FAKULTET ZA FIZIKU KULTURU SVEUILITA U ZAGREBU

GORDAN KRAJAI

UTJECAJ SPORTSKOG TRENINGA NA ANAEROBNI

KAPACITET

DIPLOMSKI RAD

ZAGREB,1996.

MENTOR:
mr. DAVOR ENTIJA

ZAHVALA:

DIPLOMSKI RAD POSVEUJEM SVOJOJ OBITELJI KOJA ME JE UVIJEK

PODRAVALA U SVIM MOJIM IVOTNIM KORACIMA, UJEDNO SE
ZAHVALJUJEM SVIMA ONIMA KOJI SU MI POMOGLI U IZRADI OVOG
RADA A POSEBNO MENTORU mr. DAVORU ENTIJI, I KOLEGI ELJKU
NOVAK.

SADRAJ

Uvod----------------------------------------------------------------------------------------5
Energetski kapaciteti kao osnova tjelesne aktivnosti ---------------------- 6
Fizoloke postavke anaerobnog kapaciteta------------------------------------ 8
Mehanika efikasnost miinog rada-------------------------------------------- 14
Hipertrofija i miini sastav--------------------------------------------------------- 16
Mjerenje anaerobnog kapaciteta---------------------------------------------------19
Utjecaj sportskog treninga na razvoj anaerobnog kapaciteta-----------24
Utjecaj treninga sprinta na anaerobni kapacitet----------------------------- 34
Utjecaj treninga s utezima na anaerobni kapacitet------------------------- 39
Utjecaj pliometrijskog treninga na anaerobni kapacitet------------------ 42
Zakljuak---------------------------------------------------------------------------------- 48
Literatura---------------------------------------------------------------------------------- 50

UVOD

Aerobni i anaerobni energetski kapaciteti ovjeka odreivali su tokom

evolucije njegovo preivljavanje u prirodi (u lovu,bijegu,seobama). Veliina
energetskih kapaciteta vie nema praktikog znaaja u ivotu, no ostaje veliki
interes za energetske procese u organizmu i iroka primjena spoznaja o njima
u fizikoj kulturi i sportu, gdje energetski kapaciteti limitiraju rezultate u
najveem broju sportova.
Tjelesnu aktivnost izmeu ostalog odreuju i karakteristike energetskih
procesa u miiima. Stoga je i sposobnost obavljanja mehanikog rada, tzv.
fiziki

radni

kapacitet

odreena

veliinom

energetskih

kapaciteta

sposobnou organizma za njihovim koritenjem. Razliiti izvori kemijske

energije u organizmu, njihova koliina, brzina i efikasnost pretvorbe u
mehaniki rad determiniraju fiziku radnu snagu i izdrljivost.
Pri kratkotrajnim aktivnostima maksimalnog intenziteta energetski
anaerobni metabolizam osiguravaju dva izvora energije: energetski fosfati
(adenozintrifosfat, kreatinfosfat - tzv. fosfageni alaktatni sistem, ATP-CP) i
glikogen procesom anaerobne glikolize (laktatni sistem) dok se pri
aktivnostima nieg intenziteta energija oslobaa oksidacijom hranjivih tvari
(aerobni metabolizam), prvenstveno ugljikohidrati i masti.
Veliina anaerobnih energetskih kapaciteta i razina njihovih koritenja
bitno diferenciraju pojedine osobe. Poznavanje i uvid u te karaktertistike
osnova su za provoenje i planiranje takvih oblika tjelesne aktivnosti koje e
omoguiti poveanje i optimalno koritenje energetskih kapaciteta organizma,
to je od posebnog znaaja u mogunostima poboljanja sportskih rezultata.

ENERGETSKI KAPACITETI KAO OSNOVA TJELESNE AKTIVNOSTI

Energetska osnova tjelesne aktivnosti bazira se na proizvodnji energije

i njezinoj upotrebi tj., koritenju u ljudskom organizmu. Efikasniji programi
treninga mogu se dizajnirati kad su nam poznati naini proizvodnje energije
za odreeni tip tjelesne aktivnosti i kako se ta proizvodnja i iskoristivost
energije moe mijenjati kroz razliite modalitete treninga.
Energija se moe definirati kao sposobnost ili kapacitet da se izvri
neki rad. Vrste, koliina i brzina oslobaanja energije, neophodne u tjelesnom
vjebanju bitno se razlikuju pri razliitim aktivnostima. Upravo najvea koliina
ili brzina oslobaanja energije odreuje energetski kapacitet ovjejeg
organizma, a time i radnu sposobnost ovjeka. Ukupna veliina tih
energetskih kapaciteta i nivo njihovog iskoritenja bitno diferenciraju pojedine
osobe, to je od posebnog znaaja u mogunostima postizanja vrhunskih
sportskih rezultata.
Postoje razni oblici energije: mehanika, kemijska, elektromagnetska,
toplinska, nuklearna. Kao osnova funkcioniranja svakog energetskog sustava
je transformacija jednog oblika energije u drugi. U biolokom sistemu
pretvorba kemijske energije u mehaniku je neophodna za mnoge funkcije
ukljuujui i izvoenje pokreta. Tok energije u ljudskom tijelu je vezan u prvom
redu uz pretvorbu velikih molekula hranjivih tvari, ugljikohidrata, bjelanevina i
masti koje sadre kemijsku energiju u razliite oblike energije potrebne
organizmu. Pucanje kemijskih veza u tim molekulama oslobaa energiju
neophodnu za obavljanje rada kao to je miina kontrakcija.
Energetski kapacitet se moe predoiti pomou dva pojma: snaga
(energetski tempo), koji se odnosi na intenzitet oslobaanja energije tj.,
koliinu energije osloboene u jedinici vremena te na koliinu ukupne energije
koja mu stoji na raspolaganju.
Hranjive tvari koje oslobaaju energiju u miiima mogu se cijepati bez
ili uz prisustvo kisika to znai anaerobno ili aerobno. Na tome se temelji i
podjela energetskih metabolizama i energetskih kapaciteta i sportskog
treninga pa govorimo o anaerobnim ili aerobnim energetskim procesima.
Ukupna koliina energije koja se moe osloboditi bez prisustva O 2
predstavlja anaerobni energetski kapacitet. Ti izvori su uskladiteni u
sarkoplazmi i taj kapacitet se odnosi na koliinu energije, a ne na brzinu
njenog oslobaanja (slika 1).

Slika 1: Anerobni kapacitet - maksimalna koliina energije deponirane u

miiima.

(5)

ATP

KP

Glikoliticki kapacitet

U mirovanju i pri aktivnostima kojih intenzitet ne prelazi sposobnost tzv.

transportnog sustava za kisik (dini, krvni i sranoilni), energija se u miinim
stanicama oslobaa u mitohondrijima - energanama iz hranjivih tvari - eera,
masti i bjelanevina uz prisustvo kisika. U toku aktivnosti energija se
prvenstveno oslobaa iz glukoze pa tek onda iz masti. To su procesi koji su
upravo zbog toga nazivani aerobnim (oksidativnim). U procesima Krebsovog
ciklusa i oksidativne fosforilizacije stvaraju se CO 2 i voda, a osloboena
energija se koristi za sintezu ATP-CP-a te za oksidaciju mljene kiseline.
Da bi se bolje razumjela zbivanja u organizmu, potrebno je objasniti
neke pojmove iz fiziologije energetskih procesa. Pri tome je vano prisjetiti se
da je litra kisika mjera energetske potronje (1LO 2 = 5 kcal energije), a
primitak kisika (VO2, LO2/min) mjera energetskog tempa ili intenziteta
(potronja energije u jedinici vremena).

FIZIOLOKE POSTAVKE ANAEROBNOG KAPACITETA

Energija

osloboena razgradnjom

hranjivih tvari

ne

moe

se

neposredno koristiti za mehaniki rad miine kontrakcije. Jedino hidrolizom

ATP-a osloboena energija omoguuje neposredno miinu kontrakciju:
cijepanjem veza izmeu dviju terminalnih fosfatnih grupa oslobaa se oko 8 12 kilokalorija energije po molu ATP-a 1 koju miina stanica moe direktno
koristiti za obavljanje mehanikog rada:
10

ATP ADP PO4 energija

(1)

Da bi se resintetizirao ATP i na taj nain odravala konstantnom

njegova koncentracija u miinoj stanici (4 - 6 mM/kg miia 1,2), koristi se
energija iz tri osnovna izvora:
ATP - CP (fosfageni) sistem
Anaerobna glikoliza (laktatni ) sistem
Aerobni sistem

ATP - CP (fosfageni) sistem

Ovaj sistem se oslanja na kemijske reakcije ATP-a, CP-a, ADP-a i
enzima miozinatepeaze i kreatinkinaze. Miozinatepeaza provodi hidrolizu
ATP-a u ADP, anorganski fosfat PO4 i oslobaa energiju. Kreatinkinaza
katalizira resintezu ATP iz CP-a i ADP-a.
miozinatepeaza

ATPADP+PO4+E

(3)

kreatinkinaza

ADP+CPATP+KREATIN

(3)

Ovi spojevi daju energiju kratko vrijeme zbog toga jer su ATP i CP
pohranjeni u miinim stanicama u malim koliinama. Priblino 5 mmol-a ATPa i 16 mmol-a CP-a je pohranjeno po kilogramu miine mase 3. Brza miina
vlakna (tip II) sadre vie fosfagenih izvora energije nego spora miina
vlakna (tip I)3.
Druga vana reakcija u fosfagenom sistemu je miokinaza:

miokinaza

2ADPATP+AMP

(3)

Ova reakcija osigurava brzi i izravni izvor ATP-a i vana je zbog toga
jer je AMP snani stimulator glikolize.
12

Aktivnost kreatinkinaze primarno regulira cijepanje kreatinfosfata.

Poveanje u sarkoplazmatskoj koncentraciji ADP-a pospjeuje aktivnost
kreatinkinaze, poveavanje u koncentraciji ATP-a smanjuje ju. U poetku neke
vjebe ATP se razgrauje u ADP oslobaajui energiju za miinu kontrakciju.
To poveanje ADP-a aktivira kreatinkinazu da katalizira stvaranje ATP-a
razgradnjom kreatinfosfata. Aktivnost kreatinkinaze ostaje visoka ako se
vjeba nastavlja visokim intenzitetom. Ako je vjeba diskontinuirana ili nieg
intenziteta da dozvoli glikolizi ili oksidativnom sistemu da opskrbljuje miine
stanice odgovarajuom koliinom ATP-a sarkolpazmatska koncentracija ATPa e se poveati to rezultira u smanjenju aktivnosti kreatinkinaze.
Koliina ATP-a koja se nalazi u miiima ak je i u dobro treniranih
sportaa dostatna da snagu miia odri maksimalnom samo 2 do 3 sekunde,
to bi moglo biti dovoljno za kratki sprint od 10 - 20 m

(2)

. Zbog toga je kod

sportskih natjecanja nuno, osim u tijeku nekoliko sekundi, neprekidno

stvaranje novog ATP-a. Resinteza kreatinfosfata iz PO 4 i kreatina mogua je
jedino uz energiju osloboenu razgradnjom ATP-a. Pri maksimalnim
optereenjima (npr. sprint),

rerzerve CP-a (15 - 25 mM/kg miia 1,3) se

isprazne i nanovo se popunjavaju tek kad pone oporavak, u prisustvu kisika 1.

