Você está na página 1de 28

Fiziologija 1

MIIDI I SRCE(pitanja i odgovori)- 1 parcijala

1. Gradja misica i mehanizam kontrakcije


GRAA-Sarkolema je delijska membrana miidnog vlakna. Miidno vlakno je graeno od
nekoliko hiljada miofibrila. Svaka miofibrila je graena od 1.500 miozinskih filamenata i 3.000
aktinskih filamenata koji su odgovorni za miidnu kontrakciju. Miozinski i aktinski filamenti se
meusobno preklapaju i i tako uzrokuju naizmjenine svijetle i tamne pruge miofibrila.
Svijetle pruge sadre aktinske filamente i nazivaju se I pruge, dok tamne prege sadre
miozinske filamente i krajeve aktinskih filamenata i nazivaju se A pruge. Krajevi aktinskih
filamenata su privrdeni za Z-disk koji je sastavljen od filamentoznih proteina. Dio miofibrile
koji lei izmeu dva susjedna Z-diska naziva se sarkomera.
MEHANIZAM KONTRAKCIJEa. AP putuje du motornog nerva do njegovih zavretaka na miidnom vlaknu
b. Na svom zavretku nerv sekretuje malu koliinu acetilholina
c. Acetilholin djeluje na miidnu membranu i otvara acetilholin-zavisne kanale
d. Velika koliina Na jona kroz ove kanale difunduje u unutranjost miidnog vlakna. To
inicira AP u miidnom vlaknu
e. AP putuje du membrane miidnog vlakna i depolarie miidnu membranu. To uzrokuje
oslobaanje velike koliine Ca jona iz sarkoplazmatskog retikuluma.
f. Ca joni iniciraju privlane sile izmeu aktinskih i miozinskih filamenata koje uzrokuju
klizanje aktinskih i miozinskih filamenata jednih preko drugih. To je kontraktilni proces
g. Poslije djela sekunde Ca joni se pumpaju nazad u sarkoplazmatski retikujum sve dok do
njih ponovo ne dodje AP.

2. transporti i gradja i uloga membrane i transmembranskih proteina


Delijska membrana jeste tanka savitljiva elastina struktura koja je graena od dva sloja
lipida i proteina. Delijska membrana ima ulogu zatite delije i sprijeava kretanje vode i
hidrosolubilnih tvari izmeu odjeljaka ekstra i intracelularne tenosti. Transmembranski
proteini se proteu cijelom irinom kroz membranu i slue za transport supstanci. Ukoliko
imaju kanal za kretanje vode onda se nazivaju proteinski kanali, dok druge nazivamo
proteinski nosai jer vezuju molekule ili jone koje treba transportovati.
Transporti
a. difuzija- kretanje supstanci bilo kroz meumolekulske prostore u membrani ili
vezivanjem za proteinski nosa zahvaljujudi energiji normalnog kinetikog kretanja
materije, nije potrebna dodatna energija
b. aktivni transport- kretanje jona ili drugih supstanci vezivanjem za proteinski nosa,
nasuprot svom elektrohemijskom gradijentu, potrebna dodatna energija osim kinetike

3. Na/K kanale gdje su i kako se otvaraju/zatvaraju


Na/K pumpa je mehanizam aktivnog transporta . Proteinski nosa koji gradi Na/K pumpu ima:

a. 3 receptorska mjesta za vezivanje Na jona na djelu proteina koji tri u unutranjost delije
b. 2 receptorska mjesta za K jone na spoljanjoj strani
c. Unutranji dio proteina ima ATPaznu aktivnost
Kada se 2 kalijumska jona veu za spoljanji dio proteinskog nosaa i kada se 3
natrijumska jona veu za unutranji dio aktivira se ATPazna aktivnost proteina i
osloboena energija uzrokuje konformacijsku promjenu proteinskog nosaa i izbacuje 3
Na jona napolje a 2 K jona unutra.

4. izvor kalcija za pojedine vrste misica


skeletni miid- sarkoplazmatski retikulum iz kojeg izlaze Ca joni pod djelovanjem AP
glatki miid- Ca iz ekstracelularne tenosti ulazi u unutranjost miida pod djelovanjem APjer on ima rudimentaran sarkoplazmatski retikulum

5. koji su kanali kod srcanog misica za pocetak kontrakcije i crtati akcione potencijale za
sve(trajanje AP i sve podatke), izvor kalcija
akcioni potencijal u sranom miidu izazvanje otvaranjem 2 vrste kanala:
a. brzih Na kanala (kao i u skeletnom miidu)
b. sporih Ca kanala koji se razlikuju od brzih Na kanala po tome to se sporije otvaraju i
ostaju due otvoreni
Zbog toga veliki broj Ca i Na jona ulazi kroz te kanale u u srano miidno vlakno te
produava depolarizaciju i uzrokuje nastanak platoa u AP.
Brzina provoenja AP u atrijumskim i ventrikulskim miidnim vlaknima iznosi oko 0,3
Brzina provoenja u purkinijevim vlaknima iznosi i do 4 m/s

do 0,5 m/s.

Akcioni potencijal priblino traje 0,25-0,30 s koliko i iznosi period nerazdraljivosti sranog miida
Izvor Ca- iz cisterni sarkoplazmatskog retikuluma pod djelovanjem AP , kao i difundovanjem velikog
broja Ca jona iz T tubula u sarkoplazmu.

6. ko je predvodnik srcanog rada i zasto


predvodnik sranog rada je sinusni vor zato to je frkvenca njegovog ritminog izbijanja
implusa veda nego u bilo kom drugom djelu srca

7. analiza EKG-a( sve sta je npr p-q val itd) i srednje elektricne osovine-to da znas nacrtat i eto
napisat sto moze biti nenormalan otprilike, nemoj to u detalje uciti iz knjige, samo da znas
navesti razlog.
EKG- P val poetak kontakcije pretkomora,pretkomore se repolariziraju oko 0,15-0,20s poslije
zavretka P-vala. To se deava u isto vrijeme kada se na EKG-u registruje QRS kompleks.
Voltaa P talasa iznosi 0,1-0,3mV.

QRS-kompleks- poetak kontrakcije komora. Voltaa iznosi 1,o-1,5 mv, mjeredi os vrha Rtalasa do dna S-talasa
T val- repolarizacija komora koja traje 0,15 s. Voltaa T talasa 0,2-0,3mV
P-Q interval- vrijeme od poetka P talasa do poetka QRS kompleksa, tj vrijeme izmeu
poetka ekscitacije pretkomora do poetka ekscitacije komora. Ovaj period iznosi 0,16s
Q-T interval- kontrakcija komora traje od poetka Q talasa do kraja T talasa. Traje 0,35 s

Srednja elektrina osovina-smjer elektrinog potencijala za vrijeme vedeg dijela procesa


depolarizacije komora usmjeren je od baze prema vrhu komora. Taj preteni smjer kojim
struja tee za vrijeme depolarizacije zove se srednja elektrina osovina komora

Patoloka stanja koja izazivaju skretanje osovine srca su:


Hipertrofija komora, blok grane AV snopa, blok u Purkinijevom sistemu, dilatacija srca.

8. onda nauci crtati i onaj sfigmogram i fonokardiogram, da znas komponente prvog i drugog
srcanog tona, gdje se slusaju itd,
Kada ventrikuli ponu da se kontrahuju, prvo se stvara zvuk koji nastaje zatvaranjem AVzalistaka. Zvuk je dubok i traje relativno dugo i on se naziva prvi srani ton. Prvi ton traje
0,14s.
Kada se na kraju sistole zalisci aorte i pludne arterije zatvore, uje se kratak pljesak koji
nastaje zbog brzog zatvaranja zalistaka i on se naziva drugi srani ton. Drugi ton traje 0,11 s.

9. odvodi za ekg sve tri vrste, einthovenov zakon i trougao nacrtati.


Einthovenov trougao pokazuje da dvije ruke i lijeva noga ine vrhove trougla opisanog oko
srca.
Einthovenov zakon ukoliko su poznati elektrini potencijali u bilo koja dva od tri bipolarna
ekstremitetna odvoda, tredi se moe matematiki izraunati, sumacijom prva dva.
I odvod- negativan pol EKG-a povezan je sa desnom rukom, a pozitivan pol sa lijevom rukom
II odvod- negativan pol povezan je sa desnom rukom, dok je pozitivan pol povezan sa lijevom
nogom

III odvod- negativan pol elektrokardiografa povezan je sa lijevom rukom dok je pozitivni pol
sa lijevom nogom.
10. Regulacija rada srca, samo da znas osnovno, simpatikus-parasimpatikus, kalij,kalcij i
temperatura, u jednoj recenici o svemu
a. Autoregulacija izbacivanja krvi iz srca- Frank Starlingov mehanizam sposobnost srca da
se prilagodi povedanjima volumena pridole krvi, to se srani miid tokom punjenja vie
istee to je snaga kontrakcije veda, pa se u aortu izbacuju vede koliine krvi
b. Snanom stimulacijom simpatikusa moe da se poveda frkvenca, te snaga srane miine
kontrakcije, dok jaka stimulacija parasimpatikih vagusnih nervnih vlakana moe da
zaustavi srani rad na nekoliko sekundi
c. Uticaj K i Ca jona na rad srca- visoke koncentracije K jona usporavaju sranu frkvencu i
mogu zaustaviti provoenje sranog impulsa, dok visoke koncentracije Ca jona imaju
suprotan uinak na srca
d. Porast temperature izaziva porast srane frkvence kao i snagu sranog rada

