se uza strmu stazu i osjetila sam da mi gospodin Holmes
dodiruje stranju stranu bedara. Okrenula sam se i nasmijeila mu se, ali
nastavila sam se penjati. Znala sam da ga moja utnja zbunjuje. No za to
nije bilo potrebe. Znala sam kamo elim ii. Znala sam to elim uiniti.
S Georgiejem je sve na kraju ispalo slino nasilju i iskoritavanju,
neemu to nismo smjeli uiniti. Nisam znala zato sam to doivjela kao
nasilje, ali znala sam da Georgie vie nikada nee biti isti. Znala sam to
itavo vrijeme, Samovo je pismo samo potvrdilo moje slutnje. Niz
dogaaja. Isprva sam mislila da sam moda mogla neto promijeniti,
sprijeiti tragediju u obitelji Atwell, jer bilo je toliko trenutaka u kojima se
sve to moglo zaustaviti. Da barem toga dana nisam jahala, da sam jahala
drugim putem, da Sam nije htio otii u lov s Georgiejem, da nisam plakala
kao dijete
No sada mi je postalo jasno da je sve poelo jo prije nego to sam se
rodila. Poelo je s dva brata i s njihovim sinovima. Ja sam bila ki, jedna
djevojica vika. Potom su se na nas sruile okolnosti koje isprva nisu
imale nikakve veze s naim ivotima. Bile su to okolnosti na koje smo
reagirali loe, ali nismo ih mi stvorili. Zemljite u Miamiju za kojim se moj
stric pomamio, ekonomska kriza, zbog koje se osjeaj moje obitelj da smo
bolji od svih ostalih poveao.
Zato je samo Bog mogao rei da je sve moglo ispasti drugaije. Kada
bih ja to rekla, zvualo je kao da govorim kako se nikada nisam trebala
roditi jer to bi bio jedini nain, shvaala sam sada, da se sve to izbjegne.
Jedno od nas troje moralo je otii: ja, Georgie ili Sam.
Zastala sam na istini i okrenula se prema gospodinu Holmesu.
Thea, rekao je, Thea. Dodirnuo je moje naunice, naunice koje sam
dobila od majke. injenica da su i majka i gospodin Holmes dodirivali istu
stvar u tom mi se trenutku uinila skandaloznom, tunom, ali i utjenom.
Kada je prije gotovo godinu dana priao automobilu pred kolom, to
je vidio? ekao nas je, ekao je mene. Gledao je mojega oca, koji je
oklijevao pri izlasku, gledao ga je kako nevoljko prolazi pokraj
automobila, sav prljav od putovanja, a zatim je spazio mene kako izlazim
iz vozila prije nego to mi je otac uspio otvoriti vrata. Je li mislio da sam
drska? Ohola? Theodora Atwell s Floride, djevojka koja se ponaala
nepristojno i loe, a zbog toga su je poslali od kue. Prvo su iz automobila

izvirile moje noge, djevojake noge. Zatim sam se pojavila ja, sitnija nego
to je mislio i zgodna, savreno uspravna dranja. Moda i nije mislio da
sam zgodna, no svakako sam mu bila zanimljiva. Sve je to vidio kroz
sumrak, a onda je shvatio da nas ve predugo promatra i pourio je van.
Thea, ponovio je. Samo je to govorio. Sve sam uinila nekako
nagonski. Znala sam da ga imam. I prije sam inila sline stvari, naravno,
ali nikada s takvom sigurnou, nikada tako lako. Jedno smo se prema
drugome odnosili s lakoom, sada je sve meu nama djelovalo tako
ispravno i inilo mi se nemoguim da je bilo tko osim njega i mene ikada
prije osjeao bilo to slino. Nikada nisam tako eljela Georgieja.
Strastveno sam ga poljubila, drei ga objema rukama za obraze.
Zatim sam pokazala na tlo i shvatio je, znao je tono to elim.
Legao je na zemlju i otkopala sam mu remen, pomaui mu da se izvue
iz hlaa.
Spustila sam se na njega. Bio je golem i vrst, osjeala sam ga u sebi
te nisam htjela da taj osjeaj prestane. Bio je to osjeaj zbog kojega sam
inila sve to sam uinila do tada, poevi s Georgiejem. Sve sam inila
zbog tog osjeaja, zbog tog osjeaja da nisam sama. I ak dok je taj osjeaj
u mojemu mozgu dosezao toku usijanja, bila sam tuna jer znala sam da
to inimo prvi i posljednji put. I u tom mi se trenutku nije inilo moguim
u tom trenutku dok sam ga stezala za ramena, a on je podizao moju
bluzu i sisao mi dojke nije se inilo moguim da u se ja ikada ponovno
osjeati tako. Na trenutak sam umirila bokove, nagnula se i poljubila ga. I
njegovo i moje tijelo bilo je prekriveno znojem.
Nemoj prestati, promrmljao je i obeala sam mu da neu.
Promatrala sam mu lice, njegove napola sputene vjee, i razmiljala
sam. to je volio kao dijete? Je li drao majku za ruku dok su hodali
zaleenim gradskim ulicama i je li mu pruala utjehu? Je li volio zvuk
oeva glasa u molitvi? Sve mu to sada sigurno nedostaje, svi ti zvukovi i
dodiri koji tako lako nestaju iz pamenja.
Poela sam se kretati sve bre, a on je poloio svoje ruke na moje
bokove te me poeo pritiskati prema dolje, na sebe; odjednom sam se
okrenula u neki drugi nagib i morala sam sklopiti oi od uitka, od
golemog, jakog osjeaja nade.
Nisam to inila zato da bih zaboravila Georgieja. Nisam htjela
zaboraviti Georgieja. Htjela sam zaboraviti onu no i sljedei dan. A to je,

shvatila sam u tom trenutku, nemogue. Bol je sastavni dio uitka, a moja
uspomena na bratia sastojala se od jednoga i drugoga.
***
Na dan utrke osvanulo je predivno jutro, jutro kakvo obino prethodi
prekrasnome danu. Ako o danima u kampu esto govorim kao o
predivnima, to je zato to su takvi uistinu i bili i ne mogu se sjetiti
nijednoga drugoga naina za toan opis. Zato ih nazivam prekrasnima i
predivnima, poput razglednica, slika, neega nestvarnog.
Na umski sam puteljak dola sa Sissy s jedne te s Mary Abbott s
druge strane. Potonjoj su jahae hlae visjele na koljenima. Sissy je kosu
zavezala u vrsti vor, a meni je jahai haljetak na ramenima postajao sve
ui. Prerast u ga za samo dva mjeseca, ali u onome trenutku nisam o tome
razmiljala. Nisam razmiljala o predstojeoj godini, nisam ak ni
razmiljala o predstojeem danu. Razmiljala sam samo o sljedeih sat
vremena, o sat vremena tijekom kojih u jahati preko prepreka pred svim
djevojkama, gospodinom Albrechtom i gospodinom Holmesom.
Gospodin Holmes stajao je na vratima terena s Deccom. Moje je
tijelo sada reagiralo na njega, kao da mi je netko pod kou ugradio magnet
koji me privlaio k njemu. No naravno, nisam to inila, nisam to smjela
uiniti. Podigla sam ruku i mahnula im, a zatim odvratila pogled. Spazila
sam Leoninu platinastu kosu spletenu u vrstu pletenicu. Brojala je korake
izmeu dvostrukih prepreka.
Krenula sam istim putem kao i Leona, koja je ve drugi put hodala
terenom. To mi je ilo na ivce jednostavna je pristojnost nalagala da
nekome drugome prui priliku. Brojala sam korake izmeu skokova i
pokuavala sagledati stazu iz Naarine perspektive. Pokuavala sam
predvidjeti to bi je moglo prestraiti lonanice na kraju svakoga skoka,
atori na kraju terena koji su zaklanjali stolove za ruak, prisutnost drugih
ljudi bilo je tu dosta mogunosti.
Meunoje me boljelo, ali znala sam od prologa puta da e ta bol
brzo nestati te da e mi ostati samo uspomena koja e blijedjeti, sve dok mi
od nje ne ostane tek daleko sjeanje. Gospodin Holmes me promijenio.
Bila sam druga osoba zbog njega.
Pokuala sam se usredotoiti na skokove. Kros koji je sastavila
Sissyna grupa bio je doista impresivan. Najtei su bili oni skokovi koji su
vodili preko vode do iroke prepone, dva skoka jedan do drugoga, a zatim
trostruka kombinacija koja je zavravala zidom od cigle. Zid je bio zadnji i

najvii skok na terenu, zamiljen kao finalni test. Cigle nisu bile prave,
nainjene su od lakoga drveta, no konji to nisu znali za njih je to bila
vrsta prepreka.
Gospodin Albrecht puhnuo je u zvidaljku, pokraj mene je prola
Leona i primijetila sam da su joj obrazi rumeniji nego inae. Bila sam
zapanjena nije mi djelovala kao tip djevojke koja bi nanosila rumenilo.
Znala sam da bih joj trebala prepustiti pobjedu. ak mi je i Sissy to
neizravno sugerirala. Svaki bih se put nasmijala i rekla joj da e me Leona
vjerojatno ionako pobijediti, no nadala sam se da to nije istina.
Kvalifikacijske su runde prole vrlo brzo. Zagrijavala sam se na
susjednom terenu i promatrala kako ak tri djevojke dvije uenice
treeg razreda i Martha Ladue ne uspijevaju preskoiti vodene prepreke.
Ja sam pak trebala nastupiti meu posljednjima. Gospodin Holmes i dalje
je drao Deccu i nisam ih dobro vidjela, samo iz profila, pri emu ga je
Decca zaklanjala. Na terenu je ve bilo i padova jednu je djevojku konj
zbacio iz sedla nakon to je odbio preskoiti preponu.
Na pola kvalifikacijskih runda bila je pauza. Nastojala sam ujednaiti
disanje i opustiti Naari. Nije mi predstojala brzinska utrka morale smo
se usredotoiti na tonost. Zatvorila sam oi i zamiljala svaki skok,
brojei korake izmeu njih.
Doao je red na mene i savreno sam tempirala start. Kada je
gospodin Albrecht puhnuo u zvidaljku, stigla sam taman u ravninu prvoga
skoka. Naari je nesigurno pogledala jednu lonanicu, ali stisnula sam je
nogama pa je skoila savreno. Skokovima sam se posvetila kao i uvijek
sve i svi su nestali. Ljudi koji su me gledali pretvorili su se u izmaglicu.
Usredotoila sam se samo na otar vonj Naarina znoja i njezine drhtave
pokreta meu mojim bedrima.
Znala sam da imamo zadnji skok. Znala sam da ne moemo
pogrijeiti. No onda sam ula kako se za nama rue cigle i ispod glasa sam
proklela Naari. Nije dovoljno podigla noge. Ali bile smo brze.
Leona je pokraj nas proletjela u kasu, tako blizu da je u prolazu
stvarala vlastiti povjetarac. I Naari je htjela zakaskati, bila je nervozna i
napeta. Htjela sam upitati gospodina Albrechta kakvo nam je bilo vrijeme,
ali kad sam ga spazila, bio mi je okrenut leima i mahao je rukama.
Shvatila sam da s nekim razgovara, ali nisam vidjela s kim. Tek kada sam
prola pokraj njega, vidjela sam da razgovara s gospoom Holmes.

Sa sigurne sam udaljenosti gledala Leonu. U glavi mi je bubnjalo i

usta su mi bila posve suha. Gotovo je, aputala sam Naari dok smo stajale i
gledale, no ak ni tada nisam vjerovala u to. Moda su me oi varale.
Moda se moj um poigravao sa mnom. No duboko u sebi znala sam da nije
tako. Istina je bila jednostavna: gospoa Holmes vratila se kui dan ranije.
Ljudi su se esto vraali ranije kui.
Kralj je savreno preskoio sve prepreke, ukljuujui i zadnju
kombinaciju. Preskakao ih je kao igrake. Noge su mu bile vrlo duge,
jedva da se i morao naprezati.
Sissy me pronala u Naarinu odjeljku, gdje je Naari stajala pognute
glave, potpuno iscrpljena. Uuljala se u odjeljak i zalupila vratima za
sobom. Potapala sam Naari po zadnjici. Imala je nekoliko sati za odmor.
Napredna je grupa jednom nastupala prva, a potom zadnja, pa su nai konji
imali najvie vremena za oporavak.
Zato si ovdje? upitala me Sissy. Obrazi su joj bili rumeni, a kosa
joj je ispala iz pune. Bila je odjevena sva u bijelo, kao i ostale djevojke.
Nisam se natjecala protiv nje, ali i da jesam, ne bi me nimalo ugrozila. Nije
ugroavala nikoga. Nije dovoljno dobro jahala. Nije joj bilo stalo.
Umorna sam.
Ali imamo ruak. Zar nisi gladna?
Pogledom sam pratila Sissyn uzdignuti prst i vidjela sam da se
uokolo vrzmaju djevojke u bijelom. to je za ruak? pitala sam, mrzei
se zbog tunoga tona u glasu.
Sendvii. Ali dobri su.
Vratila se gospoa Holmes.
Znam.
Poloila sam dlan preko bolnoga ela i nisam je htjela pogledati u
oi.
Tuna sam, napokon sam prozborila.
Ali znala si da e se vratiti, rekla je tiho.
Da, rekla sam, znala sam. No nije li uvijek tako? Zna da e se
neto dogoditi i ne moe to sprijeiti?
Privukla me u zagrljaj i primijetila sam da je to uinila vrlo snano,
kao da se boji da u joj se izmaknuti. Nisam se izmaknula. Nitko me

tijekom protekle godine nije zagrlio, nitko nakon Georgieja. Nitko me nije
doticao.
***
Tri jahaice s najboljim rezultatima ja, Jettie i Leona nastupale
smo u finalu. Nastupala sam prva, to nitko nije volio, ali bilo mi je drago.
Morale smo biti brze. Znala sam da se pravo natjecanje odvija izmeu
mene i Leone. Oduvijek sam znala da e biti tako. Kralj je bio vei, bio je
sportski nadaren, ali Naari je bila bra, kao to je dokazala one davne noi.
Osim toga, bila je pametnija. Kralj je bio tup, nita ga nije zanimalo, a ako
Naari uspijem dovoljno potaknuti, ako je uspijem uiniti dovoljno
nemirnom, ii e brzo kao one noi i pobijedit emo.
U ringu za zagrijavanje nisam skidala pogleda s Naarinih uiju i
etala sam je u sve uim krugovima, dok se praktiki nije vrtjela oko svoje
osi. Nisam joj doputala da krene u kas htjela sam utedjeti to vie
njezine energije. Nisam gledala prema gospodinu Holmesu, ali znala sam
da on promatra mene. Oh, itekako me promatrao. Osjetila sam to.
Gospodin Albrecht radoznalo me pogledao dok sam prolazila uz njega, a
znala sam i zato. Trebala sam Naari ugrijavati polako, postupno je
uvodei u kros, no na kraju krajeva, pravila su bila jasna. Sa svojim sam
konjem mogla raditi sve to sam htjela.
Omotala sam uzde oko ruku, to nikada prije nisam uinila, jedino
sam ula da neki ljudi to rade. Bio je to glup potez ako Naari odbije
skok u zadnjem trenutku, svejedno bih pala preko nje, s tim da bih ovako
ostala privezana uz nju uzdama. U najboljem bih sluaju slomila obje ruke.
No povratila mi se stara neustraivost, ista neustraivost koju sam osjeala
svaki put prije teke staze. Osjeala sam je i svaki put kada bi me ljudi
promatrali. Sada je u publici bio i on i zbog toga sam postala jo hrabrija.
Smiono sam omotala uzde oko ruku tako vrsto da mi se koa zabila u
nadlanice. Bila sam odvana kada sam zaula zvidaljku gospodina
Albrechta i kada sam Naari potjerala u galop.
Sviala mi se sirova mo omotanih uzda. Savila sam laktove i Naari
je iznenada usporila, a zatim sam podigla none prste i zabila joj mamuze u
slabine. Uhvatila sam je u klopku obuzdala sam svu njezinu snagu
izmeu svojih nogu i ruku. Nikada dotad nisam osjetila takvu energiju.
Nikada se poda mnom nita tako nije kotrljalo, poput razornoga vala.
Kretale smo se prebrzo. Da smo bile na treningu, gospodin Albrecht
bi me glasno upozorio da smanjim brzinu napola. Sve su se djevojke u

bijelom pretvorile u izmaglicu koju bi svakih nekoliko metara prekinuo tek

eir nadstojnice. Da sam u gomili htjela raspoznati gospodina Holmesa, ne
bih uspjela.
Preskoile smo vodenu prepreku i osjetila sam kako Naari mijenja
glavnu stranu. Dok se pripremala za preponu pred nama, osjetila sam,
znala sam da se razumijemo. Ja sam htjela pobijediti, a ona me se htjela
rijeiti. Htjela se rijeiti te zbunjujue djevojke sa svojih lea, te djevojke
koja je izaziva na trk bolnim ubodima u slabine, a zatim je obuzdava
stranim povlaenjem o kutove usta. U ustima je osjetila krv zbog stalnoga
pritiska takve igre, jezik joj se pribio uza zube i bilo joj je teko disati.
Frknula je od ljutnje i apnula sam joj: Dobro je. Nastavila sam u
ritmu njezina lakog galopa: Dobro je, tako, dobro je, a kada smo se
pribliile zadnjoj kombinaciji postavljanje najteeg skoka na kraju bio
je doista prljav trik zamahnula sam nogama o njezine slabine i pomakla
ruke uz njezin vrat tako da je u ustima osjetila olakanje um joj se
razbistrio i skoila je poput vjetra.
Bila je to brzinska runda pa ruenje prepreka nije bilo vano, ali
morala sam isto preskoiti tu prepreku. Htjela sam da me gospodin
Holmes vidi. Dok smo jo letjele preko zadnje prepreke moda na jednu
ili dvije sekunde sklopila sam oi i zamislila da sam opet na Sasiju, da
skaemo na polju iza nae kue na Floridi, da jaemo prema velikoj i
neistraenoj divljini.
Morala sam na Naari projahati jo pet krugova prije nego to je
napokon usporila u hod. Iz publike nije dopirao nijedan jedini zvuk. Sve
sam savreno preskoila.
Leona je na Kralju prokaskala pokraj mene, ni trzajem oka odajui da
me primijetila, no pogled mi je uhvatio gospodin Albrecht, a primijetila
sam i da sve djevojke uz ring gledaju mene, a ne Leonu. Udarila sam Naari
po vratu i ona se trznula.
Dobro je ohladi, promrmljao je gospodin Albrecht dok smo
prolazile pokraj njega.
Kimnula sam glavom. Nastojala sam ne obraati pozornost na to da
svi zure u mene. Mary Abbott stajala je uz ulaz u ring i dok sam prolazila
kraj nje, uhvatila je jednu uzdu.
Ne, bijesno sam je upozorila, pusti to.
Kako ste divno jahale, rekla je pijevnim glasom, jednostavno

predivno. Dobra cura, obratila se Naari.

Ne diraj je.
Mary Abbott me pogledala bez iznenaenja u pogledu, otpuhnula
ike s lica i promotrila me. Bude li jo jedno doigravanje, kladim se da
e i u tome pobijediti. Danas e u svemu pobijediti, ako mene pita.
Ostavi me na miru, proaptala sam i potjerala Naari u kas.
Usporila sam je tek kada sam izala iz gomile, pa sam kliznula sa sedla i
poela je etati u krug, opet gledajui Leonu sa sigurne udaljenosti.
Dobro je, dobro je, mrmljala sam Naari, ali nije reagirala. Samo je
pognula glavu gotovo do tla. Pokuala sam obrisati znoj s udubljenja koja
sam joj u slabinama nainila mamuzama, ali trzala se i povlaila pred
mojim dodirom. Odjednom sam poalila sve to sam uinila. Ba sve.
Uenica prvog razreda kojoj nisam znala ime moda Holly?
prola je pokraj nas i razrogaenih se oiju zagledala u Naari. Kada sam joj
pokuala uzvratiti pogled, okrenula je glavu. Naari je zadrhtala kada nas je
zapuhnuo povjetarac, neugodno hladan na njezinoj vruoj koi. Svuda oko
nas tiho su umile grane i odjednom sam osjetila kako me ispunjava
ugodan osjeaj mira, praznine, kako me naputa i zadnji traak neobuzdane
sile koja me bila obuzela. Gladila sam Naari po vratu i arko prieljkivala
neku aroliju koja bi me toga trenutka prenijela u krevet i pokrila
poplunom do vrata.
Nisam mogla procijeniti kojom se brzinom kreu Leona i Kralj. Bio
je tako visok i vitak da se uvijek inilo kao da se kree sporo, kao da
prolazi kroz vodu. Bili su prekrasan par, Leona i Kralj morala sam im se
diviti, sjaj Leoninih tamnoplavih izama u kontrastu s Kraljevim krznom
svakome je morao upasti u oi. Bili su poput plemia kampa Yonahlossee.
A uskoro vie ovome mjestu nee znaiti nita. Postat e tek davno
zaboravljena djevojka i njezin konj.
Kralj je i ovaj put kao od ale preskoio zadnju kombinaciju.
***
Jettie, Leona i ja kao zadnje smo tri finalistice ule na teren. Nitko
nije znao kakvi su nam rezultati. Tiho sam aputala Naari, koja je skakutala
i izvijala vrat. Leona mi je dobacila prijekoran pogled kada je Naari
pokuala pretei Kralja.
Obuzdaj je, naredila je. S Leonom e sve biti u redu, znala sam to.
Dobro je podnosila sve ivotne nedae.

