Poezija - Federico Garcia Lorca

Knjiga pjesama - duboki osjeaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za

glazbu stiha, slikovitost, inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt. Njegova
najpoznatija zbirka Ciganski romancero izlazi 1928., a do 1936. izlazi u ak 6
izdanja, sadri 18 romanci o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim
strastima, vjerovanjima i slijepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske
i narodne elemente pjesnikog izraza. Pjesme u New Yorku su izdane posthumno
1940. u Meksiku. One su nadrealistiki pjesnikov doivljaj Amerike kao moderne
civilizacije bez imalo ovjenosti u sebi. Pie i elegije. Tualjka za Ignacijom
Sanchezom Mejiasom i zbirku gezela i kasida Tamaritski ciklus

DRAMSKO STVARALATVO
Lorca je najsnaniji dramski pjesnik ljudske strasti i patnje, neposredan je i slikovit.
Glavni likovi u njegovim tragedijama su ene, njihova ljubav, materinstvo i
optereenost drutvenih i religijskih predrasuda. Krvava svadba jedno je od
najsnanijih djela svjetskog kazalita koje govori o strasti, suparnitvu, ubojstvu i
nagonima. Garcia Lorca sjedinio je tradicionalne vrijednosti panjolske knjievnosti,
narodne batine i moderne knjievnosti. Njegova poezija ima tri bitne crte: artizam,
utjecaj tradicije i narodnih pjesama i izrazito strasan doivljaj.
Konjikova pjesma
Konjikova pjesma razvija temu nedostinosti, smrti. Razvija je tako da ponavlja i
izmjenjuje neke slike. Temeljni je motiv konjikova slutnja smrti, samoe. Ta se
slutnja smrti kasnije preobraava u strah.
Smrt na me vreba onamo

s krunita kule Cordobe -SLUTNJA SMRTI

Jao, smrt me eka prije

nego stignem u Cordobu!-STRAH

Lorca stvara saete i jednostavne pjesnike slike koje ponavlja, izmjenjuje i rabi
gradaciju.
Cordoba.

Daleka i sama. - PONAVLJA

Kobila crna, velika luna...

... kobila crna, crvena luna- IZMiJENJENE SLIKE

Smrt na me vreba onamo

s vrhova kula Cordobe...

... Jao, smrt me eka prije
nego stignem u Cordobu. - GRADAcija
Svijet pjesme otvara ovom pjesnikom slikom: Cordoba. Daleka i sama. Ponavlja
je na kraju pjesme kako bi dokazao kako je Cordoba za konjanika bila nedostina, jer
je kao i s poetka pjesme ostala Daleka i sama. Gradacijom pojedine slike
prikazuje nam da se konjanik sve vie boji. Najprije se kod konjanika pojavljuje
slutnja smrti koja se postupno pretvara u strah. Pjesnikove emocije najjae
progovaraju u etvrtoj strofi, a emocionalni naboj ostvaruje jadikovanjem.

Mjesearska romansa
Stihovi koji povezuju poetak radnje s raspletom: brod na moru i konj jesu
dinamine, a ne statine slike romanse, sudbinski odreujui ishod dogaaja.
Ljubavnik lijepe Ciganke, krijumar robe u sukobu sa andarmima smrtno je ranjen
na planini Kabri. Viziju ljepotice koja na terasi sanja o gorkom moru, Lorca je u
jednoj izjavi protumaio i simbolino kao arku elju same Granade za morem, grada
smjetenog izmeu planina, poput kamenog broda. Djevojka mjesearka oklijeva na
terasi i sanja o moru. Tiinu prekida dolazak ranjenog krijumara kome su andari za
petama i eli da umre udobno, u istoj postelji, ali njegov domain mu ne moe
pomoi. Nema objanjenja tom odbijanju ni okolnostima koje su to uzrokovale.
Obojica se penju na terasu gdje se djevojka mjesearka naginje nad nakapnicom.
Moemo prihvatiti krijumarevu elju da vidi djevoku prije smrti koja ga nekad
voljela. Meutim, ta ljubav nije naglaena, krijumareve pobude se ne spominju.
Upeatljiva i uzbudljiva radnja sadri izvjesna svojstva sna; jasnog je obrisa, a
neobjanjivih pobuda. No, takve postupke ne treba objanjavati. Vanija je atmosfera
i smisao tajne. Djevojka postaje vrsta nedostine svrhe koja se ne moe ispuniti koju
mladi za ivota nee upoznati. Junakinja ove romanse ima isti nadimak kao i
osuenik. Jer su ljubav i smrt sjedinjene, udaljene stvari su bliske, a blisko se
prikazuje u nedostinu daljinu. Smrt jo vapi za ljubavlju, a ljubav se okonava
smru, obje nezadovoljene, na dohvatu ruke, a nedohvatne. Uspravno, lebdei izmeu
jedne i druge u potpunoj ravnotei daleko i blisko vremenu, odsutno i prisutno, gorko
djevoje, opinjeno arolijsko dvosmislenim sjajem mjeseca.
Kroz uznemirujue mjesearstvo, ponavljanje "volim te zeleno", ena koju gledaju, a
ona ih ne vidi, stvara pjesmu nadstvarnih sastojaka koji su isto sanjanje, intuitivna
igra s podsvjesnim, kao neka udesna igra snova. Ta ena oekuje nekoga, ne zna se

ni koga, ni otkuda. Sva arolija pjesme ide iz njenog nalija, iz onog to pjesma ne
kazuje, to ne pria, ve iz onog to treba zamisliti. Nije pjesma, ve mora,
privienje, snovienje. Pri kraju pjesme naglo nas vraa u surovu stvarnost.
andari u vrata, pjani,/Udarahu nemilice./Zeleno, to volim zeleno,/Zelen vjetar.
Zelen- grane./Lau putu na puini,/A i konja u planini.
Zakonita snaga, ustanovljena sila, kao suprotnost aneoskom i avolskom svijetu
Cigana. Kao u snu, uvlaenje odve oevidne stvarnosti dovoljno je da nas prene,
romansa se zatvara ovim zadnjim stihovima, potpuno objektivnim, opisanim,
probuenim.
Poezija Lorcina je prepuna metafora, kompozicijski male pjesme ne potuju stroge
metrike i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne pjesme, ali zato odaje
pjesniki doivljenu duu Andaluzije kroz slike i simbolike u kojima izraava duboke
i bolne patnje. Njegovu poeziju opisuju tri bitne crte: artizam, utjecaj tradicije i
narodnih pjesama i osobni strasan doivljaj.