11. . nauci doooobro onu krivu pritiska u aorti i to, da skontas, bude cesto, da znas kad se koji
zaslisci otvarjau/zatvaraju
Kada se lijevi ventrikul kontrahuje, pritisak u njemu se poveda sve dok se ne otvore aortni
zalisci. Nakon otvaranja zalisaka, pritisak u ventrikulima se povedava mnogo sporije jer krv
odmah istie iz ventrikula u aortu. Ulaenje krvi u arterije izaziva rastezanje njihovih zidova i
povedanje pritiska na priblino 120 mmHg.
Prilikom zatvaranja aortnih zalistaka na krivoj pritiska u aorti se pojavljuje tzv. Incizura koja
nastaje zbog kratkotrajnog povratnog toka krvi neposredno prije zatvaranja zalistaka, a
poslije toga vradanje krvi naglo prestaje.
Poto se zatvore zalisci , pritisak u aorti se tokom trajanja dijastole se polako sniava zbog
neprestanog oticanja krvi.
Prije osnovne kontrakcije ventrikula pritisak u aorti se obino snizi na 80 mmHg ( dijastolni
pritisak) to iznosi 2/3 maksimalnog pritiska od 120mmHg( sistolni pritisak).

12. Naui nacrtati dijagram sto imas one faze od I do IV-punjenje,izovolumetrijska kontrakcija
itd, zove se dijagram volumen-pritisak.

13. iz cirkulacije nauci sve formule one za protok, pritisak, SMV, otpor
protok krvi kroz krvne sudove odreuju u potpunosti 2 faktora: 1. Razlika u pritiscima izmeu
dva kraja suda, gradijent pritiska i 2. Oteavanje protoka krvi kroz krvne sudove to
nazivamo vaskularni otpor. Protok krvi se rauna iz formule koja definie omov zakon Q= P/ R
( Q-protok krvi, P razlika pritisaka izmeu 2 kraja suda i R-otpor)
SMV- prosjean protok krvi u cirkulaciji odraslog ovjeka iznosi 5 l/min, koliina krvi koju srce
ispumpa za 1 minut.
Otpor ukupne sistemske cirkulacije naziva se ukupan periferni otpor i iznosi 1 JPO.
Provodljivost u krvnom sudu je mjera protoka krvi u krvnom sudu za datu razliku pritiska :
provodljivost=1/ otpor

14. turbulentni i laminarni protok krvi i rejnoldsov broj, cemu je direktno, cemu obrnuto
proporcionalan( to u svakoj formuli da znas skontat)
kada krv protie kroz duge glatke sudove ona se krede tako da je svaki sloj krvne struje
podjednako udaljen od zida. Centralni dio krvne struje ostaje u centru krvnog suda. Ovakav
tip protoka naziva se laminarni tok krvi, dok nasuprot imamo turbulentni tok krvi pri kome
krv tee u svim pravcima u krvnom sudu i kontinuirano se mijea u njemu.

Tendencija za nastanak turbulentnog toka krvi (Re-Rejnoldsov broj) upravo je proporcionalna


brzini kretanja krvi (v u cm/s), dijametru krvnog suda (d u cm) te gustini krvi () a OBRNUTO
PROPORCIONALNA viskoznosti krvi () u skladu sa sljededom formulom:
Re= v x d x /
15. komplijanse
Vaskularna kompalijansa = povedanje volumena/povedanje pritiska
Kompalijansa je jednaka proizvodu rastegljivosti i volumena. Predstavlja ukupnu koliinu krvi
koja moe biti smjetena u datim djelovima cirkulacije

16. starlingove sile, sta ti tjera na resorpciju, sta na filtraciju, sta je neto filtracijski pritisak i
koliko iznosi i nek znas sve te brojeve pritisaka.
Starlingove sile:
a. kapilarni pritisak- potiskuje tenost kroz kapilarnu membranu u intersticijski prostor, on
iznosi na 30-40mmHg na arterijskom kraju kapilara, 10-15mmHg na venskom kraju
kapilara, te 25mmHg na sredini kapilara
b. pritisak intersticijumske tenosti koji povlai tenost kroz kapilarnu membranu u
intersticijski prostor kada je negativan ili potiskuje tenost u kapilare kada je pozitivan.on
iznosi -3mmHg
c. koloidno-osmotski pritisak plazme- koji uzrokuje osmozu tenosti prema unutra, kroz
kapilarnu membranu i on iznosi 28mmHg
d. koloidno-osmotski pritisak intersticijumske tenosti koji uzrokuje osmozu tenosti
prema spolja kroz kapilarnu membranu i on iznosi 8mmHg
zbir sila na arterijskom kraju kapilara daje neto filtracijski pritisak i on iznosi oko
13mmHg

17. nauci recimo iz limfe je li svugdje isti sastav, sta je uloga limfnog sistema i sta bi bilo npr da
se povisi pritisak u intersticiju iznad atmosferskog.
Sastav limfe nije svugdje isti, tako npr. Koncentracija proteina u intersticijumskoj tenosti
iznosi 20g/l pa i koncentracija proteina u limfi u tim tkivima ima slinu vrijednost, nasuprot
tome limfa koja nastaje u jetri ima vedu koncentraciju proteina, otprilike 60 g/l, dok limfa
koja nastaje u crijevima ima koncentraciju proteina od30-40g/l .
uloga limfog sistema: vradanje proteina iz intersticijumske tenosti u krv, apsorpcija hranjivih
tvari naroito masti, odbrambena uloga.
Povedanje pritiska intersticijumske tenosti uzrokuje:
a.povedanje kapilarnog pritiska
b. smanjenje koloidno-osmotskog pritiska plazme
c. povedanje koncentracije proteina u intersticijumskoj tenosti
d. povedanje propustljivosti kapilara

18. onda nauci sta je venski priliv, formulu, SSPP i SCPP, koliki su i sta ce bit npr ako padne
venski priliv na 4 litra- tada SCPP iznosi priblino nula.
VP= SSPP-PDP / OVP ( vp-venski priliv, koliina krvi koja putem vena doe u srce, SSPPsrednji sistemski pritisak, PDP- pritisak u desnoj predkomori, OVP-otpor venskom prilivu. Kod
zdravih ljudi vrijednosti su: za venski priliv 5 L/min, SSPP 7mmHg, PDP 0mmHg, te OVP 1,4
mmHg
SSPP- srednji sistemski pritisak punjenja je pritisak mjeren bilo gdje u sistemskoj cirkulaciji
gdje je cjelokupni protok krvi prekinut.
SCPP- srednji cirkulacijski pritisak punjenja- bez protoka krvi pritisak svuda u cirkulaciji bude
izjednaen za skoro jedan minut, to izjednaavanje nivoa pritiska naziva se SCPP

19. od cega zavisi SMV, sta ce bit sa njim ako se povisi frekvencija.
SMV je koliina krvi koju lijeva komora ispumpa u aortu u jednom minutu. SMV reguliu
uglavnom periferni faktori koji dreuju venski priliv, povedanjem frkvencije povedava se i
vrijednost SMV
20. onda nauci fazicni protok krvi (to je da u misicima i srcu kad su ritmicke kontrakcije protok
krvi se odvija samo izmedju kontrakcija, jer tokom kontrakcije misici pritisnu-kontrahuju
okolne krvne zile i zaustave protok).
21. sta bude tokom aktivnog misicnog rada sa protokom u aktivnim misicima, a sta generalno
protok krvi za vrijeme miidne aktivnosti se moe povedati 15-25 puta tj. Sa 50-80
ml/min/100g miida. Protok se povedava i smanjuje svakom kontrakcijom, odnosno smanjuje
se za vrijeme kontrakcije, a povedava u periodu izmeu kontrakcija. Kad ritmike kontrakcije
prestanu , protok krvi ostaje visok jo nekoliko sekundi, a onda tokom nekoliko minuta pada
ma mormalnu vrijednost

22. nauci na kraju one lekcije iz bubrega podjelu na kratkorocnu, srednjorocnu i dugorocnu i
nauci koja je koja i da znas kako idu.
Humoralna regulacija predstavlja kontrolu regulacije preko vazoaktivnih supstanci koje se
sekretuju ili apsorbuju u tjelesne tenosti kao to su joni i hormoni. Vazokonstrikcijski faktori
su: noradrenalin, adrenalin, angiotenzin Iivazopresin, endotelin. Vazodilatacijski faktori su:
bradikinin i histamin.
Nervna regulacija se odvija putem autonomnog nervnog sistema simpatikusa i
parasimpatikusa.
Uloga nervnog sistema u brzoj kontroli arterijskog pritiska:
a. konstrikcija gotovo svih arteriola u sistemskoj cirkulaciji
b. snana konstrikcija vena
c. direktna stimulacija srca autonomnim nervim sistemom pojaava aktivnost srca kao
pumpe
kratkoroni mehanizmi regulacije pritiska:
a. baroreceptorski mehanizam povratnom spregom

b. ishemijski mehanizam CNS-a


c. hemoreceptorski mehanizam
djeluju u toku nekoliko sekundi izuzetno snano nakon naglog snienja pritiska te uzrokuju :
konstrikciju vena, povedanu frkvencu i kontraktilnost srca te konstrikciju perifernih arteriola

dugoroni mehanizmi regulacije pritiska:


a. vezokonstrikcijski mehanizam renin-angiotenzin
b. stres-relaksacija krvnih sudova
c. pomak tenosti kroz zidove tkivnih kapilara