Ne mora uvijek biti prva, dosta je toga, odvratila sam joj. Dan se
polako penjao na ljestvici najgorih dana koje sam proivjela, ali kratki
bljesak zaprepatenja na Leoninu licu ipak mi je donio malo zadovoljstva.
Potjerala sam Naari pred Kralja.
Vidjela sam Henny kako uz vrata terena s nekim uzbueno
razgovara, ali sve dok se nije okrenula, nisam razabirala s kim. Bila je to
gospoa Holmes. Sve je na njoj bilo krae kosa, koja je visjela u maloj,
labavoj puni, suknja, koja se vie nije vukla po podu, ali i bluza, koja vie
nije bila broem prikopana uz vrat, nego je otkrivala malo blijede koe.
Zavrtjelo mi se u glavi i nagnula sam se naprijed u sedlu malo prebrzo, kao
da u se onesvijestiti.
Jesi li dobro, Thea? upitala me gospoa Holmes. Pogledala sam je
otvorenih usta i nisam mogla sakriti iznenaenje. Izgledala je svjee, kao
da se vratila iz toplica. Sada se dobro vidjelo da je u mladosti bila lijepa.
Ne prekrasna, ali lijepa na ivahan, okretan nain. eludac mi se podigao
od munine.
Da, Thea, ubacila se Henny, vrlo hladnoga glasa. Jesi li dobro?
Kimnula sam glavom i prola pokraj njih, izbjegavajui pogled
gospoe Holmes i Hennyne napomene.
Thea, doviknula mi je, zar si se zaboravila pristojno ponaati?
Nisam se mogla okrenuti. Nisam se mogla suoiti s gospoom
Holmes. Nisam se mogla ni za to na svijetu pretvarati da mi je draga.
Naravno da sam zaboravila. Sve sam zaboravila. Zaboravila sam da
e se vratiti, da e ponovno preuzeti svojega supruga i da e nastaviti sa
svojim ivotom ovdje. No ipak, dok sam ulazila u ring, i dalje sam htjela
pobijediti.
Sve smo okrenule konje prema gospodinu Albrechtu i Rachel, koja je
bila odabrana da naoj grupi dodjeljuje vijence. Nasmijeila mi se i
primijetila sam da joj je lice prekriveno pjegicama od sunca. Nje mjesec
dana nije bilo, ali kada si ravnateljeva ki, ima neke povlastice. Gospodin
Albrecht obavio joj je ruku oko ramena, kao da je titi. Svi su je u koli i
dalje voljeli. Obrazi su joj bili ruiasti i izgledala je radosno, prepuna
nade. Naravno da je bila radosna, naravno da je bila prepuna nade.
Roditelji su joj ponovno bili zajedno i obitelj opet na okupu. Vidjela sam
kako Molly u prvome redu uzbueno razgovara s nekom drugom uenicom
prvoga razreda. Sve su mi uenice prvoga razreda izgledale kao drebice

 raskutrane kose i dugih, tankih nogu. inilo se kao da ne znaju kamo

bi s rukama i nogama u hodu, kao da ih ne znaju kontrolirati sada, kada su
tako naglo i tako mnogo narasle.
Za nekoliko trenutaka, oglasio se gospodin Albrecht i svi su u
gomili zautjeli, imat emo rezultate.
Jettie si je neto grozniavo mrmljala u bradu, pa sam se okrenula i
pogledala je.
Stalno zuri, rekla je kada me primijetila, a to mi je i Henny
jedanput rekla. Nisam joj nita uzvratila. Samo sam sklopila oi pred svim
tim ljudima.
Kada sam ih opet otvorila, pred njima mi se ukazala gomila lica i sva
su piljila u mene, ozbiljna i tiha. Svima nam je to tako mnogo znailo.
Vidjela sam da Martha tiho vijea s Henny, da nas Alice Hunt pozorno
promatra, a Molly grize nokat. Ni o jednoj od njih nisam znala gotovo
nita, osim o Sissy. Moda sam jo jedino o Evi znala dovoljno da bih je
nazvala prijateljicom.
Rachel me pogledala, a onda brzo skrenula pogled u tom sam
kratkom trenutku znala da sam pobijedila.
Ovo se jo nikada nije dogodilo, progovorio je gospodin Albrecht
pred nama, obraajui se publici. Izgledao je kao bilo koji drugi mukarac,
jedino po emu se isticao bio je iskrivljen engleski kojim je govorio.
Nikada jo nismo nagradu dodijelili novoj uenici. Zastao je. Vidjela
sam da Henny neto ape gospoi Holmes i da ova odmahuje glavom. Svi
su sada znali da sam ja pobijedila. Mary Abbott blistala je od sree, a
Katherine Hayes pozorno me promatrala. Gledala sam gospou Holmes
zato da ne bih gledala njezina mua, za kojega sam znala da stoji negdje u
gomili s Deccom u rukama. I gospoa Holmes je gledala mene, potpuno
mirnoga izraza lica.
Jahanje je, nastavio je gospodin Albrecht, ako to mogu tako
kazati, pravo partnerstvo izmeu ovjeka i ivotinje, zdrueni napor
ljudskoga uma i iste konjske snage.
Hajde, daj ve jednom, tiho je promrmljala Leona.
I u jahakom je ringu sve doputeno, u jahakome ringu nema
favorita, ondje su jedino vani vjetina i brzina, tono tim redoslijedom.
Djevojke, ovdje se krije lekcija koja e vam dobro doi u ivotu: dajte sve
od sebe u svemu to inite i ako to napravite, eka vas velika nagrada.

Od Rachel je prvo uzeo najjednostavniji vijenac, ostavivi ostale da

joj vise oko ruke u urednome nizu. Privrstio je taj vijenac oko vrata
Jettiena konja, koji je spljotio ui i iskesio zube. Potom je postavio vijenac
oko Kraljeva vrata, dok je ovaj strpljivo stajao, ekajui da gospodin
Albrecht uvrsti kopu.
I naa pobjednica danas, Theodora Atwell iz Emathle na Floridi,
koja nas je sve zadivila svojom spretnou i hrabrou. Gospodin Holmes
uao je u ring, proavi pokraj svoje supruge i Henny koje je pozdravio
naklonom glave.
Utinuo je Rachel za obraz nakon to joj je s ruke uzeo vijenac, a ona
se zarumenjela od neugodnosti i okrenula glavu. Grlo mi je stegnula
panika. Nisam eljela da mi prilazi tako blizu, no ipak mi je prilazio, toliko
blizu da sam mu vidjela razdjeljak u kosi. Jo jedna tradicija kampa
Yonahlossee.
Thea, promrmljao je. Bravo. Bojaljivo je potapao Naari kao
to to ine samo ljudi koji ne poznaju konje, a zatim joj je uvrstio vijenac
oko vrata. Bio je nainjen od prvih pupoljaka forzicije i puzajueg
plamenca, koji su se savreno slagali u predivan ukras. Tko bi se nadao da
e se te dvije vrste cvijea jedna napadna, a druga njena tako dobro
nadopunjavati? Gospoa Holmes, eto tko. Vratila se upravo na vrijeme da
se pozabavi vrtom.
Sada se bavila Deccom, svojom prelijepom, tamnokosom Deccom.
Gospoa Holmes nije zasluila ono to sam joj uinila.
King je odjednom uzmaknuo prestraen vijencima i Leona mu je
zarila mamuze u slabine. Gospodin Holmes brzo se s Rachel odmaknuo
prema rubu ringa. Usta su mi bila vrlo suha. Kanjavala sam se time to
nisam pila vodu, bila je to najbolja kazna koje sam se u tom trenutku
mogla sjetiti.
U redu je, Kralju, rekao je Albrecht, a Kraljeve su se ui naulile
prema njemu. Bilo mi ga je ao. Gazdarica mu je odjednom postala
okrutna zbog gubitka koji on nije mogao razumjeti. Coknula sam jezikom i
Kralj je okrenuo glavu prema meni, oito traei utjehu, a izraz na Leoninu
licu prvi je put otkad sam je poznavala postao sasvim jasan. Nisam trebala
pobijediti. Znala sam da je sada sve gotovo.
U teoriji se takve stvari dogaaju postupno. Ljudi neke stvari
shvaaju polako i bolno. No ja sam u samo jednoj sekundi shvatila da mi
Leona eli nauditi na bilo koji mogui nain. Stala sam na put jednoj

jedinoj stvari do kojoj joj je bilo stalo. Upropastila sam joj zadnju priliku.
Da sam pak ja imala drugu priliku, i opet bih je nastojala pobijediti.
Radije bih bila umrla nego izgubila. Jahanje mi je ilo tako dobro zato to
sam bila neustraiva. Ljudi su se uvijek divili mojoj spremnosti da
preskaem prepreke koje su bile previsoke i preiroke za tako malenu
djevojicu. Stoga sam, oblizujui ispucane usnice, pogledom traila
gospodina Holmesa. Stajao je uz rub ringa, drei Rachel za ruku. Svi su
gledali Leonu, koja im je privukla pozornost zato to je poticala Kralja na
divlje ponaanje. No gospodin Holmes gledao je mene. Znala sam da e
me gledati. Kada su nam se pogledi susreli, tuno je odmahnuo glavom i
da sam si u tom trenutku mogla zabiti no u srce, bila bih ga zabila.
No ekala sam mirno sam sjedila na konju poput prave i dobre,
poslune djevojke te ekala da prvo Jettie, a zatim Leona objau svoj
poasni krug, a onda sam i ja pojahala, praena gromoglasnim pljeskom
koji mi je zvuao kao upozorenje. Priekala sam da me fotograf uslika, da
gospodin Holmes sa svojom obitelji nestane u umi i da mi stotina
djevojaka estita, opratajui mi ruan nain na koji sam jahala.
Kako je lijepa, govorile su i gladile Naari po vratu, jedna za
drugom.
Potom sam povela Naari izvan ringa, prola pokraj konjunice i pola
uzbrdo, u planinu putem koji je nekoliko milja vijugao kroz umu, a zatim
izlazio na istinu. Bio je to jedini put koji se nije vraao natrag do
konjunice, a priali su da vodi skroz do Ashevillea preko stare rudarske
ceste.
Pustila sam Naari da vodi i odvezala joj vijenac s vrata. Forzicija se
ionako ve bila savila, a plamenac je bio zgnjeen. Bacila sam ga negdje
usput, u umu. Preokrutno sam jahala konja toga dana u ringu i nisam zbog
toga alila. Jahala sam preokrutno na tom natjecanju, ali pobijedila sam.
Dola sam do prve istine i sila sa sedla. Zrak je bio tako otar i ist
da mi je pri dubokim udisajima tipao grlo. Naari je oslonila njuku o moj
dlan, to je za nju bila neobino njena gesta. Znala sam da ta njenost
potjee zbog iscrpljenosti i nesigurnosti nije poznavala okoli u kojem
smo se nale no svejedno sam joj bila zahvalna na tome. Poloila sam
joj dlan na elo i prstom napravila krug oko njezina oka.
Bila sam neustraiva. Bila je to osobina koja me dobro sluila u
jahakom ringu, a loe u ivotu.

Odabrala sam jednu haljinu iz Sissyna ormara, saivenu od svile i

satena koji su upravo te sezone bili u modi. Majka joj je ba bila poslala
nove haljine i Sissy je bilo neugodno zbog sve te raskoi. Nije se trebala
osjeati loe. Zbog nove bi joj haljine zavidjeli, ali ne bi je prezirali. Nova
je haljina znaila da je na sigurnom. Nee je poslati kui iz kole kao
Leonu. Haljina koju sam odabrala bila je sveana, dosezala mi je do
glenjeva.
eli li ogrlicu? upitala me Eva.
Mislim da ne, odgovorila sam promatrajui se u zrcalu koje je bilo
premaleno da bih se u njemu ogledala od glave do pete. Kosa mi je bila
prljava, nisam je bila oprala dulje od tjedan dana, ali izgledala je teko,
bujno i kestenjasto. Odstupila sam korak od ogledala i pogledala ostatak
tijela. Crveni mi se saten priljubljivao uz bokove majka bi to smatrala
neprilinim a u prsima mi je haljina bila pomalo uska, pritiskala mi je
grudi. Nisam bila sigurna izgleda li mi to udno ili privlano. Naramenice
su bile saivene tako da su se ukoso sputale s ramena i nisam se mogla
otarasiti osjeaja da padaju.
Ponovno sam stavila majine naunice. Prvi sam put nosila nakit koji
je bio na razini nakita drugih djevojaka.
Otila sam iz kolibe prije ostalih. Druge su djevojke jo nanosile
diskretnu minku za koju su se nadale da je gospoa Holmes nee
primijetiti. Malo rumenila i pudera, svijetli ruevi i slino. Ja se nisam
htjela minkati, a osim toga, izbjegavala sam Sissy. Imala sam sree pa
sam uspjela neopaeno izai iz kolibe te sam plutala na tom osjeaju dok
sam hodala po Trgu, utapajui se u gomili djevojaka koje su pole prema
Dvorcu. Bilo je sedam sati naveer i sumrak, pa smo sve u polumraku
izgledale nekako meke. Holmesovi su stajali na ulazu ukraenom plavim i
utim trakama, ali bila sam potpuno mirna. Djevojice su takoer bile
ondje, nagurane oko oca.
Obuzimala me silna tuga koja nije imala nikakve veze s njim. U
Holmesovima sam vidjela obitelj koja je nastupala jedinstveno, ak i uz
sve svoje tajne podjele i patnje. Odjednom sam osjetila silnu enju za
svojim bratom blizancem, umalo sam zaplakala od ljubomore, no onda sam
se sabrala, pa sam zagladila kosu i opipala te nesretne naramenice. Kako e
izgledati na ponovni susret? Hoe li mu biti drago to me vidi? Takvo mi
se to inilo nemoguim.
Evo i nae pobjednice, na vratima me pozdravila gospoa Holmes.

Suprug joj je stajao iza lea pa nije mogla vidjeti kako mi napadno
izbjegava pogled.
Hvala vam, rekla sam, iako mi nije ba izravno estitala. Pogledala
sam djevojice sve su me gledale, posebice Rachel.
Je li vam drago to ste se vratile? glas mi je bio iznenaujue
miran. Je li vam drago to ste opet s ocem?
Sve su kimnule glavom. Ali bilo nam je zabavno s djedom i
bakom, rekla je Sarabeth.
Jako zabavno, dodala je Rachel.
Sve su se odlino zabavile, rekla je gospoa Holmes, a ja sam se
susrela s mnogo bivih polaznica Yonahlosseeja. Nasmijeila se. Toliko
vas je diljem Juga!
Nekoliko sam trenutaka razmiljala na koga to misli kada govori vas,
ali onda sam shvatila. Naravno. I ja sam sada bila polaznica Yonahlosseeja.
Susret s Holmesovima nije mi bio tako teak kao to sam mislila da
e biti. Prizor njihova zajednitva ak me i ispunio olakanjem. Nisam
razorila tu obitelj.
No dobro, rekla sam i okrenula se da vidim dolazi li za mnom jo
koja djevojka, a zapravo sam silno eljela skrenuti pogled s gospodina
Holmesa, koji me hladno ignorirao. Molly i Henny upravo su stigle do dna
stubita. Molly je brbljala, a Henny samo napola obraala pozornost na nju.
Okrenula sam se natrag prema Holmesovima, poklonila se i prola kroz
ulazna vrata, koja su mi otvorile Docey i Emmy. Prvi sam ih put vidjela
zajedno i sada sam primijetila da meu njima ipak postoji slinost neto
u nainu dranja, u nainu na koji im se glava stapala s vratom i u nainu
kojim su brzo gestikulirale. Docey mi se nasmijeila, a Emmy se pravila da
me ne primjeuje.
Blagovaonica je izgledala prekrasno cvijee s terena premjeteno
je ovamo i vidjelo se da je gospoa Holmes, iako je kod kue bila tek jedan
dan, ve uspjela tota organizirati i tota vratiti na pravo mjesto.
Mladii su i ovaj put stajali na drugome kraju prostorije, odjeveni u
odijela i s raznobojnim leptir-manama oko vrata, pa sam zbog njihove
nazonosti odjednom postala vrlo svjesna duljine i ozbiljnosti svoje
haljine. Sve su druge djevojke odjenule krae, ire haljine, ak je i Sissy
podigla obrve kada sam odabrala ba ovu, ali ipak sam je odjenula. Zato?
Zato sam htjela da me svi gledaju? Osjeala sam njihove poglede dok sam

prelazila preko plesnog podija, u mene je bilo upereno barem stotinu oiju,
no osjeaj nije bio sasvim neugodan. Zamislila sam da meu momcima
stoji Sam, da eka na ples s djevojkom i u tom sam trenutku shvatila da su
i njega roditelji trebali poslati od kue. Zar nisu shvaali koliko su
nepoteni kada mene putaju da odem u svijet, a njega ne? Bili su u
zabludi, tono kako je Sam i napisao.
Sissy je kroz vrata ula s Evom i odmah brzo pogledala prema
momcima. Poeljela sam da nije tako prozirna, da toliko ne pokazuje
osjeaje, barem ne veeras.
Je li sve u redu? dola je do mene i upitala. Prepoznala sam
njezine naunice. Bile su to one iste naunice s rubinima koje sam pronala
dok sam njukala po kolibi prije gotovo godinu dana. Kako vrijeme leti.
Kimnula sam glavom i zagrizla siunu torticu od umskog voa, tek
ispeenu. Jezikom mi se rastopio maslac. Oglasila se i glazba i poeli su
nam prilaziti momci. Stajale smo i ekale, Sissy me pozorno promatrala, a
ja sam se pretvarala da to ne zamjeujem. Zato misli da tako lako mogu
prenijeti osjeaje na nekoga drugoga? U tom se trenutku, kao da sam ga
prizvala, preda mnom stvorio David, visok i zgodan, ba kao i zadnji put.
Thea? Evo, opet se susreemo.
Davide, pozdravila sam ga. Bio je vrsta momka koji nije prihvaao
odbijanje. Znai, i ti si ovdje. Bila je to vrlo glupa reenica. Sigurno sam
mogla smisliti neto bolje.
Da, ovdje sam.
Odveo me do plesnog podija, uzeo moju ruku u svoju i drugu mi
poloio na lea. Bio je nii od gospodina Holmesa. Primijetila sam
Katherine Hayes odjenula je arko crvenu haljinu i usnice premazala
ruem iste boje. Bio je to hrabar potez, ali Katherine je uvijek bila hrabra.
David nije govorio nita, samo je plesao i vodio me po plesnome
podiju, a kada je pjesma zavrila i nakon nje poela druga, upitao me:
Svia li ti se ova pjesma?
Nije loa, odgovorila sam. Okrenuo je glavu i ve sam pomislila
da sam se moda prehladno izrazila, ali onda sam osjetila da mi prstima
prelazi preko lea.
I, kakva ti je bila ova godina u koli? upitao je.
Hajdemo samo plesati, kazala sam i nasmijeila se da bih ublaila

svoje rijei.
Privukao me blie k sebi i bila bih mu najradije poloila glavu na
rame, smanjila i tu malu udaljenost izmeu nas. Naposljetku sam to i
uinila. Poloila sam glavu na rame tog neznanog djeaka i dopustila mu
da me vodi po blagovaonici Dvorca, po mjestu na kojemu sam pojela
stotine obroka, izrekla stotine molitvi. Nisam se bojala da e nas uhvatiti,
ne ovaj put. Bili smo okrueni desecima drugih parova, nije bilo opasnosti.
Blago je mirisao po kolonjskoj vodi.
Kada je pjesma zavrila, jo me neko vrijeme drao za ruku, kao da
mi ne eli dopustiti da odem. Nasmijeila sam mu se kao da se ispriavam,
a zatim se okrenula prema mjestu na kojemu sam zadnji put vidjela
gospodina Holmesa. No umjesto njega, ondje je stajala gospoa Holmes.
Zurila je u mene i u pogledu joj nije bilo ni traga naklonosti. Morala sam
skrenuti pogled jer ona ga oito nije eljela skrenuti. Uhvatila sam Davida
za rukav sakoa.
Jo jedan ples? upitala sam i to ga je iznenadilo. Bacila sam se na
ples te veeri, samo jednom nainivi stanku i otiavi s Davidom,
Booneom i Sissy u udaljeni kutak, gdje smo pijuckali viski iz pljoske.
Sissy je popila samo jedan gutljaj, ja sam popila onoliko koliko sam mogla
podnijeti. Nakon viskija sam se osjeala sjajno, osjeala sam se kao dobra
djevojka s divnim, rumenim usnicama. Osjeala sam da me David
promatra dok naginjem pljosku prema usnicama i bilo mi je drago to sam
odjenula Sissynu sveanu haljinu.
Leone nije bilo na plesu. Traila sam ju i da je bila ondje, sigurno bih
je zamijetila. I moda je to bilo zbog viskija, ali te sam se veeri osjeala
dovoljno smjelo da zaboravim na nju, da je potpuno prognam iz misli.
Moda sam ionako tek bila umislila njezinu prijetnju. Sigurno nije znala
nita, a da i jest, bi li doista supruzi gospodina Holmesa dola s glasinama
o meni i njemu? Morala bi imati dokaze.
to to radi? proaptala mi je Sissy dok smo zamjenjivale plesne
partnere, ali nestano se smijeila dok me to pitala.
Nita, odgovorila sam joj. Pala sam u Booneov zagrljaj, a on me
povukao dalje od Sissy. I Boone i ja bili smo pripiti i izbliza mi je izgledao
zapanjujue, posebice njegova kutrava, crvena kosa. No jo udnija od
kose bila je njegova koa, blijeda i prozirna kao to to esto biva na
crvenokosima. Oko svakoga su mu se oka ispreplitale tanke zelene ilice.
Dobro se zabavlja?

Da, odgovorio je i zavrtio me. Lijepo je plesao.