Iako je koncentracija CP-a u miiu nekoliko puta vea od koncentracije ATPa, ukupna koliina fosfagena je dovoljna za svega nekoliko sekundi aktivnosti
maksimalnog intenziteta (5 do 10 sek. 1,2), to je dovoljno za npr. 60 m sprinta.
Znaajnost fosfagenog sistema u tjelesnim aktivnostima i sportu moe se
prikazati na primjerima eksplozivnih, brzih startova i skokova u koarkaa,
sprintera, skakaa u vis, bacaa kugle i u slinim aktivnostima koje traju
svega nekoliko sekundi. Fosfageni sistem predstavlja najbre dostupni izvor
ATP-a za miini rad i to stoga to ne ovisi o dugoj seriji kemijskih reakcija i o
transportu kisika do radne muskulature. Naime, ATP i CP su pohranjeni
direktno u kontraktilnom aparatu miia. Dakle, energija iz fosfagenog sistema
upotrebljava se za maksimalan, ali kratkotrajan miini napor.
Anaerobna glikoliza (laktatni sistem)
Drugi metaboliki put resinteze ATP-a u miiima, anaerobna glikoliza,
obuhvaa djelominu razgradnju glukoze odn. glikogena (pohranjenog u
miiima i jetri) do mlijene kiseline. Tijekom anaerobne glikolize glikogen se
kemijski

razgrauje u seriji od dvanaest vezanih reakcija, uz prisutnost

specifinih enzima koji reguliraju brzinu tih reakcija, a svaka molekula glukoze
14

se razgradi u dvije molekule pirogroane kiseline, te se osloboena energija

upotrebljava za resintezu nekoliko molekula ATP-a. Te vezane reakcije
moemo saeti u slijedeu jednadbu:
GLUKOZA 2Pi 2ADP

2LAKTAT 2ATP H2O

(3)

Iz jednog mola glukoze anaerobnom glikolizom resintetizira se samo 3

mola ATP-a, za razliku od 38 molova koliko nastaje uz potpunu razgradnju iste
koliine glukoze aerobnim metabolizmom do CO2 i H2O uz prisustvo dovoljne
koncentracije kisika1. Uslijed nedostatka kisika pri anaerobnoj glikolizi veina
pirogroane kiseline pretvara se u mlijenu kiselinu, koja zatim difundira iz
miinih stanica u meustaninu tekuinu i krv. Sistemom anaerobne glikolize
molekule ATP-a mogu se stvarati 2.5 puta bre nego oksidativnim procesom u
mitohondrijima2. Stoga, kad su za miinu kontrakciju potrebne velike koliine
ATP-a, anaerobna glikoliza moe posluiti kao brz izvor energije. Cijelokupni
kapacitet laktatnog sistema ograniava ne samo koliina glikogena u
miiima, ve i veliina puferskog kapaciteta - poveanjem koncentracije
mlijene kiseline u miiu pada intracelularni pH, to uzrokuje inhibiciju
enzima fosfofruktokinaze1,3 i smanjenje afiniteta kontraktilnih proteina za Ca 1
te usporenje procesa anaerobne glikolize.
U optimalnim uvijetima laktatni sistem moe osigurati maksimalnu
miinu aktivnost tijekom 1/2 - 2 minute4, 2, 3 ,1. Aktivnosti odreenog trajanja i
intenziteta znaajno utjeu na angairanje energetskih sistema (tablica 1).
Utilizacija anaerobne glikolize je ograniena tkivnom tolerancijom
laktata. Normalno u miiima i krvi se nalazi mala koliina laktata, u mirovanju
je to priblino 1 mM/L krvi a za miie je to priblino isto 1 mM/kg mokre
miine mase3. Potpuni zamor se moe pojaviti ako se koncentracija mlijene
kiseline u krvi povea na vrijednosti od 8 do 25 mM/L 3.
Tablica 1: Efekti trajanja aktivnosti na primarne energetske sisteme

Trajanje aktivnosti
0-6 sekundi
6-20 sekundi
20 s - 1 minute
1 - 5 minuta
>5 minuta

Intenzitet aktivnosti
Maksimalno
Vrlo intenzivno
Intenzivno
Jako
Srednje intenzivno - lagano
16

( 3,1)

Primarni energetski sistem

Fosfageni
Fosfageni-Glikolitiki
Glikolitiki-Aerobni
Aerobni-Glikolitiki
Aerobni

Deficit kisika i anaerobni kapacitet

Koliina anaerobne energije potrebne za aktivnost na poetku rada
naziva se deficit kisika. To je razlika izmeu energetske potrebe i potronje
kisika na poetku rada. Potreba se zadovoljava iz fosfagenske i glikolitike
energije. Iako se energija dobiva anaerobno ona se moe izraziti u litrama O 2.
Veliina deficita ovisi, naravno, o intenzitetu i trajanju rada a maksimalno
ispoljeni deficit je odraz maksimalne koliine anaerobne energije koju
pojedinac moe osloboditi. To je ujedno i mjera anaerobnog energetskog
kapaciteta. Kod netreniranih osoba on se kree izmeu 5-8 l O 2 (25-40 Kcal),
kod treniranih naravno vie, a kod vrhunskih sportaa anaerobnih disciplina i
do 20 l O2 (do 100 Kcal) 5.
Kisikov deficit se objanjava odreenim periodom potrebnim za
prilagodbu respiratornog i kardiovaskularnog sistema i adekvatnu dopremu
kisika radnoj muskulaturi, kao i smanjenom mogunou periferne utilizacije
kisika na poetku aktivnosti submaksimalnog intenziteta 1. Pri radu visokog
intenziteta, brza akceleracija procesa anaerobne glikolize je praena jednako
brzom akumulacijom mlijene kiseline u radnoj muskulaturi koja difundira u
okolna tkiv i krv. Stoga i koncentracija mlijene kiseline u krvi moe ukazati na
energetski mehanizam, koji se preteno koristi u toku aktivnosti. Ako je ta
koncentracija visoka onda je energija za miini rad dobivena preteno u
procesu anaerobne glikolize, ako je koncentracija niska, znai da predominira
aerobni energetski sistem.
U toku oporavka, potronja kisika se ne vraa na vrijednost iz
mirovanja jo izvjesno vrijeme, duina kojeg ovisi o intenzitetu i trajanju
prethodne aktivnosti. Koliina kisika utroena u oporavku u oporavku iznad
razine u mirovanju naziva se DUG KISIKA. Satima nakon dugotrajne naporne
aktivnosti kad je dug O2 ve odavno vraen, primitak kisika ne pada na razinu
izmjerenu prije rada, vjerojatno zbog poviene tjelesne temperature. Dug
kisika obnavlja utroene anaerobne izvore energije. Budui da se deficit kisika
direktno ne moe mjeriti a dug moe, ovaj se koristi kao mjera anaerobnog
udjela energije u toku rada (mjera deficita). Veliina maksimalnog duga kisika
je ustvari mjera anaerobnog kapaciteta i odgovaraju mu vrijednosti navedene
kod deficita kisika. Tokom oporavka nakon iscrpljujue aktivnosti, potronja
kisika ne opada linearno nego eksponencijalno (slika 2). U toku prve 2 - 3
minute oporavka primitak kisika opada vrlo brzo, te se taj dio kisikovog duga
18

naziva i "faza brzog oporavka" , a zatim sve sporije u "fazi sporog oporavka".
Koliina O2 u fazi brzog oporavka jo se naziva i alaktatnim (fosfagenim)
dijelom kisikovog duga, zbog toga jer se utroene rezerve ATP i CP u radnoj
muskulaturi vrlo brzo resintetiziraju,gotovo 100% u prvih 3 - 5 minuta nakon
optereenja (poluvrijeme resinteze iznosi 20 - 30 sek.) 1,3. Za resintezu
fosfagena neophodno je prisustvo kisika 1, tek jedan manji dio resintetizira se
tzv. "zakanjelom glikolizom" anaerobnim putem. Faza sporog oporavka (1 - 2
sata nakon optereenja) ne obuhvaa samo popunjavanje ispranjenih
glikogenskih depoa u miiima i jetri (nazivana je i laktatnim dijelom kisikovog
duga), kompletna resinteza miinog glikogena moe zahtijevati i vie dana 2 ,
poveani primitak kisika se odnosi i na fizioloke efekte poviene tjelesne
temperature, respiracije, srane aktivnosti 1. Resinteza miinog glikogena
odvija se razliitom brzinom ovisno o tipu miinih vlakana, bre se odvija u
brzim miinim

vlaknima nego u sporim miinim vlaknima. Najvei dio

mlijene kiseline nastale anaerobnom glikolizom, u oporavku, nakon

konverzije u piruvinu kiselinu, oksidira i razgrauje se do ugljinog dioksida i
i vode u Krebsovom ciklusu. Manji dio mlijene kiseline se pretvara u glikogen
(glukozu) ili proteine a jedan neznatni dio se izluuje putem mokrae ili znoja.
U roku od oko 75 minuta oporavka nakon iscrpljujueg rada iz organizma se
odstrani oko 95% mlijene kiseline 1. Brzinu oksidacije mlijene kiseline
odreuje oksidativni potencijal radne muskulature (mitohondrijski kapacitet,
koncentracija laktatdehidrogenaze (LDH) - enzima koji katalizira oksidaciju
laktata u piruvat, ali i susjednih neaktivnih vlakana, gdje se nakon difuzije i
aktivnog transporta, takoer metabolizira dio mlijene kiseline. Brzinu
razgradnje i odstranjivanje laktata iz miinih vlakana, intersticija i krvi
ograniava i gustoa kapilarne mree, te brzina perfuzije miinog tkiva 1. Svi
do sada navedeni faktori koji utjeu na anerobni glikolitiki kapacitet mogu se
adaptirati na zahtjeve poveane energetske potronje i poveane proizvodnje
energije ako se primjenjuju adekvatni podraaji u vidu specifine tjelesne
aktivnosti, odnosno specifinih trenanih optereenja. Vidljivo je da veliina
glikolitikog anaerobnog kapaciteta ima veze i sa fiziolokim mehanizmima
koji se razvijaju tipino aerobnim aktivnostima (perfuzija i kapilarizacija
miinog tkiva, oksidativni enzimi, itd.), to ima praktiki znaaj u sportu zbog
mogunosti kombiniranja aerobnog i anaerobnog reima trenanog procesa.
Anaerobni kapacitet je za razliku od aerobnog nii u djece
pretpubertetskog uzrasta nego u odraslih, i iznosi u 11 - 12 godinjih djeaka
20

oko 35 ml O2/kg tjelesne teine. Nia je i maksimalna koncentracija laktata u

krvi (6.7 mmol/L u 6. godini, 9.4 mmol/L u 11. godini, a preko 13 mmol/L u
odraslih), dok je koncentracija fosfagena (ATP i CP) ista u djece kao i u
odraslih 1.

22

Slika 2: Deficit i dug kisika pri radu i oporavku

(5)

O2
Credit Card
Prema naoj evidenciji ucinili ste
tijekom rada trokove energije koje
izvolite podmiriti tijekom oporavka:
Plativo u roku:
1. Alaktatni E dug..lO2
2-3'

O2
Credit Card

VO2

2. Laktatni E dug... lO2

30-60'

3. Al. Homeostatski dug... lO2 12h

Def.
O2

Ukupni dug ... lO2

Dug O2
VRIJEME/MIN

Nia razina fosfofruktokinaze (PFK) u djece1, enzima glikolitikog

lanca, moe objasniti zato kod njih aerobni metabolizam ima prioritet nad
anaerobnim. Mehanizmi za proizvodnju anaerobne energije te tolerancije na
odgovarajuu zakiseljenost u krvi nisu potpuno razvijeni ni sazrijeli do
vremena puberteta nego svoj razvoj zavravaju kasnije, to pojanjava
znaajno poveanje anaerobnih sposobnosti djece nakon puberteta 4 .

MEHANIKA EFIKASNOST MIINOG RADA I ANAEROBNI KAPACITET

Mehanika efikasnost rada izraava se postotkom stvarno izvrenog

mehanikog rada u odnosu na ukupno potroenu energiju za taj rad

30

. Ljudski

organizam mijenja svoju efikasnost ovisno o uvjetima i stanju treniranosti te

vrsti aktivnosti. Pri aktivnostima u koje su ukljuene velike miine grupe, kao
to su hodanje, tranje ili vonja biciklom efikasnost se u prosjeku kree od 20
do 25%. Efikasnost se smanjuje ako postoji znaajni otpor pri kretanju te npr.
24

kod plivanja susreemo raspon od 2.9 do7,4%

30

. Cavanagh i Cram31 su

ispitivali mehanike i miine faktore koji utjeu na efikasnost te su izolirali

strukturalne imbenike i tzv. "optimalne fenomene". Strukturalni imbenici
ukljuuju ukupnu tjelesnu masu i njezinu distribuciju, varijacije u udaljenosti
miinih hvatita od centara zglobova te varijacije u orijentaciji i duljini
miinih vlakana. Autori su ispitivali razliite motorike stereotipe gibanja gdje
su biomehanike varijable bile mjenjane ( kod tranja - duljina koraka,
frekvencija koraka, nagib terena itd.). Takve manipulacije dovele su do toga
da je krivulja potronje energije na odreenim tokama pokazivala najmanju
potronju, pa su te toke nazvane "optimalni fenomeni". Neke aktivnosti u
kojima su primjeeni "optimalni fenomeni" ukljuuju: visina sjedita, duina
poluga od pedala, frekvencija okretaja pedala utjee na potronju energije na
biciklergometru pri stalnom intenzitetu rada; samoizabrana duina pruge pri
tranju zadanom brzinom utjee na potronju energije (psiholoki faktor);
analiza tranja i hoda pokazuje minimalni energetski utroak pri nagibu od
(-) 5%31.
Utjecaj biomehanikih zakona na mehaniku efikasnost miinog rada
je velik. U sportskom treningu npr. kod tranja pridravanje biomehanikih
zakonitosti doprinosi poboljanju koordinacije. Tako za svakog pojedinca
postoji optimalna duina koraka za odreenu stazu i brzinu a u skladu s
antropolokim a posebno antropometrijskim karakteristikama vjebaa

30

. Na

sportskim natjecanjima neki motoriki stereotip gibanja mora se vremenski i

prostorno izvesti to bolje, bre i efikasnije a sa najmanjom moguom
potronjom energije. to je vea kvaliteta koordinacije to se direktnije, lake i
preciznije postie cilj kretanja. Napredovanjem kvalitete koordinacije primitak
kisika odn. utroak anaerobnih izvora energije za odreeni zadatak pada, to
znai da je za isti zadatak potrebno manje energije te se na osnovu toga
moe zakljuiti da to sporta ima bolju koordinaciju manja je potronja
energije a vea mehanika efikasnost miinog rada.
Mjerenje efikasnosti najee se izvodi na biciklergometru ili pokretnom
sagu, podaci se izraavaju u kcal. Kod mjerenja na biciklergometru moramo
poznavati otpor, vrijeme rada, broj okretaja pedala i udaljenost koju pree
ivica
obrua pri jednom okretaju te ukupnu potronju kisika (VO 2) 31. Pri mjerenju na
pokretnom sagu mora postojati nagib da bi se mehaniki rad mogao
26

matematiki kvantificirati, to nije mogue pri nagibu od nula stupnjeva

(horizontalni poloaj saga).
Bruto energetska potronja u L O2 za odreeni rad predstavlja ukupnu
potronju energije u toku rada. Izraunava se zbrajanjem ukupnog primitka
kisika pri radu (VO2 x min rada) i duga kisika. Neto energetska potronja za
odreeni rad dobije se tako da se od bruto potronje odbije primitak kisika u
mirovanju kroz itavi period rada 32.
Mehaniku efikasnost je teko mjeriti pri anaerobnim aktivnostima jer
se

nemoe

precizno

odreivati

ukupno

utroena

koliina

energije.