23. nauci renin-angiotenzin kako radi, aldosteron, kako bubrezi povisuju AP, teorija nedostatka
kiseonika, vazodilatacijska teorija...
kada se snizi arterijski pritisak dolazi do oslobaanja renina u bubrezima. Renin je enzim a ne
vazoaktivna supstanca, te on enzimatski djeluje na drugi protein nazvan reninski supstrat
angiotenzinogen i prevodi ga u angiotenzin I koji je slab vazokonstriktor, u krvnim sudovima
pluda angiotenzin I prelazi u angiotenzin II koji je jak vazokonstriktor pod djelovanjem enzima
za konverziju. Angiotenzin II povedava arterijski pritisak na 2 naina: 1. Vazokonstrikcija u
mnogim djelovima tijela; 2. Oon djeluje na bubrege i uzrokuje smanjeno izluivanje vode i
soli- ovo polako povedava volumen ekstracelularne tenosti a zatim dovodi i do povedanja
arterijskog pritiska tokom nekoliko sati ili dana.
Angiotenzin takoer i podstie nadbubrene lijezde na luenje aldosterona, koji onda
povedavaju reasorpciju vode i soli u bubrenim kanalidima
Teorija nedostatka kiseonika- kada se smanji koliina kiseonika npr. Kad boravimo na velikoj
nadmorskoj visini, kod upale pluda, kod trovanja cijanidom, protok krvi kroz tkiva znatno
poraste da bi kompenzovao smanjenu koliinu kiseonika. Kada imamo nedostatak kiseonika
u nekom tkivu dolazi do oslobaanja adenozina i mlijene kiseline (vazodilatatori) koji
izazivaju jaku akutnu vazodilataciju.
Vazodilatacijska teorija- to je manji protok krvi kroz neko tkivo te dopremanje hranjivih
supstanci i kiseonika u tkivu se bre stvaraju vazodilatacijske supstance ( adenozin, ugljen
dioksid, histamin itd)
24. koje osnovne promjene izaziva simpatikus:
konstrikcija arteriola, konstrikcija velikih vena i direktno na srce(povecava snagu i
kontrakciju)=rezultat svega toga je povisenje arterijskog pritiska.

25. faze srcanog ciklusa, da traje 0,8 sekundi i da je kod atrija sistola 0,1 dijastola 0,7 a kod
ventrikula 0,5 dijastola, a 0,3 dijastola. uvijek ti je dijastola duza i uvijek kad se skrati srcani
ciklus skrati se na stetu sistole. i jos onaj frank starlingov mehanizam nek znas. to su pitanja
koja bas uvijek budu, ako ovo naucis, sigurno ce ti bit ok

26. iz homeostaze meni bilo sta je parakrina sekrecija-to je kad celija luci supstancu koja djeluje
samo na susjedne celije i sta je endokrina-kad luci supstancu koja preko krvi djeluje na
udaljena podrucja.
1. ta je homeostaza? Homeostaza je odravanje nepromjenjenih, stalnih uvjeta u
unutranjem okoliu.
Navedite najmanje 2 primjera pozitivne povratne sprege:
a. Zgruavanje krvi
b. Raanje djeteta
Koji dio tjelesne tenosti odgovara unutranjoj sredini? ekstracelularna tekudina
Ugljikohidrati privrdeni uz vanjsku staninu povrinu obavljaju vie vanih funkcija ( navedite
najmanje 3) privrdivanje stanica jednu uz drugu, receptorska uloga, sudjeluju u imunolokim
reakcijama
Navedite koje vrste bjelanevina stanine membrane slue kao:
a.
b.
c.
d.

Enzimi integralni i periferni


Kanali integralni
Nadziru prenos tvari kroz kanale periferni i integralni
Receptori integralni

Kod kojeg tipa transporta koristimo izraz maksimalna veliina difuzije ( Vmax) i na ta se odnosi kod
olakane difuzije i odnosi se na to da su svi nosai popunjeni, zauzeti.
Koji oblik energije se koristi za primarni (a) a koji za sekundarni aktivni transport (b) za primarni
transport se koristi ATP, a za sekundarni hemijski gradijent nastao djelovanjem primarnog aktivnog
transporta.
Faktori koji utjeu na neto veliinu difuzije su:
a. Koncentracijski gradijent
b. Selektivnost membrane
c. Nernstov potencijal
Kojim oblicima transporta se glukoza prenosi kroz stanine membrane:
a. Sekundranim aktivnim transportom
b. Kotransportom i
c. Olakanom difuzijom
Aktivni kanali mogu biti:napon ovisni i medijator ovisni

Natrijev aktivni kanala moe biti u tri razliita stanja, ovisno o potencijalu na membrani. Nabrojati
koja su vrata otvorena a koja zatvorena u tim stanjima:
a. Kada je membranski potencijal -90 mV aktivacijska vrata su zatvorena , inaktivacijska
otvorena
b. Kada se potencijal mijenja od -90mV do -75 mV pa do +35 mV aktivacijska vrata su otvorena ,
inaktivacijska su otvorena
c. Kad se potencijal mijenja od +35 mV prema vrijednosti MMP , -90 mV aktivacijska su vrata
otvorena a inaktivacijska su zatvorena
Kako manjak kalcijevih jona u ect utie na aktivaciju ( otvaranje) natrijumovih kanala i kako se to
odraava na podraljivost nervnih vlakana? Ako nema dovoljno kalcija natrijski kanali se aktiviraju
vrlo malom promjenom membranskog kanala u odnosu na njegovu vrlo negativnu razinu, zbog
toga ivano vlakno postaje vrlo podraljivo.

2. Koji su uslovi za nastanak MMP? Uslovi za nastanak MMP: razlika koncentracijskog


gradijenta za jone K, Na, Cl i semipermeabilnost membrane
Zasto se kaze da je Na/K pumpa elektrogena pumpa? Zato to izbacuje jedan pozitivan jon vie
nego to ubacuje u stanicu ( 3 Na izbacuje, 2 K ubacuje)
ta bi se desilo sa volumenom vedine stanica u tijelu kad bi se sprijeilo djelovanje Na/K pumpe?
Zato. Dolo bi do bubrenja stanica zato to Na vue za sobom vodu, a Na/K pumpa odrava
normalan stanini volumen.
ta de se desiti sa potencijalom na membrani stanice ako se konc jona K ect poveda i kako se to
odraava na podraljivost membrane?
ta je Nernstov potencijal i od ega zavisi njegova vrijednost? Nernstov potencijal je potencijal
koji nastaje sa unutrnje strane membrane difuzijom samo jednog jona, a njegova vrijednost
zavisi od koncentracije tog istog jona i sa unutranje i sa vanjske strane membrane.
Kad je membrana propusna za nekoliko razliitih jona , stvoreni difuzijski potencijal zavisi od 3
faktora: polarnosti elektrinog naboja pojedinog jona, propusnosti membrane za pojedini
odgovarajudi jon i koncentraciji odgovarajudih jona sa unutranje i vanjske strane membrane.
ta je akcijski potencijal? Brze promjene MMP koje se brzo ire uzdu membrane ivanog
vlakna nazivaju se AP.

Na slici je registriran AP nerva. Obiljeite pojedine djelove krivulje akcijskog potencijala, period
apsolutne refraktarnosti i period relativne refraktarnosti. (nacrtaj sam/a sliku)

Na kojem dijelu neurona se nalaze neurotransmiterom regulirani kanali i u nastanku kojeg


potencijala sudjeluju? Na somi i na dendritima a sudjeluju u nastanku receptorskog potencijala.
Koji su kvaliteti drai? Intenzitet, vrijeme trajanja i brzina nastajanja drai
Koji intenzitet drai de izazvati akcijski potencijal, a koji lokalni elektrini potencijal? Dra koja
ima intenzitet koji de reducirati MMP na 1/6 normalne vrijednosti de dovesti do pojave AP,
prana vrijednost, a ona koja nema dovoljan intenzitet de izazvati lokalni elektrini potencijal,
dra potprane vrijednosti.
Kakvo je skokovito voenje AP i kod kojih vlakana ga susredemo?
Voenje od jednog Ranvijerovog vora do drugog, debela mijelizirana vlakna.

3. ta je motorna jedinica? Skup svih miidnih vlakana koja su inervirana jednim nervnim
vlaknom.
Kod kojih miida nalazimo male motorne jedinice i ta u sutini to znai? Male motorne jedinice
nalazimo kod miida koji imaju specifian rad i sloenu funkciju, te izvoenje preciznih radnji
npr. miidi ake, miidi larinksa.
Navedite najmanje 3 karakteristike sporih miinih vlakana? tanka su, sadre vede koliine
mioglobina, inerviraju ih tanja nervna vlakna, broj mitohondrija povedan, razvijeniji sustav
krvnih ila.
ta su popreni mostovi? Ruice i glavice koje strezajedno iz miozinske niti nazivaju se
popreni mostovi.