Sissy je uhvatila ba dobroga momka.
Nasmijeio se. Je li? Zanimljivo, ja sam ba razmiljao o tome kako
sam ja uhvatio dobru djevojku.
Osjeala sam se neobino bila sam mu dovoljno blizu da sam
mogla namirisati kremu kojom je mazao kosu, ali sam znala da je taj
zagrljaj sasvim platonski. Smijeio se bezizraajnim smijekom koji je
oito namijenio djevojkama koje nisu Sissy, a ja sam mu promotrila
kremaste hlae, dovoljno tanke da sam tono vidjela na kojim se mjestima
guvaju pa sam se zapitala tko ga odijeva. Kupuje li mu majka odjeu kada
ode u posjet kui? Odvodi li ga krojaici, eka dok ga ova izmjeri, a zatim
pomno bira tkanine? Misli li da ga dobrim odijevanjem priprema za
odlazak u svijet?
Voli li je?
Ozareno se nasmijeio i nabori oko oiju su mu se udvostruili.
Da, odgovorio je, a zatim zastao. Je li sve u redu, Thea?
Izgledao je zabrinuto. Mislim, to je prilino udno pitanje.
Obrazi su mi se zaarili. Boone je bio tako dobar da me srce boljelo
od njegove dobrote. Zagledao se na drugi kraj plesnoga podija, a kada sam
se okrenula u pravcu u kojemu je gledao, shvatila sam da promatra
gospodina Holmesa. Zajedno je s gospoom Holmes rezao kriku velike
torte ukraene ueerenim laticama rue. Prebacila je kriku s lopatice na
tanjur, a on je ve pripremio drugi tanjur. Boone je pogled s njega svratio
na mene, a ja sam pognula glavu.
Bit e sve u redu, tiho mi je rekao, a ja mu nita nisam odgovorila,
samo sam mu dopustila da me obgrli u prijateljski, nevini zagrljaj.
Vratio me Davidu pa sam plesala s njim sve dok ples nije zavrio.
Orkestar je svirao neku polaganu pjesmu melankoline melodije, David mi
je govorio da mu se sviam, a ja sam preko njegova ramena promatrala
druge parove.
Boone je Sissy pribio u kut i iznenadilo me da su tako hrabri. Sissy je
moda bila pijanija nego to sam mislila jer inae ne bi tako nesmotreno
odbacila sve manire. No moda je to bio uinak Yonahlosseeja, moda su
svi ovdje nesmotreno odbacivali manire.
Osjetila sam da me gospodin Holmes promatra i prije nego to sam

se okrenula i pogledala ga. Stajao je u jedinom kutu prostorije koji jo

nisam promotrila. Pogledala sam ga samo zato da bih provjerila ima li na
licu izraz koji sam zamiljala i stoji li nehajno kako sam zamiljala, no kad
sam se okrenula i ugledala ga, skrenuo je pogled i otiao iz blagovaonice.
To me povrijedilo. Pjesma jo nije bila zavrila, ali promrmljala sam
Davidu neto o tome da moram skupiti svoje stvari.
Drao me za vrhove prstiju, stoga sam ih povukla, moda snanije
nego to sam namjeravala, pa mu se izraz lica sledio.
Zato me vue za nos? upitao me glasno i u tom sam trenutku
shvatila da je i ljut i pijan. Htjela sam mu se ispriati, ali onda mi je s
usnica silo neto potpuno drugaije.
Ti si samo budalasti djeak, rekla sam i Davidovo se lice snudilo.
Doista je izgledao kao budalasti djeak, ali nisam se sada mogla brinuti jo
i za njega. Pourila sam to dalje od njega i shvatila da nemam nikakvih
stvari koje moram skupiti, da nema niega to me zadrava na plesu, nita
zbog ega ne bih mogla izai van, gdje me moda eka gospodin Holmes.
Ili me ne eka. Jo gore. Prostorija je u tom trenutku ve izgledala grozno
stol sa zakuskom bio je preplavljen prljavim tanjurima i aama, a na
stalku su jo stajali tek neuredni ostaci torte. Docey je istila, njiui se u
ritmu tune pjesme.
Zbogom, Docey, rekla sam jer nisam znala to bih joj drugo rekla,
ali i zato to sam se osjeala glupo i neugodno.
Nasmijeila mi se i mahnula mi s eznutljivim izrazom na licu.
Pojurila sam niza stube i bila bih ve otila, no onda me zazvao
gospodin Holmes. Bilo mi je, naravno, jasno da je gospoa Holmes otila s
plesa. Povukao me u sjenu, podalje od svjetla koje je dopiralo s plinske
svjetiljke.
to hoe?
Moja ga je reakcija iznenadila, ali brzo se sabrao te se postavio kao
da e odrati kakav govor.
Jesi li se veeras dobro zabavila? Bio je to Henry Holmes kakav je
nastupao u javnosti, ne Henry Holmes kojega sam voljela. Kravata mu je
bila uredno svezana i kosa uredno zaeljana. Primijetila sam da je i
podian, i od svega to se dogodilo toga dana, to mi je bilo najgore. Prizor
njegove uredno zaeljane i podiane kose, za koju sam tono znala tko ju
je uredio. Znala sam i da e proi jo mjeseci prije nego to mu ike

ponovno ponu padati u oi.

A to ti misli, jesam li se dobro zabavila?
Odmahnuo je glavom. Nisi. Zatim je zastao i oslonio se rukom na
drvenu plou za leima, pa je sada stajao u iskrivljenom poloaju. udjela
sam za njim, ali znala sam da ga vie nikada neu imati.
Zaustio je da neto kae, ali odmah sam ga zaustavila.
Nema se tu to rei, rekla sam, doista nema.
Nasmijeio se. Mnogo ti toga elim rei, Thea. Previe.
Nemojmo onda rei nita, rekla sam i zagledala se u svoje ruke.
Jo su bile crvene od dananjeg jahakog natjecanja. Trebala sam nositi
rukavice, ali kroz njih sam slabije osjeala uzde. Odlazim odavde, rekla
sam. Sada i moram.
Ne, ne mora
Ne, prekinula sam ga i upravo u tom trenutku iz Dvorca je izala
gospoica Brooks. Odmah nas je spazila. Gospodin Holmes joj je
domahnuo, ona nas je radoznalo odmjerila i ja sam se zapitala znaju li svi u
koli za nas ili je takvo to osobama poput gospoice Brooks nezamislivo.
Kada je nestala s Trga, ponovno sam se okrenula prema gospodinu
Holmesu.
Bio si u pravu, rekla sam mu. Zavoljela sam ovo mjesto. Sada ga
volim. Prekrasno je.
Onda ostani, Thea. Neka ti i dalje bude prekrasno. Nemoj se
kanjavati odlaskom.
Ne kanjavam se. Mislim da sam dovoljno kanjena. Bila mi je
kazna kada su me poslali ovamo, ali to na kraju nije tako ispalo, zar ne?
Ovamo sam stigla pod stranim okolnostima, a sada odlazim pod
dobrima.
Doista?
Da, rekla sam i silno sam ga eljela dodirnuti, ali znala sam da ne
smijem, pa sam zato samo jo jedanput ponovila svoj odgovor, nastojei
zvuati suosjeajno, tako da zapamti da mi je pomogao: Da.
A kamo e otii?
Kui, odgovorila sam, kui.

21.
Kada sam se vratila sa zabave, ostale su djevojke u kolibi Augusta jo bile
budne, u raznim fazama pripreme za poinak. Sissy nije bilo, te se veeri
odluila ponaati neustraivo. Zavukla sam se pod pokrivae jo uvijek u
posuenoj haljini. Mary Abbott me promatrala, ali nitko drugi nije
primijetio.
Jesi li se dobro zabavila?
Kimnula sam glavom. Oi su mi bile zatvorene, ali pitanje je zvualo
kao da je dolo iz Evine glave koja visi s gornjega kreveta. Jesi li se ti
dobro zabavila? upitala sam je.
Jesam, odgovorila je i zamislila se. Mislila sam da je time
razgovor zavrio, ali onda se ponovno oglasila: Kada odemo odavde,
najvie e mi nedostajati plesovi.
Mislim da e se jo naplesati po raznim plesovima u ivotu.
Ali nee biti kao ovi.
to moe biti i dobro i loe, pomislila sam.
Ne, nee biti kao ovi, rekla sam. Takva si sanjalica, Eva. Uvijek
sanja o nekom drugom mjestu. Nisam ba to eljela rei, ali nisam mogla
jasnije izraziti ono to osjeam. Uvijek e biti ovakva.
Kakva? upitala je Mary Abbott.
Mlada i lijepa, rekla sam, a Eva se nasmijala. Svidjelo joj je to
sam to rekla. Mlada i savrena.
Nakon to su sve djevojke zaspale, otila sam u Sissyn krevet i tamo
leala kojih sat vremena. Naravno da nikoga nisam zavarala time.
Vjerojatno sam zaspala jer sam odjednom otvorila oi i iznenadila se, a
onda s olakanjem utonula u tamu. Tekim sam korakom otila na drugi
kraj sobe, nalila punu au vode, popila je i nalila jo jednu.
Netom prije gaenja svjetala Mary Abbott upitala je gdje je Sissy i
trebamo li dojaviti kunoj nadzornici da je nema. Eva se nasmijala i rekla
joj neka se ne zabrinjava. Nakratko sam se razljutila. Nakon svih mjera
opreza ispalo je da sam ja opreznija od Sissy. Bespotrebno se izlagala
opasnosti.
***

Sljedeeg sam jutra u Dvorac stigla taman na zavretak molitve i

probila se kroz gomilu djevojaka koje su pole na nastavu. Kako sam
prolazila uz njih, djevojke su se razmicale kao da sam zmija, a one konji.
Katherine Hayes i jedna djevojka iz Atlante meusobno su si neto
doaptavale i dok sam prolazila onuda, Katherine je podigla obrve na samo
sebi svojstven nain. Jedino me Leona, koja je stajala sama na rubu
gomile, bezizraajno promatrala. Neto u nainu na koji se drala dalo mi
je nadu moda ipak sve ovo umiljam.
Osjetila sam da me netko prima za ruku. Rachel.
Zdravo, proaptala je i stisnula me za ruku. Hoe li nas opet
poduavati?
Zagrlila sam je i poljubila je u elo. Nedostajala si mi.
Rachel mi se zbunjeno nasmijeila, a ja sam joj rekla da emo se jo
dogovoriti za poduavanje. Otila je, a zatim sam spazila da me s pulta
promatra gospodin Holmes.
Njegov je pogled bio tuan i odjednom su sve djevojke i njihove oi
nestale. Nikada vie neu biti nasamo s njim.
Osjetila sam da netko stoji pokraj mene. Sissy. Pratila je moj pogled,
vidjela to gledam, a zatim pogledala mene.
Hajde, rekla mi je. Idemo na nastavu.
Kasnije tog poslijepodneva Sissy je bila posebno vesela i nije mi bilo
teko pogoditi zato.
Boone i ja smo se zaruili, rekla mi je dok smo etale i dok sam
rukom zaklanjala oi od sunca. Zaruili smo se u tajnosti.
Stisnula sam joj ruku. To je divno. elim ti svu sreu ovoga
svijeta. Doista sam joj to eljela. Sissyne su sjajne oi bile dokaz neega.
Oko nas je bilo samo nekoliko djevojaka, ali shvatila sam da nisam
to umislila. Sissy nita nije primjeivala valjda je bila zaslijepljena
ljubavlju ali sve su zurile u mene. Pokuavala sam ne obraati
pozornost, ali to nije bilo mogue. Kada sam mahnula Molly, pobjegla je
od mene poput uplaenog mia. Skoro sam prasnula u smijeh nisam
mogla vjerovati da se itko boji mene.
Ljudi me gledaju, rekla sam Sissy.
Stvarno? Osvrnula se po Trgu. Mislim da ne gledaju. Moda im
je samo drago to te vide. No glas joj je bio neobian. Oito je lagala.

Kada smo se ve sasvim pribliile konjunici, spazile smo Gates,

koja je svojega lijepog kestenjastog konja vodila prema terenu.
Gates, zazvala ju je Sissy i ova se okrenula. Kada nas je vidjela,
lice joj se zategnulo i izgledala je kao da ju je neto pogodilo ili kao da je
ugledala sablast. I njezin nas je konj pozorno promotrio, uiju uiljenih
naprijed.
Zdravo, doviknula nam je treperava glasa. Konj joj je puhnuo u
rame i Gates se nasmijeila pa pola dalje. No Sissy se ponovno oglasila.
ekaj, poviknula je. Hej, ekaj!
Sissy, bijesno sam proaptala. Sada su nas gledale i druge
djevojke. Vidjela sam da nas Henny pozorno odmjerava glave nagnute u
stranu, a Jettie stoji uz nju, kao i uvijek. Nekoliko sam ih sekundi
promatrala i onda shvatila da Jettie voli Henny. No zatim sam pojurila za
Sissy, koja je marirala prema Gates.
eli li mi neto rei, Gates? pitala je elinim glasom. Postoji li
neki razlog za ovo ignoriranje?
Gates je odmahnula glavom i u tom mi ju je trenutku bilo ao. Nije
ignorirala Sissy, ignorirala je mene. Gates je bila dobra djevojka. Zastala
je, nogom udarila komadi zemlje i izgledala je kao da e zaplakati.
Pogladila sam komadi grive njezina konja koji se sputao prema oima, a
on me pogledao sa strepnjom. U redu je, promrmljala sam.
Zatim sam rekla Sissy: Ne ignorira tebe. Ostavi je na miru. Potom
sam joj doapnula: Ignorira mene.
Ali mi bismo trebale stajati jedna uz drugu! bijesno je viknula
Sissy i u tom mi je trenutku bilo drago to sam dola u taj kamp. Bilo mi je
drago to sam provela neko vrijeme zatoena u tom internatu ako je to bila
cijena toga da upoznam Sissy. Pogledala sam Gates i vidjela ono to je
Sissy vidjela djevojku bez kime.
Poznajem te otkad ti je bilo dvanaest godina, Gates Weeks! Trebala
bi se stidjeti.
Primijetila sam da nam se pribliava gospodin Albrecht, pa sam
povukla Sissy u stranu. Umalo smo se zabile u Alice Hunt i njezina konja,
ali ak se i ona pravila da nas ne vidi.
Sissy, rekla sam joj nakon to sam je odvukla u Naarin odjeljak i
nakon to je ondje nekoliko minuta utei razmiljala. Raeljavala sam

vorove u Naarinu repu samo zato da bih se neim bavila. to god se

dogodilo, uvijek je bilo vorova u konjskome repu. Ja u otii odavde, ali
ti ostaje. Nemoj se sada zbog mene sa svima posvaati.
Ne moe otii, rekla je. A i zato eli otii?
Vrijeme je.
Izgledala je kao da e se rasplakati, ali kada je progovorila, bila je
bijesna.
Nije to tako jednostavno. Ne moe se samo tako pokupiti i otii.
Smislit u ve neto, rekla sam.
Da barem nikada nisi upoznala gospodina Holmesa, nastavila je, i
da barem gospoa Holmes nikada nije otila na put. Mrzim ga, rekla je i
pogledala me zaarenih obraza. Znam da ga ti ne mrzi, ali zato ga ja
mrzim za nas obje, dvostruko vie!
On je, zaustila sam, ali Sissy je odmahnula glavom.
Molim te, nemoj, rekla je, uvijek u ga mrziti. To to je uinio je
pogreno. Potpuno pogreno. Mogla si voljeti nekoga drugoga.
Promatrala sam je nekoliko trenutaka, moju dragu i dobru prijateljicu,
smee kose zataknute iza uiju, grimiznih obraza i naborana ela od
srdbe. Htjela je rei da sam mogla voljeti Davida, da sam mogla biti poput
nje.
Voljela sam drugoga momka prije nego to sam dola ovamo.
Znam to, nestrpljivo je rekla. Ali nije znala. Nikada joj nisam rekla
da imam bratia.
Ne zna da je taj momak bio moj brati. I to ne brati kojega nikada
nisam upoznala, ne brati u treem koljenu iz druge drave, brzo sam joj
govorila jer sam morala rei sve odjednom ili ne bih rekla nita. Bio mi je
kao brat.
Sissy nije nita govorila, samo me promatrala pa sam nastavila,
napola iz straha, a napola iz olakanja jer je osjeaj da nekome napokon
sve govorim bio tako dobar da sam se, dok sam joj govorila, sjetila kako
prianje ima svoju mo i da donosi osjeaj osloboenja koji ve tako dugo
nisam iskusila. Kada sam bila jo sasvim mala, od upale mi je uha puknuo
bubnji, a iako su gnoj i krv koji su mi se slijevali niz vrat prestravili Sama
te je otrao po majku, sjeam se da sam osjeala golemo olakanje od boli
koja mi se prikrala tako postupno da nisam bila ni svjesna da me boli uho.

Sada sam se osjeala isto tako, samo to je sve curilo iz mojega srca.
Moj je brat saznao.
Sam, tiho je rekla Sissy.
Da, Sam. Moj mu je brati rekao. Potukli su se. Bila je to strana
tunjava, glas mi se slomio. Zbog toga su me poslali ovamo.
Jesu li i Sama nekamo poslali?
Kada joj nisam odgovorila, podigla mi je bradu prstom, ba kao to
je to nekada inila majka.
Odmahnula sam glavom. Ja nisam dobra djevojka.
Dobra djevojka, rekla je tihim, hrapavim glasom. to je to uope?
I gdje bismo je pronali?
Ne razumije, napokon sam rekla.
Ne? upitala me. Mislim da razumijem sasvim dovoljno. Ne
biramo koga volimo, zar ne? Nasmijeila se i znala sam da misli na
Boonea. Ne biramo ni obitelji iz kojih potjeemo. No moe barem
odabrati to da se razljuti. Uhvatila me za ruku i snano je stisnula.
Au, jauknula sam, ali nije me putala.
Nemoj svojoj obitelji dopustiti da ti odredi itav ivot.
To mi je rekao i gospodin Holmes.
Onda se on i ja barem u jednoj stvari slaemo. to e sada
napraviti? upitala me. Ipak si ti samo djevojka.
Znam, rekla sam tiho. Ja sam samo djevojka, ali sam i njegova
sestra. Moram vidjeti brata. On nije uinio nita loe.
Nisi ni ti.
Ispustila mi je ruku i privukla me u zagrljaj. Mirisala je neobino, po
znoju i zemlji. Dosad nisi imala sree, apnula mi je na uho, ali srea se
mijenja, stalno se mijenja. Bog daje sreu samo onima koji je trae.
***
Mary Abbott vratila se u kolibu dok su jo svi bili u dnevnom
boravku u Dvorcu. Te sam trenutke donedavno provodila kod gospodina
Holmesa, u ravnateljevoj kui. Znala sam da nee proi mnogo vremena
prije nego to gospoa Holmes primijeti moje izbivanje iz dnevnog
boravka te napomene da ne uim dovoljno. Morala sam otii iz kole prije

nego to se to dogodi.
Mary Abbott dosta me dugo promatrala glave nagnute u stranu, a
onda me upitala: to je tebi?
to te briga? otresla sam se.
Pogledala je u stranu, a ja sam uutjela.
Oprosti. Umorna sam. Spava mi se.
Ali samo to radi u zadnje vrijeme. Samo spava. Prijateljice smo,
zar ne?
Jesmo, Mary Abbott. Zato je Mary Abbott odabrala mene. Zato
se nije uhvatila Eve ili Gates? Zato ne Sissy? Sissy bi sigurno bila
ljubaznija prema njoj. to ti treba? upitala sam je, a zapravo sam
izazivala da mi kae kako svi znaju za mene i gospodina Holmesa, da cijeli
kamp pria o nama.
Spustila se na rub mojega kreveta. Netko je sino vidio Sissy u
umi, proaptala je iako smo bile same u kolibi. Jesi li znala da je bila
tamo? Bila je s jednim momkom. Svi priaju o tome. Govore da gospoa
Holmes zna.
Uspravila sam se u krevetu tako da mi je lice dolo na svega nekoliko
centimetara od njezina.
Tko, Mary Abbott? Tko je vidio Sissy?
Pred oima mi se odvrtio cijeli protekli dan, sve djevojke koje su
okretale glavu, ali ne od mene, sve djevojke koje su zurile, ali ne u mene.
No Mary Abbott nije znala ili nije htjela rei. Izgledala je zabrinuto i
pitala sam se boji li se Leone. Jer znala sam tko je svima ispriao. Leona,
koja nije bila na plesu, koja je vjerojatno bila u konjunici. Kada se
vraala, vrlo je vjerojatno vidjela Sissy i Boonea. Bila je jedina djevojka u
kampu koja bi prokazala Sissy. Kome bi drugome palo na pamet da
povrijedi jednu djevojku samo zato da bi preko nje povrijedio mene?
No s druge strane, Sissy je sino mogao vidjeti bilo tko. Bila je tako
nesmotrena. I opet me na trenutak obuzela srdba. Kako je mogla biti tako
neoprezna? Pogledala sam Mary Abbott, koja se igrala rubom mojega
pokrivaa. Je li to moda bila ona? Ne vjerujem oduvijek se uglavnom
drala mene, oiju uvijek uprtih u moja lea, kao prava mala poast. Nju
sam zanimala ja, ne Sissy.
U doba veere, dok su svi bili u Dvorcu, izjahala sam na Naari u

planine. Tih je dana no padala tek nakon osam sati, pa sam ostala vani sve
dok se na nebu nisu pojavile zvijezde.
Sklopivi oi, u sjeanje bih prizivala Sissynu tanku smeu kosu,
njezine iroko postavljene oi. Njezino mi se lice ukazivalo jasnije nego
majino, bratovo, oevo. Prije nego to odem, zamolit u je neka mi da
svoju fotografiju. Mary Abbott mi je rekla da e Sissy sada, kada se glasina
poela iriti, poslati kui u roku od nekoliko dana, a iako nisam imala
previe povjerenja u Mary Abbott, znala sam da je u pravu. Gospoa
Holmes e saznati uvijek je bilo tako. A ako Sissy poalju kui zbog
momka, nee joj nikada dopustiti da se uda za onoga koji joj je unitio
inae besprijekoran ugled. Svi njezini planovi, itav e se njezin ivot
raspasti na komadie. I to e se dogoditi njoj, onoj istoj Sissy koja je jo
juer imala vrlo vrsto miljenje o tome kako se moja obitelj trebala
ponaati prema meni. Tko zna kako bi se ponaala njezina obitelj, to bi
mislili o njoj, bez obzira na to kako se branila? Sissy to oito nije znala.
Zabrana da se uda za Boonea mogla bi joj biti najmanji problem.
Dok sam silazila sa sedla u konjunici, opazila sam gospodina
Albrechta. Bilo je prekasno da ponovno zajaem i napravim jo nekoliko
krugova prije nego to ode.
Thea, rekao mi je i ja sam mu kimnula glavom.
Zdravo.
Za tebe vie nema treninga. Samo nono jahanje.
Slegnula sam ramenima. Zbog stranoga je naglaska govorio tako
neobinim ritmom.
Mislim da ti jo nisam imao prilike estitati na uspjehu, rekao je i
ispruio ruku. Bravo.
Hvala, odvratila sam dok je svojim velikim, hrapavim dlanom
stiskao moj malen i razmjerno mekan. Opet sam bila na rubu suza i opet
nisam znala zato. Postavila sam drugi dlan na Naarino iroko elo. Kada
moj miris iezne, kada popodne prestane iekivati zvuk mojih izama na
betonu, kada se navikne na miris i zvukove druge djevojke, bit e kao da
sam umrla. No ja u se uvijek sjeati svojega konja prvaka. Nikada je neu
zaboraviti.
Gospodin Albrecht dosta me dugo promatrao, a onda progovorio.
Vrlo si nadarena jahaica. Mogla bi se time nastaviti baviti. Zbog
neobinog je naglaska naglasio time.