Najoptimalnije je mjerenje pomou duga kisika DO 2, to je indirektna metoda

jer je dug kisika u oporavku mjera drugih parametara

1, 3, 31

. Zasigurno da i u

anaerobnim aktivnostima (sprint na 100, 200, 400 m i ostalim) mehanika

efikasnost utjee na rezultat. U svim anaerobnim disciplinama vea
mehanika efikasnost miinog rada uz odreeni anaerobni kapacitet odn.
ukupnu koliinu raspoloive anaerobne enrgije dati e vei mehaniki rad i
bolji rezultat.

HIPERTROFIJA I MIINI SASTAV

Osnovna veliina miine mase neke osobe uglavnom ovisi o nasljeu

i o razini luenja testosterona, to u mukaraca uzrokuje veu miinu masu
nego u ena. Meutim treniranjem miii mogu hipertrofirati jo 30 - 60% 2.
Najvea posljedica te hipertrofije je poveanje promjera miinih vlakana,
manje zbog hiperplazije odn. umnaanja miinih vlakana. Ipak, velik broj
istraivanja je pokazao da miine stanice reagiraju na trening snage i jakosti
iskljuivo hipertrofijom jer se umnaanje stanica kao izraz adaptacije na
trening u ljudskom organizmu do sada nije moglo dokazati (Heimer prema
Goldspink 1992)6. Promjene koje se zbivaju unutar samih hipertrofiranih
miinih vlakana sastoje se od2 :
1) poveanja broja miofibrila, razmjerno stupnju hipertrofije
2) poveanja koliine enzima u mitohondrijima do 120%
28

3) 60 - 80-postotnog poveanja komponenti metabolikog fosfagenog sustava

(ATP i CP)
4) 50% poveanja koliine pohranjenog glikogena
5) 75 - 100% poveanja koliine pohranjenih triglicerida (masti)
Zbog svih tih promjena, mogunosti anaerobnog sustava su poveane,
maksimalna brzina oksidacije se takoer poveava a time i djelotvornost
aerobnog energetskog sistema. Osnova hipertrofije oituje se u jednokratnim
ili viekratnim uzdunim dijeljenjima miofibrila i stvaranju novih kontraktilnih
bjelanevina

(aktina

miozina).

Dugotrajno

intenzivno

djelovanje

komponenata vlanih sila aktinskih niti rastezanjem izaziva pucanje sredinjih

dijelova Z ploe, ime se izvorna miofibrila djelomino (u sporim vlaknima) ili
potpuno (u brzim vlaknima) dijeli u dvije nove miofibrile mladice 6.
Svi ljudski miii sadre razliite omjere miinih vlakana koja se brzo
kontrahiraju i onih koja se sporo kontrahiraju. Tako u gastroknemijusu znatno
prevladavaju brza miina vlakna, dok soleus je mii u kojemu prevladavaju
spora miina vlakna pa se taj mii upotrebljava uglavnom pri dugotrajnim
statikim aktivnostima. Osnovne razlike izmeu brzih i sporih miinih vlakana
su 2 :
1. Brza vlakna imaju oprilike dvostruko vei promjer
2. Enzimi koji potiu oslobaanje energije iz fosfagenog i glikolitikog sustava
dva do tri puta su aktivniji u brzim vlaknima. Stoga se u vlaknima koja se brzo
kontrahiraju moe postii dvostruko vea maksimalna snaga nego u sporim
vlaknima.
3. Spora miina vlakna su graena tako da omoguuju izdrljivost, a osobito
aerobno stvaranje energije. Ta vlakna sadre mnogo vie mioglobina,
bjelanevine koja u miiima vee kisik i ubrzava difuziju kisika kroz vlakno.
Enzimi aerobnog metabolizma su mnogo aktivniji u sporim vlaknima.
4. Broj kapilara po masi miinih vlakana vei je u sporih vlakana nego u
brzih.
Udio brzih i sporih miinih vlakana u ljudskom organizmu je odreen
genetikim nasljeem, tako da neke osobe imaju mnogo vie brzih nego
30

sporih miinih vlakana i obratno. U razliitim sportovima, razliit je udio brzih

i sporih miinih vlakana (tablica 2).

Tablica 2: Relativno uee brzih i sporih kontraktilnih

miinih vlakana u nekim sportovima
Sport
100 m sprint
Maraton
Dizanje utega
Nogomet
Koarka
Biciklizam

(3)

Brza vlakna
Visoko
Nisko
Visoko
Visoko
Visoko
Nisko

Spora vlakna
Nisko
Visoko
Nisko
Nisko
Nisko
Visoko

Bosco i sur.24 u svom istraivanju povezanosti miinog sastava (brza i

spora vlakna) sa trenanim efektima odreene aktivnosti utvrdili su da je uz
odgovarajui miini sastav za pojedine aktivnosti podjednako vaan i sistem
treninga i miini sastav a ne iskljuivo miini sastav ili specifini trening. Ovi
autori podravaju hipotezu da je skeletni mii specijalizirani tjelesni organ
(tkivo) koji modificira svoje funkcionalane sposobnosti kao odgovor na
sistematski trenani proces; posebice neurogene i miogene komponente kod
anaerobnog treninga odnosno kardiorespiratorne kod aerobnog treninga.

MJERENJE ANAEROBNOG KAPACITETA

Za razliku od mjerenja maksimalnog primitka kisika, odnosno aerobnog

kapaciteta, ne postoji ope prihvaena metoda za mjerenje anaerobnog
kapaciteta ovjeka. Prema podjeli anaerobnog kapaciteta na alaktatnu
(fosfagenu) i laktatnu (glikolitiku) komponentu postoje testovi koji mjere
snagu i /ili kapacitet pojedinih komponenti, kao i testovi za procjenu ukupnog
anaerobnog kapaciteta. Procjena anaerobnog kapaciteta direktnim mjerenjem
miine koncentracije fosfagena (ATP CP), glikogena i enzima koji sudjeluju u
32

procesu anaerobnog oslobaanja energije, putem biopsije miia 1,3 zbog svoje
invazivnosti nije ire primjenjiva, a i ograniene je vrijednosti, jer ne daje
informaciju o mehanikoj efikasnosti miinog rada.
Da bi bio poznat intenzitet odreene aktivnosti potrebno je poznavati ili
brzinu oslobaanja (kemijske) energije ili koliinu i mehaniku efikasnost
izvrenog rada. U brojnim situacijama nije mogue ni jedno ni drugo zbog vie
razloga:
- energija za miinu kontrakciju oslobaa se istovremeno iz razliitih izvora (i
aerobnih i anaerobnih) sudjelujui u raznim omjerima, ovisno o intenzitetu i
trajanju aktivnosti, svaki sa razliitim energetskim tempom i razliitom
mehanikom efikanou rada1,3 ;
- mehanika efikasnost miinog rada nije konstantna i ovisi o brojnim
faktorima, vanjskim i unutranjim (temperatura i vlanost zraka, vrsta i
intenzitet aktivnosti, poloaj tijela, stanje treniranosti, itd.) 1.
- u brojnim je aktivnostima intenzitet rada, odn. izvreni mehaniki rad, vrlo
teko precizno izmjeriti (tranje, plivanje, skakanje itd.) te se koriste indirektni
pokazatelji intenziteta i koliine izvrenog rada kao to su npr. brzina tranja,
brzina plivanja, vertikalna visina skoka, itd. koji visoko koreliraju sa stvarno
izvrenim mehanikim radom i razvijenom snagom.
Testovi i mjerenja za procjenu anaerobnog energetskog kapaciteta, koji
se koriste u sportu i sportskoj medicini, dijele se na testove za procjenu
fosfagene (alaktatne) komponente anaerobnog kapaciteta (testovi anaerobne
snage) i na testove za procjenu laktatne (glikolitike) komponente (testovi
ukupnog anaerobnog kapaciteta u irem smislu). Testovi za procjenu
fosfagene komponente moraju biti kratkog trajanja, da bi se maksimalno
izbjegao glikolitiki i aerobni doprinos energetskoj potrebi radne muskulature.
Budui da je utvreno da pri aktivnostima supramaksimalnog intenziteta dolazi
do akumulacije mlijene kiseline i simultanog djelovanja i laktatnog
metabolizma neposredno nakon poetka aktivnosti danas se, u procjeni
alaktatnih sposobnosti, sve manje koriste testovi za procjenu ukupnog
fosfagenog kapaciteta, ve samo testovi anaerobne (alaktatne) snage 1.
S obzirom da obim ovog rada ne dozvoljava detaljno opisivanje i
nabrajanje svih anerobnih testova i mjerenja, bit e izloeni neki od
najznaajnijih terenskih i laboratorijskih testova koji se koriste za procjenu
laktatne i fosfagene komponente anaerobnog kapaciteta.
34

Step test prema Margariji i sur.

Mjeri se razvijena snaga prilikom uspinjanja (tranja) uz stepenice
maksimalnom brzinom. Ispitanik se, nakon zaleta od 6 do 20 metara po
ravnom uspinje uz stepenice visine 17.5 cm (po dvije), maksimalnom brzinom.
Uz pomo sistema fotoelija mjeri se vrijeme prolaska od 6. do 12. Stepenice
te se izvreni rad i razvijena snaga (pod pretpostavkom da je brzina uspinjanja
konstantna) raunaju prema formuli:
W x D

P=

gdje je: P= snaga; W=teina ispitanika; D=razlika u visini izmeu 6. i 12.

stepenice. Za mlade odrasle ene prosjena snaga razvijena u testu se kree
od 110 do 180 Kpm/s (1100-1700 W)1,7. Test ima visoku korelaciju (r=0.97) sa
sprintom (trei start) na 50 yd (46 metara)7 te je podesan kao zamjena za
njega u laboratorijskim uvjetima. Osnovni je nedostatak testa to za lake
ispitanike vlastita teina ne predstavlja dovoljno optereenje da se postigne
maksimalni rezultat. Dodavanjem adekvatnog optereenja (i do 40% tjelesne
teine) rezultat u testu se moe poboljati i preko 20%.
Baterija testova po Bosco-u
Testovi se sastoje u izvoenju pojedinanih, te harmonijske serije
vertikalnih skokova maksimalnog intenziteta na platformi u trajanju od 15-60
sekundi (ovisno da li se testira alaktatna ili laktatna komponenta), drei
konstantni kut fleksije u koljenom zglobu (90 0) pri doskoku. Na taj nain
kretanje tijela aproksimira se vertikalnim hicem, a ispoljena snaga odraza i
izdrljivost

proizlaze

dominantno

iz

muskulature

ekstenzora

donjih

ekstremiteta. Putem specijalne gumene platforme s elektronskim satom,

registriraju se: vrijeme leta svakog pojedinog skoka, sva vremena kontakta,
broj skokova i efektivno trajanje testa (s preciznou od 0.001 sek.). Polazei
od ovih podataka raunaju se vrijednosti mehanike snage i visine skoka za
pojedini odraz, odnosno prosjene vrijednosti za cjeli test tokom 15 (60)
sekundi. Anaerobni kapacitet se procjenjuje na osnovu prosjene snage (u W)
razvijene u cijelom testu. Zbog mogunosti reutilizacije elastine energije
uskladitene u ekscentrinoj fazi kontrakcije koja prethodi koncentrinoj,
snaga razvijena u testu vea je (>20 W/kg tt) nego u Margarijinom ili Wingate
testu1, te je test pogodan za evaluaciju elastinog potencijala miia.
Statistiki je znaajna korelacija testa sa vremenom tranja na 60 m (r=0.75) 1,
36