Troponin ima 3 bjelanevinske podjedinice koje pokazuju razliit afinitet i to:


-Troponin T pokazuju afinitet prema tropomiozinu
- Troponin I pokazuju afinitet prema aktinu
-Troponin C pokazuju afinitet prema kalciju
ta su aktivna mjesta posredstvom kojih se meusobno vezuju filamenti i gdje se nalaze? Aktivna
mjesta predstavljaju molekule ADP-a na molekuli G-aktina

ta podrazumjeva mehanizam klizanja filamenata? Mehanizam klizanja filamenat predstavlja


klizanje aktinskih i miozinskih filamenata jednih preko drugih u toku miidne kontrekcije, te na
taj nain dolazi do skradenja sarkomere.
U toku miidne kontakcije energija iz ATP-a se troi za : energizaciju miozinske glavice, odvajanje
glavice od aktivnog mjesta, vradanje kalcijevih jona u sarkoplazmatski retikulum.
Iz kojih izvora se obnavlja ATP? Fosfageni izvori, anaerobna glikoliza-sistem glikogen-mlijena
kiselina, aerobna glikoliza.
ta je Fennov uinak? to je vedi rad koji miid obavlja veda je koliina razgraenog ATP-a.
U emu se razlikuju izometrijske i izotonine kontakcije?kod izometrijske kontrakcije duina
miida ostaje ista, povedava se tonus, kod izotonine kontrakcije tonus miida ostaje isti, a
duina se skraduje.

4. Za koju strukturu se veziju Ca joni kod skeletnog a za koju kod glatkog miida? Kod skeletnog
troponin C, kod glatkog kalmodulin.

za koju vrstu glatkih miida je karakteristino da se svako vlakno moe kontrahirati neovisno i koji su
podraaji pri tom najvaniji? Za viejedinine glatke miide, cilijarni i piloerekcijski miid dlake, a
najvaniji su podraaji simpatikog nervnog sistema.
Koji enzim je potreban za prestanak kontrakcije glatkog miida i koja mu je funkcija? Miozin fosfataza
odvaja fosfat od regulacijskog lanca
U kojim oblicima se pojavljuju AP u visceralnom glatkom miidu? iljasti potencijali i akcijski
potencijal sa platoom

Kakva je brzina odvijanja ciklusa miozinskih poprenih mostova u glatkom miidu u odnosu na
skeletni miid i ta je mogudi uzrok tome? Smanjena radi slabije ATP-azne aktivnosti miozinske
glavice.
Koji kanali de se aktivirati kada se AP proiri nervnim zavretkom u neuromuskularnoj vezi i zbog ega
je to vano? Napon ovisni kalcijski kanali
ta je potencijal zavrne ploe? Lokalna pozitivna promjena potencijala , inverzija potencijala.
Koji joni ne prolaze kroz kanal i zato?

Kojom tenodu su ispunjeni T tubuli i zato su znaajni? Ekstracelularnom tenodu i za provoenje


akcionog potencijala u dubinu miidnog vlakna.

Koja vrsta miida ima iroke T tubule i zato je to vano? skeletni miid radi brzog provoena AP od
povrine prema unutranjosti miidnog vlakna.
Koji je funkcionalni znaaj prelaznih ploa i u kojoj vrsti miida ih nalazimo? Nalazimo ih u sranom
miidu i znaajne su zbog pukotinasti spojeva koje omogudavaju prolazak jona.

5. Na krivulji AP komornog miida oznaite dijelove (nacrtaj sliku)

AP u sranom miidu uzrokovan je otvaranjem : brzih natrijskih kanala i sporih kalcijskih kanala
U tabelu unesite nazive 4 faze sranog ciklusa iz dijagrama petlje volumen- tlak

Faza sranog
ciklusa
1.izotonina
relaksacija
2.izometrina
kontrakcija
3.izotonina
kontrakcija
4. izometrina
relaksacija

Volumen komore

pritisak

Sa 5o ml na 120 ml

0,7 kPa

120 ml

10,5 kPa

Sa 120 na 50 ml

Se povedava na 16 kPa

50 ml

0 kPa

Izraz sprega podraivanja i kontrakcije oznaava mehanizam kojim AP izaziva kontrakciju miidnih
miofibrila.

Navedite kako simpatikus, a kako parasimpatikus djeluje na srce? Simpatikus djeluje pozitivno,
povedava frkvencu-hronotropno, snagu srane frkvence- jonotroprno, brzinu provoenjadromotropno, smanjuje prag podraaja- batmotropno, a parasimpatikus pokazuje sva etri
negativna djelovanja.
Srani ciklus obuhvata period jedne sistole i jedne dijastole.
Srani ciklis zapoinje spontanim stvaranjem implusa u SA voru.

6. Srani tonovi su energijom osloboene vibracije krvi koje se prenose po torakalnoj upljini.
Navedite auskultatorne take sranih uda. Aortalno ude- 2 interkostalni prostor parasternalno
desno, pulmonalno ude- drugi interkostalni prostor, parasternalno lijevo, mitralno ude- ictus
kordis, 5 interkostalni prostor u medioklavikularnoj liniji, trikuspidalno usde na mjestu hvatita
desnog 4, 5 rebra za sternum
Navedite osnovne karakteristike sranih tonova: 1. Srani ton ( sistolni, mukliji, dui i dublji) 2.
Srani ton ( dijastolni, kradi, otro ogranien, vieg tonaliteta), 3 i 4 se slabo uju pomodu
fonokardiograma.
Definii Frank- Starlingov mehanizam sva krv koja u fiziolokim granicama doe u srce bit de i
izbaena iz njega.
Frank-Starlingovom mehanizam znai to se srani miid tjekom punjenja vie istee to je snaga
kontrakcije veda pa se u aortu izbacuje veda koliina krvi.
Snano podraivanje simpatikusom moe u mlada odrasla ovjeka poveati sranu frkvencu od
normalne 60-100 na 180-200
Objasni zato vagusno podraivanje smanjuje snagu srane kontrakcije? Zato to vagus povedava
propusnost K kanala time smanjuje MMP na negativnije vrijednosti.
Objasnite uinak povedanja koncentracije kalijevih jona na sranu funkciju: slabe srane konrakcije i
na kraju srce potpuno staje u dijastoli.
Povienje tjelesne temperature za 1 C povedava frkvencu za 10

7. Nabrojte komponente sprovodnog sistema srca SA vor, internodalni putevi, AV vor, Hisov
snop, Purkinijeva vlakna.
EKG predstavlja snimak bioelektrine aktivnosti srca.
Navedite odvode po kojima se snima EKG 3 standardna unipolarna i bipolarna i 6 standardnih
prekordijalnih odvoda.

Navedite take analize EKG-a: P-val, Q-val, QRS- kompleks, PQ- segment, PQ- interval, ST- segment,
QT- interval
P-val i komponente QRS kompleksa su depolarizacijski valovi, a T val predstavlja repolarizaciju
ventrikula
Vrijeme od poetka P vala do poetka QRS kompleksa je PQ interval i predstavlja vrijeme koje proe
od poetka depolarizacije atrija do poetka depolarizacije ventrikula, a trajanje mu je oko
1. Definiite udarni volumen, frkvencu sranog rada i srani minutni volumen ( SMV)
Udarni volumen koliina krvi koju srce izbaci prilikom jedne kontrakcije.
Frkvenca sranog rada predstavlja broj sranih ciklusa u jednoj minuti.
Srani minutni volumen predstavlja koliinu krvi koju lijevi ventrikul izbaci u cirkulaciju u
toku jedne minute.
SMV predstavlja umnoak udarnog volumena i frkvence sranog rada
Srani index se definie kao koliina krvi koja u toku jedne minute ide na jedinicu povrine tijela .
Ejakciona frakcija predstavlja odnos izmedju sranog minutnog volumena i enddijastolnog
volumena
Maksimalna koliina krvi koja se moe izbaciti iz srca iznad normalne vrijednosti naziva se srana
rezerva i izraava se u postotcima
Venski priljev se definie kao volumen krvi koji se vrati u desni atrij u toku jedne minute.
Navedite faktore koji u fiziolokim okolnostima mogu utjecati na SMV frank starlingov mehanizam,
istezanje stijenke atrija, bein- bridgeov refleks.
Nabrojite faktore od kojih ovisi venski priljev srednji sistemski pritisak punjenja, pritisak u desnom
atriju i otpor venskom priljevu.
Navedite 2 faktora koja u najvedoj mjeri mogu utjecati na djelotvornost srca kao pumpe: ivano
podraivanje i hipertrofija sranog miida.
Definiite srednji sistemski tlak punjenja i navedite koliko iznosi u fiziolokim uslovima pritisak koji
vrada krv krvnim ilama u desni atrij, 0,9 kPA.
Vazomotoriki centar smjeten je u produenoj modini i donjoj tredini ponsa.
Tri vana podruja vazomotorikog centra su: vazokonstrikcijsko C1, vazodilatacijsko A1 i senzoriko
Vazomotoriki centar nadzire: simpatiko i parasimpatiko podraivanje
Navedi vie centre koji imaju ulogu u nadzoru nad vazomotorikim centrom modana kora,
hipotalamus, septum, amigdale.
2. Kako se izraunava srednji arterijski pritisak? SAP= dijastolni +(sistolni dijastolni/3)
Navedite 4 osnovna mehanizma putem kojih de dodi do povedanja smanjenog krvnog pritiska? suze
se gotovo sve arteriole u sistemskoj cirkulaciji, vene se kontrahiraju jako, autoregulacija srca, i
djelovanje autonomnog nervnog sistema.