I to bih onda radila?

Mogla bi raditi stvari koje jo nitko prije nije radio, rekao je i dalje
me drei za ruku.
Skrenula sam pogled. Moda.
Na svijetu je jo bilo dobrote. Bilo je dobrote ak i u Yonahlosseeju.
No sada mi se to vie nije inilo vanim.

22.
Sljedeeg sam jutra rano ustala i paljivo se obukla, uredno uvlaei bluzu
u suknju i istei mrlju s izme. Pogledala sam Sissy koja je spavala na
leima, ruku rairenih u stranu. Nasmijeila sam se. Sino mi je rekla da
djevojke znaju za nju i Boonea, ali nije se doimala kao da je to zabrinjava.
ak se i malo ponosila time. Pravila sam se da sam iznenaena. Oito nije
imala pojma koliko se daleko proirila glasina i kako je kroz kamp
dopuzala do uiju gospoe Holmes.
Dok sam se ogledavala u zrcalu bila sam gotovo sigurna da me Mary
Abbott promatra, ali kada sam se okrenula, oi su joj bile sklopljene, a
usnice stisnute u tanku crtu.
U Dvorac sam stigla rano. Htjela sam uhvatiti gospou Holmes prije
doruka. Blagovaonica je bila gotovo prazna, tek je nekoliko uenica
drugog razreda sjedilo za stolom. Zaobila sam ih u irokom luku, a dok
sam prolazila pokraj kuhinje, netko je irom otvorio vrata.
Zdravo, rekla je Emmy pa se zagledala u neodreenu toku na
podu. Nosila je pladanj pun aa, a preko ramena je prebacila kuhinjsku
krpu. Vrata su se za njom zatvorila.
Nisam joj nita odgovorila i ve sam pola dalje kada se ponovno
oglasila.
Zar me nee pozdraviti?
Zdravo, rekla sam. Zdravo, i opet zdravo. Pola sam k gospoi
Holmes.
Kratko se nasmijala. Nikada prije nismo razgovarale. Bila je neto
otmjenija od sestre, nije bila razroka, ali glasovi su im bili isti, visoki, i
obje su govorile takvim naglaskom da sam se morala koncentrirati da bih
ih razumjela.
Docey te ali, rekla je i prebacila pladanj iz jedne ruke u drugu.
Molim?
Moja sestra. ali te. Govorila je brzo, gotovo nestrpljivo.
Aha, rekla sam izgubljeno.
No u tome se ne slaemo, nastavila je. Ja sam bila tamo. Moe
rei to hoe o gospoi Holmes, i djevojke svata govore, ali ona je dobra

dua. Dobra dua, ponovila je vrsto, gotovo ukoeno.

Zna li? upitala sam tiho. Okrenula sam se i uenice drugog razreda
zurile su u nas. Nitko ovdje nije razgovarao s poslugom. No s tim sam
stolom mogla izai na kraj. Bile su to djevojke iz Kentuckyja i brzo su
skrenule pogled.
Trebala si o tome mislit prije, ponovo je premjestila pladanj.
Ruke su joj drhtale i skoro sam joj uzela pladanj.
Neko je vrijeme utjela, kao da eka na odgovor, a ja sam podigla
pogled s pladnja na njezino lice. Bahato me promatrala.
Mislit? upitala sam i Emmy je spustila pogled. Postidjela sam ju.
Bilo je tako lako. To se tebe ne tie.
Kada sam po drugi put zakoraila da je obiem, Emmy je slegnula
ramenima. Od mene bome nije, rekla je. Saznala, brzo je dodala.
Bilo mi je drago to me nitko nije uo kako se rugam govoru
sluavke Emmy, siromane djevojke koja se rodila bez ijedne povlastice
koje su meni bile normalne od roenja. Nikada o njoj nisam razmiljala
kao o osobi koja je mogla biti zajedljiva, ali bilo bi potenije da sam se u
verbalni dvoboj upustila s Leonom ili Katherine Hayes.
Prije uspinjanja stubitem jo sam se jedanput okrenula i vidjela da
Emmy postavlja ae na stol za kojim su sjedile uenice drugog razreda.
Gledala je prema dolje, lice joj je bilo bezizraajno. Zatim sam spazila
Henny za naim stolom. itala je knjigu. Ugledala me pa sam nagonski
podigla ruku da bih joj mahnula, a onda sam se sjetila da to nee ii. Samo
je podigla obrve.
Iako sam imala veih problema od Hennyna prezira, to me svejedno
pogodilo. Ako me Yonahlossee iemu nauio, nauio me da je nemogue
ostati ravnoduan, da je nemogue ne razbijati glavu nad tajnovitim
putovima naklonosti drugih djevojaka, koje su se ovdje teko stjecale, a
lako gubile. Ako nitko nije znao za mene i gospodina Holmesa, zato se
onda Henny ponaa tako hladno?
To me pitanje sasvim zaokupilo dok sam se penjala stubama, napola
se nadajui da gospou Holmes neu pronai u uredu. No onda bih se samo
morala jo jedanput vratiti.
Thea, rekla je gospoa Holmes i podigla pogled s radnoga stola
kada sam prola kroz njezina vrata. Pokazala mi je stolac kao da me
oekivala. Gospodin Holmes stajao joj je za leima i gledao kroz prozor, s

rukama u depovima, kao i uvijek. Zauvi moje ime, naglo se okrenuo,

lica izobliena zbunjenom grimasom. Neko sam vrijeme stajala na vratima,
a zatim sam primijetila da mi drhte ruke, pa sam ih sklopila na leima i
pola prema stolcu.
Htjela si razgovarati s nama? upitala me gospoa Holmes,
rastreseno istei lonanicu na svojemu stolu od suhoga lia.
S vama, htjela sam je ispraviti. Htjela sam razgovarati samo s vama,
gospoo Holmes. No samo sam podigla glavu i rekla: Da.
O emu?
O Sissy.
Iznenaeno je i sasvim kratko udahnula, ali bilo mi je drago to sam
je uspjela okirati. On me pak samo bezizraajno promatrao. Je li me tako
dobro poznavao da je predvidio to e se dogoditi? Je li toga jutra imao
osjeaj da e se neto slino dogoditi, pa je zbog toga sa suprugom doao u
njezin ured? To bi znailo da me poznavao bolje nego to sam ja poznavala
samu sebe, jer ak ni ja nisam znala da u otii tako daleko. A nitko me
nije tako dobro poznavao.
Znam da je netko rekao da je vidio Sissy u umi. S Booneom
Robertsom iz internata Harris? Glas mi je i protiv vlastite volje drugu
reenicu pretvorio u pitanje. Gospoa Holmes prestala se baviti biljkom i
zastala je u pola pokreta s listom u ruci i rastvorenih usta. No to nije bila
ona, nastavila sam, bila sam to ja.
Potpuno sam je zbunila. Nikada prije na njezinu licu nisam vidjela
takav izraz. Nita joj nije bilo jasno, ali onda se sabrala. Ona je trebala biti
ravnatelj kole, a ne njezin mu. U praksi je to zapravo i bila.
Da? upitala me. I? Reci nam.
Nisam bila sigurna da u moi uiniti ono to sam potom uinila, ali
kada je gospoa Holmes zaustila reci nam i kada je na mene pokazala kao
da sam sasvim bezazlena djevojka, u tom trenutku me gospodin Holmes
pogledao i odjednom sam osjetila stranu iscrpljenost. Sve je to bilo tako
nesmotreno.
Pogledala sam gospou Holmes u oi i rekla: Pitajte Evu. Nije me
bilo u krevetu. Zatim sam zastala. Glas mi je drhtao te sam duboko
udahnula pa nastavila mirnije. Svi vole Sissy. Svi vole njezinu obitelj.
Nikome nee biti drago ako ode, a najmanje od svih njezinom ocu i
njezinom djedu. Nisam joj morala posebno objanjavati na to mislim,

gospoa Holmes bila je mudra ena. A posebice im to nee biti drago ako
budu mislili da je izbaena zbog pogreke. Ljudima nee biti toliko ao ako
kui poaljete mene. Odmahnula sam glavom. Shvaate li to vam
pokuavam rei? Kanjavanje Sissy nee vas nikamo odvesti.
Jasno mi je, rekla je gospoa Holmes. Savreno mi je jasno. I sve
mi je to vrlo zanimljivo. No dopusti da ti postavim jedno pitanje. Jesi li
razmiljala o onome zbog ega si ti dola ovamo? Jesi li moda razmiljala
o tome da bi za Sissy bilo bolje kada bi ju se poslalo na neko mjesto gdje
ne bi dolazila u takvo iskuenje?
Zaueno sam je pogledala. A gdje bi to bilo? Ovdje se nalazimo na
vrhu zabaene planine.
Gospoa Holmes nakratko se okrenula prema suprugu, kao da mu
eli rei vidi li ti ovo? Vidi li ovu djevojku preda mnom, tako drsku,
tako arogantnu. Odmahnula je glavom i gorko se nasmijala. Gospodin
Holmes samo je gledao kroz prozor i znala sam da ne se ne eli mijeati.
Nikada mi ne bi pomogao, nije bio sposoban za to. Gospoa Holmes
oduvijek je bila zaduena za disciplinu djevojaka, za neugodan dio
odravanja reda u kampu.
Tako si divna, Thea, ba kao to je bila tvoja majka. Divna
djevojka. No misli li doista da je itav svijet tvoj? Misli li doista da ima
ikakvog utjecaja na to to e svijet uiniti s tobom? Tako si divna, ali tako
naivna.
Beth, oglasio se gospodin Holmes kao da je upozorava, ali
ponaala se kao da ga uope nije ula.
Smrvila je suhi list u ruci i bacila mrvice u ko za smee.
Nikako ne uspijevam shvatiti tvoj nain razmiljanja, Thea. Obino
razumijem svoje uenice, ali tebe nipoto. Moda mi pokuava neto rei?
Pretvarat e se da si Sissy iza lea petljala s njezinim zarunikom?
Vjerojatno sam izgledala iznenaeno i bila sam iznenaena jer
je gospoa Holmes odmah nastavila.
Da, znam da su se zaruili. Ja znam sve, Thea, nasmijeila se i
pritisnula prst na usnice. Nisam ba sigurna da eli otii kui.
Sjetila sam se svoje roditeljske kue i kako je kraljevski izgledala za
oblanih dana, kako ju je pepeljasto nebo otmjeno osvjetljavalo. Htjela sam
se vratiti toj kui, kui svojega djetinjstva, kui u kojoj je postojao
Georgie, kui u kojoj su me roditelji voljeli bez zadrke. No te kue vie

nije bilo, prodana je neznancima.

Zato bi se uope htjela vratiti kui? upitala me neto tie. Zna li
zato su te poslali ovamo?
Gospodin Holmes primio je suprugu za nadlakticu, sasvim njeno,
kao da dodiruje dijete. Bilo bi dosta, Beth.
No naravno da sam znala zato su me poslali ovamo. Skoro sam
prasnula u smijeh.
Gospoa Holmes, meutim, nije obraala pozornost na supruga.
Mislili su da si moda u drugom stanju, rekla je. Zurila je u mene, ali
ona je izgledala iznenaeno, ne ja. I sami bi uskoro saznali jesi li ili nisi,
ali tvoja je majka oduvijek bila sklona pretjeranoj brizi, rekla je, a zatim
se naglo okrenula prema muu. Henry. Prejako me stie. Boli me.
I sama sam vidjela koliko ju je snano stisnuo za nadlakticu. Bilo bi
dosta, rekao je tiho, od toga nema nikakve koristi.
Valjda se nije htjela baviti jadnim djetetom, pa te radije prepustila
meni. Ja sam za vrijeme naeg prijateljstva uvijek bila ona koja je rjeavala
probleme, zna. I nekada sam mislila da se lijepe djevojke poput nje ne
moraju zamarati svakodnevnim ivotnim tehnikalijama, jednostavnim
postupcima. No tvoj otac to je njemu? Lijenik je, valjda je on mogao
provjeriti nosi li dijete svojega bratia. Zastala je kada je to izgovorila i
poloila ruku preko usta. Gospodin Holmes tek ju je tada pustio, pa je
poela trljati miku na mjestu koje je do maloas drao, s izgubljenim
pogledom u oima. Izraz lica joj se smekao. Sjetila sam se svih njezinih
biljaka u staklenim bocama. Mislila sam da ta ena prema meni nema
nikakvog suosjeanja. Bilo je tako lako zavarati ljude.
Trebala je sve to saznati, rekla je suprugu, a zatim se okrenula k
meni. Treba znati to je eka kod kue.
Odmahnula sam glavom, iako se od mene nije oekivao nikakav
odgovor. Sjetila sam se da je majka svaki dan prije mojeg odlaska
provjeravala moje pokrivae. Sjetila sam i to mi je gospoa Holmes rekla
kada sam dola u kamp da joj se obratim ako primijetim bilo to na
svojem tijelu. Naravno.
Nisam iznenaena, rekla sam tiho. Bila bih iznenaena da mi je
gospoa Holmes rekla da je Georgie ozdravio, da mi je majka oprostila.
Sama injenica da su mi roditelji razmiljali o najgorem moguem ishodu i
da su poduzeli mjere za sluaj da se on i obistini to me uope nije

iznenadilo.
Morat u svima objaviti da si bila u umi, zna. Morat u od tebe
nainiti primjer.
Znam, rekla sam tiho.
Gospoa Holmes ponovno se oglasila, ovaj put vrlo tiho. Morala sam
se naprezati da bih je ula. Zna li zato se tvoja majka sprijateljila s
osobom poput mene? Nismo se ba kretale u istim krugovima, to ti je
valjda jasno. Nikada nisi ni ula za mene prije nego to si dola ovamo
Glas joj se nakratko izgubio, a onda je odmahnula glavom i nastavila.
Tvoja je majka u koli Miss Petit bila na loem glasu. Voljela je momke,
ba kao i ti. Pratio ju je glas lake djevojke. Ja sam pak bila miljenica
gospoice Petit. Tvojoj je majci dala sljedei izbor otii iz kole
osramoena ili se sprijateljiti sa mnom. A majka ti nije bila glupa. Sredila
se. No i danas elim vjerovati da smo doista bile prijateljice. elim
vjerovati da je na kraju ona voljela mene kao to sam ja voljela nju.
Sada sam bila sigurna da nije znala za mene i gospodina Holmesa.
Bio je to jedan mali blagoslov u cijeloj situaciji.
Moja je majka dakle, upitala sam, voljela momke i zabavu?
Joj, oglasila se gospoa Holmes sjetnim glasom. Voljela ih je kao
nitko.
***
U blagovaonici je posluga jo namjetala stolove. Docey me
pogledala i nasmijeila sam joj se. Silno sam prema nekome eljela biti
ljubazna. Emmy nije bilo na vidiku. Sjela sam na klupu podalje od svih, a
miris prene slanine bio je tako jak da mi je postalo muno. Djevojke su
pomalo navirale kroz vrata, oiju nateenih od sna. Nijedna me nije ni
pogledala i osjetila sam blagi ujed razoaranja. Nisam im vie bila vana.
Bacila sam pogled na sat. U uredu gospoe Holmes provela sam samo
deset minuta. To mi se inilo nevjerojatnim.
to li su gospodin i gospoa Holmes sada radili u njezinu uredu?
Moda su okrivljavali jedno drugo, pokuavali otkriti zbog koga je od njih
dvoje jedna djevojka ustvari, dvije, ako se ubroji i Sissy toliko lako
izmaknula nadzoru. No moda je i gospodin Holmes tjeio svoju suprugu,
moda ju je privio u zagrljaj i govorio joj da e se ova udna stvar koja se
upravo dogodila s Theom Atwell s Floride ve nekako razrijeiti.
Sklopila sam oi da bih se iskljuila iz vreve blagovaonice i poloila

sam glavu meu ruke. Vrat me bolio na spoju s leima.

Razorila sam jednu obitelj, a zatim umalo unitila jo jednu. Glava
me jo jae zaboljela. Nisam znala kako u se pridii na noge kada Sissy
doe ovamo.
Kasnila je, naravno, no odluila sam je ekati. Vidjela sam da
Katherine Hayes ulazi u blagovaonicu i brblja s Leonom, to je bilo
neobino. Alice Hunt je razrogaila oi prema njima. Skoro sam prasnula u
smijeh nikada nisam nikoga vidjela toliko silno zaprepatenog.
Gospoa Holmes jurnula je stubitem, sva crvena u licu. Slijedio ju
je gospodin Holmes, koji joj je neto brzo govorio ispod glasa. Sve su se
djevojke okrenule u stolcima. Leona i Katherine zastale su u pola koraka.
Nikada prije nismo vidjeli da su gospodin i gospoa Holmes meusobno
razmijenili ijednu otriju rije, a prizor njihove svae bio nam je
nezamisliv. Svi su odjednom poeli aputati, i jedva sam uspijevala
podnijeti brujanje svih tih glasova. Zatvorila sam oi i poloila ruke preko
uiju.
Thea? netko me potapao po ramenu. Otvorila sam oi. Bila je to
razroka Docey. Jesi li dobro? proaptala je.
Iza Doceynih lea spazila sam kako kroz vrata Dvorca ulazi Sissy s
Evom. Svi su se okrenuli prema njima, a aputanje je utihnulo. Sissy je to
primijetila, polako se ogledala po prostoriji, a zatim podigla ruku prema
vratu. I ja sam podigla ruku prema vratu. Nikada prije nisam vidjela Sissy
tako uplaenu. Henny je neto apnula Jettie. Tako tipino. U tom mi je
trenutku postalo jasno zato mi je oduvijek bila tako antipatina. Naravno
da se drala samozadovoljno. Bila je predosadna da bi bila drugaija.
Gospoa Holmes podigla je glas na drugom kraju prostorije i svi su
se pogledi sa Sissy usmjerili prema njoj.
Thea, s blagom mi je panikom rekla Docey, idi odavde. Idi!
Pokuala me podii s klupe.
Vrijeme se odjednom usporilo. Gospoa Holmes promatrala je
gospodina Holmesa kako se probija uza stolove na kojima se ve puila
vrua hrana. Neto je traio i u hodu brzo pregledavao prostoriju, a
djevojke su jedna za drugom odvraale pogled od njegova. Zaustavio se za
mojim stolom, a Mary Abbott pokazala je prstom iza njegovih lea.
Gospodin Holmes pogledom je pratio njezin prst i onda spazio mene.
Prostorijom je zavladala mrtvaka tiina, sve je brujanje prestalo.

Glavom mi je pokazao u pravcu vrata, kao da smo sami u njegovoj

knjinici, okrueni njegovim knjigama. Jesi li ih sve proitao? pitala sam
ga. Veinu, odgovorio je. Star sam, imao sam dosta vremena za
itanje. Nasmijeila sam se jer sam znala da je jo uvijek vrlo mlad. Oboje
smo to znali. A onda sam ga primila za ruku i on me povukao s kaua.
Sada, u ovoj blagovaonici, u prostoriji u kojoj sam pojela stotinu
obroka, gospodin Holmes i dalje mi je izgledao kao mladi, ako
mladolikost znai da te svijet jo nije dodirnuo. On nije bio netaknut, znala
sam to bolje od ikoga, ali nije djelovao kao da ga neto progoni, u
njegovim oima jo nije bilo sablasnoga pogleda. Izgledao mi je poput
besmrtnika.
Pokazao mi je palcem prema vratima i Martha Ladue, koja je sjedila
za stolom do mojega, glasno je udahnula i blijedom joj se koom razlilo
crvenilo.
Poi sa mnom, rekao mi je tog poslijepodneva, ali te su rijei bile
samo formalnost, neto to je govorio tek tako. Bila bih ga slijedila bilo
kamo, ali poveo me na kat, u sobu u kojoj nikada prije nisam bila.
Sarabethina soba. Nisam shvaala zato me odveo onamo, ali iz njezine je
komode neto izvadio i rekao: Pogledaj. Odjednom mi je izgledao
stidljivo, poput djeaka. Kosa mu je padala preko oiju.
No sada, u blagovaonici, znala sam da su se stvari promijenile. Vie
ga ne bih slijedila bilo kamo. Postojao je trenutak u kojemu sam na to bila
spremna, kao i s Georgiejem, ali taj je trenutak proao.
Zato sam odmahnula glavom, a on me jo neko vrijeme prodorno
gledao, kao da mi pogledom ita samu duu. Zatim je otiao. Svratila sam
pogled prema glavnome stolu njegove djece nije bilo. Da su bila ondje,
odveo bi ih. Bila sam sigurna da sada odlazi k njima. Ondje e i ostati. Ja
odlazim, ali on ne moe.
Djevojke, rekla je gospoa Holmes i stala za ravnateljevu
govornicu, gdje je gospodin Holmes obino drao jutarnju molitvu,
molim vas za trenutak vae pozornosti. Imam jednu obavijest. Bila je
usplahirena, nemirnoga glasa i ruke su joj drhtale, a injenica da sam je
uzrujala nije mi priinjala ba nikakvo zadovoljstvo.
No iza svega je stajao pogled, taj bezvremenski pogled. Bila je pred
prozorom, pred istim prozorom koji sam dodirnula prije gotovo godinu
dana, kada me otac zamolio da odem iz ureda gospodina Holmesa. Za
leima su joj se uzdizale planine i, unato svemu, ak sam im se sada

morala diviti.
Theodora Atwell nas naputa. Sutra ujutro. To je vrlo naglo,
naravno, djevojke su ponovno poele aputati, kao to sam i predvidjela, a
predvidjela sam i to e gospoa Holmes rei kada stane za govornicu. Sve
me to na neki udan nain umirivalo sve sam znala, a vie se nijednoga
od tih dogaaja nisam bojala.
Odlazi zbog prekraja vezanog uz mladia. Graja je postala
glasnija, ali gospoa Holmes je podigla glas. Od vas oekujem da vie ne
razgovarate o tom dogaaju. Dame ste, a dame ne ogovaraju. Potom je
pogledala prema meni.
U Sarabethinoj sam sobi razgledavala predmet to mi ga je pruio.
Bila je to fotografija mnogo mlaega Henryja Holmesa u srebrnom okviru
kojemu je bilo potrebno latenje, po emu se vidjelo da gospoe Holmes
ve dulje vrijeme nema kod kue. To sam ja, rekao je. Ja u tvojim
godinama. Stajao je pred jezerom, drao veslo i gledao ravno u objektiv,
kao to su to mukarci obiavali. Izgledao je isto, samo mu je lice bilo
malo punije, bez otrih crta zbog kojih je sada bio tako zgodan. Dodirnula
sam staklo. Tako si zgodan, rekla sam, ali zapravo sam mislila tako si
mlad.
I neka vam to svima bude lekcija, djevojke. Ponaajte se u skladu sa
svojim godinama. Potujte pravila.
Sissy me pogledala s drugoga kraja blagovaonice, a to su uinili i svi
ostali, ali na njezinu sam licu vidjela kako odjednom shvaa. Znala je.
Skrenula je pogled prema prozoru i dodirnula dijamantnu potkovu na
vratu. Na trenutak sam pomislila da e se obistiniti predvianje gospoe
Holmes i da e Sissy povjerovati da sam je izdala. Ustuknula je prema
vratima i izala. Svi su je gledali.
Gospoa Holmes je gledala mene, a onda sam na ramenu osjetila
Doceynu ruku. Poloila sam svoju preko njezine, a iako se Doceyna ruka
isprva ukoila, nije ju pomakla. Po opipu sam shvatila da imamo sline
uljeve, samo to su moji bili od jahanja, a njezini od ienja. No ruke su
nam na dodir bile jednake.
***
Sissy sam pronala u umi, na istome mjestu na kojemu se sastajala s
Booneom. Sjedila je na sruenom deblu i plakala lica uronjena u dlanove.
Ispriala sam joj to sam uinila i postupno je prestala plakati.