to upuuje na slian mehanizam oslobaanja i transformacije kemijske

energije u mehaniku.
Wingate anaerobni test
Test se izvodi na biciklergometru (koji se obino moe prilagoditi za
runi ili noni pogon) nakon kraeg zagrijavanja i traje tono 30 sekundi.
Ispitanik mora okretati pedale maksimalnom brzinom kroz 30 sekundi. Sila
otpora, koja je konstantna, dozira se prema tjelesnoj masi, dobi i spolu, a
izraava se u Joulima za jedan okret pedale na kilogram tjelesne mase (J/o x
kg-1) i kree se od 4.41 do 5.39 ; odstupanja u odgovarajuem smjeru
predviaju se za posebno trenirane odnosno za osobe loijih anaerobnih
sposobnosti. Optereenje treba biti tako dozirano da se izvri to vei
mehaniki rad, koji, pri okretanju pedala maksimalnom brzinom, uzrokuje brzi
razvoj umora i opadanje ostvarene snage ve za nekoliko sekundi. Pri
testiranju registriraju se sljedei parametri:
- vrna snaga, tj. najvea maksimalna snaga postignuta tokom testa (najvea
prosjena snaga u bilo kojem intervalu trajanja 2.5 sekundi). Ovaj parametar,
ustvari je mjera veliine anaerobne snage.
- prosjena snaga, odn. ukupno izvreni rad za vrijeme od 30 sekundi, kao
parametar ukupnog anaerobnog kapaciteta;
- stupanj zamora, definiran kao postotak vrne snage koji je preostao u
posljednjem intervalu od 2.5 sekunde.
Procjena anaerobnog kapaciteta mjerenjem maksimalnog
duga kisika i procjenom deficita kisika
Maksimalni

deficit

kisika

se

najee

odreuje

testovima

sa

konstantnim optereenjem do iscrpljenja, energetska potronja se izraunava

linearnom ekstrapolacijom primitka kisika i intenzitet rada, uz pretpostavku da
je mehanika efikasnost ista pri supramaksimalnim i submaksimalnim
optereenjima. Kisikov deficit, u tom sluaju, jednak je razlici izmeu
pretpostavljene energetske potronje i potronje kisika izmjerene u toku testa.
Procjena anaerobog kapaciteta mjerenjem maksimalnog kisikovog duga
(koliine kisika koja se potroi u oporavku iznad razine u mirovanju) oteana
je, prije svega zbog toga, to je dug kisika u oporavku u pravilu vei od
deficita kisika u toku aktivnosti1. Prosjena je vrijednost maksimalnog duga
kisika u netreniranih mukaraca 40 - 70 ml O 2/kg tjelesne mase, dok su
38

najvie vrijednosti izmjerene u vrhunskih sportaa - anaerobnih disciplina (200

- 300 ml/kg)1.
Anaerobni kapacitet ena, mjeren maksimalnim dugom kisika, iznosi
30 - 40 ml/kg TT u netreniranih mladih ena, odn, i preko 55 ml/kg u vrhunskih
sportaica pojedinih sportskih disciplina.
Koncentracija mlijene kiseline u krvi kao parametear
za procjenu

anaerobnog kapaciteta

Koncentracija laktata u krvi prije i nakon aktivnosti esto se koristi u

laboratoriskim i terenskim testovima za odreivanje uea anaerobnog
metabolizma u ukupnoj energetskoj potronji 1. Koncentracija laktata u krvi
nakon

aktivnosti

supramaksimalnog

intenziteta

koristi

se

kao

mjera

anerobnog kapaciteta, polazei od pretpostavke da velika produkcija laktata u

radnoj muskulaturi uzrokuje paralelni porast laktata u krvi, te vea
maksimalna koncentracija laktata u krvi predstavlja i vei anaerobni kapacitet.
Koncentracija laktata u krvi se pri iscrpljujuem radu povisi na 11 - 17 mmol/l,
a u vrhuniskih sportaa i preko 30 mmol/l : 16 mM/l u oporavku trke na 100 m,
24 mM/l u oporavku trke na 200 m, dok su najvee vrijednosti zabiljeene,
nakon natjecanja, u 400-metraa (33 mM/l) 1,3. Unato relativno visokih
koeficijenata korelacije izmeu koncentracije laktata u krvi i vremena tranja
na 100 m (r = 0.65), na 200 m (r = 0.78) i 400 m (r = 0.79) 1 ti su koeficijenti
ipak preniski za dovoljno preciznu predikciju rezultata na stazi.
Terenski testovi
Terenski testovi obuhvaaju standardne atletske discipline tranja na
kratke pruge (30 - 400 metara) kao i brojne specifine testove prilagoene
pojedinim sportskim disciplinama s obzirom na vrstu, trajanje i intenzitet
optereenja. Milanovi i sur.8 su, analizirajui latentnu strukturu est atletskih
disciplina - tranja na kratke i srednje pruge, na uzorku od 174 studenata
fizike kulture, izolirali dvije latentne dimenzije - preteno aerobnu
komponentu definiranu stazama preko 400m. i drugu, anaerobnu (nazvanu
faktorom brzinske izdrljivosti), za staze na 100m i 200m. Staza na 400m
jednako je definirala oba faktora, ukazujui na podjednaku angairanost
aerobnih i anerobnih izvora energije u toj disciplini.
40

ene na istim atletskim disciplinama postiu 5 - 15% slabije rezultate

od mukaraca. Rezultati svjetskih rekorda na 100, 200 i 400m obaju spolova
ukazuju na poveanje razlike meu spolovima sa produenjem staze ( 5.7%
na 100m do 9.1% na 400m)1, to ukazuje na slabiji glikolitiki kapacitet ena
odn.

veu

izjednaenost

spolova

pogledu

alaktatne

komponente

anaerobnog kapaciteta.
Kad pogledamo veliku bateriju razliith testova koji mjere ili procjenjuju
anaerobni kapacitet ili neke njegove parametre moemo zakljuiti da skoro svi
ti testovi mjere razliite parametre anaerobnog kapaciteta, te odabir testa za
procjenu anaerobne snage i anaerobnog kapaciteta treba izvriti prema
specifinoj aktivnosti za koju se testiranje vri i sa kojom se test treba
podudarati s obzirom na trajanje, intenzitet i vrstu optereenja.

UTJECAJ SPORTSKOG TRENINGA NA RAZVOJ

ANAEROBNOG KAPACITETA

Mnoge su sportske aktivnosti i discipline takve da koriste anaerobne,

bilo fosfagene, glikolitike ili mjeovite (glikolitike i oksidativne) izvore
energije, te njihovo sustavno treniranje poveava nivo anaerobnih energetskih
sustava a time i ukupni anaerobni kapacitet sportaa. Primjeri takvih sportova
su atletske discipline sprinteva (100, 200m), skokovi u dalj, vis, bacanja kugle,
koplja, diska, kladiva te dizanje utega, koarka, rukomet, boks, tae kwon do,
skijanje, plesovi, maevanje itd... Naravno u svim ovim sportovima razliit je
udio anaerobnog i aerobnog kapaciteta.
Dugogodinje kontinuirano bavljenje takvim aktivnostima uvelike
poveava anaerobni energetski kapacitet, a svaka sportska disciplina ima svoj
specifini

utjecaj

na

pojedine

komponente

anaerobnih

energetskih

mehanizama (tablica 3). Osvrt i analiza na energetsku potronju i biokemijske

mehanizme svakog sporta prelazi okvire ovog rada ali na neke osnovne
42

kinezioloke sadraje mora se obratiti panja: tranja (razni oblici sprintova i

sprinterski trening), skokovi (povezani skokovi, pliometrija), te trening s
utezima (dizanje utega, body building i sl...). Na ove aktivnosti se mora obratiti
vea panja zbog toga jer se metode i metodski postupci iz tih disciplina
koriste u svim ostalim sportovima kao metode priprema sportaa u okviru
kondicionog treninga. Adekvatno s tim to su ujedno i osnovne metode za
poveanje anaerobnog kapaciteta. Kad se u obzir uzmu principi treniranja
anerobnih sposobnosti, iz skoro svake od ranije navedenih disciplina moe se
napraviti program za poboljanje anaerobnih sposobnosti sportaa.Ukoliko se
analizira vrsta kretanja kojima se to postie najee su to aktivnosti tipa
sprinta, skokova, rada s utezima i bacanja.

Tablica 3:Udio energetskih sistema u pojedinim sportovima,

aktivnostima

(3)

Sport
Baseball
Koarka
Maevanje
Hokej
Ragbi
Golf
Gimnastika
Veslanje
Skijanje:
Slalom, skokovi, spust
Skijako tranje
Nogomet:
Golman, krila, napadai
Bekovi i obrana
Plivanje:
50 yd, ronjenje
100 yd
200 yd
400 yd
1500 yd
Tenis
Atletika:
100 yd,220 yd
Bacanja, skokovi
Maraton
Odbojka
Hrvanje

Postotak
potrebnog
vremena
Fosfageni i glikolitiki Glikolitiki i oksidativni
Oksidativni
80
20
85
15
90
10
80-95
20
90
10
95
5
90
10
20
30
50
80
-

20
5

95

80
60

20
20

20

98
80
30
20
10
70

2
15
65
40
20
20

5
5
40
70
10

98
90
90
90

2
10
5
10
10

95
-

44

Pomou prikladnih intenziteta vjebanja i intervala odmora tokom

treninga mogu se aktivirati odreeni energetski sistemi u skladu sa
specifinim zahtjevima pojedinih sportova. Malo sportskih aktivnosti zahtijeva
jednokratni maksimalni napor radne muskulature do iscrpljenja, veina
sportova i trenanih aktivnosti kao to su: intervalni skokovi i sprintevi, dizanje
utega itd. proizvode metaboliki profil koji je vrlo slian seriji visoko intenzivnih
podraaja odreenog trajanja isprekidanih sa pauzama izmeu ponavljanja
istih. U ovom tipu vjebanja, sportova zahtijevani intenzitet koji mora biti
uspostavljen tokom svake ponovne izvedbe vei je nego maksimalni
energetski tempo koji se moe odrati koristei aerobne energetske izvore 3 .
Aktivacija aerobnih i anaerobnih energetskih sistema pri maksimalnim
aktivnostima odreenog
trajanja je razliita (tablica 4). Na osnovu tih podataka lako je zakljuiti kojim
intenzitetom se mora odvijati proces vjebanja da bi se poboljao anaerobni
energetski metabolizam.

Tablica 4: Doprinos anaerobnih i aerobnih energetskih sistema pri

maksimalnim aktivnostima odreenog trajanja

sekunde ( s)
Intenzitet aktivnosti (%)
Doprinos anaerobnih sistema (%)
Doprinos aerobnih sistema (%)

0-5
100
96
4

Trajanje
30
55
75
25

aktivnosti
60
35
50
50

(s)
90
31
35
65

Metodske osnove anaerobnog treninga

Velika optereenja u sportu uvjetuju poveane zahtjeve u odnosu na
mogunosti organizma za rad u hipoksinim uvjetima pa rad u tim sluajevima
zavisi od brzine kojom se iscrpljuju anaerobne energetske zalihe (slika
3).Zbog toga je u okviru metodike anaerobnog treninga potrebno rijeiti dva
osnovna zadatka podii funkcionalne mogunosti:
a) fosfokreatinskog energetskog sustava
b) glikolitikog energetskog sustava
46

50
100

Zbog razliite energetske usmjerenosti sportova potrebno je posebno

analizirati

metodske

osnove

razvoja

fosfokreatinskog

energetskog

mehanizma (nelaktatne komponente), a zatim metodske osnove glikolitikog

energetskog mehanizma (laktatne komponente)

Slika 3: Integracija razliitih energetskih sistema tokom maksimalne

aktivnosti u trajanju od 0 do 180 sekundi

%
od
max
ATP-CP sistem
Glikoliticki sistem
O2 sistem

0
0

30

90

60

120
Trajanje (s)

150

180

Metodske osnove razvoja fosfokreatinskog

energetskog mehanizma
Metodski put usavravanja nelaktatne komponente anaerobnog
kapaciteta uvjetovan je vremenskim parametrima toka kreatinofosfatne
reakcije i vremenskim pokazateljima pokrivanja nelaktatnog kisikovog duga
1. intenzitet podraaja
- maksimalan ili blizu maksimalnog
- frekvencija srca 170 do 190 o/min
2. trajanje podraaja
3 - 20 sekundi

48

3. trenane aktivnosti
- kratki sprintevi, serije poskoka, serije skokova, brzo dodavanje lopte, brze promjene pravca i
brzine kretanja, kratki poligoni, kretanje u obrambenom stavu, dizanje utega srednjeg
intenziteta maksimalnom brzinom, vjebe kontranapada i ostale situacione vjebe

4. interval odmora
- 0.5 - 3 minute izmeu ponavljanja u seriji, 7 - 10 minuta izmeu pojedinih
serija
5. broj ponavljanja
- 4 - 5 u svakoj seriji dok ukupni broj serija zavisi od treniranosti sportaa da
izvri velik obim rada bez snienja brzine izvoenja
6. reim rada u fazi odmora
- aktivan (posebno u velikim pauzama izmeu serija)
7. pogodni modaliteti treninga
- metoda maksimalnog intervalnog trenanog rada
8. pogodna metodska forma treninga
- stanini trening
- poligonski trening

Metodske osnove razvoja glikolitikog

energetskog mehanizma
Razvoj laktatne komponente anaerobne izdrljivosti temelji se na
racionalnom koritenju energije glikolitikih reakcija. Intervalni trening za
postizanje spomenutog cilja definiran je slijedeim karakteristikama trenanih
operatora:
1. intenzitet podraaja
- submaksimalni (80 - 90%)
- frekvencija srca 170 - 180 o/min
2. trajanje podraaja
50

- 10 sekundi do 2 minute
3. trenane aktivnosti
- tranje dionica od 100 do 800 m, serije skokova i doskoka, poligoni
prepreka, situacione vjebe 1:1, 2:2 na cijelom terenu, kruni trening s
utezima...
4. interval odmora
- zavisi od dinamike nagomilavanja mlijene kiseline u krvi
- produeni odmor do potpunog oporavka
5. broj ponavljanja
- 3 -4 puta u seriji zbog brze pojave umora
- 3 - 4 serije
6. reim rada u fazi odmora
- nije posebno aktivan
- pasivan odmor je pogodan zbog to veeg nagomilavanja laktata u krvi te
tolerancije vee koliine laktata
7. pogodni modaliteti treninga
- metoda intenzivnog intervalnog trenanog rada
8. pogodna metodska forma
- kruni trening
- cirkularni trening
Kao to se vidi iz metodskih osnova za trening anaerobnog kapaciteta
sve aktivnosti

odgovarajueg

intenziteta

trajanja

do dvije

minute

pogoduju razvoju istog. Discipline koje traju do 6 sekundi oslanjaju se

iskljuivo na fosfageni sistem3, dok aktivnosti od 10 sekundi do 1 minute se
oslanjaju na glikolitiki sistem2,3,5, ali u odreenom postotku i na aerobni
energetski sistem. Vano je napomenuti da iako jedan energetski sistem
moe dominirati uglavnom su svi sistemi u upotrebi za cijelo vrijeme izvoenja
odgovarajuih aktivnosti ali u razliitm omjerima 2,3.
52

Intervalni trening
Od metodskih postupaka za razvoj anaerobnog kapaciteta intervalni
trening je osnovni modalitet treninga kojim se najbolje utjee na odgovarajue
energetske komponente. To je trening s prekidima u kojima postoji radni
interval pa pauza. Intervalni trening se moe primjenjivati u vie oblika:
1. ekstenzivni intervalni trening
2. intenzivni intervalni trening
3. maksimalni intervalni trening

1. ekstenzivni intervalni trening.