Smanjenje protoka krvi kroz bubrege uzrokuje oslobaanje renina iz jukstaglomeluralnih stanica.
Renin je enzim koji katalizira pretvorbu angiotenziogena u angiotenzin 1. Enzim konvertor
angiotenzina katalizira pretvorbu angiotenzina 1 u angiotenzin 2 koja se primarno odvija u pludima.
Navedite 4 osnovna djelovanja angiotenzina 2: vazokonstrikcija, smanjuje izluivanje soli i vode
bubrezima, potie luenje aldosterona
Gdje zapoinje refleks kojim se najbre regulira povedan krvni pritisak u baroreceptorima
Najvedi broj ovih receptora smjeten je u karotidnim i aortalnim tjelacima . objasnite na koji nain
ovaj mehanizam reaguje na povienje krvnog pritiska.povedanim odailjanjem broja implusa u
vazomotorni centar te smanjenjem simpatike aktivnosti kao odgovora na podraaj.
Hemoreceptori su hemosenzitivne delije osjetljive na : 1. Na smanjenu koliinu kisika
2.
Povedanu koncentraciju CO2 3. povedanu koncentraciju H+ . obavjesti iz hemoreceptora podrauju
vazomotoriki centar , a to mijenja arterijski pritisak prema normalnim vrijednostima.
Hemoreceptorski mehanizam postaje djelotvoran tek kad se arterijski pritisak snizi ispod 10,5 kPa .
Vazopresin se otputa iz neurohipofize pod djelovanjem hipotalamusa kao odgovor na snien
pritisak. Navedite 2 djelovanja vazopresina putem on kojih povedava krvni pritisak: reasorpcija vode
iz bubrenih kanalida i vazokonstrikcija krvnih ila.
Atrijski natriuretski peptid se otputa iz atrija kao odgovor na istezanje zida atrija
Koja su 3 osnovna djelovanja atrijskog natriuretskog peptida: povedava volumen krvi, SMV i krvni
tlak se povedava
3. Navedite osnovne karakteristike i funkcije arteriola i kapilara Funkcija arteriola je smanjnje
otpora, a kapilara razmjena tvari i hranjivih materija.
Navedite 3 osnovna naela cirkulacijske funkcije: 1. Veliina krvnog protoka kroz svako tkivo
usklaena je sa tkivnim potrebama 2. SMV se nadzire ukupnim lokalnim tkivnim protokom 3. AP
nadzire neovisno od nadzora lokalnog protoka i SMV-a
Koja 2 faktora odreuju protok krvi kroz neki krvni sud: 1. Razlika tlakova krvi izmeu dva kraja ile i
2. Oteavanje proticanja kroz ilu to nazivamo otporom
Navedite formulu prema Omovom zakonu kojom se izraunava protok :
Q= P/ R, Q je protok krvi, P je razlika tlakova P1- P2 izmeu krajeva ile, a R je otpor.
Protok krvi kroz krvni sud moe biti laminaran protok ili turbulentan protok.
Vodljivost krvi je mjerilo protoka krvi kroz ilu pri razlici tlaka.
Glavni faktor koji odreuju veliinu protjecanja krvi kroz krvni sud je promjer krvnog suda.
Objasnite na koji nain hematokrit utie na viskoznost krvi to se povedava hematokrit povedava se
viskoznost.

Rastegljivost krvnog suda se definie kao prirast volumena koji nastane kada se tlak povisi za 1kPa
Izraunava se prema formuli: rastegljivost ile = prirast volumena / ( prirast tlaka x poetni
volumen)
Popustljivost krvnog suda se definie kao ukupna koliina krvi koju odreeni dio cirkulacijskog
sustava moe primiti uz povienje tlakaod 1 kPa
Izraunava se po formuli popustljivost ile= prirast volumena / prirast tlaka
Dva glavna faktora koja utiu na tlak pulsa su: srani udarni volumen i popustljivost
U zdrave mlade osobe tlak na vrhuncu svakog pulsa naziva se sistolni i iznosi 120mmHg tlak na
najnioj taki svakog pulsa naziva se dijastolni i iznosi 80mmHg
Navedite 2 uzroka pojave priguivanja tlaka pulsa: povedanje otpora kretanju krvi i povedanje
popustljivosti krvnih ila.

Tlak u desnom atriju reguliran je ravnoteom izmeu


Od ukupne koliine krvi u cirkulacijskom sistemu vie od 64% nalazi se u venama.
Vazomocija se definie kao protjecanje krvi na mahove, dosad najvaniji poznati faktor koji utie na
stepen otvaranja i zatvaranja metaarterioloa i kapilarnih sfinktera je koncentracija kisika.
Dva glavna vrsta strukturna elementa meudelijskog prostora su kolagenske i proteoglikanske niti.
Tkivni gel se sastoji od 1.proteoglikanske niti i 2. Tekudine. Procenat slobodne tekudine u zdravom
tkivu je obino manji od 1%.
Kapilarni hidrostatski pritisak iznosi 30mmHg , koloidno osmotski pritisak 28 mmHg, hidrostatski
pritisak intersticija 0 mmHg, a koloidno osmotski pritisak intersticija 4 mmHg. Da li de dodi do
filtracije ili reasorpcije i prikaite to raunski.
NFT= 30- 28-0+4= 6 mmHg dodide do filtracije
STANIDNA MEMBRANA ILI PLAZMALEMA
Plazmalema je visokoorganizirana struktura koja ograniava svaku deliju, a morfoloki je definiemo
kao dvoslojnu graevinu trilaminarnog izgleda. To je elastidna struktura debljine samo 7,5 do 10 nm.
Plazmalema ima vie uloga:

daje oblik deliji


odvaja ekstracelularnu od intracelularne tenosti
regulie transport (razmjenu) materija
uspostavlja i odrava razliku u koncentraciji izmeu delije i njene okoline (visokoselektivni
filter)
prima signale iz okoline i osigurava definisanje odgovora na te signale

omogudava meusobno povezivanje delija u vede formacije, a da se pri tome ne gubi


funkcionalna i morfoloka individualnost
Plazmalema je graena od lipida, bjelanevina i ugljikohidrata. Na bjelanevine otpada 55%, na
fosfolipide oko 25%, na holesterol 13%, na ostale lipide 4% i na ugljikohidrate 3%.
Matrix plazmaleme ine lipidi koji su jedini gradivni element koji osigurava integritet i kontinuitet
plazmaleme, a pored toga lipidi daju oslonac i osnovnu strukturu u koju su uloeni svi drugi gradivni
elementi plazmaleme.
Osnovni lipidni dvosloj ine fosfolipidne molekule. One ine dva monomolekularna sloja vanjski i
unutranji. Molekula fosfolipida lii na asimetrinu zvunu viljuku, koja ima glavicu i dva repida.
Glavicu ine glicerol, fosfat i holin i to je hidrofilni, odnosno polarni dio molekule. Za glicerol se preko
njegovih COOH grupa veu dvije masne kiseline i to jedna zasidena, a druga nezasidena. Te dvije
masne kiseline predstavljaju hidrofobni, odnosno nepolarni dio fosfolipidne molekule. Hidrofilni dio
(polarni) je topiv u vodi, dok je hidrofobni dio topljiv iskljuivo samo u mastima. Hidrofobni dijelovi
fosfolipidni molekula se meusobno privlae u sredini membrane i tako ine nepropustan dio za tvari
koje su obino netopive u vodi kao to su joni, glukoza ili urea. Suprotno tome, tvari koje su topive u
mastima, kao to su kisik, ugljik dioksid ili alkohol, mogu lako prodi kroz hidrofobni dio.
Holesterol je takoe lipidne prirode , te je odgovoran za ouvanje matrixa u tenom stanju. Ima malu
molekulu pa se utiskuje izmeu dvije fosfolipidne molekule i na taj nain sprjeava kristalizaciju, tj.
zbijanje fosfolipidnih molekula. Ovakva povezanost fosfolipida i holesterola povedava fleksibilnost i
mehaniku stabilnost plazmaleme, a ini je i manje propusnom za male, u vodi topive molekule.
Proteini plazmaleme
To su molekule globularne mase koje lebde u lipidnom dvosloju. Obavljaju najvedi broj specifinih
funkcija plazmaleme. Po hemijskom sastavu to su isti proteini, glikoproteini i proteoglikani. Vre
uloge enzima, receptora, transportnih proteinskih kanala i nosaa, aparata za intercelularne veze.
Dijelimo ih na integralne i periferne.
Integralni proteini se proteu cijelom debljinom mambrane i vrsto su vezani za matrix. Prema
poloaju u strukturi matrixa dijelimo ih u tri grupe:
transmembranski proteini
proteini sa ekspozicijom prema ekstracelularnom prostoru
proteini sa ekspozicijom prema citoplazmi
Mnoge integralne bjelanevine stvaraju kanale kroz koje mogu difundirati molekule vode i tvari
otopljene u vodi, te joni izmeu intra i ekstracelularne tenosti. Ti kanali imaju svojstvo selektivnosti,
pa pri difuziji daju prednost nekim tvarima vie nego drugima.
Proteinski kanali su uglavnom graeni od jedne, a rijetko od dvije transmembranske molekule.
Predstavljaju cjev kroz koju prolaze tvari koje su topljive u vodi. U funkcionalnom smislu dijelimo ih
na akveusne pore i jonske kanale.
Akveusne pore su konstantno otvorene, relativno slabo selektivne i kroz njih nesmetano prolazi voda
i u njoj otopljene materije.