Sjedila sam joj toliko blizu da sam je mogla namirisati. Bila je to

posljedica toliko prospavanih noi u njezinu krevetu. Sada sam umjela
prepoznati miris koji je ostavljala na jastuku. Bio je iznenaujue snaan.
Noas e spavati u stacionaru. Tamo te smjeste prije nego to te
izbace iz kole. I dalje me nije gledala u oi. Potapala sam je po ramenu
pa se okrenula prema meni i vidjela sam da su joj oi nateene.
Hvala ti, rekla je, glasa jo hrapavijega nego inae, zbog plakanja.
Uinila si vrlo hrabru stvar.
Postoji i dokaz. Eva je primijetila da me te veeri nije bilo. Rekla
sam gospoi Holmes da je pita.
Eva joj nee htjeti kazati.
Naravno da e joj kazati, pomislila sam. Ako je bila rije o izboru
izmeu mene i Sissy, rei e. Nije ni vano, rekla sam, ionako je nee
pitati.
Ne, rekla je Sissy, vjeruje ti, kao i svi ostali. Glas joj se slomio.
Gospoa Holmes mi ne vjeruje. Odmah me prozrela. Primila sam
Sissy za ruku. ao mi je.
Znam, rekla je i odmahnula rukom, kao da mi eli rei nadile
smo ispriavanja. Nikada neu zaboraviti taj njezin pokret. Kada budem
najtunija, sjetit u se tog mahanja rukom, izvui u ga iz najdubljeg kutka
pamenja.
Ali s kim u sada razgovarati, kada ti ode?
Tada sam mislila da se uvijek u ivotu mora odluiti za jednu stvar i
pritom izgubiti drugu. Da mora izgubiti jednu ljubav kako bi dobio novu.
I zato eli ii kui, Thea? Ne razumijem.
Nasmijeila sam se. S punim je pravom postavila to pitanje. Zato
sam htjela poi kui? Moja me obitelj nije eljela.
elim pomoi tebi, a i elim vidjeti brata.
Kimnula je glavom.
Ali to e biti s tvojim ugledom. to e ti rei roditelji?
Skrenula sam pogled u stranu. Toga sam se najvie bojala, ali nisam
to mogla rei Sissy. Iz kampa u otii osramoena, a upravo ga na taj nain
nisam eljela napustiti. Htjela sam da me roditelji vole, htjela sam im se
opet svidjeti ma oni me zacijelo i vole, njihovo sam dijete. A naputanje

kole zbog skandala to im se sigurno nee svidjeti. No bolje ja nego

Sissy, koja je jo imala anse. Meutim, duboko u sebi znala sam da me
majka ve smatra djevojkom unitenoga ugleda, bez obzira jesam li bila
umijeana u jedan ili dvadeset skandala. Thea koja je nekada postojala za
nju je ionako odavno nestala, pretvorila se u oblai dima.
Mislim da me roditelji smatraju izgubljenim sluajem, rekla sam.
Sissyno se lice zgrilo kao da e opet zaplakati. Uhvatila me za ruku.
To je grozno,Thea. To je najgora stvar koju sam ikada ula.
Ali to nije najgora stvar koju sam ja ikada ula, rekla sam.
Postoje i gore. Moram uiniti ono to je ispravno, Sissy. Moram pomoi
bratu i biti dobra djevojka.
***
Zadnjeg poslijepodneva prije odlaska iz Yonahlosseeja lunjala sam
Dvorcem jer sam se iskrala iz stacionara. Nije uope bilo teko. Nitko me
nije nadzirao. Po zvonima sam znala da upravo traje sat odmora. Sam je
ve, znai, znao da dolazim kui. Majka mu je sigurno rekla. Vjerojatno
mu je drago to e me vidjeti barem u srcu, ako ne i u mislima.
Bila sam ostavila knjigu u jednoj od uionica, ali nije mi toliko bilo
do knjige koliko do toga da jo jednom proem tom kolom, mjestom koje
sam zavoljela. Htjela sam jo jedanput otii onamo kamo sam stigla prije
gotovo godinu dana. Htjela sam jo jedanput vidjeti sve prije nego to se
vratim na Floridu.
Znala sam i to me eka ubrzani proces u kojemu e mi
Yonahlossee postati stran.
Blagovaonica je bila raiena od kaosa toga jutra, a ja sam
nastojala upiti svaku pojedinost: stol za kojim sam pojela stotine obroka,
prostor na kojemu je gospodin Holmes stajao i govorio nam o Bogu.
Popela sam se stubama na trei kat da ga obiem po posljednji put,
ali moda sam po neemu i znala da e gospoa Holmes biti u svojoj
uionici.
Stajala je u neobinom poloaju, elom oslonjena na prozorsko
staklo i dlana pritisnuta na zid, kao da se eli probiti kroz njega. Dobro sam
poznavala taj pogled mislima je bila u planinama, od njih ju je dijelilo
samo prozorsko staklo. Uinilo mi se da plae.
Onda se okrenula i ja sam se povukla, sigurna da me opazila. No ona

je samo pristupila stolu za kojim je sjedila Decca i crtala. Gospoa Holmes

joj se nasmijeila i pokazala neto na papiru. Decca je kimnula glavom.
Predugo sam ih promatrala; i Deccu koja je sasvim utonula u crtanje te
stalno pogledavala prema prozoru oito je crtala planine i gospou
Holmes s izrazom lica koji se stalno mijenjao, kao da reagira na Deccin
crte to ga je promatrala. Izgledala mi je zadovoljno. Obje su izgledale
zadovoljno.
Kada sam otila, oprezno sam skrenula iza koliba. Trebala sam se
sastati sa Sissy, a tako me gospoa Holmes nije mogla opaziti s prozora.
***
Djevojka iz kuhinje kojoj nisam znala ime donijela mi je veeru u
stacionar. Cijelu sam se no prevrtala po tvrdome madracu. Uskoro u opet
vidjeti roditelje. I brata. to su im rekli? Sada sam bila jo dvostruko
neposlunija nego prije. Vraala sam im se zbog istoga grijeha zbog kojega
su me poslali od kue.
Odjednom su se vrata stacionara otvorila. Nisu bila zakljuana i na
trenutak sam pomislila da me gospodin Holmes doao obii po posljednji
put. Ta me pomisao nevjerojatno obradovala.
No po obrisu lika shvatila sam da u stacionar ulazi djevojka.
Uspravila sam se i upalila svjetiljku. Mary Abbott.
Zato odlazi? upitala me poprilino smirenim glasom.
Pssst, utiala sam je. Zato to sam bila nevaljala. Zatim sam
uzdahnula: Ne bi trebala biti ovdje.
Ali nisi bila nevaljala! kleknula je uz moj krevet. Znam tko je bio
nevaljao.
eludac mi je poskoio. Sjetila sam se noi kada sam leala u
Sissynu krevetu i kada ju je Mary Abbott zazvala.
Nije to smjela napraviti. Nije se smjela stalno iskradati nou,
zastala je. Ali nemoj se ljutiti na mene.
Neu, rekla sam, obeavam. Ali reci mi sve.
Nisam rekla gospoi Holmes.
Kome si rekla? polako sam proaptala, kao da razgovaram s malim
djetetom.
Henny, apnula je razrogaenih oiju. Rekla sam Henny.

Aha, uzdahnula sam i naslonila se na metalno zaglavlje. Tako

dakle.
Pitala me! branila se Mary Abbott. ula je glasine, djevojke su
ve dulje vrijeme priale o tome, a onda sam vidjela Sissy.
Onu veer kada je bio ples, rekla sam.
Slegnula je ramenima. I mnogih drugih veeri. Znam kamo odlaze.
Ve dugo znam. Ponekad ih pratim. Rekla je to kao da se ponosi svojim
pothvatom.
I gleda ih? upitala sam je s nevjericom.
Brzo je odmahnula glavom. Samo na sekundu-dvije. Samo kako bih
se uvjerila da je Sissy na sigurnom. I nju volim, rekla je, kao i tebe.
Kimnula sam glavom, nastojei u slagalicu posloiti sve te
novoprikupljene podatke. Nita me zapravo nije iznenadilo. Nije me
zaudilo to je Mary Abbott pratila Sissy i Boonea, nije me iznenadilo ni
to je uzrokovala Sissyn pad u nemilost, ali bez zloe kakva je oito pratila
takva prokazivanja. Bila je usamljena. To je bilo sve.
Bila si nevaljala kod kue, zar ne?
Da, odvratila sam joj bez razmiljanja, vrlo nevaljala. Oi su mi
se zaarile.
Joj, Thea, rekla je Mary Abbott, a zatim me vrsto zagrlila i u uho
mi proaptala: Sve je u redu. arolija kojom me dotad bila zaarala u
tom se trenutku prekinula i snano sam je odgurnula od sebe.
Jao, zastenjala je i protrljala rame te privukla ruke k prsima, kao da
se brani. Nije se morala braniti. U njoj sam neto prepoznala, odreenu
iskrivljenost, odreenu potrebu. enju za koju je znala da je mora
skrivati, iako nije znala kako. Nije imala pojma. Bila je previe slina
meni, nisam mogla biti dobra prema njoj. Jedina je razlika izmeu nas bila
ta to se ja, povrinski gledano, nisam ponaala tako udno.
Uvijek je bolje, rekla sam joj, uklopiti se. Ne odstupati. Ne biti
primijeen.
Mary Abbott izgledala je povrijeeno, ali kimnula je glavom.
Posegnula je za mojom rukom i taj sam joj je put pruila. Uvijek je
posezala za mojom rukom, ali ovo joj je bio posljednji put.
uvaj se, rekla sam joj, i pazi na sebe.

***
Potraila sam Sama one noi nakon to sam majci priznala sve ili
gotovo sve. Nisam joj rekla da sam spavala s bratiem, to joj nisam nikada
htjela rei. Mislila sam da je time tedim, nije mi uope palo na pamet da
mi ne vjeruje i da ima svoju vlastitu verziju onoga to se dogodilo. No na
kraju je ipak bila u pravu nije mi ni trebala vjerovati.
Dok sam je traila po kui i kada sam je napokon nala u stranjem
dvoritu, gdje je podrezivala rue, vjerovala sam da e mi biti lake kada
joj sve ispriam. Bila sam u zabludi.
Sama sam pronala u naoj staroj, djejoj sobi. itao je asopis i
sjedio prekrienih nogu na golome podu. Zatresao je glavom kada sam
ula. Oi su mu bile staklene, a svjetlo u sobi prigueno.
Hoe da pojaam svjetlo? upitala sam s jednom rukom na
prekidau.
Ostavi ga.
Okrenuo je stranicu i spazila sam reklamu za koturaljke, koje ni on ni
ja nikada nismo isprobali.
to to ita? upitala sam.
itam lanak o ljudima s neprirodnim eljama.
ao mi je. Lice mi je bilo oteeno od plaa, osjeala sam se kao da
mi se pod vjee zavukla gomila pijeska.
Trebao sam te zaustaviti. Izgledao je jadno, i njemu su oi bile
nateene i crvene, a na njima su se pojavile ilice koje nikada prije nisam
vidjela. Lijevo mu je oko, osim toga, bilo crno od modrice.
Nisi me mogao zaustaviti, rekla sam tiho. Nisi ti bio taj koji me
trebao zaustaviti.
Poslat e te nekamo.
Ostala sam zapanjena. Tko?
A to misli tko? Majka i otac.
A kamo? Prvo mi je na pamet pao majin brat na junoj Floridi.
Bilo je to jedino mjesto na koje su me mogli poslati.
Na neko mjesto za koje nikada nisam uo. Ima indijanski naziv.
Ne elim otii, Sam, rekla sam podiui glas. Nisam uope
razmiljala odakle mu ta informacija. Vjerojatno je neto nauo. Nemoj

im dopustiti da me odvedu.
Zato, Thea? upitao me. Zato si to uinila? Poeo je jecati.
Poslat e te nekamo, a ja u ostati sam. Jesi li ikada razmiljala o tome?
Jesi li? Je li ti ikada palo na pamet da u, kada ode, ja ostati potpuno
sam?
Bacila sam se na njega. Prvo mi se odupirao, ali onda je popustio i
zagrlio me. Zbog tog mi je zagrljaja sve to je uslijedilo u sljedea dva
tjedna, prije nego to su me poslali u Yonahlossee, bilo podnoljivije.
Strana neugodnost, roditelji koji su od mene okretali glavu, svijest da sam
ih duboko iznevjerila sve mi je to bilo lake samo zbog toga to me brat
u tom trenutku zagrlio.
Trebao sam znati, promrmljao mi je u kosu. Jedva sam ga
razumjela.
Drala sam mu lice meu dlanovima. Obrazi su mu bili vrui i
znojni.
Znao si, rekla sam.
***
Otac je bio u svojoj radnoj sobi i kada sam pokucala, oglasio se istim
glasom kao i uvijek. Pozvao me da uem. Tiho i odluno.
Thea.
Oe.
Upravo je pisao neko pismo i lupkao se olovkom po bradi te ekao.
Kako je Georgie? izlanula sam jer sam znala da ga to moram pitati
odmah i brzo ili ga neu uope pitati.
Georgie je u bolnici. Jesi li to znala?
Odmahnula sam glavom. Kada sam ga zadnji put vidjela, jo je
disao.
Da. Naalost, i ljudi koji diu mogu biti teko ozlijeeni. Izgleda da
ima oteenje mozga. Zastao je, pa zatim nastavio: Kada mi je tvoja
majka rekla to si joj priznala, bio sam siguran da je pogrijeila. Glas mu
je bio potpuno miran. Je li tako?
Odmahnula sam glavom.
Od sveg bih srca elio da jest. Moj je otac vrlo rijetko u govoru
koristio takve sentimentalne izraze. Od sveg srca. No i tvoj je brat

umijean u sve to. Georgiejeva rana, poloio je olovku na stol i rukama

nainio pokret kao da u zraku dri lubenicu, Georgiejeva rana izgleda kao
posljedica nasilnog udarca. Razumije li to, Thea?
Kimnula sam glavom, iako nisam sasvim shvaala.
Georgieja je ili udario tvoj brat, ili je pao. U oba je sluaja ishod
isti. No ipak postoji velika razlika, kao to ti je vjerojatno poznato.
Nisam rekla nita.
ini se vjerojatnim da je Georgie pao na velik, tup predmet. U
bolnici sam rekao da je pao na kamen i to su prenijeli policiji da je tvoj
brati pao i udario glavom o kamen.
U redu, rekla sam jer mi se inilo da od mene oekuje odgovor, u
redu.
Tvoj me brat nije prepoznao kada sam ga poslije pronaao. Satima
je sjedio pod jednim drvetom. Pomokrio se u gaice. Pamenje vezano uz
ono to se dogodilo u najboljem mu je sluaju manjkavo.
Izgovorivi to, otac me pogledao kao da se udi to sam jo ondje.
Samo sam htjela pitati kako je Georgie, proaptala sam. inilo se
pogrenim to uope izgovaram njegovo ime.
No, pa sada zna. Nije dobro.
A hoe li mu ikada biti dobro?
To oito nisam trebala pitati.
Otac je slabano slegnuo ramenima. Ako Bog da.
Ve sam krenula prema vratima, ali onda je moj otac ponovno
progovorio.
Jesi li neto vidjela, Thea? Moe li mi rei to se dogodilo? Moe
li mi iskreno rei to se dogodilo?
Lice mu je bilo prepuno boli, bio je tako izgubljen. Najgornji gumb
na koulji bio mu je otkopan, kao nikada prije.
Udario je u kamen, rekla sam, ozlijedio ga je kamen, ne Sam.
Bilo je to lako uvjeriti oca da je ono to tako arko eli vjerovati
doista istina. Bilo je to najmanje to sam mogla uiniti za njega.
Majka me pronala neto kasnije u tali. Upravo sam raeljavala
vorove u Sasijevu repu.

Thea.
Majko.
Jo sam labavo drala Sasijev rep u ruci. Nisam ga htjela do kraja
ispustiti.
Bila sam u etnji, pokazala je prema polju. Inae nikada nije etala.
Boravila bi u vrtu ili u kui. U proteklih je tjedan dana sa mnom
razgovarala tono tri puta. Jednom me zamolila da pometem prednju
verandu, to sam ve bila uinila dvaput, iako nije bilo potrebno.
Oslonila je elo o vrata Sasijeva odjeljka. Izgledala je umorno,
krhko. Moda ima kakve vijesti o mojem bratiu.
Odluili smo te poslati nekamo. Da ode od svega ovoga.
Ne elim ii, pogledala sam je u oi, a iako je bila iznenaena, sva
pravila prema kojima smo se prije ponaali jedni prema drugima odjednom
su nestala, isparila s vruinom.
Zatvorila je oi. Nema izbora. Bolje je za tebe da ode.
Nije. Ovdje mi je dobro. Svima u vam se micati s puta. Vidjet e.
Spavat u ovdje. Nikome neu smetati. Molim te, nee mi biti bolje ako me
poaljete drugdje.
Nasmijala se. Spavat e u tali? Pa nisi ivotinja, Thea.
Odmahnula je glavom. Otii e.
Aha, zamotala sam Sasijev rep oko zglavka, tako dakle.
Majka me nekoliko trenutaka promatrala, a onda progovorila.
Zato, Thea? Zato si to uinila?
Usnice su joj se iskrivile u maleni, runi vor. U tom trenutku nije
vie bila ljepotica. Izgledala je kao iznevjerena osoba.
Zato je to toliko loe? upitala sam je i glas mi je napuknuo. Pa i
ti voli Georgieja.
Kao da se ve bila pripremila za to pitanje. Kao da si ga je ve i sama
bila postavila.
Ali za tebe sam eljela neto vie, viknula je. Zar ne vidi da
Georgie nije dovoljno dobar? Sve i da jest, ovo je sada prava nona mora.
Georgie je u bolnici, a tvoj ga je brat strpao onamo. Stric George i strina
Carrie ne mogu nam to oprostiti. A ja sam tako ljuta na Georgieja i na
tebe. Pokazala je rukom prema izlazu iz tale, na naih tisuu hektara.

Imali smo sve, Thea. Sve. A sada je sve ovo uniteno.

Molim te, zavapila sam, kamo me aljete? Molim te, nemoj.
Uhvatila sam je za ruku. Molim te, dopusti mi da ostanem ovdje. Bit u
dobra.
Pogledala je mjesto na podlaktici gdje sam je dodirnula, a zatim
podigla pogled prema meni.
Bojim se da je sada prekasno za to, mirno mi je rekla.
***
Tijekom mojega zadnjega tjedna kod kue uspjeli smo uspostaviti
kakvu-takvu rutinu. Ustala bih rano svakoga jutra i zatim jahala sve dok ne
bih iscrpila Sasija. Iskuavala sam sve vie skokove, a Sasi ih je uspjeno
izvodio jer je osjeao koliko sam ludo hrabra. Majka se zaokupila
kuanskim poslovima i ja sam joj pomagala tako da sam joj se sklanjala s
puta. Znala sam da me najradije uope ne bi gledala. Sam bi odlazio u
divljinu i ne bi ga bilo satima. Pretpostavljam da je lovio ivotinje za
terarij. Otac je odlazio od kue prije nego to bih ustala, a vraao se kad
bih ve bila u krevetu. Kad smo se jedanput susreli u hodniku, spomenuo
mi je bolesno novoroene koje ne moe jesti. Nisam vie pitala za bratia.
Pretpostavljala sam da bi mi otac rekao da mu se stanje pogoralo. Bila
sam naivna mislila sam kako utnja mojih roditelja znai da je
Georgieju bolje.
Trebala sam se spakirati, ali majka mi nije jasno rekla to trebam
ponijeti, pa je jedini napredak koji sam postigla na tom polju bio taj da sam
sve svoje ladice ispraznila na pod. Potom sam pregledavala svu svoju
lijepu odjeu sjajne haljine, krute pamune suknje, glatke svilene
alove. Nisam ih zavrijedila. Nisam mogla zamisliti budunost u kojoj u
ih opet nositi.
Dok sam tako jednoga dana pregledavala odjeu, netko mi je
pokucao na vrata. Zatvarala sam vrata svoje sobe da bih roditelje
potedjela toga da me gledaju.
Naprijed.
Ugledala sam Idellinu smeu ruku. Vratila sam se odjei.
Razoaranje je bilo gotovo nepodnoljivo.
Poslala me tvoja majka. Rekla mi je da ti pomognem s pakiranjem.
Pokazala sam hrpe na podu. Napravila sam straan nered.