To je vrsta treninga za razvoj aerebno - anaerobnog kapaciteta,
repetitivne snage.
- intenzitet 30 - 70%
- ekstenzitet 2 - 8 do 15 min
- broj ponavljanja 20 - 30x, (3 - 5) serija
- pauza izmeu ponavljanja je 45 sek - 3 min
- pauza izmeu serija je 3 - 5 min

2. intenzivni intervalni trening

To je vrsta treninga pogodna za razvoj laktatne komponente
anaerobnog kapaciteta, za razvoj brzinske snage, brzinske izdrljivosti.
- intenzitet 80 - 90%
- ekstenzitet 15 sek do 2 min
- broj ponavljanja 10 - 15x, (2 - 3) serije
- pauza izmeu ponavljanja 90 - 180 sek
- pauza izmeu serija 3 - 5 min

3. maksimalni intervalni trening

54

To je vrsta treninga najpogodnija za razvoj nelaktatne kompnente

anaerobnog kapaciteta te za razvoj eksplozivne snage, brzinske snage,
maksimalne jakosti, brzine jednostavnih pokreta.
- intenzitet 90 - 100%
- ekstenzitet 3 - 20 sek,
- broj ponavljanja 1 - 6
- pauza izmeu ponavljanja 2 - 3 min
- pauza izmeu serija 7 - 10 min
Za efikasno provoenje intervalnog treninga potrebno je poznavati
sljedee parametre: dionicu, interval odmora, trajanje rada, broj ponavljanja te
aktivnost u pauzi (tablica 5).

Tablica 5:Predloeni intervali odmora i aktivnosti

% od maksimuma
90-100
75-90
30-75
20-35

(3)

Vrijeme izvoenja
aktivnosti
5-10 sekundi
15-30 sekundi
1-3 minute
>3 minute

Primarni sistem
Fosfageni
Glikolitiki
Glikolitiki i oksidativni
Oksidativni

Omjeri perioda
aktivnosti i odmora
1:12-1:20
1:3-1:5
1:3-1:4
1:1-1:3

Metodske forme treninga koje odgovaraju provoenju intervalnog

trenanog rada su kruni trening, stanini trening, te cirkularni trening.Te
forme treninga se mogu izvoditi sa svim pogodnim sadrajima za razvoj
anaerobnog kapaciteta, sa utezima, uz pomo sprinteva, skokova itd.
Na ovim primjerima plana i programa za trkae na 200 i 400m vidi se
vanost anaerobnog kapaciteta u razvoju brzine tranja i brzinske izdrljivosti.
U fazi specifine pripreme i u natjecateljskoj fazi najvei je naglasak na razvoj
specifine izdrljivosti, brzine, snage, brzinske izdrljivosti, a to su aktivnosti
koje odgovaraju i alaktatnoj i laktatnoj potronji energije (tablica 6). Slijedea
tablica pokazuje nain treninga za razvoj brzine i brzinske izdrljivosti ( tablica
7). Iz ovakvih planova i programa treninga moe se zakljuivati o utjecaju
odreenih aktivnosti (u ovom sluaju sprinta) na razvoj anerobnog
kapaciteta.Analizom dionica, intenzita i trajanja optereenja, broja ponavljanja
i tempa izvoenja moe se zakljuivati o vrsti anerobnog sistema koji e biti
angairan tokom takvog rada.
Tablica 6:Znaajke godinjeg plana pripreme sprintera
56

(18)

Opa priprema
Osnovni naglasak

Specifina priprema
Osnovni naglasak

Natjecanje
Osnovni naglasak

Opa izdrljivost
Aerobni kapacitet
Aerobna snaga
Opa snaga
Fleksibilnost
Koordinacija

Specifina izdrljivost
Anaerobni kapacitet
Alaktatna izdrljivost
Brzina
Specifina i opa snaga

Manji naglasak

Manji naglasak

Brzina
Specifina izdrljivost
Brzinska izdrljivost
Kratka brzinska izdrljivost
Dua brzinska izdrljivost
Laktatna tolerancija
Taktika
Manji naglasak

Brzina
Anaerobni kapaciteti

Opa izdrljivost
Aerobna snaga
Aerobni kapacitet
Fleksibilnost

Opa i specifina snaga

Fleksibilnost
Aerobna snaga

Razvoj brzine tranja i brzinske izdrljivosti zasniva se na treningu

sprinta i to u razliitim distancama a samim tim angaira se anaerobni
glikolitiki ili fosfageni ili mjeoviti energetski kapacitet.
Tablica 7:Razvoj brzine i brzinske izdrljivosti
Opa
Duina tranja Komponente i
terminologija
opis
Ekstenzivni
200 metara
aeorbni
tempo
100 metara
aerobni
Intenzivni
80 metara
anaerobni
tempo
laktatni kap.

Energetski
sustavi
aerobni
aerobni
mjeani
anaer./aer.

20-80 metara

(an.snaga)
(alaktatna)

anaerobni
laktatni

anaerobna
snaga
(alaktat.kap)

80 metara

80-150 metara

(18)

% najboljeg
izvoenja
69
70-79
80-90

Oporavak
ponav./serija
45"/2'
30-90"/2-3'
30"-5'/3-10'

90-95
95-100

3-5'/6-8'
3-5'/6-8'

anaerobni
alaktatni

90-95
95-100

1-2'/5-7'
2-3'/7-10'

(anaer.kap)
(lakt.kap.)

anaerobni
glikolitiki

90-95
95-100

1'/3-4'
1'/4'

anaerobna
snaga
laktatna
anarobna
snaga
laktatni
kapacitet

anaerobni
glikolitiki

90-95
95-100

5-6'/6-10'

anaerobni
glikolitiki
glikolitiki i
oksidativni

90-95
95-100
90-95
95-100

Brzina
30-80 metara

Brzinska
izdrljivost

Specijalna
izdrlivost I
Specijalna
izdrljivost II

150-300
metara
300-600
metara

10-12'/12-15'
15-20'/potp.

Analizom, npr., programa treninga maksimalne snage za atletiare viebojce

(prema Milanovi, 1993) moe se pokazati anaerobni reim rada s utezima.
Sve se vjebe izvode na 90-100% od individualnog maksimuma, mali je broj
ponavljanja i potpuna pauza (do potpunog oporavka) te je trajanje rada vrlo
58

kratko to sve odgovara modalitetima za razvoj anaerobnog kapaciteta

(fosfagene nelaktatne komponente). Utjecaj treninga s utezima na anaerobni
kapacitet e se obraivati detaljnije u daljem tekstu, ovo je samo primjer
pojedinanog programa treninga koji se moe modificirati i za ostale sadraje
kojima moemo poveavati anaerobni kapacitet.

Tablica 8: Program treninga za razvoj maksimalne snage

Cilj treninga: Razvoj max. snage

Sportska grupa: desetobojci
Metoda treninga: piramidalni trening
Intenzitet: 60--70-80-90-100 %
Ekstenzitet: (BP) 8-6-4-2-1 po seriji
(BS)2-4 po vjebi
Pauza: 60-120" izmeu serija
2-4' izmeu zadataka
Aktivnost u pauzi: vjebe istezanja
Metodska forma treninga: stanini
Trenani sadraji:vjebe dizanja utega

(17)

Pregled trenanih sadraja

1. iroko vuenje do grudi - pretklon
2. Nabaaj
3. Bench Press
4. Duboki uanj
5. Iskorak na klupicu
6. Izbaaj s lea
7. Polu-uanj, dizanje na prste
8. Vuenje do grudi - uspravno

U daljnjem izlaganju bit e analiziran utjecaj treninga sprinta, treninga s

utezima i pilometriskog treninga na anaerobni kapacitet. Izbor ovih sadraja je
uvjetovan dostupnom literaturom i malim brojem dostupnih istraivanja o
utjecaju konrketno razliitih sportskih aktivnosti (tranja, skokovi, rad s
utezima) na razvoj i poveanje anaerobnog energetskog kapaciteta.
Sprinterski trening, trening s utezima i pliometrijski trening ine bazu skoro
svakog modernog sportskog treninga. U odreenim periodima pripreme
sportaa ovi sadraji se koriste kao sredstvo ili bazine ili specifine pripreme
pa se moe zakljuiti da je njihova vanost velika te je i to jedan razlog zato
su ba detaljnije analizirane te aktivnosti.

UTJECAJ TRENINGA SPRINTA NA ANAEROBNI KAPACITET

60

Izvoenje treninga sprinta maksimalnim intenzitetom u organizmu

dovodi do promjena i prilagodbe koje odgovaraju poveanju anaerobnog
energetskog kapaciteta. Poveanje koliine laktata u krvi nakon optereenja,
poveanje

koliine

fosfagenih

komponenata,

poveanje

udjela

brzih

kontraktlnih miinih vlakana4,10 itd. govori u prilog poveanju anaerobnog

kapaciteta pod utjecajem treninga sprinta. Zavisno od modaliteta, intenziteta i
ekstenziteta optereenja takav trening utjee ili na fosfagenu komponentu ili
na glikolitiku komponentu ili na obje u odreenim omjerima. Tablica 9
prikazuje metode treninga za razvoj energetskih sustava funkcionalnih
sposobnosti i iz nje je vidljivo da sprint ima veliku ulogu u razvoju anaerobnog
kapaciteta. Posebno je efikasan utjecaj treninga sprinta maksimalnim
intenzitetom na razvoj fosfagenog energetskog sustava (80 do 90%) ali je
vidljivo da se sprinterskim treningom moe utjecati i do 50% na glikolitiki
energetski sustav. Sprinterski trening poveava aktivnost enzima vanih za
razgradnju

resintezu ATP-CP 4 (fosfageni energetski sustav), tokom

osmotjednog treninga sprinta aktivnost tih enzima se poveava u sljedeim

postocima: ATP-aza 30%, MK 20%, CPK 36% 4. Kao to je na poetku
poglavlja napomenuto ovakav tip treninga poveava ne samo zalihe ATP-CP
nego i brzinu njihovog oslobaanja energije 4. Sustavni trening sprinta takoer
poveava i zalihe glikolitikih enrgetskih supstanci npr. poveanje aktivnosti
PFK enzima i do 115%4, te se uoavaju velike promjene u hipertrofiji brzih
miinih vlakana. U sprintera je vei udio brzih miinih vlakana (oko 77%)
nego kod drugih sportaa (skakai u dalj/vis 60%, trkai na duge pruge 40%) 4.