Jonski kanali su zadueni iskljuivo za transport jona. Ima ih oko 55 vrsta. Imaju izgled pjeanog sata,
pri emu sueni dio se naziva selektivni jonski filter, koji je svojim oblikom i veliinom prilagoen
prolasku jedne vrste ili manje grupe srodnih jona. Osim selektivnog jonskog filtera na transport kroz
ove kanale utie i naboj u njihovoj unutranjosti. Tako, ako su kanali u unutranjosti negativno
nabijeni, kroz njih prolaze negativni joni i obrnuto.
Osim selektivnosti i specifinosti, jonski kanali imaju i osobinu regionalne lociranosti, to znai da
pojedine delije ili dijelovi njihovih membrana imaju vedi broj jedne vrste kanala nego drugih (
npr.aktivni kanali za Na na aksonskom breuljku).
Znai, jonski kanali se odlikuju slijededim karakteristikama:
selektivna propusnost za odreene tvari
mogu biti pasivni i aktivni
lokalizirani su na odreenom prostoru
imaju odreenu funkciju
Jonske kanale moemo podijeliti na:
pasivne koji su konstantno otvoreni i
aktivne koji su povremeno otvoreni
Aktivni jonski kanali u svojoj strukturi imaju aktivirajuda vrata (kanali za Na imaju i inaktivirajuda
vrata), a s obzirom na koji nain se otvaraju ta vrata, razlikujemo:
voltano ovisne aktivne kanale kanale ovisne o promjeni napona na delijskoj membrani i
ligandno ovisne kanale ovisne o vezivanju hemijske supstance.
Funkcije koje obavljaju ugljikohidrati su :

vedina njih su negativno nabijeni, to vedini stanica daje povrinski negativan naboj koji
odbija druge negativne estice
neki djeluju kao receptorske tvari za vezivanje hormona, kao to je inzulin
glikokaliks nekih stanica prijanja uz glikokaliks drugih stanica, to privrduje jednu stanicu uz
drugu
neki ugljikohidrati sudjeluju u imunolokim reakcijama

TRANSPORT TVARI KROZ STANINU MEMBRANU

Prenos tvari kroz staninu membranu bilo da je direktno kroz lipidni dvosloj ili kroz bjelanevine,
odvija se kao difuzija ili aktivni transport.
Opdenito, transport kroz delijsku membranu moemo podijeliti na pasivni, aktivni i vezikularni.
Pasivni transport se odvija kroz membranu niz koncentracijski gradijent, tj.sa mjesta vede ka
mjestu manje koncentracije. Ovakav vid transporta ne zahtijeva energiju, jer je kinetika energija
tvari koje se transportuju dovoljna da se izvri ovaj vid energije.
Pasivni transport se dijeli na difuziju, osmozu i filtraciju.

Difuzija znai prolazak molekula tvari bilo kroz meumolekularne prostore, bilo u kombinaciji sa
bjelanevinskim nosaem. Energija koja uzrokuje difuziju je energija normalnog kinetikog
gibanja tvari.
Difuzija je ustvari prelazak estica sa mjesta vede ka mjestu manje koncentracije.
Postoje dvije podvrste difuzije: prosta (jednostavna) difuzija i olakana difuzija.
Jednostavna difuzija znai kinetiko gibanje molekula ili jona kroz otvore u membrani ili kroz
meumolekularne prostore bez interakcije s bjelanevinskim nosaima u membrani.
Jeddnostavna difuzija se moe odvijati kroz meuprostore lipidnog dvosloja, pogotovo ako je tvar
koja se transportuje topiva u lipidima ili kroz vodene kanale koji prolaze cijelom duinom nekih
velikih prenosnih bjelanevina.
Jednostavnom difuzijom prolaze tvari topive u lipidima i tvari topive u vodi kroz proteinske
kanale.
Veliina difuzije zavisi od koliine tvari koja se transportuje, od brzine kinetikog gibanja, te o
broju i veliini otvora u staninoj membrani kroz koje mogu prolaziti tvari.
Difuzija tvari topljivih u lipidima kroz lipidni dvosloj
Jedan od najvanijjih faktora koji odreuju brzinu difuzije jest topljivost tvari kroz lipidni dvosloj.
Npr. kisik, duik, ugljen dioksid i alkohol su vrlo topivi u lipidima, pa se mogu otopiti u lipidnom
dvosloju i difundirati kroz staninu membranu na potpuno isti nain kao to tvari otopljene u vodi
difundiraju u vodenoj otopini. Kisik se , ustvari doprema u unutranjost stanice gotovo kao da ne
postoji stanina membrana.
Difuzija vode i drugih molekula netopljivih u lipidima kroz proteinske kanale
Voda prolazi kroz kanale u bjelanevinskim molekulama koje prolaze kroz staninu membranu i
to velikom brzinom. Npr. ukupna koliina vode koja kroz staninu membranu eritrocita u svakoj
sekundi difundira u oba smjera otprilike 100puta veda od volumena samoga eritrocita.
Druge molekule koje nisu topive u mastima, ako su topive u vodi i dovoljno su male, takoe
prolaze kroz otvore bjelanevinskih kanala na isti nain kao i molekule vode. Meutim, kako
postaju sve vede njihov prolazak se usporava. Tako npr.urea je samo 20% veda od molekule vode,
te ona hiljadu puta sporije prolazi kroz pore u staninoj membrani za razliku od vode.
Difuzija kroz bjelanevinske kanale i otvaranje vrata tih kanala
Bjelanevinski kanali su esto selektivno propusni za odreene tvari i mnogi se kanali mogu
otvarati i zatvarati vratima.
Selektivna propusnost bjelanevinskih kanala
Otvaranje i zatvaranje vrata proteinskih kanala
Otvaranje i zatvaranje vrata proteinskih kanala nain je kontrole njihove propusnosti za jone.
Predpostavlje se da ta vrata predstavljaju izduenja prijenosne proteinske molekule.

Otvaranje i zatvaranje vrata nadzirano naponom


Ukoliko postoji jak negativni naboj sa unutranje strane stanine membrane, uzrokovat de da vanjska
vrata natrijskih kanala ostanu vrsto zatvorena. Meutim, kad unutranja strana stanine membrane
izgubi svoj negativni naboj, uzrokovat de da se natrijska vrata naglo otvore, pa de kroz natrijske
kanale udi velika koliina natrija. U nervima je to temeljni mehanizam nastanka akcijskih potencijala
koji su odgovorni za nervne signale. Kalijska vrata se nalaze na unutarstaninom kraju kalijskog
kanala, a otvaraju se kad unutranja strana stanine membrane postane pozitivno nabijena i
otvaranje tih kanala je djelimino odgovorno za zavretak akcijskog potencijala.
Otvaranje i zatvaranje kanala nadzirano hemijskim tvarima (ligandom)
Neka se vrata proteinskih kanala otvaraju nakon vezivanja druge molekule (liganda) sa bjelanevinom
i to uzrokuje konformacijsku ili hemijsku promjenu proteinske molekule, to otvara ili zatvara vrata.
Npr. acetilholin otvara vrata acetilholinskih kanala, pa nastaju negativno nabijene pore kroz koje
mogu prodi sve molekule bez naboja kao i pozitivni joni koji su manjeg promjera od tih kanala. Ta su
vrata vana za prijenos signala sa jedne nervne stanice na drugu nervnu stanicu i sa nervnih stanica
na miidne stanice, pri emu nastaje miidna kontrakcija.
Olakana difuzija
Ovaj vid difuzije se naziva jo i difuzija posredovana nosaem, jer se tvar prenosi pomodu
bjelanevinskih nosaa. To znai da nosa olakava difuziju tvari na suprotnu stranu.
Ovaj vid difuzije koriste tvari koje su djelimino topive u vodi, ali zbog svoje veliine ne mogu prodi
kroz proteinske kanale, pa se slue proteinskim nosaima.
Za razliku od jednostavne difuzije gdje brzina ovisi o razlici koncentracija, olakana difuzija dozee
neku maksimalnu brzinu, nakon ega se brzina smanjuje. Odluujudi faktor za brzinu olakane difuzije
je broj slobodnih mjesta na proteinskom nosau.
Tvar se vee za nosa pri emu kompleks tvar-nosa postaje topiv u lipidima, dolazi do
konformacijske promjene nosaa, pa se kanal otvori na suprotnom kraju membrane, te zbog gibanja i
slabe sile vezivanja za receptor, ta se molekula odvoji i otpusti na drugoj strani membrane. Najvanije
tvari koje se prenose na ovaj nain su glukoza i aminokiseline.
Faktori koji utiu na neto-veliinu difuzije:
1.Faktori od starne membrane:

povrina membrane (direktno proporcionalno)


debljina membrane (obrnuto proporcionalno)
broj proteinskih kanala i nosaa (direktno proporcionalno)

2.Faktori od strane tvari koja difunduje:

koncentracijski gradijent (direktno proporcionalno)


veliina molekule (obrnuto proporcionalno)

molekulska masa (obrnuto proporcionalno)


topivost tvari u lipidima (direktno proporcionalno)
3.Temperatura (direktno proporcinalno)
Difuzijski potencijal je potencijal na membrani koji nastaje zbog difuzije jona. Na difuziju jona utiu
dvije sile i to koncentracijski i elektrini gradijent, koji se jedan drugom suprostavljaju i koji je vedi taj
i odreuje smjer kretanja jona. Kada se ove dvije sile izjednae, prestaje difuzija, tj.neto difuzija je
jednaka nuli. Tada se na membrani uspostavlja ravnoteni potencijal.
Difuzijski potencijal se izraunava pomodu Nernstove jednaine:
EMS (mV) =

+61 log conc intac./conc exstr.