Pusti mene.
Promatrala sam ju dok je odjeu slagala u urednije hrpe suknje na
suknje, jahae hlae uz jahae koulje. Uredno je slagala sve ono to sam ja
razbacala.
Tvoja je majka rekla da ne trebamo spakirati previe stvari, rekla
je i dobacila mi jedan kratak pogled. Kae da e tamo imati odoru.
Odoru, ponovila sam. Zna li zato odlazim?
Idella je poravnala okovratnik jedne bluze. Slabo sam je poznavala.
Znala sam samo da nije udana, da ivi s majkom i dvije sestre i da su sve
etiri velike vjernice.
Sigurna sam da je sve u redu, rekla je.
Kimnula sam glavom, na rubu suza. Ali nije, rekla sam.
Sve po Bojoj volji, rekla je Idella, sve po Bojoj volji.

23.
Vlak od Ashevillea do Orlanda bio je poluprazan. U prvoj klasi bila je jo
jedna djevojka moje dobi vidjela sam je u vagon-restoranu za vrijeme
ruka, gdje smo jele svaka za svojim stolom. Pomno sam je prouila. Nije
gledala konobara dok je naruivala, a kada joj je donio obrok, jela je brzo i
stidljivo, kao da e nekoga uvrijediti samo zato to objeduje. Na uima je
nosila prekrasne naunice sa smaragdima u obliku suza i stalno ih je
dodirivala, ba kao to je to Sissy inila sa svojim privjeskom u obliku
potkove. Taj je privjesak sada visio oko mojega vrata i ja sam ga takoer
stalno dodirivala, ali ne iz istih razloga kao Sissy. Dodirivala sam ga zato
to mi je nedostajala moja prijateljica.
Nisam se mogla prisiliti da pojedem juhu od rajice koju je konobar
donio pred mene. Nije ba bila ukusna, ali trebala sam biti gladna jer ve
danima nisam poteno jela. Uspjela sam se prisiliti da pojedem pecivo.
Dok sam sjedila u tom vlaku pred tom bezukusnom hranom, odjednom mi
je sve ponovno postalo stvarno. Moja se odlunost rasprila poput
sjemenki maslaka. Uz prozor vlaka promicao je zelen i ivopisan krajolik
Sjeverne Karoline. U daljini su se nazirale planine, tako hladne i tako
nedostine. Kada smo preli granicu prema Floridi, sve je nekako postalo
blie i ivlje. Znala sam da e me, im siem s vlaka, vruina pozdraviti
kao staru prijateljicu, iako je bilo tek proljee.
Bila sam ljubomorna na djevojku iz vlaka, djevojku kojoj uope
nisam znala ime i koju vie nikada u ivotu neu vidjeti. Nijednom nisam
toliko eljela biti netko drugi kao za tog putovanja vlakom. Bila bih
najradije sve poela iznova: ponovno bih se rodila, ali ovaj put bez
blizanca i bez bratia koji bi mi bio blizak poput brata.
Zna li koja je sljedea stanica? upitala me djevojka. Nisam ni
primijetila da je ustala od stola, a ve je i stajala preda mnom. Na trenutak
se nisam mogla sjetiti naziva postaje.
Church Street, rekla sam, Orlando.
Izgledala mi je nervozno i bila bih je najradije uhvatila za ramena,
protresla je i rekla joj smiri se, nema zbog ega biti nervozna, ali nisam
joj to mogla rei, prije svega zato to nisam znala je li to istina. Nisam
znala s kim e se ili s im susresti kada sie s vlaka koji je polako
usporavao. Ve sam vidjela postaju na kojoj emo se uskoro zaustaviti i u

tom mi se trenutku inilo nemoguim da sam sada u tome vlaku, a za pet,

deset minuta vie neu biti. I nita se od toga nee dogoditi mojom voljom.
Zato, Thea, zato? Zato sam se toliko eljela vratiti svemu ovome? Zato
sam se htjela vratiti bratu koji mi mjesecima nije napisao ni rijei, majci i
ocu koji su me tako brzo poslali od kue da se inilo kao da su oduvijek
imali plan za takvu vrstu krize ili tragedije, neplaniranog dogaaja?
Djevojicu poalji od kue, djeaka zadri?
A onda sam svoje roditelje spazila na peronu oca u odijelu, a
majku u eiru irokog oboda. I u tom sam trenutku znala zato sam se
htjela vratiti kui. Ipak, nisam ih jo bila spremna vidjeti. Poloila sam
glavu u ruke.
Kada sam ponovno podigla pogled, shvatila sam da me druga
djevojka iz vlaka promatra. Ne bi bila popularna u Yonahlosseeju,
zakljuila sam. Bila je prenervozna, previe je eznula za panjom.
Tko e te doekati? upitala me.
Roditelji, pogledala sam kroz prozor. Majka je stajala pred ocem,
otac je ruke prekriio na leima, a ona je izgledala nemirno. Moja majka,
djevojka koja je u mladosti voljela momke i zabavu, ena koja je nekada
bila lijepa i besramna. Izgledala je mravije. Sama nije bilo.
Promatrala sam ih dok se vlak zaustavljao i ostala sam u sjedalu kad
su se drugi putnici iskrcavali i dok je moja majka nervozno svakoga
zagledavala u lice.
Ustala sam. Ve sam osjetila da mi noge postaju slabije, da mi miii
postaju oputeni jer ve danima nisam jahala. Kada sam napokon, kao
zadnja putnica, izala iz vlaka, na licu svoje majke zapazila sam vidljivo
olakanje.
Thea, zazvala me povienim glasom. Promotrila me od glave do
pete, a onda se pogledom zaustavila na ogrlici i pogled joj se sledio. Ne
moe si pomoi, znala sam. Vidjelo se da se trudila biti ljubazna.
Moj je otac podigao glavu i s uenjem sam primijetila da je ostario.
Za mojeg je izbivanja potpuno posijedio, ak i u obrvama. ekali smo dok
je nosa skupljao moju prtljagu, dok mu je moj otac davao napojnicu i dok
je moja majka omatala kosu alom radi predstojee vonje. Oko nas su se
vrzmali putnici sljedeega vlaka i bilo mi je drago zbog toga. Bili su netko
drugi. ene su bile odjevene u ruiasto, ljubiasto i zeleno, prizor na koji
moje oi nisu bile navikle nakon sve one bjeline. I nitko ih nije nadzirao.

Nitko nije vodio rauna o tome da na vrijeme stignu na nastavu, nitko im

nije u devet gasio svjetla i nitko ih nije budio u sedam. Nitko nije mario.
Majka i otac okrenuli su se i spremili za polazak, oekujui da
poem za njima. Prvo se okrenula majka, zatim otac, a ja sam ekala da
neto kau.
Hajdemo, rekao je moj otac. Doi.
Otac je ispruio ruke, a majka me oajniki promatrala.
Da, rekla sam, hajdemo kui.
No nisam se pomakla. Pogreno sam se izrazila. Nismo odlazili kui.
Osvrnula sam se i spazila da moj vlak odlazi, a na njegovo mjesto dolazi
drugi golemi stroj. Bit e jo vlakova. Nasmijeila sam se i dopustila ocu
da me primi za ruku. Prije gotovo godinu dana oajniki sam ga drala za
ruku i nisam je htjela ispustiti, a sada sam se morala prisiliti da je uhvatim.
Svi smo bili vrlo hrabri.
Otac mi je otvorio vrata automobila i priekao da se smjestim, pa ih
tek onda zatvorio. utjeli smo dok je vozio prema cesti kroz vrevu
Orlanda. Ve dugo nisam vidjela automobile, ceste i bilo kakve zgrade
osim Dvorca. No onda se moja majka okrenula dovoljno da sam je mogla
promotriti iz profila i u tom sam trenutku znala da se neu morati truditi
ponovno ih zavoljeti. Zaboravila sam koliko je to lako. Moje je srce bilo
nevidljivim nitima povezano s njima i znala sam da e tako biti sve dok ne
umru. Tek u tada biti potpuno slobodna od svih, osim od Sama. No to je
bila jedna nit, a ne tri.
Promatrala sam majin profil, taj dobro mi poznat prizor. Bio je
neto otriji nego prije. Znala sam da sam joj to ja uinila. ekala sam da
progovori.
Thea, zapoela je i mogla sam je namirisati, ak i sa stranjeg
sjedala. Bio mi je to dobro poznati, stari miris. Nagnula sam se naprijed.
Da?
Okrenula se i pogledala me, a zatim zatvorila oi, lagano prstima
dodirujui elo. Bio je to novi pokret, nisam ga otprije poznavala. Ova
glavobolja, rekla je, ne da mi mira.
Prije nego to je progovorila, htjela sam joj neto rei o tome kako se
udno osjeam, kako mi je sve neobino. Toliko se toga dogodilo u
posljednjih godinu dana, bila je to najdinaminija godina u mojem mladom

ivotu i sada sam se osjeala mnogo starijom, mnogo odraslijom. Htjela

sam joj rei, i ocu takoer, da su mi sve djevojke u koli isprva bile udne,
a kako su mi onda postale bliske i poznate. Htjela sam im rei da su mi
sada oni udni, moji roditelji, da su mi neobini iako ih volim, iako im
elim udovoljiti. Htjela sam rei svata ali teko je zamisliti taj trenutak.
eka ga, ini ti se da nikada nee doi, a onda ipak doe i eto te, ovdje si,
Thea Atwell iz Emathle na Floridi, ista djevojka.
Thea, rekla mi je majka, zadnjih mjesec dana ivimo u hotelu, ali
selimo sljedei tjedan. Kupili smo kuu. Ovdje ima mnogo, mnogo
naputenih kua.
Sasi? upitala sam. Nisam se jo mogla nositi s punim reenicama, i
rijei sam jedva izgovarala.
Prodali smo ga, Thea. Ionako bi ga vrlo brzo prerasla. Glas joj je
bio tih. Pokuavala je biti ljubazna.
Tko ga je kupio?
Jedna djevojica, odgovorio je otac. Jako ga voli. Istina je,
Thea, moja je majka na to ispustila tihi zvuk negodovanja, ali on ju je
uutkao, to me iznenadilo, a jo me vie okiralo to ga je majka
posluala. Istina je da si trenutano ne moemo priutiti vlastitoga konja
za tebe.
On je bio poni, tiho sam rekla.
Molim, Thea?
Nita, rekla sam, nije vano.
Pogledala sam u svoje ruke, ruke za koje me drao gospodin Holmes.
Majka se opet okrenula naprijed i naslonila glavu na prozor. Ova
glavobolja, rekla je, ubit e me.
Nije bilo ba tako strano, nije plakala. Majka mi je, na kraju krajeva,
bila laljivica. Laljivica koju sam voljela, ali ipak laljivica. Bila mi je
obeala da e Georgie ozdraviti, da e mi pisati ako mu bude gore. Bila
sam u zabludi kada sam joj vjerovala, ali htjela sam joj vjerovati. Kroz
prozor sam gledala na ulicu i na njoj spazila prljavu malu djevojicu. Tko
zna je li siromana, jesu li joj roditelji napustili kuu ili je samo djevojica
koja se uprljala za igre u dvoritu. Haljina joj je izgledala pristojno. Nikada
neu saznati.
Hotel u kojem smo odsjeli izgledao mi je velianstveno, sav u

crvenim barunastim tepisima i s liftom. Nosa je mene i majku otpratio do

moje sobe im sam ula u nju, znala sam da e biti samo moja jer od
Sama nije bilo ni traga. Soba je vonjala po vlazi, ali sobe na Floridi esto
su bile takve.
Nosa je bio mlad i zgodan, s gustom smeom kosom i dugim,
vitkim udovima. Naravno, pomislila sam, naravno da u dobiti mladog i
zgodnog nosaa, a ne starog i smeuranog. Uputila sam ga kamo da odloi
moje stvari i kada je zavrio, stao je uz nas i ekao.
To bi bilo sve, rekla je majka.
Majko, pogledala sam u njezinu torbicu.
Ah, da, rekla je, oprostite, ba mi je ao. Bila je nervozna, a
znala sam i zato je nervozna. Uskoro e ostati nasamo sa mnom, a to to
sam upravo razgovarala s mukarcem i jo joj onda rekla kako se ona treba
ponaati pred mukarcem to sigurno nije pomoglo. Vjerojatno bi joj bilo
drae da sam se sakrila u kut dok nosa ne ode, moda ak i nakon to ode.
E pa, ja nisam imala namjeru uiniti nita slino.
Zatvorio je vrata za sobom i ja sam se okrenula prema majci,
pogledala je ravno u oi i priekala da progovori.
No, Thea, rekla je, kamp ti je oito godio. Izgleda dobro.
Nije to bio nikakav kamp, majko, rekla sam, a ona se ukoila.
Odluila sam da ipak neu ulaziti u to. Ne, u redu je, dodala sam, drago
mi je to sam tamo ostala toliko vremena.
Dugo me promatrala. Jedini zvuk u sobi bilo je brujanje elektrinog
ventilatora. Odjenula je haljinu koju sam ve vidjela stotinu puta i jo
uvijek je bila lijepa nosa je vie pozornosti obraao na nju nego na
mene. Osjetila sam kako me polako naputa hrabrost. Ona mi je majka, ja
sam njezino dijete i to je nepromjenjiva injenica, pa sam se poela
pripremati na prijekor, na to da e mi rei koliko je razoarana i koliko sam
se loe ponaala. ekala sam da mi to kae po drugi put u ivotu.
Dakle, rekla je napokon i primila me za ruku. to emo s tobom,
Thea?
Zaustila sam da joj neto kaem, ali me uutkala.
Nemoj, molim te. Poslije emo o tome. Sada sam umorna.
Sam?
Sam je u sobi do tvoje. Na tvojem bih mjestu priekala da on doe k

tebi, ali ti e, sigurna sam, uiniti onako kako ti eli.

Kimnula sam glavom. Imala je pravo.
***
Zadnju sam no u Yonahlosseeju htjela ostati u stacionaru, ali nisam
mogla. Nakon sati prevrtanja u krevetu poslije posjeta Mary Abbott,
napokon sam ustala. eljela sam spavati, skloniti se u kratak predah sna,
ali san mi nije dolazio na oi pa sam se uznemirila i postalo mi je vrue.
Tjeme mi je gorjelo povrh mozga ili sam barem imala takav osjeaj da
mi se mozgom vrzma previe uznemirujuih misli i da se zapalio. Nadala
sam se da neu poaliti to odlazim. Nadala sam se da e Samu biti drago
to me vidi. Nadala sam se da e Sissyn ivot biti upravo onakav kakav je
prieljkivala.
Trg je bio potpuno prazan i osvjetljavao ga je predivan puni mjesec.
Na ravnateljevoj kui nije bilo nijednog upaljenog svjetla, a i u kolibi
Augusta vladao je mir sve su moje prijateljice vrsto spavale. Boone
vie nee dolaziti. Bilo je preopasno sada, nakon to je Sissy skoro
uhvaena. Njegov identitet, meutim, nije bio otkriven, to je bila jedna
mala srea u nesrei. Natjerala sam Sissy da mi obea kako e mu odsad
pisati pisma i da e biti opreznija.
Dok sam ila prema konjunici, zbog tamnih sam se uma koje su me
okruivale sjetila zvonarske vjetice Kate. Mogla sam tako lako zakoraiti
u njih i nestati.
Veina konja nije proturila glavu kroz otvor na odjeljku. Bilo je
kasno i nije im bilo vrijeme hranjenja. No Naari je provirila. Prepoznala mi
je korake. Znala sam da e ih ubrzo zaboraviti i da vie nee ni znati da ih
je zaboravila.
Privila sam njezinu njuku uz svoje lice, duboko udahnula njezin
blago smrdljiv vonj i pustila je da i ona udie moj. Tko zna kako sam ja
njoj mirisala. Kao djevojka. Kao Thea.
Za leima sam zaula kljocaj metala o metal i poskoila sam,
mislei da su me uhvatili. No to su mi mogli? Nisam vie imala to
izgubiti, nita im nisam mogla dati.
Bila je to Leona. Izlazila je iz Kraljeva odjeljka i zatvarala vrata. Bila
je odjevena samo u spavaicu koja joj je dosezala do koljena. Meni je moja
sezala do polovice potkoljenica, ali sam se bila odjenula prije no to sam
dola u konjunicu. Primijetila sam da je bosonoga, to je bila ista ludost.

Uz konja je vrlo opasno hodati bez cipela. Kosa joj je bila raskutrana
koliko je Leonina kosa to uope mogla biti. Kralj je gurnuo golemu glavu
kroz otvor na odjeljku i pogledao me. Leona je ispruila ruku unatrag i
odsutno ga potapala po njuci. Mislila sam da je ona bila odgovorna za
izdaju i irenje glasina po kampu, a moj prvi dojam o njoj bio je toan.
Nije marila ni za to drugo osim za konje.
Thea Atwell, rekla je. Pobijedila si me. Nitko me nikad prije nije
pobijedio.
ao mi je, rekla sam i u tom mi je trenutku doista bilo ao. Moda
sam trebala biti bolja prema njoj. Moda sam je ipak trebala pustiti da
pobijedi.
Neka ti ne bude ao. I ja bih uinila isto na tvojem mjestu. U tvojem
sedlu. Nasmijeila se i ja sam joj uzvratila osmijeh.
ao mi je zbog Kralja, rekla sam i pokazala na njegovo veliko,
lijepo lice. Leona se okrenula i zarila lice u njegov vrat, a on se opustio u
njezinu zagrljaju, kao dijete. Na terenu je bio opasan, a u konjunici
njean. Mislila sam da plae, znam da bih ja plakala na njezinu mjestu, ali
kada me opet pogledala, lice joj je bilo potpuno suho.
Bit e drugih konja, rekla je, ali ne ovakvih. I jo ih dugo nee
biti.
Kimnula sam glavom. Vjerovala sam joj. Ako je itko mogao pronai
put natrag do sedla, bila je to Leona.
I ti mora ostaviti nju, rekla je, ali u njezinu glasu nije bilo ni
trunke zlobe.
Da, pogledala sam Naarino majuno, njeno lice, ali ona nikada i
nije bila moja.
***
Sam mi nije pokucao na vrata. Satima sam leala u krevetu, zaspala
sam, a kada sam se probudila, prozor mi je bio osvijetljen ulinom
rasvjetom, iako sam vidjela da je ve skoro zora. Usta su mi bila suha. Nije
bilo Docey da mi natoi au vode ni drugih djevojaka da mi kau koliko
je sati.
Sama sam se pobrinula za au vode iz slavine na umivaoniku i brzo
je popila, pa zatim natoila jo jednu te popila i tu. Oko mi je zapelo za
neto bijelo na podu i shvatila sam da mi je netko pod vrata gurnuo poruku.

Srce mi je poskoilo: Sam! No prevarila sam se. Bila je to poruka od

majke, u kojoj mi je napisala da me nisu htjeli buditi za veeru. Nisu. Oni.
Je li Sam bio s njima? Odjednom sam shvatila da je situacija u kojoj se
nalazimo prilino tuna. Obitelj smo, a ivimo svaki u svojoj sobi u hotelu.
Zaula sam neto s druge strane vrata, ali nisam dovoljno poznavala hotel
da bih znala prepoznati to.
Polako sam otvorila vrata i ugledala ga. Moj brat. Vidjela sam ga
samo s lea, ali znala sam da je to on. Prepoznala sam ga isto kao to bih
prepoznala vlastitu ruku.
Okrenuo se i na bljetavom sam svjetlu hodnika vidjela da se
obistinilo ono to sam predvidjela. Postao je vrlo zgodan. Bio je zgodniji
kao mukarac nego to sam ja bila kao ena. Ramena su mu se proirila i
nadvisivao me za glavu, a moda i vie. Ostala sam zapanjena pred snagom
ivota. ivot je uzeo osobu koju sam poznavala kao samu sebe i pretvorio
je u neznanca.
Sam.
Thea. Glas mu je bio dubok. Vie nikada neu uti glas koji sam
ostavila kada sam otila u kamp tih i mekan. Sada je imao glas koji se
nametao, koji je izdavao naredbe, upuivao, koji se uo i kroz gomilu.
Imao je muki glas.
Poloila sam dlan na vrat. Koliko je sati?
Kasno je, rekao je.
Nisi mogao spavati?
Nije mi nita odgovorio. Nije me htio pogledati u oi.
Ui, rekla sam mu, molim te.
Oklijevao je. Molim te, ponovila sam, nemoj da te moram
preklinjati. Uao je bez rijei i sjeo na krevet, a ja sam sjela do njega.
Krevet mi je bio raspremljen i odjednom mi je postalo neugodno. Pustila
sam momka u sobu, a nisam namjestila krevet kako vulgarno! No onda
sam se sjetila da Sam nije momak, nego moj brat.
Dugo smo sjedili u tiini, ali nije mi bilo neugodno. ak mi se tiina
vie sviala od naeg pokuaja razgovora, koji je bio ukoen i udan. Kada
je sjeo, nije mi izgledao tako visok. Ponovno je bio moj brat.
Toliko se toga promijenilo, zapoela sam, ali Sam me prekinuo.
Tebi, rekao je. Tebi mnogo vie nego meni. Ja nisam nikamo

otiao.
Vratila sam se, rekla sam, vratila sam se zbog tebe.
Tek me tada pogledao i vidjela sam da je zapanjen. Kada sam otila,
lice mu je bilo ozlijeeno, imao je modrice, no sada je bilo savreno. Poeo
se smijati.
Zbog mene? upitao je. Zbog mene?
Da, zbog tebe, rekla sam, ali glas mi je postao nesiguran.
Nemojmo se pretvarati da je bilo to od ovoga zbog mene, u redu?
Moemo li se prestati pretvarati, Thea? Glas mu je postao tuan.
Odmahnula sam glavom.
Ali mislila sam da eli da se vratim. Toliko sam ti puta rekla da mi
je ao. Dotaknula sam ogrlicu i Sam ju je odmah pogledao. Shvatila sam
da je on jedva ekao da me vidi kao i ja njega, da i on eli saznati koliko se
njegova sestra blizanka promijenila, jednako kao to sam ja sve to htjela
vidjeti na njemu.
Ostavila si me.
Znala sam da to misli dvojako. Ostavila sam ga zbog Georgieja i
ostavila sam ga kad sam otila u Yonahlossee.
Tuno mi se nasmijeio i tako sam ga arko eljela dodirnuti. Samo
po ruci ili ramenu.
Joj, Sam, rekla sam i znala da taj trenutak neu zaboraviti sve dok
sam iva. Da i doivim stotinu godina, taj me trenutak nikada nee
napustiti. ao mi je, rekla sam, tako mi je ao. I doista mi je bilo ao
zbog svega, a posebno zbog nas, sada zauvijek razdvojenih blizanaca. Kroz
grlo mi se probio jecaj i to je bilo dovoljno. Sam se okrenuo, snano me
zagrlio i u tom sam trenutku shvatila da su nam se ivoti razvili u
nemoguim pravcima. Nismo spominjali Georgieja, ne imenom, ne
rijeima, ali nismo ni morali. Bio je ondje, s nama, jednako stvaran u
odsutnosti kao to je bio u stvarnosti.
Sam se nakon nekog vremena izvukao iz mojega zagrljaja te ustao i
otiao do prozora. Bila sam malo hrabrija u trenutku kada mi je bio okrenut
leima.
Gdje su sada?
Samo je gledao u no. Preselili su se u Missouri.

