ANALIZA PROCESA LIKOVNOG VASPITANJA

- problem sistematicnosti u likovnom vaspitanju

Individualne razlike meu uenicima, specifinost likovnog stvaralatva,sloboda
izravanja,individualan rad sa svakim uenikom, ne iskljuuju potrebu za
sistematskim radom u likovnom vaspitanju. Upravo u ovom dijelu potrebno je
ukazati da u likovnom odgoju mora postojati sistematski rad id a se on zasniva
na zakonitostima koje postoje u razvoju likovnih sposobnosti. Meutim poslije IV
razreda sistematinost se moe zasnivati i na savladavanju likovnog jezika, tj. na
upoznavanju i primjeni likovnih elemenata u likovnom izrazu. Postoji i trea
osnova za sistematinost-to je savladavanje likovnih tehnika i postupaka u
koritenju razliitih likovnih materijala.
Sistematinost bi se mogla zasnivati na 5 faktora koji utuu na razvoj likovnih
aktivnosti:
-na razvoju sposobnosti
-savladavanju likovno-izraajnog jezika
-savladavanju tehnika
-obradi sadraja i ideolokom tumaenju istih
-sistemu znanja i pojmova iz historije umjetnosti.
Program za likovno vaspitanje uglavnom razrauje sistematinost na kombinaciji
razvoja likovnih sposobnosti i savladavanja likovnih elemenata ne zanemarujui
ni tehnoloke probleme. Likovni elementi su linije, oblik ili povrina, veliina,
pravac, boja, svjetlost i struktura. Njihovo savladavanje ne mora ii tim redom.
Njihove kombinacije u kompoziciji su toliko raznovrsne da se u nastavi uvijek
vraamo na ve obraene likovne elemente i produbljujemo njihov smisao i
upotrebu. Prema tome postoji objektivna osnova za ostvarivanje sistematinosti
u nastavi likovne kulture. Uenika ne treba prepustiti sebi, ve nastavnik i dalje
ostaje odluujui factor u nastavnom radu, on neprekidno prati rad uenika,
usmjerava ih ali im ne namee niti sugerira nain rada i rjeenja. Intervencija
vaspitaa je poseban pedagoki problem,jer djeije likovno izraavanje ne smije
zaostajati za razvojem cjelokupne djeije linosti, naroito ne za intelektualnim
razvojem. Mora postojati jasna razlika izmeu djeijih crtea mlaeg i starijeg
uzrasta. Napredovanje treba da se vri bez zastoja i praznina. Razvojni put
ponekad otkriva i samo dijete jer ono ukazuje na probleme koje stoje pred njim i
koje ono treba da rijei,uz pomo nastavnika, da bi dalje napredovalo. Pomo
nastavnika upravo obezbjeuje one potrebne uslove da se uenik osjeti
slobodnim da se izrazi nesmetano i stvaralaki.

PROCES LIKOVNOG VASPITANJA

Potrebno je analizirati process kroz koji tee likovno izraavanje i utvrditi
zakonitosti koje reguliu ovaj proces. U analizi procesa likovnog vaspitanja polazi
se od dvije komponente:
1.sklonosti djeteta i njegovih psihikih mogunosti
2.uticaj koje na estetsko vaspitanje imaju faktori prije stupanja djeteta u kolu i
uporedo sa djelovanjem kole
1. Sklonosti, interesi i individualne osobine uopte, ne mogu se u potpunosti
utvrditi za prvih nekoliko asova.upoznavanje individualnih osobina uenika
postie se u toku nastave, pa i na asovima drugih nastavnih predmeta, u igri,
radu. U likovnom vaspitanju vrimo neprekidno analizu djeijih likovnih radova,
posebno onih koji su zadani sa odreenom temom i namjerom, ili su nastali na
asu potpuno slobodnog rada. U toku rada nova saznanja o sposobnostima
uenika koriguju ranije formirano miljenje i utiu na dalji rad nastavnika.
2. Prvih asova se lako moe utvrditi kakvo su predznanje uenici donijeli iz
porodice, predkolske ustanove ili prethodnog razreda.utvruju se naroito
negativni uticaji koji se javljaju kao strain element u djeijem likovnom radu.
Pored toga to nastavnik ima uvid u pozitivne i negativne uticaje, on ih mora na
odgovarajui nain izolovati ili organizovati kako bi se oni uskladili sa nastavnim
radom.pri tome treba imati u vidu i uticaje djeijih organizacije, djeijih kulturnih
ustanova, muzeja i galeija, sveanosti i proslava, uopte estetsku fizionomiju
drutvene sredine; kao i izgled igraaka, pribora za rad, udbenika i sl.
Dalji rad zavisie od svjesno angaovane djeije linosti, tj.od njihove motivacije,
interesa, potreba koje predstavljaju pokretaku snagu za rad, razvoj i
napredovanje.
Ono to je bitno je stei povjerenje uenika. To e se postii ako se uenicima
omogui da doive vrijednost svoga rada, ako primjete da se i nastavnik raduje
njihovom uspjehu.
U praksi nastavnik uvijek polazi od djeije potrebe za izrazom, koja prirodno
postoji, ali koju ponekad mora i da izaziva. esto kroz igru i razgovor uenik
pristupa radu a nastavnik mu obezbjeuje uslove da nesmetano stvara,
otklanjajui mu i tehnike smetnje u radu.

Nastavnik pored ovoga mora znati i dinamiku javljanja kreativnosti. Na osnovu

ispitivanja Toransa smatra se da kreativnost jaa izmeu 3.i 4.godine, zatim 6.i
8., pa izmeu 10.i 11.godine i najzad poslije 13.godine. Kreativne sposobnosti
treba u tim periodima maskimalno iskoristiti i razviti.
Kompleksnost likovnih sposobnosti iziskuje da nastavnik prati napredovanje
uenika u svim oblastima i da po potrebi utie na ujednaenost razvoja svih
sposobnosti.Ako se u djeijem radu ponavljaju stalno isti crtei-kliei oni se
moraju razbiti i prevladati posmatranjem raznovrsnih oblika u prirodi. Kliei su
ei kod predmeta koje dijete rijetko via npr.palma, irafa,lav, slon.. Ako
uenik radi bez uzbuenja treba mu pokrenuti uspavane emocije, ako ima
problema sa tehnikim izvoenjem mora mu se pomoi da ih savlada. Kod ovih
problema najbitnije je da nastavnik svjesno intervenie davanjem zadataka i
pruanjem pomoi koja omoguava neprekidan razvoj uenika.