EMS je elektromotorna sila


Za izraunavanje difuzijskog potencijala, kada se difuzijom transportuje nekoliko razliitih jona,
koristi se Goldmanova jednaina. Ona pored razlike koncentracije jona, vodi rauna i o
permeabilnosti membrane i naboju jona.
Rezultat difuzije je izjednaavanje koncentracije sa obje strane membrane.
Osmoza
Od svih tvari kroz staninu membranu najvie difunduje voda.
Osmoza je prolazak estica rastvaraa kroz semipermeabilnu membranu sa mjesta manje na mjesto
vede koncentracije. Semipermeabilna membrana je takva membrana koja proputa samo estice
rastvaraa-vode, a ne proputa estice rastvorene u njoj- molekule ili jone.
Sila koja se suprostavlja osmozi naziva se osmotski pritisak. Njega stvaraju nedifuzibilne estice na
membrani. Vrijednost osmotskog pritiska ne zavisi od veliine ved iskljuivo zavisi od broja
rastvorenih estica i direktno je proporcionalan tom broju, zbog ega je uveden pojam osmol koji
koncentraciju izraava brojem estica a ne masom.
Filtracija je kretanje rastvorenih estica i rastvaraa kroz semipermeabilnu membranu pod
gradijentom hidrostatikog pritiska.
AKTIVNI PRENOS TVARI KROZ MEMBRANU
Aktivni transport tvari predstavlja prenos tvari sa mjesta manje na mjesto vede koncentracije, odvija
se uz utroak dodatnog vida energije, jer kinetika energija tvari koja se krede nije dovoljna da
savlada silu koncentracijskog gradijenta.
Proces u kojem stanina membrana prebacuje molekule ili jone protiv koncentracijskog gradijenta ili
protiv elektrinog gradijenta ili protiv gradijenta pritiska naziva se aktivni prenos.
Na taj nain se prenose joni natrija, kalija, kalcija, eljeza, vodika, hlora, joda, urata te razliiti ederi i
vedina aminokiselina.
Aktivni transport se dijeli na dva tipa, prema izvoru energije koja se koristi da izazove transport:
primarni i sekundarni aktivni transport.

Kod primarnog aktivnog transporta, energija se dobija direktno iz razlaganja ATP-a ili nekog drugog
visoko energetskog fosfatnog jedinjenja.
Tvari koje se prenose primarnim aktivnim prenosom su natrij, kalij, kalcij, vodik, hlorid i neki drugi
joni.
Najbolji primjer za primarni aktivni transport je natrijsko kalijska pumpa (Na/K-ATP-aza), koja
natrijeve jone izbacuje kroz staninu membranu, a istovremeno ubacuje kalijeve jone u stanicu. Ta
pumpa je odgovorna za odravanje koncentracije jona natrija i kalija unutar i van stanice, te za
uspostavljanje negativnog elektrinog potencijala unutar stanice.
Na/K pumpa postoji u svim delijama tijela. Njena osnovna komponenta je proteinski nosakompleks dva odvojena globularna proteina, vedeg i manjeg. Veda se zove podjedinica, a manja
podjedinica. Funkcija manjeg proteina je da privrduje proteinski kompleks u lipidnoj membrani, a
vedi protein ima tri specifine karakteristike znaajne za funkciju pumpe :

na unutranjoj strani ima tri receptorska mjesta za vezivanje Na


na vanjskoj strani ima dva receptorska mjesta za vezivanje K
na unutranjoj strani u blizini veznog mjesta za Na ima ATP-aznu aktivnost

Kada se 3 Na jona veu za unutranji dio proteinskog nosaa i 2 K za spoljanji dio, aktivira se ATPazna aktivnost proteina. Ona cijepa ATP na ADP i oslobaa visokoenergetsku fosfatnu vezu. Ova
energija izaziva konformacijsku promjenu molekule proteinskog nosaa, to izbacuje 3 Na napolje, a
ubacuje 2 Ka unutra.
Jedna od najvanijih funkcija Na/K pumpe jest nadzor nad staninim volumenom. Da nema
djelovanja ove pumpe, vedina stanica u tijelu bi bubrila sve dok ne bi prsnule.

Unutar stanice nalazi se veliki broj proteina i ostalih organskih molekula, koje ne mogu izadi iz
stanice. Vedina njih je negativno nabijena i zbog toga privlae veliki broj natrijevih, kalijevih i drugih
poztivnih jona. Sve te molekule i joni izazivaju osmozu vode u unutranjost stanice, a da se to ne
sprjeava, stanica bi bubrila sve dok ne bi prsnula. Mehanizam koji to sprjeava je Na/K pumpa koja
kako smo rekli izbacuje 3Na vani, a ubacuje 2K unutra. Membrana je mnogo propusnija za kalijeve
nego za natrijeve jone, pa jednom izbaeni natrijevi joni pokazuju sklonost da ostanu izvan stanice.
To je trajni neto-gubitak jona iz stanice, to pokrede osmozu vode iz stanice.
Primarno aktivni prenos kalcija
Kalcijska pumpa je jedna od vanijih mehanizama primarnog aktivnog prenosa. Koncentracija kalcija
u intracelularnoj tenosti je znatno nia (oko 10 hiljada puta) nego u ekstracelularnoj tenosti. To se
uglavnom postie pomodu dvije kalcijske pumpe. Jedna pumpa je u staninoj membrani i izbacuje
kalcijeve jone iz stanice. Druga pumpa ubacuje kalcijeve jone u jednu ili vie unutarstaninih
vezikularnih organela, kao to je sarkoplazmatska mreica miidnih stanica ili mitohondriji svih
stanica. U oba sluaja bjelanevinski nosa prolazi sa jednog kraja na drugi i ima ATP-aznu
sposobnost razgradnje ATP, te ima specifino vezno mjesto za kalcij.
Primarno aktivni prenos vodikovih jona

Ovaj prenos je vaan u gastrinim lijezdama eludca i u zavrnim distalnim kanalidima i kortikalnim
sabirnim cijevima bubrega.
Parijetalne stanice u gastrinim lijezdama imaju najsnaniji primarno aktivni mehanizam prijenosa
vodikovih jona u tijelu. Taj mehanizam je osnova luenja solne kiselijne tokom luenja probavnih
sokova u eludcu. Na sekrecijskoj strani parijetalnih stanica gastrinih lijezda koncentracija
vodikovih jona moe se povedati milion puta i tada otpustiti zajedno sa jonima hlora, u obliku solne
kiseline.
U bubrenim zavrnim distalnim kanalidima i kortikalnim sabirnim cijevima nalaze se posebne
umetnute stanice koje vodikove jone prenose primarnim aktivnim transportom. Velike koliine
vodikovih jona lue se iz krvi u mokradu, a svrha toga je uklanjanje vika vodikovih jona iz tjelesnih
tenosti. Vodikovi joni mogu se luiti protiv koncentracijskog gradijenta od oko 900 puta. Koliina
energije koja je potrebna da bi se neka tvar aktivno prenijela kroz membranu odreena je stepenom
do koje se tvar koncentrira u toku prijenosa. Potrebna energija je srazmjerna logaritmu stepena do
kojeg se ta tvar koncentrira, to se moe izraziti formulom:
Energija (kJ/osmol) = 5,9 log C1/C2
Dakle, koliina energije koja je potrebna da se 1osmol neke tvari koncentrira 10puta iznosi 5,9 kJ, a
da bi se koncentrirao 100puta, potrebno je oko 11,8 kJ. Npr. stanice bubrenih kanalida i mnoge
lijezdane stanice, u tu svrhu troe gotovo 90% svoje energije.