A to je s kuom u Gainesvilleu?
Banka ju je zaplijenila. Stric George prepustio je tu kuu. Htjeli su
otii. Prstom je lupnuo po staklu. Nisam ih vidio od, nije dovrio
reenicu. Samo otac razgovara sa stricem Georgeom i svakog im mjeseca
alje ek. To nam je kranska dunost, rekao je oponaajui oca, ali
zapravo ga i nije morao oponaati. Ionako je zvuao kao on.
To su ti rekli? upitala sam. Moji roditelji rijetko su kad bili toliko
iskreni.
Neto su mi morali rei, Thea. Morali smo prodati kuu. Osim toga,
mislim da su mi htjeli dati do znanja kako nam ivot sada vie nije isti.
Mislim da su me htjeli pripremiti.
Okrenuo se i pogledao me, nastojei s mojega lica proitati o emu
razmiljam. Zatim se ponovno usmjerio prema prozoru.
I dalje imamo dovoljno novca, bez brige.
Nisam se ni zabrinjavala.
Samo ga nema toliko kao prije. I nitko ne zna do kada e ovo
trajati.
Mislio je na Depresiju, o kojoj nije znao nita kada sam otila. Sada
je znao toliko stvari. Vie nije bio dijete.
Sjea li se onoga to se dogodilo, Sam?
Uporno je zurio kroz prozor. No u gradu bila je toliko drugaija od
noi u Yonahlosseeju. Tako je dugo utei zurio da sam ve mislila kako je
zaboravio to sam ga pitala, ali onda se ipak oglasio.
Da, rekao je, sjeam se kao to se sjeam snova. Majka i otac
kau da je udario glavom o kamen. Promatrala sam mu lea. Postavio je
dlan na prozor. Sjea li se kako je majka znala govoriti da su nam ivoti
blagoslovljeni i da imamo svoj vlastiti djeli raja?
Kimnula sam glavom i pogledala u odraz njegovih oiju u prozoru.
Sada vie to ne govori, kratko se nasmijao. A ja sam stvarno
mislio da nas Bog gleda. Nekoliko je trenutaka utio i jedva sam se
suzdrala da ga ne prekinem. Nikada mi to prije nije rekao i nisam mu ba
potpuno vjerovala. Znam da je glupo, ali mislio sam da Bog zna da smo
posebni, nasmijeio se. Nisam ga htio ozlijediti, Thea. Bilo bi mu bolje
da je mrtav.

Nemoj tako, rekla sam. Uostalom, tko to moe rei sa

sigurnou?
Ja to mogu rei, gotovo je viknuo. Ja! Odmahnuo je glavom, a
zatim neto tie dodao: Ja to mogu rei jer sam bio tamo i sve sam vidio.
Sve, Thea.
Sve, ponovila sam, iznenaena zvukom vlastitoga glasa. Trebao
bi otii odavde, Sam. To nisu tvoji problemi.
A iji su to problemi?
Niiji. Samo splet okolnosti. Niz dogaaja.
Ne, Thea, to su nai problemi.
Moji nisu, ustala sam i prila prozoru, virei mu preko ramena.
Sunce je izlazilo, a istai ulica pometali su plonike. Na svijetu postoji
toliko ljudi, a ti i ja smo tek dvoje. Majka i otac mislili su da me kanjavaju
kada su me poslali u kamp. Nagrada je bila ostati ovdje. Potpuno su
pogrijeili. Odlazak u kamp nije bio kazna.
Mnogo si nauila u kampu, rekao je i osjetila sam miris njegova
daha, specifino kiselkast vonj koji je poprimao svaki put kada ne bi
dovoljno spavao.
Dosta sam nauila, rekla sam, pa ga primila za ruku i stisnula je. I
ti bi trebao otii. Nai su ivoti drugdje.
Nasmijao se. A kamo da odem?
Slegnula sam ramenima. Tko zna? Ali Bog daje sreu samo onima
koji je trae.
***
Sutradan mi je oko podneva netko pokucao na vrata. Bila sam budna
zaspala sam u svitanje, no nisam se jo bila odjenula. Otvorila sam vrata
bila je to moja majka. Sam joj je stajao za leima, a izgledao je svjee i
ivahno, pa sam se zapitala kada je uope imao prilike za spavanje nakon
to je otiao iz moje sobe. Pogledao me, a onda skrenuo pogled, to je
nakon njega uinila i moja majka. Shvatila sam da me ni ona ni on ne ele
gledati u spavaici. Naravno.
Hoemo li na ruak? skrenuta je pogleda upitala majka, pa sam im
rekla da u se odjenuti za petnaest minuta, iako mi je bilo dovoljno i pet.
ekala sam ih sjedei na rubu kreveta, odjevena u haljinu koju sam
prerasla, koja mi je jedva prekrivala koljena i stezala me pod rukama. Bila

je, dodue, lijepa smea s bijelim tokicama. Odabrala sam je iz

kataloga prologa proljea, a stigla je nakon to sam ve bila otila u kamp.
Potpuno sam zaboravila da uope postoji, ali majka mi ju je objesila u
ormar, gdje me doekala nakon godinu dana izbivanja. Sjetila sam se i da
je bila skupa te da sam je silno eljela zbog Georgieja. Htjela sam da me
vidi u njoj jer sam tada stalno razmiljala o njemu, stalno mu prizivala lice
u pamenje. Sve se to dogodilo u nekom drugom ivotu, pomislila sam
sjedei na rubu kreveta. Sjedila sam ondje jer sam znala da je mojoj majci
tako drae, da bi radije da je priekam ovdje nego da je traim po hotelu.
Sve je to neki drugi ivot.
Tvoja kosa, rekla mi je u liftu pa ispruila dlan vodoravno i
dodirnula otar, ravan rub po kojemu mi je Eva podrezala kosu. Vrlo
lijepo izgleda, Thea. Jako mi se svia. Nisam to htjela, ali obrazi su mi se
zaarili. Okrenula sam glavu da prikrijem crvenilo, ali ve je vidjela.
Majka i Sam uglavnom su utei jeli u hotelskom restoranu, gotovo
potpuno praznom, poput peine. Sam mi se inio rastresenim i stalno je
pogledavao prema drugom gostu u restoranu, starijem mukarcu u odijelu
koji je iznova pregledavao jelovnik. Majka mi se inila tihom i plahom.
Nije mi se takvom inila u pismima.
Jedva je pojela i zalogaja, ali je natjerala Sama da pojede ono to je
ostavila jer se bojala da e je osoblje restorana smatrati rastronom i
oholom. Nikada je prije nisam doivljavala kao osobu koja vodi rauna o
onome to neznanci misle o njoj i u tom sam trenutku shvatila da prije to
nije ni morala. Bila je to jedna od povlastica koju je imala dok se skrivala
od ostatka svijeta. Tue miljenje jednostavno nije dopiralo do nje. Voditi
rauna o tuem miljenju vrlo je naporno. To sam znala i naviknula se da
mora biti tako u Yonahlosseeju. To moe biti ugodan teret, u sluajevima
kada te netko voli ili ti se divi. Majka nam je to bila uskraivala.
Pijuckala sam ledeni aj, ne onako ukusan kao ledeni aj iz
Yonahlosseeja koji majka i Sam nikada nisu i nikada nee okusiti. Majka
je pomno promatrala Sama dok je jeo njezin sendvi apetit mu se za
mojega izbivanja udvostruio povremeno pogledavajui konobara, a
zatim opet sina. Cijela mi je situacija izgledala potpuno nevjerojatno. Da je
kakva gatara prije godinu dana mojoj majci prorekla ovakav ivot, ona bi
se vjerojatno grohotom nasmijala, a zatim ponovno zatvorila vrata prema
vanjskome svijetu i potpuno nas odvojila od njega. No eto, bili smo ovdje,
daleko od doma u kojemu smo prije ivjeli, i mojoj je majci bilo stalo, bilo

joj je strahovito stalo do toga to o njoj misli konobar, ovjek kojemu

nikada nee saznati ni ime.
Dobro smo se najeli, rekla je kada je posluga raistila stol, a
sada se idem malo odmoriti. Shvatila sam u tom trenutku da se majka
zabrinjava zbog malih stvari zato to je bolesna od brige zbog krupnijih.
Palo mi je na pamet da bi mi to moglo pogodovati. Nitko jo, naime, nije
spomenuo nain na koji sam otputena iz kampa.
Poslije ruka tiho sam pokucala na Samova vrata, ali nije mi otvorio.
Vjerojatno je spavao. Nadala sam se da spava, nisam htjela vjerovati da me
izbjegava, iako je za rukom bio pristojno rezerviran. Poslijepodne sam
provela piui pisma. Pisala sam Sissy, Evi, ak sam i jedno kratko pismo
poslala Mary Abbott. Trudila sam se biti ljubazna prema njoj, kao to je
toliko djevojaka u Yonahlosseeju bilo ljubazno prema meni.
Otac mi je na vrata pokucao ba u est sati, u trenutku kada su
zazvonila zvona na crkvi, i njegova me tonost podsjetila na Yonahlossee.
I ondje smo jeli tono u est sati, iako to nije mogao znati.
Sam je i ovaj put stajao iza njega.
Majci nije dobro, rekao je otac i odmaknuo se da bih mogla proi
pokraj njega, kao da sam dama. Pogledala sam Sama i shvatila da nai
roditelji i inae tako naizmjenino provode vrijeme sa svojom djecom.
Kada smo naruili, otac me upitao to sam nauila u kampu.
Nauila?
Da. to si itala? to ste prouavali?
Nasmijala sam se i otac me udno pogledao. Nauila sam se druiti
s drugim djevojkama, rekla sam i on je kimnuo glavom. To su, uostalom,
i eljeli. Barem mi je tako bio napisao u svojem prvom pismu. U kampu
e se nauiti druiti s drugom djecom, Thea. Nadam se da ti to nije
previe. Nikada neu zaboraviti tu reenicu, no otac je se vie nije sjeao.
ak se blago uzrujao, doivljavajui moju napomenu podrugljivom. Na
neki je nain to i bila, ali ne onako kako je mislio.
Je li ti se svidjelo ondje? upitao je. Mislim, nakon to si se
snala. I Sam me upitno pogledao. Doista ih je zanimalo. Htjeli su da im
priam prie. No nisam im htjela priati prie. Yonahlossee je bio samo
moj.
S vremenom sam zavoljela Yonahlossee, rekla sam.

Sljedeeg su mi se jutra na vratima pojavili i majka i otac. Sam im je

opet stajao iza lea.
Poi s nama da se provozamo, rekao je otac smijeei se. Da
pogledamo nau novu kuu.
Majka je itavim putem iz hotela vrsto drala oca pod ruku i drugim
dlanom zaklanjala oi od sunca. Sam je kroz prozor promatrao trgovine uz
postaju Church Street, a zatim plantae narani koje e s vremenom
preuzeti neke dijelove grada. Vozili smo se nekamo izvan grada, i to mi je
bilo logino. Majka ne podnosi ivot u gradu. Nitko u automobilu nije
progovorio ni rijei, nitko nije ni pokuao zapoeti razgovor, ak ni ja, iako
sam, navikla na neprekidan um djevojakih glasova, umalo eksplodirala
od silne tiine.
Otac je nakon nekog vremena skrenuo na usku cestu, a zatim, nakon
kojih pet minuta, na jo jednu i ubrzo se pred nama ukazalo mjesto na koje
mi se obitelj trebala doseliti. Kua je bila lijepa, izgraena u panjolskom
stilu s bijelom fasadom i crvenim crjepovima na krovu, a oko nje su u
gustom, pravilnom etverokutu, rasle palme. Bila je upola manja od kue u
kojoj smo dotad ivjeli, ali naa je stara kua, ruku na srce, bila ogromna,
ak i prevelika za etverolanu obitelj.
Imamo li i talu? upitala sam, iako zapravo nije bilo vano.
Ne, odgovorio je otac i poveo nas uza stube prema ulaznim
vratima to su bila zakljuana. Na staroj kui nikada, ba nikada nismo
zakljuavali vrata, ali od tog trenutka nadalje, vrata e se na novoj kui
zakljuavati. Uli smo u praznu kuu i praznu prostoriju s blistavo bijelim
zidovima, te sam odmah vidjela da e pod majinom rukom postati lijepa.
Stropovi su bili visoki, stubite izraeno od kovanog eljeza, a drveni
podovi uglaani i tamnosmei.
Lijepa kua, rekla sam i okrenula sam se prema ocu, po njegovu
izrazu lica shvativi da mi jo uvijek eli udovoljiti, da se nada kako e
kua postati neka vrsta melema za nau obitelj.
Da, lijepa je, rekao je. Zar ne?
Moja majka uope nije shvatila da pitanje postavlja njoj.
Da, ipak je na kraju rekla. Poprilino je lijepa.
Sam i otac otili su pogledati garau, a majka je izala van.
Pretpostavila sam da se vraa u automobil, da se ondje eli odmoriti.
Priekala sam nekoliko trenutaka i pokuala se sabrati. Nije bilo lako.

Nikada mi nee postati lako i ekanjem se nita nije mijenjalo. Prila sam
prozoru i vidjela da se majka nije vratila u auto. Sjedila je na prednjem
stubitu nogu uredno poloenih u stranu.
Izgledala je bijedno i to me ljutilo jer ju nikako nisam htjela
saalijevati. Saaljenje je mojoj majci bio najgori osjeaj, oduvijek je bila
jaka, iznad neega takvoga. Otac mi se inio istim kao prije tih i
ljubazan, Sam se drao rezervirano, ali nain na koji se ponaao te
nesputanost kojom se odnosio prema svijetu oko sebe su ostali
nepromijenjeni. Majka je, meutim, bila ruevina. Unitilo ju je to to je
morala otii iz svojega doma, jer bila je osoba koja pripada mjestu, a ne
ljudima.
Sjetila sam se jedne ene, prijateljice strica Georgea i strine Carrie
koja je jedanput dola u Emathlu da bi pogledala nau kuu. Mu i ona
spremali su se izgraditi vlastitu kuu, a uli su da je naa velianstvena. I
bila je takva. Bila je velianstvena, ali i tako krhka. Lako je mogla stradati
u vatri, uraganu, hrastu koji bi joj pao na krov, a mogla ju je unititi i ki
svojim loim ponaanjem.
Sjeam se da joj je majka pokazivala sve sobe, ak i moju i Samovu,
a ena, koja je bila vrlo visoka i mrava te slina ptici, stalno je ponavljala:
Izvanredno. Jasno sam je se sjeala jer smo rijetko imali goste. Strina
Carrie hodala je za njima i morala sam sklopiti oi zbog jasne slike nje
kako hoda po kui za mojom majkom. Poloila sam glavu u dlanove
mislima mi se rojilo previe toga: uspomena na nau staru kuu prije svih
nevolja, uspomena na Yonahlossee od njihova mi se kovitlaca vrtjelo u
glavi.
Izvanredno, ponavljala je mrava ena, i na je dom doista bio
izvanredan. Nikada, meutim, o njemu nisam tako razmiljala, ve kao o
kui u kojoj ivim. Majci je na kraju mrava goa dojadila. Bila je
dosadna, stalno je ponavljala jednu te istu stvar, a majci je jo dodatno ilo
na ivce to govori neto toliko oito da to zapravo nije morala ni
izgovoriti. Kao kada su za moju majku govorili da je lijepa. Ili za nas da
smo sretna obitelj.
Stajale smo na prednjoj verandi sve dok auto mrave ene nije nestao
u oblaku praine i majka me primila za ruku.
U redu, rekla je, vratimo se onda svojoj izvanrednosti, moe?
A sada sjedi na stubitu pred ulaznim vratima kue koja nikada nee
biti doista njezina i pretvara se da promatra dvorite koje nikada nee

voljeti. Njezina je kua bila njezino dijete, pomislila sam, ali onda sam se
odmah i ispravila. Kua joj je bila majka, kua joj je bila otac, u njoj je
pronalazila utjehu, ona ju je titila od svih ivotnih nedaa.
Tiho sam izala kroz vrata i odmah me zapljusnuo vrui zrak. U
dvoritu nije bilo boja, samo palme i grmlje, ali znala sam da e majka ve
neto zasaditi.
Lijepo dvorite, rekla sam joj iza lea i kimnula je glavom, ali nije
nita komentirala. Sjela sam uz nju i blago me potapala po koljenu.
Majko, rekla sam, htjela bih opet otii.
Lijeno, kao da se kree pod vodom, okrenula se prema meni. U tom
mi je trenutku palo na pamet da je moda oamuena od lijekova koje joj
otac daje protiv glavobolje.
Pa, zato ne, odgovorila je, zato ne?
Njezin mi je odgovor bio poput ake u trbuh. Oekivala sam otpor ili,
tonije, eljela sam otpor, neki znak da sam joj potrebna. No s druge
strane, doista sam eljela otii, i otila bih, bez obzira na njezinu reakciju.
Nisu li onda moji osjeaji bili budalasti? Dobila sam ono to sam eljela i
dobila sam to lake nego to sam mislila.
Suze su mi navrle na oi, ali onda se ona ponovno oglasila, vrim
glasom, glasom kakav sam pamtila. I mislila sam da e htjeti ponovno
otii kada vidi kako je drugdje.
Imala si pravo, rekla sam i rasplakala se. Mrzila sam se zbog tih
suza.
Joj, Thea, promrmljala je i privukla me k sebi. Da sam u tom
trenutku mogla zaustaviti vrijeme, sve satove na svijetu, uinila bih to
ali nije bilo mogue. Bila sam samo djevojka. Moja je majka bila samo
ena. Beth mi je neto spomenula, da si se ondje sastajala s nekim
momkom. Nasmijala se. Mislila sam da tamo nema momaka, ali
naravno, svugdje ima momaka. Otii e na neko drugo mjesto.
Savjetovala bih ti samo jedno, ako me eli posluati. Nai nekog dragog
momka. Pogladila me po kosi i opet mi je zvuala kao majka koju sam
poznavala. Nai dobrog momka, nekog dobrog kao to je otac. I ja sam
jednom upala u nevolju s momkom. Pokuala sam podii glavu i
pogledati je, ali vrsto me privila uz prsa. Bilo je to davno prije tvojeg
oca. I to je tako divna nevolja, znam. Sve dok se iz nje moe izvui. A ti
se nisi mogla izvui. Zastala je. Nisi, zar ne?

Pustila me iz zagrljaja, pa sam se uspravila i pokuala razabrati svijet

oko sebe kroz oi zamuene suzama.
Nisam otila zbog momka. Moda mi nee vjerovati, ali
jednostavno sam htjela doi kui. Htjela sam vidjeti svojega brata.
I onda ponovno otii?
Ali ovdje nema niega za mene, rekla sam. Nema ak ni konja.
Majka je neko vrijeme samo utei gledala pred sebe.
Istina, napokon je nastavila, ovdje za tebe nema niega, barem ne
sada. Drugaije sam zamiljala tvoju i Samovu budunost, dodala je,
ponovno tihim glasom. Ali to je bila moja pogreka. Mislila sam da vas
mogu promijeniti, da se mogu poigrati s vaom prirodom.
***
Tjedan prije Dana nezavisnosti bio je zadnji tjedan koji smo Sam i ja
proveli zajedno prije nego to se otkrilo to sam uinila. Meu nama je,
meutim, ve tada postojala udna napetost i oboje smo to nekako
neodreeno znali.
Vani je kiilo kao iz kabla pa sam se premjetala sa stolca na stolac u
kui i umirala od dosade. U jednom sam trenutku tako dolutala do bratove
sobe i otvorila vrata bez kucanja. Prvo se prestraio, a zatim se vratio
onome to je inio, shvativi da sam to samo ja, a ne majka.
Gnijezdo, objasnio je dok sam stajala nad njim, mladunad
vjeverice.
Samo dvije? Sam je ve prije uzgajao vjeverice, ali obino ih je
bilo vie. Bile su vrlo rune, male poput mieva, bezdlake i ruiaste,
zatvorenih oiju. Sam ih je poloio u stari pokriva i u tom se trenutku
inilo nemoguim da e ikada izrasti u vjeverice.
Rakun je sredio ostale.
Jedno se mladune pomaknulo, pa sam ispruila ruku da ga
dodirnem.
Thea!
Oprosti, rekla sam, uvijek zaboravim.
Majka bi te ubila, nastavila sam nakon nekoliko trenutaka. Nije
mu doputala da u kuu unosi ivotinje.
Nasmijeio se. Ne bi, odmahnuo je glavom. Da ih vidi, ne bi

vjerovala vlastitim oima.

No vjerojatnost da majka toga dana ponovno ue u Samovu sobu bila
je doista nikakva. Ve je bila namjestila krevete i pospremila sve sobe na
katu.
Promatrala sam Sama kako pokuava nahraniti jedno mladune
oevom pricom za injekcije, ali bez igle.
Mlijeko? upitala sam.
Odmahnuo je glavom. Kravlje bi ih mlijeko ubilo. Zagrijana
eerna voda. Mislim da im je sada bolje. Mladune je otvorilo usta i
poelo sisati. ak sam se i ja poveselila.
Tako je, rekao je Sam, tako je.
Jo sam ga neko vrijeme promatrala. Stalno je ponavljao tako je, tako
je, kao kakvu uspavanku.
Kako to da toliko voli vjeverice? upitala sam ga.
Slegnuo je ramenima. Zato ti toliko voli konje?
Imala sam bezbroj razloga, ali kada sam mu pokuala objasniti barem
jedan, nije mi uspjelo.
Vidi? rekao je. Osim toga, nisu vjeverice te koje posebno volim.
Samo samo volim biti vani, u prirodi.
U prirodi, ponovila sam.
Da, rekao je sam. U svijetu prirode.
Poeo je ponovno mrmljati malenoj vjeverici, pa sam se bacila na
njegov krevet i zatvorila oi sluajui zvuk njegova glasa.
Dugo sam leala ondje na rubu sna, uz divan glas svojega brata koji
se posljednjih nekoliko mjeseci poeo mijenjati i postajati sve dublji, kao
to je Sam postajao sve vii. Moj je brat bio cvijet, cvijet koji je cvao i
rastao prema nebu.
***
Te sam veeri otila u njegovu sobu. Izgledala je kao da netko u njoj
ivi, za razliku od moje. Na radnom je stolu stajala staklenka s cvijeem i
tri zmijske koe, gotovo potpuno netaknute, sa siunim rupicama gdje su
nekada bile oi. Vrlo sam oprezno dotaknula jednu.
to je bilo s tvojim terarijima? upitala sam ga.