Tablica 9:Metode treninga za razvoj energetskih sustava

(5)

(P=fosfageni; G=glikolitiki; O=aerobni)

Metode treninga
1. Sprintevi s ubrzanjem

Definicija i opis metoda

Razvoj energetskih sustava

P
G
O
Postepeno poveanje brzine90
5
5
tranjaod laganog tranja do
sprinta u dionicama od 60 do
120 yd
62

2. Trening sprinta A

Ponovljeni
sprintevi
max.90
Brzine, potpuni oporavak
3. Trening sprinta B
Dva sprinta izmeu kojih su85
prazni periodi trkaranja
4. Intrevalni sprintevi
Naizmjenino
smanjivanje20
sprinteva od 50 yd i trkaranja
od 60 yd na 3 milje
5. Intervalni trening intenzivni Ponovljeni periodi rada sa10-30
kraim pauzama
6. Intervalni trening ekstenzivni Intervalni trening sa duim10
periodima rada i odmora
7. Fartlek
Naizmjenino brzo i sporo20
tranjena prirodnom terenu
8. Kontinuirano brzo tranje
Tranje ili plivanje duge dionice2
u brzom tempu
9. Kontinuirano sporo tranje Tranje ili plivanje duge dionice2
u sporom tempu

10

10

70

30-50

20-60

50

40

40

40

90

93

Prema autorima A.D.Roberts, R.Billeter, H.Howald 11 koji su istraivali

promjene u miinim enzimima nakon intervalnog treninga sprinta na 200
metara, utjecaj takvog treninga na aktivnosti enzima koji omoguuju i
pospjeuju pretvorbu energije u anaerobnim uvjetima miinog rada vrlo je
velik. Ispitanici su izveli 16 treninga koji su se sastojali od sprinta 8x200
metara. Na svakom treningu se radilo sa 90% od maksimalne brzine, sa 2
minute odmora izmeu ponavljanja. Miinom biopsijom su uzeti uzorci iz
lateralne strane m. gastrocnemius i to prije i poslije 5 tjedana treninga.
Analizirana

je

aktivnost

gliceraldehidfosfatdehidrogenaze
sukcinatdehidrogenaze (SDH),

fosforilaze,
(GAPDH),

fosfofruktokinaze

(PFK),

laktatdehidrogenaze (LDH),

maltatdehidrogenaze

(MDH). Poslije pet

tjedana takvog treninga zabiljeena su statistiki znaajna poveanja

aktivnosti fosforilaze, PFK, GADPH, LDH, MDH, dok 17.5% poveanje
aktivnosti SDH nije statistiki znaajno. Ispitanici su takoer prije i poslije
petotjednog perioda treninga izveli mjerenje najboljeg vremena tranja na
pokretnom sagu. Tu su takoer zabiljeena statistiki znaajna smanjenja
vremena izvoenja

maksimalnog anaerobnog testa.Tri

minute nakon

maksimalnog anaerobnog testa iz uke je uzet krvni uzorak za odreivanje

koncentracije mljene kiseline i nije dobivena statistika znaajnost u
poveanju koliine laktata u krvi nakon pet tjedana treninga.Njihovo
istraivanje dokazuje prednosti intervalnog treninga u poveanju anaerobnih
sposobnosti te pokazuje da se poveanje laktatne (glikolitike)

anaerobne

komponente postie radom u kratkom periodu i sa kratkim odmorima.

64

-4

Izdrzljivost

Autori E.Locatelli, L.Arsac12, objanjavaju energetiku sprinta na 100

Sprint

metara na vrhunskim talijanskim takmiarima te discipline i oni sugeriraju u

svom radu da se pri sprintu na 100 metara uglavnom koristi glikolitika
-2

2
4 energija
6
anaerobna
i to8 od 10
60 do 70%. Prema njima anaerobni laktatni

(glikolitiki) trening se zasniva na treningu brzinske izdrljivosti. Preporuuju

distance 60-300 metara (6-35 sek) sa kratkim odmorima izmeu ponavljanja,
sa intenzitetom 85 - 90% od maksimuma. Za anaerobni nelaktatni (fosfageni)
trening preporuuju aktivnosti maksimalnog intenziteta i trajanja od 0.3-2 sek
sa intervalom odmora oko 2 minute, za mjeani laktatni i nelaktatni tip
treninga preporuuju distance 30-80 metara (3-10 sek) submaksimalnom
brzinom 85-95 % od maksimuma. Rezultati ovog istraivanja i njihove
sugestije se donekle kose sa uobiajenim podacima o treningu za razvoj
fosfagene komponente anaerobnog kapaciteta.
Efekti treninga su specifini za vrstu vjebanja koji se u treningu
realizira (intenzitet, ekstenzitet, modaliteti, sadraji). U usporedbi sprinterskog
i dugoprugakog treninga uoljiva su poveanja max VO 2 u obje skupine
sportaa, (nie vrijednosti maxVO2 postiu sprinteri), zatim nakon treninga
dugoprugai imaju puno vei postotak smanjenja akumulacije mlijene
kiseline (slika 4), (-45 mg%, naspram -16 mg%), poveanje fosfagenog
kapaciteta (ATP-CP) uoava se samo kod sprintera a kod dugoprugaa
koliina ATP-CP zaliha ostaje ista4 (slika 5).

Slika 4:Promjene u proizvodnji mljene kiseline nakon treninga

(4)

mg %

66

Izdrzljivost

Slika 5:Poveanje ATP-CP sistema (%)

(4)

Sprint

10

12

14

Koliko je vaan tj. kolika je uloga anaerobnog kapaciteta u treningu sprinta

vidi se i iz godinjeg plana priprema za atletiare u disciplinama 200 i 400
metara. U tim disciplinama maksimalna brzina i brzinska izdrljivost
(sposobnost to dueg odravanja visokog nivoa brzine) takoer su
komponente pomou kojih razvijamo anaerobni kapacitet.
Ostale vjebe za poveanje brzine tranja takoer kratkog trajanja i
maksimalnog intenziteta poveavaju isto tako anaerobni kapacitet (fosfagenu
komponentu), a to su sprintevi uz stepenice, tranje u pijesku-vodi ili protiv
vjetra, sprintevi uzbrdo3.
Tranje u vodi maksimalnim intenzitetom pokazuje da je poveanje
koncentracije laktata u krvi je znaajno vee nego kod tranja na pokretnom
sagu na suhom, (J. Svedhang, J. Seger, 1991)13, (slika 6).

Slika 6: Koncentracija laktata u krvi u odnosu na primitak kisika (VO 2)

tokom submaksimalnog i maksimalnog tranja u vodi i na suhom

Laktati
m mol/l

o - u vodi

14

o - na suhom
10

5
0

Primitak kisika
l/min

Isti autori zakljuuju da se poveana koliina laktata u krvi pojavljuje

zbog toga jer je u vodi angairana vea koliina miine mase nego na
68

pokretnom sagu u normalnim uvjetima (zbog veeg otpora vode) i zbog toga
jer je drugaija miina aktivacija(dui su periodi miine kontrakcije) i tehnika
tranja u vodi. Zbog smanjenog prefuzijskog pritiska u nogama tokom tranja
u vodi to rezultira poveanim krvnim optokom i maldistribucijom logino se
poveava i koliina laktata u krvi. Maksimalni primitak kisika (4.03 vs 4.60) i
maksimalna frekvencija srca (172 vs 188 ud/min.) bili su nii tokom tranja na
pokretnom sagu pod vodom. Takvi podaci sugeriraju da je optereenje
kardiovaskularnog i respiratornog sistema manje tokom tranja pod vodom te
se sa tim manjim optereenjem organizma postiu bolji rezultati u treningu
anaerobnih energetskih sistema.
Poveanje anaerobnog kapaciteta mogue je i mjenjanjem klimatskih
uvjeta treninga. Autori A. Nummela i sur 29. utvrdili su znaajna poveanja
anaerobnog kapaciteta trkaa na 400 m koji su ivjeli na visini od 2200 m a
trenirali su na morskoj razini. Ispitanici su bili podijeljeni u tri grupe: Grupa 1
ivjela je u hipoksikim uvjetima a trenirala je na morskoj razini u
normoksikim uvjetima, grupa 2 trenirala je i ivjela u normoksikim uvjetima,
grupa tri je kontrolna neaktivna grupa. Analizom rezultata utvrena su
statistiki znaajana smanjenja vremena trke na 400 m, takoer je utvreno
poveanje koncentracije laktata u krvi koje nije statistiki znaajno i to sve u
grupi 1. Autori zakljuuju da ovaj nain treniranja na morskoj razini a oporavka
u hipoksikim uvjetima poveava anaerobni kapacitet.
UTJECAJ TRENINGA S UTEZIMA NA ANEROBNI KAPACITET
Trening s utezima moe se klasificirati i kao anaerobni trening zbog
toga jer razni programi treninga mogu biti koriteni da poboljaju sposobnost
tijela da izvodi aktivnosti u maksimalnom tempu u vrlo kratkom periodu
vremena i sa manifestacijom velikih miinih kontrakcija i sila. Jedna od
osnovnih adaptacija na trening sa utezima je poveanje miine mase 3,6. To
poveanje se oituje kao poveanje miinih vlakana (hipertrofija). Hipertrofija
miia je, dakle, najuoljiviji rezultat aktiviranja mehanizma adaptacije na
dugotrajni trening jakosti i snage. Osnova takve anatomske promjene lei u
jednokratnim ili viekratnim uzdunim dijeljenjima miofibrila i stvaranju novih
kontraktilnih bjelanevina (aktina i miozina), kao to je ranije opisano. Pod
utjecajem ovakvog treninga znaajnije se poveavaju brza miina vlakna
koja su vie angairana u sportovima koji zahtjevaju anaerobnu proizvodnju
70

energije. Znai, treningom snage utjeemo na tip miinih vlakana koji je

potreban za optimalne rezultate u anaerobnim sportovima.
Tablica 10:Udio brzih miinih vlakana u sportaa kod
anaerobnih sportova (3)
Tip spotraa
Bodybuilderi
Bacai koplja
Trkai na 800 metara
Dizai utega
Bacai kugle
Bacai diska
Sprinteri i skakai

% brzih miinih vlakana

44
50
52
60
62
62
63

Kod body buildera generalno se manifestira vea hipertrofija miinih

vlakana nego kod dizaa utega. Razlika izmeu treninga body buildinga (BB) i
treninga eksplozivne snage se oituje u veoj miinoj hipertrofiji miinih
vlakana u body buildera26 ali dizai utega imaju dvostruko vei promjer brzih
miinih vlakana od promjera njihovih sporih miinih vlakana 3, dok body
builderi nemaju. Body builderi mogu imati vei postotak sporih vlakana zbog
toga jer njihov sport ne zahtjeva isti tip optereenja kao kod dizaa utega 6. To
nam sugerira da odreena vrsta treninga s utezima moe imati znaajni
utjecaj
na miinu adaptaciju te da se trening moe prilagoavati

specifinim

zahtjevima raznih sportova. Trening sa utezima ukljuuje poveanje u nivou

energetskih supstanci i njihovih iskoristivosti u miiima. Nakon 5 mjeseci
treninga snage nivo ATP-CP, kreatina i glikogena su se poveali u miiu
triceps brachi to nam svjedoi i o poveanju anaerobnog kapaciteta
treniranog miia3. Trening s utezima moemo podijeliti na trening snage koji
se oituje u upotrebi velikih teina, maksimalnih miinih kontrakcija, malom
broju ponavljanja i potpunim odmorima te na trening za hipertrofiju koji je
okarakteriziran srednjim teinama, veem broju ponavljanja, ali dovoljno
tekim da izazovu miini umor. Usporedbom efekata treninga s utezima i
aerobnog treninga vidi se utjecaj treninga snage na ljudski organizam i razlike
izmeu tog i aerobnog treninga (tablica 11). Poetna poveanja miine
snage mogu varirati od 7 do 45% to ovisi o nivou snage koji ima osoba koja
poinje trening, ako je osoba poetnik svaki prvotni program e donijeti
72

poveanja u snazi miia3. Kao to vidimo trening snage s utezima poveava

motorike sposobnosti, veliinu miinih vlakana, aktivnost enzima koji
pospjeuju anaerobnu razgradnju energije, poveanje zaliha ATP-CP,
glikogena, mogua su i poveanja otpornosti ligamenata i tetiva, te je uoljiv
porast bezmasne miine mase i smanjenje masnog tkiva.Ovakvi rezultati
treninga s utezima su vrlo korisni u ostalim sportovima jer se odgovarajuim
programima treninga moe utjecati na specifine komponente anaerobnog
kapaciteta koje su angairane u tim sportovima i time znatno poboljati
rezultate.
Istraivanje autora Blattner, S. i Noble, L. 20.4 pokazuje da izokinetiki
trening statistiki znaajno utjee na poboljanje vrijednosti vertikalne
skonosti. Ispitanici su tokom osam tjedana izvodili trening za noge na
izokinetikom trenaeru. Svi ispitanici su izvodili tri serije po 10 ponavljanja
nonog potiska tri puta tjedno. Rezultati su pokazali prosjeno poveanje
vrijednosti vertikalne skonosti od 4.9 do 5.2 cm to svjedoi i o znaajnom
poveanju anerobnog kapaciteta.
W. J. Kraemer i sur.25 u svom istraivanju treninga body buildinga i
power liftinga utvrdili su da nema znaajanih razlika u fiziolokim reakcijama
na trening u te dvije skupine, ali su ustanovili da je koncentracija laktata u krvi
5 minuta poslije vjebanja dostigla vrijednost od 21 mmol/l to svjedoi o
velikoj angairanosti anaerobnog kapaciteta. Takoer su utvrdili i znaajno
poveanje nivoa kateholamina i to poveanje oni smatraju kao jednu od
reakcija koje se javljaju pri maksimalnom anaerobnom treningu.
Tablica 11: Usporedba fizioloke adaptacije na trening s utezima i aerobni
trening

(3)

Varijable

Rezultati treninga s utezima

Rezultati aerobnog treninga

Miina snaga

Poveanje

Nema promjena

Miina izdrljivost

Poveanje

Poveanje

Aerobna snaga

Nema promjena

Poveanje

Maksimalna snaga

Poveanje

Nema promjena

Vertikalni skok

Poveanje

Nema promjena

Anaerobna snaga

Poveanje

Nema promjena

Brzina sprinta
Miina vlakna:

Poveanje

Nema promjena

Veliina vlakna

Poveanje

Nema promjena

Gustoa kapilara

Nema promjena

Poveanje

Gustoa mitohondrija

Smanjenje

Poveanje

Sposobnosti:

74

Brzi miozin
Aktivnost enzima:

Poveanje

Nema promjena

Kreatinfosfokinaza

Poveanje

Poveanje

Miokinaza

Poveanje

Poveanje

Fosfofruktokinaza

Poveanje

Nema promjena

Laktat dehidrogenaza
Metabolike energetske

Nema promjena
zalihe:

Nema promjena

Pohranjeni ATP

Poveanje

Poveanje

Pohranjeni CP

Poveanje

Poveanje

Pohranjeni glikogen

Poveanje

Poveanje

Pohranjeni trigliceridi
Vezivno tkivo:

Mogue poveanje

Poveanje

vrstoa ligamenata

Mogue poveanje

Poveanje

vrstoa tetiva

Mogue poveanje

Poveanje

Kolagena vlakna

Mogue poveanje

Nema promjena

Gustoa kostiju

Nema promjena

Poveanje

% tjelesne masti

Smanjenje

Smanjenje

bezmasna tjelesna masa

Poveanje

Nema promjena

Sastav tijela:

esto sportai iz sportova dugotrajne izdrljivosti upotrebljavaju u

svojim pripremama trening s utezima, ne zato jer taj trening poveava
aerobnu izdrljivost, nego zbog toga jer trening snage moe poboljati bitne
parametre izdrljivosti. Poveanjem snage miia nogu i anaerobnog praga
pod utjecajem treninga snage za noge i treninga izdrljivosti (aerobne i
mjeovite) pokazuju se bolja vremena odgovarajue dionice ili vremena na
pokretnom sagu14,15.
Autori Hickson, R. C. i sur.14 su istraivali utjecaj dodatnog treninga
snage na poboljanje aerobne izdrljivosti.Trening snage je bio izvoen 3x
tjedno tokom 10 tjedana, a aerobni trening se izvodio konstantno tokom tih 10
tjedana. Nakon tog perioda snaga nogu se poboljala za 3%, ali biopsijom je
utvreno da nije bilo promjena u poveanju miine mase, VO 2

max

je ostao

nepromijenjen, kratkotrajna izdrljivost se poveala za 11 do 13% (u tranju i

na biciklergometru). Dugotrajna izdrljivost mjerena do iscrpljenja na
biciklergometru pri 80% od VO2

max

se nakon dodanih treninga snage

poboljala sa 71 na 85 min. Rezultati ovog istraivanja pokazuju da se

odreene vrste izdrljivosti mogu poboljati dodatnim treninzima snage i to
pogotovo one koje zahtijeva veliku aktivaciju brzih miinih vlakana.Na
osnovu toga se vidi koliko je vaan odgovarajui trening snage a samim tim i
anaerobni kapacitet za odreene sportske discipline.
76

Za razliku od poboljanja parametara izdrljivosti kombiniranjem

treninga s utezima i aerobnog treninga razvoj snage je sporiji nego kad se
izvodi samo trening sa utezima27.

UTJECAJ PLIOMETRIJSKOG TRENINGA NA

ANAEROBNI KAPACITET

Pliometrija se odnosi na vjebe koje omoguuju miiu da manifestira

maksimalnu snagu u to krae vrijeme. Pliometrijski trening je posebno
koristan u sportovima koji zahtjevaju eksplozivnu snagu. Eksplozivna snaga
oznaava sposobnost maksimalnog poetnog ubrzanja pokreta tijela ili
dijelova tijela koje rezultira u premjetanju vlastitog tijela u prostoru ili
djelovanja na vanjske predmete (snaga odraza, snaga izbaaja, snaga
udarca). Moe se zakljuiti da e korist od ove vrste treninga imati atletski
sportovi kao to su: bacanje kugle, diska, koplja, kladiva, skok u dalj, vis, skok
s motkom, sprint, koarka, odbojka, tenis, borilaki sportovi itd. Moe se
zakljuiti da e korist u pliometrijskom treningu imati svi sportovi koji
zahtjevaju veu koliinu eksplozivne snage.
Svi ti sportovi koriste anaerobne izvore energije pa je to karakteristino
i za pliometrijski trening. Takav trening uglavnom traje u kratkim intervalima
maksimalnih i submaksimalnih miinih napora (skokovi, bacanja...) pa se
moe zakljuiti da se u takvom treningu prvenstveno angaira fosfageni
energetski mehanizam.
Mehanizam pliometrijske kontrakcije se sastoji iz ekscentrine
kontrakcije koja nastaje usljed prisilnog istezanja miinih vlakana pod
kontrakcijom zbog toga jer je sila koja na njih djeluje vea od njihove
kontraktilne sposobnosti. Nakon te ekscentrine kontrakcije dolazi do
koncentrine kontrakcije pri kojoj dolazi do skraivanja miinih vlakana ali je
njihova sila vea od vanjske sile te je nadvladana pliometrijska kontrakcija.
Znai, u pliometrijskom treningu angairaju se u vrlo kratkom vremenskom
razmaku elastine i kontraktilne komponente miinih vlakana.

78

U pliometrijskoj ili ekscentrinoj kontrakciji deava se predistezanje

miinih vlakana. Predistezanje miia neposredno prije koncentrine
kontrakcije moe poveati proizvodnju sile tokom te nastupajue kontrakcije
te se to poveanje moe pripisati kombiniranim efektima upotrebe elastine
energije u miiima (primarno od istezanja miozinskih poprenih mostova) i
od refleksa istezanja (aktivacija miotaktikog refleksa istezanja). Glavni
mehanizam refleksa istezanja je miino vreteno. Miina vretena su osjetljiva
na amplitudu istezanja. Senzorni neuroni iz miinog vretena inervirani su
motornim neuronom u lenoj modini. Motorni neuron uzrokuje kontrakciju u
miiu koji je prethodno bio istegnut. To je zatitni mehanizam miia koji titi
od prevelikog istezanja i povrede (T.R. Baechle 3).
Znai,

trening

pliometrije

jednostavno

reeno

ukljuuje

brzo

smjenjivanje ekscentrinih i koncentrinih kontrakcija, to je to smjenjivanje

kraeg trajanja, manifestiraju se bolji rezultati u aktivnosti koja se izvodi (vii
skok, jai izbaaj ili udarac). Vrijedi i obratno, tj. ako je ekscentrina
kontrakcija duga ne moe se provesti maksimalna koncentrina kontrakcija,
to znai slabije rezultate u izvoenim aktivnostima (prema M. oh 16).
Ranije izloena baterija testova po Bosco-u moe se koristiti za
procjenu anerobne snage, alaktatne i laktatne komponente anaerobnog
kapaciteta

procjeni

elastinog

potencijala

miia.

Takva

procjena

anaerobnog kapaciteta je pogodna za procjenu utjecaja pliometrijskog

treninga na razvoj anaerobnog kapaciteta.
Pliometrijski trening se moe koristiti kako za donje tako i za gornje
ekstremitete. Najea metoda treninga za donje udove su skokovi u dubinu,
ponavljajui skokovi preko prepreka i sl. a za gornje udove su dodavanja
tekim medicinkama ili bacanje istih. Na osnovu trajanja treninga pliometrije te
visine optereenja moemo zakljuiti koja je anaerobna komponenta vie
aktivirana.
Koliki je utjecaj pliometrijskog treninga na anaerobni kapacitet moe se
zakljuiti indirektno, tj. da se analizira utjecaj pliometriskog treninga npr. na
vertikalnu skonost ili na brzinsku snagu ili na maksimalnu snagu. To su sve
indirektni pokazatelji koji se koriste za procjenu anaerobnog kapaciteta u
procedurama mjerenja i testiranja.
Verkhosanski i Tatyan20.1 istraivali su utjecaj kombinacije razliitih
metoda treninga na brzinsku snagu tri grupe od 36 atletiara. Grupe A i B su
izvodile specifine atletiarske vjebe, kao to su skokovi sa utegom na
80

leima, vertikalni skokovi, skok u dalj iz mjesta i troskok. Grupa B je izvodila

sve te vjebe obrnutim redom. Grupa C je izvodila trening pomou dubinskih
skokova. Sve tri grupe su vjebale 12 tjedana i imale jednak broj treninga.
Analiza rezultata pokazuje znaajno vee promjene u nivou brzinske snage u
grupi C nego u grupama A i B. Autori su zakljuili da je trening pomou
dubinskih skokova uinkovitiji za razvoj brzinske snage od ostalih vrsta
treninga ali da to ne iskljuuje klasini trening s utezima i ostale tradicionalne
vjebe za razvoj brzinske izdrljivosti.
Dursenev i Raevski20.2 su istraivali efekte treninga dubinskim
skokovima

na

razvoj

maksimalne

supramaksimalne

snage.

Supramaksimalnu snagu su definirali kao koliinu sile koju mii moe

podnijeti tokom ekscentine kontrakcije i ona je 1.2 do 1.6 puta vea od
maksimalne snage. Svi skokovi su izvoeni sa visine od 2m. Autori ne navode
broj trenanih sadraja niti broj ponavljanja i serija. Rezultati pokazuju da
dubinski skokovi sa visine od 2m efikasno utjeu na poveanje maksimalne i
supramaksimalne snage.
Parcell20.3 je prouavao utjecaj dubinskih skokova i treninga s utezima
na vrijednosti vertikalne skonosti na 45 mukih ispitanika (19 do 25 g.).
Ispitanici su bili podjeljeni u dvije grupe te kontrolnu grupu. Grupa A je izvodila
trening s utezima dok je grupa B izvodila trening pomou dubinskih skokova.
Kontrolna grupa je bila neaktivna. Obje grupe A i B su trenirale 6 tjedana sa
postepenim poveanjem optereenja. Nakon 6 tjedana svi ispitanici su
testirani testom vertikalne skonosti (ne navode vrstu testa). Rezultati
pokazuju da trening sa dubinskim skokovima poveava vrijednosti vertikalne
skonosti dok trening sa utezima ne.
Polhemus i Burkhard20.5 ispitivali su utjecaj pliometrijskih vjebi na
poveanje snage ragbi igraa sa kolea. Svrha rada je bila da se utvrdi dali su
vea poveanja snage ispitanika u potisku s grudi, nabaaju, poluunju i
prednjem potisku za ramena treningom samo s utezima ili ako se na taj
osnovni trening doda i pliometrijski trening. Ispitanici su bili podjeljeni u tri
grupe. Grupa A je izvodila samo trening s utezima, grupa B je uz isti trening s
utezima izvodila jo tri dodatne pliometrijske vjebe (tranje u mjestu, dubinski
skokovi, sunoni skokovi), grupa C je izvodila sve isto kao i grupa B samo sa
veim optereenjem u pliometriskim vjebama. Analiza rezultata pokazuje da
je grupa C imala statistiki znaajno bolje rezultate nego ostale dvije grupe.
82

Adams, K. i sur.21 istraivali su razlike i utjecaj estotjednog treninga

unjeva,

kombiniranog

pliometrijskog

treninga

unjeva

samo

pliometriskog treninga na proizvodnju snage mjerenu vertikalnom skonou.

Formirali su 4 grupe ispitanika; S grupa - ispitanici koji su trenirali samo
unjeve, P grupa - ispitanici koji su izvodili samo pliometrijski trening, SP
grupa - ispitanici koji su izvodili kombinirani trening pliometrije i unjeva te
kontrolna grupa - ovi ispitanici nisu vjebali. Testiranje vertikalnog skoka
izvedeno je prije i poslije estotjenog treninga. Rezultati njihove studije
pokazuju statistiki znaajno najbolje poveanje vertikalne skonosti kao
mjere snage miia opruaa kukova i butina u grupi SP koja je izvodila
kombinirani trening unjeva i pliometrije, dok izmeu ostale dvije grupe nema
statistiki znaajne razlike. S grupa je poveala skonost za 3.30 cm, P grupa
za 3.81 cm a SP grupa za 10.67 cm.
Neka istraivanja utjecaja pliometrijskog treninga na vertikalnu
skonost pokazuju da nema znaajne razlike u poboljanju rezultata
vertikalne skonosti treningom sa utezima i pri pliometrijskom treningu
dubinskim skokovima22,23.
Iz svih dosada navedenih istraivanja i radova moe se zakljuiti da
pliometrijski trening efikasno utjee na poveanje anerobne snage a samim
time i anaerobnog kapaciteta. Zavisno od vrste provedenih treninga
(intenzitet, ekstenzitet optereenja, trenani sadraji, modaliteti treninga), te
zavisno

od

vrste

kontrolnih

mjerenja

moe

se

procjenjivati

utjecaj

pliometrijskog treninga na alaktatnu ili laktatnu komponentu anaerobnog

kapaciteta. Sva dostupna istraivanja mogu indirektno procijeniti anaerobni
kapacitet ali skrenuo bih panju na potrebu za nazovimo ih direktnim
procjenama anaerobnog kapaciteta tj. za procjenama koncentracije laktata,
nivoa ATP- CP u miiima, aktivnosti enzima odgovornih za anaerobnu
proizvodnju i potronju energije nakon pliometrijskog treninga.
Do sada su u ovom radu analizirani sportovi i sportski trening i njihov
utjecaj na razvoj anaerobnog kapaciteta, nije se spominjao oporavak kao
neodvojiva komponenta sportskog treninga. Poznato je da bez adekvatnog
oporavka nema vrhunskih rezultata u sportu. U suvremenom trenanom
procesu ne postoje dui intervali pasivnog odmora, nego se koriste
kratkotrajni intervali aktivnog odmora kao sredstvo pripreme za dalja forsirana
optereenja. Cilj svakog sportskog treninga je da se naredni trening odri u
periodu superkomenzacije prethodnog treninga, da bi se to postiglo potrebno
84

je poznavati dinamiku superkompenzacije nakon pojedinanih treninga

razliite energetske usmjerenosti. Tako npr. nakon treninga usmjerenog na
razvoj brzine manfestiraju se tri kompenzacijska vala i to za sposobnosti koje
omoguuju trening brzine (1), zatim za sposobnosti koje omoguuju slijedei
trening anerobnih sposobnosti (2), te na kraju, sposobnosti za provoenje
aerobnog treninga (3)5.
Tablica 12 prikazuje okvirne periode superkompenzacije nakon
treninga fosfagene, glikolitike te aerobne usmjerenosti (prema Milanovi,D. 5).
Ti periodi oporavka nam omogouju da sljedei trening odreene energetske
usmjerenosti izvedemo u trenutku kad su se trenirane sposobnosti poveale
iznad razine prethodnog treninga i kad je organizam potpuno spreman za jo
vea optereenja.