Sekundarni aktivni transport


Kod sekundarnog aktivnog transporta energija se dobija sekundarno iz jonskih koncentracionih
gradijenata. Znai, kod sekundarnog aktivnog transporta se ne koristi energija ATP-a nego energija
koja se oslobodi prelaskom neke tvari, najede jona s mjesta vede na mjesto manje koncentracije.
Osloboena energija omogudava da se na nosa vee i druga tvar koja ide uz svoj koncentracijski
gradijent.
Kada se natrijevi joni prenose iz stanice primarnim aktivnim prenosom, stvara se veliki
koncentracijski gradijent natrija, jer je koncentracija van stanice velika, a u stanici mala. U tom
gradijentu je pohranjena energija jer viak natrija s vanjske strane membrane neprestano nastoji
difundirati prema unutranjoj strani. U normalnim okolnostima ta difuzijska energija natrija moe
zajedno sa natrijem doslovno vudi druge tvari kroz staninu membranu. Ta se pojava naziva
kotransport i jedan je od vidova sekundarnog aktivnog transporta.
Primjer kotransporta je transport natrija i glukoze, te natrija i aminokiselina u proksimalnim
kanalidima bubrega.
Kotransport aminokiselina sa natrijem je isti kao i glukoze sa natrijem, s tim da proteinski nosai se
razlikuju. Za ovaj kotransport je pronaeno oko 5 razliitzih prenosnih proteina za aminokiseline, od
kojih je svaka od njih odgovorna za prenos odreene podskupine aminokiselina.
Primjer za kontratransport je transport Na i H u proksimalnim kanalidima bubrega.

Kontratransport jona kalcija i vodika sa natrijem


Ovaj kontratransport se deava u gotovo svim staninim membranama, pri emu se natrijevi joni
kredu prema unutra, a kalcijevi joni prema vani, vezani za isti proteinski nosa, ali prema naelu
kontratransporta. U nekim stanicama je to dodatni prenos kalcijevih jona pored primarno aktivnog
prenosa kalcija.
Aktivni prenos kroz slojeve stanica
Ova vrsta transporta se deava kroz epitel crijeva, bubrenih kanalida, svih egzokrinih lijezda,
unog mjehura, kroz membranu korioidnog pleksusa mozga i kroz druge membrane. Temeljni
mehanizam prenosa tvari sastoji se od aktivnog prenosa kroz staninu membranu na jednoj strani
membrane i jednostavne ili olakane difuzije kroz membranu na suprotnoj strani stanice.
MIRUJUDI MEMBRANSKI POTENCIJAL
Polarizacija stanine membrane, koja ustvari predstavlja mirujudi membranski potencijal, je razlika
potencijala izmeu intra i ekstracelularne povrine delijske membrane.
Postojanje polarizacije stanine membrane u mirovanju je preduslov za prijem, prijenos i/ili odgovor
stanice na njega. U stanju mirovanja u stanicama razdraljivih, eksicitabilnih tkiva, postoji prirodni ili
mirujudi membranski potencijal (MMP).
Stanina membrana je sa unutranje strane elektronegativna, a sa spoljanje strane je
elektropozitivna. Unutranja strana je elektronegativna zbog nagomilavanja nagomilavanja
negativno nabijenih estica (veliki nedifuzibilni anioni; albumini, fosfati). Vanjska strana je
elektropozitivna zbog nagomilavanja pozitivno nabijenih estica. Po dogovoru MMP se oznaava
negativnim predznakom, a vrijednost mu zavisi od vrste organizma i vrste stanica (u rasponu od -9
do -100mV). Tako je MMP u debelim nervnim vlaknima i u miidnim vlaknima popreno prugastih
miida iznosi -70 do -90.
Otprilike za jednu milisekundu razlika potencijala izmeu unutarnje i vanjske strane membrane,
zvana difuzijski potencijal, postanje dovoljno velika da zaustavi dalju neto-difuziju. U normalnom
nervnom vlaknu razlika potencijala kod kalija iznosi oko 94mV, s negativnodu na unutarnjoj strani
membrane vlakna, a kod natrija potencijal iznosi oko 61mV i to sa pozitivnodu prema unutra vlakna.
Odnos difuzijskog potencijala i koncentracijskog gradijenta. Nernstov potencijal
Razlika difuzijskog potencijala na membrani koja je tano tolika da sprijei neto-difuziju odreenog
jona zove se Nernstov potencijal za taj jon. Veliina tog potencijala odreena je omjerom
koncentracija tog jona sa obje strane membrane. to je vedi omjer, veda je sklonost jona difuziji u
jednom smjeru i zbog toga je potreban vedi Nernstov potencijal da sprijei dodatnu difuziju.
Nernstova jednaina kojom raunamo Nernstov potencijal pri normalnoj tjelesnoj temperaturi od
37C izgleda ovako:
EMF(mV)= 61 log konc.unutra/konc.vani
EMS je elektromotorna sila.

Kad primjenjujemo ovu formulu, predpostavljamo da potencijal u ekstracelularnoj tenosti s vanjske


strane membrane uvijek ima vrijednost nule, a Nernstov potencijal je potencijal sa unutarnje strane
membrane. Potencijal ima pozitivan predznak (+) ako negativan jon difundiraiznutra prema vani,
negativan predznak (-) ako je pozitivan jon. Prema tome, kad je koncentracija pozitivnih kalijevih
jona sa unutarnje strane 10puta veda nego sa vanjske strane (logaritam od 10 iznosi 1) Nernstov
potencijal sa unutranje membrane je jednak -61mV (- do -100.
Membranski potencijal mirovanja u nervima
Kad se prenose nervni signali, membranski potencijal debelih nervnih vlakana je oko -90mV. To znai
da je potencijal unutar vlakna 90mV negativniji od potencijala u ekstracelularnoj tenosti oko vlakna.
Aktivni prijenos natrijevih i kalijevih jona kroz membranu. Na/K pumpa
Sve stanice u tijelu imaju vrlo jaku Na/K pumpu i ona neprestano izbacuje jone natrije vani, a ubacuje
jone kalija unutar stanice. Takoe, ova pumpa je elektrogena, jer izbacuje vie pozitivnih jona prema
van, nego to ih ubacuje u stanicu, stvarajudi neto manjak pozitivnih jona unutar vlakna, pa nastaje
negativni potencijal sa unutranje strane membrane. Na/K pumpa stvara i velike koncentracijske
gradijente za natrij i kalij na membrani nerva u mirovanju. Ti gradijenti su:
Na vani je 142mmol/L, a unutra 14mmol/L
K vani je 4mmmol/L, a unutra 140mmol/L
Omjeri tih jona iznutra prema vani su:
Na unutra/Na vani=0,1
K unutra/K vani=35,0
Znamo da su u mirovanju kalijski kanali za oko 100puta propusniji od natrijski kanala.
Porijeklo normalnog membranskog potencijala u mirovanju
Doprinos difuzijskog potencijala kalija
Zbog velikog omjera izmeu kalijevih jona unutar i izvan vlakna (35 prema 1) Nernstov potencijal koji
odgovara tom omjeru iznosi -94mV. Dakle, logaritam od 35 iznosi 1,54, a to pomnoeno sa -61 daje 94mV. Ako su kalijevi joni jedini faktor koji uzrokuje potencijal mirovanja , taj de potencijal mirovanja
sa unutranje strane vlakna iznositi takoe -94mV.
Doprinos difuzije natrija kroz membranu nerva
Omjer natrijevih jona od unutra prema vani iznosi 0,1, a to raunski daje Nernstov potencijal sa
unutranje strane membrane od +61mV.
Ako je membrana vrlo propusna za jone kalija, ali vrlo malo propusna za jone natrija, logino je da de
na membranski potencijal mnogo vie uticati difuzija kalija nego difuzija natrija. U mormalnom
nervnom vlaknu propusnost membrane za kalij je za oko sto puta veda nego za natrij.
Doprinos Na/K pumpe
Znamo da ova pumpa izbacuje tri jona natrija vani, a ubacuje dva jona kalija unutra. Samim tim,
ubacivanjem vie natrijevih jona nego izbacivanje kalijevih jona, gubi se trajni pozitivni naboj na

unutranjoj strani membrani i stvara se negativni naboj unutar vlakna (otprilike dodatnih -4mV) uz
ovu negativnost koju uzrokuje sama difuzija. Zbog tih svih faktora koji istovremeno djeluju,
membranski neto-potencijal iznosi oko -90mV.
Difuzijski potencijal koji nastaje zbog difuzije natrija i kalija stvara membranski potencijal od oko 86mV (gotovo sav taj potencijal uzrokuje difuzija kalija) i jo dodatna -4mV membranskog potencijala
koji se stvaraju trajnim radom Na/K pumpe, daju membranski neto-potencijal mirovanja od -90mV.
Elektrohemijski gradijent
Hemijski, odnosno koncentracijski gradijent za kalij je usmjeren iz stanice prema vanjskoj sredini.
Zbog toga joni kalija difunduju iz stanice u vanjsku sredinu kroz svoje kanale niz koncentracijski
gradijent. Izlazedi iz stanice, pozitivni kalijevi joni nose iz stanice pozitivni naboj, pa se stvara
pozitivnost sa vanjske strane membrane. Ovu difuziju jona kalija ne prati difuzija aniona, ije su
hidratisane molekule suvie velike da bi mogle prodi kroz kanale. Sa unutranje strane se stvara
negativan naboj, zbog nakupljanja tih negativnih jona i na taj nain se stvara elektrini gradijent, koji
kalijeve jone tjera u suprotan pravac, tj.iz vanjske sredine nazad u stanicu. Obje sile se oznaavaju
kao elektrohemijski gradijent.
Koncentracijski gradijent za natrij je usmjeren iz vanjske sredine u stanicu, jer je koncentracija natrija
van stanice 142mmol/L a unutar stanice 14mmol/L, a takoe je i elektrini gradijent usmjeren iz
vanjske sredine u stanicu, jer je membrana sa unutranje strane elektronegativna te privlai pozitivne
natrijeve jone.

Você também pode gostar