Sjeo je na rub kreveta i gledao me.

Nema ih vie.
Kimnula sam glavom. Opet odlazim, rekla sam.
Znam.
I ti bi mogao otii. Pustili bi te.
Moda sam zvuala prenapadno, ali doista sam mislila da treba otii.
Nisam htjela da ga ivot kakav je vodio potpuno proguta.
Kada je napokon progovorio, glas mu je bio svadljiv.
Ali ja ne elim otii, Thea. Ne elim, zastao je. Bilo je to,
meutim, neto vie od obine stanke u govoru. Stao je jer nije htio
izgovoriti rune stvari koje su mu pale na pamet. No ja sam znala to eli
rei.
Ne eli biti kao ja? upitala sam ga.
Odvratio je pogled. Znala sam da misli upravo to. Nije bio poten
prema meni, naravno. Prisilili su me da odem od kue, nisam ga namjerno
napustila, no na kraju krajeva, prola sam bolje od njega. U ivotu, na
itavom svijetu, toliko se stvari dogaa sluajno, toliko je spletova
okolnosti neke su sretne, a neke nisu. Bila sam spremna na svoje.
Sjela sam do njega na krevet. Moj brat blizanac nije htio otii od
kue jer je bio bolji sin nego to sam ja bila ki. Nije mogao otii jer nije
mogao zamisliti ivot bez roditelja. Nije bio hrabar. Nikada nije bio hrabar.
Bio je odan i iskren i jo uvijek je pripadao mojim roditeljima onako kako
im ja vie nikada neu pripadati. Nije bio hrabar, ali nije ni mogao biti sve.
Jo je bio dijete mojih roditelja i moda e to biti zauvijek. Samo e
vrijeme pokazati.
Ti si pravi deko s Floride, rekla sam mu, a onda sam posegnula u
dep i iz njega izvadila rupi koji sam bila ponijela sa sobom u
Yonahlossee. Izgledao je potpuno isto kao kada sam ga odnijela od kue.
Poloila sam mu ga u ruku i sklopila mu dlan oko tkanine.
Pogledao je rupi, a zatim mene. Da, rekao je tiho svojim novim,
dubokim glasom, Jesam.
***
Te sam noi u krevetu u pamenje pokuala prizvati Sissyne oi,
profinjene ruke gospodina Holmesa i Naarino divno lice, no niega se vie

nisam mogla sjetiti. Sve mi je isparilo u pamenju. Ustala sam i odjenula

odoru iz Yonahlosseeja jer je to bila jedina odjea koju sam imala, a koju
nisam prerasla. Jo je mirisala po kolibi Augusta i zbog toga sam se zamalo
rasplakala. Pokuala sam ne eznuti za neim to vie nikada neu imati.
Izala sam van, na vlaan, topao zrak, pod golemi mjesec. Nekoliko
je ljudi prolazilo plonikom, a u blizini su se otvorila vrata za kojima sam
zapazila prepunu, zadimljenu prostoriju i mukarca pred klavirom.
Oprostite, gospoice, zaula sam glas za leima i shvatila da
nekome stojim na putu. Odmaknula sam se u stranu i pokraj mene je
proao mukarac. Prepoznala sam nosaa kojemu je majka umalo
zaboravila dati napojnicu. Prolazio je ulicom i neka ga je ena drala pod
ruku, no vidjela sam samo stranji dio njezine tanke haljine i njezinu crnu
kosu. Niime nije pokazao da me prepoznao. Gledala sam ga kako nestaje
u noi, odlazi na neko drugo mjesto ili moda kui, gdje e se milovati sa
svojom djevojkom i no e se rascvasti poput cvijeta.
Dugo sam etala gradom. Sat vremena, moda dva, izgubila sam
osjeaj za vrijeme. Budalasto sam mislila da u naletjeti na Sama jer sam
znala da nou izlazi i luta gradom. No nije mu bilo ni traga. Hodala sam
podalje od ulinih svjetiljki, drala sam se tame. Majka nas nije nauila da
se bojimo svijeta, samo nas je uila da ga preziremo.
Napokon sam stigla do dijela grada u kojem se nalazila postaja
Church Street. Znala sam da e ondje biti mnogo ljudi, da e biti ivahno.
Ljudi su ondje uvijek nekamo odlazili i odnekud se vraali. Uvijek.
Nebo se odjednom otvorilo, kao to se to esto zbiva na Floridi, i nad
gradom se prolomila munja. Nisam se bojala. Nita me u prirodi nije
plailo, znala sam da je ta munja daleko i da sam okruena zgradama koje
su vie od mene te da e munja, ako udari, prvo udariti u njih.
Sjela sam na natkrivenu klupu pokraj starije ene koja je ekala vlak.
Upitala me koliko je sati, a ja sam pogledala na velik sat koji je visio iznad
nas i rekla joj. Nije mi zahvalila. Bila je nestrpljiva i shvaala sam zato.
Idem u Miami, rekla je, a vlak mi strano kasni.
Skoro sam prasnula u smijeh. Miami. Sam mi je rekao da su ondje
vlasnici napustili tisue hektara zemljita. Na je stric bio samo jedan u
nizu.
Shvaala sam, meutim, nemir te ene. ekala je vlak koji e je
odvesti s ovoga mjesta. Bila je odjevena poput osobe iz prologa stoljea

 duga suknja i bluza koja joj je prekrivala ak i zglavke na rukama. Ona i

jest iz prolog stoljea, shvatila sam. Rodila se davno, davno prije mene i
znala sam da e jednoga dana neka mlada, nemirna djevojka, kada me vidi,
za mene pomisliti isto: da sam stara i budalasta, da je moje vrijeme prolo i
da vie nisam vana.
Ostala sam na toj klupi te priekala vlak koji je ekala i starija ena.
Pokuala sam zatomiti strah od budunosti. Nadala sam se da e biti bolja
od prolosti.
Kada sam se prije godinu dana vozila uz oca prema Yonahlosseeju,
promatrala sam oev profil za volanom i bilo me malo stid zbog toga.
Nadala sam se da neu uvijek tako duboko sve proivljavati, ali znala sam
da hou. To mi je bilo u prirodi.
Sjedila sam na toj klupi dok mi je snaan vjetar udarao u glenjeve i
pokuavala se prisjetiti svih svojih uspomena. Dotaknula sam Sissynu
ogrlicu. Zamiljala sam sebe kako u budunosti putujem vlakovima i pitala
sam se s kim u putovati, kamo u ii.
Nikada neu nikamo otputovati s Georgiejem, koji je umro est dana
prije svojeg dvadeset petog roendana. Nikada ga vie nisam vidjela,
nikada nisam vidjela ni strinu Carrie, strica Georgea ni njihov prijanji
dom u Gainesvilleu. Georgie vie nikada nije bio onaj stari, zadesila ga je
sudbina gora od smrti. Da je odmah umro, bila bi pokrenuta istraga koja bi
poblie ispitala okolnosti njegove pogibije, ali na sreu moje obitelji
nije umro. Poivio je, iako kratko.
Sudbina nije imala milosti prema mojoj strini i stricu, koji su do kraja
njegova ivota njegovali Georgieja. U Yonahlosseeju sam se Georgieja i
njegove obitelji prisjeala samo u kontekstu prolih vremena, nikada nisam
pokuavala zamisliti to rade sada. injenica da sam tako lako zaboravila
na ranjenoga bratia vjerojatno je bila moja karakterna mana, ili sam tada
barem tako mislila. Danas mi je drago to sam bila u stanju prestati
razmiljati o tome, jer tako sam i preivjela. Nismo esto razgovarali o
njemu, no jedne veeri, kada mi je otac ve bio vrlo star, vrlo pijan i
mnogo godina nakon smrti moje majke otkrio mi je da je Georgie nakon
ozljede esto imao ispade stranoga bijesa jer mu je dio mozga koji je
kontrolirao ljutnju bio oteen u nezgodi. Da, nezgodi.
Moja je majka postala invalid. Veinu je vremena provodila
zatvorena u svojoj spavaoj sobi, gdje je lijeila migrene. Mene su poslali
u pravi internat, u koli na sjeveroistoku Amerike koju sam sama odabrala.

U blizini kole bila je konjunica, gdje sam se nastavila baviti jahanjem.

Uvjebavala sam konje bogataa, to je, kako se ispostavilo, bio prilino
dobar nain da se vratim jahanju u situaciji u kojoj si nisam mogla priutiti
konja. U to sam doba esto razmiljala o Leoni i pitala se je li i ona nala
naina da se vrati u sedlo. Bila sam sigurna da jest jedino je pitanje bilo
kako.
Otila sam s Juga, a moj je brat ostao. ivio je s mojim roditeljima,
koji su takoer ostali na Floridi, ali su se poslije preselili na jug Floride, u
uurbani, golemi Miami, gdje je otac otvorio ordinaciju.
Moj otac vie nikada nije vidio brata, ali mu je nastavio slati novac.
Jednom sam vidjela pismo u kojemu mu je poslao ek. Bilo je naslovljeno
na Georgea Atwella u gradu Centralia, u dravi Missouri. Plantae agruma
i dalje su bile blagoslov za moju obitelj. Omoguile su nam da tijekom
tridesetih odrimo glavu iznad vode, a etrdesetih smo se od njih opet
obogatili. Agrumi su nas spasili, omoguili mi da odem na kolovanje,
dopustili nam da ivimo barem nekom verzijom ivota koji smo
prieljkivali.
Kada je Georgie umro, strina Carrie poslala nam je njegov nekrolog,
izrezan iz novina. Uz lanak je dodala rukom pisanu poruku u kojoj je bilo
samo ovo: Napustio nas je. Ona i stric George mislili su da je Georgie
ozlijeen u tunjavi izmeu bratia. Prilino sam sigurna da nikada nisu
saznali koja je bila moja uloga u svemu. Ja bih si radije bila odrezala jezik
nego bilo to rekla, a Georgie ak i ako se sjeao onoga to se dogodilo,
nije vie bio potpuno pri sebi. Gotovo sam sigurna da mu ne bi vjerovali. U
mojem je ivotu Georgie zauvijek ostao sjena, osoba koju sam nekada
voljela i u ijoj sam smrti imala ulogu. Georgie je bio duh. Moj duh.
Sigurna sam da Sam nije htio ubiti Georgieja. Bio je samo djeak
koji je izrastao u mukarca. Nije znao koliko je jak. Bio je to splet
okolnosti, Sam. Tek splet okolnosti.
Nikada nikome nisam rekla da sam vidjela brata kako podie kundak
puke i udara Georgieja u glavu. Je li moj otac znao to se zbilo? Bio je
lijenik, sigurno je znao prepoznati razliku izmeu rana nastalih padom i
rana nastalih nasilnim udarcem. No nikada nisam saznala to je on znao.
Kui sam dolazila dvaput godinje na dva tjedna za Boi i dva
tjedna ljeti. Provodila sam djeli godine s roditeljima i bratom, i na je
odnos svih tih godina bio jednak. Moj je otac i dalje bio rezerviran, moja
majka i dalje teka, a svi su nai osjeaji i dalje bili zamreni zbog onoga

to sam uinila i zbog onoga to je moja obitelj uinila meni. Teko je rei
to je Sam mislio o svemu tome. Kao djeca, kao blizanci, nikada jedno
drugome nismo morali govoriti o osjeajima, jednostavno smo ih znali. No
to poslije vie nije bilo tako. Vie se nismo poznavali. Kada bih dola kui,
uvijek bi prema meni bio ljubazan, ali i rezerviran, a to mi je bila gora
kazna nego to sam mogla zamisliti. Ponaao se prema meni kao prema
neznanki. Nikada vie pred njim nisam zaplakala, ni on preda mnom.
Dolazila bih kui, sjedila za istim stolom sa svojom obitelji,
razgovarala s njima i spavala pod istim krovom pod kojim su spavali i oni,
a sve sam to bila u stanju uiniti samo zahvaljujui Henryju Holmesu. Sve
je to bilo mogue samo zato to mi je on objasnio postupak mojih roditelja.
Zamijenili su mene za Sama. No ja sam bila prva koja je pokrenula takvu
trampu: zamijenila sam brata za bratia.
U ivotu sam doivjela pravu ljubav, doivjela sam veliku radost
kada su mi se rodila djeca, doivjela sam i veliku tugu kada sam izgubila
dijete u petom mjesecu trudnoe. Imala sam ivot neovisno od svojih
roditelja i brata, ivot koji nije imao veze s onime to se dogodilo dok sam
bila dijete. Konji su u tom ivotu uvijek igrali veliku ulogu, bili su mi
blagoslov i u njima sam uvijek nagonski pronalazila utjehu, a taj nagon
nikada nisam prerasla. Uivala sam u svojoj jahakoj vjetini, uivala sam
u tome koliko sam dobra s konjima. Neki ljudi nikada ni u emu ne
postanu dobri, a ja sam imala tu sreu da sam bila dobra u neemu. Konji
su mi takoer bili dar veina ljudi nema takvu konstantu u ivotu, neto
emu se uvijek mogu vratiti, neto u to se mogu sakriti pred
svakodnevicom.
U Yonahlosseeju sam nauila lekciju koju sam usvajala i kod kue:
moj je ivot samo moj. I samo sam ja odgovorna za njega.
Kad bih se vraala kui sa sjeveroistoka Amerike, svaki bi me put
iznenadile palme, vruina i toliko vlage u zraku da bi mi od nje gotovo
svaki put skoro pozlilo. Roditelji su mi ivjeli u susjedstvu u kojemu su
vidjeli susjedne kue. ivjeli su u kui koja je bila prekrasna i hladna.
Sam je postao lijenik, kao i moj otac. Prestao je s istraivanjem
prirode i gotovo je cijele dane provodio u zatvorenom. Kada bih odlazila
kui, esto bih ga prouavala koa mu je bila blijeda, a kada bi se
okrenuo prema meni, blago bi zasjala i zbog toga bih uvijek osjetila kratak
ubod oaja. Udaljili smo se jedno od drugoga. U Yonahlosseeju sam
nauila ivjeti bez njega, nauila sam da je mogue ono za to sam nekada

mislila da nije. I moj ivot bez njega zapravo je na mnogo naina bio laki.
Bila sam usamljenija, da, ali imati blizanca je teret jednako koliko i
zadovoljstvo. Kao dijete nisam znala za ivot bez njega, kao djeca smo
imali vlastiti jezik kojim smo se sporazumijevali, prije toga smo zajedno
boravili u maternici i kada su svi mislili da e doi jedno dijete bilo nas
je dvoje. A nije lako biti dvije osobe. Da smo bili samo jedna osoba,
Georgie bi jo bio iv jer nitko osim Sama ne bi sve to proivio tako
duboko, nitko osim njega ne bi shvatio koliko je neopozivo ono to je
uinila njegova druga polovica.
Roditelji su me poslali od kue jer su vidjeli da sam djevojka koja
vrlo arko i sirovo eli previe toga. A u to je doba takva elja bila opasna.
Jao tebi, Thea, rekao je gospodin Holmes. Bili smo u njegovoj
knjinici, okrueni njegovim knjigama, bluza mi je bila raskopana, a on
me uhvatio za ruku i poljubio mi palac. Jao tebi zbog toga to eli previe.
Poljubio mi je i zglavak. Jao tebi to eli tako mnogo. Spustio me na kau
i podigao mi suknju do struka.
eljela sam sve. eljela sam svojega bratia, eljela sam gospodina
Holmesa, a onda sam nauila da mogu dobiti sve to elim, ali ne bez tuge,
ne bez oiljka. Toliko dubokog i irokog oiljka, toliko velike brazde da je
progutala moju obitelj, a zamalo i mene. Skoro sam upala u tu prazninu s
njima i sve izgubila.
No bila sam suvie sebina. eljela sam, kao to je to rekao gospodin
Holmes, previe. I nita od toga nije bila moja svjesna odluka, nita nije
dolazilo s popisa ni iz dobro smiljenog plana. Ne moemo birati koga
emo voljeti. I jao svima nama zbog toga.
Jao Samu, koji nikada nije otiao s Floride, koji nikada nije ivio u
svijetu izvan njezinih granica i obala. Oenio se, imao je obitelj, ali sestru
je izgubio. Jao gospodinu Holmesu, kojega vie nikada nisam vidjela, a
koji je moj odlazak sigurno doivio kao gubitak. Jao majci i ocu, koji su
dopustili da ono to sam uinila uniti nae ivote. Jao Georgieju, najvie
ba njemu, ija je prva ljubav bila i zadnja, koji je sada samo prah i jedini
dokaz o njegovu postojanju stoji uklesan u nadgrobnu plou na groblju u
Missouriju. Taj kamen dokazuje da je postojao, ali ne dokazuje da je volio.
Ja sam dokaz da je volio. I to je moda bio moj najvaniji zadatak u ivotu
ivjeti i za sebe i za njega. Vidjeti stvari koje on nikada nije vidio.
Uiniti ono to on nije mogao.
Ali taj Jao tebi, Thea to ne postoji. Povuci to, Henry. I povukao bi

da smo se jo koji put sreli. Sigurno bi to povukao da je vidio koliko mi je

ivot bogat, ispunjen i samo moj.
Nikada je neu vidjeti, ali znam da na zidu izvan ureda gospodina
Holmesa visi fotografija. Nikada se neu vratiti u Yonahlossee ni u svoj
dom na Floridi, ali fotografija je podsjetnik. Podsjetnik gospodinu
Holmesu, podsjetnik svima da su Theodora Atwell i Naari pobijedile na
proljetnoj utrci 1931. Iz Yonahlosseeja sam izbaena zbog sramote, ali tu
su sliku sigurno postavili na zid. Takva je tradicija.
***
Iz daljine se zauo poznati zvuk vlaka. ena pokraj mene ustala je s
klupe, zaboravljajui da sam ikada sjedila pokraj nje. Jao nama. Uspomena
mi se javila nepozvana, uspomena na jedno od bezbrojnih poslijepodneva
koje smo proveli zajedno. Uspomene su mi krenule kao bujica, sve
odjednom, inilo se kao da mi naviru iz glave i pretvaraju se u paru.
Zavrtjelo mi se. Poloila sam glavu meu dlanove.
No onda sam ipak pogledala pred sebe. Vlak je polako pristajao na
stanicu, a starija je ena iskoraila na kiu, iako se jo neko vrijeme nee
moi ukrcati. To joj nije bilo vano. Samo je eljela otii.
Pomislila sam na svoju sliku u Dvorcu, koju ni Sam ni moji roditelji
nikada nee ugledati.
to li e na njoj vidjeti djevojke koje e u budunosti pohaati tu
kolu? to e vidjeti ako zastanu u prolazu iz jedne uionice u drugu, na
putu prema nekoj svakodnevnoj aktivnosti? Nee vidjeti boju moje kose
budui da je fotografija crno-bijela. Nee vidjeti gospodina Holmesa koji je
stajao izvan kadra. Nee zapravo vidjeti nita. Samo djevojku na konju.
Samo jo jednu od mnogih djevojaka na konju.

ZAHVALE
Izraze duboke zahvalnosti dugujem svojoj agentici Dorian Karchmar, koja
je preuzela Yonahlossee dok jo nije bio ni pravi rukopis te sa mnom radila
na brojnim preradama. Knjiga bez nje ne bi postojala.
Hvala i mojoj urednici, Sari McGrath, zbog ije je panje i uvida
knjiga mnogo bolja. U izdavakoj kui Riverhead Books zahvaljujem
itavoj ekipi, a posebice izdvajam sljedee: Geoff Kloske, Sarah Stein i
Jynne Dilling Martin. U poduzeu Headline, svojem britanskom izdavau,
zahvaljujem Claire Baldwin.
U agenciji William Morris Endeavor, zahvaljujem sljedeim
osobama: Simone Blaser, Tracy Fisher, Catherine Summerhayes i Eugenie
Furniss.
Veliku zahvalnost dugujem i odsjecima za kreativno pisanje na
sveuilitima Emory University i Washington University. Na prvome sam
pohaala rana predavanja iz kreativnog pisanja, a na drugome sam
magistrirala i predavala dok sam pisala Yonahlossee. Na oba su me
sveuilita poduavali mnogi sjajni profesori, a posebnu zahvalu dugujem
Kathryn Davis, koja je uvijek bila moja najvatrenija navijaica, kao i
Marshallu Klimasewiskom te Saheru Alamu.
Zahvaljujem Timu Mullaneyju, Davidu Schumanu i Curtisu
Sittenfeldu na podrci dok sam pisala.
Zahvaljujem majci, koja me nauila kako se voli vlastiti dom.
Zahvaljujem ocu, koji me vozio tisuama milja do konjunica i natrag.
Zahvaljujem mu i na tome to mi nije dopustio da studiram pravo.
Zahvaljujem i svojoj sestri Xandri, koja mi je oduvijek bila najvea
junakinja. to sam starija, to vie cijenim ljubav i podrku koju sam
oduvijek primala od roditelja i sestre.
Na kraju, zahvaljujem svojem suprugu Matu. Ova je knjiga za njega.
Nije mogla biti ni za koga drugoga.

Nakladnik:
Znanje d. o. o.
Mandieva 2, Zagreb
Za nakladnika: Zvonimir imi
Glavna urednica: Silvia Sinkovi
Urednik: Bojana Frani
Tehniki urednik: Vedran Sinovi
Lektor: Sinia Radikovi
Korektorica: Iva Mari
Dizajn naslovnice: Janka Carev
Tisak: Znanje d. o. o.
Mandieva 2, Zagreb oujak 2014.
ISBN 978-953-324-960-5
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 874256