Tablica 12: Vremena superkompenzacije nakon energetski razliitih

treninga
Vrsta treninga

Energetski kapacitet

Vrijeme optimalnog

Fosfageni trening

Aerobni
Anaerobni glikolitiki
Anaerobni fosfageni
Aerobni
Anaerobni fosfageni
Anaerobni glikolitiki
Anaerobni fosfageni
Anaerobni glikolitiki
Aerobni

oporavka/sati
6
18 do 24
30 do 36
6 do12
18 do 24
30 do 36
18 do24
6
30 do36

Glikolitiki trening

Aerobni trening

86

ZAKLJUAK

Svrha ovog rada je da se kroz

dostupna najnovija istraivanja o

anaerobnom kapacitetu prikupe najrelevantnije reference iz svjetske literature

o utjecaju razliitih modaliteta sportskog treninga i najznaajnijih faktora koji
determiniraju efikasan razvoj anaerobnog kapaciteta. Kroz osvrt na
energetske kapacitete kao osnovu tjelesne aktivnosti te njihov utjecaj u
sportskom treningu, fizoloke postavke anaerobnog kapaciteta, mehaniku
efikasnost miinog rada, hipertrofiju i sastav miia te naine mjerenja i
testiranja anaerobnog kapaciteta dolazi se do osnovnog cilja rada, utjecaja
sportskog treninga na razvoj anaerobnog kapaciteta gdje je izveden jedan
pregled osnovnih aktivnosti (sprint, utezi, pliometrija) za razvoj anaerobnih
sposobnosti sportaa. Sportski trening u miiima, nervnom, respiratornom i
sranoilnom sistemu izaziva molekularne i celularne adaptacije pomou kojih
ljudski organizam poveava otpornost na umor, skrauje vrijeme oporavka,
poveava funkcionalne i motorike sposobnosti te poboljava utilizaciju
energetske potronje tokom treninga.
Izvoenje treninga sprinta maksimalnim intenzitetom u organizmu
dovodi do promjena i prilagodbe koje odgovaraju poveanju anaerobnog
kapaciteta. Poveanje koliine laktata u krvi nakon optereenja, poveanje
udjela brzih kontraktilnih miinih vlakana, poveanje koliine fosfagenih
komponenata itd. govori u prilog poveanju anaerobnog kapaciteta pod
utjecajem treninga sprinta.
Trening snage poveava motorike sposobnosti, veliinu miinih
vlakana, aktivnost enzima koji pospjeuju anaerobnu razgradnju energije,
poveanje zaliha ATP - CP, glikogena, mogua su i poveanja otpornosti
ligamenata i tetiva te je uoljiv porast bezmasne miine mase, smanjenje
masnog tkiva te poveanje nivoa kateholamina. Ovakvi rezultati treninga
snage su vrlo korisni u ostalim sportovima jer se odgovarajuim programima
treninga moe utjecati na specifine komponente anaerobnog kapaciteta koje
su angairane u tim sportovima i time znatno poboljati rezultate.
Plimetrijskim treningom

se takoer efikasno utjee

na

razvoj

anaerobnog kapaciteta. Zavisno od vrste provedenih treninga (intenzitet,

ekstenzitet, trenani sadraji, modaliteti treninga), te zavisno od vrste
kontrtolnih mjerenja moe se procjenjivati utjecaj pliometrijskog treninga na
88

alaktatnu ili laktatnu komponentu anaerobnog kapaciteta. Sva dostupna

mjerenja i istraivanja u pliometriji mogu indirektno procjeniti anaerobni
kapacitet pa bih ukazao na potrebu za ispitivanjem direktnog procjenjivanja
(mjerenja) anaerobnog kapaciteta tj. za procjene nivoa ATP - CP u miiima,
aktivnosti enzima odgovornih za anaerobnu proizvodnju i potronju energije
nakon pliometrijskog treninga, jer u dostupnoj literaturi takve podatke nisam
naao.
U ovom radu su prikazane takve osnovne prilagodbe organizma nakon
razliitih tipova anaerobnog

treninga

(hipertrofija miinih vlakana,

poveanje otpornosti na visoku koncentraciju laktata u miiima i krvi,

poveanje koncentracije glikolitikih i ATP-CP energetskih spojeva itd.),
pomou tih te ostalih direktnih i indirektnih pokazatelja prilagodbe organizma
na anerobni kapacitet zakljuujemo o utjecaju razliitih vrsta trenanih
aktivnosti na anerobni kapacitet. Primjena svih tih ranije opisanih aktivnosti
dovodi do poveanja anaerobng kapaciteta, ali u specifinim omjerima za
svaku sportsku disciplinu. Moe se zakljuiti da e se u svakoj sportskoj
aktivnosti postizati bolji rezultati ako se u njih ukljue osnovni modaliteti
anaerobnog treninga (sprint, utezi, pliometrija), isto tako se moe zakljuiti da
ti osnovni modaliteti efikasno poveavaju anerobni energetski kapacitet u
svim njegovim komponentama.
U literaturi sam naiao na kontradiktorne podatke o potrebnom
vremenu treninga za pojedine komponente anaerobnog kapaciteta pa bih
istaknuo potrebu standardizacije modaliteta treninga (posebno intenziteta,
ekstenziteta, trajanja oporavka).
Takoer bi se moglo rei da je svrha ovog rada da doprinese, makar
malo, u sistematizaciji metoda anaerobnog treninga te da na jednom mjestu
budu dostupni osnovni modaliteti, sadraji, optereenja i metode treninga i
testiranja odnosno mjerenja koje poveavaju i mjere anaerobni kapacitet, te
da pomogne u daljnjim istraivanjima vezanim za prouavanje anaerobnog
energetskog kapaciteta.

90

LITERATURA

1. entija, D. (1991). Relacije laboratoriskih i terenskih testova za procjenu

anaerobnog energetskog kapaciteta (Magistarski rad) Zagreb: Fakultet za
fiziku kulturu.
2. Guyton, A.C. (1980). Temelji fiziologije ovjeka. Jugoslavenska medicinska
naklada, Zagreb.
3. Thomas R. Baechle (1994). Essentials of strenght training and conditioning.
Champagin, IL: Human kinetics.
4. Fox, E (19..). Physiological effects of physical training. U: Fox, E.
Physiological basis of physical education and athletics. ( pp 323 - 372).
5. Findak, V. i sur. (1993). Prirunik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet za
fiziku kulturu.
6. Heimer, S. (1944). Utjecaj treninga jakosti i snage na miine stanice.
Kineziologija, 26(1-2): 67-70.
7. Bouchard, C. i sur. Testing anaerobic power and capacity.
8. Milanovi, D. i sur. (1987). The latent sructure of running track variables of
varied lenghts in students of pysical education. Proceedings of FISU/CESU
conference (str. 168-191), ibenik.
10. Jacobs, I. et al. (1987). Sprint training effects on muscle mioglobin,
enzimes, fiber types, and blood lactate. Med. Sci. Sports Exerc., Vol. 19,
No. 4, pp. 368-374.
11. Roberts, A.D., Billeter; R., Howald, H. (1982). Anaerobic muscle enzimes
changes after interval training. Int. J. Sports Med., Vol 3, No 1, pp. 18-21.
12. Locateli, E. , Arsac, L. (1995). The mechanics and energetics of 100m
sprint. New Studies in Athletics. 10(1): 81-87
13. Svedhang, J., Seger, J. (1992) Running on land and in water: comparative
exercise physiology. Med. Sci. Sports Exerc., Vol 24, No 10, pp. 1155-1160.
14. Hickson, R. C. et al. (1980). Potential for strenght and endurance training
to amplify endurance performance. J. Appl. Physiol. 65(5): 2285-2290.
15. Marncink, J. et al. (1991). Effects of strenght training on lactate treshold
and endurance performance. Med. Sci. Sports Exerc., Vol. 23, No. 6, pp.
739 -743.
92

16. oh, M (1995) Treniranje snage u sportu. U: Zbornik radova

meunarodnog

savjetovanja Fitness i sport. Zagrebaki sajam porta,

Zagreb, 4-5 4. 1995. (ur: Milanovi, D., M. Bartoluci). Zagreb: Fakultet za

fiziku kulturu.
17. Milanovi, D. (1993). Modeliranje procesa sportske pripreme u atletskom
desetoboju. Kineziologija: 25(1-2): 75-98.
18. Winckler, G. (1991). An examination of speed endurance. New Studies in
Athletics. 6(1): 27-33.
19. Milanovi, D. (1988). Osnove metodike treninga funkconalnih sposobnsti
sportaa. Izvorni znanstveni lanci. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu.
Kmv. 3.2-3.
20. Lundin, P., Berg, W. (1991). A review of pliometric training. NSCA Journal.
13(6): 22 - 30.
20.1 T. Verkhoshanski, V. Tatyan (1983). Referenca 44 U: A review of
pliometric trainig. NSCA Journal. 13(6): 22 - 30.
20.2 L. Dursenev, L.Raeysky (1979). Referenca 23 U: A review of pliometric
trainig. NSCA Journal. 13(6): 22 - 30.
20.3 R. Parcels (1977). Referenca 36 U. A review of pliometric training. NSCA
Journal. 13(6): 22 - 30.
20.4 Blattner, S., Noble, L. (1979). Referenca 7 U: A review of pliometric
training. NSCA Journal. 13(6): 22 - 30.
20.5 Polhemus, R., Burkhardt, E. (1980). Referenca 38 U: A review of
pliometric trainig. NSCA Journal. 13(6): 22 - 30.
21. Adams, K. i sur. (1992). The effects of Six Weeks of Squat, Pliometric and
Squat - PliometricTraining on Power Produtcion. Journal of Applied Sport
Science Research. 6(1): 36 - 41.
22. Clutch, D., Wilton, M. (1983). The Effect of Depth Jumps and Weight
Training on Leg Strenght and Vertical Jump. Research Quaterly for Exercise
and Sport. 54(1): 5 - 10.
23. Blattner, S. E., Noble, L. (1979). Relative Effects of Isokinetics And
Pliometrics Training on Vertical Jumping Performance. Research Quaterly.
50(4): 583 - 588.
24. Bosco i sur. (1989). Influence of Training on Mechanical and
Biomechanical Profiles of Athlete Extensor's muscle. SDS 15: 45 - 48.
25. W. J: Kraemer i sur. (1987). Physiologic Responses to Heavy - Resistance
Exercise with Very Short Rest Periods. Int. J. Sports Med. 8: 247 - 252.

94

26. Stone, M. H. (1993). Explosive Exercise and Training. NSCA Journal.

15(3): 7- 13.
27. Booth, F. W., Thomason, D. B. (1991). Molecular and Cellular Adaptation
of Muscle in Response to Exercise: Prespective of Various Models.
Physiological Reviews 71(2).
28. Horvat, V. (1979). Vjebe iz Kinezioloke Fiziologije. Zagreb: Fakultet za
fiziku kulturu.
29. A. Nummela i sur. (1995). Effect of Living High and Training Low on Sea
Level Anaerobic Performance in Runners. Med. Sci. Sports Exerc. 28(5),
Supplement.
30. M. Peina, S. Heimer i sur. (1995). portska medicina. Zagreb: Naprijed,
(Medicinska biblioteka).
31. Fox, E. i sur. (1989). Computation of efficiency. U: Fox, E. i sur.
Physiological basis of physical education and athletics. ( pp. 74 - 85), Dubuque.
Iowa: Wm. C. Brown Publishers.
32. Heimer, S. i sur. (1985). Praktikum kinezioloke fiziologije. Zagreb:
Fakultet za fiziku kulturu.

96